Luni mostovi

Graevinski fakultet Sveuilita u Zagrebu predmet: MASIVNI MOSTOVI Skripte uz predavanja

5. MOSTOVI LUNI

SADRAJ: 5. LUNI MOSTOVI ......................................................................................................................1 5.1. Opi pojmovi........................................................................................................................2 5.2. Povijesni razvitak .................................................................................................................3 5.2.1 Prvi svodovi..................................................................................................................3 5.2.2 Mostovi starog Rima ....................................................................................................4 5.2.3 Razdoblje do 18. stoljea .............................................................................................6 5.2.4 Razvitak do poetka 20. stoljea ................................................................................10 5.2.5 Prvih 50 godina betonskih lukova..............................................................................11 5.3. Oblikovanje i izvedba suvremenih masivnih lukova .........................................................14 5.3.1 Izvedbe na skeli..........................................................................................................14 5.3.2 Prve konzolne izvedbe jadranskih lukova..................................................................16 5.3.3 Konzolna izvedba formiranjem reetke......................................................................17 5.3.4 Kineski mostovi s krutom armaturom........................................................................18 5.3.5 Japanski postupci izvedbe ..........................................................................................19 5.3.6 Francuski mostovi sa spregnutim nadlunim sklopom ..............................................20 5.3.7 Suvremeni mostovi izvedeni konzolnim postupkom .................................................22 5.3.8 Lukovi izvedeni zaokretanjem polovica ....................................................................24 5.4. Naela oblikovanja i konstruktivni detalji .........................................................................24 5.4.1 Uobiajeni sustavi ......................................................................................................24 5.4.2 Odreivanje optimalnog oblika osi luka ....................................................................27 5.4.3 Zakon promjene poprenog presjeka luka .................................................................30 5.4.4 Metoda obrnutog optereenja.....................................................................................33 5.5. Statike provjere.................................................................................................................36 5.5.1 Modeliranje za proraun ............................................................................................36 5.5.2 Potporna (tlana) linija...............................................................................................38 5.5.3 Provjere stabilnosti luka.............................................................................................39 5.5.4 Modeliranje tapnim elementima za proraun na raunalu........................................41 5.5.5 Proraun luka u poprenom smjeru............................................................................42 5.6. Literatura ............................................................................................................................43

Zagreb, veljaa 2003.

Luni mostovi

5.1. Opi pojmovi Vanjsko optereenje u grednim nosaima izaziva moment savijanja. U nosau se formiraju tlana i vlana zona, da bi se optereenje predalo na tlo putem reakcija na osloncima. Vertikalno optereenje na gredni nosa rezultira vertikalnim reakcijama. Ukoliko gredu zakrivimo u konveksan oblik, formirajui tako luk ili svod, u njoj nastaje tlana sila, kojoj se odupiru vertikalne i horizontalne reakcije na osloncima. Oblikovanjem lunog nosaa postie se prijenos vanjskog vertikalnog optereenja preteno tlanom silom. Momenti savijanja se smanjuju, a u idealnom sluaju ak iezavaju (slika 1).

Slika 1. Raspored naprezanja po visini presjeka nosaa. a)U idealnom sluaju luk je optereen centrinom tlanom silom (1), no u stvarnosti ona djeluje ekscentrino (2). b) Isto vanjsko optereenje u grednom nosau izaziva moment savijanja, dakle, tlana i vlana naprezanja. Dio svoda uz oslonce naziva se peta svoda, dok je njegov predio oko najvie toke tjeme svoda. Visinska razlika izmeu pete i tjemena svoda naziva se strelica svoda (slika 2). Intrados je linija donjeg ruba svoda, dok je ekstrados linija gornjeg ruba svoda. Raspon svoda (L) je horizontalni razmak sredita leajnih ploha, dok je otvor svoda horizontalni razmak izmeu toaka intradosa. Bitan parametar kod promatranja svodova je splotenost ili plitkost, predstavljena omjerom strelice prema rasponu (f/L).

Slika 2. Osnovni dijelovi svoda.

Luni mostovi

Luni most se, osim glavnog nosaa, sastoji i od niza ostalih dijelova, koji su prikazani na slici 3. U sluaju kada se sekundarna konstrukcija, koja nosi kolnik, nalazi nad lukom nazivamo je nadluni sklop. Openiti naziv za ove dijelove je pomost.

Slika 3. Pojmovi vezani uz suvremeni luni most s kolnikom gore. 5.2. Povijesni razvitak 5.2.1 Prvi svodovi

Povijesni razvitak lunih mostova vrijedan je prikaza jer se radi o jednom od najstarijih sustava za savladavanje veih raspona. Kroz najvei dio povijesti civilizacije svod je bio glavni nain trajnog premotenja neke prepreke. Svi ostali sustavi znatno su mlai. Iskustva koja su prikupljena tisuljetnim graenjem lukova nisu eksplicitno sadrana u suvremenoj tehnikoj znanosti, teorijskim raspravama i pogotovo u raunalnim programima. Suvremene graevine u koje su

Luni mostovi

kritiki utkana iskustva prolih narataja mogu postati samo bolje, jer i dananja razina znanja jo sadri mnogo zanatskih pravila koje je teko nadomjestiti matematikim modelima. Prvi lukovi i svodovi vjerojatno su nastali na tradiciji graenja blatom i trskom. Svenjevi od tranih stabljika bili su prvo gradivo za kue u delti Eufrata i Tigrisa. Drevni graditelji su ih slagali u pravokutne okvire, ili zabijali, a potom savijali jednog prema drugom, povezujui ih u primitivan luk. Nizovi lukova povezivani su vodoravnim snopovima u okvir nalik na svod, koji je potom bio oblijepljen blatom. Obzirom da je povremeno bilo potrebno obnoviti pokrov, blatne su ploe s vremenom postajale sve deblje. Neke ovakve kue izgorjele bi u estim poarima, nakon kojih bi stvrdnuto blato ostajalo stajati i bez tranog okvira. U gradu Uru su ispod slojeva mulja, zaostalog nakon Potopa, naeni ulomci nagorjelih glinenih ploa koje s jedne strane nose otiske trske, pa se moe pretpostaviti da su prvi svodovi nainjeni pri kraju kamenog doba, 4000 p.K., i to izvedbom na mjestu. Iz istog razdoblja potjeu i prve opeke, pa se pretpostavlja da su prvi svodovi takoer graeni na tranoj oplati, a polagai opeka morali su usvojiti naelo radijalnog slaganja. Prvi naeni openi svodovi su sagraeni oko 3000 g. p.K.

Slika 3. Rekonstrukcija prvog svoda na tranim okvirima i nacrt drevnog kamenog konzolnog svoda. Neki pretpostavljaju da su primitivne kulture preuzele ideju svoda iz prirode kopiranjem kamenih lukova nastalih erozivnim procesima. Ovakvi prirodni fenomeni, koji oblikom podsjeaju na lukove naeni su irom svijeta, no njihovo povezivanje s nizom radijalno sloenih klesanaca predstavljalo bi prevelik skok u razvoju graditeljskih oblika. Sumerski graditelji su za vee raspone radije koristili konzolni svod, graen na skeli, od slojeva kamena meusobno povezanih bitumenskim vezivom, gdje je svaki slijedei malo istaknut u odnosu na prethodni (slika 3). Naeni su ovakvi svodovi raspona do 3,6 m. Prvi svoeni mostovi su mnogo mlai i danas im je teko odrediti pravu starost. Postoje graevine u Maloj Aziji i graninom podruju izmeu Irana i Iraka koje vjerojatno potjeu iz predantikog razdoblja, no sustavni razvitak graenja mostova vezan je uz mreu planski graenih cesta, to su prvi ostvarili stari Rimljani. 5.2.2 Mostovi starog Rima

Premda svod nije njihov izum, Rimljani su bili prvi europski (a vjerojatno i svjetski) graditelji koji su u punoj mjeri koristili znaajke i prednosti luka, svoda i kupole. Do danas je sauvano preko 400 starorimskih kamenih svoenih mostova koji se pouzdano mogu datirati iz razdoblja dugog oko 400 godina: od 174. g. p.K. pa do 260. g. po.K. Meu njima su i tri akvadukta vodovoda Dioklecijanove palae, na prilazu Splitu. Mnogi od ovih mostova jo slue svrsi, ak i tekom cestovnom prometu.

Luni mostovi

Slika 4. Dijelovi klasinog svoenog mosta. Najvei broj sauvanih starorimskih mostova ima polukruni luk, no postoje i mostovi segmentnog intradosa. Najplii rimski luk ostvaruje splotenost f/l=0,19. Kod veine mostova odnos debljine svoda i raspona se kree izmeu 1/10 i 1/20, a najdeblji svod sastoji se od klesanaca visokih 1,9 m. Izvoeni su i dvostruki svodovi. Visina nadsloja u tjemenu mosta uglavnom je bila minimalna (manja od debljine svoda). Uvrijeena debljina stupova Rimskih mostova iznosila je oko 1/3 raspona (ovo je gotovo pravilo za mostove do 10 m raspona). Najdeblji stupovi dostiu debljinu od oko 1/2 raspona, dok su najvitkiji izvedeni u debljini od 1/5 raspona. Najvii stupovi doseu oko 40 m. Meu mostovima koji su sauvani, 70% ima raspon manji od 12,5 m, a 90% raspon manji od 21 m. Rekordni starorimski raspon svoda, od 35,6 m (slika 5), ostvaren je na jednom segmentnom mostu u sjevernoj Italiji.

Slika 5. Pogled na most Svetog Martina, rekordan po veliini raspona meu starorimskim ostvarenjima. Rimskim graditeljima nije nedostajalo ideja, poznavali su graditeljske principe i vjetine, a glavna ogranienja proizlazila su iz nedostatka izvora mehanike snage i vrlo ograniene uporabe tvrdih metala. Rimljani su poznavali i prije uvrijeena gradiva: kamen, drvo i opeku, pridodavi im novo gradivo - beton. Klesanci lukova obraivani su i slagani tako da dosjedaju jedan uz drugog, dakle bez veziva, vjerojatno zbog potekoa uslijed moguih deformacija kod otputanja skele. Umijee izrade vapnenog morta preuzeli su od Grka i usavrili. Od metala su izraivali samo spajala, a olovo u sljubnicama koriteno je vrlo rijetko i tedljivo. Bogato iskustvo gradnje drvetom koristili su pri izvedbi skela. Svodovi sloeni od usporednih prstenova svjedoe o racionalnoj uporabi skele, koja se mogla vie puta premjestiti u jednom otvoru. Nosivost rimskih dizalica na ljudski pogon procijenjena je na preko 6 tona uz dohvat vei od 13 m. Za razliku od kasnije graenih mostova sa zemljanom ispunom, rimski su uglavnom imali betonsku ispunu, koja je znatno pridonijela njihovoj zauujuoj trajnosti. Rimski beton spravljan je tako to je prvo nainjen mort od grubih komada pucolana i vode, kojim su potom prelijevani unaprijed sloeni komadi krupnog kamena (agregata), a kod gradnje mostova je koriten samo u ispuni, a nikada izloen.
5

Luni mostovi

Rimski graditelji poznavali su vie naina temeljenja mostova. Pored plitkih temelja na vrstom tlu, radili su temelje na kratkim zabijenim drvenim pilotima, a za podvodne temelje koristili su zatitu drvenih zagata s glinenom ispunom ili su potapali sanduke s kamenom ispunom. Stup, ali i petni dio polukrunog luka izveli bi bez skele. Nakon toga izvodili su preostali dio svoda na drvenoj skeli. Koristili su jednu ili dvije skele, koje su po dovrenju jednog svoda premjetane u drugi. Kamene istake pri petnim dijelovima preostalih svodova, kao i namjerno ostavljene udubine upuuju na to da se skela barem dijelom oslanjala na ve ranije izvedene dijelove mosta. Otputanje skele vrilo se izbijanjem klinova, nakon ega je ona rastavljana i dio po dio prenoena u naredno polje.

