Narodna (folklorna) drama

Narodna drama

SADRAJ
ROBINJA ______________________________________________ 4 Robinja - napomena ________________________________ 16 MORESKA (zapis iz 18. stoljea) _________________________ 17 MOREKA (suvremeni zapis) ___________________________ 21 Sfida _____________________________________________ I. Prvi kolap_______________________________________ II. Drugi kolap ____________________________________ III. Trei kolap ____________________________________ IV. etvrti kolap ___________________________________ V. Peti kolap ______________________________________ VI. esti kolap _____________________________________ VII. Sedmi kolap ___________________________________ 28 29 30 31 32 34 36 37

Moreka - napomena________________________________ 39 PLES OD BOJA PRED DEBELIM KRALJEM ______________ 41 Ples od boja pred debelim kraljem - napomena ____________ 47 KRIEVAKI TATUTI ________________________________ 49 Krievaki tatuti - napomena ________________________ 52 KRALJICE ____________________________________________ 53 Kraljice - napomena ________________________________ 56 ADAM I EVA _________________________________________ 57 Adam i Eva - napomena _____________________________ 62 HAJDUKA ___________________________________________ 63 Hajduka - napomena________________________________ 66

Narodna drama

DIDI _________________________________________________ 67 Didi - napomena ___________________________________ 70 TEF I BARA _________________________________________ 71 tef i Bara - napomena ______________________________ 74 ZVONARI I TAT _____________________________________ 75 Zvonari i tat - napomena ___________________________ 78 POKLAD I MAJKA ____________________________________ 79 Poklad i majka - napomena ___________________________ 84 FANIK DIGENE ____________________________________ 86 Fanik Digene - napomena __________________________ 88 ADVOKAT ___________________________________________ 89 Advokat - napomena ________________________________ 91 BABE I DJEVOJKE _____________________________________ 92 Babe i djevojke - napomena ___________________________ 98 ANTE I PANTE ______________________________________ 99 ante i Pante - napomena ___________________________ 100 GAPAR I MELKO ___________________________________ 101 Gapar i Melko - napomena _________________________ 102 RJENIK ____________________________________________ 103

Narodna drama

ROBINJA
"Razgovor" od prolog vremena kupovanja "Robinje"

Razgovor TRGOVCA sa svojom druinom Mili druzi1 moji, vie nego mili, Sve strane mogu re sa mnom ste odili, Iskat gospou2 po svijetu dan i no Svas smo svijet obali da bimo nju2 nali. Eto je neka sria, al pomlja jur vaa1, A sad privelika na nju2 nas nanaa, Tako, da pribiva po vinjemen sudu Plaa i namira jur vaemen1 trudu. Vi znate da je mito od kraljeve krune eka nas estitost od mire pripune. Evo je rije moja3 vam se obeaje, Ma kad njezino2 stanje mi daruje, I ono to mi dade, sve u dilit s vami,1 Tako da reete blago budi namin,1 Isto tako da u rukam sria nas1 obleti Tako da bog vinji sad nas obveseli. (Reijske opaske: 1. Pokazuje svoje drugove; 2. Pokazuje Robinju; 3 Pokazuje na sebe.)

Razgovor ROBINJE Za jedinim bratom banovat imala. U stanju bogatom sirota ostala. Jo ne bih neboga prvi san zaspala, Kad me je velika nesria zapala. U hladu pod borom gdje se voda toi, Onde mi slatki san na oi poskoi, Tute me malenu Turci sarobie1, Po snigu i kii vezanu vodie. Ajme, je li to grih gledati rad boga, Kako se izmuih malena neboga,

Narodna drama

Upadoh u ruke gusarom prihudim Ovakove muke podnesen, zatrudin. Ajme, je li muke na svijetu ke ine Moe se na vee tuge ol gorine. Ali ve otoplje biu ter me dave, Pogui otoplje i ca dovrh glave. Meni su gorke noi2, meni su gorki dani, Nikud pomlja nema bolesnivoj meni. Ajme mila mati, zato me porodi, to me ne ubije kada me zadoji. (Reijske opaske: 1. Svi Turci ironino "protestiraju" glasno dovikujui: "Brrr..."; 2. Jecajui i ronei suze.)

Odgovor SULIMANA Robinji1 Pren u zlu trpiti jur ve se naui, Ter nemoj vapiti da te koji mui, Sad za tvoju manu2 treba nam ovamo3, Da zae na pazar, ter da te prodamo, Mi smo se brodili3 po Savah i Dravah, estoki nam bili klanci po Dubravah, A sada u tebi bit e nam sva plata, Koja nam napokon sve trude oblaga. (Reijske opaske: 1. Otro prema Robinji, "maem" maui u zraku, kao da e na nju navaliti. uvari Robinje maem odbijaju ovaj nasrtaj, a potom prema zemlji unakrste maeve u znak da ne doputaju da itko na Robinju navali; 2. Pokazuje na Robinju; 3. Pokazuje na svoje drugove.)

Razgovor TRGOVCA sa slugom Dereninom Slugo Derenine1, neaku banove, Ti mnoge gorine pretrpi rad ove2, Moj sluga Derenin na to se pojavi, Njemu ivot vene samo ci ljubavi2. Obajdoh sva polja, obajdoh sve gore, Obajdoh sve rike, male i velike, Pa kad te upazim na buki da nazor Pozorom trei reko bi ja sam tvoj2. (Reijske opaske: 1. Pokazuje Derenina; 2. Pokazuje Robinju.)

Narodna drama

Prepirka TRGOVCA s Turcima Jeste li vi ljudi1, ili ste divljaci, Ili s takvom dikom2 bit ete junaci3. (Reijske opaske: 1. Trgovac digne "ma" na Turke, a oni svi skupa s maevima odbijaju navalu. Poslije toga Turin koji je do Sulimana, i onaj koji mu je na protivnu stranu, prema zemlji unakrste maeve, u znak da ne doputaju protivniku da prijee na njihovu stranu; 2. Pokazuje Robinju; 3 Opet hoe da navali, ali Turci odbiju.)

Prepirka TURAKA s Trgovcem i druinom Niti1 smo judici niti smo divljaci, Ve smo za pobit se svi dobri junaci. (Reijske opaske: 1. Suliman sa cijelom svojom druinom skoi za Trgovcem sa "maevima", a to doeka Trgovac sa svojom druinom, i tu se razvije "borba", koja svri neodreenim uspjehom. Za vrijeme ove borbe Suliman sa cijelom druinom govore u zboru gornji tekst, a po zavrenoj borbi svi se vraaju na svoja prvotna mjesta.)

SULIMAN ite da proda Robinju Premda1 je ova2 dika kao cvijet rumeni, Trgovac3 od dike to je ni o meni. Ja item da prodam njez2 lice rumeno Za jaspru ku poda4, za vince crveno, Tere u ga piti s mojiman junacim5, Kad mi budu boj bit, neka su mi jai. (Reijske opaske: 1. Suliman stupa otro pred Robinju, a kroz cijelo vrijeme ee vrlo uzrujan; 2. Pokazuje Robinju; 3. Pokazuje Trgovca; 4. Trgovev sluga pokazuje kesu i drma njom da u njoj zvekee novac; 5. Pokazuje svoju druinu.)

Odgovor TRGOVCA Sulimanu Pokli je sta dika1 na prodaju vaa2 Stante, da neka nju moja3 ri uspraa. (Reijske opaske: 1. Pokazuje Robinju; 2. Pokazuje Sulimana i njegovu druinu; 3. Pokazuje sebe.)

Narodna drama

Odgovara SULIMAN Trgovcu Sine nemuati1, ja ti nju2 obitam Al za dobru platu, razum to ti pitam. Manje dat' ti je2 neu, trgove bogati3, Manje tri hiljade srebrnih dukati4, Ili ti uzesti, ili ti to dati, u tebi3 e stati, Al paz' da te ina srea ne navrati5. (Reijske opaske: 1. Suliman, koraajui prema Trgovcu; 2. Pokazuje Robinju; 3. Pokazuje Trgovca; 4. Trgovev sluga pokazuje kesu, zvekee njome i ironino upadne u govor rijeima:

TRGOVEV SLUGA Ima toga i vie. 5. Suliman hoe da s "maem" navali na Trgovca, no ovaj sam to odbija. Istodobno obje strane poneto pridignu "maeve".)

Odgovor TRGOVCA Sulimanu Da neka ja malo njome1 probesedim O cijeni o tome, jo u s vam' viditi2. (Reijske opaske: 1. Pokazuje Robinju; 2. Pokazuje Sulimanovu druinu, prijetei joj "maem", a ova Trgovevu navalu maevima odbija. Pri koncu se Trgovac povlai.)

Odgovor SULIMANA Trgovcu Oi otvoriti1, ovu stvar gledati, A njom2 besiditi nitko ti3 ne krati, Besidu ku hoe nitko ti ne krati3, Al paz' da te ina srea ne navrati, Ili ti uzesti, ili ti to dati, u tebi e stati, Al paz' da te ina srea ne navrati4. (Reijske opaske: 1. Rastvorenim rukama pokazuje vlastite oi; 2. Pokazuje Robinju; 3. Pokazuje na Trgovca; 4. Prijeti Trgovcu sikiricom, to Trgovac takoer sikiricom odbija.)

Narodna drama

TRGOVAC miluje Robinju1 Robinjice mila, to si blidog lica2, Srce moje vene3 gledat te od mila4. (Reijske opaske: 1. Sulimanov sluga i njegov drug s protivne strane dignu unakrtene sikirice u znak da je Trgovcu do Robinje slobodan prolaz; 2. Trgovac pristupa k Robinji i objema rukama je miluje po licu; 3. Hvata se za grudi; 4. Pokazuje Robinju.)

ROBINJA odgovara Trgovcu Ne1 pitaj me za to to sam blidog lica, Vee me upitaj kako sam ve iva2? Bosa po kamenu, kameno uzglavlje, Kako e, trgove, da je u meni zdravlje. (Reijske opaske: 1. Vrlo bolno i jecajui; 2. Zastane malo dahom i plae, a djeca su pokraj nje, jedan s jedne, a drugi s druge strane joj suze taru.)

TRGOVAC pita Robinju od kojeg je kraja Di li, u kojoj strani svita si se rodila1, Di mi se izgoji, Robinjice mila1, Molim te, povi mi otkuda si koli,2 jer s jadiman tvojim srce me zaboli3. (Reijske opaske: 1. Miluje Robinjicu rukom po licu; 2. Sklapa ruke u znak preklinjanja; 3. Bolno se hvata za grudi.)

ROBINJA se ne vjeruje Trgovcu Ako1 ti se povim odaklen san, otkuda2, Ne znam oe biti trudan3, ol bez truda. (Reijske opaske: 1. Vrlo razvueno i bolno jecajui; 2. Mala pauza; 3. Djeca svaki sa svoje strane Robinji taru suze.)

Narodna drama

TRGOVAC zadaje rije Robinji Vjeru ti1 obitam od trgovca prava2, Za zlo te ne pitam, robinjo gizdava3, S tobom sam jednake beside4 i vire, i ovjek bez svake himbe5 i prohimbe. (Reijske opaske: 1. Pokazuje Robinju; 2. Pokazuje na sebe; 3. Miluje Robinju po licu; 4. Hvata se za podbradak; 5. Rukama uzdignutim u zrak u znak da je poten.)

ROBINJA1 opisuje svoj ivot Trgovcu Bolesnivoj meni rane savijati O tom te, trgove, ve neu vriati. Samo da ti kaem to sam doivila. Hrabrost oca moga i vira je bila, I kad on pogine po turskoj neviri, Kralju ungarskomen majkon me primili, Kralju ungarskome ja bih tako mila Koliko da sam mu ja ki prava bila, Mater udovicu kralj mi pozdravljae, Suzamin na licu ter mi govorae: Guvernaj mi ovu jabuku rumenu, I jo e viditi majicu veselu. A mojega brata estito dariva, Zlato i pineze jote mu obita, Banovstvo Hrvatske kad zajde na lita. I tako je njemu najdraa slava bila I vitekim ga je poslom oposlova, I dradiskim ga je banovstvom darova, Tako da je njemu vea slava bila Neg Janko vojvoda, al Vuka despota. Mene2 je gojila moja mat Jelina, Kano i kiticu drobnoga bosiljka, Liti me gojila pri vodah studenih, Zimi me gojila u komorah srebrenih, Rastoh u raskoah, dvorahu me sluge, A sad u suanjstvu nemam sebi druge3 Pusta mladost moja ku mi svit obnosi, Ku mi prodireju prokleti martulosi.4 Trgovac5 bogati, ti dobi dui raj, Otkupi robinju od turskih uzeva.6 (Reijske opaske: 1. Govori pognute glave, meutim Trgovac sa slugom Dereninom eta u sredini kruga i slua Robinjine rijei; 2. Jecaju, dok joj djeca briu suze; 3. Prestane jecati;

Narodna drama

4. Turci svi skupa ironino protestiraju sa "Brr..."; 5. Digne ruku spram Trgovca, kao da mu se preporua; 6. Derenin se povlai.)

Odgovara TRGOVAC Robinji Tugivo jest meni1 pinezi brojiti, U tebi2 ni jedne iinje ne imati. (Reijske opaske: 1. Pokazuje na sebe; 2. Pokazuje na Robinju.)

ROBINJA odgovara Trgovcu Evo1 smrt nazivljem na moja stanita,2 to me ne potrati3 dokli jesan ista.4 (Reijske opaske: 1. Die ruke spram neba; 2. Pokazuje sebe; 3. Pokazuje na Trgovca; 4. Pauza.)

TRGOVAC tjei Robinju Nemoj smrt eliti,1 budu tako mlada,2 Ufaj veselit se ako e i kada, Evo sada promisli jur ve misal drugu, Misli o ivotu veselu i dugu. Ti1 zna da ja3 ovik te4 vrsti ne budu, Da s tobom izgubin beside zaludu,5 Evo ti opojin6 i pamet7 i duu,8 Na ast rii moje9, til mi daj odskusu.10 I tako me3 takni pravom riju tvojom, Pravom gospodinjom ka mi se gospoom, I tako tebi1 ast ti meni3 ostavi Slatkiman ustiman opet se pojavi,11 I tako mi dobro ostala u stanu, S ostalom ugodnom ovom drubom mojom.12 Srce moje13 trudi ter mi jadno gori, Otkud bi ja uti tugu ka te3 mori. Tebe milovati1 meni te je sila3 I sve vjerovati to si govorila.1 (Reijske opaske: 1. Pokazuje na Robinju; 2. Gladi Robinju po licu; 3. Pokazuje na sebe; 4. Ogoren pokazuje sikiricom na Turke s jedne i s druge strane, a ovi svojim sikiricama

10

Narodna drama

odbijaju navalu; 5. Pokazuje svoja usta; 6. Obeavam; 7. Pokazuje svoje elo; 8. Hvata se za grudi; 9. Hvata se za usta; 10. Rije u Pagu sada nepoznata; 11. Govori Robinji, ali pokazuje na svoja usta; 12. Pokazuje na cijelu svoju drubu; 13. Hvata se za grudi.)

TRGOVAC se prepire s Turcima Evo, martulosi, krvi se napiti,1 Kako bi se moga s vamin ustrpiti.2 (Reijske opaske: 1. ivo navaljuje sikiricom na jednu i drugu stranu na Turke, to ovi odbijaju; 2. Opet hoe da navali, ali Turci odbijaju, na to se Trgovac ivo povlai.)

TURCI napadaju Trgovca i druinu Pazi1 to govori, jer si nam u ruci, Kano mlado janje kad je meu vuci. (Reijske opaske: 1. Govori Suliman i sva njegova druina. Najprije Suliman, a odmah zatim njegova druina sikiricama navaljuje na Trgovca, a ovaj ih, sa svojom druinom, maenjem odbija. Pri koncu teksta druine se rastave i svi se ivo i uzrujano povlae na svoja mjesta. Za vrijeme ove borbe Robinja je prestravljena.)

TRGOVAC se izrugava Turcima Evo ja1 procinim sad u srcu momen,2 Da se ne zamirim u mistu ovomen,3 Ma kad bi van reka s kin ste trgovali4 I ine robinju5 ku ste mi prodali, Matijau slugo,6 neu t' kazat drugo, Tebi bud na pleim,7 to moe ne ostavi,9 A sad vinji8 boe k mistu nas opravi. (Reijske opaske: 1. Pokazuje na sebe; 2. Hvata se za grudi; 3. Okree se okolo i pokazuje cijelo mjesto; 4. Sikiricom pokazuje na Turke, i to na obje strane, a Turci s prezirom odbijaju njegovu prezirnu gestu; 5. Pokazuje Robinju; 6. Pokazuje na Derenina; 7. Pokazuje Robinju; 8. Trgovac i njegova druina skidaju kape; 9. "to moe ne ostavi", da od gazde one kue, u koju e se po prethodnom dogovoru sakriti Robinja, on izvojti to veu nagradu.)

11

Narodna drama

SLUGA1 odgovara Trgovcu Hvala, estiti mili gospodine,2 U svem ti sluiti ja3 hou bez himbe, Makar da je koja stvar, makar da je i glava,4 Tvoj sluga Derenin3 u sven te2 poznava. SVRETAK (Reijske opaske: 1. Derenin nastupa pred Trgovcem s kapom u ruci; 2. Pokazuje na Trgovca; 3. Pokazuje sebe; 4. Napravi rukom gestu da je pripravan vrat odrubiti.)

Nato DERENIN prui TRGOVCU kesicu.

TRGOVAC (pogleda SULIMANA i ree) Ajde da ti platim Robinju.

SULIMAN i TRGOVAC (upute se jedan prema drugome, a DERENIN ide uz TRGOVCA. Ovoga slijedi njegova druina, dok se SULIMANOVA DRUINA kupi oko SULIMANA.)

DERENIN (dri "gvantijeru" obim rukama)

TRGOVAC (na nju baca novac i broji. Svi okolo znatieljno gledaju. Kad je nabrojio 3.000 dukata, primijeti)

SULIMAN E, plati nam jo agod i za vino.

12

Narodna drama

NETKO iz Sulimanove pratnje (upadne sa zahtjevom) E, plati nam nito i za opanci.

TRGOVAC (Nato baci na gvantijeru jedan dukat govore) Evo van za vino. (a potom baci sav novac uz primjedbu) Evo van i za opanci.

ROBINJA (kroz ovo vrijeme, videi se sama i slobodna, pobjegne u jednu oblinju bogatiju kuu ili u duan. Kua ili duan u koju se ROBINJA sakrije je sa DERENINOM i TRGOVEVIM SLUGOM prethodno dogovorena)

TRGOVAC (netom izbroji novac, uputi se sa svojom druinom da uzme ROBINJU, pa videi da je nema, iznenaen i u udu pita SULIMANA) A di je robinja?

SULIMAN (primijeti) E, pa ca je mene briga, ca je nisi cuva... Ja san dobi soldi!

13

Narodna drama

DERENIN (sa svojim drugom TRGOVEVIM SLUGOM ide traiti ROBINJU, dok se TRGOVAC i SULIMAN prepiru, pa koga sretnu pitaju:) Jesi vidi(la) robinju?

OVAJ odgovara Nisan!

DERENIN (e na to) Solo, ko se ni kod vas sakrila.

KUEVLASNIK (nastavi) A, to van je kua, pa pojte obai!

DERENIN (sa svojim drugom idu u stan i trae ROBINJU; kad je nau, s njom se rukuju i pitaju) Zato si pobigla?

ROBINJA (odgovara) Ja san se prestraila, jer san mislila da ete me i vi odvest u ropstvo kao i Turci.

14

Narodna drama

DERENIN (nakon to se malo naale, pokae ukuanima "gvantijeru" u znak da moli dobrovoljni prinos.)

UKUANI (im dadu neto novaca, te ih ponude hranom i piem. Dogodi se da im domain ponudi za druinu punu damijanu vina. Poslije ovoga.)

DERENIN i SLUGA (vode ROBINJU k drubi. Pri tom ona ide u sredini izmeu Derenina i sluge. DERENIN predade ROBINJU TRGOVCU, a ovaj, uz sviranje gajdaa, s ROBINJOM zaplee. Poslije ovoga svi, takoer uz sviranje gajdaa, zaigraju "pako kolo". Poto kolo zavri, jedan od sluga s gvantijerom u publici kupi dobrovoljne prinose, a meutim se druina veseli i pije. Zatim se druina poreda u red u kojem je dola, i svi skupa krenu da na drugom mjestu, po odreenom rasporedu, "Robinju" od poetka do kraja ponovno odigraju.)

15

Narodna drama

Robinja - napomena
Tekst prema: Antun Dobroni: "Robinja Hanibala Lucia i muziko-dramska puka gluma u Pagu", Vjesnik etnografskog muzeja u Zagrebu, 1936, knj. II, sv. 3 i 4, str. 40-90. "A. Dobroni je 1935. godine dobio tekst Robinje u Pagu od Valentina Bistriia. Godine 1846. tiskan je tekst pake Robinje u Zori dalmatinskoj, djelomino manjkav, inae se neznatno razlikuje od Bistriievog teksta prema kome se je u Pagu Robinja izvodila za vrijeme poklada sve do drugog svjetskog rata. U Pagu je tradicija da su Robinju dobili iz Obrovca u nekoj brouri. Ima u njoj tekstova koji su slini tekstovima u Robinji Hvaranina H. Lucia, napisanoj oko 1519. A. Dobroni misli da je paka Robinja utjecala na Lucia, a dr. A. Radi iznosi da je H. Luci poznavao i narodne romance o robinji (A. Radi: "Narodni izvor Lucievoj 'Robinji'", Zbornik za narodni ivot i obiaje junih Slavena, JAZU, Zagreb, knj. 4, sv. 1, str. 34-35.) Zanimljivo je da je motiv robinje, povezan uz historijsko lice bana Derenina, umjetno obraen u naoj knjievnosti ve u 16. stoljeu, a nalazi se i u narodnoj pjesmi, i u narodnoj drami u Pagu koja odaje ruku naobraenog ovjeka." (Nikola Bonifai Roin, napomena uz Robinju, u: Narodne drame, poslovice i zagonetke, Pet stoljea hrvatske knjievnosti, knj. 27, Zora - Matica hrvatska, Zagreb, 1963, str. 183.) Dvojba oko toga je li paka Robinja pretea ili tek saetak Lucieve Robinje jo uvijek je otvorena, premda se ovaj prvi stav sve manje zastupa, odnosno smatra se da je paka Robinja "mlaa i iskvarena varijanta Lucieve" (Slobodan Prosperov Novak). Postoji i miljenje da su oba djela nastala na temelju nekog zajednikog, nepoznatog starijeg predloka. Robinja se i danas izvodi o pokladama u gradu Pagu, ali i na druge datume. Izvedbu prati glazba i ples. Lik Robinje igra mukarac. Izvoai najprije oforme povorku, koju ine trgovac i njegova druina s Dereninom, te Suliman i njegova druina, a robinju prate dva uvara i dva djeaka. Robinja se izvodi na vie mjesta u gradu, a na kraju se u cjelini izvede na glavnome trgu. Sudionici se rasporede u elipsu, a predstava se odvija u njenom sreditu. Sam zavretak predstave uklopljen je u pokladno zbivanje (skupljanje darova, aenje hranom). Vaan dio izvedbe je borba drvenim sikiricama, tako da paka Robinja sadri i elemente moreke. "Lucievu Robinju drevni paki izvoai, naslutivi s pravom u njoj zapleteni naboj moreke, vratili su na ritualne izvore s takvom izvornou da su ak zaveli neke historiare koji su u pakoj Robinji prepoznali ak izvor Lucievoj." (S. P. Novak i J. Lisac: Hrvatska drama do narodnog preporoda I dio, Zagreb, 1968, str. 64.)

