Da li je klanje kurbana vadzib Pitanje: Selamu alejkum ve rahmetullah, Prvo pitanje je vezano za klanje kurbana za predolazei bajram, tj.

da li neko mora zaklati kurban ako je nekom duan te pare kojima e platiti kurban. ta treba prvo da rijei: dug ili kurban. A drugo pitanje je kako se najbolje moe postii jako pamenje. Dezakamullahu khajren! Odgovor: Alejkumusselam ve rahmetullahi ve berekatuhu, Prije odgovora na pitanje emu se daje prednost vraanju duga ili klanju kurbana treba pojasniti propis klanja kurbana uope. Naime, islamski pravnici imaju podijeljeno miljenje oko obaveze klanja kurbana koji se kolje na Kurban-bajram. Prvi stav uenjaka je da je klanje kurbana potvreni sunnet, to znai da onaj ko ne zakolje nije grijean. Ovo je stav veine uenjaka, od njih su tri mezheba: malikijski, afijski i hanbelijski, kao i jedan rivajet od hanefijskog uenjaka Ebu Jusufa. Takoe, na ovom stavu su od ashaba Ebu Bekr, Omer, Bilal i Ebu Mes'ud, radijallahu anhum, i Se'id ibn El-Musejjib, 'Ata', 'Alkame i Esved od tabi'ina, Ishak, Ebu Sevr, Ibnul-Munzir i mnogi drugi. Kae Ibn Hazm da nije nita vjerodostojno preneeno od ashaba da je kurban vadib. Od argumenata sa kojima dokazuju svoj stav je hadis kojeg biljei Muslim u svom Sahihu od Ummu Selemete, radijallahu anha, da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: "Kada nastupi deset (dana Zulhiddeta), pa neko od vas htjedne da zakolje kurban, neka nikako ne dira nita od svoje kose i svoga tijela", a u rivajetu: "Kada vidite mlaak Zul-hiddeta i neko od vas htjedne da zakolje kurban neka ne sijee svoje dlake i nokte". Kae imam afija: "Njegove rijei 'Neko od vas htjedne' ukazuju da nije vadib". Takoe, od argumenta je postupak Ebu Bekra i Omera, radijallahu anhuma, oni nisu klali kurban godinu ili dvije iz bojazni da se to ne bi smatralo vadibom. Ovu predaju biljei Bejheki u svom "Sunnenu" a

Nevevi je ocjenjuje dobrom. Ovaj njihov postupak ukazuje da su oni znali od Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, da klanje kurbana nije vadib. Drugi stav je da je klanje kurbana vadib na emu je hanefijski mezheb ili preciznije Ebu Hanife i njegovih uenika Muhammed ibn Hasana Eejbanija, Zufera i rivajet od Ebu Jusufa. Takoe, na ovom stavu su Rebi'a, Lejs ibn S'ad, Evza'i, Sufjan Sevri i Malik u jednom rivajetu. Oni dokazuju obavezu klanja kurbana sljedeim dokazima: Prvi rijeima Uzvienog: "I klanjaj svome Gospodaru i kolji (kurban)" (El-Kevser, 2), a tefsir ajeta je: Klanjaj bajram pa zakolji kurban, a naredba Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, je naredba i itavom Ummetu. Meutim, ovome se moe prigovoriti da ajet govori o tome da se kurban kolje nakon klanjanja bajrama. Drugi hadis od Ebu Hurejre, radijallahu anhu, da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: "Onaj ko je u mogunosti a ne zakolje kurban neka se ne pribliava naoj musalli". Hadis biljee Ahmed, Ibn Made i Hakim koji ga ocjenjuje vjerodostojnim. Prenosi Bejheki da je Tirmizi ovaj hadis ocijenio kao mevkuf, tj. da su to rijei Ebu Hurejre, takoe na istom stavu je bio Ibn Abdulhadi. U senedu ovog hadisa je Abdullah ibn Ajja koji je slab te zbog toga i poremeaja u senedu uajb Arnaut ga ocjenjuje slabim i kae da je ejh Albani kada ga je ocijenio dobrim pogrijeio. Oni koji dokazuju sa ovim hadisom kau da prijetnja nepribliavanja musalli ukazuje na obavezu klanja. Trei hadis od Dundub ibn Sufjana, radijallahu anhu, kojeg biljee Buharija i Muslim u svojim Sahihima u kojem je dolo da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, nakon to je klanjao namaz i ugledao ovce koje su ve bile zaklane rekao: "Onaj ko je zaklao prije namaza neka zakolje ovcu umjesto nje, a onaj ko nije zaklao neka zakolje spominjui Allahovo ime". Kau: u hadisu je dola naredba da se ponovo zakolje kurban onima koji su zaklali prije namaza a to ukazuje da je klanje kurbana vadib jer inae im ne bi naredio da ponovo zakolju. Meutim, ovom dokazivanju se moe prigovoriti da hadis govori o vremenu klanja kurbana a ne o opem propisu.

Nakon izloenih stavova uenjaka i argumenata sa kojima podupiru iste, odabrano miljenje je stav veine uenjaka a to je da je klanje kurbana potvreni sunnet a ne stroga obaveza zbog ijeg izostavljanja ovjek biva grijean. A od jasnih i nedvosmislenih dokaza koji ukazuju na ovo je hadis "Kada nastupi deset (dana Zul-hiddeta), pa neko od vas htjedne da zakolje kurban ...", jer da je vadib zaklati kurban ne bi nam se dao izbor ako neko od nas hoe da kolje, nego bi dolo: Kada nastupi deset dana (Zulhideta) ne dirajte nita od dlaka i noktiju jer ete klati kurban. Takoe, razumijevanje ashaba po ovom pitanju je pree od drugih, a oni nisu smatrali da je vadib. Sa druge strane, nema vjerdostojnog hadisa koji ukazuje na obavezu, a oni koji su vjerodostojni ne govore direktno o temi propisa klanja. A to se tie dileme izmeu vraanja duga i klanja kurbana, ako je vrijeme vraanja duga isteklo ili e istei prije Kurban-bajrama, onda si obavezan dati prednost vraanju duga. A ako nije isteklo onda u tome ima irine ako si u mogunosti i da zakolje kurban i da obezbijedi srestva za vraanje duga prije isteka roka za vraanje. to znai da ako sa klanjem kurbana ne bi bio u mogunosti da na vrijeme vrati dug u tom sluaju si obavezan dati prednost vraanju duga, pogotovu to sam propis klanja kurbana nije stroga obaveza. A to se tie jaanja pamenja, to zavisi od prvenstveno od prirode samog ovjeka, tj. da li je roen sa jakim pamenjem ili ne, a zavisi i od toga ta se eli uiti napamet. Naime, ljudi koji se rode sa sposobnou jakog pamenja njima je dovoljno za jaanje pamenja da ga dovoljno razviju sa treniranjem tako to e konstantno i neprestano neto uiti napamet. Dok ljudi koji po prirodi imaju slabo pamenje oni trebaju da djeluju sa vie strana. Da jedu hranu koja pojaava i daje snagu i mo pamenja poput meda i slino, a istovremeno da izbjegavaju hranu koja slabi pamenje poput ribe i slino. Takoe, da ulae mnogostruk trud u razvijanju sposobnosti pamenja putem treniranja, odnosno neprestanog uenja napamet odreenih stvari, a da pri tome vodi rauna o tome ta utie na brzo zaboravljanje, odnosno kako da sauva ono to je napamet naueno. Uglavnom, ova tema je vie psiholoke prirode nego erijatske. Ve billahi tevfik.

mr. Zijad Ljakic