F I L O Z O F S K A

B I B L I O T E K A

Ureivaki

odbor

ALEKSANDAR KRON ZDRAVKO KUCINAR DUAN PAJIN MILO STAMBOLIC

FILOZOFIJA NAUKE
PRIREDIO

NEVEN SESARDI

NOLIT BEOGRAD

SADRAJ

I KORIJENI SUVREMENE FILOZOFIJE NAUKE 1. 2. 3. 4. H. E. H. P. Helmholtz: O porijeklu i znaenju geometrijskih aksioma Mach: Ekonomina priroda fizikalnog istraivanja Poincare: Je li znanost umjetna? Duhem: Fizikalna teorija i eksperiment 7 29 44 61

II NAUKA I FILOZOFIJA 5. P. Frank: Lanac koji povezuje znanost s filozofijom 6. P. Frank: Prekidanje lanca 7. J. J. C. Smart: Filozofija i znanstvena plauzibilnost 101 120 146

III ORTODOKSNO TUMAENJE NAUNIH TEORIJA 8. 9. 10. 11. R. C. H. H. Carnap: Metodoloka narav teorijskih pojmova G. Hempel: O standardnoj koncepciji" naunih teorija .. Feigl: Ortodoksno" gledanje na teorije Putnam: to teorije nisu 163 200 222 236

IV SPOR OKO NAUNE METODE 12. 13. 14. 15. K. R. Popper: Cilj nauke I. Lakatos: Historija nauke i njezine racionalne rekonstrukcije T. Kuhn: Naknadna razmiljanja o paradigmama L. Laudan: Sagledavanje naunog progresa sa stanovita reavanja problema 16 P. Feyerabend: Kako zatititi drutvo od nauke Napomena prireivaa 253 266 313 337 350 365

FILOZOFIJA NAUKE

I KORIJENI SUVREMENE FILOZOFIJE NAUKE

Hermann

von

Helmholtz:

O PORIJEKLU I ZNAENJU GEOMETRIJSKIH AKSIOMA

injenica da neka znanost moe postojati na takav nain i biti tako ustrojena kao to je to sluaj s geometrijom, oduvijek je u najveoj mjeri zaokupljala pozornost sviju onih koji su osjeali zanimanje za principijelna pitanja spoznajne teorije. Nijedna se od grana ljudske znanosti ne doima tako cjelovito stvorenom, poput Minerve koja je naoruana iskoila iz glave Zeusove, nema nijedne meu njima pred ijom bi se nemilosrdnom egidom proturjeje i dvojba toliko bojale upraviti svoj pogled. Pri tom joj ni u kom sluaju nije pripao tegoban i dugotrajan zadatak prikupljanja iskustvenih injenica, kao to to moraju initi prirodne znanosti u uem smislu, ve je iskljuiv oblik njezina znanstvenog postupka dedukcija. Zakljuak proizlazi iz zakljuka, a da nitko zdravoga razuma ne sumnja da ta geometrijska naela moraju pronai svoju neobino praktinu primjenu u stvarnosti koja nas okruuje 0 Mjernitvo i arhitektura, umijee strojogradnje i matematika fizika preraunavaju neprekidno prostorne odnose najrazliitijih vrsta prema geometrijskim stavovima; one oekuju da se uspjeh njihovih konstrukcija i pokusa pokori njihovim proraunima i jo nije zabiljeen sluaj da su se prevarile u tom oekivanju, uz preduvjet, dakako, da su raunale ispravno i s dostatnim podacima. Tako se i injenica da.geometrija postoji i to omoguava, u sporu oko onog pitanja koje tvori jezgru svih suprotnosti filozofskih sistema, uvijek upotrebljavala da bi se na nekome prominentnom primjeru pokazalo kako spoznavanje stavova realnog sadraja jest mogue bez odgovarajueg temelja uzetog iz iskustva. Naime, kod odgovora na Kantovo uveno pitanje: Kako su mogui sintetiki stavovi a priori?", geometrijski aksiomi tvore upravo one primjere koji, ini se, najevident-

nije pokazuju da su sintetiki stavovi uope a priori mogui. Po njemu je, nadalje, okolnost, to takvi stavovi postoje i s nunou se nameu naem uvjerenju, dokaz za to da je prostor a priori data forma svakog vanjskog opaaja. Time on, kako se ini, za tu, a priori datu formu ne trai samo karakter isto formalne i po sebi besadrajne sheme, u koju bi se uklopio bilo koji sadraj iskustva, nego ukljuuje i stanovite osobitosti sheme koje prouzrouju da samo neki, na stanovit nain zakonski ogranien sadraj moe u nju ui i postati opaIjivim 1 . Upravo je taj spoznajnoteorijski interes geometrije ono to mi daje hrabrosti da govorim o geometrijskim stvarima na nekom skupu kojega su sudionici samo malim dijelom uli u matematike studije dublje no to je pruila kolska nastava. Na sreu e i ono geometrijskih znanja to se obiava predavati u gimnazijskoj nastavi, biti dovoljno da vam razjasnim barem smisao stavova o kojima namjeravam govoriti. Namjera mi je, naime, izvijestiti o nizu novijih, meusobno povezanih matematikih radova koji se odnose na geometrijske aksiome, njihove odnose s iskustvom i na pitanje da li je logiki mogue zamijeniti ih drugima. Budui da su originalni radovi matematiara o toj temi navedimo prvo dokaze za strunjaka na podruju koje zahtijeva veu mo apstrahiranja od bilo kojega drugog nematematiaru prilino nepristupani, pokuat u da i takvome zorno prikaem o emu se radi. Ne trebam zacijelo niti spominjati da moja objanjenja nemaju namjeru da dokazuju ispravnost novih uvida. Trai li netko, pak, takav dokaz, morat e si dati truda i prouiti originalne radove. (_Tko jednom kroz vrata prvih elementarnih stavova ue u geometriju, tj. u matematiko uenje o prostoru, na svome e daljnjem putu naii na onaj neprekinut lanac zakljuaka o kojima sam ranije govorio i putem kojih sve raznolikiji i zamreniji prostorni oblici dobivaju svoje zakone.v Ali u onim su prvim elementima postavljeni neki stavovi za koje sama geometrija tvrdi da ih se ne moe dokazati; da mora raunati jedino s tim da e svatko tko razumije smisao tih stavova pri1 U svojoj knjizi Vber ie Grenzen der Philosophie W. Tobias tvrdi da su stavovi slinog smisla, koje sam ranije spomenuo, nerazumijevanje Kantova miljenja. Ali Kant posebno navodi stavove da je prava linija najkraa (Kritika istog uma), da prostor ima tri dimenzije, da je izmeu dviju toaka mogu samo jedan pravac, kao stavove koji a priori izraavaju uvjete osjetilnog opaanja". No, da li su ti stavovi izvorno dati u prostornom opaanju ili, pak, ono daje samo uporita iz kojih razum takve stavove moe a priori razvijati, na to moj kritiar polae vrijednost, ovdje uope nije vano.

znati njihovu ispravnost. To su takozvani geometrijski aksiomLj U njih, primjerice, spada stav da ako se najkraa linija, koja se moe povui izmeu dviju toaka, naziva pravcem, tada izmeu dviju toki moe postojati samo jedan, a ne dva takva razliita pravca. Postoji, nadalje, aksiom da se kroz bilo koje tri toke u prostoru, koje ne lee na pravcu, moe povui ravnina, tj. povrina u koju sasvim ulazi svaki pravac koji povezuje dvije njezine toke. Slijedei, mnogo raspravljani aksiom kae nam da se kroz toku, koja se nalazi van nekoga pravca, moe povui samo jedan, a ne dva razliita pravca koji bi bili paralelni s onim prvim. Paralelnima se nazivaju dva pravca koji lee u istoj ravnini i nikada se ne sijeku ma koliko ih se produljivalo. Osim toga, geometrijski aksiomi iskazuju stavove koji odreuju broj dimenzija prostora i njegovih povrina, crta i toaka, i objanjavaju pojam kontinuiteta tih likova, npr. stavovi da je granica nekog tijela povrina, povrine pak linija, a linije toka, dok je toka nedjeljiva; nadalje, stav da se kretanjem jedne toke opisuje linija, kretanjem linije, pak, linija ili povrina, kretanjem povrine povrina ili tijelo, dok se kretanjem tijela uvijek opisuje samo tijelo. Otkuda, dakle, takvi stavovi, neoborivi i bez dvojbe ispravni, na polju znanosti gdje se sve drugo dade pokoriti vladavini zakljuka? Jesu li oni naslijee iz boanskog izvora naeg uma, kao to to misle idealistiki filozofi, ili, pak, otroumnost dosadanjih matematiara nije bila dovoljna da se pronae dokaz? Svaki e novi prouavalac geometrije, dakako, pokuati da se s velikim marom baci na tu znanost i da bude onaj sretnik koji e nadmaiti sve svoje prethodnike. I pravino je da se svatko na tome iznova okuava; jer, kod sadanjeg se stanja stvari u nemogunost dokaza moglo uvjeriti jedino neplodnou vlastitih pokuaja. S vremena na vrijeme, na alost, ponovo se pojavljuju mudrijai koji se tako dugo i duboko zapliu u zamrene zakljuke sve dok vie ne mogu otkriti greke koje su poinili, a uvjereni su da su stvar razrijeili. Posebno je stav o paralelama izazvao velik broj prividnih dokaza. Najvea se tekoa u tim istraivanjima sastojala, i jo uvijek se sastoji, u tome to se logino izvoenje pojmova olako brkalo s rezultatima svakodnevnoga iskustva kao prividnim nunostima miljenja, sve dok je jedina geometrijska metoda bila Euklidova metoda intuicije. Naime, izuzetno je teko da se na tome putu uvijek bude na istu da li se pri koracima, koje se propisuje za izvoenje dokaza, nehotice i ne znajui ne oslanja na neke iskustvene najopenitije rezultate kojima nas je ve praktiki nauila izvodivost stanovitih propisanih dijelova tog postupka. ^Dobro kolovan geometar kod

svake e se pomone linije, koju povue radi nekog dokaza, upitati da li e uvijek biti mogue da se povue linija traene vrste. Poznato je da konstrukcijski zadaci igraju vanu ulogu u sistemu geometrije. Povrno promatrano izgledat e oni kao praktine primjene koje su postavljene radi vjebanja uenika. U stvari, njima se potvruje postojanje stanovitih likova. Oni pokazuju da su toke, pravci ili krugovi onakvi kakvi se trae u zadatku, mogui ili pod svim uvjetima ili odreuju eventualne iznimke. Toka, "o kojoj e se raditi u slijedeim istraivanjima bitno je te vrste. Osnova svih dokaza u Euklidovoj metodi dokaz je kongruencije dotinih linija, kutova, ravninskih likova, tijela itd. Da bismo kongruenciju zorno prikazali, valja si predstaviti da se ti geometrijski likovi meusobno pribliuju, a da pritom, dakako, ne mijenjaju svoj oblik i dimenzije. Da je to u stvari mogue i izvedivo, svi smo iskusili jo u djetinjstvu. elimo li, meutim, nunosti miljenja zasnovati na toj ideji slobodne pokretljivosti vrstih prostornih likova nepromjenljiva oblika na bilo kojem mjestu u prostoru, morat emo se zapitati da li ta ideja ne ukljuuje i neku logiki nedokazanu pretpostavku. Vidjet emo kasnije da je to doista sluaj i da ukljuuje u sebi jednu vrlo znaajnu pretpostavku. Ako je tome tako, tada se svaki dokaz o kongruenciji zasniva na jednoj samo iz iskustva uzetoj injenici. Navodim ova razmiljanja na poetku s namjerom da pokaem na kakve emo se sve potekoe namjeriti kod potpune analize svih pretpostavki koje su sadrane u metodi intuicije. Njih emo izbjei ako na istraivanje principa primijenimo analitiku metodu koju je razradila novija algebarska geometrija. itavo izvoenje algebarskog rauna ista je logika operacija; ono ne moe rezultirati nikakvom vezom meu veliinama iz tog rauna koja ve nije sadrana u jednadbama koje obrazuju ishodite tog rauna. Spomenuta novija istraivanja stoga se skoro iskljuivo provode pomou isto apstraktne metode analitike geometrije. Sada uostalom, nakon to se apstraktna metoda upoznala s tokama o kojima se ovdje radi, moi emo dati miljenje o tim tokama; najbolje e biti da se pri tom ograniimo na neko ue podruje no to je na prostorni svijet. Zamislimo i to nee biti logiki nemogue da postoje neka razumna bia u samo dvije dimenzije koja ive i kreu se po povrini bilo kojega vrstog tijela. Pretpostavimo, nadalje, da ona ne posjeduju sposobnost zapaanja bilo ega van te povrine, ve samo unutar povrine po kojoj se kreu. Ako bi takva bia obrazovala svoju geometriju, svome bi prostoru, dakako, pri-

10

pisala samo dvije dimenzije. Utvrdila bi, nadalje, da toka koja se kree opisuje liniju, a linija koja se kree povrinu, io bi za njih bio najpotpuniji lik u prostoru koji bi imali. Ona si ne bi mogla stvoriti predodbu o prostornom liku koji bi nastao ako bi neka povrina izala iz svog prostora, kao to si ni mi ne moemo stvoriti predodbu o nekom liku koji bi nastao izlaenjem nekog tijela iz nama poznatog prostora. Pod esto zloupotrebljavanim izrazom predoavanja" ili mogunosti zamiljanja kako se neto dogaa", razumijem i ne vidim kako bi se pod tim moglo razumjeti bilo ta drugo, a da se ne izgubi svaki smisao tog izraza da si moemo zamisliti niz osjetilnih utisaka koje bismo imali ako se tako neto dogaalo u nekome pojedinanom sluaju. Ako nije poznat nijedan osjetilni utisak koji bi se odnosio na takav dogaaj koji nikada nije zapaen i kakav bi nama bio pomak u etvrtu dimenziju a onim plonim biima u treu, nama poznatu dimenziju prostora, tada takvo predoavanje" i nije mogue, isto kao to nije mogue da bi si neki od djetinjstva slijep ovjek mogao predoiti" boje, pa ak i ako bi mu se boje pojmovno opisalo. Ona bi plona bia, nadalje, u svome plonom prostoru mogla povui i najkrae linije. Ne bi to nuno morali biti ba pravci u naem smislu rijei, ve ono to bismo u geometrijskoj terminologiji nazvali geodetskim linijama povrine na kojoj ona bia ive, linijama kakve opisuje napeta nit koju se poloi na povrinu i koja potom po njoj moe nesmetano kliziti. Dopustit u si da takve linije odsada nazivam najpravijim linijama oznaene povrine (odnosno nekoga datog prostora) kako bih time naglasio njihovu analogiju s pravcem u ravnini. Nadam se da u tim izrazom navedeni pojam pribliiti svojim sluateljima koji nisu matematiari, a da pri tom ne doe do zabune. Ako bi, dakle, bia te vrsti ivjela u nekoj beskonanoj ravnini, zamislila bi upravo onakvu geometriju kakva je sadrana u naoj planimetriji. Ustvrdila bi da je izmeu dviju toaka mogu samo jedan pravac, da se kroz neku toku, koja lei van tog pravca, moe povui samo jedan, njemu paralelan pravac, da se ba pravci mogu produbljivati u beskonanost, a da im se krajevi ponovo ne susretnu, itd. Njihov bi prostor mogao biti beskonano protegnut, no kada bi i dola do granica svoga kretanja i opaanja, ta bi si bia mogla zorno predoiti i nastavak preko tih granica. U toj bi im se predodbi njihov prostor uinio beskonano protegnutim, kao to se nama ini na, iako mi svojim tijelom ne moemo napustiti zemlju i iako na pogled ne dopire dalje od vidljivih zvijezda stajaica.

11

No, inteligentna bi bia te vrsti mogla ivjeti i na povrini neke kugle. Njihova bi najkraa i najpravija linija izmeu dviju toaka bio luk najveeg kruga koji se moe povui kroz dotine toke. Pri tom se svaki krug, koji prolazi kroz dvije date toke, dijeli u dva dijela. Ako su ta dva dijela nejednake duljine, manji e od njih biti jedini najkrai pravac na kugli koji postoji izmeu dviju toaka. Ali i drugi vei luk istoga najveeg kruga je geodetska ili najpravija linija, tj. svaki manji njegov dio najkraa je linija izmeu dviju njegovih krajnjih toaka. Zbog te okolnosti ne moemo pojam geodetske ili najpravije linije brzopleto identificirati s pojmom najkrae linije. Ako su obje navedene toke krajnje toke istog promjera kugle, tada sve ravnine koje prolaze kroz taj promjer, na kuglinoj povrini tvore polukrugove koji su svi najkrae linije izmeu dviju krajnjih toki. U takvom sluaju, dakle, postoji beskonano mnogo meusobno jednakih najkraih linija izmeu dviju datih toaka. Time aksiom, da izmeu dviju toaka postoji samo jedna najkraa linija, za stanovnike kugle ne bi vaio bez stanovitog izuzetka. Tako stanovnici kugle ne bi poznavali paralelne pravce. Oni bi tvrdili da se bilo koje dvije najpravije linije, ako ih se dovoljno produi, naposljetku ne bi morale sjei samo u jednoj, nego u dvije toke. Zbroj kutova u jednom trokutu uvijek bi bio vei nego od dvaju pravih kutova, i bio bi tim vei to je vea povrina trokuta. Upravo bi im stoga i nedostajao pojam geometrijske slinosti veih i manjih likova iste vrste. Jer, vei trokut nuno mora imati kutove razliite od manjega. Njihov bi prostor bio bez granica, ali bi se ustanovilo da je konaan ili barem da se kao konaan mora predoiti. Jasno je da bi bia na takvoj kugli uz iste logike sposobnosti morala izgraditi sasvim drukiji sistem geometrijskih aksioma od bia u ravnini, a i od nas samih u naemu trodimenzionalnom prostoru. Ovi nam primjeri ve pokazuju da bi bia, ije bi intelektualne moi sasvim odgovarale naima, izgradila i razliite geometrijske aksiome, i to u skladu s prostorom u kojem ive. Poimo, meutim, dalje. Zamislimo da razumna bia ive na povrini nekoga jajolikog tijela. Izmeu triju toaka takve povrine moglo bi se povui najkrae linije i na taj nain konstruirati trokut. No, ako bi se pokualo da se na razliitim mjestima te povrine konstruira kongruentne trokute, pokazalo bi se da u sluaju kada dva trokuta imaju jednake stranice, njihovi kutovi ne bi bili jednaki. Na iljatijem kraju jajeta zbroj kutova u trokutu bi se vie razlikovao od dvaju pravih kutova nego kod trokuta istih stranica na tupij em

12

kraju jajeta; odatle proizlazi da se na takvoj povrini ni tako jednostavan lik poput trokuta ne bi s jednoga na drugo mjesto mogao kretati bez promjene svog oblika. Pokazalo bi se, takoer, da bi se u sluaju, kada bi se na razliitim mjestima takve povrine konstruirali krugovi istih polumjera (kojih bi se duljina uvijek mjerila najkraim linijama uzdu povrine), njihova periferija na tupom kraju ispala veom nego na otrijem. Odatle, nadalje, proizlazi da je posebna geometrijska osobina neke povrine to da se likovi, koji u njoj lee, mogu slobodno kretati bez promjene svih svojih, uzdu povrine izmjerenih linija i kutova, kao i da to nee biti sluaj na svakoj vrsti povrine. Na uvjet pod kojim neka povrina ima tu vanu osobinu, ukazao je jo Gauss u svome vanom radu o zakrivljenosti povrina. Uvjet je, naime, da je ono to je on nazvao mjerom zakrivljenosti" (naime, reciprona vrijednost proizvoda dvaju glavnih polumjera zakrivljenosti), jednake veliine na cijeloj povrini. Gauss je istodobno dokazao da se ta mjera zakrivljenja ne mijenja savijanjem povrine, ukoliko se pri tom u nekom dijelu ne rastegne ili suzi. Moemo tako ravan list papira saviti u cilindrian ili stoast oblik (tuljac), a da se pri tom ne promijene razdaljine koje su izmjerene na povrini lista. Isto emo tako moi polukuglinu polovinu svinjskoga mjehura saviti u oblik vretena, a da pri tom ne promijenimo izmjerene razdaljine na toj povrini. Geometrija e, dakle, u nekoj ravnini biti jednaka onoj na povrini cilindra. Moramo si jedino u potonjem sluaju predoiti da se neogranieno mnogo slojeva te povrine, poput slojeva zavijenog lista papira, nalaze jedan iznad drugoga i da se svakim punim prolaskom oko opsega cilindra dolazi u drugi sloj, sloj koji je razliit od onoga u kojem smo se ranije nalazili. Ove su opaske potrebne da bih vam mogao predoiti vrstu povrine ija je geometrija sasvim slina geometriji ravnine, ali za koju, meutim, ne vrijedi aksiom o paralelnim pravcima. To je neka vrsta zakrivljene povrine koja se u geometrijskom smislu ponaa suprotno od kugle i koju je stoga istaknuti talijanski matematiar Beltrami 2 , koji je ispitivao njezina svojstva, nazvao pseudosferinom povrinom. Radi se o sedlastoj povrini od koje se u naem prostoru mogu suvislo prikazati samo ogranieni komadi ili isjeci koje se, meutim, moe zamisliti da se u svim smjerovima ire u beskonanost budui da se
Saggio di Interpretazione della Geometria Non-Euclidea, Napulj 1868. Teoria fondamentale degli Spazii di Curvatura costante, Annali di Matematica, ser. II, tom. II, str. 232255.
2

// . (( M n u * TScf f s )l mM / t V,

za svaki komad, koji se nalazi na granici konstruiranog dijela povrine, moe zamisliti da se vrati natrag prema sredini i da se potom nastavlja. Pomaknuti komad povrine moe pri tom promijeniti svijenost, ali ne i svoje dimenzije, kao to se moe amo-tamo pomicati list papira na stocu koji smo dobili svijanjem neke ravnine u oblik tuljca. Takav se list papira posvuda prilagoava povrini stoca, ali se mora jae za viti blizu vrha, a iznad vrha se vie ne moe pomicati tako da ostane prilagoen postojeem stocu i njegovom idealnom nastavku s one strane vrha. Kao ravnina i kugla i pseudosferine povrine su konstantne zakrivljenosti tako da svaki njihov dio moe potpuno prianjati na svako drugo mjesto te povrine i da se, dakle, svi likovi, koji su konstruirani na jednome mjestu na povrini, mogu prenijeti na bilo koje drugo mjesto u potpuno kongruentnom obliku i sa svim potpuno jednakim dimenzijama koje se nalaze u samoj povrini. Mjera zakrivljenosti, kako ju je zamislio Gauss, koja je za kuglu pozitivna, a za ravninu jednaka nuli, imala bi kod pseudosferinih povrina konstantnu, negativnu vrijednost budui da dvije glavne zakrivljenosti neke sedlaste povrine svoju konkavnost okreu na suprotne strane. Isjeak neke pseudosferine povrine moe se, primjerice zavinut, prikazati kao unutranja povrina prstena. Zamislimo li da se povrina, kakva je aabb na si. 1, okrene oko svoje osi simetrije AB, dobije se takva prstenasta pseudosferina povrina koju opisuju lukovi ab. Oba dijela povrine iznad aa i ispod bb sve otrijim bi se savijanjem zakretali prema vani sve dok povrina ne bi stajala okomito prema osi i tamo bi beskonanom zakrivljenou zavrila na rubu. Jedna bi se polovina neke pseudosferine povrine mogla zaviti u oblik
A

Slika 1

Slika 2

14

ae za pjenuac s beskonano produenom, sve tanjom noicom (si. 2). No, ta je povrina na jednoj strani uvijek nuno ograniena otrim rubom, preko kojega se neposredno ne moe kontinuirano nastaviti. Jedino tako da zamislimo da je svaki pojedini dio ruba izrezan i da ga se pomie po povrini prstena ili ae, moe ga se dovesti do mjesta drukijeg savijanja, na mjesta na kojima je mogue nastavljanje tog komada. Na taj se nain i najpravije linije pseudosferine povrine mogu beskonano produivati. One se ne vraaju, kao kod kugle sebi samima, ve je, kao to je to kod ravnine, izmeu dviju zadatih toaka mogua samo jedna najkraa linija. Ali aksiom o paralelama ne vrijedi. Ako su na povrini zadati jedna najpravija linija i jedna toka van nje, moi e se kroz tu toku povui itav snop najpravijih linija od kojih nijedna nee sjei zadatu liniju, pa i ako ih se produi u beskonanost. Sve su to linije koje se nalaze izmeu dviju najpravijih linija kojima je cio snop omeen. Jedna e od njih susresti nau zadanu liniju ako je se produi u beskonanost na jednoj strani, a druga produi li je se na drugu stranu. Takav geometrijski sistem, koji iskljuuje aksiom o paralelama, razradio je po sintetikoj Euklidovoj metodi jo 1829. godine N. J. Lobaevski, matematiar iz Kazana 3 . Pokazalo se da je taj sistem mogue provesti konzekventno i neproturjeno kao i Euklidov. Ta se geometrija u potpunosti podudara s pseudosferinim povrinama koje je nedavno razvio Beltrami. Odavde vidimo kako pretpostavka, da se neki lik moe kretati u svim smjerovima bez ikakve promjene svojih dimenzija koje lee u ravnini, u geometriji dviju dimenzija neku povrinu karakterizira kao ravninu, kuglu ili pseudosferinu povrinu. Aksiom, po kojem izmeu dviju toaka postoji uvijek samo jedna najkraa linija, razlikuje ravninu i pseudosferinu povrinu od kugle, a aksiom o paralelama odvaja povrinu od pseudosfere. Ta su tri aksioma, dakle, nuna i dovoljna da se povrinu, na koju se Euklidova planimetrija odnosi, oznai ravninom za razliku od svih ostalih dvodimenzionalnih prostornih likova. Razlika izmeu geometrije u ravnini i geometrije na povrini kugle odavno je ve postala jasna i zorna, no misao se aksioma o paralelama mogao shvatiti tek nakon to je Gauss razvio pojam povrina koje se savijaju bez istezanja, a time i pojam moguega beskonanog nastavljanja pseudosferinih povrina. Nastanjujui trodimenzionalni prostor i raspolaui osjetilnim organima za opaanje tih dimenzija mi si moemo
3

Prinzipen der Geometrie, Kazan 18291830.

15

zorno predoiti razne sluajeve u kojima bi ona dvodimenzionalna bia izgraivala svoj opaaj prostora, budui da u tu svrhu samo svoje vlastite opaaje moramo ograniiti na jedno ue podruje. Jer, lako je zanemariti opaaje kojima raspolaemo; teko je, meutim, stvoriti osjetilnu predodbu o opaaj ima za koje ne nalazimo niega analognog u svome iskustvu. No, preemo li na prostor od tri dimenzije, bit emo zaprijeeni u svojoj predodbenoj moi zbog strukture naih organa i iskustava koja smo pomou njih stekli i koja odgovaraju jedino prostoru u kojem ivimo. Postoji, meutim, jo jedan put znanstvenog pristupa geometriji. Naime, svi su nama poznati prostorni odnosi mjerljivi, tj. moe ih se svesti na odreivanje veliina (duljina linija, kutova, povrina, volumena). Stoga se upravo i zadaci geometrije mogu rijeiti tako da se iznau metode raunanja kojima bi se nepoznate prostorne veliine izvodile iz poznatih. To se dogaa u analitikoj geometriji u kojoj se sa svim prostornim likovima postupa jedino kao s veliinama i koje se odreuje pomou drugih veliina. Cak i nai aksiomi govore o prostornim veliinama. Prava se linija definira kao najkraa izmeu dviju toaka to je, zapravo, kvantitativno odreenje. Aksiom o paralelama izrie: ako se dva pravca ne sijeku u istoj ravnini (ako su paralelni), onda e izmjenini odnosno suprotni kutovi na treem pravcu, koji ih sijee, biti jednaki. Ili se to, pak, formulira ovako: zbroj kutova u svakom trokutu jednak je zbroju dvaju pravih kutova. I to su kvantitativna odreenja. Moe se, dakako, poi i od shvaanja prostora po kojem se poloaj svake toke u odnosu na bilo koji fiksni lik u prostoru (koordinatni sistem) moe odrediti mjerenjima bilo kojih veliina; pri tom treba utvrditi koje su posebne karakteristike naega prostora (kako se pokae pri mjerenjima koja stvarno valja provesti) i da li se po nekima od njih prostor razlikuje od drugih protegnutih veliina sline vrste. Tim je putem prvi krenuo Riemann 4 u Gottingenu, ali ga je smrt prerano otrgnula od znanosti. Osobita je prednost njegova puta u tome da su sve operacije, koje se u njemu pojavljuju, ista izraunavanja veliina pri emu je sasvim iskljuena opasnost da bi se uobiajene injenice opaanja mogle nametnuti kao nunosti miljenja. Broj mjerenja koji je potreban da bi se odredio poloaj neke toke jednak je broju dimenzija dotinog prostora. U
4 Vber die Hypothesen tvelche der Geometrie zu Grunde liegen. habilitacijska radnja od 10. juna 1854 (Abhandlungen der konigl. Gesellschaft zu Gottingen, sv. XIII).

16

liniji je dovoljan razmak od neke fiksne toke, dakle jedna veliina, u povrini se moraju navesti i razmaci od dviju fiksnih toki; u prostoru, pak, od triju; ili emo, kao na zemlji, navesti geografsku duinu, irinu i nadmorsku visinu, ili, kao to je to uobiajeno u analitikoj geometriji, razmake od triju koordinatnih ravnina. Neki sistem razlika, u kojem se ono pojedinano moe odreivati pomou n mjerenja Riemann naziva n-struko protegnutim skupom ili skupom od n dimenzija. Time je, dakle, nama poznat prostor u kojem ivimo trostruko protegnuti skup toaka, povrina je dvostruki, a pravac jednostruki, kao i vrijeme. I sistem boja tvori trostruki skup, ukoliko se svaka boja, prema ispitivanjima Thomasa Younga i Clerka Maxwella 5 , moe prikazati kao mjeavina triju temeljnih boja tako da se od svake uzme odreena koliina. Takve se mjeavine i mjerenja moe izvesti zvrkom boja. Sistem jednostavnih zvukova 6 mogli bismo, takoer, promatrati kao dvodimenzionalni skup, ukoliko ih razlikujemo samo po visini i jaini, a zanemarimo boju zvuka. To poopaVanje pojma vrlo je pogodno da se pokae po emu se prostor razlikuje od drugih trodimenzionalnih skupova. Iz svakodnevnog nam je iskustva poznato da u prostoru moemo usporediti vertikalni razmak dviju toki s horizontalnim razmakom dviju toki na podu, budui da moemo jedno mjerilo upotrijebiti prvo za jedan par toaka, a potom i za drugi. Neemo, meutim, moi da razmak dvaju tonova iste visine, a razliita intenziteta, usporedimo s razmakom dvaju tonova istog intenziteta, a razliite visine. Riemann je takvim razmatranjima pokazao da je bitna osnova svake geometrije izraz kojim se opisuje udaljenost dviju toaka, od kojih se svaka moe nalaziti u proizvoljnom smjeru prema drugoj, i to zapoinjui s infinitezimalnim intervalom. Za taj je izraz on iz analitike geometrije uzeo opi oblik7, oblik koji ostavlja otvorenim kakvim je mjerenjima dat poloaj svake toke. On je, nadalje, pokazao da ona vrsta slobode kretanja bez promjene oblika, koja pripada tijelima u naem prostoru, moe postojati jedino ako stanovite veliine koje proizlaze iz rauna 8 i koje se, u vezi s odnosima na povrinama, reduciraju na Gaussovu mjeru povrinske zakrivljenosti imaju posvuda jednaku vrijednost. Upravo stoga Riemann te veliine, kada za neko odreeno mjesto imaju
V. Helmholtzove Vortrage und Reden, sv. I, str. 307. Vortrage und Reden, sv. I, str. 141. Npr., za kvadrat razmaka dviju beskonano bliskih toaka homogenu funkciju drugog stupnja diferencijala njihovih koordinata. 8 To je algebarski izraz i sastavljen je od koeficijenata pojedinih lanova u izrazu za kvadrat razmaka dviju susjednih toaka i njihovih diferencijalnih koeficijenata.
7 5 6

17

istu vrijednost u svim smjerovima, i naziva mjerom zakrivljenosti dotinoga prostora na tome mjestu. Da se uklone svi nesporazumi htio bih jo samo napomenuti da je ta tzv. mjera zakrivljenosti prostora zapravo veliina do koje se dolo isto analitikim putem i da se njezino uvoenje ni u kom sluaju ne zasniva na nekom sugeriranju odnosa koji bi imali smisla samo u osjetilnom opaanju. Ime je uzeto samo kao kratka oznaka jednoga zamrenog odnosa u sluaju kada oznaenoj veliini odgovara osjetilno opaanje. Kada ta mjera zakrivljenosti prostora ima posvuda vrijednost nule, takav prostor posvuda odgovara Euklidovim aksiomima. U tom ga sluaju moemo nazvati ravnim prostorom za razliku od drugih prostora koji se mogu analitiki konstruirati i koje se moe nazvati zakrivljenima budui da njihova mjera zakrivljenosti ima vrijednost razliitu od nule. Za prostore potonje vrste analitika se geometrija moe razraditi isto tako cjelovito i u sebi konzekventno kao i obina geometrija naega stvarno postojeeg ravnog prostora. Ako je mjera zakrivljenosti pozitivna, dobit emo sferini prostor, u kojem se najpravije linije vraaju u sebe i u kojem nema paralela. Takav bi prostor, kao i povrina kugle, bio neogranien, ali ne i beskonano velik. Negativna konstantna mjera zakrivljenosti daje, suprotno tome, pseudosferian prostor u kojem se najpravije linije produuju u beskonanost, a u svakoj se najravnijoj povrini kroz svaku toku moe povui snop najpravijih linija koje ne sijeku neku drugu najpraviju liniju te povrine. Beltrami 9 je potonje odnose uinio pristupanima opaanju tako to je pokazao kako se toke, linije i povrine nekoga trodimenzionalnog pseudosferinog prostora moe u unutranjosti neke kugle Euklidova prostora predstaviti tako da svaka najpravija linija pseudosferinoga prostora u kugli bude zastupljena pravcem, a da svaka najravnija povrina tog prostora bude u kugli zastupljena ravninom. Sama povrina kugle odgovara pri tom beskonano udaljenim tokama pseudosferinoga prostora; njegovi razliiti dijelovi onako kako su predstavljeni u kugli sve e se vie smanjivati to su blii povrini kugle i to jae u smjeru kuglinih polumjera, nego okomito na njih. Pravci u kugli, koji se sijeku tek izvan povrine kugle, odgovaraju najpravijim linijama pseudosferinoga prostora koji se uope ne sijeku. Time se ispostavilo da prostor, promatra li ga se kao podruje mjerljivih veliina, ni u kom sluaju ne odgovara najTeoria fondamentale degli Spazii di Curvatura di Matematica, ser. II, tom II, fasc. III, str. 232255.
9

costante.

Annali

18

openitijem pojmu nekog trodimenzionalnog skupa, nego zadobiva i posebna odreenja koja su uvjetovana potpuno slobodnom pokretijivou vrstih tijela nepromijenjena oblika po svim mjestima i uz sve mogue promjene smjera te, nadalje, posebnom vrijednou mjere zakrivljenosti, koja je za stvarno postojei prostor jednaka nuli, ili se barem svojom vrijednou vidno ne razlikuje od nule. Ova zadnja konstatacija sadrana je u aksiomima o pravcima i paralelama. Dok je Riemann na to novo podruje doao polazei od najopenitijih temeljnih pitanja analitike geometrije, ja sam do slinih zakljuaka doao dijelom istraivanjima prostornog prikaza sistema boja, dakle usporeivanjem trostruko protegnutog skupa s nekim drugim, a dijelom istraivanjima o porijeklu nae vizualne mjere za razdaljine u vidnom polju. Riemann je poao od gore spomenutog algebarskog izraza, koji udaljenost dviju beskonano bliskih toaka prikazuje u najopenitijem obliku; taj mu je izraz bio temeljnom pretpostavkom i iz njega je izveo stavove o pokretljivosti vrstih likova; ja sam, meutim, poao od injenice opaanja, da je kretanje vrstih likova u naem prostoru mogue uz onaj stupanj slobode koji poznajemo, a iz te sam, pak. injenice izveo nunost onoga algebarskog izraza koji Riemann uzima kao aksiom. Pretpostavke, na kojima sam morao zasnovati raun, bile su slijedee. Prvo da bi raunanje uope bilo mogue mora se pretpostaviti da se poloaj svake toke A u odnosu na odreene prostorne likove koji se smatraju nepromjenljivima i krutima moe odrediti mjerenjima nekih prostornih veliina, bilo linija, bilo kutova meu linijama ili, pak, kutova meu povrinama itd. Mjerenja koja su potrebna za odreivanje poloaja toke A zovemo njezinim koordinatama. Broj koordinata potrebnih za potpuno odreivanje poloaja svake toke odreuje broj dimenzija dotinoga prostora. Pretpostavlja se i da se prostorne veliine, koje se upotrebljavaju kao koordinate, kontinuirano mijenjaju kod kretanja toke A. Drugo, valja odrediti definiciju nekoga krutog tijela, odnosno krutog sistema toaka i to tako da se usporeivanje prostornih veliina moe provesti kongruencijom. Budui da ovdje jo uvijek ne moemo pretpostaviti nikakve specijalne metode za mjerenje prostornih veliina, naa se definicija isprva moe dati jedino slijedeom osobinom: izmeu koordinata bilo kojih dviju toaka, koje pripadaju nekome krutom tijelu, mora postojati jednadba koja, bez obzira na kretanje tijela, izraava konstantan prostorni odnos dviju toaka (koji se naposljetku pokazuje kao njihova razdaljina), i koji je jed2* 19

nak za kongruentne parove toaka. Kongruentni su, meutim, takvi parovi toaka koji se sukcesivno mogu poklapati s istim krutim parom toaka u prostoru. Unato svojoj, naoko neodreenoj formulaciji ukljuuje ova definicija izuzetno vane posljedice budui da e kod rasta broja toaka mnogo bre rasti broj jednadbi nego broj koordinata kojima su one odreene. Pet toaka, A, B, C, D, E, daje deset razliitih parova toaka: AB, AC, AD, AE, BC, BD, BE, CD, CE, DE, deset jednadbi, dakle, koje u trodimenzionalnom prostoru sadre petnaest promjenljivih koordinata, od kojih est mora biti nespecificiranih ukoliko sistem od pet toaka treba biti mogue slobodno kretati i rotirati. Pomou onih deset jednadbi se, dakle, moe odrediti samo devet koordinata koje bi bile ovisne o onih est promjenljivih. Kod est toaka dobit emo petnaest jednadbi za dvanaest promjenljivih veliina, kod sedam toaka dvadesetjednu jednadbu za petnaest veliina itd. Sada emo, meutim, moi da iz n meusobno neovisnih jednadbi odredimo n veliina koje se u njima pojavljuju. Ako imamo vie od n jednadbi, morat emo one prekobrojne sami izvoditi iz prvih n. Odatle slijedi da jednadbe, koje postoje meu koordinatama svakog para toaka nekoga krutog tijela, moraju biti posebne vrsti, tako da iz njih, u sluaju kada su u trodimenzionalnom prostoru zadovoljene za devet parova toaka (formiranih iz pet toaka), logiki slijedi jednadba za deseti par. Iz te okolnosti proizlazi da je navedena pretpostavka za definiciju krutosti ipak dovoljna da bi se odredila vrsta jednadbi koje postoje meu koordinatama dviju kruto povezanih toki. Tree, raun se mora zasnivati na injenici da postoji u kretanju krutog tijela jedna osobitost koja nam je toliko poznata da izvan ovog istraivanja moda i ne bismo doli na zamisao da je promatramo kao neto to nije nuno. Ako, naime, u naem trodimenzionalnom prostoru uvrstimo dvije toke nekoga krutog tijela, moi e se ono okretati jo jedino oko pravca koji te dvije toke povezuje. Okrenemo li ga jednom oko osi, doi e ponovo upravo u onaj poloaj u kojem se prethodno nalazio. Pri tom se mora posebno napomenuti da rotacija u jednome smjeru svako kruto tijelo dovodi u njegov poetni poloaj. Bila bi, meutim,

20

mogua i geometrija u kojoj to ne bi bilo tako. Najjednostavnije se to moe uvidjeti kod geometrije ravnine. Pretpostavimo li da kod svakog okretaja svakog ravninskog lika njegove linearne dimenzije rastu proporcionalno s kutom okretanja, tada nakon jednog itavog okretaja za 360 lik vie ne bi bio kongruentan sa svojim poetnim stanjem. Inae bi se, meutim, i svaki drugi lik, koji bi bio kongruentan s njim u njegovom poetnom poloaju, poklapao s njim i u drugom poloaju kada se i drugi lik okrene za 360. Pod tom bi pretpostavkom bio mogu i neki drugi sistem geometrije koji ne potpada pod Riemannovu formu. S druge sam strane pokazao da su navedene tri pretpostavke, uzme li ih se zajedno, dovoljne da se utemelji Riemannovo polazite u istraivanju, a time i svi daljnji rezultati njegova rada, rezultati koji se odnose na razliku izmeu razliitih prostora prema njihovoj mjeri zakrivljenosti. Mogli bismo se jo upitati da li se i zakoni kretanja i njihove ovisnosti o pokretnim silama mogu bez proturjenosti prenijeti na sferine ili pseudosferine prostore. To je istraivanje proveo prof. Lipschitz u Bonnu 10 , U stvari se saeti izraz za sve zakone dinamike, Hamiltonov princip, moe izravno prenijeti na prostore ija mjera zakrivljenosti nije jednaka nuli. I u tom pogledu, dakle, disparatni sistemi geometrije ne dovode do proturjenosti. Sada emo se pozabaviti pitanjem odakle potjeu te posebne karakteristike budui da one, kako se pokazalo, nisu ukljuene u opi pojam neke protegnute trodimenzionalne veliine i slobodne pokretljivosti u njoj sadranih, ogranienih likova. To svakako nisu nunosti miljenja koje bi proizlazile iz pojma nekoga takvog skupa i njegove mjerljivosti ili, pak, iz najopenitijeg pojma nekoga krutog, u njoj sadranog lika i njegove slobodne pokretljivosti. Ispitajmo sada i suprotnu pretpostavku o njihovu porijeklu, pitanje, naime, da li su te karakteristike empirijskoga porijekla, da li ih se moe izvesti iz iskustvenih injenica i da li ih se tako moe dokazati, odnosno ispitati, a moda i opovri. Ova potonja mogunost bi tada ukljuila i to da bismo si morali moi predoiti nizove promatranih iskustvenih injenica kojima bismo dobili neku drugu vrijednost mjere zakrivljenosti od mjere koju ima ravni Euklidov prostor. Ako, meutim, moemo zamisliti prostore drukije vrsti u navedenome
10 Untersuchungen tiber die ganzen homogenen Funktionen von n Differentialen". Borchardts Journal fiir Mathematik, sv. LXX, str. 71. i sv. LXXII, str. 1; Untersuchung eines Problems der Variationsrechnung," op. cit. sv. LXXIV.

21

smislu, opovrgli bismo time i to da su geometrijski aksiomi nune posljedice nekoga apriornog transcendentalnog oblika naih opaaja u Kantovu smislu. Razlika izmeu Euklidove, sferine i pseudosferine geometrije temelji se, kako smo ve primijetili, na vrijednosti odreene konstante koju Riemann naziva mjerom zakrivljenosti dotinog prostora i ija vrijednost mora biti jednaka nuli ukoliko vrijede Euklidovi aksiomi. Ako njezina vrijednost, naime, nije jednaka nuli, tada bi veliki trokuti imali drukiji zbroj kutova od malih, i to bi u sferinom prostoru vei zbroj imali vei trokuti, a u pseudosferinom manji. Nadalje, geometrijska je slinost velikih i malih tijela ili likova mogua jedino u Euklidovu prostoru. Svi sistemi praktiki provedenih geometrijskih mjerenja, kod kojih su kutovi velikih pravocrtnih trokuta pojedinano mjereni, pa tako i svi sistemi astronomskih mjerenja, iz kojih proizlazi da je paralaksa neizmjerno dalekih zvijezda stajaica jednaka nuli (u pseudosferinu prostoru morale bi i beskonano udaljene toke imati pozitivnu paralaksu), empirijski potvruju aksiom o paralelama i pokazuju da se u naem prostoru i uz primjenu naih metoda mjerenja, mjera zakrivljenosti prostora ne moe razlikovati od nule. Morat emo se, dakako, zajedno s Riemannom upitati ne bi li rezultat bio drukiji kada bismo umjesto naih ogranienih osnovica, od kojih je najvea glavna os Zemljine putanje, mogli upotrebljavati vee osnovice. Pri tom, meutim, ne smijemo zaboraviti da se sva geometrijska mjerenja naposljetku zasnivaju na principu kongruencije. Udaljenost izmeu toaka mjerimo upotrebljavajui estar, metar ili mjernu vrpcu. Kutove, pak, mjerimo tako to podijeljeni krug ili teodolit stavimo na njihov vrh. Pravce, nadalje, odreujemo i pomou zraka svjetlosti, za koje iz iskustva znamo da se ire pravocrtno; no okolnost da se svjetlost iri po najkraim linijama sve dok se nalazi u mediju s konstantnim lomom, mogla bi se isto tako prenijeti i na prostore drukije mjere zakrivljenosti. Sva se naa geometrijska mjerenja, dakle, zasnivaju na pretpostavci da su naa mjerila, koja smatramo krutima, zaista tijela nepromjenljiva oblika ili da barem ne podlijeu nikakvim drugim vrstama promjena oblika do onima koje poznajemo, npr. uslijed promjene temperature ili mala rastezanja koja potjeu od gravitacije koja drukije djeluje ako se promijeni mjesto. Kod mjerenja ne inimo nita drugo nego to da najboljim i najpouzdanijim pomonim sredstvima provodimo isto ono to smo inae obiavali utvrivati vidom, opipom ili koracima. U potonjim sluajevima mjerni je instrument nae vlastito tijelo

22

a svojim organima. Cas je ruka, a as su noge na estar, teodolit nam je oko koje se okree u svim smjerovima i kojim mjerimo duljine lukova ili kutove povrina u naemu vidnom polju. Svaka usporedna procjena veliina ili mjerenje prostornih odnosa polazi, dakle, od pretpostavke o fizikalnom ponaanju odreenih prirodnih tijela, bilo naega vlastitog tijela ili primijenjenih mjernih instrumenata, pretpostavke koja uostalom moe imati najvii stupanj vjerojatnosti i u najveoj se mjeri slagati s nama inae poznatim fizikalnim odnosima, a da ipak prelazi podruje istih prostornih opaaja. Moe se ak zamisliti odreeno ponaanje tijela, za koja mislimo da su kruta, kod kojih bi mjerenja u Euklidovom prostoru dala rezultate kao da su provedena u sferinom ili pseudosferinom prostoru. Radi ilustracije podsjeam najprije na to da, kada bi sve linearne dimenzije tijela koje nas okruuju kao i dimenzije naega vlastitog tijela bile u istoj razmjeri, primjerice, za polovinu smanjene ili kada bi, pak, bile dvostruko poveane, mi takvu promjenu naim prostornim opaajem uope ne bismo mogli primijetiti. Isto to bio bi i sluaj kada bi rastezanje ili skupljanje bilo razliito u razliitim smjerovima, ali pod pretpostavkom da se nae vlastito tijelo mijenja na isti nain i da tijelo u rotaciji u svakom trenutku, a da pri tom ne trpi niti ne vri mehaniki otpor, poprima onaj stupanj rastezanja svojih razliitih dimenzija koji odgovara njegovom trenutnom poloaju. Zamislimo, na primjer, odraz svijeta u konveksnom zrcalu. Posrebrene kugle, kakve se obiava postavljati u vrtove, pokazuju bitne pojave takve slike, iako su one izopaene nekim optikim nepravilnostima. Dobro izraeno konveksno zrcalo s otvorom, koji ne smije biti prevelik, pokazivat e sliku svakog predmeta, koji se pred njim nalazi, kao prividno vrstoga i na odreenom mjestu i udaljenosti iza svoje povrine. No, slike dalekoga horizonta i sunca na nebu nalaze se na ogranienoj udaljenosti iza zrcala, udaljenosti koja je jednaka arinoj daljini zrcala. Izmeu tih slika i povrine zrcala sadrane su slike sviju drugih objekata koji se nalaze ispred njih, ali tako da su slike tim manje i spljotenije to su njihovi objekti udaljeniji od zrcala. Spljotenje, tj. smanjenje dubinske dimenzije razmjerno je znatnije od smanjivanja povrinskih dimenzija. Svaki e, meutim, pravac vanjskoga svijeta biti na slici prikazan pravcem, kao to e i svaka ravnina biti prikazana ravninom. Slika ovjeka koji metrom mjeri pravac koji se udaljava od zrcala, sve e se vie smanjivati to se original udaljava, ali svojim metrom, koji e se jednako tako smanjivati,

23

ovjek na slici e izmjeriti tono jednak broj centimetara kao i ovjek u zbilji; i openito bi sva geometrijska mjerenja pravaca ili kutova, koja bi se provodila zakonito promjenljivim zrcalnim slikama stvarnih instrumenata, davala tono iste rezultate kao i mjerenja u vanjskome svijetu. Sve kongruencije na slikama bi, ako bi se dotina tijela zaista postavila jedna na druga, isto tako vrijedile kao i u vanjskome svijetu, sve bi vizirne linije vanjskog svijeta bile nadomjetene pravim vizirnim linijama u zrcalu. Ukratko, ne vidim kako bi ljudi u zrcalu mogli zakljuiti da njihova tijela nisu kruta tijela i da njihova iskustva nisu dobri primjeri za ispravnost Euklidovih aksioma. Ako bi oni, meutim, mogli pogledati u na svijet, kao to mi moemo u njihov, a da pri tom ne mogu prekoraiti granicu, tada bi na svijet morali proglasiti slikom konveksnog zrcala, a o nama govoriti kao to mi govorimo o njima, a kada bi ljudi iz tih dvaju svjetova mogli razgovarati, tada, kako mi se ini, jedan drugoga ne bi mogao uvjeriti da su njegovi odnosi istinski, a odnosi onoga drugog izopaeni; ne vidim ak ni da li bi takvo pitanje uope imalo smisla sve dok u to ne bismo umijeali mehanika razmatranja. Beltramijev prikaz pseudosferinoga prostora u kugli Euklidovog prostora je sline vrste, samo to pozadinska povrina nije ravnina, kao kod konveksnog zrcala, nego povrina kugle, a omjer, u kojem e se skraivati slike koje se pribliavaju povrini kugle, ima drugi matematiki izraz. Ako, obrnuto od toga, pomislimo da se u kugli, za iji unutranji prostor vrijede Euklidovi aksiomi, kreu tijela koja se, udaljavajui se od sredita, svaki puta skrauju, slino slikama u konveksnom zrcalu, a skrauju se tako to njihovi odrazi, konstruirani u pseudosferinom prostoru, zadravaju nepromijenjene dimenzije, tada bi promatrai, ija bi se tijela i sama pravilno potinjavala toj promjeni, kod geometrijskih mjerenja, kako bi ih oni mogli provoditi, dobivali rezultate kao da i sami ive u pseudosferinom prostoru. Odavde bismo ak mogli uiniti i korak vie; mogli bismo, naime, zakljuiti, kako bi promatrau, ije su se sposobnosti vizualnog mjerenja i prostornog iskustva, kao i nae, razvile u ravnom prostoru, izgledali predmeti u pseudosferinom svijetu, ako bi u takav svijet mogao ui. Takav bi promatra linije svjetlosnih zraka ili vizirne linije svoga oka i dalje smatrao pravcima kakvi se javljaju u ravnom prostoru i kako stvarno izgledaju u kuglinom odrazu pseudosferinog prostora. Vizualna predodba objekta u pseudosferinom prostoru ostavljala bi na njega zato isti utisak kao da se nalazi u sreditu Beltramijeve kugle. On bi vjerovao da i najudaljenije

24

predmete vidi oko sebe na nekoj konanoj udaljenosti, primjerice na udaljenosti od stotinu stopa 11 . Ako bi on, meutim, prilazio tim udaljenim predmetima, oni bi se pred njim rastezali, i to vie u dubinu, nego na povrini, a istodobno bi se iza njega skraivali. Shvatio bi da je uinio pogrenu vizualnu procjenu. Ako bi vidio dva pravca koji se po njegovoj procjeni proteu paralelno do udaljenosti od 100 stopa, gdje se njemu ini da se svijet zavrava, praenjem tih pravaca utvrdio bi da se oni rastezanjem predmeta, kojima se pribliava, razdvajaju to im on vie prilazi; iza njega bi mu, meutim, izgledalo kao da razmak tih pravaca nestaje tako da bi mu se daljnjim napredovanjem inilo da se sve vie i vie razdvajaju. Ali dva pravca za koje se s prve pozicije inilo da konvergiraju prema jednoj te istoj toki u pozadini nakon 100 stopa, i dalje e naem promatrau tako izgledati i koliko god daleko on iao, nikada nee dostii njihovo sjecite. Sasvim sline slike naega zbiljskog svijeta moi emo dobiti ako pogledamo kroz veliku konveksnu leu odgovarajue negativne arine udaljenosti ili, pak, dva konveksna stakla za naoale, pomalo prizmatino izbruena, koja bi nadomjestila komade neke vee, jedinstvene lee. Time e nam se, kao i pomou gore navedenoga konveksnog zrcala, udaljeni predmeti uiniti bliskima, a najudaljeniji nam nee izgledati dalji od arita lee. Miemo li takvu leu pred oima, dolazit e do slinih rastezanja predmeta kojima prilazimo, kako sam to ve opisao u vezi s pseudosferinim prostorom. Kada netko pogleda kroz leu ne od 100 stopa, nego neku mnogo jau, od 60 cola arine udaljenosti, primijetit e moda u prvom trenutku da predmete vidi priblienima. No, nakon kratkog vremena iluzija e nestati i on e, usprkos netonim slikama, udaljenosti ispravno procjenjivati. Imamo dobroga razloga da pretpostavimo da bi nam se u pseudosferinom prostoru vrlo brzo dogodilo isto ono to nakon nekoliko sati iskusi ovjek koji prvi puta poinje nositi naoale. Ukratko, pseudosferini prostor ne bi nam se razmjerno uope uinio stranim; samo iz poetka bili bismo rtve iluzije mjerei veliine i udaljenosti udaljenijih predmeta. Sferini trodimenzionalni prostor donio bi sa sobom protivne iluzije ukoliko bismo stupili u njega s vizualnim procjenama daljina koje smo stekli u Euklidovu prostoru. Udaljenije bismo predmete smatrali udaljenijima i veima nego to jesu; pribliavajui se njima, vidjeli bismo da smo do njih stigli
11 Reciproni, negativni kvadrat te udaljenosti bila bi mjera zakrivljenosti pseudosferinoga prostora.

25

bre no to smo po vizualnoj procjeni mogli pretpostaviti. Pred sobom bismo, meutim, vidjeli i predmete koje moemo fiksirati jedino divergentnim linijama gledanja; bio bi to sluaj kod svih onih predmeta koji su od nas udaljeniji od kvadranta nekog velikog kruga. Takav prizor teko da bi nam bio osobito neobian budui da ga moemo imati i u vezi sa zemaljskim predmetima, ako pred jedno oko stavimo slabo prizmatino staklo ija je deblja strana okrenuta prema nosu. I tada moramo oi postaviti divergentno da bismo mogli uoiti udaljene predmete. To u oima pobuuje izvjestan osjeaj neuobiajenog napora, no znatno ne mijenja percepciju tako promatranih predmeta. Najudniji dio prizora sferinoga svijeta bio bi, meutim, stranji dio nae glave na kojem bi se ponovo sastajali sve nae linije gledanja ukoliko bi mogle prolaziti izmeu drugih predmeta i koji bi morao ispunjavati krajnju pozadinu itave perspektivne slike. Pri tom, nadalje, valja primijetiti da kao to se mala ravna elastina ploa, recimo mala ravna ploa od kauuka, lako zaobljenoj povrini kugle moe prilagoditi jedino relativnom kontrakcijom njezina ruba i istezanjem njezine sredine, tako ni nae tijelo, izraslo u Euklidovu ravnom prostoru, ne bi u zakrivljen prostor moglo prijei bez slinih istezanja i skupljanja njegovih dijelova, ija bi se povezanost mogla, dakako, zadrati jedino ako bi elastinost njegovih dijelova doputala savijanje bez pucanja. Nain istezanja morao bi biti isti kao u sluaju da u sreditu Beltramijeve kugle zamislimo jedno malo tijelo i da potom od njega preemo na njegov sferini ili pseudosferini prikaz. Da bi takav prijelaz izgledao moguim, morat e se uvijek pretpostaviti da je to tijelo dovoljno elastino i maleno u usporedbi s realnim ili imaginarnim polumjerom zakrivljenosti zakrivljenog prostora u koji ono treba prijei. Bit e to dovoljno da se pokae kako se na zapoetom putu iz poznatih zakona naih osjetilnih percepcija moe izvesti niz osjetilnih utisaka koje bi nam dao neki sferini ili pseudosferini svijet ako bi postojao. Ni pritom neemo nigdje naii na neku nekonzekventnost ili nemogunost, kao ni u raunanju metrikih odnosa. Izgled pseudosferinog svijeta moi emo si predstaviti u svim smjerovima, kao to emo moi izvesti i njegov pojam. Stoga i ne moemo prihvatiti da su aksiomi nae geometrije utemeljeni u datom obliku nae sposobnosti opaanja ili da su, pak, s njom na bilo koji nain povezani. Drukije, meutim, stoji s tri dimenzije prostora. Budui da sva sredstva naeg osjetilnog opaanja seu samo do prostora triju dimenzija, a da etvrta dimenzija ne bi bila samo

26

promjena ovog postojeeg, ve i neta sasvim novo, nalazimo se, ve i poradi svoje tjelesne organizacije, u apsolutnoj nemogunosti da si predoimo nain opaanja etvrte dimenzije. Naposljetku bih jo istakao da geometrijski aksiomi nikako nisu stavovi koji bi pripadali samo istom uenju o prostoru. Oni, kako sam ve spomenuo, govore o veliinama. O veliinama se moe govoriti jedino ako se poznaje i ima na umu neki postupak kojim se te veliine mogu usporeivati, dijeliti i mjeriti. Svako mjerenje prostora i uope svi pojmovi veliina koji se primjenjuju na prostor, pretpostavljaju, dakle, mogunost kretanja prostornih likova iji se oblik i veliinu usprkos kretanju ipak mogu smatrati nepromjenljivima. Takve se prostorne oblike obiava u geometriji oznaavati jedino geometrijskim tijelima, povrinama, kutovima, linijama, budui da se apstrahiraju sve ostale razlike, fizikalne i kemijske, meu prirodnim tijelima; no, preostaje ipak jedno fizikalno svojstvo, naime krutost. Za krutost tijela i prostornih likova nemamo, meutim, nikakav drugi znak nego to da uvijek i iznova, kada se postave jedan do drugog, pokazuju iste kongurencije u bilo kojem trenutku, na bilo kojem mjestu i poslije bilo kojeg okretaja. Cisto geometrijskim putem i bez mehanikih razmatranja neemo, meutim, moi da prosudimo da li su se oba tijela, postavljena jedno do drugog, promijenila u istom smislu. Ako bi nam to u bilo koju svrhu bilo korisno, mogli bismo potpuno konzekventno promatrati prostor u kojem ivimo kao prividni prostor iza konveksnog zrcala sa skraenom i suenom pozadinom; ili bismo, pak, mogli neku ogranienu kuglu naega prostora, van granica koje mi vie nita ne opaamo, promatrati kao beskonaan pseudosferini prostor. Morali bismo samo tada tijelima koja nam izgledaju kruta, a takoer istovremeno i vlastitom tijelu, pripisati odgovarajua istezanja i skraivanja, a morali bismo takoer istovremeno i sasvim promijeniti sistem naih mehanikih principa; jer, ve se i stav da se svaka toka u pokretu, na koju ne djeluje nijedna sila, nepromijenjenom brzinom kree po pravcu, ne slae vie s odrazom svijeta u konveksnom zrcalu. Putanja bi, dodue, bila prava, no brzina bi ovisila o mjestu. Geometrijski aksiomi ne govore, dakle, samo o prostornim odnosima, nego istovremeno govore i o mehanikom ponaanju naih najkruih tijela u kretanju. Pojam krutog geometrijskog prostornog lika mogao bi se shvatiti kao transcendentalni pojam koji bi se obrazovao neovisno o zbiljskim iskustvima i kojemu ona ne bi morala nuno odgovarati, kao to ni naa prirodna tijela u stvari ne odgovaraju sasvim onim pojmovima

27

koje smo apstrahirali putem indukcije. Imajui na umu takav, idealno koncipiran pojam krutosti, mogao bi neki dosljedan kantovac geometrijske aksiome smatrati apriornim stavovima koji su dati u transcendentalnom opaaju i koje se nikakvim iskustvom ne moe potvrditi ili opovri, jer se tek prema njima mora odluiti da li neka prirodna tijela treba smatrati krutim tijelima. No, tada bismo morali ustvrditi da geometrijski aksiomi, shvati li ih se na taj nain, uope nisu sintetiki stavovi u Kantovu smislu. Jer, u tom bi sluaju oni izricali samo ono to bi analitiki proizlazilo iz pojma krutih geometrijskih, za mjerenje potrebnih likova, budui da bi se kao kruti likovi mogli priznati samo oni koji udovoljavaju spomenutim aksiomima. Pridodamo li, meutim, geometrijskim aksiomima i stavove koji se odnose na mehanika svojstva prirodnih tijela, pa bio to samo stav o inerciji ili, pak, stav po kojem mehanika i fizikalna svojstva tijeia pod ostalim jednakim uvjetima ne mogu ovisiti o mjestu na kojem se nalaze, tada e i takav sistem stavova dobiti stvarni sadraj koji se iskustvom moe potvrditi ili opovri, ali se upravo zato iskustvom moe i dobiti. Nije mi, inae, namjera da ustvrdim kako su ljudi prostorne opaaje, koji odgovaraju Euklidovim aksiomima, zadobili tek briljivo izvedenim sistemima tonih geometrijskih mjerenja. Prije e biti da je niz svakodnevnih iskustava, osobito opaanje geometrijske slinosti velikih i malih tijela koje je mogue samo u ravnom prostoru, dovelo do toga da se svaki geometrijski opaaj, koji je protuslovio toj injenici, odbaci kao nemogu. Za to nije bila potrebna spoznaja pojmovne veze opaene injenice geometrijske slinosti i aksioma, nego samo opaajna spoznaja tipinih situacija do koje se dolo briljivim i tonim opaanjima prostornih odnosa; takav opaaj, kakav primjerice umjetnik ima o predmetima koje eli prikazati i pomou kojeg on sa sigurnou i preciznou odluuje da li pokuana nova kombinacija odgovara prirodi predmeta koje treba prikazati ili, pak, ne odgovara. U naem jeziku mi to i ne znamo drukije oznaiti nego rijeju Anschauung; to je pamenjem steeno empirijsko znanje, nastalo na osnovi gomilanja i potkrepljivanja utisaka koji se uvijek iznova javljaju u jednakom obliku, a ne neki transcendentalni oblik opaanja koji je dat prije bilo kakva iskustva. Na ovome mjestu ne trebam dalje raspravljati o tome da su takvi, empirijski steeni, ali do jasnoe jo eksplicitno nedovedeni opaaji nekog tipinog zakonitog ponaanja metafiziarima i preesto imponirali kao apriorni stavovi.

28

Ernst

Mach

EKONOMINA PRIRODA FIZIKALNOG ISTRAIVANJA 1

Ako miljenje pokuava da svojim ogranienim sredstvima odrazi raznolik ivot svijeta, kojega je ono samo jedan mali dio tako da se i ne moe nadati da e ga iscrpsti, tada ono ima razloga da tedi svoje snage. Odatle i nastojanje filozofije svakog doba da s malim brojem organski ralanjenih misli obuhvati temeljne znaajke zbilje. ivot ne razumije smrt, a smrt ne razumije ivot." Rijei su to starog filozofa. elei smanjiti broj svega onog to je nepojmljivo, ljudi su se ipak trudili da smrt shvate pomou ivota, a ivot pomou smrti. U starih emo kulturnih naroda nai prirodu ispunjenu demonima koji se doimaju kao ljudi. Animistiki nazor o prirodi, kako ga je s pravom nazvao kulturolog Tylor 2 , dijeli fetiki crnac dananje Afrike u biti s visokorazvijenim narodima staroga vijeka. Takav se nazor nikada nije sasvim izgubio, a nije potpuno prevladan ni u idovskom ili kranskom monoteizmu. U praznovjerju i vjerovanju u vjetice 16. i 17. stoljea poprima on ak i prijetee patoloke dimenzije, dakle u vrijeme velikoga poleta prirodnih znanosti. Dok Stevin, Kepler i Galilei oprezno slau opeke stvarajui dananje zdanje prirodnih znanosti, s okrutnou se i uasom kree u boj, kolcem i lomaom, protiv avla koji odasvud vreba. Pa ak i danas, ne uzimajui u obzir ostatke iz onog doba, ne uzimajui u obzir tragove fetiizma u naim fizikalnim pojmovima 3 , ive te predodbe i dalje, iako latentno i u strahu, u smuenoj raboti modernih spiritista.
1 Predavanje odrano na sveanoj sjednici carske Akademije znanosti u Beu 25. maja 1882 Usp. Erhaltung der Arbeit", nadalje Mechanik" i lanak I, osobito str. 16. 2 Die Anfange der Kultur", Leipzig 1873. 3 Tylor, op. cit.

29

Pored toga animistikog nazora s vremena na vrijeme se u svojim razliitim oblicima, od Demokrita do danas, pojavljuje nazor s pretenzijom da svijet jedino pojmi, nazor koji emo nazvati fizikalno-mehanikim. Van svake je sumnje da je to danas vodei nazor i da on odreuje ideale i karakter naega vremena. Bio je to velik pokret kulturnoga otrenjenja i njime je ovjeanstvo u XVIII stoljeu dolo do svoje pune svijesti. Taj je pokret dao svijetao primjer ovjeka dostojna ivota na prevladavanju staroga barbarstva na praktinom podruju; on je stvorio i kritiku istog uma koja je pojmovne utvare stare metafizike prognala u carstvo sjena; naposljetku, pokret je fizikalno-mehanikome nazoru o prirodi dao uzde u ruke kojima on i danas upravlja. Poput ushiene zdravice znanstvenome radu XVIII stoljea zvue nam esto spominjane rijei velikog Laplacea'*. Nekoj bi inteligenciji, kojoj bi se na trenutak dale sve sile prirode i meusobni poloaji svih masa i koja bi inae bila dovoljno obuhvatna da te podatke podvrgne analizi, bilo mogue da istom formulom pojmi kretanje i najveih masa i najmanjih atoma; nita joj ne bi bilo neizvjesno, i budunost i prolost bi se otvorile pred njezinim oima." Laplace je, to se moe dokazati, tim rijeima mislio i na atome mozga. Jo su konkretnije to uinili neki njegovi sljedbenici, a Laplaceov ideal zacijelo nije stran ni pretenoj veini dananjih prirodoznanstvenika. Rado emo tvorcu one mecanique celeste priznati uzvien osjeaj koji u njemu pobuuje sve snaniji pokret prosvetiteljstva, pokret kojem i mi zahvaljujemo svoju duhovnu slobodu. Danas, meutim, u mirnijem raspoloenju i naavi se pred novim zadacima, dolikuje fizikalnom istraivanju da se spoznavanjem svoje prirode zatiti od samoobmane kako bi na taj nain jo pouzdanije moglo slijediti svoje istinske ciljeve. Ukoliko bih u svojoj raspravi koja e uslijediti, i za koju molim vau pozornost, prekoraio katkada ue granice svoga podruja i stupio na blisko mu susjedno, tada e mi zacijelo isprikom posluiti to to je ta materija svim podrujima zajednika i to nekih jasnih i stabilnih kamena-meaa uope nema. Vjerovanje u tajne magine sile u prirodi vremenom je nestalo; zato se, meutim, proirila jedna nova vjera, vjera u
Essai philosophique sur les probabilites", 6me e. Pariz 1840, str. 4. U ovoj formulaciji nedostaje nuno uzimanje u obzir poetnih brzina.
4

30

arobnu snagu znanosti. Jer, ona nije poput neke udljive vile, koja pomae jedino povlatenima, ona cijelom ovjeanstvu daruje blaga kakva ne moe izmisliti nijedna bajka. Stoga i nije udno to tovaoci znanosti izvan njezinih krugova vjeruju da ona moe protumaiti i nedokuive, naim osjetilima nedostupne tajne prirode. No znanost, roena radi objanjenja svijeta, mirno moe odbiti svaku mistinu tamu, svaki bljetav privid, koji joj nije potreban za opravdavanje njezinih ciljeva i kienje njezinih oitih dostignua. Skromni e nam poeci znanosti ponajbolje razjasniti njezinu jednostavnu, svagda jednaku bit. Svoje prve spoznaje o prirodi stjee ovjek polusvjesno i nehotimino time to injenice instinktivno pretvara i oblikuje u misli, to tromije iskustvo nadopunjuje brom, pokretljivijom milju, isprva samo radi materijalnih koristi. On, kao i ivotinja na um u ipraju, konstruira neprijatelja kojega se boji, u mislima si predouje jezgru ploda koji trai prema njegovoj kori, kao to si i mi materiju predoujemo prema spektralnoj liniji, a elektrinu iskru prema trenju stakla. Poznavanje kauzalnosti u tome obliku zacijelo je duboko ispod razine koju dosee Schopenhauerov omiljeni pas kojemu je njegov vlasnik pripisivao to znanje. Ono see i kroz cio ivotinjski svijet i potvruje rije toga snanog mislioca o volji koja je intelekt stvorila u svoje svrhe. Te prve psihike funkcije nisu u ekonomiji organizma ukorijenjene nita manje od kretanja i probave. Tko e porei da u njima osjeamo i elementarnu snagu neke davno izvrene logike i fizioloke radnje koju smo naslijedili od svojih predaka? Ti prvi spoznajni akti obrazuju jo i danas najjau osnovu svekolikoga znanstvenog miljenja. Naa nam se instinktivna znanja, kako emo ih kratko nazvati, upravo zahvaljujui uvjerenju, da mi svjesno i hotimino njima nismo nita pridonijeli, nameu takvim autoritetom i logikom silom koji nikada ne dosiu znanja koja su svjesno i hotimino usvojena iz dobro poznata izvora iju je pogrenost lako utvrditi. Svi takozvani aksiomi takve su instinktivne spoznaje. Velikog istraivaa ne ini samo ono to je stekao svojom svijeu, nego i vrlo jak intelektualni instinkt koji je povezan sa znatnom pojmovnom snagom. Najvei su koraci napretka injeni uvijek kada bi uspijevalo da se ono, to je instinktivno spoznato jo mnogo ranije, dovede u jasan, pojmljiv i priopiv oblik i tako ostavi ovjeanstvu u trajno vlasnitvo. Newtonovim stavom o jednakosti tlaka i protutlaka, iju ispravnost svatko osjea, no koji nitko prije njega nije pojmovno saeo, mehanika je odjednom podignuta na vii stupanj. Ova bi se tvrdnja

31

lako mogla historijski opravdati i na znanstvenim djelima Stevina, S. Carnota, Faradaya, J. R. Mayera i drugih. Ono o emu smo dosad govorili tie se tla iz kojega znanost nie. Njezini stvarni poeci nastupaju tek u drutvu, a osobito u obrtu, i to s pojavom nunosti da se iskustvo priopi. Tek se tada, kao to su to ve osjetili neki autori, raa nuda da se vane i bitne karakteristike nekoga iskustva jasno dovedu do svijesti u svrhu oznaivanja i prenoenja. Onome to nazivamo nastavom jedina je svrha da utedi iskustvo jednome ovjeku iskustvom nekoga drugog. Najbolja se ekonomija saopavanja nalazi u jeziku. Same rijei se mogu usporediti s lijevanim tamparskim slogom koji, uteujui ponavljanje pisanih znakova, slui u najrazliitije svrhe, slino onome malom broju glasova iz kojih se tvore najrazliitije rijei. Jezik, a i pojmovno miljenje koje, fiksirajui ono najvanije i zanemarujui nevano, stoji s njim u meusobnoj vezi, slau, kao da se radi o mozaiku, grube slike promjenljiva svijeta, pri emu se, dodue, rtvuje tonost i vjernost, ali se zato tedi na sredstvima i radu. Poput pijanista kojemu su tonovi jednom pripremljeni, pobuuje i govornik u sluaa misli koje su jednom pripremljene za mnoge prilike, misli koje se odazivaju na govornikov poziv brzo i uz malo truda. Naela, koja prema uglednome ekonomistu E. Hermannu vae u ekonomiji tehnike, nalaze punu primjenu i na podruju obinih i na podruju znanstvenih pojmova. Ekonomija jezika u znanstvenoj je terminologiji, dakle, na viem stupnju. A to se, pak, tie ekonomije pismenoga saopavanja, jedva da se i moe sumnjati da znanost nee ostvariti lijep stari san filozofa o internacionalnom i univerzalnom pojmovnome pismu. To vrijeme nije vie daleko. Brojani znaci, znaci matematike analize, kemijski simboli, muziko notno pismo, koje bi se lako moglo dopuniti odgovarajuim pismom boja, Briickeovo fonetsko pismo znaajni su poeci. Oni e, konzekventno razraivani i povezivani s onim to ui postojee kinesko pojmovno pismo, uiniti izlinim pronalaenje i dekretiranje nekoga univerzalnog pisma 5 . Znanstveno saopenje sadri svagda opis, tj. reprodukciju nekog iskustva u mislima koji treba nadomjestiti i, prema
[Razumije se po sebi da izvoenje Leibnizove misli o pazigrafiji ili opoj ideografiji pretpostavlja dovoljno jasan i odreen pojmovni sistem na dostatnom stupnju razvoja. U tome se upravo i sastoji najvea potekoa. Kada se razvojem znanosti taj preduvjet ispuni, bit e izvediva i pazigrafija. A G. Peano je u Torinu ve zaista i zasnovao ideografiju za podruje matematike. Usp. s tim u vezi izvjetaj L. Couturata u Bulletin des Sciences Mathematiques, 1902]
5

32

tome, utedjeti to iskustvo. Radi utede rada u nastavi i uenju nastaje i saeti opis. Nita drugo nisu ni prirodni zakoni. Ako, primjerice, zapamtimo gravitacijsko ubrzanje i Galilejev zakon slobodnoga pada, imat emo vrlo jednostavan i saet naputak da svaki slobodan pad reproduciramo u mislima. Takva e formula biti potpun nadomjestak za neku vrlo veliku tabelu koja se tom formulom u svakome trenutku moe vrlo lako sastaviti bez ikakvog optereivanja pamenja. Razliite sluajeve loma svjetlosti ne bi nitko mogao memorirati. Zapamtimo li, meutim, indekse loma za parove medija koji se pojavljuju i poznat sinusni zakon, moi emo bilo koji sluaj loma reproducirati bez ikakvih potekoa ili, pak, upotpuniti u mislima. Prednost je pri tom u rastereivanju memorije koja se jo jedino oslanja na pismeno pohranjivanje konstanti. Takav prirodni zakon ne sadri nita drugo do cjelovit i saet izvjetaj o injenicama. On, ak, sadri uvijek i manje od injenice same, jer ne reproducira itavu injenicu, ve samo onu njezinu stranu koja nam je vana, a namjerno ili nuno odustaje od cjelovitosti. Prirodni su zakoni usporedivi s intelektualnim, dijelom pokretnim, a dijelom i stereotipnim tamparskim slogovima viega reda koji nakon usvajanja novih iskustava mogu esto postati i smetnjom. Kada po prvi puta promotrimo neko podruje injenica, uinit e nam se ono raznolikim, nejednolinim, zamrenim i proturjenim. Isprva e nam uspjeti jedino da utvrdimo svaku injenicu pojedinano bez uvianja njihove veze s drugima. To nam je podruje, kako obino kaemo, nejasno. Vremenom, meutim, pronalazimo jednostavne, ponovljive elemente mozaika od kojih se potom u mislima moe sklopiti cijelo to podruje. Doemo li do stupnja na kojem posvuda u raznolikosti prepoznajemo iste injenice, neemo se vie na tome podruju osjeati stranima, promatrat emo ga bez napora, bit e nam razjanjeno. Dopustite mi da to pojasnim na jednome primjeru. Tek to smo shvatili da se svjetlost rasprostire pravolinijski, uobiajeni e se tok misli suoiti s lomom i ogibom. Tek to pomislimo da emo izii nakraj s jednim indeksom loma, uvidjet emo da je za svaku boju nuan poseban indeks. Priuimo li se na to da se svjetlina pojaava dodavanjem svjetlosti, primijetit emo odjednom sluaj zamraenja. Naposljetku emo, meutim, u pretenoj raznolikosti svjetlosnih pojava posvuda spoznati injenicu prostorne i vremenske periodinosti svjetlosti i njezine brzine rasprostiranja koja ovisi o mediju i periodu. Ovaj se cilj, naime dobiti pregled nad nekim podrujem uz najmanji napor i reproducirati sve injenice putem jednog

procesa miljenja, s punim pravom moe nazvati ekonominim. Ekonominost je misli najrazvijenija upravo u znanosti koja je dostigla najvii formalni razvoj, kojom se neobino esto ispomae i prirodna znanost, naime u matematici. Koliko god to udno zvualo, snaga matematike temelji se na izbjegavanju svih nepotrebnih misli, na najveoj moguoj ekonominosti u operacijama miljenja. Ve i redni znakovi, koje nazivamo brojevima, tvore sistem zaudne jednostavnosti i ekonominosti. Kada pri mnoenju nekoga vieznamenkastoga broja upotrebom tablice mnoenja primjenjujemo rezultate ve izraunatih operacija brojanja umjesto da ih svaki put ponavljamo, kada pri upotrebi logaritamskih tablica zadate operacije brojanja nadomjetamo i priteujemo ve davno provedenima, kada upotrebljavamo determinante umjesto da rjeavanje nekog sistema jednadbi zapoinjemo uvijek iznova, kada nove izraze za integrale rastavljamo u davno poznate, u svemu emo tome vidjeti samo jedan slabi odraz duhovne djelatnosti jednoga Lagrangea ili Cauchyja koji pronicavou vojskovoe radi provoenja novih operacija uvode mnotva prije ostvarenih. Nee nam se prigovoriti ako ustvrdimo da su naj elementarni ja i najvia matematika u stvari ekonomino poredano, za upotrebu spremno iskustvo brojanja. U algebri jednom zauvijek provodimo to je mogue vie operacija istog oblika tako da za svaki poseban sluaj jo jedino ostaje preostatak rada. Do upotrebe algebarskih i analitikih znakova, koji su jedino simboli operacija koje valja provesti, dolazi uslijed opaanja da se glavu moe rasteretiti i tedjeti za vanije, tee funkcije, a da se jedan dio rada koji se mehaniki ponavlja moe prenijeti na ruku. Samo je jedna konzekvenca te metode, koja oznaava njezin ekonomini karakter, konstrukcija strojeva za raunanje. Izumitelj jednoga takvog stroja, matematiar Babbage, prvi je jasno spoznao tu vezu i osvrnuo se na nju, iako povrno, u svome djelu o biti strojeva i tvornica. Matematiara znade gdjekad proi neugodan osjeaj da ga njegova znanost, pa ak i njegova olovka, nadmauju u mudrosti, a toga se utiska po vlastitu priznanju nije mogao rijeiti ni veliki Euler. Taj je osjeaj na stanovit nain i opravdan imamo li na umu s koliko mi tuih, esto i stoljeima starih misli operiramo na najprisniji nain. U znanosti smo jednim dijelom zaista suoeni s tuom inteligencijom. Spoznajom takvoga injeninog stanja blijedi, meutim, i ono mistino i magino toga utiska, pogotovo to svaku tuu misao moemo reproducirati kada god nam se to prohtije.

34

Fizika je ekonomino sreeno iskustvo. Time se redom ne omoguuje samo preglednost onoga ime smo ve ovladali, nego se jasno vide i rupe i poeljne dopune kao u nekome dobro voenu kuanstvu. Fizici je, kao i matematici, osoben i saet opis, kratko i saeto oznaavanje pojmova koje iskljuuje svaku zbrku, pojmova od kojih poneki sadri mnoge druge pojmove, a da pri tom nemamo utisak da nas to optereuje. No, u svakom se trenutku taj bogati sadraj moe izvaditi i razviti do pune osjetilne jasnoe. Koliko samo sreenih i za upotrebu spremnih misli sadri u sebi, na primjer, pojam potencijala. Nije udno, naposljetku, to se s pojmovima, koji ve sadre mnogo gotova rada, moe tako jednostavno operirati. Iz ekonominosti samoodranja proizlaze, dakle, prve spoznaje. Iskustva mnogih pojedinaca, koja su jednom morala stvarno biti proivljena, saopenjem se prikupljaju u jedno. I saopenje, a i potreba pojedinca da svojim zbirom iskustava ovlada uz to manji intelektualni napor, iziskuju stvaranje ekonominoga reda. Time je iscrpljena i sva ona zagonetna mo znanosti. Ona nam u detaljima ne moe ponuditi nita to ne bi bilo tko mogao pronai u dovoljno dugome vremenskom razmaku bez bilo kakve metode. Svaki se zadatak u matematici moe rijeiti direktnim brojanjem. Ima, meutim, operacija brojanja koje se sada mogu obaviti za nekoliko minuta, a za koje bez primjene metode ne bi bio dostatan niti cio jedan ljudski ivot. Kao to neki ovjek, upuen samo na svoj rad, nikada nee skupiti neki osobit imetak, nego je gomilanje rada mnogih ljudi u jednoj ruci preduvjet bogatstva i moi, tako se u ogranienu vremenu i uz ogranienu snagu moe neko spomena vrijedno znanje zadobiti jedino osobitom tedljivou u miljenju, samo prikupljanjem u jednoj glavi ekonomino sreenog iskustva tisua ljudi. Tako, dakle, sve ono to bi se moglo priinjati magijom, kao to je to esto sluaj u graanskom ivotu, nije nita drugo do uzorna ekonominost. No ekonominost znanosti ima pred drugima tu prednost da gomilanjem njezinih bogatstava nitko nee otrpjeti ni najmanji gubitak. U tome i jest njezina dobrobit, njezina osloboajua, spasonosna snaga.

Spoznaja ekonomine prirode znanosti moe nam sada openito pomoi da lake ocijenimo neke fizikalne pojmove. Ono to nazivamo uzrokom i posljedicom istaknute su znaajke iskustva koje su vane za nae misaono reproduciranje. Njihovo znaenje blijedi i prelazi na druge, nove znaajke im
3*

35

se neko iskustvo uobiaji. Ukoliko nam se spoj tih osobina ukae kao nunost, bit e to zbog toga to nam je esto uspijevalo ukljuivanje otprije poznatih meulanova koji za nas, dakle, imaju neki vii autoritet. Gotovo iskustvo u slaganju mozaika misli, kojim moemo pristupiti svakome novom sluaju, nazvao je Kant uroenim pojmom razuma. Najpoznatiji se stavovi fizike, rastavimo li ih na njihove elemente, ni u emu nee razlikovati od opisnih stavova prirodopisca. Pitanje zato", koje je svrsishodno posvuda gdje se radi o razjanjavanju nekoga proturjeja, moe, kao i svaka druga svrsishodna navika, izai van okvira svrhe i postaviti se i tamo gdje nema vie nieg to treba razumjeti. Ako bismo prirodi htjeli pripisati osobinu da u jednakim okolnostima daje jednake posljedice, ne bismo znali pronai te jednake okolnosti. Priroda postoji samo jednom. Samo nae shematsko reproduciranje proizvodi iste sluajeve. Samo u njemu, dakle, postoji ovisnost jednih znaajki o drugima. Svi bi nai napori da svijet odrazimo u mislima ostali bez ploda kada ne bi uspijevalo u arolikoj mijeni pronai ono to ostaje. Otuda i nastojanje za uvoenjem pojma supstancije iji se izvor ne razlikuje od izvora modernih ideja o odranju energije. Povijest fizike daje mnotvo primjera za taj nagon na skoro svim podrujima i takve se ljupke izjave mogu slijediti sve do u djeju sobu. Kamo odlazi svjetlo kada ga ugasimo i vie nije u sobi?" Tako pita dijete. Iznenadno ispuhavanje vodikova balona djetetu je neshvatljivo; ono posvuda trai ono veliko tijelo koje je do maloprije bilo ovdje. Odakle dolazi toplina?" Kuda odlazi toplina?" Ovakva djeja pitanja u ustima odraslih odreuju karakter ovoga stoljea. Odvojimo li u mislima neko tijelo od promjenljive okoline u kojoj se ono kree, odvojit emo zapravo samo skupinu osjeta razmjerno vee postojanosti, za koju vezujemo svoje miljenje, iz lelujanja osjeta. Ta skupina ne posjeduje apsolutnu nepromjenljivost. Sada e ovaj. a sada onaj lan te skupine nestajati i vraati se ili se pojavljivati izmijenjen, a u punoj se istosti zapravo nikada nee vraati. Ipak e suma stalnih prema promjenljivim lanovima, osobito ako obratimo panju na kontinuiranost tog prijelaza, biti uvijek tako velikom da e nam se initi dostatnom za priznavanje tijela kao istoga. Budui da iz skupine moemo izluiti bilo koji pojedinani lan, a da tijelo ne prestane za nas biti isto, moi emo lako povjerovati da bi i kod iskljuivanja svih lanova jo uvijek neto ostalo, povrh onih lanova. Moe se tako dogoditi da doemo do misli o nekoj, od svojih znaajki razliitoj sup-

36

stanciji, nekoj stvari po sebi" za ije bi osobine simboli bili osjeti. Morat emo, obratno od toga, rei da su tijela ili stvari skraeni misaoni simboli za skupine osjeta, simboli koji ne postoje van naega miljenja. Tako e i svaki trgovac etiketu na sanduku smatrati simbolom sadraja sanduka, a ne obrnuto. Realnu e vrijednost on podavati sadraju, a ne etiketi. Ista ona tedljivost koja nas navodi da neku skupinu ralanimo i na mjesto njezinih sastavnih dijelova, sadranih i u drugim skupinama, postavimo posebne simbole, moe nas natjerati da i itavu skupinu oznaimo jednim simbolom. Na starim egipatskim spomenicima vidjet emo slike koje ne odgovaraju jednom vizualnom opaanju, ve su sastavljene od razliitih opaanja. Glave i noge figura pojavljuju se u profilu, dok su pokrov za glavu i prsa gledani sprijeda itd. Radi se, takorei, o srednjem pogledu kojim je umjetnik utvrdio ono to mu je vano, a nevano je zanemario. Okamenjene scene sa zidova hrama moemo uivo promatrati na crteima nae djece, a analogon istoga toga i u naim glavama prilikom obrazovanja pojmova. Samo uslijed te vjetine gledanja moi emo govoriti o jednome tijelu. Ako govorimo o nekoj kocki kojoj smo odrezali uglove premda to vie nije kocka, uzrok tome bit e prirodna tedljivost koja radije gotovoj, uobiajenoj predodbi dodaje korekturu nego da stvori sasvim novu. Svekoliko rasuivanje zasniva se na tome postupku. Slike Egipana i djeji crtei ne mogu se oduprijeti kritikom pogledu. Isto se to dogaa i sirovoj predodbi o nekome tijelu. Fiziar koji vidi kako se neko tijelo savija, iri, topi i isparuje, razlae ga u manje stalne dijelove, a kemiar ga razlae na elemente. Nije nepromjenljiv ak ni element kao to je natrij. Iz meke, srebrnastosjajne mase dobijemo zagrijavanjem tekuu masu koja se na vioj temperaturi i uz iskljuenje zraka pretvara u ljubiastu paru ispred natrijeve svjetiljke, a daljnjim zagrijavanjem isijavat e utu svjetlost. Ako se i tada zadri ime natrij, dogodit e se to zbog kontinuiranosti prijelaza i nune tedljivosti. Para se moe kondenzirati i opet emo imati bijelu kovinu. Cak se mogu odgovarajuim postupkom, nakon to kovina u spoju s vodom prijee u natrijev hidroksid, ponovo pojaviti i posve iezle osobine, kao to i neko tijelo, koje je u kretanju jedno vrijeme pokriveno nekim stupom, moe opet postati vidljivim. Nema sumnje da je svrsishodno da se uvijek dri u pripravnosti ime i misao za neku skupinu svojstava gdje god se ona mogla pojaviti. No, to ime i ta misao nisu drugo do ekonomian, skraeni simbol za te pojave. Bila bi to, meutim, prazna rije za svakoga u kome ne bi pobuivala cio niz sreenih osjetilnih

37

utisaka. A slino vai i za molekule i atome iz kojih se sastoji kemijski element. Na odranje teine ili, tonije, na odranje mase obiava se gledati kao na direktan dokaz o postojanosti materije. Samo taj e se dokaz, krenemo li na temeljito ispitivanje, rasplinuti u takvo mnotvo instrumentalnih i intelektualnih operacija da e jamano konstatirati samo jednu jednadbu kojoj e nae predodbe, reproducirajui injenice, morati udovoljiti. Tamni grumen, na koji i nehotice pri tome pomiljamo, uzalud emo traiti izvan naega miljenja 6 . Posvuda je, dakle, grubi pojam supstancije takav da se neopazice uvlai u znanost, da se uvijek pokazuje nedostatnim i uvijek se mora povlaiti u sve manje dijelove svijeta. Nii stupanj nee biti uinjen nepotrebnim od strane vieg na kojemu se zasniva, kao to ni pojavom najsavrenijih transportnih sredstava ne postaje suvinim hodanje kao najjednostavnije kretanje. Kada fiziar hoe dodirnuti neko tijelo, ono mu, kao osjetima prostora povezana suma osjeta svjetla i opipa, mora biti poznato kao i ivotinji koja lovi plijen. No, onaj koji prouava spoznajnu teoriju smije, kao to to ine geolog i astronom, od procesa koji mu se zbivaju pred oima, zakljuivati o neemu to nalazi gotovim. Svi su fizikalni stavovi i pojmovi skraene upute, koje u sebi opet sadravaju druge upute o ekonomino sreenim, za upotrebu spremnim iskustvima. Kratkoa moe takvim uputama, iji e se sadraj rijetko moi sasvim iznijeti, davati katkada i privid samostalnoga bia. Ovdje se, meutim, ne elimo zabaviti poetskim mitovima kakvi, primjerice, postoje o vremenu koje sve raa i potom sve guta. elimo se jedino podsjetiti da jo Newton govori o apsolutnome, o svim pojavama neovisnom vremenu, kao to govori i o apsolutnom prostoru, a dalje od tih nazora nije otiao ni sam Kant, nazora koji se jo i danas gdjekad ozbiljno pretresaju. Za prirodoznanstvenike svako je vremensko odreenje skraena oznaka za ovisnost jedne pojave o nekoj drugoj, i nita vie. Kada kaemo da ubrzanje nekoga tijela u slobodnom padu iznosi 9,81 m u sekundi, to znai da je brzina tijela prema sreditu Zemlje za 9,81 m vea ako je Zemlja uinila 1/86400 svog okretaja vie, to se opet moe spoznati samo iz njezina odnosa prema drugim nebeskim tijelima. U brzini je sadran samo jedan odnos poloaja tijela prema poloaju Zemlje 7 . Umjesto da ih
6 Pod naslovom Prevladavanje znanstvenoga materijalizma" kasnije su prikazana slina razmiljanja W. Ostwalda. 7 Odavde proizlazi da svi takozvani elementarni zakoni uvijek imaju i odnos prema cjelini.

38

dovodimo u odnos sa Zemljom, moemo sve pojave dovesti u odnos sa satom ili sa svojim unutranjim osjeajem vremena. Kako postoji uzajamna veza sviju njih, a svaka moe biti mjerilom ostalih, lako dolazi do zablude da vrijeme ima nekog smisla neovisno o svima njima 8 . Nae istraivanje traga za jednadbama koje postoje meu elementima pojava. Jednadba elipse izraava openitiji zamisliv odnos meu koordinatama od kojih samo realne vrijednosti imaju geometrijski smisao. Tako i jednadbe meu elementima pojava izraavaju openitiji, matematiki zamisliv odnos, meutim, u fizici je mogu samo odreen smisao promjene nekih vrijednosti. Kao to se u elipsi pojavljuju samo odreene vrijednosti koje su u skladu s jednadbom, tako se i u svijetu pojavljuju samo odreene promjene vrijednosti. Tijela padaju sve bre to su blie zemlji, bez vanjskog utjecaja temperaturne su razlike sve manje itd. I u vezi s prostorom koji nam je dat, matematika su i fizioloka istraivanja pokazala da je on jedan zbiljski meu mnogim zamislivim sluajevima, o ijim nas osobitostima moe pouiti jedino iskustvo. Razjanjenje koje ova misao donosi ne moe se dovesti u sumnju, bez obzira kako bi monstruozna mogla biti njezina primjena. Pokuajmo sada saeti nae razmatranje. U ekonominom shematiziranju znanosti nalazi se njezina snaga, ali i njezini nedostaci. injenice se uvijek prikazuju uz stanovit gubitak cjelovitosti, nita tonije nego to to odgovara naim trenutnim potrebama. Sve dok su miljenje i iskustvo razdvojeni, postojat e meu njima inkongruencija; ona e se jedino postupno smanjivati. U zbilji se uvijek radi samo o dopuni nekoga djelominog iskustva, o izvoenju jednog dijela pojave iz nekoga drugog. Nae se predodbe pri tom direktno moraju oslanjati na osjete. To nazivamo mjerenjem. Kao i nastanak, i primjena znanosti stoji u vezi s velikom postojanou nae okoline. Ona nas u stvari ui o uzajamnoj ovisnosti. Odatle apsolutna proroanstva i nemaju znanstvenoga smisla. Velikim promjenama u svemiru izgubili bismo i na prostorni i vremenski koordinatni sistem. Kada geometar eli ustanoviti oblik neke krivulje, on e je prvo dobro rastaviti na male pravocrtne elemente. On, meutim, dobro zna da je to samo privremeno, proizvoljno sred8 Ako bi se prigovorilo da bismo to mogli primijetiti, a da ne Izgubimo mjeru za vrijeme, nego bismo, recimo, umjesto toga mogli uzeti trajanje titranja natrijevih svjetlosnih valova, ako bi brzina rotacije Zemlje bila podlona oscilacijama, tada bismo time pokazali jedino da smo iz praktinih razloga izabrali onu pojavu koja moe posluiti kao najjednostavnije zajedniko mjerilo.

39

stvo kojim se u dijelovima moe obuhvatiti ono to inae nije mogue odjednom. Cim se otkrije zakon krivulje, on vie nee niti pomiljati na njezine elemente. Ne bi stoga pristajalo niti prirodnoj znanosti da u svojim samostvorenim promjenljivim, ekonominim sredstvima, molekulama i atomima, vidi realitete iza svake pojave, i zaboravljajui pritom na nedavno steen, mudar oprez svoje odvanije sestre, filozofije, da na mjesto animistike ili metafizike postavi mehaniku mitologiju i da time stvori nekakve lane probleme. Atom moe ipak ostati sredstvom prikazivanja pojava, kao i funkcije u matematici. Ali, vremenom, kako raste intelektualna zrelost njezine materije, prirodna e znanost napustiti slaganje mozaika od kamenia i pokuati da ustanovi granice i oblike korita kojim tee iva struja pojava. Najekonominiji, najjednostavniji pojmovni izraz injenica spoznaje ona kao svoj cilj.

Sada emo se okrenuti pitanju o tomu da li ista metoda istraivanja, koju smo dosada preutno ograniavali na fiziki svijet, see i na podruja psihikoga. Prirodoznanstveniku se ovo pitanje priinja nepotrebnim. Fizikalna i psiholoka uenja proizlaze na potpuno isti nain iz instinktivnih spoznaja. Iz onoga to ljudi ine i kakav im je izraz lica moemo proitati njihove misli, a da i ne znamo kako. Kao to predviamo ponaanje magnetske igle pored struje, tako to u njoj zamiljamo Ampereovog plivaa, isto tako u mislima predviamo radnje ljudi tako to osjete, osjeaje i elje, koje su vezane uz njihovo tijelo, uzimamo kao sline naima. Ono to inimo instinktivno moralo bi nam izgledati poput najfinijega znanstvenog zahvata koji bi po znaenju i genijalnoj koncepciji uvelike premaivao Ampereovo pravilo plivaa, kada ga nesvjesno ne bi inilo svako dijete. Moe se, dakle, raditi samo o tome da se znanstveno, tj. pojmovno shvati ono to nam je ve ionako poznato. A tu valja svakako mnogo toga uiniti. Valja otkriti cio niz injenica izmeu fizike izraza lica i pokreta s jedne i osjeta i misli s druge strane. Ali kako je mogue da se kretanjima atoma mozga objasni osjet?" Ovakva nam se pitanja postavljaju. To jamano nikada nee dovesti do uspjeha, kao to ni iz zakona loma nikada nee proizai svijetljenje i grijanje svjetlosti. Ne trebamo aliti zbog nepostojanja smislenog odgovora na takva pitanja. Tu, naime, niti ne postoji nikakav problem. Nagnuvi se preko ograde gradskih zidina, upire dijete sa uenjem pogled u zatitni jarak i primjeuje dolje ljude te, ne znajui za pokretni most, ne moe pojmiti kako su oni sili s visokih

40

zidina. Tako je i s fizikalnim pojmovima. Pomou naih apstrakcija ne moemo se uspeti u psihologiju no moemo se u nju spustiti. Promotrimo bez predrasuda stanje stvari. Svijet se sastoji od boja, zvukova, toplina, tlakova, prostora, vremena itd., koje sada neemo nazvati niti osjetima ni pojavama budui da se u oba imena ve nalazi jednostrana, proizvoljna teorija. Nazovimo ih jednostavno elementima. Utvrivanje toka tih elemenata, bilo to posredno ili neposredno, stvarni je cilj prirodne znanosti. Sve dok se, ne obazirui se na vlastito tijelo, bavimo uzajamnom ovisnou onih grupa elemenata koje sainjavaju strana tijela, ukljuujui ljude i ivotinje, ostajemo fiziari. Istraivat emo, primjerice promjenu crvene boje nekoga tijela promjenom osvjetljenja. Ali dok promatramo poseban utjecaj onih elemenata na to crvenilo od kojih se sastoji nae tijelo koje se istie poznatom perspektivom s nevidljivom glavom, nalazimo se na podruju fizioloke psihologije. Zatvorimo li oi, crvenilo e nestati, a s njim i cio vidljivi svijet. Tako se u opaajnom polju svakog osjetila nalazi jedan dio koji na sve ostale vri drukiji i jai utjecaj nego to to ona ine uzajamno. Time je sve reeno. S tim u vezi oznait emo sve elemente, smatramo li ih ovisnima o onome posebnom dijelu (naega tijela), kao osjete. U tome smislu nije dvojbeno da je svijet na osjet. Da, meutim, iz ovoga privremenog tumaenja napravimo i sistem za ivot ijim robovima ostajemo, bit e nam isto tako nepotrebno kao i matematiaru kada neki niz varijabli neke funkcije za koji je prethodno pretpostavljeno da je konstantan, ponovo uini varijabilnim ili, pak, kada neovisnim varijablama zamjenjuje mjesta iako mu to gdjekad daje i iznenaujue uvide 9 . Gleda li se na stvar tako naivno, nee nam se initi dvojbenim da metoda psiholoke fiziologije moe biti samo fizikalna, pa ak i da ta znanost sama moe postati dijelom fizike. Predmet te znanosti ne razlikuje se od predmeta fizike. Ona e zacijelo biti u stanju da odredi odnos osjeta prema fizici naeg tijela. Od jednog lana ove akademije ve smo doznali da estostrukoj raznolikosti osjeta boja, po svemu sudei, odgo9 Ovdje prikazano stajalite zastupam ve oko dvije decenije i spominjao sam ga u nekoliko svojih radova (Erhaltung der Arbeit", 1872, Gestalten der Fltissigkeit", 1872, Bevvegungsempfindungen", 1875). Ono nije strano filozofima, ali je strano veini prirodoznanstvenika. Tim vie alim to mi je sjeanje izblijedilo na naslov i autora jednoga malog spisa koji se u mnogim detaljima poklapao s mojim stavovima i koji sam povrno proitao u vrijeme svoga intenzivnog bavljenja (187980); svi moji pokuaji da to ponovo saznam ostali su do sada bez uspjeha.

41

vara estostruka raznolikost kemijskoga procesa u supstanciji osjeta vida, a da trostrukoj raznolikosti osjeta prostora odgovara trostruka raznolikost fiziolokoga procesa. Slijedimo i otkrivamo putove refleksa i volje; odreuje se, nadalje, koji dio mozga slui jeziku, a koji pokretima. Ono to se jo tie naeg tijela, tj. misli, nee vie dovoditi do principijelno novih potekoa. Kada se te injenice jednom razjasne u iskustvu i kada ih znanost klasificira ekonomino i pregledno, onda vie nee biti dvojbe da emo ih i razumjeti. Jer, nekoga drugog razumijevanja do li ovladavanja onim injeninim u mislima, nije nikada ni bilo. Znanost ne stvara jednu injenicu iz druge, ali zato sreuje one poznate. Promotrimo sad malo poblie to psiholoko-fizioloko istraivanje. Sasvim nam je jasna predodba o tome kako se tijelo kree u prostoru svoje okoline. Na optiki vidokrug poznat nam je. Obino, meutim, ne znamo rei kako smo doli na neku misao, iz kojega je ugla intelektualnog vidokruga ona izbila, niti to je taj impuls pokrenulo. Taj duhovni vidokrug neemo nikada moi upoznati jedino samopromatranjem. To samopromatranje u zajednici s fiziolokim istraivanjem, koje traga za fizikalnim vezama, moi e nam pojasniti taj vidokrug i tek time nam zapravo otkriti ovjekov unutranji ivot. Prirodna znanost ili fizika u najirem smislu upoznaje nas s najmonijim odnosima skupina elemenata. Na pojedine sastavne dijelove tih skupina neemo isprva smjeti obratiti odve veliku panju, ako nam je namjera da zadrimo neku obuhvatnu cjelinu. Umjesto da daje jednadbe meu primarnim varijablama, fizika, budui da joj je tako lake, daje jednadbe meu njihovim funkcijama. Psiholoka nas fiziologija ui da od tijela odvojimo ono vidljivo, ujno, dodirljivo pri emu ona to, uz znaajnu pripomo fizike, obilato nadoknauje, kao to se i vidi iz rasporeda fizikalnih poglavlja. Ono vidljivo razlae fiziologija na osjete svjetla i prostora, prve, pak, dalje na boje, a druge na njihove sastavne dijelove; umove razlae na zvukove, njih, pak, na tonove itd. Nema sumnje da se ta analiza moe provoditi i mnogo dalje no to je dosada bio sluaj. Bit e naposljetku ak mogue ukazati i na ono zajedniko, koje je u temelju vrlo apstraktnim, odreenim loginim radnjama istoga oblika i koje e osjetiti otrouman pravnik ili matematiar s neobinom izvjesnou tamo gdje e neupueni uti samo prazne rijei. Rjeju, fiziologija e nam otkriti pogled na realne elemente ovoga svijeta. Fizioloka se psihologija, dakle, odnosi prema fizici u najirem smislu kao kemija prema fizici u uem smislu. Mnogo veom od pomoi koju fizika prua kemiji i obratno, bit e obostrano ispomaganje

42

prirodne znanosti i psihologije, a rezultati toga naizmjeninog utjecaja zacijelo e uvelike nadmaiti one do kojih je dola dananja mehanika fizika. Kojim emo pojmovima opisati svijet kada nam bude dostupan zatvoreni krug fizikalnih i psiholokih injenica, a od kojega mi zasada vidimo samo dva odvojena dijela, ne moe se, naravno, nikako rei na poetku rada. Nai e se ljudi koji e spoznati istinu i skupiti hrabrosti da se, umjesto zamrenim stazama loginoga historijskog sluaja, upute ravnim putovima u visine s kojih se moe dobiti pregled nad itavim tokom injenica. Da li e i tada pojam, koji danas nazivamo materijom, osim svakodnevnog imati i neko znanstveno znaenje, ne moe se rei. Ali jamano emo se zauditi kako su boje i tonovi, koji su nam bili najblii, odjednom mogli nestati u naem fizikalnom svijetu atoma, kako smo se mogli iznenaditi da ono to napolju tako jednoliko klepee i kucka, u glavi svijetli i pjeva, kako smo potom mogli pitati kako to da materija moe osjeati, tj. kako to da misaoni simbol za neku skupinu osjeta osjea? Znanost budunosti ne moemo ocrtati preciznim linijama. Moemo, meutim, naslutiti da e tada pomalo nestajati onaj kruti zid koji razdvaja ovjeka i svijet i da ljudi nee samo sebi, ve da e cijeloj organskoj i tzv. mrtvoj prirodi pristupati srdanije i s manje sebinosti. Takva je slutnja prije dvije tisue godina zacijelo obuzela i kineskog filozofa Liciusa kada je, pokazujui na neke stare ljudske kosti, svojim uenicima lapidarnim stilom, koji je diktiralo pojmovno pismo, rekao slijedee rijei: Samo one i ja raspolaemo spoznajom da nismo ni ivi ni mrtvi."

43

Henri

Poincare

JE LI ZNANOST UMJETNA?

1.

Filozofija gosp. Le Roya

To su brojni razlozi da budemo skeptini; treba li da t a j skepticizam tjeramo do kraja ili da se zaustavimo na pola puta? Ii do kraja najzavodljivije je, najpogodnije rjeenje i to je ono koje je usvojio znatan broj ljudi izgubivi nadu da e ita spasiti iz brodoloma. Meu spise koji se nadahnjuju tom tendencijom u prvome redu treba uvrstiti one gosp. Le Roya. Taj mislilac nije samo najzasluniji filozof i pisac nego je stekao i produbljeno poznavanje egzaktnih i fizikih znanosti i ak se iskazao dragocjenim sposobnostima otkria u matematici. Samimo u nekoliko rijei njegovo uenje koje je dalo povoda mnogobrojnim raspravama. Znanost se sastoji samo od konvencija i jedino toj okolnosti ona duguje svoju prividnu izvjesnost; znanstvene injenice i a fortiori zakoni umjetno su djelo uenjaka; znanost nas, dakle, ne moe nauiti nita o istini, ona nam samo moe posluiti kao pravilo za djelovanje. U tome moemo prepoznati filozofsku teoriju poznatu pod imenom nominalizma; nije u toj teoriji sve pogreno; treba joj sauvati njezinu legitimnu domenu, ali je isto tako ne bi trebalo putati da iz nje izae. Nije to sve; uenje gosp. Le Roya nije samo nominalistiko. Ono ima jo jedno svojstvo koje bez sumnje duguje utjecaju gosp. Bergsona: ono je antiintelektualistiko. Za gosp. Le Roya intelekt deformira sve ega se dotakne a to je jo istinitije u pogledu njegovog nunog instrumenta govora". Nema nikakve stvarnosti osim u naim nestalnim i promjenjivim dojmovima, a ak i ta stvarost iezava im je se dotakne. A uza sve to gosp. Le Roy nije skeptik: ako on intelekt smatra neizljeivo nemonim, to je samo zato da bi vei udio

44

dao drugim izvorima spoznaje, na primjer srcu, osjeaju, nagonu ili vjeri. Ma koliko bilo moje tovanje za talent gosp. Le Roya, ma kolika bila otroumnost te teze, ja je u cjelini ne bih mogao prihvatiti. Svakako, u mnogo se toaka slaem s gosp. Le Royom i on je ak u potporu svog naina gledanja citirao razliite odlomke iz mojih spisa kojih se ja nikako nisam voljan odrei. Zbog toga se samo jo vie smatram dunim objasniti zato ga ne mogu slijediti do kraja. Gosp. Le Roy esto se tui da ga optuuju za skepticizam. Do toga je moralo dolaziti pa makar optuba i bila vjerojatno neopravdanom. Nije li to kako stvari izgledaju protiv njega? Nominalist po uenju ali realist po srcu, ini se da je apsolutnom nominalizmu izmakao samo jednim oajnikim inom vjere. Antiintelektualistika filozofija, odriui se analize i govora", ba se time osuuje da bude neprenosiva, to je jedna u biti unutranja filozofija ili u najmanju ruku ono to se od nje moe prenositi samo su negacije; pa kako da se onda udimo to za jednog vanjskog promatraa ona poprima lik skepticizma? U tome je slaba toka te filozofije; ako hoe ostati vjerna samoj sebi, ona iscrpljuje svoju mo u jednoj negaciji i u jednom uskliku entuzijazma. Tu negaciju i taj usklik svaki autor moe ponavljati i varirati im oblik, ali da im nita ne dodaje. A opet, ne bi li bio dosljedniji da uti? Recimo, vi ste napisali dugake lanke, za to je i te kako trebalo da se posluite rijeima. A niste li bili mnogo diskurzivniji" i, prema tome, mnogo dalje od ivota i od istine nego ivotinja koja ivi sasvim jednostavno bez filozofiranja? Ne bi li ta ivotinja bila istinski filozof? Pa ipak, po tome to nijedan slikar nije uzmogao nainiti posve vjeran portret moramo li zakljuiti da bi najbolje slikanje bilo ne slikati? Kad zoolog secira ivotinju, on je svakako mijenja". Da, secirajui je, on sebe osuuje na to da je nikada ne spozna potpuno; ali ne secirajui je, on bi sebe osudio da o njoj nikada ne spozna nita i da, prema tome, o njoj nikada nita ne rekne. Sigurno, postoje u ovjeku druge sile osim njegova intelekta i nitko nije nikada bio dovoljno lud da to porie. Bilo tko te slijepe sile izaziva ili ih puta da djeluju, a filozof mora o njima govoriti; da bi o njima govorio, on ih mora spoznati makar onoliko koliko ih se samo moe poznavati, on ih, dakle, mora promatrati kako djeluju. Kako? Kojim oima ako ne oima svog intelekta? Srce ili nagon mogu ga voditi, ali ne i

45

initi ga beskorisnim; oni mogu usmjeravati njegov pogled, ali ne smiju zamjenjivati njegovo oko. Da srce bude radnik a da intelekt bude samo orue, na to se moe pristati. Ipak, to je orue bez kojega se ne moe, ako ne djelovati, a ono barem filozofirati. To je razlog zato je jedna istinski antiintelektualistika filozofija nemogua. Moda emo morati donijeti zakljuak o prvenstvu" djelovanja, ali opet e na intelekt biti taj koji e donijeti takav zakljuak; preputajui prvenstvo djelovanju, on e na taj nain sauvati nadmo trske koja misli. I u tome je jedno prvenstvo" koje ne valja prezirati. Neka mi budu oprotena ova kratka razmiljanja i neka mi bude takoer oproteno to sam ih uinio tako kratkima i to sam jedva dotakao pitanje. Spor oko intelektualizma nije predmet kojim se elim baviti; elim govoriti o znanosti i za nju, o tome nema sumnje. Po definiciji, da tako kaem, ona e biti intelektualistika ili je nee biti. A pitanje hoe li je biti upravo i jest ono to treba znati. 2. Znanost pravilo djelovanja

Za gosp. Le Roya znanost je samo pravilo za djelovanje. Mi smo nemoni da ita spoznamo a ipak smo se u to upustili; treba da djelujemo i, na sreu, ravnamo se po pravilima. Ukupnost tih pravila jest ono to se naziva znanou. Tako su ljudi, elei da se zabave, utvrdili pravila igara, kao to je, na primjer, ono za triktrak*, koja bi se mogla bolje od same znanosti osloniti o dokaz sveope suglasnosti. Podjednako tako, kada nismo u stanju izabrati ali smo prisiljeni birati, bacamo u zrak novi da izvuemo pismo ili glavu. Pravilo triktraka svakako je pravilo za djelovanje kao i znanost, ali smatramo li tu usporedbu pravinom i ne vidimo li razliku? Pravila igre proizvoljne su konvencije i bilo bi mogue usvojiti oprenu konvenciju koja ne bi bila manje dobra. Naprotiv, znanost je pravilo za djelovanje koje uspijeva', bar openito, dok dodajem opreno pravilo ne bi uspije/ valo. Ako kaem: Da biste dobili vodik, djelujte kiselinom na cink", ja formuliram jedno pravilo koje uspijeva; mogao sam rei: Djelujte destiliranom vodom na zlato", to bi takoer bilo pravilo, samo j&to ono ne bi uspijevalo. Ako, dakle, znanstveni recepti" imaju neku vrijednost kao pravila za djelovanje, to je zato to mi znamo da oni bar
* Igra kockama (prim. prev.).

46

openito uspijevaju. Ali znati to svakako znai znati neto, pa zato nam onda upravo rekoste da ne moemo nita spoznati? Znanost predvia i upravo zato to predvia ona moe biti korisna i sluiti kao pravilo za djelovanje. Svakako sam svjestan da esto dogaaji demantiraju njezina predvianja; to dokazuje da je znanost nesavrena i, ako dodam da e to ona uvijek ostati, siguran sam da je to jedno predvianje koje barem ono nee nikada biti demantirano. Ipak je jasno da se uenjak vara manje esto od nekog proroka koji bi predskazivao nasumce. S druge strane, napredak je spor ali neprekidan tako da uenjaci, premda sve vie i vie poduzetni, sve se manje i manje varaju. To je malo, ali je dosta. Dobro znam da je gosp. Le Roy negdje rekao da se znanost vara ee no to se to misli, da kometi ponekad neugodno iznenade astronome, da uenjaci, koji su oito ljudi, nerado govore o svojim neuspjesima i da bi, ako bi govorili o njima, morali nabrojiti vie poraza nego pobjeda. Kada je to rekao, gosp. Le Roy je oigledno pretjerao. Da znanost ne uspijeva, ona ne bi mogla sluiti kao pravilo za djelovanje; odakle bi izvlaila svoju vrijednost? Odatle to je proivljena", to jest iz toga to je mi volimo i to vjerujemo u nju? Alkemiari su imali recepte za pravljenje zlata, voljeli su ih i imali vjere u njih, a ipak, makar naa vjera bila manje iva, nai su recepti ti koji su valjani zato to oni uspijevaju. Nema naina da se umakne toj dilemi; ili znanost ne doputa da se predvia, pa je onda bez vrijednosti kao pravilo za djelovanje, ili, pak, ona doputa da se predvia na jedan vie ili manje nesavren nain, pa onda nije bez vrijednosti kao sredstvo spoznaje. Ne moe se ak rei da je djelovanje cilj znanosti; moramo li osuditi prouavanja zvijezde Siriusa pod izlikom da vjerojatno nikad neemo moi ni na koji nain djelovati na tu zvijezdu? Po mojem miljenju, naprotiv, spoznaja je cilj a djelovanje je sredstvo. Ako sebi estitam na industrijskom razvoju, razlog nije samo to to je on pribavio jedan lak argument braniteljima znanosti; razlog je nadasve to to on uenjaku daje vjeru u sebe a takoer i to to mu prua polje neizmjerna iskustva na kojem se on sukobljava sa silama odve golemima a da bi bilo naina da ih eliminira. Bez tog balasta tko zna ne bi li on ostavio zemlju zaveden privienjem neke nove skolastike ili ne bi li pao u oaj vjerujui da je samo sanjao.

47

3.

