RAZVOJ KNJINICA U HRVATSKOJ Antiko doba Neki arheolozi vjeruju da su uspjeli identificirati bar dvije knjinice iz antike na tlu

Hrvatske. Jedna knjinica morala biti u raskonoj ladanjskoj vili u uvali Verige, smjetenoj na zapadnom dijelu otoka Veliki Brijun. Za tu konstataciju nemamo nikakvih vrstih arheolokih potvrda. Pretpostavlja da je sagraena u I. st. poslije Kr., pa je to trebala biti i najstarija knjinica na tlu dananje Hrvatske. Druga pretpostavljena knjinica trebala se nalaziti u Dioklecijanovoj palai. Vjeruje se da je Dioklecijan u svojoj golemoj palai morao imati knjinicu, i to ne zato to je u povijesti ostavio dokaze o svojoj uenosti, ve zato to je reda radi morao imati i carski ureenu bogatu knjinicu. Srednjovjekovne knjinice U srednjem vijeku u Europi knjinice postoje u samostanima, kaptolima,odnosno katedralama, u kuama privatnika, a krajem ovog vijeka javljaju se i javne knjinice gradova. Najbrojnije su, dakako, bile one u samostanima, koje su imale knjige potrebne za bogosluja ili za odgoj mladih redovnika. Vane su bile i kaptolske, odnosno katedralne knjinice koje su uz one samostanske, imale najznaajniju ulogu u prvim stoljeima srednjeg vijeka. Za nas je vrlo vana knjinica sa skriptorijem u splitskoj Katedrali. Skriptorij je osnovan moda ve u 7., a najkasnije u 8. stoljeu i u njemu se prepisuju knjige koje su bile vane za potrebe novoosnovane Splitske biskupije. Vjeruje se da je u njemu nastao i Splitski evangelijar. Knjinica splitske Katedrale se obogaivala mnogim rukopisima, od kojih su se neki sauvali i do danas i to je najstarija knjinica na tlu Hrvatske. Osnivanje prvih knjinica vezano je uz dolazak benediktinaca u Dalmaciju jer se u njihovim samostanima pojavljuju brojne knjinice i skriptoriji, npr. benediktinski samostan Sv. Krevana. Samostan je prvi put spomenut u oporuci priora Andrije 918., a tijekom 10. stoljea je propao. Kao poetna godina osnutka (tj. obnove) samostana uzima se 19. prosinca 986. kada je zadarski prior Madije, u dogovoru sa zadarskim plemiima i ostalim graanima, dopustio da se uz crkvu Sv. Krevana podigne novi samostan, na mjestu nekog starijeg samostana. Osim navedenog samostana, bogate su knjinice bile i u samostanima Sv. Marije na Mljetu (1198.) i Sv. Jakova na Vinjici (1222.). Samostanske su knjinice bile vrlo male, s relativno malim brojem knjiga, sve do 15. stoljea, kada nakon izuma tiska, poinju rasti. U 12. stoljeu u Hrvatsku dolaze novi redovi (templari, ivanovci, cisterciti, dominikanci, franjevci i pavlini) te osnivaju samostane u sklopu kojih se nalaze i knjinice. Tako su primjerice, iako neto kasnije, dominikanci osnovali 1396. godine sveuilite u Zadru, koje je jedno od najstarijih u Europi i prvo u Hrvatskoj. Franjevaka predaja i relevantni izvori nastanak prvih samostana na podruju sjeverne Hrvatske stavljaju u 13. stoljee, od kojih je najstariji Zagrebaki nastao oko 1233. godine. Najbogatija knjinica grada Dubrovnika nalazi se u franjevakom samostanu Male brae. Samostan je 1317. godine izgraen pod gradskim bedemima u blizini Minete. Od dominikanskih knjinica najpoznatija je ona u Dubrovniku: pisani trag o postojanju