Professional Documents
Culture Documents
1
d) ono to se prenosi od Omera, r.a., da je rekao: Od onoga to je
posljednje objavljeno od Kur'ana je i ajet o kamati, a Allahov Poslanik je
umro prije nego to ga je protumaio. Ovo ukazuje da je Poslanik
protumaio sve izuzev ajeta o kamati.
Dokazi onih koji smatraju da Muhammed, a.s., nije protumaio cijeli Kur'an
su:
a) Aia r.a. kae da je: Allahov Poslanik protumaio svega nekoliko ajeta iz
Kur'ana, onako kako ga je Dibril pouio.
b) nemogue je da Vjerovjesnik a.s. objasni sva znaenja Kur'ana osim
nekoliko njegovih ajeta. Allah d.. nije naredio Svom Vjerovjesniku da
odredi znaenja svih ajeta Kur'ana, kako bi ljudi razmiljali o Njegovoj
Knjizi.
c) da je Allahov Poslanik objasnio sva znaenja Kur'ana onda Njegova dova
za Ibn Abbasa ne bi imala smisla.
2
hadda rekao da znae: Er-refeth je prepreka enama da mu s njima
spolno opi; el-fusuk je grijeenje; el-didal je prepirka ovjeka sa njegovim
drugovima.
3
manje ili vie poznavali garibul-Kur'an, jedni su ee, a drugi rijee pitali
Poslanika, a.s. Sve je ovo utjecalo na to da su se pojavile rezlike meu
ashabima po pitanju tumaenja pojedinih kur'anskih ajeta.
4
drugog Boga nema, nije objavljen nijedan ajet iz Allahove knjige, a da ja
nisam znao u vezi sa kim je objavljen i gdje je objavljen, i kada bih saznao
za nekoga ko zna vie od mene neto o Allahovoj knjizi, uzjahao bih devu i
krenuo ka njemu. Ovaj eser govori o tome koliko je bilo iroko Ibn
Mes'udovo znanje o Kur'anu, posebno o me'anil-Kur'anu i povodima
objave, o muhkemu i muteabihu, halalu i haramu, o kazivanju i
primjerima. Jednom prilikom je rekao da je iz Poslanikovih usta primio
sedamdeset sura. Ebu Derda je nakon njegove smrti rekao: Niko nije
ostao a da je kao on u znanju.
5
Gospodar dao na dar bistar um i jasan jezik. Od Ebu Tufejkla se prenosi da
je rekao: Ja sam bio prisutan kada je Alija govorio i kada je rekao: Pitajte
me, jer tako mi Allaha, neete me upitati ni o emu, a da vas ja o tome
neu obavijestiti. Pitajte me o Allahovoj Knjizi, jer tako mi Allaha, nema
ajeta, a da je ne znam da li je objavljen nou ili danju, u ravnici ili na brdu.
6
Bio je porijeklom iz Abesinije. Sluao je i prenosio od Ibn Abbasa, ibn
Mesuda. Pouzdane kiraete je kompilirao od ashaba, i po njima je znao uiti
Kur'an. Ismail b. Abdulmelik kae: Seid ibn Dubejr nam je imamio u
ramazanu jedne noi uivi po kiraetu Ibn Mesuda, drugu no po kiretu
Zejda ibn Sabita, a treu po nekom treem kiraetu. Izgleda da se
suzdravao od tumaenja svojim slobodnim miljenjem (bi re'jihi). Kada ga
je neki ovjek upitao da li da zapisuje njegov tefsir, on se rasrdio i rekao:
Draa mi je kakva nesrea nego ono to mi ti predlae. Taberi o njemu
kae: Seid je pouzdan prenosilac, autoritet i imam muslimana. Ubio ga je
zloglasni Hadad.
7
Muaz je odgovorio: Sudit u na temelju Allahove Knjige. Ako u Allahovoj
knjizi ne pronae nita to se tie tog problema, kako e onda suditi?
Onda u suditi po sunnetu Allahovog Poslanika. A Ako ni u sunnetu
Allahovog Poslanika ne nae nita to se tie tog problema? Onda u,
odgovori Muaz, suditi na temelju vlastitog miljenja, bez imalo oklijevanja.
