BOSNA I HERCEGOVINA

REPUBLIKA SRPSKA
OSNOVNI SUD U BIJELJINI
Broj: 80 0 P 002974 07 P
Bijeljina, 07.10.2008. godine

Osnovni sud u Bijeljini po sudiji Bojičić Radiši u pravnoj stvari tužiteljice Lukić Slavice iz
Bijeljine ul. Gavrila Principa br. 12/1, zastupana po punomoćniku Babić Ivici, advokatu iz
Bijeljine, protiv tuženog Mondom Miroslava, vlasnika SZR „Sajdžija“ Bijeljina, radi isplate
duga u iznosu od 15.000,00 KM, po zaključenju glavne rasprave održane dana
23.09.2008.godine u prisustvu punomoćnika tužiteljice, a u odsutnosti uredno obavještenog
tuženog, donio je dana 07.10.2008.godine sledeću:

PR E S U DU

Djelimično se usvaja kao osnovan tužbeni zahtjev tužiteljice, te se obavezuje tuženi

Mondom Miroslav, vlasnik SZR „Sajdžija“ Bijeljina da tužiteljici na ime duga isplati iznos od
3.240,00 KM sa zakonskom zateznom kamataom na navedeni iznos počev od
16.03.2007.godine pa do isplate, kao i da tužiteljici naknadi troškove parničnog postupka u
iznosu od 1.350,00 KM, sve u roku od 30 dana po pravosnažnosti presude pod prijetnjom
prinudnog izvršenja.

U preostalom dijelu tužbeni zahtjev se odbija kao neosnovan.

Obrazloženje

Tužiteljica je ovom sudu dana 26.12.2007.godine preko punomoćnika , podnijela tužbu protiv
tuženog radi isplate duga u iznosu od 15.000,00 KM. U tužbi je istakla da se obavezala
prema VOLKSBANK BH DD Sarajevo da će ispuniti punovažnu i dospjelu obavezu tuženog
ako to on sam ne učini. Tužiteljica je obavezu preuzela putem mjeničnog jemstva, na osnovu
poznanstva i obećanja tuženog da će redovno izmirivati svoje obaveze po osnovu ugovora o
kreditu br. 4158/04 od 26.04.2004.godine u ukupnom iznosu od 15.000,00 KM. Kako je
tuženi, kao dužnik iz glavnog posla po osnovu ugovora o kreditu sa pomenutom bankom
prestao da izvršava svoje obaveze, odnosno da isplaćuje prispjele rate kredita, to je za ista
dugovanja obavezana tužiteljica po osnovu aktivirane administrativne zabrane i ovlaštenja za
popunu mjenice od 30.04.2004.godine. Tužiteljica je po osnovu mjeničnog jemstva koje je
dala za navedeni kredit izvršila uplatu iznosa od 3.240,00 KM zaključno sa danom
podnošenja tužbe. Kako tuženi ne namjerava izvršavati svoje obaveze po osnovu ugovora o
kratkoročnom kreditu, niti je tužiteljici izvršio povrat uplaćenog novčanog iznosa, niti
namjerava ubuduće izvršiti plaćanja po ugovoru o kreditu, to je tužiteljica podnijela tužbu
sudu postavivši tužbeni zahtjev koji glasi :

„ Obavezuje se tuženi Mondom Miroslav, vlasnik SZR „Sajdžija“ Bijeljina, ul. Svetog Save
br.5, 76300 Bijeljina da tužiteljici Lukić Slavici iz Bijeljine ul. Gavrila Principa br.12/1 na
ime duga isplati iznos od 15.000,00 KM sa zakonskom zateznom kamatom počev od
16.03.2007.godine pa do dana isplate, te da mu naknadi troškove parničnog postupka, sve u
roku od 30 dana od dana pravosnažnosti presude pod prijetnjom prinudnog izvršenja. „
Pri postavljenom tužbenom zahtjevu punomoćnik tužiteljice je ostao do zaključenja glavne
rasprave predloživši da sud usvoji tužbeni zahtjev kao osnovan potražujući troškove
parničnog postupka.

