ADABI UČENJA KUR'ANA

Napisao: Fuad bin-Abdu-l-Aziz eš-Šelhub Preveo: Zijad Dervic

Uzvišeni kaže: "Mi, uistinu, Kur’an objavljujemo i zaista cemo Mi nad njim
bdjeti!". ( Sura Hidr 9.)

I kae: "A zašto oni ne razmisle o Kur’anu? Da je on od nekog drugog, a ne od

Allah, sigurno bi u njemu našli mnoge protivrjecnosti". ( Sura En-Nisa 82.)

I kae: "Kako oni ne razmisle o Kur’anu, ili su im na srcima katanci!". ( Sura

Muhammed 24.)

I kae: "i izgovaraj Kur’an paljivo". ( Sura El-Muzemmil 4.)

Poslanik, sallallahu alejhi we sellem, veli: "Nece se skupiti ljudi u jednoj od

Allahovih kuca s ciljem da uce Kur'an i da ga medusobno proucavaju, a da se u
njihova srca nece spustiti smirenost, obuhvatit ce ih Allahova milost, okruit ce ih
meleki i Allah ce ih spomenuti kod onih koji su kod njega". (Muslim)

I kae: "Najbolji medu vama su oni koji nauce Kur'an i druge poucavaju njemu".
(Buharija)

I kae: "Onaj ko vješto uci Kur'an bice u društvu sa plemenitim, cistim i casnim
melekima. A onaj ko s poteškocom uci Kur'an imace dvije nagrade". (Muttefekun
‘alejhi)

Muhammed, sallallahu alejhi we sellem, u jednom hadisu veli: "Allah d.š voli
kada neko od vas radi neko djelo da ga upotpuni".

Ucenje uzvišenog Kur’ana, kao jedan od najvrijedniji ibadeta ima svoje adabe
koji taj ibadet cine još vrijednijim, potpunijim i draim Allahu d.š. Ti adabi su;

1) Iskrenost u nijjetu prilikom ucenja i proucavanja Kur’ana .

Imam Nevevi kae: " Prvo što je ucacu Kur’ana naredeno jeste iskrenost prilikom
ucenja i da s tim ucenjem eli samo Allahovo lice i ništa drugo mimo toga. Imam
Muslim biljei hadis od Ebu Hurejre da je cuo Allahovog Poslanika, sallallahu
alejhi we sellem, kako kae: "Prva skupina ljudi kojima ce biti presudeno je covjek
koji je poginuo kao šehid. Bice doveden pa ce mu Allah predociti blagodati koje
mu je podario a on ce ih priznati pa ce ga Allah upitati: "Šta si uradio sa mojim
blagodatima"? On ce odgovoriti: " Borio sam se u ime Tebe sve dok nisam
poginuo". Allah ce mu reci: "Laeš vec si se borio da bi ljudi za tebe rekli da si
hrabar i receno je. Zatim ce biti naredeno da ga odvuku na licu u vatru pa ce biti
bacen u nju. Zatim covjek koji je sticao znanje i druge poducavao i ucio Ku’ranu.
Bice doveden pa ce mu Allah predociti blagodati koje mu je podario a on ce ih
priznati pa ce ga Allah upitati: "Šta si uradio sa mojim blagodatima"?. On ce
odgovoriti: "Sticao sam znanje i druge poducavao i u Tvoje sam ime Kur’an
ucio". Allah ce mu reci: "Laeš, nego si sticao znanje da bi ljudi za tebe rekli da si
alim i ucio si Kur’an samo da bi se procuo kao vrstan ucac i to je receno o tebi.
Zatim ce biti naredeno da ga odvuku na licu u vatru i bice bacen u nju."

2) Primjenjivanje u praksu Kur’anskih naredbi i zabrana.