Poslanik, a.s., ga pljesnu po prsima i ree: Hvala Allahu koji je dao da
izaslanik Njegova Poslanika udovolji njegovom Poslaniku.
8
tome se postupa, ono to je dolo od ashaba, tu pravimo izbor, a ono to je
dolo od tabi'ina, ta oni su ljudi kao i mi. Zehebi smatra da ne treba
obavezno prihvatiti ono to je dolo od tabi'ina, osim u sluajevima kada o
nekom pitanju nema mjesta za razum. Meutim, ako meu tabi'inima
postoji koncenzus, nama je dunost da to prihvatimo.
9
prolaenje kroz unakrsno ispitivanje koje e se odrati na svakom od tih
mostova. Na mostovima e biti postavljena pitanja o vjerovanju, namazu,
zekatu, postu, hadu, umri i zulumu. ovjek e prelaziti na sljedei most,
ukoliko pree prethodni. Na kraju e ui u Raj, ukoliko proe kroz
kompletno ispitivanje koje nadgledaju meleci.
10
Taberijev tefsir je prije svega tefsir 'ilma. To znai da on prilikom tumaenja
Kur'ana prije svega navodi sam Kur'an, odnosno tumai Kur'an Kur'anom.
Nakon toga o predmetnom ajetu navodi hadise Poslanika, a.s., zatim rijei
ashaba (akval). Pri navoenju miljenja koja dolaze od strane ashaba, r.a.,
Taberi koristi metodu tewdihul-akwali we terdihu ba'diha ala ba'di
iznonoenja razliitih miljenja, uz preferiranje jednog od njih. Taberi dakle
navodi razliita miljenja pojedinih ashaba o nekom pitanju, a nakon toga
vri terdih odabire, prema njegovom miljenju ono najispravnije. U tom
smislu, za njegov tefsir bi mogli rei da je i racionalni, jer gdje mu se
tradicija ne ini pouzdanom, on svoje miljenje izrazito naglaava. I prema
najpriznatijim prenosiocima Ibn Abbasove predaje, on se pokazuje
slobodnim. O Mudahidu, jednom je rekao da njegovo miljenje stoji u
suprostnosti sa svim autoritetima kojima se ne moe pripisati zabluda i
la. Pored razliitih miljenja ashaba, Taberi navodi i razliite mutevatir
kiraete, tamo gdje oni postoje, pa ak i az kiraete, ukoliko oni ne zadiru u
sferu vjerovanja i erijata. Bitno je jo napomenuti da se Taberi u svome
tefsiru primarno bavi zahirom Kur'ana.
11
arapsko pjesnitvo, navodei ponekad ime pjesnika, a ponekad samo
odgovarajue citate.
40. ta su e-etahat?
ath je iznoenje tvrdnje koju pojedine due, kojima je inae svojstveno
iznoenje tvrdnji, iznose usljed nepotpune oienosti od elje i to ako
izjavljuju neto to je, po onima koji su razboriti, istina a nije reena po
(Boijem) nareenju.
12
Hallad znai uljez u ljudskim srcima. Zbog nekih svojih izjava i postupaka
sukobio se sa emirima, ejhovima,.. Na koncu je i ubijen zbog svojih izjava
(atahata buncanja koja nastaju u ekstazi, duhovnoj vatri.) Njegov
atahat je glasio enel-Hakk. Gazali je smatrao da Hallada nije trebalo
ubiti, ali se ni Hallad nije trebao na takav nain ponaati.
13
(Ma min ajetin minel kur'ani illa we leha erbeatu meaanin: zahirun ve
batinun ve haddun ve muttaliun fez-zaahiru et-tilavetu ve-l baatinu el-
fehmu vel-haddu halaaluha ve haraamuha ve-l muttaliu iraafu-l kalbi ale-l
meraadi biha fukaha minellah)
Ne postoji kur'anski ajet koji nema 4 smisla: egzoteriki, ezoteriki,
granini i Boansku nakanu. Egzoteriki je za usmenu predaju, ezoteriki
za unutranje shvaanje, granicu predstavljaju iskazi koji odreuju
dozvoljeno i nedozvoljeno. Boanska nakana je ono to Bog nastoji
ostvariti u ovjeku svakim retkom.