Slika 6. Pogled na starorimski most preko rijeke Taho u Alcantri, panjolska. Uz most najveeg raspona treba spomenuti najdulji luni most Puente Romano u Meridi (panjolska) preko 62 raspona, ukupne duljine 755 m, te najvii most Pont du Gard, visine 47,8 m. Zanimljivo je da je najvei raspon rimskog mosta, od 35,6 m, drao rekord na tlu Europe sve do izvedbe maurskog mosta u Malabadiju, 1150. g., a premaen je tek 1204., kada je u Bernu sazidan svod raspona 45 m. Starorimski graditelji bili su sposobni preuzeti, razraditi i unaprijediti postojea saznanja (upoljavanjem obrazovanih Grka), poboljati ih vlastitim izvornim doprinosima (beton) i sagraditi mostove koji spadaju meu najuspjenije i najtrajnije graevine nae civilizacije (slika 6). 5.2.3 Razdoblje do 18. stoljea

Na podruju Europe srednji vijek, od pada Zapadnog Rimskog carstva 476. g.po.K., uistinu predstavlja mrano razdoblje, iz kojeg nemamo mnogo podataka o mostogradnji, niti ouvanih graevina koje bi starorimske mostove povezivale s prvom graevinom srednjevjekovnog graditelja koja se s njima moe mjeriti - mostom u Avignonu, dovrenim oko 1185. Ipak, vjerojatno je da je vjetina ouvana u zemljama Bliskog i Srednjeg istoka, irei se karavanskim putevima do Dalekog istoka. Najstariji zapisi o lunim mostovima sagraenim u Kini su iz 2. i 3. stoljea po.K., a sauvani su ostaci vie graevina iz 5. stoljea. Prva znaajna sauvana graevina je segmentni luni most raspona 37,4 m, iz 600-te godine, koji je za ono vrijeme bio vrlo smiona i originalna konstrukcija (slika 7). Pored znatne splotenosti (0,192) segmentnog luka, treba uoiti i tedne otvore nad lukom. Starorimski mostovi su imali tedne otvore samo nad stupovima, a nad lukom se oni u Europi javljaju tek u 14. st. Na nekim starim kineskim mostovima uoljivi su tanki stupovi, koji nisu mogli podnijeti jednostrani potisak svoda.

Luni mostovi

Slika 7. Most An-Chi preko rijeke Chiao, provincija Hopei, Kina, sagraen 605. 617. g. Tradiciju starorimskog graditeljstva odralo je Istono Rimsko carstvo, ije razdoblje zavrava padom Carigrada u ruke Turaka 1453. Sauvani mostovi u Turskoj i na Srednjem istoku upuuju na mogunost manje ili vie kontinuiranog odravanja zanata do vremena kada su ga Arapi i Turci bili spremni preuzeti. Uz prodor Turaka vezana je uporaba iljatog luka u europskoj mostogradnji (neki ga zovu Maurskim ili Gotikim). Nadolazee arapske kulture preuzele su i usavrile starorimsko umijee gradnje mostova, dodavi izvorne elemente. Smatra se da se povijest mostogradnje u Europi nakon pada Zapadnog rimskog carstva nastavlja mostom u Avignonu, graenim 1177. 1185. g. Zapravo, u vie srednjovjekovnih gradova u relativno kratkom razdoblju od polovice do kraja 12 stoljea zapoinje gradnja velikih lunih mostova (preko Maine u Wurzburgu, Dunava u Regensburgu, Temze u Londonu i Elbe u Drezdenu). U vie drava tadanje Europe u 12. stoljeu su djelovala benediktinska redovnika bratstva koja su se bavila gradnjom i odravanjem cesta mostova, izvorno u cilju olakavanja hodoaa . Osim znanja, fragmentarno sauvanih u samostanima jo od starorimskog razdoblja, dodatni poticaj izgradnji vrstih prijelaza dali su Kriarski ratovi, tijekom kojih je velik broj Europljana imao se prilike upoznati s dometima orijentalnog graditeljstva. Graditelj mosta u Avignonu Johan Benezet (St. Benoit) dobro je poznavao starorimsko graditeljstvo. Njegov most (slika 8) ima raspone od 20 do 35 m, ukupna duljina iznosila je oko 600 m, irina 4,9 m. Koristio je, ali i unaprijedio neke starorimske elemente, kao to su trokutasti ledobrani oko stupova. irina stupova iznosi oko etvrtinu najmanjeg svijetlog otvora. No, pravi izvorni doprinos ostvaren na ovom mostu oituje se u oblikovanju svoda: radi se o krivulji sastavljenoj od tri kruna odsjeka s tri razliita sredita, kakva do tada nije koritena, a koju moemo ocijeniti povoljnijom od dotadanjih polukrunih ili segmentnih lukova.

Slika 8. Pogled na most u Avignonu. Do danas su sauvana 4 raspona.

Luni mostovi

Srednjovjekovni svod najveeg raspona bio je sagraen u Italiji, u Trezzu, preko rijeke Ada, 1377. godine. Luk visine strelice 21 m imao je raspon od 72 m, a bio je izveden od samo jednog sloja klesanaca. Most je sruen ve 1416. Mostovi ouvani u vicarskoj i sjevernoj Italiji daju naslutiti da je oprez srednjovjekovnog graditelja kod ostvarivanja veih raspona bio vie uvjetovan problemima s temeljenjem negoli nepoznavanjem zanatskih pretpostavki premotenja veeg raspona. Od iznimnih ostvarenja, ouvanih do danas, jo treba spomenuti Karlov most u Pragu, dug 500 m i 10 m irok, graen od 1357. do 1503., Pont Valentre, graen od 1308. do 1355. u Cahorsu, u Francuskoj, sa zailjenim svodovima, potom most preko rijeke Arno u Firenci, uveni Ponte Vecchio, sagraen 1345. Ovaj posljednji se sastoji od tri plitka segmentna luka s rasponima od 27 do 30 m, i splotenou od 0,20. Stupovi su tek neto iri od 6 m, to oblikovanje mosta ini za ono vrijeme radikalnim, pa se smatra da ova graevina, zajedno s mostom Scaligero na rijeci Adige u Veroni navijeta renesansu. Most Scagliero, poznat i kao Ponte del Castelvecchio, preko tri raspona, od kojih je najvei 48 m, graen je oko 1355. Srednjovjekovni svodovi mostova (kao i starorimski) oblikovani su tako da mogu stajati samostalno, odnosno svaki za sebe, premda su istodobno graeni svodovi gotikih katedrala koji nisu mogli stajati bez vanjskih potpornja (kontrafora, lebdeih upornjaka). Pretpostavlja se da je razlog tome bio vojne naravi: u sluaju ruenja jednog svoda, bilo je bitno da drugi ostanu stajati zbog lake obnove. Osnovno obiljeje gotikih kupola oituje se u koncentraciji teine i potiska u pojedine toke oslonca, kako bi prostor katedrale primio vie svjetlosti. Ovaj princip nije primjenjivan kod mostova koji se oslanjaju na masivne stupove. Zbog toga, zbog ve opisanih problema s temeljenjem i zbog nemogunosti procjene sila i naprezanja u elementima graevine, izvoeni su vrlo masivni stupovi. irina stupova u uzdunom smislu upuuje na nesigurnost oko mogunosti preuzimanja potiska, tako da varira, ovisno od osjeaja graditelja, izmeu 1/4 i 2/3 pripadnog svijetlog otvora. Rasponi srednjovjekovnih svodova veih mostova varirali su od 12 do 22 metra, uz rijetke iznimke. Kod oblikovanja linije svoda prevladava polukruni luk, no osim njega graeni su segmentni i bavasti svodovi, a na nekim graevinama i svod ojaan rebrima, to predstavlja novinu u gradnji mostova, vjerojatno preuzetu iz crkvenog graditeljstva. iljati lukovi s dva ili tri sredita zakrivljenosti, imaju prednost pred polukrunima u manjem optereenju na skelu tijekom gradnje. U obradi kamena srednjevjekovni graditelji ne doseu preciznost starorimskih uzora, niti njihovu monumentalnost kod slaganja svodova. Koriste se manji i slabije obraeni klesanci, a nepreciznosti se kod slaganja kompenziraju mortom. Druge graevine (katedrale) iz istog doba upuuju da se ne radi o nedostatku zanatske vjetine, ve prije o utjecaju opih drutvenih okolnosti. Primjetna je tenja uporabe ljepih, jednolikijih i bolje oblikovanih klesanaca u vidljivom dijelu svoda, dok su se za unutarnji dio koristio loiji i loije oblikovan kamen. Za razliku od Rimljana, srednjovjekovni graditelji uvrijeeno su koristili vapneni mort. Problem njegove nepostojanosti i varijacija u kakvoi bio im je poznat, pa je ostalo zabiljeeno da su ga pokuavali popraviti dodacima (nisu poznavali svojstva prirodnog cementa). Veeg napretka na podruju temeljenja od rimskog doba nije bilo. Tijekom renesanse, koja je zaeta u Italiji u 15. st., mijenjaju se svjetonazori Europljana, a znanost i umjetnost doivljavaju procvat. Ako se svoeni mostovi promatraju s motrita arhitektonskog oblikovanja, a posebno dekorativnih elemenata, renesansna obiljeja mogu se razluiti od srednjovjekovnih. Meutim, s tehnikog motrita u graenju mostova nema vidljive prijelomnice u znaajkama. Poboljanja u oblikovnom smislu i poveanje raspona i smjelosti lukova obiljeena su pojedinim iskoracima znaajnih graditelja. Polagani napredak zanatskog graenja nastavlja se do poetka 18. stoljea, a neke smione ideje na podruju mostogradnje biti e realizirane stoljeima kasnije. U radovima Leonarda da Vincija po prvi puta je formulirana spoznaja da je veliina potiska
8

Luni mostovi

luka ovisna o obliku svoda. Meu znanstvenim vizionarima renesanse istie se Faust Vrani, u povijesti graditeljstva znamenit po prvim skicama izvedivih zavjeenih mostova (slika 9). Manje je poznato da je u svom djelu predvidio i lune mostove s preuzetim potiskom.

Slika 9) Jedan od mostova Fausta Vrania iz knjige Machinae Novae, iz 1615. Ideja preuzimanja potiska eljeznim zategama bila je znatno ispred svog vremena. U doba renesanse zavrava razdoblje dominacije polukrunog luka i zailjenog gotikog luka. Pojava sve pliih lukova je najprimjetnija kroz 16 st., dok u 17 st. zapoinje razdoblje istinske dominacije segmentnog luka, te razvitak ostalih oblika, prikazanih na slici 10.

Slika 10) Oblici osi svoda ili luka klasinih mostova. a) polukruni svod b) segmentni svod (kruni isjeak) c) koarasti svod, s tri sredita zakrivljenosti d) gotiki ili iljati svod, s dva sredita zakrivljenosti. Empirijska pravila konstruiranja lunih mostova, prema kojima se izmjere mosta odreuju u odnosu na njegovu teinu ili visinu, formulirao je u svojoj knjizi talijanski graditelj Alberti, oko 1450. Ovdje su po prvi puta izmjere odreene na temelju optereenja, to prethodi dimenzioniranju kakvo poznajemo. Meu znanstvene doprinose renesanse ubraja se i konstruktivni princip reetke, bitan za skele lukova. Jedan od najljepih i najpoznatijih mostova ovog doba je most Rialto, preko kanala Grande u Veneciji, no pravi doprinos najzamjetniji je na mostu preko Arna u Firenci, zvanom Santa Trinita (slika 11), kojeg je izvorno sagradio Bartolommeo Ammanati 1567. do 1570. Obris svoda prati lananicu krivulju opisanu funkcijom kosinusa hiperbolnog. Amanati je os svoda izveo preokrenuvi krivulju provjeenog lanca, nakon to je zakljuio da takav oblik jami povoljnu razdiobu unutarnjih sila u svodu. Splotenost mosta iznosi 1:8, ili 0,125, vrijednost koja predstavlja

Luni mostovi

velik iskorak u odnosu na do tada ostvarene. Tek 1921. je analitikim putem potvreno da obrnuta lananica predstavlja jedan nain optimalizacije oblika svoda.

