Da li je Allahovom Poslaniku s.a.v.s.

bio napravljen sihr Pitanje: Selam alejk, U jednoj zbirci hadisa sam proitala da je Aia r.a. bila jedina Poslanikova ena koja je tvrdila da je Muhammed s.a.v.s. bio opsihren. Ja jo uvijek ne mogu u to da povjerujem. Ondje jo pie da je ta opsihrenost bila ta to je on mislio da prilazi svojim enama a to se uopte nije deavalo. Kao prvo, ako je to tako i bilo kako to nisu tvrdile i druge poslanikove ene i kako je to uopte mogue da najbolje Allahovo s.w.t stvorenje bude opsihireno? Odgovor: Alejkumusselam, Biljee Buharija i Muslim u svojim Sahihima od Aie, radijallahu anha, da je rekla: "Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, je opsihirio idov koji se zvao Lebid ibn El-E'asam iz idovskog plemena Benu Zurejk. Tako da se Allahovom Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, priinjavalo da radi neto a on to ne radi. Zbog toga je jednog dana ili jedne noi Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, dovio, pa dovio i opet dovio. Pa je rekao: "O Aia, znali ti da mi je Allah odgovorio na ono to sam ga pitao? Dola su mi dva ovjeka (tj. dva meleka u liku dva ovjeka, kao to je dolo u rivajetu kod imama Ahmeda i da je to bilo u snovima) pa je jedan od njih sjeo kod moje glave a drugi kod nogu, pa je rekao onaj to je kod glave onome koji je kod nogu, ili onaj to je kod nogu onome koji je kod glave: Od ega ovjek boluje (misle na Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem)? Rekao je: Opsihiren je. Ko ga je opsihirio, ree drugi. Odgovorio je: Lebid ibn El-E'asam. Kae: U emu je (sihr)? Rekao je: U elju i dlaci (koja je spala prilikom eljanja), unutar ploda palme. Pa ga upita: a gdje je to? A drugi mu odgovori: U bunaru Zervan (koji se nalazio u bati plemena Benu Zurejk)". Pa je Aia nastavila da joj je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi vesellem, nakon toga doao i rekao: "O Aia, kao da je njegova voda (tog bunara) natopljena kanom i kao da su njegove palme (tog bunara) ejtanske glave". Pa sam upitala: O Allahov Poslanie, zar ga (sihr) nisi zapalio? A on odgovori: "Ne nisam, mene je Allah izlijeio (od sihra), a ne volim da se meu ljudima iri zlo pa sam naredio da se (sihr) zakopa". Imam Nevevi u svom komentaru Sahiha od Muslima (14/178) pojanjava rijei Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem: "a ne volim da se meu ljudima iri zlo pa sam naredio da se (sihr) zakopa" kae: "Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, je se bojao da ne nateti

muslimanima ako bi izvadio sihr, ili ga zapalio, ili to obznanio meu ljudima tako to bi se prisjeali sihra, uili kako se on pravi, irili ga, govorili o njemu, ili da ne naude onome ko je napravio sihr itd. A ovo je sa strane ostavljanja onoga to je korisno iz bojazni od tete koja proizilazi iz toga, to predstavlja jedno od najvanijih pravila Islama: Ostavljanje koristi iz bojazni od tete koja proizilazi iz toga". Ovaj hadis su zanegirali neki novotari jo davno kao to to prenose mnogi imami (uenjaci) ovog Ummeta, poput: Ibn Kutejbe, Hattabija, Kadi Ijada, Nevevija, Ibnul-Kajjima i mnogih drugih. Kae imam Nevevi: "Ovaj hadis su zanegirali neki novotari iz razloga to on umanjuje mjesto i ast nubuvveta i dovodi ga u sumnju, kao i to da njegovo prihvatanje (tog hadisa) spreava da se ima povjerenje u erijat (erhul-Muslim 7/430). U ovom poricanju hadisa slijedili su ih Rafidije (ije) i misionari ateizma. Pa tako kae Ahmed Subhi Mensur (Limaza El-Kur'an, str.109-111): "Optuba Poslanika da je