Sirova injenica

i znanstvena

injenica

Ono najparadoksalnije u tezi gosp. Le Roya bila je tvrdnja da uenjak stvara injenicu; to je istovremeno u njoj bila bitna kljuna misao i jedna od onih o kojima se najvie raspravljalo. Moda, kae on (doista vjerujem da je to bio jedan ustupak), nije uenjak taj koji stvara sirovu injenicu; on je barem taj koji stvara znanstvenu injenicu. Ta distinkcija izmeu sirove injenice i znanstvene injenice ne ini mi se sama po sebi ilegitimnom. Ali ponajprije alim to granica nije bila povuena niti na egzaktan nain niti na precizan nain; a potom to se ini da je autor podrazumijevao da je sirova injenica, budui da nije znanstvena, izvan znanosti. Najzad, ne mogu prihvatiti da uenjak slobodno stvara znanstvenu injenicu budui da je sirova injenica ona koja mu je namee. Primjeri koje je gosp. Le Rov dao jako su me zaudili. Prvi je uzet od pojma atoma. Atom izabran kao primjer injenice! Priznajem da me taj izbor toliko zbunio da radije o njemu ne bih rekao nita. Oigledno, loe sam razumio autorovu misao i ne bih je umio plodonosno pretresti. Drugi sluaj uzet kao primjer je onaj jedne pomrine gdje je sirovi fenomen igra sjene i svjetla, ali gdje astronom ne moe intervenirati bez unoenja dvaju stranih elemenata, naime sata i Newtonova zakona. Na koncu gosp. Le Roy navodi vrtnju Zemlje; odgovoreno mu je: Ali to nije injenica", a on je odvratio: To je bilo injenica za Galileja koji ju je tvrdio kao i za inkvizitora koji ju je poricao". U svakom sluaju stoji da to nije injenica u istom smislu kao one o kojima smo netom govorili i da davati im isto ime znai izlagati se mnogim zabunama. Evo, dakle, etiriju stupnjeva: 1. Mrak je, kae neznalica. 2. Pomrina je nastupila u devet sati, kae astronom. 3. Pomrina je nastupila u onaj sat koji se mogao izvesti iz tablica sastavljenih na osnovu Newtonovih zakona, kae on opet. 4. To je u vezi s time to se Zemlja okree oko sunca, kae najzad Galilej. Gdje je, dakle, granica izmeu sirove injenice i znanstvene injenice? itajui gosp. Le Roya, reklo bi se da je izmeu

48

prvog i drugog lana, ali tko ne vidi da ima vie razmaka izmeu drugog i treeg a jo vie izmeu treeg i etvrtog? Neka mi se dopusti da navedem dva primjera koji e nam to moda malo pojasniti. Promatram otklon galvanometra uz pomo jednog pokretnog zrcala koje baca svjetlucavu sliku ili mrlju na jednu podijeljenu ljestvicu. Sirova je injenica: vidim kako se mrlja pomie po ljestvici, a znanstvena je injenica: strujnim krugom prolazi struja. Ili opet: kad izvodim neki eksperiment, moram rezultat podvri odreenim korekcijama, jer znam da mora da sam nainio neke pogreke. Te su pogreke dvovrsne, jedne su sluajne i ispravit u ih uzimajui prosjek; druge su sistematske i moi u ih ispraviti samo produbljenim prouavanjem njihovih uzroka. Prvi je postignuti rezultat, dakle, sirova injenica, dok je znanstvena injenica konani rezultat poslije zavrenih korekcija. Razmiljajui o tom posljednjem primjeru, dovedeni smo do potpodjele naeg drugog lana i umjesto da kaemo: 2. Pomrina je nastupila u devet sati, rei emo: 2.a. Pomrina je nastupila kad je moj sat pokazivao devet sati, i 2.b. Budui da moj sat kasni deset minuta, pomrina je nastupila u devet sati i deset minuta. A to nije sve: prvi lan takoer mora biti opet podijeljen i razmak izmeu tih dviju potpodjela nee biti najmanji; izmeu dojma tmine koji doivljava svjedok jedne pomrine i tvrdnje: Tamno je", koju taj dojam izaziva, nuno je vriti razlikovanje. U jednom smislu prva je jedina sirova injenica ' a druga je ve neka vrsta znanstvene injenice. Eto, dakle, sad nae ljestvice koja ima est lanova i, premda nema nikakva razloga da se zaustavimo kod tog broja, mi emo se ovdje zadrati. Ono to me najprije zapanjuje jest ovo. U prvom od naih est lanova injenica, jo posve neobraena, tako rei je individualna i potpuno je razliita od sviju ostalih moguih injenica. Od drugog lana s time je ve drukije. Iskaz o injenici mogao bi odgovarati bezbroju drugih injenica. Cim se umijea jezik, raspolaem jo samo odreenim brojem termina da izrazim beskonaan broj nijansi u koje bi se mogli zaodjenuti moji dojmovi. Kad kaem: Tamno je", to dobro izraava doj4

49

move to ih doivljavam prisustvujui jednoj pomrini; ali u samoj tmini moglo bi se zamisliti mnotvo nijansi i, da se umjesto te koja se doista ostvarila, pojavila jedna malo drukija, ja bih ipak iskazao tu drugu injenicu rijeima: Tamno je". ' Druga opaska: ak u drugom lanu iskaz o jednoj injenici moe biti samo istinit ili neistinit. To ne bi bilo tako za bilo koji stav; ako je taj stav iskaz o jednoj konvenciji, ne moe se rei da je taj iskaz istinit u pravom smislu rijei, jer on ne bi mogao biti istinit protiv moje volje i jer je istinit samo zato to ja hou da on to bude. Kad, na primjer, kaem: Jedinica duine je metar", to je odluka to je ja donosim, to nije konstatacija koja mi se namee. Isto je tako, kao to mislim da sam drugdje pokazao, kad se, na primjer, radi o Euklidovu postulatu. Kad me pitaju: Da li je tamno?", ja uvijek znam treba li da odgovorim potvrdno ili odreno. Premda bezbroj moguih injenica odgovara tom istom iskazu Tamno je", uvijek u znati da li se ostvarena injenica nalazi ili se ne nalazi meu onima koje odgovaraju tom iskazu. injenice su klasificirane u kategorije i ako me se pita da li se injenica koju konstatiram nalazi ili se ne nalazi u toj i toj kategoriji, neu oklijevati s odgovorom. Bez sumnje, ta klasifikacija sadri dovoljno proizvoljnosti da ostavi veliku ulogu slobodi ili hiru ovjeka. Jednom rijeju, ta je klasifikacija konvencija. Kad je jednom dana ta konvencija, ako me se pita: Je li istinita ta i ta injenica?", uvijek u znati to da odgovorim i moj e mi odgovor nametnuti svjedoanstvo mojih osjetila. Ako se, dakle, za vrijeme pomrine upita: Da li je tamno;", svi e odgovoriti potvrdno. Odreno bi, bez sumnje, odgovorili oni koji bi govorili jezik na kojem bi se svijetlo" reklo tamno" i gdje bi se tamno" reklo svijetlo". Ali kakvu to vanost moe imati? Isto tako u matematici, kad sam postavio definicije i postulate koji su konvencije, jedan teorem moe jo biti samo istinit ili neistinit. Ali da odgovorim na pitanje: ,.Je li taj teorem istinit?", neu se vie posluiti svjedoanstvom svojih osjetila, nego, naravno, rasuivanjem. Iskaz o jednoj injenici uvijek je provjeriv i za tu provjeru moemo se posluiti bilo svjedoenjem svojih osjetila, bilo sjeanjem na to svjedoenje. Upravo je to ono to karakterizira jednu injenicu. Ako mi postavite pitanje: Je li istinita ta i ta injenica?", zapoet u s time da od vas zatraim,

50

uko tome ima mjesta, da precizirate konvencije; drugim rijeima, da vas upitam kojim ste jezikom govorili; zatim, nakon to je to rijeeno, ispitat u svoja osjetila i odgovorit u potvrdno ili odreno. Ali taj e odgovor potjecati od mojih osjetila, ne od vas koji mi kaete: Govorio sam vam na engleskom ili na francuskom." Ima li neto to treba mijenjati u svemu tome kad prelazimo na sljedee lanove? Kad promatram galvanometar kao to sam govorio as prije, ako pitam neupuena posjetioca: Tee li struja?", on e gledati icu nastojei vidjeti kako neto tee; ali ako isto pitanje postavim svom pomoniku koji razumije moj jezik, on e znati da to znai: Pomie li se mrlja?" i gledat e ljestvicu. Koja, dakle, razlika postoji izmeu iskaza o jednoj sirovoj injenici i iskaza o jednoj znanstvenoj injenici? Postoji ista razlika kao izmeu iskaza o istoj injenici na francuskom jeziku i na njemakom jeziku. Znanstveni je iskaz prijevod sirova iskaza na jezik koji se posebno razlikuje od svakidanjeg njemakog i od svakidanjeg francuskog zato to njime govori mnogo manji broj ljudi. Ne idimo, meutim, prebrzo! Da izmjerim struju mogu se posluiti veoma velikim brojem tipova galvanometra i jo elektrodinamometrom. I onda kad reknem: Ovim strujnim krugom tee struja od toliko i toliko ampera", to e znaiti: Ako tom strujnom krugu prikljuim taj i taj galvanometar, vidjet u kako mrlja dolazi do podjeljka a"; ali to e jednako znaiti: Ako tom strujnom krugu prikljuim taj i taj elektrodinamometar, vidjet u kako mrlja dolazi do podjeljka b." A to e znaiti jo mnogo drugih stvari, jer struja se moe manifestirati ne samo mehanikim efektima nego i kemijskim, termikim, svjetlosnim efektima itd. Evo, dakle, jednog istog iskaza koji odgovara velikom broju apsolutno razliitih injenica. Zato? Zato to priznajem zakon po kojem svaki put kad se pokae taj i taj mehaniki efekt, pokazat e se uza nj taj i taj kemijski efekt. Prethodna veoma brojna iskustva nisu mi nikad pokazala da taj zakon zakazuje i tada sam se osvjedoio da bih istim iskazom mogao izraziti dvije injenice tako nepromjenjivo vezane jednu uz drugu. Kad me se bude pitalo: Prolazi li struja?", moi u razumjeti da to znai: Hoe li se pojaviti taj i taj mehaniki efekt?", ali moi u razumjeti takoer: Hoe li se pojaviti t a j i taj kemijski efekt?" Ja u, dakle, provjeriti bilo postojanje mehanikog efekta bilo kemijskog i to e biti svejedno, jer i u jednom i u drugom sluaju odgovor mora biti isti.
4*

51

A ako se jednog dana uvidi da je taj zakon pogrean? Ako se opazi da slaganje tih dvaju efekata (mehanikog i kemijskog) nije stalno? Tada bi trebalo promijeniti znanstveni jezik da se ukloni jedna ozbiljna dvosmislenost. I to onda? Mislimo li da je obini jezik pomou kojega se izraavaju injenice svakodnevnog ivota osloboen dvosmislenosti? Hoemo li odatle zakljuiti da su injenice svakodnevnog ivota djelo gramatiara? Pitate me: Ima li struje?", ispitujem da li postoji mehaniki efekt, konstatiram da postoji i odgovaram: Da, ima struje." Vi istodobno shvaate da to znai da postoji mehaniki efekt i da jednako tako postoji kemijski efekt za kojim nisam tragao. Zamislimo sada da, per impossibile, zakon koji smo smatrali istinitim to nije i da kemijski efekt nije postojao u tom sluaju. U toj hipotezi postojat e dvije odvojene injenice, jedna izravno opaana i istinita, druga dobivena zakljuivanjem i neistinita. Strogo uzevi, moi e se rei da smo ovu drugu mi stvorili tako da se osobni ovjekov udio u stvaranju znanstvene injenice sastoji u pogreci. Ali ako moemo rei da je injenica o kojoj se radi neistinita, nije li to upravo zato to ona nije slobodno i proizvoljno djelo naeg duha, preruena konvencija, u kojem sluaju ne bi bila niti istinita niti neistinita? I doista, ona je bila provjerljiva; ja nisam izvrio provjeravanje, ali sam ga mogao izvriti. Ako sam dao netoan odgovor, to je zato to sam htio prebrzo odgovoriti a da nisam ispitao prirodu koja je jedina znala tajnu. Kad poslije eksperimenta ispravljam sluajne i sistematske pogreke da izluim znanstvenu injenicu, to je jo uvijek ista stvar; znanstvena e injenica uvijek biti samo sirova injenica prevedena na jedan drugi jezik. Kad reknem: Toliko i toliko je sati", to e biti skraeni nain da se kae: Postoji takav i takav odnos izmeu sata koji pokazuje moja ura i sata to ga je ona oznaila u asu prijelaza te i te zvijezde i te i te druge zvijezde preko meridijana." I kad su jednom svi usvojili tu jezinu konvenciju, kad me se upita: Koliko je sati?", nee ovisiti o meni da odgovorim potvrdno ili odreno. Preimo na predzadnji lan: pomrina je nastupila u sat koji navode tablice izvedene iz Newtonovih zakona. To je jo jedna jezina konvencija koja je savreno jasna za one koji poznaju nebesku mehaniku ili naprosto za one koji posjeduju tablice to su ih izraunali astronomi. Pita me se: Da li je pomrina nastupila u predvieni sat?" Traim u astronomskoj tablici o poloaju planeta, vidim da je pomrina bila najav-

52

ljena za devet sati i razabirem da se pitanjem htjelo rei: Da li je pomrina nastupila u devet sati?" Tu jo ne moramo nita mijenjati u naim zakljucima. Znanstvena injenica samo je sirova injenica prevedena na jedan prikladan jezik. Istina, u posljednjem lanu stvari se mijenjaju. Vrti li se Zemlja? Je li to provjeriva injenica? Da li su se Galilej i Veliki inkvizitor, da bi se sloili, mogli pozvati na svjedoanstvo svojih osjetila? Naprotiv, oni su se slagali o pojavnostima i kakva bila da bila nakupljena iskustva, i dalje bi se slagali o pojavnostima a da se nikada ne bi sloili o njihovoj interpretaciji. Ba je to i bio razlog to su bili prisiljeni pribjei tako neznanstvenim metodama rasprave. Zato ja smatram da meu njima nije bilo neslaganja o nekoj injenici; nemamo pravo da isto ime dajemo i vrtnji Zemlje koja je bila predmet njihove rasprave, i sirovim i znanstvenim injenicama koje smo do sada razmotrili. Poslije onoga to je prethodilo ini se suvinim istraivati da li je sirova injenica izvan znanosti, jer ne moe biti niti znanosti bez znanstvene injenice niti znanstvene injenice bez sirove injenice, budui da je prvo samo prijevod drugoga. I onda, imamo li pravo rei da uenjak stvara znanstvenu injenicu? Prije svega, on je ne stvara ex nihilo, budui da je pravi pomou sirove injenice. Prema tome, on je ne pravi slobodno kako hoe. Ma koliko sposoban izraiva on bio, njegova je sloboda uvijek ograniena osobinama prvotne grae na kojoj radi. to elite rei poslije svega kad govorite o tom slobodnom stvaranju znanstvene injenice i kad kao primjer uzimate astronoma koji aktivno intervenira u fenomenu pomrine donosei sa sobom svoju uru? elite li rei: Pomrina je nastupila u devet sati, ali da je astronom elio da ona nastupi u deset sati, to je ovisilo samo o njemu, on je samo morao pomaknuti svoju uru jedan sat naprijed"? Ali astronom bi, izvodei tu lou alu, oigledno zloupotrijebio jednu dvosmislenost. Kad mi on kae: Pomrina je nastupila u devet sati", ja to shvaam tako da je devet sati vrijeme izvedeno iz sirovog pokazivanja ure nizom uobiajenih korekcija. Ako mi je dao samo to sirovo pokazivanje ili ako je korekcije izvrio suprotno uobiajenim pravilima, on je promijenio- dogovoreni jezik a da me nije unaprijed upozorio. Ako se, naprotiv, pobrinuo da me unaprijed upozori, nemam se pravo aliti, ali tada je to jo uvijek ista injenica izraena jednim drugim jezikom. Ukratko, sve to uenjak stvara kod jedne injenice jest jezik kojim je iskazuje. Ako predvia neku injenicu, on e

53

upotrijebiti taj jezik i za sve one koji ga budu znali govoriti i razumijevati, njegovo e predvianje biti lieno dvosmislenosti. Uostalom, kad je jednom to predvianje izneseno, oigledno o njemu ne ovisi da li se ono ostvaruje ili se ne ostvaruje. Sto onda ostaje od teze gosp. Le Roya? Ostaje ovo: uenjak aktivno intervenira odabirui injenice koje zasluuju da budu promatrane. Jedna izdvojena injenica sama po sebi nije nimalo zanimljiva; ona postaje zanimljivom ako ima razloga da mislimo da e pomoi u predvianju drugih; ili opet ako, poto je bila predviena, njezina verifikacija predstavlja potvrdu nekog zakona. Tko e odabrati injenice koje, udovoljavajui tim uvjetima, zasluuju graansko pravo u znanosti? To je slobodna djelatnost uenjaka. A to nije sve. Rekao sam da je znanstvena injenica prijevod sirove injenice na neki odreeni jezik; trebalo je da dodam da se svaka znanstvena injenica tvori od vie sirovih injenica. Gore navedeni primjeri to dosta dobro pokazuju. Na primjer, kao sat pomrine moja je ura oznaavala as a u trenutku pomrine; ona je oznaavala as (3 u momentu posljednjeg prijelaza preko meridijana neke odreene zvijezde koju emo uzeti kao rektascenzijsko ishodite; ona je oznaavala as y u momentu pretposljednjeg prijelaza te iste zvijezde. Evo triju razliitih injenica (jo e tkogod primijetiti da je svaka od njih i sama rezultat dviju istovremenih sirovih injenica; ali preimo preko te primjedbe). Umjesto toga, ja a S kaem: Pomrina je nastupila u 24 sati" i tri se P-T injenice nalaze koncentrirane u jednoj jedinoj znanstvenoj injenici. Prosudio sam da su tri oitavanja a, |3 i y, izvrena na mojoj uri u tri razliita trena, liena zanimljivosti, i da je a-B jedina zanimljiva stvar kombinacija tih triju oitavanja . U toj prosudbi vidi se slobodna djelatnost moga duha. Ali time sam iscrpio svoju mo; ja ne bih mogao uiaB niti da ta kombinacija ima tu i tu vrijednost a ne neku drugu, jer ne bih mogao utjecati niti na vrijednost od a, niti na vrijednost od |3, niti na vrijednost od y, koje su mi nametnute kao sirove injenice. Sve u svemu, injenice su injenice i ako se dogodi da su u skladu s jednim predvianjem, to nije zbog uinka nae slobodne aktivnosti. Nema precizne granice izmeu sirove i

P-Y

54

znanstvene injenice; moe se samo rei da je taj i taj injenini iskaz siroviji ili obrnuto, znanstvenici nego neki drugi. 4. Nominalizam" i univerzalna invarijanta"

Ako s injenica preemo na zakone, jasno je da e udio uenjakove slobodne aktivnosti postati mnogo vei. Ali ne ini li ga gosp. Le Roy jo uvijek prevelikim? To emo sada razmotriti. Prisjetimo se najprije primjera to ih je dao. Kad kaem: Fosfor se topi na 44C", mislim da iskazujem jedan zakon; u stvarnosti to je sama definicija fosfora; kad bi bilo pronaeno neko tijelo koje se, posjedujui inae sva svojstva fosfora, ne bi topilo na 44C, bilo bi mu dano neko drugo ime i zakon bi ostao istinit. Isto tako, kad kaem: Teka tijela u slobodnom padu prelaze udaljenost proporcionalnu kvadratu vremena", ja naprosto dajem definiciju slobodnog pada. Svaki put kad t a j uvjet ne bude ispunjen rei u da pad nije slobodan, tako da zakon nikada nee moi biti netoan. Jasno je da, kad bi se zakoni svodili na to. oni ne bi mogli sluiti za predvianje; oni, dakle, ne bi mogli sluiti niemu, niti kao sredstvo spoznaje niti kao princip djelovanja. Kad kaem: Fosfor se topi na 44C", time elim rei: Svako tijelo koje posjeduje ta i ta svojstva (to jest sva svojstva fosfora osim toke topljenja) topi se na 44 C". Tako shvaen, moj je stav svakako zakon i taj e mi zakon moi biti koristan, jer ako naiem na neko tijelo koje posjeduje navedena svojstva, moi u predvidjeti da e se ono topiti na 44 C. Bez sumnje, bit e mogue otkriti da je taj zakon neistinit. Proitat emo u udbenicima kemije: Postoje dva tijela koja su kemiari dugo vremena brkali pod imenom fosfora; ta se dva tijela razlikuju samo po toki topljenja." To oito ne bi bilo prvi put da su kemiari uspjeli razdvojiti dva tijela koja isprva nisu znali luiti; tako su, na primjer, neodim i prazeodim dugo brkani pod imenom didima. Ne vjerujem da se kemiari jako boje da e slina nezgoda ma kada zadesiti fosfor. A ako bi se, per impossibile, ona dogodila, ta dva tijela vjerojatno ne bi imala identino istu gustou, identino istu specifinu toplinu itd., tako da, poto briljivo utvrdimo, na primjer, gustou, moi e se opet predvidjeti toka topljenja.

55

Uostalom, to je od male vanosti; dovoljno je primijetiti da postoji jedan zakon i da se taj zakon, istinit ili neistinit, ne svodi na tautologiju. Rei e se da ako ne poznajemo na Zemlji tijelo koje se ne topi na 44 C, premda ima druga svojstva fosfora, ne moemo znati ne postoji li ono na nekim drugim planetima. Bez sumnje, to bi se dalo braniti i tada bismo zakljuili da dotini zakon, koji moe sluiti kao pravilo za djelovanje nama koji nastavamo Zemlju, nema ipak nikakve ope vrijednosti sa spoznajnog gledita i da duguje svoju korisnost samo sluaju koji nas je smjestio na ovu kuglu. To je mogue, ali ako bi to bilo tako, zakon ne bi imao vrijednosti ne zato to bi se svodio na jednu konvenciju, nego zato to bi bio neistinit. Isto je tako u pogledu pada tijela. Niemu mi ne bi posluilo da sam dao ime slobodnog pada padovima koji se odvijaju u skladu s Galilejevim zakonom da s druge strane ne znam da e u takvim i takvim okolnostima pad vjerojatno biti slobodan ili gotovo slobodan. To je, dakle, zakon koji moe biti istinit ili neistinit, ali koji se ne svodi na jednu konvenciju. Pretpostavimo da su astronomi upravo otkrili da se zvijezde ne pokoravaju tono Newtonovu zakonu. Oni e imati izbor izmeu dva stava: moi e rei da se gravitacija ne mijenja tono kao obrnuta vrijednost kvadrata udaljenosti ili e, pak, moi rei da gravitacija nije jedina sila koja djeluje na zvijezde i da se deava da joj se u tome pridodaje jedna sila drugaije prirode. U tom drugom sluaju Newtonov e zakon biti smatran definicijom gravitacije. To e biti nominalistiki stav. Izbor izmeu dvaju stavova ostaje slobodan i vri se po kriterijima pogodnosti, pa makar ti kriteriji bili najee tako moni da praktino ostaje malo to od te slobode. Stav (1) Zvijezde se ravnaju po Nevvtonovu zakonu" moemo ralaniti na dva druga: (2) Gravitacija se ravna po Nevvtonovu zakonu" i (3) Gravitacija je jedina sila koja djeluje na zvijezde". U tom sluaju stav (2) samo je definicija i izmie eksperimentalnoj provjeri; ali onda e se ta provjera moi vriti nad stavom (3). A ona je jako potrebna, budui da rezultirajui stav (1) predvia provjerljive sirove injenice. Zahvaljujui tim sredstvima, uenjaci su pomou nesvjesnog nominalizma uzdigli iznad zakona ono to oni nazivaju principima. Kad je jedan zakon dobio dovoljnu eksperimentalnu provjeru, moemo usvojiti dva stava: ili prepustiti taj zakon borbi za opstanak on e tada ostati podloan neprekidnu revidiranju koje e bez sumnje zavriti dokazivanjem da je on samo aproksimativan , ili ga je, pak, mogue

56

uzdii do principa usvajajui takve konvencije da stav bude sigurno istinit. U tu se svrhu postupa uvijek na isti nain. Prvotni je zakon iskazivao neki odnos izmeu dviju sirovih injenica A i B; izmeu tih dviju sirovih injenica uvodi se posredujui apstraktni entitet C, vie ili manje fiktivan (takav je bio u prethodnom primjeru neopipljivi entitet gravitacije). I onda imamo odnos izmeu A i C, koji moemo smatrati rigoroznim i koji je princip, i jedan drugi odnos izmeu C i B. koji ostaje zakon podloan reviziji. Princip, odsada takorei iskristaliziran, nije vie podloan eksperimentalnoj provjeri. On nije istinit ili neistinit, on je pogodan. Cesto se nalaze velike prednosti u tome da se postupa na taj nain, ali jasno je, kad bi svi zakoni bili transformirani u principe, da nita ne bi ostalo od znanosti. Svaki se zakon moe ralaniti na jedan princip i na jedan zakon, ali je sasvim jasno po tome da e, pa ma koliko se daleko tjeralo to ralanjivanje, zakona uvijek ostati. Nominalizam. dakle, ima svoje granice i to bi se moglo previdjeti ako se uzmu doslovno tvrdnje gosp. Le Roya. Jedan brz pregled znanosti pomoi e nam da bolje shvatimo koje su te granice. Nominalistiki je stav opravdan samo kad je pogodan; a kad on to jest? Iskustvo nam pokazuje odnose meu tijelima; tu je naa sirova injenica; ti su odnosi krajnje komplicirani. Umjesto da izravno razmatramo odnos tijela A i tijela B, mi uvodimo meu njih posrednika, a to je prostor, i razmatramo tri razliita odnosa: odnos tijela A s prostornim likom A', odnos tijela B s prostornim likom B', odnos dvaju likova A' i B' izmeu sebe. Zato je taj zaobilazan put probitaan? Zato to je odnos izmeu A i B bio kompliciran a malo se razlikovao od odnosa izmeu A' i B' koji je jednostavan tako da taj komplicirani odnos moe biti zamijenjen jednostavnim odnosom izmeu A' i B' i dvama drugim odnosima koji nam pokazuju da su razlike izmeu A i A', s jedne strane, i izmeu B i B', s druge, veoma male. Na primjer, ako su A i B dva prirodna tijela koja se premjetaju uz lagano deformiranje, mi promatramo dva nepromjenjiva pokretna lika A' i B'. Zakoni relativnog premjetanja tih likova A' i B' bit e veoma jednostavni; to e biti zakoni geometrije. A mi emo potom dodati da se tijelo A, koje se uvijek veoma malo razlikuje od A', iri pod uinkom topline i savija uslijed elastinosti. Ta irenja i savijanja, upravo zato to su vrlo mala, bit e za na razum stvar relativno lakog prouavanja. Da li je mogue zamisliti kojim bi se jezinim komplikacijama trebalo izloiti

57

da se htjelo u jednom istom iskazu obuhvatiti premjetanje, irenje i savijanje tijela? Odnos izmeu A i B bio je sirovi zakon i on se ralanio; sad imamo dva zakona koji izraavaju odnose izmeu A i A', izmeu B i B' i jedan princip koji izraava odnos izmeu A' i B'. Skup tih principa nazivamo geometrijom. Jo dvije opaske. Imamo jedan odnos izmeu dva tijela A i B koji smo zamijenili odnosom izmeu dvaju likova A' i B'; ali taj je isti odnos izmeu dvaju likova A' i B' sasvim isto tako mogao probitano zamijeniti neki odnos izmeu dvaju drugih tijela A" i B", potpuno razliitih od A i B, i to na mnogo naina. Da nisu bili izmiljeni principi i geometrija, poto je bio prouen odnos izmeu A i B, trebalo bi nanovo zapoeti ab ovo prouavanje odnosa izmeu A" i B". To i jest razlog to je geometrija tako dragocjena. Jedan geometrijski odnos moe probitano zamijeniti odnos koji bi, promatran u sirovu stanju, morao biti smatran mehanikim, a moe zato zamijeniti i neki drugi koji bi se moralo smatrati optikim itd. I neka se onda kae: ali to je dokaz da je geometrija eksperimentalna znanost; odvajajui njezine principe od zakona iz kojih ih se izvlai, vi nju samu umjetno odvajate od znanosti koje su je rodile. Ostale znanosti jednako imaju principe i to ne smeta da ih se naziva eksperimentalnima. Treba uvidjeti da bi bilo teko ne izvriti to odvajanje za koje se tvrdi da je umjetno. Zna se uloga to ju je igrala kinematika tijela u nastanku geometrije; bi li onda trebalo rei da je geometrija samo grana eksperimentalne kinematike? Ali zakoni pravocrtnog irenja svjetlosti pridonijeli su takoer formiranju njezinih principa. Da li e biti potrebno da geometrija bude smatrana istovremeno granom kinematike i granom optike? Podsjeam, osim toga, da je na euklidski prostor, koji je pravi predmet geometrije, bio iz razloga pogodnosti odabran izmeu odreenog broja tipova koji ve postoje u naem umu i koji se nazivaju grupama. Ako preemo na mehaniku, vidimo jo velikih principa ije je porijeklo analogno i, kako je njihovo podruje djelovanja", da tako kaemo, ue, nema vie razloga da ih se odvaja od mehanike u pravom smislu rijei i da se tu znanost smatra deduktivnom. Najzad, u fizici uloga principa jo je vie umanjena. I doista, oni se uvode samo kad to prua neku korist. No oni su probitani upravo zato to su malobrojni, zato to svaki od njih zamjenjuje maltene velik broj zakona. Zato nema in-

58

teresa da ih se umnoava. Osim toga, treba prekinuti regres i zbog toga treba zaista na koncu naputati apstrakciju da se doe u dodir sa stvarnou. To su granice nominalizma i one su prilino uske. Meutim, gosp. Le Roy je ostajao pri svome i postavio je pitanje u jednom drugom obliku. Budui da se iskaz o naim zakonima moe mijenjati ovisno o konvencijama koje usvajamo, budui da te konvencije mogu modificirati ak i prirodne odnose tih zakona, ima li u skupu tih zakona neto to bi bilo nezavisno o tim konvencijama i to bi moglo, da se tako kae, igrati ulogu univerzalne invarijante? Uvedena je, na primjer, fikcija bia koja bi, odgojena u nekom svijetu razliitu od naega, bila navedena da stvore jednu neeuklidsku geometriju. Kad bi ta bia potom bila naglo prenesena u na svijet, ona bi opaala iste zakone kao i mi, ali bi ih iskazivala na jedan potpuno razliit nain. Dodue, bilo bi jo poneto zajedniko izmeu tih dvaju iskaza, ali to je zato to se ta bia jo ne razlikuju dovoljno od nas. Mogue je zamisliti jo udnija bia i zajedniki dio izmeu dva sistema iskaza sve e se vie suavati. Da li e se on tako suavati teei prema nuli ili e pak ostati jedan nesvodiv ostatak koji bi, dakle, bio traena univerzalna invarijanta? Postavljeno pitanje zahtijeva preciziranje. eli li se da taj zajedniki dio tih iskaza bude izraziv rijeima? No jasno je da nema rijei zajednikih svim jezicima i ne moemo imati pretenziju da konstruiramo ne znam koju univerzalnu invarijantu koju bismo razumjeli istovremeno i mi i fiktivni neeuklidski geometri o kojima sam upravo govorio isto kao to ne moemo konstruirati reenicu koju bi istovremeno razumjeli Nijemci koji ne znaju francuski i Francuzi koji ne znaju njemaki. Ali imamo vrsta pravila koja nam doputaju da prevodimo francuske iskaze na njemaki i obrnuto. U tu su svrhu i izraene gramatike i rjenici. Postoje takoer vrsta pravila za prevoenje euklidskog jezika na neeuklidski ili, ako ih i nema, moglo bi ih se izraditi. A ak i kad ne bi bilo niti tumaa niti rjenika, kad bi se Nijemci i Francuzi, poto su stoljeima ivjeli u odvojenim svjetovima, iznenada nali u dodiru, mislimo li da ne bi bilo niega zajednikog izmeu znanosti njemakih knjiga i one francuskih? Napokon bi se Francuzi i Nijemci sigurno razumjeli, kao to su napokon ameriki Indijanci shvatili jezik svojih pobjednika poslije dolaska panjolaca. Ali, rei e se, bez sumnje, Francuzi bi bili kadri razumjeti Nijemce ak i da ne naue njemaki, ali to je zato to

59

izmeu Francuza i Nijemaca ostaje neto zajedniko, budui da su jedni i drugi ljudi. Ipak bi uspjelo sporazumijevanje s naim hipotetskim neeuklidovcima, premda oni ne bi bili ljudi, zato to bi oni jo zadrali neto ljudskoga. Ali u svakom sluaju potreban je jedan minimum ljudskosti. To je mogue, ali upozorit u najprije da bi ono malo ljudskosti to bi preostalo kod neeuklidovaca bilo dovoljno ne samo da se uzmogne prevesti malo njihova jezika nego da se uzmogne prevesti itav njihov jezik. Sada, da bi ustrebao jedan minimum, to doputam; pretpostavimo da postoji ne znam kakav fluid koji prodire izmeu molekula nae materije a da nimalo ne djeluje na n j u niti da trpi bilo kakvo djelovanje koje dolazi od nje. Pretpostavimo da bi neka bia bila osjetljiva na utjecaj tog fluida a neosjetljiva na utjecaj nae materije. Jasno je da bi se znanost tih bia apsolutno razlikovala od nae i da bi bilo suvino traiti neku invarijantu" zajedniku tim dvjema znanostima. Ili opet, ako bi ta bia odbacivala nau logiku i ne bi priznavala, na primjer, princip kontradikcije. Ali doista mislim da je nezanimljivo razmatrati sline hipoteze. I onda, ako ne tjeramo tako daleko s bizarnou, ako uvodimo samo fiktivna bia koja imaju osjetila analogna naima i osjetljiva na iste podraaje i koja, s druge strane, priznaju principe nae logike, tada emo moi zakljuiti da bi njihov jezik, koliko god razliit od naega, bilo uvijek mogue prevoditi. Dakle, mogunost prevoenja implicira postojanje neke invarijante. Prevoditi, to upravo i znai izluiti tu invarijantu. Tako deifrirati neku kriptografsku ispravu znai traiti ono to u toj ispravi ostaje invarijantno kad se zamijene slova. Koja je sad narav te invarijante, to je lako razabrati i dostajat e nam jedna rije. Invarijantni su zakoni, odnosi izmeu sirovih injenica, dok su odnosi izmeu znanstvenih injenica" uvijek ostajali ovisni o odreenim konvencijama.

60

Pierre

Duhem

FIZIKALNA TEORIJA I EKSPERIMENT

I Eksperimentalna provjera jedne teorije nema u fizici istu logiku jednostavnost kao u fiziologiji Fizikalna teorija nema drugog cilja osim iznoenja i klasificiranja eksperimentalnih zakona; jedina provjera koja doputa prosuivanje neke fizikalne teorije, da se ona proglasi dobrom ili loom, jest usporedba izmeu konzekvenci te teorije i eksperimentalnih zakona koje ona mora prikazivati i grupirati. Sad kad smo najpodrobnije analizirali osobine jednog fizikalnog eksperimenta i jednog fizikalnog zakona, moemo utvrditi principe koji moraju upravljati usporedbom izmeu eksperimenta i teorije; moemo rei kako e se prepoznati da li injenice neku teoriju potvruju ili pobijaju. Mnogi filozofi, kad govore o eksperimentalnim znanostima, pomiljaju samo na znanosti koje su jo na svom poetku, kao fiziologija, kao neke grane kemije, gdje istraiva razmilja izravno o injenicama, gdje je metoda kojom se slui naprosto zdrav razum uinjen paljivijim, gdje matematika teorija jo nije uope uvela svoje simbolike prikaze. U takvim znanostima usporedba izmeu dedukcija iz jedne teorije i iskustvenih injenica podlona je veoma jednostavnim pravilima; ta je pravila na osobito upeatljiv nain formulirao Claude Bernard koji ih je saeo u ovaj jedinstven princip 1 : Eksperimentator mora sumnjati, izbjegavati fiksne ideje i uvijek uvati slobodu svog duha. Prvi uvjet to ga mora ispunjavati uenjak koji se posveuje istraivanju prirodnih pojava jest da ouva potpunu slobodu duha baziranu na filozofskoj sumnji." Ako teorija sugerira eksperimente koje treba napraviti to bolje: Moemo2 slijediti svoj osjeaj i svoju ideju, dati maha svojoj imaginaciji pod uvjetom da sve nae ideje budu
1 Claude Bernard: Introuction a la Medecine experimentale, Pari 1865; str. 63. 2 Claude Bernard, ibid., str. 64.

61

samo izlike za uvoenje novih eksperimenata koji nam mogu pribaviti potvrdne ili neoekivane i plodne injenice." Kad je jednom eksperiment obavljen i rezultati jasno konstatirani, ako ih preuzme teorija da ih generalizira, koordinira i iz njih izvue nove sadraje za eksperimente opet jo bolje: Ako smo dobro usvojili 3 principe eksperimentalne metode, nemamo se ega bojati; jer sve dok je ideja ispravna, nastavljamo je razvijati; kad je pogrena, eksperiment je tu da je ispravi." Ali sve dok traje eksperiment, teorija treba da ostane pod strogom zabranom pred vratima laboratorija; ona mora utjeti i bez ometanja pustiti uenjaka licem u lice s injenicama; injenice treba promatrati bez unaprijed stvorene ideje, prikupljati ih istom briljivom nepristranou bilo da potvruju predvianja teorije ili da im proturjee. Izvetaj to e nam ga promatra dati o svom eksperimentu mora biti vjeran i skrupulozno toan odraz pojava; ne smije nam ak ostaviti da pogodimo u koji sistem uenjak ima pouzdanja a u koji nema povjerenja. Ljudi 4 koji imaju pretjeranu vjeru u svoje teorije ili u svoje ideje nemaju samo loe predispozicije da dou do otkria nego jo k tome vre veoma loa opaanja. Oni nuno promatraju s unaprijed stvorenom idejom i, kad su izveli neki eksperiment, ele u rezultatima vidjeti samo potvrdu svoje teorije. Oni tako iskrivljuju opaanje i esto prenebregavaju veoma vane injenice budui da ove ne pridonose njihovu cilju. To nas je uostalom potaklo da drugdje reknemo da nikada ne valja vriti eksperimente radi potvrivanja svojih ideja, nego jednostavno radi njihova provjeravanja... Ali deava se posve prirodno da oni koji previe vjeruju svojim teorijama ne vjeruju dovoljno teorijama drugih. Tada je dominirajua ideja tih ljudi koji druge preziru u tome da pronau nedostatak u teorijama drugih i da im nastoje proturjeiti. Nepovoljna strana za znanost ostaje ista. Oni vre eksperimente samo zato da unite jednu teoriju umjesto da ih vre radi traenja istine. Oni isto tako obavljaju loa opaanja zato to uzimaju u rezultate svojih eksperimenata samo ono to odgovara njihovome cilju, zanemarujui ono to se s njime ne slae i odbacujui na stranu veoma briljivo sve to bi moglo ii u smjeru ideje koju ele opovri. Tako se, dakle, dolazi dvama suprotnim putovima do istog rezultata, tj. do krivotvorenja znanosti i injenica. Zakljuak je svega toga da pred konanim rezultatima eksperimenta treba izbrisati svoje miljenje isto tako kao i
3 4

Claude Bernard, ibid., str. 70. Claude Bernard, ibid., str. 67.

62

miljenje d r u g i h ; . . . da treba prihvaati rezultate eksperimenta takvima kakvi se pokazuju sa svom njihovom neoekivanou i njihovim sluajnostima." Eto, na primjer, jednog fiziologa; on priznaje da prednji korijeni lene modine kriju motorna ivana vlakna a stranji korijeni senzorna vlakna; teorija koju on prihvaa vodi ga zamiljanju jednog eksperimenta: ako presijee taj i taj prednji korijen, on bi morao onemoguiti pokretnost tog i tog dijela tijela bez unitavanja njegove podraljivosti; kada poslije presijecanja tog korijena bude opaao posljedice svoje operacije, kada bude o tome podnosio izvjetaj, ne smije se obazirati ni na koju od svojih ideja koje se tiu fiziologije modine; njegov odnos treba da bude sirov opis injenica; nije mu doputeno da preuti jedan pokret, jedan trzaj protivan njegovim predvianjima; nije mu doputeno da ga pripie nekom sekundarnom uzroku osim ako neki poseban eksperiment nije iznio na vidjelo taj uzrok; ako ne eli biti optuen za znanstveno nepotenje, mora uspostaviti apsolutno odvajanje, nepropusnu pregradu, izmeu posljedica svojih teorijskih izvoda i konstatacije injenica koje mu otkrivaju njegovi eksperimenti. Takvo pravilo nije uope lako slijediti; ono iziskuje od uenjaka apsolutno distanciranje od svoga vlastitog osjeaja, potpunu odsutnost animoziteta pri susretu s tuim miljenjem. Ne smije gajiti ni tatinu ni zavist i, kao to kae Bacon, oko mu se ne smije nikada zaariti ljudskim strastima". Sloboda duha koja, po Claude Bernardu, ini jedini princip eksperimentalne metode, ne ovisi samo o intelektualnim uvjetima nego i o moralnim uvjetima koji tu praksu ine jo rjeom i jo hvale vrednijom. Ali ako je eksperimentalnu metodu, takvu kakvu smo upravo opisali, teko primjenjivati, logika je analiza te metode veoma jednostavna. Nije to isto kad teorija, o ijem se podvrgavanju kontroli injenica radi, nije vie teorija fiziologije nego teorija fizike. U stvari, ovdje ne moe vie biti govora o ostavljanju pred vratima laboratorija teorije koju se eli provjeriti, jer bez nje nije mogue podesiti jedan jedini instrument, interpretirati jedno jedino oitavanje; vidjeli smo, u duhu fiziara koji eksperimentira stalno su prisutne dvije sprave: jedna je sprava konkretna, od stakla, od metala, i njom on rukuje; druga je sprava shematska i apstraktna i nju teorija postavlja na mjesto konkretne sprave i o njoj fiziar rasuuje. Te su dvije ideje nerazreivo povezane u njegovu razumu; svaka od njih nuno asocira drugu. Fiziar isto tako ne moe zamisliti konkretnu spravu a da ona kod njega ne asocira pojam shematske sprave kao to Francuz ne moe za-

63

misliti neku ideju a da ona kod njega ne izazove asocijaciju na francusku rije koja je izraava. Ta radikalna nemogunost koja spreava odvajanje fizikalnih teorija od eksperimentalnih postupaka za provjeravanje istih tih teorija neobino komplicira tu provjeru i obavezuje nas da veoma paljivo razmotrimo njezin logiki smisao. Istinu govorei, fiziar nije jedini koji se poziva na teorije upravo u onom trenutku dok eksperimentira ili dok saopuje rezultat svojih eksperimenata; kemiar, fiziolog, dok se slue fizikim intsrumentima, termometrom, manometrom, kalorimetrom, galvanometrom, saharometrom, implicitno priznaju tonost teorija koje opravdavaju upotrebu tih sprava, teorija koje daju smisao apstraktnim pojmovima temperature, tlaka, koliine topline, jaine struje, polarizirane svjetlosti, kojima se prevodi ono to konkretno pokazuju ti instrumenti. Ali teorija kojima se oni slue kao i instrumenti koje upotrebljavaju s podruja su fizike; prihvaajui skupa s instrumentima teorije bez kojih bi ono to oni pokazuju bilo lieno smisla, u fiziara se pouzdaju kemiar i fiziolog, za fiziara pretpostavljaju da je nepogreiv. Naprotiv, fiziar se mora pouzdavati u svoje vlastite teorijske ideje ili u teorijske ideje njemu slinih. S logikog gledita razlika je od male vanosti; za fiziologa, za kemiara kao i za fiziara iskaz o rezultatu jednog eksperimenta implicira openito in vjere u cio jedan skup teorija.

11 Da jedan fiziki eksperiment ne moe nikada opovrgnuti jednu izdvojenu hipotezu nego samo cio jedan skup teorija Fiziar koji izvodi neki eksperiment ili o njemu izvjetava priznaje implicitno tonost itava skupa teorija. Priznajmo taj princip i pogledajmo koje se konzekvence mogu odatle izvesti kad se nastoji procijeniti uloga i logiki domaaj jednog fizikog eksperimenta. Da izbjegnemo svaku zbrku, luit emo dvije vrste eksperimenata: eksperimente primjene, o kojima emo odmah neto rei, i eksperimente provjere, kojima nadasve treba da se pozabavimo. Pred vama je jedan fizikalni problem koji treba praktino rijeiti: da proizvedete taj i taj uinak, elite se posluiti spoznajama to su ih stekli fiziari; elite na primjer, upaliti jednu elektrinu svjetiljku s usijanim nitima. Prihvaene vam teorije naznauju nain rjeavanja tog problema. Ali da se posluite tim nainom, morate sebi pribaviti odreene obavijesti;

64

morate, pretpostavljam, utvrditi elektromotornu silu baterije akumulatora kojima raspolaete; vi mjerite tu elektromotornu silu; eto jednog eksperimenta primjene. Taj eksperiment nema za cilj provjeriti da li su prihvaene teorije tone ili nisu; on se naprosto namjerava okoristiti tim teorijama. Da ga izvedete, sluite se instrumentima koje legaliziraju upravo te teorije. Nema u tome niega to vrijea logiku. Ali eksperimenti primjene nisu jedini koje fiziar mora vriti. Jedino putem njih znanost moe pomagati praksi, ali znanost se putem njih nikako ne stvara i ne razvija. Uz eksperimente primjene postoje eksperimenti provjere. Jedan fiziar pobija taj i taj zakon; on stavlja u sumnju tu i tu toku teorije; kako e opravdati svoje sumnje? Iz inkriminiranog stava izvest e predvianje jedne iskustvene injenice; ostvarit e uvjete u kojima ta injenica mora nastati; ako se najavljena injenica ne ostvari, stav koji ju je predvidio bit e nepovratno otpisan. F.-E. Neumann je pretpostavio da je u jednoj zraki polarizirane svjetlosti vibracija paralelna ravnini polarizacije. Mnogi su fiziari osporavali taj stav. Kako je gosp. O. Wiener postupio da tu sumnju pretvori u izvjesnost, da osudi Neumannov stav? Evo koju je konzekvencu izveo iz tog stava. Ako se izazove interferencija jednog svjetlosnog snopa odbijenog pod kutom od 45 od staklene ploe, s upadnim snopom polariziranim okomito na ravninu upada, moraju nastati naizmjenino svijetli i tamni pojasevi paralelni s povrinom odbijanja. On je ostvario uvjete u kojima su trebali nastati pojasevi i pokazao da se predvieni fenomen ne javlja. Zakljuio je da je stav F.-E. Neumanna neistinit, da u jednoj polariziranoj zraki vibracija nije paralelna s ravninom polarizacije. Takav nain dokazivanja ini se isto tako uvjerljivim, isto tako neoborivim kao redukcija ad absurdum uobiajena u geometriji. Uostalom, taj je dokaz i raen po uzoru na redukciju ad absurdum, pri emu eksperimentalna proturjenost igra u jednom ulogu koju logika proturjenost igra u drugom. U stvari, ni izdaleka nije potrebno da dokazna vrijednost eksperimentalne metode bude tako rigorozna, tako apsolutna; uvjeti u kojima ona funkcionira mnogo su kompliciraniji nego to je to bilo pretpostavljeno u onome to smo upravo rekli; ocjenjivanje rezultata mnogo je delikatnije i nepouzdanije. Fiziar namjerava dokazati netonost nekog stava. Da bi izveo iz tog stava predvianje neke pojave, da bi izveo eksperiment koji treba da pokae da li se ta pojava ostvaruje ili se ne ostvaruje, da bi interpretirao rezultate tog eksperimenta i konstatirao da se predviena pojava ne ostvaruje, on se ne
5

65

ograniuje na to da se slui spornim stavom; takoer upotrebljava cio jedan skup teorija koje on prihvaa bez diskusije. Predvianje pojave ije neostvarivanje treba da prekine raspravu ne proizlazi iz spornog stava uzetog izdvojeno nego iz spornog stava zajedno s tim itavim skupom teorija. Ako se predviena pojava ne ostvari, nije sporni stav jedini stavljen u pitanje nego itav teorijski splet kojim se fiziar posluio. Jedina stvar kojoj nas ui eksperiment jest da izmeu svih stavova koji su upotrijebljeni za predvianje te pojave i za konstatiranje da se ona nije ostvarila postoji najmanje jedna greka; ali gdje lei ta pogreka, to je ono to nam eksperiment ne kae. Hoe li fiziar izjaviti da je ta pogreka sadrana upravo u stavu to ga je elio opovrgnuti a ne drugdje? U tom sluaju on implicitno prihvaa tonost svih drugih stavova kojima se posluio. Koliko vrijedi njegovo povjerenje, toliko vrijedi njegov zakljuak. Uzmimo, na primjer, eksperiment to ga je zamislio Zenker a realizirao gosp. O. Wiener: da bi predvidio formiranje pojaseva u odreenim okolnostima i da bi pokazao da se ti pojasevi ne javljaju gosp. O. Wiener nije se posluio samo glasovitim stavom F.-E. Neumanna, stavom koji je elio opovri; on nije samo prihvatio da su u polariziranoj zraci vibracije paralelne ravnini polarizacije; posluio se osim toga stavovima, zakonima, hipotezama koji ine openito prihvaenu optiku. Pretpostavio je da se svjetlost sastoji od jednostavnih periodikih vibracija, da su te vibracije okomite na svjetlosnu zraku, da u svakoj toki srednja kinetika energija vibracionog kretanja jest mjera svjetlosnog intenziteta, da vie ili manje potpuno oteenje emulzije fotografskog filma oznauje razliite stupnjeve tog intenziteta. Zdruujui s Neumannovim te razliite stavove i mnogo drugih koje bi bilo predugako nabrajati, Wiener je uzmogao formulirati jedno predvianje i utvrditi da eksperiment opovrgava to predvianje. Ako se, prema gosp. Wieneru, opovrgavanje odnosi jedino na Neumannov stav, ako on jedini treba da snosi odgovornost za pogreku to ju je to opovrgnue iznijelo na vidjelo, to znai da gosp. Wiener smatra da su drugi stavovi to ih je naveo izvan sumnje. Ali to se povjerenje ne namee logikom nunou. Nita ne prijei da tonim smatramo stav F.-E. Neumanna i da teinu eksperimenalne proturjenosti prebacimo na neki drugi stav openito prihvaene optike. Neumannova se hipoteza, kao to je pokazao gosp. H. Poincare, moe staviti izvan dometa eksperimenta gosp. O. Wienera, ali uz uvjet da se u zamjenu napusti hipoteza koja uzima srednju kinetiku energiju vibracionog kretanja kao mjeru svjetlosnog intenziteta. Bez izlaganja opas-

66

nosti da nam eksprimenti proturjee moe se vibracija uiniti paralelnom s ravninom polarizacije pod uvjetom da se svjetlosni intenzitet mjeri srednjom potencijalnom energijom medija koji deformira vibraciono kretanje. Ti principi imaju takvu vanost da moda nee biti naodmet primijeniti ih na jedan drugi primjer. Izaberimo opet jedan eksperiment iz optike smatran jednim od najodlunijih. Zna se da je Newton smislio jednu teoriju optikih fenomena, teoriju emisije. Teorija emisije pretpostavlja da je svjetlost sastavljena od krajnje finih projektila koje velikom brzinom odailju sunce i drugi svjetlosni izvori. Ti projektili prodiru kroz sva prozirna tijela. Od strane raznih dijelova sredina unutar kojih se kreu oni trpe privlana ili odbojna djelovanja. Ta su djelovanja veoma jaka kad je razdaljina koja odvaja estice u djelovanju sasvim malena, a ona nestaju kad se mase izmeu kojih se ona odvijaju osjetno udalje. Te bitne hipoteze, zdruene s vie drugih preko kojih utke prelazimo, vode do formuliranja jedne potpune teorije odbijanja i prelamanja svjetlosti. One napose povlae sljedeu konzekvencu: indeks loma svjetlosti koja prelazi iz jedne sredine u drugu jednak je brzini svjetlosnog projektila u sredini u koju ulazi podijeljenoj brzinom istog projektila u sredini koju naputa. Tu je posljedicu Arago odabrao da teoriju emisije dovede do proturjenosti s injenicama. Iz tog stava, u stvari, proizlazi ovaj drugi: svjetlost se u vodi kree bre nego u zraku. Arago je, dakle, ukazao na postupak za usporeivanje brzine svjetlosti u zraku s brzinom svjetlosti u vodi. Dodue, postupak je bio neprimjenjiv, ali Foucault je modificirao eksperiment na taj nain da je mogao biti izveden i on ga je izveo. Ustanovio je da se svjetlost u vodi iri sporije nego u zraku. S Foucaultom se odatle moe zakljuiti da je sistem emisije nespojiv s injenicama. Kaem sistem emisije a ne hipoteza emisije; u stvari, ono to eksperiment proglauje okaljanim grekom itav je jedan skup stavova koje je prihvatio Newton a poslije njega Laplace i Biot. To je cjelokupna teorija iz koje se izvodi odnos izmeu indeksa loma i brzine svjetlosti u razliitim sredinama. Ali osuujui taj sistem u cjelini, izjavljujui da je okaljan grekom, eksperiment nam nije rekao gdje se nalazi ta greka: da li je ona u fundamentalnoj hipotezi da se svjetlost sastoji od projektila koje svjetlea tijela izbacuju velikom brzinom? Da li je ona u nekoj drugoj pretpostavki koja se odnosi na djelovanja koja svjetlosne korpuskule trpe od sredina unutar kojih se kreu? O tome ne znamo nita. Bilo bi prenagljeno misliti, kako je, ini se, mislio Arago, da Foucaultov eksperi5* 67

ment zauvijek osuuje samu hipotezu emisije, izjednaavanje zrake svjetlosti s rafalom projektila. Da su fiziari pridavali kakvu vrijednost tom zadatku, oni bi bez sumnje uspjeli na toj pretpostavci zasnovati optiki sistem koji bi se slagao s Foucaultovim eksperimentom. Sve u svemu, fiziar ne moe nikada podvrgavati eksperimentalnoj provjeri jednu izdvojenu hipotezu nego samo cio jedan skup hipoteza. Kad je eksperiment u neskladu s njegovim predvianjima, on ga ui da je barem jedna od hipoteza koje ine taj skup neprihvatljiva i treba da bude modificirana. Ali eksperiment mu ne naznauje onu koju treba mijenjati. Evo nas veoma daleko od eksperimentalne metode kakvom je rado zamiljaju osobe kojima je strano njezino funkcioniranje. Openito se misli da je mogue svaku od hipoteza kojima se slui fizika uzimati zasebno, podvrgavati je eksperimentalnoj provjeri a zatim, kad su raznovrsne i viestruke provjere utvrdile njezinu vrijednost, staviti je na neki definitivan nain na njezino mjesto u sistemu fizike. U stvari, to nije tako. Fizika nije stroj koji se dade rastaviti. Ne moe se ispitivati zasebno svaki komad i, da ga se namjesti, ekati da njegova vrstoa bude veoma paljivo provjerena. Fizikalna je znanost sistem koji treba biti uzet kao cjelina; to je organizam kod kojeg ne moe funkcionirati jedan dio a da dijelovi najudaljeniji od njega ne uu u igru, jedni vie, drugi manje, a svi u nekoj mjeri; ako se u tom funkcioniranju otkrije neka nezgoda, neka slabost, upravo po uinku proizvedenu na sistem u svoj njegovoj cjelini fiziar e morati pogoditi koji organ treba popraviti ili modificirati a nee mu biti mogue izdvojiti taj organ i zasebno ga razmotriti. Urar kojem damo sat koji ne ide rastavlja sve njegove kotaie i ispituje ih jedan po jedan sve dok ne pronae koji je neispravan ili slomljen; lijenik kome dovode bolesnika ne moe ga secirati da ustanovi svoju dijagnozu. On mora pogoditi arite i uzrok bolesti jedino promatranjem poremeaja koji zahvaaju itavo tijelo. Lijeniku a ne uraru slian je fiziar zaduen da ispravi jednu epavu teoriju. III U fizici je nemogu ,,experimentum crucis" Zadrimo se jo na ovome, jer dotiemo jednu od bitnih toaka eksperimentalne metode kako se ona upotrebljava u fizici. Svoenje na apsurd, koje se ini kao da je samo nain opovrgavanja, moe postati metoda dokazivanja: da se dokae

68

da je jedan stav istinit dovoljno je dovesti do neke apsurdne konzekvence onoga koji prihvaa stav kontradiktoran tom stavu. Zna se koliku su korist grki geometri izvlaili iz tog naina dokazivanja. Oni koji izjednauju eksperimentalnu proturjenost sa svoenjem na apsurd misle da je u fizici mogue upotrijebiti argument slian onome kojim se Euklid tako esto sluio u geometriji. elite li dobiti neko sigurno, neprijeporno teorijsko objanjenje odreene skupine pojava? Nabrojte sve hipoteze koje je mogue iznijeti da se objasni ta skupina pojava; potom eksperimentalnom proturjenou eliminirajte ih sve osim jedne; ta posljednja prestat e biti hipotezom i postat e izvjesnost. Pretpostavite, na primjer, da su prisutne samo dvije hipoteze; traite takve eksperimentalne uvjete da jedna od tih hipoteza najavljuje nastanak jedne pojave a druga nastanak sasvim razliite pojave; ostvarite te uvjete i promatrajte to se zbiva; prema tome da li opazite prvu od predvienih pojava ili drugu osudit ete drugu hipotezu ili prvu; ona koja ne bude osuena bit e odsada neprijeporna; spor e biti zakljuen i jedna e nova istina biti steena za Znanost. Takav je eksperimentalni dokaz koji je autor Novog organona nazvao krinom injenicom, posuujui taj izraz od krieva koji na uglovima cesta naznauju razliite putove". Postoje dvije hipoteze u vezi s prirodom svjetlosti: za Newtona, za Laplacea, za Biota svjetlost se sastoji od projektila izbaenih ekstremnom brzinom; za Huygensa, za Younga, za Fresnela svjetlost se sastoji od vibracija iji se valovi ire kroz eter. Te su dvije hipoteze jedine ija se mogunost nazire: ili je kretanje noeno tijelom koje ga doivljava i s kojim ostaje vezano, ili prelazi s jednog tijela na drugo. Slijedimo prvu hipotezu: ona nam najavljuje da se svjetlost kree bre u vodi nego u zraku. Slijedimo drugu: ona nam najavljuje da se svjetlost kree bre u zraku nego u vodi. Postavimo Foucaultovu spravu; stavimo u pokret rotirajue zrcalo; pred naim oima oblikovat e se dvije svjetlosne mrlje, jedna bezbojna, druga zelenkasta. Je li zelenkasti pojas lijevo od bezbojnog pojasa? To znai da se svjetlost bre kree u vodi nego u zraku i da je valna hipoteza pogrena. to ako je, naprotiv, zelenkasti pojas desno od bezbojnoga? To znai da se svjetlost bre kree u zraku nego u vodi i da je hipoteza emisije osuena. Gledamo kroz povealo koje slui za promatranje dviju svjetlosnih mrlja i konstatiramo da je zelenkasta mrlja desno od bezbojne: spor je rijeen, svjetlost nije

69

tijelo nego je vibracijsko gibanje koje se iri kroz eter; hipoteza emisije je mrtva i valna hipoteza ne moe biti stavljena u sumnju. Krucijalni eksperiment uinio ju je novim lankom znanstvenog Creda. Ono to smo rekli u prethodnom odlomku pokazuje koliko bismo se prevarili pripisujui Foucaultovu eksperimentu tako jednostavan smisao i tako odluujui znaaj. Foucaultov eksperiment ne odluuje izmeu dviju hipoteza, hipoteze emisije i valne hipoteze, nego odluuje izmeu dva teorijska skupa od kojih svaki treba biti uzet u cjelini, izmeu dva potpuna sistema, Newtonove optike i Huygensove optike. Ali pretpostavimo za trenutak da je u svakom od tih sistema sve neumitno, da je nuno po logikoj nunosti sve osim jedne jedine hipoteze; pretpostavimo, u skladu s time, da injenice, osuujui jedan od tih dvaju sistema, osuuju s izvjesnou jedinu sumnjivu pretpostavku koju on sadri. Proizlazi li odatle da se moe u experimentumu crucis nai neoboriv postupak da se transformira u dokazanu istinu jedna od dviju hipoteza koje su pred nama isto kao to redukcija na apsurd jednoga geometrijskog stava donosi izvjesnost njemu kontradiktornom stavu? Izmeu dva geometrijska teorema koji su meusobno kontradiktorni nema mjesta za neki trei sud; ako je jedan neistinit, drugi je nuno istinit. ine li dvije fizike hipoteze ikada jednu tako strogu dilemu? Hoemo li se ikada usuditi da ustvrdimo da nije zamisliva nijedna druga hipoteza? Svjetlost moe biti rafal projektila; ona moe biti vibracijsko kretanje ije valove iri neka elastina sredina; je li njoj zabranjeno da bude bilo to drugo? Arago je bez sumnje to mislio kad je formulirao ovu odlunu alternativu: Kree li se svjetlost bre u vodi nego u zraku? Svjetlost je tijelo. Ako se dogaa suprotno, svjetlost je val." Ali nama bi bilo teko izraziti se u jednom tako odlunom obliku. Doista, Maxwell nam je pokazao da se isto tako dobro svjetlost moe pripisati jednom periodikom elektrinom poremeaju koji se iri unutar neke sredine nevodia elektriciteta. Eksperimentalna kontradikcija nema kao svoenje na apsurd koje upotrebljavaju geometri mo da transformira jednu fiziku hipotezu u neospornu istinu; da bismo joj tu mo dali, trebalo bi iscrpno nabrojiti raznovrsne hipoteze koje bi mogla dopustiti odreena skupina pojava; ali fiziar nikada nije siguran da je iscrpio sve zamislive pretpostavke; istinitost jedne fizikalne teorije ne odluuje se glavom ili pismom.

70

 IV Kritika neivtonovske metode. Prvi primjer: nebeska mehanika. Iluzorno je teiti da se pomou eksperimentalne kontradikcije konstruira neka argumentacija koja oponaa svoenje na apsurd; ali da bi dospjela do izvjesnosti, geometrija poznaje drugaijih sredstava nego to je to postupak per absurdum; izravno dokazivanje, gdje se istinitost jednog stava ustanovljuje njom samom a ne opovrgavanjem njemu kontradiktornog stava, njoj se ini najsavrenijicm rasuivanjem. Moda bi fizikalna teorija bila sretnija u svojim pokuajima kad bi nastojala oponaati izravno dokazivanje. Hipoteze poevi od kojih e ona razvijati svoje zakljuke morale bi tada biti provjeravane jedna po jedna; nijedna od njih ne bi smjela biti prihvaena sve dok ne pokae svu izvjesnost to je eksperimentalna metoda moe dati nekom apstraktnom i openitom stavu; to jest, svaki e stav nuno biti ili zakon izveden iz opaanja jedino upotrebom tih dviju intelektualnih operacija koje se nazivaju indukcijom i generalizacijom, ili, pak, zakljuak matematiki izveden iz takvih zakona; teorija zasnovana na takvim hipotezama ne bi vie pokazivala nita proizvoljno niti dvojbeno; ona bi zasluivala sve ono povjerenje kojega su dostojne sposobnosti koje nam slue da formuliramo prirodne zakone. Takvu je fizikalnu teoriju Newton obasipao hvalom kad je u Scholium generale, koji je kruna njegovih Principa, tako odluno izbacivao iz prirodne filozofije svaku hipotezu koju indukcija nije ni na koji nain izvukla iz eksperimenta i kad je tvrdio da u valjanoj fizici svaki stav mora biti izveden iz pojava i generaliziran indukcijom. Idealna metoda to smo je netom opisali zasluuje, dakle, s punim pravom da bude nazvana newtonovskom metodom. Uostalom, nije li je se Newton drao kad je uspostavio sistem sveopeg privlaenja dodajui tako svojim pravilima najgrandiozniji primjer? Ne izvodi li se njegova teorija gravitacije sva iz zakona to ih je opaanje otkrilo Kepleru, zakona koje problematino rasuivanje transformira i ije konzekvence indukcija generalizira? Ovaj prvi Keplerov zakon: Radius vektor koji ide od Sunca do planeta prelazi povrinu proporcionalnu vremenu u kojem se opaa kretanje tog planeta" nauio je, naime, Newtona da je svaki planet stalno podvrgnut sili u pravcu Sunca. Drugi Keplerov zakon: Orbita svakog planeta je elipsa kojoj je Sunce jedno od arita" pouio ga je da sila koja pri-

71

vlai odreeni planet varira s udaljenou tog planeta od Sunca i da je ona u obrnutu omjeru s kvadratom te udaljenosti. Trei Keplerov zakon: Kvadrati trajanja revolucije razliitih planeta proporcionalni su kubusima velikih osi njihovih orbita" pokazao mu je da bi razliiti planeti, dovedeni na istu udaljenost od Sunca, bili od strane te zvijezde izloeni privlaenjima proporcionalnim njihovim masama. Eksperimentalni zakoni ustanovljeni od Keplera, transformirani geometrijskim rasuivanjem, donose sva obiljeja koja pokazuje djelovanje to ga Sunce vri na neki planet; Newton indukcijom generalizira dobiveni rezultat; on pretpostavlja da t a j rezultat izraava zakon po kojemu ma koji dio materije djeluje na ma koji drugi dio i formulira sljedei veliki princip: Bilo koja dva tijela uzajamno se privlae silom koja je proporcionalna umnoku njihovih masa a u obrnutu razmjeru s kvadratom udaljenosti koja ih razdvaja". Princip univerzalne gravitacije je pronaen, do njega se dolo bez upotrebe bilo koje fiktivne hipoteze, induktivnom metodom iji je plan zacrtao Newton. Ispitajmo poblie primjenu newtonovske metode, pogledajmo hoe li neto stroa logika analiza ostaviti i dalje izgled strogosti i jednostavnosti to joj ga pridaje ovo odve sumarno izlaganje. Da ovom raspravljanju osiguramo svu potrebnu jasnou, zaponimo prisjeajui se onog principa, dobro poznatog svima onima koji se bave mehanikom: ne bi se moglo govoriti o sili koja privlai neko tijelo u danim okolnostima prije nego to smo naznaili pretpostavljeno fiksnu referenci jalnu toku u odnosu na koju se govori o kretanju svih tijela. Kad se mijenja ta toka usporedbe, sila koja predstavlja proizvedeni uinak na promatranu tijelu od drugih tijela kojima je okrueno mijenja smjer i veliinu prema pravilima to ih s tonou iskazuje mehanika. Poto je to izloeno, pratimo Newtonovo rasuivanje. Newton najprije uzima Sunce kao nepokretnu toku usporedbe. On razmatra kretanja koja odlikuju razne planete u odnosu na tu toku. On pretpostavlja da tim kretanjima upravljaju Keplerovi zakoni i odatle izvlai sljedei stav: ako je Sunce toka usporedbe u odnosu na koju se mjere sve sile, svaki je planet podvrgnut sili u pravcu Sunca, proporcionalnoj masi tog planeta i u obrnutu omjeru s kvadratom udaljenosti od Sunca. Sto se tie te zvijezde, budui da je uzeta za toku usporedbe, ona nije podvrgnuta nijednoj sili. Newton na analogan nain prouava kretanje satelita i za svaki od njih kao nepokretnu toku usporedbe odabire pla-

72

net koji satelit prati, Zemlju ako se radi o prouavanju kretanja Mjeseca, Jupiter ako se bavimo masama oko tog planeta. Zakoni posve slini Keplerovima uzeti su kao pravila tih kretanja; odatle proizlazi da se moe formulirati sljedei novi stav: ako se uzme kao nepokretna toka usporedbe planet koji neki satelit prati, taj je satelit podvrgnut sili u pravcu tog planeta i u obrnutu razmjeru od kvadrata udaljenosti od tog planeta. Ako, kao to je sluaj s Jupiterom, isti planet ima vie satelita, ti sateliti, dovedeni na istu udaljenost od tog planeta, sa svoje bi strane bili izloeni silama proporcionalnima svojim masama. to se tie tog planeta, on nije izloen nikakvu djelovanju od strane satelita. Takvi se stavovi u veoma preciznom obliku mogu formulirati na osnovu Keplerovih zakona koji se odnose na kretanje planeta i na osnovi proirenja tih zakona na kretanje satelita. Umjesto tih stavova Newton je naveo jedan drugi koji se moe ovako izraziti: ma koja dva nebeska tijela vre jedno na drugo privlano djelovanje po pravcu koji ih povezuje, proporcionalno umnoku njihove mase i u obrnutu omjeru od kvadrata udaljenosti koja ih razdvaja. Taj iskaz pretpostavlja da se sva kretanja i sve sile odnose na istu toku usporedbe; ta je toka idealan orijentir to ga geometar moe dobro zamisliti, ali iji poloaj na nebu nijedno tijelo ne oznauje na toan i konkretan nain. Je li t a j princip univerzalne gravitacije jednostavna generalizacija dvaju iskaza to su ih pruili Keplerovi zakoni i njihovo proirenje na kretanje satelita? Moe li indukcija izvui taj princip iz tih dvaju iskaza? Nikako. U stvari, on nije samo openitiji od tih dvaju iskaza i nije samo heterogen u odnosu na njih nego je u proturjeju s njima. Ako prihvati princip univerzalnog privlaenja, prouavalac mehanike moe izraunati veliinu i smjer sila koje djeluju na razliite planete i Sunce kad se Sunce uzme za toku usporedbe, ali i on tada otkriva da te sile nikako nisu onakve kakve bi zahtijevao na prvi iskaz. On moe odrediti veliinu i smjer svake od sila koje djeluju na Jupiter i njegove satelite kad se sva ta gibanja dovode u vezu s tim planetom za koji se pretpostavlja da je nepokretan, ali on tada konstatira da te sile nikako nisu onakve kakve bi zahtijevao na drugi iskaz. Dakle, suprotno pretpostavci da bi se princip univerzalne gravitacije mogao generalizacijom i indukcijom izvesti iz opaajnih zakona koje je formulirao Kepler, on formalno proturjei tim zakonima. Ako je Newtonova teorija tona, Keplerovi su zakoni nuno neistiniti.
73

Ne prenose, dakle, zakoni to ih je Kepler izveo iz promatranja nebeskih gibanja svoju neposrednu eksperimentalnu izvjesnost na princip univerzalne sile tee, jer obrnuto, kad bi se priznavala apsolutna tonost Keplerovih zakona, bili bismo prisiljeni odbaciti stav na kojem Newton zasniva nebesku mehaniku. Daleko od toga da se poziva na Keplerove zakone, fiziar koji hoe opravdati teoriju univerzalne gravitacije ponajprije nalazi u tim zakonima jedan prigovor koji treba razrijeiti: on mora dokazati da njegova teorija, nespojiva s tonou tih zakona, podvrgava gibanja tih planeta i satelita drugim zakonima dovoljno malo razliitima od onih prvih da Tycho Brahe, Kepler i njihovi suvremenici nis,u mogli luiti odstupanja kojima se keplerovske orbite razlikuju od newtonovskih; taj se dokaz izvodi iz okolnosti to je suneva masa veoma velika u odnosu na mase razliitih planeta i to je masa jednog planeta veoma velika u odnosu na mase satelita. Ako, dakle, izvjesnost Newtonove teorije ne proizlazi iz izvjesnosti Keplerovih zakona, kako e ta teorija dokazati svoju valjanost? Ona e izraunati, sa svom priblinom tonou to je doputaju neprestano usavravane algebarske metode, perturbacije koje u svakom trenutku pomjeraju svako od nebeskih tijela od orbite koju bi joj propisivali Keplerovi zakoni; zatim e ona usporediti izraunane perturbacije s perturbacijama koje su bile opaene pomou najpreciznijih instrumenata i najtonijih metoda. Takva usporedba nee se odnositi samo na ovaj ili onaj dio nevvtonovskog principa nego e ukljuivati sve njegove dijelove u isto vrijeme; skupa s njim ona e ukljuivati i sve principe dinamike; osim toga, pozvat e u pomo sve stavove optike, statike plinova, teorije topline koji su nuni za opravdavanje svojstava teleskopa, za njihovo konstruiranje, za njihovo podeavanje, za njihovo korigiranje, za eliminiranje greaka prouzroenih dnevnom ili godinjom aberacijom i atmosferskim prelamanjem. Ne radi se vie o tome da se uzimaju jedan po jedan zakoni opravdani opaanjem i da se svaki od njih indukcijom i generalizacijom uzdie na rang principa; radi se o usporeivanju konzekvenci cijelog jednog skupa hipoteza s cijelim jednim skupom injenica. Ako sad potraimo razloge koji su doveli do neuspjeha newtonovske metode u ovom sluaju za koji je bila smiljena i za koji se inilo da je njezina najsavrenija primjena, nai emo ih u toj dvostrukoj naravi svakog zakona kojim se posluila teorijska fizika: taj je zakon simbolian i on je priblian.

74

Bez sumnje, Keplerovi se zakoni odnose prilino direktno na same predmete astronomskog promatranja; oni su onoliko malo simbolini koliko je to uope mogue. Ali u tom isto eksperimentalnom obliku oni ostaju neprikladni za to da sugeriraju princip univerzalne sile tee; da bi stekli tu plodonosnost, treba da budu transformirani da bi pokazali osobine sila kojima Sunce privlai razne planete. Ali taj je novi oblik Keplerovih zakona jedan simboliki oblik; jedino dinamika daje smisao rijeima sila i masa koje omoguuju njegovo iskazivanje; jedino dinamika doputa da se navedu nove simbolike formule umjesto starih realistikih formula, da se navedu iskazi koji se odnose na sile i na mase umjesto zakona koji se odnose na orbite. Legitimnost takve zamjene podrazumijeva puno povjerenje u zakone dinamike. A da se opravda to povjerenje neemo tvrditi da su zakoni dinamike bili izvan sumnje u asu kad se Newton njima posluio da simboliki prevede Keplerove zakone i da su od eksperimenta dobili potvrdu dovoljnu da pridobije slaganje razuma. U stvari, oni su dotada bili podvrgnuti samo vrlo grubim provjerama; ak su i njihovi iskazi ostali veoma neodreeni i veoma uvijeni; samo su u knjizi Principi bili po prvi puta formulirani na precizan nain; tek su u slaganju injenica s nebeskom mehanikom, koje je proizilo iz Newtonovih radova, oni dobili svoje prve uvjerljive verifikacije. Tako je prijevod Newtonovih zakona u simbolike zakone, jedine koji su korisni teoriji, pretpostavljao prethodno prihvaanje fiziara cijelog jednog skupa hipoteza. Ali osim toga kako su Keplerovi zakoni bili samo priblini zakoni, dinamika je doputala da se dade bezbroj njihovih razliitih simbolikih prijevoda. Izmeu tih beskonano mnogo razliitih oblika ima jedan i samo jedan koji se slae s Newtonovim principom. Promatranja Tycha Brahea, koja je Kepler tako sretno sveo na zakone, doputaju teoretiaru da odabere taj oblik; ali ona ga ne sile na to; ona bi mu podjednako dopustila da odabere bezbroj drugih. Teoretiar se, dakle, ne moe zadovoljiti navoenjem Keplerovih zakona da opravda svoj izbor. Ako hoe dokazati da je princip to ga je usvojio uistinu princip prirodne klasifikacije za nebeska gibanja, treba da pokae da se opaene perturbacije slau s onima koje je on unaprijed izraunao i treba da po kretanju Urana izvede zakljuak o postojanju i poloaju jednog novog planeta te da u naznaenu pravcu na vrhu svog teleskopa pronae Neptun.

75

 V Kritika newtonovske metode (nastavak). Drugi primjer: elektrodinamika. Poslije Newtona nitko nije jasnije od Amperea izjavio da svu fizikalnu teoriju treba izvoditi iz iskustva jedino pomou indukcije; nijedno djelo nije tonije oblikovano prema Philosophiae naturalis Principia mathematica nego njegova Theorie mathematique des phenomenes electrodynamiques uniquement deduite de l'experience. .Epoha to su je Newtonovi radovi obiljeili u povijesti znanosti nije samo epoha najvanijih otkria to ih je ovjek izvrio o uzrocima velikih prirodnih pojava; to je takoer epoha u kojoj je ljudski duh sebi otvorio nov put u znanostima koje imaju za predmet prouavanje tih pojava." Tim rijeima Ampere zapoinje izlaganje svoje Theorie mathematique, a nastavlja sljedeim rijeima: ,,Newton je bio daleko od toga da misli, da bi zakon o univerzalnoj sili tee bilo mogue otkriti polazei od manje ili vie plauzibilnih apstraktnih razmatranja. On je ustanovio da ga treba izvesti iz opaenih injenica ili, bolje rekavi, iz onih empirijskih zakona koji su, kao Keplerovi zakoni, samo generalizirani rezultati jednog velikog broja injenica. Najprije promatrati injenice, varirati koliko je god mogue okolnosti njihova pojavljivanja, uz taj primarni posao vriti precizna mjerenja da bi se odatle izveli opi zakoni utemeljeni jedino na iskustvu i da bi se iz tih zakona, nezavisno o svakoj hipotezi o prirodi sila koje proizvode te pojave, izvela matematika vrijednost tih sila, to jest formula koja ih prikazuje, to je put kojim je iao Newton. On je bio. openito uzevi, usvojen u Francuskoj od uenjaka kojima fizika duguje ogroman napredak to ga je ostvarila u ovo posljednje vrijeme i taj mi je put posluio kao vodi u svim mojim istraivanjima elektrodinamikih pojava. Konzultirao sam jedino iskustvo da ustanovim zakone tih pojava a odatle sam izveo formulu koja jedina moe prikazati sile koje su njihov uzrok; nisam izvrio nikakvo istraivanje o samom uzroku to ga se moe pripisati tim silama sasvim uvjeren da svakom istraivanju te vrste treba da prethodi isto eksperimentalna spoznaja zakona i utvrivanje vrijednosti elementarne sile izvedeno jedino iz tih zakona." Nije potrebna paljiva niti jako otroumna kritika da se uvidi da Theorie mathematique des phenomenes electrodynamiques nimalo ne postupa u skladu s metodom koju joj Ampere pripisuje, da ona nije izvedena jedino iz iskustva. Iskustvene injenice, uzete u svojoj primitivnoj sirovosti, ne

76

bi mogle posluiti matematikom zakljuivanju; da bi pruile materijal tom zakljuivanju one moraju biti transformirane i stavljene u simboliki oblik. Ampere ih podvrgava toj transformaciji. On se ne zadovoljava time da svede metalne sprave kojima krue struje u jednostavne geometrijske likove; takvo izjednaivan je namee se odve prirodno a da bi se izlagalo ozbiljnoj sumnji. Isto tako on se ne zadovoljava upotrebom pojma sile, posuenog od mehanike i raznih teorema koji ine tu znanost; u epohi u kojoj on pie ti se teoremi mogu smatrati nespornima. Osim toga, poziva se na cijeli skup potpuno novih, potpuno nedokazanih hipoteza, ponekad ak poneto iznenaujuih. Meu tim hipotezama posebno treba spomenuti intelektualnu operaciju kojom on ralanjuje na beskrajno male elemente elektrinu struju koja u stvarnosti ne moe biti prekinuta a da ne prestane postojati; zatim pretpostavku da se sva realna elektrodinamika djelovanja dadu rastaviti na fiktivna djelovanja koja ukljuuju parove to ih elementi struje tvore dva po dva; potom postulat da se uzajamna djelovanja dvaju elemenata svode na dvije sile koje djeluju na elemente po pravcu koji ih spaja, meusobno jednake i izravno suprotstavljene; potom onaj drugi postulat da udaljenost izmeu dvaju elemenata ulazi jednostavno u formulu njihova uzajamna djelovanja u obrnutoj vrijednosti odreene potencije. Te su razliite pretpostavke tako malo oevidne, tako malo neizbjeive da ih je vie bilo kritizirano ili odbaeno od Ampereovih sljedbenika; druge hipoteze, jednako prikladne za simboliko prevoenje fundamentalnih eksperimenata elektrodinamike, predloili su drugi fiziari; ali nijedan od njih nije uspio dati taj prijevod bez formuliranja nekog novog postulata i bilo bi apsurdno kada bi netko tvrdio da je to postigao. Nuda u kojoj se nalazi fiziar da simboliki prevede eksperimentalne injenice prije nego to ih uvede u svoja rasuivanja ini za nj neupotrebljivim isto induktivni put to ga je utro Ampere; taj mu je put i zabranjen zato to svaki od opaajnih zakona nije toan nego naprosto priblian. Ampereovi eksperimenti imaju najgrublji stupanj aproksimacije. O opaenim injenicama on daje simboliki prijevod primjeren napretku njegove teorije; ali koliko bi mu bilo lako iskoristiti neizvjesnost opaanja da dade jedan posve razliit njihov prijevod! Posluajmo Wilhelma Webera 5 :
5 Wilhelm Weber: Elektrodynamische Massbestimmungen, Leipzig 1846 Prevedeno u Collection de Memoires relatifs a la Physique koju je objavila Societe frangaise de Physique; sv. III: Memoires sur l'Slectrodynamique.

77

Ampereu je bilo stalo do toga da izriito naznai u naslovu svoje rasprave da je njegova matematika teorija elektrodinamikih pojava izvedena iskljuivo iz eksperimenta i u njoj se doista nalazi u detalje izloena njegova metoda koliko jednostavna toliko ingeniozna, koja ga je dovela njegovu cilju. U njoj se nalazi sa svom poeljnom opirnou i preciznou izlaganje njegovih eksperimenata, izvoenje koje on odatle izvlai za svoju teoriju i opis instrumenata koje upotrebljava. Ali u fundamentalnim eksperimentima poput onih o kojima je ovdje rije nije dovoljno naznaiti opi smisao nekog eksperimenta, opisati instrumente kojima smo se posluili da ga izvedemo i rei na jedan openit nain da je eksperiment dao rezultat koji se oekivao; neophodno je ui u detalje samog eksperimenta, rei koliko je puta bio ponavljan, kako su bili modificirani njegovi uvjeti i koji je bio uinak tih modifikacija; jednom rijeju, dostaviti neku vrstu zapisnika o svim okolnostima koji doputa itaocu da doe do suda o stupnju pouzdanosti i izvjesnosti rezultata. Ampere uope ne daje te precizne pojedinosti o svojim eksperimentima i dokazivanje fundamentalnog zakona elektrodinamike jo eka tu neophodnu dopunu. injenica uzajamna privlaenja dviju ica-vodia bila je verificirana mnogo i mnogo puta i potpuno je nesporna; ali te su verifikacije bile uvijek vrene u takvim uvjetima i takvim sredstvima da nikakvo kvantitativno mjerenje nije bilo mogue i ta mjerenja ni izdaleka nisu postigla stupanj preciznosti koji bi bio nuan da se zakon o tim pojavama moe smatrati dokazanim. Vie nego jednom Ampere je iz odsustim bilo kakvog elektrodinamikog djelovanja izvlaio iste konzekvence kao iz jednog mjerenja koje bi mu dalo rezultat jednak nuli i na taj nain, uz veliku otroumnost i jo veu umjenost, uspio je ujediniti podatke nune za uspostavljanje i dokazivanje svoje teorije; ali ti negativni eksperimenti kojima se treba zadovoljiti u odsutnosti izravnih pozitivnih mjerenja", ti eksperimenti gdje svi pasivni otpori, sva trenja, svi uzroci pogreaka tee upravo tome da proizvedu uinak koji se eli opaati, ne mogu imati svu onu vrijednost niti dokaznu snagu onih pozitivnih mjerenja, osobito kad ona nisu postignuta postupcima i u uvjetima istinskih mjerenja, to bi, uostalom, bilo nemogue uiniti instrumentima koje je upotrebljavao Ampere". Tako malo precizni eksperimenti preputaju fiziaru brigu da izabere meu jednim bezbrojem podjednako moguih simbolikih prijevoda; oni ne daju nikakvu izvjesnost izboru koji nikako ne nameu; intuicija, koja pogaa oblik teorije koju treba uspostaviti, jedina upravlja tim izborom. Ta je uloga

78

intuicije posebno vana u Ampereovu djelu: dovoljno je prelistati spise tog velikog geometra da se uvidi da je svoju fundamentalnu formulu elektrodinamike u potpunosti pronaao nekom vrstom nagaanja, da su eksperimenti to ih je navodio bili zamiljeni naknadno i kombinirani sasvim namjerno da bi mogao izloiti po newtonovskoj metodi jednu teoriju koju je konstruirao nizom postulata. Ampere je uostalom imao odve iskrenosti a da bi sasvim svjesno prikrio ono to je njegovo izlaganje, u potpunosti izvedeno iz eksperimenta, imalo umjetnoga; na kraju svoje Theorie mathematique des phenomenes electrodynamiques on pie sljedee retke: Mislim da zavravajui ovu raspravu moram primijetiti da jo nisam imao vremena da dam konstruirati instrumente prikazane na slici 4 prve tablice i slici 20 druge tablice. Eksperimenti kojima su oni namijenjeni nisu, dakle, jo bili uraeni." No prva od dviju sprava o kojima je tu rije imala je za svrhu da realizira posljednji od etiri fundamentalna sluaja ravnotee koji su poput stupova zgrade to ju je konstruirao Ampere; pomou eksperimenta kojem je bila namijenjena ta sprava trebalo je utvrditi potenciju udaljenosti prema kojoj se odvijaju elektrodinamika djelovanja. Daleko, dakle, od toga da bi Ampereova elektrodinamika teorija bila u potpunosti izvedena iz eksperimenta, eksperiment je imao veoma slab udio u njezinu formiranju; on je bio samo prigoda koja je probudila intuiciju genijalnog fiziara a ta je intuicija uinila ostalo. Istraivanjima Wilhelma Webera bila je posve intuitivna Ampereova teorija prvi put podvrgnuta briljivoj usporedbi s injenicama. Ali ta usporedba nije bila nikako izvedena newtonovskom metodom. Iz Ampereove teorije uzete u cjelini Weber je izveo neke uinke koji su se mogli izraunati; teoremi statike i dinamike, tovie, ak i neki stavovi optike dopustili su mu da smisli jednu spravu, elektrodinamometar, kojom su se ti isti uinci mogli podvrgnuti preciznim mjerenjima. Slaganje raunskih predvianja s rezultatima mjerenja ne potvruje tada vie taj i taj izdvojeni stav Ampereove teorije nego cio jedan skup elektrodinamikih, mehanikih i optikih hipoteza na koje se treba pozvati da se interpretira svaki od Weberovih pokusa. Ondje, dakle, gdje Newton nije uspio, Ampere se, sa svoje strane, spotaknuo i to jo jae. To znai da dva neizbjeiva grebena ine za fiziara neupotrebljivim isto induktivan put. Na prvome mjestu, nijedan eksperimentalni zakon ne moe teoretiaru posluiti prije nego to je pretrpio interpretaciju koja ga transformira u simboliki zakon; a ta interpretacija

79

implicira prihvaanje cijelog skupa teorija. Na drugome mjestu, nijedan eksperimentalni zakon nije toan, on je samo priblian; on je, dakle, podloan bezbroju razliitih simbolikih prijevoda; a meu svim tim prijevodima fiziar mora odabrati onaj koji e teoriji pribaviti jednu plodonosnu hipotezu a da pri tome eksperiment nikako ne upravlja njegovim izborom. Ta nas kritika newtonovske metode vodi natrag zakljucima do kojih nas je ve dovela kritika eksperimentalne kontradikcije i krucijalnog eksperimenta. Ti zakljuci zasluuju da ih jasno formuliramo. Evo ih: Nastojati odvojiti svaku od hipoteza teorijske fizike od ostalih pretpostavki na kojima poiva ta znanost da bi je se izdvojeno podvrglo provjeri opaanja znai tragali za himerom; jer realizacija i interpretacija ma kojeg fizikalnog eksperimenta implicira prihvaanje cijelog jednog skupa teorijskih stavova. Jedina eksperimentalna provjera fizikalne teorije koja ne bi bila nelogina sastoji se u usporeivanju ClTAVA SISTEMA FIZIKALNE TEORIJE S ITAVIM SKUPOM EKSPERIMENTALNIH ZAKONA i u prosuivanju da li prvi prikazuje onaj drugi na zadovoljavajui nain.

VI Posljedice u vezi s predavanjem fizike Suprotno onome to smo se trudili ustanoviti, openito se smatra da svaka hipoteza fizike moe biti odvojena od cjeline i izdvojeno podvrgnuta eksperimentalnoj provjeri; prirodno, iz tog pogrenog principa izvode se neistinite konzekvence u vezi s metodom po kojoj treba predavati fiziku. eljelo bi se da profesor svrsta sve hipoteze fizike nekim odreenim redoslijedom, da uzme prvu, da je iskae rijeima, da izloi njezine eksperimentalne verifikacije, zatim, kad te verifikacije budu smatrane dovoljnima, da hipotezu proglasi prihvaenom; jo bolje, eljelo bi se da on tu prvu hipotezu formulira generalizirajui pomou indukcije jedan isto eksperimentalni zakon; ponovo bi poeo tu operaciju s drugom hipotezom, s treom i tako redom sve dok fizika ne bude u potpunosti konstituirana. Fizika bi se predavala onako kako se predaje geometrija: hipoteze bi slijedile jedna za drugom onako kako teoremi slijede jedan za drugim. Eksperimentalna provjera svake pretpostavke zamijenila bi dokazivanje svakog stava; ne bi se tvrdilo nita to nije izvedeno iz injenica ili to injenice nisu smjesta opravdale.
80

Takav je ideal to ga sebi postavljaju mnogi profesori a za koji vie njih moda i misle da su ga dostigli. U nagovaranju da se tei za tim idealom ne nedostaju autoritativni glasovi: Vano je", kae gosp. H. Poincare 6 , da se hipoteze ne umnaaju preko mjere i da se stvaraju samo jedna za drugom. Ako konstruiramo jednu teoriju utemeljenu na brojnim hipotezama i ako je eksperiment osudi, koja je izmeu naih premisa ona koju treba mijenjati? Bit e nemogue da to znamo. I obrnuto, ako eksperiment uspije, hoemo li misliti da smo verificirali sve te hipoteze odjednom? Hoemo li misliti da smo samo jednom jednadbom utvrdili vie nepoznanica?" Napose isto induktivnu metodu kojoj je Newton formulirao zakone navode mnogi fiziari kao jedinu metodu koja doputa racionalno izlaganje znanosti o prirodi: Znanost koju emo stvoriti", kae Gustave Robin 7 , bit e samo kombinacija jednostavnih indukcija to ih sugerira eksperiment. to se tie tih indukcija, formulirat emo ih uvijek iskazima koje je lako zapamtiti, koji se dadu izravno verificirati, ne gubei nikad iz vida da jedna hipoteza moe biti verificirana samo po svojim konzekvencama." Ta se newtonovska metoda preporuuje, ako ne i propisuje, onima kojima je zadatak da predaju fiziku u srednjokolskoj nastavi. Postupci matematike fizike", kae im se8, neprimjereni su za srednjokolsku nastavu; oni se sastoje u polaenju od hipoteza ili definicija postavljenih a priori da bi se odatle izvlaile dedukcije koje e biti podvrgnute eksperimentalnoj provjeri. Ta metoda moe odgovarati razredu specijaliziranom za matematiku, ali u krivu smo ako je sada primjenjujemo u elementarnoj nastavi iz mehanike, hidraulike i optike. Zamijenimo je induktivnom metodom." Rasprave to smo ih izloili ustanovile su i vie nego dovoljno slijedeu istinu: induktivna metoda, upotreba koje se preporuuje fiziaru, za nj je isto tako neupotrebljiva kao to je to za matematiara ona savrena deduktivna metoda koja bi se sastojala u definiranju svega i dokazivanju svega, ta metoda za kojom ini se da neki geometri strastveno tragaju premda joj je Pascal odavno izrekao ispravnu i strogu osudu. Sasvim je, dakle, jasno da e oni koji tvrde da izlau po toj metodi niz principa fizike neizbjeno o njoj dati izvjetaj koji e biti u nekoj toki pogrean.
H. Poincare: Science et Hypoth6se, str. 179. G. Robin: Oeuvres scientifiques, Thermodynamique generale. Uvod, str. XII. Pari 1901. 8 Primjedba u predavanju M. Jouberta, generalnog inspektora srednjokolskog obrazovanja. (L'Enseignement secondaire, 15. travnja 1903).
7 6

81

Meu nedostacima koji obiljeuju takav izvjetaj onaj najei i istovremeno najozbiljniji zbog krivih ideja to ih ostavlja u svijesti uenika jest fiktivni eksperiment. Obavezan da se pozove na neki princip koji u stvarnosti nije uope bio stvoren indukcijom, odbijajui uostalom da taj princip navede kakav on jest, to jest kao postulat, fiziar zamilja jedan eksperiment koji bi, da je bio izveden i da je uspio, mogao voditi k principu koji se eli opravdati. Pozvati se na neki takav fiktivan eksperiment znai navesti eksperiment koji treba izvesti umjesto eksperimenta koji je izveden; to znai opravdati jedan princip ne pomou opaenih injenica nego pomou injenica ije se ostvarenje predvia; a to predvianje nema druge podloge osim vjerovanja u princip u iju se potporu ono navodi. Takav postupak dokazivanja odvlai onoga koji se u nj pouzdaje u jedan poroni krug, a onaj koji predaje a da ne precizira da citirani eksperiment nije bio izveden pokazuje intelektualno nepotenje. Ponekad fiktivni eksperiment to ga je fiziar opisao ne bi mogao, kad bi ga se pokualo ostvariti, dati nikakav rezultat od ma kakve preciznosti; veoma nejasni i grubi rezultati koje bi on proizveo mogli bi se bez sumnje slagati sa stavom za koji se tvrdi da je opravdan; ali oni bi se isto tako dobro slagali s odreenim jako razliitim stavovima; dokazna vrijednost jednog takvog eksperimenta bila bi, dakle, jako slaba i nepouzdana. Eksperiment to ga je Ampere zamislio da dokae da se elektrodinamika djelovanja odvijaju obrnuto proporcionalno kvadratu udaljenosti, i to ga on uope nije izveo, daje nam upadljiv primjer takvog fiktivnog eksperimenta. Ali ima i gorega. Veoma esto fiktivni eksperiment koji se navodi nije samo neostvaren nego i neostvariv: on pretpostavlja postojanje tijela koja se ne susree u prirodi, fizikih svojstava koja nisu nikada bila opaena. Tako Gustave Robin9, da bi o principima kemijske mehanike dao isto induktivan izvjetaj koji eli, stvara na proizvoljan nain pod imenom svjedok-tijela tijela koja bi samom svojom prisutnou bila u stanju potaknuti ili zaustaviti neku kemijsku reakciju. Nikada promatranje nije kemiarima otkrilo slina tijela. Neostvareni eksperiment, eksperiment koji se nikako ne bi ostvario s preciznou i apsolutno neostvarivi eksperiment ne iscrpljuju razne oblike to ih je poprimio fiktivni eksperiment u spisima fiziara koji tvrde da slijede induktivnu metodu; preostaje da upozorimo na jedan oblik neloginiji od svih
9 Gustave Robin: str. II. Pari 1901.

Oeuvres scientifiques.

Thermodynamique

generale,

82

ostalih, na apsurdni eksperiment. On pretendira da dokazuje neki stav za koji je kontradiktorno smatrati ga iskazom o eksperimentalnoj injenici. Najotroumniji fiziari nisu se uvijek uspjeli ouvati od uplitanja apsurdnog eksperimenta u njihova izlaganja. Citirajmo, na primjer, ove retke posuene od J. Bertranda 10 : Ako se prizna kao eksperimentalna injenica da se elektricitet prenosi na povrinu tijela i kao nuan princip da djelovanje slobodnog elektriciteta na toke masa-vodia treba da bude jednako nuli, iz tih dvaju uvjeta, za koje se pretpostavlja da su strogo zadovoljeni, moe se izvesti da su elektrina privlaenja i odbijanja obrnuto proporcionalna kvadratu udaljenosti." Uzmimo ovaj stav: Nema nikakva elektriciteta u unutranjosti tijela-vodia kad je u njemu uspostavljena elektrina ravnotea" i upitajmo se da li je mogue smatrati ga iskazom o eksperimentalnoj injenici. Odvagnimo tono smisao rijei unutranjost. U znaenju u kojem treba razumjeti tu rije u tom stavu toka u unutranjosti komada naelektriziranog bakra je toka uzeta iz sredine bakrene mase. Prema tome, kako bi se moglo utvrditi ima li ili nema elektriciteta u toj toki? Trebalo bi onamo staviti kontrolno tijelo a za to bi trebalo prethodno ukloniti bakar koji se ondje nalazi; ali onda ta toka vie ne bi bila u sredini bakrene mase, nego bi bila izvan te mase. Na se stav ne moe uzeti kao rezultat opaanja bez zapadanja u logiko proturjeje. Sto, dakle, znae eksperimenti kojima se navodno dokazuje taj stav? Sigurno sasvim drugu stvar nego to je ona koja im se pripisuje. Izdubi se upljina u masi-vodiu i utvrdi se da stijenke te upljine nisu elektrizirane. To opaanje ne dokazuje nita u pogledu prisutnosti ili odsutnosti elektriciteta na tokama koje su uronjene u sredini mase-vodia. Da se pree s eksperimentalno utvrena zakona na iskazani zakon igramo se znaenjem rijei unutranjost. Iz straha da ne utemeljimo elektrostatiku na postulatu utemeljujemo je na igri rijei. Dovoljno bi bilo prelistati rasprave i prirunike iz fizike da ondje otkrijemo mnotvo fiktivnih eksperimenata; nai emo tamo u izobilju primjera razliitih oblika to ih moe poprimiti takav eksperiment, od naprosto neostvarena eksperimenta sve do apsurdna eksperimenta. No ne zadravajmo se tim dosadnim poslom. Ono to smo rekli dovoljno je da opravda sljedei zakljuak: predavanje fizike isto induktivnom me10 J. Bertrand: Legons sur la Theorie mathematique de l'Electricite, str. 71. Pari 1890.

6*

83

todom, onakvom kako ju je definirao Newton, ista je himera. Onaj koji tvrdi da je uhvatio tu himeru zavarava sebe i svoje uenike. On im kao viene injenice daje naprosto predviene injenice, kao precizna opaanja grube konstatacije, kao ostvarive postupke isto idealne eksperimente, kao eksperimentalne zakone stavove iji termini ne mogu bez proturjeja biti uzeti kao da izraavaju realnosti. Fizika koju on izlae jeste neistinita i falsificirana fizika. Neka se profesor fizike odrekne te idealne induktivne metode koja polazi od jedne neistinite ideje, neka odbaci taj nain poimanja nastave eksperimentalne znanosti koja prikriva i iskrivljuje njenu bitnu narav. Ako interpretacija najneznatnijeg eksperimenta u fizici pretpostavlja upotrebu itava jednog skupa teorija, ako sam opis tog eksperimenta zahtijeva mnotvo apstraktnih simbolikih izraza kojima jedino teorije odreuju znaenje i pokazuju podudarnost s injenicama, trebat e i te kako da se fiziar odlui na razvijanje dugakog lanca hipoteza i dedukcija prije nego to pokua i najmanju usporedbu izmeu teorijske zgrade i konkretne stvarnosti; a jo e morati, opisujui eksperimente koji verificiraju ve razvijene teorije, veoma esto anticipirati teorije koje e tek doi. On, na primjer, nee moi pokuati ni najmanju eksperimentalnu verifikaciju principa dinamike prije nego to je ne samo razvio lanac stavova ope mehanike nego takoer udario i osnove nebeske mehanike; jo e morati, izvjeujui o opaanjima koja verificiraju taj skup teorija, pretpostaviti kao poznate zakone optike koji jedini opravdavaju upotrebu astronomskih instrumenata. Neka, dakle, profesor na prvome mjestu izloi bitne teorije znanosti. Bez sumnje, prikazujui hipoteze na kojima poivaju te teorije, nuno je da pripremi njihovo prihvaanje. Dobro je da upozori na podatke zdravog razuma, injenice prikupljene obinim opaanjem, jednostavne ili jo slabo analizirane eksperimente koji su doveli do formuliranja tih hipoteza; na tu emo se toku, uostalom, vratiti s vie naglaska u slijedeoj glavi. Ali treba glasno izjaviti da te injenice, dovoljne da sugeriraju hipoteze, nisu dovoljne za njihovo verificiranje. Tek poto konstruira irok korpus doktrine, poto konstruira jednu potpunu teoriju, on e moi s eksperimentom usporediti konzekvence te teorije. Nastava treba da omogui da uenik shvati slijedeu kapitalnu istinu: eksperimentalne verifikacije nisu osnova teorije, one su njezina kruna. Fizika ne napreduje kao geometrija: geometrija raste stalnim donaanjem nekog novog teorema, dokazanog jednom zauvijek, koji se dodaje ve dokazanim teore-

84

mima; fizika je jedna simbolika slika kojoj stalni retui daju sve vie i vie opsega i jedinstva; njezina ukupnost daje sliku koja sve vie i vie nalikuje ukupnosti iskustvenih injenica, dok svaki detalj te slike, izrezan i izdvojen iz cjeline, gubi svako znaenje i vie ne predstavlja nita. Ueniku koji ne zapazi tu istinu fizika e izgledati kao monstruozna zbrka krivih zakljuaka i poronih krugova; ako mu je duh obdaren velikom dosljednou, on e s uasom odbaciti ta neprestana ogreenja o logiku; ako je dosljednost njegova uma manja, on e nauiti napamet te rijei neprecizna smisla, te opise neostvarenih i neostvarivih eksperimenata, ta rasuivanja koja se svode na opsjene, gubei pri tom poslu nerazumna memoriranja i ono malo ispravna miljenja i kritikog duha to ih je posjedovao. Naprotiv, uenik koji jasno shvati ideje to smo ih netom formulirali uinit e vie nego samo nauiti odreen broj stavova fizike; shvatit e kakva je priroda i kakva je istinska metoda eksperimentalne znanosti 11 . VII Konzekvence u vezi s matematikim razvojem fizikalne teorije Na osnovu prethodnih raspravljanja tona se priroda fizikalne teorije i veza to ih ona ima s eksperimentom pokazuje jasnijom i preciznijom. Graa kojom se ta teorija konstruira s jedne su strane matematiki simboli koji joj slue za prikazivanje razliitih veliina i razliitih osobina fizikog svijeta, a s druge su strane opi postulati koji joj slue kao principi. S tom graom ona mora sagraditi jedno logiko zdanje; ucrtavajui plan tog zdanja, ona, dakle, treba da skrupulozno potuje zakone koje logika namee svakom deduktivnom rasuivanju, pravila koja algebra propisuje svakoj matematikoj operaciji. Matematiki simboli koje koristi teorija imaju smisla samo u tono utvrenim uvjetima; definirati te simbole znai nabrojiti te uvjete. Teoriji je zabranjeno da upotrebljava te znakove izvan tih uvjeta. Tako po definiciji apsolutna temperatura moe biti samo pozitivna, masa jednog tijela je nepromjenjiva. Nikada u tim formulama teorija nee dati tempe11 Prigovorit e se bez sumnje da bi jedna takva poduka iz fizike bila teko pristupana mladim umovima; odgovor je jednostavan: neka se fizika ne izlae umovima koji jo uope nisu spremni da je usvoje. Govorei o maloj djeci, ga de Sevign znala je rei: Prije nego to im date koijaku hranu, raspitajte se da li imaju koijaki eludac."

85

raturi nultu ili negativnu vrijednost, nikada u tim raunima ona nee dopustiti da se mijenja masa jednog odreenog tijela. Teorija ima za princip postulate, to jest stavove koje joj je slobodno iskazivati kako joj se svia, pod uvjetom da ne bude proturjeja niti izmeu termina jednog postulata niti izmeu dva razliita postulata. Ali kad su jednom ti postulati postavljeni, ona ih mora uvati ljubomornom strogou. Ako je, na primjer, stavila princip ouvanja energije u osnovu svog sistema, ona mora zabranjivati svaku tvrdnju koja je u neskladu s tim principom. Ta se pravila svom svojom teinom nameu fizikalnoj teoriji koja se gradi; jedna jedina pogreka uinila bi sistem neloginim i prisilila nas da ga sruimo da bismo iznova sagradili neki drugi. U TOKU SVOG RAZVOJA jedna je fizikalna teorija slobodna da bira put koji joj se svia pod. uvjetom da izbjegava svako logiko proturjeje; napose je slobodna da se nimalo ne obazire na eksperimentalne injenice. Nije vie isto KAD JE TEORIJA DOSEGLA SVOJ POTPUN RAZVOJ. Kad je logiko zdanje dospjelo do vrhunca, postaje nuno usporediti skup matematikih stavova dobivenih kao zakljuke tih dugakih dedukcija sa skupom eksperimentalnih injenica. Pomou upotrebe usvojenih postupaka mjerenja, treba se uvjeriti da drugi skup u prvome nalazi dovoljno slinu sliku, dovoljno precizan i potpun simbol. Kad se to slaganje izmeu zakljuaka teorije i eksperimentalnih injenica ne bi oitovalo sa zadovoljavajuom priblinou, teorija bi mogla biti logiki konstruirana, ali bi ipak morala biti odbaena, jer bi joj proturjeilo opaanje, jer bi bila fiziki neistinita. Ta je usporedba izmeu zakljuaka teorije i eksperimentalnih istina, dakle, neophodna, jer jedino provjera pomou injenica moe dati teoriji fiziku vrijednost; ali ta provjera pomou injenica mora pogaati iskljuivo zakljuke teorije, jer jedino se oni navode kao slika stvarnosti; postulati koji slue kao polazite teorije i posrednici kojima se od postulata prelazi ka zakljucima ne treba da budu podvrgnuti toj provjeri. U onome to je prethodilo veoma iscrpno smo analizirali pogreku onih koji tvrde da se neki od fundamentalnih postulata fizike izravno podvrgavaju provjeri pomou injenica nekim takvim postupkom kao to je experime.ntum crucis, a napose pogreku onih koji kao principe prihvaaju samo indukcije 12
12 Gustave Robin: rale. Uvod, str. XIV.

Oeuvres

scientifiques.

Thermodynamique

gene-

86

koje se sastoje iskljuivo od uzdizanja do opih zakona ne interpretacije nego samog rezultata nekog veoma velikog broja eksperimenata". Toj greki veoma je bliska jedna druga; ona se sastoji u zahtjevu da sve operacije to ih vri matematiar u toku dedukcija koje povezuju postulate sa zakljucima imaju fiziko znaenje, u htijenju da se rasuuje 13 samo o ostvarivim operacijama" i da se uvode samo veliine dostupne eksperimentu". Prema tom zahtjevu, svaka veliina koju fiziar uvodi u svoje formule morala bi biti povezana posredstvom nekog postupka mjerenja s nekim svojstvom tijela; svaka algebarska operacija izvedena na tim veliinama morala bi se upotrebom postupaka mjerenja prevesti na konkretan jezik; tako prevedena, ona bi morala izraavati jednu stvarnu ili moguu injenicu. Slian zahtjev, legitiman kad se radi o konanim formulama kojima zavrava teorija, nema nikakva opravdanja u onome to se tie posrednih formula i operacija koje uspostavljaju prijelaz od postulata do zakljuaka. Uzmimo jedan primjer. J. Willard Gibbs je teorijski prouavao rastavljanje nekog idealnog plinskog spoja na njegove elemente koji se takoer smatraju idealnim plinovima. Bila je dobivena formula koja izraava zakon kemijske ravnotee unutar takvog sistema. Prodiskutirat u tu formulu. U tu svrhu, ostavljajui stalnim tlak to ga podnosi plinska smjesa, razmatram apsolutnu temperaturu koja se pojavljuje u formuli i variram je od 0 do + Ako se toj matematikoj operaciji hoe pripisati fiziko znaenje, vidjet emo da se javlja mnotvo prigovora i tekoa. Nijedan termometar ne moe registrirati temperaturu ispod odreene granice, nijedan ne moe utvrditi temperature koje su dovoljno visoke. Taj simbol to ga nazivamo apsolutnom temperaturom ne moe postupcima mjerenja kojima raspolaemo biti preveden u neto to bi imalo konkretno znaenje osim ako njegova brojana vrijednost ne ostane izmeu nekog odreenog minimuma i nekog odreenog maksimuma. Uostalom, kod dovoljno niskih temperatura taj drugi simbol koji termodinamika naziva idealnim plinom nije vie ak ni priblina slika nikakvog stvarnog plina. Te tekoe i mnoge druge za koje bi predugo trajalo da ih nabrajamo iezavaju ako pazimo na opaske koje smo formulirali. U konstrukciji teorije rasprava koju smo upravo naveli samo je posrednik; nimalo nije opravdano traiti od
13

G. Robin: Zoc. cit.

87

nje fiziko znaenje. Tek kad nas to raspravljanje dovede do niza stavova trebat e da te stavove podvrgnemo provjeri pomou injenica; tada emo ispitati da li se, u granicama unutar kojih se apsolutna temperatura moe prevesti u konkretne termometarske oznake i tamo gdje se ideja o savrenom plinu gotovo ostvarila preko fluida koje opaamo, zakljuci nae rasprave slau s rezultatima eksperimenta. Zahtijevajui da matematike operacije pomou kojih postulati proizvode svoje konzekvence uvijek imaju fiziko znaenje, geometru se nameu nepodnoljive zapreke koje paraliziraju sve njegove korake; G. Robin ak dolazi dotle da stavlja u sumnju upotrebu diferencijalnog rauna; u stvari, kad bi nastojao neprestano i skrupulozno udovoljavati tom zahtjevu, on gotovo vie ne bi mogao izvesti nikakvo raunanje; od svojih prvih koraka teorijska bi dedukcija bila zaustavljena. Jedna tonija ideja o fizikalnoj teoriji, jedno ispravnije razgranienje izmeu stavova koje treba podvrgnuti provjeri pomou injenica i onih koji su toga osloboeni, vratit e geometru svu njegovu slobodu i dopustit e mu da za najvei razvoj fizikalnih teorija upotrebljava sva sredstva algebre. VIII Je li izvjesne postulate fizikalne teorije nemogue eksperimentalno opovrgnuti?

Da je jedan princip toan raspoznaje se po lakoi kojom razmrsuje komplicirane neprilike do kojih nas dovodi upotreba pogrenih principa. Ako je, dakle, ideja koju smo iznijeli tona, ako se usporedba nuno uspostavlja izmeu cjeline teorije i cjeline eksperimentalnih injenica, moramo u svjetlu tog principa vidjeti kako nastaju nejasnoe u kojima bismo se izgubili kad bismo pretpostavljali da izdvojeno podvrgavamo provjeri pomou injenica svaku teorijsku hipotezu. U prvom redu onih tvrdnja iji emo paradoksalni izgled nastojati eliminirati navest emo jednu koja je ovih posljednjih godina esto bila formulirana i komentirana. Poto ju je najprije izrekao gosp. G. Milhaud 14 u povodu istog tijela kemije, potanko i snano ju je razvio gosp. H. Poincare 15 u vezi
14 G. Milhaud: La Science, rationnelle (Revue de Metaphysique et de Morale, 4. godite, 1896, str. 280). Le Rationnel, Pari 1898, str. 45. 15 H. Poincare: Sur les Principes de la Mecanique (Radovi Meunarodnog kongresa za filozofiju. III. Logika i povijest znanosti, Pari 1901; str. 457). Sur la valeur objective des Iheories physiques (Revue de Metaphysique et de Morale, 10. godite, 1902, str. 263). La Science et l'Hypothdse, str. 110.

88

s principima mehanike; gosp. Ed. Le Roy isto ju je tako formulirao 16 velikom jasnoom. To je slijedea tvrdnja: Nekim fundamentalnim hipotezama fizikalne teorije ne bi mogao proturjeiti nikakav eksperiment, jer one u stvarnosti predstavljaju definicije i jer izvjesni izrazi koje upotrebljava fiziar samo pomou njih dobivaju svoje znaenje. Uzmimo jedan od primjera to ih citira gosp. Ed. Le Roy: kad jedno teko tijelo slobodno pada, ubrzanje njegova pada je konstantno. Moe li jednom takvom zakonu proturjeiti eksperiment? Ne, jer on upravo predstavlja definiciju onoga to treba razumjeti pod slobodnim padom. Kad bismo, prouavajui pad nekog tekog tijela, utvrdili da to tijelo ne pada jednoliko ubrzanim gibanjem, odatle ne bismo zakljuili da je iskazani zakon neistinit, nego da tijelo ne pada slobodno, da neki uzrok ometa njegovo gibanje i odstupanja izmeu iskazanog zakona i opaenih injenica posluila bi nam da otkrijemo taj uzrok i da analiziramo njegove posljedice. Tako, zakljuuje gosp. Ed. Le Roy, ako stvari uzmemo sa svom strogou, zakoni su neprovjerivi, jer oni predstavljaju upravo kriterij prema kojem se prosuuju pojave i metode koje bi trebalo upotrijebiti da ih se podvrgne provjeravanju ija preciznost moe premaiti svaku danu granicu". Uzmimo jo detaljnije, u svjetlu prethodno postavljenih principa, tu usporedbu izmeu zakona o padu tijela i eksperimenta. Naa su nam svakodnevna opaanja pokazala itavu jednu kategoriju gibanja koja smo pribliili jedna drugima pod imenom gibanja tekih tijela; meu tim se gibanjima nalazi pad tekog tijela kad mu ne smeta nikakva prepreka. Odatle proizlazi da rijei slobodan pad tekog tijela" imaju neki smisao za ovjeka koji se poziva samo na spoznaje zdrava razuma, koji nema pojma o fizikalnim teorijama. S druge strane, da bi klasificirao gibanja o kojima se radi, fiziar je stvorio jednu teoriju, teoriju o sili tee, vanu primjenu racionalne mehanike. U toj teoriji namijenjenoj da dade simboliki prikaz stvarnosti isto je tako rije o slobodnom padu tekog tijela". Slijedbm hipoteza koje stoje u osnovi itave te sheme slobodni pad nuno treba da bude jednoliko ubrzan pad.
16 Eouard Le Roy: Un positivisme nouveau (Revue de Metaphysique et de Morale, 9. godite. 1901, str. 143144).

89

Rijei slobodan pad tekog tijela" imaju sada dva razliita znaenja. Za ovjeka koji ne zna fizikalne teorije one imaju svoje stvarno znaenje, one znae ono to zdrav razum razumijeva kad ih izrie; za fiziara one imaju simboliko znaenje, one znae jednoliko ubrzan pad". Teorija ne bi ispunjavala svoju svrhu kad drugo znaenje ne bi nikako bilo znak prvoga, kad pad koji zdrav razum smatra slobodnim ne bi isto tako bio pad jednolika ili gotovo jednolika ubrzanja, pri emu su konstatacije zdravog razuma u biti, kao to smo rekli, konstatacije liene preciznosti. Tako dolazi do tog slaganja bez kojeg bi teorija bila odbaena bez daljnjeg ispitivanja; pad koji zdrav razum proglaava gotovo slobodnim takoer je pad ije je ubrzanje gotovo konstantno. Ali konstatacija o tom slaganju, grubo priblina, ne zadovoljava nas; hoemo ii dalje i nadii stupanj preciznosti na koji moe pretendirati zdrav razum. Pomou teorije to smo je smislili kombiniramo sprave koje mogu utvrditi s tonou da li pad nekog tijela jest ili nije jednoliko ubrzan; te nam sprave pokazuju da izvjestan pad, koji zdrav razum smatra slobodnim padom, ima ubrzanje koje pomalo varira. Stav koji u naoj teoriji daje rijei slobodan pad" njezino simboliko znaenje ne prikazuje s dovoljnom tonou svojstva stvarnog i konkretnog pada koji smo opaali. Nude nam se, dakle, dva gledita. Na prvom mjestu, moemo izjaviti da smo imali pravo smatrati prouavani pad slobodnim i zahtijevati da teorijska definicija tih rijei bude u skladu s naim opaanjima; u tom sluaju, budui da naa teorijska definicija ne udovoljava tom zahtjevu, ona mora biti odbaena; treba da konstruiramo jednu drugu mehaniku na novim hipotezama, mehaniku u kojoj rijei slobodan pad" nee vie znaiti jednoliko ubrzan pad" nego pad ije ubrzanje varira prema nekom odreenom zakonu". Na drugome mjestu, moemo izjaviti da smo bili u krivu uspostavljajui vezu izmeu konkretnog pada koji smo opaali i simbolikog slobodnog pada koji je definirala naa teorija, da je ovaj drugi bio odve pojednostavljena shema onoga prvog, da teoretiar, da bi adekvatno prikazao pad na koji se odnose nai eksperimenti, ne smije vie zamiljati neto teko kako slobodno pada, nego neto teko ometano odreenim preprekama kakva je otpor zraka, da e, prikazujui djelovanje tih prepreka pomou podesnih hipoteza, on sastaviti jednu shemu kompliciraniju nego to je slobodan pad, ali prikladniju da reproducira pojedinosti eksperimenta; ukratko, prema jeziku to smo ga prethodno utvrdili (glava IV, 3) moemo

90

nastojati eliminirati pomou primjerenih korekcija uzroke pogreke kao to je otpor zraka koji su utjecali na na eksperiment. Gosp. Le Roy tvrdi da emo zauzeti drugo stanovite a ne prvo; u tome on zacijelo ima pravo. Uzroke koji e nam nalagati to opredjeljenje lako je otkriti. Zauzimajui prvo stanovite bili bismo obvezani da iz temelja unitimo veoma opsean teorijski sistem koji na veoma zadovoljavajui nain prikazuje veoma velik i veoma kompleksan skup eksperimentalnih zakona. Drugo stanovite, naprotiv, ne uzrokuje gubitak terena to ga je fizikalna teorija ve osvojila; tovie, ono je uspjelo u jednom tako velikom broju sluajeva tako da imamo osnove da raunamo na nov uspjeh. Ali u tom pouzdanju pripisanom zakonu o padu tekih tijela ne vidimo nita analogno izvjesnosti koju geometrijska definicija izvlai iz same svoje biti, toj izvjesnosti po kojoj bi ovjek bio lud ako bi sumnjao da razliite toke jedne krunice nisu sve jednako udaljene od njezina sredita. Ovdje nalazimo samo posebnu primjenu principa postavljena u 2. Neslaganje izmeu konkretnih injenica koje sainjavaju jedan eksperiment i simbolikog prikaza koji teorija navodi umjesto tog eksperimenta dokazuje nam da neki dio tog simbola treba odbaciti. Ali koji dio? To je ono to nam eksperiment ne kae i to on ostavlja naoj dovitljivosti da pogodi. No izmeu teorijskih elemenata koji ulaze u sastav tog simbola uvijek ima izvjestan broj takvih koje fiziari slono prihvaaju bez provjere, koje oni smatraju nespornima. Prema tome, fiziar koji mora modificirati taj simbol modificirat e druge elemente a ne te. Ali ono to navodi fiziara da tako postupa nikako nije logika nunost; postupiti drukije moglo bi znaiti biti nevjet i loe nadahnut; ali onaj tko bi tako postupio ne bi iao stopama geometra dovoljno bezumna da proturjei svojim vlastitim definicijama; on ne bi uradio nita apsurdno, tovie, kada bi jednog dana moda postupio drukije odbijajui da navede uzroke pogreke i da pribjegne korekcijama da bi ponovno uspostavio sklad izmeu teorijske sheme i injenice, unosei odluno reformu meu stavove koji su po opem slaganju bili proglaavani nedodirljivima, on e ostvariti djelo genija koji teoriji otvara nove vidike. Doista, trebalo bi se veoma uvati od vjerovanja da su zauvijek opravdane te hipoteze koje su postale univerzalno prihvaenim konvencijama i ija izvjesnost probija kroz eksperimentalnu kontradikciju koju prebacuje na druge, sumnjivije pretpostavke. Povijest fizike pokazuje nam da je ljudski um
91

esto bio doveden do toga da iz temelja preokrene takve principe koji su stoljeima jednoduno smatrani nepovredivim aksiomima i da iznova izgradi svoje fizikalne teorije na novim hipotezama. Da li je, na primjer, tisuljeima bilo jasnijeg i sigurnijeg principa nego to je slijedei: u homogenoj sredini svjetlost se iri pravocrtno? Ta hipoteza nije bila samo u osnovi itave antike optike, katoptrike i dioptrike, ije su elegantne geometrijske dedukcije prikazivale po elji neizmjeran broj injenica, nego je ona jo postala, tako rei, fizikalna definicija pravca; na tu se definiciju morao pozvati svaki ovjek koji je elio povui pravac, tesar koji provjerava ravninu komada drveta, mjernik koji vri poravnavanja pri trasiranju, geodet koji odreuje smjer pomou dioptera svog zbirnika, astronom koji definira orijentaciju zvijezda koje prouava pomou optike osi svog dalekozora. Meutim, doao je dan kad su se fiziari zasitili toga da pripisuju nekom uzroku pogrene uinke difrakcije koje je opazio Grimaldi i kad su odluili odbaciti zakon o pravocrtnom irenju svjetlosti te dati optici potpuno nove temelje; i ta je smiona odluka za fizikalnu teoriju bila nagovetaj udesnog napretka. IX Hipoteze iji iskaz nema znaenja nikakva eksperimentalnog

Taj primjer, kao i oni koje bi nam povijest znanosti dopustila povezati s njime, pokazuju nam da bismo bili veoma nepromiljeni ako bismo rekli u povodu neke danas openito prihvaene hipoteze: Sigurni smo da nikad neemo biti dovedeni nekim novim eksperimentom, ma koliko on bio precizan, do toga da je odbacimo." Uza sve to gosp. H. Poincare bez oklijevanja iznosi tu tvrdnju 1 7 u vezi s principima mehanike. Ve navedenim razlozima u prilog tome da se do tih principa ne moe doi eksperimentalnim opovrgavanjem gosp. H. Poincare dodaje jedan koji se ini jo uvjerljivijim: ne samo da te principe ne moe opovrgnuti eksperiment, jer su oni univerzalno prihvaena pravila koja nam slue za otkrivanje slabih toaka u naim teorijama na koje ta opovrgavanja ukazuju, nego oni ne mogu biti opovrgnuti eksperimentom i zato to operacija koja bi pretendirala da ih usporeuje s injenicama ne bi imala nikakva smisla.
17 H. Poincare: Sur les principes de la Mecanique (Radovi Meunarodnog kongresa za filozofiju. III. Logika i povijest znanosti, Pari 1901; str. 475, 491).