Slika 11) Uzduni presjek mosta Santa Trinita, Firenca 1570. Most najveeg raspona iz ovog razdoblja sagraen je u Francuskoj, svod Vieille-Brioude iz 1479. imao je otvor od 54,26 m. Osim njega treba spomenuti pariki most preko Seine, Pont Neuf, iz 1606., nedaleko kojeg stoji i most Pont Royal, sa svodom s tri sredita zakrivljenosti. Most preko Garrone u Touluseu, sagraen 1632., ima koaraste svodove od opeke s najveim rasponom 34,4 m. Graditelji Otomanskog carstva takoer ostvaruju znaajna djela, no nisu ukljueni u razvitak koji je vodio formiranju graevinarstva na znanstvenoj osnovi te pri kraju razdoblja znatno zaostaju. Meu turskim ostvarenjima ovog doba najznaajniji je Hajrudinov most u Mostaru, sagraen 1556., s rasponom 27,3 m, presvoenim iljatim lukom visine 19 m. 5.2.4 Razvitak do poetka 20. stoljea

Novo razdoblje u graenju lunih mostova nastupa nakon to su u 17. stoljeu objavljena fundamentalna djela tehnike mehanike i nakon to je u Parizu osnovana vladina ustanova za poticanje razvitka graevinarstva, Corps des ponts et Chaussees. 1716. je u Parizu osnovana i institucija Ingenieurs des Ponts et Chaussees, koja je imala zadatak da svoju djelatnost posveti iskljuivo gradnji mostova i cesta te da ju potpuno odvoji od arhikteture. Time je gradnja mostova postala samostalna profesija i to ne vie samo zanatska vjetina, ve inenjerska znanost. Od tog vremena (poetak 18. stoljea) graevinske konstrukcije se sustavno proraunavaju. Prva znanstvena primjena statike na analizu svoenih sklopova nalazi u knjizi izdanoj 1695. u kojoj je kod iznalaenja unutarnjih sila u luku nosau dominantno optereenom tlanom silom prvi put primijenjen verini poligon. Prvi predava i upravitelj Ecole des ponts et Chaussees, Jean Perronet bio je graditelj trinaest neobino smionih i lijepih mostova te veliki inovator, meu ije doprinose ubrajamo: - prouavanje i primjenu koarastih lukova, ime je poveana splotenost i dodatno osloboen protjecajni profil - uvoenje uskih stupova, irine 1/9 do 1/12 pripadnog raspona, u odnosu na uvrijeenih 1/5. Ovakvi stupovi ne mogu prenijeti jednostrani potisak svoda, ve preuzimaju samo razliku potiska susjednih raspona - razdvajanje masivnog stupita na dva odvojena stupa, koji podupiru svod rastavljen u rebra Meu njegovim ostvarenjima istie se most Neuilly, sagraen 1773. s pet koarastih lukova otvora po 39 m i strelice 9 m, (splotenost 0,23), debljine stupova 4.3 m, to iznosi 1/9 otvora. Valja, takoer, spomenuti njegove mostove Nemour, gdje je splotenost 1/15, Sainte-Maxence, splotenosti 1/10, La Concorde sa 1/8 (slika 12).

10

Luni mostovi

Slika 12. Perronet-ov most Pont de la Concorde, Pariz 1790. Novi doprinosi donijeli su sa sobom i neke neeljene posljedice: na Perronet-ovim mostovima zabiljeeno je znaajno slijeganje nakon otputanja skele, u veliini od oko 1/72 raspona. Industrijska revolucija donijela je masovnu proizvodnju lijevanog eljeza od kojeg je izraen prvi metalni most 1779. godine i to luni most preko rijeke Severn u Coalbrookdalu (Velika Britanija), raspona 30.0 m. irenje eljeznike mree u Europi zahtijevalo je gradnju mnogobrojnih mostova veih raspona (zbog ogranienja na voenje trase) i nosivosti (prometno optereenje znatno vie utjee na izmjere mosta). Naglo se mijenja odnos vlastite teine prema prometnom optereenju. Budui da je za naponska stanja u svodovima povoljno da je prometno optereenje malo prema stalnom, potaknuta su nova istraivanja, na osnovi kojih su popravljene postojee i razvijene nove teorije koje i danas koristimo. Razvijene su i nove tehnike temeljenja, meu kojima osobit znaaj ima temeljenje u kesonima pod pritiskom. Poetak 19. stoljea obiljeen je poetkom znanstvenih istraivanja i komercijalne izrade hidraulikih veziva. Proizvodnja Portland cementa zapoela je 1844. u Engleskoj. Pomou novog veziva mogli su se za kamene svodove koristiti sve manji i loije obraeni komadi (u jednom svodu rekordnog raspona beton ini 40% zapremine). Meutim, jedno od najveih otkria, na kojem se temelji razvitak masivnih konstrukcija XX. stoljea, je armirani beton, kojeg su otkrili Francuzi Lambot i Monier (1867.) Beton i armirani beton dokinuli su izvedbu velikih kamenih lunih mostova u prvoj polovici XX. stoljea. 5.2.5 Prvih 50 godina betonskih lukova

Gradnja prvih betonskih mostova (1875.) dala je naslutiti velik potencijal ovog gradiva za izvedbu svodova i lukova, no pokuaji izvedbe veih objekata ukazali su na znatne nepoznanice i probleme proistekle iz nedovoljnog poznavanja znaajki betona, konkretno, dugotrajnih pojava puzanja i skupljanja. Poetak dvadesetog stoljea je obiljeen djelovanjem trojice velikih graditelja. Francois Hennebique (1842. 1921.), Robert Maillart (1872. 1940.) i konano Eugene Freyssinet (1879. 1962.) otkrivaju i razrauju oblike lukova i svodova primjerene armiranom betonu. Francois Hennebique je meu prvima spoznao osnovne znaajke armiranog betona i razvio sklopove prilagoene novom gradivu. Njegov prvi znaajan luni armiranobetonski most, gdje su elementi sklopa konstruktivno i statiki ralanjeni izveden je 1900. u Francuskoj, u mjestu Chatellerault. Hennebique je povezao tlanu kolniku plou s lunim nosaima u monolitnu rebrastu konstrukciju. Sagradio je preko 100 mostova meu kojima se istie Risorgimento, most preko Tibra u Rimu (slika 13.), s tada rekordnim otvorom. Sklop se sastoji od donje pojasne ploe, svoenog oblika, punih vertikalnih uzdunih zidova i kolnike ploe.

11

Luni mostovi

Slika 13.

Uzduni i popreni presjek rimskog mosta Risorgimento, iz 1911. g.

Robert Maillart je doprinio konstruktivnom oblikovanju armiranobetonskih lunih mostova gradei od plonih elemenata - ploa i stijena - cjelovite prostorne konstrukcije. Razvio je izvorni sustav koji se sastoji od trozglobnog luka izvedenog od lunih diskova, koji se u blizini tjemena stapaju s rebrastim nadlunim sklopom u jedinstven sanduasti presjek. Drugi Maillartov pronalazak je ukrueni poligonalni luk, koji prenosi samo tlane sile, dok kolniki sklop, zajedno sa stupovima, slui za ukruenje i preuzima na sebe sve momente savijanja. Ideja je ostvarena na mostovima Val Tschiel i Schwandbach (slika 14.).

Slika 14. Uzduni i popreni presjek Maillartovog mosta Schwandbach, iz 1933. g.

12

Luni mostovi

Eugene Freyssinet, po mnogima najvei konstruktor ovog stoljea, zapoinje svoje djelovanje projektiranjem i izvedbom nearmiranog betonskog lunog mosta Le Veurdre. Most je sagraen na klasinoj skeli, ali ona nije sputena uvrijeenim postupkom, ve su lukovi od skele odignuti razupiranjem pomou hidraulinih prea postavljenih u tjemenom zglobu. Most je dovren 1910, da bi ve godinu dana kasnije (1911) bilo ustanovljeno sputanje sklopa u tjemenu, pa su pree ponovno ugraene i luk iznova odignut. Analizom uzorka sputanja lukova zapoinje istraivanje dotada nepoznate pojave puzanja betona, a postupak podizanja lukova sa skele razupiranjem preama prihvaaju i drugi konstruktori lukova. Po Freyssinetovom je projektu 1923. je sagraen luni most s preuzetim potiskom (luk sa zategom) preko Seine, po imenu Saint-Pierre du Vauvrey (slika 15), tada rekordnog raspona od 132 m. Kod Plougastela, preko rijeke Elorn (Francuska), Freyssinet gradi jedan od svojih najznaajnijih mostova (slika 16). Most je dvokatni, tako da se na vrhu sklopa odvija cestovni, a ispod njega eljezniki promet.

Slika 15. Uzduni i popreni presjek mosta Saint-Pierre-du-Vauvray, glavnog raspona 132 m, iz 1923. g.

Slika 16. Uzduni i popreni presjek mosta prijeko rijeke Elorn, iz 1930. g. 1950. 1953. je Freyssinet izradio je projekte za tri mosta u Venezueli, ostvarivi iskorak u nainu graenja lukova. U to doba drugi sustavi poinju ugroavati dominaciju lunih mostova na srednjim
13

Luni mostovi

rasponima, zahvaljujui razvitku postupaka izvedbe bez tekih i skupih skela. Masivni luni mostovi jo su graeni na drvenim konstrukcijama koje su nerijetko bile sloenije od njih samih. Nasuprot tome, konzolna montaa elinih reetki razvijena je jo u 19. stoljeu, a tako su izvedeni i neki veliki elini lukovi. Freyssinet postaje idejni zaetnik konzolne gradnje masivnih lukova bez skele oslonjene o tlo, koja je kasnije primijenjena i razraena kod izgradnje jadranskih lukova, poevi od ibenskog mosta 1965. Jedan od pionira armiranog betona Melan patentirao je konstrukcije s krutom armaturom, izvedenom od reetkastih nosaa. Samonosivi armaturni sklop smanjuje ili dokida potrebu za skelom oslonjenom o tlo. Meu njegovim izvedbama treba spomenuti jedan trozglobni svod s krutom armaturom raspona 42,4 m i splotenosti 1/16. Postupak je bio rairen prvih desetljea XX stoljea, no nije se odrao u nadmetanju s drugim postupcima i gradivima. Iznova se koristi (u doraenom obliku) kod gradnje suvremenih velikih lunih mostova u Kini, opisanih kasnije. O. F. Nilsen je 1932. god. konstruirao novi tip lunog mosta s uputenim kolnikom. Sustav se sastoji od dva vitka luka povezana s kolnikom konstrukcijom vitkim dijagonalama oblika slova V. Pri tome u pojedinim kombinacijama optereenja nose samo vlane dijagonale, dok su tlane iskljuene iz nosivosti. (Ovakav sustav dijagonala je kasnije koriten kod viseih mostova.) Sustav koristi relativno malo gradiva zahvaljujui znatnoj krutosti koja je postignuta kosim dijagonalama. Od teoretskih doprinosa projektanata mostova treba istaknuti studiju o armiranobetonskim lukovima R. Vallette-a iz 1930./31., nainjenu na temelju autorovog prouavanja razvitka pukotina na postojeim mostovima. Pored ve od ranije poznatog naina optimiziranja oblika osi luka u smislu smanjenja momenata savijanja, Vallette se bavi iznalaenjem zakona promjene momenta inercije presjeka luka du osi u cilju dalje redukcije momenata savijanja. Pokazao je da je racionalno izvesti luk stalnog momenta inercije od tjemena do priblino etvrtine raspona, s minimalnim momentom inercije priblino u desetini raspona od oslonca. Na armiranobetonskom mostu La Roche Guyon, projektiranom prema Vallette-ovoj teoriji, postignut je vrlo povoljan omjer najveih vrijednosti momenata savijanja u polju i na upetim osloncima, od svega 1,12. Ovakvim postupkom, odnosno ujednaavanjem momenata podeavanjem presjeka i linije luka, projektirani su i drugi veliki lukovi.

5.3. Oblikovanje i izvedba suvremenih masivnih lukova Tijekom 20. stoljea izvedeno je mnogo lunih mostova razliitih sustava, razliitim postupcima gradnje. Neki od njih nisu se odrali, premda sadre zanimljiva promiljanja (iri pregled dan je u vrelima 2 i 3). U prvom dijelu ovog poglavlja prikazani su samo mostovi znaajnih raspona koji sadre izvorne inenjerske doprinose na polju konstruiranja ili graenja. Budui da luni mostovi danas mogu konkurirati drugim sustavima samo uz racionalizaciju izvedbe, to su ovdje svrstani po slinim izvedbenim postupcima. U drugom dijelu prikazani su neki hrvatski luni mostovi malih i srednjih raspona.

5.3.1

Izvedbe na skeli

14

Luni mostovi

Starije izvedbe mostova na drvenim skelama ovdje nisu prikazane, usprkos tome to su same skele iznimna inenjerska ostvarenja, nerijetko sloenija za statiku analizu i izvedbu od samog mosta. Izdvojena su dva mosta velikih raspona, izvedena na razliitim skelama, i s razliitim udjelom montanih elemenata: most Gladesville nainjen je najveim dijelom od montanih odsjeaka na skeli s vie oslonaca u prepreci, dok je most Noslach izveden na reetkastoj skeli sustava Cruciani, oslonjenoj samo na temelje luka.

