HRVATSKA POVIJEST U RAZVIJENOM FEUDALIZMU

I. VLADAVINA ARPADOVIA KOLOMAN (1102-1116) Nakon krunjenja Koloman je proirio vlast na podruje itave Kraljevine Hrvatske, a izuzetak je inio samo temat Dalmacija (Zadar, Trogir, Split, otoci Krk, Osor i Rab). Ovime je Koloman postao neposredan susjed Bizantskog Carstva. Ovim ujedinjenjem Hrvate i Ugre povezala je ne samo osoba vladara, ve i zajednika katolika vjera, latinski jezik i obrana od vanjskih neprijatelja. I u najteim krizama u zajednikoj dravi hrvatsko plemstvo uvijek je bilo na onoj strani na kojoj i ugarsko. Stara Ugarska drava nije bila narodna, ve pravna, pa narodna pripadnost nije bila toliko vana. Vaan je bio jedino pravni poloaj. ZAUZIMANJE DALMATINSKIH GRADOVA I OTOKA Krunjenjem u Biogradu na moru Koloman je dobio i pravo da zavlada dalmatinskim gradovima, no to nije mogao bez sukoba s Bizantom. To se rijeilo vjenanjem Ladislavove keri Piroke (Irene) sa bizantskim careviem Ivanom Komnenom. Povezani tijesnim rodbinskim i politikim vezama, pristao je biz. car Aleksej da Koloman zauzme dalmatinske gradove. Tu odluku je morala prihvatiti i Venecija (1107.). 1107. Koloman se sa vojskom uputio prema Zadru i pozove ga na predaju, to Zadrani ne prihvatie. Na to ue u opkoljeni grad trogirski biskup Ivan i nagovori branitelje da se nagode s kraljem. Oni to prihvatie i Koloman ispravom zajami Zadranima sva njihova prava i privilegije. Bez borbe zatim osvoji Koloman i Trogir, a posredovanjem splitskog biskupa Krescensija ue i u Split. Pod vodstvom bana Ugra osvoji on i otoke Rab, Cres, Osor i Krk. SABOR PRED ZADROM Poslije predaje gradova i otoka sazva Koloman na otvorenom polju ispred Zadra sabor dalmatinskog graanstva i poloi prisegu da e uvati autonomiju dalmatinskih gradova, to uine i svi prisutni ugarski dostojanstvenici, a na to graani poloe prisegu vjernosti kralju. Na ovom saboru zasebnim hrvatsko-dalmatinskim kraljem proglaen je Kolomanov sin Stjepan, a nominalnu vlast imae ban Ugra.

DALMATINSKI PRIVILEGIJI Kralj je dalmatinske gradove oslobodio plaanja svakoga danka, zajamio im je drevnu autonomiju, slobodan izbor gradskog kneza i biskupa, uporabu autonomnih zakona i sudova. Traio je samo 2/3 od prihoda gradske luke. Oslobodio ih je zalaznine, tj. obveze da primaju kraljevu pratnju kad dolazi u njihov grad. SUKOB S CAREM HENRIKOM V. Kolomanov uspjeh uznemirio je hercega Almoa, te ovaj odlazi u Njemaku da trai pomo. Vijest o zauzeu dalmatinskih gradova njem. car Henrik V. nije dobro primio, smatrajui te krajeve jo od Karla Velikog dijelovima Zapadnog Rimskog Carstva. Koloman je odbio napad Henrika V. kod Pouna i trajno odbio njemake navale koje su imale tendenciju da Ugarsku uine vazalnom dravom Njemakog Carstva. OSLJEPLJENJE ALMOA I BELE Uini to Koloman ve teko bolestan, jer je uo da Almo ponovno sprema pobunu protiv njega, iako se bio s njim prije izmirio. Bilo je to 1115. g. Oduzme im on i titulu hrvatskog h ercega. Almo nakon Kolomanove smrti pobjegne u Bizant, a sina Belu ostavi u samostanu nedaleko od Peuha. BORIS KOLOMANOVI Bio je to sin druge Kolomanove ene ruske princeze Eufemije, koju je pod optubom da je bila nevjerna trudnu otpremio kui u Kijev. Tamo je rodila Borisa koji e biti odgojen potpuno na ruski nain. KOLOMANOVO VLADANJE U HRVATSKOJ Najznaajnije je da je Koloman ponovno ujedinio itav hrvatski teritorij od Drave do mora i predao ga banu na upravu. Ve tada su ureene upanije (zagrebaka, varadinska i krievaka). U to vrijeme zapoinje naseljavanje madarskog plemstva u Slavoniju, gdje je i sam kralj imao prostrana imanja. Ureene su porezne prilike u Slavoniji (porez se plaao u kunskim koama) a sada Koloman odredi da se plaa u novcu (konovina ili marturina). U nekoj kuli pored zidina grada Splita kralj je smjestio vojnu posadu da pomae skupljau kraljevskih daa.