92

Objasnimo to jednim primjerom. Princip inercije ui nas da se jedna materijalna toka, osloboena od djelovanja svakog drugog tijela, kree pravocrtnim jednolikim gibanjem. Ali mogue je promatrati samo relativna gibanja; mogue je, dakle, dati eksperimentalni smisao tom principu samo ako se pretpostavi da je odabrana izvjesna toka, izvjesno geometrijsko tijelo uzeto kao fiksna referencijalna toka u odnosu na koju e se govoriti o gibanju materijalne toke. Odreivanje te referencijalne toke ini integralan dio iskazivanja zakona; kad bi se izostavilo to odreivanje, taj bi iskaz bio lien znaenja. Koliko ima referencijalnih toaka, toliko ima i razliitih zakona. Iskazat emo jedan zakon inercije ako kaemo da je gibanje jedne izdvojene toke, po pretpostavci vieno sa Zemlje, pravocrtno i jednoliko, drugi ako se ponovi ista reenica dovodei gibanje u vezu sa Suncem, trei opet ako je odabrana referencijalna toka skup zvijezda stajaica. Ali ipak jedna je stvar sasvim izvjesna: ma kakvo bilo gibanje neke materijalne toke gledano sa stajalita prve referencijalne toke, mogue je uvijek i na bezbroj naina odabrati neku drugu referencijalnu toku, takvu da izgleda da se naa materijalna toka, gledana s njezina stajalita, kree pravocrtnim jednolikim gibanjem. Ne bi se, dakle, moglo pokuati eksperimentalno verificirati princip inercije: neistinit ako se gibanja dovedu u vezu s izvjesnom referencijalnom tokom, on e postati istinit ako se odabere druga toka usporedbe a uvijek e postojati sloboda da se odabere ova potonja. Ako zakonu inercije, iskazanu uz uzimanje Zemlje kao referencijalne toke, proturjei neko opaanje, bit e zamijenjen zakonom inercije iji iskaz gibanja dovodi u vezu sa Suncem; ako je i taj zakon opovrgnut, u iskazu e Sunce biti zamijenjeno sistemom zvijezda stajaica i tako redom. Nemogue je sprijeiti izlaz te vrste. Princip jednakosti akcije i reakcije, koji je gosp. Poincare opirno analizirao 18 , daje povoda analognim opaskama. Taj se princip moe iskazati ovako: Centar mase nekog izoliranog sistema moe imati samo pravocrtno i jednoliko gibanje." To je princip koji bismo trebali verificirati eksperimentom. Moemo li izvriti tu verifikaciju? Za to bi trebalo da postoje izolirani sistemi, ali ti sistemi ne postoje: jedini izolirani sistem je itav univerzum. Ali promatrati moemo samo relativna gibanja; apsolutno gibanje centra mase univerzuma bit e nam, dakle, zauvijek nepoznato; nikada neemo moi znati da li je ono pravocrtno
18

H. Poincare, loc. cit., str. 472 i dalje.

93

i jednoliko ili, bolje rei, pitanje nema nikakva smisla. Ma kakve bile injenice to ih opaamo, bit e nam. dakle, uvijek mogue pretpostaviti da je na princip istinit." Tako mnogi principi mehanike imaju takav oblik da je apsurdno pitati se: da li taj princip jest ili nije u skladu s eksperimentom? Ta neobina osobina nije specifinost principa mehanike; ona isto tako odlikuje odreene fundamentalne hipoteze naih fizikalnih ili kemijskih teorija 19 . Kemijska teorija, na primjer, itava poiva na zakonu viestrukih omjera; evo preciznog teksta tog zakona: Jednostavna tijela A, B i C mogu, sjedinjujui se u razliitim omjerima, tvoriti razliite spojeve M, M'. .. Mase tijela A, B i C koja se kombiniraju da bi tvorila spoj M meusobno se odnose kao tri broja a, b i c. Tada e se mase elemenata A, B i C koji se kombiniraju da bi tvorili spoj M' odnositi meusobno kao brojevi a a, <3 b i yc, pri emu su a, (3 i y tri cijela broja. Moe li taj zakon biti podvrgnut provjeri pomou eksperimenta? Kemijska nam analiza nee tono pokazati kemijski sastav tijela M' nego s odreenom priblinou; nepouzdanost dobivenih rezultata moi e biti krajnje mala, ona nikad nee biti potpuno jednaka nuli. No u nekim odnosima u kojima se elementi A, B i C nalaze kombinirani unutar spoja M' uvijek e biti mogue prikazati te odnose s onolikom priblinou koliko se bude htjelo uzajamnim odnosima triju produkata a a. |3b i vc gdje e a, (3 i y biti cijeli brojevi; drugim rijeima, ma kakvi bili rezultati proizali iz kemijske analize spoja M', uvijek smo sigurni da emo nai tri cijela broja a, (3 i y zahvaljujui kojima e zakon viestrukih omjera biti verificiran s preciznou veom od one u eksperimentu. Dakle, nijedna kemijska analiza, kako god ona bila profinjena, nee nikada moi pokazati da je zakon viestrukih omjera pogrean. Na slian nain kristalografija itava poiva na zakonu racionalnih indeksa koji se formulira na sljedei nain: Ako triedar ine tri strane kristala, etvrta strana sijee tri ivice tog triedra na udaljenostima od vrha koje se odnose meusobno kao tri odreena broja a, b i c, parametri kristala. Ma koja druga strana mora sjei te iste ivice na udaljenostima od vrha koje se odnose meu sobom kao a a, (3b i yc gdje su a, (3 i y tri cijela broja, indeksi nove kristalne strane. Najsavreniji goniometar odreuje orijentaciju jedne kristalne strane samo s odreenom priblinou; odnosi izmeu
19 P. Duhem: Le Mixte et la Combinaison l'evolution d'une idee. Pari 1902; str. 159161.

chimique;

Essai

sur

94

triju segmenata to ih jedna strana odreuje na ivicama osnovnog triedra uvijek su podloni izvjesnoj pogreki; ali ma kako mala bila ta pogreka, uvijek je mogue tri broja a, |3 i y izabrati tako da uzajamni odnosi tih segmenata budu prikazani s najmanjom pogrekom uzajamnim odnosima triju brojeva a a, (3b i yc; kristalograf koji bi tvrdio da se zakon racionalnih indeksa moe opravdati upotrebom njegova goniometra ne bi zacijelo uope razumio smisao rijei koje upotrebljava. Zakon viestrukih omjera i zakon racionalnih indeksa matematiki su iskazi lieni svakog fizikalnog smisla. Matematiki iskaz ima fizikalni smisao samo ako zadrava znaenje kad se u nj uvodi rije gotovo". To nije sluaj s iskazima o kojima smo upravo govorili. Oni imaju, u stvari, svrhu da potvrde da su neki odnosi sumjerljivi brojevi. Oni bi se izrodili u proste truizme kad bi se njima izjavljivalo da su ti odnosi gotovo sumjerljivi; jer ma kakav nesumjerljiv odnos uvijek je gotovo sumjerljiv; on je ak koliko god hoemo blizu tome da bude sumjerljiv. Bilo bi, dakle, apsurdno htjeti podvrgnuti izravnoj eksperimentalnoj provjeri odreene principe mehanike; bilo bi apsurdno htjeti podvrgnuti toj izravnoj provjeri zakon viestrukih omjera ili zakon racionalnih indeksa. Proizlazi li odatle da te hipoteze, stavljene izvan domaaja eksperimentalnog opovrgavanja, nemaju vie ega da se boje eksperimenta? da su sigurne da e ostati nepromjenljive kakva god bila otkria to nam ih promatranje injenica priprema? Tvrditi to znailo bi poiniti ozbiljnu pogreku. Uzete izdvojeno, te razliite hipoteze nemaju nikakva eksperimentalnog smisla; ne moe biti govora ni o tome da ih eksperiment potvruje ni da im proturjei. Ali te hipoteze ulaze kao bitni temelji u izgradnju odreenih teorija, racionalne mehanike, kemijske teorije, kristalografije; zadatak je tih teorija da prikazuju eksperimentalne zakone; te su sheme bitno smiljene da budu usporeene s injenicama. No ta bi usporedba jednom mogla pokazati da jedan od naih prikaza slabo odgovara stvarnosti koju treba da predstavlja, da korekcije koje svojim uvoenjem kompliciraju nau shemu nisu dovoljne da proizvedu zadovoljavajue slaganje izmeu te sheme i injenica, da teorija, dugo vremena prihvaana bez pogovora, mora biti odbaena, da neka posve razliita teorija mora biti izgraena na potpuno novim hipotezama. Tada e se neka od naih hipoteza, koja je, uzeta izdvojeno, prkosila izravnom eksperimentalnom opovrgavanju, skupa sa sistemom koji je nosila sruiti pod teinom proturjeja to ih

95

je stvarnost dosudila konzekvencama tog sistema uzetog u njegovoj cjelini 20 . U stvari, hipoteze koje po sebi nemaju nikakva fizikalnog smisla podlijeu eksperimentalnoj provjeri tono na isti nain kao i ostale hipoteze. Kakva god bila narav jedne hipoteze, nikada kao to smo vidjeli na poetku ovog poglavlja njoj ne moe izdvojeno proturjeiti eksperiment; eksperimentalno proturjeje odnosi se uvijek kao cjelina na itavu jednu teorijsku cjelinu a da nita ne moe naznaiti koji je u toj cjelini stav koji treba odbaciti. Tako iezava ono to bi se moglo initi paradoksalnim u sljedeoj tvrdnji: neke fizikalne teorije poivaju na hipotezama koje po sebi nemaju nikakav fizikalni smisao. X Zdrav razum presuuje koje hipoteze treba napustiti Kad eksperiment pogaa proturjejem neke konzekvence neke teorije, on nas ui da tu teoriju treba modificirati, ali nam ne kae to je ono to treba mijenjati. On preputa fiziarevoj pronicljivosti da traga za nedostatkom koji naruava itav sistem. Nijedan apsolutni princip ne pokazuje put tom istraivanju koje razni fiziari mogu voditi na veoma razliite naine a da nemaju pravo optuivati se uzajamno zbog nedosljednosti. Netko se, na primjer, moe zaloiti da ouva neke fundamentalne hipoteze trudei se da, kompliciranjem sheme na koju se primjenjuju te hipoteze, navoenjem razliitih uzroka pogreaka i umnaanjem korekcija, opet uspostavi slaganje izmeu konzekvenci teorije i injenica. Drugi, prezirui te komplicirane smicalice, moe se odluiti da promijeni neku od bitnih pretpostavki koje nose cio sistem. Prvi fiziar nikako nema pravo da unaprijed osuuje smionost drugoga niti drugi da naziva apsurdnom bojaljivost prvoga. Metode kojima se oni slue mogu se opravdati jedino eksperimentom i, ako obje uspijevaju udovoljiti zahtjevima eksperimenta, logiki je dopustivo jednome kao i drugome da izjavi da je zadovoljan djelom to ga je izvrio.
20 Na Meunarodnom kongresu za filozofiju, odranu u Parizu 1900, gosp. Poincare je iznio ovaj zakljuak: Tako se objanjava da je eksperiment mogao izgraditi (ili sugerirati) principe mehanike, ali da ih on nikada nee moi oboriti." Tom je zakljuku gosp. Hadamard suprotstavio razliita zapaanja, izmeu ostalih i ovo: Uostalom, u skladu s jednom primjedbom gosp. Duhema, eksperimentalno se moe pokuati verificirati ne jednu izdvojenu hipotezu nego skup hipoteza mehanike." (Revue de Metaphysique et de Morale, 8. godite, 1900, str. 559).

96

To uope ne treba da znai da se ne moe veoma opravdano davati prednost djelu jednoga pred djelom drugoga: ista logika nikako nije jedino pravilo naih prosuivanja; odreena miljenja, koja nikako ne potpadaju pod udar principa proturjeja, ipak su savreno nerazumna; ti motivi, koji ne potjeu od logike a koji uza sve to usmjeravaju na izbor, ti razlozi koje razum ne poznaje", koji govore duhu profinjenosti a ne geometrijskom duhu. ine ono to se s pravom naziva zdravim razumom. Dakle, mogue je da nam zdrav razum dopusti da se opredijelimo izmeu naa dva fiziara. Mogue je da ne smatramo nimalo razumnom urbu kojom drugi naruava principe jedne opsene i skladno izgraene teorije premda bi modifikacija neke pojedinosti i laka korekcija bile dovoljne da se te teorije dovedu u sklad s injenicama. Mogue je, nasuprot tome, da smatramo djetinjastom i nerazumnom tvrdoglavost kojom prvi fiziar poto-poto i uz cijenu neprestanih ispravaka i gomile zamrenih podupiraa zadrava crvotone stupove jednog zdanja koje se klima sa svih strana premda bi, sruivi te stupove, bilo mogue na novim hipotezama izgraditi jednostavan, elegantan i solidan sistem. Ali ti razlozi zdrava razuma ne nameu se istom neumoljivom strogou kao propisi logike; oni imaju u sebi neto neodreeno i neizvjesno i ne oituju se u isto vrijeme istom jasnoom svim umovima. Odatle mogunost dugih prepirki izmeu zastupnika nekog starog sistema i branitelja nekog novog uenja, pri emu svaki tabor tvrdi za sebe da posjeduje zdrav razum i svaki tabor smatra nedostatnima razloge protivnika. Povijest fizike prua nebrojene primjere o tim prepirkama u svim epohama i na svim podrujima. Ograniimo se na to da se podsjetimo upornosti i dovitljivosti kojima je Biot, neprestano iznosei korekcije i dopunske hipoteze, zadravao u optici doktrinu emisije, dok se Fresnel bez prestanka suprotstavljao toj doktrini novim eksperimentima koji su ili u prilog valnoj teoriji. Pa ipak, to stanje neodlunosti uvijek traje samo neko vrijeme. Dolazi dan kad se zdrav razum opredijeli tako jasno za jednu od dviju strana da se druga strana odrekne borbe, premda ista logika ne bi zabranjivala njezino nastavljanje. Poot je Foucaultov eksperiment pokazao da se svjetlost iri bre u zraku nego u vodi, Biot je odustao od hipoteze emisije; strogo uzevi, ista ga logika nikako nije prisilila da je napusti, jer Foucaultov eksperiment nikako nije bio experimentum crucis kakvim ga je Arago smatrao, ali da se jo dulje odupirao valnoj optici, Biotu bi uzmanjkalo zdrava razuma.
7

97

Budui da logika ne obiljeuje strogom preciznou trenutak u kojem neka neadekvatna hipoteza treba da ustupi mjesto plodnijoj pretpostavki i budui da zdrav razum treba da odredi taj trenutak, fiziari mogu pouriti s tim sudom i poveati brzinu znanstvenog napretka trudei se da zdrav razum kod sebe samih uine lucidnijim i budnijim. Ali nita u veoj mjeri ne pridonosi sputavanju zdrava razuma i naruavanju njegove pronicljivosti od strasti i interesa. Nita, dakle, nee usporiti odluku koja u fizikalnoj teoriji treba da prouzroi neku sretnu reformu kao to e to uiniti tatina koja ini fiziara odve sklonim njegovu vlastitom sistemu, odve strogim prema sistemu drugoga. Tako smo dovedeni do sljedeeg zakljuka to ga je tako jasno formulirao Claude Bernard: valjana eksperimentalna kritika neke hipoteze podreena je izvjesnim etikim uvjetima; da bi se tono ocijenilo slaganje neke fizikalne teorije s injenicama nije dovoljno biti dobar geometar i vjet eksperimentator, ve treba biti i nepristran i poten sudac.

98

II NAUKA I FILOZOFIJA

Philipp

Frank

LANAC KOJI POVEZUJE ZNANOST S FILOZOFIJOM

1.

injenice

i pojmovi

U svojoj pjesmi Sonet Znanosti Edgar Allan Poe optuuje znanost na slijedei nain: Znanosti! ti si prava ki Starog Doba to mijenja sve stvari svojim prodornim oima. Zato tako vreba pjesnikovo srce, Leinaru, ija su krila prozaine stvarnosti.
* *

Zar nisi ti Dijanu izvukla iz njezinih koija? A Hamadrijadu isterjala iz njezine ume?
* * *

Moderni znanstvenik teko e se sloiti da se njegova znanost sastoji od prozainih stvarnosti". to vie prouavamo znanost, vie emo opaati da znanost nije ni prozaina", niti da govori o stvarnosti". Dijanine koije" su mnogo blie prozainoj stvarnosti" naeg svakidanjeg ivota nego to su to simboli kojima moderna znanost opisuje putanje nebeskih tijela. Boice" i nimfe" izgledaju mnogo vie kao ljudi koje sreemo u naem svakidanjem ivotu nego elektromagnetsko polje, energija ili entropija koji nastanjuju nevidljivi kozmos", koji, prema modernoj znanosti, objanjava prozainu stvarnost" naeg izravnog osjetilnog opaanja. Kada govorimo o znanosti, uvijek govorimo na dvije razine govora ili apstrakcije. Prva od njih je razina svakidanjeg zdravorazumskog iskustva; npr., opaamo neku tamnu toku koja se kree u odnosu na neke druge tamne toke. To je razina izravnog opaanja; laboratorijski izvjetaji bave se tim jednostavnim injenicama iskustva. Moglo bi se analizirati ta
101

jednostavna iskustva s psiholokog stanovita, ali neemo to ovdje uiniti; naprosto emo pretpostaviti da svi dijelimo ta iskustva. Time ne elimo implicirati da se ta jednostavna iskustva ne mogu raspraviti na neki dublji nain, ve jednostavno da ta rasprava ne spada u filozofiju znanosti. Druga razina koju smo spomenuli je ona opih principa znanosti. Ona je potpuno razliita od razine zdravorazumskog iskustva koju mogu dijeliti svi, dok razina opih principa upotrebljava jezik vrlo udaljen od svakidanjeg iskustva. Znanost se u biti sastoji od tih opih principa. Skup pukih iskaza o igrajuim mrljama nije znanost. Sredinji problem u filozofiji znanosti je kako od zdravorazumskih iskaza dolazimo do opih naunih principa. Kao to smo rekli, ta zdravorazumska iskustva i iskaze svi razumiju i prihvaaju. Ta osnova prihvaanja je dobro prikazana u stihovima velikog amerikog pjesnika Walta Whitmana: Logika i prodike nikada ne uvjeravaju, Nona vlaga utiskuje dublje u moju duu, Ono to se svakom mukarcu i eni pokazuje da je tako, Ono to nitko ne porie da je tako. Iskazi tog tipa su: ,,U ovoj sobi stoji okrugli stol. Sada je taj stol premjeten iz ove sobe u susjednu sobu." Ili: Na ovoj vagi kazaljka se podudara sa znakom izmeu dva i tri; sada se poloaj kazaljke mijenja i pokriva znak izmeu tri i etiri." Ope slaganje je zacijelo mogue o iskazima tog tipa. Ne tvrdimo da takvi iskazi opisuju viu stvarnost" nego drugi iskazi; niti ne elimo rei da je opisani svijet pravi" svijet. Takve iskaze inimo osnovom itave znanosti samo zato to se moe postii ope slaganje meu ljudima prosjenog obrazovanja o tome da li su, u nekom posebnom sluaju, takvi iskazi istiniti" ili nisu. Govor koji se sastoji od takvih iskaza moemo nazvati zdravorazumskim govorom, ili svakidanjim govorom. To je tako" za Walta Whitmana, jer se pokazuje svakom mukarcu i eni". Ali situacija je potpuno razliita ako razmotrimo ope iskaze formulirane u apstraktnoj terminologiji kao Zakon inercije" ili Ouvanje energije". Bilo da ih zovemo principima, premisama, hipotezama ili generalizacijama, jedna stvar je sigurna: o njima ne moemo postii onakvo ope razumijevanje kakvo moemo postii o zdravorazumskim iskazima. Zbog toga se, prirodno, postavlja pitanje: Zato prihvaamo neke ope naune iskaze a druge ne? Koji su uzroci naeg prihvaanja tih opih iskaza? To je djelomino psiholoki i socioloki problem. Opi iskazi fizikalne znanosti nisu jednostavno empirijske injenice. injenica je da ljudi iznose i prihvaaju te ope principe. Ta injenica, meutim, ne pripada fizici ve,

102

recimo, psihologiji ili antropologiji. Tako vidimo da ak filozofija fizikalne znanosti nije iscrpljena samom fizikom. U fizici razabiremo neke od razloga zato su ti opi principi prihvaeni, ali ni u kojem sluaju sve od njih. Filozofija znanosti je dio znanosti o ovjeku, i zaista, neemo je razumjeti ukoliko ne znamo neto od drugih znanosti o ovjeku, kao to su psihologija, sociologija itd. Svi razlozi za prihvaanje opih principa znanosti pripadaju filozofiji znanosti. Koji je zapravo odnos izmeu zdravorazumskog iskustva i tih opih principa? Da li je puko zdravorazumsko iskustvo dovoljno? Jesu li opi iskazi znanosti jednoznano odreeni ili isti skup zdravorazumskih iskustava moe dovesti do razliitih opih iskaza? Ako je ovo drugo sluaj, kako moemo izabrati jedan od tih opih iskaza radije nego drugi? Kako dolazimo od jednog zdravorazumskog iskustva do drugog opih iskaza znanosti? To je sredinji problem filozofije znanosti. Ovdje bismo mogli opisati, na preliminaran i povran nain, kakav je odnos izmeu znanosti i filozofije. Ako govorimo na obian nain o lancu koji povezuje zdravorazumsko iskustvo s opim iskazima znanosti, na kraju tog lanca, kako iskazi postaju sve openitiji, moemo smjestiti filozofiju. Vidjet emo da to se vie ide u openitosti, to su opi iskazi znanosti manje jednoznano odreeni izravnim opaanjima i manje su izvjesni. Za sada neemo ulaziti dalje u distinkciju izmeu znanosti i filozofije. To emo raspraviti kasnije. 2. Modeli opisa Prikupljanjem i registriranjem velike koliine zdravorazumskog iskustva na odreenom podruju moemo napraviti duge popise oitanih stanja kazaljki ili opise igrajuih obojenih mrlja. Meutim, pukim registriranjem, koliko god ono bilo precizno i opseno, ne dobivamo ni najblai nagovjetaj o tome kako da formuliramo teoriju ili hipotezu iz koje moemo na praktian nain izvesti registrirane rezultate. Ako si naprosto postavimo kao problem pronalaenje neke hipoteze koja bi se dobro slagala s onim to smo registrirali, ne ini se moguim da postignemo neki nedvosmislen rezultat. Jo 1891. C. S. Peirce je napisao: Ako se hipoteze moraju iskuavati nasumce, ili jednostavno stoga to e se one slagati s odreenim pojavama, svjetski matematiki fiziari bit e okupirani recimo u prosjeku pola stoljea da svaku teoriju provjere, a budui da se broj moguih teorija

103

moe popeti do trilijuna, od kojih samo jedna moe biti istinita, imamo malo izgleda za daljnja temeljita nadopunjavanja tog predmeta u nae vrijeme. Ako pokuamo postaviti teoriju ili hipotezu na temelju registriranih opaanja, brzo uoavamo da bez neke teorije ne znamo uope ni to bismo opaali. Sluajna opaanja obino nisu prikladna za bilo kakvu generalizaciju. Moda je na ovom mjestu uputno proitati odlomak iz Cours de philosophie positive Augusta Comtea. Comtea su smatrali ocem kole miljenja poznate kao pozitivizam". Prema jednom stanovitu koje su filozofi esto podravali, on i njegova kola su veliali vrijednost opaanja a omalovaavali, ili ak odbacivali, formiranje teorija stvaralakom imaginacijom. Meutim, on pie: Ako, s jedne strane, svaka pozitivna teorija mora nuno biti utemeljena na opaanjima, jednako je logino, s druge strane, da nai umovi trebaju neku teoriju da bi opaali. Ako prilikom promatranja pojava ne bismo te pojave povezali odreenim principima, ne bi bilo mogue te izolirane opaaje kombinirati i iz njih izvoditi neke zakljuke.j tovie, ak ih ne bismo mogli zadrati u sjeanju. Ove injenice bi obino ostajale pred naim oima nezapaene. Dakle, ljudski um je, od svog poetka, stijenjen izmeu nunosti da formira stvarne teorije i jednako urgentne nunosti da stvori neku teoriju kako bi se provela smislena opaanja. Nai umovi nali bi se zarobljenima u zaaranom krugu, da nema, sreom, prirodnog izlaza kroz spontani razvoj teolokih pojmova. Teoloki pojmovi su vrlo bliski zdravorazumskom iskustvu. Oni tumae boje stvaranje svijeta kao analogno urarovom pravljenju satova. Kasnije emo vidjeti da je ova vrsta analogije bila osnovom svih metafizikih interpretacija znanosti. Na ovom mjestu moramo biti potpuno svjesni injenice da nam puko registriranje opaanja ne pribavlja nita do igrajuih mrlja" i da znanost" ne zapoinje ukoliko ne poemo od ovih zdravorazumskih iskustava k jednostavnim modelima opisa, koje zovemo teorijama. Odnos izmeu direktnih opaaja i pojmova koje upotrebljavamo u naunom opisu" predstavlja glavni predmet interesa svake filozofije znanosti. Uzmimo relativno jednostavan primjer, gdje je taj odnos prilino direktan. Zamislimo da izbacujemo neko tijelo u zrak recimo ostatak cigaretnog papira to se s njime deava?

104

Ako to uradimo mnogo puta stotinu, tisuu, stotine tisua puta jednostavno emo ustanoviti da je kretanje svaki puta drukije. Gomilanje svih ovih opaaja oigledno ne predstavlja znanost. I to nije nain na koji postupa fiziar, osim ako se ne radi o podruju koje je slabo uznapredovalo, o kojem cn gotovo nita ne zna. Ako prouavamo fiziku, uimo neka pravila za jednoliko gibanje, za ubrzano gibanje, za kombinacije jednolikih i ubrzanih gibanja. To su sheme opisa. Moramo ih izmisliti prije nego to ih moemo provjeravati, ali kako emo izmisliti ove sheme? Ovdje nastupa ljudska imaginacija. Pokuavamo zamisliti neku jednostavnu shemu. Ali to je jednostavno? Moramo isprobati sve takve zamiljene sheme da bismo vidjeli da li bilo koja od njih priblino opisuje stvarno kretanje papira koji pada. U udbenicima fizike moe se nai iskaz da su te sheme idealizirano kretanje". Ovaj izraz je krajnje neprimjeren; on upuuje na metafiziko uenje koje tvrdi da za svaki empirijski predmet postoji odgovarajua ideja o njemu. Rezultat idealizacije" je potpuno proizvoljan. Rijeju idealiziran" ne kaete nita osim da se neki empirijski predmet usporeuje s nekom idejom" koju ste izmislili. Ostaje pitanje svrhe tog izmiljanja ili idealizacije": na primjer, za neke probleme bilo bi korisnije da se obina atmosfera idealizira kao vrlo gust medij, a za druge kao prazan prostor. Vratimo se sada na pitanje cigaretnog papira koji pada. U dananjoj mehanici svako kretanje usporeujemo sa shemom koja prikazuje kretanje toke mase u praznom prostoru. Smatramo da dvije vrste kretanja predstavljaju sastavne dijelove kretanja izbaenog tijela, jednoliko ubrzano gibanje nadolje i jednoliko horizontalno kretanje u ravnini. Prvo nazivamo gravitacijskim kretanjem a drugo inercijalnim kretanjem. Iz ove sheme moemo izvesti mnogo korisnih stvari, ali ne i sve. Ova analiza je priblino tona za razrijeen zrak, ali mnogo manje za medij visoke viskoznosti. Trebamo izmisliti drugu shemu ako elimo izraunati efekat gustog ili viskoznog medija. Model pomou kojeg opisujemo kretanje u razrijeenom zraku je kretanje pri konstantnom ubrzanju". Pojam ubrzanja je vrlo udaljen od igrajuih mrlja naih neposrednih opaaja. Ako je poloaj tijela u kretanju matematiki opisan nekom proizvoljnom funkcijom vremena, ubrzanje je opisano pomou izraunavanja druge derivacije obzirom na vrijeme" u smislu diferencijalnog rauna. Opaziti ekvivalent druge derivacije" u sferi zdravorazumskog iskustva znailo bi provesti veoma veliki broj krajnje preciznih oitovanja kazaljki; ne smijemo 105

zaboraviti da je druga derivacija" definirana kao granina vrijednost beskonanog skupa veliina. Prema tome, moemo rei da eksperimentalni znanstvenik uope ne opaa veliine koje se javljaju u modelima naunog opisa, u naunim zakonima. Susanne Langer u svojoj knjizi Filozofija u novome kljuu pie: Ljudi po laboratorijama toliko su se udaljili od starih oblika eksperimentalnog r a d a . . . da se uopte ne moe rei da oni posmatraju stvarne objekte svog z a n i m a n j a . . . ulni podaci na kojima se temelje propozicije moderne nauke uglavnom su sitne take i mrlje na fotografskim ploama ili mastilom izvuene krivulje na h a r t i j i . . . Ono to je neposredno zapaljivo tek je znak fizike injenice", koji zahteva tumaenje da bi nam pruio naune propozicije. 1 3. Razumijevanje pomou analogije

Za sada emo razmotriti kretanje samo u vrlo razrijeenom zraku. Da li je ljudski um zadovoljan ako zna tu shemu konstantnog ubrzanja? Ne, on pita zato se predmet ubrzava prema dolje a zato se horizontalno kree jednoliko? Ako elite to objasniti ueniku (a u odreenom smislu svi smo mi uenici svijeta), rei ete da se predmet ubrzava prema dolje pod utjecajem zemljinog privlaenja. Ali ako malo razmislite uvidjet ete da to uope nije nikakvo objanjenje. Sto je privlaenje? U srednjem vijeku objanjenja su uvijek bila antropomorfna i sastojala su se od usporedbe s ljudskim postupcima. Vjerovalo se da se teki predmeti ele to je vie mogue pribliiti sreditu Zemlje. Sto se vie priblie, postaju ushieniji i bre se kreu. Premda je danas naa spoznaja suptilnija, jo se uvijek sluimo pojmom privlaenja. Kada biljeimo poloaje cigaretnog papira koji pada, djelujemo na razini svakidanjeg iskustva. Ali nastojimo razumjeti" opi zakon njegovog kretanja usporeujui ga direktno s privlaenjem, koje je psiholoki fenomen naeg svakidanjeg ivota. Nije nam dovoljno da predstavimo svakidanje iskustvo iskljuivo direktnim opaanjima tijela koja padaju. Tee je objasniti jednoliko kretanje tijela. Kaemo da je ono uzrokovano inercijom; svi znamo to to znai, jer znamo iz svakidanjeg iskustva da smo inertni. Inercija z;nai tromost,
1 Susanne K. Langer, Filozofija u novome sveta, 1967, str. 67.

kljuu, Beograd,

Pre-

106

nedostatak elje za kretanjem. Na primjer, mora postojati neki vanjski poticaj da ujutro ustanemo neka nastava koju se mora pohaati, ili oekivanje dobrog doruka. Zakon inercije izgleda nam vrlo uvjerljiv na temelju ove usporedbe. Samo se udimo zato je ovjeku trebalo toliko mnogo tisua godina da ga otkrije. Meutim, ova metoda objanjavanja uvoenjem iskustva o naoj vlastitoj tromosti je potpuno proizvoljna. Stvari nisu tako jednostavne kao to izgledaju. Ako se nalazimo u krevetu u vlaku, ne moemo jednostavno na osnovu nae vlastite tromosti odrediti da li emo bez ulaganja napora ostati u krevetu ili biti izbaeni van. Ako vlak stane ili promijeni brzinu, naa tromost" nee nam pomoi da u krevetu ostanemo na mjestu. Ono to se stvarno deava je da bez napora" zadravamo svoju brzinu s obzirom na neke fizike mase. U primjeru vlaka ta masa je naa Zemlja. Ali iz primjera Foucaultovog njihala ili skretanja izbaenih projektila zbog rotacije Zemlje, moemo vidjeti da je Zemlja nadomjestak za neku veu masu s obzirom na koju zadravamo nau brzinu; na primjer, za masu nae galaksije. A vidjet emo kasnije da ak ni to nije potpuno ispravno. U svakom sluaju, analogija svakidanjeg iskustva tromosti predvia opaljive posljedice kretanja samo na vrlo neodreen nain, koji je upotrebljiv samo pod vrlo posebnim okolnostima. Ono to je zaista od vanosti u fizikalnoj znanosti jeste apstraktna shema: svaka brzina e ostati konstantna s obzirom na neku specifinu masu koja sainjava ono to zovemo inercijalnim sistemom. Usporedba s pojavom svakidanjeg ivota nee pokazati nikakvo neslaganje s tom shemom. Tromost je samo u neodreenoj analogiji s inercijom, isto kao privlaenje s gravitacijom. Ako pronaemo jednostavnu shemu za skupinu pojava na primjer konstantno ubrzanje za tijelo koje pada u razrijeenom zraku skloni smo razmiljati na slijedei nain: Kretanje s tonim konstantnim ubrzanjem je idealizacija stvarnog pada tijela kroz razrijeeni zrak." Rije idealizacija" upozorava da isputamo sluajna odstupanja stvarnog kretanja, a zadravamo samo bitni dio kretanja", jednoliko ubrzano gibanje. Pojam bitan" znanstveniku znai prikladan za postizanje eljenog cilja". U odnosu na na primjer, to znai prikladan za najjednostavniji i najpraktiniji opis pada u razrijeenom zraku". Na taj nain moemo razlikovati bitne" i sluajne" komponente odreenog kretanja. Postojao je ipak neki poticaj da se postave openitija pitanja, kao: to su ,bitna svojstva' kretanja openito?" ili, to je ,bit kretanja?" Ako elimo

107

upotrijebiti pojam bit" na isti nain kao u posebnom sluaju, pod pojmom bitna svojstva" nekog predmeta podrazumijevali bismo ona svojstva koja su nuna za postizanje odreene svrhe. Bez navoenja svrhe, izraz bit" nema jasno znaenje, osim ako ne postoji svrha koja se podrazumijeva i koju ne treba spominjati. Ako je neki predmet, na primjer kuu, izgradio ovjek, jasno je da su bitna svojstva" kue ona koja su vana za graditelja, ona koja ine kuu dobrom za stanovanje ili kuom koja se moe prodati uz veliki dobitak. Moemo, dakle, govoriti o biti prirodnog predmeta, kamena ili ivotinje, ili ljudskog bia samo ako pretpostavimo da ih je njihov tvorac pravio s odreenom svrhom. Ako govorimo o biti" prirodnih predmeta, smatramo te predmete analognima umjetnim predmetima koje je izradio ovjek 2 . Ta analogija je ili implicitno pretpostavljena, ili je uinjena eksplicitnom upuivanjem na tvorca fizikog svijeta. Na ovaj nain govora vratit emo se kasnije, kada budemo raspravljali metafizike interpretacije znanosti. 4. Aristotelova shema prirodne znanosti

Spomenuli smo (u odjeljku 1) da o znanosti moramo govoriti na dvije razine. Jednu smo nazvali razinom svakidanjeg zdravorazumskog iskustva, odnosno, razinom direktnog opaanja. Druga je razina opih principa znanosti. Nije pretjerano rei da je do veine nesporazuma u filozofskoj interpretaciji znanosti dolo zbog toga to se nisu jasno shvatili razlika izmeu te dvije razine i nain na koji su one povezane. Ove dvije razine neposrednog iskustva i apstraktnih reenica igrale su veliku ulogu u povijesti filozofije. Profesor F. S. C. Northrop bavio se ovom razlikom u svojoj dobro poznatoj knjizi The Meeting oj East and West. On razmatra razliku izmeu Istone filozofije (indijske, kineske) i Zapadne filozofije (engleske, francuske, njemake) i zakljuuje: Orijentalni dio svijeta je usmjerio svoju panju na prirodu svih stvari u njihovoj emocionalnoj i estetskoj, isto emipirijskoj i pozitivistikoj neposrednosti. Teio je da kao ukupnost prirode stvari obuhvati tu sveukupnost neposredno shvaene injenice koja je u ovom tekstu bila nazvana diferenciranim estetskim
2 Sv. Toma Akvinski, Summa Theologica, dio I, pitanje XVI, O istini, prvi lanak.

108

kontinuumom. Dok je tradicionalni Zapad zapoeo s tim kontinuumom i jo se vraa njegovim lokalnim dijelovima da bi potvrdio svoje statistiki formulirane, postulatski propisane teorije struktura i predmeta, u odnosu na koje su elementi sloenog estetskog kontinuuma puki korelati ili znakovi, Istok nastoji koncentrirati svoju panju na taj diferencirani estetski kontinuum po sebi i za sebe, radi njega samoga 3 . Govorei malo jednostavnije: diferencirani estetski kontinuum je sredinji predmet Istone filozofije. Zapadna filozofija time poinje i postavlja teorije; ako eli provjeriti teoriju, vraa se diferenciranom estetskom kontinuumu. Glavni predmet Zapadne filozofije nije taj diferencirani estetski kontinuum, ve apstraktna pravila kao odranje mase, energije itd. Ne znam da li je to razlikovanje izmeu Istone i Zapadne filozofije ispravno ili nije. Sto god da je, ipak, istinito o Istoku i Zapadu, jedno je sigurno da postoje ta dva pristupa, neposredno osjetilno iskustvo i pojmovne strukture. Da bismo dali jasan i jednostavan prikaz onog Zapadnog" pristupa znanosti i filozofiji, moemo poeti od Aristotela, iji radovi predstavljaju najstariji pokuaj sistematskog pristupa znanosti i filozofiji. U svojoj knjizi o fizici (i fizika i filozofija fizike bile su ukljuene u taj drevni rad), on opisuje prirodni put istraivanja". Aristotel kae: Prirodni put istraivanja poinje od onog to je lake spoznatljivo i to nam je oiglednije, i ide dalje k onome to je jo oiglednije i sutinski razumljivije. .. jedno je da nam je neto spoznatljivo a sasvim je drugo da je neto objektivno razumljivo. Propisana metoda se sastoji u slijedeem: napredovati od onog to nam je jasnije, premda je sutinski nejasnije, prema onom to je sutinski jasnije i razumljivije 4 . Za ilustraciju tog puta istraivanja moemo upotrijebiti primjer koji smo ve spomenuli: rezultati naih opaanja papira koji pada su nam izravno spoznatijivi, jer ih vidimo vlastitim oima, ali su sutinski nejasni, jer nisu u skladu s nekim uvjerljivim zakonom. S druge strane, zakon inercije, uzro3 F. S. C. Northrop, The Meeting of East and West, New York, The Macmillan Company, 1946, pogl. 10. 4 Aristotel, Pkysics, iz The Works of Aristotel izdao W. D. Ross, London, Oxford University Press.

109

nosti i slini su razumljivi i uvjerljivi jer odraavaju neku analogiju s naim vrlo uobiajenim iskustvima. Aristotel je elio rei da je jedna od temeljnih karakteristika naune metode napredovanje od onog to nam je izravno spoznatljivo ka onom to je razumljivo. 5. Od zbrkanih skupina" do razumljivih principa" U starovjekovnoj i srednjovjekovnoj nauci znanost i filozofija su bile dio jednog misaonog lanca i nisu se meusobno razlikovale. Jedan kraj tog lanca doticao je zemlju izravno spoznatljiva opaanja. Lanac ih je povezao s drugim, uzvienijim krajem razumljivim principima. Nain na koji je to Aristotel izrazio danas se s pravom moe kritizirati, ali njegova formulacija ak i danas ostaje praktini referencijalni okvir koji je koristan za sve diskusije o odnosu izmeu filozofije i znanosti. Aristotel je rekao: Ono to je jasno i oigledno u poetku su prilino zbrkane skupine, ije elemente i principe kasnije spoznajemo analizom." 5 Takva zbrkana skupina bilo je nae opaanje padanja cigaretnog papira. Kada smo analizirali tu zbrkanu skupinu, dobili smo princip inercije, pojam toke mase itd. Ovi posljednji su razumljivi pojmovi. To je opis koji se na odreeni nain odnosi na svako nauno istraivanje. ak i najpraktinije nastrojeni inenjeri moraju priznati da postoje dvije vrste iskaza: s jedne strane, iskazi koji se odnose na izravna opaanja i grubo empirijska pravila koja inenjeri zovu praktina pravila", a s druge strane razumljivi principi poput zakona inercije. Nitko ne moe porei da te dvije razine postoje. Jedna od najoiglednijih razlika izmeu tih dviju razina je slijedea: inenjer e lako promijeniti svoja praktina pravila pod utjecajem novih opaanja, ali on nee lako priznati da je pogrean neki tako openit princip kao zakon inercije. Ako bude morao izabrati, on e obino pretpostaviti da su njegova opaanja bila pogrena a ne zakon inercije. Lanac e biti korisna slika za razumijevanje razlike izmeu znanosti i filozofije. Ova razlika nije uvijek postojala. U vrijeme starog i srednjeg vijeka, cijeli lanac od promatranih injenica do razumljivih principa nazivan je naukom a takoer i filozofijom. Ako danas promatramo tradicionalni nain uenja znanosti i filozofije na univerzitetima, nalazimo da se oni ue na razliitim odjelima. Meu njima postoji malo suradnje. Znanstvenici esto vjeruju da su filozofi samo pri5

Ibid.

110

ljivci, i da, k tome, ono o emu priaju predstavlja besmislicu. Filozof kae da je znanstvenik ovjek s vrlo ogranienim umom, koji razumije samo vrlo usko podruje dok je predmet filozofa svijet kao cjelina. esto se iznosi objanjenje da je znanost postala toliko specijalizirana da ovjek vie nije u mogunosti da zna, kao to je Aristotel znao, etiku, politiku, fiziku, poetiku, retoriku itd. Tvrdi se da danas nitko ne moe postii univerzalno znanje i razumijevanje. Svatko je suvie zaposlen upoznavanjem usko specijaliziranog predmeta. Postoji izreka: Znanstvenik zna mnogo o malo stvari; filozof zna malo o mnogo stvari." Govorenje o sve veoj specijalizaciji u znanosti nam ipak ne kazuje cijelu priu. Na neki nain, znanost je danas manje specijalizirana nego to je bila prije 50 godina: ima mnogo vie unakrsnih veza. Razmotrimo, na primjer, fiziku i kemiju; prije pedeset godina bile su smatrane vrlo razliitim podrujima. Studenti jednog od tih predmeta su bili odvraani od gubljenja vremena" u nastavi posveenoj onom drugom predmetu. Filozofi su ak pruili jedan razumljiv" razlog zato e fizika i kemija uvijek biti odvojene jedna od druge: fizika se bavi kvantitetom, a kemija kvalitetom. Zatim se razvilo podruje fizikalne kemije, a kasnije podruje kemijske fizike. Danas bi teko bilo rei u emu je razlika izmeu fizike i kemije, a razlika postoji samo ako se opisuju najelementarnija iskustva na najnioj razini apstrakcije; to je via razina apstrakcije, manja je razlika. Fiziari su znali podcjenjivati kemiju, jer je bila grubo empirijsko znanje, neto kao kuhanje", ali sada su zakoni kemije izvedeni iz fizike, iz termodinamike, elektrodinamike i iz kvantne mehanike. Prema tome, sada je fiziarima mnogo lake da naue i razumiju kemiju, i slino, kemiarima da naue fiziku. Ista ovisnost postoji izmeu fizike i biologije, ili izmeu ekonomije i antropologije. Sve donedavno, ove posljednje su bile smatrane potpuno nepovezanima. Ekonomisti su bili ljudi koji su mogli izraunati trendove u razmjeni robe; antropolozi su prouavali divlja plemena. Danas moramo razumjeti ekonomiju kao plemenski obiaj, a plemenske obiaje sa stanovita ekonomije. Dakle, ne moemo sa sigurnou rei da danas ovjek ne moe postii razumijevanje razliitih podruja znanosti. Nestajanje starog jedinstva izmeu znanosti i filozofije teko se moe pripisati sve veoj specijalizaciji u znanosti. 6. Znanost" i filozofija" kao dva kraja jednog lanca Raspravili smo Aristotelov opis prirodnog puta istraivanja", koji poinje od onog to je lake spoznatljivo i to nam je oiglednije, i ide dalje k onome to je jo oiglednije i
111

sutinski r a z u m l j i v i j e . . . " Cijela ova ideja zasnovana je na injenici da postoje takvi opi principi koji su nam jasni i razumljivi iako su udaljeni od naeg neposrednog iskustva. Ako pogledamo svijet oko sebe, opaamo razliite vrste fizikalnih fenomena: kretanje planeta oko sunca, gibanje estica u elektromagnetskom polju itd. Nejasno je zato se ti fenomeni zbivaju i zato slijede posebne zakone. Uloga opih principa je da nam uine uvjerljivim to zato se ti fenomeni zbivaju na ovaj, a ne na neki drugi nain. Ako razmotrimo lanac koji povezuje iskaze o naem izravnom iskustvu s opim iskazima znanosti, moemo upitati koja je uloga ovog lanca u ljudskom ivotu. Tu ulogu moemo opisati tako da opiemo oba kraja lanca. Poinjemo od kraja lanca koji odgovara izravno opaenim injenicama, koje su opisane u jeziku svakidanjeg ivota. Pokuavamo postaviti principe iz kojih moemo izvesti te opaljive injenice. U nekim sluajevima moemo iz jednog principa izvesti neizmjeran broj opaljivih injenica. Iz Newtonovih zakona moemo izvesti injenice koje se odnose na kretanja nebeskih tijela; iz elektromagnetske teorije moemo izvesti injenice koje se tiu svih elektrinih i magnetskih pojava; iz mendelovskih zakona moemo izvesti obrasce nasljeivanja itd. Ovi principi omoguuju orijentaciju u svijetu injenica. Oni nam pomau u praktinim primjenama naih opaanja. Taj kraj lanca moemo kratko zvati eksperimentalnim ili tehnikim krajem. Ta upotreba lanca postavljanje principa iz kojih moemo izvesti opaljive injenice i njihove primjene jeste ono to danas zovemo znanou". Znanost" se puno ne zanima za pitanje da li su ti principi uvjerljivi ili nisu. Ovo posljednje mnogo ne zanima znanstvenika kao znanstvenika. U mnogim udbenicima nalazimo iskaz da uope nije vano jesu li ti principi uvjerljivi ili nisu. U stvari, ti udbenici kau, principi znanosti dvadesetog stoljea kao teorija relativnosti ili kvantna teorija, uope nisu uvjerljivi, ve paradoksalni i zbunjujui. Stoga ovaj eksperimentalni i tehniki kraj" moemo takoer zvati i naunim krajem" lanca. U starovjekovnoj znanosti, meutim, ljudi su takoer zahtijevali da zakon inercije, na primjer, bude mogue izvesti iz uvjerljivih i razumljivih principa, kao to je princip dovoljnog razloga (nita se ne moe dogoditi bez nekog uzroka) ili zakon vjenosti supstancije (sva materija je vjena; ona ne moe biti unitena ni stvorena). Ovaj kraj lanca u kojem su zakoni fizike izvedeni iz razumljivih i oiglednih principa moe se nazvati filozofskim" krajem lanca. Zakoni srednje openitosti, fizikalni zakoni, sami se svode na zakone vie openitosti

112

koji su neposredno razumljivi. Svatko e razumjeti zato trebamo nauni kraj, ali zato nam je potreban taj filozofski kraj lanca? Nema sumnje da je, za praktine svrhe, ljudskom rodu uvijek bio potreban taj filozofski kraj. injenica je da je tako bilo stoljeima, i da je tako jo i danas. Kada su principi relativnosti i kvantne mehanike bili razvijeni, neki ljudi su rekli: Moda iz tih principa moete izvesti korisne rezultate, ali oni (principi) su nejasni, ak paradoksalni. Oni slue odreenoj praktinoj svrsi, ali nisu ,razumljivi'. Mi ne .razumijemo', te teorije kao to smo razumjeli newtonovsku mehaniku." Postoje, naravno, vrlo razliiti nazori o tonim uvjetima pod kojima neki princip smatramo razumljivim". Neki ljudi kau da su oni izravno shvaeni intuicijom". Drugi istiu da je pitanje koje principe ovjek smatra razumljivima" ovisno o povijesnoj evoluciji. U svakom sluaju, postoji enja za tim razumljivim" principima; to je psiholoka injenica. Ali koja je potreba bila stvarno zadovoljena takvim principima? To ne moe biti nauna potreba, ili bi principi trebali biti jednostavno nauni principi, kao zakoni fizike, i opravdani njihovim empirijskim rezultatima. Kroz rad znastvenika, nauili smo da opaljive pojave, koliko god izgledale sloene, mogu, u mnogo sluajeva, biti priblino izvedene iz jednostavnih matematikih formula. Poloaji tijela koje pada mogu se priblino opisati formulom: Ubrzanje je konstantno." Poloaji planeta u odnosu na Sunce mogu se priblino opisati tako da se kae da su smjeteni" u unjosjenici nazvanoj elipsa". Znanstvenik bi opisao te injenice na slijedei nain: polazei od opaanja poloaja, znanstvenik traga za jednostavnom formulom iz koje se mogu izvesti opaeni poloaji. Postupak kojim je naena takva formula naziva se indukcijom". To nalaenje zahtijeva upotrebu stvaralake imaginacije od strane znanstvenika. Ako elimo opisati to nalaenje formule naim svakidanjim jezikom, postoje dva naina da to uinimo. Mogli bismo rei da je formula izum" znanstvenika, da ona nije postojala" prije nego to ju je znanstvenik pronaao. Usporeujemo je s nekim izumom kao to je telefon, koji nije postojao prije nego to ga je Alexander Graham Bell izumio". Hipoteza ili formula je proizvod ljudske imaginacije, znanstvenikove pronalazake sposobnosti. Ona se mora provjeriti osjetilnim iskustvom. Meutim, isto stanje stvari moe se takoer opisati drukijom analogijom sa zdravorazumskim iskustvom. Mogli bismo rei da je ta formula oduvijek postojala u okviru opazijivih injenica. Znanstvenik je otkriva" kao to je Kolumbo otkrio" Ameriku. Znanstvenik nije izumitelj; on vidi" for8

113

mulu svojim unutarnjim okom" promatrajui opaljive pojave svojim osjetilnim organima. Znanstvenik upotrebljava intuiciju" da bi otkrio formulu. Ovaj drugi opis djelovanja znanstvenika slae se s velikom tradicijom" skolastike filozofije, dok se opis znanstvenikovog rada kao izuma" vie slae sa stajalitem pozitivizma i pragmatizma. Hans Reichenbach u svojoj knjizi Raanje naune filozofije pokazuje da je za staro vjekovnu i srednjovjekovnu filozofiju bilo karakteristino uvjerenje da postoji vienje vlastitim umom" koje je analogno vienju vlastitim oima. Kao to vidimo oblike i boje svojim oima, tako vidimo ideje i ope zakone svojim umom. To je bila osnova osobito Platonove teorije ideja. Prema Reichenbachu, tradicionalna filozofija zakljuivala je na slijedei nain: Poto fiziki predmeti postoje, oni se mogu videti; poto ideje postoje, one se mogu. videti duhovnim okom... Po njegovu tumaenju, matematika vizija slina je ulnom opaanju 6 . Moderni znanstvenik kae da su hipoteze i formule rezultat imaginacije i da se provjeravaju metodom pokuaja i pogreaka. Ali filozof velike tradicije" bi rekao da znanstvenik vidi" formulu kroz opaljive pojave sposobnou svog intelekta. Analogiju izmeu izravnog osjetilnog opaanja i izravne intelektualne intuicije jasno je istakao Aristotel, koji kae da kao to su osjetila uvijek ispravna u odnosu na njihove vlastite osjetilne predmete, tako je i intelekt u odnosu na ono to stvar jest." A Sveti Toma Akvinski kae: Stoga intelekt nije u krivu u pogledu sutine stvari, kao to ni osjetilo nije u pogledu vlastitog predmeta." 7 Vjerovanje u ovu analogiju objanjava vjerovanje da na intelekt moe intuicijom otkriti" ope zakone prirode i da moe biti siguran da su oni istiniti. 7. Znanstveni" i filozofski" kriterij istine

Moemo ovdje postaviti pitanje: na temelju ega jedne principe prihvaamo a druge ne? Moemo razlikovati dva razliita kriterija istine, ili, govorei jezikom koji je blii ovom zdravorazumskom, dva razloga za prihvaanje nekog principa. | Povijesno je zanimljivo da je to razlikovanje vrlo staro. To je
6 Hans Reichenbach, Raanje naune filozofije, Beograd, Nolit, 1964, str. 49. 7 Sv. Toma Akvinski, Summa Theologica, New York, Benzlger Brothers, 1974, dio I, odj. XVI, drugi lanak, primj. 1.

114

u trinaestom stoljeu vrlo dobro formulirao Toma Akvinski, glavni predstavnik srednjovjekovne filozofije. Kriteriji koje je on razvio i koje je opisao u svojoj Summa Theologica jo se danas mogu smatrati karakteristinom razlikom izmeu dva dijela naeg lanca8.! Jedan razlog za vjerovanje u iskaz jeste to da iz njega moemo izvesti rezultate koji se mogu kontrolirati promatranjem; drugim rijeima, vjerujemo u neki ikaz zbog njegovih konzekvenci. Na primjer, vjerujemo u Newtonove zakone jer iz njih moemo proraunati kretanja nebeskih tijela. Drugi razlog za vjerovanje a srednjovjekovna filozofija ga je smatrala viim razlogom jest da moemo vjerovati u iskaz jer se on moe logiki izvesti iz razumljivih principa. S naeg modernog znanstvenog stanovita mi primjenjujemo samo prvi od ova dva razloga. Moemo ga zvati znanstvenim kriterijem" u modernom smislu. Kao to Toma Akvinski istie, ovaj kriterij nije nikada uvjerljiv. Prosuujui prema njemu, nalazimo, na primjer, da se zakljuci izvedeni iz odreenog skupa principa slau s opaanjem. Tada moemo samo zakljuiti da ti principi mogu biti toni, ali ne slijedi i to da moraju biti toni. Moda bi se isti rezultati opaanja mogli takoer izvesti iz nekog drukijeg skupa principa. Tada nae opaanje ne moe odluiti izmeu dva razliita principa. Na primjer, iznenada nestane neiji novanik. Moemo postaviti hipotezu da ga je ukrao djeak i moemo izvesti slijedei zakljuak: ako ga je djeak ukrao, novanik e nestati. Ali da je novanik ukrala djevojica, slijedio bi isti rezultat. Ako postavimo hipotezu da je neki djeak ukrao novanik, i zatim utvrdimo da nikakav novanik nije nestao, moemo zakljuiti da je hipoteza neistinita. Ali ako je novanik nestao, hipoteza moe biti istinita, ali to nije nuno. Budui da nikada ne moemo zamisliti sve mogue hipoteze, ne moemo za odreenu hipotezu rei da je ona prava. Nijedna hipoteza se ne moe dokazati" eksperimentom. Ispravno je rei da eksperiment potvruje" odreenu hipotezu. Ako neka osoba ne nae u svom depu novanik, to potvruje hipotezu da se moda u blizini nalazi lopov, ali je ne dokazuje. Moda ga je ostavila kod kue. Stoga opaena injenica potvruje hipotezu da ga je moda
8 Ibi., dio I, pitanje I, Znanje a boanskim osobama, prvi lanak, odgovor, primj. 2. Svrha u koju je Sveti Toma uinio tu distinkciju je razlikovanje dokaza egzistencije Boga, s jedne strane, i dokaza egzistencije Svetog trojstva s druge. Egzistencija Boga, prema Svetom Tomi, moe se izvesti ljudskim razumom, logikim slijedom iz oiglednih principa. Ali za vjeru u Sveto trojstvo moe se satno pokazati da ima uvjerljive konzekvence, dok njegova egzistencija" ne moe biti dokazana razumom, ve samo boanskom objavom.

8*

1] 5

zaboravila. Svako opaanje potvruje mnogo hipoteza. Problem je u tome koji stupanj potvrivanja se trai. Znanost je kao detektivska pria. Sve injenice potvruju odreenu hipotezu, ali na kraju ona prava moe biti neka potpuno razliita. Unato tomu, moramo rei da u znanosti osim ovog nemamo nikakav drugi kriterij istine. U drugom sluaju, kada se radi o filozofskom kriteriju istine, hipoteza se smatra ispravnom ako se moe izvesti iz oiglednih, jasnih i razumljivih principa. Ova dva kriterija djeluju na dva kraja naeg lanca. Kaemo da su principi na naunom kraju lanca dokazani svojim opaljivim konzekvencama. To vai za najopenitije principe. Ali ako ponemo s principima uzronosti, ili dovoljnog razloga, i pokuamo ih provjeriti njihovim konzekvencama pomou eksperimenta, taj slijed je vrlo nejasan i kompliciran. Filozofski gledano, ti principi imaju tu prednost to su oigledni. Ta oiglednost" je bila izvorno zasnovana na vjerovanju u analogiju izmeu vienja vlastitim oima" i vienja vlastitim razumom". Kasnije emo doznati (u tekstu Prekidanje lanca", odjeljak 7) zato je traganje za oiglednim i razumljivim" principima nadivjelo vjerovanje u analogiju izmeu oiju i razuma. Prikazali smo kriterije istine Tome Akvinskog moderniziranim" jezikom. Meutim, vjerojatno je korisno znati njegovu izvornu formulaciju. On je napisao: Razum se moe upotrijebiti na dva naina da bi se neto ustanovilo: prvo, u svrhu pruanja dovoljnog dokaza za neki princip, kao u prirodnoj znanosti kada se moe pruiti dovoljan razlog da bi se pokazalo da se nebo uvijek giba jednakom brzinom. Razum se primjenjuje na drugi nain, ne da prui dovoljan dokaz nekog principa nego da potvrdi neki ve ustanovljen princip pokazivanjem slaganja njegovih rezultata kao to se u astrologiji teorija ekscentara i epicikala smatra ustanovljenom jer se na taj nain mogu objasniti osj etilne pojave nebeskih gibanja; meutim, t a j dokaz nije dovoljan, jer nebeska kretanja moe objasniti i neka druga teorija 9 . 8. Praktina upotreba filozofske istine" Prije nego to pristupimo pitanju da li su ti principi oigledni ili nisu, i zato ih cijenimo, upitajmo se koja je praktina" upotreba tih opih principa. Smatra se da oni opisuju
9

Ibid.

116

univerzum kao cjelinu, njegovu konanu strukturu. Zato nam je potrebno da to znamo? Ima li to bilo kakvog utjecaja na nae ivote? Kakav je to utjecaj? Smatramo da je ljudsko drutvo, na neki nain, slika univerzuma, da postupamo na prirodan nain ako postupamo u skladu sa zakonima univerzuma. Kada formulira opu strukturu univerzuma ovjek vjeruje da e ljudi openito na neki nain oponaati tu strukturu u svom ivotu. Mnogi ljudi nee shvatiti da su se ponaali na taj nain. Ako pak odemo na nastavu vjeronauka uliva nam se jedno vienje konane strukture univerzuma u vrlo ranim godinama. Tradicionalna religija je jedna od teorija koju moemo pruiti o konanoj strukturi univerzuma. ovjek bi najprije pomislio da fizikalne teorije kao teorija kretanja nemaju takav utjecaj na usmjeravanje ljudskih postupaka kakav pripisujemo tradicionalnoj religiji, ali isplati se ispitati ovu teoriju s tog stanovita. Drevni zakoni bili su vrlo razliiti od ovih dananjih. Zakoni kretanja za zemaljska tijela razlikovali su se od onih za nebeska tijela. Vjerovalo se da sva zemaljska tijela imaju sklonost da se gibaju prema odreenom cilju kamenje prema dolje, zrak i vatra prema gore. Ta sklonost gibanja prema odreenom cilju smatrana je karakteristinom odlikom svog zemaljskog kretanja. Za nebeska tijela se mislilo da se gibaju permanentnim krunim kretanjem. Drugim rijeima, zakon kretanja ovisio je o supstanci tijela. Za nebeska tijela se vjerovalo da su sainjena od potpuno razliite materije nego ona zemaljska od nematerijalne, fine supstancije. Univerzum se sastojao od obinije supstancije zemaljskih tijela i uzvienije supstancije nebeskih tijela. Slino tome, vjerovalo se da se svijet, sastoji od niih vrsta bia i viih vrsta. Tako je teorija kretanja bila od velikog znaaja u cijelom ovjekovom ivotu ona je podravala njegovo vjerovanje u hijerarhijsku strukturu drutva. Poticala je moralno ponaanje ljudskih bia. ak i u antiko doba postojali su loi" ljudi koji nisu vjerovali u tu razliku izmeu nebeskih i zemaljskih supstancija koji su potkopavali to uvjerenje koje su ljudi morali imati. U Platonovim Zakonima reeno je da bi takvi ljudi trebali biti u zatvoru 10 . Svi oni koji sebe nazivaju odgajateljima (a svatko tko je bio odgajan eli biti odgajatelj) vjeruju da je jedan nain
10 U dijalogu Zakoni, knjiga XII, Platon tvrdi da kada bi nebeska tijela bila predmeti bez due i ne bi imala um, nikada se ne bi mogla kretati s tako udnovatom preciznou". Tako, svatko tko nauava materijalnu prirodu Sunca i zvijezda proizvodi bezboncst i ateizam. U knjizi X istog Dijaloga Platon predlae strogo kanjavanje za bezbonost.

117

ivota bolji od drugog i da moraju podravati naune teorije koje podravaju druga njihova uvjerenja. Tako ti opi principi utjeu na ljudsko ponaanje. Na neki nain ti razumljivi" principi su u svojim posljedicama mnogo praktiniji od fizikalnih principa. Tehnike posljedice znanosti su manje direktne od otvorene naredbe nekome u pogledu toga to mora initi. Prema tome, najopenitiji principi, razumljivi principi, takoer su praktini ali na drugaijoj razini na neki nain, oni su praktiniji. Grubo govorei, znanost u uem smislu nam pribavlja tehnika sredstva pomou kojih moemo proizvesti oruja za pobjeivanje neprijatelja, ali filozofska interpretacija znanosti moe ovjeka na taj nain upraviti da stvarno upotrijebi oruja. Ovu situaciju moemo lako ilustrirati jednim primjerom iz stare Grke. Platon raspravlja u svojoj Draviil o pitanju kako odgojiti budue voe drutva kolovanjem koje e od njih stvoriti dobre" voe. Jedan od uesnika u razgovoru postavlja pitanje da li astronomija ulazi u to kolovanje i kako bi se taj predmet pouavanja mogao opravdati. Sokrat, koji predstavlja Platonovo stanovite u razgovoru, potpuno odbija stav da bi se astronomija trebala uiti zbog njezinih tehnikih rezultata, zbog njene korisnosti u poljoprivredi ili moreplovstvu. Ova vrsta znanja je nevana za budueg vou. Meutim, ako potraimo razumljive principe" koji objanjavaju kretanja nebeskih tijela, prema uenju antike Grke nalazimo da planete pokreu boanska bia koja se kreu po savrenim krunicama jer su ona savrena bia. Ti filozofski principi astronomije nisu suvie upotrebljivi u tehnike svrhe, za stvarno izraunavanje poloaja na nebeskom svodu. Ali vjerovanje u tu filozofsku interpretaciju daje podrku vjeri u boanska bia. S druge strane, ova vjera je vrlo korisna jer potie dobro" vladanje graana. S tog stanovita je, kae Platon, astronomija vrlo vaan predmet u kolovanju buduih voa. Dobivamo vrlo jasnu predodbu lanca koji povezuje znanost s filozofijom ako uzmemo primjer astronomije kako ga je naveo Platon. Francuski fiziar, filozof i historiar, Pierre Duhem, istakao je da je Platon, kratko govorei, razlikovao tri stupnja astronomije: opaajnu, geometrijsku i teoloku (ili filozofsku) astronomiju. Ovim redom one su smjetene du naeg lanca. Duhem opisuje Platonovo shvaanje na nain koji nam je vrlo koristan ako elimo razumjeti odnos izmeu znanosti i filozofije u vrijeme kada su obe jo sainjavale iedan koherentan misaoni sistem:
11

Platon, Drava, knjiga VII.

118

Postoje tri stupnja znanja. Najnii stupanj je znanje putem osjetilnog opaanja. Najvii stupanj je znanje putem istog razuma; on razmilja o vjenim biima i, iznad svega, o vrhovnom dobru. Ova dva stupnja znanja podudaraju se s onim to smo ranije zvali zbrkane skupine" i razumljivi principi", ili stvari viene naim oima" i stvari viene naim razumom". Duhem zatim nastavlja: Izmeu najnieg i najvieg stupnja znanja je neka vrsta pomijeanog i hibridnog rasuivanja koje zauzima srednji stupanj. Znanje roeno iz tog srednjeg stupnja rasuivanja je geometrijsko znanje. Ovim trima stupnjevima znanja odgovaraju tri stupnja astronomije. Moe izgledati neobino da nema sumnje da se ono to nazivamo modernom znanou" razvilo iz tog pomijeanog i hibridnog rasuivanja" koje karakterizira srednji stupanj znanja. Duhem nastavlja: Osjetilno opaanje je odgovorno za astronomiju opaanja. Ova vrsta astronomije prati komplicirane krivulje koje opisuju z v i j e z d e . . . Geometrijskim rasuivanjem um stvara astronomiju koja omoguuje tone oblike i konstantne odnose. Ova istinska astronomija" zamjenjuje nepravilne putanje koje je opaaj na astronomija pomou jednostavnih i konstantnih orbita pripisivala zvijezdama .. . komplicirane i promjenljive pojave su pogreno znanje. . . isti razum otkriva treu i najviu astronomiju, teoloku (filozofsku) astronomiju... U konstantnosti nebeskih kretanja ona vidi dokaz postojanja boanskih duhova koji su sjedinjeni s nebeskim tijelima 12 .

u Pierre Duhem, Spsteme du Monde, Pari, Hermann et fils, 1913 dio I, pogl. II, odj. XIII, str. 100. i dalje.

Philipp

Frank

PREKIDANJE LANCA

1. Kako je dolo do prekidanja lanca Toma Akvinski je razliku izmeu dva kriterija za vjerovanje objasnio primjerom koji je uzeo iz astronomije 1 . Ako elimo spoznati kretanje nebeskih tijela moemo iz razumljivih principa izvesti da se ona gibaju u stalnom krunom kretanju zato to su nebeska tijela savrena, boanska bia. Stalno kruno kretanje je oigledno savrenije od bilo kojeg ne-krunog ili prekinutog kretanja. ak i u antiko doba se, meutim, znalo da ti zakoni kretanja izvedeni iz oiglednih principa tono ne izraavaju opaene poloaje tijela na nebeskom svodu. Zbog toga je astronomija razvila teoriju epicikala ili meusobnog kombiniranja krunih kretanja razliitih promjera iz koje bi se mogla izvesti sloena opaljiva kretanja nebeskih tijela. Toma Akvinski je naglasio da se teorija epicikala ne moe izvesti iz oiglednih principa. Ona se slagala s opaanjima, ali je mogla biti i neistinita, budui da se nije mogla izvesti iz razumljivih principa. Prekidanje lanca koji je povezivao znanost i filozofiju proizalo je iz injenice da kriterij za prihvaanje principa nije isti u oba dijela lanca znanost-filozofija, ili, drugim rijeima, du cijele osi znanost-filozofija. Vie puta smo govorili o tom lancu koji povezuje znanost i filozofiju, neposredna opaanja i razumljive principe. To gledite moe se prikazati grubim crteom:

Slika 1
Vidi prethodni lanak Lanac koji povezuje znanost s filozofijom", biljeka 8.
1

120

Ovaj lanac je ono to se naziva znanost plus filozofija. Du lanca imamo iskaze razliitog stupnja openitosti. S jedne strane, injenine iskaze; s druge strane, ope principe koji su sami po sebi jasni i razumljivi. Izmeu njih imamo iskaze srednje openitosti Ohmov zakon, Newtonov zakon gravitacije, zakone elektrodinamike, Mendelove zakone nasljeivanja koji nisu sami po sebi razumljivi, ali su korisni u teorijama. Ovo razlikovanje je oigledno povezano s dvostrukim kriterijem za vjerovanje. Ako imamo iskaze srednje openitosti zakone fizike, na primjer zato vjerujemo da su oni istiniti? U znanosti upotrebljavamo kriterij istine koji trai da iz tih akona moemo izvesti injenice koje se podudaraju s iskustvom. Kaemo da je zakon potvrrlpn iskustvom. Kao to smo spomenuli, pogreno je rei da su ti zakoni srednje openitosti ikada dokazani" eksperimentom, ili jo gore, da se oni mogu izvesti iz injenica". Iskaz se moe izvesti samo iz iskaza vee openitosti, nikada iz onog manje openitog. Na primjer, iz iskaza Svi ljudi su smrtni", moemo izvesti injenicu da je pojedini ovjek smrtan, ali iz injenice da su svi pojedini ljudi koje znamo bili smrtni, ne moemo izvesti iskaz svi ljudi su smrtni". Meu Grcima je postojao ovjek koji je tvrdio da mu nitko ne moe dokazati da je smrtan. Tako dugo dok je bio iv nije htio vjerovati da je smrtan, a kad je umro nitko mu nita nije mogao dokazati. Opi iskaz je uvijek proizvod | odreene sposobnosti ljudskog uma; t a j proces moe se nazvati i indukcijom, induktivnim nagaanjem, imaginacijom. U svakom,; sluaju, to nije logiki izvod. Tako, prema rijeima Svetog Tome Akvinskog, u neki iskaz moemo vjerovati zbog njegovih konzekvenci. to je vie konzekvenci koje ga verificiraju, vie emo u njega vjerovati. Ali, kao to je on takoer rekao, na taj nain niikada ne moemo dokazati neki iskaz. Ptolomejski sistem ili kopernikanski sistem, valna ili korpuskularna teorija svjetlosti iz obje teorije moe se izvesti vrlo mnogo injenica. Praktino je postaviti te iskaze, koji se zatim nazovu principima ili hipotezama. (Nema razlike izmeu principa i hipoteze. Kada neku hipotezu ponemo ozbiljno uzimati, zovemo je principom.) Znanstveno je stanovite da su opi iskazi dokazani ili potvreni samo svojim konzekvencama; ono to oni intrinzino" znae ne igra nikakvu ulogu. Po tom isto znanstvenom" stanovitu u pogledu takvih stvari ne bi trebalo gajiti nikakva posebna opredjeljenja. To stanovite povezujemo s naunim krajem naeg lanca. . Drugi kraj lanca potjee iz tenje da se sazna zato". Znanost nam ne kae zato"; ona samo odgovara na pitanja koja

121

se tiu onog to se zbiva, ne zato" se to zbiva. Ova tenja da se otkrije zato" nije nita drugo nego tenja da se izvedu nauni iskazi iz opih principa koji su plauzibilni i razumljivi. Ta tenja proizlazi iz uvjerenja da takvi principi postoje. Bilo je, naravno, veoma mnogo shvaanja o kriterijima za to to je plauzibilno i razumljivo. 2. Organicistika i mehanicistika filozofija '

Prije nego to raspravimo znaenje izraza razumljiv" dajmo jedan historijski primjer o nekim promjenama u onom to se naziva razumljivim principima". Govorit emo o promjeni od organicistike ka mehanicistikoj filozofiji. To daje primjer razumljivih" principa iz kojih se pokualo izvesti principe srednje openitosti. Sto su u antikoj i srednjovjekovnoj znanosti bili razumljivi" principi iz kojih su se izvodili zakoni mehanike? Vjerovalo se da sve ima odreenu prirodu, i da se ponaa u skladu s tom prirodom, koja je bila namijenjena odreenoj svrsi priroda ptice je da leti, abe da skae, lijenika da lijei (optimistino govorei), kamena da pada, dima da se uspinje, nebeskih tijela da se gibaju u stalnom krunom kretanju. Sve se ponaalo u skladu sa svojom prirodom. Openito, bez pojedinosti, iz tog iskaza se moglo izvesti kako bi se ponaao kamen itd. Naravno, nikada se ne bi vjerovalo u principe iz kojih bi se moglo izvesti neto to je u oiglednom neskladu s eksperimentom. injenica da princip nije u neskladu s eksperimentom ne bi, ipak, bila dovoljan razlog da se u njega vjeruje. Ovo stanovite se moe nazvati organicistikim stanovitem jer je zamiljalo da se sve ponaa kao to bi se ponaao jedan organizam. Opa ideja je bila da je nain na koji se ponaa neki organizam razumljiv. Aristotel je rekao da je lake razumjeti kretanje ivotinje nego kamena. Danas smo takvim iskazom zapanjeni, jer je nae stanovite upravo obratno. Taj iskaz je karakteristian za organicistiko stanovite. Oko 1600. godine (roenje moderne znanosti obino raunamo od Galilea i Newtona) razvila se ideja da zakone kretanja moramo zasnovati na novim principima. Najkarakteristiniji je zakon inercije, koji zamilja da tijelo po svojoj prirodi ide u beskonanost, kamo nema nikakvog razloga da ide, potpuno suprotno ogranicistikom stanovitu. Nakon to su se, meutim, poetkom devetnaestog stoljea ljudi na njih privikli, smatralo se da su Newtonovi zakoni razumljivi i po sebi plauzibilni principi. Organicistiko" stanovite zamijenje-

122

no je mehanicistikim". S tog stanovita Newtonovi zakoni se smatraju razumljivim i najplauzibilnijim zakonima. Sada je teko objasniti kretanje ivotinja. Ubrzanje ovjeka koji naputa uionicu vrlo je lako razumjeti, prema organicistikim principima, opisivanjem ovjekovog cilja na primjer, da ide na ruak ali je vrlo teko to ubrzanje razumjeti s mehanicistikog stanovita. Prije mnogo godina u Beu, pojava prvog automobila bila je velik dogaaj. Postoji pria da je inenjer objasnio automobil jednom nadvojvodi koji ga je vrlo paljivo sluao i, kad je inenjer zavrio, nadvojvoda je rekao da postoji samo jedna stvar koju nije razumio gdje je konj? U organicistikoj tradiciji, on nije mogao razumjeti da bilo to osim nekog organizma moe proizvesti silu. S druge strane, u dvadesetom stoljeu imamo priu o djeaku iz grada New Yorka koji nikada nije vidio konja moramo pretpostaviti da iz nekog razloga on nikada nije bio na konjskim trkama, jer ak i u ovo mehanizirano doba izgleda da se konji upotrebljavaju u ovu svrhu. Moete zamisliti njegovo zaprepatenje kada je prvi put iao na selo i vidio konja kako vue teret. U mehanicistikoj tradiciji, on je smjesta upitao gdje je motor? 3. Kako je roena znanost u modernom smislu Jedan od najveih filozofa dvadesetog stoljea, A. N. Whitehead je napisao: U itavom svijetu i u svim razdobljima bilo je praktinih ljudi, zaokupljenih nesvodivim i tvrdoglavim injenicama; u itavom svijetu i u svim razdobljima bilo je ljudi filozofskog temperamenta, koji su bili zaokupljeni smiljanjem opih principa 2 . U antici i srednjem vijeku bilo je vrlo malo suradnje izmeu te dvije vrste ljudi. Whitehead istie da je znanost u modernom smislu roena kad je zapoela ta suradnja i kada su oba interesa, za injenice i za ideje, spojena u jednoj te istoj osobi. Sjedinjenje strasnog interesa za pojedinane injenice s jednakom privrenou apstraktnim generalizacijama proizvodi novinu u naem dananjem drutvu." 3 William James je opisao ova dva tipa linosti u svojim predavanjima o pragmatizmu. Nazvao ih je njenim" i ,,vr2 Alfred North Whitehead, Science and the York,3 The MacmClan Company, 1925, pogl. I.

Modem

World,

Neui

lbid.

123

stim" naravima; inilo mu se da iskljuiv interes za stroge injenice ukazuje na vrstou" karaktera. Whitehead je pretpostavio da do suradnje izmeu ove dvije vrste nije moglo doi prije roenja naeg sadanjeg drutva". U drutvu antike Grke filozofi" i znanstvenici" koji su se zanimali za ope principe pripadali su vioj drutvenoj klasi od obrtnika, koji su se zanimali za vrste injenice" tehnike primjene. Ovi drugi su pripadali nioj klasi i nisu imali razumijevanja za ope ideje. Znamo, meutim, da su stari Grci i Rimljani pokazivali udesno umijee i vjetinu u gradnji a ak i u nekim podrujima mehanike konstrukcije, ali znanje tih antikih graditelja i inenjera nije bilo filozofsko" ili nauno"; bilo je isto tehniko. Njihove metode nisu bile izvedene iz Aristotelove organicistike fizike. Suprotnost izmeu antikog i modernog pristupa tehnikom znanju opisao je profesor tehnike u suvremenom Rimu: Ono to moderna znanost i industrija postiu provjerama u laboratorijskom istraivanju, teorijskim hipotezama izraenim u formulama . . . postignuto je u znanosti i industriji antike prenoenjem tehnikog znanja . . . i empirijskim formulama, ljubomorno uvanim i ostavljanim u naslijee u zagonetnom simbolikom obliku 4 . Mogli bismo rei da su nii" slojevi prikupljali injenice dok su gornji" iznosili principe. Dodir izmeu dva tipa znanja obeshrabrivali su drutveni obiaji. Ako je ovjek visokog drutvenog statusa pokuao primijeniti svoju filozofiju" ili znanost" na tehnike probleme bio je otro kritiziran. Eksperimentalno provjeravanje opih principa zahtijevalo je manuelni rad, koji su stari Grci smatrali zanimanjem to prilii robovima a ne slobodnim ljudima. Ovo stanovite moemo razumjeti ako u Aristotelovoj knjizi o politici proitamo njegovu obranu institucije ropstva. On je vladanje gospodara robom usporedio s vladanjem ovjekovog uma njegovim tijelom. Rekao je: Ne moemo sumnjati da je prirodno i korisno za tijelo da njime vlada dua a za emocionalni dio due da njime vlada razum ili dio u kojem razum prebiva, i da su, ako se to dvoje izjednai, posljedice tetne za oboje 5 .
Gustavo Giovannoni, The Legacy of Rome, uredio Cyril Bailey, London, Oxford University Press, 1923, str. 433. 5 Aristotel, Politika, knjiga I.
4

124

Iz ove napomene on je izveo odgovarajui odnos izmeu ovjeka i ivotinje, izmeu mukarca i ene. Isti zakon podreenosti", nastavio je, mora vrijediti u odnosu na ljudska bia openito." Po njemu: Postoje dvije klase osoba i jedna je toliko podreena drugoj kao tijelo dui ili ivotinja o v j e k u . . . te osobe su prirodni robovi i za njih je ivot ropske pokornosti p o g o d a n . . . Prirodni rob je samo do te mjere racionalno bie da shvaa razum a da ga ne posjeduje. I u tome se rob razlikuje od drugih ivotinja, jer one niti shvaaju razum niti mu se pokoravaju 6 . Rob je bio smatran biem koje nije u stanju da shvati ope ideje, ve samo da razumije naredbe kako da se ponaa u posebnim sluajevima. To je razlika izmeu filozofa-znanstvenika" i obrtnika. Ovaj drugi tip osobe ukljuivao je, prema stanovitu antike Grke, ne samo obrtnike ve i one koje zovemo umjetnicima" slikare, kipare, muziare. Koliko duboko je bio usaen prezir prema manuelnom radu u Grkoj moe se vidjeti u Plutarhovoj biografiji velikog atenskog dravnika Perikla. Cvjetanje umjetnosti danas smatramo velikom slavom Periklovog doba", a Plutarh je napisao: Divljenje nas uvijek ne navodi da imitiramo ono emu se divimo, ve naprotiv, dok smo oarani djelom esto preziremo autora. Tako nam se sviaju mirisi i grimiz dok nam se bojadisai i proizvoai mirisa pokazuju u svjetlu beznaajnih obrtnika . .. Ako se ovjek posveti ropskim ili obrtnikim zanimanjima, njegova vjetina u tim stvarima je dokaz njegove ravnodunosti prema uzvienijim prouavanjima. Nijedan mladi visokog roda ili plemenitih osjeaja ne bi, na osnovu promatranja kipa Jupitera u Pisi, poelio da bude Fidija (kipar) . . . ili poelio biti Anakreont ili Filit, premda je oduevljen njihovim pjesmama. Jer, mada djelo moe biti ugodno, potivanje autora nije nuna konzekvenca. Vidimo da su umjetnici koji su stvorili trajnu slavu Grke, ljudi kao Fidija i Anakreont, bili ..prezirani" od strane svojih suvremenika jer se nisu posvetili iskljuivo uzvienijim prouavanjima", tj. politici i filozofiji. Slino vrednovanje je uinjeno na podruju znanosti. Dok je ista matematika kao intelektualno pregnue pripadala ,,uz6

lbid.

125

vienim" ili plemenitim" prouavanjima, tumaenje geometrije pomou mehanikih modela smatralo se vrijednim prezira". Plutarh je u biografiji rimskog generala Marcela izvijestio da je grki uenjak Arhimed svojim mehanikim napravama doprinio obrani svog rodnog grada, Sirakuze, protiv rimskih osvajaa, ali, Plutarh je napisao, Arhimed nije smatrao da je pronalaenje orua u ratne svrhe predmet vrijedan njegovih ozbiljnih istraivanja". Veliki filozof Platon otro je kritizirao one znanstvenike koji su teoreme iste mehanike ili matematike potvrivali osobnim provjerama. Prema Plutarhu, Platon ih je optuivao uz veliki prezir, da kvare i izopauju savrenstvo geometrije time to ine da se ona sputa od bestjelesnih i razumskih do tjelesnih i osjetilnih stvari." Tko god je primjenjivao mehanike instrumente u geometriji morao je upotrijebiti materiju, koja zahtijeva mnogo manuelnog rada i predmet je ropskog zanimanja" 7 . Iz ovog iskaza jasno vidimo da su stari Grci eksperimentalno istraivanje u mehanici i fizici smatrali zanimanjem koje bi ponizilo slobodnog ovjeka i prijeilo ga da slijedi uzviena ispitivanja" filozofije i politike. Sada moemo razumjeti da: [vrsto] sjedinjenje izmeu traganja za opim idejama i registriranja krutih injenica nije se moglo ostvariti prije nego to je znatno porastao ugled obrtnitva i tehnikog postignua. To se dogodilo nakon 1600. kada su svugdje u Evropi, u Italiji jednako kao u Francuskoj i Njemakoj, obrtnici u velikim gradovima postali drutvena klasa koja je sebe smatrala ravnom zemljoposjednicima i onima koji su poput pravnika i sveenika bili u njihovoj slubi8. Nova znanost" ili nova filozofija" sastojale su se od kombinacije opih ideja, logikih zakljuaka i eksperimentalnog ispitivanja. Ova ravnotea uma", kae Whitehead, sada je postala dio tradicije koja zaraava civiliziranu misao." On istie da je ovaj novi nain miljenja postao osnova Zapadnog obrazovanja i kulture: To je sol koja ivot ini ugodnim. Glavna dunost sveuilita je da prenosi tu tradiciju od generacije do generacije kao iroko rasprostranjeno naslijee...
7 8

Plutarh, u svojoj biografiji Marcela. Whitehead, op. cit.

126

Otkako se dijete rodilo u jaslama, moe se sumnjati da li se tako velika stvar dogodila s tako malo uzbuenja 9 . 4. Znanost kao dio filozofije

Sada emo pokuati razumjeti zato se lanac znanost-filo-zofija prekinuo. U antici i srednjem vijeku, zahtjevi da se opi principi provjeravaju opaljivim injenicama nisu bili vrlo strogi. Obino su samo vrlo neodreeni rezultati bili izvoeni iz razumljivih principa". Meutim, kao to smo vidjeli, stari Rimljani i Grci izgradili su vrlo zanimljive graevine na temelju tradicije obrtnitva koja je bila prenoena s jedne generacije na drugu bez mnogo teorije. Upotrebljavali su ono to danas zovemo praktino znanje". Iz onog to nazivamo ( znanou i filozofijom nisu uope mogli izvesti nikakvo tehniko praktino znanje". Praktina primjena znanosti je u potpunosti proisticala iz tradicije obrtnitva. Nije bilo zahtjeva za tom primjenom od strane znanosti. Otprilike od 1600. godine, meutim, znanost je postala pretencioznija; eljela je izvesti praktinu mehaniku iz teorijske mehanike. Tada se lanac prekinuo u sredini. Iz principa srednje openitosti, fizikalnih zakona, mogle su se izvesti opaene injenice. Znanstvenike" vie nije zanimalo da li se fizikalni zakoni mogu izvesti iz principa vie openitosti. Veliki primjer u historiji je neuspjeh teorije koncentrinih krugova da objasni poloaje planeta na nebu, koji je doveo do uvoenja rune" teorije epicikala, a teorija epicikala nije se mogla izvesti iz razumljivih principa. Prekidanje lanca dovelo je do znanosti u njenom modernom smislu kao jednog dijela antikog lanca znanost-filozofija". ovjek je postao svjestan da su iskazi izvedeni iz razumljivih i lijepih principa mogli samo na vrlo neodreen nain objasniti opaene injenice. Jedinstvo znanosti i filozofije bilo je mogue samo tokom razdoblja razdvojenosti znanosti i tehnike. Moderna znanost se rodila kada je tehnika postala nauna. Sjedinjenje znanosti i tehike bilo je odgovorno za razdvajanje znanosti i filozofije. Bilo bi vrlo pretjerano rei da su uenjaci antike i srednjeg vijeka vjerovali samo u dedukcije iz opih principa a nipoto u slaganje s iskustvom. Ako elimo biti poteni, moramo priznati da su svi vjerovali u oboje. U kasnom srednjem vijeku, pojavio se filozofski pokret koji e predstavljati prije9

Ibid.

127

laz od srednjovjekovne na modernu misao. Taj pokret je naglaavao presudnu ulogu igkustv^ u znanosti, a u odreenom stupnju umanjivao ulogu logikog argumenta. Zalagao se za prebacivanje naglaska u odnosu na dva kriterija istine Tome Akvinskog. Novi pokret je isticao vanost naunog kriterija". Kao prethodnika ovog pokreta moemo citirati Rogera Bacona, pisca iz trinaestog stoljea. Postoje dva naina stjecanja znanja; naime argumentacijom i iskustvom . . . Argumentacija dovodi do zakljuka i prisiljava nas da se s njim sloimo. Ali argumentacija ne otklanja sumnju tako djelotvorno da se um zadovolji intuicijom istine sve dok se istina ne otkrije pomou iskustva 10 . U modernoj znanosti, koja se smatra vrlo egzaktnom, nijedna teorija se ne slae sa svim injenicama. Mi prihvaamo neke ope principe koji izgledaju uvjerljivi i pokuavamo izvoditi injenice koliko je to mogue. ini se vrlo zgodnim rei da odbacujemo neku teoriju na osnovu jednog neslaganja s injenicama, ali nitko to nee uiniti prije nego to se pronae nova teorija. Dobar primjer je to to znanstvenici osamnaestog stoljea nisu napustili hipotezu o flogistonu" kada je otkrivena injenica koja je bila u suprotnosti sa zakljucima izvedenima iz nje. Kada se isti metal, kao kositar, zagrijava na zraku, metal se pretvara u zemljanu tvar koju zovemo klak", a sam proces se naziva kalciniranjem". Ova pojava je bila objanjavana hipotezom da isti, sjajni metal zagrijan na zraku isputa tvar nazvanu flogiston (grka rije koja oznaava toplinsku tvar). Gubei tu tvar, sjajni metal je postao tamni klak. Budui da se kalciniranje sastoji u odvajanju flogistona od metala, ini se da je preostali klak morao biti laki od metala, ali bilo je obratno. Da je klak tei od metala znalo se tokom cijelog osamnaestog stoljea ; ali ova injenica nije bila shvaena kao pogubna za teoriju flogistona." Nakon to je ovo naveo kao injenicu, James Bryant Conant je napisao: Evo jedne znaajne stvari. Da li to dokazuje glupost eksperimentalnih filozofa onog vremena? Nipoto, to jedino pokazuje da se u sloenim stvarima nauke ovjek bavi pokuajem da objasni raznolikost injenica i njihovim sjedinjavanjem u pojmovnu shemu; jedna injenica nije sama po sebi dovoljna da razori shemu. Pojmovna shema nikada se ne odbacuje
10 Roger Bacon, Opus Magnum, uredio J. H. Oxford University Press, 1897, vol. 2, str. 169170.

Bridges,

London,

128

samo zbog nekoliko tvrdoglavih injenica s kojima se ne moe pomiriti; pojmovna shema se ili modificira ili zamjenjuje boljom a nikada se ne naputa bez neeg to bi je nadomjestilo 11 . Ako je otkrivena neka posebna injenica koja je u kontradikciji s nekim zakljukom izvedenim iz teorije ili pojmovne sheme, jedina stvar koju moemo sa sigurnou nauiti iz te kontradikcije je da neto nije u redu" s tom teorijom, ali ne znamo tono to nije u redu. Teorija sadri veliki broj iskaza koji mogu biti isprepleteni na sloen nain. Novootkrivena injenica ne kae nam koji je od tih iskaza neistinit. U uobiajenom argonu znanstvenika, rekli bismo da je teorija opovrgnuta" injenicama ako se moraju ispustiti iskazi koji su bitni" za teoriju. Zatim, pomou kojeg kriterija razlikujemo bitne od sluajnih dijelova teorije? Znamo iz poglavlja 1, odjeljka 3, da bitni dio teorije" zapravo znai bitan za odreenu svrhu teorije". Prema tome, ne moemo rei da odreena injenica opovrgava odreenu teoriju, ve jedino da je ona nespojiva s odreenom svrhom te teorije. Imamo slobodu da modificiramo iskaze koji nisu bitni za tu svrhu i tako ostvarimo podudarnost s novom injenicom. O primjerima te situacije raspravljat emo kasnije, ali je lako moemo razumjeti usporeujui teoriju sa shemom aviona. Ako avion pone gubiti visinu, moemo jedino zakljuiti da mora da neto nije u redu". To moe biti u bilo kojem dijelu sheme, ili u kvaliteti goriva, ili u neem drugom. Ne moemo zakljuiti da shema nije u redu"; moda bismo samo uz neznatnu izmjenu imali shemu aviona s odlinim osobinama za letenje. Moemo se zapitati da li bi time bilo dokazano da originalna shema nije u redu. To bi ovisilo o tome da li su nune modifikacije bile bitne" ili nisu. Nauili smo, meutim, da se bitno" uvijek odnosi na odreenu svrhu. Neuspjeh jednog aviona da izvede neko oekivano kretanje ne bi dokazalo" da shemu treba odbaciti. Mnogo toga je bilo reeno o krucijalnom eksperimentu" koji moe odluiti da li odreenu teoriju treba odbaciti ili ne. Jedan jedini eksperiment moe samo opovrgnuti teoriju" ako pod teorijom" mislimo sistem posebnih iskaza bez doputanja modifikacije. Ali ono to se zapravo u znanosti zove teorijom" nije nikada takav sistem. Ako govorimo o teoriji etera" ili korpuskularnoj teoriji" svjetlosti, ili o teoriji evolucije" u biologiji, svaki od ovih naziva pokriva veliku raznolikost mo11 James Bryant Ccmant, Scientific Discoveries May Be Disregarded", Science and Common Sense, New Haven, Yale UniversLty Press, 1951, odj. T.

129

guih sistema. Prema tome, nikakav krucijalni eksperiment ne moe opovrgnuti nijednu takvu teoriju. Slavni primjer je bio krucijalni eksperiment" koji je Arago predloio 1850. da bi provjerio korpuskularnu teoriju svjetlosti. Ta teorija je bila opovrgnuta 1855, ali je 1905. Einstein 12 ponovno upotrijebio tu teoriju u znatno modificiranom obliku poznatom kao hipoteza o kvantima svjetlosti" ili fotonima". U svojoj knjizi La theorie physique, son objet et sa structure Pierre Duhem je otvoreno rekao: ,,U fizici je krucijalni eksperiment nemogu." 13 Zapravo, Duhem je uzeo za primjer Aragoov eksperiment koji je bio zamiljen da donese neoborivu odluku izmeu korpuskularne i valne teorije svjetlosti. Duhem je istakao da nije mogue dokazati da nema tree mogunosti osim ove dvije. Upravo te iste godine, 1905, kada je Duhem napisao tu primjedbu, Einstein je zaista otkrio (ili moda izumio") tu treu mogunost, teoriju kvanta svjetlosti 14 . Nova teorija, s druge strane, nikada ne bi bila prihvaena da nije imala odreeni stupanj jednostavnosti i ljepote. Ovi kriteriji su jasno povezani s filozofskim krajem naeg lanca. injenica da ta dva kriterija nisu uvijek u najboljem skladu dovela je do pretpostavke da su znanost i filozofija dva potpuno razliita podruja znanja. Neki ljudi vjeruju da one nikada nee jedna drugu osporiti, da one mogu biti dva autonomna podruja raspravljanja. Ovo stanje razdvojenosti je bilo prevladavajui odnos izmeu znanosti i filozofije u sveuilinoj nastavi tokom devetnaestog stoljea i prve polovine dvadesetog. Danas je to jo uvijek tipino stanovite u naim institucijama vieg obrazovanja. S druge strane, kasnije emo vidjeti da je bilo energinih pokuaja za obnavljanjem jedinstva pomou openitijeg pojma znanosti. 5. Kako znanost" moe postati filozofija" Doznali smo da se os znanost-filozofija prelomila, jer uvjerljivi i razumljivi principi koji su na neki nain opisivali konanu strukturu univerzuma nisu dali praktine rezultate na podruju opaljivih injenica i tehnikih primjena. Kada je bila izgraena mehanicistika znanost Galilea i Newtona, nije se razmiljalo da li su ti zakoni razumljivi". Kasnije, kada se pokazalo da ti zakoni vrlo dobro slue svojoj tehAlbert Einstein, Annalen des Physik, 17, 1905. Pierre Duhem, The Aim and Structure of Physical Theory, Princeton, Princeton University Press, 1954, dio II, pogl. V, odj. 3. 14 Einstein, op. cit.
13 12

130

nikoj namjeni, sve vie su se poeli smatrati razumljivim"' ili filozofskim" principima. Moemo vidjeti kako ta mehanicistika znanost prolazi tri stupnja. Na i prvom stupnju zakoni su bili prihvaani zbog njihovog podudaranja s opaljivim injenicama, ali su bili smatrani isto deskriptivnima, jer nisu mogli biti izvedeni iz razumljivih principa koji su u to vrijeme bili organicistiki principi. Na drugom stupnju mehanicistiki zakoni sjj stekli reputaciju da" su oni sami oigledni i razumljivi. U U&vadesetom stoljeu, meutim, iznesene su nove fizikalne teorije za koje se smatra da pokrivaju opaljive injenice bolje od mehanicistikih principa. Na tom treem stupnju mehanicistiki principi se jo uvijek smatraju razumljivima, ali ne vie i praktinima. Danas ljudi kau da su nove teorije kvantna mehanika i teorija relativnosti prihvaene jer su praktine (drugim rijeima, moemo konstruirati nove naprave poput atomske bombe koje nismo mogli napraviti ranije), ali da one nisu razumljive. Tako bi iz historijskog prouavanja izgledalo ispravno rei da ne postoji bitna razlika izmeu razumljivih principa i iskaza nauke iz kojih se mogu izvesti opaljive injenice. Za sto godina e se Einsteinova formula E = me2 vjerojatno smatrati oiglednim iskazom. Ipak, upravo o toj distinkciji izmeu razumljivih i isto praktinih iskaza ovisi razdvajanje znanosti i filozofije. Od stalnog kretanja u koncentrinim krugovima do ptolomejskog sistema epicikala, do kopernikanskog sistema, do potpunog naputanja krunog kretanja i shvaanja o eliptinim putanjama planeta, ljudi su morali prihvatiti te teorije koje se raaju, jer su one donijele praktine rezultate, ak iako je to znailo slom njihovih razumljivih principa. Tu opu napomenu sada emo ilustrirati nekim primjerima. Kada je Kopernik iznio svoju heliocentrinu teoriju, suprotstavili su mu se ne samo zagovornici tradicionalne teologije i filozofije ve i autori koji su vrsto vjerovali u empirizam u znanosti. Francis Bacon nazvao je Kopernika ovjekom koji ne mari da u prirodu uvede fikciju bilo koje vrste samo da bi mu rauni dobro ispali."15 To znai, drugim rijeima, da je Kopernik primijenio samo nauni" kriterij.istine, a zanemario filozofski kriterij (poglavlje 1, odjeljak 7). Bacon je nazvao kopernikanski sistem fikcijom", dok je geocentrini sistem smatrao hipotezom ili teorijom. Sasvim mali broj znanstvenika i filozofa jo i danas pravi razliku izmeu fikcije" i
15 Francis Bacon, Descriptio Globi Jntellectualis [napisano vjerojatno 1612J. Vidi The Philosophical IVorks of Francis Bacon, uredili EUis i Spedding, London 1857.

9*

131

teorije" 16 . Vrlo esto se Einsteinova teorija relativnosti naziva fikcijom", dok se Newtonova mehanika smatra teorijom". U emu je razlika? Ako slijedimo Baconov nain govora, fikcija" je sistem iskaza iz kojih se matematikim zakljuivanjem mogu izvesti opaene injenice, ali iskazi koji sainjavaju fikciju" nisu sami po sebi razumljivi ili uvjerljivi. Oni se ne mogu razumjeti pomou analogija s iskustvima svakidanjeg ivota. Autori koji fizikalnim teorijama dvadesetog stoljea pridaju etiketu fikcije" misle tom rijeju potpuno isto to i Bacon. U poglavlju 4 doznat emo posebne razloge koji su naveli Bacona i njegove suvremenike da ustvrde kako kopernikanska teorija nije uvjerljiva i nije razumljiva". Nikada nije poreena tehnika nadmonast kopernikanske teorije nad ptolomejskom; to je ak i crkva priznavala. to su vie astronomsko iskustvo i teorije napredovali, vee priznanje je pridavano toj nadmonosti. U newtonovskoj mehanici je Sunce postalo referenci jalni sistem s obzirom na koji su zakoni kretanja bili toni; s obzirom na Zemlju to nije bio sluaj. Superiornost Sunca kao referenci jalnog sistema ustanovljena je bez ikakve sumnje, ali kada je ta uloga Sunca priznata, smatralo se vrlo uvjerljivim" i razumljivim" da Sunce mora biti nepomino". Sada se smatralo nevjerojatnim" da bi veliko Sunce zajedno sa svim nepominim zvijezdama, temeljni referencijalni sistem, kruilo oko nae male nevane Zemlje. Od tehniki korisne", kopernikanski sistem se razvio u teoriju koja je bila razumljiva" ili filozofski istinita". Meutim, teorija koja je po sebi razumljiva, bila bi vjeno valjana. Kada ona ne bi bila istinita zbog svojih opaljivih konzekvenci nego na osnovu vlastite evidentnosti", nikakvo novo iskustvo ne bi moglo izazvati bilo kakvu promjenu u naem vjerovanju u njezinu valjanost. Kada je u dvadesetom stoljeu Einstein iznio svoju opu teoriju relativnosti, pokazalo se da je svaki referencijalni sistem u mehanici jednako prihvatljiv i da superiornost Sunca postoji samo unutar vrlo ogranienog dijela univerzuma. Vjerovanje da je kopernikanska teorija bila razumljiva sama po sebi ponovno se pokazalo kao iluzija. Na vrlo slian nain radikalne promjene je doivio stav prema Newtonovim zakonima kretanja. Njegova teorija planetarnog kretanja imala je dva temelja, zakon inercije i zakon gravitacije. Nijedna od tih hipoteza nije se Newtonovim suvreNpr., u knjizi H. V. Gill, Facts and Fiction in Modem Science, 1944, pisanoj sa stanovita tomistike filozofije.
16

132

menicima inila ni razumljivom" niti ak uvjerljivom". Ipak, iz njih izvedeni matematiki zakljuci odlino su se slagali sa svim poznatim opaanjima planetarnog kretanja, ukljuujui ak i meusobne perturbacije. Newtonova teorija je bila prihvaena zbog svoje tehnike savrenosti kao naune istine", ali prvobitno ona nije bila priznata za filozofsku istinu". Najvei znanstvenici njegovog vremena, ljudi kao Huyghens i Leibniz, nisu bili skloni da prihvate principe koji nisu bili razumljivi". Za Leibniza su zakon inercije i zakon gravitacije bili fikcije", kao to je kopernikanski sistem bio za Bacona. Newton je poput Kopernika bio smatran ovjekom koji bi prihvatio bilo kakvu fikciju samo da ona ispravnim matematikim zakljuivanjem dovodi do rezultata koji se slau s iskustvom. Sam Newton je objasnio svoja shvaanja u pismu upuenom Leibnizu u asopisu: Razumjeti kretanja planeta pod utjecajem gravitacije bez znanja o uzroku gravitacije je jednako vrijedan napredak u filozofiji kao i razumjeti grau sata i ovisnosti kotaa jednog o drugome bez znanja o uzroku gravitacije utega 17 . Newton je svoju teoriju gravitacije smatrao analognom opisu mehanizma koji odrava planete u kretanju. On se sloio da bi pridonijelo napretku u razumijevanju kada bi se njegovi zakoni gravitacije i inercije mogli izvesti iz nekog razumljivog principa, ali on se radije ograniio na ono to smo nazvali isto znanstvenim" aspektom i napustio traganje za razumljivim principima. Poeo je od principa neposredne openitosti". Njegov slavni iskaz ,,hypotheses non fingo" (Ne izmiljam hipoteze) drugim rijeima znai: Ograniavam se na fikcije i ne marim za razumljive principe." Njegov cilj je neosporno bila nauna istina" a ne filozofska istina". Meutim, nakon velikih tehnikih uspjeha newtonovskih zakona, od poetka devetnaestog stoljea stalno je raslo uvjerenje da su sami newtonovski zakoni razumljivi. Povuene su analogije izmeu zakona inercije i osobnog iskustva tromosti i, konano, Newtonovi zakoni su bili smatrani razumljivim principima". Kada su postigli taj status, nisu vie ovisili o daljnjem eksperimentalnom istraivanju. Bili su proglaeni oiglednim iskazima koji e vaiti u bilo kojem buduem sistemu fizike.
17 Isaac Neia/ton u odgovoru Leibnizu, publici ranom u Literature, L712, XVIII.

NIBTHOTS

of

133

Na taj nain Newtonova nauna teorija je postala filozofski sistem". Od tada bi se svaki pokuaj modificiranja Newtonovih zakona smatrao poricanjem oiglednih principa. Mehanicistika fizika je postala mehanicistikom filozofijom. Svaka nova fizikalna teorija koja je proturijeila Newtonovoj fizici sada je bila apsurdna". Konzekvence ovog stava vidjet emo u odbijanju da se prihvate takvi pojmovi dvadesetog stoljea kao teorija relativnosti i kvantna teorija. 6. Spekulativna znanost i metafizika

Principi i opaanja znanosti nisu formulirani istim jezikom. Opisali smo (na povran nain) jezik opaanja kao iskaze o nekim igrajuim mrljama, dok opi principi nauke upotrebljavaju izraze kao sila", potencijal", energija" itd. Iz iskaza o apstraktnim pojmovima nikada ne moemo izvesti bilo to o opaljivim injenicama. U mehanici moemo doznati kakve su varijable x, y i z funkcije od varijable t. Ali to nam ne govori nita o opaljivom svijetu. Kako emo opaziti promjene kod x, y i z? Logika znanosti mora ukljuivati, osim principa i opaanja, vezu izmeu apstraktnih pojmova nauke i opaajnih pojmova. Te veze se nazivaju operacionalnim definicijama" ili katkada semantikim pravilima" 18 . Raspravljanje o tim pravilima takoer pripada logici znanosti. Ovdje nas ne zanima da li su ti principi razumljivi ili nisu. Jedini zahtjev je da se rezultati moraju slagati s iskustvom. To je njihovo puno opravdanje i sa stanovita nauke ne postoji neko drugo opravdanje. Zauzimanjem tog opeg naunog stanovita zanemarili smo veliki dio naeg lanca. Znanstvenik moe rei da ga ostatak lanca uope ne zanima i da o tome ne bismo trebali govoriti ni misliti. To je jedan nain gledanja na te stvari, ali veoma mnogo ljudi ne slae se da drugi dio lanca treba potpuno zanemariti. Budui da se razumljivi principi ne mogu neposredno provjeravati metodama znanosti, moramo se zapitati kako moemo utvrditi da li je neki princip razumljiv ili nije. Neki vjeruju da postoji druga vrsta miljenja pored naunog miljenja koja se naziva filozofskim miljenjem. Drugi opet kau da ovjek o tome uope ne moe imati znanje; da nam je potrebna pomo koja prekorauje razum a iji izvor je religija. Jasno je, meutim, da su ljudi eljni da proire znanje van okvira znanosti" u modernom smislu na podruje spomenutih
Semantikim pravilima" se veze izmeu simbola povezuju s iskazima koji imaju smisao u naem zdravorazumskom jeziku.
18

134

razumljivih principa. Nalazimo takoer one koji kombiniraju oba stanovita, koji ne ele proiriti ljudski razum van okvira onoga to smo nazvali logikom nauke, ali koji vjeruju, otkad su ljudi zainteresirani za ope principe, da oni pripadaju religiji,_koja nadilazi ljudski razum i obraa se nadnaravnom. Ta kombinacija tvrdokornog znanstvenika s vjerom u nadnaravno nije rijetka. Za filozofiju se takoer misli da se bavi hipotezama spekulativnije prirode od onih koje se mogu nai u znanosti. Ne mislim da je to istina, jer sve hipoteze su spekulativne. Ne moe se praviti nikakva razlika izmeu naunih i spekulativnih hipoteza. Netko e rei da su Newtonovi zakoni, zakoni elektriciteta itd., nauni ali hipotezu da svi ljudi ive i nakon smrti smatrat e spekulativnom. Mnogi su to pokuali provjeriti eksperimentom. Ako se uzme ozbiljno, to moe biti nauna hipoteza. Naravno, ona se moe formulirati na takav nain da se u naelu ne moe provjeriti. Moemo rei da ljudi nakon smrti postaju duhovi sa svojim vlastitim jezikom i zakonima i bez sredstava komunikacije s ljudskim biima. To nije nauna hipoteza, jer nema naina da se ona provjeri. Kakva je to hipoteza? Ona se moe nazvati metafizikom hipotezom. Njen nenauni karakter proizlazi iz injenice da se ona u biti ne moe provjeravati iskustvom, ne zbog njene fantastine prirode, jer nauna hipoteza takoer moe biti fantastina. Moe se rei da su sve stvari materijalne i da nema duha. Ako se taj iskaz formulira tako da se ne moe provjeriti, onda je to metafiziki iskaz. Ako on znai da se sve injenice o svijetu mogu izvesti iz zakona materije, tj. elektrodinamike, dinamike itd., to je onda nauna hipoteza. To moe biti fantastini iskaz, ali ne metafiziki iskaz. Teza materijalizma takoer moe imati drugaije znaenje. Moemo rei da je sve na svijetu materija, ali da unato tomu ne moemo sve izvesti iz zakona mehanike itd. Takav iskaz se u naelu ne moe provjeriti, i zbog toga ga moramo zvati metafizikim iskazom. Tako razlikujemo metafizike i naune iskaze. Sto ti metafiziki iskazi znae i zato nam je stalo da ih iznosimo? Kazati da postoji samo materija, ili da postoji samo duh znai iznijeti direktni iskaz o prirodi univerzuma. Na temelju ega se prihvaa takav iskaz? Koja je njegova praktina svrha? Takvi iskazi imaju isto toliko praktine rezultate kao i oni nauni; oni imaju direktno djelovanje na ljudsko ponaanje.

135

7. Vjerovanje u razumljive principe Jedinstvo znanosti i filozofije u starom klasinom smislu moda je najbolje opisano poznatim Descartesovim drvetom 19 : korijenje tog drveta odgovaralo je metafizici (razumljivim principima), deblo fizici (iskustvima srednje openitosti), a grane i plodovi onome to bismo nazvali primijenjenom znanou. On je promatrao cijeli sistem znanosti i filozofije kao to mi danas promatramo samo nauku; osjeao je da su metafiziki principi konano opravdani svojim plodovima", ne naprosto svojom oiglednou. Ono to danas nazivamo primijenjenom znanou za njega se sastojalo ne samo iz mehanike (inenjerstva) ve i iz medicine i etike; ak i danas govorimo o socijalnom inenjerstvu. Potekoa je bila u tome to se iz opih principa kartezijanske ili aristotelovske znanosti-filozofije nisu mogli izvesti nikakvi rezultati koji su se tono slagali s opaanjem, ali izgledalo je da su ti principi razumljivi i uvjerljivi. Tako je drvo presjeeno u sredini. Da bi se izveli tehniki rezultati, bilo je nuno poeti od fizikalnih principa u deblu, od sredine drveta. Znanost u novom smislu morala je razmiljati samo o tome kako bi se plodovi razvili iz debla zanemarujui korijenje iz kojeg su proizali. Kasnije, u devetnaestom stoljeu, postojao je osjeaj da su Newtonovi zakoni mehanike ponovo uspostavili staro jedinstvo. Filozofija materijalizma razvila je ideju da zakoni mehanike igraju istu ulogu kao stari organski zakoni u aristotelovskoj filozofiji i da se iz njih sve moe izvesti. Poetkom dvadesetog stoljea postalo je oigledno da ni zakoni mehanike nisu potpuno zadovoljavajui. Tada se pokualo zadrati te zakone mehanike kao metafizike zakone, a za injenice nuklearne fizike itd. smatralo se da su izvedene iz principa srednje openitosti. Ako pogledamo povijest znanosti, vidimo jednu vrlo udnu pojavu. Nakon Newtona njegovi zakoni su potivani zbog njihove praktine koristi. Oni su se pokazali toliko praktinima da su nakon nekog vremena stekli odreeni ugled pa su oni tada bili smatrani razumljivim" principima. Kasnije se uvidjelo da je njihova praktina korist bila precijenjena da se fenomeni nuklearne fizike, pretvaranje mase u energiju na primjer, ne mogu iz njih izvesti. Tada je reeno da se Newtonovi zakoni moraju sauvati zbog njihovog ugleda", zbog toga to su razumljivi. Sada dolazimo do posljednjeg pitanja ovog poglavlja. Koji je zapravo kriterij na osnovu kojeg pro-> suujemo da li su ti principi razumljivi" ili nisu?
Rene Descartes, Principles of Philosophy, originalno izdanje na latinskom 1644, francuski prijevod 1647.
19

136

Taj ugled" o kojem je prethodno bilo rijei pripisan je u jednom periodu aristotelovskim zakonima, a u drugom newtonovskim zakonima. Vjerovanje u tu osobinu se zadralo kada je prestalo vjerovanje u njihovu znanstvenu valjanost. To moemo objasniti na mnogo naina. Povran nain bi bio rei da je ljudski um trom i da se ljudi vrlo sporo prilagouju napredovanju u nauci; upravo kada poinjemo razumijevati neke ope naune zakone oni se pokazuju pogrenima. Postoji neto to govori u prilog tom objanjenju, ali to vjerojatno nije cijela istina. Zacjelo je istina da su nauni zakoni koje upotrebljavamo razliitih stupnjeva stabilnosti. Neke lako naputamo kao praktina pravila koja upotrebljava inenjer u svom dnevnom poslu ali Newtonovi zakoni su imali dug vijek. Moemo rei da su takvi zakoni intrinzino uvjerljivi. Zato su neki zakoni uvjerljiviji od ostalih? Da bismo na to odgovorili, moramo razmotriti neke primjere, kao to su zakon dovoljnog razloga ili zakon o ouvanju supstancije. Zato nam se oni ine uvjerljivima? Nitko ne bi rekao da je Ohmov zakon ili zakon elektromagnetske indukcije uvjerljiv" ili razumljiv", a kamoli oigledan". Ako tu injenicu psiholoki analiziramo, vidimo da uvjerljivost tih opih zakona lei u njihovoj oevidnoj analogiji s opaanjima koja su nam dobro poznata. Ouvanje za fiziara znai da funkcija odreenih mehanikih, toplinskih i elektrinih veliina ostaje konstantna. Zbroj tih veliina, koje su vrlo razliite u razliitim podrujima, ostaje konstantan. Iz tog zakona fiziar moe izraunati takve konzekvence kao to je brzina padajueg utega ili cijena elektrine struje. Zatim on kae da je energija" supstancija koja se ne moe unititi. U svijetu naeg neposrednog, svakidanjeg iskustva vidimo mnogo stvari koje se oigledno ne mogu unititi. Ne oekujemo, na primjer, da kue u kojima ivimo nestanu pred naim oima; a ako budu unitene, tjeimo se milju da su one samo razgraene na atome i molekule. Naravno, danas znamo da se atomi mogu razoriti, ali se jo uvijek tjeimo milju da to nije mogue s elektronima. Konano, znamo da se sve moe unititi osim energije. Usporeivanje neeg vrlo sloenog s neim jednostavnim i poznatim ne predstavlja jako dubok nain miljenja mi zamjenjujemo sloeni iskaz o ouvanju energije koji upotrebljavaju fiziari opaanjem neposrednog iskustva da predmeti ne nestaju ali ono prua zadovoljstvo. Principi postaju nejasni kada izgube tu blisku analogiju sa svakidanjim iskustvom, kao to je to danas sluaj s principima kvantne mehanike i relativnosti. Moemo dati jednostavan primjer za to. Netko tko prouava mehaniku esto poinje s jednostavnim spravama, meu

137

kojima je poluga. Ako upita koji je uvjet za ravnoteu kod jednostavne poluge bez trenja, kae mu se da je uvjet da gl = g'l'. (Vidi sliku 2.) Kako se to moe izvesti? To nije samo po sebi uvjerljivo", jer da bi se to znalo treba uiti fiziku. Arhimed je upotrijebio argument da, ukoliko su teine i udaljenosti jednake, poluga se uope nee pokrenuti, jer nee

e' 7\

Slika 2 znati kamo da se pokrene. Ako se ovaj princip prihvati, matematiki se moe izvesti opi princip. Arhimed je imao utisak da je sve izveo iz jednog razumljivog principa. Ernst Mach je rekao da je taj argument samo prividno valjan. On ukljuuje pretpostavku da kretanje ovisi samo o duini krakova i veliini utega. Ono bi moglo ovisiti o boji krakova ili utega, materijalu od kojeg su nainjeni, atmosferskim prilikama, magnetskom polju zemlje itd. Drugim rijeima, Arhimed je pretpostavio sve to je elio dokazati. On to nije izveo iz principa dovoljnog razloga. Da bi to uinio, morao bi znati sve razloge koji postoje u svijetu. Postoji mnogo drugih moguih asimetrija u svijetu koje ne poznajemo. To je potpuno zaaran krug. Poluga se ne moe pokrenuti, jer nema razloga da se pokrene. Zato nema razloga da se pokrene? Jer ovisi samo o duini krakova i teini utega ali tada ve znamo ono to pokuavamo dokazati. Imamo nejasno iskustvo ili ideju simetrije. Ako to analiziramo, moramo odluiti koji faktori su zaista od vanosti, ali kada smo to uinili onda smo sve uinili vie nam nije potreban princip dovoljnog razloga. Razlog to vjerujemo u te razumljive principe je zacijelo vrlo povran. Mnogi ne ele sami sebi priznati da to vrsto uvjerenje proizlazi iz neodreenih analogija sa svakidanjim iskustvom. Ta nevoljkost je bila izraena rijeima na slijedei nain: Ti principi imaju prirodu koju je vrlo teko opisati znamo ih pomou intuicije", pomou neke vrste sposobnosti koja se razlikuje od sposobnosti koritene u obinoj nauci i koja daje pouzdane rezultate. Ti principi mogu biti vrlo uvjerljivi, ali oni nisu primjenljivi; oni dovode do krunih zaklju138

ivanja, upravo kao to je princip simetrije uvjerljiv ali nije primjenljiv dok ne opiemo koja su svojstva vana. Analogija izmeu opih iskaza i svakidanjeg iskustva moe biti samo povrna. Ugled" tih razumljivih iskaza razliit od onog koji proizlazi iz njihovog slaganja s opaljivim injenicama proistie iz te neodreene analogije sa svakidanjim iskustvom. Tako, ako odsjeemo korijenje Descartesovog drveta, preostaje enja za tim neodreenim analogijama, da nam vrate osjeaj da moemo razumjeti ope naune principe drugaije i bolje nego pomou njihovih opaljivih rezultata. 8. Znanost u uem smislu Ako elimo upotrebljavati jezik u kojem su nas roditelji i uitelji odgojili, moemo uvidjeti dvostruki cilj nauka: pribavi tehniko jzna,nj i da rniapriiedL^azumiiavaftie^-tOTfr-' vg^rnflgr* J v a l "Svostruki cilj posrao je osobito oigledan kada Je dolo do razdvajanja izmeu znanosti i filozofije. Tada se inilo nemoguim da jedan te isti sistem misli ostvari oba cilja. Mnogi su smatrali i jo uvijek smatraju da znanost moe pruiti samo tehniko znanje, da ona ima samo izvjesnu tehniku vrijednost. Za pravo razumijevanje" potrebna nam je filozofija, koja postavlja principe koji su razumljivi i uvjerljivi, ali ne daje precizno praktino znanje. To je nain na koji su se znanost i filozofija odijelile. Meutim, nema sumnje da filozofija takoer slui praktinom cilju. Dok znanost daje metode\ konstruiranja fizikalnih i kemijskih instrumenata, filozofija prua metode za usmjeravanje ljudskog ponaanja. Tako filozofska strana dopire do svog praktinog cilja ak na direktniji nain nego znanost u uem smislu. Ono to podrazumijevam pod izrazom znanost~ii_jjo;i; smislu" je znanost u njenom stadiju odvojenosti od filozofije kao'sto se ui u naoj redovnoj nastavi znanosti75a tog znanstvenog aspekta" znanost bi trebala sadravati to je mogue manje filozofije. Nastavnik polazi od opaenih injenica i postavlja principe iz kojih se te injenice mogu izvesti. Znanost u uem smislu" ne zanima da li su ti principi razumljivi". Nastavnika, meutim, zanima to to se iz malog broja takvih principa srednje openitosti" moe izvesti veliki broj opaljivih injenica. To se naziva principom ekonominosti u znanosti. Postavljanje malog broja principa iz kojih se moe izvesti to je mogue vie injenica je neka vrsta minimalnog zadatka. San nauke je da sve injenice izvede iz jednog principa- To 8? VjHMtfStno ne moe postii. Ako se to ne moe 139

postii u okviru znanosti, moe se zamisliti da bi se principi znanosti mogli izvesti iz jednog osnovnog principa u filozofiji, gdje se ne zahtijeva tono slaganje s opaljivim injenicama. Izvoenje svega iz vode, iz vatre, iz duha, kao to su pokuali uiniti stari Grci, predstavlja ekstremni sluaj ekonominosti. Vrlo je vano uvijek imati na umu da znanost nije skup injenica. Nijedna znanost nije izgraena na' taj nam. Skup iskaza koji govore kojih dana je pao snijeg u Los Angelesu nije znanost. Znanost imamo samo onda kada moemo postaviti principe iz kojih moemo izvesti kojih e dana snijeg padati u Los Angelesu. Povrh toga, ako su principi koje postavimo sloeni kao samo iskustvo, to nee biti nikakva ekonominost i nikakva znanost u uem smislu". Veliko mnotvo principa ili jedan vrlo sloeni princip svodi se na istu stvar. Ako su principi tako sloeni kao same injenice, oni ne sainjavaju znanost. Puko opaanje poloaja planeta na nebu nije znanost. Antiki uenjaci su pokuavali smisliti krivulje koje bi opisivale to kretanje. Jednom se mislilo da su to krunice; kasnije se mislilo da su elipse, ali to je tono samo ako se zanemare perturbacije. Uzimajui u obzir perturbacije, jednadbe tih krivulja su vrlo sloene ima toliko mnogo simbola da bi mogli ispuniti svezak od stotinu stranica. To je upravo toliko sloeno kao registriranje svih poloaja planeta. Ne donosi nam nikakvu prednost, niti u tome ima neke znanosti. Ako postoji mali broj principa i ako nema jednostavnosti, nema ni znanosti. Ako neki ovjek kae da ne eli spekulaciju, da samo eli da mu se daju sve injenice on trai samo ono to prethodi znanosti a ne znanost samu. Znanstvenike se esto optuuje za prekomjerno pojednostavljenje. To je tono: nema znanosti bez prekomjernog pojednostavljenja. Rad znanstvenika sastoji se u pronalaenju jednostavnih formula. Neki kau da nam znanstvenik ne pomae da bilo to razumijemo, jer sve prekomjerno pojednostavljuje. Tko zna drugaiji nain za razumijevanje" sloenih stvari nego da ih se prekomjerno poj ednostavl j u j e ? Nakon to je postavio neku jednostavnu formulu, znanstvenik mora iz nje izvesti opaljive injenice. Zatim mora ispitati te konzekvence, da bi vidio da li se one zaista slau s opaanjem. Prema tome, j a d znanstvenika sastoji se od tri dijela: 1. Postavljanje principa. 2. Izvlaenje logikih konkluzija iz tih principa da bi se iz njih mogle izvesti opaljive injenice. 3. Eksperimentalno provjeravanje tih opaljivih injenica.