Slika 17. Skica mosta Gladesville, Sydney, iz 1964. U Sydneyu, Australija, 1964. je dovren luni most Gladesville, koji je, s rasponom od 304,8 m drao rekord do dovrenja Krkog mosta (Slika 17). Luk se sastoji od etiri uplja usporedna luka, irine po 6,1 m, pravokutnog presjeka promjenjive visine (4,27 do 6,9 m). Tijekom gradnje bili su meusobno razmaknuti za 30 cm, tako da se mogu izvesti jedan po jedan, na istoj skeli. Meuprostor je tek naknadno zapunjen betonom. Uzduni montani odsjeci lukova su bez uzdune armature, a spajani su mokrim rekama. Skela je bila elina, cijevna, a tijekom izvedbe bono je pomicana etiri puta. Rektifikacija luka i odvajanje od skele izvreno je razupiranjem preama smjetenim u etvrtinama raspona. Nadluni sklop izveden je kao rotilj sainjen od montanih prednapetih nosaa, koji se preko montane naglavnice oslanjaju na vitke stupove izvedene na mjestu. Nad stupovima je ostvarena protenost rotilja iz susjednih polja. Na skelama sustava Cruciani, koji se razvija od 50-ih godina 20. stoljea, izvedeno je oko 50 lunih mostova. Osobitost sustava je u koritenju lakih reetkastih nosaa, po dijelovima montanih, koji se oslanjaju samo na pete budueg luka. Izvorna skela sastavljena je od svenjeva dasaka s dijagonalama od prednapetog drveta, te ukruta i spregova od uadi, i pogodna je za izvedbu lukova do raspona od 120 m. Lukovi veih raspona izvedeni su na skelama kojima su uad za ukruivanje zamijenjena elinim cijevima. Nedostatak sustava je u velikom utroku drveta, pa se on veinom koristio u alpskim krajevima. Most Nsslachbrcke (Austrija), raspona 180 m, sastoji se od dva luka blizanca, sanduastog presjeka, s tri komore, izvedena na istoj skeli (slika 18). Skela je trokatna, popreno premjetana i sagraena u etapama. Prvo je izveden dvokatni petni dio skele, potom su na ove dijelove prikljuene jednokatne reetke, pridrane privremenim vjealjkama. Sredinjim reetkama dodan je kat, tako da postanu samonosee. Po zatvaranju privremenih zglobova dodan je trei kat kompletnoj reeci, te se po polaganju oplate moglo pristupiti postupnom simetrinom betoniranju donje ploe luka. Stabilnost reetke osigurana je horizontalnim kabelima za pridranje.

15

Luni mostovi

Slika 18. Skica mosta Nsslachbrcke (Austrija), raspona 180 m, dovrenog 1967. 5.3.2 Prve konzolne izvedbe jadranskih lukova

Tijekom ezdesetih i sedamdesetih godina XX stoljea razvijen je vei broj razliitih tehnolokih postupaka za izvedbu masivnih grednih mostova, pa su prednapeti gredni mostovi graeni na rasponima i u okolnostima koje su ranije bile predodreene za lukove. Ipak, upravo u to vrijeme sagraena su dva luna mosta na naoj jadranskoj obali, koji su izvornou naina izvedbe oznaili ponovno oivljavanje i razvitak ideje poznatih starijih graditelja Melana i Maillarta, da ve u vrijeme gradnje lunih sklopova treba iskoristiti naponska stanja u sklopu. Pored toga, one predstavljaju nastavak Freyssinettovih izvedbi lukova s djelominom skelom. Za luni most u ibeniku, raspona 246,4 m, a potom i za most kopno otok Pag, raspona 193,2 m, primijenjen je 1964 i 1967. konzolni nain gradnje. Lukovi su betonirani na mjestu, u itavom poprenom presjeku i u jednakim odsjecima po duljini, na elinoj skeli koja je s jedne strane bila pridravana za ovrsli dio betonskog sklopa, dok je s druge strane bila pridravana zategama koje su se zrakasto irile od stupova na obalama. elina skela premjetana je du luka pomou plovne dizalice velike nosivosti. Zatege su se sastojale od krutih elinih profila (etiri U profila) kojima su se postupno dodavali i napinjali prednapeti kabeli, ovisno o veliini sile u zategama u pojedinim fazama gradnje. Krutou elinih profila kontrolirane su deformacije pri gradnji, dok su dodatnim kabelima poveavane nosivosti zatega. Zatege iza stupova, koje su drale ravnoteu konzola, bile su usidrene u masivne upornjake s kamenom ispunom (ibenski most), odnosno izravno u vrstu stijenu (Paki most). Opisani nain izvedbe oznaio je velik napredak u gradnji masivnih lunih mostova, ali je imao bitnih zamjerki. Betoniranje lukova na mjestu, u odsjecima duljine oko 30 m zahtijevalo je izradbu
16

Luni mostovi

dviju elinih skela tekih po sedamdeset tona. Za njihovo premjetanje trebalo je pri svakom taktu osigurati plovnu dizalicu velike nosivosti, koja nije inae bila potrebna na gradilitu. ibenski most sadri upeti armiranobetonski luk raspona 246 m. Strelica luka ima visinu od svega 30.8 m, pa on po odnosu f:l=1:8 spada meu veoma plitke. Luk je upljeg sanduastog presjeka s tri komore. irina mu je stalna, dok se visina mijenja od 2.9 m u petama do 3.7 m u tjemenu. Nadluni sklop sastoji se od niza rotilja. Po etiri uzduna nosaa kolnika izvedena su kao montani prednapeti elementi duljine 23.0 m.

Slika 19.

Skica ibenskog mosta, raspona 246,4 m, iz 1965.

Otok Pag spojen je s kopnom lunim mostom raspona 193.2 m. Prema statikom sustavu glavni je nosa upeti luk, visine strelice 27.6 m, to mu daje odnos f:l=1:7. Luk srpolikog oblika u tjemenu ima visinu od 3.0 m, a pri petama 2.3 m, dok mu je irina stalna i iznosi 7.0 m. Rjeenje nadlunog rasponskog sklopa, rasponi i raspored nosaa odgovaraju konstrukciji primijenjenoj na ibenskom mostu, s tim da je na ibenskom mostu prometna ploha neto ira. 5.3.3 Konzolna izvedba formiranjem reetke

Postupkom istodobnog graenja luka i nadlunog sklopa eli se postii ukljuivanje dijelova u zajedniko noenje ve tijekom gradnje i skraenje trajanja graenja. Postupak se sastoji u postupnoj izvedbi reetkaste konzole, koja se sastoji od vlanog pojasa nadlunog sklopa, tlanog pojasa luka i privremenih vlanih dijagonala izmeu stupova. Ovakav nain graenja nadahnut je graenjem Krkog mosta, gdje je gornji pojas reetke formiran privremenim zategama. Postupak je dalje razraen u Japanu, kako je prikazano kasnije. Otok Krk spojen je s kopnom preko dva luna mosta, s lukovima raspona 390 m i 244 m. Razlika izmeu irine prepreke, koja iznosi 470 m, i raspona velikog luka savladana je oslanjanjem luka na meustupove u moru i razupiranjem horizontalnim razuporama raspona 33.5 m. Zajednika osobina obaju lukova je nepromjenjivost vanjskih dimenzija po itavoj duljini i izrada od montanih dijelova (60% poprenog presjeka luka veeg raspona i 86% luka manjeg raspona je sklopljeno od montanih dijelova). Izvedba lukova zapoela je izvedbom srednjeg dijela (komore) sanduka, od montanih dijelova ploe i rebara. Meusobni spojevi izvedeni su preklapanjem armature u obliku ome, uz dodatak
17

Luni mostovi

uzdunih ipki. Na taj nain formirani su elementi dugi po 5 m, koji su kabelima ovjeeni o prethodno izveden stalni stup. Nakon izvedbe narednog nadlunog stupa, itav odsjeak izmeu stupova pridran je u reetkastom sustavu pa su kabeli pojedinih odsjeaka mogli biti demontirani. Montani elementi unutarnje komore imaju debljinu od samo 15 cm.

Slika 20.

Skice Krkog mosta, s lukovima raspona 390 m i 244 m, iz 1981.

Na ibenskom i Pakom mostu, prije samog spajanja luka, provedena je regulacija naprezanja aktiviranjem hidraulikih prea u tjemenu, nakon ega je luk zakljuen, bez mogunosti naknadnih regulacija. Na Krkom mostu ostavljena je i mogunost naknadnog aktiviranja prea, to je i uinjeno nakon dvije godine uporabe mosta, kada je veliki luk podignut 63 mm, da bi nakon jo jedne godine bio podignut jo jednom, za 93 mm. Nakon toga pree su ubetonirane. (Za usporedbu, na Maslenikom mostu nisu koritene pree, ve je luku dano nadvienje od 13,7 cm kako bi se os nakon skupljanja i puzanja betona ostvarila u projektiranom obliku.) Vlane dijagonale ne moraju biti samo privremenog znaaja: u Kini je izveden most preko rijeke Jiangije, raspona 330 m, kao cjeloviti reetkasti sklop. On nije prvi reetkasti luk: poznati most Rip, u Australiji, raspona 183 m sagraen je konzolnim postupkom sredinom 70-ih godina, na takav nain da su izvedeni reetkaste konzole, koje su u tjemenu spojene zglobom. 5.3.4 Kineski mostovi s krutom armaturom

18

Luni mostovi

U Kini se ve vie od 30 godina grade i prouavaju sklopovi nainjeni od elinih cijevi ispunjenih betonom na takav nain, da se postigne uinak sprezanja. Ovdje je zanimljivo spomenuti promiljanja o poboljanju znaajki lukova ugradbom betona u uplje eline cijevi prof. Krune Tonkovia, koji je na slian nain izveo most u Skradinu, raspona 90 m, 1955. godine. Izvedba kineskih mostova tee na slijedei nain: konzolnom montaom sa zategama izvodi se reetkasti luk od upljih elinih cijevi cijevi samonosivog luka ispunjavaju se betonom, na takav nain da se postigne dobra prionjivost izmeu betona i stjenke cijevi. Koristi se beton s minimalnim skupljanjem. na ispunjenu reetku poveane nosivosti vjea se skela na kojoj se betonira luk. Reetkasti sklop ostaje ubetoniran, kao kruta armatura. po dovrenju luka nad njim se izvodi rasponski sklop. Cijevni lukovi mogu se montirati i horizontalnim ili vertikalnim zakretanjem lunih polovica. Najvei masivni luni most na svijetu, Wanxian, preko rijeke Jangce, raspona 420 m, izveden je 1998. gore opisanim postupkom. Beton luka je marke 60. Popreni presjek luka je prigodom izvedbe podijeljen u 7 polja, koja su sukcesivno betonirana. Svako polje izvedeno je u itavoj duljini trake (od pete do pete) takvim redoslijedom, da se odri stabilnost luka. Nadluni rasponski sklop, irok 24 m, sastoji se od 10 prednapetih nosaa T oblika poprenog presjeka.

Slika 21. 5.3.5

Skice mosta Wanxian, raspona 420 m, iz 1998.

Japanski postupci izvedbe

U Japanu je, u razdoblju od 1974. do 1989. sagraeno 7 velikih betonskih lunih mostova raznim inaicama konzolnog postupka. U naelu su kombinirane tri metode izvedbe: 1. Konzolna izvedba s formiranjem reetke koju sainjavaju lukovi, stupovi, grede za ukruenje i dijagonale. 2. Konzolna izvedba s privremenim zavjeenjem luka o pomoni pilon. 3. Montaa samonosive krute armature od elinih profila, uz naknadno presvlaenje betonom (Melanov postupak). Most Usagawa izveden je kombinacijom konzolne izvedbe s pomonim pilonom i montae krute armature (2+3).

19

Luni mostovi

Slika 22.

Skica mosta Usagawa, iz 1982.

Najvei masivni luni most u Japanu, Beppu-Myouban dovren je 1989. godine, kombiniranom metodom (1+3). Dvije treine luka od pete prema tjemenu izvedene su kao reetka, konzolnim preputanjem, dok je u sredinjem dijelu luka ugraena reetka od elinih profila, koja je kasnije obuena u beton. Reetka u fazi izvedbe formirana je od luka, dodatno prednapetog privremenim kabelima, stupova i dodatnih privremenih elinih elemenata: horizontala i dijagonala. Smatra se da je metoda s formiranjem privremene reetke pogodna za graevine do raspona od 150 m, a u kombinaciji s Melanovim postupkom i za raspone vee od 200 m. Konstruktori japanskih lunih mostova smatraju da je tijekom izvedbe neophodno privremeno prednapinjanje luka. Zanimljivo je da su privremene dijagonalne zatege nakon zatvaranja luka iskoritene za prednapetu armaturu nadlunog rasponskog sklopa.