45. ta je to wahdetul-wudud?
To je razrada ideje tevhida. Po drugima, kao to je Zehebi, to uopte nije
kur'anska ideja ve je konstrukcija jednog uma (Ibn Arebija). Stoga, mnogi
ovu ideju itaju kao panteizam. Ideja panteizma (da je sve Bog,
neuzubillah) je roena na Zapadu (Erazmo Roterdamski koji je u svemu
vidio Boga, odnosno utljivog Boga koji je stvorio svijet i napustio ga), pa
su zapadnjaci htjeli iskoristiti ovaj pojam kod Ibn Arebija i nametnuti da
ima muslimana koji zastupaju ovu ideju. Meutim, Ibn Arebi nema veze sa
panteizmom. Ideja vahdetul-vududa se tumai kao vahdetu-uhud,
odnosno da se u svemu prepoznaje postojanje Stvoritelja.
14
vjebama, ienjem i dotjerivanjem morala, etike, udi. Borba sa sobom
na duhovnom planu automatski u sebi sadri i borbu sa sobom na
tjelesnom planu. A borba na tjelesnom planu ne mora u sebi nuno
sadravati i borbu na duhovnom planu.
Pod athom se podrazumijevaju rijei kojima se izraava neka istinita
tvrdnja a koja, sa svoga ranga i mjesta koje zauzima kod Allaha koje mu je
On dao, iznosi neko bez Boijeg nareenja, s tim da to iznosi na nain koji
se posmatrau doima kao hvalisanje. Oni koji su se obistinili, tj. dostigli
takvu spoznaju da vide samo svog Gospodara, nemaju potrebu za ovim
duhovnim izletima, jer onaj koji vidi samo Gospodara, nema potrebu da se
hvalie i ponosi u odnosu na Gospodara. Od ovakvih evlija (bogoudnika)
ath jedino moe doi po nareenju Boijem (Alejhisselam kae: Nije
hvalisanje, ali ja sam prvak Ademovih potomaka).
Tevhid, jednobotvo je nastojanje da se postigne znanje u ovjeku tako da
sazna da je Allah Jedan koji nema druga u Svojoj boanstvenosti. Jednost je
svojstvo Boga, a ime proizalo iz ovog svojsta je Jedini i Jedan. A
jednobotovo je djelo i in koji ine monoteisti, da bi to u njima rezultiralo
znanjem da je Allah Jedan. Dva su naina potvrivanja Boijeg postojanja
putem razuma. Prvo, mnogobocima kaemo: Mi se slaemo iza svega
ovoga subjekat, a najmanji broj toga je jedan. Pa ko kae da toga ima vie
od jednog neka iznose argumente. Drugi nain su rijei Kur'ana. Uzvieni
kae: Kada bi u nebesima i Zemlji bilo bogova osim Allaha, propala bi.
(El-Enbija, 22) Dakle, potvrivanje Njegovom postojanja je mogue
potvrditi razumom. to se tie jedinosti samog Boijeg Bia, kakvo je Ono
Samo po Sebi, ne zna se kakvo je Ono da bi se o Njemu donio sud jer
Njemu, tj. Njegovom Subjektu, odnosno Biu, nema nita slino iz svijeta,
tako da mu ne slii nijedna stvar i nita. Onaj ko je pametan ne uputa se u
govor o Njegovom Biu, izuzev po obavjetenju od Njega Uzvienog. I
pored tog obavjetenja koje od Njega doe, mi ne znamo kakav je odnos
tog obavjetenja u odnosu na Njega, zbog naeg nepoznavanja Njega
samoga, nego vjerujemo u Njega onako kako je On o Sebi rekao i ta je
time htio rei i onako kako On Sebe zna.
16
Kur'anom, ali isto tako onaj koji bi zatvorio vrata pred bevatinom, on
isto vri nasilje nad Kur'anom. Aluzivno tumaenje je rezultat mevhibe
(talenat), koja se dobija pobonou. Ukoliko se Kur'anu pristupa sa
zavidnou i ostalim duhovnim bolestima, onda se batinske poruke
Kur'ana ne mogu spoznati. Odlika ove vrste tefsira je tatbik, koji
podrazumijeva da se prvo istakne zahir Kur'ana, a nakon toga i batin.
b) Et-tefsir rumuzijj (simboliki tefsir). Ove vrste sufijskog tefsira nema
mnogo. Mnogi su ga svrstali u aluzivni tefsir. Simbol je jezika figura
koja postane zamrznuto poreenje. Npr., mjesec i zvijezda su simbol
islama, golub simbol mira, itd. To su opi simboli. Pored njih postoje i
oni simboli koji su karakteristini samo za nekog autora (simbolizam).