140

Ta tri dijela koriste se trima razliitim sposobnositma ljudskog uma. Eksperimentalno provjeravanje koristi se sposobnou opaanja, da se registriraju osjetilni utisci; drugi dio zahtijeva logiko miljenje, ali kako dolazimo do principa u prvom dijelu? To je jedna krajnje sporna stvar. Mnogi autori kau pomou indukcije iz opaenih injenica" obratno od dedukcije. Ako znanstvenik opazi da se isti slijed esto javlja, zakljuit e da e se to uvijek tako dogaati. To nas podsjea na priu o ovjeku koji je kupio konja i elio ga navii da ivi bez jela. Trideset dana uspio je sprijeiti konja da jede, i tako zakljuio da je konj tada bio izvjeban da ivi bez jela; ali trideset prvog dana konj je uginuo. Indukcija" nije tako jednostavna. Pomou nje teko moemo postaviti neku metodu za pronalaenje opih principa poput gravitacije. Svi znamo priu o tome kako je navodno Sir Isaac Newton nabasao na teoriju ope gravitacije kada mu je na glavu pala jabuka. Bez obzira da li je ta pria istinita ili nije, bitno je to da ne moemo postaviti sistem indukcije na takvoj osnovi. Za analizu znanosti, meutim, nije toliko relevantan nain na koji dolazimo do opih principa. Opi principi mogu nekome doi u snu. Nain na koji dolazimo do njih igrao bi ulogu ako bismo pravili socioloku ili psiholoku analizu znanosti. U J f t . gici znanosti" ono to je vano u vezi s opim principima nije nain na koji do njih dolazimo indukcijom, ve nain na koji iz njih dedukcijom izvodimo ostatak korpusa nauke. Sposobnost koja nam je potrebna da bismo doli do opih principa znanosti moemo nazvati imaginacijom 20 . Neposredno se susreemo s tekoama indukcije u najjednostavnijem sluaju. Uzmimo da grafiki prikazujemo rezultate niza mjerenja nizom toaka na koordinatnom papiru i da te rezultate elimo prikazati nekom funkcijom. Smatramo da bi luk trebao biti to je

Slika 3
28 Ako ispitamo kako se tono mogu pronai novi opi principi nauke, postaje jasno da princip poput zakona inercije ili principa relativnosti ne moe biti otkriven nikakvom formalnom metodom (deduktivnom ili induktivnom), nego samo upotrebom izumiteljske sposobnosti koja se naziva i imaginacijom" ili ponekad intuicijom". To je jako naglasio Einstein u svom Herbert Spencer predavanju (vidi biljeku 23).

141

mogue vie gladak. Ako nemamo nikakvu predodbu kakva bi trebala biti ta krivulja, neemo je ni nai. Toke ni u jednom sluaju ne odreuju krivulju; moramo zamisliti kriterij glatkosti". (Vidi sliku 3.) O problemu indukcije iscrpnije e se raspravljati u poglavlju 13. 9. Znanost, zdravi razum i filozofija Sada emo opisati odnos izmeu znanosti i filozofije nakon to je dolo do raskida na nain koji djeluje pomalo paradoksalno i koji zacijelo predstavlja pojednostavljenje. Ono e, meutim, usmjeriti nau panju na glavna obiljeja obaju podruja ljudskog pregnua. Principi nauke mogu se formulirati na takav nain da budu vrlo daleko od zdravog razuma, ali se njihovo provjeravanje eksperimentom uvijek provodi na razini zdravorazumskog iskustva. Dolazi do paradoksalne situacije da je, na neki nain, filozofija blia zdravom razumu nego nauka. Filozofija je uvijek zahtijevala blisko podudaranje izmeu samih opih principa i zdravorazumskog iskustva. to je vie znanost napredovala u teoretsko podruje, to su se njeni opi principi sve vie udaljavali od zdravog razuma. Rezultati opaanja i eksperimenta koji sainjavaju injeninu osnovu znanosti mogu se opisati jezikom svakidanjeg ivota ili, drugim rijeima, zdravorazumskim iskazima. U aristotelovskoj i srednjovjekovnoj fizici, pravila se razlika izmeu tekih" tijela, poput kamenja, koja padaju na zemlju, i lakih" tijela, poput dima, koja se uspinju prema nebu. To je jezik obinog ovjeka. Prije uspona moderne fizike, oko 1600, taj zdravorazumski jezik se upotrebljavao ne samo u opisu opaanja ve i u formulaciji opih principa znanosti: Ako je tijelo teko, ono pada". Herbert Dingle je napisao: Besmrtna slava Galileovog doprinosa miljenju lei u tome to je on, iako samo polusvjesno, odbacio svakidanji zdravorazumski svijet kao filozofsku nunost." 21 U njegovom teorijskom sistemu sva tijela padaju na zemlju jednakim ubrzanjem. On je utro put Newtonovom sistemu u kojem se planeti kreu prema istim zakonima kao kamen koji pada, premda izgleda da nae zdravorazumsko iskustvo ukazuje na temeljnu razliitost izmeu ova dva tipa kretanja. injenica je da se napredak u znanosti u velikoj mjeri sastojao u zamjenjivanju zdravorazumskog svijeta svijetom apstraktnih simbola.
21 Herbert Dingle, The Nature of Scientific Philosophy", Proceedings of the Royal Societv of Edinburgh, 1949, 62, dio IV, str. 409.

142

Ako elimo formulirati ope principe iz kojih se moe izvesti iroki raspon opaljivih injenica, moramo odbaciti jezik zdravog razuma i upotrebljavati apstraktniju terminologiju. Herbert Dingle je primijetio da na zdravorazumskoj razini postoji jasna razlika izmeu fizike i kemije. Meutim, ako govorimo na razini moderne atomske i nuklearne fizike, takve razlike vie nema. Dingle je napisao: Istina je da za kemiju doista nema mjesta u strogoj naunoj s h e m i . . . Uloga koju je kemija igrala u rastu znanosti bila je progmatina i heuristika." 22 Ukratko govorei, kemija je danas zdravorazumski a ne nauni termin. Ove primjedbe su od velike vanosti za razumijevanje suvremene znanosti. Mnogi termini koji su se ranije upotrebljavali u naunom jeziku ne mogu se vie upotrebljavati, jer opi principi suvremene znanosti sada upotrebljavaju termine koji su mnogo udaljeniji od zdravorazumskog jezika. Izrazi kao materija", duh", uzrok i posljedica" i slini danas su samo zdravorazumski terminLi nemaju mjesto u strogom naunom govoru. Da bismo postali svjesni te evolucije, moramo usporediti fiziku dvadesetog "stoljea s njenim prethodnicama u osamnaestom i devetnaestom stoljeu. Newtonovska mehanika je upotrebljavala termine kao masa", sila", poloaj", brzina" u smislu koji je izgledao blizak njihovim zdravorazumskim upotrebama. U Einsteinovoj teoriji gravitacije, koordinate nekog dogaaja" ili tenzorski potencijali" su termini koji su povezani s izrazima u naem zdravorazumskom jeziku dugim lancem objanjenja. To jo vie vai za termine kvantne teorije kao valna funkcija", matrica poloaja" itd. Einstein je, u predavanju odranom u Oxfordu 1933, govorio o provaliji koja se neprestano iri izmeu temeljnih pojmova i zakona s jedne strane, i konzekvenci koje treba korelirati s naim iskustvom s druge strane, provaliji koja se progresivno iri s rastuom unifikacijom logike strukture, to jest, s reduciranjem logiki neovisnih elemenata potrebnih za osnovu itavog sistema" 23 . Naa opaanja i eksperimenti su, meutim, redovito bili opisivani zdravorazumskim jezikom usprkos svim promjenama u principima. Stoga se znanost sve vie i vie navikavala da upotrebljava razliite jezike u istoj slici univerzuma i usklaivanje tih razliitih jezika u jedan koherentan sistem postao je vaan zadatak znanstvenika. Herbert Dingle je s pravom rekao:
Ibid. Albert Einstein, On the Methods of Theoretical Physics, Herbert Spencer predavanje, odrano u Oxforu 1933, pretampano u The World as I See lt, Toronto, George McLeo, Ltd., 1934.
23 22

143

Ako naglaavam potrebu oslobaanja naune filozofije od prodiranja zdravorazumskih pojmova, to nije zato da potcjenjujem zdravi razum ve zato to u toj konfuziji danas lei velika opasnost." 24 Zbog te konfuzije ako filozof i znanstvenik raspravljaju o opim principima esto se dogaa da filozof prigovori da su znanstvenikovi principi nerazumljivi. Tu lei glavna razlika izmeu dva kraja naeg lanca. Na znanstvenom kraju slaganje sa zdravim razumom je postignuto na razini izravnih opaanja, dok je na filozofskom kraju slaganje sa zdravim razumom pronaeno na razini samih apstraktnih principa. Francuski filozof Edouard le Roy 25 je to opisao na vrlo ilustrativan nain. Znanost polazi od zdravor razuma i iz uopavanja indukcijom ili i. imaginacijom izvodi se znanost; ali izvedeni principi sami/ mogu biti vrlo udaljeni od zdravog razuma. Povezivanje tih principa direktno sa zdravim razumom to je zadatak koji obavljaju filozofi. Moemo nacrtati slijedei dijagram:

Slika 4 Dijagram pokazuje da postoje dva puta kojima se moe ii od znanosti do zdravog razuma. Nauni put (preko matematikog izvoenja i eksperimentalnog verificiranja) esto je vrlo dug. Zbog toga ovjek trai nain na koji ti principi postaju izravno uvjerljivi; to znai nain kako oni mogu biti povezani sa zdravim razumom kratkim spojem". Po filozofskim interpretacijama nauni principi su izravno povezani sa zdravim razumom26. Ne bih rekao da je ovaj dijagram vrlo toan, ali nam
Herbert Dingle, op. cit., str. 403. Edouard Le Roy, Science et philosophie", Revue de metaphysique et du monde, 1899, I, 375 i dalje. 26 Philipp Frank, ,,Metaphysical Interpretations of Science", odjeljak 4, Science and Common Sense", The British Journal for the Pkilosophy of Science, vol. I.
25 24

144

on prua predodbu o strukturi ljudskog uma. Filozofija unosi u znanost neto za to znanstvenik ..kao znanstvenik" nema interesa. Zapravo, znanstvenik je takoer ovjek i ima svoje slabosti, ako se slabou moe nazvati taj zahtjev da opi principi nauke budu sami po sebi uvjerljivi. Nastavnik fizike uvijek ustanovljuje da su studenti zahvalni za svaki nagovjetaj koji zakone ini uvjerljivima. Tako moemo rei da je svatko za to zainteresiran. Znanstvenik kao takav" se time mnogo ne bavi, ali to nam pokazuje nain kako ljudi uope racionaliziraju znanost, kako oni zamiljaju znanost.

10

145

J. J. C. Smart

FILOZOFIJA I ZNANSTVENA PLAUZIBILNOST

I U Tractatusu 4.1122, Wittgenstein je rekao: ,,Darwinova teorija ne tie se vie filozofije nego bilo koja druga hipoteza u prirodnoj znanosti." 1 Jasno je da je Wittgenstein drao da rezultati znanstvenog istraivanja nemaju nikakve veze s naim filozofskim istraivanjima. Prema njegovu gleditu, znanosti ne mogu biti vie nego predmet filozofske aktivnosti koja se sastoji u razgranienju smisla od besmisla. To Wittgensteinovo gledite je postalo ortodoksnim u velikom dijelu suvremene filozofije, a ja elim da mu se usprotivim u ovom spisu. To se ini prikladnom temom za prilog Festschriftu profesora Feigla, jer je on osobito u svojim lancima o relacijama izmeu duha i tijela pokazao spremnost da razmotri relevantnost suvremene znanosti za njegove probleme. Povrh toga, smatrao sam da je njegova koncepcija nomolokog privjeska" vrlo interesantna u ovom kontekstu i u odeljku II namjeravam malo opirnije pisati o toj temi. U odjeljku III koristit u se filozofskim problemom slobodne volje kao primjerom da pokaem da je znanost relevantna za filozofiju. Doista, suprotno Wittgensteinovoj primjedbi koju sam citirao, pokuat u pokazati da je darvinistika teorija, ili pravilnije moderna teorija evolucije koja sjedinjuje teoriju prirodne selekcije s idejama suvremene genetike, posebno relevantna. U odjeljku IV pokuat u braniti svoje stajalite polemizirajui protiv preuskog shvaanja filozofske metode, kao to je, na primjer, oslanjanje na analogiju s matematikom 2 .
1 [24, str. 49], Poto sam napisao prvu skicu ovog lanka, vidio sam da Ernest Gellner poinje prikaz T. A. Goudgeovog Ascent of Life (lnquiry 5, str. 8590, 1962) istim citatom iz Wittgensteina, i kao i ja odbacuje ovdje Wittgensteinovo stajalite. 2 Htio bjh zahvaliti profesoru D. A. T. Gaskingu, sa sveuilita u Melbourneu, koji je proitao raniju skicu ovog spisa i dao korisne primjedbe bez kojih bi on bio mnogo loiji nego to jest.

146

Potrebno je ponajprije razjasniti mogui nesporazum. Pozivajui se na moderne znanstvene ideje ne elim implicirati da je korpus naega naunog znanja neto nepovredivo i imuno od drastinih modifikacija, ili da neke takve drastine modifikacije ne mogu biti inspirirane filozofskom spekulacijom. Promet izmeu znanosti i filozofije moe ii u oba pravca. U nekima od skoranjih lanaka P. K. Feyerabend [10, 11, 12] je jasno govorio protiv samonastavljajue prirode znanstvene ortodoksije, a posebno je uvjerljivo dokazivao legitimnost pokuaja kao to su oni D. Bohma i J. P. Vigiera da izrade teorije mikrofizike alternativne onima koje su openito prihvaene. On je pokazao da dogmatsko prihvaanje sadanje teorije moe doista onemoguiti otkrivanje injenica koje bi je pobile, jer te injenice mogu na zadovoljavajui nain biti shvaene jedino u svjetlu nove i danas spekulativne teorije. Prema tome, vano je izraivati potanko nove teorije koje su kadre objasniti sve injenice to su objanjive ortodoksnom teorijom i koje nas mogu dovesti do novih neustanovljenih injenica. Dok je teorija jo u metafizikom stadiju, to jest dok nema empirijsku prednost pred ortodoksnom teorijom, ne zna se naravno da li e ona ikad biti vie nego puko spekulativni sistem. Moda nikad nee biti, ali se ne smijemo plaiti da isprobamo nove ideje. Dok, meutim, moramo ostati svjesni mogunosti radikalnih promjena u naem znanstvenom stajalitu, ne smijemo ni preuveliavati tu mogunost.. Zamislimo hodnik kojim se moe prii odreenom broju soba, u svakoj od njih je jedan znanstvenik zauzet fundamentalnim istraivanjem. U sobi broj jedan je nuklearni fiziar, u sobi broj dva atomski fiziar, u sobi broj tri klasini fiziar. U sobi broj etiri je fiziki kemiar a u sobi broj pet neorganski ili organski kemiar. U sobi broj est je biokemiar, u sobi broj sedam citolog, a u sobi broj osam je fiziolog. Vjerojatno je da e revolucionarne promjene napravljene u sobi n, obino, imati vrlo mali praktini uinak na sobu n + 1, a vjerojatno nee imati uope nikakvoga praktinog uinka na sobe n + 2, n + 3, itd. 3 (Kaem praktini uinak jer ne elim poricati da promjene u prethodnim sobama mogu imati odreeni uinak na to kako znanstvenici u sobama iza gledaju na svijet.) Ta relativna meusobna neovisnost raznih soba postoji zato to je obino samo priblina tonost rezultata dobivenih u sobi n ono to treba ovjek u sobi rt + 1, a aproksimacija rezultata dobivenih u sobi
3 Mislim da mi je ovaj ivopisni primjer soba du hodnika sugerirao u razgovoru profesor C. A. Hurst s odsjeka matematike fizike na sveuilitu u Adelaideu.

10*

147

vjek u sobi n + 1, a aproksimacija rezultata dobivenih u sobi n e gotovo sigurno biti dovoljna za ovjeka u sobi n + 2. Onda e revolucionarna teorija oigledno morati predvidjeti, u granicama eksperimentalne pogreke, rezultate koji ine svjedoanstvo za teoriju koju ona treba nadomjestiti. Uzmimo, na primjer, opu teoriju relativnosti u njezinu odnosu prema newtonovskoj teoriji gravitacije. Samo u izuzetnim sluajevima e dvije teorije predviati razliite rezultate, preko i iznad granica eksperimentalne pogreke. Veina rezultata koje ovjek u sobi n + 1 eli od ovjeka u sobi n moe se dobiti iz prilino zastarjele teorije na n-toj razini, a u sluaju sobe n + 2 vjerojatno je da je to sluaj sa svim rezultatima. To je jo vie tako sa sobama n + 3, n + 4, itd. Na primjer, krajnje je nevjerojatno da e revolucionarna otkria u nuklearnoj fizici dovesti do neke supstancijalne modifikacije naih vjerovanja o fiziologiji disanja. U svakom sluaju, nadam se da u uiniti plauzibilnim da puka mogunost radikalnih promjena u naim znanstvenim vjerovanjima ne prua nikakav razlog za ignoriranje tih vjerovanja, takvih kakva jesu, u bavljenju filozofskim problemima. II Kao to sam spomenuo, profesor Feigl je uveo posebno znaajan pojam nomolokog privjeska". Kako ga on definira, nomoloki privjesak je zakon koji treba povezivati intersubjektivno potvrdljive dogaaje s dogaajima koji ex hypothesi u principu nisu intersubjektivno i neovisno potvrdljivi" 4 . Moda ima tekoa u toj definiciji, ali je u njoj implicirano da bi nomoloki privjesci morali biti krajnji zakoni, koji nisu dalje objanjivi, a koji ipak imaju minimalnu objanjavalaku funkciju. U najboljem sluaju, nomoloki privjesak bi jedino podveo mnogo A-ova koji su zdrueni s B-ovima pod generalizaciju Svi A su B". Razlog za to je to bi nomoloki privjesci bili zakoni koji bi trebalo da povezuju fizikalne, zapravo neurofizioloke dogaaje, s navodno nefizikalnim dogaajima, svjesnim iskustvima. Ti bi zakoni, prema tome, bili krajnji, neobjanjivi unutar neurofiziologije ili bilo koje druge fizikalne znanosti. (Postoji puka logika mogunost da bi oni
4 Vidi [6], posebno str. 428. U lanku Sensations and Brain Processes" [21] koristio sam se Feiglovim pojmom, ali sam nepaljivo upotrebljavao termin nomoloki privjesak" za psihiki entitet za koji se pretpostavlja da stri iz psihofizikog zakona umjesto za sam psihofiziki zakon. U ovom sam se spisu vratio Feiglovoj upotrebi.

148

mogli biti izvodivi iz zakona neke vrlo openite znanosti koja opkorauje fizikalno i nefizikalno, ali to, u sadanjem stanju naeg znanja, ne izgleda da je mogunost koju moemo uzeti ozbiljno.) Pretpostavlja se da je to naprosto injenica, neobjanjiva neurofiziologijom ili bilo kojom drugom znanou, da kada se javi neki sloeni neurofizioloki dogaaj, javi se takoer i neki psihiki dogaaj, kao imanje zelenog osjetilnog podatka. elim istai da ti nomoloki privjesci imaju jo jedno svojstvo koje treba da nas navede da ih gledamo s vrlo velikom sumnjom. Oni treba da stave u odnos vrlo sloene neurofizioloke procese s drugim stvarima, koje mogu ali ne moraju biti jednostavne, naime, sa svjesnim iskustvima, i oni stavljaju u odnos te dvije klase dogaaja s obzirom na finu strukturu neurofiziolokih procesa. Jer, zna se da se, na temelju prilino suptilnih razlika izmeu njih, dva neurofizioloka procesa koja su grubo usporediva po svojoj sloenosti mogu odnositi na sasvim razliita iskustva. Moda je gotovo IO10 neurona znaajno ukljueno u imanje zelenog osjetilnog podatka. (Ovo je moje neupueno nagaanje, ali ako je broj IO7 ili samo IO5 to je jo dovoljno veliki broj.) Povrh toga, da su ti neuroni spojeni na razliit nain, ne bi bilo tog iskustva. Na primjer, kako god da su neuroni u slunom podruju mozga podraeni, nee biti vidnog iskustva. Jasno je, prema tome, da zakon koji stavlja u odnos nervni proces s imanjem zelenog osjetilnog podatka mora uzeti u obzir strukturu vidnog podruja mozga koja ga razlikuje od slunog podruja. U stvari, on e morati ii mnogo dalje od toga: on e morati uzeti u obzir finu strukturu vidnog nervnog procesa koja osigurava da on pristaje iskustvu imanja zelenog osjetilnog podatka a ne, recimo, iskustvu imanja crvenog osjetilnog podatka. elim sada sugerirati da budui da nomoloki privjesak ima tu odliku da se odnosi na neto vrlo sloeno pomou njegove fine strukture, onda je on lo kandidat za krajnji zakon prirode. U znanosti, kako se ona do sada razvijala, postojala je tendencija da se sloenije objasni pomou jednostavnijega. U neke svrhe, naravno, ljudski mozak se moe smatrati jednostavnim entitetom. Na primjer, mozak se moe ispustiti iz aviona i moemo izraunati brzinu kojom e udariti u zemlju. Ne bi bilo vie potekoa u izraunavanju brzine mozga nego to bi bilo u sluaju kamena. Mogli bismo tretirati mozak kao homogeno tijelo na koje bi se mogli primijeniti zakoni gravitacije i otpora zraka. (Ionako se zakon gravitacije ponajvie odnosi na estice ili toke mase i mora biti primijenjen na vea tijela pomou integriranja. Zapravo je problem inte149

griranja bilo ono to je neko vrijeme zadravalo Newtona.) U vezi s nomolokim privjescima koji treba da stave u odnos neuroloke dogaaje s psihikima neprihvatljivo je to da bi oni bili krajnji zakoni, a opet bi morali biti izloeni u terminologiji sloene i nehomogene fine strukture. Razni pisci, ukljuujui Herberta Feigla [6, 7, 9], U. T. Placea [14, 15, 16] i mene samoga [18, 19, 21, 22], nedavno su pokuali braniti gledite da iskustva upravo jesu modani procesi. Argumenti se ponajvie sastoje u pokuajima da se pobiju filozofski argumenti za koje se obino misli da stavljaju ovo gledite potpuno izvan rasprave. Jer, ako takvi argumenti mogu biti pobijeni, teorija modanih procesa nam omoguuje da izaemo nakraj bez sumnjivih nomolokih privjesaka. ak i tako bilo bi jo logiki mogue da postoje privjesci i isto psihika iskustva. Dualist jednostavno kae da postoje dva entiteta koja se uvijek javljaju zajedno, a fizikalist tu kae da postoji samo jedan entitet. Nijedno opaanje, ili eksperiment, ne bi moglo, mislim, pobiti dualista. U odsutnosti pozitivnog razloga za suprotno, to ne bi trebalo sluiti kao potpora dualizmu. Isto tako, logiki je mogue da je svijet nastao prije deset minuta upravo takav kakav je bio prije deset minuta i nijedan eksperiment ili opaanje ne bi mogao pobiti tu hipotezu (vidi [17], str. 159160). (Samo najokorjeliji pozitivist moe poricati da ima razlike u znaenju izmeu reenica Univerzum je nastao prije deset minuta" i Univerzum je postojao mnogo tisua milijuna godina".) Prije-deset-minuta hipoteza je previe acL hoc, jer ostavlja nebrojene injenice (opisujui kakav je svijet bio prije deset minuta) kao sasvim neobjanjive. Ukratko, to je nepotrebno neuredna i sloena hipoteza. Slino tome, ako se gledite da iskustva upravo jesu modani procesi moe braniti protiv apriornih prigovora, treba mu dati prednost protiv dualizma kao jednostavnijoj, elegantnijoj i ekonominijoj hipotezi. Vrijedi obratiti panju na to koliko su raireni oblici dualizma prema kojem, upozoravam, moramo biti oprezni. Moji prigovori se ne odnose samo na punosnani kartezijanski dualizam. ak tako uzdrij ivi dualizam kao Strawsonov u njegovoj nedavnoj knjizi [23] bit e pogoen. Jer, prema Stravvsonovom prikazu, svjesna iskustva su ontoloki luiva od tijela pa makar su epistemoloki i ovisna o njima. To se jasno vidi iz Strawsonove tvrdnje da je bestjelesno postojanje spojivo s njegovom tokom gledanja. U sluaju obinih, ne bestjelesnih, osoba imamo, prema tome, modane dogaaje na jednoj strani i iskustva na drugoj strani. Ne manje od Descartesa, Strawson svakako treba nomoloke privjeske.
150

III U sluaju da se prethodna ilustracija relevantnosti znanstvene plauzibilnosti za filozofiju ne smatra uvjerljivom, pokuat u precizirati svoju ideju pomou neega drugog. Direktno suprotno Wittgensteinovoj primjedbi koju sam citirao na poetku ovog spisa, elim razmotriti relevantnost teorije evolucije za filozofski problem problem slobodne volje. Moderna evoluciona teorija je krajnje mehanicistika. U sluaju dvospolnih organizama raznolikost na kojoj prirodna selekcija poinje svoj rad postignuta je djelomino putem ponovljenog spajanja i crossing overa kromozoma. Oni, meutim, samo mijeaju postojee gene u nekoj vrsti, a radikalna inovacija je ovisna o mutacijama, ili promjenama u samim genima. Za gene se misli da su DNK molekule. To su vrlo stabilne samoreproducirajue makromolekule. Usprkos toj velikoj stabilnosti, vrlo e se neredovito promijeniti struktura gena, moda zbog topline ili jonizirajueg zraenja. Za nae sadanje ciljeve nije vano spekulirati kako se te promjene dogaaju. Ono to je vano primijetiti jest da bi bilo udo kad se one ne bi dogaale i da se dogaaju sluajno: moda se dogaa da alfa estica udari u neki dio DNK molekule. Za gene se vjeruje da odreuju proizvodnju enzima, ili organskih katalizatora, i, prema tome, razvoj organizma. Mutacija je, dakle, gotovo uvijek tetna: stanica u kojoj se javlja mutirani gen, ili organizam u kojem se ta stanica razvija, gotovo nikada nee uspjeti odrati se na ivotu ih e biti manje sposobna uhvatiti se ukotac sa svojom okolinom. (Ima vie naina da se mehanizam pokvari nego da se pobolja.) Vrlo neredovito, meutim, mutacija e biti povoljna i kako generacije prolaze prirodna selekcija e poveati udio onih lanova vrste koji nose mutirani gen. U svjetlu tih ideja, kojih je ovdje dat samo grub i priblian nacrt, pogledajmo libertarijansku teoriju slobodne volje. Libertarijanac vjeruje da postoji sopstvo" ili volja" koja je sposobna za kontra-kauzalnu slobodu" [4] i koja se moe sukobiti s uobiajenim procesima u centralnom nervnom sistemu. Kako je to mogue pomiriti s mehanicistikim koncepcijama moderne biologije? Sasvim je mogue vidjeti kako mutacije mogu uzrokovati da se pojave radikalno novi tipovi neuronskog sklopa: dijagram vodova" mozga odreen je biokemijskim procesima embriona, a oni su odreeni kemijom gena. Lako je mogue da se promjena u mozgu, kao poveanje vidnih polja, dogodila na takav nain. Ali kako bi se moglo

151

dogoditi, ne samo promjena u vodovima ili moda promjena u strukturi ili biokemiji samih pojedinanih neurona, nego proizvoenje kontra-kauzalnog sopstva" ili volje"? Takvo neto se ne bi moglo objasniti pomou biokemije. Ipak, bilo gdje se moralo pojaviti sopstvo" ili volja"; bilo bi fantastino pripisati takvo neto amebi, ili jo fantastinije pripisivati to sloenim sistemima organskih molekula koji su vjerojatno prethodili pravim ivim stanicama. U svakom sluaju, bilo koja vrsta sopstva" ili volje" bi oigledno moralo ovisiti o posebnim psihofizikim zakonima koji bi bili nomoloki privjesci. To bi takoer bio sluaj kad libertarijanac ne bi mislio o sopstvu ili volji kao odvojenom nefizikalnom entitetu, ali bi ipak mislio da sam mozak funkcionira u skladu s nefizikalnim ili vitalistikim" zakonima. Emergencija takvih zakona bila bi sasvim neobjanjiva u okviru bilo kojeg mehanicistikog prikaza evolucije pomou promjena u kemiji nukleinskih kiselina. Pojam emergencije se obino podupirao analogijom za koju je razvoj znanosti pokazao da se zasniva na pogreci. Govorilo se obino, na primjer, da koliko god mi poznavali svojstva natrija i koliko god poznavali svojstva klora, ne bismo mogli predvidjeti svojstva soli (natrijevog klorida). Da bismo otkrili kemijska svojstva soli, reeno je, trebalo bi da napravimo eksperiment sa samom soli, i svojstva koja bismo pronali bila bi, prema tome, emergentna, neizvodiva iz svojstava natrija i klora uzetih odvojeno. Ali time se nije mislilo naprosto da kemijska svojstva soli ne bi mogla biti izvedena iz fizikalnih svojstava elemenata zato to bi izraunavanje bilo preteko, nego da je u principu nemogue da bi bilo takvog izraunavanja. Onda se obino sugeriralo da kao to se za kemijska svojstva smatra da su emergentna u odnosu na fizikalna, tako postoje svojstva ivota i duha koja su emergentna u odnosu na kemijska i fizikalna svojstva. Taj analogijski argument, meutim, sadrava neistinitu premisu. Zapravo je u jednostavnim sluajevima sasvim mogue izvesti kemijska svojstva (kemijske spojeve) iz isto fizikalnih (spektroskopski utvrenih) svojstava elemenata. To se postie pomou kvantne teorije kemijskog spoja. U sluajevima gdje se to ne moe u praksi postii neuspjeh se moe pripisati djelomino jednostavnom neznanju fizikalnih pretpostavki koje bi bile potrebne, a djelomino sloenostima izraunavanja koja bi se morala izvesti. Moraju se napraviti pojednostavljujue pretpostavke, a one mogu lako dovesti do velikih netonosti u predvianju. Takve potekoe, same po sebi, ne pruaju potporu uenju o emergentnim zakonima.
152

Postoji, naravno, trivijalan smisao u kojem su nova svojstva emergentna kada idemo prema sloenijim strukturama. Uzmimo neki broj toaka mase, kako ih je zamislio Bokovi. Oblak takvih toaka mase bi mogao imati oblik, priblino okrugao ili kockast, recimo. etiri takve toke mase mogle bi odreivati tetraedar. U ovom kontekstu moglo bi se rei da su svojstva oblika i odreivanja tetraedra emergentna u smislu da ne mogu pripadati pojedinanim tokama mase. Taj trivijalni smisao emergencije" je oigledno sasvim kompatibilan s najpotpunije mehanicistikim teorijama.' Dalje, uzmimo radio-aparat. Ako elite rei da svojstvo mogunosti primanja beinih signala jest emergentno svojstvo aparata, jer ga nemaju njegove pojedinane komponente, onda to moete. Ipak, ako to kaete, onda ne smijete nikako implicirati da iz poznavanja dijelova i naina kako su oni sastavljeni ne moemo izvesti ponaanje spoja kao cjeline 5 . Usprkos evolucionoj inspiraciji, metafizika ideja emergentne evolucije je po duhu strana modernoj genetikoj teoriji prirodne selekcije. Otprilike sve to one imaju zajedniko jest rije evolucija". Nema misterija u injenici da geni trpe mutacije, koliko god nae znanje o onom to se dogaa moe biti nepotpuno u pojedinostima. Dakle, budui da je biokemija embrionskih stanica djelomino odreena genima a djelomino topograskim odnosom izmeu stanica, promjena u kemijskoj strukturi jednog ili vie gena moe dovesti do prastog umjesto ravnog nosa ili do sloenijeg neurofiziolokog sklopa. Ali kako bi takve kemijske promjene mogle dovesti do nefizikalnog sopstva ili volje, ili ak do vitalistikih zakona funkcioniranja? U znanosti ponekad nailazimo na odreeni tip neodgovornosti. Na primjer, uzmimo neke od onih pisaca koji misle da vide tekoe u specijalnoj relativnosti i paradoksu satova, i zbog toga pokuavaju izgraditi novu i nerelativistiku kinematiku. U nekim sluajevima, iako ne uvijek, ti pisci izgleda da ne uoavaju obavezu da pokau kako se njihove neortodoksne ideje mogu razviti na takav nain da izau nakraj s raznim sigurnim i vanim granama fizike, npr. elektromagnetizmom i prouavanjem estica brzog kretanja u mikrofizici. Ako ne uoe tu obavezu i ne pokau da je mogu ispuniti na prihvatljiv nain, oigledno nema nade da se njihova neortodoksna kinematika uzima jako ozbiljno, osobito zato to veina fiziara, po mom miljenju ispravno, ne vidi tekoe u ortodoksnim relativistikim idejama. Ukratko, u fizici nova
5

Za kritiku pojma emergencije vidi [2] i [13, str. 3253371.

153

teorija ne samo da mora djelovati u ogranienom polju, nego se mora pokazati da djeluje u isto toliko polja kao ortodoksna teorija koju ona treba nadomjestiti. Ova obaveza da se razmotre ira grananja fizikalne teorije ima, po mom miljenju, paralelu u filozofiji. Nije uope zadovoljavajue iznijeti libertarijansku teoriju slobodne volje kao rjeenje ogranienom skupu zagonetki i paradoksa ako se ne moe pokazati kako se ona moe pomiriti s naim poznavanjem biokemije. U ovom pogledu je libertarijanac u loijem poloaju od njegovih rivala. Oni filozofi, kao David Hume, R. E. Hobart i P. H. Nowell-Smith (da spomenem samo trojicu), koji tvrde da je slobodna volja savreno kompatibilna s determinizmom (s udjelom istog sluaja ubaenog na kvantno-mehanikoj razini ili bez njega) nemaju tog problema. Njihov poloaj je oito sasvim kompatibilan s mehanicistikom biologijom. Libertarijanac je u mnogo teem poloaju jer, kao to sam sugerirao, njegovo stajalite je teko pomiriti s modernom biolokom slikom ovjeka. Libertarijanac ima odgovornost da razmotri kako takva sinteza ideja moe biti izvedena, ali on obino ne uspijeva raspravljati o stvari adekvatno. Obino je njegov interes sasvim drugaije usmjeren. Na primjer, Sir Isaiah Berlin, u djelu Historical Inevitability [3, osobito str. 3034] dri da bi determinizam prouzroio drastinu promjenu u naim uobiajenim moralnim pojmovima. Izgleda da Berlin misli da ova tvrdnja, da je determinizam inkompatibilan s naim uobiajenim moralnim pojmovima, daje dobar razlog za sputanje na libertarijansku stranu. Berlin ne misli tu na same moralne sudove, nego na zdravorazumska metafizika vjerovanja na kojima su ti moralni sudovi (djelomino) zasnovani. (Kad bi filozof direktno iz samih moralnih sudova dokazivao metafiziku konkluziju, mogli bismo ga optuiti da je poinio naturalistiku pogreku u obratnom smjeru.) No, kada Berlin kae da bi determinizam prouzroio drastinu promjenu u naem uobiajenom moralnom miljenju, on to ini sa slabim razlozima i ne razmatrajui dovoljno argumente R. E. Hobarta i drugih za suprotno. Sam bih branio stajalite da determinizam (s udjelom ubaenoga istog sluaja ili bez njega) doista uzrokuje blagu modifikaciju u naemu uobiajenom moralnom miljenju, ali ne tako drastinu kao to Berlin zamilja. Ali, ak i kad bi bilo tako, zato biti toliko zabrinut za zdrav razum, koji je osobito u stvarima koje se odnose na ljudsko ponaanje preoptereen arhainim tradicionalnim i teolokim idejama? Kakvu dokaznu vrijednost moe imati takvo pozivanje na zdravorazumska vjerovanja? 154

III Pokuao sam dokazati da su razmatranja znanstvene plauzibilnosti relevantna za filozofiju. Kao odgovor se moe rei da ona to mogu biti u najboljem sluaju na heuristiki nain 6 . To jest, ona nas mogu navesti da preispitamo filozofske argumente, na primjer one za psihofiziki dualizam, kako bismo vidjeli da li su oni tako valjani kao to se do sada inilo, ali ako ih paljivo ispitamo moda emo morati priznati njihovu valjanost, koliko god njihove konkluzije mogu biti neplauzibilne. (Ja ne priznajem da su filozofski argumenti za psihofiziki dualizam ili libertarijanizam kadri preivjeti blie ispitivanje, ali radi diskusije pretpostavimo da jesu.) Moe se rei da je upraviti razmatranja plauzibilnosti na filozofska rasuivanja isto kao pokuati rezati staklo papirom. Filozofsko rasuivanje, bit e reeno, jest ili demonstrativno ili nikakvo, i razmatranja plauzibilnosti ne mogu utjecati na demonstrativni argument. Taj prigovor brka dokazivost s izvjesnou. Teorem u matematici moe biti dokaziv i doista dokazan, ali ja mogu ne biti siguran da nisam napravio omaku u ispitivanju valjanosti dokaza. Cak i kod zbrajanja stupca brojki mogu biti nesiguran da li sam dobio toan odgovor, i ak ako naem neke od svojih prijatelja da i oni to provjere, postoji mala mogunost da smo moda svi mi napravili istu omaku. Naravno, u praksi sam sasvim siguran kad se moje raunanje slae s raunanjem drugih, ali ta vrsta sigurnosti se ne postie tako lako u filozofiji, jer su filozofski argumenti notorno klizavi, a filozofi rijetko jednoduni. Meni se, prema tome, ini da su filozofi optimistini kad pretpostavljaju da njihovi apriorni argumenti daju vii stupanj izvjesnosti nego to to daju razmatranja znanstvene plauzibilnosti. Cak i da mi sami nismo do sada opazili nikakvu pogreku u naim prividno demonstrativnim argumentima, moemo biti sasvim sigurni da e neki drugi filozofi to opaziti, premda, naravno, mi moemo nastaviti ne slagati se s njihovim dijagnozama. Uostalom, moemo li biti sigurni da filozofski argument ikada moe dati onu vrstu demonstrativne izvjesnosti koju moemo dobiti u matematici? Matematiari se obino slau jedan s drugim o svojim pretpostavkama i o pravilima dokazivanja. Tekoa u matematikom dokazivanju lei u otkrivanju prikladnih lanaca reenica koji daju dokaze; obino postoji slaganje da li takav lanac reenica ini pravilan dokaz
6 U "biljeci 120] branio sam heuristika vanost razmatranja plauzibilnosti. Sada elim ii dalje od toga.

155

ili ne. Ponekad, meutim, matematiari se ne slau u vezi s metodama dokazivanja koje su im prihvatljive. Najvaniji sluaj je neslaganje izmeu onih koji prihvaaju i onih koji ne prihvaaju nekonstruktivne metode dokazivanja. Veina matematiara prihvaa takve metode, uglavnom, pretpostavljam, zato to mogu mnogo vie njima postii, ali manjina odbacuje te metode kao nedovoljno jasne. Drugi matematiari, opet, prihvaaju neutralan stav i zanima ih da vide to se moe a to se ne moe dobiti konstruktivnim i nekonstruktivnim metodama. Ako postoji ozbiljan spor izmeu konstruktivista i nekonstruktivista, on poprima svu neodluivost filozofske prepirke. Odatle slijedi da nas analogija izmeu filozofije i matematike nee nuno dovesti do toga da pretpostavimo kako filozofija moe dati neosporive dokaze. Netko tko je bio pod jakim Wittgensteinovim utjecajem moe eljeti da kae kako su filozofske prepirke rezultat nedostatka jasnoe u pogledu funkcioniranja naeg jezika i da emo razrijeiti nae prepirke ako se budemo dovoljno trudili. Posljednji dio te tvrdnje izgleda da je ili tautologija ili empirijska neistina. Ako dovoljno se truditi" znai dovoljno se truditi da se razrijee nae prepirke", onda je tautologija rei da emo razrijeiti nae prepirke ako se dovoljno trudimo. Jo uvijek ostaje pitanje da li je mogue dovoljno se truditi u tom smislu. Po bilo kojemu drugom kriteriju tog dovoljno se truditi" vjerojatno je empirijska neistina da emo razrijeiti nae prepirke ako se dovoljno trudimo, jer teko da ima filozofskog pitanja o kojem se svi kompetentni filozofi slau. Prema tome, nema adekvatnoga empirijskog svjedoanstva da su sva, ili ak mnoga, filozofska pitanja naprosto stvar da se muhi pokae izlaz iz boce", da upotrijebim Wittgensteinovu metaforu. Na wittgensteinovski filozof moe sada rei da on nema teoriju filozofske metode; on samo napreduje u poslu. Nain na koji napreduje u poslu jest skretanje panje na slinosti i razlike u nainima kako se rijei upotrebljavaju. Ta vrsta istraivanja logike gramatike" je vrlo dobar nain napredovanja u filozofiji, i ja bih bio jedan od posljednjih koji bi je prezirao. Ali, ono to elim rei u ovom stadiju jest da ako ne polaete pravo na teoriju filozofske metode, onda niste u poloaju da mi prigovarate kada upotrebljavam razmatranja znanstvene plauzibilnosti kao dio moje filozofske orunice. ^Nakon svega, bit e nekih filozofa koji e se protiviti postupcima logikog gramatiara ak i u onim sluajevima gdje veina nas vjeruje da su oni plodni. Filozof moe prigovoriti cijelom nainu miljenja o jeziku koji je implicitan u tom pri-

156

stupu. Na primjer, on moe tvrditi da se znaenja shvaaju pomou intelektualne intuicije. Djelomino zbog toga to filozof moe sve osporiti, uvijek je mogue da on moe izbjei bilo koju proturjenost u koju mislite da ste ga uhvatili. Druga tekoa je uzrokovana time to jedan filozofski spor moe dovesti do nekog drugog a on do nekog treeg i tako dalje, bez izgleda da se doe do odluke. Tako u prepirci oko slobode volje moemo dati libertarijancu dvije meusobno iskljuujue alternative: djelovanje na deterministiki nain i djelovanje istim sluajem. Pokazujemo da nijedna od njih nije ono to libertarijanac eli. Libertarijanac moe odgovoriti osporavajui nau pretpostavku da su determinizam i isti sluaj kontradiktorni (vidi [1] i [5]). On moe tvrditi da smo tu neto neopravdano uzeli kao dokazano i da podvrsta onog to nazivamo isti sluaj" jest slobodno djelovanje" te da on moe navesti smisao, moda pozivanjem na unutranje iskustvo, koji razlikuje slobodno djelovanje od onog to je on spreman nazvati istim sluajem". To bi gotovo sigurno prebacilo pitanje na opet drugi filozofski spor, i ne izgleda jasno da bi doista odluni libertarijanac ikada morao dopustiti da bude konano uhvaen. To je svakako potvreno naoko beskrajnom literaturom o tom predmetu. Cak ono to izgleda jednom mnotvu filozofa kao apsolutno neoborivi argument ne izgleda tako drugom mnotvu filozofa. Postoji, ipak, drugi nain kako se moe napasti naega filozofskog protivnika. On moe biti vezan za mnogo manje jednostavan sistem totalne znanosti nego mi. Na primjer, potekoa smjetanja intelektualnih intuicija u nae bioloke i psiholoke pojmovne sheme ini ih neprihvatljivim za neke od nas, iako se govor o njima moe moda osloboditi proturjenosti. Naravno, na protivnik moe osporiti i takav pristup: on moe odbaciti ideal jednostavnosti i ekonominosti objanjenja. Filozofske prepirke jo mogu biti tvrdoglave. Usprkos tome, pozivanje na znanstvenu plauzibilnost moe biti uvjerljivo onima koji prihvaaju ideale jednostavnosti i ekonominosti objanjenja, i u tom sluaju moe pomoi da se odlue neke rasprave meu nekim filozofima. Nadam se da sam uinio neto u ovom spisu da poduprem tvrdnju da razmatranja znanstvene plauzibilnosti imaju neku ulogu u filozofiji. Istina je, naravno, da se ono to se ini plauzibilnom pojmovnom shemom moe u budunosti pokazati neistinitim, a nepl&uzibilna shema moe na kraju biti istinita. Svakako, ne smijemo obeshrabrivati stvaranje metafizikih spekulacija koje mogu nagovijestiti provjerljivu znanost budunosti. Usprkos tome, ako elimo iznai koje je gledite o

157

nekom filozofskom pitanju, po naem sadanjem znanju, najvjerojatnije, kao o pitanju slobode volje ili o relacijama izmeu duha i tijela, bili bismo ludi da zanemarujemo pravac koji sadanja znanstvena spoznaja pokazuje. Doista, dio ovog spisa moe biti promatran u drugom svjetlu, ne toliko kao pokuaj obeshrabrivanja spekulacija dualista ili libertarijanca, nego samo kao dio spekulativnog pokuaja zagovaranja materijalistike ili fizikalistike metafizike. U tome ne treba da budemo dogmatini, jer moemo potpuno priznati da naa znanstvena vjerovanja moraju uvijek biti provjerena injenicama i tako e moda morati biti nadomjetena drugim vjerovanjima u budunosti. Na taj nain, dakle, nadam se da mogu izbjei sugestiju da ovaj esej, da upotrijebim naslov jednog od nedavnih spisa profesora Feigla [8], nije vie nego dogmatina i nepoeljna filozofska tangenta znanosti".

LITERATURA 1. Acworth, Richard. Smart on Free Will", Mind, 72:271272 (1963). 2. Berenda, C. W. On Emergence and Prediction", Journal of Philosophy, 50:269274 (1953). 3. Berlin, Isaiah. Historical Inevitability. London: Oxford University Press, 1954. 4. Campbell, C. A. ,,Is ,Free-Will' a Pseudo-Problem?" Mind, 60:441465 (1951). 5. Campbell, C. A. Professor Smart on Free-Will, Praise and Blame: A Reply", Mind, 72:400405 (1963). 6. Feigl, Herbert. The .Mental' and the ,Physical'", u Minnesota Studies in the Philosophy of Science, Vol. II, Herbert Feigl, Michael Scriven, i Grover Maxwell, eds., str. 370497. Minneapolis: University of Minnesota Press, 1958. 7. Feigl, Herbert. ,,Mind-Body, Not a Pseudoproblem", u Dimensions of Mind, Sidney Hook, ed., str. 2436. New York: New York University Press, 1960. 8. Feigl, Herbert. Philosophical Tangents of Science", u Current Issues in the Philosophy of Science, Herbert Feigl i Grover Maxwell, eds., str. 117. New York: Holt, Rinehart, and Winston, 1961. 158

9. Feigl, Herbert. ,,Physicalism, Unity of Science and the Foundations of Psychology", u The Philosophy of Rudolf Carnap, Paul Arthur Schilpp, ed., str. 227267. La Salle, 111.: Open Court, 1964. 10. Feyerabend, Paul K. ,,Explanation, Reduction, and Empiricism", u Minnesota Studies in the Philosophy of Science, Vol. III, Herbert Feigl i Grover Maxwell, eds., str. 2897. Minneapolis: University of Minnesota Press, 1962. 11. Feyerabend, Paul K. ,,How to Be a Good EmpiricistA Plea for Tolerance in Matters Epistemological," u Philosophy of Science: The Delamare Seminar, Vol. 2, 1962 1963, Bernard Baumrin, ed., str. 339. New York: Interscience, 1963. 12. Feyerabend, Paul K. Problems of Microphysics," u Frontiers of Science and Philosophy, R. G. Colodny, ed., str. 189283. Pittsburgh: University of Pittsburgh Press, 1962. 13. Nagel, Ernest. The Structure of Science. New York: Haroourt, Brace, and World, 1961. 14. Place, U. T. ,,Is Consciousness a Brain Process?" British Journal of Psychology, 47:4450 (1956). 15. Place, U. T. Materialism as a Scientific Hypothesis," Philosophical Review, 69: 101104 (1960). 16. Place, U. T. The 'Phenomenological Fallacy': a Reply to J. R. Smythies," British Journal of Psychology, 50:7273 (1959). 17. Russell, Bertrand. Analysis of Mind. London: Allen and Unwin, 1921. 18. Smart, J. J. C. Brain Processes and Incorrigibility," Australasian Journal of Philosophy, 40:6870 (1962). 19. Smart, J. J. C. Further Remarks on Sensations and Brain Processes," Philosophical Revieic, 70:406407 (1961). 20. Smart, J. J. C. Plausible Reasoning in Philosophy," Mind, 66:7578 (1957). 21. Smart, J. J. C. Sensations and Brain Processes," Philosophical Review, 68:141156 (1959). 22. Smart, J. J, C. Sensations and Brain Processes, A Rejoinder to Dr. Pitcher and Mr. Joske," Australasian Journal of Philosophy, 38:252254 (1960). 23. Strawson, P. F. Individuals, London: Macmillan, 1S59. 24. Wittgenstein, Ludwig. Traclatus Logico-Pkilcsophicus. Trans laticu by D. F. Pears and B. F. McGuinness. London: Rcutledge and Kegan Paul, 1961.

159

III ORTODOKSNO TUMAENJE NAUNIH TEORIJA

Rudolf

Carnap

METODOLOKA NARAV TEORIJSKIH POJMOVA

I. Nai problemi U diskusijama o metodologiji nauke uobiajeno je i korisno dijeliti jezik nauke na dva dijela, jezik opaanja i teorijski jezik. Jezik opaanja upotrebljava termine koji oznaavaju opaljiva svojstva i odnose za opisivanje opaljivih stvari i dogaaja. Teorijski jezik, s druge strane, sadri termine koji se mogu odnositi na neopaljive dogaaje, neopaljive aspekte ili odlike dogaaja, na primjer na mikro-estice poput elektrona ili atoma, na elektromagnetsko polje ili gravitaciono polje u fizici, na razliite vrste poriva i sposobnosti u psihologiji itd. U ovom lanku pokuat u rasvijetliti prirodu teorijskog jezika i njegov odnos prema jeziku opaanja. Jezik opaanja bit e ukratko opisan u odjeljku II ovog lanka. Zatim e se u odjeljcima IIIV dati iscrpnije objanjenje teorijskog jezika i veze izmeu ta dva jezika. Jedna od glavnih tema bit e problem kriterija smislenosti za teorijski jezik, tj. tonih uvjeta koje termini i reenice moraju ispunjavati da bi imali pozitivnu funkciju u objanjenju i predvianju opaljivih dogaaja i da bi na taj nain bili prihvatljivi kao empirijski smisleni. Ostavit u po strani problem kriterija smislenosti za jezik opaanja, jer ondje, izgleda, gotovo i nema nekih toaka ozbiljnog neslaganja meu dananjim filozofima s obzirom na taj problem, barem ako se jezik opaanja shvati u gore navedenom uem smislu. S druge strane, za teorijski jezik taj je problem vrlo ozbiljan. Ne postoje samo neslaganja u odnosu na tono mjesto granine linije izmeu smislenog i besmislenog, ve neki filozofi sumnjaju i u samu mogunost povlaenja bilo kakve granine linije. Istina je da se empiristi danas openito slau da su odreeni ranije predloeni kriteriji bili suvie uski; na primjer, zahtjev da se svi teorijski termini moraju moi definirati na osnovu termina jezika opaanja i da se sve teorijske reenice
II* 163

moraju moi prevesti u jezik opaanja. Danas smo svjesni da su ti zahtjevi suvie laki, jer pravila koja povezuju dva jezika (koja emo zvati pravilima korespondencije") mogu pruiti samo djelominu interpretaciju za teorijski jezik. Iz te injenice, neki filozofi izvlae zakljuak da emo, jednom kad su raniji kriteriji liberalizirani, nai kontinuiranu liniju od termina koji su usko povezani s opaajima, npr. .mase' i ,temperature', preko udaljenijih termina poput .elektromagnetskog polja' i ,psi-funkcije' u fizici, do onih termina koji nemaju neku odreenu vezu s opaljivim dogaajima, npr. termina u spekulativnoj metafizici; dakle, smislenost njima izgleda naprosto kao stvar stupnja. Tu skeptiku poziciju podravaju i neki empiristi; Hempel je, na primjer, pruio jasne i snane argumente za to stanovite (vidi njegove lanke [14] i [15]). Premda osnovnu ideju empirijskog kriterija smislenosti jo uvijek smatra ispravnom, on vjeruje da su nune duboke izmjene. Prvo, pitanje smislenosti ne moe, po njegovom miljenju, biti postavljeno za bilo koji pojedinani termin ili reenicu ve samo za itav sistem koji se sastoji od teorije, izraene teorijskim jezikom i pravila korespondencije. I drugo, ak i za taj sistem kao cjelinu, on misli da se ne moe povui otra razlika izmeu smislenog i besmislenog; moemo, u najboljem sluaju, rei neto o njegovom stupnju potvrenosti na osnovu raspoloivog svjedoanstva opaanja, ili o stupnju njegove moi objanjenja i predvianja opaljivih dogaaja. Skeptici, naravno, ne poriu da moemo povui tonu graninu liniju ako to elimo. Ali oni sumnjaju da bilo koja granina linija predstavlja adekvatnu eksplikaciju one razlike koju su empiristi izvorno imali na umu. Oni vjeruju, povue li se bilo koja granina linija, da e ona biti vie ili manje proizvoljna; i, povrh toga, da e se pokazati da je ona ili preuska ili preiroka. To da je preuska znai da su iskljueni neki termini ili reenice koje znanstvenici prihvaaju kao smislene; to da je preiroka znai da su ukljueni neki termini i reenice koje ljudi koji nauno razmiljaju ne bi prihvatili kao smislene. Moj stav je optimistiniji od stava skeptika. Vjerujem da je mogue, i u teorijskom jeziku, povui adekvatnu graninu liniju koja dijeli nauno smisleno od besmislenog. Predloit u kriterije smislenosti; kriterij za teorijske termine bit e formuliran u odjeljku VI, a pitanje njegove adekvatnosti bit e ispitano u odjeljku VII; kriterij za teorijske reenice bit e dat u odjeljku VIII. Dva alternativna oblika za uvoenje naunih pojmova u na dvojezini sistem bit e objanjena i ispitat e se njihova

164

upotrebljivost (odjeljak IX i X). Jednu vrstu ine teorijski pojmovi uvedeni u teorijski jezik pomou postulata. Drugu vrstu nazivam dispozicijskim pojmovima". Oni mogu biti uvedeni u proireni jezik opaanja. Pojmovi definirani takozvanim operacionalnim definicijama i takozvanim posredujuim varijablama pripadaju toj vrsti. Pokuat u pokazati da je uvoenje u obliku teorijskih pojmova korisnija metoda jer doputa veu slobodu u izboru pojmovnih oblika; povrh toga, izgleda da se ona vie slae s nainom na koji znanstvenici stvarno upotrebljavaju svoje pojmove. U posljednjem odjeljku, raspravljam saeto o mogunostima i prednostima upotrebe teorijskih pojmova u psihologijiII Jezik opaanja L 0 Uzima se kao da se cjelokupni jezik znanosti, L, sastoji od dva dijela, jezika opaanja L 0 i teorijskog jezika L T . Ovdje u ukratko naznaiti prirodu L 0 ; kasnija rasprava e se uglavnom ticati L t i njegovog odnosa prema L 0 . Bez pokuaja da je stvarno opiemo, pretpostavljamo da je logika struktura jezika L 0 dana. To bi ukljuilo specificiranje primitivnih konstanti, razdijeljenih u logike i deskriptivne (tj. nelogike) konstante. Neka opaajni rjenik V 0 bude skup deskriptivnih konstanti iz L 0 . Dalje, za svaki jeziki dio specificirani su doputeni tipovi varijabli. U L 0 moe biti dovoljno da se upotrijebe samo individualne varijable, s opaljivim dogaajima (ukljuujui stvar-trenutke) uzetim kao individuama. Zatim su data formacijska pravila, koja specificiraju doputene oblike reenica, i pravila logike dedukcije. Zamislimo da odreena jezika zajednica upotrebljava L 0 kao sredstvo komunikacije i da svi lanovi grupe sve reenice iz L 0 razumiju u istom smislu. Na taj nain dato je potpuno objanjenje za L 0 . Termini iz V 0 su predikati koji oznauju opaljiva svojstva dogaaja ili stvari (npr. plavo", vrue", veliko" itd.) ili opaljive odnose meu njima (npr. ,,x je toplije od y", x se dodiruje s y" itd.) Neki filozofi su predloili odreene principe koji ograniuju ili oblike izraza ili postupke dedukcije u jeziku", da bi osigurali da sve to je izreeno tim jezikom bude potpuno smisleno. Cini mi se da opravdanost takvih zahtjeva ovisi o svrsi za koju je dotini jezik upotrijebljen. Budui da je L 0 namijenjen opisu opaljivih dogaaja i zbog toga treba biti potpuno interpretiran, ti zahtjevi, ili barem neki od njih, iz165

gleda da imaju opravdanje. Razmotrimo najvanije zahtjeve koji su bili predloeni za neki ili bilo koji jezik L. 1. Zahtjev opaljivosti za primitivne deskriptivne termine. 2. Zahtjevi razliitih stupnjeva strogosti za neprimitivne deskriptivne termine. (a) Da se mogu eksplicitno definirati. (b) Da se mogu reducirati pomou kondicionalnih definicija (npr. pomou redukcijskih reenica kao to su predloene u (5) ). 3. Zahtjev nominalizma: vrijednosti varijabli moraju biti konkretni, opaljivi entiteti (npr. opaljivi dogaaji, stvari ili stvar-trenuci). 4. Zahtjev finitizma, u jednom od tri oblika rastue strogosti: (a) Pravila jezika L ne tvrde niti impliciraju da je osnovna domena (doseg vrijednosti pojedinanih varijabli) beskonana. U strunoj terminologiji L ima barem jedan konani model. (b) L ima samo konane modele. (c) Postoji konaan broj n takav da nijedan model ne sadri vie od n jedinki. 5. Zahtjev konstruktivizma: svaka vrijednost bilo koje varijable iz L oznaena je nekim izrazom u L. 6. Zahtjev ekstenzionalnosti. Jezik sadri samo istinosno-funkcionalne veznike, a ne sadri termine za logike ili uzrone modalnosti (nunost, mogunost itd.). Svaki jezik koji ispunjava te zahtjeve je neposrednije i potpunije razumljiv od jezika koji prekorauju ta ogranienja. Meutim, za jezik kao cjelinu, ti zahtjevi nisu opravdani; odbacit emo ih kasnije za teorijski jezik LT. Budui da emo tada imati u dijelu L T svu moguu slobodu izraavanja, moemo prihvatiti neke ili sve od tih zahtjeva za L 0 . Ve smo prihvatili zahtjeve 1 i 3. Odluka o zahtjevu 2 ovisi o naoj intuiciji u vezi s dispozicijskim terminima (npr. topljiv", lomljiv", savitljiv"). Neemo ih ukljuiti u sam Lo; tako se L 0 ovdje uzima kao ogranieni jezik opaanja koji ispunjava jai zahtjev 2(a). Kasnije (u odjeljku IX) objasnit e se mogunost jednog proirenog jezika opaanja L'o, koji doputa uvoenje dispozicijskih termina. Druga metoda sastoji se u prikazivanju dispozicijskih pojmova pomou teorijskih termina u L T (odjeljak X). Najslabiji zahtjev 4(a) finitizma ispunjen je u L 0 . Zbog toga je lako mogue zadovoljiti zahtjev 5. Nadalje, uzimamo L 0 kao ekstenzionalan jezik; time je ispunjen zahtjev 6.

166

III Teorijski jezik LT Primitivne konstante iz L T su, kao one iz Lo, podijeljene na logike i deskriptivne konstante. Neka teorijski rjenik V T bude skup deskriptivnih primitivnih konstanti iz Lt- Cesto emo te konstante zvati jednostavno teorijskim terminima". (Cesto se nazivaju teorijskim konstrukcijama" ili hipotetikim konstrukcijama". Meutim, budui da se termin konstrukcija" izvorno upotrebljavao za eksplicitno definirane termine ili pojmove, moda je bolje ovdje izbjegavati taj termin i umjesto njega upotrebljavati neutralni izraz teorijski termin" (ili teorijski primitivni pojam"). Ova upotreba se, izgleda, bolje slae s injenicom da, openito, nije mogue pruiti eksplicitne definicije za teorijske termine na temelju Lo) Moemo pretpostaviti da L T sadri uobiajene istinosno-funkcionalne veznike (npr. za negaciju i konjunkciju). Drugi veznici, npr. znakovi za logike modalnosti (npr. logika nunost i striktna implikacija) i za uzrone modalnosti (npr. uzrona nunost i uzrona implikacija) mogu se priznati ako se to eli; ali njihovo ukljuivanje bi zahtijevalo znatno sloeniji skup pravila logike dedukcije (kao sintaktika i semantika pravila). Najvaniji problem koji preostaje za specificiranje logike strukture tie se dosega vrijednosti varijabli koje se vezuju uz univerzalne i egzistencijalne kvantifikatore, i prema tome vrste entiteta s kojima se bavi u LT. O tom problemu raspravljat e se u odjeljku IV. Dana je neka teorija koja se sastoji od konanog broja postulata formuliranih u LT. Neka T bude konjunkcija tih postulata. Konano, dana su pravila korespondencije C koja povezuju termine iz VT s onima iz V0- Ta e pravila biti objanjena u odjeljku V. IV Problem dopustivosti teorijskih entiteta

Izgleda da je prihvaanje slijedeih triju konvencija ClC3 dovoljno da se osigura da L T ukljuuje svu onu matematiku koja je potrebna u znanosti i takoer sve vrste entiteta koji se uobiajeno javljaju u bilo kojoj grani empirijske znanosti. Konvencije o domeni D entiteta koji su doputeni kao vrijednosti varijabli u LT. Cl. D ukljuuje prebrojivu subdomenu 1 entiteta. C2. Bilo koja ureena n-torka entiteta u D (za svako konano n) pripada takoer domeni D.

167

C3. Bilo koji skup entiteta u D pripada takoer domeni D. Sada u ukratko pokazati kako te konvencije doputaju sve uobiajene vrste entiteta o kojima je rije u naunim teorijama. Radi lakeg razumijevanja, prvo u upotrebljavati uobiajeni nain govora i uobiajene termine za odreene vrste entiteta, a tek u kasnije dodati upozorenje protiv mogue pogrene interpretacije tih formulacija. Prvo o matematikim entitetima. Budui da je subdomena koju sam uglavio u Cl prebrojiva, moemo njezine elemente smatrati prirodnim brojevima 0, 1, 2, itd. Ako je R neka relacija iji lanovi pripadaju domeni D, tada se R moe tumaiti kao skup ureenih parova njezinih lanova. Dakle, prema C2 i C3, R takoer pripada domeni D. Sada (pozitivni i negativni) cijeli brojevi mogu, na uobiajen nain, biti izgraeni kao relacije prirodnih brojeva. Prema tome, oni takoer pripadaju domeni D. Analogno tome, idemo dalje k racionalnim brojevima kao relacijama meu cijelim brojevima, k realnim brojevima kao skupovima racionalnih brojeva, i ka kompleksnim brojevima kao ureenim parovima realnih brojeva. Povrh toga, dobivamo skupove brojeva tih vrsta, relacije meu njima, funkcije (kao posebne vrste relacija) iji argumenti i vrijednosti jesu brojevi, zatim skupove funkcija, funkcije funkcija itd. Prema tome, D ukljuuje sve vrste entiteta potrebnih u isto matematikom dijelu od LT. Sada prelazimo na fiziku. Pretpostavit emo da je L T zasnovan na posebnom prostorno-vremenskom koordinatnom sistemu; po tome su prostorno-vremenske toke ureene etvorke realnih brojeva i stoga, prema C2, pripadaju domeni D. Prostorno-vremensko podruje je skup prostorno-vremenskih toaka. Bilo koji posebni fizikalni sistem o kojem fiziar moe govoriti, npr. materijalno tijelo ili proces zraenja, zauzima odreeno prostorno-vremensko podruje. Kada fiziar opisuje fizikalni sistem ili proces koji se u njemu zbiva ili njegovo trenutno stanje, on pripisuje vrijednosti fizikalnih veliina (npr. mase, elektrinog naboja, temperature, jaine elektromagnetskog polja, energije i slino) ili prostorno-vremenskom podruju kao cjelini ili njegovim tokama. Vrijednosti neke fizikalne veliine su ili realni brojevi ili n-torke tih brojeva. Tako je fizikalna veliina funkcija iji su argumenti ili prostorno-vremenske toke ili podruja i ije su vrijednosti ili realni brojevi ili n-torke tih brojeva. Prema tome, na temelju naih konvencija, domena D sadri prostorno-vremenske toke i podruja, fizikalne veliine i njihove vrijednosti, fizikalne sisteme i njihova stanja. Sam fizikalni sistem i nije nita

168

drugo nego prostorno-vremensko podruje karakterizirano pomou veliina. Na slian nain moe se za sve druge entitete koji se javljaju u fizikalnim teorijama pokazati da pripadaju domeni D. Psiholoki pojmovi su svojstva, relacije ili kvantitativne veliine pripisane odreenim prostorno-vremenskim podrujima (obino ljudskim organizmima ili njihovim skupovima). Dakle, oni pripadaju istim logikim tipovima kao pojmovi fizike, neovisno o pitanju njihove razlike u znaenju i u nainu definiranja. Obratite panju na to da je logiki tip psiholokog pojma takoer neovisan o njegovoj metodolokoj naravi, npr. da li je zasnovan na opaanju ponaanja ili na introspekciji; filozofi, izgleda, katkada to ne shvaaju. Dakle domena D ukljuuje takoer sve entitete o kojima je rije u psihologiji. Isto vai za sve drutvene nauke. Razmotrili smo neke od vrsta entiteta o kojim je rije u matematici, fizici, psihologiji i drutvenim naukama i ukazali na to da pripadaju domeni D. Meutim, htio bih ovdje naglasiti da to prianje o doputanju ove ili one vrste entiteta kao vrijednosti varijabli u L T jest samo nain govora smiljen da uini lake razumljivim LT, a napose upotrebu kvantificiranih varijabli u L r . Zbog toga se upravo data objanjenja ne smiju shvatiti kao da impliciraju da su se oni koji prihvaaju i upotrebljavaju ovdje opisanu vrstu jezika time obavezali na odreene ontoloke" doktrine u tradicionalnom metafizikom smislu. Uobiajena ontoloka pitanja o stvarnosti" (u navedenom metafizikom smislu) brojeva, skupova, prostorno-vremenskih toaka, tijela, umova itd., su pseudo-pitanja bez kognitivnog sadraja. Nasuprot tome, postoji dobar smisao rijei stvaran", naime, onaj koji se upotrebljava u svakidanjem jeziku i u znanosti. Moe biti korisno za nau sadanju raspravu da razlikujemo dvije vrste smislene upotrebe rijei stvaran", naime, zdravorazumsku upotrebu i naunu upotrebu. Iako u stvarnoj praksi ne postoji otra linija izmeu te dvije upotrebe, moemo, s obzirom na nau diobu cjelokupnog jezika L na dva dijela L-j i L T , razlikovati izmeu upotrebe rijei stvaran" u vezi s L0, i one u vezi s L r . Pretpostavljamo da Lo sadri samo jednu vrstu varijable i da su vrijednosti tih varijabli mogui opaljivi dogaaji. U tom kontekstu, pitanje stvarnosti moe se postaviti samo u vezi s moguim dogaajima. Iskaz da je specificirani mogui opaljivi dogaaj (npr. da je dolina nekada davno bila jezero) stvaran znai isto to l iskaz da je istinita reenica iz L 0 koja opisuje taj dogaaj, i prema tome znai upravo isto to i sama ta reenica: Ta dolina je bila jezero". 169

Za pitanje o stvarnosti u vezi s LT, situacija je u nekim vidovima sloenija. Ako se pitanje tie stvarnosti nekog dogaaja opisanog teorijskim terminima, situacija nije mnogo drugaija od one ranije: prihvatiti iskaz o stvarnosti te vrste isto je to i prihvatiti reenicu iz L T koja opisuje taj dogaaj. Meutim, pitanje o stvarnosti neega poput elektrona openito (nasuprot pitanju o stvarnosti oblaka elektrona koji se giba ovdje i sada na neki specifian nain, to je pitanje prve vrste) ili elektromagnetskog polja openito je drugaije prirode. Pitanje te vrste je po sebi prilino neodreeno. Ali moemo mu dati dobar nauni smisao, npr. ako se sloimo da pod prihvaanjem stvarnosti, recimo, elektromagnetskog polja u klasinom smislu podrazumijevamo prihvaanje jezika LT, njegovog termina, recimo ,E', i skup postulata T koji ukljuuje klasine zakone elektromagnetskog polja (recimo, Maxwellove jednadbe) kao postulate za ,E\ Za nekog promatraa X prihvatiti" postulate iz T, ovdje znai ne naprosto uzeti T kao neki neinterpretirani raun, ve upotrijebiti T zajedno sa specificiranim pravilima korespondencije C tako da se njegova oekivanja upravljaju na osnovu izvoenja predvianja o buduim opaljivim dogaajima iz opaenih dogaaja pomou T i C. Ranije sam rekao da se elementi osnovne domene mogu smatrati prirodnim brojevima. Ali upozorio sam da se tu primjedbu i jo neke druge o realnim brojevima, itd., ne bi smjelo uzeti doslovno ve jedino kao didaktiku pomo sadranu u pridavanju poznatih entiteta odreenih vrstama entiteta, ili, da to kaemo na jo oprezniji nain, odreenim vrstama izraza u L T . Neka izrazi koji odgovaraju domeni I budu O", O'", O"", itd. Rei da O" oznaava broj nulu, O'" broj jedan, itd., prua samo psiholoku pomo itaocu u povezivanju tih izraza s korisnim asocijacijama i predodbama, ali se ne smije smatrati da to specificira dio interpretacije jezika LT. Sva interpretacija (u strogom smislu ovog termina, tj. opaajna interpretacija) koja se moe pruiti za L T data je u C-pravilima, i njihov zadatak u biti jest interpretacija odreenih reenica koje sadre deskriptivne termine, a time indirektno i interpretacija deskriptivnih termina u VT. S druge strane, glavna korist koju izrazi O" itd. pruaju, sastoji se u injenici da oni prikazuju posebnu vrstu strukture (naime, niz s jednim poetnim lanom ali bez posljednjeg lana). Dakle, moe se na jedinstven nain specificirati struktura, ali elementi strukture ne mogu. To nije stoga to ne znamo njihovu narav, nego, prije stoga to pitanje o njihovoj prirodi nema smisla. Ali tada, budui da je niz prirodnih brojeva najjednostavniji i n a j poznatiji primjer strukture o kojoj se ovdje radi, nema nikak-

170

ve opasnosti u tome da se kae kako ti izrazi oznauju entitete i da su ti entiteti prirodni brojevi, sve dok nismo tim formulacijama zavedeni da postavljamo metafizika pseudo-pitanja. U ranijoj raspravi o opaajnom jeziku Lo (odjeljak II), razmotrili smo odreene restriktivne zahtjeve, kao zahtjev nominalizma, finitizma itd., i ustanovili da su prihvatljivi. Meutim, situacija u vezi s teorijskim jezikom je potpuno drugaija. Za L t ne tvrdimo da ima potpunu interpretaciju, ve samo indirektnu i djelominu interpretaciju koju pruaju pravila korespondencije. Dakle, trebali bismo se osjeati slobodnima da izaberemo logiku strukturu tog jezika onako kako najbolje odgovara naim potrebama za svrhu u koju je jezik izgraen. Tako ovdje u L T nema razloga protiv tri konvencije, iako njihovo prihvaanje naruava prvih pet zahtjeva navedenih u odjeljku II. Prvo, prije nego to su dana C-pravila, L T je, s postulatima T i pravilima dedukcije, neinterpretiran raun. Prema tome, raniji se zahtjevi ne mogu na njega primijeniti. Slobodni smo u izgradnji rauna; nema nedostatka jasnoe pod uvjetom da su pravila rauna jasno data. Zatim se dodaju C-pravila. Sve to ona ine je, u stvari, da doputaju izvoenje odreenih reenica L 0 iz odreenih reenica jezika L T i obratno. Oni indirektno slue za izvoenje konkluzija u Lf>, npr. predvianja opaljivih dogaaja iz datih premisa iz L0, npr. izvjetaja o rezultatima dobivenima opaanjem, ili za utvrivanje vjerojatnosti konkluzije u L n na temelju datih premisa u L 0 . Budui da i premise i konkluzija pripadaju jeziku Lo, koji ispunjava restriktivne zahtjeve, ne moe se nita prigovoriti upotrebi C-pravila i LT, bar to se tie smislenosti rezultata do kojih se dolo postupkom izvoenja. V Pravila korespondencije i C

Nema nezavisne interpretacije za LT. Sistem T je po sebi neinterpretiran sistem postulata. Termini rjenika F T dobivaju samo indirektnu i nepotpunu interpretaciju injenicom da su neki od njih povezani pravilima C s opaajnim terminima, a ostali termini rjenika V T su povezani s ovim prvima preko postulata od T. Iz toga je jasno da su pravila C sutinska; bez njih termini rjenika V T ne bi imali nikakvo opaajno znaenje. Ta pravila moraju biti takva da povezuju reenice jezika Lo s odreenim reenicama jezika LT, na primjer pravljenjem izvoda u jednom ili drugom moguem smjeru. Poseban oblik izabran za pravila C nije bitan. Ona mogu biti formulirana 171

kao pravila zakljuivanja ili kao postulati. Budui da pretpostavljamo da je logika struktura jezika dovoljno bogata da sadri sve potrebne veznike, moemo uzeti da su pravila C formulirana kao postulati. Neka C bude konjunkcija tih postulata korespondencije. Kao primjer, moemo zamisliti da je Lt jezik teorijske fizike, utemeljen na prostorno-vremenskom koordinatnom sistemu. Meu pravilima C bit e nekoliko temeljnih, koji se tiu prostorno-vremenskih odreenja. Ona mogu specificirati metodu za pronalaenje koordinata bilo koje opaajno specificirane lokacije, npr. metoda kojom se slue navigatori za odreivanje poloaja (prostorne koordinate: duina, irina, i visina) i vremena. Drugim rijeima, ta C-pravila specificiraju relaciju R koja vai izmeu neke opaljive lokacije u i koordinata x, y, z, t, gdje su x, y, z prostorne koordinate a t je vremenska koordinata od u. Tonije govorei, relacija R se odnosi na neko opaljivo prostorno-vremensko podruje u, npr., neki vidljivi dogaaj ili stvar, skup u koordinatnih etvorki koji moe biti specificiran intervalima oko koordinatnih vrijednosti x, y, z, t. Na temelju tih C-pravila za prostorno-vremenska odreenja, data su druga C-pravila za termine jezika VT, npr. za neke jednostavne fizikalne veliine poput mase, temperature, i slinog. Ta pravila su prostorno-vremenski openita, tj. vae za bilo koju prostorno-vremensku lokaciju. Ona e obino povezivati samo veoma posebne vrste raspodjela vrijednosti dotinih teorijskih veliina s nekim opaljivim dogaajem. Na primjer, pravilo bi se moglo odnositi na dva materijalna tijela u i v (tj. opaljiva na lokacijama u i u); ona ne smiju biti ni suvie mala ni suvie velika da ih neki promatra vidi i uzme u svoje ruke. Pravilo moe povezivati teorijski termin masa" s opaljivim predikatom tei od" na slijedei nain: Ako je u tee od v, masa od u' (tj. masa koordinatnog podruja u koje odgovara u) vea je nego masa od v'". Drugo pravilo moe povezivati teorijski termin temperatura" s opaljivim predikatom topliji od" na ovaj nain: Ako je u toplije nego v, onda je temperatura od u' via nego ona od v'." Kao to to primjeri pokazuju, C-pravila ostvaruju vezu samo izmeu odreenih reenica veoma posebne vrste u L T i reenica u L 0 . Ranije stanovite, da bi za neke termine rjenika V T moglo biti definicija u terminima rjenika Vo, nazvanih ,korelativne definicije' (Reichenbach) ili ,operacionalne definicije' (Bridgman), bilo je odbaeno od strane veine empirista kao pretjerana simplifikacija (vidi odjeljak X). Na sutinsku nepotpunost interpretacije teorijskih termina ukazao sam u Foundations of Logic and Mathematics [6], a o njoj je iscrpno 172

raspravljao i Hempel u [15, 3] i [16, 7], tovie, ne moe se traiti da postoji C-pravilo za svaki termin rjenika VT. Ako imamo C-pravila za odreene termine a ti termini su povezani s drugim terminima preko postulata od T, onda ti drugi termini na taj nain takoer dobivaju opaajno znaenje. Ta injenica pokazuje da je specifikacija, ne samo pravila C, ve takoer i postulata T, sutinska za problem smislenosti. Definicija smislenosti mora biti ovisna o teoriji T, jer isti termin moe biti smislen u odnosu na jednu teoriju a besmislen u odnosu na drugu. Da bismo imali konkretniju sliku, moemo zamisliti da su termini u V T kvantitativne fizikalne veliine, npr. funkcije od prostorno-vremenskih toaka (ili konanih prostorno-vremenskih podruja) na realne brojeve (ili n-torke realnih brojeva). Postulati T mogu se zamisliti kao da predstavljaju fundamentalne zakone fizike, a ne druge fizikalne iskaze, ma koliko oni bili dobro zasnovani. Zamislimo da su postulati T i pravila C potpuno openiti u odnosu na prostor i vrijeme tj. da ne sadre upuivanja na neki poseban poloaj u prostoru i vremenu. U gornjim primjerima C-pravila imaju oblik univerzalnih postulata. Openitiji oblik bio bi oblik statistikih zakona koji ukljuuju pojam statistike vjerojatnosti (koji otprilike znai relativnu uestalost u velikom broju ponavljanja). Postulat te vrste mogao bi rei, na primjer, da, ako je neko podruje u odreenom stanju specificiranom pomou teorijskih termina, onda postoji vjerojatnost od 0.8 da se pojavi odreeni opaljivi dogaaj (to znai da se u prosjeku, taj dogaaj javlja u 80/ sluajeva). Ili bi taj postulat, obrnuto, mogao tvrditi vjerojatnost za teorijsko svojstvo, u odnosu na opaljiv dogaaj. Statistika pravila korespondencije su dosada bila vrlo malo prouavana. (Vjerojatnosni pojam psi-funkcije u kvantnoj mehanici mogao bi se moda smatrati primjerom probabilistikih C-pravila kao to bi sugerirale neke uobiajene formulacije fiziara. Mislim, ipak, da taj pojam ustanovljuje vjerojatnosnu vezu unutar L T prije nego izmeu L T i LIQ. Ono sto fiziari esto nazivaju opaljivim veliinama", npr. masa, poloaj, brzina, energija, frekvencija valova i slino, nisu opaljivi" u smislu koji je uobiajen u filozofskim raspravama a metodologiji, i stoga pripadaju teorijskim pojmovima u naoj terminologiji.) Radi jednostavnosti, u najveem dijelu ovog teksta smatrat u C-pravila postulatima univerzalnog oblika. 173

VI Kriterij smislenosti za teorijske

termine

Moj zadatak je da razjasnim pojam empirijske smislenosti teorijskih termina. Upotrebljavat u empirijski smisao" ili, skraeno, smisao" kao struni izraz za eljeno razjanjenje. U pripremi za zadatak razjanjenja, dozvolite mi da pokuam neto vie osvijetliti explicandum, tj. pojam empirijske smislenosti u njenom predsistematskom smislu. Neka ,M' bude teorijski termin jezika V T ; on moe oznaavati fizikalnu veliinu M. to znai za M da je empirijski smisleno? Grubo govorei, to znai da je odreena pretpostavka koja ukljuuje veliinu M relevantna za predvianje nekog opaljivog dogaaja. Odreenije, mora postojati odreena reenica S u o M takva da uz njezinu pomo moemo izvesti reenicu <S0 u L 0 . (Zakljuivanje moe biti ili deduktivno, kao to u uzeti da jest u slijedeem raspravljanju, ili, openitije, probabilistiko.) Naravno, ne zahtijeva se da S 0 bude izvediva jedino iz SM. Jasno je da moemo u dedukciji upotrebljavati postulate T i pravila C. Ako Su sadri ne samo ,M' ve i druge termine jezika VT, onda to to se S 0 moe deducirati ne dokazuje da je ,M' smislen, jer ta injenica moe naprosto biti rezultat javljanja drugih termina. Zbog toga u zahtijevati da S M sadri ,M' kao jedini termin iz VT. U tom se sluaju moe dogoditi da je svaka pretpostavka koja ukljuuje jedino veliinu M po sebi suvie slaba da bi dovela do neke opaaj ne konzekvence i da moramo dodati drugu pretpostavku S K koja sadri druge termine iz V T ali ne ,M\ Neka K bude skup tih drugih termina. Na primjer, Su moe rei da, u odreenoj prostorno-vremenskoj toci, M ima vrijednost 5, a SK moe rei da, u istoj prostorno-vremenskoj toci ili u njezinoj okolini, odreene druge veliine imaju specificirane vrijednosti. Ako se S 0 moe deducirati iz etiri premise Sm SK, T i C, a ne moe se deducirati jedino iz SK, T i C, onda je reenica Su relevantna za predvianje nekog opaljivog dogaaja, i prema tome ima opaajno znaenje. Budui da je ,M' jedini deskriptivni termin u Su, M' sam ima opaajno znaenje. Ipak tom rezultatu treba dodati jednu ogradu. Budui da smo upotrijebili drugu pretpostavku S K koja ukljuuje termine iz K, samo smo pokazali da je ,M' smislen pod uvjetom da su termini u K smisleni. Iz tog razloga definicija znaenja za ,M' mora biti vezana ne samo za T i C, ve takoer i za skup K. Navedenim postupkom je pokazano da je ,M' smislen pod uvjetom da se ranijim ispitivanjem utvrdilo da su termini u K smisleni. Dakle, termini u V T se moraju ispitivati nekim redoslijedom. Prvi termini rjenika V T moraju biti takvi da se mogu pokazati smislenima 174

a da se ne pretpostavi smislenost drugih deskriptivnih termina. To e biti sluaj s odreenim terminima rjenika V T koji su C-pravilima izravno povezani s L 0 . Drugi termini u V T mogu se zatim pokazati smislenima koristei dokazanu smislenost prvih termina, i tako dalje. Cjelokupan V T moe se smatrati smislenim tek ako moemo pokazati za odreeni niz njegovih termina da je svaki termin smislen u odnosu na skup termina koji mu prethode u nizu. Jasno je da definicija mora biti vezana za T, jer pitanje da li je odreeni termin u L T smislen ne moe nikako biti rijeeno a da se ne uzmu u obzir postulati pomou kojih je uveden. Moda bi se moglo prigovoriti da, ako je smisao ovisan o T, onda nas bilo koje opaanje nove injenice moe primorati da smatramo besmislenim neki termin koji je do sada bio smatran smislenim i obrnuto. Ipak, treba uoiti prvo da teorija T koja je ovdje pretpostavljena u ispitivanju smislenosti nekog termina, sadri samo postulate, tj. fundamentalne zakone znanosti, a ne druge naune tvrdnje, npr. one koje opisuju pojedinane injenice. Zato skup termina u L T koji su priznati kao smisleni nije izmijenjen kad god se otkriju nove injenice. Taj skup e se openito izmijeniti jedino kada doe do radikalne revolucije u sistemu znanosti, osobito uvoenjem nekog novog primitivnog teorijskog termina i dodavanjem postulata za taj termin. I dalje uoite da je ovdje predloeni kriterij takav da, iako je cjelina teorije T pretpostavljena u kriteriju, pitanje smislenosti se jo uvijek postavlja za svaki termin odvojeno, a ne samo za rjenik V T kao cjelinu. Na temelju prethodnih razmatranja, sada u dati definicije za pojam smisla deskriptivnih termina u teorijskom jeziku. Definicija Dl e definirati pomoni pojam relativnog smisla, tj. smisla izraza ,M' u odnosu na skup K drugih termina. Zatim e sam pojam smisla biti definiran u D2. Prema naim ranijim razmatranjima, pojam smisla mora, osim toga, biti vezan za teorijski jezik L T , opaajni jezik L0, skup postulata T, i pravila korespondencije C. Pretpostavljamo da specifikacije jezika L T i L 0 sadre takoer specifikaciju skupova deskriptivnih termina, tj. V T i VQ. Dl. Termin ,M' je smislen u odnosu na skup K termina, s obzirom na LT, Lo, T i C = Df termini iz K pripadaju VT, ,M' pripada VT ali ne pripada K, i postoje tri reenice, SM i SK u L t a S G u Lo, takve da su ispunjeni slijedei uvjeti: (a) Sm sadri ,M' kao jedini deskriptivni termin. (b) Deskriptivni termini u S K pripadaju K. (c) Konjunkcija SlA T C je konzistentna (tj. nije logiki neistinita).
175

(d) So je logiki implicirana konjunkcijom SM SK T C. (e) S0 nije logiki implicirana konjunkcijom SK T C. Uvjet (c) je dodan samo zato da bi se osiguralo da situacija opisana u S M i S K jest mogua, tj. da nije iskljuena postulatima T i C-pravilima; inae bi uvjet (d) bio trivijalno ispunjen. D2. Termin ,Mn' je smislen obzirom na LT, L0 T i C = Dt postoji niz termina ,Mi, . . . , ,M' rjenika VT, takav da je svaki termin ,M;' (i = 1 , . . . , n) smislen u odnosu na skup onih termina koji mu prethode u nizu, obzirom na L T , L0, T i C. Niz termina o kojima je rije u D2 mora oigledno biti takav da se za prvi termin jMj' moe pokazati da je smislen bez pomoi ostalih termina iz VT. U tom sluaju ,MX' zadovoljava Dl; skup K je prazni skup; reenica S K ne sadri deskriptivne termine; ona je logiki istinita i zato moe biti izostavljena. U najjednostavnijem sluaju te vrste, ,ML se javlja u C-pravilu, kao masa" i temperatura" u naim ranijim primjerima. Pretpostavimo da prva tri termina naeg niza pripadaju opisanoj vrsti. Tada za etvrti termin reenica S K moe sadravati bilo koji ili sva tri od tih termina. Na taj nain moemo nastaviti, korak po korak, do ostalih termina, koji mogu biti sve udaljeniji od izravnog opaanja. (Neto jai kriterij koji bi se mogao uzeti u razmatranje dobiven je slijedeom modifikacijom definicije Dl. Osim reenice Su upotrebljena je jo jedna reenica S'm, koja takoer sadri ,M' kao jedini deskriptivni termin. Zatim je dodano ono to je analogno uvjetu (c) za S'm, i nadalje ono to je analogno uvjetu (d) s time da S'm zamjenjuje Sm a negacija od S0 zamjenjuje S0. Tako ovdje pretpostavka S M dovodi do neke opaljive konzekvence, kao u Dl, ali druga pretpostavka S'm o M, koja je inkompatibilna sa S m dovodi do druge opaljive konzekvence. Ipak, jednostavniji kriterij naveden u Dl izgleda dovoljan kao minimalan zahtjev za posjedovanje smisla.) U neformalnoj raspravi na poetku ovog odjeljka govorio sam o dedukciji reenice S0 iz odreenih premisa. Shodno tome, Dl(d) zahtijeva da S 0 bude logiki implicirana premisama. Meutim, ta jednostavna situacija vai samo ako C-postulati imaju univerzalni oblik, kao to veinom pretpostavljamo u naoj raspravi. U openitijem sluaju kada su takoer statistiki zakoni priznati kao C-postulati (vidi biljeku na kraju odjeljka V) i moda takoer kao postulati od T, tada je rezultat probabilistika veza izmeu Su SK s jedne strane, i Sa s druge. U tom sluaju, uvjete (d) i (e) u Dl treba zamijeniti uvjetom da se vjerojatnost za S 0 obzirom na S u SK, pretpostavljajui T i C, razlikuje od vjerojatnosti za S0 jedino obzirom na SK.

176

VII

Adekvatnost

kriterija

smislenosti

Ovdje predloeni kriterij je zacijelo vrlo slab. Ali to je rezultat razvoja empirizma u ovim posljednjim desetljeima. Utvreno je da su prvotne formulacije tog kriterija prejake i preuske. Zbog toga su, korak po korak, uvedene liberalnije formulacije. Hempel je u svom lanku [15] dao jasan pregled tog razvoja. Jedna promjena bila je zamjena principa verifikacije [verijiability] slabijim zahtjevom potvrdljivosti [confirmability] ili provjerljivosti [testability], kao to je formuliran u mom lanku [5], U vrijeme tog lanka jo sam vjerovao da svi nauni termini mogu biti uvedeni kao dispozicijski termini na temelju opaajnih termina ili pomou eksplicitnih definicija ili pomou takozvanih redukcijskih reenica, koje tvore vrstu kondicionalne definicije (vidi odjeljak X). Danas mislim, kao i veina empirista, da je veza izmeu opaajnih termina i termina teorijske znanosti mnogo indirektnija i slabija nego to se to smatralo bilo u mojim ranijim formulacijama ili u onima operacionalizma. Stoga kriterij smislenosti za L T mora takoer biti vrlo slab. U raspravama o zahtjevu potvrdljivosti (ili, u ranijim vremenima, verifikacije) katkada se postavljalo pitanje da li je mogunost dogaaja koji sainjava potvrujue svjedoanstvo trebalo shvatiti kao logiku mogunost ili kao uzronu mogunost (tj. kompatibilnost sa zakonima prirode ili sa zakonima dane teorije). Prema Schlickovom shvaanju [22, str. 153], mogunost treba shvatiti u najirem smislu, kao logiku mogunost. Njegov je glavni argument bila neodreenost mogunosti u empirijskom smislu. Ukazao je na to da promatra ne zna da li su odreene radnje za njega empirijski mogue ili nisu. Na primjer, on ne zna da li je u stanju podii taj stol; potpuno je siguran da ne moe podii automobil; ali oba dogaaja su jo uvijek zamisliva i moraju se stoga promatrati kao mogue svjedoanstvo. Schlickovo stanovite je bilo da pitanje smislenosti nikada ne smije ovisiti o kontingentnim injenicama. S druge strane, Reichenbach i ja [5, str. 423] smo podravali stanovite da logika mogunost nije dovoljna, ve da je potrebna fizikalna (ili, openitije, uzrona) mogunost. Pitanje da li je data reenica u L T potvrdljiva mora se uzeti kao relativno u odnosu na teoriju T. U ispitivanju takvog pitanja, predloeno svjedoanstvo .ili predloena provjera zacijelo se ne mogu prihvatiti ako su mkompatibLLni s T. Na primjer, na temelju moderne fizike, koja uzima brzinu svjetlosti kao maksimalnu brzinu signala, bilo koja predloena provjera i 12 177

ili svjedoanstvo koji ukljuuju signal s veom brzinom ne bi se mogli prihvatiti kao dokaz smisla. Definicija Dl se temelji na tom shvaanju. Za konjukciju <SM SK T C se uvjetom (c) zahtijeva da bude konzistentna. Budui da je S 0 logiki implicirana tom konjunkcijom, SM SK S0 je kompatibilno s T i C i prema tome uzrono mogue. Meutim, mora se napomenuti da je uzrona mogunost kako je ovdje shvaena mnogo slabija od one vrste empirijske mogunosti koju je Schlick izgleda imao na umu. U Schlickovom primjeru ni podizanje stola ni podizanje automobila nije iskljueno naim kriterijem, jer ti dogaaji nisu inkompatibilni s T (i C); T sadri samo fundamentalne zakone nauke, dok su oni dogaaji iskljueni jedino naim empirijskim znanjem o tome koje je stvari promatra u stanju podii. Sada u postaviti pitanje adekvatnosti naeg kriterija u specifinijoj terminologiji. Razmotrimo sluaj kada se rjenik VT sastoji od dva dijela, V| i V2, takvih da su termini u Vt empirijski smisleni, dok su oni u V2 potpuno lieni bilo kakvog empirijskog znaenja. Da bismo te pretpostavke o V t i V 2 uinili specifinijima, pretpostavljamo slijedee: (1) Ako su SL i S2 bilo koje reenice u L takve da svi deskriptivni termini od Si pripadaju Vi ili opaajnom rjeniku V 0 a oni od S2 pripadaju V2, onda nijedna od dviju reenica logiki ne implicira drugu, osim ako antecedens nije logiki neistinit ili konsekvens logiki istinit. Sada bi predloeni kriterij smislenosti termina u V T trebalo smatrati preuskim ako bi iskljuivao neki termin rjenika Vi, a kao preirok ako bi doputao neki termin rjenika V2. On bi bio adekvatan samo ako ne bi bio ni preuzak ni preirok. Na primjer, moemo zamisliti da Vi sadri termine fizike, a da V 2 sadri besmislene termine spekulativne metafizike tako da vai pretpostavka (1). Razmotrimo prvo sistem postulata T' koji se sastoji od dva dijela, T\ i T' 2 , T\ koji sadri samo termine rjenika V i T' 2 samo termine rjenika V 2 T\ se moe, na primjer, sastojati od fundamentalnih zakona fizike, a T' 2 od metafizikih principa. Kriterij smislenosti koji je adekvatan u ovom posebnom sluaju moe se lako dati. Postulat sistema T nazivamo izoliranim postulatom ako njegovo isputanje iz T ne uman j u j e skup reenica u L 0 koje se mogu deducirati iz T pomou C-pravila. Zatim uzimamo termin u V T kao smislen ako se javlja u C-pravilu ili u ne-izoliranom postulatu od T. U sluraju gornjeg sistema T\, prema (1), svi postulati od T' 2) i

178

samo oni, su izolirani; prema tome. svi termini rjenika Vi i samo oni ispunjavaju upravo spomenut kriterij smislenosti. Taj kriterij, meutim, nije openito adekvatan. Na primjer, on ne bi vaio za teoriju T" logiki ekvivalentnu T' ali takvu da nijedan postulat od T" nije izoliran. Oni koji sumnjaju u mogunost kriterija smislenosti za L T vjerojatno imaju na umu takvu situaciju. (Hempel raspravlja o slinom primjeru.) Oni vjeruju da nije mogue dati kriterij za sisteme postulata poput T". Ipak, mislim da je kriterij za termine koji je predloen u odjeljku VI adekvatan za takve sluajeve. Razmotrimo za sistem postulata T" niz termina koji se traio u D2. Taj niz mora nuno poeti fizikalnim terminima rjenika Vi, jer, prema naoj pretpostavci (l), nema C-pravila za bilo koji od metafizikih termina rjenika V2. Zatim se niz moe nastaviti daljnjim fizikalnim terminima, koji su povezani s Lo ne direktno pomou C-pravila, ve indirektno pomou drugih fizikalnih termina. Sada emo vidjeti da niz ne moe doi do bilo kojeg termina rjenika V2; prema tome, na kriterij nije preirok za sisteme kao T". To emo pokazati indirektnim dokazom. Pretpostavljamo da niz dolazi do termina rjenika V 2 ; neka ,M' bude prvi termin od V 2 u nizu; stoga prethodni termini pripadaju rjeniku Vi, i prema tome su smisleni, ,M' je smislen relativno prema skupu K prethodnih termina, obzirom na LT, L0, T" i C, u smislu definicije Dl. Intuitivno govorei, ,M' mora tada biti smislen, u suprotnosti s naom pretpostavkom o V2. Na je zadatak da formalno izvedemo proturjenost s pretpostavkom (1). Prema D2(d): (2) SM SK T" C=> S0 je logiki istinito. Sada je T" logiki ekvivalentan s T' i time s T\ T\. Dakle, jednostavnom transformacijom iz (2) dobivamo: (3) SM T'-, 3 U je logiki istinito, gdje U predstavlja SK T\ C 3 S0. Odatle: (4) S'm - T' 2 logiki implicira U. Svi deskriptivni termini u T' 2 pripadaju V2j a oni u U pripadaju Vi ili V 0 . Tako je (4) u proturjenosti s (1), jer (5) Sm T' 2 nije logiki istinito (na osnovu Dl(cj). (6) U nije logiki istinito (na osnovu Dl(e)). Ovo pokazuje da niz ne moe doi do termina rjenika V2Pokazali smo da na kriterij nije preirok ako je dati skup postulata T'r logiki ekvivalentan skupu T' koji se sastoji od dva dijela, jedan od kojih sadri samo smislene termine 12*

179

rjenika Vj a drugi samo besmislene termine rjenika V2. Situacija bi bila drugaija za teoriju T koja ne bi ispunila taj uvjet. U tom sluaju, T mora ukljuivati postulat A tako da A sadri termine i iz Vj i V2, ali A nije logiki ekvivalentan konjunkciji A t A 2 u kojoj A x sadri samo termine iz Vi, a A2 samo termine iz V2. Ali takav bi postulat A izrazio stvarnu vezu izmeu termina koji se javljaju u V 2 i onih u Vj. Prema tome, ti termini iz V 2 ne bi bili potpuno lieni empirijskog smisla, protivno naoj pretpostavci. To da na kriterij smislenosti nije preirok ovisi sutinski 0 slijedeoj odlici naih definicija. U D2 upuujemo na niz termina i zahtijevamo, u stvari, za smislenost termina ,M' u nizu da je ,M' smislen (u smislu Dl) u odnosu na skup K termina koji prethode ,M' u nizu i za koje je, prema tome, ve bilo ustanovljeno da su smisleni. Moemo lako vidjeti da bi kriterij postao preirok ako bismo morali mijenjati D2 tako da odustanemo od upravo spomenutog zahtjeva. Mnogo odreenije, moemo pokazati slijedee. Besmislen termin ,M 2 ' rjenika V 2 moe, prema Dl, biti smislen u odnosu na skup K koji sadri, pored termina rjenika V1; i neki besmisleni termin rjenika V 2 razliit od ,M2', recimo ,M' 2 \ Pokazat emo to prvo neformalno. Presudno je to da sada, za razliku od nae definicije D2, moemo imati kao dodatnu pretpostavku S K reenicu koja povezuje besmisleni termin ,M'2 sa smislenim (fizikalnim) terminom rjenika V1( recimo Moe postojati (metafiziki) postulat A2 od T koji povezuje M2 s M'2. Pomou tog postulata, moemo izvesti iz pretpostavke S M jedino o M2 reenicu o M' 2 ; iz toga s gore spomenutom reenicom SK moemo izvesti fizikalnu reenicu o M1( a iz toga s odgovarajuim C-pravilom neku opaajnu reenicu. Formalno izvoenje je slijedeeg oblika. Uzimamo kao postulat od T: (A2) Za svaku prostorno-vremensku toku, vrijednost od M' 2 je vea za jedan od one od M2. Uzimamo kao primjer C-pravila: (Q) Mj (a') = 5 = So, > gdje je a' skup koordinata koje odgovaraju lokaciji o kojoj je rije u So- Konano, uzimamo S K i Su na slijedei nain: (SK) M t (a') = M'2 (a'), (SM) M2 (a') - 4 Sada iz SM s A2 moemo izvesti: (i) M'2 (a') = 5, iz toga s S K : (U) MX a' = 5, 1 iz toga s Ct: (iii) S0

180

Tako je uvjet (d) u Dl ispunjen. Prema tome, ,M2' je smislen u odnosu na skup K termina ,M t ' i ,M' 2 \ Upravo smo vidjeli da, u definiciji smislenosti ,M' u odnosu na K, ne smijemo dopustiti besmisleni termin u K i time u dodatnoj pretpostavci SK, jer bi se inae mogla izvesti neka opaajna reenica, koja bi dovela do privida smislenosti. To je, dodue, iskljueno pomou D2. Meutim, Dl doputa druge premise za izvoenje koje sadre besmislene termine, naime, postulate od T. Nisu samo postulati koji sadre smislene termine iz Vi i dotini termin ,M' doputeni ve takoer i postulati koji sadre bilo koje termine iz V2. Ne bi li to moglo dovesti do privida smislenosti za neki stvarno besmislen termin ,M' kao to bi dovela upotreba besmislenih termina u SK? U gornjem primjeru S K je povezao besmisleni termin ,M' 2 ' sa smislenim terminom ,M t ' i ta injenica je dovela do nepoeljnog rezultata. Upotrijebiti T dovelo bi do istog rezultata kada bi postulat od T uspostavio vezu izmeu tih termina. Na primjer, postulat bi mogao omoguiti reenicu Mi (a') = M'2 (a')" koja je bila upotrebljena kao SK u ranijem primjeru. Tako bi se ista opaajna reenica S 0 mogla izvesti iz Su ak i bez upotrebe neke druge pretpostavke S&. Alternativno, postulat bi mogao tvrditi vezu izmeu .M' 2 ' i ,Mi u kondicionalnom obliku, koji bi, iako slabiji, takoer omoguio izvoenje neke opaajne reenice. Da li tada injenica to Dl doputa upotrebu svih postulata T ini tu definiciju neadekvatnom? Ne, jer je javljanje postulata koji proizvodi stvarnu vezu izmeu nekog termina iz V\ i nekog iz V2 iskljueno naom pretpostavkom da su termini iz V t smisleni, a da su oni iz V 2 besmisleni. Pomou takvog postulata, termin iz V 2 (u naem primjeru to je ,M'i') dobio bi izvjestan stupanj empirijskog smisla, kao to smo opazili ranije u ovom odjeljku u vezi s postulatom A. Sutinska razlika izmeu dva sluaja je slijedea. Ako reenica koja povezuje smisleni termin s nekim drugim terminom na nerazdvojiv nain (npr. nekom jednadbom, implikacijom, disjunkcijom ili slino, za razliku od konjunkcije, koja se moe rastaviti na svoje komponente) predstavlja postulat ili je dokaziva na temelju postulata, onda se za nju tvrdi da vai fizikalnom nunou; prema tome, ona donosi neki empirijski smisao drugom terminu. S druge strane, ako ta ista reenica nije dokaziva ve je samo upotrebljena kao dodatna pretpostavka S K u Dl, tada ona nema tu posljedicu; ona ak ne mora biti ni istinita. Prethodna razmatranja su pokazala da na kriterij smislenosti, formuliran u Dl i D2, nije previe liberalan. On ne

181

doputa neki termin potpuno lien empirijskog smisla. Sada emo razmotriti pitanje da li bi kriterij mogao biti preuzak. Pretpostavimo da termin ,M' ima neki empirijski smisao. Tada e biti mogue izvesti neku opaaj nu reenicu iz odgovarajue pretpostavke S koja ukljuuje ,M' i druge termine. Moe li se tada jo uvijek dogoditi da na kriterij iskljui ,M'? Definicije Dl i D2, dok doputaju ukljuivanje svih postulata T i C meu premise za izvoenje opaajnih reenica, doputaju, osim toga, samo dvije reenice SK i SM, za koje su navedena posebna ogranienja, osobito slijedea: (1) S K moe sadrati samo termine iz V T koji su razliiti od ,M' i moraju biti smisleni; stoga slijedei termini nisu doputeni u S K : (a) termini iz V2> (b) termini iz V 0 , (c) termin ,M'. (2) Sm sadri ,M' kao jedini deskriptivni termin. Sada emo ispitati da li su ta ogranienja ua nego to je potrebno i mogu li time dovesti do iskljuivanja nekog smislenog termina ,M\ la. Ranije smo ustanovili da je nuno iskljuiti termine rjenika iz S K , jer bi inae kriterij postao preirok. lb. Da li je nuno iskljuiti opaajne termine V 0 iz premisa? Ne bi li moglo biti da, za izvoenje neke opaajne konkluzije S0 iz S m , trebamo, osim T, C i pretpostavke SK u teorijskoj terminologiji, jo i neku pretpostavku u opaajnoj terminologiji, recimo S' 0 ? To bi lako mogao biti sluaj. Ali tada se kondicionalna reenica S' 0 => S0 moe izvesti iz premisa specificiranih u Di, a to je reenica u L 0 . Tako bi ,M' zadovoljilo Dl, s tim da kondicionalna reenica preuzima mjesto od S 0 . lc i 2. Uvjet (a) u Dl zahtijeva da Sm sadri ,M' kao jedini deskriptivni termin. Moglo bi se postaviti pitanje nije li taj zahtjev prejak. Ne bi li moglo doi do slijedee situacije? ,M' i termini iz K su smisleni, a S 0 se zaista moe izvesti pomou T i C iz neke pretpostavke S koja ne sadri druge deskriptivne termine osim ,M' i termine iz K, ali S se ne moe rastaviti na dvije reenice Sm i Sjj takve da Sm sadri samo ,M' a da S K ne sadri ,M\ Pretpostavimo da reenica S upuuje na prostorno-vremenske toke odreenog prostorno-vremenskog podruja a'. Tada moemo formirati reenice Sm i SK koje ispunjavaju zahtjeve iz Dl na slijedei nain. Budui da se pretpostavlja da je S kompatibilno s T i C, mora postojati neka mogua raspodjela vrijednosti od M za prostorno-vremenske toke podruja a', koja je kompatibilna s T, C i S. Neka }F' bude logika konstanta, koja oznaava matematiku funkciju

182

koja predstavlja takvu raspodjelu vrijednosti. Tada uzimamo slijedeu reenicu kao S M : Za svaku prostorno-vremensku toku u a', vrijednost od M je jednaka onoj od F." Ta reenica SM je kompatibilna s T C S. Zatim uzimamo kao SK reenicu formiranu iz S zamjenjivanjem deskriptivnog termimina ,M' logikom konstantom ,F'. Tada SM sadri ,M' kao jedini deskriptivni termin a S K sadri samo termine iz K. Osim toga, S je logiki implicirana od SM, a SK S0 je logiki implicirano od S T C., prema naoj pretpostavci, a stoga takoer i od SM -S k T C. Prema tome, ,M' zadovoljava definiciju Dl. Tako nismo pronali toku u kojoj je na kriterij preuzak. VIII Kriterij smislenosti za teorijske reenice

Slijedea dva problema usko su povezana jedan s drugim: prvo, problem kriterija smislenosti za deskriptivne konstante, i drugo, problem logikih formi koje reenicama treba dopustiti. Za teorijski jezik, povezanost tih problema je vea nego za opaajni jezik. U ovom drugom, moemo odluiti da imamo primitivne predikate kao plav", hladan", topliji nego", i sline, dok smo jo uvijek neodluni u pogledu formi reenica, osobito opih reenica, i strukture logike koju treba ugraditi u jezik. S druge strane, ako elimo imati termine kao temperatura", elektromagnetsko polje", itd. kao primitivne termine u L-r, onda su nam potrebni i prihvaeni postulati za njih, i prema tome moramo dopustiti izraze s realnim brojevima, ope reenice s varijablama realnih brojeva, itd. ini mi se da je najbolji slijedei pristup problemu kriterija smislenosti za reenice. Najprije traimo rjeenja za dva gore spomenuta problema, a zatim uzimamo najliberalniji kriterij smislenosti za reenice koji je kompatibilan s tim rjeenjima. To e rei, mi tada prihvaamo kao smislenu reenicu bilo koji izraz koji ima bilo koju od doputenih logikih formi i sadri samo one deskriptivne konstante koje su smislene. (Upotrijebio sam slian pristup za L0 u [5].) Predlaem da se taj postupak primijeni sada na LT. Kriterij smislenosti za deskriptivne termine dat je u odjeljku VI. Neka od pitanja koja se tiu logikih formi reenica raspravljana su u odjeljku IV, osobito pitanje o vrstama varijabli koje treba dopustiti u univerzalne i egzistencijalne kvantifikatore. Odluili smo da dopustimo barem one vrste varijabli i oblike reenica koji su sutinski za klasinu matematiku. Ne specificirajui ovdje pojedinosti pravila, sada emo pretpostaviti da su logike forme reenica odabrane na temelju razmatranja u odjeljku IV i da su pravila formiranja za

183

L t iznesena u skladu s tim izborom. Zatim, primjenjujui gore predloeni postupak, definiramo kako slijedi: D3. Izraz A iz LT je smislena reenica iz LT = df (a) A zadovoljava pravila formiranja od L T , (b) svaka deskriptivna konstanta u A je smisleni termin (u smislu D2). Postupak upotrebljen u toj definiciji mogao bi moda izgledati oiglednim. Meutim, blie ispitivanje pokazuje da to nije sluaj. U stvari, ovaj oblik definicije (neovisno od pitanja njezinog sadraja, tj. izbora posebnih pravila formiranja i posebnih kriterija smislenosti za termine) nije u skladu s odreenim vrlo uskim kriterijima smislenosti koji su katkada predlagani. Na primjer, mogunost verifikacije kao uvjet za smislenost neke reenice katkada se shvaala u strogom smislu stvarne mogunosti provoenja postupka koji bi doveo ili do verifikacije ili do opovrgavanja te reenice. Prema tom kriteriju, u suprotnosti s D3, smislenost reenice ne ovisi samo o njenoj logikoj formi i prirodi deskriptivnih konstanti koje se u njoj javljaju, ve takoer o lokaciji u prostoru i vremenu o kojoj je rije i o razvoju tehnike. Na primjer, primjenjujui taj uski kriterij neki empirist bi smatrao smislenom reenicu koja pripisuje neko opaljivo svojstvo P tijelu u njegovom laboratoriju, dok bi odbacio kao besmislenu drugu reenicu koja pripisuje isto svojstvo tijelu koje nije dostupno njemu ili nije dostupno nijednom ljudskom biu, npr. zbog tehnikih potekoa ili udaljenosti u prostoru i vremenu. Meutim, ak i u vrijeme Bekog Kruga, nismo interpretirali princip verifikacije u tom uskom smislu. Naglaavali smo da je princip zahtijevao ne stvarnu mogunost ustanovljavanja istinitosti ili neistinitosti, ve samo mogunost u principu. Ovom kvalifikacijom namjeravali smo dopustiti sluajeve u kojima je ustanovljavanje onemogueno samo zbog tehnikih ogranienja ili zbog udaljenosti u prostoru ili vremenu. Prihvatili smo, na primjer, reenicu o planini na drugoj strani Mjeseca kao smislenu. Naveli smo ope pravilo da, ako se opis nekog dogaaja u naoj blizini smatra smislenim, onda se neki analogan opis dogaaja u prethistorijskim vremenima, ili dogaaja na zemlji prije postojanja ljudskih bia, ili prije postojanja bilo kakvih organizama, ili u budunosti kada ljudska bia vie nee postojati, mora isto tako prihvatiti kao smislen. Na temelju ovog shvaanja, prostorno-vremenska lokacija koja se spominje u reenici smatrana je irelevantnom za pitanje smislenosti; to je u skladu s D3. Ako se prihvati D3 i ako su u skladu s naim ranijim razmatranjima u odjeljku IV, sve konstante, varijable i forme

184

reenica klasine matematike doputene u LT, onda je skup smislenih reenica od L T vrlo obuhvatan. Moramo uvidjeti da on ukljuuje odreene reenice za koje nikakvo opaajno svjedoanstvo ne moe nikada biti relevantno, na primjer reenica: Vrijednost veliine M u odreenoj prostorno-vremenskoj toki je racionalan broj", gdje je ,M' smisleno. Ali svaki fiziar bi odbacio jezik fizike koji bi bio toliko ogranien da bi takve i sline reenice bile iskljuene. On bi njihovo ukljuivanje smatrao zanemarivom cijenom koju treba platiti za veliku prednost upotrebe klasine matematike u cjelosti. Cini mi se da se ne mogu postaviti ozbiljne primjedbe protiv ovih reenica, jer je u svakom sluaju mogue dati neku opaajnu interpretaciju samo za mali dio reenica iz LT. Ne bismo smjeli zahtijevati vie nego da za takvu veliinu postoje odreene reenice koje imaju neki utjecaj na predvianje opaljivih dogaaja i da tako sama veliina ima neki stupanj opaajnog smisla. elim naglasiti da svrha predloenog kriterija za smislenost reenica nije u osiguravanju plodnosti T. Ako svi termini iz VT zadovoljavaju D2 a postulati T su u skladu s pravilima formiranja, onda se ti postulati zaista smatraju smislenima. Ali to se ni u kom sluaju ne smije shvatiti kao da implicira da T mora tada biti nauno zadovoljavajua teorija. T moe jo uvijek sadravati postulate koji su od vrlo malo koristi s naunog stanovita. Ali pitanje naune plodnosti reenica i teorije mora se jasno razlikovati od pitanja empirijske smislenosti. Nema otre granine linije izmeu plodnih i beskorisnih hipoteza ili teorija: to je vie stvar stupnja. Izgleda ak neizvjesno da li je mogue na potpuno openit nain, formulirati definiciju kvantitativnog stupnja plodnosti naune teorije. Treba napomenuti da se kriterij smislenosti za L T ne moe jednostavno ugraditi u pravila formiranja. Ta pravila utvruju samo forme reenica a ne izbor primitivnih deskriptivnih termina. Smisao tih termina ovisi o drugim pravilima od LTJ naime, o spisku postulata T i C-postulata i o pravilima logike dedukcije, kao to pokazuje letimian pogled na bitni uvjet () u Dl. (Pravila dedukcije mogu biti data ili u sintaktikoj formi, kao pravila izvoenja u nekom raunu, ili u semantikoj formi, pomou logike implikacije. U Dl sam upotrijebio ovu drugu formu jer je mnogo obuhvatnija; ona pretpostavlja pravila koja specificiraju modele i dosege koja nisu data u ovom lanku.)

185

IX Dispozicijski pojmovi Meu deskriptivnim terminima koji ne pripadaju opaajnom jeziku L 0 postoje dvije vrste, koje bih sada, za razliku od svog ranijeg shvaanja, elio promatrati kao bitno razli-A ite. Jedna vrsta su teorijski termini, koje smo potanko raspravili u ovom lanku. Drugu vrstu u nazvati (istim) dispozicijskim terminima. Po mom miljenju, oni zauzimaju srednji poloaj izmeu opaajnih termina iz L 0 i teorijskih termina; vre su povezani s onim prvima nego s ovim drugima. Naziv opaajni jezik moe se shvatiti u uem ili u irem smislu; opaajni jezik u irem smislu ukljuuje dispozicijske termine. U ovom lanku uzimam opaajni jezik L 0 u uem smislu. Svi primitivni predikati u tom jeziku oznauju izravno opaljiva svojstva ili odnose opaljivih stvari ili dogaaja; a neprimitivni termin je doputen u L 0 samo ako se moe definirati na temelju primitivnih termina pomou eksplicitne definicije u ekstenzionalnoj formi, tj. ne ukljuujui ni logike ni uzrone modalnosti. Proireni opaajni jezik L'0 je izgraen iz prvotnog opaajnog jezika L 0 dodavanjem novih termina na nain koji e se sada opisati. Pretpostavimo da postoji opa pravilnost u ponaanju date stvari da, kad god uvjet S vai za tu stvar ili za njezinu okolinu, na stvari se javlja dogaaj R. U tom sluaju rei emo da ta stvar ima dispoziciju da na S reagira s R, ili ukratko, da ima svojstvo Dsn. Na primjer, elastinost je dispozicija ove vrste; neku stvar nazivamo elastinom ako pokazuje slijedeu pravilnost: uvijek kad je lagano deformirana i zatim putena (S), ona ponovo poprima svoj prvotni oblik (R). Ili, neka ivotinja moe imati dispoziciju da reagira na svjetlost u nekoj inae tamnoj okolini (S), tako da se pribliava svjetlosti (R). Prema tome, S je katkada podraaj, a R je reakcija karakteristina za dotinu dispoziciju (ako si dozvolimo da upotrebljavamo termine .podraaj' i ,reakcija' ne samo u njihovom doslovnom smislu primijenjenom na odreene procese u organizmima kao u zadnjem primjeru, ve u irem smislu i na procese u anorganskim tijelima). Kada su oba, S i R specificirani, tada je smisao dispozicijskog pojma DSR time u potpunosti oznaen. Ako oba S i R mogu biti opisana u L' 0 , onda doputamo uvoenje dispozicijskog termina ,DSR' kao novog predikata u L' 0 . Uvoenje prvih dispozicijskih termina u L' 0 mora biti takvo da se u svakom sluaju i S i R mogu izraziti u L 0 . Ali jednom kada su neki dispozicijski termini uvedeni na taj nain, tada se daljnji dispozicijski termini mogu uvoditi na taj nain da se S i R opiu upotrebljavajui ne samo termine iz L0 ve takoer i ranije uvedene dispozicijske termine iz L' 0 .

186

(Ovdje neemo raspravljati o moguim oblicima za pravilo kojim se dispozicijski termin uvodi na temelju danih <S i R. To ukljuuje neke tehnike pojedinosti koje nisu nune za nau sadanju raspravu. Samo u spomenuti dva razliita oblika takvih pravila koja su bila predloena. Prvi se sastoji od takozvanih redukcijskih reenica koje sam predloio u [5]. One predstavljaju neku vrstu kondicionalne definicije koja upotrebljava samo istinosno-funkcionalne veznike, ali nikakve modalnosti. Druga metoda upotrebljava eksplicitnu definiciju posebnog oblika, koja ukljuuje logike i uzrone modalnosti; toan oblik definicija te vrste zasada jo nije dovoljno razjanjen, o njemu se jo uvijek raspravlja.) Katkada se koriste viestruke dispozicije: DSl Ri> S R 5 > 22 sn Rn je dispozicija da se reagira na s R ls na S2 s R2, . . . , i konano na Sn s Rn. (U [5] sam predloio uvoenje pojma te vrste pomou nekoliko parova redukcijskih reenica.) Meutim, izgleda da treba preferirati doputanje samo jednostavnih dispozicija. Neto slino viestrukoj dispoziciji moe se jo uvijek izraziti konjunkcijom jednostavnih dispozicija. Bridgman je naglasio da se, strogo govorei, za jedan pojam ne moe dati vie od jednog postupka provjeravanja. Ako specificiramo, recimo za elektrini naboj", tri postupka provjeravanja, onda smo time dali operacionalne definicije za tri razliita pojma; oni se moraju oznaiti s tri razliita termina koji nisu logiki ekvivalentni. Dok je rije o dispozicijskim pojmovima, za razliku od teorijskih termina, sloio bih se s Bridgmanom u tom pogledu. Razmotrimo sada jednu znaajnu posebnu vrstu dispozicije. Neka L"0 bude taj podjezik od L' 0 , u kojem je uvoenje dispozicijskog termina ,DSR' doputeno samo ako su S i R takvi da je promatra u stanju proizvesti uvjet S po elji (barem u pogodnim sluajevima) i da je u stanju otkriti odgovarajuim eksperimentima da li se dogaaj R javlja ili ne. U tom sluaju pomou specificiranja S i R, dat je postupak provjeravanja za dispoziciju DSR. Taj postupak sastoji se u proizvoenju uvjeta, provjeravanja S a potom utvrivanju da li se pozitivan rezultat provjeravanja. R javlja ili ne. Ako promatra za odreenu stvar ustanovi dovoljan broj pozitivnih sluajeva, u kojima je S praeno od JJ, i nijedan negativan sluaj, tj. 5" praeno od ne-R, on smije induktivno zakljuiti da ta opa pravilnost vai i, prema tome. da predmet posjeduje dispoziciju DSK. Nazovimo dispoziciju te vrste provje rij ivom dispozicijom". Skup provjerljivih svojstava ukljuuje o paljiva svojstva i provjeri]ive dispozicije. Svi predikati u L" 0 oznauju provjerljiva svojstva. Manipulacije kojima eksperimenta-

187

tor proizvodi uvjet provjeravanja S katkada se nazivaju operacijama provjeravanja. Uvoenje DSR specificiranjem operacija provjeravanja i karakteristinog rezultata R katkada se stoga naziva operacionalnom definicijom. U stvarnosti nema otre linije izmeu opaljivih svojstava i provjerljivih dispozicija. Opaljivo svojstvo se moe smatrati jednostavnim posebnim sluajem provjerljive dispozicije; na primjer, operacija za utvrivanje da li je predmet plav ili pitav ili hladan, sastoji se jednostavno u gledanju ili sluanju ili dodirivanju stvari. Ipak, u rekonstrukciji jezika ini se prikladnim uzeti neka svojstva za koja je postupak provjeravanja krajnje jednostavan (kao u tri upravo spomenuta primjera) kao direktno opaljiva i koristiti ih kao primitivne termine u L 0 . Cesto je bilo zastupano stanovite, osobito od strane empirista, da se samo termini upravo opisane vrste, smiju smatrati empirijski smislenima. Tako je provjerljivost bila uzeta kao kriterij smislenosti. Princip operacionalizma kae da je neki termin empirijski smislen samo ako se za njega moe dati neka operacionalna definicija. Zahtjevi provjerljivosti i operacionalizma kako su ih razliiti autori prikazivali, usko su povezani jedan s drugim i razlikuju se jedino u manjim pojedinostima i u naglasku. (U mojem gornjem pojednostavljujuem prikazu oni ak izgledaju identini.) Princip operacionalizma, koji je prvi u fizici predloio Bridgman i koji je zatim bio primijenjen i u drugim poljima znanosti, ukljuujui psihologiju, imao je u cijelosti koristan uinak na postupke formiranja pojmova koje upotrebljavaju znanstvenici. Princip je doprinio razjanjenju mnogih pojmova i pomogao je da se eliminiraju nejasni ili ak neznanstveni pojmovi. S druge strane, moramo danas uvidjeti da je princip preuzak. Lako se moe vidjeti da zahtjevi provjerljivosti i operacionalizma iskljuuju neke empirijski smislene termine. Pretpostavimo da su ,S' i ,R' oba provjerljivi i, prema tome, prihvaeni kao smisleni od strane nekog znanstvenika koji uzima provjerljivost kao kriterij smislenosti. Budui da je sada smisao termina ,DSR' dan specificiranjem S i R, on ne moe imati nikakav dobar razlog da odbaci taj termin kao besmislen, ak i ako se uvjet S ne moe proizvesti po elji. U tom sluaju, D s r nije provjerljiv; ali S se moe jo uvijek javiti spontano i tada, otkrivanjem R ili ne-R, promatra moe ustanoviti da li D s r vai ili ne. Prema tome, ini se da je bolje ne nametati ogranienja kao u L" 0 , ve dozvoliti opi postupak kao u L' 0 : poinjemo s opaljivim svojstvima i dozvoljavamo uvoenje bilo koje dispozicije DSR, pod uvjetom da su S i R ve izrazivi u naem jeziku L' 0 .

