SADRŽAJ: UVOD ...................................................................................................................... 3 1 Pojam i nastanak novca.................................................................................... 4 1.

1 Faze razvoja novca kroz povijest ............................................................. 5 Trampa je najstariji oblik trgovine koji se sastoji u razmjkeni roba za robu. .. 6 1.1.1 Razvoj novca kao pokazatelja vrijednosti ....................................... 6 1.1.2 Novac u funkciji prometnog sredstva .............................................. 6 1.1.3 Novac u funkciji blaga ..................................................................... 7 1.1.4 Novac u funkciji plateţnog sredstva ................................................ 7 2 Povijest novca .................................................................................................. 8 2.1 Prvi kovani novac .................................................................................... 8 2.1.1 Antika, Grčka i Rim ......................................................................... 9 2.2 Povijest hrvatskog novca ......................................................................... 9 2.2.1 Kuna i lipa- hrvatska valuta ........................................................... 11 3 Robni i simbolični novac ............................................................................... 12 4 Valuta, vaţenje............................................................................................... 13 4.1 Metalni novac ........................................................................................ 13 5 Valutni sustavi ............................................................................................... 15 5.1 Valutni sustavi bimetalizma................................................................... 15 5.2 Valutni sustavi monometalizma-zlatni standardi ................................... 16 6 Suvremeni novčani sustav – papirna valuta ................................................... 16 6.1 Novčanice .............................................................................................. 17 7 Vrste suvremenog novca ................................................................................ 18 7.1 Novčanice i kovani novac ...................................................................... 18 7.2 Bankarski novac ..................................................................................... 19 7.2.1 Ţiralni novac .................................................................................. 19 7.2.2 Depozitni novac. ............................................................................ 19 7.2.3 Ček ................................................................................................. 19 7.2.4 Kreditni novac................................................................................ 20 Zaključak ............................................................................................................... 21 Literatura ................................................................................................................ 22

Sažetak: Novac je sveopće prihvaćeno sredstvo razmjene. Tijekom povijesti pojavljivao se u raznim oblicima. Najznačajnije faze razvoja novca su trampe, faze robnog novca, faze bankovnog novca i faze modernog obavljanja trancakcija. Osim što ima funkciju razmjene, ima i funkciju prometnog sredstva, funkciju blaga, a moţe se promatrati i kao sredstvo pokazatelja vrijednosti. Treće poglavlje

UVOD U ovom seminarskom radu riječ će biti o novcu i povijesnom razvoju novca. Novac moţemo definirati kao općeprihvaćeno sredstvo razmjene. Svrha i cilj ovog rada je odgovoriti na pitanje što je zapravo novac te kakav je bio tijek njegova razvoja kroz povijest. U prvom poglavlju definiran je pojam i nastanak novca.Opisane su faze razvoja novca kroz povijest te njegove funkcije. Drugo poglavlje prolazi kroz dugu povijest razvoja novca - kako je nastao prvi kovani novac te kako se novac razvijao u Antici, Grčkoj i Rimu. TakoĎer, bit će riječi i o povijesti hrvatskog novca te kuni kao hrvatskoj valuti. U trečem poglavlju riječ je o robnom i simboličnom novcu. U četvrtom poglavlju definiran je pojam valute i vaţenja, a bit će govora i po metalnom novcu. U petom poglavlju prikazani su valutni sustavi. U šestom i sedmom poglavlju bt će definiran suvremeni novac koji uključuje novčanice, kovani novac i bankarski novac.

Metode korištene u ovom radu su metoda indukcije, metoda dedukcije, metoda amalize, metoda klasifikacije, povijesna metoda i metoda diskripcije.