Primjer ovog tefsira je Gazalijev Mikatul-envar.
c) Et-tefsir nazarijj (spekulativni tefsir). Ovaj tefsir je sumnjiv sa naune
strane. To znai da jedan autor ima jednu svoju fiksnu ideju, kao to je
bila Ibn Arebijeva ideja o vahdetul-vududu (vidi pitanje 45). Meutim,
svaki ajet je u nekom smislu nejasan. Nema ajeta koji ima samo jedno
znaenje. Stoga svrha tefsira nije da istrauje samo jednu ideju
(vahdetul-vudud, npr.) nego sva znaenja kur'anskih ajeta. Svrha
tefsira je da dokae vjeru kao ed-din el-kajjum (vjera ije se vrijednosti
stalno otkrivaju).
17
racionalnog tefsira i ilmul-hadisa. Pisan je inspirativnim, pjesnikim
jezikom.
56. ta je to istihsan?
Istihsan je peti po redu izvor pravnog miljenja kod Ebu Hanife i dolazi
poslije kijasa. Naime, uviajui da stroga pravilnost pravnikog rasuivanja
ne dovodi uvijek do pravinog rjeenja, Ebu Hanife je dopustio mogunost
korekcije analokog zakljuka. To je postigao uvoenjem istihsana meu
izvore prava. To znai da e se odstupiti od pravnog propisa do koga se
dolo putem analogije ukoliko to zahtjevaju razlozi pravinosti.
18
58. ta je to bejanu't-taqrir, bejanu't-tefsir i bejanu't-tebdil?
- Navedeni termini se odnose na pojanjenje kur'anskih propisa putem
sunneta.
Pojanjenje ustanovljenog propisa - bejanu't-taqrir je sluaj kada
pojanjenje dolazi iz sunneta koji pojaava smisao ajeta i potvruje njegov
propis, kao npr., rijei Poslanika, a.s., u kojima on pojanjava poetak i
zavretak posta u ramazanu uz pomo pojave mlaaka: Zaponite postiti
kada ga ugledate i prekinite postiti kada ga ugledate, tj. ponite postiti
kada ugledate mlaak i prekinite post kada ugledate mlaak, to je i
muekked (pojaanje) i muqarrer (potvrivanje) smisla Allahovih rijei: U
mjesecu ramazanu poelo je objavljivanje Kur'ana, koji putokaz ljudima i
jasan dokaz pravog puta i razlikovanje dobra od zla. Ko od vas u tom
mjesecu bude kod kue, neka ga u postu provede...
- Pojanjenje tumaenja - bejanu't-tefsir je sluaj kada se pojanjava ono
to je u nekom ajetu skriveno, kao npr., mudmel u Kur'anu. Pojanjenje
mudmela ja u ajetima vezanim za namaz, post, zekat... Kur'an je naredio
namaz, ali nije pojasnio njegove elemente, i vremena, ali je to objasnio
Resulullah svojim djelom i rijeima: Klanjajte onako kako vidite da ja
klanjam.
-Pojanjenje zamjene propisa- bejanu't-tebdil. Ovdje je rije o derogaciji.
Hanefije kau da je derogacija Kur'ana Kur'anom dozvoljena, ali i
derogacija Kur'ana sunnetom je dozvoljena ukoliko je sunnnet potvren
tewaturom ili ukoliko je taj sunnet nairoko poznat.
19
razvila u pravnoj znanosti. On je imam ili predstavnik Medine u kojoj su
postavljeni temelji islamskog prava. Malik i njegova kola daju prednost
praksi u odnosu na predaju ukoliko se to tvoje razlikuje. Slui se re'jom tek
onda kada ne postoji ni medinska predaja ni medinska idma o nekom
pitanju.