To ce postici time što ce smatrati dozvoljenim ono što je Kur’an dozvolio a

zabranjenim ono što je Kur’an zabranio, naredujuci i ostalim ljudima da
postupaju onako kako Kur’an nareduje. Muhammed, sallallahu alejhi we sellem,
je u svojim hadisima najavio estoku kaznu i patnju onima kojima je Allah
podario znanje o Kur’anu a oni se toga ne budu pridravali. U djelu jednog
podueg hadisa Poslanik, sallallahu alejhi we sellem, veli: "Njih dvojica mi rekoše:
"Kreni". Ja krenuh sa njima dok ne dodosmo do covjeka koji je leao na ledima.
Pored njegove glave stajao je drugi covjek sa ogromnim kamenom u rukama pa
bi s njim razmrskavao glavu ovom što lei. Kad god bi ga udario kamen bi se
otkotrljao a on bi otišao da ga donese .U meduvremenu bi se glava ovoga što lei
vratila u prijašnje stanje a ovaj bi je opet udarao. Ja ih upitah: "Ko je ovo". A oni
mi rekoše: "Kreni dalje". Zatim je Poslanik, sallallahu alejhi we sellem,
protumacio svoj san i rekao: "Onaj kojeg sam vidio da mu se razmrskava glava je
covjek koga je Allah poducio Kur’anu a on je spavao po svu noc i nije ga ucio niti
je danju postupao po njemu". (Hadis biljei Buharija).

3) Što više ponavljati Kur’an i cesto ga uciti.

Cesto ucenje Kur’ana i ponavljanje onog što se nauci napamet je uslov da se

pamcenje Kur’ana odri i da se ne zaboravi, jer se njegovi ajeti brzo zaboravljaju i
odlaze iz sjecanja ukoliko covjek bude nemaran prema njemu. Ibn-Omer prenosi
da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi we sellem, rekao: "Primjer onoga koji zna
Kur’an napamet je kao primjer vlasnika deve. Ako je svee uspjet ce je zadrati kod
sebe a ako je ostavi nesvezanu ona ce mu pobjeci". U drugom hadisu kojeg
prenosi Ebu-Musa Vjerovjesnik, sallallahu alejhi we sellem, kae: "Puno
ponavljajte Kur’an, jer tako mi Onoga u cijoj je ruci moj ivot on se bre zaboravlja
nego što se svezana deva otima kada je svezana". Ibn-Hader komentarišuci ovaj
hadis veli: ''Izucavanje Kur’ana i njegovo ponavljanje uporedeno je sa vezanjem
deve za koju se boji da ce pobjeci jer je uslov odravanja pamcenja Kur’ana
njegovo ponavljanje kao što je vezanje deve uslov da ne bi pobjegla. U hadisu je
spomenuta deva jer je ona od svih domacih ivotinja najviše sklona da bjei od
covjeka a ukoliko se desi da pobjegne vrlo ju je teško poslije toga uhvatiti.

4) Razmišljanje o Kur’anskim ajetima.

Allah d.š.kae: "A zašto oni ne razmisle o Kur’anu? Kada bi Kur’an bio od nekog
drugog a ne od Allaha sigurno bi u njemu našli mnogo protivrjecnosti". (En-Nisa
82). Ibn-Sa’dijj u svom tefsiru kae: "Uzvišeni Allah u ovom ajetu nareduje svojim
robovima da razmišljaju o Njegovoj knjizi, o znacenjima njezinih ajeta te da se
udube u razmišljanje o Kur’anu, o pocetku i kraju njegovih sura jer je to kljuc
svih znanosti i spoznaja, a rezultat tog razmišljanja je svako dobro i osnova za
nauku. Razmšljanjem o Kur’anu povecava se iman-vjera u srcu i njegovo stablo
se razgranava jer kroz to spoznaje svog Gospodara kojeg oboava i spoznaje
Njegova savršena svojstva…". Uzvišeni kae: "Knjiga koju smo ti objavili je
blagoslovljena da bi oni razmislili o njezinim ajetima i da bi se opametili oni koji
pameti imaju". (Sura Sad, 29.) Imam Ahmed prenosi od Ebu Abdur-Rahmana da
je rekao: " Pricali su nam oni koji su nas poducavali Kur’anu tj, drugovi
Vjerovjesnika, sallallahu alejhi we sellem, da su oni kada bi nauci 10 ajeta od
Poslanika, sallallahu alejhi we sellem, ne bi ucili drugih deset dok ne bi naucili
propise iz tih ajeta i prakticno ih primjenili. Govorili bi: "Tako smo sticali i znanje
i djela".