1

Pojam i nastanak novca

Novac je sredstvo pomoću kojeg se obavlja razmjena. „ Novac zapravo nije ni više ni manje nego upravo ono što je on uvijek o njemu mislio – to jest, ono što se obično daje ili prima prilikom kupovanja ili prodaje roba, usluga i drugoga.“ ( Galbraith, 1975) Sam nastanak novca potječe od latinske riječi „pecunia“ koja označava bogatstvo, a kasnije i novac. Korijen riječi potječe od riječi „pecus“ što znači stoka. U primitivnim zajednicama stočarskih naroda stoka se upotrbljavala kao sredstvo razmjene, a sluţila je kao naturalni novac. Potrebu za novcem izazvala je pojava privatnog vlasništva i razvitak društvene podjele rada, ali i razvitak trgovine s kojom raste potreba za novčanim oblikom vrijednosti. U povijesti su zabiljeţeni raznovrsni, ali i veoma interesantni predmeti koji su sluţili kao sredstvo razmjene.

Primitivni oblici novca:        Krzno Stoka Školjke Duhan Riţa Komadi metala (ţeljezno, bakar, srebro, zlato) Kamenje

Proces razvoja različitih oblika razmjene robe predtstavlja proces nastanka novca. Novčani oblik razmjene javlja se u situaciji u kojoj je robna proizvodnja dovoljno razvijena, a društvena podjela rada raširena. MeĎutim, tijekom razmjene dobara javljaju se teškoće koje su zahtijevale upotrebu jednostavijeg oblika razmjene odnosno dovele su do otkrića novca. Pojavljuje se roba za koju su svi spremni ustupiti svoje proizvode jer znaju da će za nju uspiti nabaviti sve ono što im je

potrebno.Nastanak novca je bio dug ekonomski proces. U početku se kao novac najčešće prihvaćala stoka jer je bila lako pokretljiva i jer je za njom postojala velika potreba(hrana i upotreba u poljoprivredi) pa su je svi stanovnici rado prihvačali kao opće sredtstvo razmjene.Novčani oblik vijednosti počeli su prvi razvijati nomadski narodi jer je njihova imovina kojom su raspolagali bila pokretna, te se jednostavno mogla otuĎiti, a sam način ţivota koji ih je neprekidno dovodio u dodir sa drugim zajednicama upučivao ih je na razmjenu. Ulogu novca imale su prilično dugo najvaţnije robe kao što su stoka, predmeti od koţe... S razvojem civilizacije se naturalni novac pokazao nepraktičnim te je zamjenjen metalnim novcem. Osobito su bili cijenjeni plemeniti metali, a razmjena je pokazala da je zlatno najpogodnija roba za vrijednost. Poznate su prirodne osobine zlata koj ga čine pogodnim za ulogu novca. Naime, zlato u malim koločinama ima veliku vrijednost, jednostavno se moţe dijeliti na manje dijelove ili ponovno spajati, a da pri tome zadrţi svoja kemijska svojstva. To znaći da razmjena daje zlatu ulogu novca, ali mu ne daje vrijednost. S druge strane zlato moţe funkcionirati kao novac, zbog toga što je stvar od vrijednosti, pri čemu tu svoju vrijednost dobiva od materijalne proizvodnje.

1.1

Faze razvoja novca kroz povijest

Novac je kao sredstvo razmjene i plačanja prošao kroz nekoliko faza u povijesti ljudskog roda. Te faze očituju se kao:    

Faze trampe Faza robnog novca Faza bankovnog novca Faza modernog načina financijskih transakcija

Trampa je najstariji oblik trgovine koji se sastoji u razmjkeni roba za robu. Robni novac se kao sredstvo razmjene u ljudskoj povijesti pojavio u obliku raznih stvari koji su bili produkt ljudskog rada gdje pojedine robe sluţe kao novac. Svaka od tih roba imala je svoje prednosti i nedostatke. Sve do 19. stoljeća roba kao novac iskazivala je svoju protuvrijednost u metalima kao što su zlato i srebro i taj novac imao je svoju realnu vrijednost na trţištu. Razvoj robnog novca omogućio je stvaranje papirnog novca koji nije sam sebi svrha već sluţi kao sredstvo razmjene i plačanja. Papirni novac ima niz prednosti u odnosu na metalni zbog njegove jeftinije proizvodnje i jednostavnijeg vršenja financijskih transakcija, te se lako prenose i skaldište. U današnje vrijeme imamo novac u obliku bankovnog novca tj. čekova. Moderni bankarski sustav omogučio je sinergiju svih vrsta računa gdje je elektronski sistem plačanja postao temeljni način suvremenog plačanja.

