Republika Hrvatska

Županijski sud u Zadru

Zadar, Ulica plemića Borelli 9

Poslovni broj: 6 Gž-878/16-2

U I M E R E P U B L I K E H R V AT S K E

PRESUDA

Županijski sud u Zadru, u vijeću sastavljenom od sudaca Franke Zenić, predsjednice

vijeća, Igora Delina, člana vijeća i suca izvjestitelja te Željka Đerđa, člana vijeća, u pravnoj
stvari prvotužiteljice V. B. iz P., OIB:……, drugotužiteljice N. F. iz P., OIB: … i
trećetužiteljice N. K. iz M., R. S., OIB: …., koje zastupa punomoćnik S. V., odvjetnik u R.,
protiv tuženice M. S. iz P., OIB: …., kao nasljednice pok. P. S. iz P., koju zastupa
punomoćnica A. M., odvjetnica u D. S., radi vraćanja dara zbog povrede nužnog dijela,
odlučujući o žalbi tužiteljica protiv presude Općinskog suda u Zadru, Stalne službe u Pagu,
poslovni broj P-2599/15-60 od 17. svibnja 2016., u sjednici održanoj 16. studenoga 2018.,

presudio je

1. Odbija se djelomično žalba prvotužiteljice V. B., drugotužiteljice N. F. i

trećetužiteljice N. K. kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Zadru, Stalne
službe u Pagu, poslovni broj P-2599/15-60 od 17. svibnja 2016. u toč. I III., I IV. i V. izreke.

2. Preinačuje se ista prvostupanjska presuda u dijelu kojim je odbijen tužbeni zahtjev u

toč. I I. i I II. izreke, tako da se sudi:

I. U ostavinsku imovinu iza pok. S. A. vraća se dar učinjen tuženiku P. S., na osnovi
Ugovora o darovanju od 21. siječnja 1986. godine i to u odnosu na nekretnine označene kao
k.č.br. 829/2, upisane u zk.ul.br. 1541 k.o. P., nekretnine označene kao k.č.br. 1063, 1003/1,
1004, 986/1, 985/13, 985/12, 985/10, 2033, 2076 i 2077, upisane u zk.ul.br. 301 k.o. P. i to u
3/8 dijela, radi namirenja nužnog dijela tužiteljica V. B., N. F. i N. K., svakoj u 1/8 dijela.

II. U ostavinsku imovinu iza pok. S. A. vraća se dar učinjen tuženiku P. S., na osnovi
Ugovora o darovanju od 21. siječnja 1986. godine i to u odnosu na nekretnine označene kao
k.č.br. 611 upisane u zk.ul.br. 453 k.o. P., zatim nekretnina označena kao k.č.br. 613/1,
upisana u zk.ul.br. 1438 k.o. P., kao i nekretnine označene kao k.č.br. 857/4, 875/6, 876/1,
934/14, 1060, upisane u zk.ul.br. 456 k.o. P., nekretnine označene kao k.č.br. 937/1 upisane u
zk.ul.br. 70 k.o. P. te nekretnine označene kao k.č.br. 985/11 upisane u zk.ul.br. 262 k.o. P., u
3/8 idealnog dijela radi namirenja nužnog dijela tužiteljica V. B., N. F. i N. K., svakoj u 1/8
dijela.

Obrazloženje
 Poslovni broj: 6 Gž-878/16-2
2

Uvodno označenom presudom suđeno je:

"I Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

"I. U ostavinsku imovinu iza pok. S. A. vraća se dar učinjen tuženiku P. S., na osnovi
Ugovora o darovanju od 21. siječnja 1986. godine i to u odnosu na nekretnine označene kao
k.č.br. 829/2, upisane u zk.ul.br. 1541 k.o. P., nekretnine označene kao k.č.br. 1063, 1003/1,
1004, 986/1, 985/13, 985/12, 985/10, 2033, 2076 i 2077, upisane u zk.ul.br. 301 k.o. P. i to u
3/8 dijela, radi namirenja nužnog dijela tužiteljica V. B., N. F. i N. K., svakoj u 1/8 dijela.