16

Narodna drama

MORESKA
(Razgovor aliti prikazanje bojniem kolom nazvanim moreska)

KRAJSKA DIVICA (Sama u Pustinji) Zaludu li drago moje Upasi te man enica, 1 Kad ne mogu ja na svitu Uivati tvoga lica Nadalee tvoju sliku Sakrio si drag ivotu. Ja ne ufam da u viku 2 Zagasliti 3 lipos tvoju. Bit rodiena ja kraica I krajskoga od kojena, Bit nazvana robinjica I pod silu objubjena, Ne ne dala to nebesa, Da se viku meni zgodi I bezoni da Tatarin Silom u dvor da me vodi. Jo hrabrena mlados moja S ovim noom u desnici

Upasi te man enica - nejasno; moda upasiti znai previti, pa bi stih znaio: uzalud te povila enica, tj. uzalud si se rodio
1 2 3

viku - ikad zagasliti - vjerojatno: ugasiti

17

Narodna drama

Rilu onemu od sotone Dala bi mu po gubici. Ali oko to ugleda! Ki su ono vitezovi? Dua mi se trese od jeda, Al su bani al knezovi. Majdek k njima da uputim, Pak da lipo njih upitam, Je-da digod s koga traga Vidili su moga draga. Vitezovi prihrabreni, Vam je slava svud pod nebi. Je-da digod s koga traga Vi vidieste moga draga?

VOJNIK PARVI BIELI Divojice prigizdava, Neka ti je svada slava. Od koga si ti siemena, Koga l' roda i plemena?

DRUGI VOJNIK BIELI Bii daje 4 tva nemila Neugodna taka sila. Pomakni se tamo gori. Ovako se s diklam zbori: Divojice, drago moje, Podloi nam ime tvoje I ljubljenog tvoga draga, Koga ljubi priko traga.

daje - dalje

18

Narodna drama

VOJNIK PARVI CARNI Iskali ste mila i draga, A nali ste carnog vraga. Ta nevirna divojica Moga je Cara robinjica.

VOJNIK BIELI Ne pristupaj Tatarine. Kunem ti se do istine, I tako mi kuka i muke Nee iziti nama iz ruke.

DRUGI CARNI I bez ruka, i bez glava, Jo da vas je kako mrava, Tatarska bi sve desnica, Da vas ima stotinica.

VOJNIK BIELI primo, secondo, terzo e quarto 5 Sve smanila i isikla, I bila bi naa dikla. Da sva dojde Tataija, Kad se sarce nam razgrija, Ne bi tilo to debelo Lipu vilu nami otelo. Hajmo brao cik na stranu, Fora 6 sablju okovanu.

5 6

primo, secondo, terzo e quarto (tal.) - prvi, drugi, trei i etvrti fora (tal.) - van

19

Narodna drama

SVIKOLICI Fora mae i tilete, 7 Bodi i sici, ko te srete. Po svemu nan svitu slava, Dokle nam je glava zdrava.

tilet (tal.) - bode; u dananjoj korulanskoj moreki svaki vojnik ima dva maa, vei i manji taj manji naziva se ovdje tilet
7

20

Narodna drama

MOREKA
Ispred morekanata tre djeca i viu: - Evo ih, evo ih! Morekanti idu najprije po bulu koja ih poasti, a zatim svi prou gradom nosei baklje u rukama. Tako dou do mjesta gdje e izvesti moreku. (...) Kada glazba odsvira uvod, crni kralj vue bulu okovanu lancima. (...)

BULA Ostav' me se... Molbe tvoje neplodne su ci razloga, jer liposti ove moje ljubi drugi, ja drugoga. Slatki Osmane, brate mili, da bi vidio sada, kako tuno srce moje cvili radi tebe, dobro svako! Moja misal svakolika, ti si pokoj moj najvei, ti m utjeha, ti m dika u sadanjoj mj nesrei. Svim da gvoe prem nemilo okolilo 'e ruke moje, srce tvoje u moje krilo a moje je u krilo tvoje. Slobodom se diit dragom sunja ovako ja ne mogu, al s ljubavi tvojom blagom diit u se po razlogu,

21

Narodna drama

nosit u te srce u moje, dokle budem obdisati.

MORO Ve pristani, o gospoje, tube tvoje naricati. Dosta si se istuila, al na svrhu sad odlui biti draga moja vila, budu da si u mojoj ruci. nek te dojde sad oteti tvoj primili tvoj ljubjeni, dragi uzrok tvo'e pameti sad iz snane ruke meni. Velika je moja muka uti moga protivnika prid moje oi lipost tvoja zove da je svoja 8 dika. A za ljubav ku ti nosi, draga vilo, srce moje sve ovo trpi i podnosi ci liposti mile tvoje.

BULA Da ka 'sam ti tako mila jednu milost sad ne stidi.

MORO Sve to hoe, draga vilo, brez obzira zapovidi.

svoja - njegova

22

Narodna drama

BULA Kad dostojnu te milosti ti me more uiniti, da pristanu mo'e alosti, pristani me ve ljubiti. Er mi veu muku daje ljubav tvoja men' nemila neg veriga ve koja je ruke moje umorila.

MORO Sve se nadah, ajmeh muke, ut ne ovo, ah, nemila, budu da si u moje ruke tu si milost imat htila. Ostavit te, ne, ne, neu, ni ne ljubit, ne, ne mogu, neizmirnu dakle tvoju ljubim milost po razlogu. Pitaj dakle sve, to hoe, jo kraljestvo oca moga, sve od mene ufat moe, draga duo osvijem toga. Nemoj dakle srce tvoje tvrdo imat meni prema... Poslije dijaloga ulaze obje vojske stupajui u tempu glazbene pratnje. Dolazak vojske bilih i bubnjanje bubnja. Moro tim iznenaen nastavlja: Al' to bi? K vojska ovo je? Postave se jedni prema drugima u obliku slova L, tako da na dnu pozornice ostaje bijela vojska, a crna stoji okomito na gledalite. Tada slijedi dijalog izmeu bijelog i crnog kralja, bule i Otmanovia, tj. oca crnog kralja.

23

Narodna drama

OTMANOVI Otmanovi straha nema!

OSMAN Brez potenja i brez asti ne uzdaj se u desnicu, na izdaju htio si ukrasti mue 9 moju vjerenicu. Gdi je viteko tvo'e potenje, gdi je hrabreno tvo'e junatvo, kako opaki imo si smijenje postavit je u suanstvo? Spomeni se, da se dilim s vojskom mojom s dvora moga za ste vilu ku u tvo'im krilim vidim sunju bez razloga. Nu 'e povrati, i pravo je, Arapine, meni sada!

MORO Ustrpijenstvo daje moje srce u tebi, al ne nada'. 10 Cijeni, da u 'e povratiti u tvo'e ruke? Ja nikako. Pr'ja u glavu izgubiti.

BULA Arapine, smijenje opako.

mue - kriom, potajice al ne nada' - ali se ne nadaj

10

24

Narodna drama

OSMAN Da mi nije za krv tvoju, hudi grdni Arapine, opoganit sablju moju, poniit se s mo'e visine, inio bih, da od tebe ne najde se ve spomene.

OTMANOVI Nije srbe od potrebe, Osmanine sliaj mene, n'je razlika od mo'e krune s otom tvojom k te resi. Obe jesu dike pune, ja car jesam, ti car jesi.

OSMAN Pored moje krunu tvoju smi postavit grdni Arape, Mene s tobom k ti u boju mnokrat uzom noge zape, Mene, koji svitom vlada, nikogar se k ne bojim, od istoka do zapada poklon svita koj' dostojim? Na stih:

MORO Ah, ne mogu ve trpiti, Osmanine, smijenje tvoje, padi dakle... kraljevi ukrste maeve, Osman poziva svoje

25

Narodna drama

OSMAN Sad braniti velianstvo hod'te moje. i bijela vojska nastupa s dna pozornice tako da se postavi usporedo s crnom vojskom. Poto se obje vojske postroje jedna nasuprot drugoj bula intervenira rijeima:

BULA Nemoj, nemoj, ti Osmane, stavljati se na prigodu za skratiti tvoje dane, to bi bilo za mu nezgodu. Za da dakle ve pristanu vae srbe ljute toli, ja u smrtnu primit ranu britka maa, gorke boli.

MORO Utai se, draga vilo, nee istina biti viku 11 , ne bih moga' smrti u krilo vidit tebe moju diku.

BULA Ti me dakle njemu vrati, ako smrt te trudi moja, erbo s tobom dni trajati najgora je m nevoja. Prije bo smrt bi odabrala neg tvu ljubav, koju neu. Nakon toga dijaloga Osman poziva svoju vojsku na oruje:

11

viku - nikad

26

Narodna drama

OSMAN Na oruje, drubo ostala, pram Arapu njoj mrzeu! Da potenje vidi moje, ko veliko carstvo daje, sad vitee skupi tvoje trpe trudne rati 12 vaje. Ukrste se maevi, svaki vojnik s nasuprotnim. Nakon toga oba kralja izjavljuju spremnost o borbi za zadobivanje bule:

MORO S dobre volje, o vitee, Za ste vilu boj u biti.

MORO i OSMAN zajedno: Vilu, k mi srce stee u oganj mili plemeniti, s dobre volje, o vitee, pripravan sam zadobiti. Na povik Hura! koji svi uzvikuju, crni i bijeli odvajaju se tri koraka natrag i poinje ples crnog kralja, izazov, tzv. sfida.

12

Imenica rat je u enskom rodu.

27

Narodna drama

Sfida
Maevalakih figura ima sedam, a sfida je ispred njih. Valja odmah napomenuti da je sfida, to se tie folklorno-koreografskog sadraja, vjerojatno najstariji i najautentiniji dio u moreki, jer mu je ritam estoosminski sa shemom: etvrtinka, osminka, etvrtinka, osminka, a to je jedna od glavnih karakteristika plesova jadranske zone. U sfidi crni kralj plesom izaziva bijelog kralja i nekoliko puta polazi prema njemu. Prijeti mu maem, a on odgovara. Crni kralj ima maeve dolje, a bijeli podignute. Zatim crni kralj u svom plesu skoi u zrak, padne na koljena te maeve ukrsti iznad glave. Nakon toga bijeli i crni kralj polete jedan prema drugom, ali prvi put prou jedan pokraj drugog te uine pokret kao da e udariti, a tek u drugom naletu doista i udare. Dananji morekanti uope ne izvode taj pokret, ve samo udarac. Slijedi ples kojem se pridruuje Otmanovi i bijeli morekant prvi do svog kralja. Tako pleui uine nekoliko krugova, a zatim ostanu samo crni kralj, zvan Moro, njegov otac Otmanovi i bijeli kralj. Oni nastave ples. U jednom asu obje se vojske sudare maevima i prelaze na suprotnu stranu, tj. tamo gdje su prije stajali protivnici. Zatim crni kralj pone formirati krug, a slijede ga bijeli kralj, Otmanovi, pa idui bijeli i tako sve redom dok se krug ne zavri. To kretanje po krugu izvodi se izmeu svake figure, osim prije sedme, najprije uz udaranje bubnja, a zatim glazba daje uvodnu pratnju uz koju svi pleu korak sfide, da bi se prelo na maevalaku figuru. U sedmoj figuri nastupa maevanje odmah poslije mara. Figura ima ukupno sedam. Svaku figuru Korulani zovu kolap.

28

Narodna drama

I. Prvi kolap
Pri svakoj figuri prikazujemo maevanje odvojeno od plesnih koraka kako bismo taj inae veoma sloen ples uinili preglednijim. U prvoj figuri svi se nalaze u velikom krugu, i bijeli i crni. Kad se sudare, bijeli idu unutra, a crni van. Crni bodu desnim maem, a bijeli taj ubod pariraju lijevim. Udare po njemu odozgora. Na drugu etvrtinku bijeli udaraju desnim maem odozgo, a crni se brane lijevim. U treem dijelu, tj. na treu etvrtinku, oba se partnera okreu za 180 u smjeru hoda kazaljke na satu i istovremeno izvedu reversun, tj. oba desnim maevima odbiju jedan drugog. Takav se udarac u tenisu zove back-hand. Zatim to izvode s plesaima kojima su se okrenuli, pa opet natrag s onima s kojima su poeli borbu. To se ponovi jo jednom sa svakim partnerom. U etvrtom taktu borci se na treu etvrtinku ne okreu za 180, niti se udare maevima, ve prelaze iduem protivniku. Slijedi prijelazni takt koji se sastoji od jedne etvrtinke. Tu novi protivnici zauzmu borbeno dranje jedan prema drugome. Tako se to ponavlja ukupno pet puta, izmijeni se pet partnera. Na kraju borbe s petim plesaem crni viknu: paf! Slijedi opet etnja uz bubnjeve i glazbu, izazov i idua figura. No uvijek prije etnje dolazi pozicija borbenog dranja koje zauzmu i bijeli i crni. Plesni su koraci sljedei: na prvu etvrtinku crni udari desnom nogom naprijed o pod, a bijeli stoji na mjestu. Na drugu etvrtinku crni zakorai naprijed desnom nogom, dok bijeli uini korak natrag. U treoj etvrtinki crni korakne lijevom nogom naprijed i okrene se za 180 u smjeru hoda kazaljke na satu. Bijeli skoi desnom naprijed i okrene se za 180 u smjeru hoda kazaljke na satu. U drugom taktu na prvu etvrtinku crni udari desnom nogom naprijed, a bijeli lijevom. Na drugu etvrtinku crni zakorakne naprijed desnom nogom, a bijeli natrag lijevom, poskoi i okrene se za 180 u smjeru obrnutom od hoda kazaljke na satu. Na treu etvrtinku crni se u skoku okrene za 180 u smjeru hoda kazaljke na satu i padne natrag na lijevu nogu, dok bijeli skoi desnom nogom naprijed. U treem i etvrtom taktu izvode sve isto samo u odnosu na drugog partnera. Prijelazni peti takt izvodi se na ovaj nain: na prvu etvrtinku crni udari desnom nogom naprijed, a bijeli lijevom. Na drugu etvrtinku crni korakne desnom naprijed, a bijeli ostaje na mjestu. Na treu etvrtinku crni korakne lijevom nogom naprijed, a bijeli poskoi dva puta lijevom nogom takoer naprijed. U meutaktu stvori se pozicija u kojoj obojica stoje raskorano, ali crni uei.

29

Narodna drama

II. Drugi kolap

Sastoji se od niza dvoetvrtinskih taktova, a odvija se u dva koncentrina kruga. Crni su unutra, a bijeli oko njih. Okrenuti su jedni prema drugima. Cjelovita figura izvede se u osam taktova, a zatim ponovi jo etiri puta. Na prvu etvrtinku prvoga takta naine borbeni stav. Bijeli prekrie podignute maeve koji se dotiu. Na drugu etvrtinku bijeli i crni idu jedni prema drugima. Bijeli udaraju desnim maem, a crni lijevim. Bijeli napadaju prekrienim maevima odozgo, dok se crni brane odozdo. Polazna im je toka s prsa te gaaju bijele u vrat. Na prvu etvrtinku drugoga takta okrenu se i promijene mjesta. Crni idu u vanjski krug, a bijeli u unutarnji. Na drugu etvrtinku drugoga takta izvedu jedni i drugi reversun desnim maevima. Na isti se nain ponove ta dva takta jo dva puta. U sedmom se taktu deava to i u prvom. Osmi je takt razliit. Na prvu etvrtinku uz okret dolazi i reversun, a na drugu plesai poskakujui prelaze iduem partneru i pomiu se u lijevu stranu. Sve se to ukupno ponavlja pet puta. Slijede opet etnja uz bubanj i glazbu, pa izazov i idua figura. Plesni koraci izvode se na slijedei nain: U prvom taktu na prvu etvrtinku crni poskoe desnom nogom natrag i ponovno se na nju doekaju. Bijeli poskoe desnom nogom na mjestu i ponovno se njome doekaju. Na drugu etvrtinku crni poskoe lijevom nogom naprijed i ponovno se njom doekaju. Isto ine i bijeli. U drugom taktu na prvu etvrtinku crni poskoe desnom nogom naprijed, okrenu se za 180 u smjeru hoda kazaljke na satu i ponovno se na nju doekaju. Bijeli uine to isto. Na drugu etvrtinku i jedni i drugi koraknu lijevom nogom na mjestu. Ta se dva takta ponavljaju od osmoga takta. U prijelaznom, svakom osmom taktu izvodi se ovo: na prvu etvrtinku izvode i crni i bijeli isto to su izvodili na prvu etvrtinku svakog parnog takta. Na drugu etvrtinku i jedni i drugi poskoe lijevim nogama dva puta polulijevo naprijed.

30

Narodna drama

III. Trei kolap

Sastoji se od dvanaest etvrtinskih taktova, od kojih se po etiri takta stalno ponavljaju. I crni i bijeli udaraju, crni opet odozdo, a bijeli odozgo. Bijeli tuku samo desnim maem, a crni s oba. Istovremeno se svaki tue s oba svoja susjeda, ali u svakom taktu mijenjaju poziciju tako da prelaze iz vanjskog u unutarnji krug i obratno. Nakon svaka etiri takta pomiu se za jednog protivnika dalje. Figura je efektnija ako su krugovi to manje udaljeni jedan od drugoga, tako da se borci moraju to jae okretati prema svojim protivnicima. U prvoj etvrtinki bijeli desnim maem (on iskljuivo njime tue) udara lijevog crnog protivnika po glavi. On svojim lijevim maem brani udarac. Na drugu etvrtinku protivnici daju desnim maevima reversun drugom protivniku. Na treu etvrtinku ne tuku, nego prelaze iz kola u kolo na suprotnu stranu i okreu se za 180 u smjeru hoda kazaljke na satu. Na etvrtu etvrtinku izvedu reversun i udarac maem isti protivnici koji su to inili i na drugu etvrtinku. Svi taktovi koji slijede jednaki su prvom taktu. Nakon svaka etiri takta pomiu se u redu za jednog protivnika. Na treu etvrtinku posljednjeg dvadesetog takta crni viknu: paf! To je za svretak figure. Evo plesnih koraka. Na prvu etvrtinku crni u ueem poloaju lijevom nogom uine korak ulijevo, dok prsti desne noge ostanu na podu gdje je prije stajala desna noga. Isto rade i bijeli, samo su oni uspravni. Na drugu etvrtinku uine korak desnom nogom u desnu stranu, dok lijeva dotie prstima pod tamo gdje je prije stajala. Crni su uvijek sagnuti, a bijeli uspravni. Na treu etvrtinku svi uine korak lijevom nogom naprijed i okret za 180 u smjeru hoda kazaljke na satu. Na etvrtu etvrtinku svi desnom nogom zakoraknu poludesno natrag, dok u bijelih prsti lijeve noge ostanu na podu.

31

Narodna drama

IV. etvrti kolap

U toj figuri razlikujemo dva dijela. U prvom dijelu crni se nalaze u unutarnjem krugu, a bijeli obilaze oko njih u smjeru hoda kazaljke na satu borei se istovremeno. To traje osam etveroetvrtinskih taktova, od kojih se po dva ponavljaju. Na prvu etvrtinku svaki bijeli bode desnim maem lijevog protivnika, a crni se brani lijevim. Na drugu etvrtinku svaki bijeli udari desnim maem desnog protivnika. Na treu etvrtinku bijeli udari desnim maem lijevog protivnika. Oba se udare desnim maem, ali istovremeno bijeli prelaze poskokom k slijedeem lijevom protivniku pomiui se za jednog u smjeru hoda kazaljke na satu. Na etvrtu je etvrtinku pauza, a bijeli sastave u kri svoje maeve iznad glava. U iduem taktu sve se opet izvodi s druga dva protivnika itd. Prvi dio zovu jo moro indentro 13 a drugi terapije ili parapije. U devetom taktu crni se probijaju u vanjski krug i pokuavaju se izbaviti. Poinje drugi dio figure, u kojem se mauju s parovima. Figura se sastoji od pet troetvrtinskih taktova ispred kojih je uvijek meutakt od jedne etvrtinke, na koji se zauzima bojno dranje. Na prvu etvrtinku prvog takta bijeli bode, i to lijevom rukom, a crni odbija udarac desnom. Na drugu etvrtinku bijeli tue desnim maem crnoga po glavi, a on se brani lijevim maem. To se izvodi u skoku i okretu. Istovremeno borci mijenjaju mjesta. Na treu etvrtinku partneri udaraju reversun desnim maevima. To se deava istovremeno kad zavrava okret. Idua tri takta jednaka su prvom. U petom taktu na prvu se etvrtinku izvodi isto to i u svim taktovima. U drugoj etvrtinki udari se reversun sa susjednim borcem. Na treu etvrtinku izvedu jo jednom reversun sa svojim protivnikom, a zatim prelaze ka iduem u smjeru hoda kazaljke na satu na spomenuti prijelazni takt. Sve se skupa ponavlja pet puta i na kraju petog puta crni ponovno uzvikuju: Paf! Plesni koraci: I. dio, crni su uvijek u malom unju, a bijeli uspravni. Na prvu etvrtinku lijevim nogama ine korak u lijevu stranu. Pri tom desna noga u crnih ostaje dodirivati pod tamo gdje je prije stajala. Na drugu etvrtinku ine korak desnim nogama u desnu stranu. Kod crnih opet lijeva noga ostaje na podu. Na treu etvrtinku crni izvode isto to i na prvu, a bijeli poskoe dva puta lijevom nogom polulijevo naprijed. Na etvrtu etvrtinku crni izvode isto to i na prvu, a bijeli uine desnom nogom korak naprijed. II. dio: na prvu etvrtinku crni udare desnom, a bijeli lijevom nogom naprijed, ali na nju ne prenose teinu tijela; zatim poskoe u mjestu i doekaju se crni lijevom, a bijeli desnom nogom. Na drugu etvrtinku crni koraknu desnom nogom naprijed i okrenu se za 180 u smjeru hoda kazaljke na satu. Bijeli koraknu lijevom nogom polulijevo naprijed i okrenu se za 180 u smjeru hoda kazaljke na satu. Na treu etvrtinku crni koraknu lijevom, a bijeli desnom nogom natrag. U prijelaznom, svakom petom taktu, na prvu etvrtinku crni udari naprijed ispruenom desnom nogom
13

moro indentro (tal.) - crnac iznutra

32

Narodna drama

o pod, ali ne prenosi na nju teinu tijela. Bijeli udari naprijed ispruenom lijevom nogom i odmah zatim zakorai njome naprijed. Na drugu etvrtinku svi koraknu desnom nogom u desnu stranu, samo crni to rade u unju i lijeva im noga ostaje dodirivati pod. Na treu etvrtinku oni takoer u unju zakoraknu lijevom nogom u lijevu stranu, a bijeli lijevom nogom poskoe dva puta polulijevo naprijed i okrenu se za 45 u smjeru obrnutom od hoda kazaljke na satu. Slijedi dijalog u kojem bula pokuava smiriti kraljeve. Kraljevi ne pristaju na pomirbu. Sve to vrijeme crni i bijeli stoje. Prid panjoletom dakle pristupa bula i ree:

BULA inte vee, da pristanu, o vitezi, vae rati, ke mi u srcu ine ranu, iz oijuh krv livati. Supro meni ma obrati tvoj, Arape, ne pre njemu, dneve moje sada skrati, a produi srcu mo'emu.