STJEPAN II. (1116-1131) Bilo mu je 15 godina kad je postao kralj. Previe se dao na uivanje tjelesnih slasti to je unitilo njegov organizam, pa i poremetilo duevno stanje. Pokuaje susjeda da iskoriste promjenu na prijestolju i proire teritorije na raun Hrvatske i Ugarske uspjeno je diplomacijom i orujem sprijeio. RATOVANJE S VENECIJOM

Posredovanjem Irene, koja je podravala Almoa protiv Kolomana, na vijest o osljepljenju, nagovori ona Alekseja da se ponovno priblii Veneciji. Time zapoinje ponovna borba za posjed Dalmaciju izmeu njenog zakonitog kralja s jedne strane i Venecije i Bizanta s druge. Jo 1115. mletaki dud Ordelafo Faledro uputio se u Dalmaciju i osvojio gradove Split i Trogir, jer Koloman je ve bio bolestan i u sukobu s Almoem. 1116. g. zaputi se dud jo jednom u Dalmaciju i tada osvoji jo i ibenik i Zadar. Bijae tako itava bizantska Dalmacija i dva hrvatska grada Biograd i ibenik pod vlau Venecije. Stjepan je u to vrijeme bio zabavljen ratovima s ekom i Austrijom, ali ve 1117. potue on duda Ordelafa koji i umrije od rana, a s novim dudem Dominikom Michielijem sklopi primirje. 1124. g. po isteku primirja zapone ponovno rat kada pridobije Biograd, Trogir, ibenik i Split, ali Zadar nije mogao ponovno osvojiti. STJEPAN U HRVATSKOJ I DALMACIJI Nakon toga Stjepan je doao u Hrvatsku, Trogiru i Splitu potvrdio Kolomanove privilegije i vjerojatno se okrunio za hrvatsko-dalmatinskog kralja. No ve 1125. g. kad se dud Dominik Michieli vratio sa kriarske vojne, zauzme on Split, ibenik i Trogir, a Biograd razrui. RATOVI S BIZANTOM U to vrijeme na Bizantsko prijestolje stupio je Ivan Komnen, koji je ponovno zapoeo provoditi imperijalistiku politiku. On je poticao Veneciju da osvoji dalmatinske gradove i oteavao pograninu bizantsko-ugarsku trgovinu. Tu je bila i carica Irena koja je oko Almoa okupila itavu emigraciju ugarskih nezadovoljnika. Njih je car odluio iskoristiti u svoje imperijalistike ciljeve. Stjepan se u Ugarskoj prvo pobrinuo za svoje saveznike (eka, Austrija, Njemaka, Normani, Srbi) i tada zatrai od cara Ivana da protjera sa svog dvora ugarske bjegunce. Kada ovaj to odbije zapone rat 1127. zauzeem Beograda i Branieva. Beograd je Stjepan potpuno razorio, a od njegovih ostataka na drugoj strani Save udario temelje novom gradu (Zemunu). U to vrijeme Almo je ve bio umro, a Stjepan se iz rata vratio bolestan. Kako nije imao potomaka, za nasljednika postavi Belu II, za kojeg pred smrt dozna da je iv. Njega oeni kerkom srpskog velikog upana Uroa Jelenom.

BELA II. SLIJEPI (1131-1141) Nije imao veih uspjeha ni na vojnikom ni politikom polju. Poslove je uglavnom vodila njegova ena Jelena. Najvea mu je zasluga u tome to je spasio dinastiju Arpadovia od izumra. U to se vrijeme digao protiv Bele Boris Kolomanovi, koji uz podrku Bizanta provali iz Poljske u Ugarsku, ali bi potuen. Dalmacija je ponovno vraena Hrvatskoj, a Bosna se dobrovoljno prikljuila Ugarskoj kao saveznica (od tada vladar nosi i titulu rex Ramae).