20
62. Kakva je razlika izmeu nassa i zahira kod malikija?
Imam Malik je u sporednim pitanjima pravio razliku izmeu pojma nass i
pojma zahir. Zahir i nass predstavljaju dokaz (hudde). Kod malikijskih
pravnika je ustaljen stav da zahir i nass nisu na istom stepenu znaenja u
pogledu propisa. Nass ima jae znaenje od zahira. U sluaju kontradikcije
oslanja se na zahir teksta. Razlika izmeu nassa i zahira se ogleda u tome
to je nass nemogue tumaiti dok je zahir mogue tumaiti. afija ne
pravi razliku izmeu nassa i zahira. A oni koji prave razliku kau da se
pojam nass koristi u dva znaenja:
- nass koji ne podlijee procesu tumaenja kao to je to sluaj sa rijeju
hamse (pet), jer ova rije ne moe oznaavati broj est ili etiri.
- nass ije je tumaenje neprihvatljivo na temelju odreenog dokaza, a isto
vai i za tumaenje koje nije potkrijepljeno dokazom.
Zahir tekst moe imati dva ili vie znaenja ali jedno od njih je protenije i
ono se ustaljuje u razumu samim njegovim izgovorom.
21
(jasan, objanjen) i tada je poput nassa ili zahira, zavisno od jaine
objanjenja.
66. ta je to 'umumatu'l-Kur'an?
22
Openitost Kur'an ('umumatu'l-Kur'an) po svome znaenju i po svojoj jaini
imaju kategorian karakter. Takve openitosti se ne mogu specificirati,
osim u sluaju kada se radi o neemu to je na njihovom stepenu zanenja
i jaine. Pojedinane hadiske predaje na mogu specificirati openitosti
Kur'ana. to znai da se u obzir uzimaju openitosti Kur'an, a ne te
predaje, odnosno, one se odbacuju zato to imaju vjerovatan karakter po
svojoj jaini, makar po svome znaenju bile i kategorikog karaktera.
Prema hanefijskim pravnicima, openitosti Kur'ana imaju kategorian
karakter u oba navedena smisla.
23
69. Kako imam-i afi gleda na okolnosti u kojima se pojavio
erijat?
ovjeanstvo je u vrijeme Poslanika, a.s., bilo podjeljeno u dvije klase. U
prvu klasu su spadali oni koji nisu vjerovali u Boga i koji su oboavali idole,
kamene biste, itd. Drugu klasu su sainjavali ljudi Knjige, koji su vjerovali
u Boga i u uenja ranijih poslanika, ali su izmijenili Boije propise
krivotvorei ih. Zbog ovog iskrivljenog vjerovanja, Uzvieni je odluio da
poalje posljednjeg Poslanika, a.s.
Nauavajui tevhid u punom smislu rijei, Poslanik a.s., se susreo izmeu
ostalog i sa arabljanskim sunnetom, tj. pravnim normama i moralnim
vrijednostima koje su dotle vladale u arabljanskom drutvu.
Iskorijenjavanje takve vrste sunneta ila je preko Kur'ana, kao temeljnog
izvora islamske legislative, i sunneta, kao prakse posljednjeg Boijeg
Poslanika, a.s., kao neobraenog materijala u ranom dobu islama. Sa
smru Poslanika, a.s., poslanika legislativa je dola do svoga kraja. Nekon
Poslanikove smrti, halife su donosile svoje odluke na temelju Kur'ana i
sunneta, te na osnovu idtihada (vlastitim rezonovanjem). U prvim
stoljeima islamska pravna misao se razvijala u svoja dva najvanija
centra. Prvi takav centar bio je Irak, a drugi Hidaz. Osnovna karakteristika
irake kole bio je racionalizam, zbog toga to su predstanici ove kole
posezali za vlastitim promiljanjem na temelju kijasa ee nego hidaski
pravnici. Za hidaske prevnike se tvrdi da su bili doslijedniji tradiciji, manje
upotrebljavajui vlastito prosuivanje. afijska pravna misao bila je
determinirana irakom i hidaskom pravnom kolom. U prvo vrijeme afija
je bio blii koli tradicije, ali preselivi se u Egipat, osjetio je potrebu da
napravi balans izmeu ovih dviju kola.