MORO Doim godir moje ruke mo uzbudem snano vladat, njem u vee davat muke, prin neg tebe, vilo, pridat.

OSMAN Al porazom al suanstvom tete tebi hoe biti, silom mojom i hrabrenstvom hoe mi je povratiti. Slijede opet bubnjevi i glazba uz mar, ples izazova i idua figura.

33

Narodna drama

V. Peti kolap
Ovaj kolap izvodi se uz glazbu za III kolap. Prema udarcima ta je figura slina treoj, ali je znatno efektnija. To je zbog tzv. "kria". Kri je skok, a izvode ga i crni i bijeli naizmjence; crni dva puta, a bijeli jednom. Skoknu u zrak, padnu na desno koljeno s prekrienim maevima nad glavom, kojim se brane od udarca protivnika usmjerenog na glavu. Tempo je sporiji nego u treoj figuri da bi skokovi mogli biti to vii i elegantniji. Svaki se borac istovremeno tue s dvojicom. Ples se sastoji od dvadeset etveroetvrtinskih taktova, u kojima se uvijek dva i dva takta ponavljaju. Na prvu etvrtinku prvog takta bijeli tue desnim maem svog lijevog crnog protivnika po glavi, a on se brani lijevim maem. Na drugu etvrtinku bijeli udari desnim maem desnog protivnika, koji takoer tue desnim maem. To je reversun. Na treu etvrtinku crni skoi i uini maevima kri nad glavom, a bijeli ga udari svojim desnim maem. Taj udarac bijeli upuuje svojem lijevom protivniku. Na etvrtu etvrtinku crni ostaje kleati i desnim maem brani udarac koji mu upuuje drugi protivnik, to znai da svaki bijeli tue svog desnog crnog protivnika. Na prvu etvrtinku drugoga takta bijeli tue desnim maem svog desnog protivnika koji se brani lijevim maem. Na drugu etvrtinku slijedi reversun, tj. udaranje desnim maevima izmeu bijelog i njegova lijevog protivnika. Na treu etvrtinku bijeli skae u kri, a desni crni protivnik udara ga desnim maem po ukrtenim maevima. Na etvrtu etvrtinku slijedi reversun, tj. istovremeni udarac desnim maevima bijelog i njegova lijevog protivnika. Trei takt jednak je prvom taktu, a etvrti je prijelazan. U prvoj etvrtinki etvrtog takta izvodi se isto to i na prvu etvrtinku drugoga takta. U drugoj etvrtinki bijeli i njegov lijevi protivnik izvode reversun, tj. udarac desnim maevima. Na treu etvrtinku isti protivnici ponovno udare desnim maevima, a na posljednju partneri poskokom prelaze za jedno mjesto u krugu i stjeu nova dva protivnika. To se sve ponavlja po etiri puta. Na kraju dvadesetog takta crni zaviknu: paf! Svi zauzmu borbene poloaje, iz kojih ih trgne bubanj, a zatim i glazba. Kao i uvijek slijedi mar, zatim izazov i nove figure. Ples: u prvom taktu na prvu etvrtinku crni zakoraknu polulijevo naprijed u malom unju. Bijeli to isto urade uspravno. Na drugu etvrtinku crni opet prignuti zakorae desnom nogom poludesno naprijed i odbiju se u zrak, okreui se za 90 u smjeru hoda kazaljke na satu. Bijeli poskoe dva puta desnom nogom poludesno naprijed. Na treu etvrtinku crni padaju na desno koljeno, a bijeli koraknu lijevom nogom polulijevo naprijed i okrenu se za 135 u smjeru hoda kazaljke na satu. Na etvrtu etvrtinku crni ostaju u poloaju u kojem su i bili, a bijeli koraknu desnom nogom natrag, dok prsti lijeve ostaju na podu. U drugom taktu, na prvu etvrtinku, crni se na lijevoj nozi okrenu za 90 u smjeru hoda kazaljke na satu. Bijeli zakoraknu lijevom nogom naprijed i okrenu se za 90 u smjeru hoda kazaljke na satu dok prsti desne ostaju na podu tamo gdje su i bili. Na drugu etvrtinku crni uine desnom nogom skraeni korak u lijevu stranu, i to ispred desne noge. Bijeli koraknu desnom nogom poludesno naprijed i odbace se njome u zrak i u skoku se okrenu za 90 u smjeru hoda kazaljke na satu. Na treu etvrtinku crni uine jedan dugi korak polulijevo naprijed, i to lijevom nogom i sagnuti, a bijeli padnu na desno koljeno. Na etvrtu etvrtinku bijeli ostaju u poloaju u kojem su i bili, dok crni koraknu skvrenom desnom nogom u desnu

34

Narodna drama

stranu i okrenu se za 180 u smjeru hoda kazaljke na satu. U prijelaznom, svakom etvrtom, taktu samo je posljednja etvrtinka razliita. Svi, naime, poskoe dva puta lijevom nogom polulijevo naprijed.

35

Narodna drama

VI. esti kolap

U estoj figuri udarci su slini kao u prvoj, a ples se izvodi na istu melodiju. Razlika je u tome to se plee u dva koncentrina kruga. Crni su u unutarnjem, a bijeli u vanjskom. Reversun je takoer drugaiji jer se svaki tue samo s jednim, a ne s dvojicom. Partneri mijenjaju mjesta pleui, odnosno maujui se jednom iz unutarnjeg, a drugi put iz vanjskog kruga. Ta je figura posljednji pokuaj crnih da se oslobode iz obrua to su ga nainili bijeli. Prijelaz je isti kao kod etvrte figure, naime, daje se reversun desnom plesau i prelazi se novome. Figura se sastoji od 25 troetvrtinskih taktova. U svakom se taktu izvodi isto, osim svakog petog, kada se prelazi novom plesau. Na prvu etvrtinku crni bode desnim maem prema bijelom, a bijeli udara lijevim odozgo po njegovu mau. Na drugu etvrtinku bijeli daje u skoku udarac desnim maem, koji crni, takoer u skoku, obrani lijevim maem. Tim skokom partneri mijenjaju pozicije, te se okreu za 180 u smjeru hoda kazaljke na satu. Na treu etvrtinku naine korak natrag i desnim maevima naine reversun. U petom taktu prva je etvrtinka jednaka kao kod svih prethodnih taktova. Na drugu etvrtinku daju reversun sljedeem plesau protivniku, a na treu etvrtinku ponovno se udare desnim maevima sa starim protivnikom, ali bijeli istovremeno poskoe polulijevo naprijed i postave se pred svog lijevog susjeda s kojim e opet to isto ponoviti u iduih pet taktova. Nakon petog ponavljanja, gdje pri kraju crni viknu: paf, slijedi zauzimanje borbenog poloaja, a zatim svega osam dvoetvrtinskih taktova mara uz glazbu i potom posljednja figura. Ples se sastoji od 25 troetvrtinskih taktova, a iza svakih pet, koji se ponavljaju, slijedi jednoetvrtinski meutakt. U prvom taktu na prvu etvrtinku crni udare desnom nogom naprijed o pod, ali skoe na lijevu. Bijeli uine isto suprotnim nogama. Na drugu etvrtinku crni koraknu naprijed desnom nogom i odbiju se u zrak, okreui se za 180 u smjeru hoda kazaljke na satu. Bijeli uine to isto lijevom nogom. Na treu etvrtinku crni koraknu lijevom, a bijeli desnom nogom natrag. Pri tome su noge crnih skvrene. Drugi, trei i etvrti takt jednaki su prvome, a u prijelaznom petom taktu plesai izvode ovo: na prvu etvrtinku crni udare naprijed desnom nogom o pod. Bijeli udare naprijed lijevom nogom o pod i njome zatim koraknu naprijed. Na drugu etvrtinku crni skvrenom desnom nogom zakoraknu u desnu stranu. Bijeli zakoraknu desnom nogom u desnu stranu i okrenu se na njoj za 90 u smjeru obrnutom od hoda kazaljke na satu. Na treu etvrtinku crni zakoraknu skvrenom lijevom nogom u lijevu stranu. Bijeli poskoe dva puta lijevom nogom polulijevo naprijed. U meutaktu crni zakorae desnom polulijevo naprijed, a zatim stanu u mjestu na lijevu nogu uz mali poklek. Bijeli koraknu desnom nogom naprijed, a lijevu podignu naprijed u zrak.

36

Narodna drama

VII. Sedmi kolap

U sedmoj figuri bijeli ne pleu, ve samo hodaju i mauju. Pri tome se krug crnih, koji su unutra, sve vie suava, a tako i krug bijelih oko njih. Udarci su potpuno jednaki kao u prvom dijelu etvrte figure. Stoga ih neemo posebno opisivati. Ples se sastoji od 28 etveroetvrtinskih taktova. U posljednjem taktu na povik paf crni padaju, a bijeli ostaju s desnim uzdignutim maevima nad njima, dok su lijevi upereni u protivnike. Crna je vojska odbacila maeve. Oni su pali. Samo kralj ostaje na koljenima. Bula trei dolazi do svog zarunika, koji joj skida lance.

OSMAN Izgubio si, izgubio, Arapine, sve tvo' dike, a sad si se podloio bit mi suanj po sve vike.

MORO Ovo oruje moje bojno, koje ruke mo'e pritee pridajem ti dobrovoljno s tvojom bulom, o vitee.

BULA Draga duo, srce moje, za kim mladost moja vene, primi za dar vire tvoje, primi za dar virnu mene.

37

Narodna drama

OSMAN A ovi celov neka bude Mila utjeha za mo'e trude.

Poslije kratkog dijaloga kojim crni priznaju poraz, bijeli kralj potvruje poljupcem pobjedu. On poljubi bulu i odbacuje maeve, crni je barjaktar takoer na koljenima, a barjak na podu. Bijeli zastavnik mae zastavom, a glazba svira posljednje taktove finala. Sve to traje do posljednjeg dijaloga. Nakon svega crni se i bijeli diu i izlaze s pozornice. Naprijed stupaju zastavnici i bubnjari, za njima kraljevi i bula uz bijelog kralja, a za njima u dvoredima i parovima crni i bijeli vojnici.

38

Narodna drama

Moreka - napomena
Bez sumnje, jedna od najupeatljivijih i najpoznatijih folklornih predstava kod nas je moreka. Danas se izvodi samo u gradu Koruli, premda je u prolosti izvoena i u drugim mjestima priobalja. Temelji se na staroj azijsko-europskoj tradiciji plesa s maevima ili drugim orujem, koji se spominju jo od antikih vremena. Sama moreka potjee iz panjolske (morisque): prva izvedba spominje se 1150. u Leridi za vrijeme zaruka Ramona Berengera de Barcelone i aragonske kraljice Ptronille, u spomen na istjerivanje Maura iz Aragona. U nae krajeve stie u 16. stoljeu, najprije u Dubrovnik (spominje je Dri u Tireni, zatim Palmoti u Pavlimiru), a odatle na Korulu. U najstarijoj zapisanoj moreki bore se panjolci i Mauri, odnosno u starijim inaicama moreke mediteranskog kruga, pa i u nas, bore se krani i muslimani, dok se u suvremenoj korulanskoj moreki (kao i kod nekih drugih naih moreki) bore Turci (Osmanlije) i Mori (Arapi). Korulanska moreka je vie puta promijenila tekst, a i glazbu. Stoga donosimo dva teksta: jedan je zapisan najvjerojatnije u 18. stoljeu, a drugi je tekst suvremene izvedbe.

Moreska (zapis iz 18. stoljea)

Tekst prema: Vinko Foreti: "Prilozi o moreki u dalmatinskim gradovima", Zbornik za narodni ivot i obiaje junih Slavena, JAZU, Zagreb, knj. 42, JAZU, Zagreb, 1964, str. 178180. Tekst je pronaao Vinko Foreti u Knjinici male brae u Dubrovniku, na jednom s obje strane ispisanom listu papira. List nema nikakvih podataka, sadri samo fragment, ali se po jeziku (ikavtina i akavtina uz elemente tokavtine) moe zakljuiti da potjee iz Korule, najvjerojatnije iz 18. stoljea. Za razliku od suvremene moreke, ovdje su crni vojnici Tatari, a bijeli nisu imenovani, ali je oito rije o kranima. Foreti ovako prepriava sadraj: "... djevojica kraljevskog koljena ima svog dragog, koji je otiao u rad, ali mu se zameo trag; ona ga trai, ali pri tome je zarobe Tatari. Ovako kao robinjica zapoinje ona svoj monolog. Tek je zarobljena i ima kod sebe no te nije jo obljubljena (oskvrnuta) od Tatarina, ali se toga boji, no pripravna je prije ubiti ga noem nego mu dopustiti da je obljubi. Dok ona tako govori, ugleda bijele vitezove. Odlui se njima obratiti te im progovara. Odgovara joj prvi bijeli vojnik, no drugi bijeli vojnik mu prigovara da s djevojicom treba njenije progovoriti te joj se on obraa. Dok oni tako govore, nastupaju crni vojnici. Prvi crni vojnik veli da je ta

39

Narodna drama

djevojica robinjica njegova cara. Prepiru se vojnici bijeli i crni, i to najprije prvi crni vojnik, potom bijeli vojnik, zatim drugi crni, na to skupa, odgovarajui mu, etiri bijela vojnika izazivaju crne, a ovi prihvaaju izazov, skupa s bijelima izgovaraju zavrne rijei." (V. Foreti, isto, str. 181.) Osim ovoga, postoje jo tri sauvana starija teksta moreke.

Moreka (suvremeni zapis)

Tekst prema: Ivan Ivanan: "Ples i plesni obiaji vezani uz moreku", u: Moreka, korulanska viteka igra, Korula, 1974, str. 99-115. Danas se moreka izvodi na dan zatitnika grada sv. Todora, 29. srpnja, ali i u druge datume. Tekst osim dijaloga sadri i detaljan opis izvedbe, te sfide i kolapa. U sfidi (izazov) crni kralj izaziva bijelog kralja (sudjeluju samo oni). U efektnim maevalakim figurama, kolapima, kojih ima ukupno sedam, sudjeluju dvije vojske zajedno sa kraljevima.

40

Narodna drama

PLES OD BOJA PRED DEBELIM KRALJEM

(Narodna igra u rnovu) U rnovu na otoku Koruli sastaje se kumpanija u prvu nedilju od poklada i idu put crkve. Bandira, tambrlin, minjica, tako uredno u dva reda kao vojska, a jedan kroza nje ide veselo sad tamo, sad ovamo, da bude urednije, a taj se zove kaporal. Kad se sie vol, kad dojdu iz crkve, petnaest se odabere to igraju motru, ples od boja. Oni idu iz crkve u palac, a ostali na pijacu. KRALJ, SUCI, AVOKATI i LIJENICI sjedu na malu pijacu pred crkvom, a BRANITELJ KRALJEV ima nekoliko vojnika. Stanu na stranu pijace u dva reda, a svaki ima svoju sablju u korici. (Oni koji imaju igrat motru pojavu se na ulaz pijace.)

BRANITELJ KRALJEV (kad ji opazi, ide kralju i pokloni se i ree) O moj kralju, aen bio, Evo sam ti glas donio Neka vojska nepoznata, Evo nam se pribliava. Ve te molim prije smunje, Da zaprii njima pute.

KRALJ (se die na noge i ree) Brani, sinko, domovinu,

41

Narodna drama

Ne predaj se dumaninu. Vidi da je dan od boja, ini dakle to te voja.

BRANITELJ (mu se pokloni i ide k njegovim vojnicima i otro ree) Na oruje drubo ostala, Evo nam se rat pripravlja, Jer sam jednu rije dobio, Kad sam s kraljem govorio. Dopust mi je poklonio, Da vojujem i boj bijem, Prama vojski koja ide. Zato svaki nek me slidi, Bojno oruje nek se vidi. (U taj as svaki trgne sablju iz korica i dri je uspravno. Zatim ide kapetanu i srdito mu ree) Kapetane od te vojske, Red ti nije doi ovde, Tvojom vojskom nepoznatom. Na zapovijed tu prestani, Jer pogledaj naokolo Oruanu vojsku moju, Sva je spravna za boj biti, Naeg kraja obraniti.

KAPETAN (pogleda okolo i ree) U naglosti ratne sprave, Strano oruje prem nemilo, Vidim da me opkolilo. Nisam doa init smutnje, to zaprii meni pute. Iz dalekih strana idem, Mnogo dana da putujem Doi ovde, to sad imam, Oruanim mojim delijam.

42

Narodna drama

More li mi biti izvor Poi kraju na dogovor.

BRANITELJ tovat u ti velianstva, Od koje si zemlje i carstva, I to udim dobro znati, Ako u ti poklon dati.

KAPETAN Umiljeno sve e znati, A ja u ti sad kazati, Ja sam zemlje Austrije, Pokrajine Dalmacije, Od Korule sve do isto, Postrana mi rodno misto.

BRANITELJ (tada vidi da su prijatelji, okrene se njegovim vojnicima i ree) Nema boja, nema smutnje, Bojno oruje nek se obue.

KAPETAN (tako isto se okree njegovoj vojski i ree) Vojsko moja putujua, Umorena s duga puta, Zatvorite sad oruja. More li mi biti izvor, Poi kraju na dogovor, Branitelje, sluaj dobro.

43

Narodna drama

BRANITELJ Kapetane, sluaj dobro to e znati, A ja u ti sad kazati. Ne smijem ti dopustiti Da ti ide pod orujem asnim krjem govoriti. Ve oruje podaj meni, Pa ispuni elju tebi.

KAPETAN Evo oruje moje bojno, Dajem ti ga dragovoljno. (Ide kralju, pokloni se i ree) O moj krje veleasni, Ja se sada klanjam vami. Svon gospodon previsokon, Koji sjedu spored s tobon. Doputa li vaa voja, Da izveden ples od boja.

KRALJ (se die i ree) Ja dopuam dobrovoljno, Nek ti bude zadovoljno. Ali svak koj je ovde vjeran doa, Da bi zdravo kui poa.

KAPETAN (se pokloni i odlazi branitelju i kae otro) Koju si oblast ti imao, Ka si oruje meni digao? Ko je oblast dao tebi,

44

Narodna drama

Da zaprii pute meni? Ako mi ga ne povrati, Ti e mene uznemirit!

BRANITELJ Nije srdbe bez potrebe, Kapetane, sluaj mene. Evo oruje tvoje bojno, Dajem ti ga dobrovoljno. I prijatelji pravi jesu, Na poklon ti pruan desnu.

KAPETAN (se okree svojon vojski i ree) O vitezi moji slavni, Budite mi sad pripravni, S otrim maem u desnici, Jer sam bio na divanu, Govorio o megdanu Naim krjem prem dostojnim, Ovaki su u nas zakoni. Nek se svaki vjeran najde, U ples za vnon neka izajde. (Ide okolo pijace i stavi ji u jedan red. Kapetan izie preda nje i ree) Svaki mene neka slidi, Bojno oruje nek se vidi. (Svi zajedniki izvadu mae. Nekoji pokupu korice od maa, minjice ponu sviriti i kapetan pone igrati motru, (bojni ples)... Kad se doigra motra, dovezu vola.)

45

Narodna drama

BARJAKTAR (omiri sabjon po vratu vola u barama i ree) Jedan, dva, tri, A etvrti vojvodi.

VOJVODA (preko tega ide s maem pred kralja, pokloni se i ree) O moj kraju veleasni, Ja se sada klanjam vami, Doputa li vaa vlada, Da se sie volu glava?

KRALJ (odgovori onako kako mu se dopada. Dozvoli.)

VOJVODA (tada ide i odsijee volu glavu. Kad pane glava, svak se veseli i smije. Nastavi se ples, vol se dere i skuha se veera. Svak ide na veeru i tamo jedu i zbijaju ale dokle jih je voja.)

46

Narodna drama

Ples od boja pred debelim kraljem - napomena

Tekst prema: Narodne drame, poslovice i zagonetke, prir. Nikola Bonifai Roin, Pet stoljea hrvatske knjievnosti, knj. 27, Zora - Matica hrvatska, Zagreb, 1963, str. 31-36. Kazivao Marin egedin, roen 1899, rnovo na otoku Koruli; zapisao Ivan Ivanan, 1959. Ples od boja, poznatiji je po nazivu kumpanija ili kumpanjija, a naziva se jo motra i sienje vola. Osim u rnovu, kumpanija postoji jo i u korulanskim mjestima Blatu, Pupnatu, ari, Smokvici i Veloj Luci. Kumpanije se u korulanskim mjestima izvode o pokladama, ali i na druge datume, primjerice na datume svetaca zatitnika sela, svjetovne blagdane i razne druge prigode. Imaju izniman znaaj za lokalno stanovnitvo. U rnovu postoji predaja da je obiaj uveden kao spomen na gusarske napade na otok. "Ukratko: rije je o mukom drutvu koje organizira poseban ples s maevima, drutvu koje u pokladno vrijeme organizira prividnu vlast u selu (kraljevstvo, suenje i sl.) i itav obiaj dopunjuje odsijecanjem glave volu i prireivanje gozbe za lanove drutva." (Ivan Ivanan: Narodni obiaji korulanskih kumpanija, Institut za narodnu umjetnost, Zagreb, 1967, str. 9). rnovska kumpanija vrlo je stara: sauvan je statut iz 1620. godine. Izvodi se o pokladama u rnovu. Nakon Drugog svjetskog rata u rnovu se nije izvodila, a obnovljena je 1966. godine i izvodila se uz sienje vola do 1976. godine. "lanovi kumpanije su mogli bit svi rnovci, koji su bili svrili puku skulu, ali se u kumpaniju ni primalo pijanine, svadjivce i lupee, ako bi ovih, kad bi bila kumpanija, bilo u mistu. Bilo bi se stalo nikoliko judih prije Nove godine i dogovorilo se da e uinit kumpaniju. K ovima bi bili dohodili i drugi, i upisivali se. Posli nego bi bila na Vodokra potvdjena kolenda, na prvemu sastanku skupa bili bi se dogovorili po koliko e se platiti za bit lan kumpanije." (kaziva Marin egedin Jastog. u Ivan Ivanan, isto) "Digo bi bilo grubo pogledat u debelinu vrata volu, ali to vojvodu ni strailo, jerbo je on na roge vola stavi pofidanoga ovika, koji bi u momentu kad on ima udrit maon, zgodno zavrnu volu s glavon, tako da bi prid maon zglobovi lako popustili, otvorili. Jerbo ako vojvoda udre maon vola vie od dva puta to je sramota, a ako ga posie od jednoga puta i malo potare, to je ast za cili skup i cilo rnovo." (isto) Obiaj biranja kralja najstariji je podatak o dramskim narodnim igrama u Hrvatskoj: u Trogiru je takav obiaj opisan u arhivskim materijalima jo 1272. godine. Biranje kralja prakticiralo se u svim naim krajevima u kojima su vladali Mleani (ibenik, Katela, zadarski otoci Molat, Silba, I, Olib, zatim Krk i drugdje). Obiaj odsijecanja glave volu ta-

47

Narodna drama

koer je vrlo star, neko rasprostranjen, osim na Koruli, diljem nae obale (npr. Krk, Split, Perast) a vjerojatno ima veze s drevnim rtvenim sveanostima. Godine 1997. i 1999. obnovljena je kumpanjija u mjestu Pupnat na Koruli, uz odsijecanje glave volu. Izvedba 1999. godine izazvala je skandal, te se nakon brojnih polemika i reakcija udruga za zatitu ivotinja odsijecanje glave u Pupnatu vie ne prakticira.