1.1.1 Razvoj novca kao pokazatelja vrijednosti Prva i osnovna funkcija novca sastoji se u tome da robama u razmjeni izrazi njihovu vrijednost. Novac u funkciji mjere vrijednosti je zapravo prometna vrijednost koja pokazuje koliko se za neku robu moţe dobiti novčane robe (npr. Zlata). Istraţivajući svoju vrijednost preko jedne jedine robe ( na primjer, preko zlata), sve robe postaju jednoimene veličine. Na taj način novac, odnosno zlato, funcionira kao mjera vrijednosti, zlato u ulozi ekvivalenta postaje novac.

1.1.2 Novac u funkciji prometnog sredstva Prvobitna razmjena imala je oblik trampe, odnosno razmjene robe za robu. U takvim okolnostima proizvoĎać jedne robe morao je naći proizvoĎaća druge robe i

tako u meĎusobnoj razmjeni pribaviti upotrebnu vrijednost koja moţe zadovoljiti njegovu potrebu. Pojavom novca, sve robe izraţavaju svoju vrijednost u novčanoj robi, pa tako novac moţe posluţiti kao posrednik njihove razmjene, kao sredstvo robnog prometa. Tako iz funkcije novca kao mjere vrijednosti dolazimo do funkcije novca kao prometnog sredtsva.

1.1.3 Novac u funkciji blaga Roba se ne prodaje kako bi se za dobiveni novac kupila druga roba, već da bi se robni oblik pretvorio u novčani, tako da dobijeni novac zadrţimo.Kada prodamo neku robu u zamjenu za novac, taj novac prestao je djelovati kao sredtstvo prometa jer se pretvara u novac kao blago. Pretvaranje novca u robu i robe u novca Karl Marks naziva metamorfozom robe.

1.1.4 Novac u funkciji platežnog sredstva Novac u funkciji plateţnog sredtsva javlja se u obliku kreditnog odnosa, jer kretanje robe od prodavača prema kupcima ne znači istovremeno i obrnuto kretanje novčane robe od kupca k prodavačima. Tek nakon odreĎenog vremena dolazi i do tog kretanja, tako što kupac plaća prodavaću cijenu ranije preuzete robe. Novac koji kupac, poslije isteka ugovorenog roka, isplačuje prodavaču za ranije preuzetu robu, nalazi se u tom trenutku u funkciji plateţnog sredstva.

2

Povijest novca

U prijašnjim poglavljima napomenula sam da je najstariji oblik razmjene bila trampa. Iako izgleda kao najjednostavniji oblik razmjene, zapravo je vrlo nepraktičan jer je teško odrediti koliko jedne robe treba ponuditi za neku drugu robu i zbog toga što npr. onome tko ima viška jabuka ne trabaju drva i sl. Zbog toga se pojavljuje novac u obliku taznih stvari: stoka, krzno, maslinovo ulje. Takav se novac naziva robni ili naturalni novac.

2.1

Prvi kovani novac

Prvi novac nastao je u 7. stoljeću u Libiji, Maloj Aziji. Taj je novac izraĎivan od elektruma(prirodne slitine zlata i srebra). Osim elektruma u izradi novca koristilo se zlato, srebro, bronca, bakar i mjed. Najstariji novac je grčki i rimski kojeg su izraĎivali antički obrtnici. Njegova karakteristika bio je visok stupanj finoće metala.