II. U ostavinsku imovinu iza pok. S. A. vraća se dar učinjen tuženiku P. S., na osnovi
Ugovora o darovanju od 21. siječnja 1986. godine i to u odnosu na nekretnine označene kao
k.č.br. 611 upisane u zk.ul.br. 453 k.o. P., zatim nekretnina označena kao k.č.br. 613/1,
upisana u zk.ul.br. 1438 k.o. P., kao i nekretnine označene kao k.č.br. 857/4, 875/6, 876/1,
934/14, 1060, upisane u zk.ul.br. 456 k.o. P., nekretnine označene kao k.č.br. 937/1 upisane u
zk.ul.br. 70 k.o. P. te nekretnine označene kao k.č.br. 985/11 upisane u zk.ul.br. 262 k.o. P., u
3/8 idealnog dijela radi namirenja nužnog dijela tužiteljica V. B., N. F. i N. K., svakoj u 1/8
dijela.

III. U ostavinsku imovinu iza pok. S. A. vraća se dar učinjen tuženiku P. S., na osnovi
Ugovora o darovanju od 21. siječnja 1986. godine i to u odnosu na nekretninu z.č.br. 1418, u
naravi kuća i dvorište, upisane u zk.ul.br. 928 k.o. P., i to u 9/40 dijela radi namirenja nužnog
dijela tužiteljica V. B., N. F. i N. K., svakoj u 3/40 dijela.

IV. Utvrđuje se da je nekretnina opisana kao k.č.br. 1418, upisana u zk.ul. 928 k.o. P.
predstavlja bračnu stečevinu pok. D. S. r. Š. i A. S. pok. Š., oboje iz P., svakog u 1/2
suvlasničkog dijela, pa se slijedom toga utvrđuje da su tužiteljice V. B., N. F. i N. K.
nasljeđivanjem iza pok. D. S., svoje majke, kao nasljednice stekle svaka 1/8 suvlasničkog
dijela ove nekretnine, a što je tuženik dužan priznati i trpjeti uknjižbu prava vlasništva
tužiteljica u označenom suvlasničkom dijelu, uz istodobni upis brisanja svoga suvlasništva u
3/8 suvlasničkog dijela opisane nekretnine."

V. Svaka stranka snosi svoje troškove."

Protiv citirane presude žalbu su izjavili prvotužiteljica, drugotužiteljica i

trećetužiteljica (dalje tužiteljice), pobijajući je zbog svih žalbenih razloga. Ostavinski
postupak iza pok. oca tužiteljica i prednika tuženice, pok. A. S., prekinut je rješenjem
ostavinskog suda zbog spora sunasljednika o sastavu ostavine te su tužiteljice upućene u
parnicu. Brat tužiteljica, sada pok. P. S., osporavao je tužiteljicama pravo na njihov nužni dio
u ostavini iza pok. oca A. S., smatrajući da je sporni darovni ugovor ustvari bio ugovor o
doživotnom uzdržavanju, koji stav je protivan sadržaju samoga ugovora. Prvostupanjski sud
smatra da zahtjev za vraćanje dara uopće nije moguće ostvarivati u parnici, a u slučaju spora o
bitnim činjenicama o kojima ovisi pravo na nasljeđivanje ne može se raspravljati u
ostavinskom postupku, već se takvi zahtjevi raspravljaju u parničnom postupku. Prednik
tuženice je na temelju spornog darovnog ugovora odmah postigao uknjižbu prava vlasništva
na svim nekretninama koje su trebale predstavljati ostavinsku imovinu pok. A. S., tako da
tužiteljice svoje pravo na nužni dio mogu ostvariti samo u parničnom postupku ishođenjem
 Poslovni broj: 6 Gž-878/16-2
3

presude kojom će tuženik biti obvezan na povrat takvog dara u ostavinu u dijelu kojim je
povrijeđen njihov zakonski nužni dio. Pobijana presuda ne sadrži razloge o odlučnim
činjenicama te je izostala ocjena provedenih dokaza i odgovarajuća utvrđenja zasnovana na
tim dokazima. Iako je ugovor sačinjen još 1986. godine, potreba za pomoći pok. roditeljima
nastupila je znatno kasnije, a logično je i životno da sin pomaže svojim roditeljima s kojima
živi u zajedničkoj kući, sukladno njihovim potrebama.