48

Narodna drama

KRIEVAKI TATUTI
PREMA OSJEKOM I ZAGREBAKIM PISANIM IZDANJIMA 1. Ne veseloga horvackoga bractva (pajdatva) brez kupice vina. 2. Veselo horvacko pajdatvo pri kupici vina mora imeti svojega glavara: stareinu ili stoloravnatela, kojemu se vsi pri stolu pokorjavati moraju. 3. Pajdatvo pri kupici vina more biti troje fele: prvi more biti samo za sebe: drugi vu hii pri stolu hie gospodara (more biti muko, ali ensko): treti more biti pri stolu benefaktora, zvun njegve hie. 4. Pajdatvo, koje je samo za sebe, zbira si stoloravnatela glasuvanjem, a ono pri stolu hie gospodara ili benefaktora, dobi stoloravnatela od ovoga. enska more si za te posel imenuvati zamenika (hini japica), koji bu onda mesto nje zebral stoloravnatela, ali ov zamenik mora biti perona, koja je vre (vekrat) bila pri stolu te enske. 5. Stoloravnatel se zbira, oli imenuje navodno ovak: pri obredu oli pri veerji po prvom jelu, a gde ne jela, tam se zbira, oli imenuje taki, kak je bractvo selo za stol i okrepilo se s kupicom vina. 6. Na koga dojde red, da bude zebran ili imenuvan za stoloravnatela, on ima ast primiti ( 19). Gdo bi se tomu brez vrednih razlogov suprotivil ima ga pajdatvo prav predloenom stoloravnatelu prigovoriti. To se vini tak, da se prijavi "protest". Taj protest moraju pajdai posluati i onda zebrati "protestni zbor" od tri perone pri stolu, koji prigovore posluaju i zreu osudu, da li predloeni pajda more ili nemre biti stoloravnatel. Benefaktor, oli hie gospodar, mora taki, kak bractvo sedne za stol, ono lepo i cifrasto pozdraviti. 7. Stoloravnatel more biti pri stolu hie gospodara samo takva perona koja je vre pri njem pila dobrodolicu (bilikum). Gde ne takve perone, mora onda pervo piti bilikum (jedini kazu gdje se predi reda pije bilikum). 8. Stoloravnatel more najpredi zrei, da li ast prima, a onda more si, e je bractvo veliko (pri ve stolov), imenuvati podstoloravnatela, koji ne mora predi toga piti bilikum: onda mora imenuvati fikua, ali ve njih, e je pajdatvo veliko. 9. Fikua mora poterditi hie gospodar, alias benefaktor oliti bractvo s kupicom vina i popevkom. 10. Je li koja perona mogua za dobiti ast stoloravnatela, vidi se najpredi iz knjige dobrodolice, koja se mora vu vsakoji horvacki hii voditi. 11. Stoloravnatel mora stolom lepo i fino ravnati, zdravice govoriti i kak bole more pajdatvo zabavlati. Fiku pak mora paziti, da se zdravice buju obredavale, da kupice buju pune i prazne po regulah i da bu vina navek na stolu. Za podvorbu pri stolu imenuje stoloravnatel fletnoga peharnika, koji mora biti fikuu vu vsem pokoren.

49

Narodna drama

12. Kak stoloravnatel tak i fiku moraju se s lepom rejum zafaliti za primljenu ast i to s punum kupicom suhoga vina. 13. Vsaka prvikrat v horvackoj hii pri stolu hie gospodara nahajajua se perona mora piti dobrodolicu (bilikum). Red i stara ega je, da se to pije pri obedu ili pri veerji pri kiselom zelju, a po prvoj zdravici. Dobrodolicu daje hie gospodar uz govor i predavanje znamenja pravic, koje su s tum dobrodolicum svezane. Nude se kljui hie i pivnice, koje mora pozdravljeni bar doteknuti. Dobrodolicu pije, da ju ne dene z ruke, ar e ju dene z ruke mora mu se opet do vrha natoiti. Veliina dobrodolice je po voli hie gospodara i po jakosti pozdravlenoga. 14. Za dobrodolicu pije se suho vino. Pod suhim vinom misli se brez ikoje kaplice vode. 15. Ak je perona takva, da suho vino podnaati ne bi mogla, oli e je dobrodolica preve velika za tu peronu, onda po zagovoru jednoga samo kotriga, koji spada k lepomu spolu, oli ako dva pajdaa kotrigi posvjedoe, da je to na vinu slaba perona, mora stoloravnatel predloiti, da hie gospodar dopusti, da se jedna trejtina vode primea, oli da se menje mere dobrodolica ponudi. 16. Ako piju tri, oli ve njih dobrodolicu, pri istom stolu i vu istom pajdatvu, mora takaj hie gospodar s kupicom vina to poterditi (hie gospa ne mora). Ta poterda zove se "aldoma". Ak ih je menje od treh, koji piju bilikum, onda hie gospodar more, ali ne mora poterditi. Vu tom kazuu, gda hie gospodar pije poterdu, moraju ga stoloravnatel i fiku pratiti (z njim piti). 17. Dobrodolica daje onomu, koji ju je zpil, pravicu dojti vu hiu gospodara, oli gospe v sako vreme i biti tam stoloravnatel. 18. Gde nema hie gospodara, more gospa ponuditi dobrodolicu, ali dati punomo (plenipotenciju) stoloravnatelu, da dobrodolicu ponudi. V obodveh oveh kazuih pije stoloravnatel poterdu dobrodolice: "aldoma", a k tomu se moreju prikluiti i drugi pajdai. 19. Stoloravnatel kak i fiku moreju ponujenu im ast odvernuti samo z vrednih razlogov (promuklost, beteg i dr.). Ove razloge ima hini gospodar ili benefaktor dobro ispitati i onda drugoga imenuvati. Tam gde je pajdatvo samo za sebe, ono ispita razloge odvernua, pa ak jih potrdi, onda se drugi zbira. Druga se dela kak veli 6. 20. Perva zdravica ide tituluu, pajdatvu, oli se prepua previdnosti stoloravnatela, komu bu pervu rekel. Preporua se dobrim Horvatom, da pervu zdravicu nazdraviju horvackoj domovini. Zdravica mora takaj zapasti vsakoga pri stolu. 21. Vsakomu mukomu mora se prideliti pajdaica iz bractva pri stolu. Ako oveh ni dosti, jemlju se poznate. Ak pak je pri stolu ve enskeh neg mukeh, more jeden brat dobiti po dve pajdaice, oli ve pajdaic. 22. Za "Bog ivi" se pije "Ad libitum". To znai, da se ima piti po voli. 23. Za zafalnicu pije se puna kupica suhoga vina. Zafalnicu pije muki sam. enska ak je nazdravlena s nekim, ki ne v pajdatvu pri stolu, more zafalnicu predati jednomu bracu pri stolu, koji se z nejine kupice zafaluje. 24. Zafalnica nemre se predi zpiti, neg su vse kupice mukih bratov tak prazne, da v kupici ni jene kaplice ne. 25. Na zagovor hie gospe, oli koje sestrice pajdatva, more se dopustiti zafalujuemu, da mu se vino zmea z vodom.

50

Narodna drama

26. Pri zafalnici preporua se pratiti pijuega. Stoloravnatel mora to delati za dokaz zmonosti svoje. 27. Vsaka trejta zdravica ide stoloravnatela. Nazdraviti mu more gdo hoe, ali mora piti "templin". Mora najmre sam rei: "Ja pijem templin". Onda mora stoloravnatel kometi, kaj ti mora znati, da ta njega ide. 28. Gdo hoe kaj povedati (zdravicu), mora prositi stoloravnatela za jo govoriti. Ovomu se mora brez zatezanja dati, druga mora fiku stoloravnatela trofati. trof mora potrditi hie gospodar, alijas benefaktor, oli celo pajdatvo, kad je samo za sebe. 29. Stoloravnatel nesme pozabiti na fikua. Mora mu nazdraviti navek, pokehdob je sam nazdravljen bil i zafalnicu zpil. 30. Gdo pone zdravicu govoriti, a ne prosi stoloravnatela za re, pa makar je fiku, oli hie gospodar, pije za trof i templin punu kupicu. 31. V potreboe more vsaki brat od stola oditi, ali mora dozvolu sprositi i nazaj se povernuti. Vujti pak ne sme ar takvoga eka trof, da zgubi pravice, koje je dobil z dobrodolicom. 32. Pri vsih zdravicah mora biti posluh. Gdo proti tomu dela pak klafra, oli halabui, pije trof kupicu vina. 33. Ako bi vu bractvu ki bantuval, oli se druga nevredno plemenitoga bractva ponaal, onda se zbira vunbacitel, ki takvoga kotriga mora spametiti, a vu najhujem z bractva vun hititi. Imenuvani vunbacitel mora piti "kura" kupicu vina. Kad svoj posel zveri, mora zpiti "okrepu" i ast poloiti. Vunbacitela more i stoloravnatel mam pri poetku svoje vlasti s fikuima imenuvati. Tak imenuvani vunbacitel dobi znak okol ruke i mora prisegu poloiti, da bu slubu v redu vril. 34. Vu pajdatvu nesme se prepustiti zdravica krasnomu spolu, slogi, lubavi i prijatelstvu. 35. Zdravice moraju biti takve, da se ne zbantuje nikoji brat. 36. Zdravica domovini mora se piti s karikum "vandrek", a i drugi vu 34. moreju se tak piti. Zdravicu domovini more s dozvolom stoloravnatela zgovoriti vsaki brat, koji je dober v govorenju. Kad je vre jeno vreme govoril, prepusti govorenje desno sedeemu i tak ide naokol stola, dok nazaj do njega dojde, a onda ju mora opet prijeti i govoranciju zvriti. Vse to z lepemi remi, kak se ika za domorodce. 37. Kad se vse zdravice obredaju, mora stoloravnatel poloiti ast v ruke hie gospodara, alias benefaktora, oliti bractva kad je ono samo za sebe, z lepem govorom i kupicom suhoga vina. Vsi brati moraju ga pratiti tak, da se nigda v kupice ne vidi ni kapla vina. Na to navesti stoloravnatel "republiku". 38. Republika more i dalje po voli vesela biti, ali mora vendar mir i red vladati. 39. Popevati se sme po voli, imenito pak pri vandreku. Tam gde je imenuvan po stoloravnatelu popeva, ima samo on prav popevku predvoditi i to onakvu kakvu zbere z oberfikuom. 40. Pajdatvo se more po voli raziti, pokehdob im je dosti.

51

Narodna drama

Krievaki tatuti - napomena

Tekst prema: Krievaki tatuti, Turistiki savez opine Krievci 1973, str. 61-65. Krievaki tatuti najpoznatije su hrvatske vinske regule. Premda najstariji sauvani zapis potjee iz 18. stoljea (Miklouiev stoljetni kalendar), regule su vjerojatno starije. Iz 18. stoljea je i zagrebako izdanje tatuta na 12 stranica, naslovljeno "Spelancija Kryzsoveckih tatutov". U 19. stoljeu Narodna tiskara u Ljubljani tiska novo izdanje "Krievakih tatuta, a 1910. izlazi u Osijeku knjiica pod nazivom: "Mathiascha Gubeza odperty lyszty aliti Kryzsovecky statuti". Sva ta izdanja razlikuju se po broju paragrafa i mjesnim prilagodbama. Regule su se primjenjivale u najrazliitijim drutvenim prigodama, kod raznih veselica razliitih "pajdaija", u kuama plemia i graana. Osim Krievakih tatuta, poznate su i druge hrvatske vinske regule: Koprivnike regule, Varadinski fure, Krapinski vandrek, Turopoljski tatuti, Zagrebaka puntarija, Ivaneka smeancija i Svetojanska lumparija. Tekst kojega donosimo skraena je varijanta Krievakih tatuta, prema zagrebakom i osjekom izdanju. Postoji i dua varijanta zabiljeena u Krievcima, takoer objavljena u knjizi Krievaki statuti. Dostupna je i na Internetu, na adresi: http://www.krizevci.net/statuti/

52

Narodna drama

KRALJICE
Kraljice idu svaki sokak u posebnoj drubi. Opremljaju se ovako: Obuku svoje najlipe ruvo, samo to nijedna nije u skutima nego u svilenoj suknji. To je tobo znak gospodstva. Opleci i marame su jim zlatom vezene. Za pletenicom nemaju cvita. Pod vrat ne ovise ni jednog dukata. Na glavi nose eir. Svaka ga divojka posudi od svog momka ili brata, zatakne apljino perje za eir, a ne kiti eir ni pravim ni kupovnim cviem nego ga obloi dukatima i svojim i tuim novcem. Svaka divojka pod eirom jest kralj, a u pismi se uje i kraljica, ali se ni po odilu ni po slubi u Otoku ne razaznaje kralj od kraljice. Otoani vele svima kraljevi ili kraljice. Svaki kralj mora imati sablju. Na ovu poveu svilene pantlike, da se vijore. Kraljeva bude po deset u drubi, a osim nji bude po tri divojke obuene u bilo ruvo: Bile koulje i rukave zlatom vezene, marame su oko vrata bile zlatom vezene, a glava je zavijena bilim zavojem. Priko toga zavoja prikriju se te divojke turskim burundukom. To je tanka koprena bile, tek malo ukaste farbe, a obrubita je zlatnom ipkom, posve je slina kopreni koju u gospodski svatova mlada na glavi nosi. To prebace preko glave tako, da joj zlatna ipka obrubljuje lice, a krajevi koprene sputaju se priko prsa i lea. Jo zakiti glavu sa strana priko burunduka apljinim perjem. Tako nakitita divojka zove se orubljica. Orubljice su najvie po tri u drubi. Jo budu po etiri divojke u tom drutvu obuene u najlipe ruvo, ali niti imaju eira na glavi, niti su zavijene ko orubljice, nego su pod svojom pletenicom, a obino su okitite kupovnim cviem. To se zove druba kraljevska. S kraljicama ide i gajda. Kad pojdu kraljevi selom, idu sve dva po dva, najprije kraljevi, onda orubljice sve ujedno, a za njima druba opet udvoje. One se skupe u kui gdi jim se veera spremlja. Iz te avlije izlaze pivajui: Oj, goro jelova! Leljo! Travo tratorova! Leljo! Razvijaj listove, Leljo! Pokrivaj tragove, Leljo! Nek se ne zna traga, Leljo! Kud kraljevi eu, Leljo! eu i okreu! Leljo! Kad dojdu u avliju, pivaju pisme. Kad svre, poinje njiova igra. Svaki kralj stane spram svoga para, a

53

Narodna drama

Orubljice pivaju: Ajd, poei, kralju! Ajd, poei, kralju, Leljo! Dok se to piva, kralj prema svom paru ee i promine mista, pa se opet vrnu istim putem na svoje pravo misto. Orubljice pivaju: Okreni se, kralju, Leljo! A kraljevi se svaki na svom mistu uokolo okrene. Orubljice, dalje se piva: Udri sabljom, kralju, Leljo! A kraljevi, kako stoje u redu, sve dva po dva blinja udare sabljom u sablju. Orubljice kad zapivaju: Krsti sablje, kralju, Leljo! onda kraljevi, koji su jedan spram drugoga, prikrste sablje, a orubljice pivaju: Promii se, kralju! Leljo! Pa kraljevi ispod sabalja prolaze i odma opet sablje krste, dok svi ne projdu. Orubljice kad jim pivaju: Ajd, proei, kralju! Leljo! onda kraljevi prolaze izme parova jedan za drugim i opet stanu jedan spram drugoga dok svi ne projdu. Orubljice zatim: Poklonte se, kralju! Leljo!

54

Narodna drama

A kraljevi pridu svaki svom kralju spram sebe i poklone se. Onda orubljice nareuju: Ajd u kolo, kralju! Leljo! Ajd poigraj, kralju! Leljo! I kako se kraljevi vataju u kolo, tako orubljice ve na glas gajdaev pojdu pivati poskoice, a dva-triput se samo okrenu pa idu dalje. Primiv darove izlaze kraljevi iz avlije pivajui: Lipa vama fala! Leljo! Darovaste kralja! Leljo! Kralja i kraljicu! Leljo! Svitlu orubljicu! Leljo! Ako se sastanu dvi ete kraljeva, pivaju jedni drugima: U vaega kralja! Leljo! Sablja od vatralja! Leljo! Suknja od pargara! Leljo! Kad obredaju selo pa se vraaju kui, pivaju doav u svoj sokak: Oj, kraljeva majko, Leljo! Izidi pred kralja! Leljo! Kralj se umorio, Leljo! Perje polomio, Leljo! Vazdan igrajui, Leljo! Sabljom zveckajui, Leljo!

55

Narodna drama

Kraljice - napomena
Tekst prema: Josip Lovrenti i Bartol Juri: "Otok: narodni ivot i obiaji", Zbornik za narodni ivot i obiaje junih Slavena, JAZU, Zagreb 1897, knj. II, str. 410. "Obiaj zvan kraljice, kraljevi ili ljelje vezan je uz Duhove, uglavnom u sjeveroistonom dijelu Hrvatske, u slavonskoj Podravini te kod Bunjevaca i okaca u Vojvodini. M. Gavazzi povezuje Duhove (pa tako i kraljice) s pretkranskim praznikom koji se kao dies rosae ili rosalia slavio u isto vrijeme, a zapaa i slinost kraljica sa srodnim obiajima sjevernih Slavena, Srba, Bugara i Rumunja. Iako kraljice izvode djevojke, a srodni su obiaji kod susjednih naroda veinom muki, lako je uoiti neke "Mukarake" osobine i kod kraljica - meu ulogama tu su muke uloge kralja, djevera i barjaktara (igraju ih djevojke), ponegdje se itav obiaj naziva kraljevi, djevojke nose muke eire i izvode ples ili "koreografsku igru" sa sabljama. Vidi: M. Gavazzi, Godina dana hrvatskih narodnih obiaja, Zagreb, 1988." (I. Lozica: Folklorno kazalite (zapisi i tekstovi), Stoljea hrvatske knjievnosti, Matica hrvatska, Zagreb, 1996, str. 381)

56

Narodna drama

ADAM I EVA
Boina prigodnica narodna u Poegi, 1900.

ANEO Na boini ovaj dan od Boga sam ja poslan po Isusu u porodu da navijestim narodu veliko veselje, svim duam na spasenje. Dopustite rijei od Eve i Adama pripovijedat vama. Dopustite samo da dovedem amo drutvo koje imam da njim veselo zapjevam: Vjerujem u Boga, oca svemonoga, koji stvori nebo, zemlju, i svakoga.

BOG Ja sam onaj koji sam kada je bilo nit, iz nita svijet i sve stvorio: nebo, zemlju, sunce, mjesec, zvijezde, nakiti' bau, usadi' punu radosti u kojoj bijae bez svake tuge i alosti, tada bi mi se vrlo omililo da stvorim ovjeka. I stvorim, evo, njega sa svojom slikom, i nadahnu' od postanja duhovnom prilikom.

ADAM Boe, nisam vrijedan toga koliko ljubav tvoja uini premnoga, da ti mene stvori za prvoga ovjeka da budem tvoj, a razlozima prilika.

BOG Adame, od svakoga stabla smije jesti, samo od ova dva stabla znanja, dobra i zla jesti je grehota, jer u koje vrijeme, kad bude jeo, upoznat e zlo i izgubit e milosti moje!

57

Narodna drama

ADAM O, Boe, nisam vrijedan toga, koliko mogunost tvoja uini premnoga, da ti mene stvori za prvoga gospodara raja.

BOG Adame, ja te vidim za dobra uvara, da mi uva ovo malo dara, zato ti dade pomonicu da s njom uva, Evu drugaricu.

ANEO Nut na ove rijei Adam u slatki san pane. Kad iz slatkog sna ustane, pod stablom opazi Evu drugaricu, svoga rebra stvorenu uvaricu.

VRAG Evo, Evo, nemoj Bogu vjerovati da e od ovoga stabla umrijeti. Ve e biti lijepa, dina, i Bogu slina.

EVA Po tvojim rijeima, ako je tako da u dobro i zlo upoznati, ustri u, zagristi u. Na, Adame, i tebi. Zagrizi, lijepa je, slatka, posluaj sad mene!

ADAM Daj amo, i ja u je kuati da ti odara ne kvarim.

EVA to je to, Adame, stid me savlada od velike sramote i jada. Daj smokvino lie da pokrijem stid, pa bjei sa mnom u grm.

58

Narodna drama

BOG Adame, Adame, izai preda me!

ADAM Ne mogu, Gospodine! Gol sam, bos sam! Stid me moje oi odii.

BOG A tko te je nagovorio da si gol i bos postao?

ADAM Nitko drugi nego Eva i onaj grijeh kojega sam uinio kod tvoje svete zapovijedi koju nisam izvrio!

ANEO Evo, Evo, nesretna ti u nesretno vrijeme kad upozna grijeha breme! Zar ti je bilo teko ne jesti voe, ve upasti u tolike zloe?

BOG Evo, zato si lagala, da si mua u taj grijeh zavela?

EVA O, Boe, nisam sama bila, kad sam tebe Boga uvrijedila! Nego vrag pakleni, u slici zmije, pristupi meni da sagrijeim i Adama si u to oborim!

BOG A ti, zmijo paklena, to si uinila taka grijeha golema, da si najprije Evu zavela, a Eva Adama u to obori.

