ZLI PATULJAK

KILLING ME SOFTLY
"More je danas veliko ko Veli Joe, ko nedjeljna misa... ko elja Amera da maznu Ladena. Kaj je jo tako poput Mora danas?" Gledao je Deni kamenu plau s ceste ispred svoje kue, a plima Spriteljica mu pali budan san. "Jebote koja brija, a nije ni podne", lagano se poeo povlaiti prema ogradi dvorita. Kod portuna naglo ubrza. Dvoritem je gotovo trao prema trijemu kue, ponavljajui histerino oprati kitu, oprati kitu kroz neku ariju rock'n rolla. Uleti u predsoblje. Svlaei se, sumirao je jutro. Zornjak s Denisom, promaaj. Zato je mali popio dozu bievanja. Prava teta to je uspio zbrisati. Tranje. Znojenje preko granice je super, a sada tuiranje. istoa za nedjelju? Sasvim OK. Starci bi mi bili ponosni na to. Prolog proljea, roditelji mu nisu preivjeli prometnu nesreu koju je izazvao voza bagera, Denijev prijatelj. Desilo se to na cesti ispred kue kojom je jutros pobjegao Denis. Speedy tuiranje, kao obino, jer dodir s vodom ga asocira na stvaranje luine. Mekani runik, isto nije odgovarao. "udno, ba udno", reagira glasno Deni na svoje osjeaje. U hodniku visi starinski luster u obliku drvenog kotaa. Od desetak malih, duguljastih arulja odabrao je pola. Skine ih i zamota u runik. Voda se cijedila s njegovog tijela po zelenom mramornom podu. Runikom udari o zid nekoliko puta te ga spusti na tlo. Lice mu ozari osmijeh od zvuka drobljenja stakla u runiku. Stane na zadebljanje i masu jo usitni svojom teinom. "Mislim da je dosta", zakljui, istrese runik kao da je praan i pone se frotirati. Prvo lea, pa guzove i bedra, zatim pazuhe, grudi. Greblo ga je, njeno peckalo i pikalo pri svakom potezu. Testise je ispolirao na kraju. Vrati se u kupaonu da objesi runik na suilicu odmah do kade. Ostavljao je krvave tragove - ravna stopala veliine 46 - bizarnog umjetnikog dojma. Oblaei se osjeti glad. "Jedu mi se jaja. Srea kaj je kokoinjac jo pun. Kajgana, svakako", baci spiku, monolog zakopavajui koulju dobivenu proli tjedan za 30-ti roendan od Denisa. "Super ulja."

Pohita preko verande prema dvorinoj zgradi nalik na neurednu garau. Ue, upali svjetlo i prostoriju ispuni kokodakanje. Bunila se ivina sve u 16. Zaustavi se pred prvom gajbom i skui da jaja nema. Krene dalje. Kavezi nanizani uza zid su obeavali. "Ovdje se neto bijeli", veselo e Deni i krene rukom izvui jaje kroz reetku kad zauje neto poput lavea mladog psa, reanje. Tada kokoi podignu krilima prainu. Ponu kandama grepsti. Galamu nadglasa stara crvena koka iz posljednje gajbe. "Platiti! Mora platiti ta jaja koja misli uzeti. Ona su nae dobro!" "Kako platiti? Serete!" upita Deni, al' ne uzima jaja, jer se reanje umnoilo i poelo se primicati. "Ti si neki mangup? ekaj na red. Mi smo prve dole", kae smea glava koju je sad ve mogao razaznati. Shvati da stoji pred oporom lisica. Pomutilo mu se u glavi, nije mogao nai prave rijei odgovora. Instinktivno se povukao i poeo natrake hodati prema izlazu. Izbi na svjetlo dana i potri do trijema kue. Sjedne na prvu stepenicu. Jednim potezom raskopa koulju ne bi li bre doao do zraka. Na prsima krv se skorila inei crne krastice koje su upijale svjetlo. Istovremeno komadii stakla ostali zabodeni u tijelo reflektirali su i gaali sjajnim kuglicama sve to se nalo njima nasuprot. Uzbuenje i nevjerica tlaili su ga kao ivo stvorenje. Protekne desetak minuta dok nije poeo rezonirati. "Kako ne kue, one su moje koke, a ba nemam para. Ako platim ispast u kreten i nije fora, uostalom!" Zaista u kui nije imao novac. Drao ga je u bankomatu sa zadnje strane kokoinjca koja je gledala na cestu. "Dobro," ustane, poee se meu nogama i uputi u kuu, "idem po karticu, pa na bankomat. Vidjet emo onda ija majka crnu vunu prede, a ija skuplja perje za ski-jakne." "Jebeni pin!" siktao je upisujui 4 broja iletom na lijevi dlan.