Slika 23. 5.3.6

Skica mosta Beppu-Myouban, iz 1989.

Francuski mostovi sa spregnutim nadlunim sklopom

20

Luni mostovi

Upeti luk most Chateaubriand kod Rance-a ima raspon od 261 m, dok je na mostu La RocheBernard, raspon 201 m. Ono to ih ini osobitim je izvedba spregnutog nadlunog sklopa, koji je se kod mosta Chateaubriand sastoji od ploe debljine 20 do 40 cm spregnute s dva I nosaa visoka 110 cm, na rasponima od 29 m, dok se kod mosta La Roche-Bernard sastoji od ploe debljine 30 cm spregnute sa sanduastim sklopom irokim 8 m. Oba luka su upeta. Na mostu La Roche-Bernard visina lunog nosaa varira od 3.5 m u peti do 2.9 m u tjemenu, dok je na mostu Chateaubriand stalna i iznosi 4.2 m. Prometnica na mostu Chateaubriand je ua od one na mostu La RocheBernard, (odnos je 12 naprema 20.3 m), dok je irina obaju lukova slina (7.5 naprema 8 m).

Slika 24.

Skica mosta Chateaubriand (Rance), raspona 261 m, iz 1994.

Slika 25.

Skica mosta La Roche-Bernard, iz 1994.

Mostovi su izvedeni na slian nain. Peta luka izvedena je konzolnim postupkom uz podupiranje do drugog nadlunog stupa, gdje su izvedni privremeni stupovi za podupiranje luka. Na mostu Chateaubriand podupiranje je izvedeno na 2x29 m od pete a na La Roche-Bernardu na 46 m (u oba sluaja na 0,22 raspona). Sredinji dijelovi lukova izvedeni su konzolnim postupkom, s privremenim pilonom nad pomonim stupom i sa pomonim zategama. Betoniranje je izvedeno u
21

Luni mostovi

odsjecima, na licu mjesta. Kod projektiranja mosta Chateaubriand razmatrano je rjeenje sa sredinjim zglobom u luku, koji bi umanjio probleme stabilnosti jako splotenog luka, no od toga se odustalo. Nadluni sklop izveden je potiskivanjem nosive metalne konstrukcije s jedne obale. Montani elementi nadlunog sklopa mosta La Roche-Bernard bili su dugi 37 m, a u poprenom smislu sastojali su se od polovice sanduka. Izvedba spregnute armiranobetonske kolnike ploe uslijedila je nakon dovrenja montae elinog dijela sklopa i uklanjanja pomonih stupova. Masa nadlunog sklopa mosta Chateaubriand, irine 12 m, iznosi svega 10 tona po metru dunom, to se smatra velikom prednou ovakve koncepcije. 5.3.7 Suvremeni mostovi izvedeni konzolnim postupkom

Konzolni postupak s privremenim kosim zategama i betoniranjem u odsjecima danas je vjerojatno najei nain izvedbe lukova velikih raspona. Ovdje e biti prikazana tri novija mosta, izvedena na slian nain, od kojih svaki ima nekih posebnosti. Luni most preko doline rijeke Kyll, u Njemakoj, izveden je kao puni armiranobetonski presjek irine 7 m, a promjenjive visine, od 1,5 do 3,5 m. Upeti puni luk na rasponu od gotovo 223 m je vjerojatno jedinstven. Puni nadluni stupovi i prednapeti ploasti nadluni rasponski sklop sudjeluju u prijenosu optereenja s lukom i osiguravaju njegovu stabilnost. Most je izveden konzolnim postupkom, s privremenim kosim zategama. Pri tome su konzole bile dodatno poduprte pomonim stupovima koji su izvedeni ispod nadlunih stupova najbliih peti luka.

Slika 26.

Skica mosta Kyll, iz 1997.

Most Grosse Mhl izveden je kao sanduasti sklop s tri komore i kontinuiranom rebrastom nadlunom konstrukcijom povrh. itav raspon od 170 m izveden je bez pomonih stupova u dolini, ali s pomonim pilonima nad petnim stupovima. Nadluni rasponski sklop izveden je betoniranjem na mjestu, polje po polje. Masleniki most za autocestu sadri upeti luk raspona 200 m i strelice 65 m. U poprenom presjeku oblikovan je kao dvodijelni sanduk konstantnog vanjskog obrisa. Na najveem dijelu luk je konstantnog poprenog presjeka, a izmjere mu se linearno poveavaju samo od prvih stupova prema petama. Os luka odabrana je po sloenoj logaritamskoj funkciji, tako da su momenti savijanja za stalno optereenje minimalni. Vanjske vertikalne plohe sanduka imaju reljefno uzduno zaobljenje -

22

Luni mostovi

profilaciju. Vanjske izmjere luka iznose B/H=9,0/4,0 m. Stijenke pojasa debljine su 45,0 cm, uz linearno poveanje na 80,0 cm od prvih stupova prema petama. Nadluni rasponski sklop je rotiljni, sainjen od osam montanih prednapetih nosaa, spojenih monolitnom kolnikom ploom. Montani nosai su T-presjeka visine 175 cm, raspona 30 m a mase 77 t. Montani nosai uzduno su ogranieno naknadno prednapeti kabelima u jednoj fazi. Fleksijski kontinuitet nad stupovima ostvaruje se gipkom armaturom. Popreni nosai predvieni su samo na osloncima. Kolnika ploa je konstantne debljine 25 cm, armirana gipkom armaturom.

Slika 27.

Skica mosta Grosse Mhl, iz 1991.

Rasponski sklop oslonjen je na upornjake i njima najblie stupove preko uzduno pominih leaja, na dva stupa kod tjemena preko uzduno nepominih leaja, dok je s ostalim stupovima monolitno vezan. Stupovi se sastoje od dva pojedinana stupa, sanduastog poprenog presjeka.

Slika 28.

Skica Maslenikog mosta za autocestu, iz 1997.

23

Luni mostovi

Luk je izveden u pominoj oplati, u odsjecima duljine 5.26 m. Petni stupovi povieni su pomonim elinim pilonima visine 23 m kako bi se olakala konzolna izvedba. 5.3.8 Lukovi izvedeni zaokretanjem polovica

Ovim inovativnim postupkom do sada je izvedeno tek nekoliko lukova. Ideja se sastoji u tome da se lune polovice, predgotovljene ili betonirane na mjestu, zakretanjem, odnosno postupnim sputanjem dovedu u konani poloaj i potom poveu u tjemenu. Pri tome se tijekom izvedbe polovice oslanjaju na privremeni zakretni zglob, koji se nakon izvedbe moe ubetonirati, tako da je u konanom stanju luk upet. Prednost postupka je u tome to je betoniranje jednostavnije u uspravnom poloaju u podiznoj oplati, negoli u kosom poloaju, u pominoj skeli. Postupak je ogranien na raspone do maksimalno 200 m, zbog problema pri radu na velikoj visini. Ovakvim postupkom, s betoniranjem odsjeaka na mjestu, u segmentnoj oplati, izveden je most Argentobel, 1985. g., raspona 145 m.

Slika 29.

Skica mosta Argentobel, iz 1985.

5.4. Naela oblikovanja i konstruktivni detalji Iz prikaza izvedenih graevina vidljivo je bogatstvo oblika lunih mostova, koji proistiu iz razliitih konstruktivnih promiljanja, izvedbenih mogunosti, pa i drutvenih okolnosti. Pravila koja e biti prikazana u ovom odjeljku nisu nepromjenjiva, ali daju iskustvene okvire kojih se moemo pridravati dok, kao iskusni projektanti, ne budemo spremni iz njih iskoraiti. 5.4.1 Uobiajeni sustavi Prvo pitanje kod oblikovanja je kada uope predvidjeti luk kao sustav premotenja prepreke? Smatra se da luni sustavi mogu biti konkurentni ostalima za raspone od 40 do 400 m. Najvie se primjenjuju za raspone od 50 do 250 m. U prolosti, kao to je vidljivo iz prikaza, lukovi nisu imali prave konkurencije u sustavima za vee raspone, no danas se razmatraju i druga rjeenja: masivni gredni mostovi grade se do raspona od 300 m, dok se za zavjeene mostove (mostove s kosim zategama) rasponi od 250 do 350 m smatraju optimalnima. Stoga se ondje, gdje postoje uvjeti za prijem horizontalnih sila u tlo, lukovi razmatraju kao jedan od varijanti premotenja. Okvirno, neki uobiajeni sustavi prikazani su na slika 30, s rasponima u kojima su najee primjenjivani.
24

Luni mostovi

Ako promatramo lune nosae zasebno, bez ukljuivanja pomosta (konstrukcije koja nosi kolnik) u nosivi sklop, moemo ih podijeliti u skupine prema statikom sustavu: 1. Upeti lukovi, bez zglobova, s razliitim promjenama presjeka du luka. (U krajnjem sluaju prelaze u elastino upete lukove.) 2. Jednozglobni lukovi, sa zglobom u tjemenu. 3. Dvozglobni lukovi. 4. Trozglobni lukovi.

Slika 30.

Uobiajeni sustavi lunih mostova i primjenjivi rasponi.

25

Luni mostovi

Na srednjim i veim rasponima osnovni sustav je upeti luk. Gotovo svi noviji luni mostovi raspona veeg od 100 m su upeti ili elastino upeti. Najee se izvode s kolnikom gore, tako to se nad lukom izvodi nadluni sklop koji se sastoji od stupova i grednog sklopa. Nadluni sklop obino je od armiranog ili prednapetog betona, s rasponima od 10 do 50 m, no izvedeni su i kao spregnuti. Upeti svodovi su najjednostavniji u konstruktivnom pogledu. Oni su trostruko statiki neodreeni, pa se u njima javljaju znatna naprezanja uslijed promjene temperature, pomaka oslonaca te puzanja i skupljanja betona. Obzirom na to, teoretski se umetanjem zglobova mogu postii neki ekonomski uinci kod oblikovanja svodova, no u praksi veina zglobova predstavlja problem kod odravanja, pa ih treba izbjegavati. Izuzetak predstavljaju Freyssinnetovi, odnosno betonski zglobovi. Ipak, suvremeno stremljenje u masivnim sklopovima ide ka tome da se razdioba unutarnjih sila podeava polaganim promjenama poprenog presjeka, a dodatna naprezanja prihvaaju armaturom luka. Upeti lukovi su i izvedbeno povoljni, jer je kod montane gradnje ili gradnje u industrijskoj oplati praktinije zadrati stalni popreni presjek. Klasini upeti lukovi bili su oblikovani na takav nain, da im se popreni presjek podebljava prema petama, dok se kod elastino upetih lukova popreni presjek prema petama smanjuje, tako da sklop dobiva srpolik oblik. Umetanje zglobova u konstrukciju jo valja razmotriti kod izvedbe, kao privremeno rjeenje kojime se smanjuju neki nepovoljni utjecaji. Elastino upeti lukovi srpastog oblika, promjenjivog momenta inercije du luka, izvode se na rasponima od 40 do 150 m. Nadluni sklop moe se izvesti bez stupova ili s minimalnim brojem stupova. Obzirom na neto viu cijenu od grednog sklopa, ovakvi mostovi pogodni su za lokacije na kojima je bitno arhitektonsko oblikovanje (gradski okoli, nadvonjak). U posebnim okolnostima izvode se vijadukti ili mostovi preko rijeka kao nizovi lunih sklopova, uz velike oblikovne mogunosti. Dvozglobni masivni lukovi danas se rijetko izvode, premda se umetanjem dvaju zglobova pri petama mogu smanjiti neka nepovoljna djelovanja, kakvo je, na primjer, utjecaj pomaka ili zakretanja vrha temelja. Svrsishodan oblik dvozglobnih lukova je takav, da im je debljina najvea u tjemenu, a da se smanjuje prema petama. Karakteristian oblik ovakvih elemenata je srpolik. U posebnom sluaju, dvozglobni luni nosa s punim spandrilnim zidovima pribliava se grednom mostu sanduastog poprenog presjeka promjenjive visine. Jedini moderni dvozglobni luk velikog raspona izveden je 1967. u Austriji: to je most Lingenau, raspona 210 m. U pete luka ugraeni su elini leaji, a most je izveden na elinoj cijevnoj skeli. Jo znatnije smanjenje unutarnjih sila od parazitnih utjecaja dobiva se pretvaranjem lunog nosaa u statiki odreen sustav trozglobnog luka. Ovakvi mostovi gradili su se poetkom 20. stoljea, no u praksi se pokazalo da zglobovi izazivaju vie tekoa no probitaka. Trozglobni lukovi imaju svoj karakteristian oblik: najdeblji su na bokovima. Izvedivi su i drugaiji, sloeni sustavi, proizali iz posebnih okolnosti projektiranja ili izvedbe. Neki suvremeni mostovi izvedeni u panjolskoj krajem 20. stoljea pokazuju da oblikovne mogunosti lukova ni izdaleka nisu iscrpljene, osobito uz primjenu novih gradiva ili spregnutih (kompozitnih) presjeka.