U odnosu na toč. IV. tužbenog zahtjeva, sud je propustio pažljivo ocijeniti izvedene
dokaze, neosnovano se pozivajući na odredbu čl. 221.a Zakona o parničnom postupku.
Površno je ocijenjen iskaz svjedokinje L. R. koji je konfuzan i kontradiktoran u pojedinim
bitnim dijelovima. Ukazuju na ugovor o stambenom kreditu kojega je uzeo pok. A. S. radi
dovršetka kuće i koji je do umirovljenja plovio kao pomorac, dok je njegova supruga D.
brinula o obitelji te se bavila poljoprivrednom i prodajom poljoprivrednih proizvoda tijekom
sezone. Sredstva dobivena prodajom ranije, zajedničke kuće, roditelji su uložili u izgradnju
sporne obiteljske kuće u P., iz čega se zaključuje da je pok. D. S. bila suvlasnica u ½ dijela te
nekretnine. S obzirom na sadržaj iskaza svjedoka i stranaka, kao i ugovor o stambenom
kreditu, proizlazi zaključak o postojanju bračne stečevine roditelja stranaka na spornoj
nekretnini. Ostvaren je i žalbeni razlog pogrešne primijene materijalnog prava, i to
odgovarajućih odredaba Zakona o nasljeđivanju i Zakona o parničnom postupku. Predlažu
preinaku pobijane presude prihvaćanjem tužbenih zahtjeva u cijelosti, uz dosudu parničnog
troška, a podredno ukidanje presude i vraćanje predmeta na ponovno suđenje prvostupanjskog
suda.

U odgovoru na žalbu, tuženica osporava žalbene navode tužiteljica, ističući da je

prednik tuženice stekao pravo vlasništva na temelju Darovnog ugovora od 21. siječnja 1986.
kojim se davatelj uzdržavanja obvezao oca i majku do njihove smrti uzdržavati i pomagati, da
taj ugovor o sadržaju predstavlja ugovor o dosmrtnom uzdržavanju te da je životno i logično
što je otac odlučio svoju imovinu u znak zahvalnosti oko brige, skrbi, truda i ostalih usluga
učinjenih za njega i suprugu, ostaviti u vlasništvo svome sinu s kojim je živio. Također, nije
dopušteno osporavanje sastava ostavine nakon pravomoćno dovršenog ostavinskog postupka
koji je iza pok. D. S. okončan rješenjem javnog bilježnika od 17. lipnja 2009., koje rješenje
sprječava da se u ovoj parnici utvrđuje opseg njezine ostavinske imovine te zahtjev tužiteljica
s naslova bračne stečevine njihove majke, slijedom čega je tužbu u tom dijelu trebalo odbaciti
zbog presuđene stvari, a ne odbiti taj dio tužbenog zahtjeva. Predlaže žalbu odbiti kao
neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu uz naknadu troška za sastav odgovora na
žalbu.

Žalba je djelomično osnovana.

Predmet spora su zahtjevi tužiteljica:

- da se u ostavinsku imovinu iza pok. A. S. vraća dar učinjen predniku tuženice P. S.

na osnovi Ugovora o darovanju od 21. siječnja 1986. u odnosu na nekretnine označene u toč.
I. i II. tužbenog zahtjeva i to u 3/8 dijela, radi namirenja nužnog dijela tužiteljica, svakoj u 1/8
dijela,
 Poslovni broj: 6 Gž-878/16-2
4

- da se u ostavinsku imovinu iza pok. A. S. vraća dar učinjen predniku tuženice P. S.

na osnovi Ugovora o darovanju od 21. siječnja 1986. u odnosu na z.č.br. 1418 k.o. P., u naravi
kuća i dvorište, i to u 9/40 dijela, radi namirenja nužnog dijela tužiteljica, svakoj u 3/40 dijela,

- za utvrđenje da z.č.br. 1418 k.o. P. predstavlja bračnu stečevinu pok. D. i A. S.,

svakog u ½ suvlasničkog dijela, pa se utvrđuje da su tužiteljice nasljeđivanjem majke stekle
svaka 1/8 dijela ove nekretnine, što je tuženica dužna priznati i trpjeti uknjižbu prava
vlasništva tužiteljica u tom suvlasničkom dijelu, uz upis brisanja svoga suvlasništva u 3/8
suvlasničkog dijela.

Prvostupanjski sud je na temelju izvedenih dokaza zaključio da se nužni dio

nasljednika utvrđuje u ostavinskom postupku, tako da je povredu nužnog dijela potrebno
utvrđivati u tom postupku, u kojemu se utvrđuje vrijednost nužnog dijela, vrijednost dara,
vrijednost ostavine, što se smatra darom, red umanjena i vraćanje dara, slijedom čega je
odbijen tužbeni zahtjev za vraćanje dara u ostavinsku imovinu iza pok. A. S..

