John Fante - Priekaj proljee, Bandini

Sad kad sam ostario, ne mogu se osvrnuti na Priekaj proljee, Bandini, a da mi se taj trag ne gubi u prolosti. Ponekad, kad nou leim u krevetu, neka fraza, ulomak, ili neki lik iz tog ranog djela u stanju me je hipnotizirati, pa u polusnu ispredam reenice i iz toga stvaram neko melodiozno sjeanje na staru spavau sobu u Coloradu, na moju majku ili oca, na moju brau i sestre. Neshvatljivo mije da me neto to sam napisao tako davno moe umiriti kao taj polusan, a ipak se ne mogu natjerati da se osvrnem, otvorim taj prvi roman i iznova ga proitam. Bojim se, ne bih mogao podnijeti da me raskrinka moje vlastito djelo. Siguran sam da vie nikad neu proitati tu knjigu. A siguran sam i u ovo: svi ljudi u mom spisateljskom ivotu, svi moji likovi mogu se pronai u tom ranom djelu. Tamo nema vie nieg od mene, samo sjeanje na stare spavae sobe i zvuk papua moje majke dok ide prema kuhinji. Ovu knjigu s ljubavlju i potovanjem posveujem svojoj majci, Mary Fante; i svom ocu, Nicku Fanteu, s ljubavlju i divljenjem. Priekaj proljee, Bandini Dolazio je gacajui po dubokom snijegu. To je zgaen ovjek. Zove se Svevo Bandini i ivi tri bloka niz ulicu. Hladno mu je, cipele su mu pune rupa. Tog ih je jutra zakrpao komadima kartona od kutije za makarone. Makaroni iz te kutije nisu plaeni. Toga se sjetio dok je u cipele stavljao karton. Mrzi snijeg. On je zidar, a snijeg je smrzavao buku meu ciglama koje je zidao. Ide kui, a pita se

ima li ikakvog smisla da poe kui? Kad je kao djeak bio u Italiji, u Abruzziju, i tamo je mrzio snijeg. Nema sunca, nema posla. Sada je u Americi, u gradu Rocklinu, u Co-loradu.1 Upravo se vraa iz igranice Imperial. I u Italiji su planine, poput onih bijelih planina nekoliko kilometara prema zapadu. Planine su poput golemih bijelih haljina sputenih okomito na zemlju. Prije dvadeset godina, kad mu je bilo dvadeset, u naborima te divlje bijele haljine gladovao je cijeli tjedan. U planinskoj kolibi naloio je vatru. Zimi je tamo gore opasno. Kvragu i opasnost, rekao je, jer mu je tada bilo tek dvadeset godina, u Rocklinu je imao djevojku i trebao mu je novac. I krov kue se ulegnuo pod teretom snijega. Uvijek gaje muio, taj divni snijeg. Nikad nije dokuio zato nije otiao u Kaliforniju. Ipak je ostao u Co-loradu, u dubokom snijegu, jer sada je bilo prekasno. Di1 Abruzzi (Abruzzo) je regija u sredinjoj Italiji, na jadranskoj strani. Rocklin je grad u Kaliforniji, a radnja romana zbiva se u Boulderu u Coloradu, gdje se autor kolovao, a ovdje gaje preimenovao u Rocklin. (Sva pojanjenja u knjizi valja uzeti kao opaska urednika.) van bijeli snijeg je poput divne bijele ene Sveva Bandi-nija, tako bijele, tako plodne, koja lei u bijelom krevetu u kui u Ulici VValnut broj 456, Rocklin, Colorado. Oi Sveva Bandinija prosuzile su na hladnom zraku. Smee, blage, to su enske oi. Na porodu ih je ukrao svojoj majci jer nakon roenja Sveva Bandinija, njegova majka se promijenila, uvijek je bila bolesna, uvijek s boleivim oima nakon njegova roenja, i onda je umrla, pa je na Svevi bilo da ima te tople smee oi. Svevo Bandini je teak sedamdeset kilograma, ima sina koji se zove Arturo koji gaje volio hvatati za obla ramena da osjeti zmije ispod koe. Dobar je to ovjek, Svevo Bandini, miiav, ima enu koja se zove Ma-ria, ije se tijelo i misli tope poput proljetnog snijega ve na samu pomisao na njegova miiava bedra. Ona je tako bijela, ta Maria, kad si je gledao inilo se daje vidi kroz tanki sloj maslinova ulja. Dio cane. Dio cane. To znai Bog je pas, a Svevo Bandini je to govorio za snijeg. Zastoje Svevo veeras na pokeru u igranici Imperial izgubio deset dolara? On je jako siromaan, ima troje djece, makaroni nisu plaeni, kao ni kua u kojoj su troje djece i makaroni. Bog je pas. Svevo Bandini ima enu koja nikad nije rekla: daj mi pare da nahranim djecu, nego ima enu s velikim crnim oima, boleivo blistavim od ljubavi, i te su oi bile nekako posebne, vjeto su mu zagledavale u usta, u ui, u trbuh, i u njegove depove. Te su oi tako pametne na tuan nain, jer su uvijek znale kad je igranica Imperial dobro poslovala. Takve oi na eni! Vidjele su sve stoje bio i sve emu se nadao, ali nikad mu nisu zavirile u duu. To je nekako udno, jer Maria Bandini je ena koja je sve ive i mrtve gledala kap due. Maria zna to je Prieka] proljee, Bandini dua. Dua je besmrtna i ona to zna. Dua je besmrtna. Pa, togod bila, dua je besmrtna. Maria ima bijelu krunicu, tako bijelu da bije zauvijek izgubila ako bije ispustila u snijegu, i molila se za duu Sveva Bandinija i svoju djecu. A kako nije bilo vremena, nadala se da negdje na ovom svijetu netko, neka redovnica u nekom tihom samostanu, netko, bilo tko, ima vremena da se moli za duu Marije Bandini. Ima bijeli krevet koji gaje ekao, u njemu lei njegova ena, topla, eka, a on gaa po snijegu i razmilja o neemu to e jednog dana izumiti. Tek ideja koja mu je javila: snjeni jastuk. Od kutija za cigare napravio je model. Tu je bilo neeg. A onda se stresao kao kad vas sa strane dotakne hladni metal, i odjednom se sjetio koliko je puta ulazio u topli krevet kod Marije, sjetio se siunog hladnog kria na njezinoj krunici koji gaje u hladnim zimskim noima doticao po tijelu poput drhtave male hladne zmije, kako bi se naglo povukao na jo hladniji dio kreveta, zatim je mislio o spavaoj sobi, o kui koja nije otplaena, o bijeloj eni koja beskonano eka strast, i to vie nije mogao podnijeti, pa je u bijesu zagazio u dublji snijeg pored plonika, putajui da mu se bijes ispuca u snijegu. Dio cane. Dio cane. Ima sina koji se zove Arturo, a Arturo ima etrnaest godina i sanjke. Kad je skrenuo u dvorite svoje kue koja nije otplaena, noge su mu same od sebe jur-nule prema vrhovima drvea, leao je na

leima, a Artu-rove sanjke su i dalje ile, klizile su prema snijegom prekrivenom grmu ljiljana. Dio cane! Rekao je tom klincu, tom malom gadu, da sanjke ne ostavlja kod ulaznih vrata. Svevo Bandini je osjetio kako mu hladnoa snijega napada ruke poput mahnitih mrava. Ustao je, pogledao prema nebu, akom priprijetio Bogu i gotovo se sruio od bijesa. Taj Arturp. Taj rgali gad! Izvukao je sanjke ispod grma ljiljana i sa sustavnom brutalnou otrgnuo klizaljke. Tek kad ih je posve unitio sjetio se da su sanjke kotale sedam dolara i pedeset centi. Stajao je otresajui snijeg s odjee, s onim udnim osjeajem topline u nogama tamo gdje je snijeg uao u cipele. Sedam dolara i pedeset centi baeno u vjetar. Diavolo! Neka si klinac sam kupi nove sanjke. Ionako su mu drae nove. Kua nije otplaena. Ona mu je neprijatelj, ta kua. Ima svoj glas i uvijek govori o njemu, kao papiga, neprestano zvoca istu stvar. Kad god mu daske na trijemu zakripe pod nogama, kua bi bezobrazno rekla: ti me ne posjeduje, Svevo Bandini, i nikad neu biti tvoja. Kad god bi taknuo kvaku na ulaznim vratima bilo je isto. Petnaest godina ta ga je kua muila i izluivala svojom idiotskom samostalnou. Jednom ju je htio minirati i raznijeti u komadie. A jednom je predstavljala izazov, ta kua tako nalik eni, mami ga daju uzme. Ali za trinaest godina se izmorio i oslabio, a kua je postajala sve arogantnija. Svevo Bandini vie nije mario. / Bankar koji je posjedovao tu kuu bio je jedan od /njegovih najgorih neprijatelja. Od pomisli na lice tog bankara srce bi mu poelo tako tui kao da hoe sagorje-ti. Helmer, bankar. Najgore smee. Koliko je samo puta morao stajati pred Helmerom i govoriti kako nema dovoljno novca da prehrani obitelj. Helmer, uredno poeljane sijede kose, njenih ruku, oi bankara suzile su se kao koljke kad je Svevo Bandini rekao da nema novca za otplatu svoje kue. Morao je to proi bezbroj puta, a Helmerove njene ruke su ga ivcirale. Nije mogao razgovarati s takvim ovjekom. Mrzio je Helmera. Poelio mu je slomiti vrat, iupati mu srce i izgaziti ga nogama. Kad bi mislio o Helmeru mrmljao bi: dolazi i taj dan! To nije njegova kua i ve gaje sam dodir s kvakom podsjeao da mu.ae pripada,.,,..,..,__......... ......... ............._.,,.,....._. Priekaj proljee, Bandi Zove se Maria, a pred njezinom je crnim oima i mrak bio svijetao. Na prstima se povukao u kut, na stolicu kod prozora sa sputenim zelenim zastorima. Kad je sjeo koljena su mu kljocnula. Kao da su se dva zvonia oglasila za Mariju, a on pomisli kako je glupo da ena toliko voli svog ovjeka. Soba je bila tako hladna. Iz usta mu je izbijala para. Poput hrvaa se muio s vezicama. Uvijek muke s tim vezicama. Diavolo! Hoe li tek kao starac na samrtnoj postelji nauiti vezivati svoje cipele kao svi ostali ljudi? - Svevo? -Da. - Nemoj ih potrgati, Svevo. Upali svjetlo i ja u ti ih razvezati. Nemoj ih u bijesu potrgati. Boe na nebesima! Djevice Marijo! Zar to nije tipino za enu? U bijesu? Zbog ega se trebao razbjesniti? O Boe, dolo mu je da akom razbije prozor! Noktima je trgao vor na vezicama. Vezice! emu uope slue vezice za cipele? Uhhh. Uhhh. Uhhh. - Svevo. -Da. - Ja u. Upali svjetlo. Kad vam hladnoa hipnotizira prste, zapetljana vezica je nepopustljiva kao bodljikava ica. Jednim trzajem iz ramena dao je oduka svom nestrpljenju. Vezica je glasno pukla, a Svevo Bandini je skoro pao sa stolice. Uzdahnuo je, zatim i njegova ena. - Eh, Svevo. Opet si ih potrgao. - Tja - rekao je. - Ne misli valjda da u u cipelama poi u krevet? Spavao je gol, prezirao je donje rublje, ali jednom godinje, s prvim pahuljama snijega, na stolici u kutu uvijek bi ga ekalo zimsko rublje. Jednom se narugao toj zatiti; bjlojeto oae godine, k^4je skom uffiLQod gripe i upale plua; bila je to zima kad je ustao iz samrtnike postelje, u bunilu od groznice, s muninom od tableta i sirupa, i oteturao do kuhinjskog ormaria, na silu progutao aku oguljena enjaka i vratio se u krevet da ga skupa sa smru iznoji iz sebe. Maria je vjerovala da su ga njezine molitve

izlijeile, a on je nakon toga poeo vjerovati u iscjeljenje enjakom, ali Maria smatra da enjak dolazi od Boga i da nema nikakvog smisla da to Svevo Bandini osporava. On je mukarac i grozio se samog sebe u dugim gaama. Ona je Maria, i od svake mrlje na njegovom rublju, svakog dugmeta i konca, svakog mirisa i dodira, bradavice su joj bridjele od radosti koja je dolazila iz samog sredita zemlje. U braku su petnaest godina, on je rjeit, govorio je dobro i esto o ovome i onome, ali rijetko bi izustio: volim te. Ona mu je ena i rijetko je govorila, ali gaje esto zamarala neprestanim: volim te. Doao je do kreveta, gurnuo ruke ispod pokrivaa i pipajui traio tu neuhvatljivu krunicu. Zatim se zavukao pod plahte i estoko je zgrabio, rukama je obgrlio i sputao svojim nogama. Nije to bila strast, to je tek hladnoa zimske noi, a ona je malena peica koja gaje na poetku privukla svojoj tugom i toplinom. Petnaest zima, svake noi, a ena je topla i prima njegovo tijelo ledenih nogu, dlanova i ruku hladnih kao led; pomislio je na takvu ljubav i uzdahnuo. A maloprije mu je igranica Imperial odnijela zadnjih deset dolara. Kad bi barem ta ena imala neku manu da zasjeni njegovu vlastitu slabost. Uzmi Teresu De-Renzo. Mogao se oeniti Teresom DeRenzo, ali bila je rasipna, previe je priala, dah joj je zaudarao na kanalizaciju, i ona se - snana, miiava ena - topila od sla/-bosti u njegovom zagrljaju: kad se samo sjeti! A Teresa DeRenzo je bila i via pd njega! Pa, sa enom kaoitoie Priekaj proljee, Bandini Teresa s uitkom bi izgubio deset dolara na pokeru u igranici Imperial. Ve nakon pomisli na taj zadah, na ta brbljava usta, zahvalio bi Bogu to moe spiskati teko zaraen novac. Ali tako nije s Marijom. - Arturo je razbio kuhinjski prozor - rekla je. - Razbio? Kako? - Gurnuo je Federicu glavu kroz prozor. - Taj kurvin sin. - Nije htio. Samo se igrao. - A to si ti uinila? Sigurno, nita. - Stavila sam Federicu jod na glavu. Mala posjekotina. Nita ozbiljno. - Nita ozbiljno! Kako to misli, nita ozbiljno! to si napravila Arturu? - Bio je bijesan. Htio je ii u kino. -I iao je. - Djeca vole kino. - Taj mali prljavi kurvin sin. - Svevo, zato to govori? To je tvoj sin. - Ti si ga razmazila. Sve si ih razmazila. - Na tebe je Svevo. I ti si bio zloesto dijete. - Bio sam - kao sam vrag! Mene ne bi uhvatili kako bratu guram glavu kroz prozor. - Ti nisi imao brae, Svevo. Ali si gurnuo oca niz stepenice i slomio mu ruku. - A to sam mogao kad mije otac... Uh, zaboravi na to. Primaknuo se i zagnjurio lice u njezine pletenice. Nakon roenja Augusta, njihova treeg sina, desno uho njegove ene stalno je vonjalo po kloroformu. Prije deset godina donijela gaje kui sa sobom iz bolnice: ili mu se to samo ini? Zbog toga su se prepirali godinama, jer je neprestano poricala da joj desno uho vonja na kloro-form. I dieca su ookuala i nisu nita osjetila. Ipak,se osr jecao, uvijek je tu, kao one noi u bolnikoj sobi kad se nagnuo daje poljubi nakon to se osvijestila, tako blizu smrti, a ipak iva. - Pa to ako sam oca gurnuo niz stepenice? Kakve to ima veze? - Jesi li od toga postao razmaen? Jesi li razmaen? - Kako da to znam? - Ti nisi bio razmaen. Kakvo je to vraje razmiljanje? Naravno daje bio razmaen! Teresa DeRenzo mu je uvijek govorila daje zloban, sebian i razmaen. To gaje veselilo. A ta djevojka - kako se ono zvala - Carmela, Carmela Ricci, prijateljica Rocca Saconea, ona je mislila daje vrag, a bila je pametna, zavrila je

koled, Sveuilite Colorado, diplomirala, i rekla mu daje predivna propalica, okrutan, opasan, prava prijetnja mladim enama. Ali Maria - eh Maria, ona je mislila daje aneo, dobar kao kruh. Tja. to Maria zna o tome? Nikad nije ila u koled, ak ni srednju kolu nije zavrila. ak ni srednju kolu. Zove se Maria Bandini, a prije udaje zvala se Maria Toscana i nikad nije zavrila srednju kolu. Bila je najmlaa ki u obitelji s dvije djevojice i jednim djeakom. Tony i Teresa- oboje su zavrili srednju kolu. A Maria? Na njoj je obiteljska kletva, najgora je od svih Toscanijevih, ta djevojka koja je htjela ii svojim putem i nije htjela zavriti srednju kolu. Neobrazovana Toscana. Jedina bez srednjokolske svjedodbe -jo malo pa svjedodba, tri i pol godine, ali ipak bez svjedodbe. Tony i Teresa ih imaju, a Carmela Ricci, Roccova prijateljica, ak se upisala na Sveuilite Colorado. Bog je bio protiv njega. Zato se od svih ena zaljubio ba u tu enu pokraj njega, tu enu bez srednjokolske svjedodbe?........ Priekaj proljee, Bandini - Uskoro e Boi, Svevo - rekla je. - Pomoli se. Zamoli Boga da nam bude radostan Boi. Zove se Maria i uvijek mu je govorila ono to je ve znao. Zar i sam nije znao da uskoro dolazi Boi? Tu je, no petog prosinca. Kad ovjek poe na poinak sa svojom enom etvrtkom naveer, zar mu onda mora rei da e sutra biti petak? I taj klinac Arturo - zato su ga prokleli sinom koji se igra sanjkama? Eh, povera America!2 A trebao bi se pomoliti za radosni Boi. Tja. - Jesi li se utoplio, Svevo? Opet ona, uvijek eli znati da li mu je toplo. Jedva da ima metar i ezdeset, a on nikad ne zna da li spava ili bdije, tako je tiha. ena duh, uvijek zadovoljna na svojoj malenoj polovici kreveta, moli krunicu i eli radostan Boi. Zar je onda udno to ne moe otplatiti kuu, tu ludnicu koju je okupirala ena vjerski fanatik? Mukarac treba enu koja e mu udovoljavati, nadahnuti ga i potaknuti da vie radi. A Maria? Eh, povera America! Spuznula je sa svoje strane kreveta, prstima je u mraku nepogreivo pronala papue na tepihu, a on je znao da prvo ide u zahod, zatim e obii djecu, to je zadnja provjera prije negoli se za tu no vrati u krevet. ena koja se uvijek iskrade iz kreveta da pogleda svoja tri sina. Eh, kakav ivot! Io sono fregato!3 Kako ovjek uope moe spavati u ovoj kui, uvijek u meteu, njegova ena uvijek bez rijei ustaje iz kreveta? Prokleta bila igranica Imperial! Imao je ful, dame 1 dvojke, a izgubio je. Madonna! A trebao bi se pomoliti za radostan Boi! Kad je takve sree kako moe razgovarati s Bogom! Jesu Christi, ako Bog stvarno postoji, nek onda On odgovori - zato! 2 povera America (tal.) -jadna Amerika ...3. Ja sono fregato (tal.) - prevaren sam......*.,, Tiho kao stoje otila, opet se stvorila pored njega u krevetu. - Federico se prehladio - rekla je. I on se prehladio - u dui. Njegov sin Federico samo bi kihnuo, a Maria bi mu natrljala prsa mentolom i tu leala pola noi govorei o tome, ali Svevo Bandini je trpio u samoi - nije ga boljelo tijelo: jo gore, boljela ga je dua. Zar uope igdje ima gore boli od one u vlastitoj dui? Je li mu Maria pomogla? Je li ga ikad pitala pati li u tim tekim vremenima? Je li ikad rekla: Svevo, voljeni, kako tvoja dua ovih dana? Jesi li sretan, Svevo? Ima li ikakvih izgleda za posao ove zime, Svevo? Dio Mala-detto!4 A hoe radostan Boi! Kako moe imati radostan Boi kad si sam s tri sina i enom? Proupljenih cipela, nema sree na kartama, bez posla si, skoro slomi vrat na prokletim sanjkama - i hoe radostan Boi! Pa nije on milijuna! Mogao je biti da se oenio nekom drugom enom. Heh: ipak je bio previe glup. Zove se Maria, osjetio je kako pod njim nestaje mekoa postelje i morao se nasmijeiti jer je znao da mu prilazi, malo je otvorio usta da ih primi - tri prsta male ruke, diraju mu usne, odnose ga u topli kraj na suncu - a zatim mu je napuenih usta blago dahnula u nozdrve. - Cara sposa - rekao je. - Draga eno. Usne su joj bile vlane dok gaje ljubila po oima. Tiho se nasmijao. - Ubit u te - apnuo je. Ona se nasmijala, zatim je zastala i osluhnulajesu li djeaci budni u susjednoj sobi.

- Che sara, sara - rekla je. - to e biti, bit e. Zove se Maria i tako je strpljiva, ekala gaje, mazila po miiavim bedrima, tako strpljivo, ljubila ga pos4 MmMnimktto! (tal.) - Boga ti tvoga! (psQykaL, ,....._..........,.........,...........i.:j....... Priekaj proljee, Bandini vuda, a zatim gaje progutala golema vrelina koju je oboavao i ona se ispruila. - Ah, Svevo. Tako je divno! Volio ju je estoko i njeno, bio je ponosan na sebe, cijelo je vrijeme mislio: nije ona tako glupa, ta Maria, zna ona to je dobro. Meu njima je eksplodirao veliki balon to su ga gurali prema suncu, i on je jeknuo od sree otputanja, jeknuo kao ovjek koji je na neko vrijeme u stanju zaboraviti toliko toga, a Maria, posve tiha na svojoj malenoj polovici kreveta, slua lupanje svog srca i pita se koliko je izgubio u Imperijalu. Sigurno dosta; moda deset dolara, jer Maria nije imala srednju kolu, ali je po razmjerima njegove strasti mogla proitati jad tog ovjeka. - Svevo - apnula je. Ali on je vrsto spavao. Bandini, on mrzi snijeg. U pet izjutra skoio je kao raketa iz kreveta, kreveljei se hladnom jutru, rugajui mu se: bah, taj Colorado, guzica Boje kreacije, uvijek smrznut, tu nema mjesta za talijanskog zidara; eh, proklet je ovim ivotom. Do stolice je doao hodajui na rubovima stopala, zgrabio je hlae i navukao ih razmiljajui kako dnevno gubi dvadeset dolara, sindikalnu nadnicu, osam sati tekog rada, i sve zbog toga! Potegnuo je uzicu zastora; naglo se otpustila i zatropotala kao strojnica, a sobu je okupalo bijelo nago jutro i zapljusnulo ga svjetlou. Zagunao je. Sporca chone: prljava faca, tako je govorio. Sporcaccione ubriaco: pijana prljava faca. Maria je spavala napola svjesna kao maka, a to ju je pomicanje zastora smjesta razbudilo, oi pune smjernog straha. . Jo je - Spavaj. Tko te to pita? Spavaj. -Kolikoje sati? - Vrijeme je da ovjek ustane. Vrijeme je da ena zaspi. Zavei. Nikad se nije uspjela naviknuti na ta rana ustajanja. Njezino je vrijeme sedam sati, ne raunajui vrijeme provedeno u bolnici, ijednu zgodu kad je ostala u krevetu sve do devet, pa je od toga dobila glavobolju, ali taj ovjek za kojeg se udala uvijek zimi skae iz kreveta u pet, a ljeti u est sati. Znala je za njegove muke u bijelom zatvoru zime; znala je da, kad za dva sata ustane, on e ve poistiti svaku grudu snijega po dvoritu i po stazama, pola bloka niz ulicu, ispod uadi za rublje, daleko dolje niz prilaz, gomilajui ga visoko, razbacujui naokolo, pakosno ga komadajui svojom plosnatom lopatom. Tako je i bilo. Kad je ustala i obula papue, prstiju nateenih kao ocvalo cvijee, pogledala je kroz kuhinjski prozor i ugledala ga tamo vani u prilazu, iza visoke ograde. Div od ovjeka, patuljasti div skriven s druge strane dva metra visoke ograde, ija se lopata na trenutak pomalja na vrhu, baca hrpe snijega natrag prema nebu. Ali nije naloio vatru u pei. O ne, on nikad ne loi vatru u pei. Stoje on - ena, da treba naloiti vatru? Ponekad i jest. Jednom ih je odveo u planine na peeni biftek, i nitko osim njega nije smio naloiti vatru. Ali pe! Stoje on-ena? Bilo je hladno tog jutra, tako hladno. Zubi su joj cvokotali kao da hoe poispadati. Tamno zeleni linole-um pod njezinim nogama mogao je biti komad leda, i sama pe je ledena gromada. Kakva je to pe! Tiranin, neukrotiva i zle udi. Uvijek ju je nagovarala, tjeila, ugaala joj, crnoj medvjedici od pei sklonoj estim napadima bunta, a ona se opire Mariji koja ju hoe zaariti; m|Priekaj proljee, Bandini zovoljna pe koja je neko bila topla, izlijevala je slatku toplinu, a onda odjednom poludi, zaari se od vreline i prijeti da e unititi cijelu kuu. Samo je Maria mogla izai na kraj s tom crnom gromadom udljivog eljeza, i ona je stavljala granicu po granicu, potpirivala slabani plamen, dodavala cjepanice, jo jednu pa jo jednu, dok nije poela presti, eljezo se poelo ugrijavati, pe iriti, od vreline je poela skakutati sve dok od zadovoljstva, poput kakva idiota, nije poela mrmljati i jeati. Ona je Maria i ta pe voli samo nju. Neka Arturo ili August ubace komad ugljena u njezina pohlepna usta i ona e od vlastite groznice poludjeti, spalit e i napuhnuti boju na zidovima,

postat e zastraujue uta, komad pakla koji sike zbog Marije, kad evo ti nje mrgodne ali sposobne, krpa joj je u ruci dok ju tu i tamo draka, dok vjeto zatvara ventile i protrese joj utrobu sve dok se ne vrati u svoju glupavu normalnost. Maria, ruke joj nisu vee od ocvalih rua, ali taj crni vrag njezin je rob i ona je doista voli. Ona je odrava blistavom, pakosno se bljeska, njezin niklani tvorniki natpis zlobno se ceri poput usta tako ponosnih na svoje divne zube. Kad se vatra konano rasplamsala i progunala svoje dobro jutro, ona je stavila vodu za kavu i vratila se prozoru. Svevo je u kokoinjcu, zadihano se oslanja na lopatu. Kokoi su izile iz upe, kvocaju dok ga promatraju, tog ovjeka koji je u stanju podignuti srueno bijelo nebo s tla i baciti ga preko ograde. Ali s prozora je vidjela da mu se kokoi ne pribliavaju previe. Znala je zato. To su njezine kokoi; jedu joj iz ruke, ali njega mrze; pamte ga kao onog koji ponekad dolazi subotom naveer da ubije. To je u redu; bile su veoma zahvalne stoje raistio snijeg tako da mogu eprkati po zemlji, to su cijenile, ali mu nikad nee vjerovati kao to vjeruju eni koja im prilazi prosipajui kukuruz iz malenih ruku,. J pageJOHjN FANTE Idi; kad im je donijela pageta, poljubile su je Junovima; ali uvajte se tog ovjeka. Zovu se Arturo, August i Federico. Sada su budni, oi su im smee, okupane u blistavoj crnoj rijeci sna. Svi su u jednom krevetu, Arturo ima dvanaest, August deset, a Federico osam. Djeaci, mali Talijani, glupiraju se, po trojica u krevetu, smiju se svojim bezobraznim alama. Arturo, taj puno zna. Sada im je rekao to to zna: iz usta mu u hladnoj sobi izlaze rijei u bijeloj vruoj pari. On puno toga zna. Puno je toga vidio. Vi nemate pojma to sam vidio. Ona je sjedila na stubama trijema. Bio sam ovoliko od nje. Sve sam vidio. Federico, ima osam godina. - ta si vidio, Arturo? - Zaepi konano, ti mali blesane. Ne govorim tebi! - Neu rei, Arturo. - Uh, zaepi konano. Jo si premali! - Onda u rei. Zatim su ga udruenim snagama izbacili iz kreveta. Pao je na pod i poeo cmizdriti. Hladni zrak gaje odjednom bijesno zgrabio i izbockao s deset tisua iglica. Vrisnuo je i pokuao se vratiti pod pokrivae, ali bili su jai, pa je trao oko kreveta i krenuo u majinu sobu. Ona je oblaila pamune arape. On je vritao na sav glas. - Izbacili su me! Arturo je kriv! Arturo je kriv! - Cinkarou! - doviknuli su iz susjedne sobe. On joj je tako prekrasan, taj Federico; njegova koa joj je tako divna. Primila ga je u naruje i rukom mu prela po leima, utipnula za prekrasnu malu guzu, vrsto ga zagrlila, zapahnula vrelinom, a on se zamislio nad njezinim mirisom, pitajui se kakva gaje to ugoda snala , ,Jakp.izjutra_._..........._.__,................._., Priekaj proljee, Bandini - Spavaj u maminom krevetu - rekla je. Brzo se popeo, ona ga je uukala u deke, tresui ga od zadovoljstva, a njemu je bilo tako drago stoje na maminoj strani kreveta, s glavom u gnijezdu to ga je napravila mamina kosa, jer nije volio tatin jastuk; bio je nekako kiseo i otar, a mamin je ugodno mirisao i to ga je proelo toplinom. - Znam jo neto - rekao je Arturo. - Ali neu rei. August ima deset godina; ne zna mnogo toga. Naravno daje znao vie od svog bedastog brata Federica, ali ni upola toliko kao brat pored njega, Arturo, koji puno toga zna o enama i takvim stvarima. - A ta e mi dati ako ti kaem - ree Arturo. - Dat u ti novi za sladoled. - Novi za sladoled! Jaka stvar! Kome po zimi treba novi za sladoled? - Dat u ti ga idueg ljeta. - Fukaj se s tim. A ta e mi sada dati? - Dat u ti sve to imam.

- Mo mislit. ta ima? - Nema nita. - Dobro. Onda ti neu nita rei. - Ti ni nema nita za re. - Vraga nemam! - Reci badava. - Badava pokuava. - Ti lae, eto zato. Ti si laljivac. - Nemoj mi to govoriti! - Ti si laljivac ako nee rei. Laljivac! Zove se Arturo, ima etrnaest godina. Pljunuti otac u minijaturi, bez brkova. Gornja mu se usna izvijala ukazujui na blagu okrutnost. Po licu su mu bile razbacane pjege poput mrava na kolau. Bio je najstariji, mislio daje stvarno vrst, i nikakav blentavi mlai brat ne moe mu tek tako rei daje laljivac. Nakon pet sekundi August se previjao. Arturo gaje ispod pokrivaa drao za noge. - Lomi mi prste - rekao je. - Ajoj! Nogeee! -Tkoje laljivac! -Nitko! Njihova je majka Maria, ali zovu je mama, ona je sada s njima, i dalje ustraena pred majinskim dunostima, i dalje zbunjena. A sada August; lako mu je biti majkom. Imao je plavu kosu, pa joj je po stotinu puta na dan, niotkuda, dolazila ta misao kako njezin drugi sin ima plavu kosu. Mogla je poljubiti Augusta kad je htjela, nagnuti se i osjetiti tu plavu kosu, izljubiti ga po cijelom licu i oima. Dobar je djeak taj August. Imala je dosta problema s njim, naravno. Slabi bubrezi, rekao je tada doktor Hewson, ali to je prolo i madrac izjutra vie nikad nije bio mokar. August e odrasti u finog mladia, nikad nee mokriti u krevetu. Stotinu je noi provela na koljenima pokraj njega dok je spavao, zrnca njezine krunice kuckala su u tami dok se molila Bogu; molim te Dobri Boe, nemoj da mi vie sin mokri u krevetu. Stotinu, dvije stotine noi. Doktor je rekao daje to od slabih bubrega; ona je to zvala Bojom voljom; a Svevo Bandini je to zvao prokletim nemarom i namjeravao je Augusta poslati da spava u kokoinjcu, bez obzira na tu plavu kosu. Svata je predlagano kao lijek. Doktor je prepisao tablete. Svevo bi posegnuo za remenom od britve, ali ona ga je uvijek u tome spreavala; a njezina majka, Donna Toscana je inzistirala da August pije vlastitu mokrau. Ali ona se zove Maria, kao Spasiteljeva majka, i ona je ila kod te druge Marije po kilometrima i kilometrima krunice. Dakle, August je prestao, zar ne? Kad bi Priekaj proljee, Bandini rano izjutra zavukla ruku ispod njega, zar nije bila suha i topla? A zato? Maria je znala zato. Nitko drugi to ne moe objasniti. Bandini je rekao: Boe moj, i vrijeme je; doktor je rekao da su tablete pomogle, a Donna Toscana je tvrdila da bi to davno prije prolo da su je samo sluali. ak je i August bio zadivljen i oduevljen u tim jutrima kad bi se probudio i osjetio daje suh i ist. Sjeao se onih noi kad se budio i ugledao majku na koljenima pored sebe, licem prema njemu, zrnca kuckaju, njezin dah u njegovim nosnicama, a proaptane sitne rijei, Zdravo Marijo, Zdravo Marijo, ulaze mu u nos i oi sve dok leei tako izmeu dvije ene ne bi osjetio neku jezivu melankoliju, neku bespomonost koja gaje guila i nagonila da udovolji objema. Jednostavno vie nee pikiti u krevet. Lako je biti Augustu majka. Mogla se igrati plavom kosom kad god je htjela, jer je on bio oaran njom i toliko je toga htio znati o njoj. Toliko je toga uinila za njega, ta Maria. Omoguila mu je da odraste. Omoguila mu je da se osjea kao pravi djeak, i Arturo ga vie nije mogao zadirkivati i bockati zbog slabih bubrega. Kad je svake noi na neujnim stopalima dolazila do njegove strane kreveta, dovoljno mu je bilo da osjeti kako mu topli prsti glade kosu da se prisjeti kako su ona i ta druga Maria od mlakonje napravile pravog deka. Nije ni udo stoje tako dobro mirisala. A Maria nikad nije zaboravila tu udesno plavu kosu. Otkud takva to samo Bog zna, i ona je bila tako ponosna. Doruak za tri djeaka i mukarca. On je Arturo, ali to mrzi i hoe da ga zovu John. Preziva se

Bandini, a hoe da bude Jones. Njegova majka i otac su Talijani, ali on eli biti Amerikanac. Njegov je otac zidar, ali on hoe igrati za Chicago Cubse. Oni ive u Coloradu, u Rockli-nu, deset tisua stanovnika, a on hoe ivjeti u Denveru, Priekaj proljee, Bandini udaljenom pedesetak kilometara. Bio je pjegav, a to mu se nije svialo. Iao je u katoliku kolu, a htio je ii u dravnu. Imao je djevojku koja se zvala Rosa, ali ona gaje mrzila. Bio je ministrant, ali je bio vrag i mrzio je ministrante. Htio je biti dobar djeak, ali toga se plaio, jer se pribojavao da e ga prijatelji nazvati dobricom. On je Arturo i voli svog oca, ali ivi u strahu od onog dana kad e odrasti i kad e moi srediti svog oca. Oboavao je svog oca, a za majku je mislio daje slabi i daje glupa. Zato se njegova majka razlikuje od drugih majki? Bila je takva i svakog je dana to vidio. Oduevljavala ga je majka Jacka Hawleya: davala bi mu kekse i od toga bi mu srce ustreptalo. Majka Jima Tolanda ima sjajne noge. Majka Carla Molle uvijek nosi kariranu haljinu; kad je mela pod u kuhinj i staj ao j e na stranj em trij emu u ekstazi, gledao gospou Molla kako mete, oima je gutao kretnje njezinih bokova. Imao je dvanaest, pa kad je shvatio da ga njegova majka vie ne ushiuje potajno ju je zamrzio. Uvijek je ispod oka promatrao majku. Volio je svoju majku, ali ju je i mrzio. Zastoje njegova majka doputala Bandiniju da joj zapovijeda? Zato ga se boji? Kad su u krevetu, a on lei budan i znojan od mrnje, zato njegova majka puta Bandiniju da joj to radi? Kad izie iz kupaonice i doe u njihovu spavau sobu, zato se smijei u tami? Nije je mogao vidjeti kako se smijei, ali je to znao, na licu joj je ta no, toliko je zaljubljena u tamu i skrivena svjetla koja joj obasjavaju lice. Tada ih je oboje mrzio, ali nju je najvie mrzio. Dolo muje daje pljune, i jo dugo nakon to bi se vratila u krevet mrnja bi mu ostala na licu, miii na obrazima bili su mu od toga zategnuti. Doruak je gotov. uo je oca kako trai kave. Zato njegov otac mora cijelo vrijeme vikati? Zar ne moe tie govoriti? Cijelo je susjedstvo znalo sve to se dogaalo u njihovoj kui, jer se otac neprestano derao. Mo-revevi, prvi susjedi - njih se nikad ne uje, nikad; tihi Amerikanci. Ali njegovom ocu nije bilo dosta stoje Talijan, morao je biti buni Talijan. - Arturo - pozvala gaje majka. - Doruak. Kao da i sam nije znao daje doruak gotov! Kao da ve cijeli Colorado ne zna daje obitelj Bandini za dorukom! Mrzio je sapun i vodu, i nije mogao shvatiti zato se svako jutro treba umivati. Mrzio je kupaonicu, jer nisu imali kadu. Mrzio je etkice za zube. Mrzio je pastu za zube koju je kupovala njegova majka. Mrzio je obiteljski ealj, uvijek prljav od buke s oeve kose, nije mogao smisliti svoju kosu jer se nije dala poeljati. A vie od svega, mrzio je svoje lice osuto pjegama poput deset tisua penija razbacanih po tepihu. U kupaonici je jedino volio labavu dasku u kutu. Tu je skrivao Grimizni zloin i Strane prie . - Arturo! Jaja se hlade. Jaja. O Boe, kako je mrzio jaja. Stvarno su bila hladna; ali ne hladnija od pogleda njegovog oca koji gaje promatrao kad je sjeo. Zatim se sjetio, a taj muje pogled rekao da gaje majka otkucala. O Isuse! Tko bi mislio da e ga vlastita majka otkucati! Bandini je glavom pokazao prema prozoru s osam okana na drugoj strani sobe, jedno nedostaje, otvor je prekriven krpom za sue. -1 tako si ti bratu gurnuo glavu kroz prozor? Toje bilo previe za Federica. Opet je sve to vidio: Arturo je bijesan, Arturo ga gura prema prozoru, lom stakla. Odjednom je Federico poeo plakati. Sino nije plakao, ali sada se sjetio: iz kose mu se cijedi krv, majka mu ispire ranu, govori mu neka bude hrabar. Bilo je 5 svojevremeno popularni Sundromani ,d ^, , ^ ,,,., M A strano. Zato sino nije plakao? Ne sjea se, ali sada plae, prstima tare suze iz oiju.

- Zavei! - rekao je Bandini. - Neka tebi netko gurne glavu kroz prozor -jecao je Federico. - Pa da vidimo hoe li ti zaplakati! Arturo gaje prezirao. Zastoje morao dobiti mlaeg brata? Zastoje morao stajati ispred prozora? Kakvi su to ljudi ti Digii? Pogledaj mu oca. Gledaj ga kako vilicom gnjei jaje da mu pokae koliko je ljut. Pogledaj samo taj umanjak na oevoj bradi! I na brkovima. On je ustvari jedan Veliki Mlakonja, pa mora imati brkove, ali zar je ba morao kroz ui trpati ta jaja? Zar nije u stanju pronai usta? O Boe, ti Talijani! Ali Federico je utihnuo. Sinonje muenitvo vie ga nije zanimalo; u mlijeku je pronaao mrvu kruha i to gaje sjetilo na brod koji plovi oceanom; drrrrrr, iao je motorni brod, drrrrrr. A to daje ocean od pravog mlijeka - moe li se onda na Sjevernom polu dobiti sladoled? Drrrrrr, drrrrrr. Odjednom se opet sjetio prole noi. Oi mu se napunie suzama te je zajecao. Ali mrva kruha je tonula. Drrrrr, drrrrrr. Nemoj potonuti, motorni brode! Nemoj potonuti! Bandini gaje gledao. - Za ime Isusovo! - rekao je. - Hoe li konano popiti to mlijeko i prestati se glupirati? Izustiti ime Kristovo bez razloga, to je kao da ste Mariju oamarili po ustima. Kad se udala za Bandinija, nije zamijetila da psuje. Na to se nikad nije naviknula. A Bandini na sve psuje. Prve engleske rijei koje je nauio bile su jebote bog. Jako se ponosio svojim psovkama. Kad je bio bijesan davao si je oduka na dva jezika. - Dobro - rekao je. - Zato si bratu gurnuo glavu kroz prozor? - Otkud znam? - rekao je Arturo. - Uinio sam to, i eto. Priekaj proljee, Bandini Bandini je od uasa zakolutao oima. - A kako zna da te sada neu prebiti na mrtvo ime? - Svevo, rekla je Maria. Svevo. Molim te. - ta sad ti hoe? - rekao je. -Nije bilo namjerno, Svevo -nasmijeila se. -Bilo je sluajno. Djeca ko djeca. S treskom je bacio ubrus. Stegnuo je zube i objema se rukama primio za kosu. Zatim se zaljuljao u stolici, naprijed-natrag, naprijed-natrag. - Djeca ko djeca! -imitirao ju je. -Taj mali gad je bratu gurnuo glavu kroz prozor, a djeca ko djeca! Tko e platiti taj prozor? Tko e platiti doktora kad brata gurne u provaliju? Tko e platiti advokata kad ga poalju u zatvor jer je ubio brata? Ubojstvo u obitelji! O Deo uta me! O Boe, pomogni mi! Maria je odmahnula glavom i nasmijeila se. Arturo je iskrivio usta u ubilaki cerek: dakle i njegov je otac protiv njega, ve ga optuuje za ubojstvo. August je tuno klimnuo glavom, ali bio je jako sretan to nee postati ubojica kao njegov brat Arturo; a August - on e biti sveenik; moda e biti tamo kako bi mu dao posljednju pomast prije negoli Artura poalju na elektrinu stolicu. A Federico - on je sebe vidio kao rtvu srdbe svog brata, vidio je sebe kako opruen lei na pogrebu; svi njegovi prijatelji iz Svete Katarine su tamo, klee i plau; uh, to je grozno. Oi mu opet zaplivae u suzama i on gorko zaplae, pitajui se hoe li dobiti jo jednu au mlijeka. - Mogu dobiti motorni brod za Boi? - rekao je. Bandini gaje zapanjeno pogledao. - Samo nam jo to treba u ovoj obitelji - rekao je. Zatim je sarkastino palucnuo jezikom: - eli li motor-ni brod,. Fpdericp? Onaj to ide pu pu pt pu? - E taj hou! - nasmijao se Federico. - Onaj to ide pupu pupu pu pu! Ve je bio u njemu, vozio gaje po kuhinjskom stolu, preko Plavog jezera gore u planine. Bandinijev cerek natjerao gaje da ugasi motor i baci sidro. Sada je bio jako tih. Bandinijev cerek nije prestajao, prolazio je kroz njega. Federico je opet htio zaplakati, ali se nije usudio. Spustio je pogled prema praznoj ai mlijeka, spazio par kapi na dnu i polako ih ispio, kradom pogledavajui oca preko ruba ae. Tamo je sjedio Svevo Bandini - cerekao se. Federico je osjetio kako mu se koa jei. - Ajme meni - cvilio je. - to sam to ja napravio? utnja je prekinuta. Svi su odahnuli, ak i Bandini, koji je dovoljno dugo izvodio tu scenu. Tiho je progovorio. - Nita od motornog broda, shvaa? Nikakvih motornih brodova. I to je sve? Federico je zadovoljno odahnuo. A cijelo je vrijeme mislio kako je otac otkrio da muje

upravo on ukrao sitni iz radnih hlaa, razbio ulinu svjetiljku na uglu, na ploi nacrtao sestru Mary Costance, grudom u oko pogodio Stellu Colombo i pljunuo u krstionicu u Crkvi svete Katarine. Umilno je rekao: - Ne elim motorni brod, tata. Ako ti ne eli da ga imam, onda ga ni ja ne elim, tata. Bandini je s odobravanjem klimnuo svojoj eni: tako treba odgajati djecu, govorilo je njegovo klimanje. Ako eli da klinac neto napravi, samo ga otro pogledaj; tako treba odgajati djeake. Arturo je poistio ostatak jaja iz svog tanjura i podrugljivo pomislio: Isuse, kakav je glupan njegov stari! Poznavao je on Federica, znao je kakav je prljavi mali gad taj Federico; ta umilna o prevariti, i odjednom je poaPriekaj proljee, Bandini lio to ga cijelog nije izbacio, a ne samo glavu, i glavu i noge i sve skupa, van kroz taj prozor. - Kad sam bio mali - poeo je Bandini. - Kad sam bio mali tamo u Starom Kraju... Federico i Arturo su naglo ustali od stola. To su dobro znali. Znali su da e im priati po deset tisuiti put kako je zaraivao deset centi nosei kamenje na leima, kad je bio mali, tamo u Starom Kraju, kamenje je nosio na leima, kad je bio mali. Taje pria hipnotizirala Sve-va Bandinija. To prisjeanje potiskivalo je i brisalo misli o bankaru Helmeru, rupama u cipelama, kui koja nije otplaena i djeci koju valja prehraniti. Kad sam bio mali: to je pravi san. Protekle godine, prelazak oceana, sve vie usta koja treba hraniti, nevolja stie nevolju, godina za godinom; i time se moe hvaliti ba kao daje stekao veliko bogatstvo. S time nije mogao kupiti cipele, ali to je proivio. Kad sam bio mali... Maria, koja je iznova sluala, pitala se zato to uvijek kae, uvijek potuje godine i pravi se starijim. Stiglo je pismo Donne Toscane, Marijine majke. Donna Toscana s velikom crvenim jezikom, ne toliko velikim da zadri navalu sline kad god bi pomislila na svoju ker udanu za Sveva Bandinija. Maria je prevrtala pismo. Tamo gdje je Donna svojim velikim jezikom ob-lizala kuvertu ljepilo je bilo zadebljano. Maria Toscana, Ulica Walnut 345, Rocklin, Colorado, jer se Donna nije htjela koristiti imenom svoje keri nakon udaje. Teka, divlja slova kao da su iscurila iz krvavog kljuna nekog sokola, pismo seljanke koja je netom zaklala kozu. Maria nije otvorila pismo; znala je to tu pie. Bandini je uao na stranja vrata. U rukama je nosio veliki komad blistavog ugljena. Odloio gaje u kantu za ugljen iza pei. Ruke su mu bile prljave od crne praine, Nauiitio &e; Miomu kodvratoo nositi uRlien; to ie enski posao. Nervozno je pogledao prema Mariji. Ona je glavom pokazala prema pismu naslonjenom na oteeni slanik na utom stolnjaku od votanog platna. Grub rukopis njegove punice izvijao mu se pred oima poput siunih zmija. Mrzio je Donnu Toscanu do te mjere da je to graniilo sa strahom. Kad god bi se sreli, sukobljavali su se kao mujak i enka. Sa zadovoljstvom je pocrnjelim, prljavim rukama primio pismo. Uivao je u grubom trganju, ne obraajui panju na njegov sadraj. Prije nego stoje poeo itati pismo, prodorno je pogledao svoju suprugu kako bi joj jo jednom dao do znanja koliko mrzi tu enu koja joj je podarila ivot. Maria je bila bespomona; to nije bila njezina svaa, ignorirala ju je cijelog svog branog ivota, a to bi pismo unitila da joj Bandini nije zabranio ak i otvaranje majinih poruka. On je zlobno uivao u pismima njezine majke, stoje uasavalo Mariju; bilo je neeg mranog i stranog u tome, kao da zaviruje pod mokri kamen. Bilo je to bolesno zadovoljstvo muenika, ovjeka koji je na svoj nain uivao u kanjavanju punice, jer se ova radovala njegovoj bijedi sada kad su mu nadola teka vremena. Bandini je to oboavao, taj progon, jer je u njemu budio neki neobuzdani poriv da se opija. Rijetko je neumjereno pio jer bi mu bilo slabo, ali pismo Donne Toscane posve ga je zaslijepilo. Posluilo mu je kao povod da potrai zaborav jer, kad je pijan, mogao je histerino mrziti svoju punicu, mogao je zaboraviti, mogao je zaboraviti svoju kuu koja nije otplaena, svoje raune, teku monotoniju braka. Bio je to bijeg: dan, dva dana, tjedan hipnoze - a Maria se sjeala razdoblja kad je bio pijan po dva tjedna. Pred njim se nisu skrivala pisma Donne Toscane. Dolazila su rijetko, a znaila su samo jedno: Donna e provesti jedno poslijepodne s njima. Daje dola bez daje Bandini vidio pismo, BandioLbimao da mu je sna.sak-

Priekaj proljee, Bandini rila pismo. Kad je zadnji put to uinila, Svevo je izgubio kontrolu i estoko pretukao Artura jer mu je presolio makarone - beznaajan prijestup, koji, naravno, u normalnim okolnostima ne bi ni primijetio. Ali pismo je bilo skriveno i netko je zbog toga morao platiti. To najnovije pismo datirano je dan ranije, 8. prosinca, na blagdan Bezgrenog zaea. Dok je Bandini itao, lice mu je pobijelilo, a krv mu se povukla kao kad pijesak guta oseku. U pismu je stajalo: Draga moja Marijo! Danas je sveti blagdan nae Blaene Djevice, pa idem u crkvu da se pomolim za tebe koja pati. Moje je srce s tobom i tom jadnom djeicom, tom ukletom tragedijom u kojoj ivi. Molila sam Blaenu Djevicu neka ti se smiluje, neka donese sreu tim malianima koji ne zasluuju svoju sudbinu. U nedjelju poslijepodne sam u Rocklinu, a odlazim onim autobusom u osam sati. Ljubim i grlim tebe i tvoju djecu. Donna Toscana Bandini je odloio pismo i poeo gristi ionako raspucane nokte, a da nije ni pogledao svoju enu. Prstima je cupkao donju usnu. Negdje u njemu poelo je kuhati. Ona je to osjetila, kako nadolazi iz kutova sobe, iz zidova i s poda, taj vonj koji se komeao posve izvan nje. Kako bi se pribrala, poravnala je bluzu. Popustljivo je rekla: - E sad, Svevo... Ustao je i utipnuo je za bradu, zlobno se smjekajui da joj stavi do znanja kako taj izljev emocija nije ozbiljan, i napustio sobu. - O Marijo! - zapjevao je, u glasu mu nije bilo muzike, samo je mrnja izbacivala ljubavne stihove iz nj egova grla. - O Marijo, Q Marij o! QuqnfQMfflrifi perPriekaj proljee, Bandini dato per te! Fa me dor me! Fa me dor me! 0 Marijo, o Marijo! Koliko sam besanih noi proveo zbog tebe! O, pusti me spavati, moja draga Marijo! Nije se mogao zaustaviti. Sluala je kako mu sta-njene potplate struu po podu poput kapljica vode poprskanih po tednjaku. ula je kako je zamahnuo svojim pokrpanim i prepravljenim kaputom dok gaje oblaio. Zatim trenutak tiine, a onda je ula kako je kresnula ibica i znala je daje zapalio cigaru. Njegov bijes nije mogla podnijeti. Umijeati se, znailo bi dati mu povod da se na nju obrui. Dok je prilazio ulaznim vratima, zadrala je dah: ta su vrata bila ostakljena. Ali ne - tiho ih je zatvorio i otiao. Uskoro e se sresti sa svojim dobrim prijateljem, Roccom Sacconeom, kamenorescem, jedinom ljudskim biem koje je doista mrzila. Rocco Sacco-ne, prijatelj iz djetinjstva Sveva Bandinija, pijanica i neenja koji je pokuao sprijeiti Bandinijev brak; Rocco Saccone koji je cijele godine nosio bijelu odjeu od flanela i odvratno se hvalisao svojim zavoenjima udanih Amerikanki subotom naveer na plesnjaku u Odd Fel-lows Hallu. Mogla je vjerovati Svevu. Mozak e mu se utopiti u moru viskija, ali ne bije prevario. To je znala. Doista? Nestalo joj je daha pa se sruila u stolicu i zaplakala zagnjurivi lice u dlanove. 2. U osmom razredu kole svete Katarine bilo je petnaest do tri. Sestra Mary Celia, koju je uljalo stakleno oko, bila je jako loe volje. Lijevi kapak i dalje se trzao posve izvan kontrole. Dvadeset uenika, jedanaest djeaka i devet djevojica, promatralo je kapak koji se trzao. Petnaest do tri: jo petnaest minuta. Nellie Doyle, kojoj je tanka haljina zapela izmeu guzova, navodila je ekonomske uinke Eli Whitneyjeva stroja za egreniranje pamuka, a dva djeaka iza nje, Jim Lacey i Eddie Holm, umirala su od smijeha, ali ne glasno, zbog haljine koja joj je zapela izmeu guzova. Neprestano su upozoravani da se pripaze ako kapak na staklenom oku stare Celije pone poskakivati, ali pogledaj tu Doyleovu! - Ekonomski uinci stroja za egreniranje pamuka Elija Whitneya bez presedana su u povijesti pamuka -rekla je Nellie. Sestra Mary Celia skoila je na noge. - Holm i Lacey! - naredila je. - Ustanite! Nellie je zbunjeno sjela, a dva djeaka su ustala.