Srednjim rasponima obino nazivamo one od 35 do 100 m, a veim one od 100 do 200 m.

26

Luni mostovi

Luni sustavi s preuzetim potiskom i kolnikom dolje, kao to su luk sa zategom, Langerova greda ili Nielsenov luk, vrlo rijetko se izvode kao masivni. Nekoliko masivnih mostova izvedeno je u formi lukova s preuzetim potiskom i kolnikom gore, no ovakvi se sustavi nisu uvrijeili (slika 31).

Slika 31. Neuobiajeni sustavi masivnih lunih mostova, s preuzetim potiskom. 5.4.2 Odreivanje optimalnog oblika osi luka

Ve je u uvodu spomenuto da se povoljnim oblikovanjem osi luka moe postii optimalno iskoritenje gradiva nosaa. Ranije je oblikovanje imalo presudan znaaj za sigurnost nearmiranih ili zidanih lukova, dok je danas ono bitno zbog racionalnosti armiranobetonskih nosaa. Os se oblikuje tako, da se pri djelovanju stalnog tereta u luku pojave najmanji mogui momenti savijanja, dok se za djelovanje pokretnog tereta doputa vei ekscentricitet tlane sile, odnosno vei momenti. Nastoji se da do vlanih naprezanja u rubnim vlaknima presjeka doe samo u sluaju izvanrednih optereenja. Odreivanje unutarnjih sila u konstrukcijama pripada podruju tehnike mehanike, pa ovdje nee biti prikazano izvoenje opih izraza za sile u lukovima. Umjesto toga, prikazati e se jednostavna i ilustrativna analogija koja povezuje visee mostove, s dominantnim vlanim elementom, sa lunim mostovima, s dominantnim tlanim elementom. Promotrimo model sredinjeg raspona viseeg mosta. On se sastoji od noseeg kabla, vjealjki i grede po kojoj se odvija promet. Pretpostavimo da su vjealjke toliko guste, da je nosei kabel jednoliko optereen, a da je vlastita teina kabla zanemariva u odnosu na dominantno optereenje od grede q (slika 32).

27

Luni mostovi

Slika 32.

a) Analogija viseeg i lunog mosta b) Ravnotea sila u parabolinom luku optereenom kontinuiranim optereenjem.

Sustav je simetrian, pa su reakcije: qL (1) Rav = Rcv = 2 Kabel ne moe preuzeti moment savijanja, pa suma momenata na bilo koju toku mora biti jednaka nuli. Postavimo izraz za sumu momenata u polovici raspona. L q L L (2) M oko B 2 2 + ( f Rch ) = Rcv 2 Uvrstimo li Rcv iz izraza (1), dobivamo: q L2 (3) Rch = 8f Promatrajui ravnoteu horizontalnih sila moemo zakljuiti kako dobivena vrijednost Rch odgovara horizontalnoj sili u kablu u sredini raspona Fb. Iz gornjih izraza moe se zakljuiti kako se sila u kablu smanjuje s povienjem pilona mosta. Osim toga, vidi se da su izrazi izvedeni neovisno o obliku kabla. Moe se pokazati da e ovjeeni kabel, optereen jednoliko i kontinuirano, poprimiti oblik parabole. Budui da kabl ne moe preuzeti momente savijanja, koje u lunom nosau elimo dokinuti, praktino je i za os luka odabrati parabolu istog oblika. Lako se moe pokazati da su izrazi za reakcije (1) i potisak u luku, odnosno horizontalnu silu, (3) isti kao za kabel. Prema tome, najvea uzduna sila u peti luka je: N A = N B = R AV + R AH
2 2

(4)

Da bismo pokazali kako u parabolinom luku jednoliko optereenje ne izaziva moment savijanja, promotrimo ravnoteu krutog tijela, odnosno odsjeka luka na slika 32 b. Pretpostavimo oblik osi opom jednadbom parabole:
28

Luni mostovi

y = A + Bx (5) Postavimo koordinatni sustav tako da je ishodite u tjemenu: x=0 y=0 pa je A=0. Takoer vrijedi L x= y= f (6) 2 prema tome, konstantu B nalazimo iz uvjeta: L2 f =B (7) 4 tako dobivamo jednadbu parabole u obliku koji se esto koristi kod preliminarnog oblikovanja osi luka: 4f y = 2 x2 (8) L Promotrimo sumu momenata oko tjemena. Momenti u smjeru kazaljke na satu: x 2 qL2 4 f x 2 q + = qx 2 (9) 2 2 8f L Momenti u obrnutom smjeru: qx x = qx 2 (10) Oito je da se momenti suprotnog smjera ponitavaju. Na isti nain moe se dokazati da je suma momenata u svakom presjeku jednaka 0.
2

Pokazano je da je parabolian oblik osi luka najpovoljniji za sluaj optereenja jednoliko rasprostrtim teretom. Na slian nain moe se pokazati da je za sluaj jednolikog optereenja usmjerenog radijalno najpovoljniji oblik osi kruni (slika 33 b). U stvarnosti, stalno optereenje lunih mostova ne moe se svesti na ove sluajeve. Utjecaj nadlunih stupova i projekcije teine luka na horizontalu ini realno optereenje bliim onome na slici 33 c, gdje je optereenje nad petama najvee, a u tjemenu najmanje, dok se izmeu peta i tjemena mijenja po nekoj zakonitosti. Diferencijalnim raunom moe se pokazati da je u sluaju promjene optereenja po parabolinom zakonu najpovoljniji oblik osi luka krivulja koja slijedi funkciju kosinusa hiperbolnog, odnosno lananica (slika 33 c).

Slika 33.

Optimalni oblik lunih nosaa za odreene sluajeve optereenja.

a) za jednoliko radijalno optereenje optimalan je kruni oblik. b) za jednoliko optereenje po horizontalnoj projekciji optimalan je oblik parabole. c) za promjenjivo optereenje optimalan je oblik lananice (kosinus hiperbolni). Promotrimo jedan nain konstruiranja lananice prikladne za oblikovanje osi luka, odnosno za odreivanje potporne linije u analitikom obliku. Pretpostavlja se (slika 34):

29

Luni mostovi

sva optereenja prenose se svodom ili lukom, a nadluni sklop se promatra kao stalni teret stalno optereenje na mostu je unaprijed poznato i mijenja se po parabolinoj funkciji

Slika 34.

Oznake i zamjensko optereenje za odreivanje krivulje luka po zakonu lananice.

Optereenje u tjemenu oznaimo s gs, a optereenje u peti s gk. Neka je njihov omjer: g m= k (11) gs Jednadba osi luka tada ima oblik: f y= (12) ( ch k 1) m 1 Krivulja koju opisuje (12) naziva se po inenjeru koji ju je izveo Legay-eva katenoida. Oznake znae: x = l 2 dok se vrijednost k odreuje kao:

(13)

k = Arch m = ln ( m + m 2 1) (14) U sluaju kada je m=1, katenoida se pretvara u kvadratnu parabolu. Kod starijih mostova nad svodom je bio pun nadsloj, ili su nadluni stupii bili na vrlo malom razmaku, pa je aproksimacija potporne linije katenoidom bila relativno uspjena. U sluaju znatnih razmaka nadlunih stupova, na mjestima njihovog oslanjanja u luk se unose znatne koncentrirane sile, dok je dio izmeu stupova neoptereen, pa zamjensko optereenje prema slika 34 vie ne predstavlja zadovoljavajuu aproksimaciju. U stvari, os luka na mjestima unosa koncentrirane sile trebala bi imati lom, to uz nepovoljan estetski dojam, stvara i izvedbene potekoe. Izlomljena linija lunog nosaa usvaja se samo kod gipkih lukova s krutom gredom, manjih raspona. U ostalim sluajevima os luka se iterativno podeava nakon provedenog prorauna unutarnjih sila. Do danas su razvijeni i razliiti drugi postupci za optimalno oblikovanje osi svoda, pri emu su koritene razliite funkcije. Primjerice, os luka Maslenikog mosta za autocestu oblikovana je po sloenoj logaritamskoj funkciji, da bi joj oblik dodatno bio dotjeran brojnim numerikim provjerama, po principu tlane linije. 5.4.3 Zakon promjene poprenog presjeka luka
30

Luni mostovi

Najjednostavnije je predvidjeti jednak popreni presjek luka preko itave njegove duljine. Ovo rjeenje moe biti optimalno i u pogledu izvedbe, na primjer ako se koristi skela na kojoj se betoniraju uzastopni odsjeci. Meutim, ako presjeke luka elimo uskladiti sa silama i momentima u tim presjecima, onda presjek luka treba mijenjati u skladu s unutarnjim silama. Uobiajeni popreni presjeci masivnih lukova prikazani su na slika 35. Njihove izmjere dane su u odnosu na raspon luka, zbog osiguranja stabilnosti nosaa.

Slika 35. Uobiajeni popreni presjeci masivnih lukova i svodova i prikladni rasponi. Jednostavni punostijeni svodovi mogu biti jednodjelni (presjek 1) ili viedijelni (presjek 2). Obino su izvoeni na manjim i srednjim rasponima, jer su za vee raspone povoljniji sanduasti ili rastavljeni presjeci, koji imaju znatno vei moment inercije uz istu povrinu presjeka. Izuzetak predstavlja punostijeni luk mosta Kyll, izveden u Njemakoj 1997., to znai da su mogua i drugaija promiljanja. Razdvojeni vitki lukovi (presjeci 3 i 4) trebaju biti meusobno povezani okvirima ili spregovima, radi opasnosti od izvijanja u vertikalnoj ravnini. Prednost razdvojenih

31

Luni mostovi

lukova ili svodova oituje se kod izvedbe; koja moe tei na jednoj skeli koja se pomie popreno (nain koji su koristili stari Rimljani, a primijenjen je i kod mosta Gladesvile).

Slika 36. Oblikovanje presjeka mosta Rakovac, preko Korane u Karlovcu (prof. K. Tonkovi) Razdvojeni svodovi su oupljeni, a u tjemenu se stapaju s kolnikom ploom. Na skoenim gornjim plohama ne moe se zadravati voda. Osim oblikovanjem osi luka, iskoritenje gradiva u nosau moe se popraviti i promjenom znaajki poprenog presjeka luka. Pri tome jednu krajnost predstavljaju vitki lukovi, koji ne mogu prenijeti znaajnije momente, dok drugu krajnost predstavljaju kruti upeti lukovi, kod kojih dominira savijanje. Izmeu njih nalaz se elastino upeti lukovi, kod kojih se nastoji postii optimalna razdioba naprezanja po kriteriju utroka gradiva. Danas ovaj kriterij gubi presudan znaaj, kojeg je imao u prolosti, jer je za cijenu mosta sve bitniji nain izvedbe, a za veinu postupaka povoljni su vrlo slini popreni presjeci du osi luka, ili se oni mijenjaju du luka tako da je vea masa koncentrirana uz oslonce (deblji popreni presjek uz pete). U starijoj strunoj literaturi napisane su mnoge rasprave o zakonu promjene momenta tromosti i promjene veliine poprenog presjeka du luka kako bi se presjek uskladio s veliinom unutarnjih sila po kriteriju minimalnog utroka gradiva. Predloeni su i neki zakoni promjene proizali iz tenje za jednostavnijim analitikim rjeavanjem lukova. U dananje vrijeme elektronikih raunala, ovakva razmatranja gube vanost. Za upete lukove u praksi se najee koristio Ritterov izraz, koji proizlazi iz dijagrama maksimalnih momenata u upetom luku. Prema njemu, u srednje dvije treine raspona presjek gotovo da i ne treba mijenjati, a tek uz oslonce treba naglo poveati njegovu visinu. Izraz dovodi u vezu odabrani moment inercije u tjemenu Is i moment inercije proizvoljnog presjeka Iz preko kuta nagiba tangente na os luka z: Is = 1 (1 n ) I z cos gdje je:
32

(15)

Luni mostovi

= n

2x , kao i kod izraza (13) l koeficijent koji ovisi o odnosu stalnog i pokretnog optereenja uobiajeno: za cestovne mostove 0,3 a za eljeznike 0,20 do 0,25.