U odgovoru na tužbu od 20.04.2008.godine, tuženi je istakao da osporava tužbeni zahtjev, ali

da je tačno da je tužiteljica bila žirant za njega i da je nešto platila, tj. po navodima tužbe
iznos od 3.240,00 KM. Tuženi je u odgovoru na tužbu istakao da je jedan dio ovog iznosa
vratio tužiteljici i da je spreman u primjerenom roku izvršiti dalje obeštećenje.

Sud je u ovoj pravnoj stvari održao pripremno ročište i glavnu raspravu u odsutnosti uredno
obavještenog tuženog, na prijedlog punomoćnika tužioca, a primjenom odrebi člana 84. stav
2. i 97. stav 4. Zakona o parničnom postupku.

Tokom postupka, sud je pročitao rješenje o administrativnoj zabrani VOLKSBANK BiH radi
obezbjeđenja ugovora o kreditu br.4158/04 od 26.04.2004.godine, potvrdu VOLKSBANK
BH br.3142/07 OJ 430/SŠ od 08.11.2007.godine sa ovlaštenjem za popunu mjenice od
30.04.2004.godine, te je izvršio uvid u kopiju uplatnica o izvršenim uplatama tužiteljice za
period od 27.12.2005.godine do 04.10.2007.godine u korist Volksbank DD Sarajevo .

Zasnivajući presudu na činjenicama i dokazima izvedenim tokom postupka, savjesnom i

brižljivom ocjenom svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, sud je donio presudu kao u
izreci iz sledećih razloga:

Uvidom u rješenje o administrativnoj zabrani Volksbank BH, sud je utvrdio da je na lična

primanja tužiteljice stavljena administrativna zabrana u korist navedene banke, a u svrhu
obezbjeđenja ugovora o kreditu br.4158/04 od 26.04.2004.godine.

Uvidom u potvrdu Volksbank BH br.3142/07 OJ 430/SŠ od 08.11.2007.godine, sud je utvrdio

da je tužiteljica u periodu od 28.12.2005.godine do 05.11.2007.godine, po osnovu mjeničnog
jemstva zaključenog između navedene banke i tužiteljice, uplatila putem administrativne
zabrane iznos od 3.240,00 KM za dužnika – korisnika kredita Mondom Miroslava, vlasnika
SZR „Sajdžija“ Bijeljina, a po osnovu ugovora o srednjoročnom kreditu br.458/04 od
26.04.2004.godine.

Uvidom u ovlaštenje za popunu mjenice od 30.04.2004.godine, sud je utvrdio da je tužiteljica,

kao jemac, ovlastila Volksbank BH DD Sarajevo da može bjanko potpisanu mjenicu br.AF
0808440 popuniti do visine dospjelih obaveza po ugovoru o srednjoročnom kreditu
br.4158/04 zaključen dana 26.04.2004.godine između navedene banke i Mondom Miroslava.

Uvidom u priložene uplatnice, sud je utvrdio da je tužiteljica u period od 27.12.2005.godine

do 04.10.2007.godine izvršila uplate u iznosu od 160,00 KM u korist Volksbank BH DD
Sarajevo po osnovu rata kredita br. K.4158/04 za Mondom Miroslava.
Na osnovu izloženog, među parničnim strankama je nesporno da je tuženi sa Volksbank BH
DD Sarajevo zaključio ugovor o kreditu, po kom ugovoru o kreditu se tužiteljica kao jemac
obavezala administrativnom zabranom izvršiti vraćanje kredita ukoliko to tuženi, kao glavni
dužnik to ne izvrši.

Članom 997. Zakona o obligacionim odnosima je određeno da se ugovorom o jemstvu jemac

obavezuje prema povjeriocu da će ispuniti punovažnu i dospjelu obavezu dužnika, ako to ovaj
ne učini. Na osnovu člana 998. istog Zakona, ugovor o jemstvu obavezuje jemca samo ako je
izjava o jemčenju učinjena u pismenoj formi. Isto tako, među strankama je nesporno, a to
proizilazi i iz pismenih dokaza da tuženi nije uredno izvršavao svoju obavezu po osnovu
ugovora o kreditu br.4158/04 od 26.04.2004.godine, zbog čega je povjerilac, odnosno
Volksbank BH izvršila aktiviranje aministrativne zabrane za tužiteljicu, kao jemca, pa je
tužiteljica po tom osnovu, a u periodu od 28.12.2005.godine do 05.11.2007.godine za tuženog
, kao dužnika i korisnika kredita, putem administrativne zabrane isplatila ukupan iznos od
3.240,00 KM. Da je tužiteljica izvršila uplatu navedenog iznosa, sud je utvrdio na osnovu
potvrde Volksbank BH od 08.11.2007.godine, priloženih uplatnica, a navedenu činjenicu
faktički ne osporava ni tuženi u svom odgovoru na tužbu.