Što se tiče tužbenog zahtjeva u toč. IV., utvrđeno je da kuća sagrađena tijekom braka
A. i D. S., da je u predmetnu kuću ulagao i njihov sin P. S. s obitelji, da je zemlja na kojoj je
kuća sagrađena bila posebna imovina pok. A. S., pa kako sud nije mogao sa sigurnošću
utvrditi je li pok. D. S. bila suvlasnica idealnog dijela kuće ili nije odbio je tužbeni zahtjev u
tom dijelu primjenom pravila o teretu dokazivanja iz odredbe čl. 221.a Zakona o parničnom
postupku ("Narodne novine", broj 148/11.-pročišćeni tekst i 25/13.; dalje ZPP).

Dakle, predmet spora u toč. I. do III. tužbenog zahtjeva je vraćanje dara zbog povrede
nužnog dijela tužiteljica, na temelju odredbe čl. 77. st. 1. Zakona o nasljeđivanju ("Narodne
novine", broj 48/03., 163/03., 35/05., 127/13. i 33/15.; dalje ZN), po kojoj nužnom
nasljedniku pripada pravo da zahtjeva vraćanje darova ako je ukupna vrijednost darova tolika
da zbog nje nužni nasljednik ne bi dobio punu vrijednost svoga nužnoga dijela.

Među strankama nije sporno da su tužiteljice i prednik tuženice pok. P. S. nužni

nasljednici pok. A. S., njihova oca, koji je za života 21. siječnja 1986. zaključio Darovni
ugovor sa sinom P. S., kao daroprimateljem, kojim je prednik stranaka darovao sinu sve svoje
nekretnine te mu dozvolio uknjižbu prava vlasništva na svoje ime.

Prvostupanjski sud je odbio tužbeni zahtjev tužiteljica za vraćanje dara u ostavinsku

imovinu iza pok. A. S. smatrajući da se isključivo u ostavinskom postupku utvrđuje vrijednost
nužnog dijela, vrijednost dara, vrijednost ostavine, što se smatra darom, red umanjena i
vraćanje.

S tim u vezi, ovaj drugostupanjski sud je u svom ukidnom rješenju broj Gž-2569/10-2
od 27. veljače 2013. naveo da se pravo na povrat dara u pravilu ostvaruje u ostavinskom
postupku i to nasljedničkom izjavom te da u slučaju spora zbog povrede nužnog dijela i
vraćanja dara nužni nasljednik može zahtijevati samo da se u ostavinsku imovinu iza
ostavitelja koji je darom povrijedio njegov nužni dio, vrati dar učinjen određenoj osobi u
dijelu kojim će namiriti njegov nužni dio, što dalje znači da se takvim zahtjevom ne može
osnovano zahtijevati utvrđenje prava vlasništva, izdavanje tabularne isprave i predaja u
posjed, što su tužiteljice zahtijevale prvotnim tužbenim zahtjevom.
 Poslovni broj: 6 Gž-878/16-2
5

U konkretnom slučaju ostavinski postupak iza pok. A. S. je u prekidu, a nije sporno da

su tužiteljice njegove kćerke, a prednik tuženice sin, dakle da su stranke njegovi potomci, koji
na temelju čl. 69. st. 1. ZN spadaju u krug nužnih nasljednika.

Kako prema odredbi čl. 129. st. 1. ZN u času ostaviteljeve smrti nasljednik stječe
nasljedno pravo i na njega po sili zakona prelazi ostavina umrle osobe, čime postaje njegovo
nasljedstvo te kako je pravo na nužni dio nasljedno pravo (čl. 70. st. 1. ZN), tako i pravo na
nužni dio nasljednik stječe časom smrti iza ostavitelja, na koje pravo se mora pozvati jer
ostavinski sud na njegovu povredu ne pazi po službenoj dužnosti.

Nužni nasljednik može tražiti vraćanje dara u ostavinskom postupku samo, ako je
zahtjev usmjeren protiv sunasljednika i ako sunasljednici pristaju dobrovoljno vratiti stvar, a u
protivnom zahtjev za vraćanje dara može se ostvariti jedino u parnici (tako i Vrhovni sud
Republike Hrvatske u rješenju broj Rev 252/1994-2 od 29. svibnja 1997.).

U situaciji kada je ostavinski postupak u prekidu, tužiteljice jedino tužbom mogu

ostvarivati svoje pravo budući da je trogodišnji rok u kojem zastarijeva zahtjev za ostvarenje
prava na vraćanje dara objektivni rok i počinje teći od smrti ostavitelja.