GEJZA II. (1141-1162) Bela II. imao je tri sina: Gejzu, Stjepana i Ladislava. Gejza je postao kralj, Stjepan hrvatski, a Ladislav bosanski herceg. Svi bijahu jo malodobni, pa umjesto Gejze i Stjepana zavlada palatin Bjelo, a Ladislava ban bosanski Bori. U Bizantu u to vrijeme zavlada novi car Emanuel Komnen koji se pone povoditi za tezom da sve zemlje koje su neko bile unutar granica Rimskog Carstva pripadaju Bizantu (Srbija, Hrvatska, Dalmacija, Ugarska Normanija). 1150. prilikom pobune Srba kojima prue pomo Hrvati i Ugri, Komnen ih potue na rijeci Tari i za kaznu provali 1151. g. u Ugarsku i Hrvatsku, opustoi Srijem i zauzme Zemun, te 1152. sklopi mir s Gejzom. No ve 1154. nastavi ratovanje u kojem pogine Boris Kolomanovi koji je bio na bizantskom dvoru. 1156. ponovno zavlada mir, a i savez Bizanta i Njemake se raspao. Te povoljne prilike pak promijeni svaa Gejze sa Stjepanom i Ladislavom koji pobjegnu u Bizant gdje ih car iskoristi kao orue protiv Ugarske i Hrvatske. Kad je Gejza umro, ostavi prijestolje sinu Stjepanu III. (1162), ali protiv njega ustane Manuel Komnen, zahtijevajui provedbu senioratskog naela, hotei da na prijestolje dovede mlaeg Gejzinog brata Stjepana, ali veina Ugra se odlui za srednjeg sina Ladislava II. (1162-1163), a kad on umre priznaju ipak Stjepana IV. za kralja (1163). Njega zbog loeg vladanja protjeraju iz drave, a na vlast se vrati ponovno Gejzin sin Stjepan III, koji s Komnenom postigne mir ustupivi mu Srijem i poslavi mu brata Belu u Bizant na odgoj i davi mu na upravu njegovu batinu. STJEPAN III. (1163-1172) Stjepan III. poalje Belu u Bizant gdje ga Komnen, nemajui sina, proglasi prijestolonasljednikom. Jedino Belinu batinu Stjepan nije htio predati Bizantu. Zbog toga je 1164. dolo do novog rata s carem, pa je Stjepan morao krajeve juno od Velebita predati ipak Bizantu. RAT S BIZANTOM Stjepan IV. koji je boravio u Zemunu izazove rat s Stjepanom III., te u opkoljenom Zemunu bijae otrovan. Na to bizantski car sam na elu vojske poe u Bosnu, Hrvatsku i Dalmaciju. Stjepan III. prvo je zatraio primirje, a onda sklopivi savez s Venecijom ponovno 1166. zapoeo novi rat. Uskoro zauzme hrvatske zemlje i gradu ibeniku podijeli takve privilegije kakve su imali Split i Trogir. 1167. potaknut time Komnen se odlui na konani rat u kojem zavlada Srijemom, Bosnom, Hrvatskom na rijeci Krki i Dalmacijom. Upravu prepusti roaku Konstantinu. Kad ubrzo dobije sina Alekseja, skine Belu s asti prijestolonasljednika i razvrgne njegove zaruke s kerkom Marijom i nakon smrti Stjepana poalje ga u Ugarsku gdje naslijedi krunu i zavlada Ugarskom i Hrvatskom od Drave do Krke. BELA III. (1172-1196) Kad je 1180. umro Emanuel Komnen, Bela III. odmah je pourio da pod svoju vlast uzme Srijem, Hrvatsku i Dalmaciju od Krke do Neretve. Belinu vojsku prime bez borbe

svi dalmatinski gradovi, ak i Zadar koji se pobunio protiv Mleana. Nakon toga Bela je dao Emerika, svog sina, okruniti za ugarskog i hrvatsko-dalmatinskog kralja, davi mu na upravu svu Hrvatsku i Dalmaciju od Drave do mora. U Bosni se i dalje odrao jo od cara Manuela postavljeni ban Kulin, kao Belin vazal. Nakon smrti Manuela elio je Bela preuzeti ulogu koju je Bizant imao prema Bugarima i Srbima, to ga je dovelo u neprijateljstvo s njima. Od toga vremena poeo je Bela i njegovi nasljednici iskoritavati vjerske neprilike na Balkanskom poluotoku u svoje politike svrhe. 1180. dolo je do rata s Mleanima zbog Zadra, ali on se desetak godina uspjeno branio, tako da je dud Hernik Dandolo morao sklopiti primirje. CRKVENE PRILIKE Za splitskog nadbiskupa bijae u to vrijeme izabran Madar Petar, koji odmah odlui urediti i tono omeiti svoju nadbiskupiju. Zbog toga je sazvao 1185. g. crkveni sabor na kojemu su doneseni zakljuci: 1. proklinju se sve heretike sekte koji se diu protiv nauka rimske crkve (patareni i bogumili), 2. potvruju se stari obiaji splitske crkve, 3. uvodi se dnevna misa u svim crkvama u ast BDM. Osim splitske nadbiskupije postojale su ove biskupije: Kninska, Trogirska, Skradinska, Ninska, Senjska, Krbavska koja je osnovana na ovom splitskom saboru. BANOVI Za Bele III. kraljevinom Hrvatskom upravljali su ovi banovi: Ampudije, Dionizije (on je prvi na ban kojemu je tono obiljeena i oblast kojom banuje u njegovoj tituli), a vlast mu se protezala od Drave do mora. Kad je postao palatin 1184. g. zamijenio ga je neki Subanus. REFORME BELE III. Bela III. bio je prvi obrazovaniji vladar. Uredio je dvorske obiaje, a krunidba je zadobila znaaj dravnopravnog akta, tj. postala je preduvjetom za vrenje kraljevske vlasti. Uveo je red u financijske slube i prihode od kovnice novca, podigao metalurgiju i solane. Na elu kraljevske kancelarije djelovao je stalni kancelar. Dravu je otvorio doljacima i omoguio porast stanovnitva. Ti naseljenici uivali su potpunu slobodu, mogli su se slobodno seliti i raspolagati svojom imovinom, a sudio im je samo od njih izabrani sudac po njihovom vlastitom pravu. Kao i doseljenici, tako su i pojedini bogati posjednici izuzeti ispod upanove sudske moi. Meu slobodnjacima poeo se stvarati novi sloj, servientes regis, tj. kraljevski slubenici. To su u prvom redu konjanici i najugledniji su dio ratnikog elementa. Oni su uivali specijalne privilegije, a ubrzo e dobiti i mnoge pogodnosti za posjede. Bela III. ukinuo je zauvijek senioratstvo i uveo primogenituru kao sistem nasljeivanja. Ukinuo je i uredbu po kojoj kraljev brat na upravu dobiva hrvatsko kraljevstvo kao posebnu hercegovinu prenijevi i to pravo na prvoroenog sina.