59

Narodna drama

VRAG to me zmijom krive, kad uzroka nije, jer po zapovijedi bojoj pa priznaju i sami da im je voe zabranjeno bilo jesti.

BOG A kome sam ja milosti uskratio sa dva stabla znanja, dobra i zla jesti je grehota.

VRAG Bog zabranjuje voe zbog velike svoje zloe.

BOG Ti od moga lica odbaena! Po zemlji plazi, nek te djeca gaze. Kaku si muinu zavela meu Evu i Adama, tako prava bila, pod nogom ene zgazita bila!

VRAG I ja sam u paklenim knjigama naao da sam se i ja negda-negda prevario, a sada odlazim. Jao, jao, jao!

ANEO Slavni Boe, kaku e pokoru dati Evi i Adamu da operu svoje suze u moru.

BOG Ti, Adame, u trudu i znoju obraivat e zemlju svoju! A ti, Evo, pako, bolujui raat e djecu i podlona e biti svomu muu dokle god se u prah ne pretvorite od kojeg ste i postali i k meni se ne povratite.

ANEO Nadvor iziite. Niste zavrijedili toga! Uvrijedili ste premiloga Boga!

60

Narodna drama

ADAM I EVA O, Boe, gledei ljepotu tvoju neemo nigda uvrijediti dobrotu tvoju! I mi se tebi klanjamo i tebe kano Boga tujemo.

ANEO estitam vam Boi i boino naroenje! Neka vas Bog blagoslovi i blaena djevica Marija poslije smrti u raju blaenstva da.

VRAG I ja u vam estitati, al mi morate darivati to god koji moe vie! Da vam rabo vrag ne pie: pol praseta, uturu erbeta, i medene rakije, da se i gospodin vrag napije! Rogove mi opletite kobasicama, a u torbu 5 talira, inae vam ne dam mira.

PJESMA Bog vam dao blagodat, I nas ovde darovat! Zahvalimo Bogu i ovome daru, U kom milost imasmo, Adam - Evu pjevasmo.

61

Narodna drama

Adam i Eva - napomena

Tekst prema: Ivo T. Franji: "Dvije prigodnice iz Sl. Poege", Vjesnik etnografskog muzeja u Zagrebu, 1937, str. 220-225. Igralo se u Poegi 1900. godine. Adam i Eva se igraju i danas po mnogim mjestima Slavonije i drugdje (Voin, Gundinci i dr.). "Svojim tekstom te igre podsjeaju na srednjovjekovne predloke, pa i na uvenu Jeu d'Adam iz dvanaestog stoljea, ali je vjerojatnije da je tu rije o kasnijim, baroknim utjecajima isusovake kazaline prakse, kakvih ima u mnogim europskim zemljama. Prvi poznati zapis (nepotpun) Adama i Eve tiskao je Luka Ili Oriovanin (Narodni slavonski obiaji, Zagreb 1846, str. 110-114)" (I. Lozica: Folklorno kazalite (zapisi i tekstovi), Stoljea hrvatske knjievnosti, Matica hrvatska, Zagreb, 1996, str. 385)

62

Narodna drama

HAJDUKA
Jedan igra obue na se vrlo poderane haljine, a oko glave zamota kakvu staru izdrpanu alinu. Na prsi privee nekolike konjske stare ploe i to su mu odlikovanja za junatva to je poinio. Za pas metne dvoje drvljadi kao dvije male puke, meu njih zadjene mau mjesto jatagana i uzjae na tap, te, poto se je malo nagario po licu, uleti u sobu kao pomaman. Razigra konja po sobi, a maom mae na sve strane, kao da bi sve posjeko. - Java gazijo za carev ljeb, polomi svu raju! - mole mu se svi prisutni. - Ko je ovdje glavar od sela? - pita on poto je ustavio konja nasred sobe. - Ja sam, efendum! - javi se jedan izvrh sobe koji je ve unaprijed odreen za toga. - Ti si biva glavar i u tebi sve selo dri glavu? - Tako je, efendum, sve selo u meni, a ja u u tebi. - Ima li hajduka u tvom selu? - pita gazija ljutito. - Nema, efendum, nego je sve prava raja. - Zna li ti, more, ko sam ja? - pita on poto je doerao na konju pred glavara. - Znam vala, gazija eto, kakav nije prije dolazio u ovo selo. - Gazija, da no gazija: Idem te tevtiim zemlju i smiem hajduke. - Otur, efendum, da zapalimo po lulu duhana kad si ti taj ovjek - veli glavar i namiguje na jedno mome, te u gazije prihvata konja i voda ga po sobi, a on sjeda uz glavara, ali plaivo gleda na sve strane jer se boji hajduka. - Otur vala, ko u svojoj kui, hajducima nema nigdje ni traga - slobodi ga glavar. - Ne bojim se, vala, da ih je pet stotina, i dok bi reko ta bi, ja bi ih isjeko ko repe - fali se gazija i zadijeva mau za pas, a sve se plaivo okree. - Kako se kae u vas ovjek koji je ovako kao ja? - pita on glavara. - Kae se govnen. - E vidi, kako sam govnen ja, brat mi je Duran jo govneniji. Meutim u kui su uzeli vratilo sa stana, obukli ga kao ovjeka i zavili mu turban oko glave, te dok gazija razgovara sa seoskijem glavarima, malo se okrinu vrata od sobe i pomoli se vratilo na vrata. Gazija, kako i onako pazi i gleda na sve strane, odmah opazi to i uplaeno skoi na noge. - Konja mi, konja mi! Hajduci! - vie on i uzme svoj tap, uzjae na njega i uini juri na vrata. Vratilo uzmakne, a vrata se zatvore, ali on mlati maom po zatvorenim vratima i vie: "Stani more da se ogledamo! Na megdan, kopilane!" Onda se okrene pa opet juri po sobi iz oeta u oe, kao da goni nekoga. Poto je obletio po sobi, doe pred glavara i ljutito vie na njega: - Ti murtate jedan! dri u selu hajduke i krije ih!

63

Narodna drama

- Aman gazijo, za carev ljeb! U mom selu nema hajduka, nego se tebi privielo i, bigairi ak, rasplai mi ovo raje. - Nijesam vala raji ni mukajet - malo meke veli gazija - nego udarie hajduci, a ja doekah handarom, te mu glavu odsjekoh i on utee bez glave, pa drugoga opet kuburom kres, obje mu noge prebih a i glavu mu ah posje, ali utee. Ostale mi at nogama pogazi. - Aj! - udi se glavar i nudi ga da sjedne te on sjede poto mu ono mome opet prihvati konja. - Maalah! ba si junak - fale ga prisutni, a njemu to milo, pa opet pria kako je hajduke gonio, sjekao im glave i pukama bio, pa utekli. Dok je on to priao, vrata su se otvorila i jedan je igra unio obueno vratilo i polako ga primie gaziji. Ovaj to sad spazi, uplaeno skoi na noge, uzjae na konja: - Hajduci! Hajduci! Pogiboh! - povie on i htio bi pobjei ali ne smije na vrata jer je tamo vratilo pa bjei na drugi kraj, a vratilo za njim kree jedan igra. Najposlije se nekako nespretno okrene i sukobi se s vratilom prsi u prsi. Onaj to je gonio vratilo izmakne se, a gazija se uhvati s njime, tj. sa vratilom, po prsi junake, te omahiva tamo i ovamo, kao da se rve s najjaim ovjekom. Prisutni ga sokole da se ne da, jer ako ga hajduk obori, da e izgubit glavu, a to misli i on pa napregnuo svu snagu da obori hajduka. U tome rvanju esto puta gazija obori vratilo na sebe, pa se onda trza dok se iskoprca ispod njega, te se ustane zajedno sa vratilom i opet nastavi rvanje. Poto su se tako nekoliko puta obarali i preturali jedan preko drugoga, najposlije gazija obori hajduka i kao inom odsijee mu glavu. - Aferim gazijo! - hvale ga svi. - Ba si junak od junaka! - Tako, hajduko koljeno! Ama to me bijae stegao rukama, sve su mi kosti pucale, ali platio je sve sad - veli gazija i izdie turban i kapu sa vratila, ali se sad najedanput sneveseli. Zagleda bolje u to i onda ispusti to na tle, a poe se tui akama u prsi: - Kuku meni, brate! - zakuka gazija u sav glas i pone plakati. - ta je? ta je? - pitaju prisutni i kupe se oko njega. - Moj brat Duran! Ovo je on, eto mu puste glave - kuka gazija. - A i udim se, kakav bi to junak bio da sam se s njim onoliko dugo nosio. Prisutni ga tjee i saaljuju, ali on jednako kuka i plae, a najposlije pone naglas tuiti: Kuku uro, brate mili! Kuku kuo iskopana! Kuku ruke odsjeene! Kuku krila salomljena! Ko ' hajduke glave sjei, buljubao! I bedeme s njima kitit, kito moja! Lele bratu! Le le-e-e-e! - E jes rana za onakijem junakom! - viu prisutni - Ama nije fajde.

64

Narodna drama

- Jes, brate, rana bez prebola! Onakog junaka ne osta u svu zemlju, kuku meni za njim! Ovi ga tjee na sve naine te se nekako malo utjei. - Skini to pusto odijelo, pa ponesi pustoj kui, nek se jadna majka s njim razgovori - ree mu netko od prisutnih. - A neu ga pusta nosit, da mi srce za bratom puca, nego u ga meu ove junake podijelit, neka ga oni nose - veli gazija i sad se prisutni javljaju ta e koji uzeti. Neki uzme dolamu, neki arvale, neki al (turban), neki traboloz (pojas) itd. Dok su se ovi prepirali oko odijela, vratilo je izneeno iz sobe. - E brao, poto uzeste pustolovinu sa pokojnoga mi brata Durana, dajte da vidim je li barem sa junaka dolo na junake - ree gazija. - Evo arina da mjerimo kako je kome to pristalo! - javi se jedan i donese podebelu sovu, te sad lijee jedan po jedan, a dvojica ga mjere, tj. preturaju ga. Pri tome se uju razne poalice, kao npr. gazija gleda dotinoga ispod ruke i vie: "E, koliko je moj brat bio govnen u toj dolami, a ti si jo govneniji!", "isti si sad moj pokojni Duran, tebe sunce grijalo!" itd. Kad je izmjeren svaki koji je od odijela to uzeo, igra je svrena, poto je opet svaki zahvalio gaziji u kakvoj poalici, odmjerivi mu od ake do lakta.

65

Narodna drama

Hajduka - napomena
Tekst prema: Toma A. Brati i St. Deli: Narodne igre sa sijela i zbora u Gornjoj Hercegovini, Sarajevo, 1906, str. 40-43. "Urednici napominju da se igre koje objavljuju izvode meu svim stanovnicima, bez obzira na njihovu vjersku pripadnost. Tekst Hajduka popraen je jednom slikom, pa se razabire da je lutka-hajduk pomou vratila uinjena na isti nain kako se prave poljska straila, tj. da joj je okosnica kri." (N. Bonifai Roin, isto, str. 186) Igre s vratilom poznate su i u Hrvatskoj (ante i Pante), Sloveniji, Crnoj Gori.

66

Narodna drama

DIDI
Zadnji dvanaestak dana prid Poklade odaju po selin makare ili, kako ji u nikin selin zovu, didi. Obino pomu odat u ponediljak pa sve do sride. Iz jednoga sela sakupi se po nikoliko ljudi i momaka, bude ji dikod vie od dvadeset, priobuku se na razliite udnovate naine, stavu obrazinu na se, iu u blinja sela od kue do kue pivaju i arleu. Kad dou prid koju kuu, did, koji je voa od makara, vie: "Ima li ko na potenom odaku?" Iz kue odgovaraju: "Ima." On anda pita: "Oe li moje kde zaigrat i zapivat?" Kad reku: neka igraju i pivaju, dobar je znak da e se dat tagod makaran. Dok igraju, popivaju ovako: Evo kue i odaka i naega prijatelja Koji e nas darovati: Kola kruva, plee mesa, Bocu vina napojiti, i turicu u lulicu. Ovako pivaju balije (to su obueni na muku), a mandune (to su makare obuene na ensku divojaku) privatu: Darujte nas, ne dr'te nas, Nismo seke mi za stanje, Ve za dugo putovanje, Karat e nas naa mati: Nije kua pometena, Niti voda doneena. Darujte nas, ne dr'te nas ovde! Iznaaju stopanice kolaa, jabuka, bajama, smokava. Ako nita ne dadu, anda se ljutu: Ova kua kuetina, do godine miretina! pa proklinju:

67

Narodna drama

Do godine sve van se zamelo! Kad donesu komad mesa ili klip slanine, dadu ga didu, da ga natakne na sablju, pa poigraje, a oni ostali pucaju iz puaka, igraju i pivaju. Jedan nosi torbu ili vriu: sve ta skupu stavljaju u nju. Ko more, daje makaran pit vina, rakije ili komad strvna, a ko nee nita jin dati, zatvori vrata, naredi mlaemu neka jin ree: nema doma gospodara. U kui okle je did, spremaju veeru, kru' ponesu iz doma, a za vino pokesaju se po glavan. Zadnji dan utornik naveer ili u sridu ujutro podilu na jednake dile izmeu sebe ono ta su skupili. Did uzme najbolji dija slanine, pa anda torbonoa. Divojke mandune obuene su u litnje odilo ba onako k da su na derneku, a sprid po prsiman ta je mogue vie puc i drugi srebrni i zlatni nakita, na glavi nosu po obiaju udar i cvit na njemu. Divojaka bude desetak. Izmeu nji je nevista, koja obue nevistako litnje odilo najliplje, a ne bude vie od jedne. Bandura ima k i divojaka, obueni su u najliplju robu, k da iu na dernek, imaju noe i puku za pason ili saktijanom, kako u Docu nosu, a priko ramena zavrgnu se tucin. Soldat u vojnikoj odii s orujen, pa bija od lanvera ili obine vojske, kakvu robu ima. Turin s bilin irokin gaan, u zelenom kamparanu, opekarija glavu bilon maramon, iz veza mu visi crna kita, za pripanjau zadija puku i crni no, pod pazuon ibuk i lula. Kad stane koja divojka ili bandur, povadi no pa jin zapriti: "Valaj u ti odrubit glavu, maji zakone!" Zadnji su did i baba, vrludaju k sugranuto sad naprid sad nazad, nosu po torbetinu luga, pa jedno siplje po drugomu, koga sriti okolo kua ili na putu. Odvraaju i njiman ilo za ognjilo, ne manjka ni njima luga, kad dou meu kue, svak ji posiplje. Ovo je dvoje nakazno obueno. Did je navuka na se nito drpavi gaa i kamparan, vidi mu se svud koulja i mudante, lice zaklonija obrazinom od koe, na glavi mu stara klobuina, a iz nje vija govei rep. Ispod kamparana viru mu dva zvonca i klapaju, a torba za lug visi o livon ramenu. U ruci nosi starinsku sablju, to se potee jo iz turskih vremena u Poljicin. Za didon ie torbonoa u obinoj starakoj robi, zavrga se vrion priko ramena. Baba navukla staru suknjetinu, ima na njoj sto zakroja i sto bua, opasala se pregljaon sprida i ne ima krorta ni jeerme, nek joj se vidi gadna suknja, glava zamotana u udar, odrpani i omeljani ka da je u gnoju bija, kroza nj se vidu kosmuine raupani vlasi, za struke od pregljae zadila kudilju, na kojoj privezano malo vune, ne zna se od kojeg ivineta, i u nje o ramenu torba, u en nosi lug. Kaluer ima crnu dugu 'alu, po prsiman zastr se crnin, na glavi mu klobuk poderan i zamazan, nosi u ruci kakvu staru librusinu, pa di doe, pita: "Ima li ko bolestan, da mu pomolin od uroka?" Privez je za pas roinu, u njoj nosi vode, kropi i uvik antra kroz usta i nos nike molitve. U nikin selin uinu Krnju, nagnjetu vriu slame, uinu k ovika, pa ga spalu. Ovako se ukupi u etu dvadesetak ji, pou od sela do sela u bolje kue za koje znadu da jin nee zatvorit vrata. Samo mukii iu u makare, a enskin se to ne pristoji. Kau: ajmo se "udidit".

68

Narodna drama

U pokladnjin zabavan propane vie od jedne kokoi po pojatan i dvoriin, a nestane komu s erina i paica i pruti ili plee.

69

Narodna drama

Didi - napomena
Tekst prema: Frano Ivanievi: "Poljica", Zbornik za narodni ivot i obiaje junih Slavena, knj. X/1, JAZU, Zagreb, 1905, str. 57. Didi su odjeveni u stara odijela, nose sablju u ruci, oko pasa imaju zvona a na glavi visoke kape od ovje koe. I danas su esti po Dalmatinskoj zagori, osobito u sinjskoj krajini, u ophodu sa drugim likovima (najee babe). Sline makare postoje u Lici i Bosni.

70

Narodna drama

TEF I BARA
Svadbena komedija Igra se na periferiji grada Zagreba, u Horvatima, Vurovici, Jarunu, Prekom, Rudeu i s druge strane Save meu Preksavcima u Blatu, Stupniku, Botincu, ehima i Klari. I. U k u i . Mladenec i mladenka stojiju pred gosponom domaem. TEF (mladenec ima izvrnuti kaput, iskrivljen krljak i rumarin. Velike cipele, prekratke lae. isto lice.) On i Bara su siromaki. BARA (mladenka ima rubac na glavi. Kosu napred rasputenu. Cipele obine, sa arapama. Suknju na falde. Gore haljetak. Na ruci koaricu. Nutra ima pogau. Jo ima jedan buket rua. Baru igra muki.) GOSPON DOMAI (namae lice rlenim papirom. Obleen je u staro seljako odelo. Bez eira, jer je u kui. On dri au i govori): Dragi tevo i Barica! Dolo je ono kaj je bilo daleko. Jo za koju minutu ti bu, tevo, mu, a Bara bu ena. Sretan put vam elim. Draga Bara, naj zaboraviti dati pogae curam. Igrajte muikai. SVIRAC (ima harmoniku. Za eirom zataknut rumarin. On zasvira putnu i oni svi idu van.) II. V j e n a n j e . POP (dojde. On ima na glavi kapu od krnicla. Na sebe metne plaftu belu. Dri u ruci au z vodom, rumarin i stari kolendari.) SVIRAC (svira. Mladenci dojdu pred popa.) POP (pita): Dragi tevo, je li ti jemle Baricu Smrkovu, er pokojnoga Sramote, za svoju zakonitu enu. TEF (muca): Ja, ja, je... je li Ba, Barek, da se mi, mi imamo radi od Trojak? POP: Dragi, tevo, bog budi s tobom, pa kaj ti ne zna Svete pisme? TEF (muca): ute go, gospon veleasni, da nema pi, pisane rubae, ne bi je zel. POP: tevo dragi, za ime boje, kaj je s tobom, pa kaj ne uje? Em je tu crkva! TEF: Hm... go, gospon veleasni, pa ak Bara cr, crkne, bum se jo oenil. BARA (tiho plae.) POP: Draga Bara, je li ti voli i jemle svojega teva za svojega zakonitoga mua? BARA: Nego koj, tebe, ubaka! POP (pokrople ih): Bog i vrag vas blagoslovi. Bedaki ste bili i bedaki bute hmrli. tef i Bara se okrenu i idu van. III. O p e t u k u i . MLADENCI se vraaju. SVIRAC svira pred njima.

71

Narodna drama

GOSPON DOMAI (prima mladence koji su doli na vrata. Srdi se): Koga ste to dopelali? Mi smo vam dali kaj smo imeli. Kaj ste opet doli? TEF: Doli smo natrag. Ne bumo ni zeli. Samo si bumo malo poinuli, gospon domai. GOSPON DOMAI (donese flau i au vina. Veli): Sad si bumo popili. S tom aom bumo potrdili da ne bute ni iskali. (Gospon domai i mladenci piju na vrati. Onda gospon domai pusti mladence u kuu i vie.) E, dola je naa mladenka. Sad igrajte muzikai, da vidimo da nije mladenka epava. SVIRAC (stepe drme.) TEF i BARA (pleu. U plesu TEF vikne): Bara, sad si moja ena! (Kad se napleu, idu van.) IV. P o r o d . BARU donesu na lojtri TEF i jo JEDAN SVAT. BARA ima veliki trbuh. Ima maka skrivenog pod suknom. BARA (jave): Joj menek, joj madron me dri. Joj kak me greble i grizle. TEF (zabrinut): Ljudi, kaj gledete! Ote po potekara, ena mi bu hmrla. JEDAN SVAT (bei po potekara.) POTEKAR (je u kraju, gleda s ljudima.) ONAJ SVAT (ga potegne): Ote brzo do Bare. Jave. Ima madron. Bu hrmla. POTEKAR (dojde do Bare koja jave. Potekar pregledava Baru pa kae): Ljudi dragi, tu nema druge pomoi nego operacija. Dete se zaglavilo je. Brzo dajte kosturu. (Dadu mu kosturu, pa on s kosturom povlee po Barinom trbuhu, razdere suknju i maak skoi van.) TEF: Vite, kak odmah bei. Drite ga. LJUDI (hvataju maka): Kaj je to, za ime boje? Kaj to je madron! BARA (vie): Fala vragu! Ljudi moji dragi, to je mene muilo, greblo i grizlo. Sad sam isto lehka! (Skoi z lojtre.) TEF: Bara, maka si rodila! BARA: Sad mi je dobro. Igrajte, igrajte drme! TEF (primi maka): Kaj je, je, moje je! Svirci zasviraju. tef i Bara pleu. I drugi oko njih. V. T r e n j e k r a v e . Na kraju svadbe, kad je pri kraju jelo i pilo, sam GAZDA veli MUZIKAEM: "Napravite kraj svadbe." Oni onda dopeljaju KRAVU v sobu i tre. Sada svi znadu da je svadbi kraj. KRAVA (su dva muzikaa. Oni se primu jedan za drugoga. Idu sagnuti. Prvi dri kantu na batini. Sve to pokriju gunjem.) TEF (vodi kravu.) BARA (ide za njim i plae): Joj menek, joj, krava moja, areka draga! TEF: Ljudi dragi, ja sam dopelal svoju areku. Nit je krme nit je vode. areka bu crkla. Treba ju prodati ili ju vbiti. BARA: Joj menek, joj, areka moja draga! BARA (pogladi kravu.) KRAVA (se rie.) TEF: Kume, oe kupiti?

72

Narodna drama

KUM: Kaj ceni? TEF: 5 forinti. KUM: A, skupo je. TEF: Koliko da? KUM (pipa kravu:) Mrava je. TEF: A, kaj mrava! Debela je to krava. Da imam krme, ne bi ju prodal. KUM: Dam ti forint. (Klepaju rukama.) TEF: Bogme ju jeftineje ne dam. KUM: Rekel sam, forint. TEF: Ne dam. Bumo ju raje vbili, pa bumo imali mesa. (Zdigne sekiru i vudre kravu po elu, po onoj kanti na batini.) KRAVA (se srui. Rie se nogama.) BARA (plae): Joj, menek, joj! areka moja draga. areka! areku odnesu. Nogama lupaju kantu. Svadba je gotova, ege je kraj.