U čl. 1. Darovnog ugovora od 21. siječnja 1986. ostavitelj A. S. daruje sinu P. S. svoje
čest. zem. 829/2, 1063, 1003/1, 1004, 986/1, 985/13, 985/12 i 985/10 upisane u z.k.ul. 301
k.o. P., čest. zem. 2033, 2076 i 2077 upisane u z.k.ul. 928 k.o. P. te čest. zem. d.611, d.613,
875/4, 875/6, 876/1, 934/14, d. 937/1, d.985/11 i 1060 upisane u z.k.ul. 453 k.o. P. u cijelosti
te mu dozvoljava uknjižbu prava vlasništva u zemljišnim knjigama na svoje ime.

Budući da je Darovnim ugovorom pok. A. S. raspolagao cjelokupnom svojom

imovinom te da su tužiteljice njegove nužne nasljednice (kćerke), to je tim ugovorom
povrijeđen njihov nužni nasljedni dio, koji iznosi jednu polovicu onog dijela koji bi im pripao
po zakonskom redu nasljeđivanja (čl. 70. st. 3. u vezi čl. 9. ZN), pa je osnovan njihov zahtjev
da se u ostavinu iza pok. A. S. vrati dar učinjen predniku tuženice na osnovi Darovnog
ugovora u 3/8 dijela, radi namirenja njihovog nužnog dijela.

Stoga je na temelju čl. 373. toč. 2. ZPP trebalo djelomično preinačiti pobijanu presudu
u dijelu kojim je odbijen tužbeni zahtjev u toč. I I. i I II. izreke te odlučiti kao u toč. 2. izreke
ove drugostupanjske presude.

U toč. III Darovnog ugovora pok. A. S. sinu P. ostavlja zgradnu česticu br. 1418 (kuća
i dvorište), upisanu u z.k.ul. 928 k.o. P., s tim da gleda njega i svoju majku D. S. do njihove
smrti. Ukoliko se sin ne bude pridržao po članku III stav 1. tog ugovora, onda će Darovni
ugovor povući i dat će onome tko ga bude gledao i uzdržavao njega i njegovu suprugu.

Iako je čest. zgr. 1418 k.o. P. ostavljena predniku tuženice u ugovoru koji je nazvan
Darovni ugovor, stipulacija kojom se ostavlja kuća i dvorište s tim da sin uzdržava oca i
majku do njihove smrti upućuje da se u odnosu na tu nekretninu sadržajno radi o ugovoru o
dosmrtnom uzdržavanju.

Ugovorom o dosmrtnom uzdržavanju obvezuje se jedna strana (davatelj uzdržavanja)

uzdržavati drugu stranu ili neku treću osobu (primatelj uzdržavanja) do njezine smrti, a druga
 Poslovni broj: 6 Gž-878/16-2
6

se strana obvezuje prenijeti joj za života – (odmah po potpisu ugovora) svu ili dio svoje
imovine. Toč. III Ugovora između pok. A. S. i P. S. odgovara sadržaju ugovora o dosmrtnom
uzdržavanju, kojim je primatelj uzdržavanja prenio kuću i dvorište u vlasništvo davatelja
uzdržavanja odmah, za života.

U vrijeme kad je ugovor sačinjen (21. siječnja 1986.) takva vrsta ugovora nije bila
posebno uređena ni tada važećim Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj
53/91., 73/91., 3/94., 7/96., 112/99. i 88/01.; dalje ZOO) niti Zakonom o nasljeđivanju
("Narodne novine", broj 52/71., 47/78. i 56/00.) pa se valjanost ugovora o dosmrtnom
uzdržavanju prosuđuje na temelju općih propisa obveznog prava, pa i odredbe čl. 67. st. 1.
ZOO, kojom je propisano da sklapanje ugovora ne podliježe nikakvoj formi, osim ako
zakonom nije drugačije određeno.

S obzirom da je ostavitelj kuću i dvorište prenio u vlasništvo sinu ugovorom koji u

tom dijelu po svom sadržaju ugovor o dosmrtnom uzdržavanju, dakle dvostrano obvezni i
naplatni ugovor, to se prijenos sporne nekretnine ne može smatrati darom u smislu odredbe čl.
72. ZN, iz kojeg razloga nije osnovan tužbeni zahtjev tužiteljica kojim traže vraćanje te
nekretnine u ostavinu ostavitelja zbog povrede nužnog dijela.

