Vesna Parun (1922)

roena je 1922. u Zlarinu, umrla 2010. god. Prva u hrvatskoj knjievnosti koja ivi za knjievnost i ivi od knjievnosti. Osim poezije pie i stihove za djecu, prozu i pozorina djela; samouka je slikarica te je imala 6 samostalnih izlobi; pjesme su joj prevoene na mnoge jezike (oko 12-ak);

najznaajnije zbirke pjesama su: Zore i vihori (1947), Pjesme (1948), Crna maslina (1955); antologijske pjesme: Balada prevarenog cvijea, Mati ovjekova, Konjanik, San, Ti koja ima nevinije ruke, Dom na cesti, Usnuli mladi, Otvorena vrata, Djevianstvo, Bila sam djeak, Tijelo i proljee, Rujan, San o istoi, Kas opsjednutih...; pjesniki utjecaji: Ujevieva lirika, utjecaj grke i slavenske mitologije, Starog zavjeta, Vidria, Tadijanovia, francuskih i srpskih nadrealista; motivi: more, djetinjstvo, sunce, ptice, priroda, uma, rijeka...

Na knjievnoj sceni Parun se pojavljuje u punom sjaju svojom zbirkom Zore i vihori (1947) kao mladenaka zbirka, nastala pod jakim dojmom nedavnih ratnih zbivanja, ona nije donosila dublje spoznaje o svijetu, ali se uzbuivala pred njegovom ljepotom ili strepila pred neskladom koji je naruavao tu ljepotu. Cijelu zbirku proimaju dva osnovna osjeanja: s jedne strane ivi osjeaji mladosti i ivljenja, a s druge, vihori rata i prisutnost smrti enja za sreom okruena mnogim nesreama. Za razliku od kasnijih zbirki, u Zorama i vihorima Vesna Parun nije okrenuta sebi nego vanjskom svijetu, prizorima iz ivota, vremenu i prirodi, a sebe vidi u stvarima koje je okruuju sva slikovitost njezine poezije izvaena je iz prirode i njezine flore i faune. Vrlo je est i djetinji ugao gledanja i to iz razloga to je samo u djetinjstvu sadran blaeni svijet neznanja i radoznalosti, dok zrele spoznaje donose teinu i gorinu. Rat Parun vidi kao ruitelja primarnih ljepota, a o ratnim zbivanjima govori odozdo, iz malih stvari, iz djeje perspektive, to tim pjesmama daje posebnu dra i neposrednost (Rat, Neprijatelj, Balada prevarenog cvijea, Dijete je ugledalo smrt). Pjesmom Mati ovjekova, prepunom ojaenosti i gorine, Vesna Parun je dala snaan protest protiv zloina i zla u ovjeku. Unato svemu navedenom, Zore i vihori u tadanjoj su kritici bili otro napadana zbirka. Kritika ju je optuila za formalistiki artizam dekadentne lirike; zbirka je mrana i bolesna, a pjesnikinja malograanska gospoica.

Osnovne teme zbirke: djetinjstvo, mladost, ljubav, radost, nasilje i rat. Znaajne pjesme u zbirci su: Bila sam djeak, Mati ovjekova, Tijelo i proljee, Balada prevarenog cvijea...

Zore i vihori

BILA SAM DJEAK Pjesma pjeva o djetinjstvu; jedna od glavnih osobina njezine poezije su istaknute lirske slike koje nisu dubinskog koliko ugoajnog karaktera i to vidimo u prvoj strofi; postavlja se pitanje da li za lirski subjekt biti djeakom znai biti slobodnijom od djevojice, ili, lirski subjekt bira da bude djeak kao to je izabrala da bude i sve ostalo ( lisica utekla iz groa); moe li se djeatvo poistovjetiti sa bezbrinim ivotom; stihovi Bila sam zrno rumena groa u zubima sred poljubaca govore graninosti u kojoj se lirski subjekt nalazio, pa moemo zakljuiti da je imao slobodu izbora to je i glavna tema ove pjesme, te suoenje sa smru to vidimo iz posljednjeg stiha zrcalo ribe u zjenici vidre!.

TIJELO I PROLJEE

Lirski subjekt se projicira na jabuku; pjesma nosi romantiarski (simbolistiki) karakter gdje su ula u punome naboju i primaju poticaje iz prirode; sve je u zvuku, dodiru, bojama i u svojoj punini (Potajno raste potok i vjetar umi.../Toplo cvrkue podne dani su krcati zlata.../Oivi aptom ploda.../mekani leaj cvijea gdje zvona ludo brene....); lirski subjekt zaziva majku, koja predstavlja majku prirodu koja budi eros u lirskom subjektu; eros u lirici Parunove je jedna od znaajnih karakteristika.

MATI OVJEKOVA

Ponovo se pojavljuje figura majke-majka je u pjesmama stvoritelj, ona je izjednaena sa prirodom to znai da je izjednaena sa dobrotom i nevinou koja samo moe obitavati u prirodi; lirski subjekt govori u prvome licu jednine ispred OVJEKA koji je posrnuo u nasilju; ono

to majku izdvaja iz ostalih ljudi jeste injenica da ona raa i to je razlog zato je izjednaena sa prirodom koja se stalno obnavlja i raste; ova pjesma jedna je od onih koji tematiziraju rat i nasilje.