Laceyeva koljena su kljocnula, razred se hihotao, La-cey se cerekao i onda je pocrvenio. Holm se zakaljao sputene glave dok je itao natpis na svojoj olovci. Prvi put je u ivotu proitao taj natpis i bio je zateen da tu pie samo Walter Pencil Co. - Holm i Lacey - rekla je sestra Celia. - Dosta mi je ve cerekanja lupea u mom razredu. Sjednite! Zatim se obratila cijeloj grupi, ali, ustvari, govorila je samo djeacima, jer s djevojicama je rijetko imala problema: - A sljedei klipan kojeg uhvatim kako ne prati nastavu, morat e ostati do est sati. Nastavi, Nellie. Nellie je opet ustala. Lacey i Holm, zaueni to su se tako lako izvukli, gledali su na drugu stranu, obojica ustraeni kako e se opet poeti smijati ako je Nellie-na haljina jo uvijek onako uvuena. - Ekonomski uinci stroja za egreniranje pamuka Elija Whitneya bez presedana su u povijesti pamuka -rekla je Nellie. Lacey se apatom obratio djeaku ispred sebe. - Hej, Holm. Pogledaj samo onog Bandinija. Arturo je sjedio na drugoj strani razreda, u treoj klupi. Glavu je spustio nisko, prsa prislonio na klupu, a uz tintarnicu je postavio maleno ogledalo u koje je gledao dok je vrhom olovke prelazio du nosa. Brojao je svoje pjege. Sino prije spavanja liceje natrljao limunovim sokom: to bi navodno trebalo posve oistiti pjege. Brojao je, devedeset tri, devedeset etiri, devedeset pet... Obuzeo gaje osjeaj besmisla ivota. Pogledaj samo, cia zima, sunce se tek nakratko pomalja kasno poslijepodne, a po nosu i obrazima izbrojao je jo pet pjega: ukupno ih je devedeset i pet. Kakvog smisla ima ivot? A sino je upotrijebio sok od limuna. Tko je ta laljivica koja je u jueranjem izdanju Denver Posta, u rubrici za domainstvo, napisala kako pjege bjee poput vjetra od limunova soka? Kao da nije bilo dovoljno loe to ima tolike pjege i stoje, koliko mu je poznato, on je jedini pjegavi Digi na svijetu. Otkud mu samo te pjege? S koje je obiteljske strane naslijedio ta sitna crvenkasta obiljeja zvijeri? Tmurno je poeo brojati po lijevom uhu. Jedva je uo slabani izvjetaj o ekonomskim uincima stroja za egreniranje pamuka Elija Whitneya. Sada je odgovarala Josephine Perlotta: kome je dovraga stalo Priekaj proljee, Bandini do toga to Perlotta ima za rei o stroju za egreniranje pamuka? Ona je Digi - kako bi ona mogla ita znati o stroju za egreniranje pamuka. U lipnju, Bogu hvala, zavrit e ovu usranu katoliku kolu i upisati se u normalnu srednju kolu, gdje je Digia malo i ne dre se skupa. Na lijevom uhu ve je doao do sedamnaest, dvije vie nego juer! Proklete pjege! Sada je neki novi glas govorio o stroju za egreniranje pamuka; glas je kao tiha violina vibrirao u njegovom tijelu, zaustavljao mu dah. Odloio je olovku i duboko uzdahnuo. Stajala je ispred njega -njegova prekrasna Rosa Pinelli, njegova ljubav, njegova djevojka. E ti stroju za egreniranje pamuka! E ti divni Eli Whitneyu! O Rosa, kako si lijepa. Volim te, Rosa, volim te, volim, volim! Bila je Talijanka, naravno; ali to ona tu moe? O pogledaj joj kosu! Pogledaj joj ramena! Pogledaj tu ljupku zelenu haljinu! Posluaj taj glas! O Rosa! Reci im, Rosa! Reci im o tom stroju za pamuk! Znam da me mrzi, Rosa. Alija te volim, Rosa. Volim te, i jednog dana vidjet e me kako igram za New York Yankse, Rosa. Bit u tamo na sredini igralita, draga, i ti e mi biti cura, sjedit e u loi kod tree baze, ja u utravati, bit e to pred sam kraj utakmice, a Yanksi e zaostajati za tri boda. Ali ne brini nita, Rosa! Stii emo ih, tamo su trojica spremna za napad, pogledat u te, ti e mi dobaciti poljubac, a ja u raspaliti lopticu daleko preko zida igralita. To e ui u povijest, draga. Poljubit e me i ja u ui u povijest! - Arturo Bandini! Tada vie neu biti pjegav, Rosa. Nee ih vie biti - uvijek nestanu kad odraste. - Arturo Bandini! Priekaj proljee, Bandini Promijenit u ime, Rosa. Zvat e me Banning, Banning Bambino6: Art, Bandit s palicom... - Arturo Bandini! Sada je uo. Nestalo je urlikanje gomile na finalu amerikih liga. Digao je pogled i vidio kako se sestra Ce-lia naginje za katedrom, lupa akom, dok joj se lijevo oko trza. Gledali su ga, svi su ga

gledali, ak mu se i Rosa smijala, a kad je shvatio daje matao na glas, eludac mu se okrenuo. Drugi su se mogli smijati ako su to htjeli, ali Rosa - ah Rosa, njezin je smijeh bio ubojitiji od ostalih, osjeao je kako ga ranjava i mrzio ju je: ta Digika, ki Digia rudara koji je radio u onoj selendri od Louis-villea: prokleti prljavi rudar. Zove se Salvatore; Salvato-re Pinelli, radio je najgore poslove u rudniku. Moe li on sagraditi zid koji e trajati godinama, stotinu, dvije stotine godina? Tja - ta budala, on ima rudarski kramp i lampu na kacigi, mora se sputati pod zemlju i zaraivati za ivot kao prokleti prljavi digiki takor. On se zove Arturo Bandini, pa ako itko u ovoj koli ima s tim problema, neka to kae sad i razbit e mu nos. - Arturo Bandini! - Dobro - otegnuto je odgovorio. - Dobro, sestro Celia. uo sam vas. Zatim je ustao. Razred gaje gledao. Rosa je neto apnula djevojici do sebe, smijuljei se kriomice iza ruke. Vidio je tu kretnju i dolo mu je da povie na nju, mislei da mu je neto rekla zbog pjega, ili zbog velike zakrpe na koljenima, ili zbog toga to se nije oiao, ili zbog prepravljane oeve koulje koja mu nikako nije pristajala. - Bandini - rekla je sestra Celia. - Ti si izvan svake sumnje idiot. Upozorila sam te da bolje pazi. Takva 6 Banning Bambino (eng./tal.) - slobodno prevedeno: mali prokletnik glupost mora se nagraditi. Ostat e poslije kole sve do est sati. Sjeo je, a zvono u tri sata histerino se oglasilo po hodnicima. Ostao je sam sa sestrom elijom koja je za katedrom ispravljala zadanice. Nije ga zamjeivala, a lijevi joj se kapak iritantno trzao. Tog zimskog popodneva na jugozapadu se pojavilo blijedo, bolesno sunce, nalik izlizanom mjesecu. Sjedio je nalaken na klupu i promatrao hladno sunce. S druge strane prozora, inilo se da jele u drvoredu postaju jo hladnije pod svojim tunim bijelim teretom. Negdje na ulici uo se povik nekog djeaka, zatim zveckanje lanaca za snijeg. Mrzio je zimu. Mogao je zamisliti igralite za bejzbol iza kole, prekriveno snijegom, poetna crta zatrpana nevjerojatnom teinom - itav taj prizor, tako samotan, tako tuan. to se moe raditi zimi? Bio je skoro zadovoljan to tu sjedi, a kazna gaje zabavljala. Uostalom, ruje bilo dobro sjediti kao i bilo gdje drugdje. - elite li da neto napravim, sestro Celia? - upitao je. Ne diui pogled sa zadanica, odgovorila je: -Hou da mirno sjedi i bude tiho - ako je to mogue. Nasmijeio se i otegnuo: - U redu, sestro. Cijelih deset minuta bio je miran i tih. - Sestro - rekao je. - Hoete da obriem plou? - Za to je netko plaen - rekla je. - Ustvari, mislim da tom ovjeku i previe za to plaamo. - Sestro - rekao je. - Volite li bejzbol? - Nogomet je moj sport - rekla je. - Mrzim bejzbol. Dosadan mi je. - To je zato jer ne shvaate suptilniju stranu te igre. - Tiho, Bandini - rekla je. - Ako moe. Promijenio je poloaj, bradu je poloio na ruke i paljivo ju promatrao. Lijevi kapak se neprestano trzao. Pitao se kako je dobila stakleno oko. Oduvijek je sumnjao da ju je netko pogodio lopticom za bejzbol; sada je bio gotovo siguran u to. U Svetu Katarinu dola je iz Fort Dodgea, u Iowi. Pitao se kakav bejzbol igraju u Iowi, ima li tamo puno Talijana. - Kako ti je majka? - upitala je. - Ne znam. Dobro, ini mi se. Prvi put je digla glavu s posla i pogledala ga. - Kako to misli, ini mi se. Zar ne zna? Tvoja je majka jako dobra osoba, predivna osoba. Ona ima duu anela. Koliko mu je poznato, jedino on i njegova braa pohaaju tu katoliku kolu besplatno. kolarina je iznosila samo dva dolara mjeseno po ueniku, ali za njega i brau to bi bilo est dolara mjeseno, a nisu nikad plaali. Ta ga je iznimka strano pekla, taj osjeaj da drugi plaaju ali ne i on. Ponekad bi njegova majka stavila par dolara u omotnicu i rekla mu neka je preda Sestri nadstojnici, za raun. To je bilo jo odurnije. Uvijek se estoko protivio. Meutim, Augustu nje bilo teko isporuiti te povremene omotnice; tovie, tomu se radovao. Zbog toga je mrzio Augusta, zbog toga stoje isticao

njihovo siromatvo, stoje uvijek sa zadovoljstvom podsjeao asne na to da su siromani. Ionako nikad nije htio ii u kolu asnih sestara. Mogao ju je otrpjeti samo zbog bejzbola. Kad mu je sestra Celia rekla da njegova majka ima predivnu duu, znao je da je mislila kako je njegova majka imala hrabrosti da se rtvuje i trpi zbog tih malih omotnica. Ali po njemu, tu nije bilo nikakve hrabrosti. To je bilo grozno, to je mrzio, po tome su on i njegova braa drugaiji od ostalih. Zato, to ustvari nije znao - ali tako je bilo, taj osjeaj po kojemu se u svojim Prieka] proljee, Bandini oima oni razlikuju od svih ostalih. Na neki nain to se uklapa u shemu koja ukljuuje njegove pjege, ianje, zakrpe na koljenima i to to je Talijan. - Ide li ti otac nedjeljom na misu, Arturo? - Naravno - rekao je. Grlo mu se stisnulo. Zato mora lagati? Njegov je otac na misu iao samo na Badnjak ujutro, i ponekad na uskrnju nedjelju. Lagao ili ne, bio je zadovoljan to mu je otac prezirao misu. Nije znao zato, ali to mu je godilo. Sjetio se to mu je otac rekao. Svevo je rekao: ako je Bog posvuda, zato bih onda nedjeljom iao u crkvu? Zato ne bih poao dolje do kartanice? Zar Bog nije i tamo? Njegova bi se majka uvijek stresla od uasa nad takvom teologijom, ali pamtio je njezin neuvjerljiv odgovor, onaj isti koji je nauila na vjeronauku prije toliko godina. To je naa kranska dunost, stoji u vjeronauku. to se njega tie, on ponekad ide na misu, a ponekad ne ide. Kad ne bi iao, obuzeo bi ga uasan strah, osjeao bi se jadno i ustraeno sve dok na ispovijedi to breme ne bi zbacio sa sebe. U etiri i trideset sestra Celia bila je gotova s ispravljanjem zadanica. On je sjedio odsutan, umoran i izmuen vlastitim nestrpljenjem da neto napravi, bilo to. Razred je bio u polumraku. Na tmurnom istoku pomolio se mjesec, a ako se uspije iskobeljati, bit e to bijeli mjesec. Rastuio se u tom polumraku. To je razred u koji tiho ulaze asne na debelim potplatima. Prazne klupe alobno su govorile o djeci koja su otila, a njegova klupa kao da se s tim slagala: njena topla intima kazivala mu je neka ode kui kako bi mogla biti sama s drugima. Izgrebenoj i oznaenoj njegovim inicijalima, umrljanoj tintom, toj je klupi bilo dosta njega kao to je i njemu bilo dosta te klupe. Sada su se gotovo uzajamno mrzili, a ipak su imali dovoljno strpljenja jedno za drugo. JOHIN FANTE Sestra Celia je ustala i skupila papire. - U pet moe otii - rekla je. - Ali pod jednim uvjetom... Radoznalost oko toga kakav je to uvjet nestala je u njegovoj apatiji. Ispruenih nogu pod klupom ispred sebe, jedino se mogao guiti u vlastitom gaenju. - Hou da ode odavde u pet sati i poe do Svetog sakramenta, hou da zamoli Blaenu Djevicu neka blagoslovi tvoju majku i donese joj sreu koju zasluuje - nesretnica. Zatim je otila. Nesretnica. Njegova majka - nesretnica. Obuzeo gaje oaj i oi su mu zasuzile. Posvuda je isto, uvijek njegova majka - nesretnica, uvijek nesretna i nesretna, uvijek takva, ta rije, uvijek u njemu i oko njega, pa je odjednom zaplakao u tom polumranom razredu, jecao je na sav glas, plakao i guio se, ne zbog toga, ne zbog nje, zbog njegove majke, ve zbog Sveva Ban-dinija, svog oca, lica svog oca, tih kvrgavih ruku svog oca, zbog zidarskog alata svog oca, zbog zidova koje je njegov otac sazidao, stuba, tukatura, spalionica i katedrala, i sve je to bilo prekrasno, zbog onog stoje osjeao kad bi njegov otac pjevao o Italiji, o talijanskom nebu, o Napuljskom zaljevu. U petnaest do pet njegov je jad ishlapio. Razred je bio gotovo posve u tami. Rukavom je obrisao nos i osjetio kako mu srce ispunjava spokoj, dobroduje, mir zbog kojeg je narednih petnaest minuta predstavljalo pravo sitnicu. Htio je upaliti svjetlo, ali Rosina kua je bila iza prazne parcele s druge strane ulice, te je sa stranjeg trijema mogla vidjeti kolske prozore. Mogla bi vidjeti upaljena svjetla i to biju podsjetilo kako je on jo uvijek u razredu. Rosa, njegova djevojka. Mrzila gaje, ali bila mu je djevojka. Zna li koliko je voli? Je li ga zbog toga mrziPriekaj proljee, Bandini la? Moe li vidjeti to se to zbiva u njemu, da li mu se zato smije? Priao je prozoru i ugledao svjetlo u kuhinji Rosine kue. Negdje pod tim svjetlom Rosa hoda i die. Moda sada ui, jer Rosa

je jako marljiva i ima najbolje ocjene u razredu. Okrenuo se na drugu stranu i priao njezinoj klupi. Bila je posve drugaija od svega u toj prostoriji: bila je istija, djevojaka, povrina joj je svjetlija i bolje ulatena. Sjeo je na njezinu stolicu i obuze ga snaan osjeaj. Rukama se hvatao za dasku, posegnuo je u malenu ladicu gdje je drala knjige. Prstima je napipao olovku. Paljivo ju je pregledao: vidio se slab trag njezinih zuba. Poljubio ju je. Poljubio je knjige koje je tamo naao, sve su bile uredno sloene i omotane mirisnim, istim, bijelim votanim platnom. U pet sati posve gaje obuzela ljubav prema Rosi, Rosa, Rosa, neprestano je ponavljao dok je silazio niz stubite i ulazio u zimsku veer. Crkva svete Katarine je tik do kole. Rosa, volim te! U transu je iao kroz tamu koja je skrivala prolaz u sredini, na vrhovima prstiju i elu jo osjea hladnou svete vodice, koraci mu odjekuju u crkvi, miris tamjana, miris tisua pogreba i tisua krtenja, slatki miris mrtvih i opori miris ivih mijeao mu se u nosnicama, prigueno treperenje svijea, jeka njega samog kako na prstima ide kroz dugi prolaz, a u srcu mu: Rosa. Kleknuo je pred Sveti Sakrament i pokuao se pomoliti kako mu je reeno, ali misli su mu lutale i plovile snatrei o njezinom imenu, i odjednom je shvatio daje poinio grijeh, veliki i straan grijeh upravo tu pred Svetim Sakramentom, jer je zloesto razmiljao o Rosi, razmiljao o njoj onako kako je to zabranjeno vjeronaukom. vrsto je sklopio oi pokuavajui sprijeiti zlo, ali ono se vratilo jo jae, zamislio je greni prizor bez premca. Priekaj proljee, Bandini neto to mu nikad prije u ivotu nije palo na pamet, pa je ostao zapanjen ne samo zbog uasa svoje due pred Bogom, nego zbog vrtoglave ekstaze te nove misli. Nije to mogao podnijeti. Zbog toga bi mogao umrijeti: Bog bi ga mogao smjesta zgromiti. Ustao je, prekriio se i pobjegao, istrao je uasnut iz crkve, ta grena misao kao da gaje na krilima pratila. I kad je izaao na sleenu ulicu pitao se kako je uope izvukao ivu glavu, jer taj bijeg kroz onaj dugi prolaz kojim su u crkvu uneseni toliki mrtvi kao da nije imao kraja. Kad se naao na ulici i ugledao prve zvijezde, vie nije bilo ni traga onim pokvarenim mislima. Bilo je previe hladno. Ubrzo je poeo drhtati, jer iako je obukao tri dempera, nije imao ni topli kaput ni rukavice, pa je pljeskao rukama da se ugrije. Htio je proi pored Rosine kue, premda je to dulji put do doma. Kua Pinellijevih smjetena je ispod topola, dvadesetak metara od plonika. Zastori na dva prozora prema ulici bili su navueni. Stajao je na poetku staze prekrienih ruku, zavuenih pod pazuha da se utopli, oekujui neki znak od Rose, njezinu siluetu kako promie s one strane prozora. Cupkao je nogama, iz usta mu je izbijala bijela para. Nema Rose. Zatim se sagnuo da u dubokom snijegu na stazi promotri malene djevojake otiske stopala. Rosini - u tom dvoritu nema nikog osim Rose. Ledenim je prstima zahvatio snijeg s otiskom stopala, objema ga rukama podigao i odnio sa sobom niz ulicu... Kod kue je zatekao brau kako veeraju u kuhinji. Opet jaja. Iskrivio je usta dok je stajao kod pei, grijui ruke. August progovori, usta natrpanih kruhom: - Donio sam drva, Arturo. Ti donesi ugljen. -Gdjeje mama? - U krevetu - ree Federico. - Dolazi baka Donna. - Tata je ve pijan? - Nije kod kue. - Zato baka mora dolaziti? - ree Federico. - Tata se uvijek napije. - Uh, ta stara kuja! - ree Arturo. Federico je volio psovke. Nasmijao se. - Ta stara angrizava kuja - rekao je. - To je grijeh - ree Augusto. - To su dva grijeha. Arturo se podrugljivo nacerio. - Kako to misli, dva grijeha? - Jedan zbog psovke, drugi jer ne potuje oca i majku. - Baka Donna mi nije majka. -To ti je baka. - Jebe nju. -I to je grijeh. - Uh, zavei gubicu. Kad je ugrijao ruke, uzeo je veliku i malu kantu iza pei i nogom otvorio stranja vrata. ustro maui kantama iao je ravno ucrtanom stazom do spremita za ugljen. Ugljena je bilo sve manje.

To znai da e majka dobiti svoje od Bandinija koji nikako da shvati zato se troi toliko ugljena. Znao je da na skladitu ugljena poduzea Big 4 vie nema kredit. Napunio je kante divei se domiljatosti svog oca u izbjegavanju plaanja. Nije ni udo to mu je otac pijan. I on bi se napio kad mi morao nabavljati stvari, a da je bez novaca. Buka ugljena sruenog u limene kante uznemirila je Marijine kokoi u kokoinjcu s druge strane staze. Pospano su se teturale na mjeseini stoje natopila dvorita, gladno zurei u djeaka koji se pojavio na vratima spremita. Pozdravile su ga kvocanjem gurnuvi svoje smijene glave kroz ianu ogradu. uo ih je, pa se uspravio gledajui ih s mrnjom. - Jaja - rekao je. - Jaja za doruak, jaja za ruak, jaja za veeru. Izabrao je komad ugljena veliine svoje ake i odmaknuo se da odmjeri udaljenost. Stara smea koko najblie njemu pogoena je u glavu, komad ugljena joj je skoro otkinuo glavu odbijajui se po kokoinjcu. Zate-turala je, pala, polako ustala i opet pala, dok su ostale krijetale od straha i nestale pod strehom kokoinjca. Stara smea koko je opet na nogama, bezglavo skaku-ui po dvoritu prekrivenom snijegom, ostavljajui u cik-caku svijetlocrvene, neobine tragove po snijegu. Umirala je polako, vukui okrvavljenu glavu za sobom dublje u snijeg uz ogradu. S ledenim zadovoljstvom je promatrao patnje te ptice. Kad se zadnji put stresla, pro-gunao je i ponio kante ugljena do kuhinje. Nakon nekoliko trenutaka se vratio i uzeo mrtvu koko. - A zato si to napravio? - ree August. - To je grijeh. - Uh, zaepi gubicu - ree prijetei mu akom. Priekaj proljee, Bandini 3. Maria je bolesna. Federico i August su na vrhovima prstiju uli u mranu spavau sobu gdje je leala, tako hladnu od zime, tako toplu od miomirisa s toaletnog stolia; osjeao se slabi miris mamine kose, snaan miris Bandinija, njegove odjee negdje po sobi. Maria je otvorila oi. Federico samo to nije zaplakao. August je bio uznemiren. - Gladni smo - rekao je. - Gdje te boli? -Ustat u-rekla je. uli su kako joj kripe zglobovi, vidjeli kako joj se krv vraa u bijele obraze, osjetili pljesnivost njezinih usana i jad njezina ivljenja. August je to mrzio. Odjednom je u svom dahu osjetio taj okus pljesni. - Gdje te boli, mama? Federico je rekao: - Za kog nam vraga baka Don-na mora dolaziti u kuu? Ustala je osjeajui muninu. Stisnula je zube da sprijei navalu povraanja. Stalno je bila bolesna, ali njezine su bolesti oduvijek bile bez simptoma, bol bez krvi ili modrice. Soba se poela okretati od njezina oaja. Braa su skupa poeljela da pobjegnu u kuhinju, gdje je bilo svijetlo i toplo. Osjeali su krivnju. Arturo je sjedio s nogama na cjepanicama pored pei. U kutu je leala mrtva koko, iz kljuna joj se cijedila crvena boja. Kad je Maria ula nije se iznenadila. Arturo je gledao Federica i Augusta koji su gledali majku. Bili su razoarani jer ju mrtva koko nije uznemirila. - Odmah nakon veere svi se morate okupati - rekla je. - Sutra dolazi baka. Braa su sjela gunajui i cendrajui. Nisu imali kadu. Kupanje znai nalijevati vodu u korito na kuhinjskom podu, posao koji je Arturo sve vie mrzio, jer je sad ve odrastao i gotovo da vie nije mogao stati u korito. Preko etrnaest godina Svevo Bandini je neprestano obeavao da e postaviti kadu. Maria se sjeala prvog dana kad je s njim ula u tu kuu. Kad joj je pokazao ono stoje laskavo nazvao kupaonicom, brzo je dodao da e ve idui tjedan postaviti kadu. Nakon etrnaest godina na tome je i ostalo. - Idui tjedan - rekao bi. - Pobrinut u se za tu kadu. To je obeanje postalo dijelom obiteljskog folklora. Djeaci su uivali. Iz godine u godinu Federico ili Arturo bi pitali: - Tata, kad emo dobiti kadu? - a Bandini bi vrsto obeao idui tjedan, ili prvog dana u tjednu. Kad bi se nasmijali uvi ga kako to neprestano ponavlja, pogledao bi ih i rekao da budu tiho i neka

uu-te. - Stoje kog vraga tako smijeno? -1 on je, kad bi se kupao, gunao i psovao korito u kuhinji. Djeaci su ga mogli uti kako se jada na ivot i buno obeava. - Idui tjedan, tako mi Boga, idui tjedan! Dok je Maria pripremala koko za veeru, Federico je poviknuo: - Meni batak! - i s depnim noiem nestao iza pei. Sjedei na drvenom sanduku za trijee rezbario je brodove da plove dok se bude kupao. Napravio je i poslagao tuce brodova, velikih i malih, tu je dovoljno drva da se do pola napuni korito, da ne spominjemo vodu koju e istisnuti njegovo tijelo. Ali un vie tim Priekaj proljee, Bandini bolje: mogao bi ak prirediti pomorsku bitku, pa makar morao sjediti na nekima od svojih rezbarija. August je zgrbljen u kutu uio latinsku liturgiju za ministrante. Otac Andrew dao mu je molitvenik kao nagradu za iznimnu pobonost tijekom mise, jer je takva pobonost pravi trijumf fizike izdrljivosti; dok se Arturo, koji je takoer bio ministrant, mekoljio na koljenima kleei za dugog sluenja Velike mise - ili bi se e-ao, zijevao, ili bi zaboravio to treba odgovoriti sveeniku Augusta se nikad nije moglo okriviti zbog takvog neposluha. Doista, August je bio jako ponosan na vi-e-manje neslubeni rekord koji dri u Drutvu ministra-nata. To znai: on moe kleati posve uspravno sklopljenih ruku dulje od bilo kojeg drugog ministranta. Ostali ministranti otvoreno su priznali Augustovu nadmo na tom podruju, i nitko od etrdeset pripadnika tog drutva nije ga se usudio izazvati. To to njegov talent za dugotrajno kleanje nije osporavan esto je znalo nervirati ampiona. Augustova velika pobonost i njegovo besprijekorno sluenje kao ministranta, Mariji je predstavljalo neizmjerno zadovoljstvo. Kad god bi asne ili neki od upljana spomenuli kako je August nadaren za slubu, blistala je od sree. Nikad nije propustila nedjeljnu misu na kojoj je sluio August. Dok je kleala u prvom redu, tik do glavnog oltara, pogled na njezina sina u sutani i misnoj koulji do kraja ju je ispunjavao. Njegova halja dok je hodao, njegova predanost slubi, njegovi neujni koraci po dubokom crvenom tepihu, bio je to san u budnom stanju, raj na zemlji. Jednog dana August e biti sveenik; sve ostalo je beznaajno; ona moe patiti i ropski raditi; moe neprestano umirati ali rnHiln if RmiK........ slugu, po tome je posveena, izabrana, majka sveenika, u srodstvu s Blaenom Djevicom... S Bandinijem je bilo drugaije. August je jako poboan i eli postati sveenik - si. Ali Chi copro! Za kojeg vraga, proi e ga to. Prizor s njegovim sinovima kao ministrantima vie gaje zabavljao nego to mu je davao duevno zadovoljstvo. Kad je u rijetkim prilikama iao na misu i vidio ih, obino na Boi ujutro kad ta sjajna katolika ceremonija poprima svoj najrazraeniji oblik, nije mogao suzdrati smijeh dok bi gledao svoja tri sina kako sveano prolaze crkvom. Tada ih nije vidio kao posveenu djecu ogrnutu skupom ipkom koja su posve blizu Svemoguem; ta slubena odora prije je isticala kontrast, pa ih je jednostavnije i bolje vidio kakvi doista jesu, ne samo svoje sinove nego i druge ministrante -divljake, bezobraznu djecu kojoj je neudobno i koju svrbe teke sutane. Od pogleda na Artura koji se guio od uskog celuloidnog ovratnika podignutog do uiju, na njegovo crveno i nateeno pjegavo lice, na njegovu estoku mrnju prema cijeloj ceremoniji, Bandini bi glasno hihotao. to se tie malenog Federica, i on je takav, vrag u najboljem izdanju. Bez obzira na aneoske uzdahe ena, Bandini je znao daje djeacima neugodno, da se srame i uasno dosauju. August eli biti sveenik; uh, proi e ga. Odrast e i zaboraviti na sve to. Odrast e i bit e muko, ili e ga on, Svevo Bandini, na mrtvo prebiti. Maria je primila mrtvu koko za noge. Kad ju je rasporila i poela istiti djeaci su zaepili nos i pobjegli iz kuhinje. - Meni batak - ree Federico. - uli smo te i prvi put - ree Arturo. Bio je loe volje, savjest gaje pekla zbog ubojstva tgkpkpj., Poinio je srnrtni grijeh, Uijeubrjanje kokoi Priekaj proljee, Bandini samo manji grijeh? Leei na podu u dnevnom boravku, dok gaje vrelina trbuaste pei arila sa strane, tmurno je mozgao o tri elementa koja po vjeronauku, tvore smrtni grijeh: prvo, greno djelo;

drugo, puna svijest o tome; tree, potpuna suglasnost s time. Misli su mu se uspinjale u tmurnoj spirali. Sjetio se one prie sestre Justine o ubojici koji je i u budnom stanju i u snu pred sobom neprestano vidio izoblieno lice ovjeka kojeg je ubio; ta gaje prikaza muila, optuivala ga sve dok prestravljeni ubojica nije priznao i pred Bogom izrekao svoj gnusni zloin. Je li mogue da e i On tako patiti? Ta sretna koko koja nije nita slutila. Prije sat vremena taje ptica bila iva, spokojna na svijetu. Sada je mrtva, hladnokrvno ubijena njegovom rukom. Hoe li ga do kraja ivota progoniti lik te kokoi? Buljio je u zid, treptao oima i duboko disao. Tamo je mrtva koko gleda ga ravno u oi, pakosno kvoca! Skoio je na noge, pourio do spavae sobe i zakljuao vrata: - O Djevice Marijo, pusti me na miru! Nisam to htio! Kunem se Bogu da ne znam zato sam to uinio! Molim te, draga kokoi! Draga kokoi, kajem se to sam te ubio! Smjetaje poeo izgovarati cijeli niz Zdravo Marija i Oenaa dok ga koljena nisu zaboljela, dok nije zakljuio kako je etrdeset pet Zdravo Marija i devetnaest Oenaa dovoljno za pravu pokoru. Ali praznovjerje oko broja devetnaest nagna ga da izusti jo jedan Oena, kako bi ih bilo dvadeset. Onda je, muen grizo-dujem o moebitnoj uskogrudnosti, izrekao jo dvije Zdravo Marije i dva Oenaa kako bi izvan svake sumnje; dokazao da nije praznovjeran,, da ne vjeruje u brojeve, jer je vjeronauk izriito osporavao bilo kakvo praznovjerje. Mogao je nastaviti s molitvama, ali majka ga je pozvala na veeru. Na sredinu stola u kuhinji stavila je tanjur prepun smee prene piletine. Federico je procvi-lio i poeo kuckati vilicom po svom tanjuru. Poboni August je pognuo glavu i prije jela izrekao molitvu. Jo dugo nakon to je zavrio s molitvom ostao je pognut, vrat gaje bolio, pitajui se zato majka nije nita rekla. Federico je gurnuo Artura, a onda pokazao dugi nos pobonom Augustu. Mariaje gledala prema pei. Okrenula se s kutlaom za umak u ruci i ugledala Augusta, njegovu pokorno sputenu zlaanu kosu. - Ti si dobar djeak, Auguste - nasmijeila se. -Dobar djeak. Bog te blagoslovio! August je podignuo glavu i prekriio se. Ali do tada je Federico ve poharao piletinu, a oba batka su nestala. Jedan je Federico glodao, a drugi je sakrio izmeu nogu. August je srdito pogledom preao po stolu. Sumnjao je na Artura, koji je sjeo bez apetita. Zatim je Maria sjela. U tiini je mazala margarin na kruh. Arturova usta bila su iskrivljena u grimasi dok je promatrao vruu, raskomadanu koko. Prije sat vremena taje koko bila sretna, nije znala za ubojstvo koje joj se spremalo. Pogledom je okrznuo Federica kome je iz usta ispadalo dok je prodrljivo gutao sono meso. Arturu se smuilo. Mariaje gurnula tanjur s piletinom blie njemu. - Arturo - ne jede nita. Vrhom viljuke je nevoljko bockao po mesu. Naao je izdvojeni komad, jedni komad koji je jo gore izgledao kad ga je stavio na svoj tanjur - eludac. Boe, molim te neka vie nikad ne naudim ivotinjama. Oprezno je griznuo. Nije loe. Jako je ukusno. Zagrizao je izPriekaj proljee, Bandini nova. Nacerio se. Posegnuo je jo jednom. Jeo je s tekom, traei bijelo meso. Znao je gdje je Federico sakrio drugi batak. Zavukao je ruku ispod stola i maznuo ga Fe-dericu iz krila a da to nitko nije primijetio. Kad je pojeo batak, nasmijao se i mlaem bratu na tanjur bacio kost. Federico je gledao uzbueno pipajui po krilu: - Proklet bio - ree. - Proklet bio, Arturo. Lupeu jedan. August je prijekorno pogledao mlaeg brata odmahujui utom glavom. Proklet je grena rije; vjerojatno nije smrtni grijeh, ali svakako je grijeh. Zbog toga se jako rastuio i bilo mu je drago to ne psuje kao njegova braa. Nije to bila velika koko. Poistili su tanjur na sredini stola, a kad su ostale samo kosti, Arturo i Federico su ih oglodali i posisali sr. - Dobro je to tata nee doi kui - rekao je Federico. - Inae bi trebali neto i njemu ostaviti. Maria im se nasmijeila, tako umazanima umakom, mrvice piletine bile su i po Federicovoj kosi. Uklonila ih je i upozorila djecu neka pred bakom paze kako se ponaaju.

- Ako budete jeli kao veeras, od nje neete dobiti poklone za Boi. Jalova prijetnja. Boini pokloni bake Donne! Arturo je gunao. - Uvijek nam daje pidame. Kvragu i pidame! - Kladim se da je tata ve pijan - ree Federico. -On i Rocco Saccone. Mariaje tako vrsto stisnula ake da su pobijelile. - Ta ivotinja - rekla je. - Ne spominjite ga za ovim stolom! Arturo je shvaao mrnju svoje majke prema Roc-cu. im bi joj se pribliio, osjetila bi strah i silno se uznemirila. Njezina nesklonost prema njegovom dugogodinjem prijateljstvu s Bandinijem bila je beskrajna. Zajedno su odrasli u Abruzziju. U mladosti, prije braka s njom, zajedno su upoznali ene, a kad je Rocco dolazio u kuu, on i Svevo su znali zajedno bez rijei piti i smijati se, mrmljali bi na talijanskom dijalektu i grohotom se smijali na nekom divljem jeziku brundanja i uspomena, prepunom aluzija, a ipak besmislenom i uvijek o nekom svijetu kojem nikad nije pripadala i nikad nee moi pripadati. Pretvarala se da joj nije stalo stoje Bandini radio prije braka, ali taj Rocco Saccone i njegov prostaki smijeh, u kojem je Bandini uivao i sudjelovao, predstavlja tajnu iz prolosti koju udi saznati, jednom je za svagda raskrinkati, jer je mislila da kad se tajne iz mladosti pred njom raskriju, privatni jezik Sveva Bandinija i Rocca Sacconea zauvijek e nestati. Nakon stoje Bandini otiao, kua vie nije bila ista. Nakon veere, djeaci su omamljeni hranom legli na pod dnevne sobe, uivajui u prijateljskoj pei u kutu. Arturo je dodao ugljena, pa je radosno zujala i mljackala, tiho se smijui dok su je obilazili utaenih apetita. U kuhinji Maria je oprala sue, svjesna da jedan tanjur manjka, jedna je alica manje. Kad ih je stavila na policu, Bandinijeva teka, okrnjena alica, vea i nes-pretnija od ostalih, kao daje bila uvrijeena to za veerom nije koritena. U ladici gdje je drala pribor za jelo, na svjetlu je zablistao Bandinijev no, njegov omiljeni, najotriji i najopakiji no u cijeloj garnituri. Sada je kua izgubila identitet. Labava indra zajedljivo je aptala na vjetru; elektrine ice trljale su se o natkriveni stranji trijem, podrugljivo se smijui. OglaPriekaj proljee, Bandini sio se svijet neivih stvari, poeo je razgovarati sa starom kuom, a kua je, uivajui kao neka baba, klepetala o nezadovoljstvu unutar svojih zidova. Daske pod njezinim nogama kripale su od kukavnog zadovoljstva. Bandini noas nee biti kod kue. Spoznaja da nee doi kui, misao daje vjerojatno negdje pijan u gradu, da namjerno ostaje vani, bila je uasna. Sve to je na svijetu bilo zlobno i destruktivno kao daje vrebalo na tu injenicu. Ve je osjeala kako je okruuju sile mraka i strave, u sablasnoj formaciji prikradaju se kui. Kad je pospremila sue, oistila sudoper i pomela pod, njezin je dan naglo skonao. Nema vie nieg ime bi se pozabavila. U etrnaest godina pod slabim svjetlom toliko je toga saila i pokrpala da ju joj se oi estoko opirale kad god bi se toga latila; dobivala je glavobolju, pa je to morala odgoditi dok se ne razdani. Ponekad je listala stranice enskih magazina, kad bi ih negdje nala; ti pomodni blistavi magazini koji su na sav glas proklamirali ameriki raj za ene: prekrasan namjetaj, prekrasne haljine, o estitim enama koje u kvascu nalaze romansu, o pametnim enama koje raspravljaju o toalet papiru. Ti magazini, te slike predstavljaju mutnu kategoriju: Amerike ene. Uvijek je s divljenjem govorila o tome to amerike ene rade. Vjerovala je tim slikama. Satima je mogla sjediti u staroj stolici za ljuljanje kod prozora u dnevnom boravku, neprestano okreui stranice enskog magazina, sustavno liui vrh prsta i okreui stranice. Bila je izmuena uvjerenjem kako je odvojena od tog svijeta amerikih ena. Tu njezinu stranu Bandini je zajedljivo ismijavao. Primjerice, on je cisti Talijan, iz obitelji koja je dugi niz JOH.N FANTE narataja seljaka. A ipak, kad je dobio dravljanstvo, nikad se nije izjanjavao kao Talijan. Ne, on je Amerikanac; ponekad bi mu sentimenti zavrtjeli glavom te je poelio glasno istaknuti kako je

ponosan na svoje podrijetlo; ali u svakoj razumnoj prigodi bio je Amerikanac, pa kad mu je Maria govorila to amerike ene rade i to oblae, kad je spomenula ime se bavi neka susjeda, ona Amerikanka iz nae ulice, to gaje razbjesnilo. Jer, bio je jako osjetljiv na klasne i rasne razlike, najvie zbog patnji koje je to za sobom vuklo, i tome se ogoreno protivio. On je zidar, za njega na cijelom svijetu ne postoji poziv koji bi bio vie svet. Moe biti i kralj; moe biti osvaja, ali to god bio - mora imati kuu; naravno, koju su sagradili lanovi sindikata, po sindikalnom cjeniku. To je vano. A Maria, izgubljena u bajkama enskih magazina, duboko je uzdisala nad elektrinim peglama, usisivaima, automatskim strojevima za rublje i elektrinim tednjacima, trebala je samo sklopiti stranice te zemlje iz mate i pogledati oko sebe: tvrde stolice, izlizani tepisi, hladne sobe. Trebala je samo okrenuti ruku i zagledati se u dlan ispucan od daske za pranje da shvati kako ona ipak nije prava Amerikanka. Nita na njoj, ni njezin ten, ni ruke, ni njezina stopala; ni hrana koju je jela, ni zubi kojima je vakala - nita na njoj, ama ba nita nije odavalo njezino srodstvo s Amerikankama. U srcu nije imala potrebu za knjigama ili magazinima. Imala je svoj nain kako da pobjegne, vlastiti prolaz prema spokoju: svoju krunicu. Taj niz bijelih zrnaca, te siune spone pohabane na desetak mjesta, koje na okupu dri bijeli konac i koji se pak redovito kida, to je, zrnce po zrnce, njezin tihi bijeg iz ovog svijeta. Zdravo Fricekaj proljee, Bandini Marijo, milosti puna, Gospodin s tobom. I Maria bi se poela uspinjati. Zrnce za zrncem, ivot i ivljenje su nestajali. Zdravo Marijo, Zdravo Marijo. Obuzeo ju je san u budnom stanju. Umirivala ju je strast bez puti. Besmrtna ljubav pjevuila je melodiju vjerovanja. Otila je; bila je slobodna; vie nije bila Maria, Amerikanka ili Talijanka, siromana ili bogata, s elektrinim strojem za rublje i usisivaem ili bez svega toga; ruje zemlja gdje sve ima. Zdravo Marijo, Zdravo Marijo, stalno iznova, tisuu i stotinu tisua puta, molitva za molitvom, san tijela, bijeg uma, smrt pamenja, nestanak boli, duboko tiho snatre-nje u vjeri. Zdravo Marijo i Zdravo Marijo. Zbog toga je ivjela. Veeras joj je bijeg po zrncima, osjeaj radosti koji ulijeva krunica, ve bio u mislima prije negoli je ugasila svjetlo u kuhinji i pola u dnevni boravak gdje su se njezini brundavi, grogirani sinovi ispruili po podu. Fe-derico se prejeo. Ve je utonuo u dubok san. Leao je na boku razjapljenih usta. August je leao na trbuhu, tupo zurio u Federicova usta i razmiljao kako e kad bude zareen za sveenika sigurno dobiti neku bogatu upu i svake veeri blagovati piletinu. Maria je utonula u stolicu za ljuljanje kod prozora. Od poznatog kripanja njezinih koljena Arturo se uznemireno trgnuo. Iz depa na pregai izvadila je krunicu. Sklopila je crne oi i pokrenula umorne usne, apui jasno i intenzivno. Arturo se okrenuo i zagledao u majino lice. Mozak mu je grozniavo radio. Treba lije prekinuti i traiti deset centi za kino, ili da se potedi te gnjavae tako da ode u spavau sobu i ukrade ih? Nema opasnosti da ga uhvate. Kad bi njegova majka poela krunicu, vie ne bi otvarala oi. Federico je spavao, a to se Augusta tie, on je previe glup i svet da zna to se uope dogaa na svijetu. Ustao je i protegnuo se. - Hm... idem po neku knjigu. U ledenoj tami spavae sobe svoje majke podig-nuo je madrac kod podnoja kreveta. Prstima je napipao nekoliko kovanica u pokrpanoj novarki, po pet i po jedan cent, ali nije naao deset centi. A onda je uhvatio poznati mali novi od deset centi. Vratio je novarku na njeno mjesto u opruzi i osluhnuo. Zatim je bunim koracima i glasno zvidukajui uao u svoju sobu i uzeo prvu knjigu koju je naao na stoliu. Vratio se u dnevni boravak i legao na pod pored Augusta i Federica. Kad je pogledao knjigu, napravio je gadljivu grimasu. Bila je o ivotu svete Tereze Malog Cvijeta Isusovog. Proitao je prvu reenicu na prvoj stranici. Svoj u raj iskoristiti inei dobro na Zemlji. Sklopio je knjigu i gurnuo prema Augustu. - Bljak - rekao je. - Ne da mi se itati. Mislim da u malo van da vidim sanjka li se tko na brijegu. Maria nije otvorila oi, ali je malo otvorila usta da pokae daje ula i da odobrava njegov plan.