25
74. Kako afi' gleda na neskh, posebno na neskh Kur'ana
sunnetom?
Kur'an u svome tekstu dokida neke propise koje je ranije donio, s tim da se
i dalje zadrava ajet u kome se spominje derogirani propis. Sunnet, smatra
afija, moe samo pojasniti dokinute ili ajete u kojima se dokida odreeni
propis, ali on odbija Ebu Hanifino miljenje po kome sunnet moe
derogirati neki propis u Kur'anu. Prema afiji, ni Kur'an ne derogira sunnet
direktno, nego Poslanik, a.s., uvijek donese novi sunnet, u saglasnosti sa
kur'anskom legislativom.
26
78. Navedi est koraka Dessasovih u dolalaenju do
konanog fikhskog rjeenja!
1. On donosi predaje onih fekiha iz redova ashaba i tabi'ina
2. Osvre se na poglede fekiha iz hanefijskog mezheba (Ebu Hanife,
Jusuf, Muhammed, Zufer)
3. Donosi vlastite poglede
4. Svoje poglede potkrepljuje sunnetom Resulullaha
5. Iznosi racionalne, logike dokaze zbog ega se odluio za takvo
rjeenje
6. Donosi fenkalu
27
naklanjati proputene namaza dok je bio nevjernik. Dessas je u tefsiru bio
na stanovitu da se ti propisi odnose na nevjernike. U komentaru rijei
Uzvienog I zato to su kamatu uzimali, a bilo im je zabranjeno, i zato to
su tue imetke na nedozvoljen nain jeli... dokazuje da se na nevjernike
odnose erijatske norme kojih ih se obavezuje, te da zasluuju kaznu zbog
ostavljanja istih.
81. ta je to et-te'assubu'l-medhebijj?
Nakon perioda etvorice imama dolaze generacije koje su podlegle duhu
taklida ovih imama na kojim se temelji mezhebski ekstremizam (et-
teassubul medhebij). Ponekad je taj ekstremizam iao do te mjere da su
pojedini sljedbenici jedne kole drali do stavova svojih imama kao da su
njihovi stavovi izvori erijata. Kao rezultat toga, pojedini sljedbenici su
pravne ajete prouavali radi potvrivanja svog mezheba, ukoliko bi im
te'wil to omoguavao. A u protivnom, najmanje to su mogli da urade jeste
da ih protumae na nain kojim se onemoguava suprotno tumaenje
pribjegavi nekada neshu, a nekada tahsisu. Jedan od takvih je bio
Abdullah el-Kerhi koji je rekao: Svaki ajet ili hadis koji se protivi naem
miljenju je ili krivo protumaen ili derogiran.
28
ajeta. U jednom se kae da je za putenu enu iddet roenje djeteta, a za
enu kojoj je umro mu etiri mjeseca i deset dana. Alija je smatrao da u
praksi treba postupiti po oba ova ajeta, dok je Omer miljenja da ajet koji
govori o putenoj eni specificira ajet koji govori o eni kojoj je umro mu.
Ovakva situacija je bila i u vrijeme pojave imama prvih kola. Svaki imam
je prouavao novonastale sluajeve u svjetlu Kur'ana i sunneta te bez
imalo pristrasnosti donosio rjeenja. Nakon imama slijedi generacija koja je
podlegla duhu taklida ovih imama na kojem se temelji mezhebski
ekstremizam. Ponekad je to ilo do te mjere da su sljedbenici jedne kole
drali do stavova svojih imama kao da su njihovi stavovi izvor
zakonodavsta. Jedan od takvih je bio Abdullah el-Kerhi, koji je rekao: Svaki
ajet ili hadis koji se protivi naem miljenju je ili krivo protumaen ili
derogiran.
29
On ini ustupke re'ju samo kada iscrpi sve hadise, autentine ali i daif.
30
- Knjiga el-Damia, ija je duina sedamdesetak lakata, sadri diktate
Poslanika, a.s., i Alijin, r.a, rukopis napisan na koi.
- El-Defr nesabrana knjiga. O njoj ibn Haldun kae: Znaj da knjiga El-
Defr vue porijeklo od Harana bin Se'd el-Adelija, voe Zejdija, i
znamenje koje je on imao stiglo je njemu i njegovim predstavnicima kao i
njihovim enama putem kerameta i kefa. Kod Dafera je bila na koi
teleta, i knjiga dobiva naziv po imenu koe na kojoj je napisana.