Slika 1 Atenska srebrna tetradrahma „sova“ i srebrna tetradrahma, (izvor:Anonymous_1 [internet])

Prvi novac izraĎivan je ručno, a to je trajalo sve do16.stoljeća kada su nastali prvi strojevi za kovanje novca. U prvom stoljeću novac se označavao simbolom, monogramom ili imenom. Strani novac se dodatno označavao što mu je omogučilo slobodno kretanje svojim teritorijem.

Slika 2 Jedna osoba mogla je u sat vremena iskovati sto kovanica (izvor:Anonymous [internet])

2.1.1 Antika, Grčka i Rim U antičkoj Grčkoj novac su izdavali polisi, kojih je bilo nekoliko stotina pa je novac tog vremena bio jako raznolik. Na novcima su se nalazili likovi bogova i heroja koji je dotični polis štovao. U Rimskom Carstvu su kovanje i kolanje novca usko povezani s ratnim i političkim zbivanjima. Zlatni i srebrni novac izdavao je car, a bakreni i brončani Senat. Najraniji rimski novac nosio je slike boţanstva. Cezar je bio prvi Rimljanin koji je stavio svoj lik na srebrni denarius. ´

Slika 3 Srebrni denarius (izvor:Anonymous [internet])

2.2

Povijest hrvatskog novca

Hrvati koji su ţivljeli na teritoriju današnje Hrvatske nisu kovali svoj novac sve do kraja 12. stoljeća, već su upotrebljavali bizantski novac, čije su imitacije i kovali. Gradovi su bili podijeljeni na grčke i rimske u kojima se novac i kovao.

Najstarijim hrvatskim novcem smatra se novac Bijelih Hrvata, koji su kao močno pleme ţivili na području današnje češke. Tamo su u 10. stoljeću hrvatski kneţevi Slavinikovići kovali svoj novac.

Reprezentativan primjer hrvatskog novca bio je banski denar (banovac) koji je bio cjenjen zbog svog sastava i finoće izrade.

Slika 4 Banski denar (izvor:Anonymous [internet])

U Dubrovačkoj Republici novac se kovao više od pet stoljeća, a predstavljao je izuzetnu numizmatičku vrijednost u hrvatskim i svjetskih razmjerima. U prvoj polovici 16. stoljeća nastaje novac koji se smatra najljepšim hrvatskim novcem:

Slika 5 Groš i Talir (izvor:Anonymous [internet])

Na otoku Pagu 1778. godine pojavio se prvi hrvatski papirni novac.

Slika 6 Paški asignat (izvor:Anonymous [internet])

Izvornim hrvatskim novcem smatraju se kovanice i novčanice iz vremena Bana Josipa Jelačića. Vrijeme njegova banovanja bilo je nestabilo financijsko vrijeme u kojima je nedostajalo sitnog novca za svakodnevna plaćanja. Bansko vijeće u vlastitoj kovnici u Zagrebu počinje kovati bakreni kriţar i srebrni forint, a granske općine, poduzeća i trgovačke kuće izdavali su papirni novac s vlastitim jamstvom.

Slika 7 Križar i Forint (izvor:Anonymous [internet])

2.2.1 Kuna i lipa- hrvatska valuta Na Dan drţavnosti 30. svibnja 1994. godine, uvedena je kuna kao novčana jedinica Republike Hrvatske, s podjelom na 100 lipa. Naziv kuna za trajnu hrvatsku valutu odabran je zbog značajne uloge kunina krzna u monetarnoj i fiskalnoj povijesti Republike Hrvatske. Povijest naziva novčane jedinice kune

počinje s krznom kune kao sredstvom naturalnog plaćanja, zatim kuna postaje obračunska novčana jedinica te na kraju i novac u modernom smislu.

3

Robni i simbolični novac

Poznato je da je temeljna funkcija novca da sluţi kao sredstvo razmjene, što znači da se novac najprije promatra u funkciji transakcijskog sredstva, a zatim u funkciji štednje, odnosno u najlikvidnijem obliku.  Naturalni robni novac –(stoka, ţito i sl.) odgovara prilikama u kojima je nastao te je imao mjesno obiljeţje.  Simbolični novac –novac bez svoje unutarnje vrijednosti, tj. novac kakav danas poznajemo, a čija je vrijednost zakonski odreĎena. 