Zatim je polako odmahnula glavom. Tako mu je rekla da ne ostane do kasno vani. -Neu-rekao je. Utopljen i razdragan pod uskim demperima, malo je trao a malo etao ulicom Walnut, pored tranica do Dvanaeste, gdje je na uglu presjekao kod benzinske stanice, preao most, stoje bre mogao protrao kroz park, jer su ga mrane sjene topola plaile, i za manje od deset minuta zadihan je stao kod neonskog znaka za kino Isis. Kao i inae pred kinima malih gradova, tu se nalazila grupa momaka njegovih godina, bez novca, pokorno ePriekaj proljee, Bandini kajui da se glavni vratar odobrovolji i da ih moda, ovisno o raspoloenju, besplatno pusti, jer je druga projekcija te veeri ionako ve odavno poela. I on je tu esto stajao, ali veeras je imao deset centi pa je, dobroduno se nasmijeivi momcima, kupio kartu i polako uao. Prezrivo je odmahnuo razvoau u odori koji mu je priprijetio prstom i sam pronaao svoje mjesto u mraku. Prvo je izabrao mjesto u zadnjem redu. Nakon pet minuta premjestio se dva reda blie. Ubrzo se opet premjestio. Malo-pomalo, dva po tri reda, i probio se do blistavog ekrana, dok se na kraju nije naao u prvom redu, dalje nije mogao. Tu je sjeo, stisnuta grla s isturenom Adamovom jabuicom, zurei gotovo ravno u strop, dok su Gloria Borden i Robert Powell igrali u Ljubavi na rijeci. Smjesta je podlegao arima te celuloidne droge. Bio je siguran daje nevjerojatno nalik na Roberta Po-wella, a podjednako je bio uvjeren kako je Gloria Borden zapanjujue slina njegovog lijepoj Rosi: stoga se osjeao ba kao kod kue, grohotom se smijui domiljatim komentarima Roberta Powella, drhtei od neizmjernog uitka kad god bi Gloria Borden iskazivala strasti. Postupno je Robert Powell izgubio svoj identitet i postao Arturo Bandini, a Gloria Borden se polako pretvorila u Rosu Pinelli. Nakon pada velikog aviona, Rosa je leala na operacijskom stolu i upravo je Arturo Bandini obavljao neizvjesnu operaciju kako bi joj spasio ivot, a djeaka u prvom redu oblio je znoj. Jadna Rosa! Suze su mu tekle niz lice, pa je nestrpljivo rukavom obrisao nos koji je curio. Ali znao je, cijelo vrijeme je imao neki osjeaj da e taj mladi doktor Arturo Bandini napraviti medicinsko udo, i naravno tako je i bilo! Oas je zgodni doktor Ijubio Rosu; bilo je proljee i svijet je prekrasan. Odjednom, bez rijei upozorenja, film je zavrio, a Arturo Bandini, mrcajui i plaui, sjedi u prvom redu kina Isis, uasno mu je neugodno i posve je zgaen nad svojim kukavikim sentimentima. Cijelo kino ga gleda. U to je bio siguran, jer je toliko sliio Robertu Powellu. Efekti te omamljujue zabave polako su poputali. Kad su se svjetla upalila i realnost vratila, pogledao je naokolo. Deset redova od njega nitko nije sjedio. Pogledao je preko ramena u masu blijedih, beskrvnih lica u sredini i pri dnu kina. U trbuhu je osjetio strujni udar. Panino je hvatao dah. U malom bezbojnom moru jedan je lik blistao poput dijamanta, oi blistave od ljepote. To je Rosino lice! A trenutak ranije spasio ju je na operacijskom stolu! Ali to je tako jadna la. On je tu, jedini u deset praznih redova. Skupivi se tako da mu je vrh glave gotovo nestao, osjeao se kao lopov, kriminalac, dok je krao jo jedan pogled na to divno lice. Rosa Pinelli! Sjedila je izmeu oca i majke, dvoje ekstremno debelih Talijana s dvostrukim podbratkom, skoro na samom dnu kina. Nije ga mogla vidjeti; bio je siguran daje predaleko da bi ga prepoznala, a ipak je pogledom preskoio tu udaljenost meu njima i vidio je mikroskopski tono, vidio je razbaruene uvojke kako joj izviruju ispod eiria, tamnu ogrlicu oko vrata, zvjezdani bljesak njezinih zuba. Dakle i ona je gledala taj film! Te Rosine crne, nasmijane oi, one su sve to gledale. Je li mogue daje zamijetila kako slii na Roberta Povvella? Ali ne: stvarno nije bilo nikakve slinosti; stvarno nije. To je samo film, bio je u prvom redu, bilo mu je vrue i znojio se pod svim onim demperima. Bojao se dotaknuti si kosu, podignuti ruku i poravnati kosu. Zna da mu raste prema gore i daje neuredna kao korov. Ljudi Priekaj proljee, Bandini ga uvijek prepoznaju, jer nikad nije poeljan i nikad nije podian. Moda gaje Rosa ve spazila. Uh - zato se nije poeljao? Zato uvijek zaboravlja takve stvari? Sve je dublje tonuo u svom sjeditu, kolutao je oima ne bi li vidio stri li mu kosa iznad gornjeg ruba sjedita. Polako,

centimetar po centimetar, podignuo je ruku da poravna kosu. Ali nije mogao. Bojao se da bi ona mogla vidjeti njegovu ruku. Kad su se svjetla opet ugasila, odahnuo je. Ali kad je poela druga predstava shvatio je da mora poi. Guio gaje neki neodreeni sram, svjestan je starih dempera, svoje odjee, pamtio je kako mu se Rosa smijala, bojao se da biju, ako odmah ne ode, mogao sresti u predvorju kad s roditeljima bude odlazila. Nije mogao podnijeti pomisao na susret s njima. Prodorno bi ga gledali; Rosine oi titrale bi od smijeha. Rosa je sve znala o njemu; svaku misao i svako djelo. Rosa zna daje od majke ukrao deset centi, a njoj to treba. Samo e ga pogledati i znat e. Mora zbrisati; mora izai van; neto se moe dogoditi; svjetla se mogu opet upaliti i ona e ga ugledati; moe izbiti poar; svata se moe dogoditi; jednostavno mora ustati i otii odatle. Mogao bi s Rosom biti u razredu ili na kolskom igralitu; ali ovo je kino Isis, a on u toj bijednoj odjei izgleda kao neka bijedna propalica, drugaiji od svih ostalih, i ukrao je novac: nema nikakvog prava da bude tu. Ako bi ga Rosa pogledala, s lica bi mu proitala daje ukrao novac. Samo deset centi, neznatan grijeh, ali kako god gledali to je grijeh. Ustao je i u tiini brzo proao kroz dugi prolaz izmeu redova, lica okrenuta na drugu stranu, rukama zaklanjajui nos i oi. Kad je iziao na ulicu, kao bievima zaskoila gaje neizmjerna nona hladnoa, pa je poeo trati, vjetar gaje bockao L0 licu, obasipao svjeim, novim[mislima. Kad je doao do staze koja vodi prema prednjem trijemu, pogled na sjenu njegove majke u prozoru ublaio mu je tenziju u dui; osjeao je kako mu se koa lomi kao val, od navale osjeaja je zaplakao, krivnja je tekla iz njega, preplavila gaje, nekud odnosila. Otvorio je vrata i naao se u svojoj kui, u toplini svog doma, i to je bio dubok i lijep osjeaj. Braa su otila lei, ali Maria se nije pomaknula, i on je znao da nije ni otvorila oi, da sa slijepom vjerom prstima beskonano premee krunicu. Uh ovjee, izgledala je sjajno, njegova majka, ba je dobro izgledala. O Boe, ubij me jer sam prljavo pseto, a ona je ljepotica i trebam umrijeti. O mama, pogledaj me, ukrao sam deset centi, a ti se i dalje moli. O mama, ubij me vlastitim rukama. Pao je na koljena i od straha, radosti i krivnje pri-vinuo se uz nju. Stolica se pomaknula od njegovih jecaja, u ruci joj je zazveckala krunica. Otvorila je oi i nasmijeila mu se, tankim gaje prstima blago milovala po kosi, govorei da bi se morao oiati. Njegovi su joj jecaji godili kao milovanje, ulijevali su joj osjeaj njenosti prema krunici, osjeaj stapanja krunice s jecajima. - Mama - prostenjao je. - Neto sam uinio. - U redu je - rekla je. - Znam. To gaje iznenadilo. Kako je uope mogla znati? Tih je deset centi besprijekorno pokupio. Prevario je nju, Augusta i sve ostale. Sve ih je prevario. - Molila si krunicu, pa te nisam htio gnjaviti - lagao je. - Nisam te htio prekidati usred krunice. Nasmijeila se. - Koliko si uzeo? - Deset centi. Mogao sam sve uzeti, ali uzeo sam samo deset centi. - Znam. Priekaj proljee, Bandini To gaje uzrujalo. - Ali kako zna? Jesi li me vidjela da uzimam? - Voda je jo topla u koritu - rekla. - Odi se okupati. Ustao je i poeo svlaiti dempere. -Ali kako si znala? Jesi li gledala? Jesi li povirila? Mislio sam da uvijek zatvorenih oiju moli krunicu. - A kako ne bi znala? - nasmijeila se. - Uvijek mi uzima po deset centi iz novanika. Ti si jedni koji to radi. Svaki put znam. Pa to mogu znati po zvuku tvojih koraka! Razvezao je cipele i odgurnuo ih. Ipak je njegova majka stvarno pametna ena. Ali to ako se idui put izu-je i bos se uulja u njezinu sobu? Duboko je razmiljao o tom planu dok je nag poao u kuhinju da se okupa. S gaenjem je primijetio daje kuhinjski pod mokar i hladan. Njegova dva brata napravili su kaos u toj prostoriji. Odjea im je bila razbacana, a jedno korito je bilo puno sivkaste sapunjave vode s komadiima namoena drva: Federicove pomorske bitke. Te je veeri bilo previe hladno za kupanje. Odluio je lairati. Napunio je korito, zakljuao

kuhinjska vrata, uzeo primjerak Grimiznog zloina i smjestio se da proita priu Ubojstvo nizato, golje sjedio kod toplih vrata pei, s nogama do lanaka uronjenim u korito za kupanje. Nakon stoje itao onoliko koliko je mislio da bi trajalo uobiajeno kupanje, sakrio je Grimizni zloin na stranjem trijemu, oprezno dlanom jedne ruke namoio kosu, trljao runikom suho tijelo sve dok nije postalo svijetloruiasto, i drhturei utrao u dnevni boravak. Maria gaje gledala kako ui kod pei i runikom trlja kosu gunajui o tome kako mu je grozno kupati se usdi,Doksey^ stoje izveo majstorsku varku. Maria se nasmijeila. Dok se povlaio na poinak, ugledala je oko njegova vrata kolut prljavtine koji se isticao poput crnog ovratnika. Ali nije nita rekla. Taje no doista bila previe ledena za kupanje. Kad je ostala sama, pogasila je svjetla i nastavila se moliti. Povremeno bi u polusnu oslukivala kuu. Pe je uzdisala i traila jo goriva. Ulicom je proao neki ovjek puei lulu. Promatrala gaje znajui daju u mraku ne moe vidjeti. Usporedila gaje s Bandinijem; bio je vii, ali njegovi koraci nisu bili laki kao Svevovi. Iz spavae se sobe zauo Federicov glas, govorio je u snu. Zatim je Arturo sanjivo promrmljao: - Uh, zavei! - Jo jedan ovjek je proao ulicom. Bio je debeo, iz usta mu je na hladnom zraku izbijala para. Svevo je daleko zgodniji mukarac od njega; hvala Bogu to Svevo nije debeo. Ali to je sve sporedno. Kad se zalutale misli mijeaju s molitvom, to je svetogre. vrsto je sklopila oi i u mislima prolazila sve zbog ega se treba moliti Blaenoj Djevici. Molila se za Sveva, Bandinija, molila da ne pije previe i da ne zavri na policiji, kao onomad prije braka. Molila se da se kloni Rocca Sacconea, i da se Rocco Sac-cone kloni njega. Molila se da vrijeme to bre proe, da se snijeg otopi i proljee nahrupi u Colorado, kako bi se Svevo opet latio posla. Molila se za radostan Boi i za novac. Molila se za Artura da prestane krasti sitni, za Augusta da postane sveenik, i za Federica da bude dobar djeak. Molila se za njihovu odjeu, za novac za namirnice, za due umrlih, za due ivih, za cijeli svijet, za bolesne i one na samrti, za hrabrost, za snagu da izdri, za oprost njezinih grijeha. Priekaj proljee, Bandini Izmolila je dugu, grozniavu molitvu da posjeta Donne Toscane bude kratka, da ne potakne previe jada, i da jednog dana Svevo Bandini i njezina majka uivaju u smirenom prijateljstvu. Zadnja je molitva bila gotovo uzaludna, i to je znala. Teko da bi ak i Kristova majka mogla srediti prekid neprijateljstva izmeu Sveva Bandinija i Donne Toscane, to je problem koji samo nebo moe razrijeiti. Uvijek joj je bilo neugodno to se s tom molbom obraa Blaenoj Djevici. Kao da trai neto nemogue. Uostalom, Djevica Majka ju je ve nagradila divnim muem, s troje krasne djece, udobnim domom, dobrim zdravljem i vjerom u Boju milost. Ali mir izmeu Sveva i njegove punice: pa, postoje molbe koje stavljaju na kunju ak i dobrotu Svemogueg i Blaene Djevice Marije. Donna Toscana je dola u nedjelju u podne. Maria je s djecom bila u kuhinji. Samrtni hropac trijema pod njezinom teinom rekao im je da je to baka. Mariji se stegnulo grlo. Bez kucanja, Donna je otvorila vrata i zavirila unutra. Govorila je samo talijanski. - Je li tu - to abruzzijsko pseto? Maria je pourila iz kuhinje i bacila se majci oko vrata. Donna Toscana je golema ena, od smrti mua uvijek u crnini. Ispod vanjske suknje od crne svile bile su podsuknje, etiri njih arkih boja. Njezini nateeni glenjevi izgledali su poput gue. inilo se da malene cipele pucaju pod teinom njezinih stotinu i dvadeset kila. U njedrima kao da su joj zgurane ne dvije, ve tuce sisa. Bila je graena kao piramida, bez bokova. Ruke su joj previe mesnate, pa nisu visjele prema dolje nego su bile pod kutom, napuhnuti prsti klatili su se kao kobasice. Gotovo da nije imala vrat.Kad. bi ^krenula gla.xu. ustala? sano tijelo melankolino bi se pokrenulo poput rastopljenog voska. Ispod rijetke sijede kose nazirao se ruiasti skalp. Nos joj je tanak i profinjen, ali oi su joj kao zgnjeeno groe. Kad bi progovorila umjetni zubi su zveckali nekim svojim posebnim jezikom. Maria joj je primila kaput, a Donna je stala u sredinu sobe njukajui, salo joj se nabiralo po vratu

dok je keri i unucima govorila o gadnom i odvratnom vonju koji je nanjuila. Djeaci su sumnjiavo onjuili. Odjednom je kua poprimila taj vonj koji prije nisu zamijetili. August se sjetio problema s bubrezima prije dvije godine, pitajui se da li se, nakon dvije godine, taj vonj jo uvijek osjea. - Hej, bako - ree Federico. - Zubi su ti crni - rekla je. - Jesi li ih jutros oprao? Federicu je osmijeh nestao s lica, nadlanicom je pokrio usta i spustio glavu. Stisnuo je usta odluan da se iskrade u kupaonicu i im prije se pogleda u zrcalo. udno kako njegovi zubi doista imaju okus po crnilu. Baka je i dalje njukala. - Kakav je to opaki smrad? - upitala je. - Otac ti sigurno nije kod kue. Djeaci su razumjeli talijanski, jer su ga Bandini i Maria esto koristili. - Ne, bako - ree Arturo. - On nije kod kue. Donna Toscana je posegnula u nabore svojih njedara i izvukla novanik. Otvorila gaje i vrhovima prstiju izvukla deset centi. - E sad - nasmijeila se. - Koji je od moja tri unuka najpoteniji? Onome koji je takav dat u ovih dieci soldi. Recite mi brzo: je li vam otac pijan? Priekaj proljee, Bandini - O, mamma mio - rekla je Maria. - Zato ih to pita? Ni ne pogledavi je, baka je rekla: - Budi tiho, eno. Ovo je igra za djecu. Djeaci su se pogledima dogovarali: nisu nita govorili; iako nisu eljeli raskrinkati oca, nisu bili posve nepokolebljivi. Baka je tako pakosna, ipak znaju da joj je novanik prepun kovanica, a svaki je nagrada za neki podatak o ocu. Trebaju li propustiti to pitanje i priekati idue - neko ne ba toliko nepovoljno po tatu - ili bi netko od njih trebao odgovoriti? Ne radi se o tome da se istinito odgovori: ak i da otac nije pijan. Jedini nain da se dobije kovanica jest odgovoriti kako to baka eli. Maria je bespomono stajala. Donna Toscana je poput zmije palucala jezikom, spremna za napad pred djecom: napola zaboravljene epizode iz Marijina djetinjstva i mladosti, stvari koje Maria nije htjela da ih djeaci saznaju, jer bi joj takvi podaci naruili dostojanstvo: sitnice koje bi djeaci mogli upotrijebiti protiv nje. Donna Toscana se time koristila. Djeaci su znali da im je mama bila loa u koli, jer im je to baka rekla. Znali su da se mama igrala s crnakom djecom i daje zbog toga dobila batine. Daje mama povraala u Crkvi svetog Dominika kad je misa bila na vrhuncu. Daje mama, kao i August, mokrila u krevetu, ali za razliku od Augusta, morala je sama prati svoje spavaice. Daje mama pobjegla od kue i da ju je policija vratila (nije stvarno pobjegla, samo je malo otila, ali baka je uporno tvrdila daje pobjegla). A znali su i druge stvari o mami. Kao djevojica nije htjela raditi i redovito su je zakljuavali u podrum. Nikad nije bila i nikad nee biti dobra kuharica. Kad se poraala vritala je kao hijena. Bila je glupaa, inae se nikad ne bi udala za barabu kao to se Svevo Bandini... i nije imala nimalo samopotovanja, inae zato bi uvijek bila u ritama? Znali su da je mama slaba, da dominira to pseto od mua. Daje mama kukavica koja je ve odavno trebala Sveva Bandinija poslati u zatvor. Onda je bolje ne protiviti se svojoj majci. Sjeti se etvrte zapovijedi, potuj svoju majku kako bi tvoja djeca onda i tebe potivala. - Dobro - odgovorila je baka. - Je li pijan? Duga tiina. Onda Federico: - Moda, bako. Ne znamo. - Mamma mio - rekla je Maria. - Svevo nije pijan. Otiao je raditi. Vratit e se svakog asa. - Sluajte svoju majku - ree Donna. - ak i kad je bila ve velika, nikad nije putala vodu u zahodu. A sada mi eli rei da va otac skitnica nije pijan! Ali on je pijani Zar nije, Arturo? Brzo - za deci soldil - Ne znam, bako. Stvarno. - Bah - otpuhnula je. - Glupa djeca glupih roditelja! Pod noge je bacila nekoliko novia. Kao divljaci su skoili, borei se i padajui jedan preko drugoga na podu. Maria je gledala tu uskomeanu masu ruku i nogu. Donna Toscana je tuno odmahnula glavom.

-1 jo se smije - rekla je. - Krvniki se mlate kao ivotinje, a majka im se smijei i to odobrava. Eh, jadna Ameriko! Eh, Ameriko, djeca e ti se meusobno poklati i krepati kao krvoedne ivotinje! - Ali mamma mio, oni su mali. Ne ine zlo. - Eh, jadna Ameriko! - ree Donna. - Jadna, bespomona Ameriko! Krenula je u inspekciju kue. Maria se za to pripremila: pomela je tepihe i pod, obrisala prainu, ulatila pe. Ali krpa za prainu ne moe ukloniti mrlje sa stropa Priekaj proljee, Bandini koji curi; metla ne moe pomesti izlizana mjesta na tepihu; sapun i voda ne mogu ukloniti sveprisutne znakove djece: tamne mrlje oko kvaka na vratima, tu i tamo neka masna mrlja koja se odjednom stvorila; grubo ispisano djeje ime; sluajni kvadrati za igru trik-trak koja uvijek zavri bez pobjednika; tragovi stopala pri dnu vrata, slike na kalendaru koje su preko noi dobile brkove; cipela koju je Maria pospremila u ormar nema ni deset minuta; arapa; runik; krika kruha s demom na stolici za ljuljanje. Satima je Maria radila i pazila - i to joj je nagrada. Donna Toscana je ila iz sobe u sobu, lica zgrena od ne-vjerice. Vidjela je djeju sobu: krevet uredno namjeten, upotpunjen plavim pokrivaem koji mirie po naftalinu; zamijetila je netom ispeglane zastore, blistavo zrcalo iznad toaletnog stolia, precizno namjeten prostira kod kreveta, sve je tako isposniki bezlino, a ispod stolice u kutu - Arturove prljave gae, tu odbaene i prostrte kao otkinuti dio djeakova tijela. Starica je podigla ruke i zavapila. - Nema nade - rekla je. - O, eno! O, Ameriko! - Ma, kako se to nalo tamo? - rekla je Maria. -Djeaci su uvijek tako paljivi. Podigla je taj komad odjee i brzo ga skrila ispod pregae, a Donna Toscana ju je strijeljala ledenim pogledom jo cijelu minutu nakon to su te gae nestale. - Propala eno. Propala, bespomona eno. I tako je bilo cijelo popodne, izmorio ju je stalni cinizam Donne Toscane. Djeaci su s noviima odjurili do slastiarnice. Kad se nakon sat vremena nisu vratili, Donna je kukala jer Maria nema autoriteta. Kad su se vratili, Federicovo lice bilo je umrljano okoladom, pa je opet zakukala. Kad su ju bili sat vremena, tuila se da.su. previe buni, pa ih je Maria poslala van. Kad su otili, prorekla je da e vani na snijegu sigurno umrijeti od gripe. Maria je skuhala aj. Donna je pucnula jezikom i' zakljuila kako je previe slab. Maria je strpljivo gledala na sat iznad pei. Za dva sata, u sedam, njezina e majka otii. Vrijeme je zastajkivalo, epalo i puzilo u agoniji. - Izgleda loe - rekla je Donna. - Gdje je nestala boja iz tvog lica? Maria je jednom rukom zagladila kosu. - Dobro sam - rekla je. - Svi smo dobro. - Gdje je on? - rekla je Donna. - Ta skitnica. - Svevo radi, mamma mio. Trai novi posao. - Nedjeljom? - podrugljivo je rekla. - Kako zna da nije vani s nekom puttanom7? - Zato govori takve stvari? Svevo nije takav ovjek. - ovjek za kojeg si se udala brutalna je ivotinja. Ali oenio je glupau, pa vjerujem da nikad nee biti raskrinkan. Ah, Ameriko! Samo se u ovoj pokvarenoj zemlji takve stvari mogu dogoditi. Dok je Maria spremala veeru, sjedila je nalake-na za stolom s glavom u dlanovima. Jest e pagete s mesnim okruglicama. Natjerala je Mariju da lonac opere sapunom i vodom. Zapovjedila je da donesu veliku kutiju dugih pageta, koju je paljivo pregledala zbog mieva. U kui nije bilo hladnjaka, meso su drali u ormaru na stranjem trijemu. Bio je to odrezak samljeven za okruglice. - Donesi to ovamo - rekla je Donna. Maria je meso stavila pred nju. Okusila gaje vrkom prsta. - Tako sam i mislila - namrtila se. Pokvareno je. 7 puttana (tal.) - kurva, drolja Priekaj proljee. Bandi? - Ali to nije mogue! - rekla je Maria. - Sino sam ga kupila.

- Mesar e uvijek prevariti glupau - rekla je. Veera je kasnila pola sata zato stoje Donna inzistirala da Maria opere i obrie iste tanjure. Djeca su dola, gladna kao vukovi. Naredila im je da se umiju i operu ruke, obuku iste koulje i stave kravate. Gunali su, a Arturo je promrmljao: - Ta stara kuja - dok je vezivao omraenu kravatu. Kad je sve bilo gotovo, veera se ohladila. Djeaci su je svejedno pojeli. Starica je jela bez teka, ispred nje je ostalo nekoliko pageta. Ni to joj nije bilo po volji, pa je odgurnula tanjur. - Veera je loe spremljena - rekla je. - Ovi pageti imaju okus na balegu. Federico se nasmijao. - Ipak su dobri. - Mogu li ti donijeti jo neto, mamma miol -Ne! Poslije veere poslala je Artura na benzinsku stanicu da nazove taksi. Zatim je otila raspravljajui se s taksistom, pokuavajui spustiti cijenu vonje do auto-busne stanice s dvadeset i pet na dvadeset centi. Kad je otila, Arturo je pod koulju stavio jastuk, omotao se pregaom i gegao po kui, prezrivo njukajui. Ali nitko se nije smijao. Nitko nije mario. 4. Nema Bandinija, nema novca, nema hrane. Daje Bandini kod kue, on bi rekao: - Stavi na raun. Ponedjeljak popodne, Bandinija jo nema, a taj raun za namirnice! Nikako ga ne moe zaboraviti! Poput neumorne sablasti stravom jojge ispunjavao zimske dane. Trgovina gospodina Craika bila je odmah do Ban-dinijeve kue. Za prvih godina braka Bandini je otvorio kredit kod gospodina Craika. Na poetku je uspijevao plaati svoje raune. Ali kako su djeca rasla i sve vie jela, kako je jedna loa godina stizala drugu, raun za namirnice popeo se do astronomskog iznosa. Nakon vjenanja svake je godine bilo sve gore po Sveva Bandinija. Novac! Nakon petnaest godina braka Bandini je imao toliko rauna daje ak i Federico znao kako ih ne namjerava, odnosno ne moe platiti. Ali taj raun za namirnice ga je uasno muio. Ako je gospodinu Craiku dugovao sto dolara, platio bi pedeset - ako je imao. Duan je dvije stotine, platio bi sedamdeset i pet - ako je imao. Tako je bilo sa svim dugovima Sveva Bandinija. Tu nije bilo tajni. Nije bilo skrivenih motiva, nije bilo elje da se izvue i izbjegne plaanje. Nikakav budet to nije mogao razrijeiti. Nikakva planirana ekonomija to nije mogla promijeniti. To je vrlo jednostavno: obitelj Bandini je vie troila nego to je on mogao zaraditi. Znao je kako mu jedini izlaz prua puka srea. Njegovo tvrdoglavo uvjerenje da e ta Priekaj proljee, Bandini srea ipak doi spreavalo ga je da ne utekne i da si ne prospe mozak. Neprestano je prijetio i jednim i drugim, ali to nije uinio. Maria nije znala prijetiti. Nije imala takvu narav. Ali gospodin Craik, trgovac, neprestano se alio. Nikad nije posve vjerovao Bandiniju. Da obitelj Bandini ne ivi do njegove trgovine, pa ih moe imati na oku, da nije osjeao da e na kraju dobiti barem vei dio novca koji mu duguju, ne bi im odobravao kredit. Maria mu je bila draga i nad njom se saalio, onako kako mali poduzetnici hladno saalijevaju siromahe kao klasu, iskazujui ledenu obrambenu apatiju prema pojedincima iz te klase. Isuse, pa i on treba plaati svoje raune. Sada kad je Bandini) ev raun bio tako velik - a svake je zime vrtoglavo rastao - gnjavio je, pa ak i vrijeao Mariju. Znao je daje ona potena kao neduno malo dijete, ali to nije bilo vano kad je ula u trgovinu da uvea taj iznos. Kao daje to njezino! On je tu da prodaje namirnice, a ne da ih poklanja. Bavio se trgovinom, a ne osjeajima. Dugovali su mu novac. Odobrio je kredit. Uzaludno je traio novac. Jedino stoje mogao uiniti bilo daje podsjea sve dok mu ne plati. Pod takvim okolnostima, njegovo je stajalite bilo najbolje koje se uope moglo zamisliti. Maria je svakog dana morala nagovarati samu sebe da skupi dodatnu hrabrost kako bi mogla stati pred njega. Bandini nije mario to je u rukama gospodina Craika bila posve bespomona. Na raun, gospodine Craik. Stavite na raun. Cijelo popodne, sve do sat vremena pred veeru, Maria je hodala po kui skupljajui tako potrebnu oajniku hrabrost za odlazak u trgovinu. Otila je do prozora i sjela s rukama u depovima od pregae, u jednoj je ruci drala krunicu - iekujui. To je i prije inila, prije

samo dva dana, u subotu, i dan prije toga, svaki dan prije toga, u proljee, ljeti, zimi, godinu za godinom. Ali hrabrost joj se istroila i vie je nije mogla skupiti. Ne moe vie ii u tu trgovinu, stati pred tog ovjeka. - Arturo! Pozvala ga je jer je najstariji. Ugledao ju je kako stoji na vratima. Tama je bila bijela. Duboke sjene brzo su klizile po mlijenom snijegu. Uline svjetiljke su hladno plamtjele, hladan plamen u hladnoj izmaglici. Proao je automobil zloguko zveckajui lancima. - Arturo! Znao je to hoe. S gaenjem je stisnuo zube. Znao je da ga hoe poslati u trgovinu. Kukavica, bila je kukavica pruajui mu novanicu, bojala se Craika. Glas joj je imao onaj naroiti drhtaj kao i inae kad je bilo vrijeme za trgovinu. Bilo mu je dosta pretvaranja daje ne uje, ali ona gaje dozivala sve dok mu nije dolo da vrisne, a ostala djeca, hipnotizirana tim drhtajem u njezinu glasu, prestala su s grudanjem i pogledala ga, kao da ga preklinju neka neto uini. Bacio je jo jednu grudu, gledao kako se raspada, i zatim se odvukao kroz snijeg i preko zaleenog plonika. Sada ju je dobro vidio. U ledenom sumraku vilica joj je podrhtavala. Rukama je vrsto obgrlila mravo tijelo, poskakujui da se ugrije. - ta sad oe? - upitao je. - Hladno je - rekla je. - Doi unutra, pa u ti rei. - Staje sad, mama? uri mi se. - Hou da poe u trgovinu. - Trgovinu? Neu! Znam zato hoe da ja idem... boji se koliki je raun. E, pa, ja ne idem. Nikad vie. - Molim te poi - rekla je. - Dovoljno si velik da shvati. Zna kakav je gospodin Craik. Priekaj proljee, Bandini Naravno da je znao. Mrzio je Craika, tog tvora, uvijek ga je pitao je li mu otac pijan ili trijezan, to to njegov otac radi s novcem, kako to vi Digii moete ivjeti bez centa, kako to da ti stari nou nikad nije kod kue, stoje - da nema neku ensku sa strane, pa na nju troi novac? Poznavao je gospodina Craika i mrzio gaje. - Zato August ne ide? - rekao je. - Kvragu, samo ja ovdje radim. Tko nosi ugljen i drva? Ja. Svaki put. Neka ide August. - Ali August nee ii. Boji se. - Pih. Kukavica. ega se tu ima bojati? Dobro, ja ne idem. Okrenuo se i poao natrag prema djeacima. Nastavili su se grudati. S druge strane bio je Bobby Craik, tr-govev sin. Dobit e ti svoje, pseto jedno. Maria je opet povikala s trijema. Arturo se nije odazvao. Vikao je kako joj ne bi uo glas. Spustio se mrak, a izlozi gospodina Craika blistali su u noi. Arturo je nogom iskopao kamen iz smrznuta tla i stavio ga u grudu. Craikov mali bio mu je na tridesetak metara, iza nekog stabla. Bacio je lju-tito, svom snagom, ali je promaio - gotovo pola metra od cilja. Kad je Maria ula gospodin Craik je na mesarskom panju komadao kost. Kad su vrata zakripala podigao je pogled i ugledao je - sitnu beznaajnu figuru u starom crnom kaputu s visokom krznenim ovratnikom, toliko izlizanim da su se u toj tamnoj masi nazirale bijele toke. Na glavu je navukla pohabani smei eir - pod njim se skrivalo lice jako stara djeteta. Mutni sjaj njezinih najlon arapa bio je ukast, istiui sitne kosti i bijelu kou na nogama, pa su joj stare cipele izgledale jo gore i jo tronije. Hodala je kao dijete, bojaljivo, na prstima, u strahu, prema tom poznatom mjestu na kojem uvijek obavlja kupovinu, najdalje od mesarskog panja gospodina Craika, tamo gdje se tezga spaja sa zidom. Prijanjih bi ga godina pozdravila. Ali sada je osjeala da ga takva familijarnost moda nee razgaliti, pa je tiho stajala u svom kutu, ekajui dok ne bude spreman daju poslui. Vidio je tko je i nije obraao panju, a ona je pokuavala zainteresirano i nasmijeeno promatrati

kako mae svojom sjekiricom. Srednje visine, napola elav, nosi naoale s plastinim okviromovjek od etrdeset i pet godina. Iza jednog uha debela olovka, a iza drugog cigareta. Bijela pregaa visjela mu je do poda, a plava mesarska paga nekoliko puta omotana oko struka. Iz crvenog i sonog komada mesa vadio je kost. Rekla je: - Dobro izgleda, zar ne? Premetao je odrezak, s role otrgnuo komad papira, prostro ga na vagu i na njega bacio odrezak. Struno ga je uvio brzim, mekim prstima. Procijenila je da vrijedi oko dva dolara i pitala se tko gaje kupio - moda neka od njegovih bogatih muterija, Amerikanka sa Sveuilinog brijega. Gospodin Craik je na rame stavio ostatak mesa i nestao u hladnjai, za sobom je zatvorio vrata. inilo se daje dugo ostao u hladnjai. Zatim se pojavio, glumei iznenaenje stoje vidi, proistio je grlo, za sobom zatvorio vrata hladnjae, stavio katanac i nestao u stranjoj sobi. Pretpostavila je daje poao u kupaonicu da opere ruke, to ju je navelo da se upita nije li joj ponestalo Gold Dust sredstva za ienje, a onda joj je prolo kroz glavu sve to joj je potrebno za kuu, obuzela ju je slabost poput nesvjestice dok se gubila zatrpana golemom hrpom sapuna, margarina, mesa, krumpira i jo bezbroj drugih stvari. Priekaj proljee, Bandini Craik se sad pojavio s metlicom, krenuo je mesti piljevinu oko mesarskog panja. Podigla je pogled prema satu: deset do est. Jadni gospodin Craik! Izgledao je umorno. On je kao i svi ostali - sigurno jedva eka topli obrok. Gospodin Craik je zgotovio metenje, pa je stao da zapali cigaretu. Svevo je puio samo cigare, ali gotovo svi Amerikanci puili su cigarete. Gospodin Craik ju je pogledao i nastavio mesti. Rekla je: - Kako lije samo hladno. Ali on se nakaljao, pa je pomislila daju nije uo, jer je nestao u stranjoj sobi i vratio se s lopaticom za smee i kartonskom kutijom. S uzdahom se sagnuo, skupio piljevinu u lopaticu i istresao je u kartonsku kutiju. - Ne volim ovu hladnou - rekla je. - Mi ekamo proljee, pogotovo Svevo. Opet se nakaljao i za tren oka je tu kutiju odnio natrag do stranjeg dijela trgovine. Zaula je pljusak tekue vode. Vratio se, obrisao ruke o pregau, tu lijepu bijelu pregau. Za kasom je vrlo glasno potegnuo natpis NE PRODAJEMO. Promijenila je pozu premjetajui teinu s jedne na drugu nogu. Veliki sat je kucao. Jedan od onih elektrinih satova koji udno kucaju. Bilo je tono est sati. Gospodin Craik je zgrabio kovanice iz blagajne i prostro ih po pultu. Otrgnuo je komad papira s role i posegnuo za olovkom. Zatim se nagnuo da izrauna dnevni utrak. Je li mogue da nije svjestan njezinog prisustva u trgovini? Sigurno ju je vidio da ulazi i tamo stoji! Vrkom ruiastog jezika navlaio je olovku i poeo zbrajati. Izvila je obrve i krenula do izloga da pogleda voe i povre. Narane: ezdeset centi za tuce. paroge petnaest centi za pola kile. Jao meni, jao meni. Jabuke kila za dvadeseti pet, cenji, uvijek obavlja kupovinu, najdalje od mesarskog panja gospodina Craika, tamo gdje se tezga spaja sa zidom. Prijanjih bi ga godina pozdravila. Ali sada je osjeala da ga takva familijarnost moda nee razgaliti, pa je tiho stajala u svom kutu, ekajui dok ne bude spreman daju poslui. Vidio je tko je i nije obraao panju, a onaje pokuavala zainteresirano i nasmijeeno promatrati kako mae svojom sjekiricom. Srednje visine, napola elav, nosi naoale s plastinim okviromovjek od etrdeset i pet godina. Iza jednog uha debela olovka, a iza drugog cigareta. Bijela pregaa visjela mu je do poda, a plava mesarska paga nekoliko puta omotana oko struka. Iz crvenog i sonog komada mesa vadio je kost. Rekla je: - Dobro izgleda, zar ne? Premetao je odrezak, s role otrgnuo komad papira, prostro ga na vagu i na njega bacio odrezak. Struno ga je uvio brzim, mekim prstima. Procijenila je da vrijedi oko dva dolara i pitala se tko gaje kupio - moda neka od njegovih bogatih muterija, Amerikanka sa Sveuilinog brijega. Gospodin Craik je na rame stavio ostatak mesa i nestao u hladnjai, za sobom je zatvorio vrata.

inilo se daje dugo ostao u hladnjai. Zatim se pojavio, glumei iznenaenje stoje vidi, proistio je grlo, za sobom zatvorio vrata hladnjae, stavio katanac i nestao u stranjoj sobi. Pretpostavila je daje poao u kupaonicu da opere ruke, to ju je navelo da se upita nije li joj ponestalo Gold Dust sredstva za ienje, a onda joj je prolo kroz glavu sve to joj je potrebno za kuu, obuzela ju je slabost poput nesvjestice dok se gubila zatrpana golemom hrpom sapuna, margarina, mesa, krumpira i jo bezbroj drugih stvari. Prieka] proljee, Bandini Craik se sad pojavio s metlicom, krenuo je mesti piljevinu oko mesarskog panja. Podigla je pogled prema satu: deset do est. Jadni gospodin Craik! Izgledao je umorno. On je kao i svi ostali - sigurno jedva eka topli obrok. Gospodin Craik je zgotovio metenje, pa je stao da zapali cigaretu. Svevo je puio samo cigare, ali gotovo svi Amerikanci puili su cigarete. Gospodin Craik ju je pogledao i nastavio mesti. Rekla je: - Kako lije samo hladno. Ali on se nakaljao, pa je pomislila daju nije uo, jer je nestao u stranjoj sobi i vratio se s lopaticom za smee i kartonskom kutijom. S uzdahom se sagnuo, skupio piljevinu u lopaticu i istresao je u kartonsku kutiju. - Ne volim ovu hladnou - rekla je. - Mi ekamo proljee, pogotovo Svevo. Opet se nakaljao i za tren okaje tu kutiju odnio natrag do stranjeg dijela trgovine. Zaula je pljusak tekue vode. Vratio se, obrisao ruke o pregau, tu lijepu bijelu pregau. Za kasom je vrlo glasno potegnuo natpis NE PRODAJEMO. Promijenila je pozu premjetajui teinu s jedne na drugu nogu. Veliki sat je kucao. Jedan od onih elektrinih satova koji udno kucaju. Bilo je tono est sati. Gospodin Craik je zgrabio kovanice iz blagajne i prostro ih po pultu. Otrgnuo je komad papira s role i posegnuo za olovkom. Zatim se nagnuo da izrauna dnevni utrak. Je li mogue da nije svjestan njezinog prisustva u trgovini? Sigurno ju je vidio da ulazi i tamo stoji! Vrkom ruiastog jezika navlaio je olovku i poeo zbrajati. Izvila je obrve i krenula do izloga da pogleda voe i povre. Narane: ezdeset centi za tuce. paroge petnaest centi za pola kile. Jao meni, jao meni. Jabuke kila za d/vadeset i pet ceriti,.........,^.^i,,....,,.,.............................,,..^,.........................., - Jagode! - rekla je. -1 to zimi! Jesu li to kalifor-nijske jagode, gospodine Craik? Pokupio je kovanice u vreu i poao do sefa gdje je unuo i okrenuo kombinaciju brojeva. Veliki sat je kucao. Kad je zatvorio sef, bilo je est i deset. Odmah je nestao u dnu trgovine. Sada vie nije bila pred njim. Posramljena, izmorena, noge su je boljele, s rukama skupljenima u krilu sjela je na prazan sanduk i zagledala se u izlog okovan mrazom. Gospodin Craikje skinuo pregau i prebacio je preko mesarskog panja. Iz ustaje izvadio cigaretu, bacio na pod i zgnjeio nogom. Zatim se opet vratio u stranju sobu i pojavio s kaputom. Dok je popravljao kragnu, prvi put joj se obratio. - Idemo, gospoo Bandini. Boe moj, ne mogu tu ostati cijelu no. Zvuk njegovog glasa izbacio ju je iz ravnotee. Nasmijeila se da skrije nelagodu, ali lice joj je bilo crveno, a pogled sputen. Rukama se uhvatila za grlo. - O! - rekla je. - Ja... ekam vas! - to elite, gospoo Bandini... odrezak? Stajala je u kutu napuenih usta. Srce joj je tako snano lupalo da vie se nieg nije mogla sjetiti. Rekla je: - Mislim da hou... - Pourite, gospoo Bandini. Boe moj, tu ste ve pola sata i jo se niste odluili to elite. - Mislim... - elite li odrezak? - Postoje odrezak, gospodine Craik? - Uvijek isto. Boe moj, gospoo Bandini. Godinama ga kupujete. Ista cijena. Uvijek je ista cijena. - Uzela bih za pedeset centi. - Zato mi to niste ranije kazali? - rekao je. - Ve sam sve meso spremio u hladnjau. Priekaj proljee, Bandini - O, ao mije, gospodine Craik.

- Donijet u ga ovaj put. Ali idui put, gospoo Bandini, ako elite ovdje kupovati, doite ranije. Boe moj, i ja bih jo veeras htio poi kui. Donio je komad mesa i stao otriti no. - Recite - kazao je. - to Svevo radi ovih dana? Vie od petnaest godina koliko se Bandini i gospodin Craik poznaju, trgovac ga je uvijek oslovljavao imenom. Maria je uvijek osjeala da se Craik boji njezinog mua. Zbog toga je potajno bila jako ponosna. Sada su razgovarali o Bandiniju, pa mu je ponovila dosadnu priu o zimskim nedaama zidara u Coloradu. - Vidio sam sino Sveva - rekao je Craik. - Vidio sam ga kod kue Effie Hildegarde. Znate je? Ne - nije ju poznavala. - Bolje pripazite na tog Sveva - rekao je aljivo aludirajui. - Drite ga bolje na oku. Effie Hildegarde ima puno para. - Ona je i udovica - rekao je Craik, gledajui na vagu. - Ima poduzee za gradski prijevoz. Maria gaje paljivo promatrala. Umotao je i zavezao meso, bacio ga pred nju na tezgu. - U ovom gradu posjeduje jako puno nekretnina. Jako zgodna ena, gospoo Bandini. Nekretnine? Maria je s olakanjem uzdahnula. - O, Svevo poznaje puno vlasnika nekretnina. Sigurno smilja neki posao za nju. Kad je Craik opet progovorio poela je gristi nokte. - Jo neto, gospoo Bandini? Naruila je i ostalo: brano, krumpir, sapun, margarin, eer. - Gotovo sam zaboravila! - rekla je. elim malovoa,.est onih jabuka. Djeca yQle, voe,........... . Gospodin Craik je opsovao ispod glasa dok je otvarao vreu i u nju stavljao jabuke. Nije odobravao voe na Bandinijevom raunu: nije bilo razloga da siromasi uivaju u raskoi. Meso i brano - da. Ali zato bi jeli voe kad mu ve toliko duguju? - Dobri Boe - rekao je. - Ovo kreditiranje mora ve jednom prestati, gospoo Bandini! Kaem vam da ovako vie ne moe. Od rujna nisam dobio ni penija. - Rei u mu! - rekla je povlaei se. - Rei u mu, gospodine Craik. - Uh! Ba e mi to pomoi! Pokupila je pakete. - Rei u mu, gospodine Craik! Rei u mu jo veeras. Kakvo olakanje izai na ulicu! Kako je umorna. itavo tijelo je boli. A ipakje sa smijekom udahnula ledeni zrak, s ljubavlju prigrlila svoje pakete kao da su sam ivot. Gospodin Craik je pogrijeio. Svevo Bandini je obiteljski ovjek. I zato ne bi razgovarao sa enom koja posjeduje nekretnine? Priekaj proljee, Bandini 5. Arturo Bandini je posve siguran da nakon smrti nee u pakao. U pakao ide ako poini smrtni grijeh. On ih je poinio mnogo, vjerovao je, ali spasile su ga ispovijesti. Uvijekje na ispovijed dolazio na vrijeme - to e rei, prije svoje smrti. I uvijekje kucnuo o drvo kad bi na to pomislio uvijek e tamo stii na vrijeme - prije svoje smrti. I tako je Arturo bio posve siguran da kad umre nee ii u pakao. Iz dva razloga. Ispovijed i injenica da moe brzo trati. Ali istilite, na pola puta izmeu pakla i raja, to gaje uznemirivalo. Vjeronauk izriito navodi uvjete potrebne za raj: dua treba biti posve ista, bez i najmanjeg grijeha. Ako nakon smrti dua nije dovoljno ista za raj, a jo nije toliko loa za pakao, onda je tu srednje podruje, to istilite gdje dua gori li gori sve dok se ne oisti od grijeha. U istilitu postoji jedna utjeha: prije ili kasnije ne gine vam raj. Ali kad je Arturo shvatio da se u istilitu moe ostati sedamdeset milijuna trilijuna milijardi godina, a neprestano gori, onda nema previe utjehe u konanom raju. Uostalom, i stotinu godina je puno vremena. A stotinu i pedeset milijuna godina je nepojmljivo. Ne: Arturo je siguran da nee ravno u raj. Koliko se god toga grozio, znao je da ga eka dugi red u istilitu. Ali zar ne postoji neto ime bi se ublaila kunja vatrom u istilitu? Odgovor na to pitanje pronaao je u svom vjeronauku.