73

Narodna drama

tef i Bara - napomena

Tekst prema: Narodne drame, poslovice i zagonetke, prir. Nikola Bonifai Roin, Pet stoljea hrvatske knjievnosti, knj. 27, Zora - Matica hrvatska, Zagreb, 1963, str. 114-117. Zapisao N. Bonifai Roin 1959. godine. "Ovu svadbenu komediju izveli su 1958. muzikanti iz Horvata u studiju zagrebake radio-stanice. Onako kako je izvode tamo gdje sviraju. Njihov voa Slavko Cini glumio je mladoenju tefa. Igru izvode u zagrebakim predgraima s jedne i druge strane. ... Dramska igra sa svatovima i vjenanjem mladenaca poznata je u mnogim hrvatskim krajevima, od Meimurja, Dal. zagore do Hercegovine i Konavala. Budalasti mladenci poznati su i u narodnim priama. Prodavanje vola na svadbi u Dolenjskom spominje Valvasor 1689. Maska vola ili krave ima vie tipova. Negdje pokriju gunjem jednog igraa. On na tapu nosi lonac koji mu oznauje glavu. Drugdje vola naprave sa dva igraa. Kao u Horvatima. I raanje mladenke ima vie varijanata. U Hrv. zagorju mladenka rodi pijetla, u Horvatima maka ili pijetla. U Baniji klupko, u Konavlima maka ili abu, ili naprave lutku od krpa, kao i u gornjoj Hercegovini, kad pobaci baba u igri "Baba i djevojka"."(N. Bonifai Roin, isto, str. 188)

74

Narodna drama

ZVONARI I TAT
ZVONARI su nekada imevali sobun TATA. To j' bil onako lagak lovek, ki j' mogal dobro te. Tat ni bil omakaran, lego bil je vas razdrapan, se bleki su njega viseli. TAT (se zmakne zvonaron ki ga uvaju ko da bi andarmi, pak tee onako va ku premoneju kuu. Ne va kue grabi, pak pobegne. ZVONARI ga ulove, pak mora nest nazad a j' zel i kade j' zel. Va kue zvonaron daju za plau a su ulovili tata jist i pit. Tata odsude a i kuliko mora za katig pojist i popit.) I TAT (je pritekal pul Granoveh, zgrabil lonac s kafon i pobigal je van.) TETE GRANOVA (zitekla j' na shod i poela skomantit): Tecite, zvonari, andarmi, neboga ja sirota! Tat mi j', bol ga ne popadi i tata, zel lonac s kafon. Va en u kafe kuhat, ako mi lonac rastomfa. Ulovite tata, dobro u vam platit. ZVONARI: Vaje, tete, vaje, ni se ne bojte! apat emo mi njega. Ako lonac razbije, z ritun e platit. (Ontrat su lito tekli i ulovili tata.) Tu si ti, galijote nijedan! Ki te krijance vadi? 14 a e krast po sele? TAT: Pustite me, ja nisan ni ukral. ZVONARI: Tako a je ta lonac? TAT: To nisan ukral lego zel. ZVONARI: Kade si zel? TAT: Tamo kade j' bilo. ZVONARI: Kamo si s kafon beal? TAT: Otel san nest tamo kade ga nimaju. ZVONARI (pripejaju tata u kuu): Teta, tata smo ulovili i pripejali. TAT: Teta Mare, nisan ja tat, ne, lego zimavac. TETA: Hvala van lepa. Strudili ste se. Sad sedite, poinite malo, pak ete sledi olit pojist i popit kapi vina. ZVONARI: Najprvo moramo tata odsudit i katigat. TAT: Ma ve san van jedanput rekal, da ja nis tat lego zimavac. ZVONARI: Teta Mare, a bi zamerital, kakov katig? TETE: A a ete, kad je cel lonac nazad prenesal, neka mu bog prosti.
14

Ki te krijance vadi? - Tko te ui pristojnosti?

75

Narodna drama

ZVONARI (gledaju va neku knjiinu i govore): Po praven kastavsken zakone tat ki krade na Pusni pundejak mora za katig pojist peeno celo ritno olito i naduak popit golicu plavca. Ako ni kuntenat, more zet bokata i ontrat rekurit na Trst. TAT: Kad ba ni veega katiga, ja u pojist ne lih ritno olito lego ako ete i materiinu, a prisilit u se popit za katig i dve golice vina. TETE: Samo pijte i jijte, kad se j' to tako lepo dokonalo. Prnest u jo vina. (Piju, pa gredu dalje.)

II Ako neki bolji gazda pred vratima kolci pii, TAT mu zeme sekiru. GOSPODAR: Ulovite smrada, zvonari, zel mi j' sekiru. a u prez sekire. ZVONARI: Prit e nan on v ruki, barba, i znat e a j' bogu ime. GOSPODAR: Ako ga ulovite, prnesite mi kuu sekiru. ZVONARI (kad tata uhite): a si to storil, smradina? TAT: Barbe san zel sekiru. ZVONARI: Za si mu zel sekiru? TAT: Jo pitate! Zel san mu ju da ne grei. ZVONARI: A a j' greil? TAT: I to pitate! Tr znate a j' danas! ZVONARI: Pusni pundejak je. TAT: Ja, Pusni pundejak je, ja! A to j' vei blagdan leg je Boi i Vazanj. A on je kolci piil! a to ni greh na dananji dan? ZVONARI: Vi vraga! O Puste, ima i tat pravo. (Pridu u kuu s tatom. Za njima ljudi koji gledaju.) BARBA: Sedite, fanti. Na dananji dan more na opine otkupit sekiru i on isti kega lugar uhiti Luine. ZVONARI: Dobro je. Za dobro vino, za olita i za presnac ete otkupit sekiru. TAT: Ja, ale morate, barba, obeat, da se neete ve nikad posukolit na Pusni pundejak ni delat. Pustu se mora dat Pustovo. BARBA: Vavek u potovat Pusta, a sad, fanti, sedite, jijte i pijte. Neka se zna, da j' Pust. Veselimo se, a bog daj i kletu 15 sen skupa va zdravjen i veseljen. (Piju.)

15

kletu - sljedee godine

76

Narodna drama

III Na Brege, nasred sela ZVONARI su mataili. So selo je gledalo. TAT (je barba Vikoviu, jenemu muaku i trdemu hmetu, prvaku od sela, zgrabil nenadeju z glavi onu lepu kosmatu baretu. Poel je beat za se moi.) BARBA VIKOVI (je poel zmamit): Ju mane! Zvonari, skoite lito. Tat mi j' baretu zel. ZVONARI: Vaje, barba, vaje. Ulovit emo ga, pojist e on milijun vrazi. BARBA VIKOVI (je znal a j' treba, pak je rekal): Bura pue, ja san pleiv pak me glava zebe. Ne moren tu ekat. Prnesite mi doma baretu, pak neu s vami gledat. ZVONARI: Hote, barba, preskrbit doma. Znamo mi kako vaa kua plati. BARBA VIKOVI: Samo lito, fanti, a prez bareti bin moral va kue sedet, a vrag bi to zdral na Pusni pundejak. Ulovite tata, ja u tentoga vina pariat. (Obrne doma.) ZVONARI (tatu kad su ga apali, da ljudi uju ki su se okolo njih natekli): Huncute sakramilijunski! a e ti sramotit selo i kumpaniju? a si to storil? TAT: a san storil! a san storil! Za pravo re, ni nis storil! ZVONARI: a nisi storil? Ukral si barbe Vikoviu baretu. TAT: Ja nis jo nikada ni ukral. ZVONARI: a nisi ukral? igova je ta bareta? TAT: Zgrabil san ju z glave barbe Vikovia, a ne ukral. ZVONARI: Za si mu zel baretu? TAT: Zato a mi j' up klobuk. Tr vidite da mi kroz njega bura pue i na vrhe mi njega vlasi van hodu. ZVONARI: Znat e ti zato. Po e ti, kad si tat, va prun kibju srat. (Dopeljaju tata u kuu barbe Vikovia.) BARBA VIKOVI: Hvala, fanti. Jijte i pijte. ZVONARI: a emo sad, barba, z ovega farabuta? TAT: Nisan ja farabut. Vi ste najbre, kako mi se para, pozabili da j' Pusni pundejak. BARBA VIKOVI: a emo z njega? Neka s vami ji i pije. On ni kriv da o Puste si judi ponemeju. A tatu se oprosti. TAT: Tako, barba, tako. Pusni pundejak je, pak san storil pa. ZVONARI: Tako, barba, neka bude na vau, pak bog daj zdravlje i kletu!

77

Narodna drama

Zvonari i tat - napomena

Tekst prema: Narodne drame, poslovice i zagonetke, prir. Nikola Bonifai Roin, Pet stoljea hrvatske knjievnosti, knj. 27, Zora - Matica hrvatska, Zagreb, 1963, str. 67-70. Zabiljeio Ivo Jardas, Marelji 1956. "Kastavski zvonari su makare koje nose oko pasa velika zvonca. Na licu imaju masku od ovje koe, a na leima ovju kou. U desnoj ruci imaju "bauku" sa batom ili sjekiricom na vrhu. Neki na vrh stave glavu od srne, zeca ili psa. U lijevoj ruci nose arapu s pepelom. Zvonari pleu "kokoru", izvode igre "tata" i "medveda" i uine lutku Pusta." (N. Bonifai Roin, isto, str. 185) "Vjerojatno najpoznatiji predstavnici magijskog karnevala u Hrvatskoj su zvonari iz okolice Rijeke." (I. Lozica, Folklorno kazalite (zapisi i tekstovi), Zagreb, 1996, str. 46) Tonije bi kastavske zvonare trebalo nazivati halubajski zvonari (Halubje je zapadni dio Kastavtine, a najvanija sredita zvonara su mjesta Marelj i Vikovo), jer u samom gradu Kastvu nema zvonara, a postoje i u drugim mjestima Kastavtine. Nose ovje koe i veliko zvono na leima, ili vie njih, na glavi imaju velike stilizirane ivotinjske maske, odjeveni su u mornarsku majicu, te nose baltu ili bauku, stilizirani buzdovan. "Pusni pundeljak" je glavni zvonarski dan, kada se izvodi i igra s "tatom" koju donosimo, te jo neke igre. Zvonari izvode ophod kroz sela kastavske okolice do grada Kastva, uz ples "kokora", kod kojega se zvonari zbiju u gomilu leima okrenuti prema sreditu kruga, uz zvonjavu, podignutih ruku.

78

Narodna drama

POKLAD I MAJKA
U Lastovu POKLADARI s hrvatskom zastavom i s POKLADOM (lutkom) na magarcu dou "Pod kostanju" (poljana u dolini). Tamo je kolona za koju je vezano ue. Otuda je ue protegnjeno na brijeg iznad Lastova, do "Pokladarove gre". POKLAD je obuen kao "Turin", ima crveni fes na glavi, a lice mu je crno. POKLADARI skinu POKLADA s magarca, da ga ponesu na brijeg otkud e ga culjati tri puta na konopu. Narod se skupi okolo pokladara. "Pod kostanju" doli su i DOKTORI, da pregledaju POKLADA. DOKTORI su u bijelim kutama, s bijelim kapama na glavi, kao bolniari. Tu je GLAVNI LIJENIK, njegov POMONIK, LIJENIK ZA ENSKE BOLESTI, ZUBAR, VETERINAR i MALI POMONIK. Na licima su namazani crnim i crvenim bojama. Nose svoj alat, a pomonik glavnog doktora jo nosi veliku knjigu u koju biljei dijagnoze i iz koje daje recepte.) GLAVNI LIJENIK (govori pokladarima): Dobar dan. Mi smo doli da pregledamo naeg ovjeka, je li sposoban da se stavi na uzu i da se culja. (Vre pregled: otvaraju mu usta, poteu ga, sluaju disanje itd.) GLAVNI LIJENIK: Nali smo ga sposobnim da se culja tri puta. POKLADARI (su stavili Poklada na jednog ovjeka i on ga trei nosi na brijeg. Pokladari viu): Uvo! 16 POKLADA (s brijega sputaju na konopu. Pucaju bombe koje su POKLADU vezane uz izme. POKLAD je doao dolje. POKLADARI su ga opkolili. Mau sabljama nad njim, kao nad zarobljenikom, i viu): Eviva nam kumpanija, poa nam je alavija! (Odveu POKLADA od ueta.) GLAVNI LIJENIK: Moramo Poklada pregledati da vidimo je li sposoban do do mjesta. (Svi ga pregledavaju.) GLAVNI LIJENIK: Nije sposoban. Treba mu dat injekciju za produenje ivota. POMONIK (daje Pokladu injekciju.) POKLADA (opet nose na brijeg.) VETERINAR (pregledava Pokladova magarca: mjeri mu temperaturu, u zadnjicu mu gura termometar): Treba mu izmjeriti temperaturu da ne bude zaraze. Ima 39 stupanja. GLAVNI LIJENIK (naredi pomoniku): Pii reetu: Ambulanta Lastovo, br. 3. Da se sutra javi kod doktora radi lijekova. POMONIK (pie recept. Stavlja peat.) POKLADA (su opet spustili po konopu.) POKLADARI (viu): Eviva nam kumpanija, poa nam je alavija! Uvo!

16

Uvo! - "Znaenje te rijei nitko od njih (pokladara) ne zna objasniti. Taj tajanstveni povik prati sve vanije momente vezane uz izradu i culjanje pokladne lutke" (I. Lozica)

79

Narodna drama

("Pod kostanju" je dola Pokladova MAJKA s PRATIOCEM, doktorom. MAJKA ima crni rubac, crnu ensku bluzu i crnu pregau preko mukih hlaa. Upire se na palicu. Ima naoale, namazana je po licu crnim i crvenim bojama. Njezin PRATILAC je doktor. U civilu, nosi torbu s alatom. I on ima naoale i namazano lice. Veliki eir na glavi.) MAJKA (se mijea meu narodom, jaue za Pokladom): Gdje je moj sin? Sauvajte moga sina. Oete ga spasiti? PRATILAC: To nisu razbojnici. Pomoi e tvoga sina. MAJKA: Nije sagrijeio nita. A gdje su ljudi, koji osuuju, da s njima razgovaram. (Gura se do pokladara.) A joj meni, to mi se to dogodilo. GLAS IZ NARODA: to je, to je, bako, to plae? MAJKA: Ubit e mi sina. GLAS IZ NARODA: Nee. Ne boj se. PRATILAC: eno, budi pametna. MAJKA (pokazuje doktore koji pregledavaju Poklada): To su ljudi grubi. (Pokazuje pokladare.) Oni ubijaju! Svake godine se rodi i ubiju ga. GLAVNI LIJENIK: Ako je zaraza, valja da se lijei. POKLADA (opet nose na brijeg i putaju dolje po konopu.) POKLADARI (ga opkoljuju. Viu): Eviva nam kumpanija, poa nam je alavija! Uvo! MAJKA (vie): Ovo je ovjek koji spasiva itavu zemlju! POKLADARI (diu Poklada na magarca.) MAJKA (zagrli Poklada na magarcu): Sinko, ti si bio za dobro naroda. Srce moje, tko e te pogubit! (Okree se ljudima dok pokladari na magarcu odvode Poklada.) Narode, spasite ga ako moete. Duo moja! Doktore moj, gdje si? PRATILAC: Tu sam. Ne boj se. MAJKA (ga primi ispod ruke): Pomozi. PRATILAC: Ne boj se. Traila si ga nadaleko i nala. Vie nam nee s njim pobjei. MAJKA: Idimo za njima. (Upute se s narodom za Pokladom po mjestu.) GLAS IZ NARODA (na ulici): to je, bako, s tvojim sinom? MAJKA: Obeavaju da e ga spasiti. Ali lagali su sto puta, pa e i sto i prvi. DOKTORI (takoer idu za Pokladom.) GLAVNI LIJENIK: Tu zaraza vlada. MAJKA: Nemojte ga pogubit. Ja znam da je bio u Afriki. Nije zaraen. GLAVNI LIJENIK: Devedeset i devet posto, radi zaraze, mora ga se uei. MAJKA: To je narodni ovjek koji gine za narod pravedan. Narode, pomozi ovoj starici. POKLADARI (idu s Pokladom po mjestu. Zaustavljaju se s Pokladom pred uglednijim kuama. Oni ulaze u kue. estitaju domainu: Sretno, da smo doekali, a on odgovara: Hvala. I dogodine da bude bolje. POKLADARI pred kuom igraju s maevima, viu "uvo", ukuani ih aste vinom i kolaima. Zatim idu dalje "za suncem" prema mjestu "Na Dolcu", gdje e zapaliti

80

Narodna drama

Poklada. Putem POKLADARI pjevaju pjesme, osobito: Podiglo se malo etovanje 17 , a narod pozdravlja Poklada.) MAJKA (se s narodom kree za pokladarima.) (Iza cijele te povorke s Pokladom ide druga povorka "LIJEPE MAKARE". Pjevaju: Lijepo ime Jure, dijete nae. I one pleu, ali bez maeva. Samo mau rupiima.) POKLADARI (su s Pokladom na magarcu doli "na Dolac". I narod s njima. Jedan djeak i jedan pokladar dre Poklada pri kraju trga, POKLADARI pleu s maevima, a DOKTORI obilaze po trgu i vre preglede.) GLAVNI LIJENIK (hvata jednu ensku): Jedan mali pregled. LASTOVAC BARO (kae im): Ima ona tko e ju pregledati. DOKTORI (pregledavaju Baru.) LIJENIK ZA ENSKE BOLESTI (mu kae): Ne smije sa enskima imati posla. Mora dobiti injekciju. POMONIK (Baru otkopava hlae da mu dade injekciju.) BARO (se otima): Ne tu! Ne tu! LIJENIK (ga palicom udari otraga.) LASTOVAC BARO: Dosta je! DOKTORI (su doli do jednog mladoenje.) GLAVNI LIJENIK: Treba da vam srce pregledam jer ste se nedavno oenili. Da vam ne bi puklo. MLADOENJA (dozvoli pregled.) GLAVNI LIJENIK: To je mlado, moe izdrati. (Daje mu injekciju.) Ova je injekcija, da ne j..e previe. LIJENIK DRUGI: Pomalo. Najvie u zoru. GLAVNI LIJENIK: Jo danas moe koliko hoe. (Narod slua i smije se.) DOKTORI (su doli do lastovske babice, mlade djevojke.) GLAVNI LIJENIK: Kako ste? Bi li mogli jedan pregled? BABICA (dozvoljava pregled.) GLAVNI LIJENIK: Normalno. Ubrzano disanje. Bolesna na mjehuru. Malu injekciju. Pet kubika dosta. (Bode.) Bit e dobro! BABICA (dok joj povojem doktor omotava ruku da vidi tlak, kae mu): Ovo mu je od zadnjega djeteta povoj.

17

Prema zapisu Melka Lucijanovia iz 1877. pjesma glasi: "Malena se eta podignula, Mala eta al je ognjevita, Meu sobom eta govorila emu nama nae etovanje Kad nemamo pred nami vojvode Homo na dvor Alijinoj majci Da na poda Alu za vojvodu" itd.

81

Narodna drama

GLAVNI LIJENIK: Mali tlak krvi. Mua nemate? Sve u redu. Pijte crnu kavu da se povisi tlak. Da vie mahnitate. DOKTORI (idu dalje po trgu. Pregled vre. Smijeh.) MAJKA (je s Pratiocem dola na trg.) MAJKA: Gdje je moj sin? Pogubit e ga. Joj, pasti u. PRATILAC: Dobit e injekciju za srce. Kako se osjea, bako? MAJKA: Slabo. Pogubit e ga. PRATILAC (joj mjeri temperaturu): Ne boj se, bako, sad e bit dobro. DOKTORI (su doli do Poklada. Opet ga pregledavaju.) GLAVNI LIJENIK: Ima upalu. Gotov je. Treba da se pogubi. Nema mu spasa. Ovo je zaraza. Dajte mu injekciju, da izdri jo pola ure. POMONIK (daje Pokladu injekciju). GLAVNI LIJENIK: Gotovo je. Temperatura 42. MAJKA (je dola do Poklada i do doktora): Nemojte ga muit. GLAVNI LIJENIK: Moete ga poljubiti. MAJKA (ljubi Poklada): Duo moja. Nemojte ga muit. VETERINAR (pregledava magarca): Poklad je zarazio magarca. Mora se Poklad uei. MAJKA: Nije zarazio. Nemojte ga ubiti. A to nam se dogodilo! Kuku meni! POKLADA (na magarcu odvedu u kolo pokladara. Oni oko njega pleu i biju ga maevima.) DOKTORI (dalje pregledavaju narod.) MAJKA (s Pratiocem ide okolo i vie): Ubit e ga. Ljudi, spasite ga. PRATILAC (ju pelja za ruku. Majka epa i upire se objema rukama o palicu.) JEDAN LASTOVAC (vie pokladarima dok pleu oko Poklada): Otro, jo malo, pa ete plakat sutra. MAJKA (jaue): A, kuku meni! KOLOVOA (udari sabljom Poklada i provlai se van iz kola. I pokladari to rade, okreu se i biju s pokladarima ispred sebe i iza sebe.) MAJKA (vie): Nemojte ga lupat. Nemojte ga ubit. LIJEPE MAKARE (su dole na Dolac. Igraju svoje kolo.) POKLADA (na magarcu izvode iz pokladarskog kola.) POKLADARI (dalje pleu kolo. Dre se za sablje i viu): Osuda je tu! Osuda je tu! MAJKA (se zadnja uhvatila u kolo i vie): Ne ubijte ga! Joj! POKLADA (u kraju svlae. Sunce je na zalazu.) DOKTORI (dolaze. Opet pregledavaju Poklada i magarca.) GLAVNI LIJENIK: Temperatura se pokazuje. Gotov je. Treba da se pogubi. MAJKA (prie doktorima i Pokladu): A, duo moja! Kuku jadnoj meni! PRATILAC: Injekciju, baki, za srce. MAJKA: Nemojte ga muit. Ubili ste mi jednoga, sad ete i drugoga. Kuku meni! POKLADARI pleu dalje. Narod se skuplja oko doktora, gleda to e se dogoditi. MAJKA (vapije i lomata rukama.)