FEUDALIZACIJA HRVATSKOG PLEMSTVA ZA BELE III. KRKI KNEZOVI Oni su domae hrvatsko krko plemstvo. Poznati lan ove porodice, knez Dujam, bio je mletaki vazal. Upravljao je otokom Krkom kao kneevinom u ime Mletake Republike. Njega su naslijedili sinovi Bartol i Vid. Njegov trei sin Bartol II. uao je u slubu kralja Bele III. koji mu je dao itavo podruje modruke upanije na upravu uz uvjet da ga pomae u vojsci. Kako je umro bez potomaka njegove posjede su naslijedili sinovi njegove brae. KNEZOVI BRIBIRSKI Bribirska upa spominje se jo od X. st. Njome upravljaju upani iz porodice ubia, od kojih se Mrmonja spominje u Pacti Conventi. Tek 1160. spominje se Bogdanac kao starjeina plemena i njegov sin Miroslav. On je 1184. poao na dvor Bele III. koji ga je obdario bribirskom upom kao nasljednim lenom. Njegovi nasljednici ne nazivaju se vie upanima, ve grofovima i knezovima, a njihovi castrumi, castrum regium. BRIBIRCI (OD NASLJEDNOG UPANSTVA DO NASLJEDNOG BANSTVA)* Bribirskim upanima pogoduje odlian geografski poloaj utvrda, kao to su Bribirska utvrda i Ostrovica, te Skradin. Jezgra bribirske upanije bila je u podruju Ravnih kotara od Karinskog mora do Krke. Promjena vlasti i dolazak Kolomana u Hrvatsku nije previe uzdrmala mo koju su imali hrvatski plemii jer Koloman i njegovi nasljednici nemaju mnogo vremena ni mogunosti da hrvatske velikae pretvore u vjerne vazale. Ve je Koloman svojom krunidbom u Zadru jasno pokazao da od hrvatskih velikaa oekuje suradnju, a ne otpor. Tako je 12. st. ispunjeno procesom pretvaranja hrvatskih velikaa u nasljedne upane. Karakteristino je da se hrvatski nasljedni upani u to vrijeme ne nazivaju vie upanima, ve sve ee knezovima a nasljedni su upani zato jer su se i njihovi preci uspjeli odrati kao nasljedni upani. Za kriarske vojne bribirski k. padaju u pozadinu, a u prvi plan izbija knez Domald koji 1223. pada u nemilost kod Andrije II. Od prvih poznatih bribirskih knezova istiu se Miroslav koji u pratnji bana Dionizija odlazi na dvor Bele III. i koji, ve tada oito ne pitajui bana, imenuje svoga sina Grgura kao zamjenika i alje ga na teren. Grgur je nasljednik Miroslava koji se prvo obraunava sa protivnicima u vlastitoj obitelji (sa knezom Vienom kojeg sam ubija). Tom pobjedom osigurao je Grgur i posjede koji su pripadali knezu Domaldu, a koji su nakon njegovog pada preli u ruke Vienu kao i kneevska vlast u Splitu. Godine 1226. Grgur se morao prikljuiti hercegu Kolomanu koji dolazi u Hrvatsku. Ve u to vrijeme u njegovim su rukama dvije dalmatinske komune i najjae utvrde u Hrvatskoj i u Dalmaciji. Od tada e se u Hrvatskoj sve vie osjeati utjecaj Bribiraca. Nakon Grgura na elo porodice stupaju njegovi unuci, jer se trag njegovom sinu Stjepanu gubi, a to su Stjepko i Jakob. Bribirci gube kneevsku vlast u Splitu, ali se uvruju u Trogiru, a zadravaju i ibenik i Bribir. Vjerojatno je tada u njihovim rukama i Ostrovica. Poto je svladan Domald, Bribirci odravaju prijateljske odnose sa Splitom.

