1

ELEKTROTEHNIKI FAKULTET
U SARAJEVU
INENJERSKA FIZIKA II
- predavanja -
3.MOLEKULARNO- KINETIKA TEORIJA GASOVA
Molekularnokinetika teorija bazira se na zakonima klasine fizike, koristei
statstiku fiziku za razmatranje velikog broja identinih estica.
Ve smo ranije objasnili model idelnog plina ( gasa) kao:
-veliki broj molekula koje se haotino kreu;
-nema meudjelovanja, izuzev sudara koji su elastini
-zapremina molekula se moe zanemariti.
3. 1 Barometarska formula
Jedan od dokaza realnosti gibanja molekula je fenomen Braunovog gibanja
koje je otkrio Robert Brown (1827.) promatrajui pod mikroskopom gibanje
polenovog praha u vodi. Uvean mikroskopom gibanja zrnaca polena su izgledala
kaotina, podsjeajui na fantastini divlji ples, pun sudara i obrta.
Eksperimenti su pokazali da takvo gibanje nije povezano s biolokim
porijeklom estica ili sa gibanjem tekuine, ve ono postoji ako se sitne estice nalaze
u plinovitoj ili tekuoj fazi ili jednostavno u nekom rastvoru. Eksperimenti su takoer
pokazali da priroda Braunovog gibanja zavisi od osobine tekuine a ne zavisi od
osobine estica koje su rastvorene u njoj. Pri tome je utvreno da brzina gibanja raste
sa porastom temperature ili sa smanjenjem dimenzija estica.
Haotino gibanje molekula je razlog zato se molekule plina uniformno
rasporeuju po raspoloivoj zapremini tako da svaka jedinina zapremina u
prosjeku sadri isti broj molekula. U ravnotenom stanju tlak i temperatura
plina su takoer isti po cijeloj zapremini. To vrijedi u svim onim sluajevima kad
vanjska sila nije prisutna.
Kao primjer ponaanja plinova u polju sile, promatrat emo utjecaj
gravitacijske sile na atmosferu Zemlje. kad ne bi bilo termikog gibanja molekula
zraka, sve one bi pod djelovanjem sile tee pale na Zemlju i oko Zemlje bi se
formirao tanak zrani sloj. S druge strane, kad ne bi bilo sile Zemljane tee,
molekule zranog omotaa bi se uslijed kaotinog gibanja rasprile svuda po svemiru.
2
Postojanje zranog omotaa oko Zemlje je uvjetovano istovremenim
postojanjem termikog gibanja molekula i gravitacijske sile Zemlje, to kao
posljedicu daje tono definiranu raspodjelu koncentracije molekula po visini u
atmosferi, tj. promjenu pritiska sa udaljenou od Zemlje.
Izvedimo matematiku formulaciju ove zakonitosti. Promatrajmo vertikalni
zrani stup koji ima tlak p
o
na povrini Zemlje, x
o
=0.
Tlak na nekoj visini x je p. Kada se visina
visina promijeni za iznos dx, tlak se promijeni za dp, crt.3.1
Pri tome se pod tlakom misli na teinu zranog stuba iznad neke jedinine povrine
na izobarnoj visini. To znai da je dp u stvari odreen razlikom teine stupova na
visinama x i x + dx:
p+dp
dx
p
x
p
0
Crt.3.1
( ) gdx dp p p +
(3.1)
gdje je: -gustoa zraka,
g-gravitacijsko ubrzanje.
Gustoa zraka je jednaka produktu mase jednog molekula m i broja molekula u
jedininoj zapremini, n=N/V.
m n
(3.2.)
Iz jednadbe stanja pV=NkT, moe se dobiti koncentracija n kao:
n
N
V
p
kT

(3.3.)
to uvrtavanjem u izraz (3.2.) daje:

mp
kT
(3.4.)
3
Kad se izraz (3.4.) uvrsti u (3.1.) dobivamo:
dp
mg
kT
p dx
(3.5.)
ili nakon razdvajanja promjenljivih,
dp
p
mg
kT
dx
(3.6.)
Pretpostavimo da se temperatura T ne mijenja s visinom (ovo se moe
prihvatiti za relativno male promjene visine), moemo izvriti integriranje jednadbe
(3.6.):
ln ln p
mg
kT
x C +
(3.7.)
gdje je C integraciona konstanta koja se odreuje iz poetnih uvjeta, tj. za x
o
=0, p=p
o
,
dobiva se C=p
o
pa jednadba (3.7.) postaje:
x
kT
mg
o
e p p

