BOSNA I HERCEGOVINA

FEDERACIJA BOSNE I HERCEGOVINE

VRHOVNI SUD
FEDERACIJE BOSNE I HERCEGOVINE
Broj: 126 0 P 186576 22 Rev
Sarajevo, 16.05.2023. godine

Vrhovni sud Federacije Bosne i Hercegovine u Sarajevu, u vijeću sastavljenom od sudija

Emine Hulusija, kao predsjednice vijeća, Amire Sadović i Snježane Malešević, kao
članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja V. T., sina M. iz O., koga zastupa punomoćnik
Jakub Memić, advokat iz L., protiv tužene Općine Lukavac, koju zastupa Općinsko
pravobranilaštvo Tuzla, radi utvrđenja prava vlasništva i prava na posjed v.s. 9.500,00
KM, odlučujući o reviziji tužitelja, izjavljenoj protiv presude Kantonalnog suda u Tuzli
broj 126 0 P 186576 19 Gž od 09.03.2022. godine, u sjednici vijeća održanoj dana
16.05.2023. godine donio je

PRESUDU

Revizija se uvažava, obje nižestepene presude preinačavaju u odbijajućem dijelu zahtjeva

(stav 3. izreke prvostepene presude), tako da se utvrđuje da je tužitelj nosilac prava na
posjed sa dijelom 1/1 na predmetnoj nekretnini (garaži), pa dosljedno tome tužena je
dužna trpiti da se u katastarskom operatu Općine Lukavac tužitelj upiše kao posjednik.

Tužena je dužna tužitelju naknaditi troškove u iznosu od 1.336,50 KM.

O b r a z l o ž e nj e

Prvostepenom presudom Općinskog suda u Lukovcu broj 126 0 P 186576 16 P od

19.07.2018. godine odlučeno je:

„Utvrđuje se da je tužitelj vlasnik sa dijelom 1/1 zidane garaže u Lukavcu površine 18

m2 zajedno sa zemljištem na kojem je ista izgrađena označenom po novom premjeru kao
kč.broj 2413/6 u naravi garaža zvana „P.“ površine 18 m2 upisanom u PL broj 330 KO
L., odnosno po starom premjeru označenom kao kč.broj 2413/6 u naravi garaža zvana
„P.“ površine 18 m2 upisanom u zk.ul. broj 173 KO L., što je tužena dužna priznati i
dosljedno tome trpiti da se na predmetnoj nekretnini tužitelj upiše kao vlasnik sa dijelom
1/1 u zemljišnim knjigama Općinskog suda u Lukavcu, u roku od 30 dana počev od prvog
narednog dana nakon dostavljanja presude.

Tužena je dužna nadoknaditi tužitelju troškove parničnog postupka u iznosu od 1.563,60

KM, u roku od 30 dana počev od prvog narednog dana nakon dostavljanja presude.

Sa preostalim dijelom tužbenog zahtjeva kojim je predloženo da se utvrdi da je tužitelj

nosilac prava na posjed sa dijelom 1/1 na predmetnoj nekretnini, pa dosljedno tome i sa
zahtjevom da se upiše kao posjednik u katastarskom operatu Općine Lukavac, tužitelj se
odbija“.

Drugostepenom presudom Kantonalnog suda u Tuzli broj 126 0 P 186576 19 Gž od

09.03.2022. godine žalbe tužitelja i tužene su odbijene kao neosnovane i prvostepena
presuda potvrđena. Odbijeni su zahtjevi tužitelja i tužene za naknadu troškova žalbenog
postupka.

Protiv drugostepene presude tužitelj je blagovremeno izjavio reviziju, a pozivajući se na

član 237. stav 3. i 4. ZPP, cijeneći da je odlučivanje po reviziji od značaja za primjenu
prava u drugim slučajevima, postavio je pravno pitanje sljedećeg sadržaja:
- „Da li je pozitivnim propisima, vlasniku stvari, u slučaju postojanja pravnog
interesa, dato ovlaštenje u sudskom postupku utvrđivati da je nosilac prava na posjed na
nekretnini i shodno tom utvrđenju da se upiše kao posjednik u javnim registrima
nekretnina – katastarskom operatu, odnosno da li se sudska zaštita osim zaštite posjeda
stvari – faktičkog stanja, pruža i pravu na posjed?“.
Tužitelj se poziva i na sudsku praksu – suprotan pravni stav koji sadržan u presudi
Vrhovnog suda F BiH Broj 32 0 P 130215 18 Rev od 07.03.2019. godine.

Tužena nije podnijela odgovor na reviziju.