dominikanske knjinice u Dubrovniku datira iz 11. st., a slubeni izvori potvruju njezino postojanje tek od gradnje samostana u 15. stoljeu. Oprema te knjinice, s 22 klupe i sa svescima privezanim lancima, ula je u opu povijest knjiniarstva u svijetu. U panonskom se dijelu Hrvatske osnivaju najvanije pavlinske knjinice (Lepoglava i Remete). Najvie zasluga za sakupljanje goleme knjike grae pripada Gaparu Maleiu koji je sa svojih putovanja dopremio u Lepoglavu mnotvo knjiga. Ivan Kritolevec u svemu pomaui Maleia izgradio je 1710. godine samostansku knjinicu. Bila je to najljepa, najbogatija i najvea knjinica u Hrvatskoj. Pavlinski samostan u Remetama osnovan je 1247. godine ili 1240. Knjinice u doba humanizma i renesanse U humanizmu raste interes za otkrivanje i skupljanje starih zbornika i rukopisa te otvaranje knjinica. Najvie podataka ima iz Dubrovnika, gdje su osim brojnih privatnih zbirki u 1

dominikanskome i franjevakome samostanu postojale javne knjinice, a bogatu je knjinicu imao i benediktinski samostan Sv. Jakova na Vinjici. Pojavljuju se i privatne knjinice (Marulieva knjinica, knjinica Tome Nigera, knjinica obitelji Papali). Privatne su knjinice imali ueni ljudi u Zadru, Hvaru i Dubrovniku. Pjesnici, lijenici, trgovci, sveenici i mnogi drugi kupuju knjige i stvaraju vrijedne privatne knjinice. U tome su prednjaili Dubrovani jer su imali dobre veze i s Italijom i s drugim zemljama Sredozemlja. Dakle, ne da su Dubrovani vrlo rano imali privatne knjinice, ve se kod njih susreemo i s idejom da knjige budu pristupane javnosti. Stoga, nije rijetkost da pojedinci ostavljaju gradu ili samostanu svoje knjige pod uvjetom da budu slobodne javnosti. Svoje knjinice imaju i stolna crkva, druge crkve, a i humanistika kola u Dubrovniku u 15. stoljeu. Knjinice u doba baroka U doba baroka intenzivno se razvijaju dijelovi sjeverne Hrvatske, pa se ovdje pojavljuju krupne knjinice. U akovcu je nastala najpoznatija kneevska knjinica knjinica Nikole Zrinskog. Upravo tada i zagrebaki Kaptol otkupljuje 10 000 svezaka vrijedne biblioteke historiara Janeza Vajkarta Valvasora. Pavlinski samostan u Lepoglavi 1711. ureuje raskonu dvoranu za biblioteku i osniva fond od 1000 forinta, a kamate toga fonda namijenjene su za nabavu novih knjiga. Isusovci osnivaju prve hrvatske gimnazije (Zagreb 1607.- ta se godina sa sigurnou biljei kao poetak dananje Nacionalne i sveuiline knjinice, Varadin 1678., Osijek 1766.). Za potrebe kola koje se otvaraju uz samostane osnivaju se i kolegijske knjinice. Od ostataka knjinica isusovakog reda nastala je najvea hrvatska knjinica NSB. Knjinice u 19. stoljeu Ideja promicanja nacionalne kulture u iroke mase u sklopu ilirskog preporoda dovela je do otvaranja prvih narodnih itaonica, kojima je cilj bio borba za naobrazbu na narodnom jeziku. Kako se ilirski pokret oformio u sredinjoj Hrvatskoj, tako ne udi da je nastanak prvih narodnih itaonica bio u gornjoj Hrvatskoj. U drugoj polovici 19. stoljea dolazi do kulturnog buenja, odnosno borbe za hrvatski jezik u razdoblju agresivne maarizacije koju je provodio ban Khuen Hedervary i to dovodi do procvata narodnih itaonica