Nakon tatarske provale, 1251. g. dolaze Bribirci pred Belu IV. sa zahtjevom da im potvrdi vlast u bribirskom kneevstvu. Kako su i Stjepko i Jakob od svoje rane mladosti sluili kralju, on ih nagrauje potvrdom bribirskog knetva. Banovi koje Arpadovii u 13. st. alju u Hrvatsku potisnuli su hrvatske velikae, pa i Bribirce iz kneevstava u dalmatinskim i hrvatskim gradovima. Jedino je za hrvatske velikae bilo dobro to su novi banovi esto izbivali i boravili u Ugarskoj, tako da su gradovi bili primorani izabrati velikae za svoje naelnike kao njihove zamjenike. Tako je knez Grgur postao 1263. g. ibenski naelnik. Ponovni uspon bribiraca poinje za Stjepkovih sinova Pavla i Jurja i Mladina. Pavlu je polo za rukom da postane naelnik u Trogiru, a ve idue godine (1273.) on je uz primorskog bana kao splitski knez. Jo ga iste godine novi, mladi vladar Ladislav naziva banom, a s time poinje novi uspon Pavla i njegove brae. (nastavak iza naslova ban Pavao i Zadar.) KNEZOVI CETINSKI Veliku ulogu u vrijeme Emerika i Andrije II. ima Domald iz plemena Snaia. Njegovi su bliski roaci, moda i direktni potomci, knezovi cetinski, obino nazivani Nelipii. OMIKI KNEZOVI KAII Najprije su stanovali u podruju izmeu Krke i Zadra, a za Petra Kreimira IV. preselili su se u Krajinu na njenu obranu. U 12. st. pojavljuju se kao drski gusari, nasljednici Neretljana. Na elu im je bio knez u jednoj omikoj porodici. U vrijeme Bele III. istie se knez Nikola. Kaii su bili Beli III. znatna pomo u ratu s Mleanima. KAII* Knez Nikola jedna je od najznaajnijih linosti iz prolosti Kaia. On je ne samo vodio ljude u pljaku, nego je branio svaki komad zemlje na kopnu. On se nije ustruavao da otimae svoje imovine, pa bio to i splitski nadbiskup kazni Rajnerije, kazni smru. KNEZOVI GORIKI I VODIKI BABONII Oni nisu pripadali starom hrvatskom plemstvu koje je poteklo od 12 generacija. Oni su se pojavili na teritoriju srednjovjekovne Slavonije, i to na desnoj obali Kupe, na podruju plemenske upa Gorice. Kako su u borbama s austrijskim markgrofom Brechtoldom izvojevali pobjedu, Bela III. odlui upana Stjepana Gorikog nagraditi posjedom, to nakon njegove smrti uini Emerik. Oni dobiju u vlast jo i posjed Vodice, gdje je sagraen grad Blagaj (1197), te tako postane Stjepan najmoniji plemi u zapadnoj Slavoniji. Po njegovom sinu Babonjegu prozvani su njegovi potomci Baboniima, a kasnije Blagajski.

Za Bele III. poeo je proces feudalizacije hrvatskog plemstva i njegovog postepenog izjednaavanja s ugarskim. Ovaj proces je mnogo bre napredovao u Slavoniji negoli Hrvatskoj, jer se u Slavoniji naseljavalo ugarsko plemstvo. EMERIK (1196-1204) Na poetku svoje vladavine morao je ratovati s bratom Andrijom, koji je protivno odluci svoga oca zahtijevao u batinu Hrvatsku s Dalmacijom. Pobijedivi brata, Andrija je postao je hrvatskim hercegom, vladajui gotovo samostalno na svom posjedu. Kad je ponovno zaratio s bratom, bijae poraen i stavljen u pritvor. Tada Emerik dade za hrvatsko-ugarskog kralja okruniti svoga sina Ladislava. U to vrijeme pripremala se IV. kriarska vojna, a kako njezini uesnici nisu mogli dudu Henriku Dandolu platiti prevozninu na Istok, primora ih on da mu pomognu 1202. g. osvojiti Zadar, a potom idue godine i sruiti Bizantsko Carstvo. Zadrani su uz pomo kneza Domalda obnovili grad, ali se 1205. pokore Veneciji. PRILIKE U ZADRU I OKO NJEGA 1202-1204 g. Kad su kriari i Mleani osvojili Zadar, nastanie se u opustjelom gradu. Ipak nastane i meu njima borba oko stanova, jer su Mleani sve najbolje zadravali za sebe. Nakon osam dana borbe ostavi dud Henrik Dandolo Zadar i uputi se prema Krfu, ali prije toga razrui gradske bedeme. Toma Arhiakon smatra aj poraz Zadra kaznom Bojom jer su Zadrani rado u grad primali patarene. Zadrani se pak bijahu organizirali i gusarili pred ulazom u Zadar napadajui osobito mletake lae. Krajem 1203. uspije ujedninjeno zadarsko-napuljsko brodovlje ponovno osvojiti Zadar i nastane se Zadrani ponovno u njemu, jer se nakon osvajanja bijahu raselili u okolicu. Ipak kad su Mleani krenuli u ponovno osvajanje grada, uplae se Zadrani nove katastrofe i predadu grad prihvativi teke uvijete mira (1204). Tom pogodbom Zadar je potpuno sputan u rukama Mleana. BOSNA I PATARENSTVO 1202. g. Emerik je uzeo naslov kralja Srbije, nakon ega se okrenuo Bosni i sreivanju vjerskih prilika u njoj. Patarenstvo je bilo u Bosnu dolo vjerojatno preko bizantskih vojnika, a osnivaem se smatra pop Bogomil, koji mu dade slavensku vanjtinu. Patareni su vjerovali u jednoga Boga, ak i u Trojstvo, ali nisu Boga drali tvorcem neba i zemlje, ve samo tvorcem due, tj. svega to je nevidljivo, dok je vidljivo stvorio Sotona. Patarenstvo je imalo dualistiki znaaj. Krista su smatrali samo najviim anelom s prividnim tijelom, odbacili su sve Sakramente, Stari zavjet, a od molitava su zadrali jedino Oena. Na elu im je bio djed (kao biskup), gost (kao sveenik) i starac (kao akon). Tu su bili jo i strojnici koji su irili njihov nauk. Nisu gradili ni crkve ni oltare, ve su slubu Boju imali u umama ili obinim prostorijama. Oni koji su strogo ispunjavali patarenske propise nazivali su se savrenima, a ostali su vjernici takvima postajali pred smrt. Oni su se morali odrei materijalnog svijeta i ene. Savreni patareni su vei dio ivota provodili kao samci u postu i molitvi. Gost i stranac nazivaju se zajednikim imenom poglaviti krstjani. Gost je bio poglavar hia u kojima su ivjeli bosanski redovnici. U Bosnu je patarenstvo dolo sredinom 12. st., gdje mu je pogodovala borba dalmatinskih Latina protiv slavenske slube.