bio opsihiren ili da ga je neko opsihirio, to u sebi sadri sumnju u poslanstvo, napad na vjeru i gubljenje povjerenja u bilo koju rije ili djelo koje dou od njega. Sa strane ovog hadisa se ubacuje sumnja u Islam u opem smislu i u pojedinostima, a sa druge strane ovaj hadis je oprean rijeima Uzvienog: "I nevjernici jo govore: "Vi samo opsihirena ovjeka slijedite!" (El-Furkan, 8). Takoe, kae Muhammed Abduhu, poznati savremeni islamski reformator i mislilac (kod kojeg su, naalost, prevagnule logika i razum na utrb vjerodostojnog sunneta): "Mi znamo da je Buharija najistinitija knjiga poslije Allahove knjige i ne sumnjamo da je Buharija uo ovo od svojih uitelja, a Buharija uslovljava u svojim hadisima da su ravije ivjeli u isto vrijeme i da su se sreli, osim to ja smatram da se ovo nije desilo Vjerovjesniku, sallallahu alejhi ve sellem. Mogue je da su ubaeni neki israilijati ejhovima Buharije od kojih je on uzeo, jer ako bi mi povjerovali da je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, bio opsihiren mi bi time povjerovali rijeima nevjernika koje su spomenute u Kur'anu: "I nevjernici jo govore: "Vi samo opsihirena ovjeka slijedite!" (El-Furkan, 8). I ako bi povjerovali da je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, bio opsihiren, Allah, subhanehu ve te'ala, bi nas proglasio laljivcima u svojoj Mudroj Knjizi: "Oni ga nikako ne mogu prislukivati". (E-uara, 212), i kae Uzvieni: "Ali e onaj, ko sada prislukuje, na zvijezdu padalicu koja vreba naii" (El-Dinn, 9) ... A to se tie hadisa, ako bi i pretpostavili da je vjerodostojan on je od vrste ahad- hadisa (tj. nije mutevatir) a ahadhadisi se ne uzimaju u poglavlju akide. Bezgrijenost Vjerovjesnika od

uticaja sihra na njegov razum je akidetsko pitanje, a u odbacivanju te akide od njega (Vjerovjesnika) ne prihvata se osim ono u to imamo vrsto ubjeenje (jekin) i nije dozvoljeno da se u akidi prihvata pretpostavka niukom sluaju. Zato je na nama da prepustimo stvar ovog hadisa i da po njemu ne radimo u naoj akidi, nego da uzimamo tekst Kitaba i argument razuma. Jer ako dozvolimo da se Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, pomijea u razumu, kao to oni tvrde, bilo bi dozvoljeno da se misli da je on neto od objave prenio a on to nije uinio, ili da mu je neto objavljeno a nije mu objavljeno, ova stvar je jasna i nema potrebe da se pojanjava... Drae mi je da u la utjeram Buhariju nego da Allahovom Poslaniku pripiem da je bio opsihiren" (Medelletu Menar, 12/697). Odgovor na ove ubhe koje je iznio Muhammed Abduhu se moe rezimirati u dvije take. Prvo ovaj hadis je vjerodostojan, preneen je sa najvjerodostojnijim lancem prenosilaca i u najispravnijim knjigama poslije Allahove knjige Kur'ana, tj. prenose ga Buharija i Muslim u svojim Sahihima to predstavlja najvei vid vjerodostojnosti nekog hadisa, tako da nema sumnje da ono to je preneeno u ovom hadisu da se to zaista desilo. Veoma je daleko da se kae da prihvatamo od Buharije a zatim da sumnjamo u njegove ejhove, jer ono to se moe rei za Buhariju isto se moe rei i za njegove ejhove, tj. da su najvei strunjaci u hadisu. Takoe, neprihvatljivo je da utjeravamo u la Buhariju i rivajet ovog hadisa oslanjajui se isto na miljenje i razum koji niukom sluaju nemaju udjela u potvrivanju ili negiranju onoga to se prenosi od Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, ili u potvrivanju injenica nekog dogaaja ni izdaleka ni izbliza. Kada bi se prihvatilo ono to nam dolazi od strane razuma i istog miljenja mi bi