Zlato je oblik robnog novca koji je, zbog svojigh posebnih svojstava i prednosti, oduzeo drugim oblicima robnog novca funkciju ekvivalenta.

Kovanje novca otvara mogućnost odvajanja njegove realne vrijednosti od nominalne, a time i razvoja simboličkog metalnog novca.

Novčani surogati ili zamjenici novca, pojavljuju se u obliku zazličitih cirkulacijskih papira- doznake i obveznice. Oni zamjenjuju novac i daju pravo imatelju na odreĎenu količini kurentnog novca ili zlata. Njihova pojava posljedica je razvoja i stanja novčanog prometa

Banknota predstavlja jedan od najranijih novčanih supstituta u metalističkom novčanom sustavu, posebno u zlatnom standardu. Radi rizičnosti nošenja većih količina s jednog trţišta na drugo, trgovci su

deponirali svoj zlatni novac kod banaka koje bi pri tom izdavale potvrde na primljeni novac koje su glasile na donositelja, bile su naplative po viĎenju, a glasile su na okrugle svote.

4

Valuta, važenje

Valuta označava novčanu jedinicu neke zemlje tj. sredstvo plaćanja u toj zemlji. Pojam vaţenje se u suvremenoj literaturi upotrebljava prvenstveno u smislu povezanosti osnovne zakonske novčane jedinice s objektivnom vrijedosnom podlogom, dok se posebno pojam valute upotrebljava još za oznaku strane novčane jedinice.

4.1

Metalni novac

U nekim društvima, novac su bili predmeti od odreĎenih vrsta metala, najčešće bakra. Vremenom se ova funkcija počela vezivati za robe koje su po svojim prirodnim karakteristikama bile pogodne da sluţe kao opće sredstvo razmjene. Te robe su bili plemeniti metali, ali se i unutar njih zlato izdvojilo kao najpogodnije za obavljanje ove funkcije. Razlog zašto su ljudi u različitim društvima porihvačali zlato kao univerzalno sredstvo razmjene leţi u njegovim prirodnim karakteristikama. U prometu i male količine zlata predstavljaju veliku vrijednost. Do njega je teško dići jer su njegove zalihe za razliku od drugih vrsta metala veoma male teško se otkrivaju. Zbog toga su i njegove minimalne veličine jako vrijedne. Na taj način se za male količine zlata mogu mijenjati značajne količine drugih roba. Najstariji način plaćanja metalnim novcem naziva se pensatorijsko plaćanje. On se sastojao u tom što su sami metali bili novac, pa se prilikom svakog plaćanja

morala vagati količina dotičnog metala. Tako imamo izraz funta koja je označavala odreĎenu teţinu metala (1 funta=453,592 grama). Ovaj način plaćanja je u svakodnevnoj praksi nailazio na teškoće jer se prilikom svakog plaćanja moralo vršiti mjerenje, provjeravati kakvoća i finoća metala itd. Zato su se u praksi počeli pojavljivati komadi metala na kojima su bili otisnuti ţigovi koji su označavali količinu, finoću i slično. Novac se nije mogao kovati od čistog zlata jer je zlato mekano i lako savitljivo. Zato se prilikom kovanja zlatnog novca uvijek zlatu dodavao neki tvrĎi, neplemeniti metal. Pri tome odnos izmeĎu zlata i neplemenitog metala bio je točno utvĎivan, a kasnije je taj odnos i tipiziran. Tako imamo danas dva tipa ćistoće zlata: francuski tip koji se sastoji od 900 tisuća dijelova zlata i 100 tisuća dijelova bakra i engleski tip koji se sastoji od 11/12 zlata i 1/12 bakra. Zbog krivotvorenja novca novčana jedinica se počela osamostaljivati od novčane materije. U prometu se koristila jedna „funta“ ili jedna „rublja“ kako sredstvo razmjene, a nije provjeravan više njezin stvaran sadrţaj. Tako se od pensatorijskog prešlo na numeričko plaćanje. Stari metalistički novčani sustavi zasnivai su se na tzv. Automatizmu zlata koji je u uvetima:    Slobodnog kovanja novca (zlata u novac i obrnuto) Slobode uvoza i izvoza zlata Zamjenjivosti novčanica kod emisijske bake