Zbog pristajanja uz tu herezu, kralj Emerik pozove na zahtjev pape Inocenta III., bana Kulina na odgovornost. Poslije posebne istrage, odreknu se bos. patareni (1203) krivovjerja i vrate u krilo katolike Crkve. Od tada su za sve vrijeme do propasti bosanske drave ugarsko-hrvatski kraljevi pod izlikom patarenskih smutnji oruanom silom provaljivali u Bosnu, nastojei da je potpuno sjedine sa svojom dravom. ANDRIJA II. (1205-1235) Andrija II. na prijestolje dolazi nakon smrti kralja Emerika, s kojim se bijae izmirio, a njegov sin Ladislav III. uskoro i sam bijae umro. No borbe za prijestolje uvelike su potkopale mo kralja u podigle mo crkvenih i svjetovnih velikaa. Tome je pridonio jo i sam Andrija II. koji je bio rasipan i nestalan, a uz to bio je u potpunoj vlasti svoje ene, Njemice Getrude. Njen brat, bez ikakve nauke, postane hrvatskim banom i kalokim biskupom. Zbog toga se neki velikae urote protiv nje, i 1213. g. je poslije lova umore u Pilikoj umi, ali Bertold im umakne. Andrija II. nakon toga oeni se Jolantom, sestrom latinskih careva Balduina i Henrika. Da podigne ugled odlui se za vojnu u Galiciju, gdje sina Kolomana okruni galikim kraljem, kojeg Rusi nakon dvije godine zarobe. ANDRIJINA KRIARSKA VOJNA Kako se jo Bela III. bio zavjetovao da e poi u kriarsku vojnu, na samrti prenese svoj zavjet na sina Andriju. On se nakon due vremena odlui da to i izvri, te nemajui dovoljno novca za prijevoz vojske, odrekne se u korist Venecije svoga kraljevskog prava na Zadar (1216). Za upravitelja u Ugarskoj postavi nadbiskupa Ivana, a u Hrvatskoj Poncija de Cruce. Nakon toga 1217. poe na put preko Zagreba gdje je tome prilikom posveena nova stolna crkva. Od Hrvata jo mu se pridrue Babonii i jo neki plemii, s kojima se ukrca u Splitu u mletake lae. U Svetoj Zemlji Andrija II. nije imao veeg uspjeha, te se kopnenim putem preko Carigrada vrati u Ugarsku, nosei sa sobom vie dragocjenih relikvija to ih je pribavio u Svetoj Zemlji. ZLATNA BULA Po povratku u Ugarsku, nae Andrija zemlju u alosnom stanju. Svog sina Belu dade okruniti mlaim kraljem ugarskim i uini ga hrvatskim hercegom. Zatim pone nekim plemiima oduzimati ona dravna dobra koja su uzeli na nedoputen nain. Ali tada pone on rasipati novac i dravno blago i idovima zalagati razliite dravne prihode. Protiv njega tada ustane brojno nie plemstvo, vojni slubenici i sam njegov sin Bela. Posredovanjem zagrebakog biskupa Stjepana izmire se oni, ali ogoreni ugarski i slavonski velikai primoraju Andriju da 1222. g. izda Zlatnu bulu kojom se s jedne strane nastoji ojaati kraljeva mo, a s druge strane osigurati niem plemstvu prava i povlastice. U poetku je ona bila samo privilegij, a kasnije je postala zakon s osnovkom ustava, na kojeg je kralj polagao prisegu kad se krunio. Sastojala se od 31 lanka. Njome je bilo osigurano da e kralj svake godina na dan sv. Stjepana sazvati u stolni Biograd sveani sudski dan na kojem svi nii plemii mogu iznijeti svoje pritube. Kralj ne moe ni jednoga takvog plemia zatvoriti ili mu oduzeti imetak za volju kojega velikaa, ako ga sud nije prije proglasio krivim. Kralj ne moe od plemia svojevoljno uzimati ni porez u novcu ni protiv njegove volje zalaziti u njihova sela i kue. Izvan granica drave