Nain da se skrati grozno vrijeme u istilitu, kae vjeronauk, jest initi dobra djela, moliti se, postiti i suzdravati se, skupljati oproste od grijeha. Sto se njega tie, dobra djela su iskljuena. Nikad nije obilazio bolesne, jer nije poznavao takve ljude. Nikad nije odjenuo nage, jer nikad nije vidio nage ljude. Nikad nije pokopao mrtve, jer to ine grobari. Nikad nije davao milostinju sirotinji, jer im nije imao to dati; osim toga, milostinja mu je uvijek zvuala poput truce kruha, a gdje on moe nabaviti truce kruha? Nikad nije udomio ozlijeene, jer - pa, nije znao kako - to je zvualo poput neeg ime se bave ljudi u primorskim gradovima, odlaze na puinu i spaavaju mornare stradale u brodolomu. Nikad nije poduavao neuke, jer, uostalom, i on je neuk, inae ne bi morao pohaati tu ugavu kolu. Nikad nije prosvijetlio tamu, jer je bilo teko i to nikad nije posve shvatio. Nikad nije pomagao bolesnima, jer mu je to zvualo opasno, a takve ionako nije poznavao: kad bi izbile male boginje ili ospice na vratima bi postavili znak karantene. to se tie Deset zapovijedi, prekrio je gotovo svaku, a ipak je bio siguran da to nisu bili smrtni grijesi. Ponekad je nosio zeju apu, a to je praznovjerje, dakle ogrijeio se o prvu zapovijed. A je li to smrtni grijeh? To gaje neprestano muilo. Smrtni grijeh je ozbiljan prijestup. Oprostiv grijeh je neznatan prijestup. Ponekad, kad bi igrao bejzbol, ukrstio bi palice sa suigraem: tako se navodno mogao postii dvostruki zgoditak. A ipak je znao kako je to praznovjerje. Je li to grijeh? Je li to smrtni ili oprosti vi grijeh? Jedne nedjelje je namjerno propustio misu jer je htio sluati prijenos finalne utakmice, napose da uje svog idola, Jimmvja Foxxa iz Athleticsa. Kad je nakon utakmice iao kui, odjednom mu je prolo kroz glavu da je prekrio prvu zapovijed: nemoj imati drugih bogova uz mene. Dakle, poinio je smrtni grijeh Prieekaj proljee, Bandini zato stoje propustio misu, ali je li to drugaiji smrtni grijeh ako Jimmvja Foxxa za trajanja finala prvenstva pretpostavlja Svemoguem Bogu? Poao je na ispovijed i tamo se sve zakompliciralo. Otac Andrew je rekao: - Ako misli da je to smrtni grijeh, sine moj, onda je to smrtni grijeh. - Pa, kvragu. Isprva je mislio daje to samo oprostiv grijeh, ali sada mora priznati, nakon to je tri dana prije ispovijedi razmiljao o tome, daje to doista smrtni grijeh. Druga zapovijed. O tome nema smisla ni razmiljati, jer Arturo bi u prosjeku etiri puta dnevno rekao Bog te mazo. A tu ne ulaze varijacije: Bog te mazo zbog ovog i Bog te mazo zbog onog. I tako je odlazei svaki tjedan na ispovijest, nakon jalovog preispitivanja svoje savjesti bio prisiljen izmiljati jo ire generalizacije. Najbolje to je mogao, bilo je priznati sveeniku: Uzaludno sam izustio ime Boje oko ezdeset osam ili sedamdeset puta. ezdeset osam smrtnih grijeha u jednom tjednu, samo zbog druge zapovijedi. Oho! Ponekad dok je kleao u hladnoj crkvi, ekajui pred ispovjedao-nicom, panino bi oslukivao lupanje svog srca pitajui se hoe li stati, hoe li umrijeti prije nego to sa sebe skine to breme. Zato esto nije trao nego je polako hodao na ispovijed, kako taj organ ne bi previe izmorio i sruio se na ulici. Potuj oca i majku. Naravno da potuje svog oca i svoju majku! Ali ruje kvaka: vjeronauk dalje kae kako svaki neposluh prema ocu ili majci predstavlja grijeh. Jo jednom gaje srea iznevjerila. Jer iako je potivao oca i majku, ustvari je bio neposluan. Oprostivi grijesi? Smrtni grijesi? Muile su ga klasifikacije. Iscrpio gaje broj grijeha glede Deset zapovijedi; dok je detaljno, sat po sat, preispitivao svoje dane, nabrojao ih je na stotisi, nisu dovoljno teki da ode u pakao. Pa ipak, vrlo je paljivo izbjegavao dublju analizu tog zakljuka. Nikad nije ubio ovjeka, a ve je jako dugo bio siguran da se nikad nee ogrijeiti o petu zapovijed. Ali jednog dana na nastavi vjeronauka uili su petu zapovijed, i on je s gaenjem saznao kako je praktiki nemogue ne zgrijeiti na taj nain. Ne radi se samo o ubojstvu: nuspojave te zapovijedi ukljuuju okrutnost, ozljeivanje, tunjavu, i sve oblike pakosti prema ljudima, pticama, zvijerima i kukcima. Zaboravi, kakva korist od toga? Uivao je ubijati muhe zunzare. Neizmjerno ga je zabavljalo ubijati bi-zamske takore i ptice. Oboavao se tui. Mrzio je one kokoi. U ivotu je imao mnotvo pasa, i prema njima je esto bio nepopustljiv i grub. A to s prerijskim sviscima koje je pobio, golubovima,

fazanima, zeevima? Pa, jedino to se moglo jest izvui pouku iz toga. to je jo gore, grijeh je ve i pomisao na usmrivanje ili ranjavanje ljudskog bia. To mu je zapeatilo sudbinu. Koliko se god trudio, nije mogao suspregnuti elju da pobije neke ljude: na primjer sestru Mary Cortu, trgovca Craika i brucoe sa sveuilita koji su palicama tukli klince i zabranjivali im da se vercaju na velike utakmice na stadionu. Shvatio je da ako i nije pravi ubojica, takav je pred Bogom. Jedno ogreenje o petu zapovijed koje gaje neprestano proganjalo, predstavljao je onaj dogaaj prolog ljeta kad je s Pauliejem Hoodom, jo jednim djeakom katolikom, uhvatio ivog takora, avlima su ga pribili na mali kri i stavili na mravinjak. Bilo je tako odvratno i uasno da to nikad nee zaboraviti. Ali najgore je bilo to su to poinili na Veliki petak, netom nakon molitvi krinog puta! Posramljen je priznao taj grijeh, plakao je iskreno se kajui, ali znao je daje dobio jo puno godina Priekaj proljee, Bandini u istilitu, pa se itavih est mjeseci nije usuivao ubiti takora. Ne sagrijei bludno; ne misli o Rosi Pinelli, Joan Crawford, Normi Shearer i Clari Bow. Jao meni, o Rosa, o grijesi, grijesi, grijesi. Poelo je kad je imao etiri godine, tada nije bio grijeh, jer ga nije bio svjestan. Poelo je kad je jednog dana s etiri godine sjedio u viseoj mrei, ljuljao se tamoamo, a idueg dana se vratio viseoj mrei okaenoj u stranjem dvoritu izmeu ljive i jabuke, ljuljajui se tamo-amo. Stoje tada znao o bludu, zlim mislima, zlim djelima? Nita. U mrei je bilo dobro. Kad je nauio itati, prvo je proitao Deset zapovijedi. Kad je imao osam godina, prvi put se ispovjedio, a s devet je morao ralaniti zapovijedi da shvati to znae. Blud. Na vjeronauku u etvrtom razredu o tome nisu govorili. Sestra Mary Annaje to preskoila i najvie govorila o Potuj oca i majku i Ne ukradi. Tako je i bilo, zbog neega to nije mogao do kraja shvatiti, blud je za njega uvijek bio povezan s pljakom banke. Od osme do desete godine, preispitujui savjest prije ispovijedi, preskoio bi Ne sagrijei bludno, jer nikad nije opljakao banku. ovjek koji mu je rekao za blud nije bio otac An-drew, ni neka asna, nego Art Montgomerv iz benzinske stanice Standard na uglu Arapahoea i Dvanaeste ulice. Nakon tog dana u preponama mu se ugnijezdilo tisuu bijesnih obada. asne nikad nisu govorile o bludu. Samo su govorile o zlim mislima, zlim rijeima, zlim djelima. Taj vjeronauk! Svaka tajna njegova srca, svaka ugoda u mislima, ve je bila poznata tom vjeronauku. Nije mogao umai, bez obzira koliko se oprezno uljao meu iljcima tih pravila. Vie nije mogao u kino, jer je u kino iao samo da vidi oMine^voiib. heroina. Svialisu mu se ljubavni filmovi. Svialo mu se slijediti djevojice uza stube. Sviale su mu se djevojake ruke, noge, ake, stopala, njihova obua i arape, haljine, njihov miris i njihovo prisustvo. Nakon dvanaeste godine u ivotu mu je jedino stalo to bejzbola i djevojaka, koje je nazivao enama. Sviao mu se zvuk te rijei. ene, ene, ene. Neprestano je ponavljao, jer je u potaji uivao. ak i na misi,.kad ih je oko njega bilo pedeset ili stotinu, preputao bi se tim tajnim zadovoljstvima. A sve je to grijeh - cijela stvar imala je kakljiv out zla. ak je i zvuk nekih rijei grean. Procjep. Krut. Bradavica. Sve uto grijesi. Tjelesno. Tijelo. Grimizno. Usne. Sve su to grijesi. Kad je izrekao Zdravo Marijo. Zdravo Marijo milosti puna, Gospodin s tobom, blagoslovljena ti meu enama, blagoslovljen plod utrobe tvoje. Ta gaje rije pogodila kao grom. Plod utrobe tvoje. Roen j e j o j edan grij eh. Svakog tjedna nedjeljom popodne teturao bi po crkvi optereen grijesima bluda. Strah gaje onamo natjerao, strah da e umrijeti i onda biti izloen vjenim mukama. Nije se usudio lagati svom ispovjedniku. Strah je iz njega bez ostatka upao grijehe. Sve je brzo priznao, guei se u svojoj neistoi, drhtei od elje da se proisti. Poinio sam greno djelo hou rei dva grena djela i mislio sam o djevojakim nogama i kako ih diram tamo gdje se ne smije i otiao sam u kino i mislio o grenim stvarima hodao sam naokolo i neka je djevojka izala iz auta i to je bio grijeh sluao sam proste ale i smijao se i grupa nas djece gledala je sparene pse i neto sam runo rekao, ja sam kriv, oni nisu nita rekli, ja sam, ja sam sve skrivio, nasmijao sam ih grenim prijedlogom i iz magazina

sam otrgnuo sliku i ona je bila gola i znao sam daje to grijeh ali sam to ipak napravio. Greno sam mislio o sestri Mary AgnesjLtoje grijeh, a ja sam i dalje o tome _........... Priekaj proljee, Bandini mislio. Isto sam tako imao grene misli o nekim djevojicama koje su leale na travi a jednoj se visoko podigla haljina a ja sam samo gledao i znao sam daje to grijeh. I kajem se. Ja sam kriv, zgrijeio sam, kajem se, kajem se. Napustio bi ispovjedaonicu, izrekao pokoru, kripao zubima, vrsto stegnutih pesti, ukoena vrata, zavjetujui se tijelom i duom da e zauvijek ostati ist od grijeha. Na kraju bi ga svladalo milosre, umirilo ga, povjetarac bi ga rashladio, ljupkost pomilovala. Kao u snu iziao bi iz crkve, u snuje hodao, a ako nitko ne bi gledao poljubio bi stablo, pojeo vlat trave, nebu slao poljupce, arobnim prstima doticao bi hladni kamen crkvenog zida, sa spokojem u srcu niemu nalik, osim rastopljenoj okoladi, trostrukom zgoditku, blistavom prozoru koji poziva na razbijanje, hipnozi onog trenutka prije sna. Ne, kad umre, on nee u pakao. Brzo je trao, na ispovijed je uvijek stizao na vrijeme. Ali istilite gaje ekalo. Za njega nije direktna, ravna staza prema vjenom blaenstvu. Tamo e stii teim putem, obilaznicom. To je jedan razlog zbog ega je bio ministrant. Neko svjetovno milosre zacijelo e smanjiti razdoblje u istilitu. Bio je ministrant iz jo dva razloga. Kao prvo, bez obzira na njegove stalne bune proteste, na tome je inzis-tirala njegova majka. Kao drugo, svakog Boia djevojice iz Drutva Presvetog imena priredile bi banket za ministrante. Rosa, volim te. Bila je u publici s djevojicama Presvetog imena, ukraavala je drvce za ministrantski banket. Gledao je s vrata, napajajui se trijumfom njezine treperave ljupkosti. Rosa: staniol i okoladicejjnirisi nove lopte, iskiene vratnice gola, optravanje i zgodici. I ja sam Talijan, Rosa. Pogledaj, moje su oi poput tvojih. Rosa, volim te. Proia je Mary Ethelbert. - Hajde, hajde Arturo. Nemoj tu stajati. Ona je bila zaduena za ministrante. Slijedio je njezinu crnu lepravu halju do malog auditorija gdje ju je ekalo oko sedamdeset djeaka koji su inili skupinu mukih aka. Popela se na govornicu i pljesnula rukama traei da se smire. - Dobro momci, zauzmite svoja mjesta. Poredali su se, trideset i pet pasova. Naprijed nii djeaci, vii iza. Pored Artura stajao je Wally O'Brien, djeak koji je ispred Prve nacionalne banke prodavao novine. Bili su dvadeset i peti od poetka, deseti od kraja. Arturo je to mrzio. On i Wally su skupa osam godina, jo od vrtia. Svake su godine bili sve dalje od poetka, a ipak nisu stigli do samog kraja, nisu dovoljno narasli da zauzmu zadnja tri reda, gdje su stajali visoki djeaci, odakle su prtale poalice. Sada je tu, zadnja godina u toj usranoj koli, a ipak su zgurani s gomilom bezveznjaka iz estog i sedmog razreda. Svoje su ponienje skrivali zauzevi grube, prostake poze, brutalnim dosjetkama su klipane iz estog razreda natjerali da ih preko volje potuju. Ali Wally O'Brien je imao sree. U tom redu nije imao mlau brau da ga gnjave. Svake je godine Arturo panino gledao kako mu se iz prednjih redova pribliavaju August i Federico. Federico je sada bio u desetom redu. Arturu je laknulo jer je znao da ga taj najmlai brat nikad nee pretei. Narednog lipnja, hvala Bogu, Arturo e zavriti kolu i vie nikad nee biti ministrant. Ali pravu napast je predstavljala uta glava ispred njega, njegovog brata Augusta. August je ve oekivao neminovnu pobjedu. Kad god bi rekli neka stanu u paroPriekaj proljee, Bandini ve, prezrivo bi odmjerio Arturovu visinu. I doista, August je za pola centimetra vii, ali Arturo, obino pogr-bljen, uvijek bi se dovoljno ispravio da proe kontrolu sestre Mary Ethelbert. Bio je to iscrpljujui proces. Morao je izviti vrat i hodati na vrhovima prstiju s petama par centimetara od poda. Za to je vrijeme drao Augusta pod svojim nadzorom tako to gaje snano udarao koljenom kad god sestra Mary Ethelbert ne bi gledala. Nisu nosili odore, jer su samo uvjebavali. Sestra Mary Ethelbert ih je izvela iz malog auditorija,

proli su hodnikom do velikog auditorija, gdje je Arturo krajikom oka spazio Rosu kako boino drvce posipa zvjezdicama. Ritnuo je Augusta i uzdahnuo. Rosa -ja i ti: par Talijana. Proli su tri stubita, zatim preko dvorita do ulaznih vrata crkve. kropionice su bile posve smrznute. Kao jedan su kleknuli; Wally O'Brien je prstima podbo djeaka ispred sebe. Vjebali su dva sata, mrmljali odgovore na latinskom, kleali, marirali s vojnikom po-bonou. Ad deum qui loctificat, juventutem meum. U pet sati, izmueni od dosade i napora, bili su gotovi. Sestra Mary Ethelbert ih je poredala na zavrnu provjeru. Artura su od stajanja boljeli noni prsti. Od umora je stao punim stopalom. Taj gaje trenutak nepanje skupo stajao. Sestra Mary Ethelbert otrim je okom spazila nepravilnost u redu koja je poinjala i zavravala na vrhu glave Artura Bandinija. Zaludno se propevi na prste, mogao joj je proitati misli. Prekasno, prekasno. Na njezin poticaj on i August zamijenili su mjesta. Do njega je sada bio klinac imenom Wilkins, etvrti razred, s celuloidnim naoalama, koji je kopao nos. Iza njega je, trijumfalno beatificiran, stajao August neu8 citat iz Biblije; latinski ispravno pisano: Addeum qui laetificat, juventutem meam - Bogu koji razygfieljuje mladost ipoj u ...... ____,.......>.. moljivo se cerekajui bez ijedne rijei. Wally O'Brienje pokunjeno i tuno gledao svog donedavnog partnera, jer je i Wally bio ponien upadom tog nametljivca iz estog razreda. Bio je to Arturov kraj. Krajikom usta apnuo je Augustu. - Ti prljavi... - rekao je. - Dobit e svoje kad izaemo van. Kad je proba zavrila Arturo gaje ekao. Sreli su se na uglu. August je brzo hodao, kao da nije ni primijetio brata. Arturo je ubrzao. - Kamo uri, visoki? - Ne urim se, mali. - uri, uri, visoki. Kako bi ti se svialo malo snijega natrljanog po licu? - Nikako. I pusti me na miru - mali. - Ne smetam ja tebi, visoki. Samo hou da skupa odemo doma. - Ne pokuavaj nita. - Ne bih te ni taknuo, visoki. A zato si to uope rekao? Doli su do aleje koja je dijelila Metodistiku crkvu od hotela Colorado. Kad su preli aleju, August je bio siguran, jer su ga sada posjetitelji mogli vidjeti kroz izlog hotela. Potrao je, ali Arturo ga vrsto zgrabi za demper. - emu urba, visoki? - Ako me takne, zvat u policiju. - O, ja to ne bih uinio. Pored njih je polako proao auto. Arturo je slijedio zapanjeni pogled svog brata koji je razjapljenih usta gledao u te osobe, mukarca i enu. ena je vozila, a mukarac ju je zagrlio. - Pogledaj! Priekaj proljee, Bandini Arturo je ve vidio. Dolo mu je da prasne u smijeh. To je tako udno. Effie Hildegarde je vozila auto, a taj mukarac bio je Svevo Bandini. Djeaci su se zagledali jedan u drugoga. Dakle zato se mama toliko raspitivala o Effie Hildegarde! Je li Effie Hildegarde zgodna? Je li Effie Hildegarde grena ena? Arturo se opustio i poeo smijati. Ta gaje situacija uveseljavala. Taj njegov otac! Taj Svevo Bandini! ovjee - a Effie Hildegarde jako dobro izgleda! - Jesu li nas vidjeli? Arturo se nacerio. - Nisu. - Jesi li siguran? - Pa grlio ju je, zar ne? August se namrtio. -Nije dobro. To je elja za drugim enama. Deveta zapovijed. Skrenuli su u aleju. To je preac. Brzo se mrailo. U sve guoj tami hodali su po smrznutim lokvama. Ili su skupa, Arturo se smijeio. August je bio ogoren.

- To je grijeh. Mama je dobra majka. To je grijeh. - Zavei. Iz aleje su skrenuli u Dvanaestu ulicu. Gomila koja je obavljala boinu kupovinu u poslovnoj etvrti tu i tamo bi ih razdvojila, ali ostali su skupa, ekajui jedan drugog ako bi koji zaostao probijajui se kroz gomilu. Upalila se ulina rasvjeta. - Jadna mama. Bolja je od te Effie Hildegarde. - Zavei. -To je grijeh. - to ti zna o tome? Zavei. - Samo zato jer mama nema finu odjeu... - Zavei, Auguste. - To je smrtni grijeh. Priekaj proljee, Bandini - Ti si glup. Jo si mali. Ti nita ne zna. - Znam stoje grijeh. Mama to ne bi napravila. Kako ju je samo njegov otac zagrlio. Vidio ju je mnogo puta. Kad su u parku Suda slavili etvrti srpanj bila je zaduena za djevojice. Vidio ju je prolog ljeta kako stoji na stubitu Suda, kako rukama doziva djevojice, skuplja ih za veliku paradu. Upamtio je njezine zube, njezina crvena usta, njezino zgodno punano tijelo. Ostavio je prijatelje da stoje u hladu i promatrao kako razgovara s djevojicama. Effie Hildegarde. ovjee, njegov je otac napravio udo! A on je kao i njegov otac. Jednog e dana on i Rosa Pinelli to isto raditi. Rosa, uimo u auto i vozimo se naokolo, Rosa. Ja i ti, negdje izvan grada. Ti e voziti i ljubit emo se, ali ti vozi, Rosa. - Kladim se da cijeli grad zna za to - rekao je August. - Zato ne bi znali? Ti si kao i svi ostali. Problem je u tome stoje tata siromaan, u tome stoje Talijan. - To je grijeh -rekao je bijesno utirajui komade sleenog snijega. - Nije me briga kakav je - koliko je siromaan. To je grijeh. - Ti si glup. Blesane. Nita ne kui. August mu nije odgovorio. Krenuli su kraim putem preko drvenog mostia koji je bio postavljen preko potoka. Hodali su jedan iza drugoga, pognute glave, pazei na usku duboku stazu u snijegu. Na vrhovima prstiju preli su mosti od eljeznikih pragova; tri metra ispod njih bio je smrznuti potok. Obratila im se tiha veer, aptala o ovjeku koji se negdje u tom sutonu vozio autom, o eni koja je s njim a nije njegova. Preli su preko mostia i slijedili nejasan trag koji su sami utirali cijele te zime na odlasku i povratku iz kole, preko livade Alzi, s obje strane staze veliki smetovi, mjesecima nedirnuti, duboki i svjetlucavi u smiraj dana. Do kue ima jo etiri stotine metara, samo jedan kvart od livade Alzi. Tu na toj velikoj livadi proveli su vei dio ivota. Protezala se od stranjeg dvorita, posljednjeg u nizu gradskih kua, sjedne strane trone i smrznute topole u samrtnikoj pozi dugih zima, a s druge potok koji se sad nije veselio. Ispod snijega nalazi se bijeli pijesak, neko vreo i tako ugodan nakon kupanja u potoku. Svakoje stablo prizivalo uspomene. Svaki je stup na ogradi uvao neki san, skrivao ga sve do proljea dok se ne bi ostvario. Iza one hrpe kamenja, izmeu one dvije visoke topole, nalazi se groblje na kojem su njihovi psi i Suzie, maka koja je mrzila pse, ali sada lei pored njih. Prince, zgazio gaje auto; Jerry, pojeo je otrovano meso; Pancho, borac, koji je otpuzao i umro nakon zadnje borbe. Tu su ubijali zmije, gaali ptice, nabadali abe, skalpirali Indijance, pljakali banke, dovravali ratove, uivali u miru. Ali te veeri njihov se otac vozio s Effie Hildegarde, pa je tiha bijela padina te livade bila tek mjesto za hodanje udnim putem do kue. - Rei u joj - kazao je August. Arturo je bio na tri koraka ispred njega. Brzo se okrenuo. - Budi tiho - rekao je. - Mama ima dovoljno briga. - Rei u joj. Ona e ga srediti. - Da nisi ni pisnuo.

- To je krenje devete zapovijedi. Ona je naa mama i ja u joj rei. Arturo je rairio noge i preprijeio mu put. August gaje pokuao zaobii, ali je sa svake strane staze bilo pola metra snijega. Spustio je glavu, lica izobliena od gaenja i bola. Arturo gaje zgrabio za oba revera i drao. - Da nisi ni pisnuo o tome. August se oslobodio. ..u* - Zato ne bih? On nam je otac, zar nije? Zato to mora initi? - Hoe li da se mama razboli? - Pa zato je onda to napravio? - Zavei! Odgovori mi. Hoe li da se mama razboli? Ako za to uje, sigurno hoe. -Nee se razboljeti. - Znam da nee -jer joj nee rei. - Hou. Nadlanicom je pljusnuo Augusta ponad oiju. - Kaem ti da nee rei! Augustova usta su zadrhtala. - Rei u. Arturo mu je pod nos stavio aku. - Vidi ovo? Dobit e svoje ako kae. Zato August hoe rei? Pa to ako je njegov otac s drugom enom? Kakve to veze ima, sve dok to njegova majka ne sazna? Osim toga, to nije druga ena; to je Ef-fie Hildegarde, jedna od najbogatijih ena u gradu. Ba dobro za njegovog oca; ba dobro. Ona nije dobra kao njegova majka - nije: ali to nema nikakve veze. - Samo daj, udari me. Rei u. aka je pogodila Augusta u lice. August je prezrivo okrenuo glavu. - Samo naprijed. Udari me. Rei u. - Obeaj da nee rei ili u te razbiti. - Pih. Samo naprijed. Rei u. Povio se u struku oekujui udarac. To je razbjesnilo Artura. Zato je August morao biti takva prokleta budala? Nije ga htio tui. Ponekad je uivao tukui Augusta, ali ne i sada. Rastvorio je aku i ogoreno se podboio. - Pogledaj malo, Auguste - poeo je. - Zar ne vidi da to mami nee pomoi? Zar je ne vidi kako plae? I to ba sad na Boi. Povrijedit e je. Jako e je povriPriekaj proljee, Bandini jediti. Ti ne eli povrijediti mamu, ne eli valjda povrijediti vlastitu majku? Hoe mi rei da e poi vlastitoj majci i rei neto to e je dozlaboga povrijediti? Zar to nije grijeh, to napraviti? August je ledenim pogledom izraavao svoje uvjerenje. Para iz njegovih usta preplavila je Arturovo lice dok je otro odgovarao. - A to s njim? Zar on nije poinio grijeh? Gori od bilo kojeg to sam ga ikad poinio. Arturo je zakripao zubima. Skinuo je kapu i bacio je u snijeg. S obje ake je nasrnuo na brata. - Proklet bio! Nee rei. - Ba hou. Jednim je udarcem u lijevu stranu glave sruio Augusta. Djeak je zateturao, izgubio ravnoteu u snijegu i pao na lea. Arturo je skoio na njega i taj je dvojac nestao u rahlom snijegu ispod tvrde povrine. Rukama je zgrabio Augusta za grlo. vrsto je stegnuo. - Hoe rei? Njegove hladne oi bile su iste. Leao je nepomian. Arturo ga takvog jo nije upoznao. to mu je initi? Tui ga? Ne poputajui stisak oko Augustova vrata, pogledao je prema drveu pod kojim su leali njegovi mrtvi psi. Ugrizao se za usnu i uzaludno u sebi pokuao izazvati bijes da ga pretue. Mlako je rekao: -Molim te, Auguste. Nemoj rei. - Rei u.

Stoga je zamahnuo. Istog je trenutka iz nosa njegovog brata potekla krv. To gaje uasnulo. Sjedio mu je na prsima, koljenima mu pritiui ruke. Nije mogao podnijeti pogled na lice svog brata. Pod maskom od krvi i snijega August se prkosno smijeio, crveni potoi je isticao taj smijeak. Arturo je kleknuo pored njega. Plakao je i jecao s slavom na Ausustovim orsima. rukama ie kooao no snijegu i neprestano ponavljao: - Molim te Auguste. Molim te! Dobit e sve to eli. Moe spavati na kojoj god hoe strani kreveta. Moe uzeti sav moj novac za kino. August je utio, nasmijeen. Opet je pobjesnio. Opet gaje pljusnuo svom snagom po tim ledenim oima. Smjetaje poalio i skupio se u snijegu oko tog tihog, mlitavog lika. Na kraju je poraen ustao. Otresao je snijeg s odjee, navukao kapu i poeo cuclati dlanove da ih ugrije. August je i dalje leao, krv mu je jo uvijek tekla iz nosa: August je pobijedio, ispruen kao daje mrtav i dalje je krvario, zakopan u snijegu, njegov ledeni pogled caklio se od naporne pobjede. Arturo se izmorio. Vie ga nije bilo briga. - Dobro, Auguste. August je i dalje leao. - Ustani, Auguste. Ne prihvaajui Arturovu ruku, polako je ustao. Stajao je mirno na snijegu, rupiem briui lice, otresajui snijeg iz plave kose. Krv mu je tekla jo punih pet minuta. Nisu nita rekli. August je blago dodirnuo svoje oteeno lice. Arturo gaje promatrao. - Jesi li dobro? Nije odgovorio, nego je stazom krenuo prema nizu kua. Arturo gaje slijedio, sram gaje uutkao: sram i beznae. Na mjeseini je zamijetio kako August epa. Ipak, to nije epanje negoli prije imitiranje nekoga tko epa, poput bolna sramotnog hoda novajlije koji je netom prvi put siao s konja. Arturo gaje pomno gledao. Gdje je to ve vidio? Augustu je to bilo posve prirodno. Zatim se sjetio: tako je prije dvije godine August izlazio iz spavae sobe, onih jutara kad bi pomokrio krevet. - Auguste - rekao je. - Ako kae mami, svima u rei da pia u krevet. Priekaj proljee, Bandini Nije oekivao vie od poruge, ali na njegovo iznenaenje August se okrenuo i pogledao ga ravno u oi. Bio je to zapanjen pogled, trunka sumnje prela je preko tih neko ledenih oiju. Arturo je smjesta skoio na lovinu, uzbuen zbog predstojee pobjede. - Nego ta! - povikao je. - Svima u rei. Rei u cijelom svijetu. Rei su svima u koli. Poslat u poruke ba svima u koli. Rei u svakome koga sretnem. To u ponavljati cijelom gradu. Rei u im da August Bandini pia u krevet. Rei u im! - Ne! - zastenjao je August. - Nemoj, Arturo! Vikao je iz sve snage. - Nego ta, svi vi u Rocklinu, u dravi Colorado! ujte i poujte: August Bandini pia u krevet! Ima dvanaest godina i pia u krevet. Jeste li ikad uli tako neto? Jupiii! ujte svi! - Molim te, Arturo! Nemoj vikati. Neu rei. Kunem se da neu, Arturo. Neu ni rije rei! Samo nemoj tako vikati. Ne piam u krevet, Arturo. Nekad jesam, ali vie ne. - Obeava da nee mami rei? August je progutao knedlu dok se kriao i zaku-nuo se. - Dobro, ree Arturo. Dobro. Arturo mu je pomogao da ustane pa su poli kui. 6. Izvan svake je sumnje: to to tate nema kod kue ima svojih prednosti. Daje kod kue, za veeru bi bila kajgana s lukom. Daje kod kue, ne bi smjeli iskopati sredinu kruha i jesti samo koricu. Daje kod kue, ne bi imali toliko eera. Pa ipak, nedostajao im je. Maria je bila tako bezvoljna. Po cijeli danje vukla papue i polako hodala. Ponekad bi morali dva puta ponoviti kako bi ih ula. Poslijepodne bi pila aj, zurei u alicu. Nije prala sue. Jedno popodne dogodilo se neto nevjerojatno: pojavila se muha. Muha! I to zimi! Gledali su je kako zuji ispod stropa. inilo se da se jako teko kree, kao da su joj krila

smrznuta. Federico se popeo na stolicu i smotanim novinama ubio muhu. Pala je na pod. Kleknuli su da je bolje osmotre. Federico ju je drao prstima. Maria mu je izbila muhu iz ruke. Naredila mu je da ode do slivnika i opere se sapunom i vodom. Nije htio. Zgrabila gaje za kosu i podigla na noge. - ta sam ti rekla! Bili su zapanjeni: mama ih nikad nije ni taknula, nita im runo nije rekla. Opet je postala bezvoljna, izgubljena negdje duboko u alici aja. Federico je oprao i obrisao ruke. Zatim je neto neoekivano uinio. Arturo i August bili su uvjereni da neto nije u redu, jer se Federico sagnuo i poljubio majku u kosu. Jedva daje primijetila. Odsutno se nasmijeila. Federico se spustio na koljena i poloio joj glavuju.krilo.- .Prstimg:mu je Prlapo Priekaj proljee, Bandini nosu i ustima. Ali znali su da je jedva zamjeivala Fede-rica. Ustala je bez rijei, a Federico ju je razoarano gledao dok je ila prema stolici za ljuljanje kod prozora u prednjoj sobi. Tu je i ostala, posve nepomina, nalake-na na doprozornik, bradu je poloila na ruku i gledala hladnu pustu ulicu. udna vremena. Sue nije oprano. Ponekad bi ili spavati, a krevet nije bio namjeten. Nije bilo vano, ali o tome su razmiljali, o njoj u prednjoj sobi kod prozora. Jutrom bi leala u krevetu i nije ustajala da ih isprati u kolu. Panino su se oblaili, pogledavajui je s vrata spavae sobe. Leala je kao mrtva s krunicom u ruci. U kuhinji sue je preko noi bilo oprano. Opet su se iznenadili i razoarali: kad su se probudili oekivali su neurednu kuhinju. To je bilo vano. Uivali su u promjeni iste u prljavu kuhinju. Ali stoje ruje, opet je ista, doruak im je u penici. Pogledali su prije polaska u kolu. Samo su joj se usne micale. udna vremena. Arturo i August pjeke su ili u kolu. - Sjeti se, Auguste. Sjeti se obeanja. - Uh. Ne moram ni rei. Ionako zna. - Ne, ne zna. - Pa zato je onda takva? - Zato jer samo sluti. Ali ustvari ne zna. -To je isto. - Ne nije. udna vremena. Dolazi Boi, grad prepun boi-nih drvaca, a Djed Mraz iz Vojske spasa zvoni zvoniima. Jo samo tri dana za kupovinu prije Boia. Gladnim su oima buljili u izloge. Uzdahnuli su i krenuli dalje. Isto su mislili: bit e to ugav Boi i Arturo je to mrzio, jer ako ga na to ne podsjete, onda moe zaboraviti da je siromaan: svaki je Boi isto, uvijek nesretan, uvijek eli stvari koje mu nikad nisu pale na pamet i kojih se odavno odrekao. Uvijek lae drugoj djeci: kae im da e dobiti stvari koje nikad nee moi imati. Bogati klinci su za Boi doli na svoje. Mogli su raspredati o poklonima bez kraja i konca, a on im je morao vjerovati. Zima, vrijeme za motanje oko radijatora po garderobama, samo stoji tamo i smilja lai. O, kad e proljee! O, kad e udarati palicom, osjetiti udar loptice na mekim dlanovima! Zima, vrijeme Boia, vrijeme bogate djece: ona imaju visoke izme, blistave ovratnike i rukavice obrubljene krznom. Ali to ga nije previe muilo. Njegovo je vrijeme proljee. Na igralitu nema visokih izama i pomodnih ovratnika! Ne moe stati na prvi bazu zato to ima otmjenu kravatu. Ali i on je s ostalima lagao. to e dobiti za Boi? O, novi sat, novo odijelo, mnotvo koulja i kravata, novi bicikl i tuce Spalding loptica slubene nacionalne bejzbol lige. Ali stoje s Rosom? Volim te, Rosa. Ona je bila drugaija. I onaje bila siromana, ki rudara iz ugljenokopa, ali uvijek su se okupljali oko nje i sluali je kako pria, pa to nije bilo vano, a on joj je zavidio i bio je na nju ponosan, pitao se da li ti koji je sluaju ikad pomisle kako je i on Talijan, kao i Rosa Pinelli. Priaj sa mnom, Rosa. Pogledaj ovamo samo jednom, ovamo Rosa, odakle te promatram. Morao joj je nabaviti poklon za Boi, pa je hodao ulicama, zagledavao izloge, i kupio joj nakit i haljine. Dobro dola, Rosa. Evo prstena koji sam ti kupio. Stavit u ti ga na ruku. Tako. O, nije to

nita, Rosa. Hodao sam Ulicom Pearl, doao do Cherrvjeve draguljarnice, uao unutra i kupio ga. Skup? Neeee. Tri stotine, samo toliko. Imam ja puno para, Rosa. Nisi ula za mog oca? Mi smo bogati. Moj stric iz Italije. Sve nam je ostavio. PotjeePriekaj proljee, Bandini mo od tamo, iz fine obitelji. Nismo to prije znali, ali saznali smo, mi smo ti roaci u drugom koljenu vojvode od Abruzzija. Dalji rod kralja Italije. Ali, to nije vano. Uvijek sam te volio, Rosa, a to to sam kraljevske krvi nikad nee imati nikakve veze. udna vremena. Jedne veeri doao je kui ranije nego obino. Kua je bila pusta, stranja vrata irom otvorena. Pozvao je majku, ali nije mu se odazvala. Zatim je spazio da su obje pei ugaene. Pretraio je svaku sobu u kui. Kaput i eir njegove majke bili su spavaoj sobi. Pa gdje bi onda mogla biti? Izaao je u dvorite iza kue i pozvao je. - Mama! Ej, mama! Gdje si? Vratio se u kuu i u prednjoj sobi upalio vatru. Gdje bi bez eira i kaputa mogla biti po ovakvom vremenu? Proklet bio njegov otac! akom je zaprijetio oevoj kapi koja je visjela u kuhinji. Proklet bio, zato se ne vrati kui! Pogledaj to si uinio mami! Naglo se smrailo i on se uplaio. Negdje u toj hladnoj kui mogao je osjetiti majin miris, u svakoj sobi, ali nje nije bilo. Opet je poao do stranjih vrata i opet povikao. - Mama! Ej, mama! Gdje si? Vatra se ugasila. Vie nije bilo ni ugljena ni drva. Bilo mu je drago. Imao je izgovor da ode iz kue i donese jo ogrijeva. Uzeo je kantu za ugljen i krenuo stazom. Naao ju je u ostavi za ugljen, svoju majku, kako sjedi u mranom kutu, kako sjedi na zidarskoj gladilici. Kad ju je ugledao, poskoio je, bilo je tako mrano, a njezino je lice tako bijelo, otupjelo od hladnoe, sjedila je u tankoj haljini, buljila u njega bez rijei, kao neka mrtva ena, njegova majka smrznuta u kutu. Sjedila je podalje od jadne hrpice ugljena u onom dijelu spremita gdje je Bandini drao svoj zidarski alat, cement i vree vapna. Protrljao je oijda ^oslpb(3di,pd snijega koji ga je zaslijepio, kantu za ugljen spustio je pored sebe dok je mirkao i ekao da njezin oblik polako postane jasniji, njegova majka je sjedila na drvenoj gladilici u mraku spremita za ugljen. Je li poludjela? I to to dri u ruci? - Mama! - viknuo je. - to to radi ovdje? Nema odgovora, ali otvorila je aku pa je vidio to to dri: licu, zidarsku licu, njegovog oca. U glavi i tijelu mu je poelo buati, neto se pobunilo. Njegova majka u mranom spremitu za ugljen s alatom njegovog oca. Bio je to upad u intimu koja je pripadala samo njemu. Njegova majka nema pravo tu biti. Bilo je to kao kad gaje ona tu zatekla, u djeakom bludu, tada je upravo na tom mjestu sjedio; a ona je tu, ljutila gaje tim sjeanjima i on je to mrzio, ona je tu, dri alat njegovog oca. Kakva joj korist od toga? Zato mora hodati po kui neprestano mislei na njega, igrati se njegovom odjeom, dirati njegovu stolicu? O, vidio ju je bezbroj puta - gleda u njegovo prazno mjesto za stolom: a sada, ona je tu, dri njegovu zidarsku licu u spremitu za ugljen, uasno je hladno a nju nije briga, kao daje neka mrtva ena. Bijesno je ritnuo kantu za ugljen i zaplakao. - Mama! - viknuo je. - to to radi? Zato si tu? Umrijet e tu, mama! Smrznut e se! Ustala je i ispruenih bijelih ruku zateturala prema vratima, a njezino lice bez kapi krvi, bilo je ukoeno od hladnoe dok je prolazila pored njega i zala u veernju polutamu. Koliko je dugo bila tamo nije znao, moda sat, moda vie, ali znao je daje napola mrtva od hladnoe. Hodala je u transu, zagledavajui oko sebe kao da tu nikad prije nije bila. Napunio je kantu ugljenom. Spremite je otro vo-njalo po vapnu i cementu. Preko jedne grede bile su prebaene Bandinijeve radne hlae. Zgrabio ih je i pocijepao. U redu je to naokolo ide s Effie Hildegarde, to mu Priekaj proljee, Bandini se svakako svialo, ali zato njegova majka toliko pati, pa onda i on zbog toga pati? Mrzio je i svoju majku; bila je glupa, namjerno se ubijala, nije marila za druge, za njega, Augusta i Federica. Svi su

oni budale. On je jedini u obitelji koji ima neto pameti. Kad se vratio u kuu Maria je bila u krevetu. Posve odjevena leala je drhturei ispod pokrivaa. Pogledao ju je i napravio nestrpljivu grimasu. Pa, sama je kriva: zastoje takva morala ii van? Ipak je znao da bi trebao pokazati suut. - Jesi li dobro, mama? - Ostavi me na miru - rekla je drhtavim usnama. -Samo me ostavi na miru, Arturo. - Hoe li termofor? Nije odgovorila. Krajikom oka uputila mu je brz, ogoren pogled. Taj je pogled za njega znaio mrnju, kao daje htjela da joj nikad vie ne izie pred oi, kao da je on imao neke veze sa svime time. Od iznenaenja je zazvidao: ovjee, njegova majka je stvarno udna ena; ona sve to uzima previe ozbiljno. Na vrhovima prstiju napustio je spavau sobu, nije se bojao nje, nego toga to bi njegovo prisustvo moglo u njoj potaknuti. Kad su August i Federico doli kui, ustala je i spremila veeru: poiranajaja, tost, preni krum-pirii i svakome po jabuka. Ona nije nita okusila. Nakon veere nali su je na istom mjestu, kod prozora, kako zuri u bijelu ulicu, a krunica joj zvecka po rukohvatu stolice za ljuljanje. udna vremena. Bila je to veer u kojoj si mogao samo ivjeti i disati. Sjedili su oko pei i ekali da se neto desi. Federico je dopuzao do njezine stolice i stavio joj ruku na krilo. Ne prekidajui molitvu, kao hipnotizirana je odmahnula glavom. Na taj je nain rekla Federicu ne-ka je ne .prekida, neka je ne dira, neira ie ostavi namiru. Idue jutro opet je bila ona stara, njena i nasmijeena za dorukom. Jaja su bila spremljena na mamin nain, poslastica, umanjak prekriven bjelanjkom. Pogledaj je samo! Uredno poeljana, njezine oi velike i svijetle. Kad je Federico u kavu stavio treu licu eera, prekorila gaje aljivom ozbiljnou. - Ne tako, Federico! Ja u ti pokazati. Ispraznila je alicu u slivniku. - Ako hoe zaslaenu kavu, ja u ti je dati. - Na Federicov tanjuri je umjesto alice stavila zdjelu za eer. Bila je napola puna. Napunila ju je do vrha kavom. ak se i August nasmijao, premda je morao priznati kako i tu ima grijeha - rasipnost. Federico je sumnjiavo probao. - Dobro je - rekao je. - Ali nema vie mjesta za mlijeko. Nasmijala se, drei se za grlo, i njima je bilo drago stoje sretna, ali ona se i dalje smijala, odgurnula je stolicu i previjala se od smijeha. Nije bilo toliko smijeno; nije moglo biti. Promatrali su je ujadu, njezin smijeh nije prestajao premda su je tupo promatrali. Vidjeli su kako joj se oi pune suzama, lice poprima ljubiastu boju. Ustala je s rukom na ustima i zateturala prema slivniku. Iz ae je pila vodu dok se nije zagrcnula i vie nije mogla piti, pa je onda teturajui pola prema spavaoj sobi i legla na krevet, gdje se nastavila smijati. Sada je utihnula. Ustali su od stola i povirili u sobu. Bila je nepomina, oi kao dugmad na lutki, iz zadihanih usta na hladnom zraku izbijala je para. - Vi klinci poite u kolu - rekao je Arturo. - Ja ostajem kod kue. Kad su otili, poao je do kreveta. - Mogu li ti neto donijeti, mama? Priekaj proljee, Bandini - Odlazi, Arturo. Ostavi me na miru. - Da pozovem doktora Hastingsa? - Ne. Ostavi me na miru. Odlazi. Odi u kolu. Zakasnit e. - Da pokuam pronai tatu? - Da se nisi usudio. Odjednom se inilo da to treba napraviti. - Idem ga nai - rekao je. - Ba u to napraviti. -Pourio je uzeti kaput. -Arturo!