Dovodio do automatskog reguliranja novčanog optjecaja. U sustavu zlatne valute trţišni zakoni odreĎuju količinu novca u cirkulaciji. Priljev i odljev zlata regulirao je količinu novca u optjecaju odrţavajući njegovu razinu u granicama tzv. Zlatnih točaka. Novac je imao svoju supstančnu vrijednost, on je bio zlatni novac, a novčanica, mjenica i sl. Bili su njegov surogat-zamjenik zkata u prvom smislu riječi. Zlatne su točke:točka izvoza zlata (gornja točka) i točka uvoza zlata (donja zlatna točka).

5

Valutni sustavi

Valutni sustavi se sastoje od:   Bimetalističkog sustava Monometalističkog sustava

Bimetalistički sustavi se dalje dijele na paralelnu i dvojnu valutu, a monometalističa sustavi na:      Srebrnu ili zlatnu valutu Zlatni standard ili zlatna valuta Zlatna valuta sa zlatom u optjecaju Valuta na bazi zlatnih poluga Valuta na bazi zlatnih deviza

5.1

Valutni sustavi bimetalizma

Kod pararelne valute se novac kao zakonsko sredstvo plaćanja, kuje od oba valutna materijala: zlata i srebra, te u prometu postoje i cirkuliraju dvije vrste novca-zlatni i srebrni novac. Kod sustava dvojne valute novac se takoĎer kuje od oba valutna materijala, ali se meĎu njima uspostavlja odreĎen zakonski odnos. Greshamov zakon-zbog pojeftinjena srebra na svjetskom trţištu, postojalo je zlato u bimetalističkim drţavama bolji novac, paje stupao u djelovanje tzv. Greshamov zakon kojim je lošiji novac (srebro) tjerao iz prometa bolji novac. Na taj je način zlato potisnuto iz zemlje, a srebro je preuzimalo isključivu ulogu valutnog novca.

5.2

Valutni sustavi monometalizma-zlatni standardi

Sustav zlatne valute sa zlatom u optjecaju bio je sustav u kojem se zlatni novac upotrebljavao kao zakonsko sredtsvo plaćanja. Nominalna vrijednost svakog komada novca morala je odgovarati njegovoj stvarnoj materijalnoj vrijednosti. Razilaţenje nominalne i stvarne vrijednosti koje je nastalo trošenjem zlatne monete, nije bilo bitno, jer svako ima pravo donijeti zlato i traţiti od emisijske ustanove da mu iskuje novac.

Sustav zlatnih valuta na bazi zlatnih poluga je bio sustav u kojem ne cirkulira zlato, već na osnovi njega izdane novčanice, koje sluţe kao zakonsko sredstvo plaćanja, a zlato je pohranjeno kod središnje emisijkse ustanove.Za razliku od tog sustava, kod sustava zlatnih valuta na bazi zlatnih deviza, optjecaj novčanica se zasnima na devizama koje glase na neku zlatnu valutu. „Currency theory“ je mišljenje koje kaţe da sve novčanice u optjecaju moraju imati pokriće u zlatu osim odreĎenog iznosa koji se unaprijed odreĎuje zakonom. Ako je u optjecaju previše novca, dolazi do rasta cijena, porasta uvoza robe i odlijeva zlata iz zemlje. „Banking school“ je potpuno suprotno mišljenje od Curreny theory, koje smatra da sve novčanice u optjecaju ne moraju imati potpuno pokriće u zlatu, već i u dobrim kratkoročnim mjenicama.