- Fatimina zbirka: Ebu Abdullaha su pitali neki ashabi o Fatiminoj zbirci pa
im je odgovorio: 'Vi me pitate o onom to elite i ne elite.' Fatima je ostala
poslije Poslanika, a.s., sedamdeset pet dana i zbog oca je zapala u veliku
alost. Debrail joj je dolazio i tjeio je zbog njega te joj je time pruio
lijepu utjehu: obavjetavao je o ocu i njegovu mjestu a i o onom to e se
zbiti poslije nje, sa njenim potomstvom. Alija r.a. je to pisao i to je Fatimina
zbirka.
31
potomstvo, peti kau da oznaava njegove ashabe i pristalice, esti kau
da ona oznaava uenjake njegova ummeta, sedmi kau da ona oznaava
Kur'an i njegove obilne fadilete, ili poslanstvo, ili lahkou uenja,
pamenja, razumijevanja Kur'ana; deveti kau da ona oznaava mekam
mahmud, posebno hvale vrijedno mjesto u Dennetu; deseti kau da ona
oznaava svjetlost njegova srca. Uglavnom, oko ovoga pitanja ima 26
miljenja.
94. Ko su zejdije?
Ova i'ijska podgrupa se izdvojila u vrijeme spora o tome ko e naslijediti
etvrtog imama Ali Zejnul-Abidina. Veina i'ja je priznala za imama
Muhammeda el-Bakira, dok je jedna grupa poela slijediti Zejnul-
Abidinovog sina, Zejda. Ubrzo su se prozvali zejdijama. On je autor djela
El-Medmeu fil-fikh u kojoj se govori o razliitim erijatskopravnim
pitanjima. Historiari koji su prouavali ovu knjigu ustanovili su slinost
njenog sadraja sa tumaenjima Ebu Hanife. U pogledu vjerovanja zejdije
su pod vidnim utjecajem mutezilijskog racionalizma, dok u pogledu fikha
zejdije su blie ehlu sunnetu nego ijama. Tako se u djelima o razlikama
meu mezhebima zejdijska pravna kola poredi sa ehlusunnetskim i
negdje navodi kao peti mezheb.
95. Ko su imamije?
Imamije su oni koji su nakon Zejdove smrti priznali svojim imamom El-
Bakira, unuka Husejnova. Vremenom su se pocijepali na mnogobrojne
ogranke, jer kada bi god koji imam umro ostavivi vie sinova, uz svakog bi
pristalo neto svijeta pa bi se tako formirao novi pravac. Glavna
karakteristika imamija je to vjeruju u nepogrijeivost svojih imama i da
imam mora biti odreen od svoga prethodnika. Oni imama porede sa
Boijim poslanikom i rue vjerodostojnost i Kur'ana i hadisa, jer ih imam
kao nepogreiv moe da izmjeni. Vjerovanje da imam mora biti odreen od
svoga prethodnika temelje na tome to su oni vjerovali da je Alija bio
odreen za halifu od Boijeg Poslanika, ali ga je Ebu Bekr prevario. Veu
panju pridaju turbetima nego li damijama. Po njihovim miljenju, ikindija
i podne se mogu klanjati zajedno u podnevsko vrijeme, a akam i jacija u
akamsko vrijeme.
32
Ovako ekstremnog stava se uspio spasiti svega mali broj, meu koje spada
i uenjak Et-Tabersi, pisac jednog komentara Kur'ana. Imamije se slau da
je Alijin imamet, te da je posredstvom oeve oporuke preao na njegova
sina Hasana, zatim na Hasanova brata Husejna, pa tako dalje sve do
Dafera es-Sadika, gdje su se imamije razdijelile na nekoliko sekti, a
najpoznatije su dvije: duodecimalne imamije i imamije ismailije.
33
Pojedine ije se nisu zadrale na tome, nego kau da Kur'an ima
sedamdeset i sedam unutarnjih slojeva. ak se ni sa ovim nisu zadovoljili,
nego kau da je Bog posvetio spoljnju sutinu Kur'ana (zahir) pozivu na
monoteizam, poslanstvo i risalet, a unutarnju (batin) posvetio pozivu
imametu, vilajetu i svemu to iz toga slijedi.