time doveli u pitanje mnoge hadise koji su preneeni sa vjerodostojnim lancem prenosilaca, i ne samo to, nego bi i mnogi kur'anski ajeti doivjeli istu sudbinu. Mnoge islamske sekte, poput mu'atezila, koje su ljudskom razumu dali veu ulogu nego to u stvarnosti zasluuje su zanegirali mnoge vjerodostojne hadise koji se navodno ne slau sa ljudskim razumom. Od tih hadisa su: hadis o silasku Isa'a, alejhisselam, pred Sudnji dan, hadisi o Dedalu, hadis Isra'a i Mi'rada, hadis upadanja muice u posudu sa piem, hadis Musa'a, alejhisselam i meleka smrti, i tako dalje. Pa kada bi tako pustili da se odbacuje ta god se ne slae sa neijim razumom

mnogo toga to je preneeno u vjerodostojnim hadisima bi doveli u pitanje. Drugo njegove rijei da iako bi se prihvatilo da je hadis vjerodostojan da je on od hadisa ahad, tj. nije mutevatir, a ti hadisi se ne uzimaju u akidi, nisu tane. Jer vjerodostojan hadis , svejedno bio ahad ili mutevatir, se prihvata u akidi kao i u fikhu, oko ega nije bilo razilaenja meu ashabima, tabi'inima, selefu i uenjacima Ehli Sunneta sve dok se nisu pojavili novotari kojima je smetalo mnogo toga to je dolo u Sunnetu a nije se slagalo sa njihovim tumaenjem vjere, pa su ustvrdili da iz hadisa ahada ne proizilazi vrsto, jako i nedvosmisleno znanje i ubjeenje, to naravno nije tano. Meu prvim uenjacima Ehli Sunneta koji su odgovarali na negiranje i poricanje ovog hadisa je Ibn Kutejbe u svojoj knjizi "Te'vilu muhtelifilhadisi" (str. 340-357): "To to je ovaj idov Lebid ibn El-E'asam napravio sihr Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, ne treba biti neto to se treba poricati i negirati. Jer idovi su prije toga ubili Zekeriju ibn Azina u unutranjosti drveta, isjekli su ga pilom na dijelove ... Poslije toga su ubili njegovog sina Jahju zbog prostitutke i njene prevare. idovi su tvrdili da su ubili Mesiha (Isa'a, alejhisselam) i da su ga razapeli na krst, a da nas Allah nije obavijestio rekavi: "A nisu ga ni ubili ni raspeli, ve im se priinilo" (EnNisa, 157) mi ne bi znali da je razapet neko ko je na Isa'a, alejhisselam, liio. Jer idovi su njegovi neprijatelji, i oni su tako i tvrdili, a krani su njegovi zatitnici i oni su potvrdili idovima da je tako bilo. idovi su ubijali vjerovjesnike, kuhali ih i muili na raznorazne naine, pa da je Allah htio sauvao bi ih od njih. Otrovan je bio Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, sa plekom od ovce peene na ranju a otrovala ga je idovkinja, a taj otrov je neprestano djelovao na njega sve dok nije preselio. I rekao je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem: "Neprestano mi se vraao bol od zalogaja (otrovane ovce) sa Hajbera, ovo je vrijeme prestanka rada moje srane vene". Pa je Uzvieni Allah dao priliku idovkinji da utie na njegovu smrt". Takoe, u odgovoru na gore spomenute ubhe oko ovog hadisa prenosi imam Begavi u svojoj knjizi "erhus-sunne" (12/187) da je imam Hattabi rekao: "A to se tie tvrdnje da se prihvatanjem ovog hadisa (o opsihirenosti Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem) nanosi teta erijatu, to nije tako, jer sihr djeluje na tijela vjerovjesnika, a i oni su ljudi, dozvoljeno je da ih