Prvostupanjski sud je, kako je već kazano, odbio tužbeni zahtjev na utvrđenje da
predmetna kuća i dvorište predstavljaju bračnu stečevinu pok. D. i A. S. pa da su tužiteljice
nasljeđivanjem iza majke stekle svaka 1/8 suvlasničkog dijela te nekretnine te da je tuženica
dužna trpjeti uknjižbu njihovog prava suvlasništva, uz obrazloženje da je kuća sagrađena u
braku prednika stranaka, u koju je ulagao pok. P. S. sa svojom obitelj, da je zemljište na kojoj
je kuća sagrađena bilo posebna imovina pok. A. S. te da se nije mogla sa sigurnošću utvrditi
činjenica je li pok. D. S. bila suvlasnica ½ dijela predmetne kuće, primjenom pravila o teretu
dokazivanja.

Pravomoćnim rješenjem o nasljeđivanju javnog bilježnika E. Š., kao sudske

povjerenice Općinskog suda u Pagu, broj O-89/08, UPP/OS-107/2008 od 17. lipnja 2009.,
utvrđeno je koja imovina predstavlja ostavinsku imovinu iza pok. D. S. te su njezinim
nasljednicima proglašene kćerke V. B., N. F. i N. K. i sin P. S., svako po ¼ dijela imovine, s
tim da u ostavinsku imovinu ostaviteljice nije ušla čest. zem. 1418 k.o. P., kuća i dvorište.

Prema odredbi čl. 232. st. 1. ZN, smatra se da je pravomoćnim rješenjem o

nasljeđivanju utvrđeno što je u sastavu ostavine, tko je ostaviteljev nasljednik, koliki mu
nasljedni dio pripada, je li mu nasljedno pravo ograničeno ili opterećeno i kako, te postoje li
kakva prava na zapise i koja.

S obzirom da su tužiteljice sudjelovale u ostavinskom postupku iza smrti majke, u

kojemu su proglašene nasljednicama za dio od po ¼ dijela, te da su vezane pravomoćnim
rješenjem o nasljeđivanju i u odnosu na sastav ostavine, a u tom postupku nije bilo spora o
sastavu ostavine niti je itko od nasljednika upućen na parnicu, to ne mogu tužiteljice u ovoj
parnici radi vraćanja dara zbog povrede nužnog dijela iz ostavinskog postupka iza smrti pok.
oca stranaka, utvrđivati opseg ostavinske imovine pok. majke stranaka, slijedom čega je
njihov zahtjev za utvrđenje da predmetna nekretnina predstavlja bračnu stečevinu roditelja, da
su nasljeđivanjem stekle suvlasništvo te nekretnine te da je tuženica dužna trpjeti uknjižbu
 Poslovni broj: 6 Gž-878/16-2
7

toga prava u zemljišnim knjigama, dakle zahtjev koji je postavljen šire od samog utvrđenja
sastava ostavine iza majčine smrti, neosnovan.

Slijedom iznesenog valjalo je na temelju čl. 368. st. 1. ZPP djelomično odbiti žalbu
tužiteljica kao neosnovanu i potvrditi pobijanu presudu u dijelu kojim je odbijen tužbeni
zahtjev u toč. III. i IV. izreke, tj. odlučiti kao u toč. 1. izreke ove presude.

S obzirom da je prvostupanjska presuda djelomično preinačena, valjalo je na temelju

čl. 166. st. 2. ZPP odlučiti o troškovima cijelog postupka. Uzimajući u obzir da su tužiteljice
uspjele s dijelom tužbenog zahtjeva na vraćanje dara zbog povrede nužnog dijela u odnosu na
nekretnine darovane pravnom predniku tuženice, a da nisu uspjele sa zahtjevom za vraćanje
dara u odnosu na kuću i dvorište te sa zahtjevom za utvrđenje bračne stečevine i stjecanje te
uknjižbu prava suvlasništva, ocjena je ovoga suda da je uspjeh stranaka u ovoj parnici
razmjerno podjednak, pa valja odrediti da svaka stranka snosi svoje troškove (čl. 154. st. 2.
ZPP).

Kako je i prvostupanjski sud odredio da svaka stranka snosi svoje troškove, trebalo je
odbiti žalbu tužiteljica kao neosnovanu i potvrditi odluku o parničnom trošku (čl. 368. st. 1.
ZPP).

U Zadru 16. studenoga 2018.

Predsjednica vijeća

Franka Zenić