188

(U [5] sam dao primjer smislenog ali ne i provjerljivog termina (str. 462) upravo opisane vrste. Tamo ( 27) sam izrazio svoju veu sklonost za openitiji postupak (kao u L' 0 ) u usporedbi s onim koji je ogranien zahtjevom provjerljivosti (kao u L"o). Kasnije je razmatranjem teorijskih pojmova (vidi slijedei odjeljak ovog lanka) postalo jasnije da je potrebna daleko ira liberalizacija operacionalizma; to je naglasio Feigl u [7] i [10] i Hempel u [16] i [17]. X Razlika izmeu teorijskih termina i istih dispozicijskih termina Danas mislim da je za veinu termina u teorijskom dijelu znanosti, a osobito u fizici, primjerenije i takoer vie u skladu sa stvarnom upotrebom od strane znanstvenika da ih se rekonstruira kao teorijske termine u L T prije nego kao dispozicijske termine u L'0. Izbor oblika rekonstrukcije do neke mjere ovisi o interpretaciji koju tom i tom terminu elimo dati, a ta interpretacija nije jednoznano odreena prihvaenim formulacijama u znanosti. Isti termin, recimo temperatura", moe se interpretirati, kao to ga ja interpretiram, na takav nain da ne moe biti prikazan u L'0 ve samo u LT; a, s druge strane, on se takoer moe interpretirati, na primjer, od strane nekog operacionalista, na takav nain da ispunjava zahtjev operacionalizma. Sada u objasniti razloge za moje sadanje stanovite, koje se razlikuje od onog iznesenog u [5]. Dispozicijski termin kao ,DSR' uveden opom metodom koja je opisana u posljednjem odjeljku (za L'0) moe se nazvati istim dispozicijskim terminom" da bi se naglasilo da on ima slijedea karakteristina obiljeja po kojima se razlikuje od termina u LT: 1. Do termina se moe doprijeti od predikata za opaljiva svojstva u jednom koraku ili u vie koraka opisanog postupka. 2. Specificirani odnos izmeu S i R sainjava cjelokupni smisao termina. 3. Pravilnost koja ukljuuje S i J?, na kojoj je zasnovan termin, zamiljena je kao univerzalna, tj. da vai bez iznimke. Prva karakteristika razlikuje isti dispozicijski termin kao ,D s r ' cd ostalih dispozicijskih termina koji su analogni ,DSR' ali su uvjet S i karakteristini rezultat R formulirani u LT a ne u L 0 ili L r 0 : (Moglo bi ih se nazvati teorijskim dispozicijskim terminima' 5 ; o njima neemo dalje raspravljati.) Druga karakteristika razlikuje cd bilo kojeg teorijskog termina, 189

jer ovaj drugi nije nikada potpuno interpretiran. U [5] sam priznao tu otvorenu" narav naunih termina, tj. nepotpunost njihove interpretacije. U to vrijeme pokuao sam uvaiti tu otvorenost tako to sam dopustio dodavanje daljnjih dispozicijskih pravila (u obliku redukcijskih reenica; vidi moje napomene u odjeljku IX gore o viestrukim dispozicijama). Sada mislim da je otvorenost adekvatmje prikazana u L T ; kad god su dana dodatna C-pravila ili dodatni postulati, interpretacija termina moe biti pojaavana a da se nikada ne dovede do kraja. Trea karakteristika dovodi do slijedee vane konzekvence: (i) Ako stvar b ima dispoziciju D8R i uvjet S je ispunjen za b, onda logiki slijedi da rezultat R vai za b. Dakle: (ii) Ako S vai za b, ali R ne vai, onda b ne moe imati dispoziciju D s r . Tako iz premise u L' 0 koja ne ukljuuje DSR, izvediva je barem negativna reenica o DSR. Za teorijski termin, recimo ,M' situacija je drugaija. Neka S M bude reenica koja sadri ,M' kao jedini deskriptivni termin. U situaciji opisanoj u Dl u odjeljku VI S 0 je izvediva iz Sm i S K (pomou T i C, za koje se moe smatrati da pripadaju pravilima jezika L t ) i prema tome je ne-Sjj izvediv iz ne-S 0 i S&. Budui da S K nije prevediv u L 0 ili L'0, situacija je ovdje razliita od one u (ii). Istina je da, za termin ,M' koji se javlja u C-pravilima, postoje reenice S M i S 0 takve da se S 0 moe izvesti jedino iz S M bez potrebe za drugom premisom S K ; a odatle je ne- SM, izvedivo iz ne-S 0 , tako da je situacija slina onoj u (ii). Meutim, to vai samo za reenice vrlo posebne vrste. Veina reenica samo o M, ak i ako je ,M' termin koji se javlja u C-pravilu, takve su da nijedno C-pravilo nije direktno primjenljivo, i prema tome je izvoenje neke opaajne reenice mnogo indirektnije i zahtijeva dodatne premise u LT, kao S K . Razmotrimo, na primjer, termin masa", koji je jedan od fizikalnih termina najue povezanih s opaajnim terminima. Mogu postojati C-pravila za masu" (vidi primjer u odjeljku V). Ali nijedno C-pravilo nije direktno primjenljivo na reenicu S M koja pripisuje odreenu vrijednost mase danom tijelu, ako je vrijednost ili tako mala da tijelo nije direktno opaljivo ili tako velika da promatra ne moe baratati tim tijelom. (U odjeljku V sam spomenuo mogunost probabilistikih C-pravila. Ako sva C-pravila imaju tu formu, onda se nijedna teorijska reenica ne moe deducirati iz reenica u L0 ili L'0. Tako u jeziku te vrste razlika izmeu istih dispozicijskih termina i teorijskih termina postaje jo upadljivija.) 190

Vidjeli smo da su isti dispozicijski termini i teorijski termini potpuno razliiti po njihovim logikim i metodolokim karakteristikama. Kojoj od ove dvije vrste pripadaju nauni termini? Za termine teorijske fizike oba su shvaanja zastupljena meu vodeim fiziarima. Bridgman ih interpretira na takav nain da ispunjavaju zahtjev operacionalizma i tako su u biti dispozicije. S druge strane, Henry Margenau naglaava vanost metode uvoenja tih termina pomou postulata i povezivanja samo odreenih iskaza koji ih ukljuuju s iskazima o opaljivim entitetima; u tom shvaanju oni su teorijski termini. ini mi se da se interpretacija naunih termina kao istih dispozicija ne moe lako pomiriti s odreenim uobiajenim nainima njihove upotrebe. Prema (ii), negativni rezultat provjere za dispoziciju mora se uzeti kao konkluzivan dokaz da dispozicija nije prisutna. Ali znanstvenik e, kada se suoi s negativnim rezultatom provjere odreenog pojma, esto jo uvijek tvrditi da on vai, ukoliko ima dovoljno pozitivnog svjedoanstva da prevagne nad jednim negativnim rezultatom. Na primjer, neka I 0 bude svojstvo ice koja u trenutku t 0 ne provodi elektrinu struju jau od 0.1 ampera. Ima mnogo postupaka provjere za to svojstvo, a meu njima je jedan kod kojeg se provjeravajui uvjet S sastoji u prinoenju magnetne igle u blizinu ice, a karakteristian rezultat R je injenica da magnetna igla nije odstupila od svog normalnog pravca vie od odreenog iznosa. Uzmimo da promatra na osnovu eksperimentalnog sklopa pretpostavlja da I 0 vai, na primjer, zato to on ne vidi nijedan od obinih izvora struje a postigao je, osim toga, pozitivne rezultate nekim drugim provjerama za I 0 (ili za neko fizikalno ekvivalentno svojstvo). Tada se moe desiti da on ne odustane od pretpostavke o I0 ak i ako gore spomenuta provjera sa S i R dovede do negativnog rezultata, tj. do jakog odstupanja igle. On moe tvrditi I jer je mogue da je negativni rezultat nastupio uslijed nekog nezapaenog faktora koji remeti situaciju; na primjer, odstupanje igle moe biti uzrokovano skrivenim magnetom a ne strujom u ici. injenica da znanstvenik jo uvijek uzima za istinu I 0 usprkos negativnom rezultatu, naime, S i ne-f. pokazuje da on ne uzima 1 kao istu dispoziciju DSK karakteriziran u sa ? i R, jer, prema (ii), ta dispozicija je logiki inkompatibilna s tim negativnim rezultatom. Znanstvenik e ukazati na to da postupak provjere za I 0 utemeljen na S i R ne bi trebalo smatrati apsolutno pouzdanim, ve samo s podrazumijevanjem ukoliko- nema faktora koji remete situaciju" ili pod uvjetom da je okolina u n-ormalnom stanju". Openito, eksplicitno ili 191

implicitno ukljuivanje takve jedne reenice koja doputa izlaz u opisu postupka provjere za pojam M pomou uvjeta S i rezultata R pokazuje da M nije ista dispozicija DSr. Takoer, naziv operacionalna definicija" za opis postupka provjere u ovom sluaju nije primjeren; pravilo za primjenu nekog termina koje doputa mogue izuzetke ne bi trebalo nazivati definicijom", jer ono oigledno nije potpuna specifikacija znaenja tog termina. S druge strane, ako je dotini termin, na primjer, ,I 0 ' teorijski termin, onda opis postupka provjere koji ukljuuje S i R moe bez tekoa doputati iznimke u sluaju neuobiajenih faktora koji remete situaciju. Na primjer, moe biti mogue iz postulata T, C-pravila i injenikih premisa o uobiajenim okolnostima u laboratoriju izvesti zakljuak da, ako nema jake struje, nee biti jakog odstupanja igle, osim u sluaju neuobiajenih okolnosti poput magnetskog polja iz drugog izvora, jakog strujanja zraka ili neeg slinog. Tako, ako je znanstvenik odluio da upotrebljava odreeni termin ,M' na takav nain, da za odreene reenice o M, bilo kakvi mogui opaajni rezultati nikada ne mogu biti apsolutno konkluzivno svjedoanstvo ve u najboljem sluaju svjedoanstvo koje daje visoku vjerojatnost, onda odgovarajue mjesto za ,M' u dvojezikom sistemu kao to je na sistem Lq-Lt jest u Lt prije nego li u Lq ili L'o XI Psiholoki pojmovi

Metoda rekonstrukcije jezika nauke pomou dvojne sheme koja se sastoji od opaajnog jezika Lo i teorijskog jezika L T i razlika izmeu istih dispozicija i teorijskih pojmova bila je do sada u ovom lanku ilustrirana uglavnom primjerima uzetim iz fizike. U historijskom razvoju znanosti fizika je zaista bila ono polje u kojem je prvi puta bila sistematski upotrebljavana metoda uvoenja termina pomou postulata bez potpune interpretacije. Poetna faza tog razvoja moe se moda vidjeti u klasinoj mehanici osamnaestog stoljea; njezina je narav postala jasnije uoljiva u devetnaestom stoljeu, osobito u Faraday-Maxwellovoj teoriji elektromagnetskog polja i kinetikoj teoriji plinova. Najvea i najplodnija primjena je naena u teoriji relativnosti i u kvantnoj teoriji. Danas vidimo poetke slinog razvoja u drugim podrujima znanosti i ne moe biti nikakve sumnje da e tu takoer opsenija upotreba te metode dovesti vremenom do teorija s mnogo veim mogunostima za objanjenje i predvianje od 192

onih teorija koje se strogo dre opaljivih entiteta. I u psihologiji, ovih posljednjih desetljea, upotrebljavano je sve vie i vie pojmova koji pokazuju bitna obiljeja teorijskih pojmova. Klice tog razvoja mogu se katkada nai u mnogo ranijim periodima i ak, ini mi se, u nekim prednaunim pojmovima svakidanjeg jezika, kako na podruju fizike tako i na polju psihologije. U psihologiji jo vie nego u fizici bila su nuna i korisna upozorenja od strane empirista i operacionalista protiv odreenih pojmova, za koje nisu dana dovoljno jasna pravila upotrebe. S druge strane, vjerojatno zbog suvie uskih ogranienja ranijih principa empirizma i operacionalizma, neki psiholozi postali su pretjerano oprezni u formiranju novih pojmova. Drugi, iji metodoloki superego sreom nije bio dovoljno jak da ih ograniava, usudili su se prekoraiti prihvaene granice ali su se pri tom nelagodno osjeali. Neki od mojih prijatelja psihologa misle da smo mi empiristi odgovorni za suvie uska ogranienja koja su psiholozi primjenjivali. Moda oni precjenjuju utjecaj koji filozofi openito imaju na znanstvenike; ali moda bismo se mi trebali proglasiti krivima u nekoj mjeri. Tim prije bismo sada trebali isticati promijenjeno shvaanje koje prua mnogo vie slobode aktivnom znanstveniku u izboru njegovih pojmovnih orua. Na nain slian filozofskim tendencijama empirizma i operacionalizma, psiholoki pokret biheviorizma imao je, s jedne strane, vrlo zdrav utjecaj zbog svog naglaska na promatranju ponaanja kao intersubjektivne i pouzdane osnove za psiholoka istraivanja, dck je, s druge strane, nametao suvie uska ogranienja. Prvo, njegovo potpuno odbacivanje introspekcije bilo je neopravdano. Iako su mnogi od navodnih rezultata introspekcije bili zaista problematini, svijest osobe o njezinom vlastitom stanju zamiljanja, osjeanja itd. mora biti priznata kao vrsta opaanja, u principu ne razliita od vanjskog opaanja, i, prema tome, kao legitiman izvor spoznaje, premda ogranien svojom subjektivnom naravi. Drugo, biheviorizam u kombinaciji sa spomenutim filozofskim tendencijama esto je vodio zahtjevu da svi psiholoki pojmovi moraju biti definirani pomou ponaanja ili pomou dispozicija za ponaanje. Psiholoki pojam pripisan osobi X od strane istraivaa Y bilo kao trenutno stanje ili proces, bilo kao trajna crta ili sposobnost, bio je po tome interpretiran kao ista dispozicija D^r takva da je S proces koji djeluje na osjetilni organ osobe X, ali koji je opaljiv i za Y, a R je specificirana vrsta ponaanja, isto tako opaljiva za Y. U suprotnosti s ovim, interpretacija nekog psiholokog pojma kao teorijskog pojma, iako moe 1 3 193

preuzeti isti bihevioristiki postupak provjeravanja zasnovan na S i R, ne identificira pojam (stanje ili crtu) s istom dispozicijom DSR. Odluujua razlika je ova: na osnovu teorijske interpretacije, rezultat ovog ili bilo kojeg drugog provjeravanja ili, openito, bilo kojih opaanja, vanjskih ili unutranjih, ne smatra se konkluzivnim svjedoanstvom za dotino stanje; on je prihvaen samo kao probabilistiko svjedoanstvo, dakle u najboljem sluaju kao pouzdani pokazatelj, tj. pokazatelj koji daje visoku vjerojatnost za to stanje. U analogiji s onim to sam rekao u prethodnom odjeljku o fizikalnim terminima, elim ovdje istaknuti u vezi s psiholokim terminima da se njihovoj interpretaciji kao istih dispozicijskih termina samoj po sebi nema to prigovoriti. Pitanje je samo da li se ta interpretacija slae s nainom na koji psiholog namjerava upotrebljavati taj termin i da li je ona najkorisnija za svrhu psiholoke teorije u cijelosti, koja se po svemu sastoji u objanjavanju i predvianju ljudskog ponaanja. Pretpostavimo da psiholog Y izjavljuje da on shvaa termin kvocijent inteligencije vii od 130" u smislu iste dispozicije DSR da se reagira na odreenu vrstu provjere S reakcijom odreene vrste R, gdje su S i R specificirani pomou javnog ponaanja. On je slobodan da izabere tu interpretaciju pod uvjetom da je u njoj konzistentan i da eli prihvatiti njene implikacije. Uzmimo da on pretpostavlja na osnovu opsenog prijanjeg svjedoanstva da (sada) osoba X ima kvocijent inteligencije vii od 130. Onda je on, zbog svoje interpretacije, prisiljen da odustane od svoje pretpostavke ako je danas rezultat provjere negativan, tj. ako reakcija osobe X na provjeru S nije odreene vrste R. (To slijedi iz (ii) u odjeljku X.) On ak ne moe ni ponovno prihvatiti pretpostavku kasnije kada ustanovi da je za vrijeme provjere X bio u vrlo depresivnom raspoloenju, koje, meutim, on nije niti priznao kada je bio upitan niti pokazao svojim ponaanjem u vrijeme provjere. Ne moe li psiholog izbjei tu neugodnu konzekvencu tako da kae da je X-ovo kasnije priznavanje njegovog depresivnog stanja pokazalo da uvjet S stvarno nije bio ispunjen? Ne tako lako. Moralo bi postojati neko pravilo kao dio specifikacije za S koje bi mu omoguilo da napravi iznimku. Razmotrimo tri mogunosti za pravilo. 1. Neka pravilo naprosto kae da, u trenutku prvoj ere t, prvo ne smije postojati nikakav opaljiv znak poremeenog emocionalnog stanja u trenutku i 0 i drugo, mora postojati negativni odgovor na pitanje o takvom stanju. Ovdje je uvjet S stvarno bio ispunjen i tako psiholog nema izlaza.

194

2. Neka pravilo doda, osim toga, da takoer ni u jednom kasnijem trenutku ne smije biti znaka koji ukazuje na poremeaj u trenutku t0. U tom sluaju, S zaista nije bio ispunjen. Ali postupak provjere koji sadri takvo pravilo bio bi praktiki beskoristan, jer se nikada ne bi mogao dovriti prije smrti osobe. 3. Konano, neka se pravilo ne odnosi na znakove u ponaanju ve samo na emocionalno stanje. Ovdje postupak provjere nije strogo bihevioristiki postupak; I 0 nije definiran kao dispozicija za ponaanje. Ako se, s druge strane, kvocijent inteligencije vii od 130" uzme kao teorijski termin, situacija je potpuno drugaija. Jo uvijek se moe prihvatiti isti postupak provjere sa S i R. Ali njegova specifikacija se vie ne smatra operacionalnom definicijom tog termina. Ne moe biti definicije tog termina na temelju javnog ponaanja. Mogu postojati razliiti postupci provjere za isti pojam. Ali nijedan rezultat neke pojedinane provjere ni bilo kojeg broja provjera nije nikada apsolutno konkluzivan, iako oni mogu, pod povoljnim okolnostima, dati visoku vjerojatnost. Bilo koji iskaz koji dotini termin pripisuje osobi na osnovu danog rezultata provjere moe kasnije biti ispravljen obzirom na novo svjedoanstvo, ak i ako nema sumnje da su pravila provjere S bila zadovoljena i da je reakcija R proizvedena. Ako psiholog prihvaa tu ne-konkluzivnu, probabilistiku narav provjere, kao to bi, pretpostavljam, svi uinili, onda pojam koji je predmet provjere ne moe biti ista dispozicija i najbolje ga je rekonstruirati kao teorijski pojam. Mislim da bi, ak i na prednaunoj razini, mnogi ljudi svoje psiholoke sudove o drugim ljudima smatrali u naelu uvijek izloenima ispravljanju s obzirom na kasnija opaanja njihovog ponaanja. U onoj mjeri u kojoj je netko voljan promijeniti svoje sudove na taj nain, njegova upotreba psiholokih termina mogla bi se smatrati poetkom razvoja koji konano vodi do teorijskih termina. Usput reeno, bilo bi zanimljivo provesti empirijsko istraivanje stupnja krutosti i fleksibilnosti koji pokazuju ne-psiholozi (ukljuujui filozofe) u stvaranju i mijenjanju psiholokih iskaza o drugim ljudima i o samima sebi. To bi pruilo jasniji uvid u prirodu njihovih pojmova od bilo kakvih odgovora na direktna pitanja o tim pojmovima. Razlika izmeu posredujuih varijabli i teorijskih konstrukcija, esto raspravljana od pojavljivanja lanka MacCorquodalea i Meehla, izgleda zapravo jednaka ili blisko srodna naoj razlici izmeu istih dispozicija i teorijskih termina.
J 3 * 1 9 5

Teorijska konstrukcija" znai zacijelo isto to i ovdje teorijski termin", naime, termin koji se ne moe eksplicitno definirati ak i u nekom proirenom opaaj nom jeziku, nego je uveden postulatima i nije potpuno interpretiran. Za posredujue varijable se kae da slue naprosto za to da se prikladnije formuliraju empirijski zakoni i da su takve da se uvijek mogu eliminirati. Dakle, izgleda da bi se one mogle definirati u jeziku slinom naem proirenom opaajnom jeziku L' 0 ali koji sadri i kvantitativne termine; tako one izgledaju bitno sline istim dispozicijama. Meu empiristima osobito je Feigl bio onaj koji je rano uvidio i neprestano naglaavao vanost teorijskih zakona (koje je nazvao egzistencijalnim hipotezama"; vidi njegov rad [8]). I on je pokazao napose da u sadanjoj fazi psihologije upotreba teorijskih pojmova i zakona sainjava jedan od najvanijih metodolokih problema i zadataka. Dao je vane doprinose razjanjenju tog problema, osobito u svom lanku [10]; tamo ukazuje na blisku analogiju s ranijim razvojem fizike. Psiholoke teorije s teorijskim terminima e se bez sumnje dalje razvijati, vjerojatno u mnogo veoj mjeri nego dosada. Postoje dobri razlozi da se oekuje da e se razvoj te vrste pokazati vrlo plodnim, dok su bez njega mogui oblici izgradnje teorije suvie ogranieni da bi pruili dobru priliku za bitan napredak. To ne implicira da se takozvani molarni" pristup pomou opaljivog ponaanja mora odbaciti; naprotiv, taj pristup e uvijek biti sutinski dio psiholokog istraivanja. Ono to je pogreno je samo princip koji zahtijeva ograniavanje psiholoke metode na taj pristup. Molarni pristup u psihologiji ima ulogu slinu ulozi makrofizike i u historijskom razvoju i u sadanjem istraivanju. U svim podrujima prouavanje makro-dagaaja je prirodan pristup u poetku; on vodi do prvih objanjenja injenica pomou otkria openitih pravilnosti meu opaljivim svojstvima (empirijski zakoni"); i ono ostaje uvijek neophodno kao izvor potvrdujueg svjedoanstva za teorije. U fizici je veliki napredak uinjen samo izgradnjom teorija koje se odnose na neopaljive dogaaje i mikro-entitete (atome, elektrone itd.). Tada je postalo mogue formulirati relativno mali broj fundamentalnih zakona kao postulate iz kojih su se mnogi empirijski zakoni, kako oni ve poznati tako i oni novi, mogli izvoditi pomou prikladno izgraenih pravila korespondencije. U psihologiji su analogni razvoji poeli sa dva razliita polazita. Jedan razvoj je zapoeo s introspektivnim pristupom. On se razvijao od introspektivno opaenih dogaaja (osjeaja, percepcija, predodbi, uvjerenja, pamenja itd.) do

196

nesvjesnih, tj. introspektivno neopaljivih dogaaja. Oni su prvo shvaeni kao analogni opaljivim dogaajima, npr. nesvjesni osjeaji, uvjerenja itd. Kasnije su takoer uvedene nove vrste entiteta, npr. porivi, kompleksi, id, ego i slino; meutim, zakoni koji ukljuuju te entitete su do sada samo iskazani u kvalitativnom obliku, to ograniava njihovu objanjavalaku a jo vie predvialaku mo. Drugi razvoj je zapoeo s molarnim bihevioristikim pristupom. Poeo je s prouavanjem opaljivih dogaaja u ponaanju, a zatim napredovao do dispozicija, tendencija, sposobnosti, mogunosti za te dogaaje, i dalje do apstraktnijih entiteta. Ovdje je dostignut stupanj prvih kvantitativnih zakona. Oba ova pristupa u psihologiji e vjerojatno kasnije konvergrati prema teorijama centralnog nervnog sistema formuliranima u fiziolokoj terminologiji. U toj fiziolokoj fazi psihologije, koja je ve zapoela, sve izraeniju ulogu e dobivati kvantitativni pojmovi i zakoni koji se odnose na mikro-stanja opisana pomou stanica, molekula, atoma, polja itd. I konano, mikro-fiziologija moe biti zasnovana na mikro-fizici. Ta mogunost da se konano cjelokupna znanost, ukljuujui psihologiju, izgradi na temelju fizike, tako da se svi teorijski termini mogu definirati pomou pojmova fizike a da se svi zakoni mogu izvesti iz zakona fizike, tvrdi se u tezi fizikalizma (u njegovom jakom smislu). (Moja novija shvaanja o pitanju fizikalizma nisu jo prikazana u mojim radovima. Feigl [11] ih objanjava, opisuje historijski razvoj fizikalizma u naem pokretu, i prua iluminativnu raspravu o tezama fizikalizma i argumentima za njih.) Daleko vei dio razvoja psihologije koji je upravo iznesen danas je, naravno, samo program za budunost. Miljenja u velikoj mjeri variraju u pogledu vjerojatnosti i ak mogunosti takvog razvoja; a mnogi e se osobito suprotstaviti, s naunim ili metafizikim argumentima, mogunosti posljednjeg koraka, tvrenju fizikalizma. Moj osobni utisak, obzirom na napredak uinjen u posljednjim desetljeima u psihologiji, fiziologiji, kemiji sloenih organskih molekula, i u odreenim dijelovima fizike, osobito teoriji elektronskih raunala, jest da cjelokupan razvoj psihologije od molarne faze preko teorijske, fizioloke i mikro-fizioloke faze do konanog utemeljenja u mikro-fizici izgleda danas mnogo vjerojatniji i mnogo manje vremenski udaljen nego to se to inilo ak i prije trideset godina.

197

LITERATURA 1. Bridgman, P. W. The Logic of Modern Physics, New York, Macmillan, 1972. 2. Bridgman, P. W. The Nature of Physical Theory, Princeton, Princeton University Press, 1936. 3. Bridgman, P. W. Operational Analysis", Philosophy of Science, 5, 1938, str. 114131. 4. Bridgman, P. W. The Nature of Some of Our Physical Concepts", British Journal for the Philosophy of Science, t, 1951 (veljaa), str. 257272: 2, 1951 (svibanj), str. 2544; 2, 1951 (kolovoz), str. 142160. 5. Carnap, Rudolf. ,,Testability and Meaning", Philosophy of Science, 3, 1936, str. 420468; 4, 1937, str. 140. 6. Carnap, Rudolf. Foundations of Logic and Mathematics, u International Encyclopedia of Unified Science, vol. I, No. 3, Chicago, University of Chicago Press, 1939. 7. Feigl, Herbert. Operationism and Scientific Method", Psychological Revieiv, 52, 1945, str. 250259. 8. Feigl, Herbert. ,,Existential Hvpotheses: Realistic Vs. Phenomenalistic Interpretations". Philosophy of Science, 17, 1950, str. 3562. 9. Feigl, Herbert. ,,Confirmability and Confirmation", Revue internationale de philosophie, 5, 1951, str. 268279. 10. Feigl, Herbert. Principles and Problems of Theory Construction in Psychology", u Current Trends in Psychological Theory, uredio W. Dennis, Pittsburgh, University of Pittsburgh Press, 1951. str. 179213. 11. Feigl, Herbert. ,,Physicalism, Unity of Science, and the Foundations of Psychology", u The Philosophy of Rudolf Carnap, uredio P. A. Schilpp, La Salle 111., Open Court, 1963. 12. Feigl, H., i M. Brodbeck (urednici), Readings in the Philosophy of Science, New York, AppletonCenturyCrofts, 1953. 13. Feigl, H., i W. Sellars (urednici), Readings in Philosophical Analysis, New York, AppletonCenturvCrofts, 1949. 14. Hempel, C. G., Problems and Changes in the Empiricist Criterion of Meaning", Revue internationale de philosophie, 4, 1950, str. 4163. 15. Hempel, C. G. The Concept of Cognitive Significance: A Reconsideration", Proceedings of the American Academy of Arts and Sciences, 80, 1951, str. 6177.

198

16. Hempel, C. G. Fundamentals of Concept Formation in the Empirical Sciences, u International Encyclopedia of Unified Science, vol. II, No. 7. Chicago, University of Chicago Press, 1952. 17. Hempel, C. G. ,,A Logical Appraisal of Operationism", Scientific Monthly, 79, 1954, str. 215220. 18. Hempel, C. G. Implications of Carnap's Work for the Philosophy of Science", u The Philosophy of Rudolf Carnap, uredio P. A. Schilpp, La Salle 111., Open Court, 1963. 19. MacCorquodale, Kenneth i P. E. Meehl. On a Distinotion Between Hypothetical Constructs and Intervening Variables", Psychological Review, 55, 1948, str. 95107. 20. Margenau, Henry. The Nature of Physical Reality, New York, McGraw-Hill, 1950. 21. Schilpp, P. A. (urednik), The Philosophy of Rudolf Carnap, La Salle 111., Open Court, 1963. 22. Schlick, Moritz. Meaning and Verification", Phllosophical Review, 45, 1936, str. 339369.

199

Carl G. Hempel

O STANDARDNOJ KONCEPCIJI" ZNANSTVENIH TEORIJA

1.

Teorije:

preliminarna

karakterizacija

Postoji openita suglasnost da su teorije klju za znanstveno razumijevanje empirijskih fenomena: tvrditi da postoji znanstveno razumijevanje odreene vrste fenomena svodi se na isto kao da se kae da znanost moe pruiti njezino zadovoljavajue teorijsko objanjenje 1 . Teorije se normalno konstruiraju tek poto je prethodno istraivanje na danom podruju dalo kao rezultat korpus znanja koji ukljuuje empirijske generalizacije ili pretpostavljene zakone koji se odnose na prouavane fenomene. Teorija tada tei pribavljanju dubljeg razumijevanja tako to se ti fenomeni konstruiraju kao manifestacije odreenih dubljih procesa kojima upravljaju zakoni koji objanjavaju prethodno prouavane pravilnosti i koji u pravilu dovode do korekcija i poboljanja pretpostavljenih zakona pomou kojih su te pravilnosti prethodno bile okarakterizirane. Prima jade moe se stoga misliti da formuliranje teorije zahtijeva iskaze dviju vrsta; nazovimo ih skraeno unutranjim principima i veznim principima. Unutranji principi slue karakteriziranju teorijskog okvira ili teorijskog scenarija": oni specificiraju bazine entitete i procese koje postulira teorija kao i teorijske zakone za koje se pretpostavlja da njima upravljaju. S druge strane, vezni principi ukazuju na koji je nain scenarij povezan s prethodno razmatranim fenomenima ijem je objanjavanju teorija namijenjena. Ta se opa koncepcija, mislim, podjednako odnosi na ona dva tipa teorija to
1 Ovaj ogled dalje razvija i u nekim aspektima modificira neke ideje izloene u ranijem lanku On the Structure of Scientific Theories", objavljenom u The Isenberg Memorial Lecture Series, 196566 (East Lansing: Michigan State University Press, 1969), str. 1138. Zahvalan sam Michigan State University Press za doputenje da neke odlomke iz tog ogleda ukljuim u ovaj.

200

ih Nagel, slijedei Rankinea, lui u svojoj temeljitoj raspravi 0 tom predmetu 2 , naime, apstraktivne" teorije kakva je newtonovska teorija gravitacije i hipotetske" teorije kakva je kinetika teorija topline ili valna i korpuskularna teorija svjetlosti. Ako su I i B skupovi unutranjih i veznih principa kojima je karakterizirana teorija T, tada se T moe prikazati kao ureeni par tip skupova: (la) T = (I,B). Ili alternativno i s veom intuitivnom privlanou, T se moe konstruirati kao skup logikih konzekvenci zbroja dvaju skupova: (lb) T = c(IUB). Formulacija unutranjih principa tipino e se posluiti teorijskim rjenikom VT, tj. skupom termina koji nisu bili upotrijebljeni u ranijim opisima i generalizacijama o empirijskim fenomenima koje T treba da objasni, nego su bili posebno uvedeni da karakteriziraju teorijski scenarij i njegove zakone. Vezni principi oigledno e sadravati i termine iz V T 1 one iz rjenika upotrijebljena pri formuliranju prvotnih opisa i generalizacija o fenomenima koje teorija treba da objasni. Taj e rjenik tako biti na raspolaganju i shvaen prije uvoenja teorije a njegovom e upotrebom upravljati principi koji su, bar u poetku, nezavisni o teoriji. Nazovimo ga pred-teorijskim ili prethodnim rjenikom VA, u odnosu na teoriju o kojoj se radi. esto se smatralo da su razmatrani fenomeni za koje teorija treba da dade objanjenje opisani, ili barem opisivi, pomou jednog opaajnog rjenika, tj. skupa termina koji oznaavaju odreene pojedinanosti ili ope atribute koji su pod odgovarajuim uvjetima dostupni direktnu promatranju" ljudskih promatraa. Ali bilo je ustanovljeno da je ta koncepcija neadekvatna u nekoliko vanih toaka 3 .
2 E. Nagel, The Structure of Science, New York, Harcourt, Brace and World, 1361, str. 125129. 3 Vidi daljnju diskusiju o tom predmetu u kojoj su takoer navedene dodatne upute na literaturu: H. Putnam, .,What Tbeories Are Not", u Logic, Methodology and Philasophp of Scrence uredili E. Nagel, P. Suppes, A. Tarski, Stanford, Calif., Stanford Universitv Press, 1962, str. 240251; primjedbe R. JeEfrevja ci tom ogledu u Journal of Philasophy, 61, 1904. str. 8084; G, Maxwell, The Ontotogical Status of Theoretical Entities", u Minnesota Stndies in the Philcsophy of Science, uredili H. Feigl i G. Maxwell, vol. III, Minneapolis, University of Minnesota Press, 1952, str. 323; P. Achlnstem, Cancepis of Science, Baltimore, Johns Hopkins Press, 1968, glava 5,

201

Predloena distinkcija izmeu teorijskog i prethodnog rjenika nije ovisna ni o kojoj takvoj pretpostavci. Termini prethodnog rjenika ne moraju, a zapravo i ne smiju, biti openito shvaeni kao opaajni u upravo nagovijetenu uskom smislu, jer e prethodni rjenik dane teorije esto sadravati termine koji su prvotno bili uvedeni u kontekstu neke ranije teorije i koji nisu opaajni u uskom intuitivnom smislu. Pogledajmo neke primjere. U klasinoj kinetikoj teoriji plinova unutranji su principi pretpostavke o molekulama plina; oni se odnose na njihovu veliinu, njihovu masu, njihov velik broj, a takoer ukljuuju razliite zakone djelomino preuzete iz klasine mehanike, djelomino statistike po svojoj prirodi, a koji se tiu kretanja i sudara molekula i rezultirajuih promjena njihovih impulsa i energija. Vezni principi ukljuuju iskaze poput onoga da je temperatura plina proporcionalna srednjoj kinetikoj energiji njegovih molekula i da je brzina kojom se razliiti plinovi ire kroz zidove neke posude proporcionalna broju molekula plinova o kojima se radi i njihovim prosjenim brzinama. Pomou takvih veznih principa odreene mikrokarakteristike plina koje pripadaju scenariju kinetike teorije povezuju se s makroskopskim osobinama kao to su temperatura, tlak i brzina difuzije; one se mogu opisati i generalizacije koje se na njih odnose mogu se formulirati pomou jednog prethodno dostupnog rjenika, naime, onoga klasine termodinamike. A neke od osobina o kojima se radi s pravom bi se mogle smatrati prilino izravno opaljivima ili mjerljivima. Uzmimo, s druge strane, teorijsko objanjenje to ga je Bohrova rana teorija o vodikovu atomu pribavila za neke prethodno ustanovljene empirijske zakone poput ovih: svjetlost to je odailje uareni plin vodika ograniena je na odreene karakteristine diskretne valne duine koje odgovaraju skupu razliitih linija u emisionom spektru vodika; te valne duine odgovaraju odreenim opim matematikim formulama od kojih je prva i najglasovitija Balmerova n2 \ = b . n2 4 Ovdje je b numerika konstanta; i kad n dobiva vrijednosti 3, 4, 5, . . . , formula kao rezultat daje valne duine linija koje sainjavaju tzv. Balmerovu seriju u spektru vodika. Pogledajmo sada ukratko unutranje principe i vezne principe teorije kojom je Bohr objasnio te i druge empirijske zakone koji se tiu vodikova spektra.
202

Unutranji -principi formuliraju Bohrovu koncepciju da se atom vodika sastoji od jezgre oko koje krui elektron u jednoj ili drugoj od skupa diskretnih orbita s radiusima r 1; r2, r3, ..., gdje je rj proporcionalno s i2; da elektron, kad je u svojoj i-toj orbiti, ima energiju Ej karakteristinu za tu orbitu i proporcionalnu s (1/rj); da elektron moe skoiti iz ue orbite u iru ili obrnuto i da on u tom procesu apsorbira ili emitira koliinu energije koja je jednaka apsolutnoj razlici izmeu energija povezanih s tim orbitama. Vezni principi, koji povezuju ta zbivanja s optikim fenomenima koje treba objasniti, ukljuuju iskaze poput ovih: (a) svjetlost koju odaje uareni vodikov plin rezultat je emitiranja energije od strane onih atoma iji elektroni ba preskakuju iz vanjskih orbita u unutarnje; (b) energija osloboena skokom elektrona iz i-te orbite u j-tu (i > j) odaje se u obliku monokromatskih elektromagnetskih valova valne duine X = (h c)/(Ei Ej), gdje je h Planckova konstanta a c brzina svjetlosti. Kao to treba oekivati, ti vezni principi sadre, s jedne strane, odreene teorijske termine kao to su elektronska orbita" i skok elektrona" koji su posebno uvedeni da opiu teorijski scenarij; s druge strane, oni takoer sadre odreene prethodno dostupne termine kao to su plin vodika", spektar", valna duina svjetlosti", brzina svjetlosti" i energija". A jasno je da bar neki od termina na primjer valna duina svjetlosti" i plin vodika" nisu opaajni termini u ranije spomenutu intuitivnom smislu. Pa ipak, ti su termini prethodno shvaeni u gore oznaenu smislu; jer kad je Bohr iznio svoju teoriju vodikova atoma, principi za njihovu upotrebu, ukljuivi principe mjerenja optikih valnih duina, ve su bili dostupni; oni su se temeljili na prethodnim teorijama ukljuivi valnu optiku. 2. Tumaenje teorija kao interpretiranih rauna U analitikoj filozofiji znanosti teorije su obino bile karakterizirane na nain prilino razliit od upravo ocrtana; a barem sve donedavna ta je karakterizacija bila tako iroko prihvaena da je se moglo smatrati standardnim" ili prihvaenim" filozofskim tumaenjem znanstvenih teorija 4 . A po
5 Naziv ,prihvaeno gledite' o Theories Are Not," str. 240). Neke tog "tumaenja znanstvenih teorija CampbelL, Piiysics: The Elements,

ulozi teorija" Putnamov je (What karakteristine stadije u evoluciji prikazuju slijedea djela: N. H. Cambridge, Cambridge Uni.versi.ty

203

tom tumaenju teoriju karakteriziraju dva sastavna dijela koji, tavie, imaju neke jasne slinosti s onim to je gore bilo nazvano njezinim unutranjim i njezinim veznim principima. Prvi je sastavni dio aksiomatizirani deduktivni sistem koji se ponekad navodi pod imenom rauna neinterpretiranih formula, pri emu postulati sistema odgovaraju temeljnim principima teorije. Tako se, grubo govorei, o postulatima rauna moe misliti kao o formulama dobivenima aksiomatizacijom unutranjih principa teorije i potom zamjenjivanjem primitivnih teorijskih termina u aksiomima varijablama ili nespecificiranim konstantama. Druga je komponenta skup reenica koji raunu daje empirijski karakter ili primjenjivost tako to interpretira neke od njegovih formula empirijskim terminima naime, terminima rjenika koji slui da se opiu fenomeni koje teorija treba da objasni. Za te reenice, koje su oigledno srodne gore spomenutim veznim principima, tvrdili su Campbell i Ramsey da tvore rjenik" koji teorijske termine stavlja u odnos s pred-teorijskima; 5 drugi pisci su govorili o njima kao o operacionalnim definicijama" ili koordinativnim definicijama" teorijskih termina, kao o pravilima korespondencije" ili o interpretativnim principima". Standardna se koncepcija tada moe shematizirati tako da se teorija prikae kao ureeni par skupova reenica: (2) T = (C, R), gdje je C skup formula rauna a R skup pravila korespondencije. Dok su vezni principi upotrijebljeni u naoj poetnoj karakterizaciji teorije zamiljeni kao podskup klase reenica koje teorija tvrdi, status pravila korespondencije u standardnom tumaenju manje je jasan. Jedno plauzibilno njihovo tumaenje bilo bi da su ona terminoloka pravila koja pripadaju
Press, 1920; pretiskano kao Foundations of Science, New York, Dover, 1957, glava 5; F. P. Ramsey, Theories" 1929, u Ramsey, The Foundations of Mathematics, London, Routledge and Kegan Paul 1931; R. Carnap, Foundations of Logic and Mathematics, Chicago, University of Chicago Press, 1939, osobito odjeljci 2125; R. B. Braithwaite, Scientific Explanation, Cambridge, Cambridge University Press, 1953, glave IIII; R. Carnap, The Methodological Character of Theoretical Concepts", u Minnesota Studies in the Philosophy of Science, uredili H. Feigl i M. Scriven, vol. I, Minneapolis, University of Minnesota Press, 1956, str. 3876; R. Carnap, Philosophical Foundations of Physics, uredio M. Gardner, New York, London, Basic Books, 1966, dio V; Nagel, The Structure of Science, glave 5 i 6. 5 Campbell, Foundations of Science, str. 122; Ramsey, Theories", str. 215.

204

metajeziku teorije a koja definicijom ili openitijom terminolokom konvencijom ustanovljuju istinitost odreenih reenica (u jeziku teorije) koje sadre i teorijske i pred-teorijske termine. Iz tog razloga ne moe se pronai neto to bi bilo neposredno analogno s (lb) kao alternativna shematizacija standardnog gledita. Status pravila korespondencije bit e dalje razmotren u odjeljku 6. Bio bi to zadatak od interesa i za povijest i za filozofiju znanosti da se utvrdi porijeklo standardne koncepcije i da se do u neke pojedinosti ispita njezin razvoj. Takvo bi prouavanje zacijelo moralo uzeti u obzir Reichenbachovu karakterizaciju fizikalne geometrije (tj. teorije geometrijske strukture fizikog prostora) kao apstraktna, neinterpretirana sistema iste" ili matematike geometrije dopunjene skupom koordinativnih definicija za primitivne pojmove 6 i moralo bi razmotriti Poincareova i Einsteinova gledita o geometrijskoj strukturi fizikog prostora. Campbell i neki drugi zastupnici standardne koncepcije uvode i trei sastavni dio teorije Campbell ga naziva analogijom, drugi (meu njima Nagel) nazivaju ga modelom za koji se kae da karakterizira temeljne ideje teorije pomou pojmova s kojima smo prethodno upoznati i kojima upravljaju dobro poznati empirijski zakoni koji imaju isti oblik kao neka od osnovnih naela teorije. Uloga modela u tom smislu bit e razmotrena kasnije; dotada standardna koncepcija bit e shvaana u smislu sheme (2). Ja sam se osobno oslanjao na standardno tumaenje u nekoliko ranijih studija, ali poeo sam ga smatrati neadekvatnim u nekim filozofski vanim aspektima na koje u pokuati ukazati u slijedeim odjeljcima. 3. Uloga aksiomatiziranog rauna u formuliranju teorije

Moje sumnje ne tiu se oigledne injenice da teorije kako ih uenjaci izlau i upotrebljavaju gotovo nikada nisu formulirane u skladu sa standardnom shemom; a niti one potjeu od misli da bi standardna formulacija mogla u najboljem sluaju predstavljati teoriju kao nekako naglo zamrznutu u jednom trenutanom s t a d i j j onoga to je u stvari sistem ideja u neprekidnu razvoju. Ta opaanja ne predstavljaju, mislim, neku konkluzivnu kritiku, jer se za standardno tumaenje nikada nije tvrdilo da prua opisni prikaz toga kako uenjaci
s Ta je ideja izloena veoma eksplicitno -u 8. glavi knjige H, Keichervbacha The Rise of Scientijic Philosophy, Beikeley and Los Angeles, University of California Press, 1951.

205

stvarno formuliraju i upotrebljavaju teorije u neprekidnom procesu znanstvenog istraivanja; ono je prije bilo zamiljeno kao shematska eksplikacija koja bi jasno izloila odreene logike i epistemoloke karakteristike znanstvenih teorija. Ta obrana standardne koncepcije ipak prirodno namee ovo pitanje: koje su logike i epistemoloke karakteristike teorija za koje shema (2) slui da ih izloi i rasvijetli? Razmotrimo redom razliita obiljeja to ih shema pripisuje teoriji zapoinjui s aksiomatiziranim raunom. to da se kae u prilog pretpostavljanja aksiomatizacije? Moglo bi se sasvim plauzibilno tvrditi da je aksiomatsko izlaganje neophodno sredstvo za nedvosmisleno iskazivanje teorije. Jer teorija treba da bude zamiljena tako da tvrdi skup reenica koji je zatvoren pod relacijom logike konzekvence u smislu da on sadri sve logike konzekvence (izrazive u jeziku teorije) bilo kojeg od svojih podskupova. Teoriju e, dakle, initi beskonaan skup reenica. 7 Da bi se nedvosmisleno specificirao beskonaan skup reenica koje se predloenom teorijom eli tvrditi, bit e potrebno pronai opi kriterij koji odreuje za svaku reenicu S da li je teorija tvrdi. Aksiomatizacija prua takav kriterij: teorija tvrdi 5 jedino u sluaju ako je S izvodivo iz specificiranih aksioma ili postulata. Taj kriterij nedvojbeno odreuje lanstvo u intendiranu skupu reenica, ali on nam ne prua opu metodu da doista otkrijemo pripada li dana reenica tom skupu; jer openito nema efektivne procedure odluivanja koja za bilo koju reenicu S utvruje u konanu broju koraka da li je S izvodivo iz aksioma. Ali u svakom sluaju standardno tumaenje pretpostavlja aksiomatizaciju samo za formule neinterpretiranog rauna C a ne za sve reenice koje T tvrdi 8 tako da se predloeni argument ovdje zapravo ne moe primijeniti. Jedna od privlanih strana to ih standardno tumaenje ima za filozofe lei bez sumnje u njegovoj prividnoj sposob7 Na primjer, u mojem ogledu The Theoretician's Dilemma", u Minnesota Studies in the Philosophy of Science, uredili H. Feigl, M. Scriven i G. Maxwell, vol. II Minneapolis University of Minnesota Press, 1958, str. 3798. 8 Zapazite, nasuprot tome, da se u istraivanjima Ramseyja (u Theories") i Craiga, koja se tiu mogunosti izbjegavanja teorijskih termina u korist pred-teorijskih, pretpostavlja aksiomatizacija cjelokupne teorije. Za pomno izlaganje i ocjenu tih istraivanja vidi I. Scheffler, The Anatomy of lnquiry, New York, Knopf, 1963, str. 193222. O Ramseyjevoj metodi vidi takoer Carnap, Philosophical Foundations of Physics, glava 26; I. Scheffler, Reflections on the Ramsey Method", Journal of Philosophy, 65, 1968, str. 269274; i H. Bohnert, In Defense of Ramsey's Elimination Method", Journal of Philosophy, 65, 1968, str. 275281.

206

nosti da ponudi jednostavna rjeenja za filozofske probleme koji se tiu znaenja i referencije teorijskih izraza. Ako karakteristini rjenik jedne teorije predstavlja nove" pojmove ranije neupotrebljavane i izmiljene specijalno da opiu teorijski scenarij, onda se ini razboritim i uistinu filozofski znaajnim ispitivati kako su specificirana njihova znaenja. Jer ako oni ne bi imali jasno odreena znaenja, tada, ini se, ne bi ih imali niti teorijski principi u kojima su oni upotrijebljeni i u tom sluaju ne bi imalo smisla pitati da li su ti principi istiniti ili neistiniti, da li se dogaaji kakve zahtijeva teorijski scenarij stvarno deavaju itd.9. Odgovor za koji se esto uzima da ga standardno tumaenje nudi jest, openito govorei, da znaenja teorijskih termina odreuju dijelom postulati rauna koji im slue kao implicitne definicije" a dijelom pravila korespondencije koja im pribavljaju empirijski sadraj. Ali ta je koncepcija podlona razliitim pitanjima od kojih e neka biti postavljena u nastavku ovog naeg razmatranja. Sto se, pak, tie prednosti aksiomatizacije, ovdje nije potrebno odavati priznanje njezinu golemu znaenju za logiku i matematiku i njihove metateorije. U nekim sluajevima aksiomatska su prouavanja posluila i za rasvjetljavanje filozofskih problema koji se tiu teorija u empirijskim znanostima. Jedan je zanimljiv primjer Reichenbachova aksiomatski orijentirana, premda ne strogo formalizirana analiza baze i strukture teorije relativiteta 10 . Ta analiza, koja je bila poduzeta prije nekih etrdeset godina, tehniki je uoljivo inferiorna novijim aksiomatskim formalizacijama, ali ona je usprkos tome bila filozofski poticajna i iluminativna jer je uznastojala da razjasni u velikoj mjeri, mislim, u Einsteinovu duhu uloge iskustva i konvencije u fizikalnom teoretiziranju o prostoru, vremenu i kretanju i fizikalnu osnovu relativistike teorije prostornih i vremenskih udaljenosti, istovremenosti itd. U temeljnijem smislu Reichenbachova istraivanja bila su zamiljena kao na posebnom case study zasnovana kritika Kan9 Razliiti aspekti tog problema briljivo su prikazani i istraeni u Nagel, The Structure of Science, glava 6, i u Scheffler, The Anatomy of lnquiry, dio II. 10 Vidi H. Reichenbach, A.viomatik er relativistischen RaiimZeit Lehre, Braunschweig, Friedrich Vieweg und Sohn, 1924, i takoer Reichenbachov lanak Uber dle physikalischen Konsequenzen der relativistischen Axiomatik", Zeitschrift fiir Physik, 34, 1925, str. 3248. U tom lanku, na koji mi je ljubazno skrenuo panju profesor A. Grunbaum, Reichenbach izlae glavne ciLjeve svojih akslomatskih nastojanja; na str. 3738. on odbacuje kao irelevantan za svoj poduhvat prigovor Hermanna Weyla da je Reichenbachova aksiomatizacija odviSe komplicirana i nepregledna s isto matematike toke gLedita

207

tova pojma apriorna znanja. Takoer, aksiomatski je pristup igrao vanu ulogu u von Neumannovu dokazivanju 11 da je nemogue nadopuniti formalizam kvantne mehanike uvoenjem skrivenih parametara na nain koji doputa deterministiku teoriju. Neki suvremeni logiari i filozofi znanosti smatraju aksiomatizaciju znanstvenih teorija tako vanom za svrhe i znanosti i filozofije da su utroili mnogo truda i pokazali neobinu domiljatost u stvarnom izgraivanju takvih aksiomatskih formulacija. Neke od tih, kao to su one koje je razvio Kyburg 12 , maleni su i relativno jednostavni fragmenti znanstvenih teorija u logici prvog reda; druge, osobito one koje je izgradio Suppes i njegovi suradnici, bave se bogatijim, kvantitativnim teorijama i formaliziraju ih mnogo monijim aparatom teorije skupova i matematike analize 13 . Ali neke od tvrdnji koje su bile iznesene u prilog aksiomatiziranju znanstvenih teorija po mom su miljenju podlone sumnji. Na primjer, Suppes je tvrdio da je formaliziranje i aksiomatiziranje znanstvenih pojmova i teorija primarna metoda filozofske analize" i da tako pomae razjanjavanju pojmovnih problema i injenju eksplicitnima temeljnih pretpostavki svake znanstvene discipline" te da je formaliziranje povezane porodice pojmova jedan od naina da se na eksplicitan nain iznese na vidjelo njihovo znaenje" 14 . U kojem se smislu za neinterpretiranu aksiomatizaciju moe rei da iznosi na vidjelo znaenja" primitivnih termina? O postulatima jedne formalizirane teorije esto se kae da ine implicitne definicije" primitivnih pojmova, jer zahtijevaju od ovih potonjih da stoje za sve vrste entiteta i odnosa koji zajedniki zadovoljavaju postulate. Ako na aksiomatizaciju treba gledati kao na neki nain definiranja primitivnih pojmova, onda je logiki vie zadovoljavajue sa Suppesom protumaiti aksiomatizaciju kao proizvoenje eksplicitne definicije predikata teorije skupova" vieg reda. U oba sluaja formalizirana se teorija tada shvaa kao ona koja se u biti
11 J. von Neumann, Mathematical Foundations of Quantum Meehanics, Princeton, N. J., Princeton University Press, 1955, glava 4. 12 H. E. Kyburg, Philosophy of Science: A Formal Approach, New York, Macmillan, 1968. 13 Lucidan i bogato ilustriran uvod u tu metodu aksiomatizacije definicijom predikata teorije skupova" dan je u 12. glavi knjige P. Suppes, Introduction to Logic, New York, Van Nostrand, 1957. 14 P. Suppes, The Desirability of Formalization in Science", Journal of Philosophy, 65, 1968, str. 651664; citati sa str. 653. i 654.

208

bavi upravo onim vrstama entiteta i odnosa koje ine postulate istinitima 15 . To tumaenje moe imati neku plauzibilnost za aksiomatizirane isto matematike teorije Hilbert ga je usvojio u vezi sa svojom aksiomatizacijom euklidske geometrije , ali uope nije plauzibilno drati da primitivni termini jedne aksiomatizirane teorije u empirijskoj znanosti moraju biti shvaeni tako da stoje za entitete i atribute za koje su postulati, pa onda i teoremi, istiniti; jer po tom tumaenju istinitost aksiomatizirane teorije bila bi zajamena a priori, bez ikakve potrebe za empirijskim prouavanjem 16 . Ima doista sluajeva u kojima se moe rei da aksiomatizacija veoma znaajno doprinosi analitikom pojanjavanju sistema pojmova. Suppes s pravom spominje Kolmogorovljevu aksiomatizaciju teorije vjerojatnosti kao izrazit primjer 17 . Ali treba zapaziti da Kolmogorovljev formalni sistem doputa tako raznolike interpretacije kao to su Carnapova logika ili induktivna vjerojatnost, Savageova osobna vjerojatnost i empirijsko tumaenje vjerojatnosti pomou graninih relativnih uestalosti. Ovo potonje, koje ima sredinje znaenje u empirijskoj znanosti, prouzroilo je neugodne tekoe filozofskim naporima da se doe do zadovoljavajueg tumaenja. Von Mises, Reichenbach, Popper, Braithwaite i drugi svi su uznastojali da protumae pojam statistike vjerojatnosti ili da specificiraju principe koji upravljaju njegovom znanstvenom upotrebom. Neki od tih principa tiu se istog rauna vjerojatnosti kojim se Kolmogorovljeva aksiomatizacija jedino bavi; drugi i to su oni filozofski uistinu najzamreniji tiu se njegove primjene. A Kolmogorovljeva analiza uope ne dotie drugi dio
15 Za briljivo i iluminativno kritiko razmatranje tumaenja postulata kao Implicitnih definicija za primitivne pojmove vidi glavu II u R. Grandy, On Formalization and Formalistic Philosophies of Mathematics", doktorska disertacija, Princeton University, 1967. Sto se tie ogranienja to ih zahtjev istinitosti za postulate namee dopustivim interpretacijama primitivnih pojmova Grandy primjeuje da to nije samo ogranienje konstanta nego skupa konstanta plus univerzuma govora. Parafraza toga jest: postulati implicitno definiraju, ako ita, konstante plus kvantifikatore" (str. 41 >. 16 Kyburg zato dijeli aksiome jedne teorije na materijalne aksiome" i znaenjske postulate (u smislu Carnapa i Kemenyja) i naglaava da ne moemo [ove] trpati u istu vreu i smatrati ih implicitnom definicijom termina koji se u njoj pojavljuju" (Philosophy of Science, str. 124). Moe se pretpostaviti da samo znaenjski postulati daju implicitne definicije; ali razlikovanje dviju vrsta aksioma trpi od istih tekoa kao razlikovanje izmeu analitikog i sintetikog. 17 Suppes, The Desirability of Formalization in Science", str. 654.

14

209

problema: iznoenje na vidjelo znaenja" termina ,vjerojatnost' u eksplicitnom obliku" 18 . Openito govorei, formalizacija unutranjih principa kao rauna ne baca svjetlo na ono to se po standardnom tumaen j u shvaa kao njegova interpretacija; u najboljem sluaju ona baca svjetlo na dio znanstvene teorije o kojoj je rije. A to se tie tvrdnje da formalizacija ini eksplicitnima osnovne pretpostavke znanstvene discipline o kojoj se radi, treba imati na umu da je aksiomatizacija u osnovi sredstvo izlaganja koje utvruje skup reenica i izlae njihove logike odnose, ali ne i njihove epistemike zasnovanosti i veze. Jedna znanstvena teorija doputa mnogo raznih aksiomatizacija i zato se postulati, odabrani za jednu posebnu potrebu, ne moraju podudarati s onim to bi se u nekom hitnijem smislu moglo smatrati temeljnim pretpostavkama teorije; a nije potrebno niti da termini odabrani kao primitivni pojmovi u danoj aksiomatizaciji predstavljaju ono to bi iz epistemolokih ili drugih razloga moglo vrijediti kao bazini pojmovi teorije; a nije niti potrebno da se formalne definicije drugih teorijskih termina, dobivene pomou odabranih primitivnih pojmova, podudaraju s iskazima koji bi u znanosti bili smatrani po definiciji istinitima i zato analitikima. U aksiomatizaciji newtonovske mehanike drugome zakonu kretanja moe se dati status definicije, postulata ili teorema, kako se kome svia; ali uloga koja mu se tako pridaje unutar aksiomatskog sistema ne pokazuje da li on u svojoj znanstvenoj upotrebi funkcionira kao istina po definiciji, kao bazini teorijski zakon ili kao izvedeni (ako se doista moe rei da ima ba samo jednu od tih funkcija). Stoga, koje god da se filozofsko razjanjavanje dade postii time to se teorija prikae u aksiomatiziranu obliku, ono e proizai jedino iz aksiomatizacije neke posebne i primjerene vrste, a ne iz naprosto bilo koje aksiomatizacije niti ak iz jedne formalno osobito ekonomine i elegantne.
18 Suppes sam priznaje da je tekoa s Kolmogorovljevom karakterizacijom isto u smislu teorije skupova u tome to pojam vjerojatnosti nije dovoljno kategorian" (ibid.) i naglaava da je interpretacija jedne formalizirane teorije logiki mnogo kompleksnija nego to bi sugerirao govor o pravilima korespondencije u standardnom nacrtu znanstvenih teorija" (P. Suppes, ,,What Is a Scientific Theory?" u S. Morgenbesser (urednik), Philosophy of Science Today, New York and London, Basic Books, 1967, str. 5567).

210

4.

Uloga

pred-teorijskih

pojmova

unutranjim

principima

Cini mi se, tovie, da u standardnom tumaenju uvoenje aksiomatiziranog neinterpretiranog rauna kao sastavnog dijela teorije zamagljuje stanovite vane karakteristike zajednike mnogim znanstvenim teorijama. Ta pretpostavka, naime, sugerira da su bazini principi teorije oni koji odgovaraju raunu formulirani iskljuivo pomou novog" teorijskog rjenika iji bi termini bili nadomjeteni varijablama ili nespecificiranim konstantama u aksiomatiziranom raunu C. U tom sluaju konjunkcija postulata od C bio bi izraz tipa <f> (ti, t2,..., tn) tvoren od teorijskih termina jedino pomou logikih simbola. U stvari, meutim, unutranji principi veine znanstvenih teorija upotrebljavaju ne samo nove" teorijske pojmove nego i stare" ili pred-teorijske, one koji su karakterizirani u terminima prethodnog rjenika. Jer teorijski se scenarij normalno opisuje dijelom pomou termina koji su u upotrebi i koji su bili shvaeni prije uvoenja te teorije i nezavisno o njoj. Na primjer, bazine pretpostavke klasine kinetike teorije plinova pripisuju atomima i molekulama karakteristike kao to su mase, volumeni, brzine, impulsi i kinetike energije, koji su svi ve bili koriteni u prethodnu prouavanju makroskopskih predmeta; valna teorija svjetlosti upotrebljava prethodno dostupne pojmove kao to su valna duina i valna frekvencija, i tako dalje. Zato treba smatrati da unutranji principi neke teorije a stoga i odgovarajui raun C sadre pred-teorijske termine pored termina teorijskog rjenika. Prema tome, zdrueni postulati od C tvorili bi izraz tipa ip (tlr t 2 , . . . , t k , p u p2, . . p m ) gdje t-ovi opet odgovaraju novim" teorijskim terminima, dok su p-ovi pred-teorijski, prethodno shvaeni. Prema tome, teorijski raun koji standardna koncepcija povezuje s nekom teorijom u pravilu nije potpuno neinterpretiran sistem koji sadri, osim logikih i matematikih simbola, samo nove teorijske termine. S toke gledanja uskog operacionalizma moglo bi se prigovoriti da u tom novom kontekstu stari" termini pL, p2, .. p m predstavljaju nove pojmove, sasvim razliite od onih koje oznauju u svojoj pred-teorijskoj upotrebi. Jer upotreba termina kao to su masa", brzina" i energija" u vezi sa atomima ili subatomskim esticama zahtijeva sasvim nove operacionalne kriterije primjene budui da na atomskoj i subatomskoj razini veliine o kojima se radi ne mogu se mjeriti pomou vaga, elektrometara i slinoga, to sve prua operacionalne kriterije za njihova mjerenja na pred-teorijskoj razini makroskopskih objekata. Po striktnoj operacionalistikoj maksimi da
14*

211

razliiti kriteriji primjene odreuju razliite pojmove morali bismo tako zakljuiti da termini p^, p2, . p m , kad su upotrebljavani u unutranjim principima, stoje za nove pojmove i da je stoga neispravno upotrebljavati stare pred-teorijske termine u teorijskim kontekstima: da ih ondje treba zamijeniti prikladnim novim terminima koji bi, zajedno s t 1; t2, ..., tk, tada pripadali teorijskom rjeniku. Ali razlike u operacionalnim kriterijima primjene, kao to je dobro poznato, ne mogu se openito smatrati indikativnima za razlike u pojmovima o kojima se radi; inae bi trebalo drati nemoguim mjerenje jedne iste veliine" u odreenoj prilici kao to je temperatura ili gustoa dane koliine plina razliitim metodama ili ak razliitim instrumentima sline konstrukcije; kao posljedica toga, raznolikost metoda mjerenja neke veliine ve na makroskopskoj razini traila bi apsurdno mnoenje i razlikovanje pojmova temperature, pojmova gustoe itd. Stavie, tako dugo dok sebi doputamo upotrebu notorno neodreena i mutna pojma znaenja, morat emo smatrati da se znaenja znanstvenih termina odraavaju ne samo u njihovim operacionalnim kriterijima primjene nego i u nekima od zakona ili teorijskih principa u kojima funkcioniraju. A u tom kontekstu ini se znaajnim zapaziti da se neki od najtemeljnijih principa to upravljaju pred-teorijskom upotrebom (recimo u odnosu na klasinu kinetiku teoriju) termina kao to su masa", brzina" i energija" prenose u njihovu teorijsku upotrebu. Tako se u klasinoj kinetikoj teoriji uzima da je masa aditivna u smislu da je masa nekoliko estica uzetih zajedno jednaka zbroju masa sastavnih dijelova tono kao kod makroskopskih tijela. Slino se zakoni o odranju mase, energije i impulsa prenose bar u poetku od pred-teorijske na teorijsku razinu. U stvari, princip aditivnosti mase ovdje se upotrebljava ne samo kao pred-teorijski i kao unutranji teorijski princip nego i kao vezni princip. U toj potonjoj ulozi on implicira, na primjer, da je masa neke koliine plina jednaka zbroju masa molekula koje je sainjavaju; on tako povezuje odreena obiljeja teorijskog scenarija s odgovarajuim obiljejima makroskopskih sistema koji se mogu opisati u pred-teorijskim terminima. Te razliite uloge principa aditivnosti jasno su pretpostavljene u objanjavanju zakona o konstantnim i mnogostrukim proporcijama i u odreenim metodama utvrivanja Avogadrova broja. Ta razmatranja sugeriraju da se teko moe uzeti da termin masa" i drugi stoje za posve

212

razliite pojmove zavisno o tome da li se primjenjuju na makroskopske objekte ili na atome i molekule. U prilog tom gleditu moglo bi se takoer tvrditi da klasina mehanika ne namee donju granicu veliini ili masi tijela za koja se smisleno mogu upotrijebiti pojmovi mase, brzine, kinetike energije itd., a niti zakoni koji upravljaju tim pojmovima nisu podloni nikakvim takvim restrikcijama 19 . To sugerira daljnji odgovor na operacionalistiki prigovor razmotren as prije: primjena klasino-mehanikih principa ukazuje da makroskopske metode, koje se slue mehanikim preciznim vagama itd., nisu dovoljno osjetljive za vaganje atoma, ali da e neki indirektni postupci dati operacionalna sredstva za utvrivanje njihovih masa. Prema tome, potreba za razliitim metodama mjerenja ne ukazuje na pojmovnu razliku u znaenjima rijei masa" kako se ona upotrebljava u ta dva konteksta, nego na veliku razliku u masi izmeu objekata o kojima se radi. Analogni argumenti, meutim, nisu primjenjivi u svakom sluaju gdje se pred-teorijski termini upotrebljavaju u formulaciji teorijskih principa. Prema tekuoj teoriji, na primjer, masa atomske jezgre manja je od zbroja masa svojih sastavnih dijelova, protona i neutrona; tako su naela aditivnosti i odranja mase naputena na subatomskoj razini. Hoemo li rei da ta teorijska promjena" ukazuje na promjenu u znaenju termina masa" ili prije da je dolo do promjene u nekim ranije dobro utemeljenim opim zakonima za koje se prije nadolaska nove teorije pogreno vjerovalo da vae za tu jednu veliinu, masu, na koju se odnose i nova teorija i ona ranija? Tom je pitanju u posljednjim desetljeima bilo posveeno mnogo panje u diskusiji o idejama Feyerabenda, Kuhna i nekih drugih o teorijskoj promjeni u znanosti i o zavisnosti znaenja znanstvenih termina o teoriji 20 . Kako je, meutim,
19 Tu je misao istakao i Achinstein, Concepts of Science, str. 114; uistinu, njegovo raspravljanje na str. 106119. o nainima na koje se teorijski termini uvode u znanost prua mnogo razjanjavajuih opaski i ilustracija koje se dobro slau s gleditem izraenim u ovom odjeljku i koje mu daju dodatnu potporu. 20 Vidi, na primjer, T. S. Kuhn, The Struct-ures of Scientific Revolutions, Chicago, Universitjr of Chicago Press, 1962; P. K, Feyerabend, Explanation, Reduction, and Empiricism", u Feigl and Maxwell (urednici), Minnesota Studies in the Philosophy of Science, vol. IIE, str. 2897; P. K. Feyerabend, ,,Reply to Criticism", u R. S. Cohen and M. W. Wartofsky (urednici), Boston Stvdies in the Philosophy of Sciece, vol. II, N e w York, Humanities, 1965, str, 223261; N. R. Hanson, Patterns of Discovery, Cambridge, Cambridge University Press, 1958. Za iluminativnu kritiku i konstruktivna raspravu o tim idejama L za

213

ta diskusija pokazala, zadovoljavajue rjeenje tog pitanja zahtijevalo bi adekvatniju teoriju pojma istoznanosti nego to se ini da nam je na raspolaganju. 5. Uloga modela u specifikaciji neke teorije

Kao to je bilo ranije spomenuto, neke pristalice standardnog tumaenja dre da teorija ima treu komponentu uz raun i pravila korespondencije, naime, model za apstraktni raun koji pribavlja materiju za okosniku strukturu pomou vie ili manje poznate pojmovne ili vizualno predoive grade" 21 . U Bohrovoj teoriji vodikova atoma, na primjer, postulati rauna bile bi bazine matematike jednadbe te teorije izraene pomou neinterpretiranih simbola kao to su i", ,,r", ,,E". Model specificira koncepciju o kojoj je ranije bila rije a po kojoj se vodikov atom sastoji od jezgre oko koje krui elektron po jednoj ili drugoj od njemu dostupnih orbita itd. U tom modelu ,,r" intrepretira se kao radius i-te Orbite, ,,E" kao energija elektrona kad je on u i-toj orbiti itd. Najzad, pravila korespondencije vezuju teorijski pojam odailjanja energije povezana orbitalnim skokom s eksperimentalnim pojmom odgovarajuih valnih duina ili spektralnih linija i uspostavljaju druga povezivanja te vrste. Raspravljajui o te tri komponente Bohrove teorije, Nagel primjeuje da je u pravilu teorija ugraena u model a ne naprosto formulirana kao apstraktni raun i skup pravila korespondencije zato to, izmeu ostalih razloga, teoriju je tada mogue lake razumjeti nego neizbjeno kompleksnije formalno izlaganje 22 . Cini se, meutim, da u nekim sluajevima znaaj modela u Nagelovu smislu ide dalje od toga, kao to u pokuati ukratko naznaiti. Termin model" bio je u filozofiji znanosti upotrebljavan u vie razliitih znaenja. Jedno od njih odnosi se na ono to bi se moglo nazvati analogijskim modelima kao to su mehadaljnje bibliografske upute vidi P. Achinstein, On the Meaning of Scientific Terms", Journal of Philosophy 61, 1964, 497510; Achinstein. Concepts of Science, str. 91105; H. Putnam, ,,How Not to Talk about Meaning", u Cohen i Wartofsky (urednici), Boston Studies in the Philosophy of Science II, 205222; D. Shapere, Meaning and Scientific Change", u R. G. Colodny (urednik), Mind and Cosmos, Pittsburgh, University of Pittsburgh Press, 1966, str. 4185; I. Scheffler, Science and Subjectivity, Indianapolis, Bobbs-Merrill, 1967, osobito glave 1, 3, 4. 21 Nagel, The Structure of Science, str. 90. 22 lbid., str. 95. Nagelova detaljna rasprava o tom predmetu (glava 5. i str. 107117) svraa panju i na druge funkcije modela u tom smislu, meu njima i na njihovu heuristiku ulogu.

214

niki ili hidrodinamiki prikazi elektrinih struja ili svjetlonosnog etera koji je igrao znaajnu ulogu u fizici kasnog XIX i ranog XX stoljea. Jasno je da modelima te vrste nije svrha da prikau stvarnu mikrostrukturu modeliranih fenomena. Oni u sebi nose implicitnu klauzulu kao da"; tako se elektrine struje u odreenim aspektima ponaaju kao da se sastoje od strujanja tekuine kroz cijevi razliitih irina i pod razliitim pritiscima; analogija poiva na injenici da fenomenima tih dviju razliitih vrsta upravljaju odreeni zakoni koji imaju isti matematiki oblik. Analogijski modeli mogu imati znatnu heuristiku vrijednost; oni mogu olakavati shvaanje neke nove teorije i mogu sugerirati njezine mogue implikacije i ak obeavajua proirenja; ali oni nita ne dodaju sadraju teorije i zato su logiki zanemarivi. No ini mi se da se taj sud ne moe primijeniti na ono to bi Nagel nazvao modelima implicitnim u teorijama kao to su kinetika teorija plinova, klasina valna i korpuskularna teorija svjetlosti, Bohrova teorija vodikovog atoma, teorija kristalne strukture kao molekularne reetke ili nedavne teorije o molekularnoj strukturi gena i o bazi genetskog koda. Sve one tvrde da ne nude analogije, nego pokuaje opisa stvarne mikrostrukture prouavanih objekata i procesa. Tvrdi se da se plinovi stvarno sastoje od molekula koje se kreu naokolo i sudaraju pri razliitim velikim brzinama; za atome se tvrdi da imaju odreene subatomske sastavne dijelove i tako dalje. Bez sumnje, te tvrdnje, poput tvrdnja bilo koje druge znanstvene hipoteze, mogu kasnije biti modificirane ili odbaene; ali one ine integralan dio dotine teorije. Na primjer, kao to sam ranije natuknuo, ako model u Nagelovu smislu karakterizira odreene teorijske varijable kao mase, brzine, energije i slino, moe se uzeti da to ukazuje da se odreeni zakoni, koji su karakteristini za mase, brzine i energije, mogu primijeniti na te varijable i da e, ako neki od tih zakona prestanu vaiti u toj teoriji, potrebne modifikacije biti uinjene eksplicitnima. To se dogodilo, na primjer, u Bohrovu modelu gdje se suprotno klasinoj elektromagnetskoj teoriji pretpostavlja da elektron koji krui u orbiti ne zrai nikakvu energiju. Dakle, specifikacija modela djelomino odreuje koje se konzekvence mogu izvesti iz teorije i, prema tome, to teorija moe objasniti ili predvidjeti. Jo odreenije, ini se da je, kad je znanstvena teorija aksiomatizirana, postupak ogranien na matematike veze koje ta teorija pretpostavlja izmeu kvantitativnih obiljeja scenarija; drugi se teoretski relevantni aspekti scenarija specificiraju pomou modela. Stoga se slaem sa Sellarsom koji pri-

215

mjeuje u veoma slinu smislu da je ,,u stvarnoj praksi... pojmovna tekstura teorijskih termina u znanstvenoj upotrebi daleko bogatija i finije strukturirana nego tekstura to je proizvode eksplicitno nabrojeni postulati" i da napose predmetni ili kvazipredmetni karakter teorijskih objekata, njihovi uvjeti identiteta. .. jesu neka od poznatijih kategorijalnih obiljeja dobivenih upotrebom modela i analogija" 23 . Tako model u ovdje razmatranu smislu nema samo didaktinu i heuristiku vrijednost: ini mi se da iskazi koji specificiraju model ine dio unutranjih principa neke teorije i da kao takvi igraju sistematsku ulogu u njezinu formuliranju. Mora se priznati da taj nain formuliranja dijela unutranjih principa neke teorije nije u potpunosti odreen i specifian, da on ne prua jednoznanu karakterizaciju o tome koje se tono iskaze teorijom hoe tvrditi. Ali aksiomatizacija, u obliku rauna", dijela neke teorije, takoer ne udovoljava tome dezideratumu; ona, naime, ne pokriva pravila korespondencije; a za ova se takoer ini praktino nemoguim nai formulaciju koja bi se mogla smatrati adekvatnom i potpunom. Doista, kako Nagel primjeuje, teorije se u znanostima. .. openito formuliraju uz pomnu brigu i . . . meusobni odnosi izmeu teorijskih pojmova... iskazuju se s velikom preciznou. Ta su briga i preciznost bitne ako treba rigorozno istraiti deduktivne konzekvence teorijskih pretpostavki. S druge strane, pravila korespondencije za povezivanje teorijskih ideja s eksperimentalnima openito ne dobivaju nikakvu eksplicitnu formulaciju; a u stvarnoj praksi koordinacije su razmjerno labave i neprecizne" 24 . 6. Status pravila korespondencije

U standardnom tumaenju prikazanom u shemi (2) gore R je zamiljeno kao klasa reenica koje izrazima rauna pripisuju empirijski sadraj; a njihovo oznaivanje kao operacionalnih definicija, koordinativnih definicija ili pravila korespondencije sugerira da one imaju status metalingvistikih principa koji neke reenice ine istinitima terminolokom konvencijom ili odlukom. Reenice tako proglaene istinitima zovimo ih interpretativnim reenicama pripadale bi jednom objektnom jeziku koji sadri i raun i pred-teorijske termine
23 W. Sellars, Scientific Realism or Irenic Instrumentalism", u Cohen and Wartofsky (urednici), Boston Studies in the Philosophy of Science II, 171204; citati sa str. 178179. 24 Nagel, The Structure of Science, str. 99.

216

upotrijebljene u njegovoj interpretaciji. Teorijske termine u raunu tada je najbolje zamiljati kao nove" konstante koje se uvode u objektni jezik pomou pravila korespondencije u svrhu formuliranja teorije. Interpretativne reenice mogle bi imati oblik eksplicitnih definicijskih reenica (ekvivalencija ili tvrdnji o identitetu) za teorijske termine ili bi mogle biti openitijeg tipa tako da pruaju samo djelominu specifikaciju znaenja teorijskih reenica, moda na nain Carnapovih redukcijskih reenica ili jo fleksibilnijim sredstvima 25 . Ali, svakako, one bi bile reenice iju istinitost jame pravila korespondencije. No, takva je koncepcija pravila korespondencije neodriva iz nekoliko razloga, izmeu kojih i sljedeih: Prvo, znanstveni iskazi koji se prvotno uvode operacionalnim definicijama" ili openitijim pravilima primjene znanstvenih termina kao to su iskazi koji karakteriziraju duinu pozivanjem na mjerenje standardnim tapom ili temperaturu pomou oitavanja na termometru obino mijenjaju svoj status kao odgovor na nova empirijska otkria i teorijske napretke. Poinju biti smatrani iskazima koji su naprosto pogreni u svojoj izvornoj openitosti, premda su moda vrlo blizu istini unutar ograniena dosega primjene i moda samo pod dodatnim suenim uvjetima. Veinu reenica opravdanih operacionalnim definicijama ili kriterijima primjene oznauju prije ili kasnije kao strogo govorei neistinite upravo one teorije u ijem su razvoju one igrale znaajnu ulogu. Skoro istu stvar ilustrira sljedei primjer: da se eksperimentalnim terminima definiraju" jednaki intervali vremena, moe se izabrati neki periodiki proces da slui kao standardni sat kao to je njihanje njihala ili aksijalna rotacija zemlje koja se odraava u periodikom prividnom dnevnom kretanju neke zvijezde nekretnice. Vremenski intervali odreeni odabranim postupkom tada su jednaki po konvenciji ili po dogovoru. Ipak, moe se dogoditi da odreeni zakoni ili teorijski principi izvorno bazirani na svjedoanstvu koje ukljuuje oitavanja standardnih satova dovedu do suda da ti satovi ne odreuju strogo jednake vremenske intervale. Jedan je upadljiv primjer upotreba drevnih astronomskih izvjetaja gotovo posve kvalitativna karaktera koji se odnose na datum i vrlo grubo na doba dana kad je odreena potpuna pomrina Sunca bila promatrana na danom mjestu da se ustanovi veoma lagano usporavanje Zemljine aksijalne vrtnje uz posljedicu
25 Moda takvih kakvi su interpretativni sistemi kaje sam sugerirao u odjeljku 8 rasprave The Theoretician's Dilemma".

217

polagana produivanja srednjeg sunanog dana (za ne vie od 0,003 sekunde u stoljeu) 26 . Tako se ak, premda je moda neka reenica izvorno bila uvedena kao istinita po dogovoru, ona uskoro pridruuje klubu svih ostalih lanova, tj. iskaza teorije, i postaje podlona reviziji s obzirom na daljnja empirijska otkria i teorijske napretke. Kao to je Quine rekao, konvencionalnost je prolazna osobina, znaajna u pokretnoj elnoj liniji znanosti, ali beskorisna u klasificiranju reenica iza borbenih linija" 27 . Ta razmatranja mogu izazvati slijedei odgovor: dakako da je sasvim mogue da teorija ukljuivi njezina pravila korespondencije moe doivjeti promjene zbog novih empirijskih otkria; sporno pitanje, meutim, ne tie se moguih efekata znanstvene promjene na pravila korespondencije nego prije epistemikog statusa interpretativnih reenica dane teorije, zamrznute" tako rei u odreenoj toki svog razvoja. Ako je takva teorija sistematski karakterizirana pomou rauna i skupa interpretativnih reenica, nemaju li ove potonje karakter terminolokih konvencija? Prije svega, ovdje se treba prisjetiti da teorija obino povezuje dani teorijski pojam s nekoliko razliitih vrsta fenomena koji se dadu karakterizirati pomou prethodno dostupna rjenika. Na primjer, suvremena fizikalna teorija omoguuje nekoliko razliitih naina utvrivanja Avogadrova broja ili naboja elektrona ili brzine svjetlosti. Ali ne mogu sve interpreta tivne reenice tako pribavljene za dani teorijski termin biti istinite po konvenciji; jer one impliciraju iskaze u smislu da ako jedna od specificiranih metoda kao rezultat daje odreenu numeriku vrijednost za veliinu o kojoj se radi, onda e alternativne metode dati kao rezultat istu vrijednost, a da li je to stvarno sluaj zacijelo je empirijska stvar i ne moe biti rijeeno terminolokom konvencijom. To su doista naglasili neki zagovornici standardne koncepcije. Tako je Carnap u svojoj teoriji redukcijskih reenica istakao da kad se termin uvodi (ili interpretira, kako bismo mogli rei) pomou nekoliko redukcijskih reenica, one, uzete zajedno, normalno imaju empirijske implikacije 28 .
26 Vidi N. Feather, Mass, Length and Time, Baltimore, Penguin, 1961, str. 5455. 27 W. V. O. Quine, Carnap and Logical Truth", pretiskano u Quine, The Ways of Paradox and Other Essays, New York: Random House, 1966, str. 100125; citat sa str. 112. 28 Usp. R. Carnap, ,,Testability and Meaning", Philosophy of Science, 3, 1936, str. 419471, i 4, 1937, str. 140, osobito str. 444. i 451. Analogna se opaska, naravno, dade primijeniti na interpretativne sisteme; vidi moju raspravu The Theoretician's Dilemma", str. 74.

218

tavie, nije jasno to se tvrdi u kontekstu sistematskog izlaganja jedne teorije kada se neke od njezinih reenica ozuju kao istinite po konvenciji". Kao to je gore bilo zapaeno, takva oznaka moe sluiti da se historijski ukae na to kako su te reenice uope bile uvedene u teoriju ali to nema nikakva znaaja za sistematsku karakterizaciju te teorije. A takoer se ne moe, unato poetnoj plauzibilnosti, rei da oznaiti reenicu istinitom na temelju pravila ili konvencije znai proglasiti je imunom od revizije u moguem sluaju da se teorija susretne s oprenim svjedoanstvom. Jer uz mogu izuzetak-istina logike i matematike, nijedan iskaz ne uiva tu vrstu apsolutnog imuniteta, kao to su ilustrirala naa prethodna razmatranja i kao to je to veoma jasno pokazala Quineova kritika distinkcije analitikog i sintetikog 29 . Pojam veznog principa kakav je bio spomenut u naoj poetnoj karakterizaciji teorija ne pretpostavlja distinkciju analitikog i sintetikog i postupa s veznim principima kao s dijelom teorije na ravnoj nozi s unutranjim principima. U stvari, sada treba izriito priznati da nije bio dan nikakav precizan kriterij za luenje unutranjih principa od veznih. Napose, linija diobe ne moe se sintaktiki karakterizirati upuivanjem na sastavne termine; kao to je, naime, bilo zapaeno, i unutranji i vezni principi sadre kako teorijske tako i prethodno dostupne termine. A razlika nema ni epistemiki status kao, na primjer, ni razlika izmeu istinitosti po konvenciji i empirijske istinitosti. Distinkcija je, dakle, po opem priznanju nejasna. No nikakva otra diobena linija nije bila potrebna za nain na koji je ovdje bilo upotrijebljeno intuitivno tumaenje (1), naime, kao povoljno polazite za kritiko preispitivanje standardne koncepcije. 7. O specificiranju znaenja" teorijskih termina

Nae kritiko preispitivanje, meutim, nije sugeriralo nikakvo rjeenje za ono sredinje pitanje na koje je standardno tumaenje nastojalo odgovoriti, naime, na pitanje kako se specificiraju znaenja novih" termina u teoriji. Otkrili smo te29 Moda najraniji Quineov iscrpan napad na tu distinkciju sadran je u njegovom klasinom lanku ,,Two Dogmas of Empiricism" (1951), pretiskanom u W. V. O. Quine, FT OM a Log-ical Point oj Vievi, 2. izd., Cambridge, Mass., Harvard UniversiLy Press, 1961. Druga je rana kritika dana u M. G. White, The Analytic and the Synthetic: An TJntenable Dualism", u S. Hook (urednik), John Dewey: Philosopher of Science and of Vreedom,, New York, Oial, 1950.

219

koe i s koncepcijom da postulati neinterpretiranog rauna pruaju implicitne definicije za teorijske termine i s idejom o pravilima korespondencije kao principima empirijske interpretacije; ali nije bio ponuen nikakav alternativni odgovor na to pitanje. Smatram sada da pretpostavljeni problem ne postoji", kao to je Putnam rekao i dokazivao30, ili, kako bih prije rekao, da je on pogreno shvaen. Kao zakljuak, ukratko u nabaciti neka razmatranja u prilog tom gleditu. Kojih ima razloga da se misli da jest ili da bi barem trebalo biti mogue nove" termine uvedene nekom teorijom specificirati pomou prethodno dostupnog rjenika? Jedno razmatranje koje je utjecalo na moje ranije bavljenje tim problemom ukratko je ovakvo: teorija smjera da opie odreene injenice, da iznese tvrdnje koje su ili istinite ili neistinite. Ali reenica e moi biti ili istinita ili neistinita samo ako su znaenja njezinih sastavnih termina potpuno odreena; a ako elimo razumjeti neku teoriju ili ispitati istinitost njezinih tvrdnji ili je primijeniti na pojedine situacije, moramo razumjeti relevantne termine, moramo znati njihova znaenja. Stoga e adekvatna formulacija teorije zahtijevati specifikaciju znaenja njezinih termina a koje drugo sredstvo za takvu specifikaciju postoji osim prethodno dostupnog rjenika? Ali ak ako se radi diskusije okanimo pitanja o ovdje upotrijebljenom pojmu znaenja, ta razmatranja nisu konkluzivna. Naprotiv, kad je u nekoj fazi razvoja jedne znanstvene discipline predloena nova teorija koja nudi promijenjenu perspektivu vienja prouavanog predmeta, ini se veoma plauzibilnim da e u tu svrhu biti potrebni novi pojmovi, pojmovi koji se ne daju potpuno karakterizirati onima prethodno dostupnima. Cini mi se da to gledite podupiru ona prouavanja jezika znanosti osobito u tradiciji logikog empirizma koja su dovela do stalnog smanjivanja poetnog uvjerenja i zahtjeva da se svi znanstveni termini mogu potpuno definirati pomou nekog prethodnog rjenika koji se sastoji od opaajnih predikata ili slinog. Razlozi koji su doveli do zalaganja za uvoenje novih termina pomou redukcijskih reenica, interpretativnih sistema ili probabilistikih kriterija primjene svi podupiru ideju da se ne moe oekivati da se pojmovi upotrijebljeni u jednoj novoj znanstvenoj teoriji uvijek dadu potpuno karakterizirati prethodno dostupnim pojmovima. Ali ba to ublaavanje uvjeta za uvoenje novih znanstvenih termina potaklo je pitanja kao to su: da li moemo tvrditi da razumijemo takve djelomino interpretirane termine,
30

Putnam, ,,What Theories Are Not", str. 241.

220

da li reenice koje ih sadre moemo smatrati smislenim tvrdnjama ili ih u najboljem sluaju moemo drati efikasnom ali u biti besmislenom mainerijom za izvoenje smislenih iskaza, izraenih potpuno shvaenim terminima, iz drugih takvih iskaza, i da li bi se oslanjanje na nepotpuno interpretirane teorijske termine moglo u znanosti potpuno izbjei? Ali taj nain gledanja na stvar pretpostavlja da ne moemo razumjeti nove teorijske termine osim preko reenica koje specificiraju njihova znaenja uz pomo prethodno shvaenih termina; a ta je ideja zacijelo neodriva. Mi uspijevamo razumjeti nove termine, mi uimo kako da ih pravilno upotrebljavamo na mnogo naina pored definicija: preko sluajeva njihove upotrebe u posebnim kontekstima, preko parafraza koje ne mogu pretendirati da budu definicije i tako dalje. Unutranji principi i vezni principi jedne teorije, osim to sistematski karakteriziraju njezin sadraj, bez sumnje pruaju onome koji ui najznaajniji pristup razumijevanju" njezinih izraza ukljuujui kako termine tako i reenice. Svakako, sva ta sredstva jo uvijek ostavljaju bez odgovora razna pitanja koja se tiu upotrebe izraza o kojima se radi; a moe se initi a to pokazuje da na kraju krajeva znaenja tih izraza nisu bila potpuno specificirana i da zato ti izrazi nisu potpuno shvaeni. Ali pojam izraza koji ima potpuno specificirano znaenje ili izraza koji je potpuno shvaen nejasan je; pored toga, ak i za termine za koje se openito smatra da su sasvim dobro shvaeni postoje otvorena pitanja koja se tiu njihove pravilne upotrebe. Na primjer, nema otrih kriterija koji bi za ma koji neobian predmet na koji bi astronaut mogao naii na nekoj drugoj planeti ili ak za bilo koji predmet koji bi mogao biti proizveden u epruveti na zemlji mogli utvrditi da li ga treba smatrati ivim organizmom. Teorijski su pojmovi, upravo kao i pojam iva organizma, bez otrih granica; ali to oigledno nije zapreka tome da budu primjereno shvaeni za svrhe znanosti.

221

Herbert

Feigl

ORTODOKSNO" GLEDANJE NA TEORIJE: PRIMEDBE U ODBRANU I KRITIKA

Svrha sledeih primedbi je da predstave u optim crtama neke od vanijih osobina naunih teorija. Razmatrau standardno" ili ortodoksno" gledite uglavnom zato da bih pripremio metu za kritike, od kojih u neke ukratko skicirati anticipirajui ih. Standardni prikaz strukture naunih teorija dao je sasvim eksplicitno Norman R. Campbell [7], kao i R. Carnap [12] nezavisno od njega u jednom malo poznatom lanku. Velik deo obimne literature iz filozofije nauke logikih empirista i njima srodnih mislilaca sadri, premda sa veoma mnogo varijacija, razvijanja, modifikacija i terminolokih raznolikosti, sutinski sline analize logike strukture i empirijskih osnova teorija fizike, biologije, psihologije i nekih drutvenih nauka. Unekoliko anticipirajui Campbella i Carnapa, Moritz Schlick je, u svojem epohalnom Allgemeine Erkenntnislehre [38], zastupao uenje o implicitnoj definiciji". U ovome je on bio pod uticajem Hilbertove aksiomatizacije geometrije, kao i Poincareovih i Einsteinovih shvatanja teorijske fizike i uloge geometrije u fizici. Ova problematika je potom bila razvijana potpunije i preciznije u delu H. Reichenbacha, R. Carnapa, C. G. Hempela, R. B. Braithwaitea, E. Nagela i mnogih drugih logiara i metodologa nauke. Da bi se shvatio cilj ovog znaajnog pristupa u filozofiji nauke, sutinsko je razlikovati ga od istorijskih, sociolokih i psiholokih prouavanja naunih teorija. Budui da se o ovome pojavio prilian broj nerazumevanja vrednih aljenja, pokuau da branim legitimnost i plodnost ove razlike, pre nego to razmotrim koje su to, ak i po mom miljenju, problematinije take u ortodoksnom" logiko-analitikom prikazu. Hans Reichenbach [36] je bio taj koji je skovao nazive za vanu razliku izmeu analiza u kontekstu otkria" i analiza u kontekstu opravdanja". Ako ova iroko rasprostranjena

222

terminologija i nije ba najsrenija, njena svrha je sasvim jasna: jedna je stvar pratiti tragove istorijskih izvora, psiholokog porekla i razvoja, drutveno-politiko-ekonomskih uslova za prihvatanje ili odbacivanje naunih teorija, a sasvim je druga stvar obezbediti logiku rekonstrukciju pojmovnih struktura i proveravanja naunih teorija. Priznajem da me obeshrabruje ogromno ini se gotovo namerno nerazumevanje i suprotstavljanje kojima je poslednjih godina ovo razlikovanje bilo izloeno. Ovo razlikovanje i, zajedno s njim, srodna ideja racionalne rekonstrukcije sasvim su jednostavni i stari su koliko Aristotel i Euklid. U Aristotelovom prikazu deduktivne logike, uglavnom u njegovoj silogistici, imamo jedan rani pokuaj da se pravila valjanosti nunog zakljuivanja uine eksplicitnim. Za ovu svrhu bilo je za Aristotela neophodno da zanemari psiholoke inioce kakav je plauzibilnost i da eksplicitno formulie neke od oblika stavova sadranih u deduktivnom rezonovanju. Ovo je, takoe, zahtevalo preinaavanje naina govora obinog jezika u standardne formalne izraze. Na jednom izuzetno jednostavnom primeru podsetimo se da je Samo odraslima je dozvoljen pristup" imalo da bude prevedeno kao Svi kojima je dozvoljen pristup su odrasli". Tek poto su standardne forme zamenile izraze uobiajenog govora, valjanost deduktivnog izvoenja mogla je biti automatski" proverena, npr. u dananje vreme uz pomo elektronskih kompjutera. Osim toga, Euklid je ve imao prilino jasan pojam o razlici izmeu isto logikih ili formalnih" i izvanlogikih istina. Ovo je oigledno iz njegovog razlikovanja aksioma od postulata geometrije. Sa nae moderne take gledita jo uvek je neophodno razlikovati korektnost (valjanost) izvoenja, bilo u dokazu teoreme u istoj matematici ili u odgovarajuem dokazu u primenjenoj matematici (kakav je u teorijskoj fizici), od empirijske adekvatnosti (potvrenosti ili potkrepljenosti) jedne naune teorije. U poprilinom skladu sa paradigmom Euklidove geometrije, na teorije u injenikim naukama dugo se gledalo kao na hipotetiko-deduktivne sisteme. To e rei da su teorije skupovi pretpostavki koje sadre primitivne", tj. nedefinisane termine. Najvanije cd ovih pretpostavki su, po svom logikom obliku, zakonoliki tj. univerzalni stavovi. I, ba kao i u geometriji, potrebne su definicije da bi se izvele teoreme posebnijeg karaktera. Ove definicije mogu biti raznovrsne: eksplicitne, kontekstualne, koordinativne itd. One su neophodne za izvoenje empirijskih zakona iz optijih i, obino, apstraktnijih pretpostavki (postulata). Primitivni" pojmovi slue kao definijensi izvedenih", Sami primitivni po-j223

movi ostaju nedefinisani (eksplicitnom definicijom). Oni se mogu smatrati jedino implicitno" definisani ukupnim skupom aksioma (postulata). Ali, vano je shvatiti da implicitna definicija ovako shvaena ima esto sintaktiki karakter. Ovako definisani pojmovi lieni su empirijskog sadraja. ovek moe prilino oklevati da ovde govori o pojmovima", budui da, strogo govorei, ovde nema ak ni logikog" znaenja, kako ga razumeju Frege i Russell. Bilo koji sistem postulata, uzet kao (do sada) empirijski neinterpretiran, prosto ustanovljuje jednu mreu simbola. Sa tim simbolima treba postupati u skladu sa unapred datim pravilima formacije i transformacije, a njihova znaenja" su, ako ovek ovde uopte moe govoriti 0 znaenjima, isto formalna. Sa stanovita klasine logike, implicitne definicije su krune. Ali, kao to je to jednom tako lepo rekao C. I. Lewis, to je vei, krug je sve manje poroan. Za mene ovo znai da je plodan" ili plodonosan" skup postulata onaj iz koga se moe (netrivijalno) izvesti velik (po mogunosti neogranien) broj teorema, a ova poeljna osobina je, jasno, zavisna od naina na koji su primitivni termini povezani jedan s drugim u mreu koju formiraju postulati, a takoe i od pogodnosti definicija izvedenih (definisanih) termina. U slikovitim ali prosvetljujuim razjanjenjima koja su upotrebili, npr., Schlick, Carnap, Hempel i Margenau, isti raun", tj. neinterpretirani sistem postulata, slobodno pluta" ili lebdi" iznad ravni iskustvenih injenica. Sistem postulata dobija empirijsko znaenje jedino preko povezujuih karika", tj. koordinativnih definicija" (Reichenbachovi termini, priblino sinonimni sa pravilima korenspondencije" Margenaua 1 Carnapa, ili sa epistemikim korelacijama" Northropa, i samo povezani, ali ne i striktno izjednaeni, sa Bridgmanovim operacionalnim definicijama"). Jedan jednostavan dijagram (u stvari, isuvie uproen!) ilustrovae ovu logiku situaciju. Kao to dijagram pokazuje, osnovni teorijski pojmovi (primitivni pojmovi) su implicitno definisani postulatima u kojima se pojavljuju. Ovi primitivni pojmovi (O), ili ee izvedeni pojmovi (A) koji su pomou njih eksplicitno definisani, povezani su (koordinirani") pravilima korespondencije sa pojmovima ( ) koji se odnose na injenice posmatranja, npr. na, u fizikim naukama obino na prilino direktno merljive, koliine kao to su masa, temperatura i intenzitet svetlosti. Ovi iskustveni pojmovi su, zauzvrat, operacionalno definisani", tj. definisani su podrobnijim odreivanjem pravila posmatranja, merenja, eksperimentisanja ili statistikog planiranja koja odreuju i ograniavaju njihovu primenljivost i primenu. 224

Bridgman je razlikovao fizike" od mentalnih" operacija. Ono to je on imao na umu je moda jasnije, ali takode i nezgrapnije, izraeno razlikovanjem opaajnih (i merno-eksperimentalnih) od logiko-matematikih, tj. proraunskih procedura. Zamiljena dovoljno iroko, ova dva tipa operacija" pokrivaju celokupnu raznolikost bliih odreenja znaenja naunog pojma bilo koje vrste. Ali, Bridgmanovi primeri pokazuju da je on panju usredsredio prvenstveno na pojmove koji su prilino bliski ravni posmatranja". Jedan veoma elementaran sluaj je pojam (prosene) brzine tela koje se kree, za datu razdaljinu u prostoru i odgovarajui interval vremena: odredite drvenim metrom, ili vrpcom za merenje itd., razdaljinu, a uz pomo toperice ili drugih hronometrijskih sprava trajanje koje je u pitanju; to su primeri Bridgmanovih fizikih" operacija. Onda podelite brojani rezultat prve sa brojanim rezultatom druge operacije (mentalna" operacija aritmetikog deljenja), i doli ste do svog rezultata: (prosene) brzine. Jasno, visoko teorijski pojmovi, kao to je, na primer, pojam spina" u kvantnoj mehanici, sadre u sebi mnogo sloenije operacije cba tipa. Prema tome, mislim da je preporuljivo govoriti o operacionalnim definicijama jedino kada su u pitanju empirijski" pojmovi. Znaenje teorijskih poj15

225

mova moe biti poblie odreeno jedino njihovim mestom u celokupnom teorijskom sistemu koji u sebi sadri postulate, definicije, pravila korespondencije i, konano, operacionalne definicije. Na ove poslednje ukazuju ilice" koje usidruju" empirijske pojmove u podlogu" iskustva, tj. merno-eksperimentalna opaanja. Sa stanovita ortodoksne" logike analize naunih teorija, opte je miljenje da (primitivnim") pojmovima u postulatima, kao i samim postulatima, moe biti data samo delimina interpretacija. Ovo pretpostavlja otru razliku izmeu jezika opaanja (opaajnog jezika; O. J.) i jezika teorija (teorijskog jezika; T. J.). Tvrdi se da je O. J. potpuno shvaen. Zaista, po Carnapovom gleditu, na primer, O. J. nije ni na koji nain teorijski-optereen ili zaprljan" teorijskim postavkama ili pretpostavkama. U ranijoj fazi pozitivizma, na primer u Carnapovoj [8], predloeno je neto poput jezika ulnih datosti (u stvari, jezika trenutanog celokupnog neposrednog iskustva) kao probno tlo svih interpretativnih, teorijskih stavova ili stavova zakljuivanja. Ovo je, jasno, humeovsko uenje o utiscima" osavremenjeno uz pomo moderne logike. Carnap je, vrlo verovatno pod uticajem kritika Ottoa Neuratha i Karla R. Poppera, kasnije predloio intersubjektivni fizikalistiki" O. J. kao jezik koji ima prednost nad sutinski subjektivistikim (metodoloki solipsistikim") O. J. Prema tome, oitavanje skala na mernim instrumentima i drugi slini objektivni ili intersubjektivno usklaeni podaci" sluili bi kao opaajna osnova. Teorijski pojmovi se otro suprotstavljaju terminima koji se tako odnose na intersubjektivno opaljive kvalitete i relacije. Termini kao to su elektromagnetsko polje", neutron", neutrino" i spin" shvaeni su samo delimino, tj. uz pomo postulata, eksplicitnih definicija, pravila korespondencije i operacionalnih definicija. U slikovitom opisu naeg dijagrama reeno je da postoji jedan uzlazni prodor" znaenja od opaajnih termina ka teorijskim pojmovima. Ovo je, u optim crtama, ortodoksni" prikaz teorija u injenikim naukama. On je dao putokaze za brojne aksiomatizacije empirijskih teorija. Razliite grane teorijske fizike [35], biologija [40], posebno genetika, psihologija, posebno teorija o uenju [23] i najskorija obimna produkcija P. Suppesa i njegovih saradnika sa Stanford univerziteta u irokom podruju predmeta svi oni daju primere mnogobrojnih naina kako se ovakve rekonstrukcije mogu provoditi. Sporno je koliko je stroga aksiomatizacija ba plodna ili korisna za tekui stvaralaki rad teorijskih naunika. Ako zanemarimo takvu relativno neformalnu i polovinu" aksiomatizaciju ka-

226

kva se moe nai u delu velikih naunih inovatora kao to su Newton, Maxvell i Einstein, moe se sasvim lepo rei da logiari nauke rade prvenstveno tako to preispituju ve postojee teorije. To jest, oni analiziraju datu teoriju s obzirom na njenu logiku strukturu i njenu empirijsku osnovu, ali ni na koji nain nita ne dodaju sadraju teorije koja je u pitanju. Izlgeda mi da ak i ovo, relativno skromno, nastojanje moe biti korisno na sledee naine: (1) Ono nam omoguava da razumemo datu teoriju jasnije; ovo je vano barem u postupcima poduavanja i uenja. (2) Ono nam daje jedno preciznije orue za procenjivanje korektnosti logiko-matematikih izvoenja s jedne, i stepena potpore (ili, u suprotnom, negacije) od strane svedoanstva s druge strane. (3) Budui da nijedna istinski plodna i vana teorija nije monolitna", nego se pre sastoji od izvesnog broja logikih nezavisnih postulata, egzaktna rekonstrukcija moe dobro pokazati koji postulati poivaju na kojim empirijskim svedoanstvima. Mora odmah da se kae da se sva tri ova tvrenja danas osporavaju. to se tie take (1), neke kritike se odnose na stanovite delimine interpretacije". Pre svega, tvrdi se da razlika izmeu opaajnih i teorijskih pojmova uopte nije tako otra ili fundamentalna; drugo, u vezi sa ovim, uporno se tvrdi da nema opaajnih iskaza koji su slobodni od teorijskih pretpostavki. Feyerabend ide ak i dalje: on misli da ne postoji nikakva neutralna opaajna osnova i da nikakva osnova i nije potrebna za proveravanje teorija. On tvrdi da se teorije proveravaju jedne protiv drugih. Ako bi bilo tako, to ja ne priznajem, tada bi ak i najliberalniji empirizam morao da bude naputen u korist, za mene, vrlo problematinog oblika racionalizma. Ali, Feyerabendovo tumaenje istorije naunih teorija izgleda mi prilino ekstravagantno! Osim toga, osporava se da moemo razumeti naune teorije u potpunosti, te da je, prema tome, uenje o uzlaznom prodoru" sasvim pogreno. Jedan razlog zbog kojeg ova kritika moe izgledati opravdana jeste da razumevanje teorijskih pojmova i postulata poiva na upotrebi analogija ili analokih modela. Ja bih odmah priznao ogroman znaaj analokog shvaanja i izvoenja u heuristikim i didaktikim stvarima. Ali, pitanje je za raspravu da li je analoko shvaanje deo stvarnog saznajnog sadraja teorija. S obzirom na taku (2), koja se tie odvajanja procenjivanja valjanosti izvoenja od procenjivanja empirijske adekvatnosti teorija, jedva mogu da vidim neke dobre osnove za kritiku. Naravno, zamislivc je da bi upotreba alternativnih, na primer polivalentnih, logika mogla -ovde pokrenuti neka. pili 227

tanja. Ali od kada su analize naunog objanjenja date na osnovi statistikih postulata, posebno od strane C. G. Hempela [20, 21], saznali smo kako da objasnimo nededuktivna izvoenja koja su, u stvari, pravilo pre nego izuzetak u skoranjoj nauci. Mnogo veu teinu imaju pitanja koja se tiu precizne analize pojma potpore svedoanstva ili potvrivanja" teorija posmatranjima (upotpunjenim, gde god je to izvodljivo, merenjem, eksperimentisanjem ili statistikim planiranjem). Ovde u samo pomenuti korenito razliita gledita Carnapa i Poppera. Carnap je predloio logiki" pojam verovatnoe ili stepena potvrenosti jedne hipoteze na osnovi datog korpusa svedoanstva. Popper veruje da se rast naunog znanja zbiva posredstvom strogog proveravanja predloenih hipoteza i da su one hipoteze koje opstanu posle takvih provera potkrepljene". Popperov stepen potkrepljenosti", za razliku od Carnapovog stepena potvrenosti", nije verovatnoa; on se ne ravna prema principima rauna verovatnoe. Spor izmeu ovih dveju kola miljenja jo se nastavlja, ali prilino je jasno da one, u stvari, rekonstruiu razliite pojmove, pri emu svaka obeava istinsko prosvetljavanje. Postoje takoe temeljna neslaganja meu razliitim kolama miljenja u statistikom metodu. Ovde moe biti spomenut spor izmeu ,,Bayesovaca" ili subjektivista" i objektivista", npr. onih koji prihvataju Neyman-Pearsonov pristup. Odvelo bi nas isuvie daleko ak i da samo ocrtamo razliite vane take u sporu. Konano, u vezi s takom (3), susreemo se sa problemima koje je prvi postavio Pierre Duhem, a u skorije vreme W. V. O. Quine. Oni tvrde da teorije mogu biti proveravane samo globalno, jer se (obino) iz konjukcije svih postulata jedne teorije izvodi neka konkluzija koja se onda ili verifikuje ili pobije posmatranjem. Ovo miljenje ne treba da bude pomeano sa onim (prilino neverovatnim) tvrenjem koje je jednom prilikom izrekao Sigmund Freud, ili njegove pristalice, da je, to se njih tie, psihoanalitika teorija monolitna", tj. da treba da bude prihvaena ili, pak, odbaena u svojoj celokupnosti. Duhem i Quine ne poriu da se teorije u empirijskim naukama sastoje od logiki nezavisnih postulata, ili da one bar tako mogu biti rekonstruisane. Ono to oni poriu jeste da ti postulati mogu biti proveravani nezavisno. Prima facie ovo izgleda plauzibilno, jer su prilikom proveravanja jednog postulata drugi pretpostavljeni. Sama upotreba instrumenata za posmatranje i eksperimentisanje sadri u sebi pretpostavke o funkcionisanju tih instrumenata. Prema tome, u formalnoj rekonstrukciji proveravanja teorije uvek ima pretpostavki ili pomonih hipoteza ili delova opteg znanja koje

228

lei u pozadini, koji su, u datom kontekstu, uzeti zdravo za gotovo. Jedan pogled izblie na stvarnu istoriju i postupke naunog istraivanja, meutim, upuuje na to da su pomone hipoteze itd., obino bile osigurane" prethodnim potvrivanjem (ili potkrepljivanjem). A, naravno, dok su i najbolje ustanovljene hipoteze podlone reviziji, bilo bi nerazborito posumnjati u njih dok su neke druge riskantnije" hipoteze pod kritikim ispitivanjima. Tako, npr., astronom se oslanja na optiku svojih teleskopa, spektroskopa, kamera itd., u proveravanju date (egzotine") astrofizike hipoteze. Slino tome, funkcionisanje instrumenata eksperimentalne atomske i subatomske fizike (maglene ili mehuraste komore, Gajgerovi brojai, akceleratori itd.) uzima se zdravo za gotovo prilikom ispitivanja date hipoteze iz kvantne mehanike ili nuklearne teorije. Sve je ovo prosto praktina mudrost koja nam nalae da ne sumnjamo u sve podjednako jako u isto vreme. I neto jo znaajnije; izgleda da otkrivanje krivca; tj. prepoznavanje neistinitih pretpostavki jeste jedan od primarnih ciljeva kao i vrlina eksperimentalnih ili statistikih tehnika. Tako je hipoteza o nepokretnom eteru bila pobijena Michelson-Morleyevim i analognim eksperimentima. Ona je bila definitivno pobijena, pod uslovom da teorijski fiziari ne pribegavaju posebnim ad hoc hipotezama. Ritzova balistika" hipoteza o irenju svetlosti i elektromagnetskog zraenja uopte bila je pobijena posmatranjima dvostrukih zvezda koja je vrio de Sitter. Oba ova svedoanstva potrebna su za opravdanje Einsteinovih postulata u specijalnoj teoriji relativnosti. Einsteinov genije se karakteristino manifestovao kada je on 1905. tano pogodio ono to je de Sitter dokazao tek est godina kasnije. A ima izvesnog razloga da se veruje da se on nije izriito koristio ak ni rezultatom Michelsom-Morleyevog eksperimenta. Pored svega toga, objektivna potvrda Einsteinove teorije ipak zavisi od ovih tipova svedoanstva. Zajedno sa ortodoksnim" gleditem na strukturu naunih teorija ide i prikaz o nivoima naunog objanjenja koji sam, premda esto implicitno, formulisao eksplicitno u jednom od mojih ranih lanaka [14], Na ovaj prikaz se, moda donekle sarkastino, osvrnuo Feyerabend kao na gledite koje teorije vidi kao torte sa spratovima". Ja jo uvek mislim da je ovaj prikaz razjanjavalaki sve ako su mu i potrebne neke popravke. Kao prvu grubu aproksimaciju, prikaz koji je u pitanju tvrdi da se temeljni nivo sastoji od opisa; da li su oni zasnovani na opaanju ili na zakljuivanju, u ovom kontekstu nije vano. Na ovaj prvi nivo smetamo eksplanandum, tj. pojedinanu injenicu ili dogaaj koji treba da bude objanjen,

229

ili radije njegovu lingvistiku ili matematiku formulaciju. Logiki govorei, na ovom nivou bi trebalo da se pojave samo singularne reenice ili njihove konjunkcije. Neposredno iznad ovog nivoa su empirijski zakoni (deterministiki ili statistiki, ve prema tome kakav je sluaj). Ovim empirijskim (ili eksperimentalnim) zakonima moemo se koristiti u objanjavanju injenica ili dogaaja temeljno opisanih. Ova nam se objanjenja obino ine prilino trivijalnim zato to se svode na prosto podvoenje pojedinane injenice ili dogaaja pod neku klasu blie odreenu datim empirijskim zakonom. Na primer, injenica da soivo funkcionie kao uveliavajue staklo moe se objasniti Snellovim zakonima o prelamanju svetlosnih zraka. Snellov zakon odreuje odnos upadnog ugla prema uglu prelamanja pomou jednostavne matematike funkcije. Snellov zakon se, zauzvrat, moe izvesti iz talasne teorije svetlosti. Ova nam teorija ve omoguava da izvedemo ne samo zakone prelamanja nego takoe i zakone irenja, odbijanja, difrakcije, interferencije i polarizacije. Jo vii nivo objanjenja dosegnut je u Maxwellovim principima elektrodinamike (elektromagnetike). Ovde su fenomeni svetlosti objanjeni kao jedna mala podklasa elektromagnetskih talasa, zajedno sa radio-talasima, infracrvenim, ultraljubiastim, x-talasima, gama-zraenjima itd. Ali da bi se razumeli takvi optiki fenomeni kao to su odbijanje i prelamanje, bila je potrebna teorija o interakciji elektromagnetskih talasa sa razliitim vrstama materijalnih supstanci. Da bi se to postiglo, krajem prolog veka bile su uvedene atomska i elektronska teorija. Ali za jedno potpunije i preciznije objanjenje moemo se uspeti na sledei i do sada najvii" nivo, naime, do teorija kvantne fizike. Mislim da analiza te strukture nivoa ini jasnim progres od empirijskih zakona do teorija sve vee i vee objanjavalake moi. Govorei veoma neformalno, odnos izmeu injenica i postulata je ono to predstavlja objanjavalaku mo teorija. Cilj naunog objanjenja kroz vekove bio je ujedinjenje, tj. obuhvatanje maksimuma injenica i pravilnosti uz pomo minimuma teorijskih pojmova i pretpostavki. Znaajan uspeh postignut posebno u teorijama fizike, u herniji i donekle u savremenoj biologiji, podstakao je tenju ka jednom jedinstvenom sistemu objanjavalakih premisa. Da li je ovaj cilj mogue dostii zavisi, naravno, i od prirode sveta i od ingenioznosti naunika. Mislim da je to ono to je Einstein imao na umu u svojim uvenim izrekama: Bog je suptilan, ali On nije zloban"; Jedina stvar koja je neshvatljiva jeste ta da je svet shvatljiv". (Postoji ozbiljna neizvesnost u vezi sa smislom tree dobro poznate Einsteinove izreke Bog se ne koc230

ka".) Einsteinovo duboko uverenje o temeljnom determinizmu prirode u krajnjoj osnovi" danas deli veoma malo teorijskih fiziara. Moe biti da i nema krajnje osnove; tavie, nema kriterijuma koji bi nam rekao da smo dospeli (ako smo zaista dospeli!) do krajnje osnove. Meutim, plauzibilnost ovog modela strukture s nivoima bila je drastino pogoena Feyerabendovom kritikom. On je jo pre nekoliko godina ukazao na to da jedva da postoji primer koji ilustruje strogu izvodivost niih iz viih nivoa, ak i u teorijama sa stopostotno deterministikim zakonolikim postulatima. Prost razlog za to je da u ispravnom deduktivnom zakljuku ne moe biti pojmova u zakljuku koji nisu prisutni u premisama i definicijama. Veina nas je mislila da e definicije, ili bar vezni zakoni, obaviti posao. U stvari, meutim, nii nivoi koji svojom formulacijom (istorijski) obino prethode konstruisanju viih nivoa, po pravilu se otro revidiraju u svetlosti teorije vieg nivoa. Ovo je sigurno bio sluaj u odnosima newtonovske prema einsteinovskoj fizici, maxwellovske prema kvantnoj elektrodinamici itd. Prikazujui shemu nivoa u mojim kursevima iz filozofije nauke, ja sam, preko trideset godina, govorio o korekcijama odozgo" koje pritiu niem nivou zakonolikih tvrdnji. Takoe treba priznati da dok su neke od tih korekcija, u okviru izvesnog dosega relevatnih varijabli, tako male da su praktino zanemarljive, one postaju prilino znaajne i ak neodredljivo velike izvan tog dosega. Stavie, i ovo je vano, pojmovni okviri teorija razliitih nivoa su tako korenito razliiti da iskljuuju bilo kakve deduktivne odnose. Samo ako vezni zakoni pomognu u definisanju pojmova nieg nivoa, izvoenja se mogu uiniti deduktivnim. U neslaganju sa Feyerabendom ostajem ubeen da prilikom proveravanja neke nove teorije relevantni opaajni jezik ne sme biti zaprljan tom teorijom; niti, pak, tu treba da postoji rivalska alternativna teorija. Ako on tvrdi da u veini sluajeva empirijskog proveravanja postoje pretpostavke opteg teorijskog karaktera, ja bih dokazivao da su te opte pretpostavke, koje se odnose, na primer, na relativnu postojanost laboratorijskih instrumenata ili eksperimentalnih izvetaja, teorijske" jedino sa jednog dubokog epistemolokog stanovita i da ne dolaze u pitanje kada, na primer, pokuavamo da eksperimentalno odluimo izmeu rivalskih teorija u fizikim, biolokim ili drutvenim naukama. U zakljuku elim da kaem da ortodoksno" gledanje na naune teorije moe pomoi u razjanjavanju njihove logiko-matematike strukture, kao i njihove empirijske potvrenosti (ili nepotvrenosti). Treba da se naglasi, a ne samo da se stid231

ljivo prizna, da je racionalna rekonstrukcija teorija jedna veoma izvetaena operacija preispitivanja ve postojeih teorija koja ima malo zajednikog sa radom stvaralakog naunika. Nijedan filozof nauke pri svojoj zdravoj pameti ne smatra ovu vrstu analize receptom za konstruisanje teorija. Ipak, ak i stvaralaki naunik upotrebljava, bar neformalno i implicitno, neke od kriterijuma logiko-empirijske analize i procene koje logiar nauke nastoji da uini potpuno eksplicitnim. Moda ovde postoji analogija sa razlikom izmeu stvaralakog kompozitora muzike i strunjaka za muziku teoriju (kontrapunkt, harmoniju itd.). Gledano psiholoki, stvaranje umetnikog dela i stvaranje naune teorije mogu imati mnogo zajednikog. Ali, gledano logiki, merila i kriterijumi za procenjivanje su korenito razliiti, ako ni zbog ega drugog a ono zbog toga to su ciljevi umetnosti i nauke toliko razliiti. Prema standardnom gleditu, pravila korespondencije su semantika pravila oznaavanja. Ona samo daju empirijsku interpretaciju do tada potpuno neinterpretiranog sistema postulata (istog rauna). Dopustite mi da jo jednom naglasim da je ovaj nain gledanja na teorije stvar jedne veoma izvetaene rekonstrukcije. Ona ni najmanje ne odraava nain na koji teorije nastaju. Pravila korespondencije, tako shvaena, razlikuju se od veznih zakona po tome to ovi poslednji obrazuju empirijska tvrenja. Na primer, ako vezni zakon ustanovljuje odnos izmeu srednje kinetike energije molekula gasa i termometarski odreene temperature gasa, onda je to, govorei logiki, stvar kontingentne empirijske pravilnosti. Pa ipak, u jednoj potpunoj teoriji o toploti, tj. statistikoj i kvantno mehanikoj, ponaanje termometrikih supstanci, na primer alkohola, ive i gasova, bilo bi, u principu, izvodivo. Stoga na vezne zakone treba gledati kao na teoreme dotinih teorija. Ovo takoe moe biti formulisano i tako da se kae da je na taj nain postignuto logiki kontingentno izjednaavanje empirijskih sa teorijskim pojmovima. Ovo je sigurno deo onoga to se deava u svoenju empirijskih zakona na teorije, ili teorija nieg nivoa na teoriju vieg nivoa. Tako je teorija o svetlosnim zracima (optika) svedena na teoriju o elektromagnetskim talasima. Ili, svetlosni zraci su izjednaeni sa elektromagnetskim talasima izvesnih talasnih duina i frekvencija. Slino tome, obina (kristalna) stona so izjednaena je sa trodimenzionalnom reetkom natrijumovih i hlorovih atoma itd., itd. Svoenje (delova) psihologije na neurofiziologiju je jo uvek nauno i filozofski problematino i sporno, ali akc uspe ono e u sebi sadrati izjednaavanje kvaliteta neposred-

232

nog iskustva sa izvesnim emama nervnih procesa. U jednoj jedinstvenoj teoriji percepcije datosti opaanja bi, u tom sluaju, bilo mogue okarakterisati kao direktno-poznatljive aspekte modanih procesa.