Vrati se istim putem u dvorite. Skandalozno skine gae na stratekoj toki ulaza u kokoinjac te pokae stranjicu gomili koja se nalazila unutra. Podigne lovu iz bankomata i skui da ga je minula elja za klopom. "Dobro, ostat e vie love za put", pomisli kako se ve nedjeljama sprema poi u Pariz autostopom, ali nikako da krene. Plan postoji. Odluka je pala u hodu isto kao i priprema. Ima sve - iste traperice, crvene starke na nogama, u ruksaku deblju majicu s kapuljaom za svaki sluaj, sunane naoale, pljuge. Prva prometna cesta nalazi se 2 sata hoda od njegovog imanja. Krene. "Shit!" Putem se sjeti jutronjeg druenja s Denisom. Prelistavao je biljenicu oholosti i brutalnosti uvezenu njegovim postupcima. Moda stvarno voli tog djeaka? Moda je pretjerao jutros i moda ona stara - tko se tue taj se voli - nije stvorena za njegov juke-box. mirkajui na jakom suncu ubrza korak prema prometu. "Ja sam ispravnost!" usklikne. Nakon kilometra uske ceste sumnja donese teret na njegovo raspoloenje. "to ako sam Denisovo oko danas jae ozlijedio? Jo mu nije potpuno zacijelio kapak i arkada od pikada. Mogu otii sada k njemu, onako uz put. Da, dobra ideja", ponizno promrmlja Deni kao u strahu da netko ne bi uo. Na prvom raskru skrene desno prema obali i nastavi kamenom cestom koja isto vodi na glavnu prometnicu, malo okolnim putem, ali pored Denisove kue. Kakva je to briga odjednom probuena u njemu zapitao se. Nije se valjda zaljubio? Ma, ne. Treba mu samo neto za poevit. "Nema govora o osjeajima", brije Deni na agresivu. Ugleda bijelu nastambu nalik poveoj kapelici s tornjem i jednim okruglim prozorom na njemu pri samom vrhu. Tu je Denisova soba. Osmjehne se kad primijeti da nema zastave na pola koplja, ni upaljenih votanica u prozoru.

"Znai, iv je. Super!" probudi se elan strasti. Pozvoni jo na portunu i potri poploenom stazom do ulaznih vrata. Prikaza koja ih je otvorila bijae enskog spola i vrila je funkciju djeakove majke. "Jel' Denis doma?" upita bez pozdrava nalukavajui se u kuu preko enina ramena. "Je, doma je, fuckeru. Gore u sobi drka ili si minka lice", udesno mrtvo ona odgovori i oslobodi ulaz. Deni pojuri, al' u polukrugu stepenica pogleda jo jednom u njenom smjeru komentirajui. "Grozno, kako tako neto moe biti Denisova majka. Fuj! Odvratno, mada ima dobre sise. Na vrhu stubita pritvorena vrata sobe. Bez kucanja ue i shvati kako je spodoba iz prizemlja bila u pravu. Denis je stojei masturbirao ispred prozora s pogledom na more. "Daj da ja to zavrim usnama", sputajui se na koljena pred njega Deni proape njeno, sretno. Gotovo istog trena osjetio je nokte djeakovih ruku u tjemenu glave. Prvo estoko pa slabije do mrenja kose. Tiina, onda krik, te jaki uzdah na kraju. Deniju se sperma cijedila sa stakala sunanih naoala na facu i niz bradu iz usta. "Pastuh moj mali, teta to sam mu oko unakazio", pomisli dok je brisao plahtom lice, gledajui Denisa kako se ispruio na krevetu. "Znai iv si!" pokrenuo je konverzaciju. "Jesam, da. Ovim si se sada dobro iskupio. Ne ljutim se vie na tebe", umorno izjavi Denis, grickajui usnu. "Brinuo sam! Idem u Paris. Ide li sa mnom?" Deni skree temu. "Ma, ja bi al' me sigurno stara nee pustiti", buljei u plafon odgovori djeak. "Nema veze, ubit emo je na izlasku pa nee trebati traiti doputenje", zadivljujui sam sebe Deni usklikne. "Ne, ne. To uvam za bolje razloge. Uostalom, nisam si dovoljno lijep s ovim masnicama. Ne mogu takav u grad ljubavi", nizao je razloge Denis.

"Dobro, onda idem sam", veli Deni tonom kao da se duri. Krene prema vratima sobe. Naglo stane i okrene se. "Lovi!" ispali ko iz topa i pljune na njega uz jeziv smijeh. Napusti scenu, zadovoljan, mirnim korakom. Dvorina vrata nije zatvorio za sobom. "Kakva nedjelja," pjevuio je starom kamenom cestom, "popucala ko keramika ploica!" Popodne je, Sunce pokazuje. Prema njemu hoda. "Pariz je na zapadu od ove pripizdine", Deni pljesne dlanovima iznad glave rasteui se u hodu. "To je ta cesta za stopiranje, napokon." Izbivi na asfalt nije zastao. Na zvuk automobila okrenuo se da pogleda vozaa koji je dolazio u smjeru njegovog podignutog palca. Kombi, bijeli, mogao bi biti Ford, zaustavi se i kroz otvoreni prozor na strani suvozaa prasne pitanje: "Kuda e?!" Voza je imao brkove. "To grebe guzu, a kabina je totalno sterilna", pomisli Deni, dok se naginjao da pogleda u vozilo. Nije mu se dopadalo. "Ne idem nikuda, samo trebam toaletni papir za sranje, ako imate?" "Evo ti cijela rola, seronjo!" doleti klupko kroz prozor i kombi krene dalje. Deni skui kako stvarno mora kenjati. Spusti se s ceste meu otro kamenje i krljavo, bodljikavo raslinje. "Nije kao doma!" nostalgino spomene sputajui bokserice na koljena. Gledajui zvijezdu, tiskao je govno. Kobna greka. unuo je na zmijsko gnjezdo. Ugrizi su se nizali kao packe na satu matematike. Brzo nastupi munina, paraliza i mrak. "Ovo nisu hemoroidi", posljednja njegova misao.