zadese bolesti kao i ostale ljude. Uticaj sihra na njihovo tijelo nije gore od ubistva, djelovanja otrova i simptoma raznih bolesti, pa zar nije ubijen Zekerijah i njegov sin Jahja, alejhimesselam, i otrovan na Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, kada je bio na Hajberu. A to se tie pitanja vjere, poslanici i vjerovjesnici su bezgrijeni u prenoenju onoga sa ime ih je poslao Allah, delle zikruhu, i On ih je pratio u prenoenju vjere, uvao je Svoju vjeru i objavu da im se ne desi iskrivljavanje i poremeaj. Allahovom Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, se samo priinjavalo da on radi neto to je iskljuivo vezano za ene a to je ono to uopeno ulazi u znaenje ajete: "I ljudi su od njih dvojice uili kako e mua od ene rastaviti" (El-Bekara, 102). Pa tako nema nikakve tete koja proizilazi iz tog sihra koja utie na njegov nubuvvet i erijat sa kojim je doao, neka je hvala Allahu na tome". Slino tome kae Ibnul-Kajjim u knjizi "Zadul-me'ad" (4/124): "Da je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, bio opsihiren porekla je jedna skupina ljudi rekavi da to nije dozvoljeno da se njemu desi, smatrajui da je to nedostatak i mahana, a stvar nije takva kako oni tvrde. Nego je sihr koji mu se desio poput drugih bolesti koje su ga snalazile, jer je sihr jedna vrsta bolesti pa da ga to snae je poput toga to je bio otrovan, izmeu toga dvoga nema razlike". Sline rijei prenosi Ibnul-Kajjim u istoj knjizi (4/124) od Kadi Ijada da je rekao: "Sihr je vrsta bolesti i dozvoljeno je da mu se to desi poput drugih bolesti u emu nema nita sporno i ne naruava njegov nubuvvet. A to se tie toga da mu se priinjavalo da neto uradi a on to nije uradio, nema u tome neto to utie na njegovu istinitost u govoru, jer dokazi erijatskih tekstova i idma'a uenjaka ukazuju na to da je po tom pitanju bio bezgrijean. Nego je ovo (opsihirenost) dozvoljeno da ga snae jer je od stvari dunjaluka zbog kojih on nije poslan, niti mu je data prednost nad ostalima zbog toga, njemu se u stvarima dunjaluka moe desiti ono to se deava i ostalim ljudima". Kada se analiziraju razlozi odbijanja i odbacivanja ovog hadisa oni se mogu svesti na nekoliko taaka: - da ovaj hadis umanjuje mjesto i poloaj nubuvveta i dovodi ga u sumnju, - da dovodi u sumnju bezgrijenost vjerovjesnika u prenoenju vjere, - da prihvatanje ovog hadisa stvara nepovjerenje u erijat uopeno,

- da je ovaj hadis oprean onome to je dolo u Kur'anu: "I nevjernici jo govore: "Vi samo opsihirena ovjeka slijedite!" (ElFurkan, 8). - da poto je sihr djelo ejtana, ako bi se prihvatio ovaj hadis to bi znailo da ejtan moe da utie na vjerovjesnika. U odgovoru na ovo treba spomenuti da su islamski uenjaci prihvatili ovaj hadis nalazei objanjenje za ono to mu se pripisuje, uz istovremeno ouvanje mjesta i poloaja nubuvveta i bezgrijenosti Vjerovjesnika, sallallahu alejhi ve sellem, u dostavi vjere. Pa kau: Prvo tvrdnja da ovaj hadis umanjuje mjesto i poloaj nubuvveta i dovodi ga u sumnju, te da dovodi u sumnju bezgrijenost vjerovjesnika u prenoenju vjere i da prihvatanje ovog hadisa stvara nepovjerenje u erijat uopeno, sve ovo to su ustvrdili neki novotari je batil. Jer nesumnjivi argumenti potvruju iskrenost, validnost i bezgrijenost Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, u svemu onome to je prenio od vjere. A nadnaravnost erijata je najjai dokaz za sve to. A dozvoliti da se ustvrdi neto suprotno ovome je batil. Drugo opsihirenost Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, koja mu se desila uzdie mjesto njegovog nubuvveta a ne da ga ini manjim, ini ga jo asnijim i ne suprostavlja se njegovoj bezgrijenosti u dostavljanju objave. Jer Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, nije bio sauvan od toga da ga zadesi bolest, on je jeo, pio i bivao bolestan, kao to kae Aia, radijallahu anha: "Zaista