LITERATURA 1. Achinstein, Peter. Concepts of Science, Bal timore, Johns Hopkins press, 1968. 2. Achinstein, Peter i Stephen F. Barker (urednici). The Legacy of Logical Positivism, Baltimore, Johns Hopkins Press, 1969. 3. Braithwaite, R. B. Scientific Explanation, Cambridge. Cambridge University Press, 1968. 4. Bridgman, P. W. The Logic of Modem Physics, New York, Macmillan, 1927. 5. Bridgman, P. W. The Nature of Physical Theory, Princeton, N. J Princeton University Press, 1936. 6. Bunge, Mario. The Foundations of Physics, Berlin, Heidelberg, and New York, Springer, 1967. 7. Campbell, Norman Robert. Physics: The Elements, Cambridge, Cambridge University Press, 1920. 8. Carnap, Rudolf. Der Logische Aufbau der Welt, Berlin Schlachtensee, Weltkreis Verlag, 1928. 9. Carnap, Rudolf. Foundations of Logic and Mathematics, vol. I, no. 3 of the International EncycIopedia of Unified Science, Chicago, University of Chicago Press, 1939. 10. Carnap, Rudolf. The Methodological Character of Theoretical Concepts", H. Feigl i M. Scriven, (urednici), Minnesota Studies in the Philosophy of Science, vol. I. Minneapolis: University of Minnesota Press, 1956. 11. Carnap, Rudolf. Philosophical Foundations of Pkysics, New Yor>k, Basic Books, 1966. 12. Carnap, Rudolf. Ueber die Aufgabe der Physik und die Anwendung des Grundsatzes der Einfachstheit," Kant-Studien, 28, 1923, 90107. 13. Colodny, Robert G. (urednik), Beyond the Edge of Certainty, Englewood Cliffs, N. J., Prentice-HaH, 1955. 14. Feigl, Herbert. Some Remarka on the Meaning of Scientific Explanation," u H. Feigl i W. Sellars (urednici), Readings in Philoscpkical Ana.lysis, New York, Apple to n-Century-Crcfts, 1949.

233

15. Feigl, Herbert. ,,Confirmability and Confirmation", u P. P. Wiener (urednik), Readings in Philosophy of Science, New York, Scribner's, 1953. 16. Feigl, Herbert. The Mental" and the ,,Physical": The Essay and a Postscript, Minneapolis, University of Minnesota Press, 1967. 17. Feyerabend, Paul K. Problems of Empiricism", u R . G. Colodny (urednik), Beyond the Edge of Certainty, Englewood Cliffs, N. J., Prentice-Hall, 1965. 18. Feyerabend, Paul K. ,,How to Be a Good Empiricist A Plea for Tolerance in Matters Epistemological", u B. Baumrin (urednik), Philosophy of Science: The Delaivare Seminar, vol. 2, New York, Wiley, 1963. 19. Griinbaum, Adolf. Philosophical Problems of Space and Time, New York, Knopf, 1963. 20. Hempel, Carl G. Aspects of Scientific Explanation, New York, Free Press, 1965. 21. Hempel, Carl G. Deductive-Nomological vs. Statistical Explanation", u H. Feigl and G. Maxwell (urednici), Minnesota Studies in the Philosophy of Science, vol. III. Minneapolis, University of Minnesota Press, 1962. 22. Hempel, Carl G. Fundamentals of Concept Formation in Empirical Science, Chicago, University of Chicago Press, 1952, 23. Huli, Clark L., et al. Mathematico-Deductive Theory of Rote Learning, New Haven, Conn., Yale University Press, 1940. 24. Korner, Stephan. Experience and Theory, New York, Humanities, 1966. 25. Lenzen, V. F. The Nature of Physical Theory, New York, Wiley, 1931. 26. Margenau, Henry. The Nature of Physical Reality, New York, McGraw-Hill, 1950. 27. Mehlberg, Henryk. The Reach of Science, Toronto, University of Toronto Press, 1958. 28. Nagel, Ernest. The Structure of Science, New York, Harcourt, Brace and World, 1961. 29. Northrop, F. S. C. The Logic of the Science and the Humanities, New York, Macmillan, 1947. 30. Pap, Arthur. An Introduction to the Philosophy of Science, New York, Free Press, 1962.

234

31. Poincare, Henri. Science and Hypothesis, New York, Dover, 1952. 32. Poincare, Henri. Science and Method, New York, Dover, 1952. 33. Popper, Karl R. Conjectures and Refutations, New York, Basic Books, 1962. 34. Popper, Karl R. The Logic of Scientific Discovery, New York, Harper, 1959. 35. Reichenbach, Hans. Axiomatik der relativistischen Raum-Zeit-Lehre, Braunschvveig, Vieweg, 1924. 36. Reichenbach, Hans. Experience and Prediction, Chicago, University of Chicago Press, 1938. 37. Scheffler, Israel. The Anatomy of Inquiry, New York, Knopf, 1963. 38. Schlick, Moritz. Allgemeine Erkenntnislehre (drugo izdanje), Berlin. Springer, 1925 (prvo izdanje 1918). 39. Smart, J. J. C. Betvoeen Science and Philosophy, New York, Random House, 1968. 40. Woodger, Joseph Henry. The Techniques of Theory Construction, Chicago, University of Chicago Press, 1939.

235

Hilary

Putnam

TO TEORIJE NISU

U ovom lanku razmatram ulogu teorija u empirijskoj znanosti i napadam ono to bi se moglo nazvati prihvaenim gleditem" da o teorijama treba misliti kao o djelomino interpretiranim raunima" u kojima su samo opaajni termini" izravno interpretirani" (pri emu su teorijski termini samo djelomino interpretirani" ili, neki ak kau, djelomino shvaeni"). Za poetak prikaimo prihvaeno gledite. To gledite razdvaja nelogiki rjenik znanosti u dva dijela: OPAAJNI TERMINI TEORIJSKI TERMINI termini kao termini kao crven" elektron" dodiruje" san" tap" itd. gen" itd. Osnova za diobu ini se da je slijedea: opaajni termini odnose se na ono to bi se moglo nazvati javno opaljivim stvarima i oni oznaavaju opaljive osobine tih stvari, dok teorijski termini odgovaraju ostalim neopaljivim osobinama i stvarima. To podjela termina u dvije klase tada doputa generiranje podjele iskaza u dvije 1 klase kako slijedi: OPAAJNI ISKAZI iskazi koji sadre samo opaajne termine i logiki rjenik
1

TEORIJSKI ISKAZI iskazi koji sadre teorijske termine

Ponekad se upotrebljava trodjelna dioba: opaajni iskazi, teorijski iskazi (koji sadre samo teorijske termine) i mijeani" iskazi (koji sadre obje vrste termina). Ta se razrada ovdje ne razmatra, jer ona ne izmie nijednom od nie iznijetih prigovora.

236

Najzad, znanstvena je teorija shvaena kao aksiomatski sistem koji se moe smatrati prvotno neinterpretiranim i koji dobiva empirijsko znaenje" kao rezultat specifikacije znaenja samo za opaajne termine. Zatim se smatra da se vrsta djelominog znaenja prenosi na teoretske termine kao nekom osmozom. DIHOTOMIJA OPAAJNO TEORIJSKO Moe se pomisliti na brojne distinkcije koje vape da budu provedene (za poetak novi" termini nasuprot starim" terminima, struni termini nasuprot nestrunima, termini manje-vie specifini za jednu znanost nasuprot terminima zajednikima za mnoge). Ono to ovdje tvrdim naprosto je slijedee: 1) Problem za koji je smiljena ta dihotomija (kako je mogue interpretirati teorijske termine") ne postoji. 2) Osnovni razlog koji su neki ljudi naveli za uvoenje te dihotomije pogrean je: naime, opravdanje u znanosti ne ide nadolje" u pravcu opaajnih termina. U stvari, opravdanje u znanosti ide u bilo kojem pravcu koji moe odgovarati pri emu se vie opaajne tvrdnje ponekad opravdavaju vie teorijskima i obrnuto. tavie, kako emo vidjeti, dok pojam opaajnog izvjetaja ima neku vanost u filozofiji znanosti, takvi se izvjetaji ne mogu identificirati na temelju rjenika koji sadre ili ne sadre. 3) U svakom sluaju, bilo da su razlozi za uvoenje te dihotomije dobri ili loi, gore izloena dvostruka distinkcija (opaajni termini-teorijski termini, opaajni iskazi-teorijski iskazi), u stvari, je potpuno neodriva. To u sada pokuati dokazati. Na prvome mjestu, treba zapaziti da je dihotomija o kojoj raspravljamo uvedena kao eksplikativna a ne samo stipulativna podjela. To jest, rijei opaajno" i teorijsko" nemaju proizvoljna nova znaenja koja su im pripisivana; naprotiv, otprije postojee upotrebe tih rijei (osobito u filozofiji znanosti), pretpostavljamo, izotruju se i pojanjuju. A na drugome mjestu, treba se prisjetiti da imamo posla s dvostrukom distinkcijom a ne samo s jednostrukom. To e rei, dio teze koju kritiziram jest da se, kad se jednom povue distinkcija izmeu opaajnih i teorijskih termina kao gore, pomou nje moe povui distinkcija izmeu teorijskih i opaajnih izvjetaja i tvrdnji (otprilike u smislu uobiajenu u metodolokoj raspravi). Sto mislim kad kaem da je ta dihotomija potpuno neodriva" jest evo:
237

(A) Ako je opaajni termin" onaj koji se ne moe primijeniti na neto neopaljivo, tada opaajni termini ne postoje 2 . (B) Mnogi termini koji se prvenstveno odnose na ono to bi Carnap klasificirao kao neopaljive entitete" nisu teorijski termini; a bar neki teorijski termini odnose se prvenstveno na opaljive entitete. (C) Opaajni izvjetaji mogu sadravati, a esto i sadre, teorijske termine. (D) Znanstvena teorija, u pravom smislu te rijei, moe se odnositi samo na opaljive entitete. (Darwinova teorija evolucije u obliku kako je izvorno bila iznesena jedan je primjer.) Da zaponemo s pojmom opaajnog termina": Carnapova formulacija u Testability and Meaning (Carnap, 1955) bila je da termin, da bi bio opaajni termin, ne samo da mora odgovarati nekoj opaljivoj osobini, nego utvrivanje da li je osobina prisutna ili nije opaa mora biti u stanju izvriti u relativno kratko vrijeme i uz visok stupanj potvrenosti. U svojoj najnovijoj mjerodavnoj publikaciji (Carnap, 1956) Carnap je prilino kratak. On pie: Termini u Vo [opaajnom rjeniku] jesu predikati koji oznauju opaljiva svojstva dogaaja ili stvari (npr. plavo", vrue", veliko" itd.) ili opaljive odnose izmeu njih (npr. ,,x je toplije od y", ,,x se dodiruje s y" itd.) (Carnap, 1956, str. 41). Jedine daljnje pojanjavajue opaske to sam ih mogao pronai jesu slijedee: Ime ,opaajni jezik' moe se shvatiti u uem i u irem smislu; opaajni jezik u irem smislu ukljuuje dispozicijske termine. U ovom lanku uzimam opaajni jezik Lo u uem smislu" (Carnap, 1956, str. 63). Opaajno svojstvo moemo smatrati jednostavnim specijalnim sluajem provjerljive dispozicije: na primjer, operacija iznalaenja da li je neka stvar plava ili siktava ili hladna sastoji se naprosto u gledanju, sluanju, odnosno doticanju te stvari. Pa ipak, u rekonstrukciji tog jezika [moj kurziv] ini se zgodnim uzeti neka svojstva za koja je procedura provjeravanja krajnje jednostavna (kao u danim primjerima) kao izravno opaljiva i upotrebljavati ih kao primitivne pojmove u L 0 " (Carnap, 1956, str. 63). Ti odlomci pokazuju da bar Carnap smatra da opaajni termini odgovaraju osobinama koje se mogu otkriti bez pomo2 Ovdje zanemarujem mogunost trivijalnog konstruiranja termina koji se odnose samo na opaljive entitete: naime, dodavanjem ,,i opaljiva je stvar" terminima koji bi se inae odnosili na neke neopaljive entitete. Biti opaljiva stvar" u nekom je smislu vrlo teorijski izraz a ipak se odnosi samo na opaljive entitete!

238

i instrumenata. Ali dadu li se uvijek tako otkriti? Ili se jedan opaajni termin moe ponekad odnositi na opaljivu stvar a ponekad i na neku neopaljivu? Mada nisam bio u stanju nai ma koji eksplicitan iskaz o tome, ini mi se da pisci poput Carnapa mora da zanemaruju injenicu da svi termini ukljuivi opaajne termine imaju bar mogunost da se odnose na neopaljive entitete. Stoga je njihov problem esto bio formuliran u kvazihistorijskoj terminologiji Kako su teorijski termini mogli biti uvedeni u jezik?" A uobiajena rasprava snano namee zakljuak da se time misli na slijedeu zagonetku: ako zamislimo vrijeme kada su ljudi mogli govoriti samo o opaljivim entitetima (nisu imali na raspolaganju nijedan teorijski termin), kako su uope uspjeli poeti govoriti o neopaljivim entitetima? Mogue je da ovdje inim nepravdu Carnapu i njegovim sljedbenicima. Ipak, polemike na stranu, slijedee toke moraju biti naglaene: (1) Termini koji se odnose na neopaljive entitete u stvarnoj se povijesti znanosti stalno tumae uz pomo ve postojeih izraza koji se odnose na neopaljive entitete. Nikada nije bilo jezikog stadija u kojem je bilo nemogue govoriti o neopaljivim entitetima. Cak i trogodinje dijete moe razumjeti priu o ljudima koji su premali da bismo ih mogli vidjeti" 3 a u tom izrazu ne javlja se niti jedan teorijski termin. (2) Nema niti jednog termina o kojem je istina da ne bi mogao (bez promjene ili proirenja svog znaenja) biti upotrijebljen tako da se odnosi na neopaljive entitete. Na primjer, Newton je tako upotrijebio crveno" kad je pretpostavio da se crvena svjetlost sastoji od crvenih estica4.
3 Von Wright je (u razgovoru) nabacio misao da je to proirena upotreba jezika (jer mi najprije nauimo rijei poput ljudi" u vezi s ljudima koje moemo vidjeti). Meutim, taj argument iz naina na koji uimo upotrebljavati tu rije" ini se nevaljanim (usp. Fodor, 1961). 4 Neki autori (premda ne Carnap) tumae razumljivost takva govora pomou logiki moguih submikroskopskih opaaa. Ali (a) takvi opaai ak niti po Nevvtonovoj teoriji ne bi mogli vidjeti pojedinane fotone (ili estice svjetlosti); i (b) kad se jednom uvedu takvi fiziki nemogui (premda logiki mogui) opaai", zato ne ii dalje pa imati opaae s osjetilima za elektrini naboj ili zakrivljenost prostora itd.? Valjda zato to mi moemo vidjeti crveno, ali ne naboj. Ali u tom sluaju to upravo i dokazuje da mi razumijemo crveno" ak i kada se primjenjuje izvan naeg normalnog dosega" ak i ako ga uimo ostenziono, bez objanjavanja te injenice. (Objanjenje lei u ovome: da razumijevanje ma kojeg termina ak i crveno" ukljuuje bar dva elementa: usvajanje sintakse prirodnog jezika i stjecanje neke pozadine Ideja. Prenaglaavanje naina kako se crveno" pouava dovelo je neke filozofe do toga da pogreno razumiju kako se ono ui.

239

Ukratko: ako je opaajni termin" termin koji se moe, u naelu, upotrijebiti samo tako da se odnosi na opaljive stvari, onda nema opaajnih termina. Ako se, s druge strane, prizna da se izrazi koji se sastoje od samo opaajnih termina mogu odnositi na neopaljive entitete, nema vie nikakva raztoga da se tvrdi niti da teorije i pekulacije o neopaljivim dijelovima svijeta moraju sadravati teorijske (=neopaajne) termine" niti da postoji ma kakav opi problem u pogledu toga kako se mogu uvoditi termini koji se odnose na neopaljive entitete. Oni filozofi koji vide tekoe u tome kako mi razumijemo teorijske termine trebali bi vidjeti jednake tekoe u tome kako mi razumijemo crveno" i manje od". Toliko o pojmu opaajnog termina". Dakako, ovjek moe priznati to to je upravo dokazivano da se opaajni termini" u nekim kontekstima primjenjuju i na neopaljive entitete a zadrati tu klasu (s prikladnim upozorenjem u pogledu toga kako treba razumjeti oznaku opaajni termin"). Ali moemo li se sloiti s tim da komplementarnu klasu ono to bi trebalo nazvati neopaajnim terminima" treba oznaiti kao teorijske termine"? Ne, jer izjednaavanje teorijskog termina" s terminom (razliitim od dispozicijskih termina" kojima je u Carnapovoj shemi dano posebno mjesto) koji oznauju neku neopaljivu osobinu" neprirodno je i pogreno. U drugu ruku, jasno je da je to golemo (i, vjerujem, nedovoljno motivirano) proirenje obine upotrebe da se termini kao to su ljutit", voli" itd. klasificiraju kao teorijski termini" naprosto zato to se, navodno, ne odnose na ono to je javno opaljivo. Teorijski je termin u pravom smislu rijei onaj koji dolazi iz neke znanstvene teorije (a u 30 godina pisanja o teorijskim terminima" gotovo je netaknut problem to je stvarno karakteristino za te termine). U tom smislu (a smatram da je taj smisao vaan za raspravu o znanosti) satelit" je, na primjer, teorijski termin (premda su stvari na koje se on odnosi sasvim opaljive 5 ) a izraz ne voli" oito nije. Na nau bi se dosadanju kritiku moglo odgovoriti tako da se prva dihotomija (dihotomija termina) preimenuje u opaajno naspram neopaajnog" i da se na prikladan nain suzi" pojam opaanja". Ali ozbiljnije su tekoe vezane s poistoB Carnap bi moda iskljuio satelit" kao opaajni termin s razloga da treba razmjerno mnogo vremena da se prostim okom provjeri da je neto satelit ak i ako je satelit blizu matinom tijelu (premda bi se o tome moglo sporiti). Ipak, satelit" ne moe biti iskljuen niti iz sasvim drugog razloga da su mnogi sateliti predaleko da bi se mogli vidjeti (a to je razlog koji prvi pada na pamet), jer isto vrijedi i za golemu veinu crvenih stvari.

240

vjeivanjem na kojem se temelji druga dihotomija s poistovjeivanjem teorijskih iskaza" s iskazima koji sadre neopaajne (teorijske") termine i opaajnih iskaza" s iskazima u opaajnom rjeniku". Da opaajni iskazi mogu sadravati teorijske termine lako je ustanoviti. Na primjer, lako je zamisliti situaciju u kojoj bi se mogla pojaviti slijedea reenica: Mi smo takoer opaali stvaranje dva para elektrona i pozi trona". S tim se prigovorom ponekad nastoji tako izii nakraj da se predlae relativiziranje" opaajno-teorijske dihotomije prema kontekstu. (Carnap, meutim, odbacuje taj nain u lanku to smo ga citirali.) ini mi se da taj prijedlog relativiziranja" dihotomije nije od osobite pomoi. U prvom redu, lako se moe zamisliti kontekst u kojem bi se izraz elektron" pojavio u istom tekstu i u opaajnim izvjetajima i u teorijskim zakljucima na temelju tih izvjetaja. (Tako da bi dolo do iskrivljavanja ako bi se pokualo staviti taj termin bilo u kutiju za opaajne termine" bilo u kutiju za teorijske termine".) U drugom redu, za koji je filozofski problem ili svrhu potrebna ak i relativizirana dihotomija? Uobiajeni je odgovor da se ponekad iskaz A (opaajni) nudi u potporu iskaza B (teorijskog). Tada, da bismo objasnili zato i sam A nije stavljen u pitanje u tom kontekstu, treba da budemo u stanju rei da u tom kontekstu A fungira kao opaajni izvjetaj. Ali time se pogreno shvaa ono to sam htio dokazati! Ja ne poriem potrebu za jednim pojmom kao to je opaajni izvjetaj". Ono to poriem jest da distinkcija izmeu opaajnih izvjetaja i, meu ostalim, teorijskih iskaza moe ili treba da se povlai na temelju rjenika. Pored toga, relativizirana dihotomija nee posluiti Carnapovim svrhama. Teko da se moe braniti teza da su teorijski termini samo djelomino interpretirani, dok su opaajni termini potpuno interpretirani, ako ne postoji otra crta izmeu te dvije klase. (Prisjetite se da Carnap kao svoj problem uzima rekonstrukciju jezika", ne nekog izdvojenog znanstvenog konteksta.) DJELOMINA INTERPRETACIJA Pojam djelomine interpretacije" ima prilino udnu povijest taj termin svakako ima struni prizvuk i netko tko bi ga susreo u Carnapovim, Hempelovim ili mojim 6 radovima
8 Upotrebljavao sam taj pojam nekritiki u Mathematics and the existence of abstract entities" (Putnam, 1957). Iz diskusije se ini da sam imao na umu pojam djelomine interpretacije", (2) dolje, ili neki srodan pojam. (Vie ne mislim niti da je od pomoi zamiljati teoriju skupova kao djelomino interpretiran raun" u kojem je samo nominalistiki jezik" izravno interpretiran, niti da je matematiku za svrhe filozofske rasprave najbolje izjednaiti s teorijom skupova.)

16

241

svakako bi s pravom pretpostavio da je to termin iz matematike logike za iju se tonu definiciju pretpostavlja da je odve dobro poznata a da bi je trebalo ponavljati. alosna je injenica da tome nije tako! U stvari, taj je termin uveo Carnap u jednom odjeljku svoje monografije (Carnap, 1939) bez definicije (Carnap je ustvrdio bez objanjenja da interpretirati opaajne termine nekog rauna automatski znai djelomino interpretirati" teorijske primitivne pojmove) a kasnije su ga upotrebljavali Carnap i drugi autori (ukljuivi i mene) uz obilne unakrsne referencije, ali bez daljnjeg objanjenja. Moe se pomiljati (bar) na tri stvari koje bi djelomina interpretacija" mogla znaiti. Pokuat u pokazati da nijedno od ta tri znaenja nije ni od kakve koriste u vezi s interpretiranjem znanstvenih teorija". Na moje raspravljanje imala je utjecaj opaska Ruth Anne Putnam da ne samo da je taj pojam bio upotrebljavan bez ikakve definicije nego je bio primjenjivan bez razlike na termine, teorije i jezike. (1) Tom bi se terminu moglo dati slijedee znaenje iz matematike logike (ovdje pretpostavljam upoznatost s pojmom modela" formalizirane teorije): djelomino interpretirati" neku teoriju znai specificirati ne-praznu klasu intendiranih modela. Ako specificirana klasa ima jedan lan, interpretacija je potpuna; ako ima vie od jednog lana, u pravom je smislu djelomina. (2) Djelomino interpretirati termin P moglo bi (za verifikacionista kakav je Carnap) znaiti specificirati postupak verificiranja i opovrgavanja. Ako je a x individualna konstanta koja oznauje jedinku a t (Carnap esto kao jedinke uzima prostorno-vremenske toke pretpostavljajui za fiziku jezik polja") i ako je mogue verificirati P(a t ), onda je jedinka Cj u dosegu termina P; ako je P(aJ opovrgljivo, onda je a, u dosegu od P, negaciji od P; a ako se postojei postupci provjeravanja ne odnose na < [ (npr. ako Z ne zadovoljava prethodne uvjete specificirane u postupcima provjere), onda je nedefinirano da li je a x unutar ili izvan dosega od P. Ovaj pojam djelomine interpretacije termina neposredno se odnosi na termine uvedene redukcijskim reenicama 7 (Carnap ih naziva istim dispozicijskim terminima"). U tom sluaju jedinka a^ ili je u dosegu od P ili u dosegu od P, pod uvjetom da je antecedens bar jedne redukcijske reenice koja uvodi" termin P istinit za ay, a inae je nedefinirano da li je P(ai) istinito ili ne. Ali to se moe protegnuti na teorijske primitivne pojmove u nekoj teoriji na slijedei nain: ako
7

Za definiciju tog pojma vidi Carnap (1955).

242

P(a 1) slijedi iz postulata i definicija teorije i/ili skupa svih istinitih opaajnih reenica, tada % jest u dosegu od P; ako P(ii) slijedi iz postulata i reenica teorije i/ili skupa svih istinitih opaajnih reenica, tada je a\ u dosegu od P; u svim drugim sluajevima P(aJ ima nedefiniranu istinosnu vrijednost. (3) Najjednostavnije bi se moglo rei da djelomino interpretirati formalni jezik znai interpretirati dio tog jezika (npr. pronai prijevode na obini jezik za neke termine a druge ostaviti kao obine nespecificirane simbole). Od ta tri pojma prvi nee posluiti Carnapovim svrhama zato to je nuno upotrebljavati teorijske termine da bi se specificirala ak i klasa intendiranih modela za uobiajene znanstvene teorije. Razmotrite stoga problem specificiranja intendiranih vrijednosti individualnih varijabla. Ako je taj jezik jezik estica", onda se individualne varijable proteu preko stvari" ali stvari u teorijskom smislu, ukljuujui toke mase i sisteme toaka masa. Sigurno je neobino uzimati pojam fizikog predmeta" bilo kao opaaj ili kao isto logiki pojam kad on postaje dovoljno irok da ukljuuje tokaste elektrone na jednom kraju i galaksije na drugom. U drugu ruku, ako taj jezik jest jezik polja", onda je nuno rei da se individualne varijable proteu preko prostorno-vremenskih toaka a tekoa je ista kao kod pojma fizikog predmeta". Prelazei na rjenik predikata i funkcijskih simbola, razmotrimo, na primjer, problem specificiranja bilo jedinstvene intendirane interpretacije bilo prikladne klase modela za Maxwellove jednadbe. Moramo u najmanju ruku rei da je za E i H intendirano da kao vrijednosti imaju vektorske funkcije prostorno-vremenskih toaka i da apsolutne vrijednosti tih vektora treba da mjere, grubo reeno, silu nezavisnu o brzini na maloj probnoj estici po jedinici naboja i silu zavisnu o brzini po jedinici naboja. Moglo bi se silu poistovjetiti s umnokom mase i (odgovarajue komponente) ubrzanja i izai nakraj sa spominjanjem (idealizirane) probne estice putem redukcijskih reenica", ali jo su nam uvijek ostali masa", naboj" i, dakako, prostorno-vremenska toka". (Naboj" i masa" imaju kao vrijednosti realnu funkciju, odnosno ne-negativnu realnu funkciju prostorno-vremenskih toaka; a za vrijednosti tih funkcija pretpostavlja se da mjere intenzitete kojima su odreene fizike veliine prisutne u tim toj> kama gdje je posljednja reenica nuna da iskljui oigledno neitendirane intrepretacije koje se nikada ne mogu eliminirati na drugi nain.) 16* 243

(Jedna ograda: rekao sam da su teorijski termini nuni za specifikaciju ak i klase intendiranih modela ili modela koje bi realistiki nastrojen uenjak mogao prihvatiti kao ono na to misli. Ali fiziki predmet", fizika veliina" i prostorno-vremenska toka" nisu osim ovog posljednjeg nita vie teorijski termini" u bilo kojem idiomatskom smislu nego to su opaajni termini". Nazovimo ih ovoga puta naprosto terminima irokog spektra" zapaajui da oni postavljaju umnogome iste probleme kao i neki metaznanstveni termini, na primjer sama znanost". O njima bismo mogli rei, kao to Quine veli za ovaj potonji termin (Quine, 1957), da nisu unaprijed definirani prije nam sama znanost kae (uz mnogo promjena miljenja) to je djelokrug znanosti" ili neke pojedinane znanosti, na primjer kemije, to je predmet", to su fizike veliine". Na taj nain ti termini, premda nisu teorijski termini", tee da na koncu steknu struno znaenje posredstvom teorijskih definicija.) Daljnja je potekoa s prvim pojmom djelomine interpretacije" u tome to teorije s neistinitim opaajnim konzekvencama nemaju nikakvu interpretaciju (zato to nemaju modela koji je standardan" u odnosu na opaajne termine). To se nesumnjivo protivi naoj uobiajenoj predodbi interpretacije prema kojoj je takva teorija pogrena a ne besmislena. Drugi pojam djelomine interpretacije to smo ga naveli izgleda mi potpuno neadekvatan ak i za tzv. iste dispozicijske termine", na primjer otopiv". Pretpostavimo tako za volju jednostavnosti primjera da postoji samo jedan poznati nain provjere za otopivost" uranjanje predmeta u vodu. Moemo li stvarno prihvatiti zakljuak da rei da je otopivo neto to nikad nije uronjeno u vodu ima potpuno nedefiniranu istinosnu vrijednost? Pretpostavimo sada da primijetimo da se sve kockice eera koje uranjamo u vodu otapaju. Na temelju tog svjedoanstva mi zakljuujemo da je sav eer otopiv ak i kockice koje nikada nisu uranjane u vodu. Prema gleditu koje kritiziramo, to treba opisati prije kao lingvistiki uglavak" nego kao otkrie"! Prema tom pojmu djelomine interpretacije, naime, ono to inimo jest to da dajemo terminu otopiv" novo znaenje ,,otopiv-u-starom-smislu-ili-eer"; i ono to mi redovno opisujemo kao svjedoanstvo za to da su u vodu neuronjene kocke eera otopive, trebalo bi prije opisati kao svjedoanstvo da je nae novo znaenje termina otopiv" kompatibilno s izvornom bilateralnom redukcijskom reenicom". 244

Takoer, premda e sad biti istina rei eer je otopiv", rei, recimo, o mnogim grumenima soli da su oni otopivi, jo e uvijek imati potpuno nedefiniranu istinosnu vrijednost. Promjena znaenja" redovno se odnosi na onu vrstu stvari koja se desila rijei knave" (koja je neko znaila ,,boy") a proirenje znaenja" redovno se odnosi na onu vrstu stvari koja se u Portugalu desila rijei za obitelj (,,familhia") koja je poela obuhvaati sluinad. U tom smislu, za koji se ujedno ini da je jedini koji je koristan za lingvistiku teoriju, naprosto je neistinito rei da je u opisanu sluaju (zakljuivanje da je eer otopiv) rije otopiv" pretrpjela bilo promjenu bilo proirenje znaenja. Otkrie moe proiriti metodu verifikacije, ali to je samo dokaz da verifikacija nije znaenje. U svakom sluaju, ne ini se da postoji ma koji razlog zato se ne moemo sloiti s uobiajenim prikazom. Ono to smo cijelo vrijeme mislili sa To je otopivo" bilo je, dakako, Kad bi bilo u vodi, to bi se otopilo"; a sluaj to smo ga opisali moe se ispravno opisati kao sluaj izvoenja induktivnog zakljuka na konkluziju da svi ti predmeti (grumeni eera, uronjeni u vodu ili ne) jesu otopivi u tom smislu. Takoer, nema razloga da odbacimo gledite koje je zacijelo ugraeno u nau upotrebu termina otopiv", da ima tono odreenu (ali ponekad nepoznatu) istinosnu vrijednost rei za bilo to (odgovarajue veliine i vrstoe) da je ono otopivo, bilo da to zadovoljava uvjet za trenutno poznati nain provjere ili ne. Obino se iznosi prigovor da nije jasno to to znai" rei Kad bi to bilo u vodi, ono bi se otopilo"; ali nema lingvistikog dokaza za tu nejasnou. (Da li to ljudi tumae na razliite naine? Da li trae neku parafrazu? Dakako, postoji filozofski problem koji se tie nune povezanosti", ali ne smije se brkati to da je neka rije povezana s nekim filozofskim problemom s time da ona ima nejasno znaenje.) Dolazei sada do teorijskih termina (radi jednostavnosti pretpostavljam da na svijet nije kvantno-mehanian) ako elimo uope ouvati uobiajenu sliku svijeta, zacijelo elimo rei da ima odreenu istinosnu vrijednost rei da unutar svakog ne odve malog podruja X postoji jedan helijev atom. Ali, u stvari, nai uvjeti provjere ak ako i dopustimo provjere koje implicira neka teorija kao to je bilo skicirano gore pod (2) nee se moi primijeniti, na primjer, na mala podruja X u unutranjosti Sunca (ili u unutranjosti mnogih tijela u mnogim trenucima). Tako dobivamo slijedei anomalijski rezultat: istina je rei da ima mnogo helijevih atoma u Suncu, ali nije niti istinito niti neistinito rei da se jedan od

245

njih nalazi unutar bilo kojeg malog podruja X! Slino e se stvari dogaati u vezi s teorijskim iskazima o veoma velikim predmetima; na primjer, moglo bi biti niti istinito niti neistinito" da je prosjena zakrivljenost prostora pozitivna ili da je univerzum konaan. I iznova, savreno uobiajena znanstvena otkria stalno e se morati opisivati kao lingvistiki uglavci", proirenja znaenja" i tako dalje. Najzad, tree znaenje djelomine interpretacije" vodi do gledita da teorijski termini uope nemaju znaenja, da su samo sredstva za raunanje, i stoga je ono neprihvatljivo. Da rezimiramo: vidjeli smo da je svaki od triju pojmova djelomine interpretacije" o kojima smo raspravljali ili neprikladan za Carnapove svrhe (zapoinjanje s opaajnim terminima) ili nespojiv s prilino minimalnim znanstvenim realizmom; a pored toga, onaj drugi pojam ovisi o grubim i dubioznim promjenama u naoj upotrebi jezika. Tako ni u jednome od tih znaenja nije djelomino interpretirani raun u kojem su izravno interpretirani samo opaajni termini" prihvatljiv model za neku znanstvenu teoriju. UVOENJE TEORIJSKIH TERMINA Raspravljali smo o predloenom rjeenju za jedan filozofski problem. Ali u emu jest problem? O problemu se ponekad govori kao o problemu interpretiranja", to jest davanja znaenja teorijskim terminima u znanosti. Ali to ne moe biti neki naroit opi problem (dakako, to moe biti problem u specifinim sluajevima). Zato ovjek ne bi bio u stanju dati znaenje nekog teorijskog termina (upotrebljavajui, ako je potrebno, druge teorijske termine, termine irokog spektra" itd.)? Problem bi se mogao preformulirati dati znaenje teorijskih termina upotrebljavajui samo opaajne termine. Ali tada, zato bismo pretpostavili da to jest ili bi trebalo biti mogue? Moe se rei neto poput ovoga: pretpostavimo da sastavljamo rjenik" teorijskih termina. Ako dopustimo da se teorijski termini pojavljuju i kao natuknice" i u definicijama, tada e u naem rjeniku postojati cirkularnost". Ali cirkularnosti postoje u svakom rjeniku! Moda smo blie problemu ako opazimo da su rjenici, mada korisni, korisni samo govornicima koji ve znaju dobar dio jezika. Ne moe se nauiti svoj maternji jezik zapoinjui od rjenika. To namee misao da je stvarno problem dati prikaz kako se naui upotreba teorijskih termina (u ivotnoj po-

246

vijesti jednog pojedinanog govornika); ili moda kako se teorijski termini uvode" (u povijesti jezika). Da uzmemo prvi oblik problema (uenje jezika kod pojedinanog govornika): ini se da se teorijski termini ue u biti na onaj nain na koji se ui veina rijei. Ponekad nam se daju leksike definicije (npr. lagar je krianac izmeu lava i tigra"); ee mi naprosto oponaamo druge govornike; mnogo puta kombiniramo to dvoje (npr. daje nam se leksika definicija iz koje dobivamo grubu ideju o upotrebi a onda putem oponaanja svi vie usklaujemo svoje jezino ponaanje s onim drugih govornika). Pria u vezi s uvoenjem novih strunih termina u jezik priblino je slina. Obino uenjak uvodi termin putem neke vrste parafraze. Na primjer, masa" bi se mogla objasniti kao ona fizika veliina koja odreuje kako se snano neko tijelo odupire dobivanju ubrzanja, npr. ako neko tijelo ima dvostruku masu, njemu e dvostruko tee biti dati ubrzanje". (Umjesto fizike veliine" moglo bi se rei obinim jezikom ona osobina tijela", ono u tijelu t o . . . " Takvi pojmovi iroka spektra" javljaju se u svakom prirodnom jeziku; a na sadanji pojam fizika veliina" ve je krajnje profinjenje. Cesto, kao u sluaju sile" i mase", termin e biti jedan od termina obinog jezika ija se nova struna upotreba u nekom pogledu sasvim nastavlja na obinu upotrebu. U takvim se sluajevima leksika definicija esto izostavlja a na njezinu mjestu imamo samo iskaz o nekim razlikama izmeu obine upotrebe i strune upotrebe koja se uvodi. Obino iz tih eksplicitnih metalingvistikih iskaza dobivamo tek grubu predodbu u upotrebi strunog termina a ta se gruba predodba potom precizira itanjem teorije ili teksta u kojem se taj termin upotrebljava. Ipak, ne bi trebalo previdjeti ulogu eksplicitnog metalingvistikog iskaza: teko da bi se moglo s razumijevanjem itati tekst ili struni lanak da nema za ravnanje niti eksplicitnih metalingvistikih iskaza niti prethodne i srodne upotrebe strunih rijei. Pouno je usporediti ovdje situaciju s logikim veznicima u njihovoj modernoj strunog upotrebi. Mi uvodimo precizno i struno znaenje za ili", ne", ako onda" i tako dalje, upotrebljavajui iz obinog jezika neprecizno ili, i, ne i tako dalje. Na primjer, kaemo: ,,A V B bit e istinito ako je A istinito i bit e istinito ako je B istinito a bit e neistinito ako je A neistinito i B je nestinito. Napose, A V B bit e istinito ak i ako su i A i B istiniti." Obratite panju na to da nitko nije predloio da se kae da je ,,V" samo djelomino inter-

247

pretirano" zato to i", ako" itd. upotrebljavamo na obian neprecizan nain kad ga uvodimo". Ukratko, mi moemo postii i postiemo to da upotrebljavajui neprecizan jezik uvodimo precizan jezik. To je poput svake upotrebe orua: upotrebljavamo manje savreno za izradbu savrenijega. Kao drugo, postoje ak ideje koje se mogu izraziti u preciznijem jeziku a koje se nisu mogle razumljivo izraziti u izvornom jeziku. Tako, da pozajmimo primjer koji potjee od Alonza Churcha, iskaz u obliku {[(A => B) => B] B} vjerojatno se ne moe razumljivo izraziti u obinom jeziku premda ga se moe razumjeti im imamo objanjenje za => " u obinom jeziku. Mogue je, meutim, da se pretpostavi da je problem u ovome: formalizirati postupak uvoenja strunih termina. Pokuajmo iskuati taj problem na naem posljednjem primjeru (logikim veznicima). Jasno je da bismo mogli formalizirati postupak uvoenja uobiajenih istinosno-funkcionalnih veznika. Samo bi trebalo da iz obinog jezika" uzmemo kao primitivne pojmove i, ili, ne u njihovim obinim (nepreciznim) znaenjima i tad bismo mogli izravno napisati takve karakterizacije poput one gore navedene za veznik ,,V". Ali kad bi netko rekao: elim da uvedete logike veznike, kvantifikatore i tako dalje bez ikakvih nepreciznih primitivnih pojmova (jer upotrebljavanje nepreciznih pojmova nije racionalna rekonstrukcija") i takoer bez ikakvih logikih simbola kao primitivnih pojmova (jer bi to bilo cirkularno")", mi bismo naprosto morali rei da je zadatak neostvariv. Meni se taj sluaj u velikoj mjeri ini jednakim onome s teorijskim terminima". Ako kao primitivne pojmove uzmemo ne samo opaajne termine" i logike termine" nego takoer termine irokog spektra" koje smo ranije spomenuli (stvar", fizika veliina" itd.) i moda neke neprecizne ali korisne pojmove iz obinog jezika na primjer tee dobiva ubrzanje", odreuje" , onda moemo uvesti teorijske termine bez tekoa. (1) Neki se teorijski termini stvarno dadu eksplicitno definirati u Carnapovu opaajnom jeziku". Pretpostavimo tako da imamo teoriju prema kojoj se sve sastoji od klasinih" elementarnih estica malih protegnutih pojedinanih estica; i pretpostavimo da se dvije od njih ne mogu dodirivati. Tad bi se elementarna estica", koja je teorijski termin" ako je ita teorijski termin, mogla eksplicitno definirati: X je elementarna estica = X se ne moe rastaviti na dijelove Y i Z koji se ne dodiruju i gornja definicija zahtijeva samo pojmove ,,X je dio od Y" i ,,X se dodiruje s Y". (Ako uzmemo

248

dodirivanje" kao refleksivan odnos, onda se dio od" moe pomou njega definirati: X je dio od Y = sve to se dodiruje s X dodiruje se s Y. Takoer, Y i Z ine dekompoziciju" od X ako (i) nita nije dio i od Y i od Z; (ii) X nema dijela koji ne sadri nijedan dio zajedniki bilo s Y ili sa Z. Meutim, po mome miljenju, bilo bi sasvim razumno uzeti dio od" kao logiki primitivni pojam zajedno sa je lan od" premda se Carnap vjerojatno ne bi sloio.) Zapaamo da na prvi pogled iznenaujua mogunost definiranja oigledno teorijskog termina elementarna estica" u Carnapovu opaajnom jeziku" poiva na injenici da je pojam fizikog predmeta prokrijumaren u taj jezik u samoj interpretaciji individualnih varijabla. (2) Karakterizacija kakvu smo gore dali za masu" (upotrebljavajui pojam tee dobiva ubrzanje") mogla bi se formalizirati. Opet pojam irokog spektra (fizika veliina") igra ulogu u definiciji. Ali nanovo, nitko ne bi normalno elio formalizirati tako oigledno neformalne definicije teorijskih termina. I nanovo, ako netko kae: elim da uvedete teorijske termine upotrebljavajui samo Carnapove opaajne termine, moramo rei da se to, izuzimajui specijalne sluajeve (kao onaj klasinog" pojma elementarne estice), ini nemoguim. Ali zato bi to trebalo biti mogu:e? I kakvu filozofsku pouku bismo morali izvui iz te nemogunosti? Moda samo ovu: da smo kadri imati tako bogat teorijski rjenik kao to ga imamo zato to, hvala nebesima, nikada nismo bili u poloaju da imamo samo Carnapov opaajni rjenik na raspolaganju.

LITERATURA 1. Carnap, R. The Foundations of Logic and Mathematics u International Encyclopedia of Unified Science, Chicago, University of Chicago Press, 1939. 2. Carnap, R. ,,Testability and Meaning" u Readings in the Philosophy of Science, uredili H. Feigl i M. Brodbeck, New York, AppIeton-Century-Crofts, 1955. 3. Carnap, R. The Methodological Character of Theoretical Concepts" u Minnesota Studies in the Philosophy of Science vol. I, uredili H. Feigl i M. Scriven, Minneapolis, University of Minnesota Press, 1956. 249

4. Fodor, J. A. ,,0f Words and Uses", lnquiry 4, 1961, str. 190208. 5. Putnam, H. Mathematics and the Existence of Abstract Entities", Philosophical Studies 7, 1957, str. 8188. 6. Quine, W. The Scope and Language of Science", British Journal for the Philosophy of Science 8, 1957, str. 117.

250

IV SPOR OKO NAUNE METODE

Karl R. Popper CILJ NAUKE

Govoriti o cilju" naune aktivnosti moe moda zvuati pomalo naivno; jer jasno je da razliiti uenjaci imaju razliite ciljeve, a nauka sama (to god to moglo znaiti) nema ciljeva. Sa svime time se slaem. A ipak se ini da kada govorimo o nauci osjeamo, manje ili vie jasno, da postoji neto karakteristino za naunu aktivnost; budui da nauna aktivnost u velikoj mjeri izgleda kao racionalna aktivnost, a budui da racionalna aktivnost mora imati neki cilj, pokuaj da se opie cilj nauke i ne mora biti sasvim uzaludan. Smatram da je cilj nauke pronalaenje zadovoljavajuih objanjenja svega onog to nam izgleda da zahtijeva objanjenje. Pod objanjenjem (ili uzronim objanjenjem) misli se na skup iskaza kojima se opisuje stanje stvari koje treba objasniti (explicandum) dok drugi, objanjavajui iskazi ine objanjenje" u uem smislu rijei (explicans explicanduma). U pravilu moemo uzeti da se vie ili manje zna da je explicandum istinit, ili da se bar smatra da se to zna. Jer nema mnogo smisla traiti objanjenje nekog stanja stvari koje se moe pokazati potpuno izmiljenim. (To moe biti sluaj s leteim tanjurima: objanjenje za kojim se traga ne mora biti objanjenje leteih tanjura, nego moe biti objanjenje kako dolazi do izvjetavanja o leteim tanjurima; no ukoliko bi letei tanjuri postojali, tada ne bi bilo potrebno nikakvo daljnje objanjenje izvjetavanja o njima.) Explicans, s druge strane, koji je predmet naeg traganja, u pravilu nee biti poznat: on e morati biti otkriven. Prema tome, nauno objanjenje, kad god je otkrie, bit e objanjenje poznatog pomou nepoznatog1.
1 Vidi posljednji odlomak teksta, prije zavrnog citata, mog lanka Note on Berkeley as a Precursor of Mach", Brit. Journ. Philos. Sc. 4, 1953, str. 35. (Sada u mojoj knjizi Conjectures and Refutations, str. 174).

253

Da bi bio prihvatljiv (prihvatljivost je stvar stupnja), explicans mora ispuniti odreeni broj uvjeta. Prvo, on mora logiki povlaiti explicandum. Drugo, explicans bi trebao biti istinit, premda se obino nee znati da je istinit; u svakom sluaju, ne smije se znati da je neistinit ni nakon najkritinijeg ispitivanja. Ako se ne zna da je istinit (kao to e najee biti sluaj), mora postojati neovisno svjedoanstvo njemu u prilog. Drugim rijeima, on mora biti neovisno provjerljiv i smatrat emo ga tim vie zadovoljavajuim to je vea otrina onih neovisnih provjera koje je preivio. Moram jo rasvijetliti upotrebu izraza neovisan" s njegovim suprotnostima, ,,ad hoc" i (u krajnjim sluajevima) cirkularan". Neka a bude explicandum za koji se zna da je istinit. Budui da a trivijalno slijedi iz samog a, mogli bismo uvijek ponuditi a kao objanjenje njega samog. Ali to bi bilo vrlo nezadovoljavajue i pored toga to bismo u tom sluaju znali da je explicans istinit i da explicandum iz njega slijedi. Dakle, moramo iskljuiti objanjenja ove vrste zbog njihove cirkularnosti. No cirkularnost koja mi je ovdje na umu jest stvar stupnja. Uzmite slijedei razgovor: j,Zato je more danas tako nemirno?" Zato to je Neptun vrlo ljut" Kojim svjedoanstvom moete potkrijepiti va iskaz da je Neptun vrlo ljut?" 0, pa zar ne vidite kako je more vrlo nemirno? I zar nije ono uvijek nemirno kada je Neptun ljut?" Ovo se objanjenje smatra nezadovoljavajuim zato to (isto kao u sluaju potpuno cirkularnog objanjenja) jedino svjedoanstvo za explicans jest sam explicandum2. Osjeaj da je ova vrsta skoro cirkularnog ili ad hoc objanjenja vrlo nezadovoljavajua i odgovarajui zahtjev da objanjenja te vrste treba izbjegavati, po mom miljenju su meu glavnim pokretnim silama razvoja nauke: nezadovoljstvo je meu prvim plodovima kritikog i racionalnog pristupa. Da explicans ne bi bio ad hoc, on mora biti bogat sadrajem: on mora imati razne provjerljive konzekvence, a meu njima, posebno, provjerljive konzekvence koje su razliite od explicanduma. Upravo su te razliite provjerljive konzekvence ono to imam na umu kada govorim o neovisnim provjerama ili o neovisnom svjedoanstvu. Premda ove primjedbe mogu moda pomoi da se donekle rasvijetli intuitivna ideja neovisno provjerljivog explicansa,
2 Takav nain zakljuivanja prisutan je i kod Talesa (Diels-Kranz 10 , vol. I, str. 456, red 35); Anaksimandra (D.K. Ali, A28); Anaksimena (D.K. A17, BI); Alkmeona (D.K. A5).

254

one nikako jo nisu dovoljne da karakteriziraju zadovoljavajue i neovisno provjerljivo objanjenje. Jer ako je a na explicandum neka a ponovo bude More je danas nemirno" mi uvijek moemo ponuditi vrlo nezadovoljavajui explicans koji je potpuno ad hoc, premda ima neovisno provjerljive konzekvence. I moemo po volji birati te konzekvence. Moemo izabrati, recimo, Ove ljive su sone" i Svi gavranovi su crni". Neka b bude njihova konjunkcija. Tada moemo kao explicans naprosto uzeti konjunkciju od a i b: ona e zadovoljavati sve nae do sada iznesene zahtjeve. Samo ako zahtijevamo da objanjenja moraju upotrebljavati univerzalne iskaze ili prirodne zakone (dopunjene poetnim uvjetima), moemo napredovati k ostvarenju ideje neovisnih ili ne-a hoc objanjenja. Jer univerzalni prirodni zakoni mogu biti iskazi s bogatim sadrajem i stoga oni mogu biti neovisno provjereni svugdje i u svim vremenima. Zato ako se oni koriste kao objanjenja, oni mogu ne biti ad hoc, jer nam mogu dozvoliti da protumaimo explicandum kao ponovljivi efekt. Sve to, meutim, vrijedi jedino ako se ograniimo na univerzalne zakone koji su provjerljivi, to jest opovrgljivi. Pitanje Koja vrsta objanjenja moe biti zadovoljavajua?" tako vodi do odgovora: objanjenje pomou provjerljivih i opovrgljivih univerzalnih zakona i poetnih uvjeta. A objanjenje te vrste e biti tim vie zadovoljavajue to su ti zakoni provjerljiviji i to su bolje provjereni. (To se odnosi takoer i na poetne uvjete.) Na ovaj nain pretpostavka da je cilj nauke pronalaenje zadovoljavajuih objanjenja vodi nas dalje do ideje da se stupanj prihvatljivosti objanjenja poveava putem poveavanja njihovog stupnja provjerljivosti, to e rei, prelaenjem na bolje provjerljive teorije; a to znai prelaenjem na teorije sve bogatijeg sadraja, vieg stupnja univerzalnosti i vieg stupnja preciznosti3. To je, nema sumnje, potpuno u skladu sa stvarnom praksom teorijskih nauka. Do fundamentalno istog rezultata moemo doi i na drugi nain. Ako je cilj nauke objanjavanje, njezin e cilj biti takoer i objanjavanje onog to je do sada bilo prihvaeno kao explicans, na primjer, zakona prirode. Tako se zadaa nauke neprestano obnavlja. Moemo neprestano to nastavljati, prelazei na objanjenja sve vieg stupnja univerzalnosti ukoliko doista ne doemo do konanog objanjenja, to e rei, do objanjenja koje se niti moe niti treba dalje objanjavati.
3 U vezi s teorijom provjerljivosti, sadraja i jednostavnosti i u vezi stupnjeva univerzalnosti i preciznosti vidi odjeljke 31 do 46 u Logici naunog otkria (prvo njemako izdanje 1934) gdje je objanjena uska povezanost tih ideja.

255

Ali postoje li konana objanjenja? Uenje koje sam nazvao esencijalizam" svodi se na gledite da nauka mora tragati za konanim objanjenjem pomou sutina4: ako moemo objasniti ponaanje neke stvari pomou njezine sutine njezinih bitnih svojstava tada nikakvo daljnje pitanje ne moe biti postavljeno niti treba biti postavljeno (osim moda teolokog pitanja Tvorca sutina). Tako je Descartes vjerovao da je objasnio fiziku pomou sutine fizikog tijela koja je, po njegovom miljenju, bila protenost; a neki Newtonovci, slijedei Rogera Cotesa, vjerovali su da je sutina materije u njezinoj inerciji i njezinoj moi da privlai drugu materiju i smatrali su da se Newtonova teorija moe izvesti iz, i tako konano objasniti pomou, tih sutinskih svojstava sve materije. Sam Newton je bio drukijeg miljenja. Upravo je hipoteza o konanom ili esencijalistikom uzronom objanjenju same gravitacije ono to je on imao na umu kada je napisao Scholium generale na kraju Principia: Do sada sam objanjavao pojave . . . pomou sile gravitacije, ali jo nisam utvrdio uzrok gravitacije s a m e . . . a hipoteze ne izmiljam proizvoljno [ili ad hoc]."5 Ne vjerujem u esencijalistiko uenje o konanom objanjenju. U prolosti su kritiari tog uenja u pravilu bili instrumentalisti: oni su interpretirali naune teorije kao puke instrumente za predvianje bez ikakve objanjavalake moi. Ni s njima se ne slaem. Ali postoji trea mogunost, tree gledite", kako sam ga nazvao. Ono je dobro opisano kao modificirani esencijalizam" s naglaskom na rijei modificirani"6.
4 Potpunije sam razmatrao (i kritizirao) esencijalizam u eseju Three Views Concerning Human Knowledge" gdje takoer upuujem na svoja ranija razmatranja (u posljednjoj biljeki u odjeljku II); vidi Contemporary British Philosophy, III, uredio H. D Lewis, 1956, biljeka 2 na str. 365. (Ovaj esej je sada 3. poglavlje moje knjige Conjectures and Refutations, tree izdanje, 1969). 5 Vidi takoer Newtonova pisma Richardu Bentleyu od 17. sijenja i posebno od 25. veljae 1693 ('16923'). Citirao sam to pismo u odjeljku III mog lanka Three Views Concerning Human Knowledge" (Conjectures and Refutations, str. 106 i dalje) gdje je taj problem neto iscrpnije razmatran. 6 Izraz modificirani esencijalizam" upotrijebio je kao opis mog treeg gledita" prikaziva mog lanka Three Views Concerning Human Knowledge" u The Times Literary Supplement, 55, 1956, str. 527. Da bi se izbjegli nesporazumi htio bih ovom prilikom rei da to to prihvaam ovaj izraz ne bi trebalo shvatiti kao ustupak uenju o konanoj stvarnosti", a jo manje kao ustupak uenju o esencijalistikim definicijama. Ostajem u potpunosti pri kritici tog uenja koju sam izloio u knjizi Open Society, vol. II, pogl. 11, odjeljak II (posebno biljeka 42) i na drugim mjestima.

256

To tree gledite" koje ja zastupam modificira esencijalizam na radikalan nain. Prije svega odbacujem ideju konanog objanjenja i tvrdim da svako objanjenje moe biti dalje objanjavano pomou teorije ili pretpostavke vieg stupnja univerzalnosti. Ne moe postojati objanjenje koje ne treba biti dalje objanjavano, jer nijedno ne moe biti samo-objanjavajui opis sutine (poput esencijalistike definicije tijela, kako ju je iznio Descartes). Drugo, odbacujem sva to-jest pitanja: pitanja o tome to jest neka stvar, to je njezina sutina ili njezina prava priroda. Moramo napustiti gledite, karakteristino za esencijalizam, da u svakoj pojedinoj stvari postoji sutina, inherentna prirodna ili princip (kao alkohol u vinu) koji je nuno uzrokuju da bude ono to jest i da djeluje onako kako djeluje. Ovakvo animistiko gledite nita ne objanjava, ali je ono navelo esencijaliste (poput Newtona) da izbjegavaju relaciona svojstva, kao gravitaciju, i da smatraju, iz razloga koji su im se inili a priori valjanim, da zadovoljavajue objanjenje mora biti pomou inherentnih svojstava (za razliku od relacionih svojstava). Trea i posljednja modifikacija esencijalizma je slijedea. Moramo napustiti gledite, usko povezano s animizmom (i karakteristino za Aristotela za razliku od Platona), da se pozivanjem na esencijalna svojstva inherentna u bilo kojoj pojedinanoj stvari moe objasniti ponaanje te stvari. Jer to gledite nikako ne uspijeva da osvijetli zato se razliite pojedinane stvari ponaaju na slian nain. Ako se kae zato to su im sutine sline", postavlja se novo pitanje: zato ne bi bilo isto toliko razliitih sutina koliko ima i razliitih stvari? Upravo taj problem je Platon pokuao rijeiti tvrdei da su sline pojedinane stvari tvorevina, i zapravo kopije, istog izvornog Oblika" koji je stoga neto izvan", prije" i iznad" razliitih pojedinanih stvari; i doista, mi jo uvijek nemamo bolju teoriju slinosti. Gak i danas se pozivamo na njihovo zajedniko porijeklo kada elimo objasniti slinost dva ovjeka, ptice i ribe, dvaju kreveta, dvaju automobila, dvaju jezika ili dviju zakonskih procedura; to e rei, mi uglavnom objanjavamo slinost genetiki; a ako od toga napravimo metafiziki sistem, najvjerojatnije e to biti historicistika filozofija. Aristotel je odbacio Platonovo rjeenje; no budui da Aristotelova verzija esencijalizma ne sadri ak ni nagovjetaj rjeenja, ini se da on nikada nije sasvim shvatio problem7.
7 to se tie Platonove teorije Oblika ili Ideja, jedna od njezinih najznaajnijih funkcija je objasniti slinost osjetilnih s t v a r i . . . " Usporedi moju knjigu Open Society, poglavlje 3, odjeljak v; vidi takoer biljeke 19 i 20 i tekst. Neuspjeh Aristotelove teorije da izvri tu funkciju spomenut je tamo (u treem izdanju, 1957) na kraju biljeke 54 uz poglavlje 11.

17

257

Odluujui se za objanjenja pomou univerzalnih prirodnih zakona, nudimo rjeenje ba za taj posljednji (platonovski) problem. Jer mi pretpostavljamo da su sve pojedinane stvari i sve pojedinane injenice podlone tim zakonima. Zakoni (koje opet jest potrebno dalje objanjavati) tako objanjavaju pravilnosti i slinosti pojedinanih stvari ili pojedinanih injenica i dogaaja. I ti zakoni nisu inherentni u pojedinanim stvarima. (Niti su oni platonovske ideje izvan svijeta.) Prirodni zakoni su shvaeni, naprotiv, kao (hipotetiki) opisi strukturalnih svojstava prirode samog naeg svijeta. U tome je, dakle, slinost izmeu mog gledita (treeg gledita") i esencijalizma; premda ne vjerujem da emo ikada moi opisati, pomou naih univerzalnih zakona, konanu sutinu svijeta, ne sumnjam da moemo nastojati prodrijeti sve dublje i dublje u strukturu naeg svijeta ili, kako bismo mogli rei, do svojstava svijeta koja su sve bitnija i bitnija ili sve dublja i dublja. Kad god idemo za tim da objasnimo neki hipotetiki zakon ili teoriju novom hipotetikom teorijom vieg stupnja univerzalnosti, mi otkrivamo vie o svijetu nastojei da prodremo dublje u njegove tajne. I kad god uspijemo opovrgnuti teoriju te vrste, inimo novo znaajno otkrie. Jer ta opovrgavanja su od izuzetnog znaaja. Ona nas ue neoekivanom i pokazuju nam da premda smo mi sami tvorci naih teorija, premda su one nai vlastiti izumi, one su ipak prave tvrdnje o stvarnosti, jer se mogu sukobiti s neim to mi nikada nismo stvorili. Na modificirani esencijalizam" moe, po mom miljenju, biti od pomoi kada se postavi pitanje logikog oblika prirodnih zakona. On sugerira da nae teorije ili nai zakoni moraju biti univerzalni, to jest da moraju iznositi tvrdnje o svijetu o svim prostorno-vremenskim podrujima svijeta. On sugerira, tovie, da nae teorije iznose tvrdnje o strukturalnim ili relacionim svojstvima svijeta i da svojstva koja opisuje objanjavalaka teorija moraju u nekom smislu biti dublja od onih koja treba objasniti. Mislim da ta rije dublji" izmie svakom pokuaju iscrpne logike analize, ali ona ipak vodi nae intuicije. (Tako je i u matematici: svi njezini teoremi su logiki ekvivalentni, u prisustvu aksioma, a ipak postoji velika razlika u dubini" koja teko da je podlona logikoj analizi.) Dubina" naune teorije izgleda da je najue povezana s njezinom jednostavnou i tako s bogatstvom njezinog sadraja. (Drukije je s dubinom nekog matematikog teorema za koji se moe uzeti da nema sadraja.) Dva sastavna dijela ini se da su potrebna: bogat sadraj i izvjesna koherentnost i kompaktnost
258

(ili organinost") opisanog stanja stvari. Upravo je taj drugi sastavni dio ono to je tako teko analizirati premda je intuitivno vrlo jasan i njega su esencijalisti pokuavali opisati kada su govorili o sutinama nasuprot pukom nagomilavanju akcidentalnih svojstava. Mislim da niti moemo niti trebamo ovdje uiniti neto vie nego ukazati na intuitivnu ideju. Jer u sluaju bilo koje pojedinane predloene teorije bogatstvo njezinog sadraja i, dakle, njezin stupanj provjerljivosti je ono to odluuje o njezinoj zanimljivosti, a ishodi izvrenih provjera su ono to odluuje njezinu sudbinu. Sa stajalita metode, njezinu dubinu, koherenciju, pa ak i ljepotu moemo smatrati pukim vodiem ili poticajem nae intuicije i imaginacije. Ipak, ini se da postoji neto nalik na dovoljan uvjet za dubinu, ili stupnjeve dubine, koji se moe logiki analizirati. Pokuat u to objasniti pomou jednog primjera iz historije nauke. Dobro je poznato da je Newtonova dinamika postigla ujedinjenje Galileove zemaljske i Keplerove nebeske fizike. Cesto se kae da se Newtonova dinamika moe induktivno izvesti iz Galileovih i Keplerovih zakona, a ak se i tvrdilo da se ona moe iz njih striktno izvesti dedukcijom8. Ali to nije tono; s logikog gledita, Newtonova teorija, striktno govorei, proturijei i Galileovoj i Keplerovoj teoriji (premda se, naravno, obje te teorije mogu dobiti kao aproksimacije im imamo Newtonovu teoriju s kojom moemo operirati). Iz tog razloga je nemogue izvesti Newtonovu teoriju niti iz Galileove niti iz Keplerove niti iz njih obje zajedno, bilo dedukcijom bilo indukcijom. Jer niti deduktivno niti induktivno zakljuivanje
8 Ono to se moe izvesti iz Keplerovih zakona (vidi Max Born, Natural Philosophy of Cause and Chance, 1949, str. 12933) jest da je za sve planete ubrzanje prema Suncu u svakom trenutku jednako k/r3, gdje je r razdaljina izmeu planeta i Sunca u datom trenutku, a k je konstanta, ista za sve planete. Upravo taj rezultat, pak, formalno proturjei Newtonovoj teoriji (osim pod pretpostavkom da su mase svih planeta jednake, ili, ako su nejednake, da su bar beskonano male u usporedbi s masom Sunca). Ta injenica slijedi iz onog to je o Keplerovom treem zakonu ovdje reeno u tekstu nakon biljeke 9. No, osim toga, treba imati u vidu da niti Keplerova niti Galileova teorija ne sadre Newtonov pojam sile koji se u tradicionalno uvodi u tim izvoenjima bez mnogo okolianja; kao da se taj (okultni") pojam mogao oitati iz injenica i kao da on nije bio rezultat nove interpretacije injenica (to jest, fenomena" kako su ih opisivali Keplerovi i Galileovi zakoni) u svjetlu potpuno nove teorije. Tek nakon to je uveden pojam sile (a ak i proporcionalnost gravitacijske i inercijalne mase) uope je mogue povezati gornju formulu za ubrzanje s Newtonovim zakonom privlaenja obratno proporcionalnog kvadratu razdaljine (pod pretpostavkom da su mase planeta zanemarive).

17*

259

ne moe nikada od konzistentnih premisa doi do konkluzije koja formalno proturijei premisama od kojih smo poli. To smatram vrlo jakim argumentom protiv indukcije. Sada u ukratko ukazati na proturjenosti izmeu Newtonove teorije i njezinih prethodnika. Galileo tvrdi da se baeni kamen ili projektil kree po paraboli osim u sluaju vertikalnog slobodnog pada kada se kree s konstantnim ubrzanjem po pravcu. (Tokom itave ove diskusije zanemarujemo otpor zraka.) Sa stajalita Newtonove teorije obje ove tvrdnje su pogrene i to iz dva razliita razloga. Prva je pogrena jer putanja dalekometnog projektila kao to je inter-kontinentalna raketa (izbaena uvis ili horizontalno) nee biti ak niti priblino parabolina nego eliptina. Ona postaje priblino parabola samo ako je ukupna razdaljina leta zanemariva u usporedbi s polumjerom Zemlje. Na to je ukazao i sam Newton u Principia, kao i u svojoj populariziranoj verziji The System of the World, gdje je ilustrirao stvar slikom koju donosimo na ovoj stranici. Newtonova slika ilustrira njegov iskaz da, ako se brzina projektila poveava, a time i razdaljina njegovog leta, on e

260

najzad, premaujui zemljine granice, . . . prei u prostor a da je i ne dodirne"9. Tako se projektil na zemlji kree po elipsi, a ne po paraboli. Naravno, za dovoljno kratke izbaaje parabola e biti odlina aproksimacija; ali parabolina putanja nije striktno izvodiva iz Newtonove teorije ukoliko joj ne dodamo faktino neistinit poetni uvjet (koji je, usput reeno, neostvariv u Newtonovoj teoriji jer vodi do apsurdnih konzekvenci), naime, da je Zemljin polumjer beskonaan. Ako ne uvedemo tu pretpostavku, premda se zna da je neistinita, onda uvijek dobivamo elipsu, u suprotnosti s Galileovim zakonom prema kojem bismo trebali dobiti parabolu. Do potpuno analogne logike situacije dolazi u vezi s drugim dijelom Galileovog zakona koji tvrdi postojanje konstante ubrzanja. Sa stajalita Newtonove teorije, ubrzanje tijela u slobodnom padu nikada nije konstantno: ono uvijek raste tokom pada zato to se tijelo sve vie i vie pribliava centru privlaenja. Ovaj efekt je vrlo primjetan ako tijelo pada s velike visine, premda je on, naravno, zanemariv ako je visina zanemariva u usporedbi sa Zemljinim polumjerom. U tom sluaju moemo dobiti Galileovu teoriju iz Newtonove ako ponovo uvedemo neistinitu pretpostavku da je Zemljin polumjer beskonaan (ili da je visina s koje tijelo pada jednaka nuli). Proturjenosti na koje sam ukazao nisu ni u kom sluaju zanemarive za dalekometne projektile. Na njih moemo primijeniti Newtonovu teoriju (naravno s korekcijama za otpor zraka), ali ne i Galileovu: ova druga naprosto dovodi do pogrenih rezultata kao to se lako moe pokazati pomou Newtonove teorije. Sto se tie Keplerovih zakona, situacija je slina. Oito je da Keplerovi zakoni u Newtonovoj teoriji samo priblino vrijede to jest striktno ne vrijede ako uzmemo u obzir meusobno privlaenje planeta10. Ali ima fundamentalnijih
9 Vidi Newtonova Principia, Scholium na kraju odjeljka II knjige I, str. 55 izdanja iz 1934 (Motteov prijevod koji je revidirao Cajori). Slika iz The System of the World i citat koji su ovdje navedeni nalaze se na str. 551. tog izdanja. 10 Vidi, na primjer, P. Duhem, The Aim and Structure of Physical Theory, 1905, preveo na engleski P. P. Wiener, 1945, dio II, poglavlje VI, odjeljak 4. Duhem kae eksplicitnije ono to je implicitno u Newtonovom vlastitom iskazu (Principia, Knjiga I, stav lxv, teorem xxv), jer Newton dovoljno jasno daje do znanja da tamo gdje su u interakciji vie od dva tijela, Keplerovi zakoni e u najboljem sluaju samo aproksimativno vaiti, a ak i to samo u vrlo posebnim sluajevima od kojih on dva analizira neto detaljnije. Usput reeno, formula (1), u daljnjem tekstu, neposredno slijedi iz Knjige I, stava 1 IX s obzirom na knjigu I, stav xv. (Vidi takoer knjigu III, stav xv.)

261

proturjenosti izmeu dviju teorija nego to je ova koja je prilino oita. Jer ak i ukoliko, inei ustupak naim protivnicima, zanemarimo meusobno privlaenje planeta, Keplerov trei zakon, promatran sa stajalita Newtonove dinamike, ne moe biti nita drugo nego aproksimacija koja je primjenljiva na vrlo poseban sluaj: na planete ije su mase jednake ili, ako su nejednake, zanemarive u usporedbi sa Sunevom masom. Budui da ak niti priblino ne vrijedi za dva planeta od kojih je jedan vrlo lagan, a drugi vrlo teak, jasno je da Keplerov trei zakon proturi jei Newtonovoj teoriji na potpuno isti nain kao Galileov zakon. To se moe lako pokazati na slijedei nain. Za sistem dvaju tijela sistem dvostrukih zvijezda iz Nevvtonove teorije proizlazi zakon koji astronomi esto nazivaju Keplerovim zakonom" jer je u uskoj vezi s Keplerovim treim zakonom. Ovaj takozvani Keplerov zakon" kae da ako je m0 masa jednog od dvaju tijela recimo Sunca i ako je m^ masa drugog tijela recimo planeta onda, odabirui odgovarajue jedinice mjerenja moemo iz Nevvtonove teorije izvesti (1) a3/T2 = m0 + mu gdje je a srednja razdaljina izmeu dvaju tijela, a T je vrijeme pune revolucije. Meutim, Keplerov vlastiti trei zakon tvrdi da (2) a 3 /T 2 = konstanta to e rei, ista konstanta za sve planete Sunevog sistema. Jasno je da taj zakon dobivamo iz (1) samo pod pretpostavkom da m0 + mt = konstanta; a budui da je m0 = konstanta za na Sunev sistem ako identificiramo m0 sa Sunevom masom, dobivamo (2) iz (1) ukoliko pretpostavimo da je mt isto za sve planete; ili ako je to injeniki neistinito (kao to doista i jest budui da je Jupiter nekoliko tisua puta vei od najmanjih planeta), ukoliko pretpostavimo da su mase svih planeta jednake nuli u usporedbi sa Sunevom masom tako da moemo staviti mt = o za sve planete. To je sasvim dobra aproksimacija sa stajalita Newtonove teorije, ali u isto vrijeme staviti mt = o nije samo striktno govorei neistinito, nego je i neostvarivo sa stajalita Newtonove teorije. (Tijelo s masom jednakom nuli ne bi se vie pokoravalo Newtonovim zakonima kretanja.) Tako, ak i ukoliko zaboravimo sve o meusobnom privlaenju planeta, Keplerov trei zakon (2) proturijei Newtonovoj teoriji koja daje (1). Vano je uoiti da iz Galileove ili Keplerove teorije ne dobivamo ni najmanji nagovjetaj kako bi te teorije trebalo
262

modificirati koje bi neistinite premise trebalo usvojiti i koje uvjete stipulirati ako bismo pokuali prijei od tih teorija na neku drugu i openitije vaeu kao to je Newtonova. Tek nakon to posjedujemo Newtonovu teoriju moemo otkriti da li su, i u kojem smislu, stare teorije njezine aproksimacije. Ukratko reeno, premda su sa stajalita Newtonove teorije Galileova i Keplerova teorija odline aproksimacije nekih posebnih Newtonovih rezultata, za Newtonovu teoriju se ne moe rei, sa stajalita drugih dviju teorija, da je ona aproksimacija njihovih rezultata. Sve to pokazuje da logika, bilo deduktivna bilo induktivna, ne moe nikako napraviti korak od tih teorija k Newtonovoj dinamici11. Samo genijalnost moe napraviti taj korak. Jednom kada je on napravljen, moe se rei da Galileovi i Keplerovi rezultati potkrepljuju novu teoriju. Ovdje me, meutim, ne zanima toliko nemogunost indukcije koliko problem dubine. A to se tie tog problema, moemo doista neto nauiti iz naeg primjera. Newtonova teorija ujedinjuje Galileovu i Keplerovu. Ali daleko od toga da je ona puka konjunkcija tih dviju teorija koje igraju ulogu explicanda za Newtonovu teoriju ona ih ispravlja objanjavajui ih. Prvotni zadatak objanjavanja bio je dedukcija ranijih rezultata. A taj zadatak je ispunjen ne izvoenjem tih ranijih rezultata nego izvoenjem neeg boljeg umjesto njih: novih rezultata koji se, pod posebnim uvjetima starih rezultata, numeriki vrlo pribliavaju starim rezultatima, a u isto vrijeme ih ispravljaju. Tako se moe rei da empirijski uspjeh stare teorije potkrepljuje novu teoriju; k tome, ispravke se mogu opet provjeravati i moda pobiti ili, pak, potkrijepiti. Ono to navedena logika situacija jasno iznosi na vidjelo jeste injenica da nova teorija nikako ne moe biti cirkularna ili ad hoc. Ne samo da nova teorija ne ponavlja svoj explicandum nego mu ona proturijei i ispravlja ga. Na taj nain ak i svjedoanstvo u prilog explicandumu postaje neovisno svjedoanstvo u prilog novoj teoriji. (Usput reeno, ova nam analiza doputa da objasnimo vrijednost metrikih teorija i mjerenja i tako nam pomae da izbjegnemo pogreku prihvaanja mjerenja i preciznosti kao konanih i nesvodivih vrijednosti.) Smatram da kad god u empirijskim naukama nova teorija vieg stupnja univerzalnosti uspjeno objasni neku stariju teoriju ispravljajui je, to je siguran znak da je nova teorija prodrla dublje od onih starijih. Zahtjev da nova teorija treba pri11 Pojmovi sile (usp. biljeku 8) i djelovanja na razdaljinu donose nove tekoe.

263

blino sadravati staru teoriju, za odgovarajue vrijednosti parametara nove teorije moe se nazvati (slijedei Bohra) principom korespondencije". Kao to sam prije rekao, ispunjenje ovog zahtjeva je dovoljan uvjet za dubinu. Da to nije i nuan uvjet moe se vidjeti iz injenice da Maxwellova elektromagnetska valna teorija nije, u tom smislu, ispravila Fresnelovu valnu teoriju svjetlosti. Ona je, nema sumnje, znaila napredovanje u dubini, ali u drukijem smislu: Staro pitanje o pravcu vibracija polarizirane svjetlosti postalo je bespredmetno. Tekoe u vezi s rubnim uvjetima za granice izmeu dviju sredina bile su rijeene samim temeljima teorije. Vie nisu bile potrebne nikakve ad hoc hipoteze radi eliminiranja longitudinalnih svjetlosnih valova. Tlak svjetlosti, tako znaajan u teoriji zraenja i tek kasnije eksperimentalno utvren, mogao je biti izveden kao jedna od konzekvenci te teorije."12 Ovaj briljantni odlomak u kojem Einstein ocrtava neka od glavnih postignua Maxwellove teorije i usporeuje je s Fresnelovom moe se uzeti kao pokazatelj da ima i drugih dovoljnih uvjeta za dubinu koje moja analiza ne pokriva. Zadatak nauke, koji je, po mom miljenju, pronalaenje zadovoljavajuih objanjenja, teko se moe razumjeti ako nismo realisti. Jer zadovoljavajue objanjenje je ono koje nije ad hoc; a ta ideja ideja neovisnog svjedoanstva teko se moe razumjeti bez ideje otkria, napredovanja prema dubljim slojevima objanjenja, bez ideje da postoji neto to bismo otkrivali i kritiki raspravljali. Ali ipak mi se ini da u okviru metodologije ne moramo pretpostaviti metafiziki realizam; ne ini mi se da nam on moe biti od velike pomoi, osim na intuitivan nain. Jer jednom kada nam je reeno da je cilj nauke objanjavanje i da je najprihvatljivije objanjenje ono koje je najstroe provjerljivo i najstroe provjereno, mi znamo sve to trebamo znati kao metodolozi. Ne moemo tvrditi da je taj cilj ostvariv niti pomou niti bez pomoi metafizikog realizma koji nam moe dati jedino neko intuitivno ohrabrenje, neku nadu, ali nikakvu vrstu sigurnosti. I premda se moe rei da racionalna
13 A. Einstein, Physikalische Zeitschrift, 10, 1909, str. 817. i dalje. Za naputanje teorije materijalnog etera (implicitno u Maxwellovom neuspjehu da izgradi njegov prihvatljiv materijalni model) moe se rei da u gore analiziranom smislu daje dubinu Maxwellovoj teoriji kada se ona usporeuje s Fresnelovom; a to je, ini mi se, implicitno u citatu iz Einsteinovog lanka. Tako Maxwellova teorija u Einsteinovoj formulaciji moda i nije zapravo primjer drugog smisla dubine". Ali u Maxwellovom originalnom obliku ini mi se da jest.

264

rasprava o metodologiji ovisi o pretpostavljenom ili hipotetikom cilju nauke, ona zacijelo ne ovisi o metafizikoj i najvjerojatnije neistinitoj pretpostavci da se istinita strukturalna teorija svijeta (ako uope postoji) dade otkriti ili izraziti u ljudskom jeziku. Ako se slika svijeta koju suvremena nauka prikazuje uope pribliava istini drugim rijeima, ako imamo neto nalik na naunu spoznaju" onda uvjeti prisutni skoro svugdje u univerzumu ine gotovo nemoguim otkrivanje strukturalnih zakona one vrste za kojima tragamo, a tako onemoguuju i postizanje naune spoznaje". Jer gotovo svi krajevi univerzuma su ispunjeni kaotinim zraenjem, a gotovo sve ostalo materijom u slinom kaotinom stanju. Usprkos tome, nauka je bila udesno uspjena u napredovanju k onome to bi, po mom miljenju, trebalo biti smatrano njezinim ciljem. Smatram da se ova neobina injenica ne moe objasniti a da se ne dokae previe. Ali moe nas potaknuti da teimo tom cilju, premda ne moemo dobiti dodatni poticaj da vjerujemo da ga stvarno moemo postii, niti na osnovi metafizikog realizma niti na osnovi neeg drugog.

BIBLIOGRAFSKA BILJEKA Ovdje razmatranu ideju da teoriju mogu ispravljati opaajni" ili pojavni" zakon koji bi trebale objasniti (kao, na primjer, Keplerov trei zakon) izlagao sam esto u svojim predavanjima. Jedno od tih predavanja je potaklo ispravljanje jednog prividnog pojavnog zakona (vidi lanak iz 1941, na koji upuujem u knjizi Poverty of Historicism, 1957, 1960, biljeka na str. 134. i dalje). Drugo od tih predavanja je bilo objavljeno u Gesetz und Wirklichkeit, ur. Simon Moser (1948), 1949. Ta ista moja ideja bila je i poetna toka" (kako on sam kae na str. 92) lanka P. K. Feyerabenda Explanation, Reduction and Empiricism" (u Minnesota Studies in the Philosophy of Science, 3, ur. Herbert Feigl i Grover Maxwell, 1962) ija se referenca (66) odnosi na ovaj lanak (prvi put objavljen u asopisu Ratio, 1, 1957). Autori raznih lanaka o srodnim temama izgleda da su previdjeli Feyerabendovo upuivanje na moj tekst.

265

Imre Lakatos HISTORIJA NAUKE I NJEZINE RACIONALNE REKONSTRUKCIJE

UVOD Filozofija nauke bez historije nauke je prazna; historija nauke bez filozofije nauke je slijepa." Ravnajui se po ovoj parafrazi slavnog Kantovog naela, namjeravam u ovom lanku objasniti kako historiografija nauke treba uiti od filozofije nauke i obratno. Pokuat u dokazati da (a) filozofija nauke daje normativne metodologije pomou kojih historiar rekonstruira unutranju historiju" i time daje racionalno objanjenje rasta objektivne spoznaje; (b) dvije suparnike metodologije mogu biti vrednovane uz pomo (normativno protumaene] historije; (c) bilo koja racionalna rekonstrukcija historije mora biti nadopunjena empirijskom (socijalno-psiholokom) vanjskom historijom". Vitalno razgranienje izmeu normativno-unutranjeg i empirijski-vanjskog razliito je za svaku metodologiju. Skupa uzevi, unutranje i vanjske historiografske teorije odreuju u velikoj mjeri izbor problema za historiara. Ali neki od najodlunijih problema vanjske historije mogu biti formulirani samo u kontekstu neke ve pretpostavljene metodologije; stoga je ovako definirana unutranja historija primarna, a vanjska historija tek sekundarna. Zapravo, s obzirom na autonomiju unutranje (ali ne i vanjske) historije, vanjska historija je irelevantna za razumijevanje nauke1.
1 Unutranja historija" se obino definira kao intelektualna historija, a vanjska historija" kao socijalna historija (usp., npr., Kuhn [1968]). Moje neortodoksno, novo razgranienje izmeu unutranje" i vanjske" historije ini znatnu smjenu problema i moe zvuati dogmatino. Ali moje definicije tvore vrstu jezgru historiografskog istraivakog programa; njihovo vrednovanje je sastavni dio vrednovanja plodnosti itavog programa.

266

1. RIVALSKE METODOLOGIJE NAUKE; RACIONALNE REKONSTRUKCIJE KAO VODICI U HISTORIJI Ima nekoliko metodologija prisutnih u suvremenoj filozofiji nauke; ali one su sve mnogo drukije od onog to se obino podrazumijevalo pod metodologijom" u sedamnaestom ili ak u osamnaestom stoljeu. Tada je postojala nada da e metodologija opskrbiti uenjake mehanikim skupom pravila za rjeavanje problema. Ta nada je danas naputena: moderne metodologija opskrbiti uenjake mehanikim skupom pravila (moda ak i ne vrsto povezanih, a kamoli mehanikih) pravila za ocjenjivanje gotovih, artikuliranih teorija2. Ta pravila, ili sistemi ocjenjivanja, esto slue i kao teorije naune racionalnosti", kriteriji razgranienja" ili definicije nauke"3. Empirijska psihologija i sociologija otkria su, naravno, izvan zakonodavne domene tih normativnih pravila. Prikazat u u kratkim crtama etiri razliite logike otkria". Svaka od njih e biti karakterizirana pravilima koja odreuju (nauno) prihvaanje i odbacivanje teorija ili istraivakih programa4. Ta pravila imaju dvostruku funkciju. Prvo, ona djeluju kao kodeks naunog potenja ije je krenje nedopustivo; drugo, kao vrste jezgre (normativnih) historiografskih istraivakih programa. Ono na to bih se htio koncentrirati je njihova druga funkcija. (a) lnduktivizam Induktivizam je bio jedna od najutjecajnijih metodologija nauke. Prema induktivizmu, u korpus nauke mogu biti prihvaeni samo oni stavovi koji opisuju vrste injenice ili oni koji su nepogreive induktivne generalizacije iz njih5. Kada induktivist prihvaa nauni stav, on ga prihvaa kao dokazano istinit; inae ga odbacuje. Njegova nauna strogost je kruta:
2 To je vrlo znaajna izmjena u problemu normativne filozofije nauke. Izraz normativno" vie ne oznaava pravila za dolaenje do rjeenja, nego samo pravce za ocjenu ve ponuenih rjeenja. Metodologija je na taj nain odvojena od heuristike, isto kao to su vrijednosni sudovi odvojeni od treba da" iskaza. (Ovu analogiju dugujem Johnu Watkinsu.) 3 Ovo obilje sinonima se pokazalo prilino zbunjujuim. 4 Epistemoloko znaenje naunog prihvaanja" i odbacivanja" nije, kao to emo vidjeti, ni izdaleka isto u etiri metodologije o kojima emo raspravljati. 5 Neo-induktivizam" zahtijeva samo (dokaljivo) visoko vjerojatne generalizacije. Ovdje u razmotriti samo klasini induktivizam, ali se razvodnjena neo-induktivistika varijanta moe tretirati na slian nain.

267

stav mora ili biti dokazan injenicama ili deduktivno ili induktivno izveden iz drugih ve dokazanih stavova. Svaka metodologija ima svoje posebne epistemoloke i logike probleme. Na primjer, induktivizam mora s izvjesnou uspostaviti istinitost injeninih" (osnovnih") stavova i valjanost induktivnih zakljuaka. Neki filozofi se toliko zaokupe svojim epistemolokim i logikim problemima da nikada ne dou dotle da se zainteresiraju za stvarnu historiju; ako se stvarna historija ne slae s njihovim mjerilima, oni ak mogu imati smjelosti predloiti da cijelu nauku ponemo iznova. Drugi opet prihvaaju neko grubo rjeenje tih logikih i epistemolokih problema i posveuju se racionalnoj rekonstrukciji historije a da nisu ni svjesni logiko-epistemolokih nedostataka (ili ak neodrivosti) svoje metodologije6. Induktivistika kritika je prvenstveno skeptika: ona se sastoji u pokazivanju da je stav nedokazan, to jest, pseudonauan, a ne u pokazivanju da je on neistinit7. Kada induktivistiki historiar pie prethistoriju neke naune discipline on je sklon da se mnogo poziva na takve kritike. On esto objanjava rano mrano doba kada su ljudi bili zaokupljeni nedokazanim idejama" pomou nekog vanjskog" objanjenja kao recimo socijalno-psiholoke teorije o ometajuem utjecaju katolike crkve. Induktivistiki historiar priznaje samo dvije vrste pravih naunih otkria: vrste injenine stavove i induktivne generalizacije. Oni i samo oni ine okosnicu njegove unutranje historije. Kada pie historiju on traga za njima doista je problem nai ih. Tek kada ih pronae moe poeti gradnju svojih lijepih piramida. Revolucije se sastoje u razotkrivanju [iracionalnih] pogreaka koje su onda protjerane iz historije nauke u historiju pseudonauke, u historiju pukih vjerovanja: pravi nauni napredak poinje sa zadnjom naunom revolucijom u bilo kojem datom podruju. Svaka unutranja historiografija ima svoje karakteristine pobjednike paradigme8. Glavne paradigme induktivistike historiografije bile su Keplerove generalizacije iz paljivih promatranja Tycha Brahea; Newtonovo otkrie njegovog zakona gravitacije na osnovi, ovog puta, induktivnog generaliziranja Keplerovih fenomena" planetarnog gibanja; i Ampereovo otkrie njegovog zakona elektrodinamike na osnovi induktivnog
Usp. str. 19. Za detaljnu raspravu o induktivistikoj (i uope opravdavalakoj) kritici usp. moj rad [1966], 8 Sada upotrebljavam izraz paradigma" u njegovom predkuhnovskom smislu.
6 7

268

generaliziranja njegovih promatranja elektrinih struja. Neki induktivisti uzimaju i da je moderna kemija, u stvari, poela s Lavoisierovim pokusima i njegovim pravim objanjenjima" tih pokusa. Ali induktivistiki historiar ne moe pruiti racionalno unutranje" objanjenje zato su uope izabrane odreene injenice a ne neke druge. Za njega je to ne-racionalni, empirijski, vanjski problem. Induktivizam kao unutranja" teorija racionalnosti spojiv je s mnogim razliitim dopunskim empirijskim ili vanjskim teorijama izbora problema. Spojiv je, na primjer, s vulgarno marksistikim gleditem da izbor problema odreuju drutvene potrebe9; u stvari, neki vulgarni marksisti poistovjeuju glavne faze u historiji nauke s glavnim fazama ekonomskog razvoja10. Ali izbor injenica ne mora biti odreen drutvenim iniocima; njega mogu odreivati vannauni intelektualni utjecaji. I induktivizam je jednako spojiv s vanjskom" teorijom da je izbor problema prvenstveno odreen uroenim, ili proizvoljno izabranim (ili tradicionalnim) teorijskim (ili metafizikim") okvirima. Postoji radikalna vrsta induktivizma koja osuuje sve vanjske utjecaje, bilo intelektualne, psiholoke ili socioloke, kao uzroke nedopustivih predrasuda: radikalni induktivisti dozvoljavaju samo [sluajni] izbor od strane praznog duha. Radikalni induktivizam je posebna vrsta radikalnog internalizma. Prema ovom drugom, im se ustanovi postojanje nekog vanjskog utjecaja na prihvaanje naune teorije (ili injeninog stava), mora se odustati od tog prihvaanja: dokaz vanjskog utjecaja znai pobijanje11; ali budui da vanjski utjecaji uvijek postoje, radikalni internalizam je utopijski, a, kao teorija racionalnosti, samounitavajui12. Kada se radikalni induktivistiki historiar suoi s problemom zato su neki veliki uenjaci imali dobro miljenje o metafizici i zato su svoja otkria smatrali znaajnima iz razloga koji u svjetlu induktivizma izgledaju vrlo neobino, on e te probleme iskrivljene svijesti" dodijeliti psihopatologiji, to jest vanjskoj historiji.
9 Na tu spojivost je ukazao Agassi na str. 2327. njegovog [1963]. Ali nije li on ukazao na analognu spojivost s njegovom vlastitom falsifikacionistikom historiografijom? 10 Usp., npr., Bernal [1965], str. 377. 11 Neki su logiki pozitivisti pripadali tom skupu: ovjek se sjea Hempelovog uasavanja i Popperove povremene pohvale izvjesnih vanjskih metafizikih utjecaja na nauku (Hempel [1937]). 12 Kada se njemaki opskurantisti rugaju pozitivizmu", oni esto misle na radikalni internalizam, a posebno radikalni induktivizam.

269

(b) Konvencionalizam Konvencionalizam doputa izgradnju bilo kakvog sistema pretinaca koji organizira injenice u neku koherentnu cjelinu. Konvencionalist odluuje da to due odri netaknutim centar takvog sistema pretinaca: kada se pojave tekoe u vidu provale anomalija, on samo mijenja i komplicira periferne rasporede. Ali konvencionalist ne smatra nijedan sistem pretinaca kao dokazano istinit, nego jedino kao istinit po konvenciji" (ili moda ak kao niti istinit niti neistinit). U revolucionarnim vrstama konvencionalizma nije nuno zauvijek se drati jednog odreenog sistema pretinaca: smije ga se napustiti ako postane nepodnoljivo nezgrapan i ako neki jednostavniji bude ponuen da ga zamijeni13. Ta verzija konvencionalizma je epistemoloki, a pogotovo logiki, mnogo jednostavnija od induKtivizma: ona nema potrebu za valjanim induktivnim zakljucima. Istinski napredak nauke je kumulativan i odigrava se na prizemnoj razini dokazanih" injenica1'5, promjene na teorijskoj razini su isto instrumentalne. Teorijski napredak" je samo u pogodnosti (jednostavnosti"), a ne u istinosnom sadraju15. Naravno, revolucionarni konvencionalizam se moe uvesti i na razini injeninih" stavova i u tom sluaju bi se injenini" stavovi prihvaali odlukom a ne eksperimentalnim dokazima". Ali tada, ako konvencionalist treba da zadri ideju da rast injenine" nauke ima ikakve veze s objektivnom, injeninom istinom, on mora izmisliti neki metafiziki princip koji e biti prisiljen dodati svojim pravilima za igru nauke16. Ukoliko to ne uini, ne moe izbjei skepticizam ili, u najmanju ruku, neki radikalni oblik instrumentalizma.
13 Za to to ovdje nazivam revolucionarnim konvencionalizmom vidi moj rad [1970], str. 105106 i 187189. 14 Ovdje uglavnom raspravljam samo o jednoj verziji konvencionalizma, onoj koju Agassi u svom [1966] naziva grubom", onoj koja pretpostavlja da injenini stavovi za razliku od sistema pretinaca mogu biti dokazani". (Duhem, na primjer, ne povlai jasnu razliku izmeu injenica i injeninih stavova.) 15 Vano je uoiti da veina konvencionalista nije sklona napustiti induktivne generalizacije. Oni razlikuju razinu injenica", razinu zakona" (tj. induktivne generalizacije iz injenica") i razinu teorija" (ili sistema pretinaca) koja na prikladan nain klasificira i injenice i induktivne zakone. (Whewell, konzervativni konvencionalist, i Duhem, revolucionarni konvencionalist, razlikuju se manje nego to ljudi misle.) 16 Takvi metafiziki principi mogu se nazvati induktivnim principima". U vezi s induktivnim principom" koji grubo govorei ini Popperov stupanj potkrepljenosti" (konvencionalistika ocjena) mjerom Popperove istinolikosti (istinosni sadraj, manje neistinosni sadraj) vidi moj rad [1968a], str. 390408. i [1974], 2. (Jedan drugi dosta raireni induktivni princip" moe se formulirati ovako: Ono to grupa uenjaka koji su kolovani ili koji su upueni u najnovija istraivanja ili koji su preostali nakon istki odlui da prihvati kao istinito" jest istinito.")

270

(Vano je razjasniti odnos izmeu konvencionalizma i instrumentalizma. Konvencionalizam poiva na uvidu da neistinite pretpostavke mogu imati istinite konzekvence; dakle, neistinite teorije mogu imati veliku mo predvianja. Konvencionalisti se moraju suoiti s problemom usporedbe rivalskih neistinitih teorija. Veina njih je poistovjetila istinu s njezinim znacima pa su zavrili u prihvaanju neke verzije pragmatike teorije istine. Popperova teorija istinosnog sadraja, istinolikosti i potkrepljenosti je konano postavila osnovu filozofski besprijekorne verzije konvencionalizma. S druge strane, neki konvencionalisti nisu imali dovoljno logikog obrazovanja da shvate da neki stavovi mogu biti istiniti premda su nedokazani, da drugi mogu biti neistiniti premda imaju istinite konzekvence, a takoer da su neki stavovi i neistiniti i priblino istiniti. Ti su ljudi izabrali instrumentalizam": doli su do toga da teorije ne smatraju ni istinitima ni neistinitima, nego naprosto instrumentima" za predvianje. Konvencionalizam, kako je ovdje definiran, je filozofski valjano stajalite; instrumentalizam je njegova degenerirana verzija, zasnovana na istoj filozofskoj zbrci proizaloj iz nedostatka elementarne logike kompetencije.) Revolucionarni konvencionalizam je roen kao bergsonovska filozofija nauke: slobodna volja i kreativnost su bile parole. Konvencionalistiki kodeks naune asti manje je strog od induktivistikog: on ne zabranjuje nedokazanu spekulaciju i doputa da se sistem pretinaca izgradi oko bilo koje hirovite ideje. tovie, konvencionalizam ne igoe odbaene sisteme kao nenaune: konvencionalist vidi mnogo vie stvarne historije nauke kao racionalnu (unutranju") nego induktivist. Za konvencionalistikog historiara glavna otkria su prvenstveno izumi novih i jednostavnijih sistema pretinaca. Zato on stalno1 vri usporedbe u pogledu jednostavnosti: komplikacije sistema pretinaca i njihova revolucionarna zamjena jednostavnijima ini okosnicu njegove unutranje historije. Paradigmatski sluaj naune revolucije za konvencionalista bila je kopernikanska revolucija17. Napravljeni su pokuaji da se pokae kako su i Lavoisierova i Einsteinova revolucija takoer bile zamjene nezgrapnih teorija jednostavnijima.
17 Veina historijskih prikaza kopernikanske revolucije napisana je s konvencionalistikog stajalita. Malo njih je tvrdilo da je Kopernikova teorija induktivna generalizacija" iz nekog injeninog otkria" ili da je predloena kao smjela teorija da zamijeni ptolomejsku teoriju koja je bila pobijena nekim slavnim krucijalnim" eksperimentom. Za daljnju raspravu o historiografiji kopernikanske revolucije usp. Lakatos i Zahar [1976].

271

Konvencionalistika historiografija ne moe pruiti racionalno objanjenje zato su uope odabrane odreene injenice ili zato su ba ti odreeni sistemi pretinaca isprobani a ne neki drugi u stadiju kada su njihove relativne prednosti jo bile nejasne. Tako je konvencionalizam, poput induktivizma, spojiv s raznim dopunskim empirijsko-,.vanjskim" programima. Konano, konvencionalistiki historiar, kao i njegov induktivistiki kolega, esto se suoava s problemom iskrivljene svijesti". Prema konvencionalizmu, na primjer, injenica je" da veliki uenjaci do svojih teorija dolaze uzletom imaginacije. Zato oni onda esto tvrde da su svoje teorije izveli iz injenica? Konvencionalistova racionalna rekonstrukcija esto se razlikuje od rekonstrukcije samih velikih uenjaka konvencionalistiki historiar predaje eksternalistu te probleme iskrivljene svijesti18. (c) Metodoloki falsifikacionizam Suvremeni falsifikacionizam je nastao kao logiko-epistemoloka kritika induktivizma i duhemovskog konvencionalizma. Induktivizam je bio kritiziran s obrazloenjem da su njegove dvije osnovne pretpostavke, naime, da se injenini stavovi mogu izvesti" iz injenica i da mogu postojati valjani induktivni zakljuci (koji proiruju sadraj), nedokazane a ak i dokazano neistinite. Duhem je bio kritiziran s obrazloenjem da usporedba intuitivne jednostavnosti moe biti jedino stvar subjektivnog ukusa i da je ona toliko nejasna da na njoj ne moe biti zasnovana nikakva djelotvorna kritika. Popper je u svojoj Logici naunog otkria predloio novu falsifikacionistiku" metodologiju19. Ta je metodologija druga vrsta revolucionarnog konvencionalizma: glavna je razlika to ona dozvoljava da injenini, prostorno-vremenski singularni bazini iskazi", a ne prostorno-vremenski univerzalne teorije, budu prihvaene po konvenciji. U falsifikacionistikom kodeksu asti neka teorija je nauna jedino ako moe biti dovedena u sukob s nekim bazinim iskazom; a teorija se mora eliminirati
18 Na primjer, za ne-induktivistike historiare Newtonovo Hypotheses non jingo" predstavlja veliki problem. Duhem, koji se, za razliku od veine historiara, nije potpuno predao oboavanju Nevvtona odbacio je Newtonovu induktivistiku metodologiju kao logiku besmislicu; ali Koyr, ije mnoge jake toke nisu ukljuivale logiku, posvetio je duga poglavlja skrivenim dubinama" Newtonove zbrke. 19 U ovom lanku taj izraz upotrebljavam iskljuivo kao oznaku za jednu verziju falsifikacionizma, naime, za naivni metodoloki falsifikacionizam" kako je definiran u mom radu [1970], str. 93116.

272

ako se sukobljava s nekim prihvaenim bazinim iskazom. Popper je takoer ukazao na jedan dodatni uvjet koji teorija mora zadovoljiti da bi se mogla smatrati naunom: ona mora predvidjeti injenice koje su nove, to jest, neoekivane u svjetlu prethodnog znanja. Tako je protivno Popperovom kodeksu naune asti predlagati neopovrgljive teorije ili ,,ad hoc" hipoteze (koje ne impliciraju nova empirijska predvianja) upravo kao to je protiv (klasinog) induktivistikog kodeksa naune asti predlagati nedokazane teorije. Velika privlanost popperovske metodologije lei u njezinoj jasnoi i snazi. Popperov deduktivni model naune kritike sadri empirijski opovrgljive prostorno-vremenski univerzalne stavove, poetne uvjete i njihove konzekvence. Oruje kritike je modus tollens: sliku ne kompliciraju ni induktivna logika ni intuitivna jednostavnost20. (Premda je logiki besprijekoran, falsifikacionizam ima svoje vlastite epistemoloke tekoe. U svojoj dogmatskoj" proto-verziji on pretpostavlja dokazivost stavova iz injenica i, prema tome, opovrgljivost teorija to je pogrena pretpostavka21. U svojoj popperovskoj konvencionalistikoj" verziji on treba neki (ekstra-metodoloki) induktivni princip" koji e dati epistemoloku teinu njegovim odlukama da prihvaa bazine" iskaze i koji e openito povezati njegova pravila naune igre s istinolikou"22.) Popperovski historiar traga za velikim, smjelim", opovrgljivim teorijama i za velikim negativnim krucijalnim eksperimentima. Oni ine kostur njegove racionalne rekonstrukcije. Omiljene paradigme popperovaca za velike opovrgljive teorije su Newtonova i Maxwellova teorija, formule zraenja Rayleigha, Jeansa i Wiena i einsteinovska revolucija; njihove omiljene paradigme za krucijalne eksperimente su Michelsonov i Morleyev eksperiment, Eddingtonov pomrinski eksperiment i eksperimenti Lummera i Pringsheima. Agassi je bio onaj koji je pokuao taj naivni falsifikacionizam pretvoriti u sistematski historiografski istraivaki program23. Napose je on predvidio (ili poslijevidio" ako hoete) da iza svakog velikog eksperimentalnog otkria lei neka teorija kojoj je otkrie proturijeilo; vanost injeninog otkria treba mjeriti vanou teorije koja je njime pobijena. Izgleda da Agassi bez rezerve prihvaa
20 Budui da u njegovoj metodologiji pojam, intuitivne jednostavnosti nema mjesta, Popper je mogao izraz jednostavnost" upotrebljavati za stupanj opovrgljivosti". Ali jednostavnost sadri vie od toga: usp. moj rad [1970], str. 131. i dalje. 21 Za raspravu o tome usp. moj rad [1970], posebno str. 99100. 22 Za daljnju raspravu usp. str. 290300. 23 Agassi [1963].

18

273

vrijednosne sudove naune zajednice u vezi s vanou injeninih otkria poput Galvanijevog, Oerstedovog, Priestleyevog, Roentgenovog i Hertzovog; ali on porie mit" da su to bila sluajna otkria (kao to se kae za prva etiri) ili potvrujui sluajevi (kao to je na poetku Hertz mislio za svoje otkrie)24. Tako Agassi dolazi do smjelog predvianja: svi ti navedeni eksperimenti su bili uspjena pobijanja u nekim sluajevima ak i planirana pobijanja teorija koje on namjerava iznijeti na vidjelo, i doista, u veini sluajeva tvrdi da ih je i iznio na vidjelo25. Popperovska unutranja historija, sa svoje strane, lako se dopunjuje vanjskim teorijama historije. Tako sam Popper objanjava da (s pozitivne strane) (1) glavni vanjski poticaj naunih teorija dolazi iz nenaune metafizike", a ak i iz mitova (to je kasnije bilo na krasan nain ilustrirano, uglavnom od Koyrea); a da (s negativne strane) (2) injenice ne ine takav vanjski poticaj injenina otkria u potpunosti pripadaju unutranjoj historiji, pojavljujui se kao pobijanja neke naune teorije, tako da se injenice primjeuju jedino ako se sukobljavaju s nekim prethodnim oekivanjem. Obje teze su kameni temeljci Popperove psihologije otkria26. Feyerabend je razvio drugu zanimljivu Popperovu psiholoku tezu, naime, da umnaanje rivalskih teorija moe vanjski ubrzati unutranje popperovsko opovrgavanje27. Ali vanjske dopunske teorije falsifikacionizma ne moraju biti ograniene na isto intelektualne utjecaje. Treba naglasiti (pace Agassi) da falsifikacionizam nije nita manje od induktivizma spojiv s vulgarno-marksistikim tumaenjem uzroka
24 Eksperimentalno otkrie je sluajno otkrie u objektivnom smislu ako ono nije ni potvrujui ni opovrgavajui sluaj neke teorije u objektivnom korpusu znanja u tom trenutku; ono je sluajno otkrie u subjektivnom smislu ako ga otkriva nije postigao (ili uoio) ni kao potvrujui ni kao opovrgavajui sluaj neke teorije koju je on osobno razmatrao u tom trenutku. 25 Agassi [1963], str. 6474. 26 Unutar Popperovog kruga Agassi i Watkins su bili oni koji su posebno naglaavali znaaj neopovrgljivih i jedva provjerljivih empirijskih" teorija u pruanju vanjskog poticaja kasnijim u pravom smislu naunim razvojima. (Usp. Agassi [1964] i Watkins [1958].) Ta je ideja, naravno, prisutna ve u Popperovim [1935] i [1960], Usp. moj rad [1970], str. 184; ali nadam se da e nova formulacija razlike izmeu njihovog pristupa i moga, koju u dati u ovom lanku, biti mnogo jasnija. 27 Popper povremeno a Feyerabend sistematski istiu katalizatorsku (vanjsku) ulogu alternativnih teorija u smiljanju takozvanih krucijalnih eksperimenata". Ali alternative nisu naprosto katalizatori koji se kasnije mogu ukloniti u racionalnoj rekonstrukciji, ve su one nuni dijelovi procesa opovrgavanja. Usp. Popper [1940] i Feyerabend [1965]; ali usp. takoe Lakatos [1970], posebno str. 121, biljeku 4.

274

napretka nauke. Jedina je razlika u tome to dok se induktivisti mogu pozivati na marksizam da objasni otkrivanje injenica, dotle se falsifikacionisti na njega mogu pozivati da objasni smiljanje naunih teorija; dok je izbor injenica (to jest, za falsifikacionista, izbor moguih pobijaa") prvenstveno odreen na unutranji nain teorijama. Iskrivljena svijest" iskrivljena" sa stajalita njegove teorije racionalnosti stvara problem za falsifikacionistikog historiara. Na primjer, zato neki uenjaci vjeruju da su krucijalni eksperimenti pozitivni i da verificiraju, a ne da su negativni i da opovrgavaju? Falsifikacionist Popper je bio onaj koji je, da bi rijeio te probleme, bolje nego itko prije njega izloio rascjep izmeu objektivne spoznaje (u njegovom treem svijetu") i njezinih iskrivljenih odraza u individualnim umovima28. Tako je otvorio put za moje razgranienje unutranje i vanjske historije. (d) Metodologija naunih istraivakih programa Prema mojoj metodologiji, velika znanstvena postignua su istraivaki programi koji mogu biti ocjenjivani pomou progresivnih i degenerirajuih izmjena problema; a naune se revolucije sastoje u tome to jedan istraivaki program istiskuje neki drugi (pretiui ga u napretku)29. Ta metodologija prua novu racionalnu rekonstrukciju nauke. Najbolje ju je prikazati suprotstavljajui je falsifikacionizmu i konvencionalizmu, od kojih oba ona posuuje bitne elemente. Od konvencionalizma ta metodologija posuuje slobodu da racionalno prihvaa po konvenciji ne samo prostorno-vremenski singularne injenine iskaze" nego i prostorno-vremenski univerzalne teorije: doista, to postaje najvaniji klju za kontinuitet naunog rasta30. Osnovna jedinica ocjene ne smije biti izolirana teorija ili konjunkcija teorija nego istraivaki program" s konvencionalno prihvaenom (i, dakle, na osnovu provizorne odluke neopovrgljivom") vrstom jezgrom" i s pozitivnom heuristikom" koja definira probleme,
Usp. Popper [1968a] i [1968b], Izrazi progresivne" i degenerirajue izmjene problema", istraivaki programi" i istiskivanje" bit e grubo definirani u daljnjem tekstu, a za razraenije definicije vidi moj rad [1968b] a posebno [1970]. 30 Popper to ne doputa: Postoji ogromna razlika izmeu mojih i'Jivilfita i konvencionalizma. Ja drim da je ono to karakterizira rmplrljsku metodu samo ovo: nae konvencije odreuju prihvaanje ntnaularnih, a ne univerzalnih iskaza" (Popper [1935], odjeljak 30).
28 29

18*

275

naznauje izgradnju pojasa pomonih hipoteza, predvia anomalije i pobjedniki ih pretvara u primjere, sve prema unaprijed zamiljenom planu. Uenjak nabraja anomalije, ali sve dok njegov istraivaki program zadrava svoj impuls, on ih moe slobodno odloiti na stranu. Prvenstveno je pozitivna heuristika njegovog programa, a ne anomalije, ono to diktira izbor njegovih problema31. Tek kada oslabi pokretna sila pozitivne heuristike moe se pokloniti vie panje anomalijama. Metodologija istraivakih programa moe na taj nain objasniti visok stupanj autonomnosti teorijske nauke; nepovezani nizovi nagaanja i pobijanja u naivnom falsifikacionizmu to ne mogu. Ono to je za Poppera, Watkinsa i Agassija vanjska, utjecajna metafizika, ovdje se pretvara u unutranju vrstu jezgru" nekog programa32. Metodologija istraivakih programa prua mnogo drukiju sliku naune igre od slike metodolokog falsifikacionista. Najbolji gambit nije neka opovrgljiva (i prema tome konzistentna) hipoteza, nego neki istraivaki program. Puko opovrgavanje" (u Popperovom smislu) ne smije implicirati odbacivanje33. Puka opovrgavanja (to jest, anomalije) treba registrirati, ali ne mora se na osnovi njih i djelovati. Popperovi veliki negativni krucijalni eksperimenti nestaju; krucijalni eksperiment" je poasni naziv koji se, naravno, moe pridati odreenim anomalijama, ali tek mnogo vremena nakon dogaaja, tek kada je jedan program bio poraen od nekog drugog. Prema Popperu, krucijalni eksperiment je opisan prihvaenim bazinim iskazom koji je nekonzistentan s teorijom prema metodologiji naunih istaivakih programa nijedan prihvaeni bazini iskaz sam za sebe ne daje za pravo uenjaku da odbaci teoriju. Takav sukob moe predstavljati problem (vei ili manji), ali ni u kom sluaju pobjedu". Priroda moe uzviknuti ne, ali ljudska domiljatost nasuprot Weylu i Poppe31 Falsifikacionist to vatreno porie: Uenje iz iskustva je uenje iz opovrgavajueg sluaja. Opovrgavajui sluaj tada postaje problematini sluaj" (Agassi [1964], str. 201). U svom [1969] Agassi je pripisao Popperu iskaz da mi uimo iz iskustva pomou opovrgavanja" (str. 169) i dodaje da se prema Popperu moe uiti jedino iz opovrgavanja, ali ne iz potkrepljivanja (str. 167). Feyerabend, ak u svom [1969], kae da su negativni sluajevi dovoljni u nauci". Ali te primjedbe ukazuju na vrlo jednostranu teoriju uenja iz iskustva. (Usp. moj [1970], str. 121, biljeka 1, i str. 123). 32 Duhem, kao vrsti pozitivist u filozofiji nauke, bez sumnje bi iskljuio veinu metafizike" kao nenauno i ne bi dopustio da ona ima bilo kakav utjecaj na nauku u pravom smislu. 33 Usp. moj [1968a], str. 383386, moj [1968b], str. 162167 i moj [1970], str. 116 i dalje i str. 155 i dalje.

276

ru'1', moe uvijek uzviknuti glasnije. Uz dovoljno dosjetljivosti i neto sree bilo koja teorija se moe progresivno" braniti vrlo dugo, ak i ako je neistinita. Treba napustiti popperovsku shemu nagaanja i pobijanja", to jest shemu pokuaja-pomou-hipoteze koji prati pogreka-koju-je-pokazao-eksperiment: nijedan eksperiment nije krucijalan u trenutku kada je izvren a kamoli ranije (osim moda psiholoki). Trebalo bi, meutim, istai da metodologija naunih istraivakih programa ima vei doseg od Duhemovog konvencionalizma: umjesto da ostavim Duhemovom neartikuliranom zdravom razumu35 da sudi kada neki sistem treba napustiti, ja ubacujem neke vrlo popperovske elemente u ocjenu da li neki program napreduje ili degenerira, ili da li jedan pretie drugi. To jest, dajem kriterije progresa i stagnacije unutar nekog programa a takoer i pravila za eliminiranje" itavih istraivakih programa. Za neki istraivaki program se kae da napreduje sve dok njegov teorijski rast anticipira njegov empirijski rast, to jest, sve dok nastavi predviati nove injenice s nekim uspjehom (progresivna smjena problema"); on stagnira ako njegov teorijski rast zaostaje za njegovim empirijskim rastom, to jest sve dok daje jedino post hoc objanjenja bilo sluajnih otkria bilo injenica koje su anticipirane i otkrivene u nekom rivalskom programu (degenerirajua smjena problema")36. Ako neki istraivaki program progresivno objanjava vie od svog rivala, on ga istiskuje" i rival moe biti eliminiran (ili, ako hoete, otpisan")37.
Usp. Popper [1935], odjeljak 85. Usp. Duhem [1906], dio II, poglavlje VI, 10. U stvari, ja definiram istraivaki program kao degenerirajui nk i ako anticipira nove injenice ali to ini razvijajui se kaotino ii ne pomou koherentne i unaprijed isplanirane pozitivne heuristike. Itnz.likujem tri tipa ad hoc pomonih hipoteza: one koje nemaju viak empirijskog sadraja nad svojim prethodnikom (,,ad hoc,"), one koje Imaju takav viak sadraja ali nita od njega nije potkrepljeno (od hoc2") I, konano, one koje nisu ad hoc u ta dva smisla ali ne ine integralni dio pozitivne heuristike (,,ad hoc3"). Primjer za ad hoc, hipotezu pruaju lingvistika okolianja pseudonauka ili konvencionalistika lukavstva o kojima sam raspravljao u [1963-4] kao iskljuivanje udovita", Iskljuivanje izuzetaka", prilagoavanje udovita" itd. Slavan primjer ad hoc2 hipoteze prua Lorentzova i Fitzgeraldova hipoteza skraivanja; primjer ad hoc3 hipoteze je Planckova prva ispravka Lumine r-Pringsheimove formule. Neto od kanceroznog rasta u suvremenim drutvenim naukama" sastoji se od mree takvih ad hoc3 hipoteza kao to su pokazali Meehl i Lykken. (Za reference usp. moj [1970], str. 175, biljeke 2 i 3). 37 Rivalstvo dvaju istraivakih programa je, naravno, dug proces tokom kojeg je racionalno raditi na bilo kojem od njih (ili, ako ovjek moe, i na jednom i na drugom). Drugi sluaj postaje vaan, na primjer, kada je jedan od rivalskih programa neodreen i kada ga njegovi
34 35 36

277

(Unutar istraivakog programa neka teorija moe biti eliminirana jedino od bolje teorije, to jest od one koja ima vie empirijskog sadraja od svojih prethodnika i pod uvjetom da je dio tog vika sadraja naknadno pQtvren. A da bi dolo do tog zamjenjivanja jedne teorije boljom, prva teorija ak ni ne mora biti opovrgnuta" u Popperovom smislu tog izraza. Dakle, progres obiljeavaju sluajevi verificiranja vika sadraja a ne sluajevi opovrgavanja38; empirijsko opovrgavanje" i stvarno odbacivanje" postaju neovisni39. Prije nego to se teorija modificira nikada ne moemo znati na koji je nain bila pobijena", a neke od najzanimljivijih modifikacija su bile motivirane pozitivnom heuristikom" istraivakog programa a ne anomalijama. Sama ta razlika ima znaajne konzekvence i dovodi do racionalne rekonstrukcije naune promjene koja je mnogo drukija od Popperove40.) Vrlo je teko odluiti, posebno zato to se ne smije zahtijevati progres na svakom pojedinom koraku, kada je neki istraivaki program beznadno degenerirao ili kada je jedan od dvaju rivalskih programa postigao odluujuu prednost nad drugim. U toj metodologiji, kao i u Duhemovom konvencionalizmu, ne moe postojati lako postiziva a kamoli mehanika racionalnost. Niti logiarev dokaz nekonzistentnosti niti sud eksperimentalnog uenjaka o anomaliji ne mogu poraprotivnici ele razviti u otrijem obliku da bi pokazali njegove slabosti. Newton je razradio kartezijansku teoriju vrtloga da bi pokazao da je ona nekonzistentna s Keplerovim zakonima. (Istovremeni rad na rivalskim programima, naravno, potkopava Kuhnovu tezu psiholoke nesumjerljivosti rivalskih paradigmi.) Napredak jednog programa je vitalni inilac u degeneraciji njegovog rivala. Ako program P, stalno proizvodi nove injenice", one e po definiciji biti anomalije za rivalski program P2. Ako P 2 objanjava te nove injenice samo na ad hoc nain, on degenerira po definiciji. Tako to vie Pi napreduje, to je tee napredovati za P2. 38 Usp. posebno moj [1970], str. 120121. 39 Usp. posebno moj [1968a], str. 385. i [1970], str. 121. 40 Na primjer, rivalska teorija koja djeluje kao vanjski katalizator za popperovsko opovrgavanje neke teorije ovdje postaje unutranji inilac. U Popperovoj (i Feyerabendovoj) rekonstrukciji takva se teorija, nakon opovrgavanja teorije koja je bila provjeravana, moe ukloniti iz racinalne rekonstrukcije; u mojoj rekonstrukciji ona mora ostati u okviru unutranje historije da opovrgavanje ne bi bilo poniteno. (Usp. biljeku 27.) Druga znaajna konzekvenca je razlika izmeu Popperove i moje diskusije Duhem-Quineovog argumenta; usp. sjedne strane Popper [1935], zadnji paragraf odjeljka 18 i odjeljak 19, biljeka 1; Popper [1957b]. str. 131133; Popper [1963a], str. 112, biljeka 26, str. 238239 i str. 243; a s druge strane moj [1970], str. 184189. 278

ziti neki istraivaki program jednim udarcem. Moe se biti mudar" jedino nakon dogaaja51. U tom kodeksu naune asti skromnost igra veu ulogu nego u drugim kodeksima. ovjek mora shvatiti da njegov protivnik, ak i kada jako zaostaje, moe jo uvijek prirediti povratak. Prednost jedne strane se nikada ne moe smatrati apsolutno konkluzivnom. Nema nikada nieg neizbjenog u vezi s trijumfom nekog programa. Takoer, nema nikada nieg neizbjenog u vezi s njegovim porazom. Tako tvrdoglavost, kao i skromnost, ima vie racionalnog" domaaja. Postignua rivalskih strana, meutim, moraju biti registrirana42 i javno iznesena u svim trenucima. (Trebali bismo ovdje bar spomenuti glavni epistemoloki problem metodologije naunih istraivakih programa. Poput Popperovog metodolokog falsifikacionizma, ona predstavlja vrlo radikalnu verziju konvencionalizma. Potrebno je uvesti neki ekstrametodoloki induktivni princip da bi se makar i slabo povezao nauni gambit pragmatinih prihvaanja i odbacivanja s istinolikou4''. Samo neki takav induktivni princip" moe pretvoriti nauku iz puke igre u epistemoloki racionalno postupanje; iz skupa bezbrinih skeptikih gambita prakticiranih radi intelektualne zabave u ozbiljniji i neizvjestan pothvat pribliavanja Istini o Univerzumu44.) Metodologija naunih istraivakih programa sainjava, kao i svaka druga metodologija, historiografski istraivaki program. Historiar koji tu metodologiju prihvaa kao vodia tragat e u historiji za rivalskim istraivakim programima, za progresivnim i degenerirajuih smjenama problema. Tamo gdje duhemovski historiar vidi revoluciju jedino u jednostavnosti (kao u Kopernikovoj), on e tragati za dalekosenim progresivnim programom koji pretie onaj degenerirajui. Kada falsifikacionist vidi krucijalni negativni eksperiment, on e predvidjeti" da nieg takvog nije bilo, da iza bilo kojeg navodnog krucijalnog eksperimenta, iza bilo koje pojedine navodne bitke izmeu teorije i eksperimenta, odigrava se skriveni rat do iznemoglosti izmeu dva istraivaka programa. Ishod tog rata je tek kasnije u falsifikacionistikoj rekonstrukciji povezan s nekim navodnim krucijalnim eksperimentom".
41 Za falsifikacionista to je odbojna ideja; usp., npr., Agassi [1963], str. 4R. i dalje. 42 Izgleda da sada Feyerabend porie ak i da je to mogunost; usp. njegov [1970a], a posebno [1970b] i [1971], 43 Ovdje upotrebljavam istinolikost" u Popperovom tehnikom smislu, kao razliku istinosnog sadraja i neistinosnog sadraja neke teorije. Usp. njegov [1963a], poglavlje 10. 44 Za openitiju diskusiju o tom problemu vidi nie.