5) Prije ucenja Kur’ana lijepo je ocistiti usta misvakom ili drugim sredstvima za
cišcenje usta.

Onaj ko eli uciti Kur’an lijepo je da ocisti usta i odstrani neugodan zadah iz
poštovanja prema Allahovom govoru. Nema sumnje da je to blie bogobojaznosti
i cestitosti a ujedno je i slijedenje onoga koji je dostigao najviše stepene u ibadetu
- Muhammeda, sallallahu alejhi we sellem. Huzejfe bin-Jeman kae: "
Vjerovjesnik, sallallahu alejhi we sellem, bi kad god ustane da klanja nocni
namaz cistio usta misvakom".

6) Ucenje isti'aze i bismille prije ucenja Kur’ana.

Sunnet je prije ucenja Kur’ana prouciti isti'azu tj. utjecati se od šejtana a dokaz za
to su rijeci Uzvišenog Allaha: "Kada hoceš da uciš Kur’an zatrai kod Allaha
utocište od prokletog šejtana". (Sura En-Nahl 98.) Što se tice bismille dokaz za to
je hadis kojeg prenosi Enes u kojem kae: "Jednog dana je Allahov Poslanik,
sallallahu alejhi we sellem, bio medu nama kad pognu glavu i smiri se a zatim
podie glavu osmjehujuci se. Mi ga upitasmo: "Šta te je nasmijalo Allahov
Poslanice"?. On rece: "Upravo mi je objavljena jedna sura". a zatim nam prouci:
"U ime Allaha Milostivog Samilosnog. Mi cemo ti sigurno dati vrelo Kevser
…………sve do kraja sure".

7) Poeljno je uciti Kur’an polahko i razgovjetno a pokudeno je uciti brzo.

O ovome imamo naredbu Allaha d.š. koji je rekao: "Uci Kur’an polahko i
razgovjetno". (Sura Muzemmil, 4.) Ibn-Abbas kae: "Tj. uci Kur’an potpuno jasno i
razgovjetno". Ibn-Ishak veli: "Jasnoca u ucenju se ne moe ispoljiti ukoliko se uci
prebrzo nego ce se ispoljiti ukoliko se svako slovo izgovori jasno i razgovjetno".
Ibn-Hamza prica: "Rekao sam Ibn-Abbasu: "Ja brzo ucim Kur’an tako da ga
proucim za tri dana a on mi rece: "Da proucim suru Bekare razmišljajuci o
njezinim znacenjima i uceci je razgovjetno i polahko u jednoj noci, drae mi je
nego da ucim kao ti".

8) Lijepo je prilikom ucenja uljepšati glas ali ne pretjerivati u tome.

Berra bin Azib prica:" Cuo sam Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi we sellem,
kako uci "Vettini vezzejtuni" na jaciji i nisam cuo da iko uci ljepšim glasom od
njega, sallallahu alejhi we sellem. Muhammed, sallallahu alejhi we sellem, kae:
"Allah nista ne sluša tako paljivo kao glas Vjerovjesnika koji uci Kur’an
uljepšanim glasom". A u drugom hadisu veli: "Nije od nas ko ne uci Kur’an
uljepšanim glasom".

9) Plakanje prilikom ucenja Kur’ana.

Abdullah bin-es-Sehir pripovjeda: "Došao sam kod Allahovog Poslanika,

sallallahu alejhi we sellem, i zatekao ga kako klanja i place". Abdullah bin-
Seddad veli: "Cuo sam jecanje Omera r.a. kada je ucio ajet: "Ja se za tugu svoju i
jad jadam samo Allahu". (Sura Jusuf 76) a bio sam u zadnjem saffu. Ibn-Mes’ud
prenosi da mu je Poslanik, sallallahu alejhi we sellem, rekao: "Uci mi malo
Kur’an". "Zar da ja tebi ucim a tebi je objavljen" upita Ibn- Mes’ud? Poslanik,
sallallahu alejhi we sellem, mu rece: "Da". Ibn-Mes’ud poce uciti suru En-Nisa a
kada dode do ajeta: "A kako ce biti kada iz svakog naroda izvedemo po svjedoka
a tebe izvedemo kao svjedoka protiv ovih". (En-Nisa, 41) Poslanik, sallallahu
alejhi we sellem, mu rece: "Dosta je". Ibn-Mes’ud kae: "Ja se okrenuh i vidjeh da
su se oci Poslanika, sallallahu alejhi we sellem, napunile suzama".