je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, bio boleljiv ovjek i dolazili bi mu arapski ljekari, pa bi ja od njih uila". Biljei ga Hakim i ocjenjuje ga vjerodostojnim a sa njim se sloio i Zehebi. Kae Kadi Ijad (E-ifa 2/180-183): "Dolo je u nekim rivajetima ovog hadisa pojanjenje da je sihr koji ga je zadesio bio na njegovom tijelu i na udovima a ne na njegovom razumu, srcu i uvjerenju ... ", a na drugom mjestu, takoe dodaje: "Sve to je dolo u predajama da mu se priinjavalo da radi neto a on to nije uradio i tome slino, svodi se na priinjavanje njegovim oima a ne nedostatak koji zadesi razum, a u svemu ovome nema neto to ubacuje nejasnou oko njegove dostave vjere i erijata, ili neto to naruava istinitost onoga sa im je doao zbog argumenata i idma'a (uenjaka) da je sauvan od ovoga, pa tako novotari nemaju sa koje strane dovesti u upitnost ovaj hadis". Takoe, treba dodati da nije preneeno ni u jednom rivajetu da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, izgovorio i jednu rije u periodu dok

je bio opsihiren a koja ukazuje da mu je razum bio poremeen, niti da je neto rekao suprotno onome to je u stvarnosti, a ako neko tvrdi suprotno ovome treba imati dokaz za to. Tree bezgrijenost u dostavljanju vjere od strane Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, koja je spomenuta u ajetu: "O Poslanie, kazuj ono to ti se objavljuje od Gospodara tvoga ako ne uini, onda nisi dostavio poslanicu Njegovu a Allah e te od ljudi tititi" (El-Maide, 67), pod tim uvanjem i zatitom se misli da e ga Allah uvati od ubistva, atentata i zamki koje bi ga odvele u propast, a da ne govorimo o njegovom uvanju od strane Allaha da ne ode u dalalet, slijeenja strasti i injenja velikih grijeha. U ovu bezgrijenost, odnosno garanciju da e ga Allah uvati, ne ulazi da e biti zatien od bolesti. Sve vjerovjesnike su snalazile prirodne bolesti koje inae zadese ljude. to znai da ovaj ajet nema ope znaenje, tj. da ga Allah uva od svega, jer inae ne bi mu mogao niko nauditi ni rijeima ni djelom a koliko je preneeno toga da mu je injen ezijet nazivajui ga luakom, prorokom, sihirbazom, razbijena mu je glava, slomljeni zubi i tome slino, a sve to jasno ukazuje da se pod ajetom misli da je on zatien od ubistva, atentata, dalaleta i skretanja sa istine, to znai da se to ne kosi sa onim to je preneeno u hadisu da ga je idov opsihirio. etvrto tvrdnja da je ovaj hadis oprean i kontradiktoran kur'anskom ajetu jer potvruje optubu murika: "I nevjernici jo govore: "Vi samo opsihirena ovjeka slijedite!" (El-Furkan, 8), ova optuba je neprihvatljiva kao to su neprihvatljive optube murika da je Muhammed, sallallahu alejhi ve sellem, ljudsko bie, da je siromah, da ne zna gajb i slino, u smislu da kaemo da murici lau jer u stvarnosti on i jest bio siromah, i ljudsko bie, nije znao gajb i bio je opsihiren. Takoe, sa druge strane ne moe se potpuno sigurno tvrditi da murici sa ovim rijeima u ajetu misle na ono to se desilo Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, kada je bio opsihiren, tj. da ga je idov opsihirio nekoliko dana pri emu mu se priinjavalo da radi neto a on to ne radi pa ga je nakon toga Allah izlijeio. Murici nisu mislili na to, nego je blie da su htjeli rei da ono to dolazi od njega u prenoenju vjere da je to rezultat halucinacija i ludosti a ne da mu se objavljuje Istina sa nebesa. Pa tako kada prihvatimo ono to je dolo u hadisu time ne potvrujemo optubu murika, jer je njihova optuba usmjerena na jedno a hadis govori o neemu drugom.