279

Metodologija istraivakih programa kao i svaka druga teorija naune racionalnosti mora biti dopunjena empirijski-vanjskom historijom. Nijedna teorija racionalnosti nee nikada rijeiti probleme kao to je to zato je mendelovska genetika nestala u Sovjetskoj Rusiji pedesetih godina, ili zato su ezdesetih godina u anglo-saksonskim zemljama dole na lo glas odreene kole istraivanja genetskih rasnih razlika ili ekonomije inozemne pomoi. tovie, da bismo objasnili razliite brzine razvoja razliitih istraivakih programa, moe biti potrebno da se pozovemo na vanjsku historiju. Racionalna rekonstrukcija nauke (u onom smislu kako ja upotrebljavam taj izraz) ne moe biti sveobuhvatna, jer ljudi nisu potpuno racionalna iva bia; a ak i kada postupaju racionalno, oni mogu imati neistinitu teoriju o svojim vlastitim racionalnim postupcima45. Ali metodologija istraivakih programa povlai liniju razgranienja izmeu unutranje i vanjske historije koja se izrazito razlikuje od one koju povlae druge teorije racionalnosti. Na primjer, ono to falsifikacionistu izgleda kao (alosno esta) pojava iracionalnog ostajanja pri pobijenoj" ili nekonzistentnoj teoriji i koju on stoga prebacuje u vanjsku historiju, moe pomou moje metodologije biti objanjeno na unutranji nain kao racionalna obrana obeavajueg istraivakog programa. Ili, uspjena predvianja novih injenica koja sainjavaju ozbiljno svjedoanstvo za istraivaki program i, prema tome, vitalne dijelove unutranje historije, irelevantna su i za induktivista i za falsifikacionista46. Za induktivista i za falsifikacionista zapravo nije vano da li otkrie neke injenice prethodi teoriji ili dolazi poslije nje: jedino je njihova logika relacija odluujua. Iracionalni" utjecaj historijske koincidencije to je ispalo da je teorija anticipirala injenino otkrie nema nikakvo unutranje znaenje. Takve anticipacije ine ne dokaz nego [puku] propagandu"47. Ili, isto tako, uzmite Planckovo nezadovoljstvo s njegovom formulom zraenja iz 1900. koju je smatrao proizvoljnom". Za falsifikacionista je ta formula bila smjela, opovrgljiva hipoteza a to to se ona Plancku
Takoer vidi nie. Podsjeam itaoca da u ovom lanku raspravljam samo o naivnom falsifikacionizmu; usp. biljeku 19. 47 To je Kuhnov komentar Galileovog uspjenog predvianja Venerinih mijena (Kuhn [1957], str. 224). Poput Milla i Keynesa prije njega, Kuhn ne moe razumjeti zato bi historijski redoslijed teorije i svjedoanstva trebao biti od vanosti i ne moe vidjeti znaaj injenice to su kopernikanci predvidjeli Venerine mijene dok su ih tihonovci objasnili samo post hoc prilagoavanjima. Zapravo, budui da ne vidi znaaj te injenice, on ni ne smatra za shodno da je pomene.
45 46

280

nije dopadala bilo je neracionalno raspoloenje objanjivo jedino psihologijom. Meutim, po mom stajalitu, Planckovo se nezadovoljstvo moe objasniti na unutranji nain: to je bila racionalna osuda jedne ,,ad hoc3" teorije48. Da spomenem jo jedan primjer: za falsifikacionizam neopovrgljiva metafizika" je vanjski intelektualni utjecaj, a u mom pristupu ona je vitalni dio racionalne rekonstrukcije nauke. Veina historiara je do sada bila sklona smatrati da je rjeenje nekih problema monopol eksternalista. Jedan od njih je problem visoke uestalosti istovremenih otkria. Za taj problem vulgarni marksisti imaju lako rjeenje: mnogi ljudi naprave neko otkrie u isto vrijeme im se javi drutvena potreba za njim49. to pak sainjava otkrie", a napose veliko otkrie, ovisi o metodologiji. Za induktivista najznaajnija otkria su injenina i doista ta se otkria esto prave u isto vrijeme. Za falsifikacionista veliko otkrie se sastoji u otkriu teorije a ne injenice. Jednom kada je teorija otkrivena (ili bolje rei izmiljena), ona postaje javno vlasnitvo; i nita nije oiglednije nego da e nekoliko ljudi istovremeno provjeravati i napraviti, istovremeno, (mala) injenina otkria. Takoer, objavljena teorija je izazov da se smisle neovisno provjerljiva objanjenja vieg stupnja. Na primjer, kada su date Keplerove elipse i Galileova rudimentarna dinamika, istovremeno otkrie" zakona obratnog kvadrata nije tako jako zauujue: kada je problemska situacija javna, istovremena otkria se mogu objasniti isto unutranjim razlozima50. Otkrie novog problema, meutim, ne mora biti tako lako objanjivo. Ako se na historiju nauke gleda kao da je sastavljena od rivalskih istraivakih programa, onda se veina istovremenih otkria, teorijskih ili injeninih, objanjava injenicom da, budui da su istraivaki programi javno vlasnitvo, mnogi ljudi rade na njima u razliitim dijelovima svijeta, moda i ne znajui jedan za drugoga. Meutim, stvarno nova, velika i revolucionarna poboljanja rijetko su izmiljena istovremeno. Neka navodna istovremena otkria novih programa protumaena su kao da su bila istovremena otkria tek s iskrivljenim pogledom unatrag: u stvari, to su razliita otkria koja su se tek kasnije stopila u jedno51. Omiljeno lovite eksternalista bio je srodni problem zato se toliko znaaja pridaje sporovima o prvenstvu i zato se na
Usp. biljeku 36. Za izlaganje tog stajalita i zanimljivu kritiku raspravu usp. Polanyi [1951], str. 4 i dalje i str. 78. i dalje. 50 Usp. Popper [1963b], i Musgrave [1969], 51 To je uvjerljivo ilustrirao Elkana za sluaj takozvanog istovremenog otkria ouvanja energije; usp. njegov [1971].
48 49

281

njih troi energija. Induktivist, naivni falsifikacionist ili konvencionalist mogu to objasniti jedino na vanjski nain; ali u svjetlu metodologije istraivakih programa neki sporovi o prvenstvu su vitalni unutranji problemi, jer u toj metodologiji postaje od presudne vanosti za racionalnu ocjenu koji je program bio prvi u anticipiranju neke nove injenice a koji je tek kasnije uklopio tu sada ve staru injenicu. Neki sporovi o jDrvenstvu mogu se objasniti racionalnim interesom a ne naprosto tatinom i udnjom za slavom. Tada postaje vano to to je tihonovska teorija, na primjer, uspjela objasniti tek post hoc opaene mijene Venere i udaljenost do nje koje su prvotno precizno anticipirali kopernikanci52; ili to to su kartezijanci uspjeli objasniti sve ono to su newtonovci predvidjeli ali tek post hoc. Newtonovska optika teorija je post hoc objasnila mnoge pojave koje su huyghensovci anticipirali i prvi opazili53. Svi ti primjeri pokazuju kako metodologija naunih istraivakih programa pretvara u unutranje probleme mnoge probleme koji su bili vanjski problemi za druge historiografije. Ali ponekad se granina linija pomjera u suprotnom smjeru. Na primjer, moda je postojao eksperiment koji je bio prihvaen trenutno u nedostatku bolje teorije kao negativni krucijalni eksperiment. Za falsifikacionista je takvo prihvaanje dio unutranje historije; za mene ono nije racionalno i mora se objasniti pomou vanjske historije.
Biljeka: Metodologiju istraivakih programa kritizirali su i Feyerabend i Kuhn. Prema Kuhnu: [Lakatos] mora specificirati kriterije koji se mogu upotrijebiti u atom trenutku da bi se razlikovao degenerirajui od progresivnog istraivakog programa; i tako dalje. Takoer usp. biljeku 47. Za mertonovsku vrstu funkcionalizma kao to mi je pokazao Alan Musgrave sporovi oko prvenstva predstavljaju prima facie pogreno funkcioniranje i, prema tome, anomaliju za koju se Merton muio da dade ope sociialno-psiholoko objanjenje. (Usp, npr., Merton [1957], [1963] i [1969].) Prema Mertonu, nauna spoznaja nije bogatija ili siromanija zato to daje priznanje tamo gdje je priznanje zaslueno: drutvena institucija nauke i pojedinani ljudi nauke bi patili uslijed ponovljenih neuspjeha da se priznanje pravedno raspodijeli" (Merton [1957], str. 648). Ali Merton ide predaleko: u znaajnim sluajevima (kao u nekim Galileovim borbama oko prvenstva) nije se radilo samo o institucijskim interesima: problem je bio da li je kopernikanski program progresivan ili ne. (Naravno, nemaju svi sporovi oko prvenstva naunu relevantnost. Na primjer, spor oko prvenstva izmeu Adamsa i Leverriera o tome tko je prvi otkrio Neptun nije imala takvu relevantnost: tko god da ga je otkrio, to je okrie ojaalo isti (newtonovski) program. U takvim sluajevima Mertonovo vanjsko objanjenje moe sasvim biti ispravno.)
52 53

282

Inae on nam uope nije nita ni rekao."54 U stvari, ja jesam specificirao takve kriterije. Aii Kuhn je vjerojatno mislio da [moja] mjerila Imaju praktinu snagu samo ako su kombinirana s vremenskom granicom (ono to izgleda kao degenerirajua smjena problema moe biti poetak mnogo dueg razdoblja napretka)' 35 . Budui da ne specificiram takvu vremensku granicu, Feyerabend zakljuuje da su moja mjerila samo verbalni ukrasi"53. Neto slino je ustvrdio Musgrave u pismu koje sadri neke znaajne konstruktivne kritike jedne ranije skice i u kojem je on zahtijevao da specificiram, na primjer, u kojem trenutku dogmatsko pridravanje nekog programa treba objanjavati na vanjski nain", a ne na unutranji nain". Pokuat u objasniti zato te primjedbe ne pogaaju stvar. ovjek se moe racionalno drati nekog degenerirajueg programa sve dok ga neki rival ne pretekne, a ak i nakon toga. Ono to on ne smije initi jest poricati to da on loe kotira u javnosti. I Feyerabend i Kuhn brkaju metodoloku ocjenu nekog programa s pouzdanim heuristikim savjetom o tome to da se ini57. Savreno je racionalno igrati riskantnu igru: ono to je iracionalno je zavaravati se u pogledu tog rizika. To ne znai onoliko slobode koliko bi se moglo initi za one koji se pridravaju degenerirajueg programa. Jer oni to mogu initi uglavnom privatno. Urednici naunih asopisa bi trebali odbijati da objave njihove lanke koji e, openito, sadravati ili sveana ponovna tvrenja njihove pozicije ili apsorbiranje protusvjedoanstva (ili ak i rivalskih programa) pomou ad hoc, jezikih prilagoavanja. Istraivake zaklade bi, takoer, trebale odbijati novac 58 . Ta zapaanja odgovaraju i na Musgraveovu primjedbu time to razdvajaju racionalno i iracionalno (ili poteno i nepoteno) pridravanje nekog degenerirajueg programa. Ona takoer bacaju novo svjetlo na razgranienje izmeu unutranje i vanjske historije. Ona pokazuju da je unutranja historija dovoljna da prikae historiju neutjelovljene nauke ukljuujui i degenerirajue smjene problema. Vanjska historija objanjava zato neki ljudi imaju pogrena uvjerenja o naunom progresu i kako njihova nauna aktivnost moe biti pod utjecajem takvih uvjerenja. Kuhn [1970], str. 239; moj kurziv. Feyerabend [1970a], str. 215. 56 lbid. 57 Usp. biljeku 2. 58 Ne tvrdim, naravno, da su takve odluke nuno neprijeporne. U takvim se odlukama mora upotrebljavati i vlastiti zdravi razum. Zdravi razum (to jest, prosuivanje u posebnim sluajevima koje se ne provodi po mehanikim pravilima, nego samo slijedi ope principe koji ostavljaju neki Spielraum) igra ulogu u svim vrstama ne-mehanikih metodologija. Duhemovski konvencionalist treba zdravi razum da odlui kada je neki teorijski okvir postao dovoljno nezgrapan da bude zamijenjen jednostavnijim". Popperovski falsifikacionist treba zdravi razum da odlui kada treba prihvatiti" osnovni iskaz ili na koju premisu treba upraviti modus tollens. (Usp. moj [1970], str. 106. i dalje.) Ali ni Duhem ni Popper ne daju bianco ek zdravom razumu". Oni pruaju vrlo odreeno vodstvo. Duhemovski sudac upuuje porotu zdravog ruzuma da se sloi oko komparativne jednostavnosti; popperovski sudac upuuje porotu da traga prvenstveno za, i da se suglase u vezi sa, prihvaenim osnovnim iskazima koji se sukobljavaju s prihvaenim teorijama. Moj sudac upuuje porotu da se sloi oko ocjena progresivnih i
54 55

283

(e) Unutranja i vanjska historija etiri teorije racionalnosti naunog progresa ili logike naunog otkria bile su ukratko razmotrene. Pokazano je kako svaka od njih prua teorijski okvir za racionalnu rekonstrukciju historije nauke. Tako se unutranja historija induktivista sastoji od navodnih otkria vrstih injenica i od takozvanih induktivnih generalizacija. Unutranja historija konvencionalista sastoji se od injeninih otkria, stvaranja sistema pretinaca i njihovog zamjenjivanja navodno jednostavnijima59. Unutranja historija falsifikacionista dramatizira smjela nagaanja, poboljanja za koja se kae da uvijek poveavaju sadraj i, iznad svega, trijumfalne negativne krucijalne eksperimente". Metodologija istraivakih programa, konano, naglaava dugotrajno teorijsko i empirijsko rivalstvo velikih istraivakih programa, progresivnih i degenerirajuih smjena problema i sporog pojavljivanja pobjede jednog programa nad drugim. Svaka racionalna rekonstrukcija proizvodi neku karakteristinu shemu racionalnog rasta naune spoznaje. Ali sve te normativne rekonstrukcije mogu trebati biti dopunjene empirijskim vanjskim teorijama da objasne preostale ne-racionalne inioce. Historija nauke je uvijek bogatija od svoje racionalne rekonstrukcije. Ali racionalna rekonstrukcija ili unutranja historija je primarna a vanjska historija tek sekundarna, jer su najvaniji problemi vanjske historije definirani unutranjom historijom. Vanjska historija ili prua ne-racionalno objanjenje brzine, mjesta, selektivnosti itd. historijskih dogaaja kako su oni interpretirani pomou unutranje historije: ili, kada se historija razlikuje od svoje racionalne rekonstrukcije, ona pruna empirijsko objanjenje zato se ona razlikuje. Ali racionalni aspekt naunog rasta u potpunosti je objanjen logikom naunog otkria. Koji god problem historiar nauke eli rijeiti, on najprije mora rekonstruirati relevantni dio rasta objektivne naune spoznaje, to jest, relevantni dio unutranje historije". Kao
degenerirajuih istraivakih programa. Ali, na primjer, mogu postojati suprotna miljenja o tome da li prihvaeni osnovni iskaz izraava novu injenicu ili ne. Usp. moj [1970], str. 156. Premda je vano postii suglasnost u tim sudovima, mora postojati i mogunost priziva. U takvim prizivima neartikulirani zdravi razum se stavlja u pitanje, artikulira i kritizira. (Kritika se ak moe iz kritike tumaenja zakona pretvoriti u kritiku samog zakona.) 59 veina konvencionalista imaju i srednju induktivnu razinu zakona" izmeu injenica i teorija; usp. biljeku 15. 284

to je pokazano, ono to za njega sainjava unutranju historiju ovisi o njegovoj filozofiji, bio on toga svjestan ili ne. Veina teorija rasta spoznaje su teorije rasta neutjelovljene spoznaje: da li je eksperiment krucijalan ili ne, da li je hipoteza vrlo vjerojatna u svjetlu raspoloivog svjedoanstva ili ne, da li je smjena problema progresivna ili ne, ne ovisi ni najmanje o uvjerenjima uenjaka, linostima ili autoritetu. Ti subjektivni inioci nisu uope zanimljivi ni za jednu unutranju historiju. Na primjer, unutranji historiar" registrira proutovski program s njegovom vrstom jezgrom (da su atomske teine istih kemijskih elemenata cijeli brojevi) i njegovom pozitivnom heuristikom (oboriti i zamijeniti suvremene pogrene opaajne teorije koje se primjenjuju u mjerenju atomskih teina). Taj program je kasnije ostvaren60. Unutranji historiar e malo vremena gubiti s Proutovim uvjerenjem da kada bi eksperimentalne tehnike" njegovog vremena bile paljivo" primjenjivane i kada bi eksperimentalna otkria bila ispravno protumaena, odmah bi se vidjelo da su anomalije isti privid. Unutranji historiar e tu historijsku injenicu smatrati injenicom u drugom svijetu koja je samo karikatura njezinog duplikata u treem svijetu61. Zato dolazi do takvih karikatura njega se ne tie; on bi mogao u fusnoti predati eksternalistu problem zato su izvjesni uenjaci imali pogrena uvjerenja" o tome to su radili62. Tako e u graenju unutranje historije historiar biti vrlo selektivan: on e izostaviti sve to je iracionalno u svjetlu nje60 Stav proutovski program je bio ostvaren" izgleda kao injenini" stav. Ali nema injeninih" stavova: taj je izraz doao u obini jezik samo iz dogmatskog empirizma. Nauni injenini" stavovi su proeti teorijom: teorije koje su ukljuene su opaajne teorije". Historiografski injenini" stavovi su takoer proeti teorijom: teorije koje su ukljuene su metodoloke teorije. U odluivanju o istinosnoj vrijednosti injeninog" stava proutovski program je bio ostvaren" ukljuene su dvije metodoloke teorije. Prvo, teorija da su jedinice naune ocjene istraivaki programi; drugo, neka posebna teorija o tome kako prosuditi da li je neki program injenino" bio ostvaren. Za sva ta razmatranja popperovski unutranji historiar nee imati potrebu da se uope zanima za osobe koje su ukljuene ili za njihova uvjerenja o njihovim vlastitim postupcima. 61 Prvi svijet" je svijet materije, drugi" je svijet osjeaja, vjerovanja i svijesti, a trei" je svijet objektivne spoznaje izraene u stavovima. To je vrlo stara i vitalno znaajna trihotomija; njezin vodei suvremeni zagovornik je Popper. Usp. Popper [1968a], [1968b] i Musgrave [1969] i [1974], 02 Naravno, ono to u ovom kontekstu sainjava pogreno uvjerenje" (ili iskrivljenu svijest") ovisi o kritiarevoj teoriji racionalnosti. Ali, nijedna teorija racionalnosti ne moe uspjeti da dovede do prave vijesti".

285

gove teorije racionalnosti. Ali taj normativni izbor ne sainjava punu racionalnu rekonstrukciju. Na primjer, Prout nikada nije artikulirao proutovski program": proutovski program nije Proutov program. Nije samo (unutranji") uspjeh ili (unutranji") poraz nekog programa ono to se moe prosuivati samo pomou pogleda unatrag: to je esto sluaj i s njegovim sadrajem. Unutranja historija nije samo izbor metodoloki protumaenih injenica: ona moe, u odreenim prilikama, biti njihova radikalno poboljana verzija. To se moe ilustrirati Bohrovim programom. Bohr je 1913. mogao i ne pomiljati na mogunost spina elektrona. On je imao vie nego dosta toga na dohvatu i bez spina. Ipak, historiar koji s pogledom unatrag opisuje bohrovski program trebao bi u njega ukljuiti spin elektrona, jer se spin elektrona na prirodan nain uklapa u prvotni nacrt tog programa. Bohr ga je mogao spomenuti 1913. Zato Bohr to nije uinio predstavlja zanimljiv problem koji zasluuje da se na njega ukae u fusnoti63. (Takvi bi problemi zatim mogli biti rijeeni ili na unutranji nain ukazivanjem na racionalne razloge u rastu objektivne, impersonalne spoznaje ili na vanjski nain ukazivanjem na psiholoke uzroke u razvoju Bohrovih osobnih uvjerenja.) Jedan nain da se ukae na diskrepancije izmeu historije i njezine racionalne rekonstrukcije je da se unutranja historija iznese u tekstu, a da se u fusnotama ukae kako je stvarna historija zastranjivala" u svjetlu svoje racionalne rekonstrukcije64. Mnogi historiari e se uasavati ideje bilo kakve racionalne rekonstrukcije. Oni e citirati lorda Bolingbrokea: Historija je filozofija koja pouava primjerom". Rei e da prije
63 Da je objavljivanje Bohrovog programa bilo odloeno nekoliko godina, daljnje bi spekulacije ak mogle dovesti do problema spina bez prethodnog opaanja anomalijskog Zeemanovog efekta. Doista, Compton je postavio taj problem u kontekstu bohrovskog programa u svom [1919], 64 Prvi put sam primijenio taj nain izlaganja u mom [19631964]; ponovno sam ga upotrijebio dajui detaljni prikaz proutovskog i bohrovskog programa; usp. moj [1970], str. 138. 140, 146. Neki historiari su tu praksu kritizirali na konferenciji u Minneapolisu. McMullin je, na primjer, tvrdio da takva prezentacija moe osvijetliti metodologiju, ali sigurno ne stvarnu historiju: tekst kae itaocu to se trebalo dogoditi, a biljeke ono to se stvarno dogodilo (usp. McMullin [1970]). Kuhnova kritika mog izlaganja ila je u istom pravcu: on je smatrao da je to specifino filozofsko izlaganje: historiar ne bi ukljuio u svoje pripovijedanje injenini izvjetaj za koji zna da je neistinit. Kada bi to uinio, taj prijestup bi ga toliko muio da nikako ne bi mogao sastaviti biljeku u kojoj na njega skree panju." (Usp. Kuhn [1970], str. 256.)

286

filozofiranja trebamo mnogo vie primjera"65. Ali takva induktivistika teorija historiografije je utopijska66. Historija bez neke teorijske predrasude" je nemogua67. Neki historiari tragaju za otkriem vrstih injenica, induktivnih generalizacija, drugi za smjelim teorijama i krucijalnim negativnim eksperimentima, a trei opet za velikim simplifikacijama ili za progresivnim i degenerirajuim smjenama problema; svi oni imaju neku teorijsku predrasudu". Ta predrasuda, naravno, moe biti prikrivena eklektikom varijacijom teorija ili teorijskom zbrkom: ali ni eklekticizam ni zbrka ne ine neteorijski pogled. Ono to historiar smatra vanjskim problemom esto je odlian klju za otkrivanje njegove implicitne metodologije: neki e pitati zato je vrsta injenica" ili smjela teorija" bila otkrivena tono onda i ondje gdje je bila otkrivena; drugi e pitati kako je neka degenerirajua smjena problema" mogla imati iroku javnu podrku kroz nevjerojatno dugo razdoblje ili zato je neka progresivna smjena problema" ostala nerazumno" nepriznata68. Dugi su tekstovi bili posveivani problemu da li je pojavljivanje nauke isto evropska stvar i, ako jest, zato; ali takvo istraivanje je osueno da ostane zbrkani verbalizam sve dok se jasno ne definira nauka" u skladu s nekom normativnom filozofijom nauke. Jedan od najzanimljivijih problema vanjske historije je specificiranje psiholokih i svakako drutvenih uvjeta koji su nuni (ali, naravno, nikada dovoljni) da omogue nauni progres; ali u samu formulaciju tog vanjskog" problema mora ui neka metodoloka teorija, neka definicija nauke. Historija nauke je historija dogaaja koji su odabrani i protumaeni na
Usp. L. P. Williams [1970]. Moda bih trebao naglasiti razliku izmeu, s jedne strane, Induktivistike historiografije nauke prema kojoj nauka napreduje kroz otkrivanje vrstih injenica (u prirodi) i (po mogunosti) induktivnih generalizacija i, s druge strane, induktivistike teorije historioIjrafije nauke prema kojoj historiografija nauke napreduje kroz otkrivanje vrstih injenica (u historiji nauke) i (po mogunosti) induktivnih generalizacija. Smjela nagaanja", krucijalni negativni eksperimenti", a ak i progresivni i degenerirajui istraivaki programi" mogu od nekih induktivistikih historiografa biti smatrani vrstim historijskim injenicama". Jedna od slabosti Agassijevog [1963] je u lome to je propustio istaknuti razliku izmeu naunog i historiografskog induktivizma. 87 Usp. Popper [1957b], odjeljak 31. 88 Ta teza implicira da je bezvrijedan rad onih eksternalista" (veinom pomodnih sociologa nauke") koji tvrde da se bave socijalnom historijom neke naune discipline, a da nisu ovladali samom tom disciplinom i njezinom unutranjom historijom. Takoer usp. Musgrave [1974],
05 m

287

normativan nain69. Ako je tako, do sada zanemareni problem ocjenjivanja rivalskih logika naunog otkria i, dakle, rivalskih rekonstrukcija historije, dobiva najvei znaaj. Sada u se okrenuti tom problemu. 2. KRITIKA USPOREDBA METODOLOGIJA: HISTORIJA KAO PROVJERA NJEZINE RACIONALNE REKONSTRUKCIJE Teorije naune racionalnosti se mogu klasificirati u dvije kategorije. (1) Opravdavalake metodologije postavljaju vrlo visoka epistemoloka mjerila: za klasine opravdavaoce neki stav je nauan" samo ako je dokazan, za neo-opravdavaoce ako je vjerojatan (u smislu rauna vjerojatnosti) ili potkrepljen (u smislu Popperove tree biljeke o potkrepljenosti) do nekog dokazanog stupnja70. Neki su filozofi nauke napustili ideju da se teorije dokazuju ili (dokaljivo) ine vjerojatnima, ali su ostali dogmatski empiristi: bilo induktivisti, probabilisti, konvencionalisti ili falsifikacionisti, oni se jo uvijek dre dokaljivosti injeninih" stavova. Tokom vremena su se, naravno, svi ti razliiti oblici opravdavalatva sruili pod teinom epistemoloke i logike kritike. (2) Jedine alternative koje su nam ostale su pragmatiko-konvencionalistike metodologije okrunjene nekim globalnim principom indukcije. Konvencionalistike metodologije najprije postavljaju pravila prihvaanja" i odbacivanja" injeninih i teorijskih stavova a da jo ne postavljaju pravila o doka69 Na nesreu, postoji samo jedna jedina rije u veini jezika da oznai historiju t (skup historijskih dogaaja) i historiju 2 (skup historijskih stavova). Svaka historija 2 je rekonstrukcija historijej proeta teorijom i vrijednostima. 70 To jest, hipoteza h je nauna samo ako postoji broj q takav da p (h, e)=q gdje je e raspoloivo svjedoanstvo i p (h, e) = q se moe dokazati. Irelevantno je da li je p carnapovska funkcija potvrivanja ili popperovska funkcija potkrepljenosti sve dok se pretpostavlja da je p (h, e) = q dokazano. (Popperova trea biljeka o potkrepljenosti je, naravno, samo udna omaka koja je u neskladu s njegovom filozofijom: usp. moj [1968a], str. 411417.)

Probabilizam nije nikada stvorio program historiografske rekonstrukcije; on nikada nije uspio izai nakraj u bezuspjenom hrvanju upravo s onim problemom koji je stvorio. Kao epistemoloki program on ve dugo degenerira; kao historiografski program on se nikada nije ni pokrenuo. 288

zivanju i pobijanju, o istinitosti i neistinitosti. Tada dobivamo razliite sisteme pravila naune igre. Induktivistika igra bi se sastojala iz sakupljanja prihvatljivih" (ne dokazanih) podataka i izvoenja iz njih prihvatljivih" (ne dokazanih) induktivnih generalizacija. Konvencionalistika igra bi se sastojala iz sakupljanja prihvatljivih" podataka i njihovog sreivanja u najjednostavnije mogue sisteme pretinaca (ili iz izmiljanja najjednostavnijih sistema pretinaca i njihovog popunjavanja prihvatljivim podacima). Popper je, pak, jednu drugu igru oznaio kao naunu"71. ak i metodologije koje su bile epistemoloki i logiki diskreditirane mogu nastaviti funkcionirati u tim ukopljenim verzijama kao vodii za racionalnu rekonstrukciju historije. Ali te su naune igre bez neke prave epistemoloke relevantnosti ukoliko im ne pridodamo neku vrstu metafizikog (ili, ako hoete, induktivnog") principa koji e rei da nam igra, kako je metodologija opisuje, prua najbolje izglede da se pribliimo Istini. Takav princip tada pretvara iste konvencije igre u pogreiva nagaanja; a bez takvog principa nauna igra je kao bilo koja druga igra72. Vrlo je teko kritizirati konvencionalistike metodologije poput Duhemove i Popperove. Nema nekog jasnog naina kako kritizirati bilo igru bilo metafiziki princip indukcije. Da bih prevladao te tekoe, predloit u novu teoriju o tome kako ocjenjivati takve metodologije nauke (one koje su bar u prvom stadiju, prije uvoenja induktivnog principa konvencionalistike). Pokazat u da se metodologije mogu kritizirati bez ikakvog izravnog pozivanja na neku epistemoloku (ili ak logiku) teoriju i bez izravnog upotrebljavanja bilo kakve logiko-epistemoloke kritike. Osnovna ideja te kritike je da sve metodologije funkcioniraju kao historiografske (ili mcta-historijske) teorije (ili istraivaki programi) i da se mogu kritizirati kritikom racionalnih historijskih rekonstrukcija do kojih dovode. Pokuat u razviti tu historiografsku metodu kritike na dijalektiki nain. Poinjem s posebnim sluajem: najprije pobijam" falsifikacionizam primjenjujui" falsifikacionizam (na normativnoj historiografskoj meta-razini) na samog sebe. Tada u primijeniti falsifikacionizam i na induktivizam i na
71 Popper [1935], odjeljci 11 i 85. Takoer usp. komentar u m o m |M)74], biljeka 13. I metodologija istraivakih programa je prvotno definirana kao Ilira. 72 itavo to podruje problema je predmet mog [1968a], str. 390. i dalje, a posebno mog [1974].

289

konvencionalizam i branit u tezu da sve metodologije moraju zavriti kao opovrgnute" pomou te pironovske machine de guerre. Na kraju u primijeniti" ne falsifikacionizam nego metodologiju naunih istraivakih programa (ponovno na normativno-historiografskoj meta-razini) na induktivizam, konvencionalizam, falsifikacionizam i na samu sebe te u pokazati da se po tom meta-kriteriju metodologije mogu konstruktivno kritizirati i usporeivati. Ta normativno-historiografska verzija metodologije naunih istraivakih programa pribavlja opu teoriju o tome kako usporeivati rivalske logike otkria u kojoj se (u smislu koji e paljivo biti opisan) historija moe tumaiti kao provjera" njezinih racionalnih rekonstrukcija. (a) Falsifikacionizam kao meta-kriterij: historija ,opovrgava' falsifikacionizam (i bilo koju drugu metodologiju) U svojim isto metodolokim" verzijama naune ocjene su, kao to je ve reeno, konvencije i uvijek mogu biti formulirane kao definicija nauke73. Kako se moe kritizirati takva definicija? Ako se ona protumai nominalistiki74, definicija je puka kratica, terminoloka sugestija, tautologija. Kako se moe kritizirati tautologija? Popper, na primjer, tvrdi da je njegova definicija nauke plodna", jer se mnogo stvari moe rasvijetliti i objasniti uz njezinu pomo". On citira Mengera: Definicije su dogme; samo konkluzije izvuene iz njih mogu nam donijeti neki novi uvid"75. Ali kako definicija moe imati objanjavalaku mo ili donijeti nove uvide? Popperov je odgovor slijedei: Jedino iz konzekvenci moje definicije empirijske nauke i iz metodolokih odluka koje ovise o toj definiciji moi e uenjak vidjeti koliko ona odgovara njegovoj intuitivnoj ideji o cilju njegovih nastojanja"76. Taj je dogovor u skladu s Popperovim opim stajalitem da se konvencije mogu kritizirati raspravljanjem o njihovoj prikladnosti" u odnosu na neki cilj: U vezi s prikladnou bilo koje konvencije miljenja se mogu razlikovati; a razumna rasprava o tim pitanjima mogua je jedino izmeu strana koje
73 Usp. Popper [1935], odjeljci 4 i 11. Popperova definicija nauke je, naravno, njegov slavni kriterij razgranienja". 7< Za odlinu diskusiju o razlici izmeu nominalizma i realizma (ili, kako Popper vie voli da ga nazove, esencijalizma") u teoriji definicija usp. Popper [1945], vol. 2, poglavlje 11 i [1963a], str. 20. 75 Popper [1935], odjeljak 11. 76 Ibid.

290

Imaju neki zajedniki cilj. Izbor tog cilja . . . nadilazi racionalnu raspravu"77. U stvari, Popper nikada nije pruio teoriju racionalne kritike konzistentnih konvencija. On nije postavio <i kamoli odgovorio na pitanje: Pod kojim biste se uvjetima odrekli svog kriterija razgranienja?"-78. Ali na to se pitanje moe odgovoriti. Ja svoj odgovor daJom u dva stadija: najprije iznosim naivan, a zatim suptilniji odgovor. Poinjem tako to u podsjetiti kako je Popper, po Hvom vlastitom kazivanju79, doao do svog kriterija. On je .smatrao, poput najboljih uenjaka njegovog vremena, da je Ncvvtonova teorija, premda pobijena, divno nauno postignue; <lu je Einsteinova teorija jo bolja; a da su astrologija, freu<!r/.am i marksizam dvadesetog stoljea pseudonauni. Njegov je problem bio nai definiciju nauke koja doputa te bazine nudove" u vezi s pojedinanim teorijama i ponudio je novo rjeenje. Razmotrimo sada prijedlog da neku teoriju racionalnosti ili kriterij razgranienja treba odbaciti ako nije u skladu s prihvaenim bazinim vrijednosnim sudom" naune lite. Doista, izgledalo bi da to meta-metodoloko pravilo (meta-falsifikacionizam) odgovara Popperovom metodolokom pravilu (falsifikacionizmu) da naunu teoriju treba odbaciti ako nije u skladu s (empirijskim") bazinim iskazom koji nauna zajednica jednoduno prihvaa. Popperova itava metodologija poiva na tvrdnji da postoje (relativno) singularni iskazi u vezi s ijom istinosnom vrijednou uenjaci mogu doi do Jrdnodunog slaganja; bez takvog slaganja postojao bi novi Mabilon i uzviena zgrada nauke bi ubrzo leala u ruevinama"80. Ali ak i kada bi postojalo slaganje u vezi s bazinim" iskazima, ukoliko ne bi postojalo slaganje o tome kako ocjenjivati nauno postignue u odnosu na tu empirijsku osnovu", ne bi li uzviena zgrada nauke isto tako ubrzo leala u ruevinama? Nema sumnje da bi. Dok je bilo malo slaganja
77 Poper [1935], odjeljak 4. Ali Popper u svojoj Logik der Fornchung nikada ne odreuje cilj naune igre koji bi nadilazio ono to je Nitdrano u njezinim pravilima. Teza da je cilj nauke istina pojavljuje mi u njegovim spisima samo nakon [1957]. Sve to on kae u svojoj / <>alk der Forschung jest da traganje za istinom moe biti psiholoki motiv uenjaka. Za detaljnu raspravu usp. moj [19741. 78 Taj je propust tim ozbiljniji to je sam Popper izrazio ograde u vezi sa svojim kriterijem. Na primjer, u svom [1963a] on opisuje ..doKmatizam", to jest tretiranje anomalija kao neke vrste pozadinskog Aiimn", kao neto to je u izvjesnoj mjeri nuno" (str. 49). Ali na '.lljedeoj stranici on taj dogmatizam" izjednaava s pseudonaukom". ic II onda pseudonauka ,,u izvjesnoj mjeri nuna"? Takoer usp. moj 11070], str. 177, biljeka 3. 70 Usp. Popper [1963a], str. 3337. 80 Popper [1935], odjeljak 29.

IV*

291

u vezi s univerzalnim kriterijem naunog karaktera teorija, posljednj dva stoljea je postojalo znatno slaganje u vezi s pojedinanim postignuima. Dok nije bilo opeg slaganja u vezi s teorijom naune racionalnosti, postojalo je znatno slaganje u vezi s time da li je neki posebni pojedinani korak u igri nauan ili pseudonauan, ili da li je odreeni gambit odigran pravilno ili ne. Opa definicija nauke mora, dakle, rekonstruirati kao naune" one gambite koji se smatraju najboljima: ako u tome ne uspije, treba je odbaciti81. Predloimo onda radi probe slijedee: ako kriterij razgranienja nije u skladu s bazinim" ocjenama naune elite, treba ga odbaciti. Ako sada primijenimo taj kvazi-empirijski meta-kriterij (koji e kasnije odbaciti), Popperov kriterij razgranienja to jest, Popperova pravila naune igre treba odbaciti82. Popperovo je osnovno pravilo da uenjak mora unaprijed navesti pod kojim e eksperimentalnim uvjetima odustati ak i od svojih najosnovnijih pretpostavki. Na primjer, prilikom kritiziranja psihoanalize on pie: Kriteriji pobijanja moraju se postaviti unaprijed: mora postojati suglasnost koje opaljive situacije, ukoliko se doista opaze, znae da je teorija pobijena. Ali kakve bi klinike reakcije analitiari prihvatili kao pobijanje ne samo neke posebne analitike dijagnoze nego same psihoanalize? I jesu li analitiari ikada raspravljali o takvim
81 Taj pristup, naravno, ne implicira da vjerujemo da su osnovni stavovi" uenjaka nepogreivo racionalni; to samo znai da ih mi prihvaamo da bismo kritizirali univerzalne definicije nauke. (Kada bismo dodali da nijedna takva univerzalna definicija nije pronaena i da se nijedna takva univerzalna definicija nikada nee pronai, sve bi bilo spremno za nastupanje Polanyieve koncepcije bezakonite zatvorene autokracije nauke.) Moj meta-kriterij se moe smatrati kvazi-empirijskom" primjenom popperovskog falsifikacionizma na samog sebe. Tu kvazi-empirinost" sam ranije uveo u kontekstu matematike filozofije. Moemo apstrahirati od onog to tee u logikim kanalima deduktivnog sistema da li je to neto izvjesno ili neto pogreivo, da li su to istinitost i neistinitost ili vjerojatnost i nevjerojatnost, ili ak moralna ili nauna poeljnost i nepoeljnost: ono kako tog toka je ono to odluuje da li je sistem negativistiki, kvazi-empirijski", kojim dominira modus tollens ili je on opravdavalaki, kvazi-euklidski" kojim dominira modus ponens. (Usp. moj [1967].) Taj kvazi-empirijski" pristup moe se primijeniti na bilo koju vrstu normativne spoznaje: Watkins ga je ve primijenio na etiku u svom [1963] i [1967]. Ali ja sada preferiram drugi pristup: usp. biljeku 123. 82 Moe se uoiti da taj meta-kriterij ne mora biti protumaen kao psiholoki ili naturalistiki" u Popperovom smislu. (Usp. njegov [1935], odjeljak 10.) Definicija naune elite" nije naprosto empirijska stvar.

292

kriterijima ili postigli suglasnost o njima?" 83 U sluaju psihoanalize Popper je bio u pravu: nikakav odgovor nije bio ponuen. Freudovci su bili dovedeni u nepriliku Popperovim o.siiovnim prigovorom koji se ticao naunog potenja. Doista, oni su odbili da navedu eksperimentalne uvjete pod kojima 11 se odrekli svojih osnovnih pretpostavki. Za Poppera je to ) bio znak njihovog intelektualnog nepotenja. Ali to ako Poppc-rovo pitanje postavimo newtonovskom uenjaku: Kakvo bi opaanje newtonovac prihvatio kao pobijanje ne samo nekog posebnog newtonovskog objanjenja nego same newtonov;kc dinamike i teorije gravitacije? I jesu li newtonovci ikada raspravljali o takvim kriterijima ili postigli suglasnost o njima?" Newtonovac e, avaj, teko biti u stanju da dade pozitivan odgovor84. Ali onda ako analitiare treba osuditi kao nepotene po Popperovim mjerilima, newtonovce se takoer inora osuditi. Newtonovsku nauku, meutim, usprkos takvom dogmatizmu" visoko cijene najvei uenjaci, a i sam Popper. Ncwtonovski dogmatizam" je, dakle, opovrgavanje" Popperove definicije: on se opire Popperovoj racionalnoj rekonstrukciji. Popper zacijelo moe povui svoj proslavljeni izazov i zahtijevati opovrgljivost i odbacivanje nakon opovrgavanja - samo za sisteme teorija, ukljuujui poetne uvjete i sve vrste pomonih i opaajnih teorija85. To je znatno povlaenje, Jer ono doputa dosjetljivom uenjaku da spasi svoju omiljenu teoriju odgovarajuim sretnim izmjenama u nekom zabaenom, mranom kutu na periferiji njegovog teorijskog labirinta. Ali ak e i Popperovo ublaeno pravilo prikazati ak veinu sjajnih uenjaka kao iracionalne dogmatiare. Jer u velikim istraivakim programima uvijek postoje anomalije za koje se zna: obino ih istraiva ostavlja po strani i slijedi pozitivnu heuristiku programa86. Openito on usmjerava panju na pozitivnu heuristiku a ne na zbunjujue anomalije i nada se da e < sluajevi koji se opiru" pretvoriti u potvrujue sluajeve m napredovanjem programa. Po Popperu su najvei uenjaci u Hm situacijama upotrebljavali zabranjene gambite, ad hoc lukavstva: umjesto da Merkurov anomalijski perihelij smatraju opovrgavanjem newtonovske teorije naeg planetnog sistema
a1 Popper [1936a], str. 38, biljeka 3; moj kurziv. To je, naravno, i'lt vi valentno njegovom slavnom kriteriju razgranienja" izmeu [unutiiiAnJe, racionalno rekonstruirane] nauke i ne-nauke (ili metafizike"). < >VII druga moe biti [vanjski] utjecajna" i treba biti igosana kao imoudonauka samo ako sebe proglaava naukom. M Usp. moj [1970], str. 100101. Hr' Usp., npr., njegov [1935], odjeljak 18. 1,0 Usp. moj [1970], posebno str. 135. i dalje.

293

i tako razlogom za njezino odbacivanje, veina fiziara ga je odloila kao problematian sluaj koji e biti rijeen u nekom kasnijem stadiju ili su ponudili ad, hoc rjeenja. Taj metodoloki stav da se tretiraju kao (puke) anomalije ono to bi Popper smatrao (dramatinim) protuprimjerima obino prihvaaju najvei uenjaci. Neki od istraivakih programa koji su danas na visokoj cijeni u naunoj zajednici napredovali su u oceanu anomalija87. To to u svom izboru problema najvei uenjaci nekritiki" prelaze preko anomalija (i to to ih izoliraju pomou ad hoc lukavstava) donosi, bar po naem meta-kriteriju, daljnje opovrgavanje Popperove metodologije. On ne moe protumaiti kao racionalne neke najznaajnije primjere u rastu nauke. Nadalje, po Popperu se rad na nekonzistentnom sistemu redovito mora smatrati iracionalnim: proturjeni sistem se mora odbaciti. .. [jer] je neinformativan . . . Nijedan iskaz nije izdvojen... jer su svi izvodivi"88. Ali neki od najveih naunih istraivakih programa napredovali su na nekonzistentnim temeljima89. U takvim sluajevima je doista esto pravilo najboljih uenjaka: Allez en avant et la foi vous viendra". Ta anti-popperovska metodologija omoguila je predah i infinitezimalnom raunu i naivnoj teoriji skupova kada su ih muili logiki paradoksi. U stvari, da se nauna igra igrala po Popperovim pravilima, Bohrov lanak iz 1913. nikada ne bi bio objavljen, jer je nekonzistentno bio nakalemljen na Maxwellovu teoriju, a Diracove delta funkcije bi morale saekati Schwartza. Svi ti primjeri istraivanja zasnovanih na nekonzistentnim temeljima sainjavaju daljnja opovrgavanja" falsifikacionistike metodologije90. Tako nekoliko bazinih" ocjena naune elite opovrgava" Popperovu definiciju nauke i naunu etiku. Tada nastaje problem u kojoj mjeri, s obzirom na ta razmatranja, falsifikacionizam moe funkcionirati kao vodi za historiara nauke. Jednostavan je odgovor: u vrlo maloj mjeri. Popper, vodei falsifikacionist, nikada nije napisao historiju nauke; moda zato
Ibi. str. 138. i dalje. Usp. Popper [1935], odjeljak 24. Usp. moj [1970], posebno str. 140. i dalje. 90 Popper openito tvrdoglavo precjenjuje neposrednu udarnu snagu isto negativne kritike. Jednom kada se ustanovi greka ili proturjenost, ne moe biti verbalnog izmicanja: one se mogu dokazati i to je to" (Popper [1959], str. 394). On dodaje: Frege nije pokuavao manevre za izmicanje kada je primio Russellovu kritiku". Ali on je to, naravno, uinio. (Usp. Fregeov Post scriptum drugom izdanju njegovih Grundgesetze.)
87 88 89

294

r < Je bio previe osjetljiv na prosuivanje velikih uenjaka U> ilii bi iskrivio historiju na falsifikacionistiki nain. Treba se podsjetiti da dok u svojim autobiografskim sjeanjima on spominje newtonovsku nauku kao paradigmu naunosti, to jest, opovrgljivosti, u njegovoj klasinoj Logik der Forschung nigdje ne ne raspravlja o opovrgljivosti Newtonove teorije. Logik der b'orschung je u cjelini suho apstraktna i vrlo ahistorina91. Tamo gdje se Popper povremeno odvaava da govori o opovrgljivosti glavnih naunih teorija, on ili upada u neku grubu logiku pogreku92 ili iskrivljava historiju tako da bude u skladu s njegovom teorijom racionalnosti. Ako historiareva metodologija prua lou racionalnu rekonstrukciju, on moe ili krivo itati historiju tako da se ona podudara s njegovom racionalnom rekonstrukcijom ili e utvrditi da je historija nauke vrlo iracionalna. Popperovo potovanje za veliku nauku navelo Kn je da izabere prvu alternativu, dok je Feyerabend koji nije Imao to potovanje izabrao onu drugu93. Tako Popper, kada hc uputa u historiju, tei da anomalije pretvori u krucijalne eksperimente" i da preuvelia njihov neposredni utjecaj na historiju nauke. Kroz njegove naoale, veliki uenjaci spremno prihvaaju pobijanja i to je glavni izvor njihovih problema. Na primjer, na jednom mjestu on tvrdi da je eksperiment Michelsona i Morleya konano oborio klasinu teoriju etera; on takoer preuveliava ulogu tog eksperimenta u nastajanju Klnsteinove teorije relativnosti94. Potrebne su pojednostavljunt Zanimljivo je, kao to Kuhn ukazuje, da stalni interes za historijske probleme i spremnost da se poduhvate originalnog histolijskog istraivanja razlikuju ljude koji su se kolovali kod Poppera od bilo koje druge postojee kole u filozofiji nauke" (Kuhn [1970], utr. 236). Za nagovjetaj mogueg objanjenja oigledne diskrepancije ufip. biljeku 130. 1,2 Na primjer, on tvrdi da bi perpetum mobile stroj pobio" (po njegovoj metodologiji) prvi zakon termodinamike ([1935], odjeljak 15). Ali kako se iskaz ,,K je perpetuum mobile stroj" moe, po Popperovom vlastitom gleditu, protumaiti kao bazini", to jest kao pro i,orno-vremenski singularni iskaz? 93 Mislim na Feyerabendov [1970b] i [1971], M Usp. Popper [1935], odjeljak 30 i Popper [1945], vol. 2, str. ili221. On je istakao da je Einsteinov problem bio kako objasniti ', ' li'iperimente koji su pobijali" klasinu fiziku i da on n i j e . . . krenuo im kritiku naih pojmova prostora i vremena". Ali Einstein je svakako to inio. Njegova machovska kritika naih pojmova prostora i vremena, a napose njegova operacionalistika kritika kojma istovremenostl Igrale su znaajnu ulogu u njegovom miljenju. Nadugako sam raspravljao o ulozi eksperimenata Michelsona i Morleya u mom [1970], Popperovo poznavanje fizike ne bi mu, naravno, nikada dopustilo l/i Iskrivi historiju teorije relativnosti onoliko kao Beveridge koji je ulio nagovoriti ekonomiste na empirijski pristup stavljajui im Ein-

295

jue naoale naivnog falsifikacionista da bi se, zajedno s Popperom, Lavoisierove klasine eksperimente vidjelo kao da pobijaju (ili kao da tee da pobiju") teoriju flogistona; ili da bi se vidjelo kao da je teorija Bohra, Kramersa i Slatera pobijeena jednim jedinim udarcem od Comptona; ili da bi se vidjelo kao da je princip pariteta odbaen" na osnovu protuprimjera"95. Osim toga, ako Popper eli rekonstruirati privremeno prihvaanje teorija kao racionalno po njegovom, stajalitu, on mora zanemariti historijsku injenicu da je veina znaajnih teorija roena pobijena i da se neki zakoni dalje objanjavaju, a ne odbacuju, usprkos protuprimjerima za koje se zna. On tei da zamiri na sve anomalije za koje se znalo prije one koja je kasnije ustoliena kao krucijalno protusvjedoanstvo". Na primjer, on pogreno misli da ni Galileove ni Keplerove teorije nisu bile pobijene prije Newtona"96. Kontekst je indikativan. Popper dri da je najznaajniji obrazac naunog progresa kada neki krucijalni eksperiment ostavlja jednu teoriju nepobijenu dok pobija onu rivalsku. Ali zapravo u veini sluajeva, ako ne u svima, gdje postoje dvije rivalske teorije za obje se istovremeno zna da su zaraene anomalijama. U takvim situacijama Popper podlijee iskuenju da pojednostavi situaciju tako da njegova metodologija bude primjenljiva97.
steina za primjer. Prema Beveridgovoj falsifikacionistikoj rekonstrukciji, Einstein je poeo [u svom radu o gravitaciji] od injenica [koje su pobile Newtonovu teoriju, to jest], od kretanja planeta Merkura i od neobjanjenih Mjeseevih skretanja" (Beveridge [1937]). Naravno Einsteinov rad o gravitaciji je izrastao iz kreativne smjene" u pozitivnoj heuristici njegovog programa specijalne relativnosti, a svakako ne iz razmiljanja o Merkurovom anomalijskom periheliju ili o Mjeseevim zastranjujuim i neobjanjenim skretanjima. 95 Popper [1963a], str. 220, 239, 242243. i [1963b], str. 965. Popper, naravno, ostaje s problemom zato se protuprimjeri" (to jest, anomalije) ne shvate odmah kao uzroci za odbacivanje. Na primjer, on ukazuje na to da je u sluaju sloma pariteta bilo mnogo opaanja to jest fotografija tragova estica iz kojih smo mogli oitati rezultat, ali su ta opaanja bila ili zanemarena ili krivo protumaena" ([1963b], str. 965). Popperovo vanjsko objanjenje izgleda da je u tome to uenjaci jo nisu nauili da budu dovoljno kritini i revolucionarni. Ali nije li bolje i unutranje objanjenje da su anomalije morale biti zanemarivane dok nije bila predloena neka progresivna teorija koja je protuprimjere pretvorila u primjere? 96 Op. cit., str. 246. 97 Kao to sam spomenuo, jedan popperovac, Agassi, napisao je knjigu o historiografiji nauke (Agassi [1963]). Ta knjiga ima neke otre kritike odjeljke u kojima se iba induktivistika historiografija, ali on zavrava time to induktivistiku mitologiju zamjenjuje falsifikacionistikom mitologijom. Za Agassija samo one injenice imaju nauno (unutranje) znaenje koje se mogu izraziti stavovima to se sukob296

Falsifikacionistika historiografija je, dakle, opovrgnuta". Ali ako istu meta-falsifikacionistiku metodu primijenimo na induktivistiku i konvencionalistiku historiografiju, i njih emo opovrgnuti". Najbolje logiko-epistemoloko obaranje induktivizma je, naravno, ono Popperovo; ali ako ak pretpostavimo da je induktivizam filozofski (to jest, epistemoloki i logiki) valjan, Duhemova historiografska kritika ga opovrgava. Duhem je uzeo najslavnije uspjehe" induktivistike historiografije: Newtonov zakon gravitacije i Ampereovu elektromagnetsku teoriju. Za njih je bilo kazano da su dvije najpobjedonosnije primjene induktivne metode. Ali Duhem je pokazao (a za njim Popper i Agassi) da oni to nisu bili. Njihove analize ilustriraju kako induktivist, ako eli pokazati da je rast stvarne nauke racionalan, mora iskriviti stvarnu historiju dotle da se ona vie ne moe prepoznati98. Prema tome, ako je racionalnost nauke induktivna, stvarna nauka nije racionalna; ako je pak racionalna, onda nije induktivna99. Konvencionalizam koji za razliku od induktivizma nije laka meta logike i epistemoloke kritike100 moe takoer biti historiografski opovrgnut. Moe se pokazati da klju naunih revolucija nije u zamjenjivanju nezgrapnih sistema jednostavnijima. Kopernikanska revolucija openito se uzimala za paradigmu konvencionalistike historiografije i jo se uvijek smatra takvom u mnogim krugovima. Na primjer, Polanyi nam kae da je Kopernikova jednostavnija slika" imala izrazitu ljepotu" i da je ,,[s pravom] bila vrlo uvjerljiva"101. Ali moderno prouavanje primarnih izvora, posebno od strane
IJavaju s nekom postojeom teorijom: samo njihovo otkrivanje zasluuje poasni naziv injenino otkrie"; injenini stavovi koji slijede !' poznatih teorija a ne sukobljavaju se s njima jesu irelevantni; isto vai i za injenine stavove koji su o njima neovisni. Ako je neko cijenjeno injenino otkrie poznato u historiji nauke kao potvrujui iltinj ili kao sluajno otkrie, Agassi smjelo predvia da e se nakon l'N.'pfl ispitivanja pokazati da su to opovrgavajui sluajevi, i on nudi analizu pet sluajeva da bi podupro svoju tvrdnju (str. 6074). Avaj, nakon blieg ispitivanja pokazuje se da je Agassi krivo razumio svih pet primjera koje je naveo kao potvrujue sluajeve svoje historiografske teorije. U stvari, svih pet primjera (u naem normativnom meta-falsifikacionistikom smislu) opovrgavaju" njegovu historiografiju. "H Usp. Duhem [1906], Popper [1948] i [1957a], Agassi [1963], Naravno, induktivist moe imati odvanosti da tvrdi da prava nauka jo nije poela i moe napisati historiju postojee nauke kao historiju predrasude, praznovjerja i pogrenog vjerovanja. 100 Usp. Popper [1935], odjeljak 19. 101 Usp. Polanyi [1951], str. 70. 297

Kuhna102, razbilo je taj mit i pruilo jasno historiografsko pobijanje konvencionalistikog prikaza. Danas se ljudi slau da je kopernikanski sistem bio bar onoliko sloen koliko i ptolomejski"103. Ali ako je tako, onda, ukoliko je prihvaanje kopernikanske teorije bilo racionalno, to nije bilo zbog njezine najvee objektivne jednostavnosti104. Tako se induktivizam, falsifikacionizam i konvencionalizam mogu opovrgnuti kao racionalne rekonstrukcije historije pomou onakve historiografske kritike kakvu sam naveo105. Historiografsko opovrgavanje induktivizma je, kao to smo vidjeli, zapoeo ve Duhem, a nastavili su ga Popper i Agassi. Historiografsku kritiku (naivnog) falsifikacionizma pruili su Polanyi, Kuhn, Feyerabend i Holton106. Najznaajnija historiografska kritika konvencionalizma moe se nai u Kuhnovom ve citiranom remek-djelu o kopernikanskoj revoluciji107. Rezultat tih kritika je da sve te racionalne rekonstrukcije historije tjeraju historiju nauke u Prokrustovu postelju svog hipokritskog morala stvarajui tako izmiljene historije koje ovise o mitskim induktivnim osnovama", valjanim induktivnim generalizacijama", krucijalnim eksperimentima", velikim revolucionarnim pojednostavljenjima" itd. Ali kritiKuhn [1957], Takoer usp. Prie [1959]. Cohen [1960], str. 61. Bernal u svom [1954] kae da su [Kopernikovi] razlozi za [njegovu] revolucionarnu promjenu bili u biti filozofski i estetski [to jest, u svjetlu konvencionalizma, nauni]"; ali u kasnijim izdanjima je promijenio miljenje: [Kopernikovi] razlozi su bili mistiki a ne nauni". 104 Za detaljniju skicu usp. moj [1971b]. 105 Lako se, naravno, mogu smisliti drugi tipovi kritike metodologija. Moemo, na primjer, primjenjivati mjerila svake metodologije (a ne samo falsifikacionizma) na nju samu. Rezultat e za veinu metodologija biti jednako destruktivan: induktivizam se ne moe induktivno dokazati, jednostavnost fe se pokazati beznadno sloenom. (Za ovo drugo usp. kraj biljeke 107.) 106 Usp. Polanyi [1958], Kuhn [1962], Holton [1969], Feyerabend [1970b] i [1971]. Takoer bih dodao Lakatos [19631964], [1968b] i [1970], 107 Kuhn [1957], Takva historiografska kritika moe lako navesti neke racionaliste na iracionalnu obranu njihove omiljene opovrgnute teorije racionalnosti. Kuhnova historiografska kritika teorije koja ie jednostavnou objanjavala kopernikansku revoluciju toliko je ogorila konvencionalistikog historiara Richarda Halla da je objavio polemiki lanak u kojem je izdvojio i ponovno iznio one aspekte kopernikanske teorije za koje je sam Kuhn spomenuo da moda polau pravo na veu jednostavnost, a zanemario je ostatak Kuhnovog valjanog argumenta (Hali [1970]). Nema sumnje da se jednostavnost uvijek moe definirati za bilo koji par teorija Tt i T2 na takav nain da T, bude jednostavnija od T 2 . Za daljnju diskusiju o konvencionalistikoj historiografiji usp. Lakatos i Zahar [1976].
102 103

298

ari falsifikacionizma i konvencionalizma izvukli su vrlo razliite zakljuke iz opovrgavanja tih metodologija nego to su to uinili Duhem, Popper i Agassi iz njihovog vlastitog opovrgavanja induktivizma. Polanyi je zakljuio (a ini se i Holton) da dok se prava, racionalna nauna ocjena moe postii u pojedinanim sluajevima, ne moe postojati opa teorija naune racionalnosti108. Sve metodologije, sve racionalne rekonstrukcije mogu biti historiografski opovrgnute": nauka ji'st racionalna, ali se njezina racionalnost ne moe podvesti pod ope zakone neke metodologije109. Feyerabend je s druge strane zakljuio da ne samo da ne moe postojati opa teorija naune racionalnosti nego da ni ne postoji neto takvo kao nauna racionalnost110. Tako je Polanyi iao prema konzervativnom autoritarizmu, dok je Feyerabend iao prema skeptikom anarhizmu. Kuhn se pojavio s vrlo originalnom vizijom racionalnog autoriteta koji se iracionalno mijenja111. Premda, kao to se vidi iz ovog odjeljka, imam veliko potovanje prema Polanyievoj, Feyerabendovoj i Kuhnovoj kritici postojeih (internalistikih") teorija metode, izvukao sam zakljuak potpuno razliit od njihovog. Odluio sam da tragam za poboljanom metodologijom koja nudi bolju racionalnu rekonstrukciju nauke.
108 Tako je Polanyi konzervativni racionalist u pogledu nauke, a Iracionalist" u pogledu filozofije nauke. Ali, naravno, taj meta-,, iracionalizam" je vrsta racionalizma sasvim dostojna potovanja: tvrditi da no pojam nauno prihvatljivog" ne moe dalje definirati, nego da se mimo moe prenositi kanalima osobnog znanja" ne ini od ovjeka l/.rnvnog iracionalista, nego samo izravnog konzervativca. Polanyievo stajalite u filozofiji prirodne nauke sasvim odgovara Oakeshottovoj nltrn-konzervativnoj filozofiji politike nauke. (Za reference i odlinu kritiku ovog drugog usp. Watkins [1952], Takoer usp. str. 3536.) 1 9 Naravno, nitko od kritiara nije bio svjestan tone logike pri0 rode meta-metodolokog falsifikacionizma kako je on objanjen u o v o m odjeljku i nitko ga od njih nije primijenio sasvim konzistentno. Jedan od njih pie: Na ovom stupnju jo nismo razvili opu teoriju kritike ni za naune teorije, a kamoli za teorije racionalnosti: stoga ako elimo opovrgnuti metodoloki falsifikacionizam, moramo to uiniti prije nego to imamo teoriju o tome kako to treba uiniti" (Lakatos [1970], str. 114). 110 Kritiku maineriju razvijenu u ovom lanku upotrebljavam protiv Feyerabendovog epistemolokog anarhizma u Lakatos i Zahar 111)76]. 111 Kuhnovu su viziju kritizirali iz mnogih krugova; usp. Shapere (11164] i [1967], Scheffler [1967], a posebno kritiki komentari Poppera, Watkinsa, Toulmina, Feyerabenda i Lakatosa i Kuhnov odgovor u Lakatos i Musgrave [1970], Ali nijedan od tih kritiara nije primiJonlo sistematsku historiografsku kritiku na njegov rad. Treba konzultirati i Kuhnov Postscript iz [1970] drugom izdanju njegovog [1962] i prikaz; toga od Musgravea (Musgrave [1971]).

299

Feyerabend i Kuhn su sa svoje strane odmah pokuali da opovrgnu" moju poboljanu metodologiju112. Ubrzo sam se morao uvjeriti da, bar u smislu opisanom u ovom odjeljku, i moja metodologija i bilo koja druga metodologija moe biti opovrgnuta" iz jednostavnog razloga to nijedan skup ljudskih sudova nije potpuno racionalan i stoga se nijedna racionalna rekonstrukcija nikada ne moe podudarati sa stvarnom historijom113, t" Taj uvid me je naveo da predloim novi konstruktivni kriterij pomou kojeg bi se mogle ocjenjivati metodologije kao racionalne rekonstrukcije historije. (b) Metodologija historiografskih istraivakih programa. Historija u razliitim stupnjevima potkrepljuje svoje racionalne rekonstrukcije elio bih izloiti svoj prijedlog u dva koraka. Najprije u malo popraviti falsifikacionistiki historiografski meta-kriterij o kojem sam upravo raspravljao, a zatim u ga sasvim zamijeniti jednim boljim. Najprije, malo popravljanje. Ako se neko univerzalno pravilo sukobljava s nekim pojedinanim normativnim bazinim sudom", naunoj zajednici treba dati vremena da razmisli o tom sukobu: oni mogu odustati od pojedinanog suda i pokoriti se opem pravilu. Historiografska opovrgavanja (drugog reda") ne smiju biti prenagljena isto kao ni ona nauna (prvog reda")114. Drugo, budui da smo napustili naivni falsifikacionizam u metodi, zato bismo ga se drali u meta-metodi? Moemo ga lako zamijeniti metodologijom naunih istraivakih programa drugog reda, ili ako hoete, metodologijom historiografskih istraivakih programa.
Usp. Feyerabenci [1970a], [1970b] i [1971]; i Kuhn [1970], Na primjer, moe se govoriti o stvarnom neposrednom utjecaju bar nekih velikih" negativnih krucijalnih eksperimenata, poput opovrgavanja principa pariteta. Ili se moe navesti visoko potovanje bar za neke dugotrajne i prozaine postupke pokuavanja i grijeenja koji povremeno prethode najavljivanju nekog velikog istraivakog programa, to je, u svjetlu moje metodologije, u najboljem sluaju nezrela nauka". (Usp. moj [1970], str. 175; takoer usp. upuivanje L. P. Williamsa na historiju spektroskopije izmeu 1870. i 1900. u njegovom [1970].) Tako sud naune elite u odreenim prilikama ide i protiv mojih univerzalnih pravila. 114 Postoji izvjesna analogija izmeu tog obrasca i povremenog postupka priziva teorijskog uenjaka protiv presude eksperimentalne porote; usp. moj [1970], str. 127131.
112 113

300

Tvrdei da teorije racionalnosti moraju nastojati organizirati bazine vrijednosne sudove u univerzalne, koherentne sisteme, mi ne moramo odmah odbaciti jedan takav sistem .samo zbog nekih anomalija ili drugih nekonzistentnosti. Trebali bismo, naravno, inzistirati da dobra teorija racionalnosti mora anticipirati daljnje bazine vrijednosne sudove neoekivane u svjetlu njezinih prethodnika ili da ak mora dovoditi do revizije prethodno prihvaenih bazinih vrijednosnih sudova115. Mi tada odbacujemo neku teoriju racionalnosti samo da bismo je zamijenili nekom boljom, onom koja, u tom kvaziempirijskom" smislu, predstavlja progresivnu smjenu u nizu istraivakih programa racionalnih rekonstrukcija. Tako nam taj novi blai meta-kriterij omoguuje da usporeujemo rivalske logike otkria i da razaberemo rast u meta-naunoj" metodolokoj spoznaji. Na primjer, Popperova teorija naune racionalnosti ne mora biti odbaena naprosto zato to je opovrgnuta" nekim stvarnim bazinim sudovima" vodeih uenjaka. tovie, po naem novom kriteriju, Popperov kriterij razgranienja jasno predstavlja napredak u odnosu na svoje opravdavalake prethodnike, a posebno u odnosu na induktivizam. Jer, nasuprot svojim prethodnicima, on je rehabilitirao nauni status opovrgnutih teorija kao to je flogistonska teorija i tako je ukinuo vrijednosni sud koji je tu teoriju protjerao iz historije prave nauke u historiju iracionalnih uvjerenja116. On je takoer uspjeno rehabilitirao teoriju Bohra, Kramersa i Slatera117. U svjetlu veine opravdavalakih teorija racionalnosti historija nauke je, sa svoje najbolje strane, historija prednaunih preludija za neku buduu historiju nauke118. Popperova je metodologija omoguila historiaru da protumai vie stvarnih bazinih vrijednosnih sudova u historiji nauke kao racionalne: u tom normativno-historiografskom smislu Popperova je; teorija predstavljala progres. U svjetlu boljih racionalnih
115 Taj drugi kriterij je analogan izuzetnoj dubini" teorije koja no sukobljava s nekim osnovnim iskazima dostupnima u tom trenutku I, na kraju, izlazi iz tog sukoba kao pobjednik. (Usp. Popper [1957a].) l'opperov je primjer bila nekonzistentnost izmeu Keplerovih zakona i nevvtonovske teorije koja se dala na to da ih objasni. 116 Konvencionalizam je, naravno, izvrio svoju historijsku ulogu u velikoj mjeri prije Popperove verzije falsifikacionizma. 1,7 Van der Waerden je smatrao da je teorija Bohra, Kramersa i Matera loa; Popperova teorija je dokazala da je ona dobra. Usp. van der Waerden [1967], str. 13. i Popper [1963a], str. 242. i dalje; za kritiku diskusiju usp. moj [1970], str. 168, biljeka 4 i str. 169, biljeka 1. 118 Stav nekih modernih logiara prema historiji matematike je llplCan primjer; usp. moj [19631964], str. 3.

301

rekonstrukcija nauke uvijek se moe vie stvarne velike nauke rekonstruirati kao racionalno.119 Nadam se da e moja modifikacija Popperove logike otkria biti viena, sada po kriteriju koji sam ja naveo, kao jo daljnji korak naprijed. Jer ini se da ona prua koherentan prikaz vie starih, izoliranih bazinih vrijednosnih sudova; tovie, ona je dovela do novih i, bar za opravdavaoca i naivnog falsifikacionista, iznenaujuih bazinih vrijednosnih sudova. Na primjer, po Popperovoj teoriji je bilo iracionalno zadrati i dalje razraivati Newtonovu gravitacijsku teoriju nakon otkria Merkurovog anomalijskog perihelija; ili, opet, bilo je iracionalno razvijati Bohrovu staru kvantnu teoriju zasnovanu na nekonzistentnim temeljima. S mog stajalita to su bili savreno racionalni razvoji: neke akcije zatitnice u obranu poraenih programa ak i nakon takozvanih krucijalnih eksperimenata" savreno su racionalne. Tako moja metodologija dovodi do izmjene onih historiografskih sudova koji su izbrisali te akcije zatitnice i iz induktivistike i iz falsifikacionistike stranake historije120. Doista, ta metodologija pouzdano predvia da e, ondje gdje falsifikacionist vidi trenutan poraz neke teorije kroz jednostavnu borbu s nekom injenicom, historiar otkriti sloeni rat do iznemoglosti koji je zapoeo mnogo prije i koji zavrava poslije navodnog krucijalnog eksperimenta"; a ondje gdje falsifikacionist vidi konzistentne i nepobijene teorije ta metodologija predvia postojanje hordi poznatih anomalija u istraivakim programima koji napreduju na moda nekonzistentnim temeljima121. Ondje gdje konvencionalist vidi klju pobjede neke teorije nad njezinim prethodnikom u njezinoj intuitivnoj jednostavnosti, ta metodologija predvia da e se otkriti da je pobjeda bila rezultat empirijske degeneracije u starom i empirijskog napretka u novom programu122. Ondje gdje Kuhn i Feyerabend vide iracionalnu promjenu ja predviam da e historiar moi pokazati da je postojala racionalna promjena. Metodologija istraivakih programa tako predvia (ili, ako hoete, poslijevia") nove historijske injenice, neoekivane u svjetlu postojeih (unutranjih i vanjskih) historiografija, a ta e predvianja, nadam se, biti potkrepljena histoTu mi je formulaciju sugerirao moj prijatelj Michael Sukale. Usp. moj [1970], odjeljak 3 (c). 121 Usp. moj [1970], str. 138173. 122 Sam Duhem daje samo jedan eksplicitan primjer: pobjedu valne optike nad newtonovskom optikom [1906], poglavlje VI, 10 (vidi takoer poglavlje IV, 4). Ali tamo gdje se Duhem oslanja na intuitivni ,zdravi razum' ja se oslanjam na analizu rivalskih smjena problema.
119 120

302

rijskim istraivanjem. Ako se to dogodi, onda e metodologija naunih istraivakih programa sama sainjavati progresivnu smjenu problema. Tako je progres u teoriji naune racionalnosti obiljeen otkriima novih historijskih ijenica i rekonstruiranjem sve vee mase vrijednosno proete historije kao racionalne123. Drugim rijeima, teorija naune racionalnosti napreduje ako sainjava progresivni" historiografski istraivaki program. Ne moram ni rei da nijedan takav historiografski istraivaki program ne moe niti treba objasniti itavu historiju nauke kao racionalnu: ak i najvei uenjaci ine pogrene korake i grijee u svojim sudovima. Zbog toga racionalne rekonstrukcije ostaju zauvijek zaronjene u ocean anomalija. Te e anomalije morati biti konano objanjene ili nekom boljom racionalnom rekonstrukcijom ili nekom vanjskom" empirijiskom teorijom. Taj pristup ne zagovara olako odnoenje prema bazinim normativnim sudovima" uenjaka. Internalist kao internalist moe s pravom zanemarivati anomalije" i predavati ih vanjskoj historiji samo dok internalistiki historiografski istraivaki program napreduje-, ili ako dopunski empirijski eksternalistiki historiografski program progresivno apsorbira te anomalije. Ali ako se u svjetlu neke racionalne rekonstrukcije historija nauke vidi kao sve iracionalnija bez progresivnog eksternalistikog objanjenja (poput objanjenja degeneracije nauke politikim ili vjerskim terorom, ili antinaunom ideolokom klimom, ili nastankom nove parazitske klase pseudouenjaka sa prikrivenim interesom za brzu univerzitetsku ekspanziju), tada jest vitalna historiografska inovacija i mnoenje historiografskih teorija. Upravo kao to je nauni napredak mogu ak i ako se nikada ne ukinu naune anomalije, tako je i napredak u racionalnoj historiografiji mogu ak i ako se nikada ne ukinu historiografske anomalije. Racionalistikog historiara ne treba smetati injenica to je stvarna historija vie od, a u nekim prilikama ak i razliita od, unutranje historije i to to e on moda morati objanjenje takvih ano123 Moe se uvesti pojam stupanj tonosti" u meta-teoriju metodologija koji bi bio analogan Popperovom empirijskom sadraju. Popperovi empirijski bazini iskazi" morali bi biti zamijenjeni kvazi-empirijskim normativnim bazinim iskazima" (poput iskaza Planckova formula zraenja je proizvoljna"). Ukazat u ovdje da metodologija istraivakih programa moe biti primijenjena ne samo na historijsko znanje proeto normama, nego na bilo koje normativno znanje, ukljuujui ak i estetiku. Ona bi onda Istisnula naivni falsifikacionistiki kvazi-empirijski" pristup kakav je ocrtan u biljeci 81.

303

malija predati vanjskoj historiji. Ali ta neopovrgljivost unutranje historije ne ini je imunom u odnosu na konstruktivnu, nego samo u odnosu na negativnu kritiku upravo kao to neopovrgljivost nekog naunog istraivakog programa njega ne ini imunim u odnosu na konstruktivnu, nego samo u odnosu na negativnu kritiku. Naravno, unutranja historija se moe kritizirati samo tako da se historiareva (obino latentna) metodologija uini eksplicitnom i da se pokae kako ona funkcionira kao historiografski istraivaki program. Historiografska kritika esto uspijeva unititi mnogo pomodnog eksternalizma. Impresivno", obuhvatno" ili dalekoseno" vanjsko objanjenje obino je znak slabe metodoloke podloge; a opet je znak relativno slabe unutranje historije (u kontekstu koje je veina stvarne historije ili neobjanjiva ili anomalijska) to to ona previe toga preputa objanjenju vanjskoj historiji. Kada se iznese bolja teorija racionalnosti, unutranja historija se moe proiriti i traiti povraaj teritorija od vanjske historije. Natjecanje, meutim, nije tako otvoreno u tim sluajevima kao kada se natjeu dva rivalska nauna istraivaka programa. Eksternalistiki historiografski programi koji dopunjavaju unutranje historije zasnovane na naivnim metodologijama (sa svijeu o toj injenici ili bez nje) vjerojatno e ili brzo degenerirati ili se ak nikada nee ni pokrenuti iz jednostavnog razloga to oni nastoje pruiti psiholoka ili socioloka objanjenja" metodoloki izazvanih fantazija a ne (racionalnije tumaenih) historijskih injenica. im eksternalistiki prikaz upotrebljava, bilo svjesno ili ne, naivnu metodologiju (koja se tako lako moe uvui u njegov deskriptivni" jezik), on se pretvara u bajku koja e, i pored sve svoje prividne uene suptilnosti, krahirati pri historiografskom ispitivanju. Agassi je ve pokazao kako je bijeda induktivistike historije otvorila vrata divljim spekulacijama vulgarnih marksista124. Njegova falsifikacionistika historiografija sa svoje strane otvara irom vrata onim pomodnim sociolozima znanja" koji pokuavaju daljnje (moda neuspjeno) razvijanje neke teorije opovrgnute" krucijalnim eksperimentom" objasniti kao manifestaciju iracionalnog, iskvarenog i reakcionarnog otpora uspostavljenog autoriteta prema prosvjeenoj revolucionarnoj
124 Usp. tekst uz biljeku 9. (Terminologija divlja spekulacija" je, naravno, naslijeena od induktivistike metodologije. Ona bi sada trebala biti reinterpretirana kao degenerirajui program".)

304

inovaciji125. Ali u svjetlu metodologije naunih istraivakih programa takve arke zatitnica su savreno objanjive na unutranji nain: ondje gdje eksternalisti vide borbu za vlast i prljav osobni spor, racionalistiki e historiar esto otkriti racionalnu diskusiju126. Zanimljiv primjer kako slaba teorija racionalnosti moe osiromaiti historiju jest tretiranje degenerirajuih smjena problema od strane historiografskih pozitivista127. Zamislimo, na primjer, da usprkos objektivno napredujuim astronomskim istraivakim programima sve astronome odjednom obuzme osjeaj kuhnovske krize"; da oni zatim nekim neodoljivim GestaZt-prebacivanjem postanu obraenici u astrologiju. Ja bih takvu katastrofu smatrao uasavajuim problemom koji zahtijeva neko empirijsko eksternalistiko objanjenje. Ali kuhnovac ne bi. Sve to on vidi je kriza" praena posljedicom masovnog obraenja naune zajednice: obinu revoluciju. Nita nije ostavljeno kao problematino i neobjanjeno123. Kuhnovski
125 injenica da su ak i degenerirajue eksternalistike teorije mogle postii neki ugled bila je u velikoj mjeri rezultat slabosti njihovih prethodnih internalistikih rivala. Utopijski viktorijanski moral 1 1 stvara lane, hipokritske prikaze graanske pristojnosti ili potpiruje 1 gledite da je ljudska vrsta potpuno iskvarena; utopijska nauna mjerila ili stvaraju lane, hipokritske prikaze naunog savrenstva ili potpiruju gledite da su naune teorije naprosto puka vjerovanja koja podravaju neki osobni interesi. To objanjava revolucionarnu" atmosferu koja okruuje neke od apsurdnih ideja suvremene sociologije znanja: neki koji se njome bave tvrde da su raskrinkali lanu racionalnost nauke, a zapravo, u najboljem sluaju, iskoritavaju slabost zastarjelih teorija naune racionalnosti. 126 Za primjere usp. Cantor [1971] i debatu izmeu Formana i ICwalda (Forman [1969] i Ewald [1969]). 127 Historiografskim pozitivizmom" nazivam stajalite da se historija moe pisati kao potpuno vanjska historija. Za historiografske pozitiviste historija je isto empirijska disciplina. Oni poriu postojanje objektivnih mjerila nasuprot pukim vjerovanjima o mjerilima. (Naravno, oni takoer imaju vjerovanja o mjerilima koja odreuju izbor I formulaciju njihovih historijskih problema.) To je tipino hegelovsko Ntnjalite. To je poseban sluaj normativnog pozitivizma, teorije koja postavlja mo kao kriterij prava. (Za kritiku Hegelovog etikog pozitivizma usp. Popper [1945], vol. 1, str. 7172, vol. 2, str. 305306. i Popper [1961].) Reakcionarni hegelovski opskurantizam je vrijednosti potisnuo potpuno natrag u svijet injenica i tako je ponitio njihovu razdvojenost koja je bila uspostavljena kantovskim filozofskim prosvjeivanjem. 128 Izgleda da je Kuhn u nedoumici u vezi s objektivnim naunim napretkom. Ne sumnjam da on, kao uenjak i ovjek odan prouavanju, osobno osjea odbojnost prema relativizmu. Ali njegova se teorija moe protumaiti ili kao da porie nauni napredak i priznaje samo naunu promjenu, ili kao da priznaje nauni napredak ali kao napredak" obiljeen jedino hodom stvarne historije. Doista, on bi po svom kriUrlju katastrofu spomenutu u tekstu morao opisati kao pravu revo-

20

305

psiholoki epifenomeni krize" i obraenja" mogu pratiti bilo objektivno progresivne bilo objektivno degenerirajue promjene, bilo revolucije bilo kontrarevolucije. Ali ta injenica izlazi van Kuhnovog okvira. Takve historiografske anomalije ne mogu se formulirati, a kamoli progresivno apsorbirati, njegovim historiografskim istraivakim programom u kojem nema naina da se razlikuju, recimo, kriza" i degenerirajua smjena problema". Ali takve anomalije ak moe predvidjeti eksternalistika historiografska teorija zasnovana na metodologiji naunih istraivakih programa koja bi navela drutvene uvjete pod kojima degenerirajui istraivaki programi mogu postii socijalno-psiholoku pobjedu. (c) Protiv aprioristikih i anti-teorijskih pristupa metodologiji Konano, suprotstavimo teoriju racionalnosti o kojoj se ovdje raspravlja sa striktno aprioristikim (ili, tonije, euklidskim") i s antiteorijskim pristupima129. Euklidske" metodologije iznose a priori opa pravila za naunu ocjenu. Taj pristup danas najsnanije predstavlja Popper. Po Popperovom gleditu, mora postojati ustavni autoritet nekog nepromjenljivog zakona (iznesenog u njegovom kriteriju razgranienja) da se razlikuje dobra od loe nauke. Neki poznati filozofi, meutim, ismijavaju ideju zakona i mogunost ma kakvog valjanog razgranienja. Prema Oakeshottu i Polanyiu, ne smije i ne moe biti uope nikakvog zakona, nego samo obiajno pravo. Oni mogu i ukazati da ak i kad bi se grekom dopustio zakon, taj zakon bi takoer trebao slubene tumae. Mislim da Oakeshottovo i Polanyievo stajalite ima u sebi dosta istine. Napokon, mora se priznati (pace Popper) da su se do sada svi zakoni" koje su predloili aprioristiki filozofi nauke pokazali pogrenima u svjetlu sudova najboljih uenjaka. Sve do dananjeg dana nauna mjerila, kako ih instiktivno" primjenjuje nauna elita u posebnim sluajevima, bila su uglavnom premda ne iskljuivo
luciju". Bojim se da bi to mogao biti klju za razumijevanje nenamjeravane popularnosti njegove teorije meu Novom ljevicom koja se ubrzano priprema za revoluciju" godine 1984. 129 Struni termin euklidski" (ili bolje kvazi-euklidski") znai da se poinje s univerzalnim stavovima visokog stupnja (aksiomima") a ne sa singularnim stavovima. U mom [1967] i [1962] sugerirao sam da je distinkcija kvazi-euklidskog" i kvazi-empirijskog" korisnija od distinkcije izmeu a priori" i a posteriori". Neki od apriorista" su, naravno, empiristi. Ali empiristi mogu biti aprioristi (ili bolje euklidovci") na meta-razini o kojoj je ovdje bilo rijei. 306

ono po emu su se ravnali univerzalni zakoni filozofa. Ali ako je tako, metodoloki napredak, bar to se tie najnaprednijih nauka, jo uvijek zaostaje za obinom naunom mudrou. Zar nije hubris nastojati nametnuti neku apriornu filozoliju nauke najnaprednijim naukama? Zar nije hubris zahtijevati da itav posao nauke treba zapoeti iznova ako se pokae, recimo, da su newtonovska i einsteinovska nauka prekrile Haconova, Carnapova ili Popperova apriorna pravila igre? Mislim da jest. I doista, metodologija historiografskih Istraivakih programa implicira pluralistiki sistem autoriteta dijelom zato to mudrost naune porote i njezino obiajno pravo nisu bili, i nisu mogli biti, potpuno artikulirani zakonom filozofa, a dijelom zato to zakon filozofa moe povremeno biti u pravu kada zakae sud uenjaka. Ne slaem se, dakle, ni s onim filozofima nauke koji su pretpostavili da su opa nauna mjerila nepromjenljiva i da ih razum moe spoznati priori130, ni s onima koji su mislili da svjetlo razuma obanjava samo posebne sluajeve. Metodologija historiografskih Istraivakih programa navodi naine i kako da filozof nauke ui od historiara nauke i obrnuto. Ali taj dvosmjerni promet ne mora uvijek biti uravnoteen. Zakonski pristup bi trebao postati mnogo znaajniji kada neka tradicija degenerira131 ili kada se zasnuje neka nova loSa tradicija132. U takvim sluajevima zakon moe umanjiti autoritet iskvarenog obiajnog prava i usporiti ili ak preokrenuti proces degeneracije133. Kada nauna kola degenerira u pseudonauku, moe se isplatiti nametnuti metodoloku debatu u nadi da e aktivni uenjaci nauiti vie iz nje nego filozofi (isto kao to kada obini jezik degenerira, recimo, u novinarski argon, moe se isplatiti prizvati gramatika pravila)134.
im Neki bi mogli tvrditi da Popper ne spada u tu kategoriju. Nnpokon, Popper je definirao nauku" na takav nain da bi ona trebala ukljuiti i pobijenu newtonovsku teoriju a iskljuiti nepobijene astrologiju, marksizam i freudizam. 1:11 To je izgleda sluaj u modernoj fizici estica ili, prema nekim filozofima i fiziarima, ak i u kopenhagenskoj koli kvantne fizike. im To je sluaj s nekima od glavnih kola moderne sociologije, psihologije i socijalne psihologije. 133 To naravno objanjava zato dobra metodologija iscijeena" i/ zrelih nauka moe igrati znaajnu ulogu za nezrele i dubiozne discipline. Dok bi polanyievsku akademsku autonomiju trebalo braniti /u odsjeke teorijske fizike, ona ne smije biti tolerirana, recimo, u Innlltutima za kompjutoriziranu socijalnu astrologiju, planiranje nauke ili socijalnu imagistiku. (Za autoritativnu studiju o ovoj posljednjoj usp. I'rlestley [1968].) m Naravno, kritika rasprava o naunim mjerilima, koja bi eventualno dovela i do njihovog poboljavanja, nemogua je a da se ta 307

(d) Zakljuak U ovom sam lanku predloio historijsku" metodu za vrednovanje rivalskih metodologija. Argumenti su prvenstveno bili upueni filozofu nauke i smjerali su na to da pokau kako on moe i treba uiti od historije nauke. Ali isti argumenti impliciraju takoer da historiar nauke, sa svoje strane, mora poklanjati ozbiljnu panju filozofiji nauke i odluiti o tome na kojoj e metodologiji zasnovati svoju unutranju historiju. Nadam se da sam pruio neke jake argumente za slijedee teze. Prvo, svaka metodologija nauke odreuje karakteristino (i otro) razgranienje izmeu (primarne) unutranje historije i (sekundarne) vanjske historije i drugo, i historiari i filozofi nauke moraju optimalno iskoristiti kritiku meuigru unutranjih i vanjskih inilaca. Podsjetit u na kraju itaoca na moju omiljenu i sada ve otrcanu alu da je historija nauke esto karikatura svojih racionalnih rekonstrukcija; da su racionalne rekonstrukcije esto karikature stvarne historije; a da su neke historije nauke karikature i stvarne historije i njezinih racionalnih rekonstrukcija135. Ovaj lanak mi, smatram, daje pravo da dodam: Quod erat demonstrandum.

LITERATURA ce. 1. Agassi, J. [1963], Touiards an Historiography of Scien-

2. Agassi, J. [1964], Scientific Problems and their Roots in Metaphysics", u M. Bunge (urednik), The Critical Approach to Science and Philosophy, str. 189211. 3. Agassi, J. [1966], Sensationalism", Mind, 75, str. 124. 4. Agassi, J. [1969], Popper on Learning from Experience" u N. Rescher (urednik), Studies in the Philosophy of Science, str. 162171.
mjerila ne artikuliraju openitom terminologijom, upravo kao to se mora ako se eli osporiti jezik artikulirati njegova gramatika. Ni konzervativni Polanyi ni konzervativni Oakeshott izgleda da nisu shvatili (ili nisu bili skloni shvatiti) kritiku funkciju jezika ono to je Popper uinio. (Usp. posebno Popper [1963a], str. 135). 135 Usp., npr., moj [1962], str. 157. ili moj [1968a], str. 387, biljeka 1. 308

5. Bernal, J. D. [1954], Science in History, 1. izdanje. 6. Bernal, J. D. [1965], Science in History, 3. izdanje. 7. Beveridge, W. [1973], The Place of the Social Sciences in Human Knowledge", Politica, 2, str. 459479. 8. Cantor, G. [1971], ,,Henry Brougham and the Scottish Methodological Tradition", Studies in the History and Philosophy of Science, 2, str. 6989. 9. Cohen, I. [1960], The Birth of a New Physics. 10. Compton, A. H. [1919], The Sie and Shape of the Electron", Physical Review, 14, str. 2043. 11. Duhem, P. [1906], La theorie physique, son objet et sa structure (engleski prijevod 2 (1914) izdanja, The Aim and Structure of Physical Theory, 1954). 12. Elkana, Y. [1971], The Conservation of Energy: a Case of Simultaneous Discovery?", Archives Internationales d'historie des Sciences, 24, str. 3160. 13. Ewald, P. [1969], The Myth of Myths", Archive for History of Exact Sciences, 6, str. 7281. 14. Feyerabend, P. K. [1964], Realism and Instrumentalism: Comments on the Logic of Factual Support" u M. Bunge (urednik), The Critical Approach to Science and Philosophy, str. 280308. 15. Feyerabend, P. K. [1965], ,,Reply to Criticism" u R. S. Cohen i M. Wartofsky (urednici), Boston Studies in the Philosophy of Science 2, str. 223261. 16. Feyerabend, P. K. [1969], A Note on Two ,Probleras' of Induction", British Journal for the Philosophy of Science, 19, str. 251253. 17. Feyerabend, P. K. [1970a], Consolations for the Specialist" u I. Lakatos i A. Musgrave (urednici), Criticism and the Growth of Knowledge, str. 197230. 18. Feyerabend, P. K. [1970b], Against Method", u Minnesota Studies for the Philosophy of Science 4. 19. Feyerabend, P. K. [1971], Against Method proirena verzija od Feyerabend [1970b]. 20. Forman, P. [1969], The Discovery of the Diffraction of X-Rays by Crystals: A Critique of the Critique of the Myths", Archive for History of Exact Sciences, 6, str. 3871. 21. Hali, R. J. [1970], Kuhn and the Copernican Revohition", British Journal for the Pkilosophy cf Science, 21, str. 196197. 309

22. Hempel, C. G. [1937], Prikaz Poppera [1934], Deutsche Literaturzeitung, str. 309314. 23. Holton, G. [1969], Einstein, Michelson, and the ,Crucial' Experiment", Isis, 6, str. 133197. 24. Kuhn, T. S. [1957], The Copernican Revolution. 25. Kuhn, T. S. [1962], The Structure of Scientific Revolutions. 26. Kuhn, T. S. [1968], Science: The History of Science" u D. L. Sills (urednik), International Encyclopedia of the Social Sciences, vol. 14, str. 7483. 27. Kuhn, T. S. [1970], Reflections on my Critics", u I. Lakatos i A. Musgrave (urednici), Criticism and the Growth of Knowledge, str. 237278. 28. Lakatos, I. [1962], Infinite Regress and the Foundations of Mathematics", Aristotelian Society Supplementary Volume, 36, str. 155184. 29. Lakatos, I. [1963-4], Proofs and Refutations", The British Journal for the Philosophy of Science, 14, str. 125, 120139, 221243, 296342. 30. Lakatos, I. [1966], Popkin on Skepticism" u W. Yourgrau i A. D. Breck (urednici), Logic, Physics and History, 1970, str. 220223. 31. Lakatos, I. [1967], ,,A Renaissance of Empiricism in the Reent Philosophy of Mathematics" u I. Lakatos (urednik), Problems in the Philosophy of Mathematics, str. 199202. 32. Lakatos, I. [1968a], Changes in the Problem of Inductive Logic" u I. Lakatos (urednik), The Problem of Inductive Logic, str. 315417. 33. Lakatos, I. [1968b], Criticism and the Methodology of Scientific Research Programmes", Proceedings of the Aristotelian Society, 69, str. 149186. 34. Lakatos, I. [1970], Falsification and the Methodology of Scientific Research Programmes" u I. Lakatos i A. Musgrave (urednici), Criticism and the Growth of Knowledge, str. 91196. 35. Lakatos, I. [1974], Popper on Demarcation and Induction" u P. A. Schilpp (urednik), The Philosophy of Sir Karl Popper. 36. Lakatos, I. i Musgrave, A. [1970], Criticism and the Groivth of Knoivledge. 37. Lakatos, I. i Zahar, E. G. [1976], ,,Why did Copernicus's Programme Supersede Ptolemy's?", u R. Westman (urednik), The Copernican Achievement.
310

38. McMullin, E. [1970], The History and Philosophy of Science: a Taxonomy", Minnesota Studies in the Philosophy oj Science, 5, str. 1267. 39. Merton, R. [1957], Priorities in Scientific Discovery", American Sociological Review, 22, str. 635659. 40. Merton, R. [1963], Resistance to the Systematic Study of Multiple Discoveries in Science", European Journal oj Sociology, 4, str. 237282. 41. Merton, R. [1969], Behaviour Patterns of Scientists", American Scholar, 38, str. 197225. 42. Musgrave, A. [1969], Impersonal Knowledge: A Criticism of Subjectivism, Ph. D. thesis, University of London. 43. Musgrave, A. [1971], Kuhn's Second Thoughts", British Journal for the Philosophy of Science, 22, str. 287297. 44. Musgrave, A. [1974], The Objectivism of Popper's Kpistemology, u P. A. Schilpp (urednik), The Philosophy of Sir Karl Popper. 45. Polanyi, M. [1951], The Logic of Liberty. 46. Polanyi, M. [1958], Personal Knowledge, Tovoards a I 'ost-Critical Philosophy. 47. Popper, K. R. [1935], Logik der Forschung. 48. Popper, K. R. [1940], ,,What is Dialectic?", Mind, 49, str. 403426. 49. Popper, K. R. [1945], The Open Society and Its Eneinies, III. 50. Popper, K. R. [1948], Naturgesetze und theoretische Systeme", u Gesetz und Wirklichkeit (uredio S. Moser), str. 0584. 51. Popper, K. R. [1957a], The Aim of Science", Ratio 1, utr. 2435. 52. 53. 54. dri XII Popper, K. R. [1957b], The Poverty of Historicism. Popper, K. R. [1959], The Logic of Scientific Discovery. Popper, K. R. [1960], ,,Philosophy and Physics", Atti Congresso Internazionale di Filosofia, 2, str. 363374.

55. Popper, K. R. [1961], Facts, Standards, and Truth: A Further Criticism of Relativism", Addendum etvrtom izdanju Poppera [1945]. 56. Popper, K. R. [1963a], Conjectures and Refutations. 57. Popper, K. R. [1963b], Science: Problems, Aims, Reiponsibilities", Federation Proceedings, 22, str. 961972.
311

58. Popper, K. R. [1963c], Three Views Concerning Human Knowledge", u H. D. Lewis (urednik), Contemporary British Philosophy, 1957, str. 355388. 59. Popper, K. R. [1968a], ,,Epistemology Without a Knowing Subject", u B. Rootselaar i J. Staal (urednici), Proceedings of the Third International Congress for Logic, Methodology and Philosophy of Science, str. 333373. 60. Popper, K. R. [1968b], On the Theory of the Objective Mind", u Proceedings of the XIV International Congress of Philosophy, vol. 1, str. 2533. 61. Prie, D. J. [1959], Contra Copernicus: A Critical Re-estimation of the Mathematical Planetary Theory of Pto~ lemy, Copernicus and Kepler" u M. Clagett (urednik), Critical Problems in the History of Science, str. 197218. 62. Priestley, J. B. [1968], The Image Men. 63. Scheffler, I. [1967], Science and Subjectivity. 64. Shapere, D. [1964], The Structure of Scientific Revolutions", Philosophical Review, 63, str. 383384. 65. Shapere, S. [1967], Meaning and Scientific Change", u R. G. Colodny (urednik), Mind and Cosmos, str. 4185. 66. van der Waerden, B. [1967], Sources of Quantum Mechanics. 67. Watkins, J. W. N. [1952], Political Tradition and Political Theory: an Examination of Professor Oakeshott's Political Philosophy", Philosophical Quarterly, 2, str. 323337. 68. Watkins, J. W. N. [1958], Influential and Confirmable Metaphysics", Mind, 67, str. 344365. 69. Watkins, J. W. N. [1963], Negative Utilitarianism", Aristotelian Society Supplementary Volume 37, str. 95114. 70. Watkins, J. W. N. [1967], Decision and Belief" u R. Hughes (urednik), Decision Making, str. 926. 71. Watkins, J. W. N. [1970], Against Normal Science" u I. Lakatos i A. Musgrave (urednici), Criticism and the Growth of Knowledge, str. 2538. 72. Williams, L. P. [1970], Normal Science and its Dangers, u I. Lakatos i A. Musgrave (urednici), Criticism and the Growth of Knowledge, str. 4950.

312

Thomas S. Kuhn NAKNADNA RAZMILJANJA O PARADIGMAMA

Proteklo je ve sedam godina otkako je objavljena moja knjiga Struktura naunih revolucija. Reakcije na nju bile su raznolike i ponekad krijetave, ali knjiga se i nadalje mnogo ita i predmet je brojnih rasprava. Sve u svemu, veliko mi je zadovoljstvo zanimanje to ga je pobudila ukljuivi i znatan dio kritikih opaski. Ipak, jedan aspekt njezina odjeka povremeno me obeshrabruje. Pratei razgovore, osobito one meu ljudima koji su se knjigom oduevili, esto mi je bilo teko vjerovati da svi uesnici u raspravi govore o istoj knjizi. Sa aljenjem zakljuujem da je dio razloga njezina uspjeha u tome to ona moe svima znaiti gotovo sve. Za tu pretjeranu plastinost nijedan aspekt knjige nije toliko odgovoran koliko to to se u njoj uvodi termin paradigma"1, rije koja se na njezinim stranicama pojavljuje ee nego bilo koja druga, izuzimajui gramatike estice. Pozvan da objasnim odsustvo indeksa, ja redovno ukazujem da bi natuknica radi koje bi se najee zagledalo u nj bila: paradigma, 31279, passim". Kritiari, bilo dobronamjerni ili ne, bili su jednoduni u naglaavanju velikog broja razliitih znaenja u kojima se taj termin upotrebljava2. Jedna komenta1 Drugi problemi i izvori nesporazuma raspravljeni su u mom ogledu Logic of Discovery or Psychology of Research", u Criticism and the Growth of Knovoledge, uredili I. Lakatos and A. Musgrave, Cambrldge, Cambridge University Press, 1970; vidi str. 266292. gore. Ta knjiga, koja takoer sadri jedan proireni Response to Critics", ini etvrti svezak radova Meunarodnog kolokvija o filozofiji znanosti, odrana u Bedford College, London, u toku srpnja 1965. Kraa ali odmjerenija rasprava o kritikim reakcijama na Strukturu naunih revolucija pripremljena je za japanski prijevod te knjige. Jedna engleska verzija ukljuena je u kasnija amerika izdanja. Dijelovi tih lanaka nastavljaju ondje gdje ovaj zavrava i tako pojanjavaju odnose ovdje Izloenih ideja s pojmovima kao to su nesumjerljivost i revolucije. 2 Najpromiljeniji i potpuno negativan prikaz tog problema jest onaj Dudleyja Shaperea The Structure of Scientific Revolutions", l'hilosophical Revieu) 73, 1964, str. 383394.

313

torka koja je smatrala stvar vrijednom sistematskog ispitivanja izradila je djelomino kazalo pojmova i nala najmanje dvadeset i dvije razliite upotrebe u rasponu od konkretno znanstveno dostignue" (str. 51) do karakteristian skup uvjerenja i preduvjerenja" (str. 58), pri emu ova potonja obuhvaaju zajedno instrumentalna, teorijska i metafizika opredjeljenja (str. 8588)3. Premda niti sastavljaica tog kazala niti ja ne mislimo da je situacija tako beznadna kako bi te divergencije sugerirale, oigledno trai se razjanjenje. A niti razjanjenje samo po sebi nee biti dovoljno. Ma kolik bio njihov broj, upotrebe paradigme" u knjizi dijele se u dva skupa koji oba zahtijevaju razliita imena i zasebnu raspravu. Jedno je znaenje paradigme" globalno te obuhvaa sva zajednika opredjeljenja jedne znanstvene skupine; drugo izdvaja posebno vanu vrstu opredjeljenja i stoga je podskup prvoga. U tekstu koji slijedi pokuat u ih najprije razmrsiti a onda pomno ispitati ono za koje mislim da mu je najhitnije potrebna filozofska panja. Koliko god da sam nepotpuno razumijevao paradigme kad sam pisao knjigu, jo smatram da one zasluuju mnogo panje. U knjizi termin paradigma" ulazi u blisko srodstvo, i fiziko i logiko, s izrazom znanstvena zajednica" (str. 5051). Paradigma je ono to dijele lanovi znanstvene zajednice, i samo oni. Obrnuto, posjedovanje zajednike paradigme je ono to konstituira znanstvenu zajednicu od skupine inae disparatnih ljudi. Kao empirijske generalizacije oba se ta iskaza mogu braniti. Ali u knjizi oni bar djelomino fungiraju kao definicije a rezultat je cirkularnost s bar nekoliko loih posljedica4. Ako treba uspjeno objasniti termin paradigma", najprije treba uvidjeti da znanstvena zajednica ima nezavisno postojanje.
3 Margaret Masterman, ,.The Nature of a Paradigm", u Criticism and the Grovath of Knowledge, uredili I. Lakatos i A. Musgrave. U zagradama navedene stranice odnose se na moju Strukturu naunih revolucija. 4 Naitetniia od tih posliedica proizlazi iz moie upotrebe termina paradigma" kad luim ranije razdoblje u razvoju neke pojedinane znanosti od kasnijega. Za vrijeme onoga to se u Strukturi naunih revolucija naziva predDaradigmatskim razdobljem" oni koji se bave nekom znanou podijeljeni su u odreen broj suparnikih kola od kojih svaka prisvaja nadlenost za isto predmetno podruje, ali mu pristupa na nain posve razliit od sviju ostalih. Taj razvojni stadij praen je relativno brzim prelazom, obino kao posljedicom nekog znaajnog znanstvenog dostignua ka takozvanom postnaradigmatskom razdoblju koje karakterizira iezavanje sviju ili veine kola, promjena koja doputa daleko snanije profesionalno ponaanje lanovima preostale zajednice. Ja jo uvijek mislim da je taj obrazac i tipian i vaan, ali o njemu se moe raspravljati odvojeno od prvog dostignua jedne paradigme. Sto god paradigme bile, njih posjeduje bilo koja

314

U stvari, identificiranje i prouavanje znanstvenih zajednica pojavilo se nedavno kao znaajan predmet istraivanja meu Nociolozima. Preliminarni rezultati, od kojih su mnogi jo neobjavljeni, nameu zakljuak da potrebne empirijske tehnike nisu trivijalne a da su neke od njih ve na raspolaganju a za druge Je sigurno da e biti razvijene5. Veina aktivnih uenjaka smjeNta odgovara na pitanja o svojoj pripadnosti zajednicama prihvaajui kao gotovu injenicu da je odgovornost za razliite postojee specijalnosti i istraivake tehnike raspodijeljena medu grupe bar grubo odreena lanstva. Stoga u pretpostaviti da e sistematinija sredstva za njihovu identifikaciju biti otkrivana i zadovoljit u se kratkim izlaganjem jedne intuitivne predodbe o zajednici, one koju uveliko dijele uenjaci i sociolozi i odreen broj povjesniara znanosti. Prema tom gleditu znanstvena se zajednica sastoji od onih koji se bave jednom znanstvenom specijalnou. Povezani zajednikim elementima u svom obrazovanju i naukovanju oni vide sebe i drugi ih vide kao ljude odgovorne za nastojanje oko ostvarenja skupa zajednikih ciljeva ukljuivi izobrazbu svojih nasljednika. Takve zajednice karakterizira relativna punina komunikacije unutar grupa i relativna jednodunost sudova grupe u strunim stvarima. U znaajnoj mjeri lanovi dane zajednice apsorbirat e istu literaturu i izvlaiti iz nje sline pouke6. Dudui da je panja razliitih zajednica usmjerena na razliite stvari, za oekivati je da struna komunikacija preko grupnih linija bude tegobna, esto dovodi do nesporazuma i, ako se nastavi, moe stvoriti znaajna neslaganja. Jasno, zajednice u tom smislu postoje na brojnim razinama. Moda svi prirodoznanstvenici tvore zajednicu. (Ne smijeznanstvena zajednica, ukljuujui kole tzv. predparadigmatskog razdoblja. Moj propust da jasno uoim tu stvar doprinio je da se paradigma uini kao neki kvazimistiki entitet ili osobina koja poput karizme transformira one koji su njom zaraeni. Postoji transformacija, uli do nje se ne dolazi usvajanjem paradigme. 5 W. O. Hagstrom, The Scientific Community, New York, Basic llooks, 1965, glave 4 i 5; D. J. Prie i D. de B. Beaver, Collaboration In an Invisible College", American Psychologist 21, 1966, str. 101118; Dlana Crane, Social Structure in a Group of Scientists: A Test of the 'Invisible College' Hypothesis", American Sociological Revieus 31, 11169., str. 33552; N. C. Mullins, Social Networks among Biological Scientists", doktorska disertacija, Harvard University, 1966. i The Dovelopment of a Scientific Specialty", Minerva 10, 1972., str. 5182. 8 Historiaru kome su tehnika intervjua i upitnika obino nedontupne zajedniki izvorni materijal esto pribavlja najznaajnije nagovjetaje o strukturi zajednice. To je jedan od razloga zato se u strukturi naunih revolucija o iroko itanim djelima poput Newtonovlh Principia tako esto govori kao o paradigmama. Sad bih ih opisao kno osobito vane izvore elemenata u disciplinarnoj matrici zajednice.

315

mo, mislim, dozvoliti da oluja oko C. P. Snowa prikrije ono o emu je on rekao ono to je oigledno.) Na samo malo nioj razini glavne znanstvene profesionalne grupe pruaju primjere zajednica: fiziari, kemiari, astronomi, zoolozi i drugi. Za te vee zajednice grupno se lanstvo lako utvruje osim na rubovima. Najvii znanstveni stupanj, lanstvo u strunim drutvima i asopisi koji se itaju obino su vie nego dovoljni. Sline e tehnike takoer izdvojiti glavne podgrupe: organski kemiari i moda kemiari proteina meu njima, fiziari vrstog stanja i visoke energije, radio-astronomi itd. Tek na slijedeoj nioj razini iskrsavaju empirijske tekoe. Kako bi neupueni izdvojio grupu za fage prije nego to je ona stekla slavu u javnosti? Za to ovjek mora pribjei pohaanju ljetnih seminara i specijalnih konferencija, imati uvid u spiskove za distribuciju preprintova i iznad svega u formalne i neformalne komunikacijske mree, ukljuivi veze meu citatima7. Drim da taj posao moe i da e biti obavljen te da e on tipino kao rezultat dati zajednice od moda stotinjak lanova a ponekad znaajno malobrojnije. Pojedini uenjaci, osobito oni najsposobniji, pripadat e nekolicini takvih grupa bilo istovremeno bilo sukcesivno. Premda jo nije jasno kako nas daleko moe odvesti empirijska analiza, postoji izvrstan razlog da pretpostavimo da je znanstvena aktivnost raspodijeljena meu zajednice te vrste i da je one provode. Pretpostavimo sada da smo ma kojim tehnikama identificirali jednu takvu zajednicu. Kojim se zajednikim elementima objanjava relativno neproblematian karakter strunog komuniciranja i relativna jednodunost strunog suda? Na to pitanje Struktura naunih revolucija doputa odgovor: paradigma" ili skup paradigama". To je jedno od dva glavna znaenja u kojima se taj termin javlja u knjizi. Za nj bih sad mogao usvojiti oznaku paradigmai", ali manje e zbrke nastati ako ga zamijenim izrazom disciplinarna matrica" disciplinarna" zato to je u zajednikom posjedu sviju koji se bave nekom strunom disciplinom a matrica" zato jer se sastoji od ureenih elemenata raznih vrsta od kojih svaki zahtijeva daljnju specifikaciju. Sastavni dijelovi disciplinarne matrice ukljuuju veinu ili sve predmete grupnog opredjeljenja opisanih u knjizi
7 E. Garfield, The Use of Citation Data in V/riting the History of Science, Philadelphia, Institute for Scientific Information, 1964; M. M. Kessler, Comparison of the Results of Bibliographic Coupling and Analytic Subject Indexing", American Documentation 16, 1965., str. 22333; D. J. Prie, ,,Networks of Scientific Pappers", Science 149, 1965., str. 51015.

316

kao paradigme, dijelovi paradigama ili paradigmatski8. U ovom asu neu niti pokuati sastaviti iscrpan popis, nego u umjesto toga ukratko identificirati tri od njih, jer oni zato to siu od centralna znaenja za spoznajno djelovanje grupe treba da budu od osobita interesa za filozofe znanosti. Govorimo o njima kao o simbolikim generalizacijama, modelima i uzorcima. Prvo dvoje ve su poznati predmeti filozofske panje. Napose, simbolike su generalizacije oni izrazi koje grupa upotrebljava bez pitanja a koji se mogu lako staviti u neki logiki oblik kao to je (x) (y) (z) cp (x, y, z). Oni su komponente disciplinarne matrice koje su formalne ili se lako dadu formalizirati. Modeli, o kojima u ovom lanku neu vie imati Sto da kaem, jesu ono to grupi daje preferirane analogije ili, kad su duboko prihvaene, neku ontologiju. U jednoj krajnosti oni su heuristiki: strujni krug moe biti plodno promatran kao hidrodinamiki sistem stabilna stanja ih plin se ponaa kao skup biljarskih kugli u nasuminu kretanju. U drugoj, oni su predmeti metafizikog opredjeljenja: toplina tijela jest kinetika energija svojih sastavnih estica ili, jo oiglednije metafiziki, svi opaljivi fenomeni posljedica su kretanja i meuakcije kvalitativno neutralnih atoma u praznu prostoru9. Najzad, uzorci su konkretna rjeenja problema koja grupa prihvaa kao paradigmatska u sasvim uobiajenu smislu. Mnogi od vas ve su zacijelo pogodili da termin uzorak" daje novo ime za drugo i fundamentalni je znaenje paradigme" u mojoj knjizi. Da bismo razumjeli kako znanstvena zajednica funkcionira kada proizvodi i proglaava valjanu spoznaju, u krajnjoj liniji moramo, mislim, razumjeti djelovanje bar tih triju komponenata disciplinarne matrice. Promjene u bilo kojoj mogu rezultirati promjenama znanstvenog ponaanja koje se odravaju i na mjesto istraivanja grupe i na njezine kriterije provjeravanja. Ja ovdje neu pokuavati braniti jednu tako openitu tezu. Moja su prvenstvena briga sada uzroci. Ali da im nainim mjesta najprije moram rei neto o simbolikim generalizacijama. U znanostima, a osobito u fizici, generalizacije se esto ve nalaze u simbolikom obliku: f = ma, I V/R ili \7 2 + UJI2 m/h2 (E + V) ip = 0. Druge su obino iskazane rijeima: akcija je jednaka reakciji", kemijski spoj ima stalne teinske omjere" ili sve stanice potjeu od stania". Nitko nee
Vidi Strukturu naunih revolucija, str. 8388. Nije uobiajeno ukljuivati, recimo, atome, polja ili sile koje djeluju na razdaljinu pod rubriku modela, ali ja trenutno ne vidim nISta loe u toj proirenoj upotrebi. Oigledno, stupanj opredijeljenosti zajednice varira kad se od heuristikih modela ide ka metafizikim, idi ini se da priroda spoznajnih funkcija modela ostaje ista.
8 9

317

dovoditi u pitanje to da lanovi znanstvene zajednice u svom radu rutinski upotrebljavaju izraze poput tih, da to obino ine ne osjeajui potrebu za posebnim opravdavanjem i da ih drugi lanovi njihove grupe rijetko pozivaju da obrazloe svoje postupke u tim tokama. To ponaanje je vano jer bez zajednike vezanosti za skup simbolikih generalizacija logika i matematika ne bi se mogle rutinski primjenjivati u radu zajednice. Primjer taksonomije ukazuje na to da prirodna znanost moe postojati uz malen broj takvih generalizacija a moda bez ijedne. Kasnije u ukazati na to kako je do toga moglo doi. Ali ne vidim razloga sumnji u opeproireni dojam da snaga jedne znanosti raste s brojem simbolikih generalizacija to ih oni koji se njom bave imaju na raspolaganju. Obratite, meutim, panju na to kako je malena mjera slaganja to smo ga pripisali lanovima nae zajednice. Kad kaem da oni dijele vezanost za, recimo, simboliku generalizaciju f = ma, mislim time samo da oni nee prigovoriti ovjeku koji ispie etiri simbola f, =, m i a po redu u jednom retku, koji po pravilima logike i matematike barata nastalim izrazom i koji izloi jo uvijek simboliki rezultat. Kod te toke u raspravi za nas premda ne za uenjake koji se njima slue ti simboli i izrazi tvoreni njihovim sastavljanjem jesu neinterpretirani, jo bez empirijskog znaenja ili primjene. Zajednika vezanost za skup generalizacija opravdava logiko i matematiko baratanje i izaziva vezanost za rezultat. Ali to ne mora implicirati slaganje o nainu na koji treba simbole, pojedinano ili skupno, stavljati u korelaciju s rezultatima eksperimenta ili opaanja. U toj mjeri zajednike simbolike generalizacije funkcioniraju zasada kao izrazi u istom matematikom sistemu. Analogija izmeu znanstvene teorije i istog matematikog sistema nairoko je iskoritavana u filozofiji znanosti XX stoljea i odgovorna je za neke krajnje zanimljive rezultate. Ali to je samo analogija i zato moe zavaravati. Smatram da smo bili njezine rtve u nekoliko aspekata. Jedan od njih neposredno je relevantan za moj argument. Kad se izraz kao to je f = ma pojavi u istom matematikom sistemu, on je ondje, da tako kaem, jednom i zauvijek. To jest, ako ue u rjeenje matematikog problema postavljena unutar sistema, on uvijek ulazi u obliku / = ma ili u obliku svodivu na taj supstitutivnou identiteta ili nekim drugim sintaktikim pravilom supstitucije. U znanostima se simbolike generalizacije obino ponaaju veoma razliito. One nisu generalizacije u tolikoj mjeri koliko su to generalizacijske skice, shematske forme iji detaljni simboliki izraz varira od jedne
318

primjene do druge. Za problem slobodnog pada f = ma postaje mg = md2s/dt2. Za jednostavno njihalo to postaje mgSinft = md2s/dt2. Za spojene harmonike oscilatore to dobiva oblik dviju jednadbi prva od kojih bi se mogla napisati mid2Si/dt2 + ?qsi = k2(d + s2 s j . Zanimljiviji mehaniki problemi, na primjer kretanje iroskopa, pokazali bi jo vei disparitet izmeu / = ma i stvarne simbolike generalizacije na koju se primjenjuju logika i matematika; ali mora da je ve jasno to hou rei. Premda su neinterpretirani simboliki izrazi zajedniki posjed lanova znanstvene zajednice i premda takvi izrazi daju grupi ulaznu toku za logiku i matematiku, ta se orua ne primjenjuju na zajedniku generalizaciju nego na jednu ih drugu njezinu specijalnu verziju. U nekom smislu svaka takva klasa zahtijeva nov formalizam10. Slijedi jedan zanimljiv zakljuak po svoj prilici relevantan za status teorijskih termina. Oni filozofi koji izlau znanstvene teorije kao neinterpretirane formalne sisteme esto primjeuju da empirijska referencija dolazi takvim teorijama odozdo, idui od empirijski smislenog bazinog rjenika u teorijske termine. Unato dobro poznatim tekoama koje se gomilaju oko pojma bazinog rjenika, ne mogu sumnjati u vanost tog puta u transformaciji nekog neinterpretiranog simbola u znak za odreeni fiziki pojam. Ali to nije jedini put. Formalizmi u znanostima se dovode u odnos s prirodom i pri vrhu bez posredujue dedukcije koja eliminira teorijske termine. Prije nego to moe zapoeti s logikim i matematikim manipulacijama koje zavravaju predvianjima oitavanja mjernih instrumenata, uenjak mora ispisati poseban oblik od f = ma koji je primjenjiv na, recimo, vibrirajuu icu ili poseban oblik Schrodingerove jednadbe koji je primjenjiv na, recimo, helijev atom u magnetskom polju. Koji god on postupak pri tome upotrijebi, ovaj ne moe biti isto sintaktiki. Empirijski sadraj mora ui u formalizirane teorije odozgo kao i odozdo. Taj se zakljuak, mislim, ne moe izbjei predlaganjem da se Schrodingerova jednadba ili fma protumae kao kratica za konjunkciju brojnih posebnih simbolikih oblika koje ti izrazi
,0 Ta se tekoa ne da izbjei tako da se zakoni newtonovske mehanike izraze, recimo, u lagrangeovskom ili hamiltonovskom obliku. Naprotiv, potonje su formulacije doslovno skice zakona prije nego zakoni, a to nije sluaj s Newtonovom formulacijom mehanike. Zapoinjui s Hamiltonovim ili Lagrangeovim jednadbama, ovjek mora uvejedno ispisati poseban hamiltonijan ili lagranijan za onaj poseban problem koji je pred njim. Obratite, meutim, panju na to da je odluujua prednost tih formulacija u tome da one ine daleko lakim Izabiranje odreenog formalizma koji odgovara odreenom problemu. Suprotstavljene Newtonovoj formulaciji, one tako ilustriraju tipian nmjer normalnog znanstvenog razvoja.