BALADA PREVARENOG CVIJEA

Upravo bijae procvala kozja krv na nasipima. Zaumjelo je zlatom meketavih stada polje zeleno u zatiju. Djeaci su se izuli da ne bi pogazili tratinice. Bila je topla nedjelja, kad lastavice iz modrina stiu. Bijelu je mreu razapeo pauk od kraja na kraj mirisavog borika. Tko bi mislio na tugu neokreenih soba i na mrtvace! Djeca nikako ne vjeruju da e zemlja progutati tijelo. Na obzorju je crn dim. Kau da vojska ide. ije su rumene njive, iji su prozori na brijegu? Zvone zvona iroko, zvone u tratinici, u pogledima ljubiaste boje. Zato je pauk razapeo mreu, a vojska ide? Ah, proitajte zvunu bajku cvijea, oblaci, brao! U otplavljenim snjegovima jo se poznaju stope srndaa i umor crnogorice slobodnim visinama vijori. Kau da zloduh plai mjeseinu blijeteim reflektorom oiju. Zato ne pou kui djeaci s nianom od pree? Neka puste natrag ulovljene bumbare i neka bjee, bjee. Zloduh hoda po mjeseini. Djeaci razvezuju zmaja, a vojska ide. Stotinu malih ekia kuju zlatne tulipane. Nita ne sluti slijepa liinka. Jedino dijete ima oi. Nesretno dijete! Vidjet e oca objeena

o ljivu bijelu u dvoritu, njihovu ljivu. Juer je procvala kozja krv na nasipu. a danas je bubnjarska vatra unitila cijelo proljee. Zvoni niz mirne proplanke, zvoni na uzbunu cvijeu. Hitac je zbunio vjevericu. Srnuli su djeaci u amce vezane o obalu, ali nije ih pustila straa. Uite brzo u mravinjake, utrnite svijeu. Skrivena torpeda poharala su ribolove. Nita nije ostalo na suncu. Samo nekoliko osuenih grobova iznijelo je pepeo bezimen na vjetar. Mrtvaci otrovae dan. to da uradi ovjek? Rastvorila je oi od straha tratinica, jer nije izuo izme mitraljezac. Jedno janje izgubilo je mlijeko i ostalo na cesti zapanjeno; neprijatelj-ovjek doao je u pohode golorukom cvijeu.

Balada prevarenog cvijea se eksplicitno bavi ratnom tematikom; ono to je zanimljivo jeste da su rtve rata u ovoj pjesmi priroda i djeca.

Zbirka koja je dola nakon Zora i vihora jeste zbirka Pjesme koju su mnogi ocijenili kao vid iskupljenja zbog prethodne zbirke koja je naila na loe kritike. Etiki stavovi koje je iznijela u ovoj zbirci nastajali su nautrb estetikog doivljaja, pa se pjesme iz ove zbirke ne izdvajaju posebnom kvalitetom. Zanimljiva je pjesma Zavjet iz ove zbirke koja je poput samoopravdanja koje je pjesnikinja napisala istiui da ako u njoj nestane stvaralakog nadahnua da ni ona ne treba postojati (I ako ivim ko jalova trava/neka me sunce i ne grije vie). Druga znaajna pjesma iz ove zbirke je pjesma Masline.

MASLINE

Ova pjesma, kao i veina ostalih pjesama iz spomenutih zbirki funkcionira na osnovu

dviju konceptualnih metafora: ljudi su priroda,ili priroda su ljudi; sav ovjekov napor koji je upotrijebljen izmjeta se sa subjekta radnje na objekt radnje, u ovome sluaju, masline;

maslina, iako se mijenja iz godine u godinu, njezina sutina ostaje ista i njezina upotreba, pa maslina postaje simbol ovjekove borbe i ivota, kako kroz historiju ovjeanstva, tako i kroz jedan ivotni vijek.

Sedam godina kasnije izlazi zbirka Crna maslina (1955) u kojoj e Paruniin talent bljesnuti u punom svjetlu. Ova zbirka donosi ponovno vraanje pjesnikinje sebi samoj, ona je vie tradicionalna i intimna (za razliku od modernosti prisutne u zbirci Zore i vihori) otkriva strani i sloeni svijet zrele ene, vjeno lutanje izmeu strasti i bola. U ljubavi je saeto sve: ona je za pjesnikinju mjera ivota i posvemanja patnja. Znaajne pjesme su: Ti koja ima ruke nevinije, Djeviansvo, Usnuli mladi, Masline, ipak i oblaci, Otvorena vrata...

DJEVIANSTVO

Pjesma je koncipirana kao obraanje djevojci, pisana je u drugome licu; pjesma je nabijena erosom to se vidi u poetnim stihovima ( Taj topot i taj dim to dolazi sve blie/ui e u tvoj vrt usnula djevojko); ljubav je u ovoj pjesmi stalno u mogunosti u kondicionalu, jer ljubav je istovremeno i ivot, ali ona sa sobom nosi i negativne posljedice (Umjesto naunica nosit e uteg bola, djevojko, ako si ivot izabrala!); pjesma poziva na slobodu i predanost punome ivotu.

TI KOJA IMA RUKE NEVINIJE

Osim to lirski subjekt ostaje uskraen za voljenog mukarca, ostaje velika praznina zbog nemogunosti poroda njegove djece; neplodnost se na mnogim mjestima javila kao neostvarenost u poeziji Vesne Parun.

USNULI MLADI

Pjesma predstavlja geografiju tijela; tijelo se spaja sa krajolikom; mladost u punome jeku.