Peto njihova tvrdnja da je sihr ejtansko djelo, a onaj ko se uva od ejtana sa injenjem ibadeta, kao to to rade vjerovjesnici, nad takvima ejtan ne moe imati vlasti i uticaja, onda je nemogue da bude jedan vjerovjesnik opsihiren. Ova tvrdnja i optuba je neprihvatljiva na osnovu onoga to je dolo u Plemenitom Kur'anu od ajeta u kojima se potvruje da je ejtan inio ezijet vjerovjesnicima na razne naine pokuavajui da im nateti i da ih zavede, pa i pored toga Allah, delle e'nuhu, ih je sauvao od toga da ih ejtan zavede ili da im nanese neku tetu koja se vraa na vjeru. Od tih primjera je ono to se spominje o Ejjubu, alejhisselamu: "I sjeti se roba Naeg Ejjuba kada je Gospodaru svome zavapio: "ejtan me na zlo navraa i misli lane mi uliva!" (Sad, 41). Takoe, ono to je dolo o zavoenju Adema i njegove ene od strane ejtana: "I ejtan ih navede da zbog drveta posrnu i izvede ih iz onoga u emu su bili. "Siite!" rekosmo Mi "jedni drugima ete neprijatelji biti, a na Zemlji ete boraviti i do roka odreenoga ivjeti!" (El-Bekara, 36). Treba znati da djelovanje sihra na vjerovjesnike ne znai da su oni zbog toga otili u dalalet i bili zavedeni, to je sasvim pogreno rezonovanje. Kae Uzvieni: "O Musa" rekoe oni "hoe li ti ili emo najprije mi baciti?" "Bacite vi!" ree on i odjednom mu se priini da se konopi njihovi i tapovi njihovi, zbog sihra njihovog, kreu, i Musa u sebi osjeti zebnju. "Ne boj se!" rekosmo Mi "ti e, doista, pobijediti! Samo baci to to ti je u desnoj ruci, progutae ono to su oni napravili, jer je ono to su oni napravili samo varka sihirbaza, a sihirbaz nee, ma gdje doao, uspjeti." (Taha, 65-69). Ovi ajeti jasno i nedvosmisleno govore da je sihr firavnovih sihirbaza uinio da je se Musau, alejhisselam, priinilo da se konopi i tapovi njihovi kreu, tj. da se pred njim promijenila stvarnost pa je mu se uinilo da su konopi zmije i da ono to miruje da se kree, pa kada je osjetio u sebi strah Allah ga je sauvao sa vahjom (objavom) objavivi mu da se ne boji jer je on istinski Allahov poslanik, te da je na njemu da baci tap koji je u njegovoj desnoj ruci i tako dalje. U ovim ajetima se potvruje da sihr djeluje na vjerovjesnike uz istovremeno uvanje vjerovjesnika od strane Allaha da im sihr ne nanese tetu po njihovu davu i misiju.

Pa tako postaje jasno da se ovaj hadis ne kosi ni sa jednim ajetom iz Kur'ana, nego ak ta vie kur'anski ajeti ga podupiru poput sure Felek gdje kae Uzvieni: "Reci: "Utjeem se Gospodaru svitanja od zla onoga to On stvara, i od zla mrkle noi kada razastre tmine, i od zla onih koji puu u uzlove (sihirbaza), i od zla zavidljivca kad zavidi!" (El-Felek, 1-5). Nakon objave ovih ajeta Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, je ostavio sve drugo to je uio kako bi se titio od uroka, zavisti i sihra, a uio je suru Felek i Nas kao to je dolo u vjerodostojnim hadisima. Prema tome, nadam se sestro da e nakon svega ovoga reenog nai odgovore na svoja pitanja i da nee sebi dozvoliti da bude od nekolicine novotara koji svojim razumom prihvataju ili odbijaju neto to je dolo od Islama, kao da je njihov razum mjerilo ta je ispravno u Islamu a ta nije. Ovaj hadis je vjerodostojan u to nema sumnje jer ga biljee Buharija i Muslim u svojim Sahihima ime se on ubraja u neto to je najvjerodostojnije poslije Kur'ana. Ve billahi tevfik. mr. Zijad Ljakic