plemstvo ratuje samo na kraljev troak, ali u sluaju obrane svi moraju poi u vojnu. Samo palatin, ban, dvorski sudac kraljev i kraljiin smiju imati dvije asti, a stranci bez privole dravnog vijea nikakve. Desetina se biskupu ne plaa u novcu, ve u naturi. Novokovani novac vrijedi samo godinu dana. idovi ne smiju biti inovnici u kovnicama novca, solanama i kod carina. Marturina se u Slavoniji mora plaati po onakvom obiaju kako ga je ustanovio Koloman, sa svakog kmetskog selita 12 denara. itave upanije ne mogu postati privatnim nasljednim vlasnitvom. U zadnjoj odredbi govori kralj da ako se on ogrijei o odredbe ove Zlatne bule svaki plemi, bilo pojedinano ili zajedno, ima pravo da ustane na njega tubom ili orujem, a da ne bude kanjen zbog nevjere. Zlatna bula vrijedila je samo u Ugarskoj i Hrvatskoj do Gvozda. Najstariji sauvani prijepis je iz 1318. g., a uva se u nadbiskupskom arhivu u Ostrogonu. JAANJE HRVATSKIH VELIKAA ZA ANDRIJE II. Posebno je osnailo plemstvo u krajevima juno od Gvozda do Neretve. Ovdje su se pojedini gospodari toliko uzdigli da su postali gotovo samostalni vladari u svojim upanijama. Uza se su imali itavu vojsku siromanih plemikih slubenika. To je poetak oligarhijskog vladanja u Hrvatskoj. Pored knezova Krkih koji su dobili uz modruku upaniju i Vinodol, istiu se knezovi Bribirski od plemena ubia, na elu s knezom Grgurom, Snaii, s knezom Domaldom, Kaii, s knezom Malduom. Zbog prvenstva u Splitu dolo je do krvavih borbi izmeu Grgura i Domalda u kojoj je Domald poginuo. HERCEG BELA* Dok je Bela u Hrvatskoj hercegovao, dotle se njegov otac Andrija borio u Ugarskoj neprestano s neprilikama. Mladi kralj Bela bio je kudikamo odluniji od svoga oca. On je putovao po itavoj zemlji i ukidao zloporabe gdje god bi ih zatekao. Pogotovo je nastojao da kruni povrati sva imanja koja je njegov otac suludo raspoklanjao ili prodao u bescijenje. Stao je istraivati prava vlasnitva na posjedima crkvenih i svjetovnih velikaa, i tko ne bi svoje pravo dokazao, tome bi oduzeo zemlju. No to ubrzo izazove otpor i neslaganje velikaa, koji ak krenue u urotu protiv Bele i Andrije sa austrijskim vojvodom Fridrikom. No kralj Andrija uhvatio je poslanike i pisma urotnika i protjerao ih iz zemlje. Kad se hrv. herceg Bela ponovno 1226. g. zavadio s ocem, postao je njegovim suvladarom, a namjesto njega hercegom postane njegov brat Koloman. Kralj i Koloman nastojali su primiriti Hrvate, ali bez uspjeha, iako je Andrija postavio dva bana, jednoga za Hrvatsku do Gvozda, a drugoga za Slavoniju. Na elo hrvatskih nezadovoljnika stade Domald, koji zapone graanski rat, ali bijae poraen i ubijen. Tada se Koloman okrenuo k Bosni, gdje je vladao ban Matej Ninoslav. Koloman je elio svojoj vlasti izravno podvrgnuti Bosnu, pa se stane mijeati u njene unutranje prilike, posebno zbog ponovne pojave patarenstva. Kada Andrija II, prepusti Kolomanu vrhovni nadzor nad Bosnom, pone on u njoj djelovati maem i krstom. Kad je provalio u Bosnu, patareni i Ninoslav ponovno prihvate kranstvo. Ali im je Koloman napustio Bosnu, vrate se krivovjerju. I to se ponavlja i u budue.

10

Nakon Zlatne bule, prilike su se u Ugarskoj okrenule na bolje. Ali kad je on ponovno poeo davati idovima u zakup dravne prihode die se buna protiv njega, ali joj je suprotstavi visoko crkveno i svjetovno plemstvo. Andrija je morao 1231. izdati jo jednu Zlatnu bulu koja se nije bitno razlikovala od one prijanje, ali je izostavljeno pravo oruanog otpora, ve se kralj u sluaju krenja mora podvrgnuti presudi ostrogonskog nadbiskupa, koji protiv njega moe izrei crvenu kletvu. To se ve primijenilo idue godine kada ga je nadbiskup Robert izopio, i samo njegova prisega na vjernost Zlatnoj buli odagnala ga je od te teke kazne. Pred smrt oenio se po trei puta sa Beatricom, ali je ve 1235. umro ostavivi sinu Beli istroenu i izmuenu dravu. BELA IV. (1235-1270) Kad je Bela IV. stupio na prijestolje imao je ve 30 godina. On je naumio vratiti pali ugled kraljevskog dostojanstva i slomiti premo velikaa. Na poetku njegove vladavine, kraljica Beatrica izjavila je da je trudna i da pod tim okolnostima oekuje da joj pripadne odgovarajue mjesto na dvoru. No Bela IV. ju je stavio pod strau, ali ona je ipak uspjela umai u Njemaku, gdje je rodila sina Stjepana Postuma. Iz Njemake ode zatim u Veneciju gdje dobije dudevu zatitu. Ni Bela, ni Koloman ne priznaju Stjepana bratom, ve ga proglase plodom majinog grijeha sa bivim oevim palatinom Dionizijem. Tri tjedna nakon oeve smrti Bela se u Stolnom Biogradu dao okruniti za hrvatskougarskog vladara, jednom te istom ceremonijom, ime je naputeno zasebno krunjenje za hrvatsko-dalmatinskog kralja. Bela je prije svega uveo reda na dvoru, da na uvjerljiv nain pokae neogranienu kraljevu vlast i ponizi velmoe, te naredi da nitko osim biskupa i glavnih dravnih dostojanstvenika ne smije sjediti u kraljevoj prisutnosti. Izda zatim uredbu kojom nitko vie, pa ni najvii velika, ne smije usmeno kralju podnositi svoju tubu ili elju i odmah zatraiti rjeenje, ve da moraju predati napisane molbe kancelaru i ekati rjeenje. Najtei udarac plemstvu bila je odluka da pod krunu vrati imanja koja je lakoumno njegov otac razdijelio ili kojih su se plemii dokopali na nezakoniti nain.