6

Suvremeni novčani sustav – papirna valuta

Papirna valuta je novčanica emisijske banke koja nije iskupljiva u zlatu. Novčanica se pretvorila u čisti papirni novac, prema kojemu papirna valuta postoji tada, ako su papirna plateţna sredstva u prometu valutni novac i ako se njima

obavljaju neograničena plaćanja, te primatelji nemaju nikakvo pravo traţiti zamjenu. „ Papirna novčanica uvijek je samo znak novca koji se prema novcu u zlatu nalazi u odreĎenom odnosu.“ (I. Peršin, A. Šokman, I. Lovrinović, 2001.)

6.1

Novčanice

S razvojem trgovine pojavljuju se problemi prijenosa gotov novca s jednog mjesta na drugo. Kovani novac se u prometu troši, te gubi od svoje materijalne vrijednosti. Zbog toga su se pojavile obveznice koje su glasile na iznos gotovog noca i koje su se odmah mogle zamijeniti na gotov novac. Ove obveznice su se sve više počele primati u prometu pa su se tako pojavile prve novčanice. Početak izdavanja prvih novčanica nalazimo u praksi londonskih zlatara koji su uţivali veliko povjerenje javnosti. Kod njih su pojedinci polagali gotov novac i od njih dobivali priznanice na poloţene sume. Ove potvrde davale su pravo njihovom imaocu da od zlatara podigne iznos na koji priznanica glasi. Te priznanice poznate su u povijesti pod imenom certifikati. Sve više su se prilikom plaćanja upotrebljavale ove potvrde umijesto kovanog novca, a sve manje se vraćaju depozitaru radi podizanja gotov novca. Tako je kovani novac sve više leţao u kasama zlatara, a oni su za to čuvanje naplaćivali izvjesnu naknadu. Praksa je pokazala da je to neracionalno pa su počeli izdavati ove certifikate i onima koji nisu poloţili u depozit gotov novac, ali su im zato naplačivali izvjesan postotak od vrijednosti certifikata. Zlatari su sve više imali računa da onima koji deponiraju novac plaćaju naknadu jer su od onih kojima su izdavali certifikate bez deponiranog novca naplaćivali kamatu.

S vremenom je i drţava počela izdavati potvrde na sebe te time dobila mogućnost zamjene i uštede zlata. To je vrijeme osnivanja prvih emisijskih banaka.

7

Vrste suvremenog novca

Suvremeni novac čine novčanice, kovani novac i bankarski novac. Novčanice i kovani novac sluţe za gotovinsko plaćanje. Bankarski novac, koji prevladava u razvijenim zemljava, sluţi za bezgotovinsko plaćanje.

7.1

Novčanice i kovani novac

Novčanice su papirnate cedulje ispisane na odreĎenu vrijednost. OdreĎenog su oblika i tiskane na posebnoj tehnici. Dijele se na apoene, tako da se bez teškoća mogu primjenjivati u prometnim transakcijama. Papir za izradu novčanica posebne je strukture i tehnološke zaštite. Ima vodeni znak, zaštitnu nit i magnetnu šifru, kao zaštitu od krivotvorenja. IzraĎuje se u apoenima(djelovima na koje je podjeljena neka valuta). Što je neka valuta vrijednija tiskaju se apoeni manje nominalne vrijednosti. Kovani novac male je nominalne vrijednosti. IzraĎuje se od slitina, od bakra ili od aluminija. Kovanice su po pravilu okrugle, ali u nekim su zemljama višekutne ili s rupom u sredini.

7.2

Bankarski novac

Bankarski novac predstavlja novac kojeg različiti čimbenici imaju na računu banaka ili drugih novčanih institucija i u kojima podmiruju obveze, pri čemu nema opticanja papirnatog novca, već se cijela transakcija obavlja knjigovodstveno. Bankarski novac se pojavljuje kao ţiralni novac ili depozitni i kreditni novac.