319

dobivaju u primjeni na posebne fizike probleme. Na prvome mjestu uenjaci bi jo uvijek trebali kriterije koji e im kazati koja posebna simbolika verzija treba da bude primijenjena na koji problem i ti bi kriteriji, isto kao pravila o korelaciji za koja se kae da prenose znaenje iz bazinog rjenika u teorijske termine, bili nosilac empirijskog sadraja. Pored toga, nikakva konjunkcija posebnih simbolikih oblika ne bi iscrpila ono to se moe s pravom rei da lanovi znanstvene zajednice znaju o tome kako primjenjivati simbolike generalizacije. Suoeni s nekim novim problemom, oni se esto mogu sloiti oko posebne simbolike formule primjerene njemu ak i ako nijedan od njih nije nikada ranije vidio taj posebni simboliki izraz. Od svakog se prikaza spoznajnog aparata znanstvene zajednice moe logino traiti da nam kae neto o nainu na koji lanovi grupe, prije izravno relevantnog empirijskog svjedoanstva, izabiru specijalni formalizam primjeren odreenom problemu, a osobito jednom novom problemu. Jasno je da je to jedna od temeljnih funkcija kojima slui znanstveno znanje. Ono to, dakako, ne ini uvijek ispravno; ima prostora, zapravo i potrebe, za empirijske provjere specijalnog formalizma predloenog za novi problem. Deduktivni koraci i usporedba njihovih konanih produkata s eksperimentom ostaju jedan od preduvjeta znanosti. Ali specijalni formalizmi redovno se prihvaaju kao plauzibilni ili odbacuju kao neplauzibilni prije eksperimenta. Povrh toga, sa znaajnom uestalou sudovi zajednice pokazuju se ispravni. Stoga smiljanje jednog specijalnog formalizma, nove verzije formalizacije, ne moe biti sasvim poput iznalaenja jedne nove teorije. Izmeu ostalog, ono se prvo moe nauiti, dok se iznalaenje teorija ne moe. To je ono emu su prvenstveno namijenjeni problemi na kraju poglavlja u tekstovima o znanostima. Sto moe biti to to studenti ue dok ih rjeavaju? Tom je pitanju posveen najvei dio ostatka ovog lanka, ali ja u mu pristupiti indirektno postavljajui najprije jedno obinije pitanje: kako uenjaci dovode simbolike izraze u odnos s prirodom? To su zapravo dva pitanja u jednom, jer moe se pitati bilo o specijalnoj simbolikoj generalizaciji smiljenoj za odreenu eksperimentalnu situaciju bilo o pojedinanoj simbolikoj konzekvenci te generalizacije deduciranoj radi usporedbe s eksperimentom. Za nau svrhu moemo tretirati ta dva pitanja kao jedno. U znanstvenoj praksi na njih se takoer obino odgovara zajedno. Otkako je naputena nada u jezik osjetilnih podataka, uobiajeni je odgovor na to pitanje bio pomou pravila korespon320

dencije. Obino se uzimalo da su ona ili operacionalne definicije znanstvenih termina ili pak skup nunih i dovoljnih uvjeta za primjenjivost tih termina11. Osobno ne sumnjam da bi ispitivanje znanstvene zajednice iznijelo na vidjelo brojna takva pravila zajednika njezinim lanovima. Vjerojatno bi nekoliko drugih moglo biti legitimno izvedeno iz paljiva promatranja njihova ponaanja. Ali iz razloga koje sam naveo drugdje i na koje u ukratko skrenuti panju nie u tekstu doista sumnjam da bi pravila korespondencije, otkrivena na taj nain, bila i priblino dovoljna brojem i snagom da objasne stvarne korelacije izmeu formalizma i eksperimenta to ih redovno i bez problema uspostavljaju lanovi grupe12. Ako filozof eli adekvatan korpus pravila korespondencije, on e morati do veine od njih sam doi13.
11 Otkako je ovaj lanak bio proitan, uvidio sam da izostavljanje dvaju pitanja spomenutih u prethodnom odlomku uvodi mogu izvor zbrke na ovome mjestu i nie u tekstu. U normalnoj filozofskoj upotrebi pravila korespondencije povezuju rijei samo s drugim rijeima a ne s prirodom. Tako teorijski termini stjeu znaenje preko pravila korespondencije koja ih dovode u vezu s prethodno smislenim bazinim rjenikom. Samo je ovaj potonji u direktnoj vezi s prirodom. Dio mog argumenta usmjeren je prema tom standardnom gleditu i zato ne bi smio stvarati probleme. Distinkcija izmeu teorijskog i bazinog rjenika nee zadovoljavati u svom sadanjem obliku, jer se za mnoge teorijske termine moe pokazati da su u vezi s prirodom na isti nain, bio on koji mu drago, kao bazini termini. Ali ja sam pored toga zainteresiran da istraim kako bi mogla funkcionirati direktna veza teorijskog ili bazinog rjenika. U tom postupku napadam esto implicitnu pretpostavku da svatko tko zna kako se ispravno upotrebljava bazini termin ima pristupa, svjesna ili nesvjesna, skupu kriterija koji definiraju taj termin ili daju nune i dovoljne uvjete koji upravljaju njegovom primjenom. Za taj modus povezivanja pomou kriterija ovdje takoer upotrebljavam termin pravila korespondencije" i to raruava normalnu upotrebu. Isprika za to proirenje moje je uvjerenje da Izriito oslanjanje na pravila korespondencije i implicitno oslanjanje na kriterije uvode istu proceduru i krivo usmjeravaju panju na isti nain. Oba ine da upotreba jezika izgleda kao da je stvar konvencije vie nego to ona to jest. Kao rezultat ona prikrivaju mjeru u kojoj ovjek koji usvaja bilo svakodnevni bilo znanstveni jezik istovremeno ui stvari o prirodi koje nisu same utjelovljene u verbalnim generalizacijama. 12 Vidi Strukturu naunih revolucija, str. 8998. 13 Neobino je, mislim, kako su malo panje filozofi znanosti posvetili vezi jezik-priroda. Sigurno, epistemika snaga pothvata formalista ovisi o mogunosti da je se uini neproblematinom. Smatram da je jedan od razloga za to zanemarivanje propust da se uoi koliko Je bilo izgubljeno s epistemolokog stanovita u prijelazu s jezika osjetilnih podataka na bazini rjenik. Dok se prvi inio moguim, dofinicije i pravila korespondencije nisu zahtijevali posebnu panju. Zelena mrlja ondje" teko da je trebala daljnje operacionalne specifikacije; meutim, benzol vrije na 80C" veoma je razliita vrsta iNkaza. Osim toga, kao to u ukazati nie u tekstu, formalisti su esto

21

321

Gotovo sigurno, to je posao to ga on moe obaviti. Ispitujui sabrane primjere prole prakse zajednice, filozof moe s dobrim razlogom oekivati da e uspjeti konstruirati skup pravila korespondencije prikladan da zajedno s poznatim simbolikim generalizacijama dade objanjenje za sve njih. Vrlo je vjerojatno da bi on bio sposoban da konstruira nekoliko alternativnih skupova. Pa ipak, treba da bude izuzetno oprezan u pogledu opisivanja bilo kojega od njih kao rekonstrukcije pravila kojih se pridrava prouavana zajednica. Premda bi svaki od njegovih skupova pravila bio ekvivalentan s obzirom na prolu praksu zajednice, oni ne moraju biti ekvivalentni kad se primijene na prvi slijedei problem s kojim se ta disciplina suoi. U tom smislu oni bi bili rekonstrukcije poneto drukijih teorija od kojih nijedna ne mora biti ona koje se grupa pridrava. Ponaajui se kao uenjak, filozof bi lako mogao unaprijediti teoriju grupe, ali kao filozof on je ne bi proanalizirao. Pretpostavimo, na primjer, da filozofa zanima Ohmov zakon I V/R i da on zna da lanovi grupe koju prouava mjere voltau elektrometrom a struju galvanometrom. Traei pravilo korespondencije za otpor, on moe odabrati kvocijent voltae podijeljene strujom, u kojem sluaju Ohmov zakon postaje tautologija. Ili moe umjesto toga izabrati da stavi u korelaciju vrijednost otpora s rezultatima mjerenja na Wheatstoneskom mostu, u kojem sluaju Ohmov zakon prua informaciju o prirodi. Za prolu praksu te dvije rekonstrukcije mogu biti ekvivalentne, ali one nee diktirati isto budue ponaanje. Zamislite napose da jedan osobito vjet eksperimentiator u zajednici primjenjuje voltau viu od bilo koje ranije ostvarene i da otkrije da se kod visoke voltae postupno mijenja omjer voltae i struje. Prema drugoj rekonstrukciji, onoj s Wheatstoneskim mostom, on je otkrio da pri visokoj voltai dolazi do odstupanja od Ohmova zakona. Po prvoj rekonstrukciji, meutim, Ohmov je zakon tautologija i odstupanja od njega su
poistovjeivali zadatak unapreivanja jasnoe i strukture formalnih elemenata neke znanstvene teorije s posve razliitim poslom analiziranja znanstvenog znanja, a samo ovaj potonji pokree probleme koji nas trenutno zanimaju. Hamilton je iznio bolju formulaciju newtonovske mehanike od Newtona i filozof se moe ponadati da e postii daljnja unapreenja daljnjom formalizacijom. Ali ne smije unaprijed pretpostaviti da e zavriti s istom teorijom s kojom je zapoeo niti da se formalni elementi jedne ili druge verzije teorije podudaraju sa samom teorijom. Za tipian primjer pretpostavke da je usavreni formalizam ipso facto prikaz znanja razvijena od zajednice koja se slui formalizmom koji treba poboljati vidi Patrick Suppes, The Desirability of Formalization in Science", Journal of Philosophy 65, 1968., str. 65164. 322

nezamisliva. Ono to je eksperimenta tor otkrio nije odstupanje od zakona nego prije to da se otpor mijenja s voltaom. Te dvije rekonstrukcije vode do razliitih lokalizacija tekoe i do razliitih obrazaca istraivanja koje e slijediti14. Nita u prethodnom raspravljanju ne dokazuje da ne postoji skup pravila korespondencije prikladan da objasni ponaanje prouavane zajednice. Negativan stav te vrste teko da se moe dokazati. Ali rasprava nas moe dovesti do toga da uzmemo neto ozbiljnije neke aspekte znanstvene izobrazbe i ponaanja koje su filozofi esto uspijevali ignorirati. Vrlo se malo pravila korespondencije moe nai u tekstovima ili predavanjima o znanosti. Kako su ih lanovi znanstvene zajednice mogli stei dovoljan broj? Vrijedno je takoer uoiti da uenjaci, kad filozof od njih zatrai da iznesu takva pravila, redovito poriu njihovu relevantnost i pri tom ponekad postaju neobino nerazgovijetni. Kad uope surauju, pravila to ih iznose mogu varirati od jednog lana zajednice do drugog i sva mogu biti manjkava. ovjek se poinje pitati da li se u praksi zajednice upotrebljava vie od nekoliko takvih pravila, ne postoji li neki alternativni nain na koji uenjaci svoje simbolike izraze stavljaju u korelaciju s prirodom. Klju prua fenomen dobro poznat i studentima i povjesniarima znanosti. Budui da sam bio oboje, govorit u iz iskustva. Studenti fizike redovno izvjeuju da su proitali poglavlje svog teksta, savreno ga razumjeli, ali da su unato tome imali tekoe pri rjeavanju problema na kraju poglavlja. Gotovo bez izuzetka njihove su tekoe u postavljanju primjerenih jednadbi, u povezivanju rijei i primjera navedenih u tekstu s odreenim problemima ije se rjeenje trai. Takoer, tekoe redovno nestaju na isti nain. Student otkriva nain da svoj problem vidi kao slian problemu s kojim se ve susreo. Kad se jednom uoila ta slinost ili analogija, preostaju jo samo tehnike potekoe. Isti se obrazac jasno pokazuje u povijesti znanosti. Znanstvenici modeliraju jedno rjeenje problema prema drugome esto uz samo minimalno pribjegavanje simbolikim generali14 Manje artificijelan primjer traiD bi istovremeno baratanje s nekoliko simbolikih generalizacija i tako bi zahtijevao vie prostora nego to ga ovdje imam na raspolaganju. Ali nije teko nai povijesne primjere koji pokazuju razliite efekte generalizacija koje su bile smatrane zakonima i definicijama (vidi raspravu o Daltonu i o sporu izmeu Prousta i Bertholleta u Strukturi naunih revolucija, str. 254 260), a niti navedeni primjer nije bez povijesne osnove. Ohm je doista mjerio otpor dijelei voltau strujom. Tako je njegov zakon pruao dio definicije otpora. Jedan od razloga zato se pokazalo tako upadljivo tekim njegovo prihvaanje (zanemarivanje Ohma jedan je od najglasovitijih primjera otpora inovaciji Sto ga prua povijest znanosti) jest

21*

323

zacijama. Galileo je otkrio da lopta koja se kotrlja niz kosinu dobiva upravo dovoljno brzine da je vrati do iste vertikalne visine na drugoj kosini ma kojeg nagiba i nauio je da vidi tu eksperimentalnu situaciju kao slinu onoj njihala s tokom mase kao utegom. Onda je Huygens rijeio problem centra oscilacije fizikog njihala zamiljajui da je izduljeno tijelo ovog potonjeg sastavljeno od galilejevskih tokastih njihala veze izmeu kojih mogu biti trenutno prekinute u svakoj toki njihanja. Poto bi veze bile prekinute, individualna tokasta njihala slobodno bi se njihala, ali njihovo teite, poput onoga kod Galilejeva njihala, dizalo bi se samo do visine s koje je teite izduljenog njihala poelo padati. Konano je Daniel Bernoulli, jo uvijek bez ikakve pomoi od Newtonovih zakona, otkrio kako da uini da struja vode iz otvora skladinog rezervoara nalikuje Huygensovu njihalu. Odredite sputanje teite vode u rezervoaru i mlaz u toku jednog infinitezimalnog vremenskog intervala. Zatim zamislite da se svaka estica vode potom zasebno kree nagore do maksimalne visine koju moe postii brzinom to ju je posjedovala na kraju intervala sputanja. Uspinjanje teita razliitih estica mora tada biti jednako sputanju teita vode u rezervoaru i mlazu. Kada se problem promatrao s toga gledita, odmah je proizala dugo traena brzina izljeva15. Budui da mi nedostaje vremena da uvean broj primjera, iznosim miljenje da steena sposobnost uoavanja slinosti izmeu na izgled disparatnih problema igra u znanostima znaajan dio uloge koja se obino pripisuje pravilima koresponto to je on bio nespojiv s pojmom otpora koji je prethodio Ohmovu radu. Upravo zato to je zahtijevalo redefiniciju pojmova o elektricitetu, usvajanje Ohmova zakona proizvelo je revoluciju u teoriji o elektricitetu. (Za dio te pripovijesti vidi T. M. Brown, The Electric Current in Early Nineteenth-Century Electricity", Historical Studies in the Physical Sciences 1, 1969, str. 61103, i M. L. Schagrin, Resistance to Ohm's Law", American Journal of Physics 31, 1963, str. 53647). ini mi se da se sasvim openito znanstvene revolucije mogu razlikovati od normalnih znanstvenih napredaka po tome to one prve, nasuprot drugima, zahtijevaju modifikaciju generalizacija koje su prije bile smatrane kvazi-analitikima. Da li je Einstein otkrio relativnost istovremenosti ili je unitio prethodnu tautoloku implikaciju tog termina? 15 Na primjer, vidi Rene Dugas, A History of Mechanics, prev. J. R. Maddox, Neuchatel, Editions du Griffon and New York, Central Book Co., 1955, str. 13536, 18693, i Daniel Bernoulli, Hydrodynamica, sive de viribus et motibus fluidorum, commentarii opus academicum Strasbourg J. R. Dulseckeri, 1738, odjeljak 3. Za razmjer u kojem je mehanika napredovala u toku prve polovice osamnaestog stoljea modelirajui jedno rjeenje problema prema drugome vidi Clifford Truesdell, Reactions of Late Baroque Mechanics to Success, Conjecture, Error, and Failure in Newton's Principia", Texas Quarterly 10, 1967, str. 23858. 324

dencije. Kad se jednom uoi da je novi problem analogan ranije rijeenu problemu, proizlaze i primjereni formalizam i nov nain dovoenja u vezu njegovih simbolikih konzekvenci s prirodom. Poto je uoio te slinosti, ovjek naprosto upotrebljava veze koje su se ranije pokazale efikasnima. Ta je sposobnost prepoznavanja grupno ovjerenih slinosti, mislim, glavna stvar koju studenti stjeu rjeavajui probleme bilo s olovkom i papirom bilo u dobro opremljenu laboratoriju. U toku njihove izobrazbe ogroman broj takvih vjebi postavlja se pred njih i studenti koji specijaliziraju istu struku redovno rade gotovo iste vjebe, na primjer kosina, unjasto njihalo, Keplerove elipse itd. Ti su konkretni problemi skupa sa svojim rjeenjima ono na to sam ranije mislio kad sam govorio o uzrocima, standardnim primjerima zajednice. Oni sainjavaju treu glavnu vrstu spoznajne komponente disciplinarne matrice i ilustriraju drugu glavnu funkciju termina paradigma" u Strukturi naunih revolucija16. Usvajanje jednog arsenala uzoraka upravo koliko i uenje simbolikih generalizacija integralan je dio procesa kojim student stjee pristup spoznajnim dostignuima svoje disciplinarne grupe17. Bez uzoraka on ne bi nikada nauio mnogo od onoga to grupa zna o takvim fundamentalnim pojmovima poput sile i polja, elementa i spoja ili jezgre i stanice. Pokuat u malo kasnije pomou jednostavna primjera razloiti pojam nauene veze po slinosti, steene percepcije analogije. Ali najprije zaotrimo problem na koji e to razlaganje ciljati. Notorna je istina da je sve slino svemu drugome a takoer razliito od svega drugoga. Obino kaemo, to zavisi o kriterijima. ovjeku koji govori o slinosti ili o analogiji stoga odmah postavljamo pitanje: slino s obzirom na to? U ovom sluaju, meutim, to je upravo ono pitanje koje se ne
16 Naravno, znaenje paradigme" kao standardnog primjera bilo je ono to me izvorno dovelo do toga da odaberem taj termin. Na alost, veina italaca Strukture naunih revolucija nije shvatila ono to je za mene bila njegova centralna funkcija i oni upotrebljavaju paradigmu" u znaenju blisku onome za koje ja sada predlaem disciplinarnu matricu". Ne vidim da ima mnogo izgleda da vratim paradigmu" njezinoj izvornoj upotrebi, jedinoj koja je filoloki uope primjerena. 17 Obratite panju na to da su uzorci (a takoer i modeli) daleko djelotvornije determinante podstrukture zajednice od simbolikih generalizacija. Mnoge znanstvene zajednice dijele, na primjer, Schrodingerovu jednadbu i njihovi se lanovi shodno tome susreu s tom formulom rano u svom znanstvenom obrazovanju. Ali kako se nastavlja izobrazba prema, recimo, fizici vrstog stanja s jedne strane i teoriji polja s druge, uzorci to ih oni susreu razilaze se. Prema tome, moe se rei da oni jednoznano dijele samo neinterpretiranu Schrodingerovu jednadbu a ne interpretiranu.

325

smije postavljati, jer bi nam odgovor odmah donio pravila korespondencije. Uenje uzoraka ne bi studente uilo niemu to takva pravila, u obliku kriterija slinosti, ne bi mogla jednako dobro postii. Rjeavanje problema tada bi bilo puka vjeba u primjenjivanju pravila i ne bi bilo potrebno govoriti o slinosti. Meutim, kako sam ve dokazivao, rjeavanje problema nije nalik na to. U mnogo veoj mjeri ono nalikuje djejoj zagonetki u kojoj se trai da se nau ivotinjski likovi ili lica skriveni u crteu grmlja ili oblaka. Dijete trai oblike koji su nalik na one u ivotinja ili lica koje ono poznaje. Kad se jednom pronau, oni se ne povlae ponovno u pozadinu jer se djetetov nain gledanja slike promijenio. Na isti nain student znanosti, suoen s problemom, nastoji da ga vidi kao jedan ili vie egzemplarnih problema s kojima se ranije susreo. Gdje postoje pravila da ga vode, on se, naravno, njima slui. Ali njegov je temeljni kriterij percipiranje slinosti koje i logiki i psiholoki prethodi ma kojemu od brojnih kriterija kojima bi se mogla izvriti ista identifikacija slinosti. Poto je slinost bila uoena, moe se pitati za kriterije i tada se to esto isplati uiniti. Ali nije nuno. Mentalni ili vizualni skup dobiven pri uenju kako da se dva problema vide kao slini moe se izravno primijeniti. Sada elim dokazati da pod odgovarajuim okolnostima postoji nain za obradu podataka u skupove po slinosti koji ne ovisi o prethodnom odgovoru na pitanje: Slino s obzirom na to?" Moj argument zapoinje kratkom digresijom o terminu podaci". Lingvistiki, on potjee od datosti". Filozofski, iz razloga duboko ukorijenjenih u povijest epistemologije, on izdvaja minimalne vrste elemente to ih pribavljaju naa osjetila. Premda mi vie nemamo nade u stvaranje jednog jezika osjetilnih podataka, izrazi kao zeleno ondje", trokut ovdje" ili vrue tamo dolje" i dalje oznaavaju nae paradigme za podatak, iskustvenu datost. U vie nego jednom pogledu oni treba da igraju tu ulogu. Mi nemamo pristupa iskustvenim elementima minimalnijima od tih. Kad god svjesno obraujemo podatke bilo da identificiramo neki predmet, otkrijemo zakon ili smislimo teoriju, mi nuno baratamo osjetima te vrste ili njihovim spojevima. Pa ipak, s druge toke gledita, osjeti i njihovi elementi nisu datost. Gledano vie teorijski nego iskustveno, taj naziv prije pripada podraajima. Premda imamo pristup do njih samo neizravno, putem znanstvene teorije, podraaji a ne osjeti jesu ono to djeluje na nas kao organizme. Golema koliina ivane obrade odigrava se izmeu naeg primitka podraaja i osjetilnog odgovora koji je na podatak.
326

Nita od toga ne bi bilo vrijedno spomena da je Descartes bio u pravu kad je postulirao korespondenciju izmeu podraaja i osjeta. Ali znamo da nita takvo ne postoji. Percepcija neke dane boje moe biti izazvana beskrajnim brojem razliito kombiniranih valnih duina. Obrnuto, neki dani podraaj moe izazvati razne osjete, sliku patke kod jednoga a sliku zeca kod drugoga. A niti su takve reakcije potpuno uroene. ovjek moe nauiti razlikovati boje ili slike koje nije mogao razlikovati prije uenja. U nekoj mjeri, ali se jo ne zna koliko, proizvodnja podataka iz podraaja nauen je postupak. Poslije procesa uenja isti podraaj izaziva razliit podatak. Zakljuujem da podaci, premda su minimalni elementi naeg individualnog iskustva, moraju biti zajednike reakcije na dani podraaj samo unutar lanstva relativno homogene, obrazovne, znanstvene ili lingvistike zajednice18. Vratimo se sad mojem glavnom argumentu, ali ne znanstvenim primjerima. Oni se neizbjeno pokazuju previe sloeni. Umjesto toga, traim da zamislite maleno dijete u etnji zoolokim vrtom sa svojim ocem. Dijete je prethodno nauilo razlikovati ptice i prepoznavati crvendaa. U toku popodneva o kojem je rije ono e po prvi put nauiti da prepozna labudove, guske i patke. Svatko tko je poduavao dijete pod tim okolnostima zna da je primarno pedagoko orue pokazivanje. Izrazi kao Svi su labudovi bijeli" mogu igrati neku ulogu, ali ne moraju. Ja u ih za trenutak izostaviti iz razmatranja, jer mi je cilj da izdvojim drukiji nain uenja u njegovoj najioj formi. Tada se Johnnyjevo obrazovanje odvija ovako. Otac upire prstom u pticu i kae: Gle, Johnny, eno labuda". Iza kratka vremena Johnny sam upire prstom u pticu i kae: Tata, jo jedan labud". On, meutim, jo nije nauio to su labudovi i treba ga ispraviti: Ne, Johnnv, to je guska". Johnnyjeva slijedea identifikacija labuda pokazuje se ispravnom, ali njegova je slijedea guska" zapravo patka i on opet biva ispravljen. Poslije jo nekoliko takvih susreta, od kojih je svaki praen odgovarajuim ispravljanjem ili potkrepljenjem, Johnnyjeva je sposobnost identificiranja vodenih ptica isto tako velika kao i u njegova oca. Pouavanje je brzo dovreno.
18 U Strukturi naunih revolucija, osobito u glavi 10, opetovano inzistiram na tome da lanovi razliitih znanstvenih zajednica ive u razliitim svjetovima i da znanstvene revolucije mijenjaju svijet u kojem uenjak radi. elio bih sada rei da isti podraaji lanovima razliitih zajednica pruaju razliite podatke. Obratite, meutim, panju na to da ta promjena ne ini neprimjerenim izraze kao to je drugi svijet". Dani svijet, bio on svakodnevni ili znanstveni, nije svijet podraaja.

327

Sad pitam to se zbilo s Johnnyjem i zalaem se za plauzibilnost slijedeeg odgovora. U toku tog popodneva dio ivanog mehanizma kojim on obrauje vizualne podraaje reprogramiran je i promijenili su se podaci to ih Johnny prima od podraaja koji bi ranije svi prizvali pticu". Kad je on zapoeo svoju etnju, ivani je prograim naglaavao razlike izmeu individualnih labudova isto toliko koliko i one izmeu labudova i gusaka. Pri kraju etnje obiljeja poput duljine i savijenosti labudjeg vrata bile su naglaene a druge su bile potisnute tako da podaci o labudu postanu slini jedan drugome a razliiti od podataka o guski i o patki onako kako se ranije nisu razlikovali. Ptice koje su ranije sve izgledale slino (a takoer i razliito) sad su grupirane u zaisebne skupine u perceptivnom prostoru. Proces te vrste moe se lako simulirati na kompjutoru; ja sam u ranim sam fazama jednog takvog eksperimenta. U stroj se pohrani podraaj u obliku niza od n ureenih znamenki. Ondje se on transformira u podatak primjenom prethodno odabrane transformacije svake od n znamenki pri emu se razliita transformacija primjenjuje na svaki poloaj u nizu. Svaki tako dobiveni podatak predstavlja niz od n brojeva, poloaj u onome to u nazvati n-dimenzionalnim kvalitativnim prostorom. U tom prostoru razdaljina izmeu dva podatka, mjerena euklidskom ili odgovarajuom neeuklidskom metrikom, predstavlja njihovu slinost. Koji se podraaji transformiraju u sline ili bliske podatke zavisi, dakako, o izboru transformacijskih funkcija. Razliiti skupovi funkcija proizvode razliite skupine podataka, razliite obrasce slinosti i razliitosti u perceptivnom prostoru. Ali transformacijske funkcije nije morao nainiti ovjek. Ako maina bude podvrgnuta podraajima koji se mogu grupirati u skupine i ako dobije informaciju koje podraaje treba staviti u iste skupine a koje u razliite, ona moe sama smisliti primjeren skup transformacijskih funkcija. Obratite panju na to da su oba uvjeta bitna. Ne mogu svi podraaji biti transformirani tako da tvore skupine podataka. ak i kad mogu, maini kao i djetetu najprije treba rei koji pripadaju zajedno a koji ne. Johnny nije sam otkrio da postoje labudovi, guske i patke. Zapravo, on je to bio nauen. Ako sad predstavimo Johrmyjev perceptivni prostor dvodimenzionalnim dijagramom, proces koji je on proao prilino je nalik na prijelaz od slike 1 ka slici 219. Na prvoj su patke, guske i labudovi ispremijetami. Na drugoj, oni su se grupirali
19

Za crtee zahvalan sam i peru i strpljivosti Sare Kuhn.

328

u zasebne skupove sa znatnim razdaljinama izmeu sebe20. Budui da mu je, u stvari, njegov otac rekao da su patke, guske i labudovi lanovi zasebnih prirodnih porodica, Johnny je potpuno u pravu da oekuje da e se sve budu e patke, guske i labudovi svrstati u jednu od tih porodica, ili na njezin rub, i da se on nee susresti ni s jednim podatkom koji pada u prostor na pola puta izmeu njih. To oekivanje moe biti iznevjereno, moda za vrijeme posjeta Australiji. Ali ono e mu dobro sluiti dok ostane lan zajednice koja je na temelju iskustva otkrila korisnost i odrivost tih posebnih perceptivnih razlikovanja i koja je prenijela sposobnost pravljenja takvih razlikovanja od jedne generacije na drugu. Time to je programiran da prepoznaje ono to njegova budua zajednica ve zna Johnny je stekao vanu informaciju. Nauio je da guske, patke i labudovi tvore zasebne prirodne porodice i da priroda ne daje primjera za la/budo-gusku ili gusko-patku. Neke kvalitativne konstelacije idu zajedno, druge se uope ne mogu nai. Ako kvalitete u njegovim skupinama ukljuuju agresivnost, njegovo popodne u parku moglo je imati pored svakodnevnih zoolokih funkcija i takve koje se tiu ponaanja. Guske, za razliku od labudova i pataka, psiu i grizu. Tako je ono to je Johnny nauio vrijedno znati. Ali zna li on to znae termini guska", patka" i labud"? U svakom korisnom smislu da, jer on moe te etikete primjenjivati jednoznano i bez napora, izvlaei zakljuke o ponaanju iz njihove primjene bilo direktno bilo putem opih iskaza. U drugu ruku, on je sve to nauio a da nije stekao ili bar morao stei ak niti jedan kriterij za identificiranje labudova, gusaka ili pataka. On moe pokazati na labuda i rei vam da u blizini mora biti voda, ali sasvim je mogue da ne bude u stanju da vam kae to je labud. Ukratko, Johnny je nauio da simbolike etikete primjenjuje na prirodu bez iega nalik na definicije ili pravila korespondencije. U njihovu odsustvu on upotrebljava nauenu ali unato tome primitivnu percepciju slinosti i razliitosti. Dok je stjecao tu percepciju, on je nauio neto o prirodi. To znanje se kasnije moe ugraditi ne u generalizacije ili pravila, nego u sam odnos slinosti. Da naglasim, ja uope ne pretpostavljam da je Johnnyjeva tehnika jedina kojom se znanje stjee i pohranjuje. A ne mislim niti da je vjerojatno da se
20 Nie u tekstu pokazat e se da sve to je posebno u toj metodi obrade podraaja zavisi o mogunosti grupiranja podataka u skupine s praznim prostorom izmeu njiti. U odsutnosti prazna prostora nema alternative strategiji obrade koja se, zamiljena za svijet svih moguih podataka, oslanja na definicije i pravila.

329

Slika 1

Slika 2

jako mnogo ljudskog znanja stjee i pohranjuje uz tako malo pribjegavanja verbalnim generalizacijama. Ali ja se zalaem za priznavanje integriteta spoznajnog procesa kakav je onaj upravo ocrtani. U kombinaciji s poznatijim procesima poput simbolike generalizacije i modeliranja on je, mislim, bitan za adekvatnu rekonstrukciju znanstvenog znanja. Treba li da sada kaem da su labudovi, guske i patke s kojima se Johnny susreo za vrijeme svoje etnje s ocem bili ono to sam ja nazivao uzorcima? Predstavljeni Johnnyju s privrenim etiketama, oni su bili rjeenje problema to su ga lanovi njegove budue zajednice ve rijeili. Njihovo je usvajanje dio postupka socijalizacije kojim Johnny postaje dio te zajednice i u toku kojega ui o svijetu koji zajednica nastava. Dakako, Johnny nije uenjak a ni ono to je on nauio jo nije znanost. Ali on lako moe postati uenjak i tehnika koju je upotrijebio u svojoj etnji jo e biti odriva. Da je on zaista upotrebljava bit e oevidno ako postane taksonomist. Herbariji, bez kojih nijedan botaniar ne moe raditi, skladita su za strune uzorke i njihova se povijest podudara s povijeu discipline koju podupiru. Ali ista je tehnika, ako i u manje istu obliku, bitna i za apstraktnije znanosti. Ve sam dokazivao tezu da je usvajanje rjeenja takvih problema kao to su kosina i unjasto njihalo dio uenja o tome to je newtonovska fizika. Tek poto je usvojio odreen broj takvih problema, student ili strunjak moe prei na to da sam identificira druge newtonovske probleme. To je usvajanje problema, povrh toga, dio onoga to ga osposobljava da izdvoji sile, mase i ogranienja unutar novog problema i da napie formalizam podesan za njegovo rjeavanje. Unato svojoj pretjeranoj jednostavnosti, Johnnyjev sluaj treba da sugerira zato ja i dalje ustrajavam na tvrdnji da zajedniki primjeri imaju bitne spoznajne funkcije koje prethode specifikaciji kriterija s obzirom na koju su oni egzemplarni. Zakljuujem svoje dokazivanje vraanjem na odluujue pitanje raspravljano ranije u vezi sa simbolikim generalizacijama. Ako pretpostavimo da uenjaci doista usvajaju i pohranjuju znanje u zajednikim primjerima, treba li da se filozof bavi tim postupkom? Ne bi li on mogao, umjesto toga, prouavati primjere i izvoditi pravila korespondencije koja bi zajedno s formalnim elementima teorije uinila te primjere suvinima? Na to pitanje ja sam ve sugerirao slijedei odgovor. Filozof je slobodan da primjere zamijeni pravilima i bair u principu moe oekivati da e u tome uspjeti. U tom postupku, meutim, on e promijeniti prirodu znanja to ga zajednica posjeduje a iz kojeg su bili izvuem njegovi primjeri. Ono to
331

Slika 3

e on, u stvari, raditi bit e zamjena jednog sredstva obrade podataka drugim. Osim ako ne bude izvanredno paljiv, on e time oslabiti spoznaju zajednice. ak i ako bude postupao briljivo, on e promijeniti prirodu buduih reakcija zajednice na neke elementarne podraaje. Johnnyjevo obrazovanje, premda nije znanstveno obrazovanje, pribavlja novu vrstu svjedoanstva za te tvrdnje. Identificirati labudove, guske i patke pravilima korespondencije radije nego opaenom slinou, znai povui zatvorene krivulje koje se ne sijeku oko svake od skupina na slici 2. Ono to proizlazi jednostavan je Vennov dijagram koji prikazuje tri klase koje se ne preklapaju. Svi labudovi lee u jednoj, sve guske u drugoj i tako dalje. Gdje, meutim, treba povui te krivulje? Postoje beskonane mogunosti. Jedna je od njih ilustrirana na slici 3, gdje su granice povuene sasvim blizu ptijim likovima u trima skupinama. Kad su jednom dane te granice, Johnny sad moe rei to su kriteriji za lanstvo u klasi labudova, gusaka ili pataka. U drugu ruku, njega bi mogla dovesti u nedoumicu prva sljedea vodena ptica koju vidi. Ocrtani oblik na dijagramu oigledno je labud po kriteriju percipirane razdaljine, ali to nije niti labud, niti guska, niti patka po novouvedenim pravilima korespondencije za lanstvo u klasi. Stoga granice ne bi trebalo povui preblizu rubovima skupine uzoraka. Poimo zato u drugu krajnost, slika 4, i povucimo granice koje iscrpljuju veinu relevantnih dijelova Johnnyjeva perceptivnog prostora. Pri tom izboru nijedna ptica
332

Slika 4

koja se pojavljuje blizu jedne od postojeih skupina nee predstavljati problem, ali izbjegavajui tu tekou stvorili smo drugu. Johnny je znao da ne postoje labudo-guske. Nova rekonstrukcija njegova znanja liava ga te informacije. Umjesto nje, ona ga opskrbljuje neim za to je krajnje nevjerojatno da bi mu moglo trebati, imenom koje se primjenjuje na ptiji podatak duboko u nezapos jednu tu prostoru izmeu labudova i gusaka. Da nadomjestimo ono to je bilo izgubljeno moemo zamisliti da dodamo Johnnyjevu spoznajnom aparatu funkciju gustoe koja opisuje vjerojatnost njegova susretanja s labudom u raznim poloajima unutar granice labudova skupa sa slinim funkcijama za guske i patke. Ali izvorni kriterij slinosti je te ve pribavio. U biti, mi bismo se samo vratili mehanizmu obrade podataka koji smo kanili nadomjestiti. Jasno je da niti jedna od ekstremnih tehnika povlaenja granica klasa ne zadovoljava. Kompromis naznaen na slici 5 oevidno je poboljanje. Svaka ptica koja se pojavljuje blizu jedne od postojeih skupina njoj i pripada. Svaka ptica koja se
333

Slika 5.

Slika 6.

pojavljuje na pola puta izmeu skupina nema imena, ali nije vjerojatno da bi ikada postojao takav podatak. S granicama klase poput tih Johnny bi trebao biti kadar da za neko vrijeme uspjeno operira. Ipak, on nije nita dobio zamjenom granica klase za njegov izvorni kriterij slinosti a poneto se i izgubilo. Treba li zadrati strateku pogodnost tih granica, moglo bi biti potrebno mijenjati njihovu lokaciju kad god Johnny susretne novog labuda. Slika 6 pokazuje to imam na umu. Johnny je susreo jo jednog labuda. On lei, kao to i treba, u cijelosti unutar stare granice klase. Nije bilo problema identifikacije. Ali moglo bi ga biti slijedei put ako se nove granice, ovdje naznaene isprekidanom crtom, ne povuku tako da vode rauna o izmijenjenom obliku skupine labudova. Bez vanjskog prilagoavanja granice labudova prva slijedea ptica na koju se naie, premda nedvojbeno labud po kriteriju slinosti, moe pasti na staru granicu, ili ak izvan nje. Bez istovremena povlaenja unutar granice pataka praizni prostor, za koji su Johnnyja njegovi iskusniji stariji uvjeravali da moe biti ouvan, postao bi prekomjerno uzak. Ako je tako ako, naime, svako novo iskustvo moe zahtijevati prilagoavanje granica klase ovjek lako moe pitati da li je od Johnnyja bilo mudro to je dopustio filozofima da za njega povuku ma koje takve granice. Primitivni kriterij slinosti to ga je prethodno bio stekao izaao bi nakraj sa svim tim sluajevima bez problema i bez neprekidna prilagoavanja. Postoji, siguran sam, neto kao promjena znaenja ili promjena u dosegu primjene termina. Ali samo misao da znaenje ili primjenjivost ovisi o unaprijed odreenim granicama mogla bi kod nas pobuditi elju da ovdje upotrebljavamo bilo koju takvu frazeologiju21. Da sada naglasim, ja ne sugeriram da nikada ne postoje valjani razlozi za povlaenje granica ili za usvajanje pravila korespondencije. Da je Johnnyju bio predstavljen niz ptica koji ispunjava prazan prostor izmeu labudova i gusaka, on bi bio prisiljen da razrijei nastalu nepriliku crtom koja po definiciji razdvaja labudo-guji kontinuum. Ili, kada bi postojali nezavisni razlozi za pretpostavku da je boja vrst kriterij za identifikaciju vodenih ptica, Johnny bi se mudro mogao opredijeliti
21 Iz istog razloga treba se ovdje suzdrati od izraza poput neodreenost znaenja" ili otvorena tekstura pojmova". Oboje implicira jednu nesavrenost, nedostajanja neega to bi se kasnije moglo pribaviti. To je znaenje nesavrenosti, meutim, stvorila jedino norma koja trai da posjedujemo nune i dovoljne uvjete za primjenjivost neke rijei ili izraza u svijetu svih moguih podataka. U svijetu u kojem se neki podaci nikada ne pojavljuju takav je kriterij suvian.

335

za generalizaciju: Svi su labudovi bijeli"22. Ta bi strategija mogla utedjeti dragocjeno vrijeme za obradu podataka. U svakom sluaju, generalizacija bi pribavila polaznu toku za logiku manipulaciju. Postoje odgovarajue prilike za vraanje na dobro poznatu strategiju koja se oslanja na granice i pravila. Ali to nije jedina dostupna strategija bilo za obradu podraaja bilo za obradu podataka. Postoji alternativa, ona koja se temelji na onome to sam nazivao nauenom percepcijom slinosti. Opaanje bilo uenja jezika, znanstvena obrazovanja ili znanstvene prakse navodi na zakljuak da je ona, u stvari, u irokoj upotrebi. Njezinim ignoriranjem u epistemolokoj raspravi mogli bismo poiniti teko nasilje nad svojim razumijevanjem prirode znanja. Vratimo se najzad terminu paradigma". On je uao u Strukturu naunih revolucija zato to ja, autor i povjesniar knjige, kad sam razmatrao lanstvo u znanstvenoj zajednici, nisam mogao pronai dovoljno zajednikih pravila da bih objasnio neproblematsko voenje istraivanja u grupi. Zajedniki primjeri uspjene prakse mogli bi, zakljuio sam potom, pruiti ono to grupi nedostaje u pravilima. Ti su primjeri bili njezine paradigme i kao takve bitni su za njezino kontinuirano istraivanje. Na nesreu, doprijevi tako daleko, dopustio sam da se primjene termina proire obuhvaajui sva zajednika opredjeljenja grupe, ije sve komponente sada elim nazvati disciplinarnom matricom. Neizbjeno, rezultat je bila zbrka i ona je zamaglila prvotne razloge za uvoenje specijalnog termina. Ali ti razlozi jo stoje. Zajedniki primjeri mogu sluiti spoznajnim funkcijama koje se obino pripisuju zajednikim pravilima. Kad oni to ine, znanje se razvija razliito od naina kao kad njime upravljaju pravila. Ovaj je lanak bio u prvome redu nastojanje da se izdvoje, razjasne i stave na svoje mjesto te bitne toke. Ako se one mogu uoiti, bit emo u stanju da se oslobodimo termina paradigma", iako ne i pojma koji je doveo do njegova uvoenja.

22 Obratite panju na to da bi Johnnyjevo opredjeljivanje za generalizaciju Svi su labudovi bijeli" moglo biti opredjeljivanje ili za zakon o labudovima, ili za (djelominu) definiciju labudova. To jest, on moe prihvatiti generalizaciju ili kao analitiku ili kao sintetiku. Kao to je bilo natuknuto gore u biljeci 14. ta se razlika moe pokazati bitnom osobito ako Johnny slijedei put susretne crnu vodenu pticu koja u ostalim aspektima posve nalikuje na labuda. Zakoni izvueni izravno iz opaanja dadu se malo-pomalo popravljati, to s definicijama openito nije mogue.

336

Larry

Laudan

SAGLEDAVANJE NAUNOG PROGRESA SA STANOVITA RESAVANJA PROBLEMA

ZAHTEVI. Prouavanja istorijskog razvitka nauke jasno su pokazala da bilo koji normativni model naune racionalnosti, koji ima naina da pokae da je nauka dobrim delom jedan racionalan poduhvat, mora voditi rauna o izvesnim stalnim karakteristikama naune promene. Da budem odreen, iz postojeeg istorijskog svedoanstva moemo zakljuiti da: (1) Promene teorija su, obino, ne-kumulativne, tj. ni logiki ni empirijski sadraj (niti ak potvrene konsekvence") ranijih teorija nisu u celosti sauvani kada su te teorije potisnute novijim. (2) Teorije, obino, nisu odbaene prosto zato to imaju anomalije, niti su, obino, prihvaene prosto zato to su empirijski potvrene. (3) Promene u, i rasprave o, naunim teorijama esto se okreu oko pojmovnih sporova pre nego o pitanjima empirijske potpore. (4) Specifini i .lokalni' principi naune racionalnosti koje naunici koriste u procenjivanju teorija nisu utvreni za stalno, nego se znaajno menjaju tokom razvoja nauke. (5) Postoji irok spektar saznajnih stavova koje naunici zauzimaju prema teorijama, ukljuujui prihvatanje, odbacivanje, napadanje, odobravanje itd. Bilo koja teorija o racionalnosti koja raspravlja samo o prihvatanju i odbacivanju nee biti kadra da se uhvati ukotac sa veinom situacija s kojima se naunici suoavaju. (6) Postoji niz nivoa optosti naunih teorija, poreenih od zakona na jednom kraju do irokih pojmovnih okvira na drugom. Izgleda da principi proveravanja, uporeivanja i procenjivanja teorija znaajno variraju od nivoa do nivoa.
22

337

(7) Imajui u vidu optepoznate tekoe sa pojmovima aproksimativne istine" i na semantikom i na epistemolokom nivou nije verovatno da e karakterizacije naunog progresa koje evoluciju prema veoj istinolikosti vidi kao sredinji cilj nauke, dopustiti da se nauka predstavi kao racionalna aktivnost. (8) Koegzistencija rivalskih teorija je pre pravilo nego izuzetak, tako da je procenjivanje teorija prvenstveno stvar uporeivanja. Izazov na koji je ovaj tekst upravljen glasi: da li moe postojati jedna normativno odriva filozofija nauke koja nalazi mesta za veinu ili za sve ove osobine nauke wie es eigentlich gewesen ist. Cilj nauke. Pitati da li nauno saznanje pokazuje saznajni progres znai pitati da li nas nauka vremenom dovodi blie postignuu naih saznajnih ciljeva ili svrha. U zavisnosti od naeg izbora saznajnih ciljeva, jedan te isti vremenski sled teorija moe biti progresivan ili ne-progresivan. Prema tome, ustanovljeni zadatak odreivanja ciljeva nauke neto je vie od akademske vebe. Kroz celu istoriju postojala je tenja da se ciljevi nauke okarakteriu pomou takvih transcendentalnih svojstava kao to su istina ili apodiktika izvesnost. Gledano tako, proizlazi da je nauka neprogresivna, budui da mi oigledno nemamo naina da ustanovimo da li su nae teorije vie istinolike ili izvesnije nego to su te ranije bile. Mi jo uvek nemamo jedan zadovoljavajui semantiki opis istinolikosti a kamoli neki epistemoloki prikaz situacije u kojoj bi bilo legitimno presuditi da je jedna teorija priblinije istinita od neke druge1. Samo ako nauci postavljamo ciljeve koji se u principu mogu dostii i koji su takvi da moemo rei da li ih dostiemo (ili se pribliavamo njihovom dostignuu), moemo se uopte nadati da emo moi da tvrdimo neto pozitivno o progresivnom karakteru nauke. Ima mnogo ne-transcendentnih imanentnih ciljeva kojima moemo pokuati da okarakteriemo nauku; moemo smatrati da nauka smera ka dobro-proverenim teorijama, teorijama koje predskazuju nove injenice, teorijama koje spaavaju fenomene", ili teorijama koje imaju praktine primene. Moj vlastiti predlog, optiji od ovih, jeste da je cilj nauke da obezbedi teorije sa visokom efikasnou reavanja
1 Ni istinolikost" ni aproksimativna istina" nisu jo dobili jedan formalno adekvatan opis. Raspravu nekih od akutnih tekoa sa kojima se suoavaju realistike epistemologije vidi u mom ,,A Confutation of Convergent Realism", Philosophy of Science, prolee 1981.

338

problema. Iz ove perspektive nauka napreduje samo u sluaju kada sukcesivne teorije reavaju vie problema nego njihove prethodnice. Prednost ovog predloga je dvostruka: (1) on pokriva mnogo onoga to je uvek bilo implicitno u raspravama o rastu nauke; i (2) on postavlja jedan cilj koji (za razliku od istine) nije intrinsino transcendentan i zbog toga zatvoren epistemolokom pristupu. Cilj naeg teksta je da detaljno prikae ovaj predlog i da ispita neke od konsekvenci koje model naunog progresa pomou reavanja problema ima za nae razumevanje naunog poduhvata2. Vrste reavanja problema: taksonomija. Uprkos meu naunicima i filozofima rasprostranjenom govorenju o reavanju problema, ima malo slaganja o tome ta je sve problem, koje vrste problema postoje i ta sainjava reenje problema. Predlaem da ponemo time to emo razdvojiti empirijske od pojmovnih problema. Na empirijskom nivou ja razlikujem potencijalne probleme, reene probleme i anomalijske probleme. Potencijalni problemi" sainjavaju ono zata pretpostavljamo da je sluaj, ali zata, zasada, nema objanjenja. Reeni" ili aktualni" problemi su ona klasa pretpostavljeno srodnih tvrenja o svetu koji su bili reeni nekom od odrivih teorija. Anomalijski problemi" su aktualni problemi koje reavaju rivalske teorije, ali koje teorija koja je u pitanju ne reava. Znaajno je napomenuti da, prema ovoj analizi, nereeni ili potencijalni problemi ne moraju biti anomalije. Problem je anomalijski za neku teoriju samo ako taj problem reava neka odriva rivalska teorija. Tako, prima facie opovrgavajui sluaj neke teorije T ne mora da bude anomalijski problem (posebno ako ga nijedna druga teorija nije resila); a sluaj koji ne opovrgava T moe ipak da bude anomalijski za T (ako ga T ne reava a jedan od T-ovih rivala reava.) Pored empirijskih problema, teorije se mogu suoiti s pojmovnim problemima. Takvi problemi se, za neku teoriju T, javljaju u bilo kojoj od sledeih okolnosti:
2 Ovaj tekst izlae u shematskoj formi glavne crte modela koji naune promene shvata kao reavanje problema. Zbog ogranienosti prostora on se sastoji uglavnom vie od skic argumenata nego od detaljnih argumenata. Oni nauni primeri koji moraju da budu razjanjavalaka ilustracija i krajna provera svakog takvog modela, mogu se nai na drugom mestu, posebno u mojim radovima ,,Two Dogmas of Methodology", Philosophy of Science 43, 1976, str. 467472 i Progress and its Problems, Berkeley & Los Angeles, University of California Press, 1977.

22*

339

1. kada je T iznutra nekonzistentna ili kada su teorijski mehanizmi koje ona postulira dvosmisleni; 2. kada T iznosi pretpostavke o svetu koje protivree drugim teorijama ili preovlaujuim metafizikim pretpostavkama, ili kada T o svetu iznosi tvrenja koja ne mogu biti opravdana preovlaujuim epistemolokim ili metodolokim uenjima; 3. kada T kri principe one tradicije istraivanja koje je i sama deo (o ovome e biti rei nie); 4. kada T ne uspeva da iskoristi pojmove drugih, optijih teorija kojima ona treba da bude logiki podreena. Pojmovni problemi, kao i anomalijski empirijski problemi, ukazuju na to to nae teorije mogu postii (tj. na njihove delimine nedostatke da slue svim funkcijama kojima smo ih namenili). Dobar deo istorije filozofije nauke proet je za.tegnutou izmeu koherentistikog i korespondistikog prikaza naunog saznanja. Koherentisti naglaavaju potrebu za prikladnim tipovima pojmovnih veza meu naim uverenjima, dok korespondisti istiu utemeljavanje verovanja u svetu. Svaki prikaz, to je tipino, ini samo minimalne ustupke onom drugom. (Korespondisti e, na primer, obino dopustiti da bi nae teorije trebale biti minimalno koherentne u smislu da budu konzistentne sa naim drugim uverenjima). Nijedna strana, meutim, nije voljna da prihvati da je jedan irok sprektar i empirijskih i pojmovnih provera od podjednakog znaaja u proveravanju teorija. S druge strane, model po kome se progres sastoji u reavanju problema, eksplicitno priznaje da su oba ova pristupa istovremeno prisutna. Empirijski problemi predstavljaju korespondistika, a pojmovni koherentistika, ogranienja koja postavljamo naim teorijama. Ova druga se pokazuju u zahtevu da pojmovne tekoe (o ijoj emo prirodi raspravljati kasnije) treba da budu svedene na najmanju meru; ona prva su sadrana u dvostrukom zahtevu da teorija treba da rei maksimalan broj empirijskih problema, izazivajui pri tom minimalan broj anomalija. Tamo gde je veina empiristikih i pragmatistikih filozofa pojmovnim iniocima u procenjivanju teorije dodelili podreenu ulogu (u sutini doputajui takvim iniocima da uu u igru samo u izboru izmeu teorija koje poseduju podjednaku empirijsku potporu), model pomou reavanja problema dokazuje da je eliminacija pojmovnih tekoa isto toliko sastavni deo progresa koliko i sve vea empirijska potpora. Zaista, po ovom modelu mogue je da i promena od jedne empirijski dobro potkrepljene teorije ka nekoj manje potkrepIjenoj, bude progresivna, pod uslovom da ova poslednja razreava znaajne pojmovne tekoe s kojima se suoava ona prva.
340

Centralni poloaj interesovanja za pojmove predstavlja ovde znaajno odstupanje od ranijih empiristikih filozofa nauke. Mnogim tipovima pojmovnih tekoa sa kojima se teorije redovno suoavaju ti su filozofi u svojim modelima o naunoj promeni dali malu ili nikakvu ulogu. Cak i oni kao to je Popper, koji je samo verbalno odao potovanje heuristikoj ulozi metafizike u nauci, nisu ostavili prostora za racionalne konflikte izmeu neke teorije i preovlaujuih gledita o naunoj metodologiji. Razlog je to to su oni pretpostavljali da su meta-nauni kriterijumi za procenjivanje, koje naunici upotrebljavaju za procenu teorija, nepromenljivi i neosporni. Zato veina modela nauke pretrpi neuspeh na ovoj centralnoj raskrsnici? Procenjujui ranije razvitke, oni sasvim ispravno briljivo obraaju panju na to kakvo je svedoanstvo imao raniji naunik i na njegova bitna uverenja o svetu, ali oni takoe pretpostavljaju, bez argumenata, da su se raniji naunici drali naih gledanja na pravila o procenjivanju teorija. Iscrpno prouavanje ove stvari ini vidno jasnim da su se gledita naune zajednice o tome kako proveravati teorije i o tome ta se rauna za svedoanstvo dramatino promenila u toku istorije. (Uporedi moj Progress and its Problems.) Ovo ne treba da nas iznenauje, poto smo mi isto tako u stanju da nauimo vie o tome kako da se bavimo naukom, kao to smo u stanju da nauimo vie o tome kako funkcionie svet. injenica da su strategije procenjivanja koje su imali naunici ranijih doba razliite od naih strategija ini donkihotskom pretpostavku da moemo oceniti racionalnost njihove nauke kompletno ignoriui njihova gledita o tome kako treba procenjivati teorije. Osim ako se ne pozivamo na Hegelovo lukavstvo uma" ili Marxovu iskrivljenu svest", anahrono je suditi o racionalnosti Arhimedovog, Newtonovog ili Einsteinovog dela, pitajui se da li je ono u skladu sa savremenom metodologijom Poppera ili Lakatosa. Gledita ranijih naunika na to kako treba procenjivati teorije moraju se uzeti u obzir prilikom prosuivanja o tome koliko su racionalni bili ti naunici kada su svoje teorije proveravali onako kako su ih proveravali. Model pomou reavanja problema uvodi takve inioce u igru ukljuivanjem pojmovnih problema, a jedna vrsta tih problema pojavljuje se kada se neka teorija kosi sa vladajuom epistemologijom. Modeli nauke koji u racionalni prikaz delatnosti i uverenja jednog naunika ne ukljuuju i njegovu teoriju o svedoanstvu, nuno su nepotpuni. 341

Govorio sam o problemima, ali ta je sa reenjima? U najjednostavnijim sluajevima teorija reava empirijski problem kada ona za sobom povlai, zajedno sa odgovarajuim poetnim i graninim uslovima, iskaz o tom problemu. Teorija reava ili eliminie pojmovni problem kada ne pokazuje pojmovnu tekou svoje prethodnice. Vano je naznaiti da, po ovom prikazu, mnoge razliite teorije mogu resiti isti (empirijski ili pojmovni) problem. Vrednost teorije zavisie inter alia od toga koliko problema ona reava. Za razliku od veine modela objanjenja koji insistiraju na tome da teorija, u stvari, ne objanjava nita, osim ako to nije najbolja teorija (ili ako ne poseduje visok stepen potvrenosti), pristup pomou reavanja problema doputa da reenje problema bude pripisano teoriji, nezavisno od toga koliko je dobro ta teorija zaisnovana, sve dok ta teorija stoji u izvesnom formalnom odnosu prema (iskazu o) tom problemu. Neki od srodnih paradoksa potvrivanja izbegavaju se dopunskim zahtevom da teorije moraju pojmovne tekoe svesti na najmanju meru; budui da standardne teorije o potpori ne ostavljaju prostora za dugaak niz gore ocrtanih koherentistikih razmatranja, njihovi deduktivistiki modeli induktivne potpore vode mnogim zavrzlamama koje ovaj prilaz lako izbegava. Progres bez kumulativnog zadravanja. Gotovo svi modeli naunog progresa i racionalnosti (sa izuzetkom izvesnih induktivnih logika koje imaju druge nedostatke) insistirali su na zadravanju celokupnog sadraja ili uspeha pri svakom prelasku na progresivniju teoriju. U skladu sa nekim dobro poznatim modelima, od ranijih teorija se zahtevalo da budu sadrane u kasnijim teorijama ili da budu njihovi granini sluajevi; dok se u drugim modelima od empirijskog sadraja ili od potvrenih konsekvenci ranijih teorija, zahtevalo da budu podskupovi sadraja ili klasa konsekvenci novih teorija. Takvi modeli su privlani zato to izbor izmeu teorija ini prostim. Ako nova teorija moe uiniti sve to je mogla i njena prethodica, i jo mnogo toga pored, tada je, jasno, nova teorija superiornija. Na nesreu, istorija nas ui da teorije retko, ako ikad, stoje u ovom odnosu jedna prema drugoj, a savremena pojmovna analiza ak sugerie da teorije nikako ne mogu ispoljiti takve odnose pod normalnim okolnostima3. Ono to se zahteva, ako hoemo da sauvamo pojam naunog progresa, jeste prekidanje spone izmeu kumulativnog za3 Primeri takvih ne-kumulativnih promena su nabrojani u mom ,,Two Dogmas of Methodology". Pojmovni argument protiv mogunosti kumulacije dat je u mom ,,A Confutation of Convergent Realism", op. cit. str. 145.

342

dravanja i progresa, tako da se dopusti mogunost progresa ak i kada, pored objanjavalakih dobitaka, postoje i gubici. Jo odreenije, mi moramo iznai nekakav mehanizam za odmeravanje dobitaka nasuprot gubicima. Ovo je mnogo komplikovaniji posao od prostog kumulativnog zadravanja, a mi ni blizu toga da imamo jedan njegov potpuno razvijen opis. Ali, konture takvog jednog opisa ve se mogu opaziti. Analiza trokova i dobitaka je orue koje je razvijeno naroito da se izae nakraj s takvom situacijom. U okviru modela pomou reavanja problema, takva analiza se odvija ovako: za svaku teoriju odrediti broj i teinu empirijskih problema za koje se zna da ih reava; slino tome, odrediti broj i teinu njenih empirijskih anomalija; napokon, odrediti broj i sredinji poloaj njenih pojmovnih tekoa ili problema. Poto konstruiemo prikladne skale, na princip progresa nam kae da dajemo prednost onoj teoriji koja se najvie pribliava tome da reava najvei broj vanih empirijskih problema, izazivajui pri tom najmanji broj znaajnih anomalija i pojmovnih problema. Jo nije jasno da li se detalji takvog modela mogu razraditi. Ali privlanost opteg programa trebalo bi da bude oigledna; jer ono to nam on u principu dozvoljava jeste da govorimo o racionalnim i progresivnim promenama teorija bez kumulativnog zadravanja sadraja. Tehnike smetnje sa kojima se takav jedan prikaz suoava su, naravno, ogromne. On pretpostavlja da se problemi mogu individualizovati i prebrajati. Kako da se to uradi jo nije sasvim jasno, ali bi u tom sluaju svaka teorija o empirijskoj potpori zahtevala od nas da moemo da identifikujemo i da individualizujemo sve potvrujue ili pobijajue pojedinane sluajeve koje nae teorije poseduju4. Jo problematinija je ideja o merenju vanosti reenih i nereenih problema. Razmatrao sam neke od inilaca koji utiu na merenje u spisu Progress and Its Problems, ali ne pretendujem na to da sam dao ita vie od optih crta jednog zadovoljavajueg prikaza. Spektar saznajnih modaliteta, Veina metodologija nauka je pretpostavila da su saznajna stanovita koja naunici prihvataju prema teorijama iscrpljena suprotnou izmeu ,,ve4 Ali ovaj deo nezavrenog posla mora biti na dnevnom redu gotovo svakog filozofa nauke, jer e bilo koja odriva teorija svedoanstva (bilo popperovska, bayesovska ili koja mu drago) ukljuiti princip da su neki delovi svedoanstva znaajniji u procenjivanju teorije od nekih drugih. Ako pojedinani sluajevi koji potvruju ili pobijaju jednu teoriju ne mogu da se izmere, kao to neki kau, tada nijedna postojea teorija svedcanstva ne moe da se uzme za ozbiljno, ak ni programatski.

343

rovanja" i neverovanja" ili, mnogo programatsikije, prihvatanja" i odbacivanja". Cak i povrno istraivanje nauke otkriva, meutim, da postoji mnogo ira oblast saznajnih stavova koji treba da budu ukljueni u na prikaz. Mnoge se, ako ne i veina teorija bave idealnim sluajevima. Naunici niti veruju u takve teorije, niti ih prihvataju kao istinite. Ali, ni neverovanje" ni odbacivanje" ne opisuju tano naunikove stavove prema takvim teorijama. Stavie, naunik esto tvrdi da jedna teorija, ak i ako je neprihvatljiva, zasluuje istraivanje ili iziskuje dalju razradu. Logika prihvatanja ili odbacivanja jednostavno je isuvie restriktivna da bi mogla da predstavi ovu oblast saznajnih stavova. Ako nismo spremni da kaemo da su takvi stavovi van dometa racionalne analize u kom sluaju je najvei deo nauke neracionalan potreban nam je prikaz o potpori svedoanstva koji e nam dopustiti da kaemo kada su teorije vredne daljeg istraivanja i razraivanja. Moje stanovite je da se ovaj kontinuum stavova izmeu prihvatanja i odbacivanja moe sagledati kao funkcija relativnog progresa (i mere progresa) naih teorija u reavanju problema. Jedna visoko progresivna teorija moe ipak da jo ne bude vredna prihvatanja, ali njen progres moe iziskivati dalje istraivanje. Teorija sa visokom poetnom stopom progresa moe zasluivati da bude prihvaena ak i ako je njena ukupna efikasnost u reavanju problema u poreenju sa nekim od njenih starijih i bolje zasnovanih rivala nezadovoljavajua. Mere progresa jedne teorije obeavaju racionaliziranje ove vane oblasti naunih sudova. Teorije i istraivake tradicije. Logiki empiristi su obavili korisnu ulogu kada su razvili svoj prikaz strukture naune teorije. Teorije onog tipa koji su oni razmatrali koje se sastoje od skupa stavova koji, u konjunkciji sa poetnim uslovima, vode objanjenjima i predvianjima odreenih fenomena zaista su blizu zahvatanja karaktera onih pojmovnih okvira koji se tipino proveravaju naunim eksperimentima. Ali ograniavanje nae panje na tako zamiljene teorije spreava nas da mnogo govorimo o postojanim, dugotrajnim opredeljenjima koja su jedna tako sredina karakteristika naunog istraivanja. Postoje znaajne porodine slinosti izmeu izvesnih teorija, koje ih ine grupom za sebe. Teorije predstavljaju primere mnogo temeljnijih gledanja na svet, a nain na koji se teorije preinauju i menjaju ima smisla samo kada se one gledaju na pozadini tih mnogo temeljnijih opredeljenja. Skup verovanja koja sainjavaju takva temeljna gledita ja nazivam istraivakim tradicijama". Opte uzevi, one se sastoje od najmanje dve komponente: (I) od skupa uve344

renja o tome koje vrste entiteta i procesa sainjavaju domen istraivanja i (II) od skupa epistemolokih i metodolokih normi o tome kako se taj domen treba istraivati, kako se treba proveravati teorije, kako se treba sakupljati podatke i slino. Istraivake tradicije nisu direktno proverljive i zbog toga to su njihove ontologije isuvie opte da bi pruile posebna predvianja, i zbog toga to njihove metodoloke komponente, budui da su pravila ili norme, nisu neposredno proverljiva tvrenja o injenicama. Povezana sa bilo kojom istraivakom tradicijom je jedna porodica teorija. Neke od ovih teorija, na primer one koje primenjuju istraivaku tradiciju na razliite delove domena, bie uzajamno saglasne, dok druge teorije, na primer one koje su rivalske teorije u okviru ove istraivake tradicije, nee. Zajedniko svim ovim teorijama jeste to da one dele ontologiju istraivake tradicije od koje potiu i da mogu da se provere i procene upotrebom njenih metodolokih normi. Istraivake tradicije imaju razliite specifine funkcije. Izmeu ostalog: (a) one ukazuju na to koje pretpostavke se mogu smatrati kao neosporno pozadinsko znanje" za sve naunike koji rade u toj tradiciji; (b) one pomau da se identifikuju oni delovi teorije koji su problematini i koji treba da se izmene ili poboljaju; (c) one ustanovljuju pravila za sakupljanje podataka i za proveravanje teorija; (d) one postavljaju pojmovne probleme za svaku teoriju u toj tradiciji koja naruava ontoloke ili epistemoloke postavke izvorne tradicije. Adekvatnost i oekivanje. U poreenju sa pojedinanim teorijama, istraivake tradicije naginju tome da budu postojani entiteti. Tamo gde teorije mogu vrlo esto biti naputene i zamenjene, istraivake tradicije su obino dugovene, jer one oigledno mogu preiveti propast bilo koje od njima podreenih teorija. Istraivake tradicije su jedinice koje su postojane u promeni teorija i koje zasnivaju, zajedno sa reenim empirijskim problemima, mnogo od onog kontinuiteta koji je prisutan u istoriji nauke. Ali ak i istraivake tradicije mogu biti oborene. Da bismo razumeli kako, moramo uneti u sliku i mehanizam procenjivanja reavanja problema. Idealizovanim modalitetima prihvatanja i korienja odgovaraju dve karakteristike teorija, obe povezane sa efikasnou reavanja problema. Obe ove karakteristike mogu se objasniti pomou efikasnosti teorije u reavanju problema, a ta efikasnost je funkcija broja i vanosti empirijskih problema koje je teorija reila i anomalija i pojmovnih problema sa kojima se suoava. Jedna teorija je adekvatnija (tj. prihvatljivija) od neke rivalske, samo u sluaju da je pokazala
345

veu efikasnost u reavanju problema nego ova druga. Jedna istraivaka tradicija je adekvatnija od neke druge, samo u sluaju ako je skup teorija koje je karakteriu u datom vremenu adekvatniji od teorija koje sainjavaju bilo koju drugu istraivaku tradiciju. Kada bi na jedini cilj bio da odluimo koja je teorija ili istraivaka tradicija reila najvei broj problema, ova bi sredstva bila dovoljna. Ali u naunom procenjivanju pored retrospektivnog postoji i prospektivni element. Mi se nadamo da emo se kretati prema teorijama koje e moi reiti vie problema, ukljuujui i potencijalne empirijske probleme, nego to mi to moemo sada. Mi tragamo za teorijama koje obeavaju plodnost u proirivanju oblasti onoga to sada moemo objasniti ili predvideti. injenica da je jedna teorija (ili istraivaka tradicija) trenutno najadekvatnija nije irelevantna, ali nije ni dovoljan osnov za donoenje sudova o tome ta se sve od nje moe oekivati, ili o tome koliko je plodna. Malo je verovatno da su nove teorije i istraivake tradicije uspele da dosegnu toliko visok stepen efikasnosti u reavanju problema koliki imaju stare, dobro zasnovane teorije. Kako da prosudimo kada su takvi novi pristupi vredni da se uzmu ozbiljno? Jedna sasvim prirodna sugestija u takvo prosuivanje ukljuuje i procenjivanje progresa ili stope progresa takvih teorija i istraivakih tradicija. Taj progres je definisan kao razlika izmeu efikasnosti u reavanju problema koju istraivaka tradicija ima u svom poslednjem obliku i njene efikasnosti u ranijem periodu. Stopa progresa je merilo toga koliko brzo je jedna istraivaka tradicija postigla progres koji ispoljava. Oigledno, jedna istraivaka tradicija moe biti manje adekvatna nego neka rivalska, a da ipak bude progresivnija. Priznajui ovu injenicu, neko bi mogao predloiti da visoko progresivne teorije treba da budu istraivane i koriene, dok, meutim, samo najadekvatnije teorije treba da budu prihvaene. Tradicionalne filozofije nauke (npr. Carnapova, Popperova) i neke savremenije (npr. Lakatosova) slau se u tome da i adekvatnost i oekivanje treba procenjivati istim merilom. Moj pristup priznaje da mi procenjujemo naune ideje imajui u vidu razliite ciljeve, f da razliita merila odgovaraju tim ciljevima. Koliko je jedna istraivaka tradicija progresivna i koliko brzo je ona napredovala, razliita su, ako i podjednako relevantna, pitanja, od pitanja koliko dobro je potkrepljena ta istraivaka tradicija. Obrasci naune promene. Prema uticajnom gleditu Tomasa Kuhna, nauka se moe periodizovaiti u jednu seriju epo346

ha gde su granice izmeu tih epoha nazvane naunim revolucijama. Za vreme perioda normalne nauke jedna paradigma vlada superiorno. Postavljanje temeljnih pojmovnih pitanja ili identifikovanje anomalija u preovlaujuem uenju ili aktivno razvijanje alternativnih paradigmi" po Kuhnovom shvatanju ne doputa nauna zajednica, koja ima veoma malo tolerancije za rivalska stanovita. Model pomou reavanja problema daje veoma razliitu sliku naunog poduhvata. On sugerie da je koegzistencija rivalskih istraivakih tradicija pravilo pre nego izuzetak. On naglaava sredinji poloaj raspravljanja o pojmovnim utemeljenjima i dokazuje da je zapostavljanje pojmovnih problema (zapostavljanje ovih Kuhn vidi kao glavno u normalnom" progresu nauke) nepoeljno. Izgleda jasno da je stvarni razvitak nauke blii slici stalne koegzistencije rivala i sveprisutnosti pojmovne rasprave nego slici normalne nauke. Teko je, na primer, pronai neki dui period u istoriji bilo koje nauke u poslednjih trista godina kada preovlauje kuhnovska slika normalne nauke". Izgleda da je za naune discipline daleko vie uobiajeno da u sebi sadre nekoliko istovremeno prisutnih istraivakih pristupa (tradicija). U bilo kom datom vremenu jedna ili druga od njih moe imati prednost, ali se zbiva kontinuirana i uporna borba tako to pristalice ovog ili onog stanovita ukazuju na empirijske i pojmovne slabosti rivalskih stanovita i na progresivnost svog sopstvenog pristupa s obzirom na reavanje problema. Dijalektika suprotstavljanja su sutinska za rast i poboljanje naunog saznanja; kao i priroda, nauka ima krvave zube i kande. Nauka i ne-nauke. Ovde zauzet pristup sugerie da nema temeljne razlike u vrsti izmeu naunog i drugih oblika intelektualnog istraivanja. Svi oni pokuavaju da osmisle svet i nae iskustvo. Sve teorije, naune i one druge, podvrgnute su empirijskim isto kao i pojmovnim ogranienjima. One discipline koje zovemo naukama" obino su progresvnije nego ,,ne-nauke"; zaista, moe biti da ih mi zovemo naukama" prosto zato to su progresivnije, pre nego zbog bilo kojih metodolokih ili sutinskih osobina koje su im zajednike. Ako je tako, razlike koje postoje pokazuju se kao razlike u stepenu pre nego razlike u vrsti. Slini ciljevi i slini procenjivaki postupci dejstvuju u elom spektru intelektualnih disciplina. Istina je, naravno, da neke od nauka" koriste mo'ne postupke proveravanja kojih nema u ne-naukama; ali takvi postupci proveravanja ne mogu biti konstitutivni za nauku poto ih mnoge nauke" ne upotrebljavaju.
347

Traganje za specifino naunim oblikom saznanja ili za kriterijumom razgranienja izmeu nauke i ne-nauke bio je potpuni promaaj. Oito je da ne postoji epistemoloka osobina ili skup takvih osobina koje sve nauke i samo nauke" ispoljavaju. Na bi cilj pre trebalo da bude izdvajanje pouzdanih i dobro proverenih od lanih pretenzija na saznanje. Model pomou reavanja problema nastoji da obezbedi mehanizam koji bi ovo izveo, ali on ne pretpostavlja da se razlika izmeu opravdanih i neopravdanih pretenzija na saznanje prosto preslikava na dihotomiju nauka/ne-nauka. Vreme je da odbacimo tu dugotrajnu scijentistiku" predrasudu po kojoj su nauke" i valjano saznanje koekstenzivni; oni to nisu. Tada, dakle, na sredini interes treba da bude razlikovanje teorija irokog i dokaljivog dosega reavanja problema od teorija koje nemaju ovo svojstvo bez obzira na to da li teorije koje su u pitanju potpadaju pod oblast fizike, teorije knjievnosti, filozofije ili zdravog razuma. Komparativna priroda procenjivanja teorije. Filozofi nauke su obino pokuavali da okarakteriu skup epistemolokih i pragmatikih osobina koje su bile takve da, ako jedna teorija poseduje takve osobine, ona se moe oceniti kao zadovoljavajua ili prihvatljiva nezavisno od saznanja njoj rivalskih teorija. Tako su induktivisti tvrdili da je jedna teorija prihvatljiva kada jednom pree izvestan prag potvrenosti; Popper je esto tvrdio da ako je jedna teorija pruala iznenaujua predvianja, onda je ona dokazala svoju ivotnost". Moj pristup relativizuje prihvatljivost jedne teorije prema njenom takmienju s rivalima. injenica da je neka teorija visoko efikasna u reavanju problema, ili da je veoma progresivna, ne daje nam pravo da tu teoriju ocenimo kao vrednu. Tek kada uporedimo njenu efikasnost i progres sa efikasnou i progresom njenih postojeih rivala, mi smo u poloaju da ponudimo izvestan savet o tome koje teorije treba prihvatiti, koristiti ili imati u vidu. Zakljuak. Prosuujui ovu skicu modela nauke pomou reavanja problema prema zahtevima o kojima je raspravljano na poetku ovog eseja, jasno je da ovaj model doputa mogunost da teorija bude prihvatljiva ak i kada ne ouva kumulativnost (posebno kada nova teorija u efikasnosti reavanja problema prevazilazi staru). Ovaj model doputa da sporovi o pojmovnim osobinama neke teorije igraju racionalnu ulogu; takvi sporovi mogu ak voditi progresivnim pojmovnim razjanjenjima naih temeljnih pretpostavki. Uvodei epistemoloke pretpostavke naunikove istraivake tradicije u proraunavanje adekvatnosti teorije, ovaj model ostavlja prostor
348

za menjanje lokalnih principa racionalnosti u razvoju nauke. Proirenje spektra saznajnih modaliteta preko prihvatanja i odbacivanja, rezultat je razlikovanje efikasnosti teorije, njenog progresa i njene stope progresa. Ovaj model objanjava kako za naunike moe biti racionalno to da prihvate teorije koje se suoavaju sa anomalijama i zato naunici ponekad nisu voljni da prihvate izvesne, na prvi pogled dobro potvrene, teorije. Svojim karakterisanjem ciljeva nauke ovaj model izbegava to da nauci pripisuje transcendentne ili nedostine ciljeve. Konano, ovaj model racionalizira istovremeno postojanje rivalskih teorija, pokazujui zbog ega istorijski pluralizam doprinosi naunom progresu. Nita od ovoga ne dokazuje nepobitno da je pristup pomou reavanja problema, koji je jo uvek u mnogim stvarima u zametku, odriv model progresa i racionalnosti. Meutim, ono to ve moe da se kae jeste to da ovaj model moe prikazati kao racionalne jedan broj postojanih osobina naunog razvoja koje preovlaujui prikazi nauke vide kao intrinsino iracionalne. U tom stepenu on obeava da e moi da objasni zato je nauka tako uspena kao to jeste.

349 I

Paul Feyerabend K A K O ZATITI'DRUTVO OD NAUKE*

Prijatelji i neprijatelji, dame i gospodo, vi koji se bavite jednim udnim zanatom: pre nego to zaponem svoje predavanje, dozvolite mi da vam objasnim kako je do njega dolo. Pre nekih godinu dana bio sam u kripcu sa novcem. Zato sam prihvatio poziv da dam prilog za jednu knjigu Koja se bavila odnosom nauke i religije. Da bih podstakao prodaju knjige, mislio sam da svoj prilog treba da napravim provokativnim, a najprovokativniji stav koji se moe izrei o odnosu nauke i religije jeste da je nauka, u stvari, religija. Poto sam ovaj stav uinio jezgrom svoga lanka, otkrio sam da je mogue pronai mnotvo razloga, i to mnotvo odlinih razloga, koji e ga podrati. Nabrojao sam ove razloge, zavrio svoj lanak i primio novac. To je bila prva etapa. Odmah zatim bio sam pozvan na savetovanje posveeno zatiti kulture. Prihvatio sam poziv, jer su mi plaali let za Evropu. A moram da priznam da sam pored toga bio i prilino radoznao. Kada sam stigao u Nicu nisam imao pojma o tome ta u da kaem. Nakon to je savetovanje polo svojim tokom, uvideo sam da svi prisutni veoma visoko cene nauku i da su vrlo ozbiljni. Zato sam odluio da objasnim na koji nain bi se kultura mogla zatititi od nauke. Svi oni razlozi koje sam nabrojao u svom lanku mogli su biti primenjeni i ovde, tako da nisam imao potrebe da izmiljam nita novo. Zavrio sam svoje izlaganje, bio nagraen povikom oko mojih opasnih i nepromiljenih ideja", naplatio avionsku kartu i otiao za Be. To je bila druga etapa. Sada treba da se obratim vama. Imam utisak da se vi, u izvesnom smislu, veoma razlikujete od mojih slualaca u
* Ovaj tekst predstavlja {revidiranu( verziju predavanja koje je autor odrao 4. novembra 1974. godine pred filozofskim drutvom J5ussex univerziteta. ~ 350

Nici. Prvo, izgledate mnogo mlai. Moj auditorijum u Nici bio je pun profesora, biznismena, televizijskih urednika, a njihova prosena starost bila je oko 58V2 godina. Zatim, sasvim sam siguran da je veina vas orijentisana znatno vie levo nego prilian broj ljudi iz Nice. U stvari, govorei malo neobavezno, mogu rei da ste vi leviarska publika, dok su moji sluaoci iz Nice bili desniarska publika. Ipak, uprkos svim ovim razlikama, postoje izvesne stvari zajednike i vama i njima. Pretpostavljam da i vi, kao i oni, potujete nauku i znanje. Naravno, smatrate da nauka mora biti reformisana i uinjena manje autoritarnom. Ali jednom kada se ove reforme izvedu, ona postaje vredan izvor znanja koje ne sme biti kontaminirano ideologijama raznih vrsta. Drugo, i vi ste, kao i oni, ozbiljni ljudi. Znanje je ozbiljna stvar i za levicu kao i za desnicu, i mora da se istrauje u ozbiljnom duhu. Lakomislenost je nepoeljna, posveenost i iskrena predanost preduzetom poslu jeste ono to se trai. Ove slinosti su sve to mi je potrebno da bih ponovio svoje izlaganje iz Nice i pred vama, skoro bez ikakvih izmena. Zato, evo ga. Bajke elim da odbranim drutvo i njegove pripadnike od svih ideologija, ukljuujui i nauku. Sve ideologije moraju se posmatrati u perspektivi. One ne smeju biti uzete suvie ozbiljno. Treba ih shvatiti kao bajke koje imaju da kau mnogo interesantnih stvari, ali koje u sebi takoe sadre i gnusne lai, ili kao etike propise koji mogu biti korisna praktina pravila, ali su kobni kada se slede doslovno. Upitajmo se sada nije li izloeno stanovite udno i smeno? Nauka je sigurno uvek bila u prvim borbenim redovima protiv autoritarizma i sujeverja. Upravo nauci dugujemo poveanje nae intelektualne slobode nasuprot religijskim verovanjima; ona je ta kojoj imamo da zahvalimo za osloboenje oveanstva od starinskih i krutih oblika miljenja. Danas ovi oblici miljenja nisu nita drugo do runi snovi i to smo saznali od nauke. Nauka i prosveenost su jedna ista stvar ak i najradikalniji kritiari drutva u ovo veruju. Kropotkin eli da ukine sve tradicionalne institucije i forme verovanja izuzev nauke. Ibsen kritikuje i najskrivenije ogranke buroaske ideologije devetnaestog veka, ali nauku ostavlja nedirnutu. Levi-Strauss nas je naterao da shvatimo da zapadna misao nije jedini usamljeni vrhunac ljudskih dostignua, kako se neko verovalo, ali je iskljuio nauku iz
351

svoga relativiziranja ideologija. Marx i Engels bili su ubeeni da e nauka pomoi radnicima u njihovom traganju za duhovnim i drutvenim osloboenjem. Da li su svi ovi ljudi bili u zabludi? Da li su svi oni pogreno shvatali ulogu nauke? Da li su svi oni bili rtve neke himere? Moj odgovor na ovo pitanje je odluno da i ne. A sada mi dozvolite da objasnim taj odgovor. Moje objanjenje sastoji se iz dva dela, jednog optijeg i jednog posebnijeg. Opte objanjenje je jednostavno. Svaka ideologija koja razbija vlast u kojoj jedan obuhvatan sistem miljenja dri umove ljudi, doprinosi oslobaanju oveka. Bilo koja ideolologija koja podstakne oveka da dovede u pitanje nasleena verovanja jeste pomo prosveivanju. Istina koja vlada bez kontrole i protivtee tiranin je koji mora biti svrgnut, a svaka neistina koja nam pomae da svrgnemo tog tiranina treba da je dobrodola. Iz toga sledi da su nauka sedamnaestog veka i nauka osamnaestog veka zaista bile instrument oslobaanja i prosveivanja. Ali ne sledi i da je nauka obavezna da ostane takav instrument. Ne postoji nita inherentno nauci ili bilo kojoj drugoj ideologiji to bi ih inilo sutinskim instrumentima oslobaanja. Ideologije mogu da se iskvare i postanu glupave religije. Pogledajte marksizam. A da je nauka dananjice veoma razliita od nauke u 1650-toj godini oigledno je ve i pri najpovrnijem pogledu. Razmotrimo, na primer, ulogu koju nauka danas ima u obrazovanju. Naune injenice" predaju se ve kod vrlo ranog uzrasta dece i na upravo onaj isti nain na koji su se religijske injenice" predavale pre samo jednog stolea. Nema pokuaja da se probude kritike moi uenika tako da bi se on osposobio da posmatra stvari u perspektivi. Na univerzitetima situacija je jo i gora, jer se tu indoktrinacija izvodi na mnogo sistematiniji nain. Kritika nije sasvim odsutna. Tako se, na primer, drutvo i njegove institucije najotrije i esto najnepravednije kritikuju i to ve na nivou osnovne kole. Ali nauka je izuzeta od kritike. U drutvu u celini sud naunika prima se sa istim onim pijetetom sa kakvim je priman sud biskupa ili kardinala pre ne ba tako davnog vremena. Pokret ka demitologizaciji" je, na primer, uglavnom motivisan eljom da se izbegne bilo kakav sukob izmeu hrianstva i naunih ideja. Ali ako do takvog sukoba ipak doe, tada je nauka izvesno u pravu, a hrianstvo na pogrenom putu. Produite dalje ovo istraivanje i videete da nauka sada postaje isto tako opresivna kao one ideologije protiv kojih se nekada borila. Neka vas ne zavede injenica da danas teko
352

da ikog ubijaju zbog naune jeresi. To uopte nije zbog nauke. To je u vezi sa optim osobinama nae civilizacije. Jeretici na polju nauke jo uvek su izloeni najotrijim sankcijama koje propisuje ova relativno tolerantna civilizacija. Ali nije li ovaj opis sasvim nepravedan? Nisam li ja predstavio stvar u veoma iskrivljenom svetlu upotrebljavajui tendencioznu i neadekvatnu terminologiju? Nismo li duni da ovu situaciju opiemo na sasvim razliit nain? Rekao sam da je nauka postala kruta i da je prestala da bude instrument promene i oslobaanja, ne dodajui da je ona otkrila istinu, ili veliki deo nje. Razmatrajui ovu dodatnu injenicu, shvatamo tako ide prigovor da krutost nauke nije rezultat ljudskog htenja. Ona lei u prirodi stvari. Jer jednom kada otkrijemo istinu ta drugo moemo da radimo sem da je sledimo? Ovaj povrni odgovor je sve drugo nego originalan. On se upotrebljava kad god jedna ideologija eli da pojaa veru kod svojih sledbenika. Istina" je tako divno neutralna re. Niko nee poricati da treba govoriti istinu i da je loe govoriti la. Niko to nee poricati a ipak niko ne zna ta takav stav znai. Lako je na taj nain izvrnuti celu stvar i preokrenuti odanost istini u svakodnevnom ivotu u odanost Istini neke ideologije, to nije nita drugo nego dogmatska odbrana te ideologije. I, naravno, nije tano da moramo slediti istinu. Mnoge ideje su vodii ljudskog ivota. Istina je jedna od njih. Sloboda i duhovna nezavisnost su druge. Ako se istina, kako je neki ideolozi shvataju, sukobljava sa slobodom tada smo u situaciji izbora. Moemo da odbacimo slobodu. Ali moemo da odbacimo i istinu. (Alternativno, moemo da usvojimo jedan rafiniraniji pojam istine koji vie ne protivrei slobodi; to je bilo Hegelovo reenje.) Moja kritika moderne nauke usmerena je na to da ova sputava slobodu miljenja. Ako je razlog u tome to je nauka otkrila istinu i sada je sledi, tada bih ja rekao da postoje bolje stvari nego pronai, i dalje slediti, takvog monstruma. Ovim se zavrava opti deo mog objanjenja. Postoji jedan specifiniji argument za odbranu izuzetnog poloaja koji nauka danas ima u drutvu. U jezgrovitom obliku ovaj argument kae (1) da je nauka konano nala korektan metod za postizanje rezultata i (2) da postoje mnogi rezultati koji dokazuju superiornost tog metoda. Ovaj argument je pogrean ali mnogi pokuaji da se ovo pokae vode u orsokak. Metodologija je danas postala toliko pretrpana praznom rafiniranou da je krajnje teko uoiti i proste pogreke u njenoj osnovi. To je kao kada se bori protiv hidre odsee
23

353

se jedna runa glava, a osam formalizacija zauzme njeno mesto. U takvoj situaciji jedini pravi odgovor je povrnost: kada rafiniranost izgubi sadraj jedini nain ostajanja u kontaktu sa realnou jeste taj da se bude grub i povran. To je ono to nameravam da budem. Protiv metoda Postoji meto, kae deo (1) pomenutog argumenta. Sta je to? Kako funkcionie? Jedan odgovor koji vie nije onoliko popularan koliko je nekada bio jeste da nauka funkcionie na osnovu prikupljanja injenica i izvoenja teorija iz njih. Odgovor je nezadovoljavajui zato to teorije nikada ne slede iz injenica u strogo logikom smislu. Rei da one ipak mogu biti podrane injenicama pretpostavlja takvu koncepciju podrke koja (a) ne pokazuje pomenuti nedostatak i (b) koja je dovoljno instanana da nam dozvoli da kaemo do koga stepena je, recimo, teorija relativnosti podrana injenicama. Danas ne postoji nijedna takva koncepcija, niti je iole verovatno da e ikada biti koncipirana (jedan od problema je i to da nam je potreban takav pojam podrke u kome bi se moglo rei da sivi gavrani podravaju stav svi gavrani su crni"). Ovo su shvatili konvencionalisti i transcendentalni idealisti koji su ukazivali na to da su teorije te koje oblikuju i ureuju injenice i da stoga mogu biti zadrane, pa ma ta se dogodilo. One mogu biti zadrane zato to ljudski um svesno ili nesvesno nosi sa sobom ureivaku funkciju. Tekoa sa ovim pogledima je u tome to oni pretpostavljaju o umu ono to ele da objasne o svetu, naime, da on pravilno funkcionie. Postoji samo jedno stanovite koje prevazilazi sve ove tekoe. Ono je formulisano u dva maha u XIX veku; jednom ga je formulisao Mili u svom besmrtnom eseju O slobodi, a drugi put neki darvinisti koji su proirili darvinizam i na borbu ideja. Ovo gledite hvata bika za rogove: teorije ne mogu biti opravdane niti njihova vrednost moe biti pokazana bez pozivanja na druge teorije. Uspeh odreene teorije moemo da objasnimo s obzirom na obuhvatniju teoriju (Uspeh Newtonove teorije moemo da objasnimo upotrebljavajui optu teoriju relativnosti); i nae preferiranje te teorije moemo da objasnimo poredei je sa drugim teorijama. Takvo poreenje ne ustanovljava intrinsinu vrednost teorije koju smo izabrali. U stvari, teorija koju smo izabrali moe biti prilino loa. Ona moe sadrati kontradikcije, ona moe protivreiti dobro poznatim injenicama, moe biti rogobatna, nejasna, ad hoc na glavnim mestima i tako dalje. Ali ona jo uvek moe biti bolja nego
354

bilo koja druga teorija raspoloiva u isto vreme. U stvari, ona moe biti najbolja loa teorija koja postoji. Isto tako, ni merila procenjivanja nisu izabrana na apsolutan nain. Svakim izborom koji inimo naa rafiniranost se poveava i naa merila se usavravaju. Merila se takmie kao to se i teorije takmie, i mi biramo merila koja su najpodesnija u onoj istorijskoj situaciji u kojoj se izbor odvija. Odbaene alternative (teorije, merila, injenice") nisu eliminisane. One slue kao korektori (uostalom, moemo da napravimo i pogrean izbor) i stoga takoe objanjavaju sadraj preferiranih gledita (teoriju relativnosti razumemo bolje kada razumemo strukturu njenih takmaca; puno znaenje slobode znamo jedino kada imamo zamisao o ivotu u totalitarnoj dravi, kada znamo njegove prednosti a postoji mnogo prednosti kao i njegove slabe strane). Tako koncipirano znanje jeste okean alternativa kanalisanih i razdeljenih okeanom merila. Ono prisiljava na um da ini matovite izbore i time ga tera da raste i razvija se. Ono ini na um sposobnim da bira, matovito zamilja i kritikuje. Takvo gledite danas se esto vezuje za ime Karla Poppera. Ali postoje neke veoma presudne razlike izmeu Poppera i Milla. Da ponemo sa prvom razlikom: Popper razvija svoje gledite da bi reio jedan poseban epistemoloki problem on eli da rei Humeov" problem. Sa druge strane, Milla su zanimali uslovi koji su najpovoljniji za ljudski razvitak. Njegova epistemologija rezultat je odreene teorije oveka, a ne obrnuto. Zatim Popper, buduii da je pod uticajem Bekog kruga, dalje poboljava logiku formu teorije pre nego to razmatra teoriju, dok Mili uzima teoriju u onom obliku u kome se ona pojavljuje u nauci. Tree, Popperova merila komparacije su kruta i fiksirana, dok Millova mogu da se menjaju sa istorijskom situacijom. Najzad, Popperova merila eliminiu takmace jednom zauvek: teorije koje nisu opovrgljive, ili su opovrgljive i opovrgnute, nemaju mesta u nauci. Popperovi kriteriji su jasni, nedvosmisleni i precizno formulisani; Millovi to nisu. Ovo bi bila prednost da je sama nauka jasna, nedvosmislena i precizno formulisana. Na sreu, ona to nije. Da ponemo sa sledeim: nijedna nova i revolucionarna nauna teorija nikada nije formulisana na nain koji doputa da kaemo pod kojim okolnostima moramo da je smatramo ugroenom: mnoge revolucionarne teorije su neopovrgljive. Opovrgljive verzije postoje, ali one jedva da su ikada u skladu sa prihvaenim osnovnim iskazima: svaka osrednje zanimljiva teorija je opovrgnuta. Stavie, teorije imaju formalne nedostatke, mnoge od njih sadre kontradikcije, ad hoc pode23*

355

avanja i tako dalje i tome slino. Kada bi bili dosledno primenjeni, Popperovi kriteriji eliminisali bi nauku ne zamenjujui je niim slinim. Oni su bezvredni kao pomo nauci. U proloj deceniji mnogi mislioci su to shvatili. Meu njima Kuhn i Lakatos. Kuhnove ideje su zanimljive ali, avaj, one su suvie neodreene da bi podstakle ma ta drugo sem mnotva praznih pria. Ako mi ne verujete, pogledajte literaturu. Nikada ranije toliko mnogo uljeza i nestrunjaka nije prodrlo u literaturu iz filozofije nauke. Kuhn je ohrabrio ljude kojiNnemaju predstavu ni o tome kako kamen pada na zemlju 'da sa sigurnou govore o naunom metodu. Ja, u stvari, ne stavljam primedbu samoj nestrunosti, ve zameram tome &to je ona praena dosadom i zadrtou. A to je upravo ono to se deava. Mi ne dobijamo zanimljive lane ideje, ve dosadne ideje, ili rei koje uopte nisu povezane ni sa kakvim idejama. Zatim, kad god se uini pokuaj da se Kuhnove ideje preciznije odrede, nalazi se da su one neistinite. Da li je ikada postojao period normalne nauke u istoriji ljudske misli? Ne i ja izazivam bilo koga da dokae suprotno. Lakatos je neizmerno prefinjeniji nego Kuhn. Umesto teorija on razmatra istraivake programe koji predstavljaju nizove teorija povezanih metodima modifikacije, takozvanim heuristikama. Svaka teorija u datom nizu moe biti puna nedostataka. Ona moe biti opsednuta anomalijama, kontradikcijama i viesmislenostima. Ono to je bitno nije stanje svake pojedinane teorije, ve tendencija koju pokazuje itav niz. O istorijskom razvitku i dostignuima sudimo kroz izvestan period vremena, pre nego po odreenoj situaciji u neko posebno vreme. Istorija i metodologija kombinovane su u jedan jedinstveni poduhvat. Za istraivaki program kae se da je progresivan ako niz teorija vodi novim predvianjima. Kae se da je degenerativan ako je sveden na to da apsorbuje injenice koje su otkrivene bez njegove pomoi. Bitna karakteristika Lakatoseve metodologije jeste to da takva procenjivanja vie nisu vezana za metodoloka pravila koja nauniku govore da zadri ili napusti odreeni istraivaki program. Naunici se mogu vrsto drati degenerativnog programa; mogu ak uspeti da ovaj program prevazie svoje rivale, i oni zato idu racionalno dalje pa ma ta inili (pod uslovom da nastavljaju da degenerativan program nazivaju degenerativnim, a progresivan progresivnim). Znai da Lakatos nudi rei koje zvue kao elementi neke metodologije; on ne nudi metodologiju. Ne postoji nikakav metod koji je u skladu sa najnaprednijom i najsavrenijom metodologijom dananjice. Ovim je zavren moj odgovor na deo (1) posebnog argumenta.
356

Protiv rezultata U skladu sa delom (2), nauka zasluuje poseban poloaj zato to proizvodi rezultate. Ovo predstavlja argument jedino ako se moe uzeti kao injenica da nita drugo nikada ne proizvodi rezultate. A mora se priznati da skoro svako ko razmatra ovu materiju tako neto pretpostavlja. Takoe treba da se prizna da nije tako lako pokazati da je ova pretpostavka neistinita. Oblici ivota razliiti od nauke nestali su, ili su se degenerisali, do stepena koji ini nemoguim svaku pravednu komparaciju. Ipak, situacija nije tako beznadena kao to je bila pre neku deceniju. Upoznali smo metode medicinske dijagnostike i terapije koji su efikasni (a moda ak i efikasniji nego odgovarajui delovi zapadne medicine) i koji su jo uvek zasnovani na ideologiji koja je radikalno razliita od ideologije zapadne nauke. Saznaii smo da postoje pojave kao to je telepatija i telekineza, koje je nauni pristup jednostavno izbrisao a koje bi mogle biti upotrebljene za istraivanja na jedan potpuno nov nain (raniji mislioci, kao Aggrippa iz Nettesheima, John Dee, pa ak i Bacon, bili su svesni ovih pojava). A zatim nije li sluaj da je crkva spasavala due, dok nauka ini neto sasvim suprotno? Naravno, danas niko ne veru je u ontologiju na kojoj se zasniva ovaj sud. Zato? Zbog ideolokih pritisaka istovetnih onima koji ine da mi danas sluamo nauku do iskljuenja svega ostalog. Takoe, istina je da pojave kao to su telekineza i akupunktura mogu biti na kraju apsorbovane u korpus nauke i na taj nain nazvane naunim". Ali zapazite da se ovo deava jedino posle dugog perioda otpora za vreme koga nauka, ne sadrei jo ove fenomene, pokuava da uspostavi kontrolu nad onim oblicima ivota koji ih sadre. I to vodi do dalje primedbe protiv dela (2) posebnog argumenta. injenica da nauka ima rezultate rauna se u njenu korist samo ako su ovi rezultati postignuti od same nauke i bez ikakve pomoi sa strane. Pogled u istoriju pokazuje da nauka jedva da ikada postie rezultate na ovaj nain. Kada je Copernicus uveo novi pogled na univerzum on nije konsultovao naune prethodnike, on je konsultovao jednog ludog pitagorejca kakav je bio Philolaos. On je prihvatio njegove ideje i zastupao ih uprkos svim vrstim pravilima naunog metoda. Mehanika i optika mnogo duguju zanatlijama, medicina babicama i veticama. A u naim danima videli smo kako uplitanje drave moe da unapredi nauku: kada su kineski komunisti odbili da i dalje budu zastraivani sudom strunjaka i vratili tradicionalnu medicinu na univerzitete i u bolnice, bilo je povike irom sveta da e nauka u
357

Kini biti upropaena. Dogodilo se upravo suprotno: kineska nauka je napredovala a zapadna je uila od nje. Gde god gledamo, vidimo da su veliki nauni napretci rezultat nekog spoljnog uplitanja koje je tako izvedeno da pobeuje uprkos najosnovnijim i najracionalnijim" metodolokim pravilima. Lekcija je jasna: ne postoji ni jedan jedini argument koji bi mogao da bude upotrebljen u prilog ove izuzetne uloge koju nauka danas igra u drutvu. Nauka je uinila mnogo stvari, ali to su uinile i druge ideologije. Nauka esto postupa sistematino, ali tako ine i druge ideologije (konsultujte samo zapisnike sa mnogih doktrinarnih debata koje su se odigrale unutar crkve) i, pored toga, ne postoje neka optevaea pravila koja se potuju pod svim okolnostima. Ne postoji nauna metodologija" koja bi se mogla upotrebiti da odvoji nauku od svega ostalog. Nauka je samo jedna od mnogih ideologija koje pokreu drutvo, i treba da bude tretirana kao takva (ovaj stav odnosi se ak i na najprogresivnije i najvie dijalektike oblasti nauke). Kakve konsekvence moemo izvesti iz ovog rezultata? Najvanija konsekvenca je to da je neophodno formalno odvajanje drave i nauke ba u smislu u kome sada postoji formalna podvojenost drave i crkve. Nauka moe da vri uticaj na drutvo, ali samo u onoj meri u kojoj je to dozvoljeno bilo kojoj politikoj ili nekoj drugoj grupi za vrenje pritiska na javnost. Naunici mogu biti konsultovani u vezi sa vanim projektima, ali krajnji sud mora biti ostavljen demokratski izabranim savetodavnim telima. Ova tela e se sastojati uglavnom od laika. Da li e laici biti sposobni da dou do ispravnog suda? To je sasvim izvesno, jer su kompetencija, komplikovanost i uspeh nauke mnogo preuveliani. Jedno od iskustava koje moe da razgali u najveoj meri jeste posmatrati kako pravnik, koji je laik, moe da nae rupe u svedoenju, tehnikom svedoenju najistaknutijeg strunjaka, i tako pripremi porotu za njenu odluku. Nauka nije zatvorena knjiga koja je razumljiva tek posle godina provedenih u naunom treningu. To je intelektualna disciplina koju -moe da ispituje i kritikuje bilo ko od zainteresovanih i koja izgleda teka i duboka jedino zbog sistematske kampanje zamagljivanja koju vode mnogi naunici (mada, sretan sam da mogu da kaem ne svi). Dravni organi ne bi trebalo nikad da oklevaju da odbace sud naunika kada imaju razloga da tako postupe. Takvo odbacivanje e poveati obrazovanje publike; uinie je samopouzdanijom, a upravo to moe dovesti do poboljanja. Razmatrajui povelik ovinizam naunog establimenta, moemo da kaemo: to vie afera poput one vezane uz Li358

senka, to bolje (ono emu se moe prigovoriti u sluaju Lisenka nije uplitanje drave, ve totalitaristiko uplitanje koje radije ubija oponenta nego da naprosto zanemari njegovo miljenje). Tri puta ura" za kalifornijske fundamentaliste koji su uspeli u tome da se dogmatska formulacija teorije evolucije ukloni iz udbenika i da se prikaz Postanja uvrsti u njih. (Ali ja znam da bi oni postali isto tako ovinistiki i totalitaristiki nastrojeni kao to su naunici danas, samo kada bi im bila data ansa da oni sami upravljaju drutvom. Ideologije su udesne kada se upotrebljavaju zajedno sa drugim ideologijama. One postaju dosadne i doktrinarne im njihove zasluge dovedu do uklanjanja njihovih oponenata.) Meutim, najznaajnija promena e morati da se dogodi na polju obrazovanja. Obrazovanje i mit Reklo bi se da je svrha obrazovanja da uvede mlade u ivot, a to znai: u drutvo u kome su roeni i u fiziki univerzum koji okruuje to drutvo. Metod obrazovanja esto se sastoji u propovedanju nekog osnovnog mita. Taj mit dostupan je u razliitim verzijama. Najsavrenije verzije mogu biti propovedane ritualom posveenja koji ih vrsto usauje u svest. Poznajui takav mit, odrasla osoba moe da objasni gotovo sve (ili se inae moe obratiti strunjacima za detaljna objanjenja). Ona je gospodar prirode i drutva. Ona ih razume i zna kako da stupa u interakciju sa njima. Meutim, ona nije gospodar mita koji vodi njeno razumevanje. Predsokratovci su stremili takvom viem gospodarenju, pa ga delimino i dostigli. Oni nisu samo pokuavali da razumeju svet. Oni su takoe pokuavali da razumeju i sredstva za razumevanje sveta, i tako postanu njihovi gospodari. Umesto da budu zadovoljni jednim jedinim mitom, oni su razvili mnogo mitova i na taj nain umanjili uticaj koji dobro ispriana pria vri na ljudsku svest. Sofisti su uveli jo mnogq dodatnih metoda za umanjivanje ovog iznurujueg efekta zanimljivih, koherentnih, empirijski adekvatnih", itd. itd., pria. Dostignua ovih mislilaca nisu bila pravilno shvaena, a izvesno je da se ona ni danas ne razumeju. Kada propovedamo neki mit mi elimo da poveamo verovatnost da e se on razumeti (tj. da nee biti zagonetke oko bilo koje take toga mita), da e se u njega verovati, i da e biti prihvaen. Nikakvu tetu mitu nee uiniti to to je suprotstavljen drugim mitovima: ak ni najodaniji (tj. najtotalitaristikiji) uitelj u odreenoj verziji hrianstva ne moe da sprei svoje uenike
359

da se upoznaju sa Budistima, Jevrejima i drugim ozloglaenim ljudima. To je sasvim razliito u sluaju nauke, ili racionalizma, gde skoro popuno dominiraju vernici. Od najveeg znaaja u ovom sluaju jeste ojaati duhove mladih, a ojaati duhove mladih" znai ojaati ih protiv bilo kojeg lakog prihvatanja obuhvatnih stanovita. Ono to nam je ovde potrebno jeste obrazovanje koje ini ljude kritinim, kontra-sugestivnim, a da ih ujedno ne onesposobi da se posvete razvijanju ma kojeg pojedinanog pogleda. Kako ovaj cilj moe biti postignut? On moe biti postignut zatitom ogromne matovitosti koju deca poseduju i potpunim razvijanjem duha kontradikcije koji postoji u njima. Gledajui u celini, deca su mnogo inteligentnija nego njihovi uitelji. Ona podleu uticaju i odustaju od svoje inteligencije zato to se nad njima vri nasilje, ili zato to njihovi uitelji veinu njih osvajaju emocionalnim sredstvima. Deca mogu nauiti, razumeti i odvojeno vladati sa dva ili tri razliita jezika (pod decom" podrazumevam one koji su stari tri do pet godina, a ne one od osam godina, sa kojima je nedavno bilo eksperimentisano i koji se nisu pokazali ba suvie dobro; zato? Zato to su ve u ranijem dobu bili upropaeni nestrunim pouavanjem). Naravno, jezici moraju biti predavani na mnogo zanimljiviji nain nego to se to obino ini. U svim jezicima postoje izvanredni pisci koji su napisali izvrsne prie ponimo nae uenje jezika sa njima, a ne sa ^gjer Hund hat einen Schwanz". i slinim koje tari jama Upotreoljavajui prie, moemo takoe uvesti " n a u n a " "objanjenja, recimo, o postanku sveta, i tako upoznati decu i sa naukom. Ali nauci ne sme biti dat nikakav poseban poloaj, izuzev ukazivanja na to da postoji mnotvo ljudi koji veruju u nju. Kasnije e prie koje su bile ispriane biti dopunjene razlozima", gde pod razlozima podrazumevam dalja objanjenja kakva se nalaze u tradiciji kojoj pria pripada. Prirodno, postoj ae i kontra-razlozi. I razloge i kontra-razloge ispriae strunjaci u datim oblastima i tako e mlada generacija biti upoznata sa svim vrstama beseda i svim tipovima propovednika. Ona se upoznaje sa njima, ona se upoznaje sa njihovim priama, pa svaka osoba moe sama da odlui kojim putem da krene. Svako danas zna da ako postane naunik moe stei mnogo novca i veliki ugled, a moda ak i Nobelovu nagradu, tako da e mnogi postati naunici. Oni e postati naunici iako nisu zavedeni ideologijom nauke; oni e biti naunici zato to su uinili slobodan izbor. Ali nije li mnogo vremena bilo izgubljeno na nenaune predmete i nee li to umanjiti njihovu kompetentnost jednom
360

kada postanu naunici? Ne uopte! Progres nauke, dobre nauke, zasniva se na originalnim idejama i intelektualnoj slobodi: nauku su esto vukli napred autsajderi (setite se da su Bohr i Einstein sebe smatrali autsajderima). Nee li mnogi ljudi uiniti pogrean izbor i zavriti u orsokaku? To unekoliko zavisi od toga ta podrazumevate pod terminom orsokak". Danas je veina naunika liena ideja, puna straha, i usmerena na produkovanje nekog beznaajnog rezultata tako da ga mogu dodati poplavi triavih lanaka koji sada konstituiu nauni progres" u mnogim oblastima. Sem toga, ta je vanije? Voditi ivot koji ste sami izabrali otvorenih oiju, ili provesti ivot u nervoznim pokuajima da se izbegne ono to neki ne ba inteligentni ljudi nazivaju orsokacima"? Nee li broj naunika toliko opasti da na kraju nee biti nikog da vodi nae dragocene laboratorije? Ja ne mislim tako. Ako je data mogunost izbora mnogi ljudi mogu izabrati nauku, jer nauka koju vode slobodni ljudi izgleda mnogo privlani je nego dananja nauka koju vode robovi, robovi institucija i robovi razuma". Pa i ako bude privremenog pomanjkanja naunika, situacija se moe popraviti razliitim vrstama podsticaja. Naravno, naunici nee igrati dominantnu ulogu u drutvu koje ja zamiljam. Oni e imati vie nego protivteu u vraevima, svetenicima ili astrolozima. Takva situacija je nepodnoljiva za mnoge ljude, stare i mlade, desno ili levo orijentisane. Skoro svi vi imate vrsto uverenje da je bar neka vrsta istine otkrivena, da mora biti sauvana, i da e je metod pouavanja koji ja zastupam i oblik drutva koji branim razvodniti, te na kraju dovesti do toga da ona konano nestane. Vi imate takvo vrsto uverenje; mnogi od vas moda ak imaju razloge. ^Lli ono o emu morate voditi rauna jeste da nedostatak dobrih kontra-razloga predstavlja rezultat istorijske sluajnosti; on ne lei u prirodi stvari. Izgradite drutvo kakvo preporuujem i ova gledita koja danas prezirete (i ne poznajui ih, budite sigurni) vratie se u takvom sjaju da ete morati naporno da radite da biste zadrali vae vlastite pozicije i verovatno ete biti potpuno nemoni da to uinite. Ne verujete mi? Tada bacite pogled u istoriju. Nauna astronomija bila je vrsto zasnovana na Ptolomeju i Aristotelu, koji spadaju meu najvee umove u istoriji zapadne misli. Ko je oborio njihov dobro argumentovan, empirijski adekvatan i precizno formulisan sistem? Philolaos, ludi pitagorejac iz pretpotopskih vremena. Kako se desilo da je Philolaos mogao da napravi takav povratak na scenu? Zato to je naao sposobnog branioca: Copernicusa. Naravno, vi moete slediti svoje intuicije kao to ja sledim moje. Ali ne zaboravite da su vae intuicije
361

rezultat vaeg naunog" treninga, gde pod naukom takoe podrazumevam i nauku Karla Marxa. Moj trening, ili bolje reeno moj ne-trening, jeste (ne-)trening jednog urnaliste koji se interesuje za udne i bizarne dogaaje. Na kraju, upitajmo se nije li sasvim neodgovorno, u dananjoj svetskoj situaciji kada milioni ljudi gladuju, dok su drugi porobljeni, ugnjeteni, i u oajnoj bedi tela i duha misliti tako luksuzne misli kao to su ove? Nije li sloboda izbora luksuz u takvim okolnostima. Nisu li neozbiljnost i humor koje elim da vidim kombinovane sa slobodom izbora isto tako luksuz pod ovim okolnostima? Ne mcramo li mi prekinuti sa takvim samo-povlaivanjem i delati? Udruiti se i delati? Ovo je najvanija primedba koja je danas postavljena protiv takvog pristupa kakav ja preporuujem. Ona ima ogromnu privlanost, ona ima privlanost nesebinog posveivanja. Nesebinog posveivanja emu? Hajde da vidimo? Mi treba da odustanemo od naih sebinih sklonosti i posvetimo se oslobaanju potlaenih. A ta su nae sebine sklonosti? One su naa elja za maksimalnom slobodom miljenja u drutvu u kome ivimo sada, maksimalnom slobodom ne samo u apstraktnom smislu ve izraenom u prikladnim institucijama i podesnim metodama obuavanja. Ova elja za konkretnom intelektualnom i fizikom slobodom u naoj vlastitoj sredini treba zasada da bude ostavljena po strani. To pretpostavlja, na prvom mestu, da borba za takvu vrstu slobode nije na zadatak. To pretpostavlja da mi moemo ispuniti na zadatak sa sveu koja je vrsto zatvorena za neke alternative. To pretpostavlja da je ispravan nain osloboenja drugih oduvek bio poznat i da je sve to je potrebno primeniti ga. Ja alim to ne mogu da prihvatim takvu doktrinarnu samouverenost u tako ekstremno vanim stvarima. Da li to znai da mi uopte ne moemo da delamo? Ne znai. Ali to znai da dok delamo moramo pokuavati da realizujemo isto toliko one slobode koju sam ja preporuivao, tako da nae akcije mogu biti korigovane u svetlu ideja koje doseemo dok poveavamo nau slobodu. To e nas bez sumnje usporiti, ali zar mi treba da jurnemo napred samo zbog toga to su nam neki ljudi rekli da su nali objanjenje za svu bedu, i odlian nain da se izae iz nje? Takoe, mi elimo da oslobodimo ljude, ne da bi uinili da oni podlegnu novoj vrsti ropstva, ve da im omoguimo da realizuju svoje vlastite elje, ma koliko razliite ove elje mogle biti od naih vlastitih. Zadrti i uskogrudi oslobodioci ne mogu to da uine. Kao po pravilu, oni ubrzo nameu ropstvo koje je jo gore, zato to je sistematinije, od vrlo labavog ropstva koje su uklonili. A to se tie
362

humora i neozbiljnosti, mislim da odgovor treba da bude jasan. Zato neko eli da oslobodi nekog drugog? Sigurno ne zbog nekog apstraktnog preimustva slobode, ve zato to je to najbolji put prema nesputanom razvitku, pa na taj nain i prema srei. Mi elimo da oslobodimo ljude tako da oni mogu da se smeju. Da li emo biti sposobni da to uinimo ako smo mi sami zaboravili kako se smeje, i ako se mrtimo na one koji jo uvek pamte kako se to radi? Neemo li tada proiriti jednu drugu bolest, koja moe da se poredi sa onom koju elimo da uklonimo, bolest puritanske zatucanosti? Nemojte da smatrate da posveenost neemu i humor ne mogu da idu zajedno Sokrat je izvrstan primer u prilog suprotnom gleditu. JJajtei zadatak trai najlaku ruku, inae njegovo ispunjenje nee voditi slobodi ve tiraniji mnogo goroj nego to je ona koju zamenjujemo.

LITERATURA 1. Hermann von Helmholtz Uber den Ursprung und die Bedeutung der geometrischen Axiome" u knjizi odabranih Helmholtzovih tekstova Schriften zur Erkenntnistheorie, Berlin, Verlag von Julius Springer, 1921 (preveo Marijan Bobinac). 2. Ernst Mach Die okonomische Na tur der physikalischen Forschung" u Machovoj knjizi Popular-wissenschaftliche Vorlesungen, Leipzig, Johann Ambrosius Barth, 1903 (preveo Marijan Bobinac). 3. Henri Poincare ,,La Science est-elle artificielle?" u Poincareovoj knjizi La valeur de la science, Pariz, Flammarion, 1970 (preveo Zdeslav Dukat). 4. Pierre Duhem La theorie physique et l'experience" u Duhemovoj knjizi La theorie physique: son objet et sa structure, Pariz, Marcel Rivire, 1914 (preveo Zdeslav Dukat). 5. Philipp Frank The Chain that Links Science with Philosophy" u Frankovoj knjizi Philosophy of Science, Westport, Greenwood Press, 1974 (prevela Zvjezdana Duki). 6. Philipp Frank The Rupture of the Chain" u Frankovoj knjizi Philosophy of Science, Westport, Greenwood Press; 1974 (prevela Zvjezdana Duki).
363

7. J. J. C. Smart ,,Philosophy and Scientific Plausibility" u knjizi Mind, Matter, and Method, uredili P. K. Feyerabend i G. Maxwell, Minneapolis, University of Minnesota Press, 1966 (preveo Neven Sesardi). 8. Rudolf Carnap The Methodological Character of Theoretical Concepts" u knjizi Minnesota Studies in the Philosophy of Science vol. I, uredili H. Feigl i M. Scriven, Minneapolis, University of Minnesota Press, 1956 (prevela Zvjezdana Duki). 9. Carl G. Hempel On the 'Standard Conception' of Scientific Theories" u knjizi Minnesota Studies in the Philosophy of Science vol. IV, uredili M. Radner i S. Winokur, Minneapolis, University of Minnesota Press, 1970 (preveo Zdeslav Dukat). 10. Herbert Feigl The 'Orthodox' View of Theories: Remarks in Defense as well as Critique" u knjizi Minnesota Studies in the Philosophy of Science vol. IV, uredili M. Radner i S. Winokur, Minneapolis, University of Minnesota Press, 1970 (preveo Vladan Perii). 11. Hilary Putnam ,,What Theories are not" u Putnamovoj knjizi Mathematics, Matter and Method (Philosophical Papers vol. I), Cambridge, Cambridge University Press, 1975 (preveo Zdeslav Dukat). 12. Karl R. Popper The Aim of Science" u Popperovoj knjizi Objective Knowledge: an Evolutionary Approach, Oxford. Clarendon Press, 1973 (preveo Neven Sesardi). 13. Imre Lakatos ,,History of Science and its Rational Reconstructions" u knjizi odabranih Lakatosevih tekstova The Methodology of Scientific Research Programmes (Philosophical Papers vol. I), uredili J. Worrall i G. Currie, Cambridge, Cambridge University Press, 1978 (preveo Neven Sesardi). 14. Thomas S. Kuhn Second Thoughts on Paradigms" u Kuhnovoj knjizi The Essential Tension, Chicago i London, The University of Chicago Press, 1977 (preveo Zdeslav Dukat). 15. Larry Laudan ,,A Problem-Solving Approach to Scientific Progress" u zborniku tekstova Scientific Revolutions, uredio I. Hacking, Oxford, Oxford University Press, 1981 (preveo Vladan Perii). 16. Paul Feverabend How to Defend Society Against Science" iz asopisa Radical Philosophy 2, 1975 (preveo Svetozar Sineli).

364

NAPOMENA PRIREIVAA

Filozofija nauke je disciplina koja je poslednjih desetljea doivjela veliki procvat. Presudan utjecaj na njezin razvoj imali su filozofi Bekog Kruga koji su uloili ogromne napore da precizno i detaljno obrade probleme znanstvene metodologije, izgradnje naunih teorija, bitnih odlika naunog jezika, a i manje openite probleme kao to su interpretacija vjerojatnosti, zagonetka indukcije, aksiomatizacija teorija, tumaenja kvantne mehanike, analiza prostora i vremena itd. U opreci prema njihovim shvaanjima iznesena su nova stajalita i novi pristupi o kojima se vode ive i zanimljive rasprave. Interes za teme iz filozofije nauke se danas toliko razvio i rairio da je postalo uobiajeno govoriti o filozofiji fizike, filozofiji biologije, filozofiji psihologije, filozofiji drutvenih znanosti, filozofiji prostora i vremena itd. Kod nas je filozofija nauke, na alost, prilino zapostavljena. O tome najbolje svjedoi situacija s prijevodima temeljnih djela iz tog podruja. Naem itaocu nisu dostupna djela Franka, Bridgmana, von Misesa, Eddingtona, Lakatosa, Feyerabenda, Polanyia, Schlicka, Braithwaitea, Schefflera, Goodmana, Hansona i Grunbauma. Samo po jedan ili dva kratka lanka Carnapa, Hempela i Quinea doprla su u nae asopise iako u mnogim zemljama misao ove trojice autora predstavlja dio ope kulture" filozofa. I od sjajnih djela Hansa Reichenbacha o razliitim temama prevedeno je jedino njegovo popularnije delo Raanje naune filozofije (Nolit, Beograd). Nije nita bolje stanje ni sa starijim djelima u kojima su izloena historijski znaajna stajalita o metodologiji nauke. Uzalud e italac traiti prijevod bar nekog djela od Meyersona, Duhema, Macha, Bernarda, Helmholtza, Boltzmanna, Clifforda, Pearsona ili Campbella. Ni Millov Sistem logike nije objavljen na hrvatskosrpskom, a od poznatih Whewellovih
365

djela postoji samo neupotrebljivi prijevod (iz prolog stoljea) nekih poglavlja Historije induktivnih nauka. Stoga mi se ini da se ve due vremena osjea potreba za objavljivanjem zbornika tekstova koji bi dali kakvu-takvu sliku o glavnim strujanjima u modernoj filozofiji nauke. U tu svrhu izabrao sam eseje koji se uglavnom bave najopenitijim problemima ove discipline: metodologijom nauke i izgradnjom naunih teorija. Budui da je osnovni cilj bio predstaviti razliita generalna stajalita u tumaenju nauke i njezine metode, morali su biti izostavljeni mnogi znaajni i ne manje zanimljivi tekstovi koji tretiraju specijalne teme. Jedan od najeih prigovora sastavljaima zbornika je da nisu uvrstili tekstove onih autora koji se naprosto ne smiju ispustiti kada se radi o tom i tom predmetu ili podruju. Izbor radova iz novije filozofije nauke koji ova knjiga donosi bit e posebno izloen primjedbama spomenutog tipa. Naime, to je neka tematika slabije predstavljena javnosti, to je tee napraviti izbor koji e dobro reprezentirati glavne probleme i stajalita u toj sferi. Na primjer, prireiva zbornika slinog ovome u Engleskoj, Kanadi ili u Sjedinjenim Dravama moe si dozvoliti da ne uvrsti tekstove Duhema, Carnapa i Poppera zato to e opravdano pretpostaviti da su njihove ideje dobro poznate ak i onim filozofima kojima filozofija znanosti nije specijalni predmet interesa. to je vee to pozadinsko znanje", manja je opasnost da odreena selekcija tekstova stvori ozbiljnije iskrivljenu sliku stanja u dotinoj disciplini. Opa znanja filozofske sredine i raznovrsnost literature kojoj je ona izloena djeluju kao korektiv u odnosu na onu do izvjesne mjere neizbjenu i uvijek prisutnu subjektivnost kriterija na osnovi kojih prireiva sastavlja svoj izbor. Ukoliko je potrebno jo neim potkrijepiti tvrdnju da je filozofija znanosti disciplina prilino slabo poznata jugoslavenskom itaocu dovoljno je podsjetiti se da nijedno od briljantnih i ve klasinih Poincareovih djela jo uvijek nije prevedeno na hrvatskosrpski, da spominjanje Machovog imena veinu ljudi prije asocira na Lenjina nego na Einsteina, da se s Popperovim stavovima na ovjek upoznaje iz njegovog djela od prije pedeset godina, da do sada nije prevedena nijedna Carnapova ili Quineova knjiga, dok je u isto vrijeme opus nekih drugih filozofa (npr. Blocha, Froma, Sartrea ili Lukacsa) predstavljen tisuama stranica. Imajui sve to u vidu, ovaj zbornik ne treba gledati kao pokuaj da se prui sistematski pregled osnovne problematike suvremene filozofije znanosti, ve prije kao nastojanje da se kroz prikaz nekih kljunih pitanja i spornih toaka probudi
366

interes za ove teme koje su do sada na neobian nain bile zapostavljene u naoj filozofiji Nolitova Filozofska biblioteka je, ini se, pravo mjesto za takvu publikaciju jer je Nolit konstantno pratio tokove suvremene filozofije nauke. Treba samo pomisliti kako bi ovo podruje tek bilo reprezentirano da su izostali Nolitovi prijevodi Nagela. Poppera, Kuhna, Russella, Deweya, Koyrea. Bohma, Whiteheada, Heisenberga i Reichenbacha.

367