Kao maka je skoila iz kreveta. Kad se kod ormara za odjeu okrenuo, s jednom rukom u demperu, zapanjio se kad je vidio s kojom se brzinom pojavila pored njega. - Nemoj ii po oca! uje li me... da se nisi usudio! - Nagnula se nad njim, bila je toliko blizu da gaje poprskala vrelim kapljicama sline. Uzmaknuo je u kut i okrenuo lea, ustraen od nje, ustraen ak i daje pogleda. Snagom koja gaje zadivila zgrabila gaje za rame i okrenula. - Vidio si ga, zar ne? S onom je enom. - Kojom enom? Otrgnuo se i poeo petljati oko dempera. Oslobodila mu je ruke i primila ga za ramena, noktima mu probadajui kou. - Arturo, pogledaj me! Vidio si ga, zar ne? - Nisam. Ali nasmijeio se; ne zato jer ju je htio muiti, nego zato jer je vjerovao daje njegova la uspjela. Previe se brzo nasmijeio. Zatvorila je oi i bespomono ublaila izraz na licu. Mlako se nasmijeila, mrzilaje to to ju je pokuao zatititi od vijesti, ali to joj je ipak malo godilo. - Shvaam - rekla je. - Shvaam. - Nita ti ne shvaa, govori ludorije. - Kad si ga vidio, Arturo? - Rekao sam ti da nisam. Uspravila se i zategnula ramena. - Odi u kolu, Arturo. Menije tu dobro. Ne treba mi nitko. Pa ipak je ostao doma, motajui se po kui, odravajui vatru, ponekad pogledavajui u njezinu sobu, gdje je kao i inae leala, zacakljenih oiju buljei u strop, zveckajui krunicom. Vie ga nije tjerala u kolu, pa je pomislio da je od neke koristi, daju smiruje njegovo prisustvo. Nakon nekog vremena iz skrovita u podu uzeo je magazin Stravini zloini i sjeo itati u kuhinji, s nogama na cjepanici u penici. Oduvijek je elio da njegova majka bude zgodna, da bude lijepa. Sada ga je to opsjedalo, ta misao se filtrirala meu stranicama Stravinih zloina i oblikovala se u krimi o eni koja lei na postelji. Odloio je magazin i sjeo grizui usnu. Prije esnaest godina njegova majka je bila lijepa, znao je jer je vidio njezinu fotografiju. O ta fotografija! Toliko je puta na povratku iz kole, naavi svoju majku izmorenu i u brigama, a ne lijepu, poao do sanduka i izvadio je - sliku djevojke krupnih oiju s velikim eirom kako se smijei s bezbroj sitnih zuba, prava ljepotica, stoji ispod jabuke u dvoritu bake Toscane. O mama, da mi te je bilo tada poljubiti! O mama, zato si se promijenila? Odjednom je opet poelio pogledati tu sliku. Sakrio je magazin i otvorio vrata one prazne sobe kraj kuhinje gdje se nalazi sanduk njegove majke. Zakljuao se iznutra. Hej, pa to on tu radi? Otkljuao se. Tu je bilo kao u hladnjai. Otiao je do prozora gdje je nalazio sanduk. Zatim se vratio i opet zakljuao vrata. Imao je mutan osjeaj kako to ne bi smio initi, ali zato ne: zar ne smije ni pogledati sliku svoje majke bez poniavajueg Priekaj proljee, Bandini osjeaja da ini zlodjelo? Pa, pretpostavi da to ustvari nije njegova majka: nekad je bila, dakle u emu je razlika? Ispod slojeva plahti i zavjesa koje je majka uvala dok ne dobijemo bolju kuu, ispod vrpci i odjee za bebe koju su neko nosili on i njegova braa, pronaao je tu sliku. Uh, ovjee! Uzeo ju je i zagledao se u to udesno i ljupko lice: evo majke o kojoj je oduvijek sanjao, ta djevojka, tek joj je dvadeset godina, znao je da ima njezine oi. A ne ona izmuena ena u drugom dijelu kue, ona s mravim ispaenim licem, dugim koatim rukama. Poznavati je tada, sjeati se svega od samog poetka, osjetiti kolijevku te prekrasne utrobe, ivjeti sjeajui se od samog poetka, a ipak nieg se nije mogao sjeati, oduvijek je bila kakva je i sad, umorna, sjetno boleiva, krupne oi kao da su neije tue, omekana usta kao od previe plakanja. Prstom je slijedio crte njezina lica, poljubio ga i uzdahnuo mrmljajui o prolosti koju nikad nije upoznao. Dok je spremao sliku zamijetio je neto u kutu sanduka. Bila je to malena kutija za nakit od ljubiastog baruna. Nikadje prije nije vidio. To gaje iznenadilo, jer je toliko puta kopao po tom sanduku. Kad je stisnuo bra-vicu, ljubiasta kutijica se otvorila. Unutra je na svilenom jastuiu bio

crni bro na zlatnom laniu. Nejasni natpis na kartici ispod svile rekao mu je o emu se radi. Mariji, vjenanoj na dananji dan prije godinu dana. Svevo. Grozniavo je razmiljao trpajui kutijicu u dep, zakljuavajui sanduk. Rosa, sretan Boi. Mali dar. Kupio sam ga, Rosa. Dugo sam tedio. Za tebe, Rosa. Sretan Boi. Idueg jutra u osam sati ekao je Rosu u hodniku kod slavine. Bio je zadnji dan nastave prije boinih praznika. Znao je da Rosa uvijek rano dolazi u kolu. On bi obino jedva stigao na zadnje zvono, trei posljednja dva bloka do kole. Bio je siguran da ga asne u prolazu sumnjiavo zagledavaju, usprkos ljubaznim osmijesima i estitanju Boia. U desnom depu kaputa osjetio je ohrabrujuu vanost njegova poklona Rosi. U osam i petnaest djeca su poela stizati u kolu: djevojice, naravno, ali nema Rose. Gledao je na elektrini sat na zidu. Osam i trideset, a jo nema Rose. Nezadovoljno je frknuo: itavih pola sata u koli, a zato? Nizato. Sestra Celia, ije je stakleno oko sjajnije od onog drugog, urila je niza stubite koje je vodilo prema samostanu. Kad gaje tamo spazila, Arturo je obino kasnio, pogledala je na svoj runi sat. - Boe moj! Je li mi sat stao? Bacila je pogled na elektrini sat na zidu. - Zar sino nisi bio kod kue, Arturo? - Jesam, naravno, sestro Celia. - Hoe rei da si danas namjerno doao pola sata ranije? - Doao sam uiti. Zaostajem iz matematike. S nevjericom se nasmijeila. - A od sutra su bo-ini blagdani? - Tono. Ali znao je da to nema nikakva smisla. - Sretan Boi, Arturo. -1 vama, sestro Celia. Dvadeset do devet, a nema Rose. inilo se da ga svi gledaju, ak i njegova braa koja su buljila kao daje u pogrenoj koli, u pogrenom gradu. - Pogledaj tko je tu! - Gubi se, klipane. - Nagnuo se da popije malo hladne vode. Priekaj proljee, Bandini U deset do devet otvorila je velika ulazna vrata. Evo je, crveni eiri, kaput od devine dlake, kaljae s patent zatvaraem, njezino lice, cijelo njezino tijelo obasjano hladnim plamenom zimskog jutra. Prilazila je sve blie i blie u naruju ljupko drei veliku hrpu knjiga. Klimnula je glavom prijateljima, njezin osmijeh je kao pjesma u tom hodniku; Rosa, predsjednica Djevojica Presvetog imena, draga je ba svima, prilazi sve blie i blie u malenim kaljaama koje su radosno lupkale, kao daje i one vole. vre je stegnuo kutijicu s nakitom. Odjednom mu se od navale krvi stisnulo grlo. Samo na trenutak ivahnim je pogledom prela po njegovom izmuenom ushienom licu: otvorenih usta i iskolaenih oiju susprezao je uzbuenje. Ostao je bez rijei. -Rosa... ja... evo... Njezin je pogled proao pored njega. Dok su ostali iz razreda jurili i odvlaili je, namrteno lice se nasmijeilo. Uli su u garderobu uzbueno brbljajui. Snudio se. Sranje. Nagnuo se i progutao ledenu vodu. Sranje. Ispljunuo je vodu, mrzei je, pekla su ga usta. Sranje. Cijelog je jutra Rosi pisao poruke a zatim ih kidao. Sestra Celia im je zadala da itaju Van Dvkeova Drugog mudraca9. Sjedio je i dosaivao se, njegov je um naviknut na ee tivo iz jeftinih magazina. Ali kad je na Rosi bio red da ita, zaneseno ju je sluao. Samo je tada to Van Dvkeovo smee imalo smisla. Znao je kako je to grijeh, ali uope nije mario za tu priu o roenju malog Isusa, bijegu u Egipat, za pripovijest o tom djetecu u jaslicama. A takve su misli predstavljale grijeh. 9 Drugi mudrac - boina pria amerikog pisca i sveenika Henrvja van

J)ykea (1852.-1933.1,,,____;.............,................,..................,_,.............,,...._.........................,.,,, Na podnevnom odmoru poao je za njom, ali nikad nije bila sama, uvijek s prijateljicama. Jednom je pogledala preko ramena neke djevojice dok je njih nekoliko stajalo u krugu i ugledala ga, kao daje predosjeala daju prati. Odustao je, a zatim se posramljen pretvarao da luta hodnikom. Zazvonilo je za poetak popodnevne nastave. Dok je sestra Celia tajnovito predavala o djevianskom porodu, nastavio je Rosi ispisivati poruke, kidati ih i pisati nove. Sada je shvatio kako nije dorastao zadai da joj osobno urui poklon. Netko drugi bi to trebao obaviti. Poruka koja ga je zadovoljila glasila je: Draga Rosa: Sretan Boi od pogodi koga Zaboljelo gaje kad je shvatio da, ako prepozna rukopis, nee uzeti poklon. Ne s ba previe strpljenja iznova je lijevom rukom napisao poruku, navrljavi je neurednim, udnim rukopisom. A tko e uruiti poklon? Promatrao je lica uenika oko sebe. Nitko od njih, znao je, ne bi mogao sauvati tajnu. To je rijeio tako to je podignuo dva prsta. Sladunjavo raspoloena zbog Bo-inih praznika, sestra Celia mu je klimanjem glave dopustila da napusti razred. Na prstima je proao razredom po strani i krenuo prema garderobi. Smjetaje prepoznao Rosin kaput, dobro gaje poznavao dodirujui ga i miriui u slinim prigodama. U kutijicu je stavio poruku i spustio je u dep kaputa. Zagrlio je kaput udiui taj miomiris. U depu je pronaao siuni par djejih rukavica. Bile su iznoene, maleni prsti bili su proupljeni. Prieka] proljee, Bandini Ah, preslatko: drage malene rupice. Njeno ih je poljubio. Drage malene rupice na prstima. Slatke male rupice. Nemojte plakati, slatke male rupice, budite hrabre i ugrijte joj ruke, njezine pametne malene prstie. Vratio se u razred, du prolaza sa strane do svoje klupe, pogledom je, koliko je god mogao, izbjegavao Rosu, jer ona ne smije znati, ak ni posumnjati na njega. Kad je zazvonilo za kraj nastave, prvi je izaao kroz velika vrata i potrao ulicom. Veeras e saznati je li joj uope stalo, jer veeras je banket Presvetog imena za ministrante. Hodajui gradom, gledao je nee li spaziti oca, ali njegov trud nije bio nagraen. Znao je daje trebao ostati u koli i vjebati s ministrantima, ali ta mu je obaveza postala nepodnoljiva, jer je njegov brat August bio iza njega, a djeak do njega, njegov partner, bio je jadni mi iz etvrtog razreda. Kad je doao kui, zapanjio se ugledavi boino drvce, malenu jelu, kako stoji u kutu kod prozora prednje sobe. Njegova majka je u kuhinji apatino pila aj. - Ne znam tko je to bio - rekla je. - Neki ovjek u kamionu. - Koji ovjek, mama? - ovjek. - Kakav kamion? - Nekakav kamion. - Stoje pisalo na tom kamionu? - Ne znam. Nisam obratila panju. Znao je da lae. Prezirao ju je zbog tog muenikog pristajanja na njihovo bijedu. Trebala je tom ovjeku drvce baciti u lice. Milostinja! Zato oni misle daje njegova obitelj - siromana? Sumnjao je na obitelj Bledsoe iz susjedstva: gospoa Bledsoe nije doputala svom Dannvju i Phillipu da se igraju s tim Bandinijevim djea- jer je 1, T&Hjan, 2. katolik, 3, lo djeakivoahan-.. de razbojnika koji joj svaki put za No vjetica po trijemu razbacaju smee. Pa, zar nije Dannvja poslala prole godine s koarom za Dan zahvalnosti, kad im to nije trebalo; zar Bandini nije rekao Dannvju neka to nosi natrag? - Je li to bio kamion Vojske spasa? - Ne znam. - Je li taj ovjek imao vojniku kapu? -Ne sjeam se. - Bila je to Vojska spasa, zar ne? Kladim se da ih je gospoa Bledsoe pozvala.

- Pa ta ako i je? - promrmljala je kroz zube. - Mou da ti otac vidi to drvce. Hou da ga pogleda i vidi to nam je napravio. ak i susjedi znaju. Uh, sram ga bilo, nek se srami. - Kvragu i susjedi. Krenuo je prema drvcu ratoborno stiui pesti. Kvragu i susjedi. Drvce je bilo otprilike njegove visine, metar pedeset i dva. Jurnuo je na tu bodljikavu rasko i poeo trgati grane. Imale su popustljivu snagu vrbe, svijale se i pucale, ali nisu se slomile. Kad je bio zadovoljan kako gaje sredio, bacio gaje na snijeg ispred kue. Njegova se majka nije bunila, neprestano je buljila u alicu za aj, tamnih oiju zastrtih tugom. - Nadam se da e Bledsoeovi to vidjeti - rekao je. - To e ih nauiti pameti. - Bog e ga kazniti - rekla je Maria. - On e za to platiti. Ali on je mislio na Rosu i to e obui na minis-trantski banket. S Augustom i ocem uvijek se prepirao oko omiljene sive kravate, Bandini je uporno tvrdio daje previe staraka za djeake, a on i August bi odgovorili daje previe mladolika za mukarca. Ipak, nekako je to uvijek bila tatina kravata, jer je imala taj dobar oinski Priekaj proljee, Bandini osjeaj, s prednje strane su se vidjele blijede mrlje od vina i malo je mirisala na cigare Toscanelli. Oboavao je tu kravatu i uvijek se bunio kad bije morao staviti nakon Augusta, jer tada bi ieznula ta tajnovita prisutnost oca. Volio je i oeve rupie. Bili su puno vei od njegovih, mekani i ugodni, jer ih je majka toliko puta oprala i is-peglala, na njima je nekako mogao istodobno osjetiti i oca i majku. Razlikovali su se od kravate, koja je davala samo na oca, a kad bi uzeo neki od oevih rupia imao bi nejasan osjeaj zajednitva oca i majke kao dijela neke slike, nekakvog opeg zakona. Dugo je stajao pred zrcalom u svojoj sobi razgovarajui s Rosom, uvjebavajui to e joj odgovoriti kad mu se bude zahvaljivala. Sada je bio siguran kako e taj poklon smjesta odati njegovu ljubav. Kako ju je tog jutra gledao, kako ju je na velikom odmoru slijedio - ona e svakako te predradnje povezati s nakitom. Bio je zadovoljan. Htio je iskazati svoje osjeaje. Zamislio ju je kako govori: - Cijelo vrijeme sam znala da si to ti, Artu-ro. - Stojei pred zrcalom odgovorio je: - Pa dobro, Rosa, zna ve kako je, deko voli svoju curu darivati za Boi. Kad su mu braa dola kui u etiri i trideset, ve se spremio. Nije imao kompletno odijelo, ali Maria je uvijek pazila da njegove nove hlae i novi sako budu uredno ispeglani. Nisu se uklapali, ali skoro kao da jesu, hlae od plavog sera i oxford-sivi sako. Nakon tog presvlaenja u novu odjeu izgledao je vrlo frustrirano i jadno dok je s rukama skupljenima u krilu sjedio u stolici za ljuljanje. Jedino stoje ikad inio kad bi obukao svoje novo odijelo, a to je redovito loe inio, bilo je da samo sjedi i eka da proe taj gorki period. Do poetka banketa trebao je pocrkati jo ta, ali nekakvu je utjehu pruala injenica da veeras, konano, nee jesti jaja. Kad su August i Federico ispucali pitanja o slomljenom boinom drvcu u dvoritu, njegova se nova odjea doimala boljom nego ikad. No e biti topla i vedra, pa je preko sivog sakoa navukao jedan demper umjesto dva i iziao, zadovoljan to vie nee biti u toj sumornoj kui. Hodajui ulicom u tom sjenovitom crno-bijelom svijetu, osjetio je ozbiljnost neizbjene pobjede: Rosin osmijeh te veeri, njegov poklon oko njezina vrata dok u auditoriju eka ministrante, njezini osmijesi za njega i samo za njega. Ah, kakva no! U hodu je razgovarao sam sa sobom, udisao rijetki zrak koji se sputao s planina, slavodobitno uivajui u tome stoje imao: Rosa moja djevojka, Rosa samo za mene i vie nikoga. Samo ga je jedna stvar uznemirivala, ali ne previe: bio je gladan, ali praznina u trbuhu nestala je u navali njegove sree. Taj banket za ministrante - u ivotu je bio na sedam tih banketa gdje su sluena samo najbolja jela. Mogao ih je vidjeti pred sobom, goleme tanjure peene piletine i puretine, vrue pecivo, slatki krumpir, umak od brusnica, sladoled od okolade koliko god moe pojesti, a iznad svega toga: Rosa s broem oko vrata, njegovim poklonom, smijei se dok on guta hranu, posluuje ga blistavih crnih oiju, zuba tako bijelih da bi ih mogao pojesti.

Kakva no! Sagnuo se i zagrabio bijeli snijeg, pustio ga neka mu se otopi u ruci, neka mu se topi u ustima, hladna tekuina klizila mu je niz grlo. To je uinio bezbroj puta, cuclao slatki snijeg i uivao u hladnoi u grlu. Trbuna reakcija na hladnu tekuinu u praznom eludcu bilo je tiho predenje negdje po sredini tijela koje Priekaj proljee, Bandini se uspinjalo prema prsima. Preao je drveni mosti, ba po sredini, kad se sve oko njega odjednom rastopilo u mraku. Noge ga vie nisu sluale. Panino je dahtao. Pao je ravno na lea. Prevrnuo se kao vrea. Duboko u grudima srce mu je lupalo borei se za dah. Prestravljen, zgrabio gaje objema rukama. On umire: o Boe, umrijet e! inilo se kao da se i most divlje trese od lupanja njegova srca. Ali pet, deset, dvadeset sekundi kasnije i dalje je bio iv. Strava tog trenutka i dalje mu je plamtjela u srcu. to se dogodilo? Zastoje pao? Ustao je i pourio preko drvenog mostia drhturei od straha. Stoje to uinio? To je od srca, znao je da mu je srce stalo i opet zakucalo - ali zato? Mea culpa, mea culpa, mea maxima culpa! Nad njim se nadvio tajanstveni svemir, bio je sam na eljeznikim pragovima, urio prema ulici kojom su hodali mukarci i ene, gdje nije bilo tako samotno, i dok je trao kroz glavu mu je poput bodea prolo kako je to Boje upozorenje, na taj mu nain On stavlja do znanja da zna za njegovo zlodjelo: on, lopov, ukrao je majci bro, ogrijeio se o Deset zapovijedi. Lopov, lopov, izopen od Boga, dijete pakla s crnim biljegom na knjizi svoje due. To se opet moe dogoditi. Sad, za pet minuta. Deset minuta. Zdravo Marijo milosti puna kajem se. Vie nije trao nego je urno hodao, strahujui od prekomjerne iscrpljenosti svog srca. Zbogom Rosi i mislima o ljubavi, zbogom i zbogom, zdravo tuzi i kajanju. Ah, kako je Bog pametan! Ah, kako je Bog dobar prema njemu, prua mu jo jednu ansu, upozorava ga da ga jo nee ubiti. Pogledaj! Vidi kako hodam. Diem. iv sam. Dua mije crna. Bog e mi oistiti duu. On je dobar prema meni. Nogama dotiem tlo, jednom pa drugom. Pozvat u oca Andrevva. Sve u mu rei. Pozvonio je na zidu ispovjedaonice. Nakon pet minuta na pokrajnjim vratima crkve pojavio se otac An-drew. Visok, napola elav sveenik, podigao je obrve od iznenaenja kad je vidio samo jednu duu u crkvi ukraenoj za Boi - a ta dua je djeak, vrsto stisnutih oiju, stegnutih vilica, ustaje micao u molitvi. Sveenik se nasmijeio, iz usta izvadio akalicu, kleknuo i onda poao prema ispovjedaonici. Arturo je otvorio oi i ugledao ga kako prilazi, kao neko divno crno bie, njegovo prisustvo je utjeno, toplina izbija iz njegove crne suta-ne. - Stoje sad, Arturo? - rekao je ugodnim aptom. Rukuje poloio Arturu na rame. Kao da gaje Bog dodirnuo. Njegova agonija se rasprsnula. Nejasni spokoj koji je nadolazio uskomeao se u njemu, deset milijuna milja duboko u njemu. - Moram se ispovjediti, oe. - Naravno, Arturo. Otac Andrew je popravio pojas na svojoj halji i uao u ispovjedaonicu. Slijedio ga je, kleknuo unutra, drvena reetka dijelila ga je od sveenika. Nakon obaveznog rituala rekao je: - Juer, oe Andrew, kopao sam po majinom sanduku, naao bro na zlatnom laniu, i uzeo ga, oe. Stavio ga u dep, a to nije moje, pripada mojoj majci, moj otac joj je to dao, sigurno vrijedi jako puno novca, ali ipak sam uzeo, i danas sam ga dao jednoj djevojci iz kole. Za boini poklon ukrao sam tue. - Kae daje vrijedno? - upitao je sveenik. - Tako izgleda - odgovorio je. - Koliko je vrijedno, Arturo? - Izgleda jako skupo, oe. Uasno se kajem, oe. Dok sam iv nikad vie neu krasti. Priekaj proljee, Bandini - Posluaj me sada, Arturo - rekao je sveenik. -Dobit e oprost ako mi obea da e poi majci i rei joj da si ukrao bro. Reci joj tako kako si meni rekao. Ako ga cijeni i eli natrag, mora mi

obeati da e ga uzeti od te cure i vratiti ga majci. Ali ako to ne moe uiniti, mora mi obeati da e majci kupiti drugi bro. Je li to poteno, Arturo? Mislim da se Bog slae da si dobio solidnu ponudu. - Vratit u ga. Pokuat u. Pognuo je glavu dok je sveenik na latinskom mrmljao oprost. To je bilo sve. Dok kae keks. Izaao je iz ispovjedaonice i kleknuo u crkvi rukama pritiui srce. Sveano je lupalo. Spasenje. Ipakje svijet lijep. Dugo je kleao preputajui se umilnom bijegu. Oni su kompanjoni, on i Bog, a Bog je sjajan momak. Ali nije htio riskirati. Puna dva sata, sve dok nije otkucalo osam sati, izgovarao je sve molitve koje je znao. Sve je dolo na svoje mjesto. Savjet sveenika je prava sitnica. Veeras e nakon banketa majci rei istinu - da joj je ukrao bro i dao ga Rosi. Isprva e se buniti. Ali nee dugo. Poznavao je svoju majku i zna kako je odobrovoljiti. Preao je preko kolskog igralita i popeo se stubama do auditorija. U hodniku je prvo spazio Rosu. Ila je ravno prema njemu. - elim razgovarati s tobom - rekla je. - Svakako, Rosa. Slijedio ju je niza stube strahujui kako e se neto uasno dogoditi. vrsto umotana u kaput od devine dlake, stajala je stisnutih vilica na dnu stubita i ekala da joj otvori vrata. - Jako sam gladan - rekao je. - Jesi li? - Njezin je glas bio hladan, ohol. Stajali su na stubitu s druge strane vrata, na rubu betonske terase. Ispruila je ruku. - Evo - rekla je. - To ne elim. Bio je to bro. - Ne mogu primiti ukradenu stvar - rekla je. -Moja majka kae da si to sigurno ukrao. - Nisam! - slagao je. - Nisam! - Uzmi - rekla je. - Ne elim ga. Stavio gaje u dep. Bez rijei se okrenula da ue u zgradu. - Ali, Rosa! Na vratima se okrenula i umilno nasmijeila. - Ne bi smio krasti, Arturo. -Nisam ukrao! Skoio je prema njoj, izvukaoje iz dovratka i gurnuo. Uzmaknula je do ruba terase, i nakon stoje mahala i lamatala rukama uzaludno pokuavajui odrati ravnoteu, pala je na snijeg. Kad se nala na tlu irom je otvorila usta i vrisnula. - Ja nisam lopov - rekao je gledajui je odozgo. S terase je skoio na plonik i udaljio se stoje bre mogao. Na uglu je na trenutak pogledao bro, a onda ga svom snagom bacio preko krova dvokatnice uz rub ulice. Zatim je produio. Kvragu i banket za ministrante. Ionako nije bio gladan. Priekaj proljee, Bandini 7. Badnja veer. Svevo Bandini se vraa kui, na nogama nove cipele, odlunost na licu, krivnja u srcu. Lijepe cipele, Bandini; gdje si ih nabavio? Ne tie te se. U depu je imao novaca. Stiskao gaje u aci. Gdje si dobio taj novac, Bandini? Na pokeru. Deset dana sam igrao poker. Stvarno! Ali to je njegova pria, pa ako mu ena ne bude vjerovala, to se moe? Crnim je cipelama gazio po snijegu, rezao ga otrim novim petama. Oekivali su ga: nekako su znali da dolazi. Sama je kua to mogla osjetiti. Sve je bilo u redu. Maria je kod prozora ubrzano molila krunicu, kao da vie nema vremena: jo samo nekoliko molitvi prije nego to doe. Sretan Boi. Djeaci su otvorili darove. Svaki je dobio svoj dar. Pidame od bake Toscane. Sjedili su u pidamama- i ekali. ekali to? Osjeala se napetost u zraku: neto e se dogoditi. Pidame su plave i zelene. Obukli su ih, jer nisu imali to raditi. Ali neto e se dogoditi. U tiini iekivanja bilo je divno pomisliti da se tata vraa kui, a ne govoriti o tome. Federico je sve pokvario. - Kladim se da veeras tata dolazi kui.

arolija je nestala. Bila je to osobna misao koja je pripadala svakome od njih. Tiina. Federico je zaalio .zbog svojih rijei, udeji,g tQ mufl,godgovaraju,, Koraci na trijemu. Svi mukarci i ene svijeta koraaju na taj nain, a ipak nitko ne moe tako zvuati. Pogledali su Mariju. Suspregnula je dah i urno izgovorila jo jednu molitvu. Vrata su se otvorila i on je uao. Polako je zatvorio vrata, kao daje itav ivot posvetio preciznoj znanosti zatvaranja vrata. - Zdravo. Nije on nekakav djeak uhvaen u krai pekula, niti pas kanjen stoje rastrgao cipelu. To je Svevo Bandini, odrastao ovjek sa enom i tri sina. - Gdje je mama? - rekao je, gledajui ravno u nju, poput pijanca koji eli dokazati kako moe postaviti ozbiljno pitanje. Ugledao ju je preko u kutu, upravo tamo gdje je znao da e biti, jer gaje njezina sjena uplaila s ulice. -A, tu je. Mrzim te, pomislila je. elim ti noktima iskopati oi da oslijepi. Ti si ivotinja, povrijedio si me, i neu imati mira dok te ne povrijedim. Tata s novim cipelama. kripale su skladno s njegovim koracima kao da sitni mievi tre oko njega. Proao je sobom i uao u kupaonicu. udan zvuk - isti onaj tata opet je doma. Nadam se da e krepati. Nikad me vie nee dodirnuti. Mrzim te, Boe to si mi to uinio, moj mu, a tako ga mrzim. Vratio se i stao nasred sobe leima okrenut eni. Iz depa je izvadio novac. Sinovima je rekao: - A da odemo u centar prije nego to se zatvore trgovine, vi, ja i mama, svi zajedno, hajdemo dolje i svima kupimo poklone za Boi. - Hou bicikl! ree Federico. - Naravno. Dobit e bicikl! Priekaj proljee, Bandini Arturo nije znao to eli, kao ni August. Zlo koje je poinio komealo se u Bandiniju, ali nasmijeio se i rekao kako e se za svakoga neto nai. Veliki Boi. Najvei od svih. Mogu vidjeti tu drugu enu u njegovom naruju, osjeam njezin miris na njegovoj odjei, usnama mu je izljubila lice, rukama mu milovala grudi. Gadi mi se, elim ga ozlijediti, nek crkne. - A to emo dati mami? Okrenuo se i stao pred nju, gledao je novac i odmotavao novanice. - Pogledaj sav taj novac! Bolje je sve to dati mami, a? Sve je to tata zaradio na kartama. Tata je jako dobar na kartama. Podigao je glavu i gledao je kako stee stolicu, kao da eli skoiti na njega, shvatio je kako se nje boji i nasmijeio se, ne od uenja nego od straha; zlo koje je poinio smekalo gaje. Ispred sebe je u lepezi drao novac: tu su novanice po pet i deset dolara, ak i stotka, pa je poput osuenika koji odlazi na robiju, zadrao taj glupavi osmijeh kad se nagnuo i izruio joj novanice, pokuavajui se sjetiti starih rijei, njihovih rijei, njegovih i njezinih, njihova jezika. Od uasa se drala za stolicu prisiljavajui se da ne uzmakne pred tom zmijom krivnje koja se izvila u odvratni izraz njegova lika. Sagnuo se stoje vie mogao, par centimetara od njezine kose, uasno smijeno u njegovom poloaju, dok to ona vie nije mogla podnijeti, vie nije mogla uzmaknuti, te mu je, tako naglo daje i sama ostala zateena, s deset dugih prstiju nasrnula prema oima, grebui mu kou; nekontrolirana snaga njezinih deset dugih prstiju ostavljala je urke krvi koji su mu oblili lice, vrisnuo je i uzmaknuo, po njegovoj koulji, po vratu i ovratniku skupljale su se crvene kaplje to siLse slijevale po licu,.Alii.BQe moj, u pitanju su oi, moje oi, moje oi! Kad se odmaknuo pokrivajui ih skupljenim dlanovima, stojei uza zid, lice mu se iskrivilo od bola, bojao se maknuti dlanove, bojao se da je oslijepio. - Marijo - zajecao je. - O Boe, to si mi to uinila? Mogao je vidjeti; mutno je gledao kroz crveni zastor i teturao.

- Joj Marijo, to si to napravila? to si to napravila? Teturao je po sobi. uo je kako mu djeca jecaju, Arturove rijei: - O Boe. - Teturao je posvuda naokolo, u oima mu krv i suze. - Jesu Christi, to mi se to dogodilo? Do nogu su mu leale zelene novanice i on je gazio po njima u novim cipelama, sitne crvene kapljice prskale su po sjajnim crnim cipelama, okolo i naokolo, kukajui i rukama traei put prema vratima, van u ledenu no, u snijeg; duboko u smetu u dvoritu, kukajui cijelo vrijeme, velikim je rukama skupljao snijeg kao vodu i stavljao ga po vrelom licu. Bijeli snijeg je iz njegovih dlanova neprestano padao natrag na tlo, crven i raskva-en. U kui njegovi su sinovi bili skamenjeni, u novim pidamama, ulazna vrata irom otvorena, svjetlo na sredini sobe zaklanjalo im je pogled na Sveva Bandinija koji je krpom od neba brisao lice. Maria je sjedila u stolici. Nepomino je gledala u krv i novac razbacan po sobi. Prokleta bila, pomisli Arturo. Prokleta do pakla. Plakao je povrijeen oevim ponienjem; njegov otac, taj ovjek, uvijek tako vrst i moan, a sad gaje gledao kako pue, kako od bola plae, njegov otac koji nikad nije plakao i puzao. Htio je biti sa svojim ocem, te se obuo i pourio van, gdje se pognuti Bandini guio i drhtao. Ali bilo je dobro zauti neto iznad i preko tog guPriekaj proljee, Bandini enja - uti njegov bijes, njegove kletve. Oduevio se kad je uo oca kako prijeti osvetom. Ubit u je, tako mi Boga, ubit u je. Polako se pribrao. Snijeg je zaustavio krv. Stajao je bez daha pregledavajui okrvavljenu odjeu, s ruku mu je kapao grimiz. - Netko e platiti za ovo - rekao je. - Sangue de la Madonnal To nee biti zaboravljeno. - Tata... - ta hoe? -Nita. - Onda se vrati u kuu. Odi tamo onoj svojoj ludoj materi. To je bilo sve. Probio se kroz snijeg do plonika i krenuo niz ulicu. Djeak gaje gledao kako odlazi, visoko uzdignute glave u noi. On je tako hodao, ali bez obzira na svoju odlunost, posrtao je. Ali ne, nakon nekoliko koraka se okrenuo: - Djeco, vama sretan Boi. Uzmite onaj novac i poite si kupiti to elite. Krenuo je dalje, isturene brade, plovei po ledenom zraku, nosei u sebi duboku ranu koja nije krvarila. Djeak se vratio u kuu. Novac vie nije bio na podu. Jedan pogled na Federica, koji je gorko jecao drei poderani dio novanice od pet dolara, rekao mu je to se dogodilo. Otvorio je pe. Tu je tinjao crni pepeo spaljenog papira. Zatvorio je pe i pregledao pod, nita osim mrlja osuene krvi. S mrnjom je pogledao majku. Ona se nije micala, nije ni trznula okom, ali usta su joj se otvorila i zatvorila, jer je nastavila s molitvama. - Sretan Boi! - frknuo je Federico je plakao. August je bio previe okiran da ita kae. Ba: Sretan Boi. Uh, pokai joj tata! Ja i ti, tata, jer znam kako ti je, to se i meni dogodilo, ali trebao si postupiti poput mene teta, oboriti j e kgo to sam to j a ujnio, i bolje bi se osjeao. Jer to me ubija, tata, ide naokolo s tim krvavim licem posve sam, ubija me. Izaao je na trijem i sjeo. No je bila ispunjena njegovim ocem. Ugledao je crvene mrlje na snijegu gdje je Bandini posrnuo i njime brisao lice. Tatina krv, moja krv. Siao je s trijema i bacao isti snijeg na to mjesto dok krvavi nije nestao. Nitko to ne smije vidjeti: nitko. Zatim se vratio u kuu. Njegova je majka i dalje nepomino sjedila. Kako ju je mrzio! Jednom kretnjom joj je iupao krunicu iz ruke i potrgao je. Gledala gaje kao svetica. Ustala je i slijedila ga van, u aci je drao ostatke krunice. Bacio ih je daleko u snijeg, rasprila su se poput sjemenki. Prola je pored njega i zagazila u snijeg. Zapanjeno ju je gledao kako do koljena gaa po toj bjelini, kao omamljena gledajui oko sebe. Tu i tamo bi pronala neko zrnce, ruka joj je bila puna snijega. Smu-ilo mu se. Gazila je po onom

mjestu gdje je krv njegova oca obojila snijeg. Nek ide do vraga. On odlazi. Hoe svog oca. Obukao se i krenuo niz ulicu. Sretan Boi. Oko njega je grad obojen u zeleno i bijelo. Stotinu dolara u pe - a to je s njim, s njegovom braom? Moe biti poboan i nepopustljiv, ali zato bi oni trpjeli? Njegova je majka previe opsjednuta Bogom. Kud sad? Nije znao, ali nee k njoj kui. Mogao je razumjeti oca. ovjek mora neto uiniti: nikad nemati nita je previe jednolino. Morao je priznati: ako bi on morao birati izmeu Marije i Effie Hildegarde, uvijek bi izabrao Effie. Kad Talijanke uu u odreene godine, noge im omrave, trbusi se napuhnu, grudi objese, izgube onaj sjaj. Pokuao je zamisliti Rosu Pinelli u etrdesetoj. Noge e joj biti tanke kao majine; imat e veliki trbuh. Ali to nije mogao zamisliti. Ta Rosa. tako ljupka! Radije Priekaj proljee, Bandini bi da umre. Zamiljao je kako kopni od bolesti koja ju na kraju odvodi u grob. To bi ga usreilo. Poao bi do njezine samrtnike postelje i stao iznad nje. Ona bi ga vrelim prstima slabano primila za ruku i rekla mu da e umrijeti, a on bi odgovorio: kakva teta, Rosa; imala si svoju ansu, ali uvijek u te pamtiti, Rosa. Zatim pogreb, plakanje, Rosu sputaju u zemlju. Ali on e prema svemu tome ostati hladan, stajat e tamo sa smijekom i svojim velikim snovima. Godinama kasnije na Yankee stadionu, u vici gomile sjetit e se jedne djevojke na samrti koja ga je drala za ruku i molila oprost; ta e ga uspomena drati tek nekoliko sekundi, a zatim e se okrenuti enama u gomili i klimnuti glavom, svojim enama, meu njima nee biti Talijanki; bit e plavue, visoke i nasmijane, deseci njih, poput Effie Hildegarde, a nigdje niti jedne Talijanke. Pokai joj onda tata! Uz tebe sam, stari. Jednog u dana i ja tako, jednog u dana biti tu s nekom ljepoticom poput nje, a ona nee biti od onih koje ti grebu lice, nee biti od onih koje te nazivaju malim lopovom. A ipak, kako zna da Rosa nije na samrti? Naravno da jest, kao to smo svi mi iz minute u minutu sve blii grobu. Ali samo pretpostavi, tek tako, da Rosa stvarno umire! A njegov prijatelj Joe Tanner prole godine? Poginuo je vozei bicikl; jednog je dana bio iv, a sutradan vie nije. A Nellie Frazier? Kameni u cipeli; nije ga izvadila; trovanje krvi, odjednom je mrtva i ve je pokopana. Kako zna da Rosu nije pregazio automobil nakon onog groznog zadnjeg susreta? Postojala je mogunost. Kako zna da ju nije ubila struja? To se esto dogaa. Zato se to ne bi i njoj dogodilo? Naravno da zapravo nije Mq da umre. stvarao niie. moe se zakleti svime na svijetu ako nije tako, ali, bilo kako bilo, mogunost je postojala. Jadna Rosa, tako mlada i lijepa - i mrtva. Doao je do sredita grada, hodao naokolo, nije bilo niega, samo ljudi koji ure s paketima. Bio je pred eljezarijom poduzea Wilkes, buljio u sportske rekvizite. Poelo je snijeiti. Pogledao je prema planinama. Bile su skrivene crnim oblacima. Obuzela gaje neka udna slutnja: Rosa Pinelli je mrtva. Bio je siguran daje mrtva. Treba samo poi tri bloka niz Ulicu Pearl, dva bloka istono Dvanaestom ulicom i moe provjeriti. Mogao bi otii tamo i na ulaznim vratima kue Pinellijevih bit e pogrebni vijenac. U to je bio tako siguran daje smjesta onamo krenuo. Rosa je mrtva. On je prorok, u stanju je shvatiti najudnije stvari. I tako se to konano dogodilo: poelio je neka tako bude, i da je vie nema. Eto, eto, udan lije svijet. Pogledao je prema nebu, prema milijunima snjenih pahuljica koje su padale na zemlju. Kraj Rose Pinelli. Govorio je glasno obraajui se izmiljenim sluateljima. Stajao sam pred eljezarijom Wilkes i odjednom mije dola ta slutnja. Zatim sam poao do njezine kue, i naravno, na vratima je bio vijenac. Stvarno je bila dobra mala, ta Rosa. Uasno mi je mrsko toje umrla. Pourio je, slutnja je slabila, hodao je sve vie ubrzavajui kako bi potrajala. Plakao je: O Roso, molim te nemoj umrijeti, Roso. Budi iva kad stignem tamo! Evo me dolazim Roso, ljubavi moja. Sti-em direktno s Yankee stadiona10 posebnim avionom. Sletio sam ravno na travnjak ispred suda - gotovo sam pobio tri stotine ljudi koji su me tamo gledali. Ali uspio sam, Rosa. Stigao sam, nego ta, tu sam pored tvog kreveta, u pravi as, a doktor kae da e preivjeti, stoga moram poi i nikad se neu vratiti. Natrag Yanksima, 10 bejzbol stadion u New Yorku, igralite najuspjenijeg amerikog bejzbol kluba New York

Yankees Priekaj proljee, Bandini Rosa. Na Floridu, Rosa. Proljetni trening. I Yanksima sam potreban; ali zna gdje sam, Rosa, samo otvori novine i saznat e. Na vratima Pinellijevih nije bilo nikakva pogrebnog vijenca. To toje tamo vidio, prestravljeno daui dok mu se vid nije izbistrio na zasljepljujuem snijegu, bio je boini vijenac. Bilo mu je drago dok je zamicao kroz snijeg. Naravno da mije drago! Tko uope eli vidjeti nekoga mrtvog? Ali nije mu bilo drago, nije mu nimalo bilo drago. On nije zvijezda Yankeeja. Nije stigao posebnim avionom. Ne ide na Floridu. Ovo je badnja veer u Rocklinu, u Coloradu. Snijeg pada kao sumanut, a njegov otac ivi sa enom koja se zove Effie Hildegarde. Njegova majka je noktima razderala lice njegovog oca, znao je da se u tom trenutku njegova majka moli, braa mu plau, pepeo u pei prednje sobe potie od novanice koja je nekad iznosila stotinu dolara. Sretan Boi, Arturo! 8. Samotna cesta na zapadnom kraju Rocklina, uska i vijugava, guila se pod snijegom koji je padao. Sad pada gust snijeg. Cesta se penje uzbrdo prema zapadu, strma cesta. S druge strane su planine. Snijeg! Gui svijet, naprijed je blijedi procijep, samo ta uska cesta otro vijuga. Nezgodna cesta, prepuna nenadanih zavoja i strmina dok izbjegava patuljaste borove koji je gladnim bijelim rukama ele zgrabiti. Marijo, to si to napravila Svevu Bandiniju? to si mi to napravila s licem? vrsto graen ovjek je teturao, ramena i ruke prekriveni mu snijegom. Na tom je mjestu cesta strma; prsima se probijao naprijed, duboki snijeg vukao gaje za noge, ovjek prti kroz neotopljenu vodu. Kuda sad, Bandini? Malo ranije, nema tome ni etrdeset pet minuta, sjurio se niz tu cestu uvjeren da se, Bog mu moe suditi, vie nikad nee vratiti. etrdeset i pet minuta - ni sat vremena, a toliko se toga dogodilo, vraao se tom cestom za koju je mislio da e biti zaboravljena. Marijo, to si to napravila? Svevo Bandini, krvlju umrljan rupi skriva mu lice, bijes zime skriva Sveva Bandinija dok se uspinje cestom natrag prema kui udovice Hildegarde, dok se uspinje razgovara s pahuljama snijega. Reci onda snjenim pahuljama, Bandini; reci im dok mae hladnim rukama. Bandini je jecao - odrastao ovjek, etrdeseti dvije goPriekaj proljee, Bandini dine, jeca jer je badnja veer i on se vraa svojim grijesima, a radije bi daje sa svojom djecom. Marijo, to si to napravila? Ovako je to bilo Marijo: prije deset dana tvoja je majka napisala pismo, ja sam poludio i otiao od kue jer ne mogu podnijeti tu enu. Kad ona doe, ja moram van. Stoga sam i otiao. Imam hrpu problema, Marijo. Djeca. Kua. Snijeg: pogledaj taj snijeg veeras, Marijo. Mogu li staviti ciglu u njega? Brinem se, tvoja majka dolazi, pa sam kaem sebi, ba bih mogao dolje u gradu popiti koju aicu. Jer imam problema. Jer imam djecu. Eh, Marijo. Poao je u grad do igranice Imperial, tamo je sreo svog prijatelja Rocca Sacconea, a Rocco mu je predloio da pou do njegove sobe da neto popiju, popue cigaru, malo popriaju. Stari prijatelji, on i Rocco: dva ovjeka u sobi prepunoj dima od cigara piju viski po hladnom vremenu, priaju. Vrijeme Boia: nekoliko pia. Sretan Boi, Svevo. Gratia, Rocco. Sretan Boi. Rocco je promatrao lice svog prijatelja i upitao to ga mui, a Bandini mu ree: nemam para, Rocco, djeca, a Boi je. I ta punica - prokleta bila. I Rocco je bio siromaan, ne tako kao Bandini, pa mu je ponudio deset dolara. Kako bi to Bandini mogao primiti? Ve toliko duguje svom prijatelju, a sad jo i ovo. Ne hvala, Rocco. Pijem tvoje pie, to je dovoljno. Pa onda, a la salute! za stara vremena... Jedno pie zatim drugo, dva ovjeka u sobi, s nogama na vruem radijatoru. Zatim se iznad vrata