10) Lijepo je uciti Kur’an glasno ukoliko ne smeta nekom drugom.

Imam Nevevi kae: "Podjednako su došli dokazi o vrijednosti ucenja Kur’ana

naglas i u sebi". Ucenjaci kau spajajuci ova dva mišljenja da je ucenje u sebi bolje i
sigurnije za onoga ko se boji licemjerstva i dvolicnosti a ako se ne boji toga bolje
onda da se Kur’an uci na glas pod uslovom da s tim ucenjem ne uznemirava
nekog drugog npr. nekog ko kanja ili spava. Ebu-Sejjid r.a. prenosi da je
Poslanik, sallallahu alejhi we sellem, bio u 'itikafu u svom mesdidu pa je cuo
svoje drugove kako glasno uce Kur’an. Otklonio je zastor i rekao: "Neka svako od
vas doziva tiho svoga Gospodara i ne uznemiravajte jedni druge diuci jako
glasove i nadmecuci se time prilikom ucenja Kur’ana ili u namazu. (Biljei ga Ebu-
Davud a šejh Albani kae da je hadis vjerodostojan).

11) U kojem vremenskom razdoblju je lijepo prouciti Kur’an?

Obicaji ispravnih prethodnika po pitanju ovoga se razliciti. Neki su ucili hatmu -

citav Kur’an od pocetka do kraja- u dva mjeseca, neki u mjesec dana, neki u deset
a neki u sedam noci i to je obicaj vecine. Imam Nevevi u svojoj knjizi "Ezkar"
navodi da su neki ucili Kur’an u tri dana a neki u jednoj noci. Poznata je prica
Abdullaha bin-Amra koju on prenosi pa kae: "Rekao mi je Allahov Poslanik,
sallallahu alejhi we sellem,: "Prouci Kur’an jedanput u mjesecu". Ja rekoh: "Imam
snage da i prije proucim sve dok mi nije rekao: "Prouci ga svako sedam dana i
nemoj uciti bre od toga". (Buhari).

Neki na osnovu ovog hadisa, za najmanji vremenski period, uzimaju sedam dana
a neki pak tri dana temeljeci svoje mišljenje na drugoj predaji koju biljei Ebu-
Davud takode od Abdullaha bin-Amra u kojoj je rekao: "Allahov Poslanik,
sallallahu alejhi we sellem, mi je rekao: "Prouci Kur’an jedaput u mjesecu". Ja mu
odgovorih: "Imam snage da i prije proucim, sve dok mi ne rece: "Prouci ga u tri
dana". (Biljei ga Ebu-Davud a šejh Albani kae da je hasenun-sahih). Imam
Ahmed smatra da taj period nije obavezan nego se sve vraca na pojedinca.
Ukoliko je u stanju da Kur’an uci brzo i ispravno nema smetnje da ga prouci i u
jednoj noci kao što se prenosi da je tako radio Osman r.a. i mnogi drugi mimo
njega. Istog mišljenja je i imam Nevevi. Onaj ko bude imao vremena neka Kur’an
prouci u najkracem roku a ako je zauzet npr. pozivanjem ljudi u islam,
poducavanjem drugih ili bilo kojim drugim hajirli poslom neka uci Kur’an
onoliko koliko je u mogucnosti s tim da ne pretjeruje u brzom ucenju pa da uci s
greškama u izgovoru ili tedvidu.

12) Sunnet je ostaviti ucenje Kur’ana kada savlada san onoga ko uci ili klanja.

Dokaz za to su rijeci Poslanika, sallallahu alejhi we sellem, u hadisu kojeg

prenosi Ebu-Hurejre r.a. u kojem stoji: "Kada neko od vas ustane da klanja nocni
namaz pa ga savlada san tako da ne zna šta uci neka odspava". (Muslim).