(3.8.)
Jednadba (3.8.) daje vezu izmeu tlaka i visine i naziva se barometarska
formula.
Ova formula moe se koristiti za odreivanje visine ako se zna tlak na toj
visini i tlak na morskoj povrini p
o
. U avionima je, na primjer, ugraen instrument
koji direktno pokazuje visinu aviona u metrima. Ovaj instrument ima takoer
korekciju za temperaturu koja znatno opada sa visinom.
Poto postoji linearna veza izmeu tlaka p i koncentracije molekula, prema
jednadbi, pV=NkT; p=N/V kT=nkT .pa se barometarska formula moe
transformirati u oblik:
x
kT
mg
o
e n n

(3.9.)
koji daje zavisnost koncentracije molekula n od visine x, gdje je n
o
broj molekula u
jedinici zapremine na visini x
o
=0.
3.2 Boltzmannov zakon
4
Barometarska formula (3.9.) izvedena je za plin koji se nalazi pod djelovanjem
gravitacijske sile. Openito govorei, izraz mgx je potencijalna energija molekule, u
gravitacionom polju na visini x, E
p
=mgx.
Jednadba (3.9.) daje informacije o broju estica energije E
p
u jedinici
zapremine u gravitacijskom polju Zemlje:
n n e
o
Ep
kT

(3.10)
Pri tome se gornja relacija moe poopiti tako da se za polje sile moe uzeti
bilo koje drugo polje u kojem estice imaju potencijalnu energiju E
p
. Ova relacija se
zove Boltzmannov zakon. On nam omoguava da odredimo onaj dio estica koji u
stanju termodinamike ravnotee ima energiju U, tj.:
n
n
e
o
U
kT

(3.11.)
n
T
1
T
2
< T
1
T
2
U
Crt.3.2.
Iz relacije (3.11.) se vidi da dio estica
n
n
o
, koji ima energiju U, zavisi samo
od temperature, to znai da temperaturu sada moemo smatrati kao veliinu od
koje zavisi raspodjela estica po energijama. Za izabranu temperaturu, dio
molekula koji ima energiju U vrlo brzo tei nuli kad U raste. To znai da je dio
molekula koje imaju vrlo visoku energiju veoma mali. S druge strane, dio molekula
date energije U utoliko je vei ukoliko je temperatura via.
5
3.3 Maxwellova raspodjela molekula idealnog plina po brzinama
Boltzmannov zakon nam daje raspodjelu molekula prema vrijednostima
njihove potencijalne energije u nekom potencijalnom polju sila
podrazumijevajui da se radi o skupu identinih estica u stanju kaotinog
termikog gibanja.
Sad nas interesira kako se molekule idealnog plina rasporeuju prema
vrijednostima njihove kinetike energije, tj. prema intenzitetima njihovih brzina.
Molekule plina imaju razliite brzine i po veliini i po smjeru, koje se uz to
neprestano mijenjaju uslijed stalnih sudara.
Dok je raspodjela molekula po smjerovima ravnomjerna, poto su svi smjerovi
gibanja ravnopravni i, prema tome, jednako vjerojatni, dotle intenziteti brzina
molekula, koji mogu imati veliinu od 0 do , uope nisu jednako vjerojatni. To se
deava zato to je promjena brzina molekula pri sudarima nastaje sluajno. Pri tome
su neke brzine molekula vrlo malo vjerojatne (npr. beskonano velike brzine ili
veoma male brzine) dok su neke druge mnogo vjerojatnije, tj. ee zastupljene meu
molekulama. Tada je mogue oekivati neku najvjerojatniju brzinu.
Funkciju raspodjele f(v) molekula idealnog plina po vrijednostima
njihove brzine prvi je teoretski odredio J.C.Maxwell (1859.), koristei se
razmatranjima baziranim na teoriji vjerojatnosti. Izvoenje funkcije f(v) prelazi
razinu prethodnog znanja iz fizike, pa emo to izvoenje ovdje izostaviti. Navest
emo konaan oblik f(v):
f v Ae v
mv
kT
( )

2
2
2
(3.12.)
Funkcija f(v) se zove funkcija raspodjele i poznavajui nju i ukupan broj
molekula N, moemo odrediti broj molekula N
v
koje imaju brzine u intervalu brzina
v. Kvocijent:

N
N
f v v
v
( )
(3.13.)
daje onaj dio molekula ije brzine lee unutar danog intervala brzina v. Moe
se rei da izraz (3.13.) daje vjerojatnost da e brzina molekula leati u intervalu
od v do v+v.
Oigledno je da zbroj svih skupova molekula N
v
iz razliitih intervala brzina
jednaka ukupnom broju molekula N:
( ) ( )
i
v
i
i
i i
N Nf v v N


dijeljenjem s N dobivamo:
6
( )
i
i i
f v v

1
(3.14 )
Relacija (3.14.) predstavlja vjerojatnost da e brzina molekule imati neku
vrijednost izmeu 0 i . Poto brzina molekule uvijek ima neku vrijednost, prikazana
vjerojatnost je vjerojatnost sigurnog dogaaja i, prema tome, jednaka jedinici.
Ukoliko interval v smanjimo prelaskom na diferencijalnu formu dv relacije (3.13.) i
(3.14.) moemo pisati u obliku:
( )
dN
N
f v dv
v

(3.15.)
( )
0
1

f v dv
U sluaju (3.15.) kaemo da je funkcija f(v) normirana na jedinicu. Koristei
ovu relaciju moemo izraunati faktor A, koji ne zavisi od brzine molekule v.
Uvrtavanjem (3.12.) u (3.15.) dobivamo:
0
2
2
1

Ae v dv
mv
kT
(3.16.)
odakle je faktor A jednak:
A
e v dv
I
mv
kT

1 1
0
2
2
2
(3.17.)
Integral u nazivniku relacije (3.17.) moe se rijeiti uvoenjem smjene:
mv
kT
x v
kT
m
x dv
kT
m
dx
2
2
2
2 2
; ;
Uvrtavanjem u integral
1
dobivamo:
I
kT
m
e x dx
kT
m
x

_
,

2 2
4
3 2
0
2
2
/

Konano funkcija raspodjele brzina molekula, poznata kao Maxwellova funkcija

raspodjele ima oblik:

1
Vrijednost integrala uzet emo iz tablica,

4
2
2
dx x e
x
7
( ) f v
m
kT
e v
mv
kT

_
,

4
2
3 2
2
2
2

/
(3.18.)
Funkcija raspodjele je, u stvari, produkt dvije funkcije brzine, jedne
eksponencijalne
2
v
e

, gdje je
m
kT 2
i druge kvadratne, v
2
. Kad ih predstavimo
grafiki kako je prikazano na crt.3.3 i izmnoimo dobit emo funkciju f(v).
Crt.3.3
Izraunajmo sada srednju vrijednost brzine molekula u nekom plinu od N
molekula. Ona se definira kao odnos zbira svih brzina svih molekula i ukupnog
broja molekula. Broj molekula ije su brzine u intervalu od v do v+dv je N f(v) dv.
Zbir brzina svih tih molekula je v N f(v) dv. Da bismo nali zbir brzine svih molekula
koje imaju sve mogue brzine, moramo integrirati ovu funkciju preko svih moguih
brzina od nule do beskonanosti. Konano zbir svih brzina svih molekula je:
( )
0

vNf v dv
pa je srednja brzina v po definiciji:
( ) ( ) v
N
vNf v dv vf v dv


1
0 0
(3.19.)
uvrtavanjem vrijednosti za f(v) prema (3.18.) dobivamo:
8
v
m
kT
v e dv
mv
kT

_
,

4
2
3 2
0
3
2
2

/
=
1
2
3
2
4
I
kT
m

,
_

(3.20.)
Integrali tipa, I
1
, za neparan n=2k+1, vode na tipski integral:
I e x dx
k
a a
kT
m
ax n
k 1
0
1 2
2
2
2
1
2
1
2
2

_
,

+
! !
gdje je n=3; k=1; a
m
kT

2
Uvrtavanjem vrijednosti integrala I
1
u (3.20.) dobivamo,
srednju brzinu molekule plina:
m
kT
v
8

(3.21.)
Na slian nain moemo dobiti srednju kvadratnu brzinu v
2
, koja je po
definiciji:
( ) v v f v dv
2
0
2

ili:
v
m
kT
v e dv
mv
kT
2
3 2
0
4
2
4
2
2

_
,

/
(3.22.)
Ovaj integral se rjeava na nain:
( )
I x e dx
k
a
a
n ax
k
k
2
0 1
1
2
3 5 2
2 1 3 2 1
2
3
2

+
+

_
,

...
/

za n=2k, slijedi n=4, k=2; a

m
kT

2
0
4
2
5 2
2
3
8
2

_
,
v e dv
kT
m
mv
kT

/
Konano srednji kvadrat brzine molekule
v
kT
m
2
3

(3.23.)
9
Ovu istu relaciju za srednju kvadratnu brzinu dobili smo ranije iz srednje
kinetike energije translatornog gibanja.
Izraunat emo sada najvjerojatniju brzinu molekula, tj. onu brzinu koja
je najvie zastupljena meu molekulama idealnog plina. Matematiki to je
jednostavno, treba nai maksimum funkcije f(v) iji nam je analitiki izraz poznat.
Prema tome, da bismo nali v
nv
moramo prvi izvod funkcije f(v) izjednaiti sa nulom:

( ) 0
2
4
2
2
2 / 3
2

1
1
]
1

,
_

kT
mv
e v
kT
m
dv
d
v f
dv
d

tj.
0
2
1 2
2
4
) (
2
2
2
3
2

1
1
]
1

,
_

,
_

kT
mv
v
kT
m
v f
dv
d
kT
mv

Ovaj izvod je jednak nuli, kad je izraz u uglastoj zagradi jednak nuli, tj.
0
2
1 2
2
2
2

,
_

kT
mv
ve
kT
mv
Gornja jednadba je zadovoljena ili za v=0, ili za v=, ili za 1
2
0
2

mv
kT
.
Jasno je da prve dvije vrijednosti ne odgovaraju maksimumu funkcije raspodjele.
Prema tome, vrijednost najvjerojatnije brzine se odreuje iz uvjeta:1
2
0
2

mv
kT
nv
odakle je:
v
kT
m
nv

2
(3.25.)
Usporeivanjem relacija (3.25.), (3.21.) i (2.18.) dobivamo odnos izmeu
brzina:
v v v
nv ef
: : : : : , : , 2
8
3 11131 22

Vidi se da razlika izmeu ove tri vrijednosti nije velika, i srednja i efektivna
brzina su dosta bliske najvjerojatnijoj brzini molekule.
Ako vrijednost najvjerojatnije brzine uvrstimo u izraz f(v), (3.18.) dobit emo
maksimalnu vrijednost funkcije f(v), crt.3.4
( ) f v f
e
m
kT
m
T
nv

max
4
2
(3.26.)
10
Crt.3.4
Iz relacija (3.25.) i (3.26.) slijedi da se pri poveanju temperature maksimum
krivulje pomjera u desno i postaje manji. To se deava i kod plinova ija je masa
molekula manja, tj. pri smanjenju mase molekula.
Na crt.3.4. usporeene su tri krivulje raspodjele koje se odnose na razliite
temperature T
1
, T
2
, T
3
istog plina (ista masa m). Moe se smatrati da se radi o
raspodjelama tri razna plina, dakle sa razliitim masama molekula m
1
, m
2
i m
3
, ali pri
istoj temperaturi. Pri tom za temperature vrijedi odnos:
T T T
1 2 3
< <
a za mase molekula plinova vrijedi odnos:
m m m
1 2 3
> >
Pri svemu ovome, povrina koju bilo koja od krivulja raspodjele zaklapa s v-
osom, zbog uvjeta normiranja je ista i jednaka jedinici.
3.4. Raspodjela molekula idealnog plina po energijama
Kinetika energija translacije molekule mase m i brzine v jednak je:
E mv
1
2
2
(3.27)
11
esto je korisno da se raspolae jednim izrazom za broj molekula koje imaju
kinetiku energiju translacije u odreenom, unaprijed danom opsegu, izmeu E i E +
dE. Iz relacije (3.27.) je:
dE mv dv
tj.
( ) dv
dE
mv
dE
m
E
m
mE dE
2
2
1 2 /
(3.28.)
Polazei od raspodjele molekula po brzinama:
( )
( )
dN v
N
f v
m
kT
e v dv
mv
kT

_
,

4
2
3 2
2
2
2

/
Analogno za funkciju raspodjele energija:
( )
( )
dN E
N
E
m
kT
e
E
m
dE
mE
E
kT

_
,

4
2
2
2
3 2 /
(3.29.)
Sreivanjem relacije (3.29.) dobivamo:
( )
( )

E
kT
e E
E
kT

2
3 2
1 2
/
/
(3.30.)
Ako sada pomou funkcije raspodjele (E) izraunamo srednju energiju po
formuli:
( ) E E E dE

(3.31.)
Dobit e se rezultat, ve poznata vrijednost.
E kT
3
2
(3.32.)
Maxwellova funkcija raspodjele je, u stvari, samo specijalan sluaj opeg
principa raspodjele koji je izveo Boltzmann, gdje odnos
energija
kT

_
,
nije
ogranien na kinetiku energiju translacije. Upravo zbog tog uopavanja ova
funkcija raspodjele se esto naziva Maxwell-Boltzmannova raspodjela, koja
vrijedi za sisteme jednakih estica, u kojima se moe zanemariti meudjelovanje
estica, koje se nalaze u termodinamikoj ravnotei u nekom potencijalnom polju sile.