Rocco-ve hotelske sobe zaulo zvono. Jednom, zatim jo jednom: telefon. Rocco je skoio i pourio hodnikom do telefona. Nakon nekog vremena se vratio, lice mu je bilo blago i zadovoljno. Rocco je u hotelu primao mnogo telefonskih poziva, jer je uRgcklmM,&9l4uM9 oglas;........... Rocco Saccone, zidar i klesar. Obavljam sve vrste radova. Specijalnost beton. Nazovite R. M. hotel. To je sve, Marijo. ena koja se preziva Hildegarde nazvala je Rocca i rekla mu da joj kamin ne radi. Moe li Rocco doi da ga odmah popravi? Rocco, njegov prijatelj. - Ti odi, Svevo - rekao je. - Moda jo prije Boia zaradi nekoliko dolara. I tako je poelo. S Roccovom vreom za alat na leima napustio je hotel, proao kroz grad do Zapadnog dijela, kasno popodne prije deset dana iao je ovim istim putem. Uzbrdo istim putem, a sjea se vjeverice koja je stajala pod onim tamo stablom i gledala ga kako prolazi. Nekoliko dolara za popravak kamina; moda tri sata posla, moda vie - nekoliko dolara. Udovica Hildegarde? Naravno da je znao tko je ona, ali tko u Rocklinu to ne zna? Grad s deset tisua stanovnika, a jedna ena posjeduje veinu zemlje - tko si od tih deset tisua moe dozvoliti daje ne poznaje? Ali nitko je nije toliko poznavao da bi je i pozdravio, a to je istina. Ovom istom cestom prije deset dana, s malo cementa i trideset kila zidarskog alata na leima. Tada je po prvi put vidio kuu gospoe Hildegarde, mjesto poznato u Rocklinu po fino obraenom kamenu. Bilo je kasno popodne dok je prilazio toj nisko graenoj kui obloenoj bijelim kamenim ploama, smjetenoj meu visokim borovima, koja je izgledala kao mjesto iz njegovih snova: neodoljivo mjesto, kakvo bi jednog dana htio imati, ako si to bude mogao priutiti. Dugo je stajao i samo gledao, alei to nije sudjelovao u gradnji te kue, u Priekaj proljee, Bandini tom zidarskom uitku, to nije radio s tim dugim bijelim kamenim ploama, tako mekim pod zidarskim rukama, ipak dovoljno vrstim da nadive civilizaciju. to da ovjek misli kad prie bijelim vratima takve kue i posegne za mjedenim zvekirom u obliku lisije glave? Pogreno, Marijo. S tom enom nikad nije razgovarao do trenutka kad je otvorila vrata. ena via od njega, bucmasta i krupna. Ej: zgodne li ene. Nije poput Marije, ali ipak zgodna ena. Tamna kosa, plave oi, ena koja izgleda kao da ima novaca. Odala gaje vrea s alatom. Dakle on je Rocco Saccone, zidar. Kako ste? Ne, ja sam Roccov prijatelj. Rocco je bolestan. Nije vano tko je, ako je u stanju popraviti kamin. Uite gospodine Bandini, kaminje tamo. I tako je uao, s kapom u jednoj ruci i vreom s alatom u drugoj. Divna kua, po podu indijanske prostirke, velike grede preko stropa, drvenarija premazana svijetloutim lakom. Sigurno je kotala dvadeset ak trideset tisua dolara. Postoje stvari koje ovjek ne moe rei svojoj eni. Bi li Maria shvatila tu navalu poniznosti dok je prolazio fino ureenom sobom, stid kad je posrnuo jer mu izlizane cipele, mokre od snijega, klize po ulatenom utom podu? Moe li rei Mariji kako se ta zgodna ena odjednom nad njim saalila? To je istina: premda okrenut leima, osjetio je kako se udovica na trenutak zbog njega posramila, zbog njega, nespretnog stranca. - Ba je sklisko, nije li? Udovica se nasmijala. - Uvijek padnem. Ali time mu je pomogla da prevlada sram. Sitnica, ljubaznost kako bi se osjeao kao kod kue.. S kaminom nije bilo nita ozbiljno, nekoliko labavih cigli u dimnjaku, to se moe srediti za sat vremena. Ali postoje pravila zanata, a udovica je bogata. Kad se nakon pregleda uspravio, rekao joj je da e posao kotati petnaest dolara, ukljuujui cijenu materijala. Nije se usprotivila. A zatim mu je pala na pamet ta muna primisao kako su razlog njezine dareljivosti njegove cipele: kad je

kleknuo da pregleda kamin vidjela je izlizane potplate. Nain na koji gaje odmjerila, od glave do pete, taj saaljivi osmijeh, odavao je razumijevanje od kojega je promrznuo. To nije mogao rei Mariji. Sjednite, gospodine Bandini. Duboki naslonja za itanje bio mu je razbludno udoban, stolac iz svijeta te udovice, pa se raskomotio i paljivo razgledao svijetlu sobu uredno popunjenu knjigama i raznim sitnicama. Obrazovana ena koja uiva u bogatstvu svog obrazovanja. Sjedila je na divanu, punanih nogu obloenih prozirnom svilom, bujnih nogu to su utale po svili kad ih je prekriila pred njegovim zadivljenim oima. Rekla mu je neka sjedne da malo po-priaju. Bio joj je toliko zahvalan da nita nije mogao rei, a kad bi neto rekla, samo bi zadovoljno brundao, njezine bogate ispravne rijei tekle su joj iz dubokog luksuznog grla. Zatekao se kako razmilja o njoj, oi su mu se radoznalo rairile nad njezinim zatienim svijetom, tako lagodnim i svijetlim, poput skupocjene svile koja je isticala rasko njezinih lijepih nogu. Maria bi mu se rugala kad bi znala o emu je udovica govorila, jer njemu je grlo bilo previe stegnuto, guio ga je taj neobian prizor: ona, pored njega, bogata gospoa Hildegarde, teka stotinu, moda dvije stotine tisua dolara, a tu je skoro na metar od njega - tako blizu dase trebaosamo nagnuti i dodjrjiuo bi ie. ____ Priekaj proljee; Bandini Dakle on je Talijan? Sjajno. Prole godine posjetila je Italiju. Predivno. Sigurno je jako ponosan na svoj zaviaj. Zna li da je Italija kolijevka zapadne civilizacije? Je li ikad vidio Campo Santo1', Katedralu svetog Petra, Michelangelove slike, plavi Mediteran? Talijansku rivijeru? Ne, nita od toga nije vidio. Priprostim rijeima objasnio je da potjee iz Abruzzija, da nikad nije bio tako daleko na sjeveru, nikad u Rimu. Kao djeak obavljao je teke poslove. Nije bilo vremena za nita drugo. Abruzzi! Udovica je sve znala. Onda je sigurno itao D'Annunzijeva djela - i on je iz Abruzzija. Ne, nije itao D'Annunzija. uo je za njega, ali nikad ga nije itao. Da, zna daje taj veliki ovjek iz njegova kraja. Drago mu je zbog toga. Bio je zahvalan D'An-nunziju. Sada su imali neto zajedniko, ali na vlastito iznenaenje uvidio je kako o tome vie nita ne moe rei. Udovica gaje promatrala cijelu minutu, njezine plave oi bile su bezizraajne dok su poivale na njegovim ustima. Zbunjeno je okrenuo glavu, pogledom slijedio teke grede ispod stropa, nabore zastora, posvuda paljivo razmjetene raznorazne sitnice. Ljubazna ena, Marijo: dobra ena koja mu je izila u susret i olakala razgovor. Svia li mu se to stoje zidar? Ima li obitelj? Troje djece? Divno. I ona je htjela djecu. Je li mu i ena Talijanka? Da li dugo ivi u Rock-linu? Vrijeme. Govorila je o vremenu. Eh. Zatim je poeo brbljati o svojim nedaama s vremenom. Skoro je poeo kukati jadajui se kako nema posla, kako uasno mrzi hladne dane bez sunca. Sve dok, ustraena njegovim gorkim tiradama, nije pogledala na sat i rekla mu ne11 Campo Santo (tal.) - sveto polje, groblje; najpoznatije s tim imenom je , u Pii, ka doe sutra ujutro kako bi zapoeo s popravkom kamina. Na vratima je, s kapom u ruci, stajao ekajui da ga isprati. - Stavite kapu, gospodine Bandini - nasmijeila se. - Prehladit ete se. Nacerio se, ispod pazuha i oko vrata bio je znojan od nervoze, navukao je kapu zbunjen to ne moe nita rei. Te veeri ostao je kod Rocca. S Roccom, Marijo, a ne s udovicom. Idueg dana, nakon to je na stovaritu graevnog materijala naruio vatrostalne cigle, vratio se do udoviine kue da popravi taj kamin. Tepih je prekrio platnom, u kanti izmijeao buku, izvadio labavu ciglu iz dimnjaka i na njeno mjesto stavio novu. Odluio je da se tom poslu posveti cijeli dan, pa je povadio sve vatrostalne cigle. Mogao je biti gotov za sat vremena, mogao je izvaditi samo dvije ili tri, ali u podne je bio tek na pola gotov. Zatim se pojavila udovica, tiho je dola iz neke od tih miomirisnih soba. Grlo mu se opet stegnulo. Opet se mogao samo smijeiti. Kako napreduje posao? Bio je jako paljiv: na ciglama koje je postavio nije bilo ni traga od buke. ak je i platno bilo isto, stare cigle

uredno sloene sa strane. Ona je to zamijetila i bio je zadovoljan. Nije bilo nikakve strasti kad se posve sagnula da pregleda nove cigle u kaminu, njezina glatka stranjica utegnuta halterima bila je tako obla dok se sputala u uanj. Ne Marijo, ak ni njezine visoke pete, tanka bluza, miris parfema u njezinoj tamnoj kosi, sve ga to nije potaknulo na bludne misli o nevjeri. Kao i prije, promatrao juje zaueno i radoznalo: ta ena sa stotinu, moda dvije stotine tisua u banci. v Njegov plan da ode u grad na ruak bio je neostvariv. im gaje ula inzistirala je na tome da bude njezin gost. Nije niogao izdrati njezin ledeno plavi pogle& Priekaj proljee, Bandini Sagnuo je glavu, nogom prelazio po platnu, i zamolio ju neka ga ispria. Ruati s udovicom Hildegarde? Sjediti s njom za stolom i u usta trpati hranu dok ta ena sjedi s druge strane? Jedva je promucao kako ne moe ostati. - Ne, ne. Molim vas, gospoo Hildegarde, hvala vam. Puno vam hvala. Molim vas, ne. Hvala vam. Ali ostao je, nije se usudio uvrijediti je. Smijeei se ispruio je bukom umrljane ruke daje upita moe li ih oprati, pa gaje odvela kroz bijeli, besprijekorno ist hodnik do kupaonice. Taje prostorija kao kutija s nakitom: blistave ute ploice, uti umivaonik, na visokom prozoru pamuni zastori lila boje, na toaletnom stoliu vaza ljubiastog cvijea, boice za parfem sa utim rukama, uti komplet za eljanje. Brzo se okrenuo i dolo mu je da pobjegne. Ne bi se vie zapanjio niti daje gola stala pred njega. Te njegove ispucane ruke toga nisu dostojne. Bio bi mu drai slivnik u kuhinji, kako je kod kue navikao. Ali njezina mirnoa gaje razuvjerila, pa je na vrhovima prstiju bojaljivo uao i muen neodlunou stao pred umivaonik. Laktom je otvorio vodu, nastojei da prstima ne uprlja pipac. Mirisni zeleni sapun nije dolazio u obzir: oprao se samo vodom stoje bolje mogao. Kad je bio gotov ruke je obrisao o krajeve svoje koulje, ignorirajui meke zelene runike koji su bili objeeni na zidu. Nakon svega toga uplaio se to bi tek moglo biti za rukom. Prije nego stoje iziao iz kupaonice, kleknuo je i rukavom koulje obrisao par mrlja od vode... Za ruak zelena salata, ananas i kravlji sir. Sjedio je u kutu gdje se dorukovalo, na koljenima ruiasti ubrus, i sumnjiavo jeo jer bi to mogla biti neka ala, moda mu se udovica ruga. Ali i onaje jela, i to s takvim tekom da ga se gotovo moglo opipati. Da mu je Maria posluila takvu hranu, bacio bije kroz prozor. Zatim je udovica u finom norculanu doniiela ai. Na taniuriu su bila dva bijela kolaia, ne vea od njegova palca. aj i kolaii. Diavolo! Oduvijek je aj poistovjeivao sa ensko-u i slabou, a slatkie ionako nije volio. Ali udovicaje s dva prsta uzela kolai i grickala ga, velikoduno se smjekajui, dok je on u usta ubacio kolai kao da treba progutati gorku tabletu. On je bio gotov daleko prije nego stoje ona dovrila drugi kolai, ispraznio je alicu s ajem i nagnuo se u stolici, trbuh mu je stenjao i krulio protestirajui zbog tih neobinih posjetitelja. Za rukom nisu progovorili ni rijei. To mu je ukazalo, postao je svjestan, da si nemaju to rei. Tu i tamo bi se nasmijeila> jednom preko ruba alice. Posramio se i rastuio: taj ivot bogataa nije za njega, zakljuio je. Kod kue bi pojeo prena jaja, komad kruha, i sve to zalio aom vina. Kad je bila gotova, kutove naminkanih usta dotaknula je ubrusom, upitala je eli li moda jo neto. Dolo mu je da odgovori: - ega jo ima? - ali umjesto toga samo se potapao po trbuhu, puhnuo i pogladio ga. - Ne, hvala, gospoo Hildegarde. Sit sam... nasi-tio sam se do uiju. Nasmijeila se. Crvenu vornatu aku zataknuo je za pojas, nagnut u stolici coktao je zubima umirui za cigarom. Fina ena, Marijo. Mogla je naslutiti svaku njegovu elju. - Puite li? - upitala je vadei kutiju cigareta iz ladice stola. Iz depa na koulji izvadio je polovicu iskrivljene Toscanelli cigare, odgrizao kraj i ispljunuo ga na pod, upalio ibicu i otpuhnuo. Inzistirala je da ostane tu gdje sjedi, udobno smjeten i oputen, dok je skupljala sue, s cigaretom koja joj je visjela iz usta. Cigara mu je pomogla da ublai napetost. Prekriio je ruke i otvoreno je osmotrio, prouavao je glatkebokpve> meke biiekiuPriekaj proljee, Bandini ke. ak su i tada njegove misli bile iste, nikakve prostake misli nisu mu padale na um. Ona je

bogata ena i on je s njom, sjedi u njezinoj kuhinji; bio joj je zahvalan zbog te blizine: samo zbog toga i nieg vie, Bog mu moe suditi. Popuio je cigaru i latio se posla. Skupio je alat i ekao da se iznova pojavi u sobi. Cijelo poslijepodne mogao ju je uti u drugom dijelu kue. Neko je vrijeme ekao, glasno se nakaljavao, isputao zidarsku licu i pjevuio ovu pjesmicu: Gotovo je, o sve je gotovo, gotovo je sve, gotovo je sve." Ta ju je buka nagnala da se na kraju ipak pojavi. Dola je s knjigom u ruci i naoalama za itanje. Oekivao je da e mu odmah platiti. Umjesto toga iznenadio se kad gaje zamolila da na trenutak sjedne. Nije ni pogledala stoje sve napravio. - Vi ste sjajan radnik, gospodine Bandini. Sjajan. Jako sam zadovoljna. Maria bi se zacijelo podsmjehnula, ali te su mu rijei skoro izmamile suze. - Trudim se, gospoo Hildegarde. Trudim se to vie mogu. Ali niim nije pokazala da e mu platiti. Jo jednom te svijetloplave oi. Zbog njihova oiglednog poziva skrenuo je pogled prema kaminu. I dalje gaje promatrala, neodreeno izuavala kao u transu, kao da snatri nad nekim drugim stvarima. Krenuo je prema kaminu i zagledao se u njegov okvir, kao da odmjerava nakoe-nost, napuio je usta kao da se zanio raunanjem. Tako je ostao sve dok to vie nije imalo smisla, zatim se vratio do naslonjaa i opet sjeo. Udovica ga je melankolino slijedila pogledom. Htio je progovoriti, ali to se tu ima rei? Na kraju je ona razbila tiinu: ima jo posla za njega. U gradu ima kuu, u Ulici Windsor. Ni tamo kamin ne radi kako treba. Hoe li sutra doi tamo da ga pogleda? Ustala je, otila do pisaeg stola kraj prozora i zapisala adresu. Okrenula mu se leima, previjena u pasu, njezini obli bokovi senzualno napeti, i makar mu Maria iskopala oi i onda pljunula u prazne duplje, moe se zakleti da mu nikakvo zlo nije zamrailo vid, nikakva pouda nije mu uznemirila srce. Te noi, dok je u mraku leao pored Rocca Sacco-nea, od njegova bunog hrkanja nije mogao zaspati, ali postojao je jo jedan razlog zato Svevo Bandini nije spavao, a to je sutranje obeanje. Spokojno je gunao leei u mraku. Mannaggian, nije on blesav; dovoljno je pametan da shvati kakav je dojam ostavio na udovicu Hildegarde. Moda se saalila nad njim, moda mu je taj novi posao dala samo zato jer je naslutila da mu treba, ali kako god bilo, njegova strunost nije u pitanju; rekla mu je daje sjajan radnik i nagradila ga dodatnim poslom. Nek samo iba zima! Nek se sve smrzne. Nek snijeg napada i zatrpa cijeli grad! Nije mario: sutra ima posla. A nakon toga uvijek e biti posla. Sviao se udovici Hildegarde; potovala je njegovo umijee. S njezinim novcem i njegovim umijeem uvijek e biti toliko posla da se moe smijati zimi. Idueg jutra u sedam sati uao je u kuu u Ulici Windsor. Tu nije nitko ivio; kad je primio kvaku, ulazna vrata su se otvorila. Bez namjetaja: samo prazne sobe. Ali na kaminu nije mogao pronai nikakav kvar. Nije bio tako dobro napravljen kao onaj kod udovice, ali dobro je sazidan. buka nije ispucala, a kad bi ekiem kucnuo po ciglama zvuk je bio pouzdan. Onda o emu se radi? U ostavi je naao drva pa je naloio vatru. Dimnjak je pohlepno usisao plamen. Sobu je ispunila toplina. Sve je u redu. 12 Mannaggia (tal.) - kvragu; prokletstvo! (psovka) Priekaj proljee, Bandini Osam sati i on je opet kod udovice. Zatekao ju je u plavom kunom haljetku, svjea i nasmijeena eli mu dobro jutro. Gospodine Bandini! Ali ne smijete stajati na toj hladnoi. Uite na kavu! Na ustima mu je zamrlo svako negodovanje. Otresao je snijeg s mokrih cipela i slijedio taj lepravi plavi haljetak do kuhinje. Kavu je pio stojeki kod sudopera, tako to bije izlio na tanjuri i puhao da se bre ohladi. Nije ju gledao nie od ramena. Nije se usudio. Marije mu nikad ne bi povjerovala. Nervozan i bez rijei, ponaao,se kao mukarac. Rekao joj je da s kaminom u Ulici Windsor nema nikakvih problema. Bio je zadovoljan svojom iskreno-u, koja je spontano dola nakon jueranjeg prenemaganja s poslom. Udovica je izgledala iznenaeno. Bila je sigurna da neto nije u redu s kaminom u Ulici Windsor. Zamolila gaje neka malo poeka dok se ne obue. Povest e ga natrag u Ulicu Windsor i pokazati mu o emu se radi.

Sada se zagledala u njegove mokre noge. - Gospodine Bandini, nije li va broj cipela etrdeset tri? Zacrvenio se i zagrcnuo kavom. Brzo se ispriala. itavog ivota je imala tu izrazito neugodnu naviku - tu opsesiju da ba svakoga pita koji vam je broj cipela. Bila je to nekakva igra pogaanja s kojom se zabavljala. Moe li joj oprostiti? Ta gaje epizoda duboko potresla. Kako bi prikrio svoj sram, brzo je sjeo za stol i sakrio mokre noge ispod njega, da se ne vide. Ali udovica je smijeila i ustrajala. Je li tono pogodila? Je li to doista broj etrdeset tri? - Naravno, gospoo Hildegarde. ekajui ju da se obue, Svevo Bandini je osjetio da nekako ipak napreduje. Od sada bankar Helmer i svi njegovi vjerovnici trebaju malo pripaziti. I Bandini ima utjecajne prijatelje. ..a_...i. A to bi o tom danu trebalo preutjeti? Nita - ponosan je na taj dan. S udovicom se njezinim autom provezao centrom grada, niz Ulicu Pearl, udovica za volanom u bundi od tuljana. Da su ga Maria i djeca mogli vidjeti kako s njom oputeno avrlja, sigurno bi bili ponosni na njega. Mogli bi ponosno podignuti glavu i rei: pogledaj samo tatu! Ali Maria mu je do krvi izgrebla lice. to se dogodilo u toj praznoj kui u Ulici Win-dsor? Je li udovicu odveo u neku praznu sobu i silovao je? Je liju poljubio? Poi onda u tu kuu, Marijo. Razgovaraj s tim hladnim sobama. Pokupi pauinu po uglovima i ispitaj je; pitaj gole podove, pitaj smrznuta prozorska okna; pitaj ih je li Svevo Bandini u neemu zgrijeio. Udovica je stajala kod kamina. - Vidite - rekao je. - Vatra koju sam upalio jo gori. Sve je u redu. Ispravan je. Ona nije bila zadovoljna. To crnilo, rekla je. Ne izgleda lijepo u kaminu. Htjela je da izgleda isto kao da nije koriten; oekuje dobrostojeeg stanara i sve mora biti u najboljem redu. Ali on je poten ovjek koji ne eli prevariti tu enu. - Svi kamini pocrne, gospoo Hildegarde. To je od dima. Svi postanu takvima. Tu nema pomoi. Ne, ne izgleda lijepo. Rekao joj je za solnu kiselinu. Solna kiselina razrijeena vodom. Treba je nanijeti etkom: tako se uklanja to crnilo. Ne vie od dva sata posla... Dva sata? To ne moe biti dovoljno. Ne, gospodine Bandini. Htjela je da povadi svu staru ciglu i stavi novu. Odmahnuo je glavom zbog njezine ekstravagancije. Priekaj proljee, Bandini - Za to e trebati dan i po, gospoo Hildegarde. Kotat e vas dvadeset i pet dolara, ukljuujui materi-jal. vrsto se ogrnula kaputom drhturei u hladnoj sobi. - Cijena nije vana, gospodine Bandini - rekla je. - To se mora obaviti. Nita nije previe skupo za moje stanare. Stoje na to mogao rei? Zar Maria od njega oekuje da izbjegava posao, da ga odbije? Prihvatio je kao razuman ovjek, zadovoljan to ima priliku zaraditi novac. Udovica gaje dovezla do stovarita graevnog materijala. - Tako je hladno u toj kui - rekla je. - Trebali bi imati nekakvu grijalicu. Njegov je odgovor bio trapav i konfuzan, moglo se razabrati da ako ima posla onda je toplo, da kad se ovjek moe slobodno kretati to je dovoljno, jer mu je onda i krv topla. Ali od njezine panje postalo mu je vrue, guio se pored nje u autu, njezino namirisano prisustvo drakalo mu je nosnice koje je uporno privlaio raskoan miomiris njezine koe i njezine odjee. S rukama zatienim rukavicama zaustavila je auto na prilazu Ga-geovom stovaritu. Stari Gage je stajao kod prozora kad je Bandini iziao i naklonio se udovici. Porazila gaje nemilosrdnim osmijehom od kojeg su mu zadrhtala koljena, ali kad je zakoraio u ured, epirio se poput prkosna pijetla, razmetljivo je zalupio vratima, izvadio cigaru, na pultu jednim potezom upalio ibicu, zamiljeno potegnuo dim otpuhnuvi mlaz u lice starom Gageu, koji je mirnuo i

skrenuo pogled kad mu je Bandini brutalno zurei probio lubanju. Bandini je zadovoljno zabrundao. Je li moda to duan Gaeeovu stovaritu? Neka se onda stari Ga-. ge upozna s ovim injenicama. Neka upamti kako je vlastitim oima vidio Bandinija u drutvu monih ljudi. Naruio je stotinu fasadnih cigli, vreu cementa i metar pijeska, neka se to odnese na ovu adresu u Ulici Windsor. -1 malo pourite - dobacio je preko ramena. - Za pola sata sve to mora biti tamo. Polako je poao do Ulice Windsor, visoko uzdignute glave, preko ramena mu se izvijao plaviasti, otar dim Toscanelli cigare. Maria je trebala vidjeti pokunjeni' psei izraz na licu starog Gagea, kako je hitro i pokorno zapisao Bandinijevu narudbu. Jo nije ni doao do prazne kue, a materijal je ve isporuen, kod prednjeg prilaza bio je parkiran kamion poduzea Gage Lumber. Skinuo je kaput i latio se posla. To e biti, zakleo se, jedan od najbolje obavljenih zidarskih poslova u dravi Colorado. Nakon pedeset, stotinu, dvije stotine godina, taj e kamin i dalje stajati. Jer kad se Svevo Bandini lati posla, on to ini kako treba. Dok je radio pjevao je pjesmu o proljeu: Vrati se u Sorento. Prazna kua odjekivala je uzdasima, hladne sobe ispunio je njegov zvonki glas, lupa njegova ekia i struganje njegove zidarske lice. Fantastian dan: vrijeme je brzo prolo. Od njegove energije soba se ugrijala, prozorska okna su plakala od sree dok se led topio i ulica postala vidljiva. Ispred kue zaustavio se neki kamion. Bandini je zastao da osmotri kako voza u zelenoj jakni od sukna podie neki blistavi predmet i nosi ga prema kui. Crveni kamion Watsonove eljezarije. Bandini je odloio zidarsku licu. Od Watsonove eljezarije nije nita naruio. Ne - nikad ne bi nita naruio od Watsonovih. Kad jednom nije mogao platiti raun, to su mu odbili od nadnice. Mrzio je Watsonovu eljezariju, to su njegovi najgori neprijatelji. Priekaj proljee, Bandini - Zove se Bandini? - ta se to tebe tie? - Ne tie me se. Potpii ovdje. Grijalica na naftu od gospoe Hildegarde za Sve-va Bandinija. Potpisao je i voza je otiao. Bandini je stajao pored grijalice kao daje rije o samoj udovici. To je previe za svakog ovjeka - previe. - Fina ena - rekao je odmahujui glavom. - Jako fina ena. Odjednom mu se oi orosie suzama. Kad se spustio na koljena da pregleda blistavu, niklanu grijalicu, iz ruke mu je ispala zidarska lica. - Vi ste najbolja ena u ovom gradu, gospoo Hildegarde, kad zgotovim ovaj kamin bit ete jako ponosni na njega! Opet se prihvatio posla, povremeno se preko ramena osmjehujui grijalici, razgovarajui s njom kao da mu je stara znanica. - Budite pozdravljeni, gospoo Hildegarde! Jo ste tu? Promatrate me, he? Zagledali ste se u Sveva Bandinija, niste li? Pa, gospoo, gledate najboljeg zidara u Coloradu. Posao je iao bre negoli je planirao. Nastavio je sve dok se nije posve smrailo. Sutradan do podneva bit e gotov. Skupio je alat, isprao zidarsku licu i spremio se za odlazak. Tek je tada u pozni sat, stojei na mutnom svjetlu koje je dolazilo od uline rasvjete, shvatio daje zaboravio upaliti grijalicu. Ruke su mu se stisle od hladnoe. Grijalicu je stavio u kamin, upalio i namjestio slabiji plamen. Tu e biti na sigurnom: moe gorjeti cijele noi i zatititi svjeu buku od smrzavanja. Nije poao kui svojoj eni i djeci. Te je noi opet ostao s Roccom. S Roccom, Marijo; ne s tom enom, nego s mukarcem Roccom. I dobro se naspavao; nije bilo padanja u crnu jamu bez dna, nije bilo zelenookih zmija koie u snovima klize za ni im. Maria bi mogla upitati zato se nije vratio kui. To je njegova stvar. Dio rospo!u Zar sve mora objanjavati? Sutra poslijepodne stajao je pred udovicom s raunom za obavljeni posao. Ispisao gaje na papiru hotela Rocky Mountains. Nije ba znao dobro pisati i toga je bio svjestan. Jednostavno je napisao ovako: Posao 40.00 i potpisao se. Pola tog iznosa ide za materijal. Zaradio je dvadeset dolara. Udovica nije ni pogledala specifikaciju. Skinula je naoale na itanje i inzistirala neka se rasko-moti

kao kod svoje kue. Zahvalio se na grijalici. Bio je zadovoljan stoje u njezinoj kui. Zglobovi mu vie nisu bili tako ukoeni kao ranije. Nauio je kako se hoda po ulatenom podu. Mogao je osjetiti mekou divana prije negoli je na njega sjeo. Kad je spomenuo grijalicu, udovica je sa smijekom odmahnula. - Ta je kua ledena kao hladnjaa, Svevo. Svevo. Obratila mu se imenom. Odmah se nasmijao. Nije se htio smijati, ali zanijelo gaje uzbuenje kako je izgovorila njegovo ime. U kaminu je plamtjela vatra. Primaknuo je promoene cipele. S njih se dizao teak vonj. Udovica je bila iza njega, hodala je naokolo; nije se usudio pogledati. Jo jednom ga je glas iznevjerio. Taj komad leda u ustima - to je njegov jezik: nije se mogao ni maknuti. Ta usijana tutnjava u sljepooicama od koje kao da mu je kosa gorjela; to njegov mozak lupa: ne moe smisliti niti jednu rije. Zgodna udovica koja u banci ima dvije stotine tisue dolara obratila mu se imenom. Cjepanice bora mrmljale su i cvrale od veselja u vatri. Sjeo je zurei u vatru, na licu mu se pojavio osmijeh dok je trljao krupne ake, kosti su mu kripale od sree. Nije 13 Dio rospo! (tal.) - Bog je aba! (uzvik uenja i spoitavanja, kod nas se koristi u brojnim varijantama) Priekaj proljee, Bandini se micao, nepokretan od briga i uitka, muen gubitkom glasa. Konano je uspio progovoriti. - Dobra vatra - rekao je. - Dobra je. Nema odgovora. Pogledao je preko ramena. Nje nije bilo, ali uo je kako dolazi hodnikom, te se okrenuo i svoje blistave uzbuene oi prikovao za plamen. Dola je nosei posluavnik s aama i bocom. Stavila gaje na okvir kamina i natoila dva pia. Zapazio je bljesak dijamanta na njezinim prstima. Zapazio je njezina vrsta izvijena bedra, njezina enstveno zaobljena lea, punane i skladne ruke, dok je iz klokotave boce nalijevala pie. - Evo, izvolite, Svevo. Ne smeta vam to vas tako zovem? Gucnuo je crvenkastosmee pie i zagledao se u au, pitajui se to lije to, to pie boje njegovih oiju, to pie koje bogataice slijevaju niz grlo. Zatim se sjetio da muje govorila o njegovom imenu. Krv mu je divlje kolala, pulsirajui na rubovima njegova usijanog, rumenog lica. - Nije mi vano, gospoo Hildegarde, kako me zovete. To ga je nagnalo u smijeh i bio je sretan stoje konano rekao neto smijeno u amerikom stilu, premda mu to nije bila namjera. Pio je malagu, slatko, vrue, jako panjolsko vino. Lagano je pijuckao i onda ga s ilom seljakom samouvjerenou do kraja popio. U trbuhu je osjetio slatkou i toplinu. Mljacnuo je i snanom, krupnom nadlakticom obrisao usta. - Tako mi Boga, ba je dobro. Natoila mu je jo jednu au. Kao i inae je negodovao, a oi su mu rasle od uitka dok je to vino veselo klokotalo u njegovu pruenu au. Imam iznenaenih za vas Svevn :,,.;,........,,,,,... Pola je do stola i vratila se s paketom umotanim kao boini dar. Njezin se osmijeh polako povlaio dok je prstima ureenima draguljima.skidala crvenu pagu, a on je gledao guei se od zadovoljstva. Otvorila ga je, a papir u kutiji se namrekao kao da se tu kriju kakve ivotinjice. Dar su bile cipele. Izvadila ih je i pruila, po cipela u svakoj ruci, i promatrala igru plamena u njegovim zaarenim oima. To nije mogao podnijeti. Usta su mu se zapanjeno iskrivila od muke, od toga stoje znala da mu trebaju cipele. Usprotivio se gunajui, zanjihao se u divanu, kvrgavim prstima proao kroz kosu, teko disao s naporom se smijeei, a zatim mu se oi ispunie suzama. Opet je podigao nadlakticu i preao preko lica da obrie ovlaene oi. Kopao je po depu, izvukao ofucani rupi s crvenim tokama i nekoliko puta snano puh-nuo da proisti nos. - Ba ste aavi, Svevo - nasmijeila se. - Mislila sam da e vam biti drago. - Ne - rekao je. - Ne. Gospoo Hildegarde. Sam sebi kupujem cipele. Rukuje stavio na srce. - Dajte mi posao i sam u ih kupiti. Gurnula ih je po strani kao apsurdni sentiment. aa vina omoguila mu je izlaz iz nelagodne situacije. Iskapio ju je, ustao, opet natoio i iskapio. Prila mu je i poloila ruku na rame. Pogledao

ju je, ona se suutno nasmijeila, a njemu su opet krenule suze i preplavile obraze. Obuzelo gaje saaljenje nad samim sobom. Da se on naao u tako neugodnom poloaju! Jo jednom je sjeo akama poduprijevi bradu, sklopljenih oiju. Da se to dogodi Svevu Bandiniju! Ali dok je mrcao, nagnuo se darazvee svoje stare razmoene cipele. Izuo je desnu cipelu koja je glasno ljapnula, izloivi siv^^ Priekaj proljee, Bandini ki ogoljeni crveni palac. Zbog neega gaje pomaknuo. Udovica se nasmijala. Njezino raspoloenje njemu je pravi melem. Nestalo je ukoenosti. ustro je izuo i drugu cipelu. Udovica je pijuckala vino i promatrala ga. Te su cipele od klokanove koe, rekla mu je, jako su skupe. Obuo ih je i osjetio njihovu osvjeavajuu mekou. Boe na nebesima, kakve cipele! Zavezao ih je i ustao. Kao daje bosih nogu zakoraio u duboki sag, tako su bile meke, te prijateljske stvarice na njegovim nogama. Hodao je po sobi da ih malo iskua. - Ba po mjeri - rekao je. - Jako dobro, gospoo Hildegarde! A to sad? Okrenula mu se leima i sjela. On je poao do kamina. - Platit u vam, gospoo Hildegarde. Cijenu mi odbijte od zarade. - To nije bilo prihvatljivo. Na licu joj je bio izraz iekivanja i razoaranja u koji nije mogao proniknuti. - Najbolje cipele koje sam ikad imao - rekao je kad je sjeo, ispruivi noge. Ona se bacila na drugi kraj divana. Umornim glasom zamolila gaje neka joj natoi pie. Natoio je i ona gaje uzela a da se nije zahvalila, uzdiui od hinjenog oaja. Osjetio je njezinu nelagodu. Moda se predugo zadrao. Morao bi poi. U sebi je osjeao njezinu utnju koja je tinjala. Stisnula je vilice, usta poput crvene niti. Moda joj nije dobro, eli biti sama. Pokupio je stare cipele i stavio ih ispod ruke. - Mislim da bih sada trebao poi, gospoo Hildegarde. Ona je buljila u vatru. - Hvala vam gospoo Hildegarde. Ako moda jednom budete imali jo neki posao... -Naravno, Svevo. - Pogledala gaje i nasmijeila se. - Vi ste siaian radnik. Svevo. Jako sam zadovolina. A to je s njegovom plaom? Preao je sobu i zastao kod vrata. Nije ga ispratila. Primio se za kvaku i okrenuo je. - Dovienja, gospoo Hildegarde. Skoila je na noge. Samo trenutak. Neto gaje namjeravala pitati. Ona gomila kamenja u stranjem dvoritu koja je ostala od kue. Moe lije pogledati prije negoli ode? Moda joj moe rei to da s tim napravi? Slijedio je zaobljene bokove kroz hodnik do stranjeg trijema, gdje je s prozora ugledao to kamenje, dvije tone kamenih ploa prekrivenih snijegom. Malo je razmislio i onda predloio: s tim ploama moe se puno toga napraviti - poploati stazu; ograditi vrt niskim zidom; sagraditi sunani sat i vrtne klupe, fontanu, spalionicu za lie. Kad se okrenuo i rukom je nehotice dotaknuo, njezino lice je bilo bijelo kao kreda i ustraeno. Nagnula mu se preko ramena, gotovo gaje dodirivala. Ispriao se. Ona se nasmijeila. - O tome emo razgovarati kasnije - rekla je. - Na proljee. Nije se micala preprijeivi prolaz kroz hodnik. - Htjela bih da za mene obavljate sve poslove, Svevo. Pogledom je kruila po njemu. Privukle su je njegove nove cipele. Opet se nasmijeila. - Kakve su? - Bolje nisam nikad imao. Ipak ima jo neto. Moe li samo malo priekati, dok se sjeti? Bilo je neto - neto - neto neprestano je pucketala prstima i zamiljeno grizla usnu. Vratili su se natrag kroz uski hodnik. Zaustavila se kod prvih vrata. Ruka joj je titrala nad kvakom. U hodniku je bio polumrak. Otvorila je vrata. - Ovo Je moja soba - rekla je. Priekaj proljee, Bandini Vidio je kako joj srce lupa u grlu. Lice joj je bilo sivo, oi blistale od navale srama. Nakienom rukom prikrivala je podrhtavanje grla. Preko njezina ramena ugledao je sobu, bijeli krevet, toaletni

stoli, ormar s ladicama. Ula je u sobu, upalila svjetlo i napravila krug na sredini tepiha. - Ugodna soba, ne ini li vam se? Promatrao je nju, a ne sobu. Promatrao je nju, zatim je pogled upravio prema krevetu i onda opet prema njoj. Osjetio je kako mu misli kuhaju pokuavajui protumaiti te znakove; tu ena i tu sobu. Pola je do kreveta, njezini bokovi uzbibani kao klupko zmija, pala na krevet i ostala tako, rukom pokazujui prema niemu. - Tako je ugodno ovdje. Putena gesta, nehajna kao vino. Od mirisa tog mjesta srce mu je jae zakucalo. Pogled joj je bio grozniav, usta rastvorena u izrazu patnje otkrivala su joj zube. Vie nije mogao biti siguran u sebe. Dok ju je promatrao suzio je kapke. Ne - ona to ne moe misliti. Ta ena ima previe novca. Njezino bogatstvo blokiralo mu je matu. Takve se stvari ne dogaaju. Leala je s glavom na ispruenim rukama i gledala ga. Taj blagi smijeak sigurno je bio bolan, jer inilo se da prikriva strah i nelagodu. Grlo mu se naglo stisnulo; progutao je knedlu i skrenuo pogled prema vratima i hodniku. To o emu je mislio najbolje je zaboraviti. Tu enu ne zanimaju siromani mukarci. - Mislim daje bolje da poem, gospoo Hildegarde. - Blesane - nasmijeila se. Iscerio se da prikrije zbunjenost, u krvi i mozgu pravi kaos. Veernji zrak e to proistiti. Okrenuo se i poao hodni^pmprema.ulazim vratima. - Budalo jedna! - uo je kako govori. - Neuka seljaino. Mannaggia! A nije mu ni platila. Podrugljivo je iskrivio usta. Zar da ona kae Svevu Bandiniju daje budala! Ustala je s kreveta i krenula prema njemu ispruenih ruku da ga zagrli. Trenutak kasnije uvijala se kako bi ga se oslobodila. Kad je za korak uzmaknuo, namignula mu je od navale uitka, u rukama je drao njezinu pocijepanu bluzu. Derao je bluzu s nje kao to mu je Maria derala lice. Kad se toga sada sjeti, ta no u spavaoj sobi udovice nije mu gotovo nita znaila. U toj kui osim njih ni ive due, samo on i ta ena nasuprot njega, vie u ekstazi bola, plae neka joj se smiluje^njezin pla je prijetvoran, preklinjala ga je neka bude nemilosrdan. Smijao se na sav glas zbog pobjede siromatva i seljatva. Ta udovica! Ona sa svojim bogatstvom i dubokom putenom toplinom, ropkinja i rtva vlastita zadirkivanja, jecala je od sree stoje poraena, svaki uzdah oznaavao je njegovu pobjedu. Mogao ju je imati kako je god elio, njezin vrisak pretvoriti u apat, ali ustao je i poao u sobu gdje se kamin lijeno ario u zimskoj tami koja je brzo nailazila, ostavivi je da plae i jeca na krevetu. Zatim je njemu dola kod kamina i pred njim pala na koljena, lica oblivena suzama, a on se nasmijeio i jo jednom se prepustio njezinom sladostrasnom muenju. A kad ju je ostavio da jeca od sree, krenuo je ulicom duboko zadovoljan, jer tada je bio uvjeren kako je gospodar svijeta. Neka tako bude. Rei Mariji? To se tie samo njega. Ako ne kae, uinit e Mariji uslugu - ona i njezine krunice i molitve, njezinih Deset zapovijedi i iskupljenje grijeha. Daje pitala, on bi joj slagao. Ali nije pitala. Skoila je kao maka na priznanje ispisano na njegovom Priekaj proljee, Bandini razderanom licu. Ne sagrijei bludno. Bah. Udovica je to skrivila. On je bio njezina rtva. Ona je sagrijeila bludno. Dragovoljna rtva. Tog boinog tjedna svakog je dana bio u njezinoj kui. Ponekad bi zazvidao dok je okretao bravu u obliku lisije glave. Ponekad je dolazio tiho. Vrata bi se uvijek smjesta irom otvorila i ugledao bi osmijeh dobrodolice. Nije se mogao rijeiti nelagode koja gaje obuzela. Taje kua neprestano bila mjesto gdje ne pripada, uzbudljiva i nedostina. Doekivala gaje u plavoj, crvenoj, utoj i zelenoj haljini. Kupovala mu je cigare Chancel-lors u boinom pakiranju. Stajale su na polici kamina da ih moe vidjeti; znao je da su njegove, ali uvijek je ekao da ga ona ponudi. udni sastanci. Bez poljubaca i zagrljaja. Kad bi uao, primila bi ga za ruku i toplo ju stegnula. Tako joj je drago stoje doao - hoe li moda malo sjesti? Zahvalio se i poao sobom do kamina. Nekoliko rijei o vremenu; ljubazni upiti kako ga zdravlje slui. Tiina kad se vratila svojoj knjizi. Pet minuta, deset.

Ni zvuka osim okretanja stranica. Podigla bi pogled i nasmijeila se. Uvijek je sjedio s laktima na koljenima, nabrekla snanog vrata, zurei u plamen i mislei svoje: o svojoj kui, svojoj djeci, o eni pokraj sebe, o njezinom bogatstvu, razmiljao je o njezinoj prolosti. Okretanje stranica, pucketanje i pitanje borovine. Zatim bi ona podigla pogled. Zato ne uzme cigaru? Tvoje su; poslui se. Hvala vam, gospoo Hildegarde. Pa bi onda zapalio i potegnuo mirisni dim, promatrajui kako mu iz obraza izbija bijeli mlaz, mislei svoje. U posudi s ledom na niskom stoliu je viski, a pored njega ae i soda. eli li moda pie? On bi onda priekao nekoliko minuta, stranice su se okretale...dok ea JOH1N FANTE ona ne bi jo jednom pogledala, ljubazno se smijeei kako bi mu stavila do znanja da zna da je tu. - Zar nee neto popiti, Svevo? Odbijanje, mekoljenje u naslonjau, stresanje pepela cigare, namjetanje ovratnika. Ne hvala, gospoo Hildegarde: nije on od onih koji puno piju. Tu i tamo -da. Sluala gaje s tim salonskim osmijehom, pogledavala prema njemu preko naoala za itanje, a ustvari ga uope nije sluala. - Ako moda eli neto popiti, ne ustruavaj se. On bi onda nalio punu au i iskapio je na eks. Za njegov je eludac to bilo poput etera, upijao gaje i poticao da jo pije. Led se rastopio. Nalio je jo jednu i jo jednu: skup viski iz kotske, etrdeset centi zajedno pie dolje u Imperijalu. Ali prije nego to bi natoio, uvijek je postojao krai nelagodni prijelaz, kao zvidanje u mraku; nakaljao bi se, ili bi protrljao ruke i ustao kako bi joj stavio do znanja da e opet neto popiti, ili bi mumljao neku nepostojeu pjesmicu. Nakon toga bilo je lake, alkohol gaje oslobodio, pa je bez ustruavanja ispijao natoeno. Taj viski, kao i cigare, namijenjeni su njemu. Kad je otiao, posuda za led bila je prazna, a kad bi se vratio, opet je bila puna. Uvijek je bilo isto, saekao bi dok padne veer, udovica je itala, a on je pio i puio. To nije moglo potrajati. Do Badnjaka, i sve e biti gotovo. Bilo je neto u tom vremenu i tom godinjem dobu dolazi Boi, umire stara godina - to mu je govorilo da e to potrajati jo samo nekoliko dana, a osjeao je kako i ona to zna. Nizbrdo, na drugom kraju grada, nalazi se njegova obitelj, njegova ena i djeca. Boi je vrijeme za enu i obitelj. Otii e i vie se nee vratiti. Imat e pune depove novaca. Do tada, tu mu je bilo dobro. Sviao mu se dobar viskij mirisne cigare. Sviaiamu se ta udobna soPriekaj proljee, Bandini ba i bogata ena koja je tu ivjela. Nije bila daleko od njega, itala je knjigu, uskoro e poi prema spavaoj sobi, a on e za njom. Ona e dahtati i jecati, a on e onda otii u suton, koraajui poletno nakon jo jedne pobjede. Najvie od svega volio je oprotaje. Ta navala zadovoljstva, taj blagi ovinizam koji mu je govorio kako nitko na svijetu nije ravan Talijanima, uivao je u svojoj priprostosti. Udovica je imala para - da. Ali sada je tamo leala, zgromljena, a Bandini je bio bolji od nje, tako mi Boga. Poao bi kui koje od tih veeri daje osjetio kako je gotovo. Ali nije bilo vrijeme za razmiljanje o obitelji. Jo samo nekoliko dana i opet stiu stare brige. Neka bar ove dane provede u svijetu daleko od onog njegovog. Nitko nije znao osim njegovog prijatelja Rocca Sacco-nea. Rocco je zbog njega bio sretan, posuivao mu je koulje i kravate, irom bi otvorio svoj veliki ormar s odijelima. Leei u mraku prije spavanja, ekao je da mu Bandini prepria stoje bilo tog dana. O ostalim stvarima razgovarali su na engleskom, ali o udovici samo na talijanskom, aptom i potajno. - Ona se eli udati za mene - rekao bi Bandini. -Bila je na koljenima i preklinjala me da ostavim Mariju. - Si - odgovorio bi Rocco. - Stvarno! - Ne samo to, obeala je da e mi otvoriti raun na sto tisua dolara. -1 to si rekao? - Razmiljam o tome - slagao je. Rocco je ostao bez daha prevrui se u mraku. - Razmilja o tome! Sangue de la madonna! Zar si siao s uma? Uzmi! Uzmi pedeset tisua! Deset tisua! Uzmi bilo to... uini to badava!

Ne, rekao mu je Bandini, taj prijedlog ne dolazi u obzir. Sa stotinu tisua sigurno bi rijeio gotovo sve probleme, ali Rocco kao daje zaboravio da se tu radi i o asti, a Bandini ne eli samo zbog zlata obeastiti svoju enu i djecu. Rocco je jeknuo, uhvatio se za kosu i opsovao. -Mazgo jedna! - rekao je.-OZ)/o! Pravamazga! Bandini se zapanjio. Zar mu Rocco hoe rei da bi on stvarno za novac prodao svoju ast - za sto tisua dolara? Ogoren, Rocco je upalio svjetlo iznad kreveta. Zatim je sjeo zajapuren u licu, iskolaenih oiju, crvenim akama se drao za ovratnik svog zimskog rublja. -Hoe znati bi li svoju ast prodao za sto tisua dolara? -dreknuo je. - Pogledaj onda! - Istodobno je potegnuo rukom i sprijeda potrgao svoje rublje, dugmad je poletjela i rasula se po podu. Sjedio je estoko se lupajui po prsima. - Ne samo to bi prodao svoju ast - vikao je. -Prodao bi i tijelo i duu ve za petnaest tisua dolara! Jedne je noi Rocco zamolio Bandinija da ga upozna s udovicom Hildegarde. Bandini je sumnjiavo zavrtio glavom. -Nee je shvatiti, Rocco. Ona je jako obrazovana ena, zavrila je koled. - Pih - prezirno je odvratio Rocco. - A to si ti, dovraga? Bandini mu je ukazao na to kako udovica Hildegarde neprestano ita knjige, a Rocco ne zna ni itati ni pisati na engleskom. tovie, Rocco i dalje slabo govori engleski. Njegovo bi prisustvo samo naudilo ostalim Talijanima. Rocco je frknuo. - Pa to onda? - rekao je. - Ima i drugih stvari osim itanja i pisanja. - Preao je po sobi i rastvorio ormar s odjeom. - itanje i pisanje! - frknuo je. - A kakve si ti koristi imao od toga? Ima li ovoliko odijela kao ja? Ovoliko kravata? Ja imam vie odijela od Priekaj proljee, Bandini predsjednika Sveuilita Colorado... kakve on koristi ima od itanja i pisanja? Podsmjehnuo se tom Roccovom komentaru, ali Rocco je bio na pravom putu. Zidari i ravnatelji sveuilita, svi su oni jednaki. Pitanje je samo gdje i zato. - Rei u udovici za tebe - obeao je. - Ali nju ne zanima kako se netko nosi. Dio cane, ba obratno. Rocco je mudro klimnuo. - Onda nema razloga za brigu. Njegovi posljednji sati kod udovice bili su kao i oni prvi. Zdravo i dovienja, sve se svodilo na isto. Bili su jedno drugome stranci, samo je strast premoivala ponor njihovih razlika, a to popodne nije bilo strasti. - Moj prijatelj Rocco Saccone - rekao je Bandini. -1 on je dobar zidar. Spustila je knjigu i pogledala ga preko pozlaenog ruba svojih naoala za itanje. - Doista - promrmljala je. U ruci je vrtio au s viskijem. - Dobar je on ovjek, to je sigurno. - Doista - ponovila je. Nastavila je itati jo nekoliko minuta. Moda to nije trebao rei. Ostao je zateen tom oiglednom aluzijom. Sjeo je mozgajui o kai koju je zapravo sam skuhao, oblio gaje znoj, na bolesno zgrenom licu zadrao mu se apsurdni cerek. I dalje tiina. Pogledao je kroz prozor. No se ve pribliavala valjajui tamne prostirke po snijegu. Ubrzo e vrijeme polaska. Bio je gorko razoaran. Da barem postoji jo neto osim te zvijeri koja se isprijeila izmeu njega i te ene. Kad bi barem mogao potrgati taj zastor na kojem je pred njim bila ispisana injenica o njezinom bogatstvu. Onda bi mogao priati kao to priasa svajtpmenom, Jspao je tako blesav. Jesu Christi! Nije on nikakva budala. On zna priati. Dovoljno je pametan, mogao je shvatiti i svladati daleko tee nedae od njezinih. O knjigama, ne. U njegovom tegobnom ivotu prepunom briga nije bilo vremena za knjige. Alije daleko bolje od nje poznavao jezik ivota, bez obzira na to njezino mnotvo knjiga. U njemu je toliko toga o emu je u stanju priati. Dok je tako sjedio gledajui je, kako mu se inilo, posljednji put, shvatio je da se ne boji te ene.