82

Narodna drama

Lira svira, Kolo se dalje okree. LIJEPE MAKARE (pletu se u kolo s pokladarima. Lira svira. Povici.) MAJKA (vie): Zato ete ga ubiti? GLAVNI LIJENIK: Kuna je bolest. Neka ide. POKLADU (su skinuli hlae.) GLAVNI LIJENIK (ga pregledava i vie): to je ovo? On je bez jaja! Bre, da ne zarazi narod. POKLADA (su nataknuli na kolac.) ADMIRAL POKLADARSKI (pali Poklada. Sa zapaljenim Pokladom tri oko kola. I barjaktar s hrvatskom zastavom tri oko kola.) MAJKA (jaue): Sinko moj pravedni! Svi pjevaju: Od prline i od slame nije doeka dok se svane. ADMIRAL (je predao djeci Pokladovu baklju. Djeca s njom tre oko kola.) NAROD (dalje pjeva): O, Poklade, crni mraze, izgore si Veljo more. 18 Plae ti mat i ogota, da si zgore do kapota, OGOTA (je magarica koju odvedu.) POKLAD (je izgorio. eravica pada na zemlju. Djeca po njoj gaze.) POKLADARI (s narodom viu): Eviva nam kumpanija, poa nam je alavija! Uvo, uvo, uvo! MAJKA narie. Zvono zvoni na oblinjoj crkvi. U suton dok dogorijevaju ostaci Poklada, narod se s POKLADARIMA razilazi s Dolca. Otili su i DOKTORI. Nestala je i MAJKA s PRATIOCEM. Po Lastovu odjekuje: Uvo!

18

Veljo more - rt na junoj strani otoka Lastova

83

Narodna drama

Poklad i majka - napomena

Tekst prema: Narodne drame, poslovice i zagonetke, prir. Nikola Bonifai Roin, Pet stoljea hrvatske knjievnosti, knj. 27, Zora - Matica hrvatska, Zagreb, 1963, str. 56-62. Izvedeno na pokladnoj priredbi u Lastovu 1960, zapisao N. Bonifai Roin. Lastovski poklad jedan je od najdojmljivijih i najosebujnijih karnevala u Hrvatskoj, sa vrlo dugom tradicijom. Dubrovaki diplomat I. F. Sorgo (Sorkoevi) sastavio je pjesmu Poklad lastovski, piui prema onome to je vidio dok je bio knez na tom otoku (1747-1748; Lastovo je bilo u dubrovakom posjedu). Sauvano je i nekoliko opisa lastovskog poklada iz 19. stoljea, vrlo dragocjenih jer omoguuju praenje transformacija obiajne prakse. Specifinost lastovskog poklada je obred nazvan culjanje Poklada. Poklad je lutka od slame kojoj je u izmama radi ravnotee stavljeno olovo i podjednake koliine pijeska. Od vrha brijega iznad mjesta ("Pokladarova gra") do "pokladovog stupa" u sreditu mjesta rastegne se konop. Nekoliko pokladara odnese lutku na brijeg i uz pratanje petardi spojenih na Pokladove noge spuste je tri puta po konopu dugom oko 300 metara do sredita mjesta, gdje je uz veselje ostali pokladari doekaju. Prema narodnoj predaji, Poklad predstavlja zarobljenog katalanskog (ili saracenskog) gusara s kojim su Lastovci tako postupili, i ima smee lice i orijentalnu odjeu. Nazivaju ga i Turin, Ivan Turin ili Sultan. Poklad se nakon toga na magarcu proveze kroz mjesto, pokladari izvode ples s maevima uz liru, te se, poto se sa njega skinu ukrasi i odjea kako bi ih se sauvalo za sljedeu godinu, spali. Pokladari zbog zabrane vlasti od 1867. godine koriste drvene maeve umjesto pravih. Odjeveni su u uniforme na englesku: Britanci su 1813-1815 zauzeli otok Lastovo, pa uniforma pokladara oponaa ondanje njihove crvene uniforme. Pored pokladara, sudionici pokladnih zbivanja su i grube makare i lijepe makare. Grube makare, odjevene u staru i odrpanu odjeu, obilaze mjesto i prikazuju improvizirane dramske farse u kojima se esto referira na stvarne dogaaje i osobe iz mjesta, a koje ukljuuju stalne likove (doktori, majka, pratilac, admiral i dr.), uz improvizirane dijaloge. Isti glumci godinama tumae iste uloge. ezdesetih godina 20. stoljea pokladna drama se izvodila na pokladni utorak. U novije vrijeme, od osamdesetih godina, grube makare ophod po mjestu izvode samo na pokladni ponedjeljak (u utorak ih prema novim obiajima nema), pa se dramske improvizacije tako vie ne izvode, nego grube makare uz glazbu izvode ophod po mjestu i sakupljaju po kuama jaja.

84

Narodna drama

U lijepe makare oblae se ene i djeca, koje s pokladarima sudjeluju u ophodu, culjanju Poklada i drugim obredima na pokladni utorak. Lijepe makare idu istim putem u ophod po mjestu kao i pokladari, ali iza njih, da bi se dvije povorke srele prilikom culjanja i spaljivanja Poklada. U vezi dramskih elemenata lastovskog poklada, Ivan Lozica iznosi zanimljivu hipotezu o odnosu obreda i teatra: "slabljenje rigidnosti obrednog ceremonijala omoguuje predstavljanje i improvizirane dijaloge individualnih likova unutar obredne izvedbe. Na Lastovu se ezdesetih godina dogodilo ono isto to se nekada dogodilo u Grkoj, kazalite se raa iz obreda. Meutim, pokladni obiaji slabe i dalje, kontinuitet ak moda dolazi u pitanje. Ali, sedamdesetih godina jaa svijest o vrijednosti obiaja i na Lastovu. Obred mijenja funkciju. Naputena magijska funkcija, pa i funkcija drutvene kritike ... ustupaju mjesto isticanju lokalne pripadnosti kao novoj funkciji lastovskog poklada. Ljudi koji vie ne ive na otoku skupljaju se na poklad, obred se obnavlja, jaa njegova struktura, grubih makara u utorak vie nema, zaeci drame opet ustupaju mjesto uniformiranosti obreda." (Ivan Lozica: Hrvatski karnevali, Zagreb, 1997, str. 181) "Objavljeni tekst sadri motiv o pravednom ovjeku kojeg osuuju 'grubi ljudi' na smrt da mjesto ne zarazi kunom boleu. Majina izjava da se njezin sin svake godine rodi i da on 'spasiva itavu zemlju' upuuje na stare agrarne kultove." (N. Bonifai Roin) Prema zapisu Marka Martinovia iz 1715. godine, poklade sline lastovskima odravale su se u Perastu, s tim da se lutka "nevjernika s turbanom" sputala sa zvonika na brod usidren u luci, a obred je ukljuivao i odsijecanje glave biku (usp. "Ples od boja pred debelim kraljem").

85

Narodna drama

FANIK DIGENE
Na Fanik v tork bi se sastali selski makarai. Jedni su nosili ivoga FANIKA DIGENEA. Nosili su ga na traglama etiri nji. FANIK je bil obleen v starinsku ovu, a na glavi je imal veliki krlak z velikim perom. Lice mu je bilo nafarbano s rlenum farbum, a elo s rnum i obrve. Bradu je imal napravlenu z domae kudele. I velike mustae od kudele. FANIK je v ruka dral dreveni lampu i vu njem je svea gorela. Imal je grbu napravlenu od kudele ktera mu je bila fteknena pod ovu, tak da je zgledal grbav. On je dral v rukama ivu gusku. Nosili su ga etiri deki es selo. Oni su bili obleeni v bele pantalone i na plee su imali are cifraste ove. Na licu su imali lar. Tak su ga nosili es selo, a ljudi su zili s ie van gledat tu komendiju. Onda su im SELSKE ENE dovikivale: A kam nosite staroga Digenea? MAKARE odgovaraju sa promenenim glasom: Nosimo ga po selu da ga vidi selo. - A zakaj ima lampu v ruka? DIGENE odgovara: Zato, iem po belom danu potenoga oveka. A gde bi ga ja nael? Svi se smiju: Hem smo mi poteni! A stari DIGENE je odgovaral: To se ne zna. Ki jeste, ki niste! I tak v smehu su preli es celo selo. A naveer kad su doli pred cirkvu, onda su se skupili drugi makarai ki su bili obleeni v starinsku opravu, a na plee su imali bele plafte. Ti su prestavlali VILE. Kad je DIGENE ne opazil, onda je prosil da ga deneju dole z tragle, a onda je on rairil ruke i iel je k vilama i sklopil je ruke kak da moli: Vile vilice - je rekel - prosim vas, da bi me pomladile. Da bi se pomladio! A VILE su mu rekle: A kaj nam bu za to dal? - Kaj god bute vi raunale. - E, tuliko ti nima penez. - Ali imam nekaj ivoga i bum vam dal ovu gusku. I se peneze kaj imam pri sebi. Zvadil je kesu v tere se dri duvan, a nutre su bili penezi elezni. On je s penezi zaklinil, a onda su se vile tomu nasmejale pak su ga za ruke prijele. Pak su mu zdigle ovu, izvlekle grbu van, a druge su mu obrile bradu. Z rukami su mu gladile po licu kak da ga briju i tak su mu zvlekle bradu. I hukale su vu jnega. Onda su mu VILE rekle: Daj se zravnaj. A on se onda zravnal i postal je raven kak da je mladi deko. Kad je postal raven, onda je rekel: S im bi vam se zafalil? Budem vam dal kaj imam. I kaj sam obeal. - I predal im je gusku i peneze. - A sad vas bum nazajdnem skueval. VILE odgovaraju: Samo nas kuni tam de nas ima najraje.

86

Narodna drama

A FANIK je poel tancati ohoj ne od radosti. Najprije je kueval one ki su ga nosili. Prvoga v lice, drugoga v drobec, trejtoga med noge, a etrtoga v plea. A onda vile ke su ga pomladile. I tak je ta komendija zavrila. To je bilo speluvanje ivoga Fanika v tork, a na mali Fanik, u etvrtak, vozili su na kolima napravlenoga Fanika od slame i palili ga naveer pred cirkvum.

87

Narodna drama

Fanik Digene - napomena

Tekst prema: Narodne drame, poslovice i zagonetke, prir. Nikola Bonifai Roin, Pet stoljea hrvatske knjievnosti, knj. 27, Zora - Matica hrvatska, Zagreb, 1963, str. 63-97. Zapis N. Bonifai Roin, 1963. Kazivao S. Stepani iz Lomnice (Turopolje). "U Lomnici su ivog Fanika pravili na Pokladni utorak, a u etvrtak na "Mali fanik" prave lutku koju voze na kolima uz bavicu. Od usta lutke do bavice ide gumena cijev kroz slamnatu lutku. Kroz tu cijev lijevaju u bavicu vino to ga dobiju po selu. Lutku prati pop koji pjeva aljive stihove. Podveer lutku zapale. Nekad su je bacali u potok. Za lutkom nariu. Lutka s bavicom naroito je poznata u Istri. U Lomnici i okolici Samobora pjeva se uz lutku pjesma: Fanik se je oenil, Peplnicu zaruil. Priredba sa ivim Fanikom poznata je u Hrvatskoj na vie mjesta od Meimurja do Konavala. Pokladni svatovi sa ivim mladencima poznati su u Meimurju i u drugim hrvatskim krajevima, naroito u Hrvatskoj kostajnici." (N. Bonifai Roin, isto, str. 184) "Tekst je nastao uz suradnju kolovanog ovjeka, uitelja, u razdoblju izmeu dva svjetska rata. U imenu Digene nasluuje se utjecaj lektire (Diogene od Brezovakog, enoin Diogenes)" (I. Lozica, Folklorno kazalite (zapisi i tekstovi), Stoljea hrvatske knjievnosti, Matica hrvatska, Zagreb, 1996, str. 370)

88

Narodna drama

ADVOKAT
Jedan bi bio ADVOKAT, drugi SUDAC, pa PISAR i SELJAK. ADVOKAT ima kravatu, SUDAC naoale, PISAR knjigu u kojoj pie, a SELJAK je siromaan, sav u dronjcima. SELJAK (bi doao, jaue): Joj, moja glava! (Doe advokatu) ADVOKAT: to ti je? SELJAK: Joj moja glava! (Opet vie desetak puta) ADVOKAT (mu prilazi, hvata ga za ruke): Smirite se, prijatelju. to vam je? SELJAK (se malo smiri): Ne pitajte me. ADVOKAT: A to ti je? SELJAK: Razbio sam jednome ovjeku glavu i teko da ne umre. ADVOKAT: Ne bojte se. Pustite to tako. Ima li ita da mi da pa u te ja spasiti? SELJAK (pipa se): Imam evo ja dinar i po. ADVOKAT: A, to nema nita! Ima to vie? SELJAK: Imam ja u moje strine. Ona ima dva dinara. Ima i tetka dva dinara. ADVOKAT (uvijek mlati rukom da to nije nita): Ima li neto masnije? SELJAK: Nemam nita, nego jednu junicu. ADVOKAT: Je l' emu? SELJAK: O, ovako za pet prsta debela (prui ruku rairenih prstiju). ADVOKAT: Oe mi je dat i ja u te spasiti? SELJAK: O, ou! ADVOKAT: Samo e govoriti kako ti ja reem. SELJAK: Pa dobro! Kako? ADVOKAT: Kad doe na sud, ti se samo dri za glavu obadvjema rukama i vii: "Joj, moja glava!" Kad te go sudac zapita, ti vii: "Joj, moja glava!" SELJAK: Hou! SUDAC i PISAR (dou i sjedu za sto.) SUDAC PITA: to si napravio? SELJAK: Joj, moja glava! SUDAC: ovjee, ne pitam te za glavu. SELJAK (stalno vie): Joj, moja glava! ADVOKAT: Pustite ga, gospon sudac, vidite ga da je lud, ne zna nita to divani. SUDAC (ga oslobaa): Smatram da si lud i da ne zna nita. Idi! PISAR (pie.)

89

Narodna drama

SUDAC i PISAR (otiu.) ADVOKAT: to je s junicom? SELJAK: Joj, moja glava! ADVOKAT: E, nemoj sad vie "glava". Nema suca. SELJAK: Joj, moja glava! ADVOKAT: Pusti to kraju. Vidi da sam te oslobodio, da nisi kanjen. SELJAK (se primie advokatu s pruenim prstom. Prstom zaokrui uvis pred licem advokata i fuka da nema nita od junice.) ADVOKAT: E, sad si me prevario! (Otie.)

90

Narodna drama

Advokat - napomena
Tekst prema: Narodne drame, poslovice i zagonetke, prir. Nikola Bonifai Roin, Pet stoljea hrvatske knjievnosti, knj. 27, Zora - Matica hrvatska, Zagreb, 1963, str. 86-88. Kazivao Boko Brajenovi, Donja Velenja u Pounju, 1960. "Igra gotovo u potpunosti odgovara sieu najpoznatije rane srednjovjekovne francuske farse Matre Pierre Pathelin (nepoznatog autora)." (I. Lozica: Folklorno kazalite (zapisi i tekstovi), Zagreb, 1996, str. 389)

91

Narodna drama

BABE I DJEVOJKE
Obuku se dva igraa. Jedan kao stara baba sa drvetom u zubima ide i podupire se na tap. U njedrima ima dobru usukanu turu i boicu vode, a o ramenu torbu, punu luga i balege. Djevojka nosi preslicu i drzgu, a i u nje ima o ramenu torba-pletivaa sa lugom. Tako dou u sobu, prva ide baba pa za njom djevojka predui. - Dobar vee, ljudi! - vie baba, nagonei rijei na ono drvo meu zubima, da izgleda kao krnjava. - Dobra ti srea, bako! - A gdje vam je kez, ljudi? - pita baba. - Eno ga gdje sjedi! - kau joj jednoga koga su odabrali za toga. Baba doe pred kneza i veli mu: - Pomaljam ti moga, kee! - Mog ti dao, mlada! - odgovori knez. - A kako je u tvojoj podri, kee? - Dobro u tvojoj porani, mlada. - A ta radi oe? - pita baba kneza, eui se po stranjici. Knez vrati babi u masnoj poalici, pa je onda pripita: - A kud si krenula? - Ne pitaj, kee, za zlo! Ja sam ti ostala sirota sa ovom djevojicom u praznoj kui, meu etiri zida a bez ie ikoga vie, pa sam povela dijete da ga dam u najam ako se namjerim na potenu kuu i dobra ovjeka, nego te molim, ako zna koga, da mi kae. - Je li ti kolika ta er? - A jes velika, moj kee, a osobito je u svemu znana. - A ta ti zna ta er? - Zna sve to god hoe, kee, mog ti dao. Zna uvati, brojiti, mrsiti, zna uliti garovu, zna presti, tkati i sve, kee, mog ti dao! - Gdje ti je to dijete da ga vidim, pa moe biti da u ga ja ba uzeti. Djevojka sad stupa pred kneza i poklanja mu se, pa onda pita majku gdje bi svrila nudu. - Za onaj plot, erce! - veli baba i pokazuje na kneza, a djevojka une za kneza i istrese iz torbe balegu. Sijeldije sad u smiju i ali viu i podrauju kneza ali knez ni mukajet, nego kad djevojka opet dolazi preda nj, on je pita: - Anu, djevojko, zna li mrsiti?

92

Narodna drama

Ona pritri sijeldijama i ispod opreine - zavlaei ruku - daje im soli, jednom po jednom kao da ih mrsi. - Zna, boga mi - vie knez i udi se - ba je prava obanica. - Zna, kee, zna! - ponosi se baba. - A zna li ih brojiti? - pita knez ponovo. - Znam, znam - veli djevojka pa prileti sijeldijama udara ih po glavi i broji: "jedan, dva j.. i treem. Jedan, dva j.. i treem!" - E vidi ti nje, boga mi, zna sve - udi se knez, pa e onda babi: - Ja vidim, da je tvoja er svaemu vjeta i sve zna, a meni ba obanica treba, pa ako se pogodimo, moe je taman kod mene ostaviti. Otli baba? - Jaja ti, moj lijepi kee! Ou, kako da neu, pa i za niu cijenu negoli u drugog. Znam ja da si poten, pa neka je ba u tebe. - Pa ta ite, baba, to e mi to tvoje dijete ljetos uvati goveda? - ta item?... ta item?... dat e mi tiska i deset groa. - Mnogo ite, baba! Nego ti evo tiska i dvadeset - nadmee se knez. - Vala je malo, kee, no e mi dati tiska i petnes. - Nemoj, baba, no ti evo tiska i eteres. - Neu pare manje od tiska ti i trides. - Ne dam ti pare vie od tiska ti i pedeset, pa nek je sretno - i sad ostaje knez na toj cijeni. - E pa neka je ba na tvoju. Neka bude tiska ti i pedeset i daj kaparu - vie baba. Knez joj prui ruku, kao da joj daje kaparu, a baba uzima. - Eto ti, kee, djeteta, pa je pazi kao svoje. Zna, bit e dobra i posluna i dobro e ti uvat ajvan. A ti, eri - okrene se njoj - dobro sluaj, kez je dobar ovjek, on e te paziti i lijepo gledati, a ti dobro mu uvaj obraz - veli baba i ee se po stranjici, pa odlazi. Djevojka je isprati do na vrata, tu je turne preko praga, izdigne nogom za njom i cupne. Poto je baba zamakla preko vrata, djevojka se vrati, igra po sobi, poskakujui po sobi s noge na nogu, frcka drugom i pjeva: Predem, predem majkinu kuelju, uvam, uvam babova goveda! avo spri majkinu kuelju, vuk poklao babova goveda. Vrckam, vrckam, da se bolje prckam! Brojim, brojim babova goveda! I onda broji kao i prije, udarajui rukom sijeldije, a poto je prebrojila sve, zagleda momke i aikuje s njima a i oni s njom. Najpolje djevojka uhvati jednoga momka, navue ga na se i vrsto ga dri viui: - Haj majko! Kuku majko! Udavi me bezobraznik! Baba na tu viku dojuri i stane tui onoga momka tapom ili usukanom turom: A iju ti djecu rezil ini, orjate jedan! - psuje baba i mlati momka kao vola u kupusu. On se otimlje, ali ga djevojka snano dri i pusti ga tek onda ako se sam ne otme, poto ga je baba dobro izlemala.

93

Narodna drama

Djevojka ugrabi momkovu kapu, istare se .... onda je baci momku na glavu. - Ne boj se, majko! Nije mi nita bilo - vie djevojka babi - no da te erca pobiti. Baba nee biskanja, no pita er gdje bi pustila vodu. - Eno, majko, one plotine, moe za nju - veli djevojka i pokae kneza. Baba ode, klekne i pua vodu iz one boice. Prisutni prodrauju kneza, ali knez ni mukajet za to. - Neka babe, djeco, nek se smiri! - veli knez. Ali baba sad zametne itavu raspravu sa knezom. - ta je, kee, crn ti obraz - svaa se baba. - Ja ti dadoh dijete ko potenu ovjeku, da te lijepo slui, a ti napuo nekakve bezobraznike pa mi dijete ocrnobrazie. Jazuk ti bilo, kee! - Nemoj majko! Nije mi nita bilo - vie djevojka i umiljava se oko majke. - Evo mene, majko, nije meni nita, majko! Baba rui er, goni je i tue s turom, a sa knezom se jednako svaa. - uti, baba, tvoja se erka pomamila i upalila, pa pristaje sa momcima, pa ti okalja obraz. - Okaljat e, kee, i tvoj, dok je ne uva, a dovodi one kalae, bezobraznike i jaramaze u kuu. Ja sam je dala na tvoj obraz i tvoje potenje, a ti: jazuk ti bilo! - Neu ja, baba, da me sramoti - osijee knez - zbog one tvoje upaljenice. Ne slua me, a namamljuje momke, nego eno ti je pa je vodi. Dok se baba svaa sa knezom, djevojka namiguje na pojedine sijeldije, ali dobro pazi da je baba ne vidi. - ta je tebi ...... jedna. ta si se pomamila, pa se opogani naemu kezu na obraz! - rui baba er i tue je turom. - Nijesam, majko, ivota mi! - umiljava se djevojka oko babe. - Ja dobro sluam i uvam kneev obraz, nego daj, majko, da te pobitim. - E pa dobro - veli baba poto se malo kao odljutila - eto ba ostani opet u keza, sluaj ga, dobro uvaj goveda i esto mrsi, a nemoj zaboraviti i na keev obraz, jer bi jazuk bilo da mu se ko na obraz opogani. - uvat u, majko, uvat u, ne brini se - vie djevojka, umiljavajui se oko babe. - Evo ti je, kee, na obraz i pazi je. Zbogom! - veli baba knezu i ode. Djevojka prati babu, poskakujui s noge na nogu, a kad bude na vrata, gurne je, udari nogom i cvrkne za njom, pa se onda vrati i igra po sobi cvrkajui drugom i pjevajui: Predem, predem majinu kuelju, uvam, uvam babova goveda. avo spri majinu kuelju, vuk poklao babova goveda. Vrckam, vrckam, da se bolje prckam, j...na sam, vesela sam, I ako sam, neka sam, Drago mi je i opet u!