Imam Nevevi kae: "Uzrok prekidanja ucenja Kur’ana je Poslanik, sallallahu alejhi
we sellem, objasnio u drugom hadisu kojeg prenosi majka pravovjernih Aiša r.a.
u kojem Poslanik, sallallahu alejhi we sellem, kae: "Kada neko od vas puno
zadrijema klanjajuci nocni namaz neka odspava dok pospanost ode od nega, jer
ce neko ko klanja a pospan je, umjesto da trai oprosta moda doviti protiv samog
sebe". (Muslim).

13) Lijepo je ne prekidati ucenje Kur’ana osim s opravdanim razlogom.

Ovo je jedan od lijepih postupaka prilikom ucenja Kur’ana i znak poštovanja

Allahovog govora tj. da se ucenje Kur’ana ne prekida zbog svake sitnice ili
ovodunjalucke stvari. Ovo potvrduje i predaja koju prenosi casni tabi’in Nafi’ u
kojoj kae: "Abdullah bin-Omer r.a. kada bi ucio Kur’an ne bi prekidao ucenje niti
bi s kim pricao sve dok ne završi s ucenjem. Bio sam jednog dana kod njega dok
je ucio suru Bekare. Kada dode do jednog ajeta prekide ucenje i upita me: "Znaš
li povodom cega je objavljen"?. Ja rekoh: "Ne", a on mi rece: "Objavljen je
povodom toga i toga". A zatim nastavi uciti". (Buhari). Ovo je bio obicaj Ibn-
Omera r.a. koji nije prekidao ucenje osim da bi širio znanje i druge poducavao
što je takode ibadet".
14) Sunnet je da onaj ko uci Kur’an slavi Allaha kada prouci ajet u kojem se
spominje slavljenje, da trai utocište kada prouci ajet u kojem se spominje traenje
utocista i da zamoli Allaha kada prouci ajet u kojem se spominje Allahova milost.

Huzejfe, koji je jedne noci klanjao sa Poslanikom, sallallahu alejhi we sellem,

kae:" …..Zatim poce uciti suru Ali-‘Imran i prouci je. Kada bi proucio ajet u
kojem se spominje slavljenje Allaha i on bi slavio Allaha, kada bi proucio ajet u
kojem se spominje traenje utocišta i on bi utocište zatraio, a kada bi proucio ajet u
kojem se spominje neka od Allahovih blagodati on bi je zatraio".

Imam Nevevi kae: "U hadisu je dokaz da je ovo lijepo raditi svakom ko uci
Kur’an u namazu ili mimo namaza".

15) Dozvoljeno je uciti Kur’an napamet onome ko nema abdesta.

Onome ko je dunup nije dozvoljeno uciti Kur’an ni u kom slucaju a dokaz za to je

hadis kojeg prenosi Alija r.a. u kojem kae: "Poslanik, sallallahu alejhi we sellem,
bi nam ucio Kur’an ukoliko nije bio dunup". Onome ko nema abdesta dozvoljeno
je uciti Kur’an napamet a dokaz za to je hadis kojeg prenosi Ibn-Abbas kome je
pricala njegova tetka Mejmuna-supruga Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi
we sellem, u kojem kae: "Kada je bilo pola noci ili malo prije nje ili malo poslije
nje Allahov Poslanik, sallallahu alejhi we sellem, se probudio iz sna, potrao
rukama lice a zatim proucio zadnjih deset ajeta sure Ali-‘Imran a potom je ustao i
abdestio se". (Buhari).

Ovaj postupak Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi we sellem, je nepobitan

dokaz da je dozvoljeno uciti Kur’an napamet bez abdesta.

U Malikovom Muvettau se prenosi da je Omer bin-el-Hattab bio u skupini ljudi

koji su ucili Kur’an. Ustao je obavio nudu i kada se vracao ucio je Kur’an. Neko
mu rece: "O vladaru pravovjernih zar uciš Kur’an a nemaš abdesta. Omer r.a. mu
rece: "A odakle tebi da je to zabranjeno".