Nikad se je nije bojao, ustvari ona se boji njega. Ta gaje istina razljutila, um mu je podrhtavao od prepasti jer je postao svjestan prostitucije kojoj je podvrgnuo svoje tijelo. Ona nije digla pogled sa svoje knjige. Nije vidjela kako mu se jedna strane lica iskrivila od bezobzirnosti koja ga je obuzimala. Odjednom mu je bilo drago stoje sve gotovo. Bez urbe je ustao i poao do prozora. - Pada mrak - rekao je. - Ubrzo u poi i vie se neu vratiti. Knjiga se automatski spustila. - Neto si rekao, Svevo? - Jo malo i vie se neu vratiti. - Bilo je upravo sjajno, zar ne? - Ti nita ne razumije - rekao je. - Ba nita. - Kako to misli? Nije znao. Bilo mu je na vrhu jezika, ali ipak nije mogao. Otvorio je usta da neto kae, rastvorio dlanove i ispruio ih. - ena poput tebe... Vie nije mogao govoriti. Daje mogao, bilo bi to grubo i loe izreeno, na tetu toga to je htio izraziti. Bespomono je slegnuo ramenima. Pusti, Bandini; zaboravi. Sa zadovoljstvom je primijetila da je opet sjeo, nasmijeila se i vratila knjizi. Ogoreno ju je pogledao. Priekaj proljee, Bandini Ta ena - ona ne pripada rasi ljudskih bia. Tako je hladna, parazitira na njegovoj vitalnosti. Zamjerio joj je zbog ljubaznosti: bila je lana. Prezirao je njezin spokoj, njezin dobar odgoj. Naravno, sad kad je gotovo i on odlazi, ona moe odloiti knjigu i priati s njim. Moda nee rei nita vano, ali htio je pokuati, a ona nije. - Ah, ne smijem zaboraviti tvoju plau - rekla je. Sto dolara. Prebrojio je novac i strpao ga u stranji dep, - Je li dovoljno? - upitala je. On se nasmijeio. - Da mi taj novac nije potreban, ni milijun dolara ne bi bilo dovoljno. - Onda eli vie. Dvije stotine? Bolje je ne raspravljati. Bolje je otii, bez ogorenja nestati zauvijek. Progurao je ake kroz rukave svog kaputa i zagrizao kraj cigare. - Svratit e koji put, zar ne? - Naravno, gospoo Hildegarde. Ali bio je siguran da se vie nee vratiti. - Zbogom, gospodine Bandini. - Zbogom, gospoo Hildegarde. - Sretan Boi. -1 vama, gospoo Hildegarde. Zbogom i opet zdravo za manje od sat vremena. Kad je pokucao udovica je otvorila vrata i ugledala ga kako tokastim rupiem skriva cijelo lice, osim zakrvavljenih oiju. Od uasa je ostala bez daha. - Dragi Boe! S nogu je toptanjem otresao snijeg, a rukom je obrisao prednji dio kaputa. Nije mogla vidjeti gorko zadovoljstvo u osmijehu koji je skrio rupiem, kao ni priguene talijanske psovke. Netko je za to kriv, a to nije Svevo Bandini. Kad ie zakoraio unutra u oima mu ie bila optuba, snijeg s njegovih cipela topio se i stvarao lokvu na tepihu. Uzmaknula je prema polici s knjigama promatrajui ga bez rijei. Vrelina iz kamina ubola gaje po licu. Jeknuo je od bijesa i pourio prema kupaonici. Slijedila ga je i zastala kod otvorenih vrata, a on je skupio dlanove i lice oblijevao hladnom vodom. Kad je duboko udahnuo, lice joj se skupilo od saaljenja. Kad se pogledao u zrcalo, vidio je svoju iskrivljenu, razderanu sliku, i to mu se smuilo, pa je od bijesa i nevjerice zavrtio glavom.

-Eh,jadni Svevo! - to je to? to se dogodilo? - A to misli? - Tvoja ena? Ogrebotine je premazao pljuvakom. - Ali to nije mogue! -Bah. Ukoila se i ponosno podigla glavu. - Kaem ti da to nije mogue. Tko joj je mogao rei? - Kako ja mogu znati tko joj je rekao? U ormariu je naao pribor za prvu pomo te je poeo trgati gazu i flaster. Flaster je bio vrst. Od nestrpljenja je izbacio salvu psovki i preko koljena ga svom snagom pocijepao, od ega je zateturao natrake prema kadi. Pobjedniki je podigao komad flastera i pakosno ga pogledao. - Ti e se meni opirati! - rekao je flasteru. Podigla je ruku da mu pomogne. - Ne - zareao je. - Nikakav komad flastera nee svladati Sveva Bandinija. Okrenula se. Kad se vratila, on je stavljao gazu i flaster. Na svakom su obrazu bile etiri duge trake koje su mu sezale od oiju do, brade. Uuledao iu ie i ostao zaPriekaj proljee, Bandini teen. Spremila se za izlazak: krzneni kaput, plavi al, eir i kaljae. Ta nenametljiva elegancija njezine pojave, ta bogata jednostavnost nehajno nakrivljenog eiria, vuneni al jarkih boja prelijeva se preko luksuznog ovratnika njezina krzna, sive kaljae s finim kopama i duge sive rukavice za vonju; sve je to isticalo njezin status, bogataica koja suptilno svima stavlja do znanja tko je ona. Zadivila gaje. - Na kraju hodnika nalazi se jo jedna spavaa soba - rekla je. - Vratit u se oko ponoi. - Ide nekamo? - Badnjak je - rekla je kao da bi da je neki drugi dan sigurno ostala kod kue. Otila je, niz planinsku cestu gubio se zvuk njezina auta. Obuzeo gaje neki udan poriv. Sam je u toj kui, posve sam. Poao je do njezine sobe i poeo kopati i pretraivati po njezinim stvarima. Otvorio je ladice, pregledao stara pisma i papire. Na toaletnom stoliu podig-nuo je ep sa svake boice za parfem, omirisao ga i vratio tono tamo gdje gaje naao. elja koju je tako dugo gajio, sada kad je ostao sam nabujala je preko svake mjere, ta elja da takne, omirii, pogladi i polako razgleda sve stoje posjedovala. Milovao je njezino rublje, u dlanovima drao hladni nakit. Otvorio je privlane male ladice na njezinom pisaem stolu, prouavao nalivpera i olovke, boice i kutije koje je tamo naao. Zavirio je na police, pretraio sanduke, uzeo svaki ukrasni predmet, svaku sitnicu, svaki komad nakita i suvenir, paljivo ih pojedinano prouavao, procjenjivao i onda vratio na njihovo mjesto. Je li on lopov koji se suspree pred pljakom? Traga li za nekom tajnom iz prolosti te ene? Ne i opet ne. Tu se nalazi novi svijet i on ga eli dobro upoznati.Sama toj nita vie.,. Kad je utonuo u duboku postelju u pomonoj spavaoj sobi, prolo je jedanaest sati. Eto kreveta kakvog njegove kosti jo nisu upoznale. inilo se da kilometrima tone dok nije pao u slatki poinak. Oko uiju perina presvuena satenom blago gaje pritiskala svojom toplom teinom. Duboko je uzdahnuo i skoro zajecao. Barem e te noi imati mira. Leao je razgovarajui sam sa sobom na jeziku svog zaviaja. - Sve e biti u redu - nekoliko dana i sve e se zaboraviti. Ona me treba. Moja me djeca trebaju. Jo samo nekoliko dana i ona e to preboljeti. Izdaleka je uo zvona, poziv na ponoku u crkvi Presvetog srca. Nalaktio se i sluao. Boino jutro. Vidio je kako njegova ena klei na misi, njegova tri sina pobono stoje u redu kod glavnog oltara, a zbor pjeva Adeste Fidelesu. Njegova ena, njegova pobona Ma-ria. Veeras e nositi onaj zguvani stari eir, star koliko i njihov brak, prepravljan iz godine u godinu kako bi, koliko je to bilo mogue, pratio modu. Veeras - ne, upravo u tom asu - znao je da ona klei na premorenim koljenima, drhtavim usnama moli se za njega i njegovu djecu. O zvijezdo betlehemska! O roenje malog Isusa!

Kroz prozor je vidio kako padaju krupne pahulje snijega. Svevo Bandini u krevetu neke druge ene dok mu se supruga moli za njegovu besmrtnu duu. Zavalio se gutajui gorke suze koje mu se slijevae niz lice obloeno zavojima. Sutra e opet poi kui. To se mora uiniti. Na koljenima e preklinjati traei oprotaj i mir. Na koljenima, kad djeca odu i njegova ena ostane sama. To nikad ne bi mogao uiniti pred njima. Djeca bi se smijala i sve bi pokvarila. Samo jedan pogled u ogledalo idueg jutra i njegova odlunost je nestala. Eto grozne slike njegova una14 AdestgFielelgsQqt.) - gristijpite vjerni (bogini gregpijjsinski konji) ui. Priekaj proljee, Bandini kaenog lica, sada je ljubiasto i nateeno, s velikim crnim podonjacima. S tim rjeitim oiljcima nije mogao pred ljude. I njegovi bi se sinovi uasnuli. Zastenjao je i opsovao, bacio se u naslonja i uhvatio za kosu. Jesu Christi! Nije se usuivao ni pojaviti na ulici. Svatko bi, ugledavi ga, mogao proitati taj jezik nasilja ispisan po njemu. Bez obzira na lai koje bi mogao rei - daje pao na ledu, da se na kartanju potukao s nekim ovjekom -izvan svake je sumnje kako su mu enske ruke razderale obraze. Obukao se, i na vrhovima prstiju uputio se pored udoviinih zatvorenih vrata prema kuhinji, gdje je do-rukovao kruh s maslacem i crnu kavu. Kad je oprao sue, vratio se u svoju sobu. Krajikom oka ugledao se u zrcalu toaletnog stolia. Taj gaje odraz tako razbjesnio daje stisnuo ake jedva se suspreui da ne razbije zrcalo. Bacio se na krevet jeei i psujui, vrtio je glavom, jer je shvatio da ogrebotine nee zacijeliti i otekline nee splasnuti jo tjedan dana, da e mu lice tek tada moi podnijeti poglede drugih ljudi. Boini dan bez sunca. Snijeg vie ne pada. Leao je oslukujui kapanje ledenica koje su se topile. Oko podneva na vratima je zauo oprezno kucanje udovice. Znao je daje ona, a ipak je kao kriminalac kojeg goni policija skoio iz kreveta. - Jesi li tu? - upitala je. Nije mogao stati pred nju. - Samo trenutak! - rekao je. Brzo je otvorio gornju ladicu ormara, izvukao runik i stavio ga na lice, skrivajui sve osim oiju. Zatim je otvorio vrata. Ako ju je njegova pojava i zaprepastila, ona to nije pokazala. Kosa joj je bila skupljena u mreicu, a njezina jedra figura bila je omotana ruiastim kunim halietkom Priekaj proljee, Bandini - Sretan Boi - nasmijeila se. - Moje lice - ispriao se pokazujui prema njemu. - Grijem ga runikom. Bre e zacijeliti. - Jesi li dobro spavao? - Najbolji krevet u kojem sam ikad spavao. Odlian krevet, jako mekan. Ula je u sobu i sjela na rub kreveta, iskuavajui ga. - Gle - rekla je. - Meki je od moga. - Stvarno dobar krevet, nego ta. Malo je oklijevala i onda ustala. Otvoreno ga je pogledala u oi. - Zna da si dobro doao - rekla je. - Nadam se da e ostati. to je mogao rei? Stajao je u tiini i razmiljao dok nije naao prikladan odgovor. - Platit u vam za noenje i hranu - rekao je. - Koliko god traite, platit u. - Sto ti pada na pamet! - odgovorila je. - Da se nisi usudio predloiti tako neto! Ti si moj gost. Ovo nije prenoite - ovo je moj dom! - Vi ste dobra ena, gospoo Hildegarde. Fina ena. - Gluposti! Kako god bilo, odluio je da plati. Dva do tri dana, dok mu lice ne zacijeli... Dva dolara dnevno... I nema vie onih stvari. Jo neto: - Moramo biti jako oprezni - rekla je. -'Zna kako ljudi priaju. - Znam, naravno - odgovorio je. Bilo je jo neto. Posegnula je u dep svog haljet-ka. Klju s laniem. ................-Od stranjeg ulaza,-.

Ispustila ga je u njegov dlan, a on ga je razgledavao pretvarajui se kao daje to neki iznimni predmet, ali to je samo klju pa gaje ubrzo spremio u dep. I jo neto: Nada se da mu to ne smeta, ali Boi je i ona popodne oekuje goste. Boini darovi i te stvari. - Tako da bi moda bilo najbolje... - Naravno - prekinuo ju je. - Znam. - Nema nikakve urbe. Jo otprilike sat vremena. Zatim je otila. S lica je skinuo runik i sjeo na krevet zbunjeno se ekajui po zatiljku. Opet je u zrcalu spazio svoje grozno lice. Dio Christol Kako god okrene, izgledao je jo gore. to mu je sada initi? Odjednom je sebe vidio u drugaijem svjetlu. Pobunio se zbog te glupave situacije u kojoj se naao. Zar je on takav idiot da ga mogu vui za nos, jer u tu kuu dolaze gosti? Nije on kriminalac; on je ovjek, i to dobar ovjek. Ima svoj zanat. lan sindikata. Ameriki graanin. On je otac i ima sinove. Njegova kua je blizu; moda ne pripada njemu, ali to je njegov dom, njegov krov nad glavom. to mu se to dogodilo da se mora uljati i skrivati kao daje neki ubojica? Zgrijeio je certamen-te15 - ali ima li ovjeka na svijetu koji nije? Njegovo lice - ah! Stajao je pred ogledalom i frktao. Polako je zgulio zavoje. Neke su stvari vanije od njegova lica. Osim toga, za nekoliko dana bit e kao novo. Nije on kukavica; on je Svevo Bandini: prije svega, mukarac - hrabar mukarac. Kao mukarac stat e pred Mariju i zatraiti oprost. Nee moliti. Oprosti mi, rei e. Oprosti. Zgrijeio sam. To se vie nee dogoditi. al-^ sigurno, Od te se odlunosti zadovoljno stresao. Zgrabio je kaput, do oiju navukao kapu i tiho, bez ijedne rijei upuene udovici, iziao iz te kue. Boi! Prsima se bacio u taj dan duboko diui. Kakav e to Boi biti! Kako je dobro imati hrabrosti da stane iza svojih uvjerenja. Krasno je biti hrabar i astan ovjek! Kad je stigao do prvih gradskih ulica, zamijetio je kako mu se pribliava neka ena s crvenim eirom. Prilika da iskua svoje lice. Zabacio je ramena i isturio bradu. Na njegovo zadovoljstvo ta ga ena, nakon to ga je na brzinu osmotrila, vie nije pogledala. Ostali dio puta do kue zvidukao je Adeste Fideles. Marijo, dolazim! Prilaz do kue nije bio oien od snijega. Ha, dakle djeca su zabuavala s poslom dok ga nije bilo. Dobro, on e to smjesta promijeniti. Od sada sve e biti drugaije. Ne samo on, nego od danas e cijela obitelj okrenuti novu stranicu. udno, ali glavni ulaz je zakljuan, zastori su navueni. Ustvari nije toliko udno: znao je da se za Boi u crkvi slui pet misa, zadnja je u podne. Djeaci e biti tamo. Meutim, Maria uvijek ide na ponoku. Ona je sigurno kod kue. Bezuspjeno je lupao po icanoj mrei. Zatim je poao do stranjeg ulaza, ali i taj je bio zakljuan. Povirio je kroz kuhinjski prozor. Mlaz pare koji je strujao iz ajnika na tednjaku rekao mu je kako tu sigurno ima nekoga. Opet je zalupao, sada s obje ake. Nema odgovora. - Koji vrag - progunao je obilazei kuu do prozora svoje spavae sobe. Tu su zastori bili sputeni, ali prozor je bio otvoren. Zagrebao je i pozvao je imenom. - Marijo. O, Marijo. - Tko je? - Glas je bio pospan i umoran. ..,.<,,>____- Ja sam. Mariio. Otvori. Priekaj proljee, Bandini - to hoe? Zauo je kako ustaje iz kreveta, zatim struganje stolice, kao kad se udari u mraku. Zastor se rastvorio sa strane i on je ugledao njezino lice, podbulo od sna, oi su joj bile nesigurne, sklanjale se od zasljepljujue bijela snijega. Zagrcnuo se, i od radosti i straha malo nasmijao. - Maria. - Odlazi - rekla je. - Ne elim te. Zastor se opet sklopio. - Ali, Marijo. Sluaj! Glas joj je bio napet, uzbuen.

- Ne elim te pokraj sebe. Odlazi. Ne mogu te ni vidjeti! Dlanovima je gurnuo okno i zavukao glavu unutra, preklinjui je. - Maria, molim te. Trebam ti neto rei. Otvori, Marijo, vrata, dopusti da ti kaem. - O Boe! - vrisnula je. - Gubi se, gubi se! Mrzim te, mrzim te! - Zatim je kroz zelene zastore neto poletjelo, bljesnulo, kad se izmaknuo, neto je estoko pode-ralo ianu pregradu tako blizu njegova uha daje osjetio kako je umalo pogoen. uo ju je kako unutra jeca i grca. Povukao se i pregledao poderani zastor i ianu pregradu. U pregradu su se do drke zabile duge krojake kare. Dok je uzmicao prema ulici oblio ga je hladan znoj, srce mu je snano lupalo. Posegnuo je u dep za rupiem i pod prstima osjetio hladni metal. To je klju koji je dobio od udovice. Onda, dobro. Neka bude tako. 9. Boini praznici su gotovi, pa se 6. sijenja kola opet otvorila. Bili su to katastrofalni praznici, uasno nesretni, sa stalnim svaama. Dva sata prije prvog zvona August i Federico sjedili su na stepenicama Svete Katarine ekajui podvornika da otvori vrata. Nije to bila dobra ideja da se pred svima pokazuje kako je u koli daleko bolje nego kod kue. Ali s Arturom nije tako. Sve je bolje negoli opet stati pred Rosu. Nekoliko minuta prije nastave otiao je iz kue, hodao je polako, jer mu je bilo drae da zakasni i tako izbjegne svaku mogunost daje sretne u hodniku. Doao je petnaest minuta nakon zvona, vukao se uza stepenice kao da su mu noge slomljene. U trenutku kad je primio kvaku na vratima razreda posve se promijenio. ivahan i pozoran, zadihan kao daje dugo trao, okrenuo je kvaku, uuljao se unutra i na vrhovima prstiju pourio do svoje klupe. Sestra Celia je bila za ploom, na suprotnoj strani prostorije u odnosu na Rosinu klupu. Bio je zadovoljan jer je poteen bilo kakvog sluajnog susreta s Rosinim blagim oima. Sestra Celia je objanjavala kvadrat nad hipotenuzom, a dok je na ploi ispisivala velike, svima vidljive likove, komadii krede frcali su na sve strane; njezino stakleno oko bilo je blistavije negoli ikad dok je pogledavala prema njemu a zatim prema ploi. Sjetio se to su djeca priala o tom oku: kad nou spava, to se oko sjaji na njezjnoni ormariu, pozorno gleda, pa aj^o se po.Priekaj proljee, Bandini jave lopovi onda jae zasvijetli. Zavrila je lekciju i plje-snula rukama da otrese kredu. - Bandini - rekla je. - U svom si stilu poeo novu godinu. Molim objanjenje. Ustao je. - Ovo e biti dobro - netko je apnuo. - Bio sam u crkvi i molio krunicu - rekao je Artu-ro. - Htio sam novu godinu posvetiti Blaenoj Djevici. Tomu se nije moglo nita prigovoriti. - Gluposti - netko je apnuo. - elim ti vjerovati - rekla je sestra Celia. - Iako to nisam u stanju. Sjedni. Skupio se u stolici, dlanovima krijui lijevu stranu lica. Nastava geometrije bila mu je dosadna. Otvorio je knjigu i rairio je pred sobom, objema rukama zaklanjajui lice. Ali mora je barem jednom pogledati. Rairio je prste i povirio. A onda se naglo uspravio. Rosina klupa bila je prazna. Pogledom je preao po razredu. Nije je bilo. Rosa nije u koli. Deset minuta pokuavao se opustiti i uvjeriti daje zadovoljan. Zatim je s druge strane prolaza izmeu klupa spazio plavokosu Gertie Williams. Gertie i Rosa su prijateljice. Pssssssss, Gertie. Pogledala gaje. - Hej, Gertie, gdje je Rosa? -Nema je. - To znam, glupao. Gdje je? - Ne znam. Doma, valjda. Mrzio je Gertie. Oduvijek ju je mrzio, nju i tu njezinu isturenu blijedu bradu koja se neprestano

micala od vakanja gume. Gertie je uvijek dobivala etvorke, zahvaljujui Rosinoj pomoi. Ali Gertie je tako prozirna, kroz niezine biiele oi eotovo ioi se moe vidieti zatiljak, a tamo nema nita, ba nita osim njezine gladi za dekima, ali ne dekima poput njega, jer on je od onih s prljavim noktima, a Gertie je prema njemu bila suzdrana kako bi mu stavila do znanja da joj nije drag. - Jesi li je skoro vidjela? - Nisam tako skoro. - Kad si je zadnji put vidjela? - Ima ve neko vrijeme. - Kada? Gusko jedna! - Za Novu godinu - GertievSe drsko osmjehnula. - Nee vie dolaziti? Ide u drugu kolu? - Mislim da ne ide. - Kako moe biti tako blesava? - Ne sviam ti se? - A to // misli? - Onda te molim da vie ne razgovara sa mnom, Arturo Bandini, jer ja sigurno ne elim razgovarati s tobom. Sranje. Dan mu je upropaten. Sve te godine s Rosom u istom razredu. Dvije godine je zaljubljen u Rosu; dan za danom, sedam i pol godina s Rosom u istoj prostoriji, a sada je njezina klupa prazna. Jedino do ega mu je na svijetu stalo, osim bejzbola, a nje vie nema, tek razrijeeni zrak na mjestu gdje se neko blistala njezina crna kosa. Samo to i malena crvena klupa prekrivena tankim slojem praine. Glas sestre elije postao je hrapav i nesluljiv. S geometrije je prela na englesku gramatiku. Izvadio je Spaldingov godinjak profesionalnog bejzbola i prouavao statistike udaraca i zgoditaka Wallyja Amesa, igraa tree baze Toledo Mudhensa iz Amerike lige. Agnes Hobson, ta prevrtljiva mala ulickana luda s nrprlniim 7iihima skrnanimn bakrenom i- .u Priekaj proljee, Bandini com, itala je naglas Lady ofthe Lake16, sir Waltera Sco-tta. Uh, kakva gnjavaa. Kako bi rastjerao dosadu, bacio se na raunanje prosjeka cjelokupne karijere Wallyja Amesa i usporedio ga s onim Nicka Cullopa, snanog igraa Atlanta Crackersa, negdje tamo dolje u Junjakoj ligi. Cullopov prosjek, nakon stoje sat vremena posvetio sloenim proraunima koji su ispunili pet stranica, bio je za deset bodova bolji od onoga Wallyja Amesa. Zadovoljno je uzdahnuo. Ima neto u tom imenu -Nick Cullop - ima neki moan zvuk koji mu se vie svia od prozainog Wally Ames. Zavrio je mrzei Amesa i odluio da sve sazna o Cullopu, kako izgleda, o emu govori, to bi uinio kad bi ga Arturo pismom zamolio za autogram. Danje bio jako zamoran. Noge su ga boljele, a oi pospano suzile. Zijevnuo je i podrugljivo frknuo na sve o emu je sestra Celia priala. Popodne mu je prolo u gorkom kajanju nad onim to nije uinio, nad iskuenjima kojima se odupro u vrijeme praznika to su proli i zauvijek nestali. Teki dani, tuni dani. Idueg jutra doao je na vrijeme, svoj je dolazak u kolu uskladio tako daje zazvonilo u trenutku kad je prekoraio prag ulaznih vrata. Pourio je uza stepenice us-mjerivi pogled prema Rosinoj klupi jo dok gaje skrivao zid garderobe. Klupa je bila prazna. Sestra Celia ih je prozivala. Payne. Ovdje. Penigle. Ovdje. Pinelli. Tiina. 16 Lady ofthe Lake - Gospa od jezera, poema Waltera Scotta ( Priekaj proljee, Bandini

Gledao je kako asna u imenik upisuje X. Odloila gaje u ladicu i umirila razred zbog jutarnje molitve. Muke opet poinju. - Izvadite udbenik iz geometrije. Frigaj se, pomislio je. Pssssssss. Gertie. - Vidjela Rosu? -Ne. -Ugrauje? - Ne znam. - Prijateljica ti je. Zato ne sazna? - Moda hou. A moda neu. - Dobra curica. - Ne voli to? - Volio bih ti u grlo zabiti tu vakau. - Htio bi, a! Na velikom odmoru se odvukao do igralita za bejzbol. Nakon Boia snijeg vie nije padao. Sunce je estoko sjalo, uto od bijesa na nebu, osveivalo se planinskom svijetu koji je u njegovom odsustvu spavao smrznut. S golih topola oko igralita ruio se snijeg u velikim krpama, padao po tlu zadravajui se jo nekoliko trenutaka, dok ga uta usta s neba nisu bez ostatka posr-kala. S tla se uzdizala para, iz zemlje se dizala izmaglica koja je zastirala zemlju i pokunjeno se povlaila. Na zapadu olujni oblaci su se brzo i razuzdano povlaili odustajui od napada na planine, golemi neduni vrhovi zahvalno su podizali svoja zailjena usta prema suncu. Topao dan, ali previe mokar za bejzbol. Zagazio je u rijetko crno blato kod mjesta za bacaa. Sutra, moda. Ili prekosutra. Ali gdje je Rosa? Naslonio se na topolu. To je Rosino podruje. To je Rosino stablo. Jer si ga ti gledala, jer si ga moda dodirnula. A ono su Rosine planine, i ona ih moda upravo sada promatra. Sve to je ona pogledala bilo je njezino, sve stoje on pogledao bilo je njezino. Nakon kole zastao je kod njezine kue, hodajui drugom stranom ulice. Na biciklu je proao Cut Plug Wiggins koji je raznosio Denver Post, nonalantno bacajui primjerke veernjeg izdanja na trijem kua. Artu-ro je zvinuo i sustigao ga. - Zna Rosu Pinelli? Cut Plug je na snijeg ispljunuo mlaz duhanskog soka. - Misli na onu malu Talijanicu tri kue niz ulicu? Naravno, znam je, zato? - Jesi lije skoro vidio? -Jok. - Kad sije zadnji put vidio, ute Plug? Cut Plug se nagnuo nad upravljaem bicikla, s lica obrisao znoj, opet ispljunuo duhanski sok i dao se u duboko razmiljanje. Arturo je strpljivo stajao iekujui dobre vijesti. - Zadnji put sam je vidio prije tri godine - konano je progovorio Cut Plug. - to? - Nita - rekao je. - Zaboravi. Prije tri godine! A ta budala je to rekla kao da uope nije vano. Teki dani, tuni dani. Kua u kaosu. Kad su doli iz kole, vrata su bila otvorena, posvuda ledeni veernji zrak. Pei ugaene, kante prepune pepela. Gdje je? Krenuli su u potragu. Nikad nije bila daleko, ponekad dolje na livadi u starom kamenom sjeniku, sjedila bi na sanduku, ili bi se naslonila na zid, miui usnama. Jednom su je traili jo dugo nakon stoje pao mrak, preli cijelo susjedstvo, zavirivali u sjenike i upe, traili su njezine tragove po obalama potoka koii ie Dreko noi nostao sme. hopnhulnn nasilan , gutao je zemlju i stabla prkosno riui. Stajali su na obali i promatrali potok koji je pokazao zube. Nisu razgovarali. Razili su se i pretraili uzvodno i nizvodno. Nakon sat vremena vratili su se kui. Arturo je naloio vatru. August i Federico zgurie se oko nje. - Sigurno e uskoro doi kui. - Sigurno. - Moda je otila u crkvu. - Moda. Zauli su je sebi pod nogama. Nali su je dolje u podrumu kako klei kod bave vina za koju se tata

zare-kao daje nee otvoriti dok ne bude stara deset godina. Nije obratila panju na njihov ulazak. Hladno je pogledala Augustove uplakane oi. Znali su da ne mari za njih. Arturo ju je njeno primio za ruku, daju podigne. Brzo ga je oamarila nadlanicom. Glupo. Nasmijao se, trenutak samosvijesti, stojei s rukom na crvenom obrazu. - Ostavite je na miru - rekao im je. - eli biti sama. Federicu je naredio neka joj donese deku. On je s kreveta skinuo deku, donio je, priao majci i ogrnuo je. Uspravila se, deka joj je spala do nogu. Vie se nita nije moglo uiniti. Vratili su se u kuu i ekali. Pojavila se nakon dueg vremena. Sjedili su za kuhinjskim stolom, premetali svoje knjige pokuavajui biti marljivi, pokuavajui biti dobri djeaci. Ugledali su njezine ljubiaste usne. Zauli njezin tmurni glas. - Jeste li veerali? Naravno, veerali su. Odlino su veerali. Sami su kuhali. -to ste jeli? Nisu se usudili odgovoriti. Priekaj proljee, Bandini - Nema maslaca - rekla je. - U ovoj kui ve tri tjedna nema nikakvog maslaca. Od toga je Federico zaplakao. Kad su ujutro polazili u kolu, ona je spavala. August je htio ui daje poljubi. Kao i Federico. Htjeli su neto rei o svojoj uini, ali ona je spavala, ta udna ena na krevetu koja ih nije voljela. - Bolje je ostavite na miru. Uzdahnuli su i otili. U kolu. August i Federico zajedno, a ubrzo potom i Arturo nakon stoje stiao vatru i obavio posljednji pregled. Treba li je probuditi? Ne, neka spava. Napunio je au vodom i ostavio joj je kod kreveta. Zatim u kolu, na vrhovima prstiju. Pssssssss. Gertie. - ta hoe? - Vidjela Rosu? -Ne. - A to se to dogaa s njom? - Ne znam. - Je li bolesna? - Mislim da nije. - Ti ne moe misliti. Previe si glupa. - Onda nemoj razgovarati sa mnom. Na velikom odmoru je opet poao do igralita. Sunce je i dalje bjesnilo. Zemlja oko unutranjeg polja se osuila, a vei dio snijega se otopio. Jedna mrlja se zadrala u sjeni desne ograde, gdje je vjetar nanio snijeg i prekrio ga slojem prljavtine. Ali inae je bilo dovoljno suho, savreno vrijeme za trening. Do kraja odmora ispitivao je to misle ostali iz tima. Kako bi bilo da veeras treniramo? - tlo je savreno. Sluali su ga s neobinim izrazima na licu, ak i Rodriquez, hvata, jedini klinac u ciielni koli knii ie nnnnt nif>ffn fanatino vnlin heizhnl... Priekaj, rekli su mu. Priekaj proljee, Bandini. Poeli su se prepirati. Pobijedio je u toj prepirci. Ali poslije kole, nakon stoje sat vremena sjedio pod topolama oko igralita, sinulo mu je da nee doi, pa je polako krenuo kui, pored Rosine kue, tom stranom ulice, tik do Rosi-na travnjaka. Trava je bila tako zelena i blistava da je mogao osjetiti njen ukus. Neka ena je izila iz susjedne kue, uzela novine, pregledala naslove i sumnjiavo ga promatrala. Ne inim nita: samo prolazim. Zvidukaju-i neku pjesmicu nastavio je hodati ulicom. Teki dani, tuni dani. Njegova majka je tog dana oprala rublje. Kui je doao kroz pokrajnju uliicu i vidio ga na uetu. Smrailo se i odjednom je zahladnjelo. Rublje je bilo ukoeno i sleeno. Dok je prilazio stazom dodirnuo je svaki ukoeni komad rublja, prelazei rukom po rublju do samog kraja ueta. udno vrijeme za pranje rublja, jer uvijek se pralo ponedjeljkom. Danas je srijeda, moda etvrtak; svakako nije ponedjeljak. Neko udno rublje. Zastao je na stranjem trijemu kako bi razrijeio tu

zagonetku. Zatim je shvatio o emu se radi: svaki komad robe koji je tamo visio ist i ukoen, pripadao je njegovom ocu. Nita nije njegovo niti njegove brae, ak ni par arapa. Za veeru piletina. Stao je na vratima dok mu je miomiris prene piletine ulazio u nos. Piletina, ali otkud? U kokoinjcu je ostao jo samo Tony, veliki pijetao. Njegova majka nikad ne bi ubila Tonvja. Njegova majka je voljela tog Tonvja s veselom debelom krestom i finim paradnim perjem. Na njegove noge s ostrugama stavila je crvene celuloidne prstene i smijala se kako se razmetljivo epiri. Ali to je Tony: na dasci kod slivnika ugledao je prstene slomljene popola nalik na par crvenih noktiiu. _ ,..., Priekaj proljee, Bandini Ubrzo su ga smazali premda je bio jako ilav. Ma-ria ga nije ni taknula. Sjedila je umaui kruh u uto maslinovo ulje razmazano po tanjuru. Tonvjevi ostaci: kakav je to pijetao bio! Zamislili su se nad njegovom dugotrajnom vladavinom u kokoinjcu: sjeali su se kad je ovo ili ono napravio. Maria je umoila kruh u maslinovo ulje i zagledala se. - Neto se dogodi, ali o tome ne moe govoriti -rekla je. - Jer ako vjeruje u Boga, mora se moliti, a ja ne idem naokolo i ne priam o tome. Prestali su vakati i pogledali je. Tiina. - to si rekla, mama? - Nisam ni rije rekla. Federico i August su se pogledali i pokuali se nasmijeiti. Zatimje Augustovo lice pobijelilo, ustao je i otiao od stola. Federico je zgrabio komad bijelog mesa i poao za njim. Arturo je ispod stola stisnuo ake i stezao ih dok od bola u dlanovima skoro nije zaplakao. - Kakva piletina! - rekao je. - Mora probati, mama. Samo malo. - Bez obzira to se dogodilo, mora vjerovati -rekla je. - Ja nemam fine haljine i ne idem s njim na ples, ali ja imam vjere, a oni to ne znaju. Ali to zna Bog i Djevica Marija, i bez obzira to se desilo oni to znaju. Ponekad tu sjedim po cijeli dan, i bez obzira to se desi, oni to znaju, jer je Bog umro na kriu. - Naravno da znaju - rekao je. Ustao je, zagrlio je i poljubio. Pogledao joj je u njedra: bijele oputene grudi, pomislio je na malu djecu, na Federica kad je bio mali. - Naravno da znaju - ponovio je. Ali osjetio je kako ga neto iznutra stee i to nije mogao podnijeti. Naravno da znaiu. mama. Priekaj proljee, Bandini Zabacio je ramena i odvukao se iz kuhinje do ormara s odjeom u svojoj sobi. S vjealice je uzeo napola punu vreu za rublje i u nju zagnjurio lice. Zatim se prepustio, jaukao je i plakao dok ga lice nije zaboljelo. Kad je bio gotov, suh i ist iznutra, bez boli osim peckanja u oima, zakoraio je na svjetlost dnevnog boravka svjestan da mora pronai oca. - Pazite na nju - rekao je brai. Ona se vratila u krevet, okrenula je lice, a oni su je mogli vidjeti kroz otvorena vrata. - to emo ako neto napravi? -rekao je August. - Nee nita napraviti. Budite tihi i dobri. Mjeseina. Dovoljno jaka za utakmicu. Krenuo je preicom preko drvenog mosta. Ispod njega, pod mostom, oko crvene i ute vatre zgurile su se skitnice. U pono e loviti brzi teretnjak za Denver, udaljen pedesetak kilometara. Zatekao se kako im zagleda lica, trai oevo. Ali Bandini nee biti tamo dolje; oca treba potraiti u igranici Imperial, ili gore u sobi Rocca Sacconea. Njegov je otac lan sindikata. On ne bi bio tamo dolje. Nije bio ni u Imperijalu. Barmen Jim. - Otiao je prije dva sata s onim Digiem, klesarom. - Misli s Roccom Sacconeom? - S njim - onim zgodnim Talijancem. Rocca je naao u njegovoj sobi, sjedio je kod radija ispred prozora, jeo orahe i sluao dez. Do nogu je rairio novine da skupi ljuske od oraha. Stajao je na vratima, Roccove blage i tamne oi stavile su

mu do znanja da nije dobrodoao. - Gdje mije otac? - Otkud znam? aa ti je. Nije moj aa. .....,, , ... _Ali on je imao djeaki fflstjijkt Mitinu,,........,^,, 1M. L....... - Mislio sam da tu ivi s vama. - On ti ivi sam. Arturo je bio siguran: la. - Gdje ivi, Rocco? Rocco je mahao rukama. - Ne znam ti ja. Ne viam ga vie. Jo jedna la. - Barmen Jim kae da ste veeras bili s njim. Rocco je skoio na noge i priprijetio pesnicom. - Taj Jim, kakav je to prokleti laljivac! Vucara se tamo-amo i zabada nos gdje mu nije mjesto. Tvoj aa, on je muko. On zna ta radi. Sada je znao. - Rocco - rekao je. - Poznaje li jednu enu, Effie Hildegarde? Rocco ga je zbunjeno pogledao. - Ajffie Hildegarde? - Zagledao se u strop. - Koja ti je to enska? A zato ti to mene pita? - Nizato. Sad je siguran. Rocco je pourio za njim niz hodnik, viui s vrha stepenita. - Hej ti mali! Kamo si sad krenuo? - Kui. - Dobro - rekao je Rocco. - Kui, to je dobro mjesto za klince. Tu mu nije bilo mjesto. Na pola puta cestom prema gospoi Hildegarde znao je kako nema hrabrosti stati pred oca. Nije imao nikakvog prava da bude tamo. Njegovo je prisustvo nametljivo, drsko. Kako moe rei ocu da se vrati kui? Recimo da mu otac odgovori: gubi se kvragu odavde? A upravo to e, znao je, njegov otac rei. Bolje mu je da se okrene i poe kui, jer je ulazio u podruje o kojem nita nije znao. Tamo gore s njegovim acejn ie neka ena.. To ie miienialo na stvari. Onda se neeg sjetio: kad je bio mlai, potraio je jednom oca u igranici. Otac se ustao od stola i slijedio ga van. Zatim ga je prstima uhvatio za vrat, ne previe jako nego da mu stavi do znanja, i rekao: nemoj to vie napraviti. Bojao se svog oca, uasno se bojao oca. U ivotu gaje samo tri puta pretukao. Samo tri, ali to je bilo estoko, strano, to ne moe zaboraviti. Ne hvala: nikad vie. Stajao je u sjeni gustih borova koji su rasli sve do krunog kolnog prilaza, gdje je poinjao travnjak koji se prostirao do same kamene kue. Iza aluzina na prednja dva prozora bilo je upaljeno svjetlo, ali aluzine su dobro sluile svrsi. Pogled na tu kuu, tako jasnu na mjeseini, na blistave bijele planine na zapadu, na to prekrasno mjesto, ispunio gaje ponosom zbog oca. Nema smisla razgovarati: to je upravo sjajno. Njegov je otac podlo pseto i sve u tom stilu, ali on je sada u toj kui, i to svakako neto govori. Ne moete biti toliko podli ako se moete naseliti u neem takvom. Ti si pravi, tata. Ubija mamu, ali divan si. I ja sam kao i ti. Jer jednog dana i ja u to raditi, a ona se zove Rosa Pinelli. Na prstima je preao ljunani kolni prilaz do mokrog travnjaka, zatim produio prema garai i vrtu iza kue. Po razbacanim kamenim ploama, daskama, sanducima sa bukom i situ za pijesak, znao je da tu radi njegov otac. Na vrhovima prstiju priuljao se tom mjestu. To stoje gradio, togod to bilo, uzdizalo se poput crne gomile prekrivene slamom i ceradom, kako se buka ne bi smrznula. Odjednom je osjetio gorko razoarenje. Moda njegov otac tu uope ne ivi. Moda je on samo obini zidar koji odlazi svake noi i vraa se izjutra. Podignuo je ceradu. Bila je to kamena klupa, ili tako neto; nije mu bilo vano. Sve je to obina prevara. Njegov otacne ivi Priekaj proljee, Bandini s najbogatijom enom u gradu. Kvragu, on tu samo radi za nju. S neugodom je krenuo prema cesti, sredinom ljunana puta, previe razoaran da bi obratio panju na kripanje ljunka pod nogama.

Kad je doao do borova, zauo je kljocanje brave. Istog asa zalegao je na mokre borove iglice, traka svjetla iz kue prodirala je u svijetlu no. Iziao je neki ovjek i stao na rub kratkog trijema, zaareni vrh cigare u njegovim ustima izgledao je poput crvene pekule. To je Bandini. Pogledao je prema nebu i duboko udahnuo hladni zrak. Arturo se stresao od zadovoljstva. Sveca mu njegovog, izgleda sjajno! Nosio je svijetlocrvene kune papue, plavu pidamu i crveni kuni ogrta vezan irokim pojasom s bijelim kiankama na vrhovima obrubljenima trakom. Sto mu svetaca, izgledao je kao bankar Helmer i predsjednik Roosevelt. Izgledao je kao engleski kralj. ovjee, kakav mukarac! Kad je njegov otac uao i za sobom zatvorio vrata, s uitkom je zagrlio zemlju i zarinuo zube u trpke borove iglice. Pomisli samo da je ovamo doao kako bi oca poveo kui! Ba je aav. Nizato na svijetu ne bi pokvario taj prizor s ocem u raskoi tog novog svijeta. Njegova e majka morati patiti; on i njegova braa morat e biti gladni. Ali vrijedilo je. Eh, kako je sjajno izgledao! Dok je urio nizbrdo, tu i tamo utajui kamenje u jarak, u mislima je pohlepno vrtio prizor koji je netom napustio. Ali jedan pogled na iscrpljeno, koato lice majke, koja je utonula u san to ne donosi smirenje, bio je dovoljan da opet zamrzi oca. Prodrmaojuje. - Vidio sam ga - rekao je. Otvorila je oi i ovlaila usne. -gdje je? - ivi dolje u hotelu Rocky Mountain. U istoj sobi s Roccom, samo on i Rocco. Sklopila je oi i okrenula se na drugu stranu, odmiui ramena od njegova blagog dodira. Svukao se, pogasio svjetla po kui i uvukao u krevet, stiui se uz Au-gustova vrela lea dok hladnoa iz plahti nije nestala. Probudio se usred noi, a kad je otvorio ljepljive oi, ugledao ju je kako sjedi pored njega i trese ga. Jedva joj je mogao vidjeti lice, jer nije upalila svjetlo. - to ti je rekao? - apnula je. - Tko? - ali brzo se pribrao i sjeo. - Rekao je da eli kui. Rekao je da mu ti ne da. Boji se doi kui. Ponosno se uspravila. - Zasluio je - rekla je. - Ne moe mi to raditi. - Izgledao je strano tuno i pokunjeno. Izgledao je bolesno. -Ha! -reklaje. - Hoe se vratiti kui. Osjea se grozno. - Tako mu i treba - rekla je saginjui se. - Moda e nakon ovoga nauiti stoje dom. Neka ostane jo nekoliko dana. Vratit e se na koljenima. Poznajem ja tog ovjeka. Bio je premoren, pa je zaspao dok je ona i dalje govorila. Teki dani, tuni dani. Kad se izjutra probudio, August je ve bio posve budan, pa su sluali buku koja ih je razbudila. To je mama u prednjoj sobi, gura tamo-amo ista za tepih koji je stalno kripio i lupao. Za doruak kruh i kava. Dok su jeli, od ostataka jueranje piletine spremila im je uinu, bili su jako zadovoljni: obukla je onaj svoj lijepi plavi kuni haljetak, a kosa joj je bila uredno poeljana, urednije negoli su je ikad vidjeli, skupljena u punu na vrhu Priekaj proljee, Bandini glave. Do sada joj nikad nisu tako jasno mogli vidjeti ui. Obino joj je kosa bila rasputena, skrivala ih je. Zgodne uske, malene i ruiaste. August je progovorio: - Danas je petak. Moramo jesti ribu. - Zaepi ta bogobojazna usta! - ree Arturo. - Nisam znao daje petak - ree Federico. - Zato si nam to morao rei, Auguste. - Zato jer je bogobojazna luda - rekao je Arturo. -Nije grijeh petkom jesti piletinu, ako si ne moe priutiti ribu - rekla je Maria. Tono. Bravo za mamu. Zadirkivali su Augusta koji je prezrivo frknuo. - Nema veze, ja danas neu

jesti piletinu. - Vai, glupane. Ali on nije poputao. Maria mu je spremila kruh natopljen maslinovim uljem posut solju. Braa su meusobno podijelila njegovu piletinu. Petak. Dan za test. Nema Rose. Psssssss, Gertie. Napravila je balon od vakae, a kad je puknuo pogledala ga je. Ne, nije vidjela Rosu. Ne, ne zna je li Rosa u gradu. Ne, nije nita ula. ak i daje, ne bi mu rekla. Zato to, budimo posve otvoreni, s njim radije ne bi razgovarala. - Kravetino - rekao je. - Kravo muzaro, neprekidno preiva. - Digiu! Zacrvenio se i napola ustao za klupom. - Ti prlj ava mala plava kuj o! Zagrcnula se i od uasa pokrila lice. Dan za test. U deset i po znao je daje pao iz geometrije. Kad je u podne zazvonilo, i dalje se muio oko sastava. Ostao je zadnji u razredu, on i Gertie Williams. Samo da bude gotov prije Gertie. Preskoio je zadnja tri pitanja, skupio papire i predao ih. Na vratima garderobe je pogledao preko ramena i pobjedniki se nacerio Gertie, njezinoj neurednoj plavoj kosi, njezinim sitnim zubima koji su grozniavo grizli vrh olovke. Uzvratila mu je pogled s neizrecivom mrnjom, oima mu je govorila: dobit e ti za ovo, Arturo Bandini, pokazat u ja tebi. U dva popodne mu se osvetila. Psssssss, Arturo. Na udbenik iz povijesti spustila mu je poruku s divljim izrazom u oima, prestala je vakati stavljajui mu do znanja neka ne ita tu poruku. Ali^on je radoznao. Dragi Arturo Bandini, neki su ljudi previe dobri, a neki su samo obini stranci koji si ne mogu pomoi. Moda za sebe misli kako si jako pametan, ali mnogi te u ovoj koli mrze, Arturo Bandini. Ali najvie od svih mrzi te Rosa Pinelli. Ona te mrzi vie od mene, jer ja znam da si siromaan talijanski djeak, pa ako si cijelo vrijeme i prljav, nije me briga. Sluajno znam da e neki ljudi, koji nita nemaju, krasti, pa nisam bila iznenaena kad mije netko (pogodi tko?) rekao da si ukrao nakit i dao ga njezinoj keri. Ali ona je bila previe potena da ga zadri, a po menije sauvala obraz kad gaje vratila. Molim te ne pitaj me vie za Rosu Pinelli, Arturo Bandini, jer ona te ne moe podnijeti. Rosa mije sino rekla da si bio tako grozan daje drhtala. Ti si stranac, pa je moda to razlog. POGODI TKO???? Priekaj proljee, Bandi Osjetio je kako mu se eludac zgrio, drhtava usta razvukao je u boleivi smijeak. Polako se okrenuo i pogledao Gertie s glupim izrazom na licu boleivo se smjekajui. U njezinim svijetlim oima ugledao je zadovoljstvo, kajanje i uas. Zguvao je poruku, utonuo u stolici do kuda su mu noge sezale, i sakrio lice. Osim to mu je srce mahnito tuklo, bio je mrtav, nije ni uo ni vidio, nije nita osjeao. Ubrzo je postao svjestan komeanja oko njega, nekog nemira i uzbuenja koje je ispunilo razred. Neto se dogodilo, to se osjealo u zraku. Sestra nadstojnica je otila, a za katedrom je bila sestra Celia. - Neka razred ustane i klekne. Ustali su i utke gledali njezine mirne oi. - Upravo smo iz Sveuiline bolnice primili traginu vijest -rekla je. - Moramo biti hrabri i moliti se. Naa draga uenica, naa draga Rosa Pinelli, umrla je od upale plua danas u dva sata popodne. Za veeru je bila riba, jer je baka Donna potom poslala pet dolara. Kasna veera: sjeli su kad je ve bilo osam sati. A za to nije bilo razloga. Riba je ve odavno bila peena i gotova, ali Maria ju je drala u penici. Kad su se skupili za stolom nastalo je komeanje, August i Federico su se gurali oko stolice. Zatim su vidjeli o emu se radi. Mama je opet postavila i za tatu.