Ovaj sud je reviziju dozvolio izuzetno, jer je ocijenio da bi odlučivanje o reviziji bilo od
značaja za primjenu prava u drugim slučajevima (član 237. stav 3. ZPP). Naime, odluka
o sporu zavisi od rješenja materijalnog pravnog pitanja važnog za osiguranje jedinstvene
primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni (čl.237. st. 4 ZPP).

Iz stanja spisa slijedi da je tužitelj postavio zahtjev za utvrđenje da je vlasnik 1/1 zidane
garaže koja se nalazi u L. površine 18 m2 zajedno sa zemljištem na kojem je ista izgrađena
pa da je tužena dužna trpiti da se na toj predmetnoj nekretnini tužitelj upiše kao vlasnik
1/1 u Z.K. Tom tužbenom zahtjevu udovoljeno je u cijelosti, i nije predmet postupanja
po reviziji (odluka u tom dijelu postala je pravomoćna).

U ovoj fazi postupka sporan je odbijajući dio zahtjeva za utvrđenje prava na posjed i upis
u katastarski operat.

U toku postupka nije bilo sporno da je predmetna garaža izgrađena u skladu sa zakonskim
propisima i da je uplanjena - upisana u posjedovnom listu i zemljišnim knjigama, te da je
još 01.11.1986. godine, ključ od garaže preuzeo prednik tužitelja kada je stupio u njezin
posjed i u kojem se nalazio sve do svoje smrti, a nakon njegove smrti, garažu je naslijedio
i nastavio posjedovati i koristiti tužitelj. Tužitelj i njegov prednik, bili su savjesni
posjednici, i smatrali kroz cijelo vrijeme održaja da je garaža njihova, jer je stečena putem
ugovora, za nju je plaćena cijena i dobiven ključ nakon čega se ušlo u posjed.

Odlučujući o dijelu zahtjeva za utvrđenje da je tužitelj nosilac prava na posjed i da se kao

posjednik upiše u katastar, nižestepeni sudovi izvode zaključak da nema uporišta u
Zakonu o stvarnim pravima ili u nekom drugom zakonu da se tom zahtjevu udovolji, jer
da je posjed faktičko stanje zaštićeno pravnim normama od uznemiravanja ili oduzimanja,
i nije pravo, nego pretpostavka za sticanje pojedinih stvarnih prava – prava vlasništva, pa

2
da se sudska zaštita pruža samo posjedu stvari kao faktičkom stanju, a ne pravu na posjed
kao takvom.

Navedeni pravni stav nižestepenih sudova po ocjeni ovog suda nije pravilan.

Naime, tačno je da je posjed faktička vlast koju neka osoba ima u pogledu određene
stvari, kao i da posjed nije pravo, već činjenica, što znači da posjednik ne mora biti i
vlasnik, ali posjed je stečen kad stjecatelj uspostavi svoju faktičku vlast u pogledu stvari
- čl.319. Zakona o stvarnim pravima („Službene novine F BiH“, broj 66/13 ii 100/13).

Budući da svoje pravo na posjed tužitelj izvodi iz prava vlasništva koje je stekao na
osnovu odredbi člana 52. i 58. Zakona o stvarnim pravima, u postupku da je dokazao da
je u posjedu garaže duže od 20 godina, što mu tuženi nije nikad osporio, tužitelj ima
pravni interes da se kao vlasnik i posjednik, upiše ne samo u zemljišnim knjigama, već i
u katastar nekretnina. Naime, u pravilu je vlasnik, ujedno i posjednik stvari, jer ga njegovo
pravo vlasništva ovlašćuje na posjed stvari - da stvar upotrebljava, koristi je i s njom
raspolaže, pa kako je u Katastru Općine Lukavac, kao posjednik predmetne garaže upisan
tuženi, to je osnovan i zahtjev da se u katastarskom operatu Općine Lukavac tužitelj upiše
kao posjednik garaže.

Iz navedenih razloga primjenom odredbi člana 250. stav 1. ZPP valjalo je reviziju tužitelja
usvojiti i nižestepene presude preinačiti kao u izreci.

Imajući u vidu da je ovaj sud u povodu revizije preinačio nižestepene presude valjalo je
odlučiti o troškovima cijelog postupka (član 397. stav 2. ZPP), koji se pored dosuđenih
troškova u prvostepenom postupku u iznosu od 1.563,60 KM, sastoje i od sastav revizije
u iznosu od 810,00 KM i sastava žalbe 526,50 KM.

Predsjednica vijeća
Emina Hulusija, s.r.