Slika 37. Oznake uz zakon promjene poprenih presjeka masivnih lukova. Vidljivo je da izraz za promjenu poprenog presjeka ovisi o unaprijed zadanoj krivulji osi luka. Pojednostavljeni izraz, koji pretpostavlja konstantnu projekciju momenta tromosti du luka, glasi: I s = I z cos z (16) i pogodan je za neke prethodne proraune upetih lukova. Kod dvozglobnih ili elastino upetih lukova moment inercije pri petama manji je od onog u tjemenu. Za prethodne proraune primjenjuje se izraz: I z = I s cos z (17) Osim s momentom inercije, zakon promjene poprenog presjeka moemo vezati i s povrinom poprenog presjeka. Odabire se zakon izmeu nepromjenjivog poprenog presjeka: As = Az i zakona promjene presjeka po kosinusu kuta tangente na luk: As =1 Az cos z

(18)

Ovakva promjena (po zakonu kosinusa) slijedi zakon promjene uzdune sile du presjeka, ali na veim rasponima daje izvedbeno neprihvatljivo velike presjeke.

5.4.4

Metoda obrnutog optereenja

33

Luni mostovi

Os betonskog luka obino se oblikuje prema tlanoj liniji dobivenoj za stalno optereenje. Svako odstupanje geometrije osi luka od tlane linije dovodi do poveanja momenata savijanja, pa se pri djelovanju prometnog optereenja mogu javiti vlani naponi u betonu, posebno u presjecima luka na mjestu unosa koncentrirane sile, odnosno ispod stupova. Da bi se osigurala dostatna trajnost, posebno pri gradnji mostova u agresivnom okoliu (blizina mora), poeljno je da svi presjeci budu u tlaku ili barem da vlana naprezanja ne premae vrstou betona. Stoga je razvijeno niz metoda za pronalaenje optimalne tlane linije luka. Veina analitikih metoda koncentrirano optereenje zamjenjuje adekvatnim jednolikim optereenjem po luku (Slika 38.) i za rezultat daje rjeenje diferencijalne jednadbe u obliku neke matematike funkcije. No, optereenje luka u dananjim mostovima uglavnom se bitno razlikuje od pretpostavljenog. Rasponi nadlunog sklopa postaju sve vei, pa raunska pretpostavka o kontinuiranom optereenju luka vie ne vrijedi, nego se optereenje preko stupova prenosi na luk u diskretnim tokama oslanjanja.

Slika 38. Zamjensko jednoliko optereenje Iz tog razloga vie nije mogue odrediti jednadbu cijelog luka u zatvorenom obliku jer na mjestima stupova krivulja ima lomove. Problem odreivanja optimalnog oblika osi za poznati raspon i strelicu luka sastoji se od: odreivanja koordinata toaka poloaja stupova i odreivanja skupa jednadbi krivulja koje spajaju te toke. U postupku je inherentna pretpostavka da nadluni rasponski sustav ne sudjeluje u prijenosu optereenja, ve da je on stalni teret na luku. Ova pretpostavka dobro se slae sa realnim stanjem u sustavima u kojima je rasponski sklop leajevima odvojen od donjeg ustroja. Osnovna ideja metode obrnutog optereenja Pretpostavimo li da na luk djeluje samo jedna sila u sredini raspona i da luk nema teinu, za taj problem postoji samo jedan statiki sustav (oblika trokuta) u kojem nema momenata savijanja Slika 39a. U sluaju da elimo postaviti krivulju, potrebno ju je odabrati da to manje odstupa od ovog rjeenja (---). Za optereenje od dvije sile rjeenje je oblika trapeza - Slika 39b.

Slika 39. Na oba opisana primjera moe se primijetiti da su to u stvari ravnoteni poloaji lananice te iz toga moemo zakljuiti: Problem pronalaenja tlane linije luka je analogan problemu traenja ravnotenog poloaja lananice optereene istim silama ali suprotnog smjera.
34

Luni mostovi

Odnosno traimo statiki sustav u kojem postoje samo uzdune sile i nema momenata savijanja, a to je upravo lananica.

Slika 40. Metoda obrnutog optereenja. Algoritam prorauna Postupak se izvodi u etiri koraka: 1. Za odabran raspon mosta L i strelice luka f postavlja se poetna krivulja (polinom 2. reda), koja se optereuje zadanim koncentriranim silama na mjestima stupova i vlastitom teinom luka ali u suprotnom smjeru. Pri tom se koriste cable konani elementi koji mogu preuzeti samo aksijalnu vlanu silu. Elementima se zadaje i beskonano velika aksijalna krutost da bi izbjegli lokalno produljenje konanog elementa. Statika takvog sustava rjeava se po teoriji III reda. 2. Na poetni polinom 2. reda dodaju se tako dobiveni pomaci toaka i dobiva nova geometrija, koja je u stvari skup lananica neznatno slomljenih na mjestima stupova (rjeenje 1). 3. Tako dobivene toke povezuju se potom standardnim tapnim elementima s opisanim poprenim presjekom luka i optereuju u pravilnom smjeru. Statika ovakvog modela provodi se po teoriji I-reda jer je to krivulja u deformiranom poloaju. Pri izvedbi mosta moraju se izraunati nadvienja konstrukcije za elastine i plastine deformacije i dalje rjeavati po teoriji II-reda. 4. Na osnovu koordinata toaka rjeenja 1 postavlja se polinom eljenog stupnja koji najbolje aproksimira toke u smislu da kvadrat odstupanja bude minimalan. (rjeenje 2). Kod betonskih mostova gdje je udio prometnog optereenja svega 8 do 10 %, os luka se odreuje samo za optereenje od vlastite teine. S estetskog stanovita kod betonskih lukova, rjeenje 1 (progibna linija lananice) ima neznatne lomove i moe se odabrati kao konana os. Takoer bez obzira koju os odabrali betonski lukovi se izvode u pravilu u ravnim segmentima duljine 5m, te su uvijek poligonalno izvedeni. Popreni presjek luka izvodi se zbog jednostavnosti oplate konstantne visine. Eventualna promjena poprenog presjeka izvodi se izmeu pete i prvog nadlunog stupa promjenom debljine pojedinih elemenata poprenog presjeka prema unutra (npr. podebljanjem donje i gornje ploe ili hrpta). Os vitkog armiranobetonskog luka nije krivulja koja se moe opisati jednom jednadbom, ve se zbog lomova tlane linije na mjestima stupova sastoji od skupa krivulja definiranih izmeu stupova. Os luka dobivena ovim postupkom odgovara deformiranom konanom poloaju nakon to su se odvile sve dugotrajne deformacije puzanja i skupljanja betona. Pri statikom proraunu lunih mostova neznatne promjene krivulje od nekoliko cm, a koje odstupaju od rjeenja br. 1 mogu izazvati promjene momentnih dijagrama i do 50%. Isto tako postoji velika razlika u rezultatima po teoriji I i II reda. Stoga je potrebno lune mostove raunati po teoriji II-reda, odnosno traiti ravnoteu na deformiranom sustavu.

35

Luni mostovi

Slika 41. a) momentni dijagram za luk oblika parabole b) za luk odreen metodom obrnutog optereenja 5.5. Statike provjere Podjele nosivih konstrukcija prema statikom sustavu ranije su imale razliit znaaj od dananjeg. Proraun viestruko statiki neodreenih sustava prije uvoenja raunala i prorauna metodom konanih elemenata bio je vrlo spor i mukotrpan. Koriteni su pojednostavljeni postupci strogo ogranienih mogunosti, za koje su izraivana pomagala u vidu tablica ili uticajnih linija. Da bi se njima mogao koristiti, projektant se trebao odluiti za neki sustav i njemu prilagoditi koncepciju sklopa. Kompjutorski proraun oslobodio je inenjere nekih ogranienja, no pojednostavljene provjere jo uvijek imaju velik znaaj kod razrade projektnog rjeenja. One su nezamjenjive pri promiljanju koncepcije sklopa u poetnoj fazi projektiranja, te kod ocjene tonosti prorauna provedenog na raunalu. 5.5.1 Modeliranje za proraun

Nosivi sklop lunog mosta sastoji se od osnovnog, lunog ili svoenog nosaa, te od sekundarnog, najee nadlunog sklopa, koji se sastoji od stupova ili vjealjki i grednog nosaa po kojemu se odvija promet. (ove dijelove nazivamo i pomost.) Osnovna podjela lunih mostova u statikom smislu vri se prema stupnju ukljuivanja sekundarnog sklopa u nosivi sustav. Naime, itavo optereenje na glavnom rasponu moe se prenositi samo putem svoda ili luka, bez udjela ostalih dijelova (slika 42b), no povoljnije stanje nastaje kada se i ostali dijelovi mosta ukljue u prijenos optereenja (slika 42a). Sjetimo se da dobar dio preostalih rimskih mostova svoju dugovjenost dijelom duguje betonskom nadsloju, koji je u stanju preuzeti dio optereenja, odnosno, osigurati njegovu povoljniju raspodjelu na svod.

Slika 42. Pojednostavljeni prikaz ralambe nosivog sustava lunog mosta, sa (a) ili bez (b) ukljuivanja nadlunog sklopa.

36

Luni mostovi

Druga vana podjela odnosi se samo na mostove kod kojih je i pomost ukljuen u prijenos optereenja. Naime, ve u uvodu je istaknuto kako je bitno obiljeje svoenih mostova prijenos horizontalnih sila na tlo, no postoje sloeni sustavi lunih nosaa kod kojih je horizontalna sila na krajevima (potisak) preuzeta zategom unutar samog nosaa. Ovakvi sklopovi iznutra djeluju kao luk (optereenje se prenosi dominantno uzdunom silom) dok po svojim reakcijama, prema van, djeluju kao greda (vertikalno optereenje uzrokuje samo vertikalne reakcije) (slika 43).

Slika 43. Primjer luka s preuzetim potiskom. Meu mostovima koji predaju horizontalne reakcije na tlo moemo formirati zasebne skupine u odnosu krutosti luka Il i grede Ig nadlunog sklopa. Ova podjela ilustrira udio pomosta (nadlunog sklopa) u prijenosu optereenja. im je krutost grede vea, vei je i njezin doprinos ukupnoj nosivosti. Naprotiv, greda manje krutosti ima sekundarni znaaj, prenosei optereenje samo izmeu nadlunih stupova. Uz pretpostavku da promatramo upete lukove, kakvi su u praksi najei, moemo razdvojiti tri sustava: Upeti kruti luk sa gipkom konstrukcijom pomosta. Kada je omjer Il/Ig 20 sklop se moe promatrati prema slika 38. b, odnosno kao da glavni prijenos optereenja vri luk, bez uea pomosta. Lukovi velikih raspona uglavnom pripadaju ovoj skupini. Gipki luk s krutom gredom. Kada je omjer Il/Ig < 1 sklop se moe promatrati prema slika 40, odnosno, na taj nain to se spojevi luka interpretiraju zglobovima. U stvarnosti su svi spojevi u ovakvom sustavu monolitni, meutim im je krutost takva da ne mogu prenijeti znaajnije momente. Stoga u luku prevladavaju horizontalne sile, dok su momenti savijanja sekundarnog znaaja. Naprotiv, kruta je greda optereenja znaajnijim momentima. Sustav je pogodan za manje raspone, jer su gipki lukovi podloni izvijanju. Masivne mostove s gipkim lukom i krutom gredom odozgo prvi je gradio Maillart, pa su i prozvani po njemu. Ovakvom sustavu slian je gipki luk s krutom gredom odozdo Langerova greda. Upeti kruti luk s krutom konstrukcijom pomosta. Unutar podjele ne postoje stroge granice izmeu razliitih sustava. Obino se uzima da se omjer krutosti kree u granicama omjer 1 Il/Ig 20. Kod prorauna je potrebno modelirati cjelovit sloeni sustav s realnim krutostima.

Slika 44.

Mogua statika interpretacija gipkog luka s krutom gredom.