36
sve atribute pomenute u Kur'anu i da su svi takvi atributi kao to su da
Bog ima ruke, noge, ui, oi moraju biti uzeti u njihovom doslovnom
smislu. Ovakav stav o Boijim atributima isti je antropomorfizam koji
implicira Boije tjelesno postojanje. S druge strane, bili su mutezile, koji su
tvrdili da je Bog Jedan, Vjean, da nema nikakvih atributa izvan Njegove
esencije. E'arije su branile stajalite koje je zauzimalo poziciju izmirenja
izmeu ova dva ekstremna gledita. E'arije su govorile da Bog ima
atribute openito. Klasificarili su ih u dvije glavne grupe: sifati selbijje
(negativni) i sifat vududije (pozitivni atributi). Earije su, nasuprot
mutezila, govorili da Bog ima atribute koji su mu vjeno inherentni i da su
dodatak Njegovoj esenciji. Ovi atributi su vjeni, ali niti su identini sa
Njegovom esencijom, niti su posve od Nje razlikuju, niti su neto drugo od
Njegove esencije. To je poznat princip: la hije huve ve la gajruhu (Njegovi
atributi nisu Njegova bit, ali niti su odvojeni od Njega). Najbolje nam ovo
ilustrira izreka hazreti Alije koji o Kur'anu kae: On nije Stvoritelj, ali nije ni
stvorenje.
Pitanje vjenosti Kur'ana je povezano sa pitanjem da li je govor jedan
od Boijih atributa ili nije. Ortodoksni muslimani ukljuujui earije, govorili
su da Bog ima govor kao jedan od svojih sedam racionalnih atributa, a s
obzirom na to da su Njegovi atrbuti vjeni, boanski govor, tj. Kur'an
takoer je vjean. to se tie vjenosti Kur'ana earije su ponovo prihvatili
jednu posredniku poziciju izmeu esktremnih stanovita zahirija i
mutezila. Hanbelije i druge zahirije smatrali su da je Boiji govor
sastavljen od slova rijei i glasova, inherentih Boijoj esenciji stoga je
vjean. Mutezile su ile u drugu krajnost smatrajui da je Kur'an stvoren.
Poricali su sve atribute Boga, ukljuujui i atribut govora. Earije su
smatrali da je Kur'an sastavljen od rijei i glasova, ali da to nije inherentno
Boijoj esenciji. Oni su napravili distinkciju izmeu vanjskog i konkretnog
izraza Kur'ana u jeziku i stvarnoga po sebi postojeeg. Kur'an je po svojim
znaenjima nestvoren i vjean. U prilog svom stanovitu earije navode
sljedee argumente
- Kur'an je znanje od Boga, stoga je neodvojiv od Boijeg atributa Ilma
(znanja, spoznaje) koji je vjean i nestvoren
37
- Bog je stvorio sve Svojom rijeju Kun i ova rije koja je u Kur'anu nije
mogla biti stvorena, inae bi stvorena rije bila kreator to je apsurd. Stoga
je Boija rije vjena.
- Kur'an pravi razliku izmeu kreacije (halk) i naredbe (emre): Nisu li
kreacija i naredba samo Njegove? Otuda Boija naredba, Njegova rije,
koja je sigurno neto drugo nego stvorena (mahluk), mora biti nestvorena i
vjena.
Po pitanju lijepe vizije earije inzistiraju na svom stanju pomirenja
izmeu antropomorfistikog stajalita zahirija i stajalita mutezila. Zahirije
su smatrali da je mogue Boga vidjeti i da e pravedne osobe zbilja imati
viziju Boga kao glavnu nagradu za svoja djela. Mutezilije i filozofi su
poricali mogunost gledanja Boga oima, jer bi to impliciralo tjelesnu
egzistenciju, a to je apsurdno. Ea'rije su nasuprot mutezila smatrali da je
mogue vidjeti Boga, ali se nisu sloili sa zahirijskim stanovitem da je Bog
ogranien mjestom ili da se nalazi na nekoj strani.
38