u Sjevernoj Hrvatskoj. Tada se itaoniki pokret iri i u Dalmaciju te tamo hrvatski jezik prodire u javni ivot. Hrvatski se jezik uvodi u kole i postaje slubenim u Saboru (1848.). Velika veina narodnih knjinica i itaonica nastalih u 19. stoljeu bila je kratka vijeka. Knjinice u 20. stoljeu Ozbiljno nastojanje oko stvaranja pukih knjinica zapoinje poetkom 20. stoljea i to najee na privatnu inicijativu i uz pomo darova radi se na osnivanju gradskih knjinica u Splitu, Karlovcu, Zagrebu. Drutvo za puku prosvjetu koje je osnovano u Zagrebu 1906. osnovalo je vie od 80 knjinica u uoj Hrvatskoj i niz knjinica u Slavoniji, Dalmaciji i Istri. Nakon drugog svjetskog rata slijedi eksplozija pukih knjinica jer socijalistika vlast knjinice smatra najpogodnijim sredstvom za prosvjetu i odgoj najirih narodnih masa. One niu kao ustanove narodnih odbora, kulturnoprosvjetnih drutava i drugih organizacija. U Hrvatskoj je 1960. godine postojalo 654 knjinica. Zakon o bibliotenoj djelatnosti i bibliotekama iz 1973. utvrdio je da svaka opina treba imati opinsku matinu narodnu biblioteku, kako bi se podruje Hrvatske ravnomjerno pokrilo knjinicama. Ovim se zakonom odreuje nekoliko vrsta knjinica. Vrste knjinica Slino kao i u drugim zemljama, puke su knjinice i u Hrvatskoj djelovale u okviru itaonica, tj. drutava koja su imala politiko, strukovno i slino obiljeje. itaonice su bile mjesta na kojima su se okupljali narodni preporoditelji. S vremenom e sve vie rasti uloga tih knjinica u okviru narodnih itaonica. Neke od njih su do danas zadrale svoje staro ime koje govori o prolom, ali ne i zaboravljenom vremenu narodnog preporoda, poput one u Novom Vinodolskom, koja je osnovana 1845. te i danas nosi ime narodna itaonica.

Znanstvene su biblioteke namijenjene potrebama posebnih znanstvenih podruja (biblioteke visokih ustanova, znanstvenih instituta i centara, i sl.) ili pokrivaju potrebe svih znanstvenih grana ili vie njih. Specijalne su knjinice obino specijalizirane za odgovarajue znanstveno ili struno podruje. To su biblioteke zavoda i poduzea, kulturnih ustanova i dravnih organa. Takve biblioteke mogu biti namijenjene i potrebama posebnih itatelja (biblioteka za slijepe). kolske su knjinice namijenjene polaznicima i nastavnicima osnovnih i srednjih kola, a njihov je cilj unapreenje kolske nastave. Nacionalne su knjinice obino knjinice s najbogatijim fondovima. Njihova je dunost da sakupljaju i uvaju knjino blago za budue narataje. Nacionalne knjinice obino na osnovi nacionalnog propisa dobivaju od izdavaa i tiskara obvezatni primjerak svakog tiskanog proizvoda te se na taj nain osigurava uvanje svih naslova izdavake produkcije u zemlji. LITERATURA: 1. akaja, L.: Kultura i prostor: prostorna organizacija kulturnih djelatnosti u Hrvatskoj, Hrvatska sveuilina naklada, Zagreb, 1999. 2. Stipevi, A.: Povijest knjige, Matica hrvatska, Zagreb, 2006. 3. Stipanov, J.: Knjinice i drutvo, kolska knjiga, Zagreb, 2010. 4. Glavan, D. i Sren, I.: Povijest zagrebakih knjinica, Fortuna & Sandorff, Zagreb, 2010. 5. Stipevi, A.: Knjige i knjinice u antiko doba na tlu Hrvatske, u: Kai, Split, 2009.-2011., 41-43, 2010.