94

Narodna drama

Poto je pjesmu ispjevala igrajui, digne opreinu i kao mrsi goveda, pruajui ruku sijeldijama ispod nosa: - a, sivonja, aronja, a soli, mog voli! - i onda vabi goveda, nazivajui ih raznim imenima, vrlo aljivim, bezobraznim. Najpolje vabi i pse: u, varo-ve-e! Ma-a-a! Ma-a-a! i lijeva mu kao ispod opreine. Djevojka sad nabraja sve goru od gore, pa onda broji goveda, udarajui ih drugom po glavi: - Jedno, dvoje, j... i tree. Jedno, dvoje, j... i tree! Brojei tako goveda, zagleda pojedine sijeldije u oi u vrlo poudnim pokretima. Najpolje uhvati jednoga navue ga na se, obuhvati ga rukama i nogama, a pomae: - Haj majko! Udavi me pas. Pomagaj, majko, zaboga! Baba se nada toj pomagnjavi pa eka pred vratima i im uje to, odmah uleti u sobu i tue onoga to ga djevojka dri: - A? U ta li smo doba, orjate jedan! - psuje baba i vie: - Zar ti moje dijete da gnjavi tu i crnobrazi, bezobraznie jedan? Crn ti pasji obraz! - Ne udri baba, pomamila se, nijesam ja kriv, no me ona tvoja ...... navue - pomae onaj to ga je djevojka na se navukla, ali baba jednako mlati i tue, a osobito ako je ljuta i karim na dotinoga. No ipak, ako onaj lijepo moli, udarci su laki, a ako se ljuti i vie, baba se jo razgoropadi vie, pa esto i napolje onoga baci. Poto se onaj oteo, ili ga je djevojka sama pustila, ona ustane, pa oblijee oko majke i moli je: - Ne boj se, majko, meni nije nita, majko. Pas je stio, ali mu ja nijesam dala. Ja uvam i tvoj i kneev obraz, no da te erca pobiti. Baba se ljuti i tue djevojku turom: - to opogani keev obraz, bezobraznice jedna? Nalet te bilo, ti nijesi vie moje dijete, ajde od mene - i goni je od sebe, ali se djevojka jednako umiljava i pravda se babi, kao da joj je onaj htio udariti na obraz, ali da ona nije dala. Uope ponavlja se cio prizor i svaa sa knezom kao i prije, pa i sa eri, ali se opet umiruje i ostavlja djevojku u kneza, preporuivi joj da dobro uva goveda i obraz: - A evo sam ti i pletiva naprosila, da plete i radi, - veli baba - ila sam po muljima, po m...a, po Lipniku, po Lizniku. Naprosila sam turundila, mavila, zelenila, crvenila, utila, mutila. Na, pa radi ko i ostale tvoje druge i vrsnice! Baba odlazi, a djevojka je prati, kao i prije, igra, prede, pjeva, namigiva, navlai jednoga na se, pomae, baba dolazi, tue onoga itd., ponavlja se cio prizor kao i prije. Knez se ve raljuti, pa osijee babi da joj nee vie djevojke u najam, nego neka je vodi kud joj drago. Kad djevojka uje to, stane igrati i pjevati; Udaji me, mila mati! Sad mi valja, sad mi daj! Sad ti jadna umrijeh ja! Baba otpjevava djevojci:

95

Narodna drama

Stani malo, eri moja, dok opredem lan, i sakupim dar! Djevojka opet pjeva: Udaji me, mila mati, sad mi valja, sad mi daj, ekat vie neu, haj! Baba e joj: Stani malo, eri moja, dok proberem ja! Djevojka: Udaji me, mila mati, Umrijeh ti ja! Baba udari jednoga turom i pita: Otli ovog, eri moja, da ti majka da? Djevojka doe pred toga, zagleda mu u oi i odgovara: Neu ti ga mila mati, l....d je taj! Udaji me, mila mati sad mi valja, sad mi daj, umrijeh ti sada, haj! Baba udara drugoga i pita je: Otli ovog, eri moja, da ti majka da? Djevojka ga zagleda i odgovori: Neu ti ga, mila mati dugo... je taj!

96

Narodna drama

Udaji me, mila mati, sad mi valja, sad mi daj! Baba je i dalje pita da li e ovog ili onog, ali djevojka nee ni jednoga jer je neki "krivo...", neki "kratko..." itd. Kad je baba obredala veinu igraa i dola do onoga koga je djevojka begenisala, za toga odgovara: Toga ou, mila majko, Tog mi daj. Bez njega u umrijeti, haj! I toga momka djevojka navue na se, ali ga baba nee da tue, jer je biva udala er za njega, nego sad baba tui: - Kuku meni jadnoj! Kud e ova crna druga sama? - tui baba i ee se ispod opreine. - A ta e sama? - viu sijeldije babi - trai kakvoga eda pa se udaj. - A ta e mi edetina i jadetina, moj sinko? - pita baba tuno. - A ti saleti kakvog momka, pa neka te uzme. - Momka, sinko, momka, a ta e mi stari i jadi, kad od njega fajde nema. - Eto, baba, kneza, on je mlad, pa poi za njega - veli neko izmeu sijeldija. - A kez? je li kez? - pita baba i namiguje na kneza i isto joj milo to joj pomenue kneza, pa aikuje s njime. - Ja po kneza, baba! Knez je dobar na nekoj stvari pa e ti dobro pretresti stelju - viu igrai, a baba na zlo gotova, pa dokopa kneza i navue ga na se a zapomae: - Ne daj, eri, udavi me kez, jazuk mu bilo! er pripane pa mlati po knezu turom. - Kuku meni, udavi mi majku! - vie djevojka. - Nee joj biti nita! - razgovaraju igrai djevojku - vjeta je baba tome. U to se i baba iskoprca ispod kneza pa razgovara er da joj nije bilo nita, a u isto vrijeme ispusti ispod opreine maku ili kakvu guku rutina. - Izjalovi se baba! - viu sijeldije. - Kuku meni, majko! Kuku meni, brate, izjalovi mi knez mater - kuka djevojka u sav glas, kao da je baba pobacila muko dijete. - Goni ..... i .....! - vie knez - osramotie mi kuu i selo! - Goni goni! - viu sijeldije, te obino oni momci koje je djevojka na se navlaila skoe i istjeraju napolje babu i djevojku, te je igra zavrena.

97

Narodna drama

Babe i djevojke - napomena

Tekst prema: Toma A. Brati i St. Deli: Narodne igre sa sijela i zbora u Gornjoj Hercegovini, Sarajevo, 1906, str. 68-73. "I ovaj tekst potvruje da su iste igre u Hercegovini poznate svim stanovnicima, bez razlike vjere, katolicima, pravoslavnima i muslimanima. Nain kako se mukarac oblai u ensko odijelo da bi predstavljao enu, zatim erotski sadraj i osobito detalj da baba pobaci maku ili lutku od krpa, veoma je dobro poznat Hrvatima i u drugim krajevima, kako u blizim Konavlima, tako gore na sjeveru u samom predgrau Zagreba, u Horvatima. U izdanju Brati-Deli tekst "Baba i djevojka" popraen je jednom slikom. Izvodi se na sijelu" (N. Bonifai Roin, Narodne drame, poslovice i zagonetke, str. 187)

98

Narodna drama

ANTE I PANTE
Na pai se Straila, lutke, uinjene kao poljska straila, tuku zbog blaga. Lutkar, pokriven travom ili kaputom, lei izmeu lutaka, dri ih rukama, pokree ih i za svaku od njih mijenja glas. Nekad lutke predstavljaju zloestog pijanca ANTU koji se valja po blatu i napada dobrog i budalastog PANTU, pa se ovaj brani. Njihova svaa odvija se ovako: PANTE (udari pijanog antu.) ANTE: Budalo, to si me napao? PANTE: to pije toliko? ANTE: Ti si lud. Ne pijem za tvoje novce. Ja radim za sebe i troim svoje novce, a to se tebe ne tie to ja pijem. PANTE: Kako me se ne tie, kad ti uvijek mene napada kad si pijan. ANTE: Tko je pijan? Ja nisam. (Ponu se tui.) PANTE (ga istue): Evo ti pa se nosi doma. ANTE (pade): Ajoj, ubio me! (Die se.) Idem na sud, to si me tukao. PANTE: Idi, idi, ja se ne bojim suda nikakvoga. Ti si prvi poeo. (Raziu se.)

99

Narodna drama

ante i Pante - napomena

Tekst prema: Narodne drame, poslovice i zagonetke, prir. Nikola Bonifai Roin, Pet stoljea hrvatske knjievnosti, knj. 27, Zora - Matica hrvatska, Zagreb, 1963, str. 125. Kazivali uenici Milan Buljeta i Marijan iki, ainci, 1960, zapisao N. Bonifai Roin. "ante i Pante su popularna imena lutaka u Slavoniji i na Baniji, ula su u narodne poslovice kad se za neke ljude kae da su svadljivi ili da su esto zajedno." (N. Bonifai Roin)

100

Narodna drama

GAPAR I MELKO
U Slakovcu kod akovca u Meimurju dvije lutke predstavljaju brau koji se svaaju zbog mee. Lutkar lei pod klupom koja je pokrivena plahtom. Sa svake strane klupe digne po jednu ruku u kojoj dri lutku. Za svaku lutku mijenja lutkar svoj glas. Lutke najprije lee na podu, svaka sa svoje strane klupe. GAPAR (se prvi digne na klupu i zove): Melko, Melko! MELKO (se polako digne): Kaj je? GAPAR: Starei su nam pomrli. Bomo se delili. Mej su pokojni japa rekli da bu tu meja. (Pa s rukom udari po klupi.) MELKO: Ne, Gapar, meni su pak rekli da bude tu! (I udari rukom po drugoj strani klupe.) GAPAR: Meni pak tu! (Opet udari po svojoj strani.) MELKO: A meni tu! (Udari gdje i prije. Tako udaraju i svaaju se dok se ne potuku i padu na tlo, svaki na svoju stranu klupe.) MELKO (se sada die i zove): Gapar, Gapar! GAPAR (se polako die): Kaj bi rad, brat? MELKO: Starei su nam pomrli. Bomo se delili. Mej su pokojni japa rekli da bu tu meja. (Udari na svojoj strani.) GAPAR: Ne, brat, pokojni japa su meni rekli da bu tu! (Udari gdje je i prije udarao. Tako dalje tuku i svaaju se zbog mee dok se opet ne potuku i padu dolje.)

101

Narodna drama

Gapar i Melko - napomena

Tekst prema: Narodne drame, poslovice i zagonetke, prir. Nikola Bonifai Roin, Pet stoljea hrvatske knjievnosti, knj. 27, Zora - Matica hrvatska, Zagreb, 1963, str. 124. Kazivao Franjo Srnec, Slatkovec (Meimurje), 1957, zapisao N. Bonifai Roin. U drugim Meimurskim mjestima postoji vie varijanti ove igre. Izvodi se s lutkama, a lutkar je sakriven ispod klupe i obino lei. Gapar i Melko (Melkior) imena su biblijskih mudraca (sveta tri kralja).

102

Narodna drama

RJENIK
Ad libitum (lat.) - po elji, po volji ajvan (tur.) - stoka, stado 'ala - halja alavija (tal. alla via) - kako treba aldoma (ma.) - likovo, pie koje se pije po svretku nekog posla ale - ali aman (tur.) - milost, pomo; zaboga, boga mi anda - onda ar (kajk.) - jer arin (tur.) - mjera za duljinu, lakat (oko 70 cm) a (ak.) - jer aikovati (tur.) - udvarati, ljubovati avlija (tur.) - dvorite babo (tur.) - otac bandira (tal.) - zastava bandur (ma.) - straar, pandur bantuvati (ma.) - dosaivati, smetati, uznemiravati bareta (tal.) - kapa begenisati (tur.) - odabrati benefaktor (lat.) - dobroinitelj besida - jezik beteg (ma.) - bolest bigairi ak (tur.) - nepravedno, bespravno bilikum (od njem. willkommen! - dobrodoao!), ovea aa, pokal; dobrodolica; gost koji je prvi put dolazio nekome u kuu morao je neko naiskap popiti svoj bilikum (obino bi se i napio, jer je koliina vina bila povea) bin - bih biskanje - ienje kose od uiju blek (njem.) - krpica, komad tkanine bo - jer bokat - advokat, odvjetnik bole - bolje bula (tur.) - muslimanska ena burunduk (tur.) - svileni rubac ca - to ci - zbog, radi cifrast (njem.) - kien, lijep cijeniti - misliti, smatrati cik - pokraj, uz, pored antrati - mrmljati e (kajk.) - ako erin - svod nad ognjitem es (kajk.) - kroz in - cijena, vrijednost iinja - istoa; povjerenje kometi (kajk.) - utjeti ova (tur.) - oha, vrsta tkanine rlen (kajk.) - crven ubak - ovjek s velikim ustima damijana (tal.) - demion, velika opletena boca denuti - staviti dikla - djevojka diliti se - rastati se, otii divan (tur.) - razgovor, vijee, sijelo domorodec - domoljub, rodoljub dopust - doputenje dradiski - pridjev prema imaginarnoj banovini Dradiji drugi (kajk.) - drugi put drzga - vrsta trave, drezga efendum (tur.) - gospodine moj erbo - jer eviva (tal.) - ivio (ivjela)

103

Narodna drama

fajda (tur.) - korist, dobitak falda (njem.) - nabor, bora fant (tal.) - momak, mladi farabut (tal.) - varalica, hulja, nitkov, vjetrogonja fela (ma.) - vrsta fiku (lat.) - ovdje: vinotoa fletan (njem.) - marljiv, okretan, brz fora (tal.) - van ftekniti (kajk.) - utaknuti, ugurati galijot (tal.) - lopov, objeenjak gazija (tur.) - junak, ratnik gda (kajk.) - kad golica (ak.) - kabli, maleno vjedro guka - gruda, smotak guvernati (tal.) - upravljati, vladati; uvati, paziti gvantijera (tal.) - posluavnik, pladanj handar (tal.) - orijentalni dvosjekli bode hmet - seljak, teak hrmli - umrli ia - hia, kua Janko Vojvoda - Sibinjanin Janko (Hunyadi Jnos, 1387-1456), maarski vojskovoa i dravnik rumunjsko-slavenskog podrijetla; proslavio se u mnogim borbama s Turcima (prodor do Kosova 1443), a osobito obranom Beograda 1456, nakon ega je umro od kuge u Zemunu; sin mu je bio kralj Matija Korvin (Klai) japa (kajk.) - otac japica (kajk.) - dem. od japa jaramaz (tur.) - nevaljalac jaspra (gr.) - sitni srebrni novac; novac uope jatagan (tur.) - veliki zakrivljeni orijentalni no java (tur.) - polagan, lijen, nemaran jazuk (tur.) - grijeh, teta jeerma (tur.) - prsluk je-da - da li, da

judik - moda: idov ili sudac (?) jur - ve ka - koja; kada kade (ak.) - gdje kala (tur.) - lopov, propalica, rasipnik kamparan (tal.) - kabanica; vojnika bluza kapi (ak.) - vr, pehar kaporal (tal.) - kaplar, nii vojni in kapot - kaput karika (ma.) - prsten, obru; "vanderek", kruna zdravica karim (tur.) - bijesan, rasren katig (lat.) - kazna katigati (lat.) - kazniti kazu (lat.) - sluaj kez - knez kibja - posuda za nudu u zatvorskim elijama klafrati (njem.) - brbljati, blebetati kletu - sljedee godine ko - kao; ako koli - tko li kolona (lat.) - stup komora (tal.) - soba kostanj - kesten kostura - vrsta noa kotrig - lan, pripadnik krijanca (ak.) - pristojnost, uljudnost Krnje - Karneval, Poklad, Fanik krorta (tal.) - prsluk kteri (kajk.) - koji ku - koju kumpanija (tal.) - drutvo, druina kuntenat (tal.) - zadovoljan kupica (tal.) - aa kura (franc.) - hrabrost kunuti (njem.) - poljubiti lae (kajk.) - hlae lampu (njem.) - fenjer, runa svjetiljka lanver (njem. Landwehr) - kopnena vojska; redovna vojska lego (ak.) - nego Leljo - staroslavenski bog ljubavi; esto se spominje u narodnoj knjievnosti kao

104

Narodna drama

zaziv i sl. librusina (lat.) - knjietina lih - samo lipost - ljepota lira - vrsta ianog glazbenog instrumenta lito - brzo, hitro lug - pepeo ljeb - hljeb, kruh

nazor - pozornost ne - njih; nije, nema nebog - jadan ne - neto neijn (kajk.) - njen nemuat - neoenjen nenadeju - nenadano nesti - nositi nis - nisam nje - njih

m - moja madron (lat.) - upala maternice majdek - hajde man - uzalud mana - blagodat manduna (tal. madonna) - gospoa martulos (tur.) - kranin u turskoj vojsci; vojnik, vojniina maa - hvataljka za ar, klijeta; maska maalah (tur.) - uzvik sjajno!, bravo! mataiti (tal.) - ludovati materiina - maternica mavilo (tur.) - plavilo, modrilo milovati - aliti miretina (prema lat. murus - zid) - ruevina minjice - gajde, vrsta narodnog glazbala s mijehom mito - nagrada mnokrat - mnogo puta motra - bojni ples mraz - mrnja mrsiti (koga) - hraniti (koga); osobito stoku solju muati - utjeti mudante (tal.) - gae murtat (tur.) - odmetnik, izdajnik mustai (franc.) - brkovi muak - mu; mukarac naj (kajk.) - nemoj najhuji - najgori najmre (kajk.) - najprije, prvo najpredi (kajk.) - najprije nalet (tur. lanet) - prokletnik, nesretnik, avo; nalet te bilo - proklet bio

oberfiku - nadvinotoa obitati - obeati oblagati - naplatiti, nadoknaditi oblast - vlast odar - dar odii - dii, uzdii odskusa - rije nepoznatog znaenja odvernue (kajk.) - odbijanje odvernuti (kajk.) - odbiti ogota - magarica ohoj - oko ol - ili olit, olito (ak.) - crijevo; kobasica, krvavica ontrat - onda opojiti - obeati oposlovati - zaposliti opreina - pregaa orjat (tur.) - hulja, lopov otli - hoe li otoplja - moda: suza otur (tur.) - sjedaj, sjedni palac - palaa pantlika (njem.) - vrpca, traka pargar (franc.) - vrsta gustog pamunog platna pariati (tal.) - pripraviti paica - komad slanine pinez - novac plenipotencija (lat.) - punomo pleiv - elav pobititi - istrijebiti ui iz glave podra - podrka pokehdob (kajk.) - poto, jer, budui da

105

Narodna drama

pomagati - zapomagati pomagnjava - zapomaganje pomlja - panja, briga ponemeti (ak.) - poludjeti posukoliti se - osokoliti se, ohrabriti se, usuditi se potekar - apotekar, ljekarnik potratiti - ubiti; potroiti poviti - rei, ispriati pozabiti (kajk.) - zaboraviti pozor - pogled pre - prema prem - upravo, ba, doista; vrlo, previe premoneji (ak.) - moniji, bogatiji prepustiti - propustiti preskrbiti - priskrbiti, dobaviti, pobrinuti se presnac - vrsta kolaa prez - bez prin - prije pripejati (ak.) - dovesti prlina - praina, ljunak prvi (kajk.) - prvi put prun (tal.) - zatvor pul (ak.) - pola pundejak - ponedjeljak pusni (ak.) - pokladni pustolovina - ostavtina rabo (ma.) - raun rastomfati - razbiti, potrgati raziti (kajk.) - razii reeta (tal.) - recept rekuriti - prizivati se na vii autoritet, utei se; aliti se reversun - poloaj odbijanja desnim maevima u korulanskoj moreki (nalik teniskom back-handu) rezil (tur.) - osramoen, posramljen rutina - krpetina, dronjak ruvo - ruho sakramilijunski - koji se odnosi na tisuu (ili milijun) sakramenata saktijan - safijan, fina koa savijati - previjati se - sve

shod (ak.) - izlaz sijeldija (tur.) - sudionik sijela skomantiti - vikati sledi (ak.) - sljedee smaniti - unititi, potamaniti smijenje - pravo, dozvola smunja - smutnja, nered so - sve soldi (tal.) - novci solo (tal.) - samo speluvanje (kajk.) - izvoenje, predstava sprava - priprava, priprema stio - htio storiti (ak.) - stvoriti; uiniti struditi se (ak.) - namuiti se strvno - meso svrha - kraj, zavretak arvale (tur.) - iroke hlae ah - htjedoh ega - obiaj; ala erbet (tur.) - vrsta slatkog pia ikati se (franc.) - pristajati, dolikovati, biti lijep, otmjen krljak, krlak (kajk.) - eir krnicl (njem.) - papirnata vreica lar (njem.) - koprena, veo panjoleta (tal.) - hvastanje, nadmetanje rijeima (figura u korulanskoj moreki) pa (tal.) - ala, zabava piiti (njem.) - iljiti templin (njem.) - ig; ovdje: zdravica stoloravnatelju tilet (tal.) - bode trof (njem.) - kazna, globa trofati (njem.) - kazniti, globiti tuc (njem.) - kratka puka, karabinka up - upalj talir (njem.) - stari austrijski novac tambrlin - bubanj Tataija - tatarska drava tei - trati tentoga - meutim tere - v tere - u kojoj tevtiiti (tur.) - istraivati titulu (lat.) - naziv, naslov, natpis

106

Narodna drama

toli - toliko tork (kajk.) - utorak tr - ta traboloz (tur.) - vrsta svilenog pojasa tragla (njem.) - nosilo trajati - provoditi trator - tratinica, krasuljak treh (kajk.) - tri treti (kajk.) - trei put Trojaki - blagdan sv. Trojstva, Duhovi trud - muka, napor trudan - umoran tura - sveanj, smotak turica - duhan u listu; dem. od tura (v.); takoer i vrsta maske turundilo (tur.) - naranasta boja umiljeno (lat. humilis) - ponizno, skromno upaziti - opaziti uspraati - zapitati ustri - ubrati, otrgnuti ustrpijenstvo - strpljenje utaiti se - utjeiti se v, va, vu - u vaditi (ak.) - uiti, poduavati vaj - jad, muka vaje (ak.) - odmah vala (tur.) - boga mi vandrek (njem.) - pehar koji "luta", iz kojeg piju svi u drutvu vatralj - lopata za prenoenje vatre Vazanj - Uskrs ve (kajk.) - vie

vekrat (kajk.) - vie puta ve, vee - vie Veljo more - rt na junoj strani otoka Lastova veriga - lanac, okov viku - uvijek; uz negaciju: nikad vnon - mnom voja - volja vratilo - drveni valjak na tkalakom stanu vre (kajk.) - ve vu - u vujti (kajk.) - ui Vuk despot - Zmaj Ognjeni Vuk, historijski Vuk Grgurevi (15. st.) iz porodice srpskih despota Brankovia, istaknuti junak narodne pjesme (Klai) vun - van vunbacitel (kajk.) - izbaciva za - zato zameritati - zasluivati zavrgnuti se - zabaciti zbantuvati (ma.) - uvrijediti zebrati (kajk.) - izabrati zeti (kajk.) - uzeti zgore - izgorio zimavac (ak.) - uzimalac zitei (ak.) - istrati zvun - izvan bara (tal. sbarra - prepreka, jaram) - drvena ograda (u koju stave vola kad mu sijeku glavu)

107