- On dolazi? - ree August. - Naravno da dolazi - rekla je Maria. - Gdje bi inae va otac mogao jesti? udan razgovor. August ju je paljivo promatrao. Nosila je drugi, isti kuni haljetak, ovaj je zelene boje, i puno je jela. Federico je popio svoje mlijeko i obrisao usta, Priekaj proljee, Bandini Dan za test. U deset i po znao je daje pao iz geometrije. Kad je u podne zazvonilo, i dalje se muio oko sastava. Ostao je zadnji u razredu, on i Gertie Williams. Samo da bude gotov prije Gertie. Preskoio je zadnja tri pitanja, skupio papire i predao ih. Na vratima garderobe je pogledao preko ramena i pobjedniki se nacerio Gertie, njezinoj neurednoj plavoj kosi, njezinim sitnim zubima koji su grozniavo grizli vrh olovke. Uzvratila mu je pogled s neizrecivom mrnjom, oima mu je govorila: dobit e ti za ovo, Arturo Bandini, pokazat u ja tebi. U dva popodne mu se osvetila. Psssssss, Arturo. Na udbenik iz povijesti spustila mu je poruku s divljim izrazom u oima, prestala je vakati stavljajui mu do znanja neka ne ita tu poruku. Ali.on je radoznao. Dragi Arturo Bandini, neki su ljudi previe dobri, a neki su samo obini stranci koji si ne mogu pomoi. Moda za sebe misli kako si jako pametan, ali mnogi te u ovoj koli mrze, Arturo Bandini. Ali najvie od svih mrzi te Rosa Pinelli. Ona te mrzi vie od mene, jer ja znam da si siromaan talijanski djeak, pa ako si cijelo vrijeme i prljav, nije me briga. Sluajno znam da e neki ljudi, koji nita nemaju, krasti, pa nisam bila iznenaena kad mije netko (pogodi tko?) rekao da si ukrao nakit i dao ga njezinoj keri. Ali ona je bila previe potena da ga zadri, a po menije sauvala obraz kad gaje vratila. Molim te ne pitaj me vie za Rosu Pinelli, Arturo Bandini, jer ona te ne moe podnijeti. Rosa mije sino rekla da si bio tako grozan daje drhtala. Ti si stranac, pa je moda to razlog. POGODI TKO???? Osjetio je kako mu se eludac zgrio, drhtava usta razvukao je u boleivi smijeak. Polako se okrenuo i pogledao Gertie s glupim izrazom na licu boleivo se smjekajui. U njezinim svijetlim oima ugledao je zadovoljstvo, kajanje i uas. Zguvao je poruku, utonuo u stolici do kuda su mu noge sezale, i sakrio lice. Osim to mu je srce mahnito tuklo, bio je mrtav, nije ni uo ni vidio, nije nita osjeao. Ubrzo je postao svjestan komeanja oko njega, nekog nemira i uzbuenja koje je ispunilo razred. Neto se dogodilo, to se osjealo u zraku. Sestra nadstojnica je otila, a za katedrom je bila sestra Celia. - Neka razred ustane i klekne. Ustali su i utke gledali njezine mirne oi. - Upravo smo iz Sveuiline bolnice primili traginu vijest -rekla je. - Moramo biti hrabri i moliti se. Naa draga uenica, naa draga Rosa Pinelli, umrla je od upale plua danas u dva sata popodne. Za veeru je bila riba, jer je baka Donna potom poslala pet dolara. Kasna veera: sjeli su kad je ve bilo osam sati. A za to nije bilo razloga. Riba je ve odavno bila peena i gotova, ali Maria ju je drala u penici. Kad su se skupili za stolom nastalo je komeanje, August i Federico su se gurali oko stolice. Zatim su vidjeli o emu se radi. Mama je opet postavila i za tatu. - On dolazi? - ree August. - Naravno da dolazi - rekla je Maria. - Gdje bi inae va otac mogao jesti? udan razgovor. August ju je paljivo promatrao. Nosila je drugi, isti kuni haljetak, ovaj je zelene boje, i puno je jela. Federico je popio svoje mlijeko i obrisao L - Hej Arturo. Cura ti je umrla. Moramo se pomoliti za nju. On nije jeo, vilicom je bockao ribu po tanjuru. Ve dvije godine pred roditeljima i braom se hvali kako mu je Rosa djevojka. Sada to treba polizati. - Ona mi nije bila cura. Samo prijateljica.

Ali sagnuo je glavu izbjegavajui majin pogled, guila gaje njezina suut koja je dopirala s druge strane stola. - Rosa Pinelli, umrla? - upitala je. - Kada? Dok su njegova braa odgovarala, oblila gaje topla navala njezine suuti, bojao se podignuti pogled. Odmaknuo je stolicu i ustao. - Nisam ba gladan. Odvraao je pogled dok je kroz kuhinju iao prema dvoritu. Htio je biti sam kako bi se smirio i rijeio gra u prsima, j er ona me j e mrzila i zbog mene j e drhtala; ali majka ga nee ostaviti, dolazila je iz blagovaonice, mogao je uti njezine korake, pa se pribrao, preao dvorite i pourio niz uliicu. -Arturo! Hodao je i hodao livadom gdje su pokopani njegovi psi, gdje je mrano i ne moe se vidjeti, a onda sjeo, leima oslonjen na crnu vrbu, i ridao, jer ona me je mrzila, jer sam lopov, ali kvragu s Rosom, ukrao sam majci, a to nije prava kraa nego boini poklon, i zbog toga sam se pokajao, bio sam na ispovijedi i to razrijeio. uo je kako ga iz uliice majka doziva, zove ga da joj kae gdje je. - Dolazim - odgovorio je provjeravajui da li jo plae, s usana liui slane suze. Popeo se preko ograde od bodljikave ice na rubu livade, a ona je ila sredinom uliice prema njemu, ogrnuta alom i kradom preko ramena gledajui prema kui. Brzo mu je neto ugurala u stisnutu aku. Priekaj proljee, Bandini - . Ni rijei Augustu ni Federicu. Otvorio je ruku i ugledao kovanicu od pedeset centi. - Odi u kino - apnula je. - I kupi si sladoled. . Ni rijei brai. Ravnoduno se okrenuo i poao uliicom, ta mu kovanica nije nita znaila. Nakon nekoliko metara gaje zazvala i on se vratio. - . Ni rijei ocu. Pokuaj doi kui prije nego to se vrati. Otiao je do drogerije preko puta benzinske stanice i na brzinu popio frape. Ula je grupa studenata i zauzela sva mjesta za barom sa sokovima. Do njega je sjela visoka djevojka od dvadesetak godina. Razvezala je al i zabacila ovratnik svoje kone jakne. Promatrao ju je u zrcalu iza anka: ruiasti obrazi zajapureni i ivi od hladnog nonog zraka, sive oi rairene od uzbuenja. Vidjela je kako ju promatra u zrcalu, te se okrenula i nasmijeila mu se, otkrivajui pravilne blistave zube. - Zdravo! - rekla je s osmijehom namijenjenim djeacima. - ao - odgovorio je, a ona nije vie nita rekla, zaokupljena studentom preko puta, mrkim momkom sa srebrnim i zlatnim C na prsima. Krepkost i sjaj te djevojke pomogli su mu da zaboravi na svoju bol. Povrh mirisa lijekova i preparata osjetio je parfem od ljiljana. Dok je pijuckala sok promatrao je njezine duge, nemirne ruke i svjee, pune usne, njezino ruiasto grlo koje je pulsiralo dok je gutala tekuinu. Platio je svoje pie i ustao od bara. Djevojka se okrenula dok je odlazio i pozdravila ga izazovnim osmijehom. Nita vie nije bilo, ali kad je zastao pred trgovinom bio je uvjeren da Rosa Pinelli nije umrla, daje to pogreno javljeno, daje iva, die i smije se kao studentica u drogeriji, kao sve djevojke na svijetu. Prieka} proljee, Bandini - Hej Arturo. Cura ti je umrla. Moramo se pomoliti za nju. On nije jeo, vilicom je bockao ribu po tanjuru. Ve dvije godine pred roditeljima i braom se hvali kako mu je Rosa djevojka. Sada to treba polizati. - Ona mi nije bila cura. Samo prijateljica. Ali sagnuo je glavu izbjegavajui majin pogled, guila gaje njezina suut koja je dopirala s druge strane stola. - Rosa Pinelli, umrla? - upitala je. - Kada? Dok su njegova braa odgovarala, oblila gaje topla navala njezine suuti, bojao se podignuti pogled. Odmaknuo je stolicu i ustao. - Nisam ba gladan.

Odvraao je pogled dok je kroz kuhinju iao prema dvoritu. Htio je biti sam kako bi se smirio i rijeio gra u prsima, j er ona me j e mrzila i zbog mene j e drhtala; ali majka ga nee ostaviti, dolazila je iz blagovaonice, mogao je uti njezine korake, pa se pribrao, preao dvorite i pourio niz uliicu. -Arturo! Hodao je i hodao livadom gdje su pokopani njegovi psi, gdje je mrano i ne moe se vidjeti, a onda sjeo, leima oslonjen na crnu vrbu, i ridao, jer ona me je mrzila, jer sam lopov, ali kvragu s Rosom, ukrao sam majci, a to nije prava kraa nego boini poklon, i zbog toga sam se pokajao, bio sam na ispovijedi i to razrijeio. uo je kako ga iz uliice majka doziva, zove ga da joj kae gdje je. - Dolazim - odgovorio je provjeravajui da li jo plae, s usana liui slane suze. Popeo se preko ograde od bodljikave ice na rubu livade, a ona je ila sredinom uliice prema njemu, ogrnuta alom i kradom preko ramena gledajui prema kui. Brzo mu je neto ugurala u stisnutu aku. - . Ni rijei Augustu ni Federicu. Otvorio je ruku i ugledao kovanicu od pedeset centi. - Odi u kino - apnula je. - I kupi si sladoled. . Ni rijei brai. Ravnoduno se okrenuo i poao uliicom, ta mu kovanica nije nita znaila. Nakon nekoliko metara gaje zazvala i on se vratio. - . Ni rijei ocu. Pokuaj doi kui prije nego to se vrati. Otiao je do drogerije preko puta benzinske stanice i na brzinu popio frape. Ula je grupa studenata i zauzela sva mjesta za barom sa sokovima. Do njega je sjela visoka djevojka od dvadesetak godina. Razvezala je al i zabacila ovratnik svoje kone jakne. Promatrao ju je u zrcalu iza anka: ruiasti obrazi zajapureni i ivi od hladnog nonog zraka, sive oi rairene od uzbuenja. Vidjela je kako ju promatra u zrcalu, te se okrenula i nasmijeila mu se, otkrivajui pravilne blistave zube. - Zdravo! - rekla je s osmijehom namijenjenim djeacima. - ao - odgovorio je, a ona nije vie nita rekla, zaokupljena studentom preko puta, mrkim momkom sa srebrnim i zlatnim C na prsima. Krepkost i sjaj te djevojke pomogli su mu da zaboravi na svoju bol. Povrh mirisa lijekova i preparata osjetio je parfem od ljiljana. Dok je pijuckala sok promatrao je njezine duge, nemirne ruke i svjee, pune usne, njezino ruiasto grlo koje je pulsiralo dok je gutala tekuinu. Platio je svoje pie i ustao od bara. Djevojka se okrenula dok je odlazio i pozdravila ga izazovnim osmijehom. Nita vie nije bilo, ali kad je zastao pred trgovinom bio je uvjeren da Rosa Pinelli nije umrla, daje to pogreno javljeno, daje iva, die i smije se kao studentica u drogeriji, kao sve djevojke nasvijetu. Nakon pet minuta, stojei pod ulinom svjetiljkom ispred Rosine zamraene kue, s uasom i dubokom tugom gledao je tu bijelu, jezivu stvar koja se blistala u noi, te duge svilene trake kako se njiu na vjetru: znak mrtvih, pogrebni vijenac. Odjednom su mu usta bila puna sline nalik praini. Okrenuo se i poao ulicom. Stabla, stabla uzdiu! Ubrzao je korak. Vjetar, taj ledeni i samotni vjetar! Potrao je. Mrtvaci, grozni mrtvaci! Pratili su ga, tutnjili prema njemu s nonog neba, dozvali ga i jeali, padali i prevrtali se da ga zgrabe. Trao je kao sumanut, ulice su vritale odjeke njegovih hitrih nogu, lea su mu bila hladna, mokra i ljepljiva. Krenuo je pre-acem preko drvenog mosta. Pao je, spotaknuo se o eljezniki prag, prostro se s rukama ispred sebe po hladnoj, smrznutoj obali. Trao je i prije negoli se osovio na noge, posrnuo je i pao, opet je ustao i jurio dalje. Usporio je kad se pribliio svojoj ulici, a na nekoliko metara od kue poeo je polako koraati otirui zemlju s odjee. Dom. Tu je, svjetlo na prednjem prozoru. Dom, gdje se nikad nita ne dogaa, gdje je toplo i gdje nema smrti. - Arturo... Na vratima je stajala njegova majka. Proao je pored nje i uao u toplu sobu, osjeao je njezin miris preputajui mu se. August i Federico su ve bili u krevetu. U polutami se brzo i grozniavo svukao. Zatim se u prednjoj sobi ugasilo svjetlo i kuom je zavladala tama.

- Arturo? Poao je do njezinog kreveta. -Da? Razgrnula je pokrivae i povukla ga za ruku. - Ovamo, Arturo. Kod mene. Kad se uvukao pored nje i utonuo u utjenu toplinu nj ezina zagrlj aj a, gorko j e zaplakao. Priekaj proljee, Bandini Krunica za Rosu. Bio je tamo tog nedjeljnog popodneva, kleao s razredom kod oltara Blaene Djevice. Daleko dolje u prvom redu bili su Rosini roditelji, tamne glave bile su im uzdignute prema votanom kipu Djevice. To su stvarno veliki ljudi, toliko se toga u njima treslo i grilo dok je sveenikov suhi glas plovio po hladnoj crkvi poput umorne ptice osuene da jo jednom zamahne krilima na tom beskrajnom putovanju. To se dogaa kad ovjek umre: jednog dana i on e umrijeti, i negdje na svijetu to e se ponoviti. On nee biti tamo, ali nije potrebno da bude, jer to e ve prijei u sjeanje. Bit e mrtav, a ipak ivi mu nee biti nepoznati, jer to e se ponoviti, sjeanje iz jednog ivota prije negoli je proivljen. Rosa, moja Rosa, ne mogu vjerovati da si me mrzila, jer tamo gdje si sada nema mrnje, tu si s nama, a ipak tako daleko. Ja sam samo djeak Rosa, a tajna gdje si sada, nije nikakva tajna kad se sjetim ljepote tvog lica i tvojih veselih kaljaa kad si prolazila hodnikom. Jer bila si tako draga, Rosa, tako dobra, elio sam te, a momak ne moe biti lo ako tako jako voli svoju curu. A ako me sada mrzi, Rosa, a ja ne mogu vjerovati da me sada mrzi, pogledaj onda moju tugu i vjeruj da te elim ovdje, i tako bi bilo pravedno. Znam da se ne moe vratiti, Rosa moja istinska ljubavi, ali u ovoj hladnoj crkvi, ovo popodne, ivi san o tvom prisustvu, utjeha u tvom oprostu, tuga to te ne mogu dodirnuti, jer te volim i uvijek u te voljeti, a kad se jednog dana ovako okupe zbog mene, tog u biti svjestan i prije negoli se skupe, i to nam nee biti udno... Nakon mise okupili su se u predvorju. Sestra Celia ih je umirila mrcajui u maleni rupi. Zamijetili su kakojoj se pomaknulo stakleno oko, zjenica se jedva vidjela. - Pogreb je sutra u devet - rekla je. - Tog dana osmi razred nee imati nastave. - Super - konano odmor! asna gaje prostrijelila staklenim okom. Bio je to Gonzales, razredni idiot. Povukao se do zida i uvukao glavu u ramena, cerekajui se od nelagode. - Ti! - rekla je asna. - Morao si, ba ti! Bespomono se cerio. -Neka se uenici osmog razreda okupe im iziemo iz crkve. Djevojice ne trebaju doi. U tiini su preli crkveno dvorite: Morgan, Rod-riguez, Kilrov, Heilman, Bandini, O'Brien, O'Learv, Harrington, i svi ostali. Nitko nije govorio dok su se uspinjali stubama i poli prema svojim klupama na prvom katu. Nijemo su gledali u Rosinu pranjavu klupu, njezine knjige jo su bile na polici. Zatim je ula sestra Celia. - Rosini roditelji su zamolili vas djeake iz njezinog razreda da sutra nosite lijes. Neka dignu ruku oni koji ele nositi. Prema stropu se podiglo sedam ruku. asna ih je provjeravala, prozivajui ih po imenu neka stupe naprijed. Harrington, Kilrov, O'Brien, O'Learv. Bandini. Ar-turo je bio meu izabranima, pored Harringtona i Kil-roya. - Ne, Arturo - rekla je. - Bojim se da nisi dovoljno snaan. - Ali jesam! - inzistirao je, pogledavajui prema Kilrovju, O'Brienu i Heilmanu. Dovoljno snaan! Bili su za glavu vii od njega, ali u ovoj ili onoj prilici sve ih je sredio. Bah, mogao bi istui bilo koju dvojicu, bilo kad, danju ili nou. Priekaj proljee, Bandini -Ne, Arturo. Molim te sjedni. Morgane, molim te prii. Sjeo je podrugljivo se smjekajui na tu ironinu situaciju. Eh, Rosa! Mogao ju je u naruju nositi tisuu kilometara, na svojim rukama do stotinu grobova i natrag, a ipak u oima sestre elije nije

bio dovoljno snaan. Te asne! Tako su umilne i blage - i tako glupe. Sve su one poput sestre elije: vide jednim zdravim okom, a drugo je slijepo i beskorisno. Tog je asa postao svjestan kako nikoga ne bi trebao mrziti, ali nije si mogao pomoi: mrzio je sestru eliju. Cinian i zgaen, spustio se stepenicama i iziao u zimsko popodne koje je bilo sve hladnije. Sputene glave, s rukama nabijenima u depove, krenuo je kui. Kad je doao do ugla i podigao glavu, s druge strane ulice ugledao je Gertie Williams, njezina mrava ramena micala su se pod crvenim vunenim kaputom. Hodala je polako s rukama u depovima kaputa koji joj je isticao mrave bokove. Sjetio se Gertiene poruke i zakripao zubima. Rosa te mrzi i zbog tebe je drhtala. Zatim je Gertie zaula njegove korake dok se uspinjao na plonik. Ugledala gaje i ubrzala korak. Nije htio razgovarati s njom niti je slijediti, ali u trenutku kad je ubrzala obuzeo gaje nagon daju stigne, pa je i on ubrzao korak. Odjednom, negdje izmeu Gertienih mravih ramena, ugledao je istinu. Rosa to nije rekla. Rosa to ne bi rekla. Ni o kome. To je la. Gertie je napisala daje juer vidjela Rosu. Ali to nije mogue, jer juer je Rosa bila jako bolesna, a sljedee popodne umrla je u bolnici. Potrao je, zatim i Gertie, ali ona mu nije mogla umai. Kad ju je sustigao i rairenih ruku stao pred nju kako ne bi mogla proi, zastala je na sredini plonika i Dodboila se. s besoomonim izrazom u sviietlim oima. JOHN FAINTE Priekaj proljee, Bandini - Ako se usudi da me samo takne, Arturo Bandini, poet u vritati. - Gertie - rekao je. - Ako mi ne kae istinu o onoj poruci, tresnut u te ravno u glavu. - A, to! - rekla je arogantno. - O tome ti zna ba sve! - Gertie - rekao je. - Rosa nikad ne bi rekla da me mrzi, a ti to zna. Gertie se oeala o njega u prolazu, visoko zabacila plave uvojke i rekla: - Pa, ak i ako to nije rekla, ini mi se da je to mislila. Stajao je tamo i gledao kako se epiri ulicom, zabacuje glavu kao shetlandski poni. Zatim se poeo smijati. IO. Pogreb u ponedjeljak ujutro bio je epilog. Nije namjeravao prisustvovati; dosta mu je tugovanja. Kad su August i Federico otili u kolu, sjeo je na stepenice prednjeg trijema i isprsio se na toplom sijeanjskom suncu. Jo malo i dolazi proljee: jo dva do tri tjedna i veliki klubovi iz lige krenut e prema jugu na proljetni trening. Svukao je koulju i potrbuke legao na suhi smei travnjak. Nita nije ravno tome kad dobro pocrni, kad pocrni prije bilo kojeg klinca u gradu. Lijep dan, dan kao curica. Prevrnuo se na lea i gledao kako se oblaci kotrljaju prema jugu. Gore pue jak vjetar; uo je da dolazi ak iz Aljaske, iz Rusije, ali grad tite visoke planine. Sjetio se Rosinih knjiga, kako su bile umotane u plava votana platna boje tog jutarnjeg neba. Lagodan dan, prolo je nekoliko pasa nakratko zastajkujui kod svakog stabla. Prislonio je uho na zemlju. Tamo na sjevernoj strani grada, na groblju Highland, polagali su Rosu u grob. Njeno je puhnuo u tlo, poljubio ga i na vrhu jezika osjetio njegov okus. Jednog e dana natjerati oca da isklee kamen za Rosin grob. Na drugoj strani ulice s trijema Gleasonovih iskoraio je potar i priao kui Bandinijevih. Arturo je ustao i uzeo ponueno pismo. Od bake Toscane. Unio ga je unutra i gledao kako ga majka otvara. Kraa poruka i novanica od pet dolara. Novanicu je strpala u dep, a poruku je bacila u pe. Vratio se na travnjak i opet se ispruio. Ubrzo je iz kue izila Maria nosei torbicu za izlazak u grad. Nije podigao glavu sa suhog travnjaka niti je odgovorio kad mu je rekla da se vraa za sat vremena. Jedan od pasa preao je travnjak i onjuio mu kosu. Bio je sme i crn s velikim bijelim apama. Kad ga je velikim toplim jezikom liznuo po uima, nasmijeio se. Savio je lakat, a pasje tu spustio glavu. Ubrzo je ivotinja zaspala. Prislonio je uho na upava prsa i brojao otkucaje srca. Pas je otvorio jedno oko, skoio na noge i s neizmjernom dra-gou polizao mu lice. Pojavila su se jo dva psa, urei okupirana svojim poslima du stabala koja su obrubljiva-la ulicu. Smee-crni pas naulio je uho, oglasio se opreznim

laveom i pojurio za njima. Zastali su i zareali, upozoravajui ga neka ih ostavi na miru. Smeecrni pas pokunjeno se vratio Arturu. Saalio se nad tom ivotinjom. - Ostani tu kod mene - rekao je. - Ti si moj pas. Zove se Jumbo. Dobri stari Jumbo. Jumbo je veselo poskoio i opet mu navalio na lice. Kad se Maria vratila iz grada, u kuhinjskom slivniku kupao je Jumba. Vrisnula je, ispustila pakete i pobjegla u spavau sobu, zatvorivi za sobom vrata. - Vodi ga odavde! - vritala je. - Van s njim. Jumbo se oslobodio i u panici pobjegao iz kue, posvuda prskajui vodu i sapunicu. Arturo gaje slijedio i preklinjao neka se vrati. Jumbo se bacao po tlu, jurcao u irokim krugovima, prevrtao i tresao kako bi se osuio. Na kraju se izgubio u spremitu za ugljen. Na vratima se pojavio oblak ugljene praine. Arturo je stajao na stranjem trijemu i gunao. Krici njegove majke iz spavae sobe i dalje su odjekivali kuom. Pourio je prema vratiPriekaj proljee, Bandini ma daje utia, ali ona nije htjela izai dok ne zakljua i prednja i stranja vrata. - To je samo Jumbo - smirio ju je. - To je samo moj pas, Jumbo. Vratila se u kuhinju i provirila kroz prozor. Jumbo, crn od ugljene praine, i dalje je divlje jurcao u krugu, bacao se na lea, trao i opet se bacao. - Izgleda kao vuk - rekla je. - Napola je vuk, ali je drag. - Ne elim ga ovdje - rekla je. Znao je daje to tek poetak sukoba koji e potrajati barem dva tjedna. Tako je bilo sa svim njegovim psima. Na kraju e je Jumbo, kao i svi njegovi prethodnici, odano slijediti posvuda ne obazirui se na ostale lanove obitelji. Promatrao je kako odmotava pakete. pageti, umak od rajice, rimski sir. Ali preko tjedna nikad nisu jeli pagete. To je bilo samo za nedjeljnu veeru. - Otkuda? - To je malo iznenaenje za tvog oca. - Dolazi kui? - Danas e doi. - Kako zna? Jesi li ga vidjela? - Ne pitaj me. Jednostavno znam da e danas doi. Odrezao je komadi sira za Jumba, iziao i pozvao ga. Otkrio je da Jumbo umije sjesti. Oduevio se: to je pametan pas, nije to obian pas traga. To je svakako dio njegova vujeg podrijetla. S Jumbom koji je ne diui njuku s tla trkarao okolo, njukao i oznaavao svako stablo s obje strane ulice, as cijeli blok ispred njega, as napola zaostajui za njim,, a onda pojurio naprijed lajui na nj, krenuo je na zapad prema niskim breuljcima iza kojih su se uzdizali bijeli vrhovi. Na rubu grada, gdje je cesta prema gospoi Hilde-garde naglo skretala prema jugu, Jumbo je zareao kao vuk, pretraio borove i grmlje s obje strane puta i nestao u guduri, prijetei je reao prema svakoj zvijeri koja bi mu mogla stati na put. Pas traga! Arturo gaje gledao kako se zavlai u grmlje s trbuhom tik do tla. Kakav pas! Napola vuk, napola pas traga. Stotinjak metara od vrha brijega zauo je zvuk koji mu je jo od najranijeg djetinjstva bio ugodan i poznat: metalni odjek oeva tekog ekia dok lupa po dlijetu da raskoli kamen. Bio je zadovoljan: to znai daje otac u radnoj odjei, a volio je svog oca u radnoj odjei, bilo mu je lako pristupiti kad je u radnoj odjei. Slijeva se zaula lomljava granja i zatim Jumbo izjuri na cestu. U zubima je drao mrtvog zeca, mrtvog ve tjednima, tako da je estoko zaudarao po truljenju. Jumbo se nakon nekoliko metara okrenuo, ispustio svoj plijen, zalegao i gledao ga s glavom poloenom na tlu, izdignute stranjice, pogledom prelazei sa zeca na Ar-tura i natrag. Kad se Arturo pribliio, dobro je uo kako mu u grlu krklja... Smrad je bio nesnosan. Brzo je priao da s ceste utne zeca, ali Jumbo mu gaje ugrabio

ispred noge prije negoli je naciljao i pobjedniki nestao u trku. Bez obzira na smrad, Arturo gaje zadivljeno gledao. ovjee, kakav pas! Dijelom vuk, dijelom pas traga, a dijelom goni. Ali kad mu se glava ukazala na vrhu brijega, kad je vidio da ga otac s ekiem u jednoj i dlijetom u drugoj ruci promatra kako se pribliava, zaboravio je Jumba, na sve je zaboravio, ak i na to stoje namjeravao rei. Sta-iao ie na vrhu brijega i ukipljen ekao. Cijelu minutu Friekaj proljee, Bandini Bandini gaje gledao ravno u oi. Zatim je podigao eki, namjestio dlijeto i opet udario po kamenu. Arturo je znao da njegov dolazak nije posve zaludan. Iao je ljunanom stazom prema masivnoj klupi na kojoj je Bandini radio. Morao je dugo ekati, mirei kako bi izbjegao krhotine kamena koje su letjele naokolo, dok njegov otac nije progovorio. - Zato nisi u koli? - Nema kole. Danas je pogreb. -Tko je umro? - Rosa Pinelli. - Mala od Mikea Pinellija? -Da. - On nije dobar, taj Mike Pinelli. On radi u vrijeme trajka u rudniku ugljena. On nije nizato. Nastavio je s poslom. Obraivao je kamen, oblikovao ga u sjedite za kamenu klupu u neposrednoj blizini. Na licu su mu jo bili oiljci od Badnjaka, tri duge ogrebotine sputale su mu se niz obraz poput tragova smee olovke. - Kako je Federico? - upitao je. - Nije loe. - A August? -Onje dobro. Tiina, tek metalni zvuk ekia. - Kako Federicu ide kola? - Dobro, ini mi se. - A Augustu? - Njemu ide dobro. - A to je s tobom. Ima dobre ocjene? - Nisu loe. Tiina. - Je li Federico dobar? Priekaj proljee, Bandini - Naravno. - A August? -Onjeuredu. -A ti? - Mislim da jesam. Tiina. Vidio je kako se na sjeveru skupljaju oblaci i visoke vrhove ovijene maglom. Pogledom je potraio Jumba, ali ga nigdje nije bilo. - Sve je u redu kod kue? - Sve je u najboljem redu. - Nitko nije bolestan? - Ne. Svi smo dobro. - Federico dobro spava nou? - Naravno. Svake noi. - A August? - Nego ta. -A ti? - Naravno. Konano je rekao. Morao se okrenuti leima da to kae, okrenuti na drugu stranu, podignuti teki kamen koji je iziskivao svu snagu njegova vrata, njegovih lea i ruku, tako daje to izletjelo s brzim uzdahom. - Kako mama? - Ona hoe da se vrati kui - rekao je. - Kupila je pagete za veeru. Ona hoe da se vrati kui. Rekla mije. Podignuo je drugi kamen, jo vei, od napora mu je lice poprimilo ljubiastu boju. Zatim je stao nad

njim, teko diui. Dodirnuo je oko i prstom obrisao kapljice znoja kraj nosa. - Neto mi je u oku - rekao je. - Komadi kamena. -Znam. I menije. - Kako mama? - Dobro. Super. - Vie nije ljuta? - Jok. Hoe da se vrati kui. Rekla mije. pageti za veeru. Znai nije ljuta. - Ne elim nove nevolje - rekao je Bandini. - Ona ni ne zna da si tu. Misli da ivi s Roccom Sacconeom. Bandini gaje pomno gledao. - Alija ivim s Roccom-rekao je. -Tamo sam cijelo vrijeme otkako me je izbacila. Hladnokrvna la. - Znam - rekao je. - Kazao sam joj. - Kazao si joj - Bandini je odloio eki. - A kako ti to zna? - Rocco mije rekao. Sumnjiavo: - Shvaam. Odsutno je zvidao, neku pjesmicu bez melodije, samo zviduk bez znaenja. - Moda se nikad neu vratiti kui - rekao je. - to misli o tome? - Mama te eli. Oekuje te. Nedostaje joj. Zategnuo je remen. - Dakle nedostajem joj! I to s tim? Arturo je slegnuo ramenima. - Ja samo znam da te hoe kod kue. - Moda u doi - a moda neu. Zatim mu se lice zgrilo, a nosnice zadrhtale. I Arturo je to osjetio. Iza njega je s leinom meu prednjim apama uao Jumbo, s velikog jezika cijedila mu se slina dok je gledao prema Bandiniju i Arturu stavljajui im do znanja da se opet eli igrati lovice. -Brii, Jumbo! - rekao je Arturo. -Nosi to odavde! Jumbo se iskesio, iz grla mu se zaulo rezanje, glavu je poloio na tijelo zeca. Bila je to prkosna gesta. Bandini je zaepio nos. - iji je pas? - unjkao je. - Moj je. Zove se Jumbo. - Vodi ga odavde. Ali Jumbo nije htio sluati. Kad se Arturo pribliio iskesio je duge onjake, digao se na stranje noge kao da se sprema za skok, iz grla mu se izvijalo ubilako, divlje, duboko rezanje. Arturo gaje kao opinjen s divljenjem gledao. - Vidi - rekao je. - Ne moe mu prii. Rastrgat e me na komadie. Jumbo kao daje shvatio. Grleno rezanje postalo je zastraujue uporno. Zatim jetapama lupio po zecu, podigao ga i bezbrino otiao maui repom... Kad je stigao do ruba borika, stranja vrata su se otvorila - pojavila se udovica Hildegarde, prijekorno njukajui. - Boe moj, Svevo! Kakav je to grozan smrad? Iza njega je bio Jumbo, koji ju je takoer ugledao. Pogledom je lutao prema borovima i natrag. Ispustio je zeca, podigao i vre ga stegnuo, pa je raskalaeno krenuo preko travnjaka prema udovici Hildegarde. Ona nije bila raspoloena za zafrkanciju. Uzela je metlu i krenula prema njemu. Jumbo se toliko iskesio da su mu veliki bijeli zubi bljesnuli na suncu, iz ralja mu se cijedila slina. Ispustio je divlji zvuk od kojeg se krv ledila, upozorenje koje je istodobno bilo siktanje i rezanje. Udovica je stala kao ukopana, zatim se pribrala promatrajui psea usta i nervozno odmahnula glavom. Jumbo je ispustio svoj teret i zadovoljno isplazio dugi jezik. Sve ih je svladao. Zatvorio je oi pretvarajui se da spava. - Vodi tog prokletog psa odavde! - rekao je Bandini. - Je li to tvoj pas? - upitala je udovica. Arturo je klimnuo potajno ponosan. Udovica gaje paljivo gledala, a onda i Bandinija. Priekaj proljee, Bandini - Tko je taj mladi? - upitala je. - To mi je najstariji sin - rekao je Bandini. Udovica je rekla: - Nosite tu groznu stvar s mog imanja.

Ha, znai ona je takva! Znai ona je od takvih osoba! Smjetaje odluio da nita ne uini s Jumbom, jer je znao da se pas igra. A ipak je htio povjerovati kako je Jumbo tako straan kao to se pretvarao. Krenuo je prema psu namjerno hodajui polako. Bandini ga zaustavi. - ekaj - rekao je. - Ja u to srediti. Zgrabio je eki i poao prema Jumbu koji je dahtao, mahao repom i tresao se. Kad se uspravio na stranje noge, isturio eljusti i upozoravajui zareao, Bandini je stigao na par metara. Taj pogled na oevu licu, ta odlunost da ubije koja je dolazila od ponosa i potrebe za razmetanjem pred tom udovicom, nagna ga da pojuri naprijed i s obje ruke iz Bandinijeve vrsto stegnute ake izbije eki. Jumbo je smjesta poskoio, ostavio plijen i krenuo prema Bandiniju koji je ustuknuo. Arturo se spustio na koljena i zagrlio Jumba. Na svaki pokret Bandinijeve ruke pasje zareao. Jumbo se vie nije igrao. Bio je spreman na borbu. - Mladiu - rekla je udovica. - Hoe li ve jednom maknuti tog psa odavde, ili da pozovem policiju da ga ustrijeli? To ga je razbjesnilo. - Da se niste usudili, prokleti bili! Jumbo je piljio u udovicu i iskesio bijele zube. - Arturo! - pobunio se Bandini. - Ne smije tako razgovarati s gospoom Hildegarde. Jumbo se okrenuo prema Bandiniju i uutkao ga rezanjem. - Ti jadno malo udovite - rekla je udovica. -Svevo Bandini, zar e tom pakosnom djeaku dopustiti da se tako ponaa? - Arturo! - viknu Bandini. - Seljaine! - rekla je udovica. - Stranci! Svi ste isti, ti i tvoj pas i svi vi. Svevo je krenuo travnjakom prema udovici Hilde-garde. Otvorio je usta. Ruke je sklopio ispred sobe. - Gospoo Hildegarde - rekao je. - To je moj mali. Ne moete mu to govoriti. On je Amerikanac. Nije on nikakav stranac. - Tebi govorim! - rekla je udovica. - Bruta animale! - rekao je. - Puttana! Pljunula gaje. - Kakva si ti ivotinja! - rekao je. - ivotinjo jedna. Okrenuo se Arturu. - Doi - rekao je. - Idemo kui. Udovica je nepomino stajala. ak je i Jumbo osjetio njezin bijes, pa je uzmaknuo ostavljajui svoj odurni plijen pred njom na travnjaku. Na ljunanoj stazi, tamo gdje vie nije bilo borova i zapoinjala je nizbrdica, Bandini zastane i okrenuo se. Lice mu je bilo ljubiasto. Priprijetio je rukom. - ivotinjo jedna! - viknuo je. Arturo je ekao nekoliko metara dalje na cesti. Zajedno su se spustili tvrdom crvenkastom stazom. Nisu nita rekli. Bandini je jo uvijek soptao od bijesa. Jumbo je jurcao negdje po klancu, probijao se i lomio bunje. Oblaci su se nadvili nad vrhove planina, a premda je sunce i dalje sjalo, u zraku se osjeala studen. - to e biti s tvojim alatom? - rekao je Arturo. - To nije moj alat. To je Roccovo. Neka on dovri posao. On je to ionaj^p eljo,. Priekaj proljee, Bandini Jumbo je izjurio iz bunja. U ustima je drao mrtvu pticu, posve mrtvu pticu, mrtvu ve danima. - Taj prokleti pas! - rekao je Bandini. - To je dobar pas, tata. Napolje ptiar. Bandini je pogledao prema komadiu plavetnila na istoku. - Uskoro e nam doi proljee - rekao je. - Svakako hoe! Ali dok je to izgovarao neto siuno i ledeno dotaklo mu je nadlanicu. Tu je ugledao malenu zvjezdicu, jednu pahuljicu snijega kako se topi...

O PISCU roen je 1909. godine u Coloradu. Osnovnu i isusovaku srednju kolu zavrio je u Boulderu. Pohaao je Sveuilite Colorado i gradski koled Long City. Fante se poeo baviti pisanjem 1929. godine, a prvu kratku priu objavio je 1932. u asopisu The American Mercury. Brojne prie objavio je u asopisima: The Atlantic Monthly, The American Mercury, The Saturday Evening Post, Collier 's, Esguire i Harper 's Bazaar. Prvi roman Prieka] proljee, Bandini/JVait Until Spring, Bandini, objavio je 1938. godine. Idue godine tiskao je roman Zapitajprah'Ask the Dust, a 1940. zbirku kratkih pria Crveni Digi/Dago Red, koja je sada uklopljena u zbirci Vino mladosti/The Wine ofYouth. U meuvremenu, Fante se intenzivno bavio pisanjem scenarija za filmove. Meu snimljenim filmovima su: Full ofLife, Jeanne Eagles, My Man and I, The Re-luctant Saint, Somethingfor a Lonely Man, MySixLoves te Walkon the Wild Side. je 1955. obolio od dijabetesa. Od posljedica te bolesti oslijepio je 1978. godine, ali se nastavio baviti pisanjem diktirajui svojoj supruzi Joyce, iz ega je nastao roman Snovi iz Bunker Hilla/Dreams from Bunker Hill (1982.). Umro je u 74. godini, 8. svibnja 1983. godine. Pogovor Dan Fante LOSA SREA MOG STAROG Prije puno godina jedan stari oev prijatelj ispriao mi je ovu priu. Dvadeset jednogodinji , bez prebijene pare u depu, tek stigao u Kaliforniju, zaraivao je za ivot radei na dokovima i po ribarnicama u Wilmingtonu, etrdeset milja juno od Los Ange-lesa. Bilo je to 1930. godine. Zarada koju je moj stari nekako uspio skucati odlazila je na uzdravanje njegove majke, sestara i brae. Ali je bio odvaan momak. Poeo je slati pisma H. L. Menckenu, uredniku poznatog knjievnog asopisa American Mercury, gorljivo ga uvjeravajui da objavi njegove radove. Mladi Fante je smatrao da Mercury zapostavlja novog Shenvooda Andersona, novog Knuta Hamsuna. Menckenovi odgovori bili su uljudni. U pismu je ohrabrio mog oca neka mu poalje svoje prie. Ali sad se naao u neprilici; on, naime, nije imao nikakvih pria, nego samo ideje za prie. A bio je posve uvjeren daje u stanju proizvesti briljantnu prozu, u ogromnim koliinama ako je potrebno, samo kad bi je tu jo jedna ne^go Pogovor moj otac nije znao tipkati. Nepokolebljiv, s kutijom Luc-ky Strikea u depu koulje, samouvjereno se smjekajui, dvadesetjednogodinji je jednog kasnog popodneva skakutao stubitem prema uredu lokalnih novina. U redakciji je deurnog novinara upitao moe li mu dopustiti da se naveer koristi slobodnim pisaim strojem. Fante je objasnio da bi trebao napisati priu. Sjajnu priu. Briljantnu priu. Pripovijest takvih dimenzija i dubine koja bi do izlaska sunca mogla izmijeniti cjelokupnu narav amerike knjievnosti. Novinar se, prema prianju oeva prijatelja, poeao po glavi i pokazao tom momku prema praznom stolu rekavi: "Daj sve od sebe." Sutradan ujutro ne samo daje znao tipkati s dva prsta, nego su stranice koje je natipkao ve bile poslane avionskom potom asopisu American Mercury u Baltimore. Kao mladi pisac moj otac je prtao energijom. U tim godinama, ako bi ga upitali tko je najbolji ameriki pisac, on bi vam smjesta odvratio: "Isuse, pa ja, , a tko drugi?" to se, dakle, dogodilo s knjievnom karijerom Johna Fan-tea? Kako to da je jedan od najboljih pisaca svoje generacije postao anoniman, daje otkriven tek nakon pedeset godina, mjesecima nakon njegove smrti? Vrijeme je prolazilo. Moj je otac postao stalni suradnik Menckenova American Mercu-ryja i drugih knjievnih asopisa. Stekao je solidnu knjievnu reputaciju. A bilo je to u tekim vremenima ekonomske krize. Bilo je gadna,. Jedne npi 1534. godme..js&:_......JolmFante, Pogovor toranu Musso & Frank na Hollywood bulevaru, Frank Fenton, drug u piu Johna Fantea, i jednako ovisan o fliperima, smislio je plan kako da zarade novce; imao je ideju za priu koju bi zajedno napisali i prodali za ekranizaciju - gangsterska pljaka na temu Johna Dillingera. Fenton je

poznavao nekog tipa u jednom filmskom studiju. Scenarista koji se zvao Ross Wills. Stari je kao i inae bio vorc, pa je bio spreman na sve kako bi zaradio koju paru. Nakon nekoliko dana njih su dvojica zgotovili tu bedastou i predali je u Warner Brothers. Bum! Krajem tog tjedna je dobio prvi posao kao scenarist. Dvije stotine i pedeset dolara tjedno! Pravo bogatstvo! Od tada pa sve do kraja njegovih najboljih spisateljskih godina, moj je otac iz te debele financijske krmae iscijedio i zadnji dolar kojega se mogao doepati. Knjiga koju drite u ruci, Priekajproljee, Bandini, napisana je nakon plodnog razdoblja pisanja scenarija za jedan od glavnih hollywoodskih studija. Mnogi su bili uvjereni kako je za velike novce "prodao" svoj talent filmskoj industriji, daje njegova knjievna karijera bila okonana na parkiralitu Paramount studija. I ja sam u svojoj prozi doprinio takvom shvaanju. Ali, ako emo pravo, to je samo napola tono. Moj otac nije imao sree, i zato je postao zaboravljeni pisac. Odvratna, jebena, nesrea! Danas, 1999. godine, vie od sedamnaest godina nakon njegove smrti, u Americi se roman Zapitaj prah Johna Fantea smatra manjim remek djelom. Ustvari, nedavno je u jednom amerikom asopisu pisalo kako bi trebao biti uvrten meu najvee pisce dvadesetog stoljea. Pa kako to daje Zapitaj prah nakon objavljivanja 1939. godine prodan u manje od tri tisue Drimieraka? Kniisa ie dobila siaine kritike. se s punim pravom nadao da e ga priznati za vodeeg pisca svojega vremena. Tako je mislio i njegov izdava Stackpole & Sons. to se dogodilo? Sjeam se niza pria o looj srei mog starog kao pisca, a ova mi se sada ini najtonijom: Godine 1939. Stackpole je (bez dozvole autora) objavio knjigu naslovljenu Mein Kampf. Autor je u najboljem sluaju bio knjievni amater. Njegov je stil bio konfuzan. aav. Brbljao je bez veze s izrazitom namjerom da lupeta bez kraja i konca o svakakvim triarijama i sranjima. Adolf Hitler je, naravno, bio uasno ljut na sve i svakoga. Stoga je Fiihrer odluio tuiti Stackpole & Sons jer od njega nisu propisno zatraili doputenje da objave taj zatvorski manifest. Novac koji je 1939. godine trebao ii za promoviranje romana Zapitaj prah, s kojim je trebao zaslueno stei knjievno priznanje, potroen je na odvjetnike koji su vodili pravnu bitku. Oeva je knjiga bila zaboravljena sve dok Charles Bukovvski nije rekao Johnu Martinu iz Black Sparrovv Pressa kako je na pranjavim policama Gradske knjinice u Los Angelesu naletio na primjerak romana Zapitaj prah. Takve je knjievne sree bio . Meutim, postoji i svjetlija strana ove prie: moj je otac imao radostan i ispunjen ivot. Njegovi su omiljeni hobiji bili igranje pokera u hotelu Garden of Allah na Sunset bulevaru, cuganie s Driiateliima piscima i naPriekaj proljee, Bandini pucavanje loptice za golf etiri puta tjedno na golf igralitu Rancho Park. Njegova je proza bila briljantna. On je mogao i trebao imati knjievnu reputaciju poput Hemin-gwaya, Steinbecka ili Saro-yana, ali zla se kob urotila i udijelila mu par dvojki - a ne etiri kralja. Dan Fante I tako se pred vama naao prvi roman Johna Fan-tea Priekaj proljee, Bandini. To je poetak knjievne sage o Arturu Bandiniju. Ova knjiga sama govori o svojoj vrsnosti. Kako bi to moj stari rekao: "Sve dok usta mogu itati i oi gledati, do tada e ovo ivjeti i vama darovati ivot." Uivajte. LosAngeles, svibanj, 1999. (Dan Fante je sin Johna Fantea, takoer knjievnik)