37

Luni mostovi

5.5.2

Potporna (tlana) linija

Tlana linija predstavlja rezultantnu krivulju hvatita tlane sile u presjecima luka ili svoda. Praktino, to znai da je tlanom linijom odreen poloaj, odnosno ekscentricitet, djelovanja tlane sile u svakom presjeku luka, za neko promatrano optereenje. Dakle, pomou tlane linije moe se odrediti veliina momenata u u svim presjecima luka. S druge strane, kod projektiranja lukova od gradiva znatne tlane, a minimalne vlane vrstoe, oblik tlane linije definira najpovoljniji oblik osi luka ili svoda, odnosno oblik pri kojemu e se u njemu pojaviti minimalna vlana naprezanja. Kod projektiranja starijih lukova od kamena ili nearmiranog betona postavljao se uvjet da rezultanta tlanih sila ni u kojem presjeku i ni za koji sluaj optereenja ne izae van jezgre poprenog presjeka, kako se ne bi pojavila vlana naprezanja. U doba elektronikih raunala ova metoda ima uglavnom povijesnu vrijednost, no budui da jasno pokazuje polazite za racionalan odabir osi luka, ovdje e biti prikazan jedan primjer grafikog odreivanja tlane linije trozglobnog luka (slika 45).

Slika 45.

Grafiko odreivanje tlane linije:

38

Luni mostovi

Pretpostavke: svod se modelira simetrinim trozglobnim lukom jedinine irine zglobovi luka nalaze se u osi svoda optereenje je proporcionalno visini nadsloja u obzir se uzima samo stalni teret verini poligon prolazi kroz sve zglobove Postupak: Optereenje vlastitom teinom i nadslojem rastavlja se na segmente proizvoljne irine. pretpostavimo da je luk optereen nizom koncentriranih sila u osi crtamo verini poligon s obzirom na proizvoljno odabran pol nanoenjem zraka poligona u duljinama odsjeaka luka nalazimo pravac reakcije Rv horizontalna reakcija u tjemenu H i kosa u peti Ra sijeku se s reakcijom Rv u istoj toci poznatim pravcima H i Ra odreen je novi pol O, kao i veliina samih reakcija H i Ra s novim zrakama 1, 2 do n crta se odgovarajui poligon koji mora prolaziti kroz zglobove odstupanje poligona tlane linije od osi svoda (e) pokazuje koliko je os dobro odabrana tlana linija je slina momentnom dijagramu Kontrola naprezanja: Prema poznatim izrazima, pomou uzdune sile u svodu i veliine odstupanja tlane linije od osi. Nakon to je os svoda odabrana za djelovanje vlastite teine i stalnog tereta, svod se provjerava i na prometno optereenje, postavljeno simetrino i nesimetrino. Kod ovih provjera zglobovi proraunskog modela, trozglobnog luka, pretpostavljaju se na rubovima jezgre poprenog presjeka svoda, ovisno o sluajevima optereenja, ime se donekle korigira greka zbog razlike pretpostavljenog i stvarnog statikog sustava (u stvarnosti se najee radi o upetom luku). Ispitivanjem veeg broja tlanih linija, od kojih svaka odgovara jednom sluaju optereenja, konstruktor stjee sliku o naprezanjima u svodu. Ovakve grafoanalitike provjere danas se eventualno provode samo kod provjeravanja povijesnih svodova, jer ih uspjeno zamjenjuju raunalni postupci metodom konanih elemenata. Ipak, za svaki sklop treba znati nainiti osnovne raunske provjere runo, kako bi se iskljuila mogunost grube pogreke. Pored toga, ako smo svjesni pretpostavki i ogranienja jednostavnih provjera, one su nezamjenjive kod koncipiranja, odnosno preliminarnog projektiranja graevine. 5.5.3 Provjere stabilnosti luka

Kod prorauna armiranobetonskih lukova i svodova, kao i kod prorauna bilo kakvih tlanih elemenata, potrebno je provjeriti stabilnost nosaa. Provjere lunih mostova vre se za ravninu osi nosaa (okomita ravnina) i ravninu okomitu na ravninu nosaa. Problemi rastu s vitkou konstrukcije, a iskustvene preporuke za minimalne izmjere svodova i lukova uzimaju u obzir i stabilnost (slika 35). Uobiajene debljine lukova i svodova su izmeu 1/60 i 1/70 raspona, a Freyssinet je doputao i vee vitkosti, do 1/80. Maillart je u nekim lukovima ostvario i vitkost veu od 1/100 L. Proraun lukova na stabilnost u ravnini osi nosaa vri se provjerom stabilnosti zamjenskog ravnog tapa iste krutosti, u svemu prema zakonitostima poznatim iz Tehnike mehanike. Ovdje e biti prikazan samo izraz za kritinu veliinu jednolikog optereenja za parabolini luk (slika 46).
39

Luni mostovi

Slika 46.

Parabolini luk optereen kontinuiranim optereenjem p osnovna provjera stabilnosti u osi nosaa.

Kritina veliina potiska (uzdune sile u tjemenu) dana je izrazom: EI H kr = K 2 s L gdje je : E modul elastinosti Is moment inercije u tjemenu L raspon K koeficijent ovisan o statikoj shemi (upeti luk, dvozglobni, trozglobni), odnosu strelice i raspona (f/L) i od zakona promjene presjeka du raspona Vrijednost koeficijenta K odreena je pokusima i teorijskim analizama, a moe se oitati iz dijagrama priloenog na slika 47.

Slika 47. Vrijednosti koeficijenta K za upeti luk (krivulja 3), dvozglobni luk (krivulja 2) i trozglobni luk (krivulja 1). Poprena stabilnost svodova i lukova predstavlja sloen problem koji opsegom izlazi van opsega predvienog gradiva. Ukoliko su dimenzije luka ili svoda dobro odabrane (npr. prema slika 35), a sam nosa prikladno oblikovan i armiran opasnost od gubitka stabilnosti van ravnine nosaa nije velika.
40

Luni mostovi

5.5.4

Modeliranje tapnim elementima za proraun na raunalu

Statiki proraun zapoinje izradom pojednostavljenog modela za proraun na raunalu, metodom konanih elemenata. Za sada se najee koriste tapni modeli, i to ravninski, u fazi idejnog projekta, odnosno prostorni, u fazi detaljnije razrade. Sloeniji modeli, nainjeni prostornim konanim elementima, koriste se kada je osnovna razdioba unutarnjih sila ve poznata, ili se koriste samo za razradu detalja sklopa. Kod manjih i srednjih grednih mostova oblikovanje sklopa esto je dovreno prije samog prorauna, koji slui za dimenzioniranje armature. Kod lunih mostova esto e biti potrebno korigirati os luka na osnovi rasporeda momenata savijanja u njemu, a moe se razmotriti i drugaiji zakon promjene poprenih presjeka od izvorno predvienog. Proraun se prvo vri za granina stanja u uporabi, dakle za dovren most, i to po teoriji elastinosti (teoriji I reda). U kasnijoj fazi provode se provjere po teoriji II reda, odnosno detaljnija razrada stanja kroz koje most prolazi tijekom gradnje. Ve je ranije reeno da luk prenosi optereenje dominantno uzdunom silom i savijanjem. Povoljnije stanje nastaje veim udjelom horizontalne sile. Izraz za horizontalni potisak u luku, q L2 , sadri strelicu luka f u nazivniku, dakle, im je ona manja manji je udio horizontalne Rch = 8f sile, a sukladno tome, poveava se optereenje luka momentom savijanja. Uslijed vertikalnih optereenja na luk dolazi do elastinog skraenja luka, a uslijed dugotrajnih pojava u betonu dolazi do nepovratnih deformacija koje skrauju luk. Pri ovome se strelica luka smanjuje, pa je esto potrebno izvriti provjere po teoriji II reda, uz uzimanje u obzir geometrijske nelinearnosti. Ove pojave proraunski treba predvidjeti, tako da se propie nadvienje luka pri izvedbi. Kod razmatranja stanja u izvedbi proraun moe biti znatno sloeniji od prorauna graninih stanja u eksploataciji mosta. Tijekom izvedbe jednim od suvremenih postupaka, luk prolazi kroz razliite faze optereenja, formirajui sustav koji po razdiobi unutarnjih sila nije slian konanom, a esto je pridran pomonim elementima od razliitih gradiva. kao to su zatege ili skela. Budui da se radi o elementima manje krutosti, mogue su velike deformacije sustava, pa proraun po teoriji elastinosti gotovo i ne daje uporabljive rezultate. Za provjere ovih stanja raunalnim modelom potrebno je znatno iskustvo. Do sada su spominjana samo vertikalna optereenja. Za provjere na horizontalna ili djelovanja koja se mogu javiti u razliitim smjerovima esto e biti potrebno nainiti poseban raunalni model. Razmatranja o dinamikom proraunu prelaze okvire ovog rada, no treba upamtiti da modeli razvijeni za vertikalna optereenja ponekad nee biti dovoljni. Formiranje proraunskog modela zapoinje zamjenom lunog ili svoenog nosaa nekim brojem tapova iji krajevi lee u odabranoj osi luka. Nizom tapova moe se zamijeniti itav nosa u poprenom smislu (slika 48), ili se njime prikazuje presjek jedinine irine, a mogue je prikazati i neki drugi dio presjeka. Broj elemenata kojima se zamjenjuje luk nikako ne bi smio biti manji od 16. Elementi su postavljeni sekantno u odnosu na idealiziranu os, od koje najvie odstupaju u svome srednjem dijelu. Ovakvo stanje i nije daleko od stvarnog ako se luk izvodi sukcesivnim betoniranjem odsjeaka, jer su oni najee stvarno ravni, no kod izvedbe na skeli postoji odreena pogreka. Ona se manifestira u krivoj slici poprenih sila, koje se javljaju na mjestu loma osi zbog skretanja uzdune sile. Greka se umanjuje poveanjem broja elemenata kojima se modelira luk.

41

Luni mostovi

Razdioba konanih elemenata du luka neka bude takva da krajevi nadlunih stupova padaju u vorove na luku. To znai da elementi izmeu toaka oslanjanja nadlunog sklopa mogu biti jednake duljine, ali je naelno luk modeliran elementima razliite duljine.

Slika 48. Jedan od numerikih modela novog Maslenikog mosta. Luk je modeliran jednim nizom tapova, dok je nadluni sklop, zbog velike irine, zamijenjen s 2 niza tapova. 5.5.5 Proraun luka u poprenom smjeru

Unutranje rebro ne pridonosi torzijskoj krutosti luka i oteava izvedbu, ali se eventualno postavlja zbog smanjenja momenata savijanja koji se u poprenom smjeru pojavljuju od djelovanja vlastite teine, skretnih sila i korisnog tereta. Skretne sile u gornjem i donjem pojasu luka upljeg poprenog presjeka djeluju prema gore, u suprotnom smjeru od djelovanja gravitacije a njihova vrijednost moe biti i vea od vlastite teine.

42

Luni mostovi

Slika 49. Proraun skretnih sila. Skretne sile raunaju se prema: P P q1 = 1 i q2 = 2 R1 R2 gdje je: P1 uzduna sila u gornjoj ploi (kN/m) P = m1 hgpl 1 R1 radijus zakrivljenosti osi gornje ploe (m). m1 napon u sredini gornje ploe (kN/m2). hgpl debljina gornje ploe (m). Konaan izraz za vrijednost skrene sile u gornjoj ploi glasi: P m1 hgpl q1 = 1 = (kN/m). R1 R1 U proraunu kao i kod sanduastih grednih mostova potrebno je uzeti u obzir i optereenja temperaturom. Mogue razlike u temperaturi u unutranjosti luka i vani, te razlike izmeu osunane strane i strane u hladu. Uzduna armatura luka kree se od f 20 do f 28 na razmacima od 15 do 20 cm. Vilice se kreu od f 16 do f 22 na razmacima od 15 do 20 cm. Zbog bolje ugradnje i vibriranja betona poeljno je koristiti to vee razmake armature. 5.6. Literatura [1.] Tonkovi, K.: MOSTOVI, Sveuilina naklada Liber, Zagreb, 1981. [2.] Tonkovi, K.: MASIVNI MOSTOVI OPA POGLAVLJA, kolska knjiga, Zagreb, 1977. [3.] Tonkovi, K.: MASIVNI MOSTOVI GRAENJE, kolska knjiga, Zagreb, 1979.

43

Luni mostovi

[4.] andrli, V.: SKRIPTE UZ PREDAVANJA, koritene na Graevinskom fakultetu Sveuilita u Zagrebu, k. god. 1999./2000. [5.] Polivanov, N.I.: ARMIRANOBETONSKI GRADSKI I DRUMSKI MOSTOVI, Graevinska knjiga, Beograd 1959.

44