7.2.1 Žiralni novac Različiti gospodarski čimbenici imaju u istoj banci ili u različitim bankama poseban račun. Zove se ţiro račun i njime su svi ti čimbenici meĎusobno povezani, tako da za transakcije koje obavljaju nije potreban gotov novac, jer se potraţivanja i dugovanja u novcu prenose knjiţenjima. Ako je vlasniku ţiralnog novca potreban gotov novac, on ga moţe bez problema podići.

7.2.2 Depozitni novac. Depozitni novac je novac koji kola u prometu na osnovi bankarskgod depozita ili depozita od nekog drugog novčarskog posrednika. Vlasnici depozitnog novca obavljaju novčane transakcije izdavanjem čekova i bankarskim karticama.

7.2.3 Ček Ček je nalog za isplatu novca. Danas depozitni novac nastaje polaganjem novca na tekući račun u nekoj banci. Na temelju pologa vlasnik tekućeg računa izdaje čekove. Korištenjem bankarskih kartica i tajnog identifikacijskog broja moţemo plaćati depozitnim novcem na EFT POS zreĎajima i podizati gotovinu. Bankarskim karticama plaća se na prodajnim mjestima gdje je istaknuzta mogućnosti korištenja odreĎene kartice odreĎene kartice i podiţe gotovina u bankama izdavatelja kartice.

7.2.4 Kreditni novac Kreditni novac je novac što ga emitiraju banke i druge novčane institucije, te pojedinci na temelju vlastitog depozita, dajući kredit i trećim osobama. Pod kreditom se razumjeva korištenje tuĎih sredstava u zamjenu za obećana plaćanja (kamate) nakon proteka nekog vremena.

Zaključak Ovim seminarskih radom pokušala sam obraditi sve dosadašnje spoznaje o novcu, povijesni razvoj te sadašnja obiljeţja. Put nastanka novca kao i njegova transformiranja iz različitih oblika bio je jako dug proces koji se razlikovao od drţave do drţave. U današnje vrijeme bilo bi nezamislivo razmjenu obavljati tzv. Robnim novcem, stoga je njegov razvoj od presudne vaţnosti. Novac je društvena pojava, nastala na odreĎenom stupnju društvenog razvoja, ali je i kulutrna pojava nastala iz odreĎenih čovjekovih potreba. Od prapočetka evolucije ljudskog roda i od trenutka kada je čovjek shvatio da za nešto što posjeduje moţe posjedovati nešto drugo, počelo je stvaranje onoga što u današnje vrijeme predstavlja novac. Novac se proteţe kroz naše ţivote kao smisao ţivljenja i rada, iako mnogi tvrde da nije sve u materijalnom on je presudan čimbenik za svaku ekonomsku aktivnost, tako da je suvremena trţišna ekonomija nezamisliva bez novca.

Literatura A. K. Kovačević, Lj. Domanc, V. Mileta, Novčarstvo, udţbenik za drugi razred ekonomske škole, Školska knjiga, Zagreb, 2007. D. Brozović, Hrvatska narodna banka, Zagreb 1994., Prvi novac, <raspoloţivo na: http://www.hnb.hr/novcan/povijest/h-nastavak-5.htm>, [pristupljeno 07.01.2010.] I. Peršin, A. Šokman, I. Lovrinovic,(2001), Monetarna politika, Fakultet ekonomije i turizma, Dr. Mijo Mirković, pula. I. Vuković, Ekonomija, Dalmatina d.o.o., Zagreb 2003.g. J. K. Galbraith, Novac, Stvarnost Zagreb, 1975. M. Aglietta, A. Orlean, Novac i suverenitet, Golden marketing, 2004. Zagreb M. Boţe, Numizmatika na povijesnom tlu Hrvatske, Rijeka, Zagreb, 1994.

Kazalo pojmova i imena

Sign up to vote on this title
UsefulNot useful