Članom 1003. Zakona o obligacionim odnosima je određeno da na jemca, koji je namirio

povjeriočevo potraživanje, prelazi to potraživanje sa svim sporednim pravima i garancijama
njegovog ispunjenja. Članom 1013 istog Zakona je određeno da jemac, koji je isplatio
povjeriocu njegovo potraživanje, može zahtijevati od dužnika da mu naknadi sve što je
isplatio za njegov račun, kao i kamatu do dana dospjelosti.

Imajući u vidu navedene zakonske odredbe, kao i član 177. stav l. Zakona o parničnom
postupku, kojom odredbom je regulisano da sud može naložiti tuženom izvršenje određene
činidbe samo ako je ona dospjela do zaključenja glavne rasprave, te kako je nesporno da je
tužiteljica do momenta podnošenja tužbe dana 26.12.2007.godine za tuženog izvršila uplatu
iznosa od 3.240,00 KM, to je sud obavezao tuženog da tužiteljici isplati navedeni iznos sa
zakonskom zateznom kamatom od 16.03.2007.godine pa do isplate. Naime, tuženi je pored
glavnog duga obavezan tužiteljici platiti i zakonsku zateznu kamatu na isti na osnovu člana
277. Zakona o obligacionim odnosima, jer je evidentno da se tuženi nalazi u docnji sa
datumom 16.03.2007.godine, koji datum je naveden u tužbenom zahtjevu, a sud, na osnovu
člana 2. Zakona o parničnom postupku, odlučuje u granicama zahtjeva koji su stavljeni u
postupku.

U preostalom dijelu preko dosuđenog iznosa, sud je tužbeni zahtjev tužiteljice odbio kao
neosnovan, jer je isti preuranjen. Naime, shodno citiranim zakonskim odredbama, tužiteljica
ima pravo da zahtijeva da sud obaveže tuženog da plati samo one iznose koji su dospjeli, u
ovom slučaju do podnošenja tužbe, ali tužiteljica ne može tražiti i buduće iznose koje još
uvijek nije platila. To posebno proizilazi iz člana 1013. Zakona o obligacionim odnosima
kojom odredbom je decidno navedeno da jemac koji je isplatio povjeriocu njegovo
potraživanje, može zahtijevati od dužnika da mu naknadi sve što je isplatio za njegov račun
kao i kamatu od dana dospjelosti. Iz navedenog slijedi da tužiteljica, u slučaju budućih isplata
za tuženog po navedneom ugovoru o kreditu može posebnom tužbom tražiti da su obaveže
tuženi da izvrši vraćanje izvršenih uplata sa zakonskom zateznom kamatom od dana uplate pa
do konačne isplate.

Na osnovu člana 386. stav 2. i 387. Zakona o parničnom postupku, sud je donio odluku da
tuženi tužiteljici naknadi troškove parničnog postupka u punom iznosu, jer su svi troškovi bili
potrebni radi vođenja parnice, te je obavezao tuženoga da tužiteljici naknadi i troškove
parničnog postuka u iznosu od 1.350,00 KM koji troškovi se sastoje od naknade za
punomoćnika, za sastav tužbe u iznosu od 350,00 KM, naknade za pristup punomoćnika na 2
održana ročišta po 150,00 KM (tarifni broj 2 advokatske Tarife), te taksu na tužbu u iznosu od
500,00 KM i taksu na presudu u iznosu od 200,00 KM.

PRAVNA POUKA: S U D I J A,
Protiv ove presude dozvoljena je žalba Bojičić Radiša
Okružnom sudu Bijeljina, putem ovog suda
u roku od 30 dana od dana donošenja iste.