DJELOVANJE HERCEGA KOLOMANA Herceg Koloman spremao se na ponovni rat protiv patarena, u kojem pobjedi i primora bana Ninoslava na pokornost. Nakon toga provali on u Hum kojim je tada vladao knez Toljen. Nakon toga pristupio je ureivanju crkvenih prilika u Bosni. Novo-imenovanom bosanskom biskupu Ponsi podigao je 1238. g. u mjestu Brdu u upi Vrhbosni stolnu crkvu sv. Petra s kaptolom i obdario je desetinom u Usori i Soli, te akovom i njegovom okolicom sve do Save u Vukovarskoj upaniji. Kako su patareni uskoro ponovno poeli ugroavati biskupov poloaj, Ponsa prenese uskoro svoje sjedite iz Brda u akovo. U Hrvatskoj je pak Koloman namjeravao da sjedini Splitsku i Zagrebaku biskupiju, ali zbog odugovlaenja pape Grgura IX i opasnosti od Tatara to se nije odmah rijeilo.

11

PROVALE TATARA Poetkom 13. st. mongolski glavar Temudin ujedinio je razliita plemena na sjeveru dananje Kine i prozvao se Dingis-kanom, tj. najmonijim kanom. Njega je 1227. g. naslijedio kan Tatara Ogotaj, a na europskom istoku Batu-kan. Kad je dio Kumana umakao pred Mongolima u Ugarsku, gdje ih Bela primi uz uvjet da se pokrste, Tatari, saznavi za to, zatrae od Bele da im vrati njihove podanike. No ovaj to ne htjede uiniti. Kumani se pak, jer ih ugarsko plemstvo smatrae tatarskim uhodama, vratie u staru domovinu, pustoei i harajui Ugarskom, Slavonijom i Srijemom. Kad je Batu-kan u Kijevu prikupio veliku vojsku, spusti se on preko Karpata u sjevernu Ugarsku, a Kadan s drugog kraja u Erdelj. Bela jedva sabravi 60.000 ljudi poe mu u susret. Na rijeci aju kod mjesta Mohi 1241. dolo je do bitke, gdje ugarska vojska bi potuena, a Bela pobjegne u Austriju Fridriku II. Babenbergovcu, a otamo u Zagreb odakle pie raznim vladarima za pomo. Herceg Koloman bi u boju ranjen te umrije. Nakon te bitke Tatari su opustoili itavu Ugarsku i poetkom 1242. g. provale u Slavoniju preko zaleenog Dunava. Tu se razdijele na dvije ete, jednu je vodio Kadan koji je poao na jug za kraljem Belom, a drugu Batu-kan koji udarae ne mjesta u Ugarskoj. Preavi Dravu opustoi sav kraj u Slavoniji, posebno grad Zagreb. Bela IV. je s porodicom zaklon potraio u utvrenim dalmatinskim gradovima i otocima. Kadan se spustio sa svojom vojskom u primorje, ali ni jedan grad nije mogao osvojiti. Belu su posebno pomagali hrvatski velikai bribirski knez Stjepko i Krki knezovi. Kad je pak Tatarima stigla vijest da im je u zaviaju umro kan Ogotaj, ponu se oni sa svojim voama vraati na istok, pustoei i palei kroz Bosnu, Srbiju, Bugarsku do donjeg Dunava. OBNOVA DRAVE Nakon provale Tatara sva je zemlja bila opustoena, puanstvo protjerano u ume i planine, dravna organizacija u raspadu. Zemlja nije bila obraivana, pa je zavladala glad, kuga i razbojnici. Sve to razrijedilo je uvelike stanovnitvo na posjedima. Kad je primio sigurne vijesti o odlasku Tatara, Bela se 1242. g. vrati u Ugarsku. Prvo je obnovio upravu, uspostavio sigurnost osobe i imetka i veliku brigu posvetio obrani zemlje, bojei se ponovne provale Tatara. Pokazalo se da su samo tvrdi gradovi (castri) mogli pruiti narodu sigurno sklonite. Stoga je Bela dao zidati na pogodnim mjestima nove gradove i potaknuo velikae da ih takoer podiu na svojim posjedima, a starije je dao ojaati i popraviti. U to doba kralj dade sagraditi Budim, a kraljica Viegrad. U Hrvatskoj su podignuti Kalnik, Medvedgradm Gari, Lipovac, Samobor. POSTANAK KRALJEVSKIH SLOBODNIH GRADOVA Da napui opustjelu zemlju Bela je odlui naseliti strancima, poglavito Nijemcima. Ti stranci su se nazivali gosti, bili su uglavnom obrtnici i napuili su gradove. Iz tih su se gradova zatim razvili slobodni kraljevski gradovi. U njima su graani u svojim rukama imali gradsku upravu, slobodno su birali gradskog suca, njegove pomagae i upnika. Gosti su i mogli slobodno raspolagati svojom imovinom u oporuci. Te su povlastice

12

privukle u gradove i nie plemie i slobodne seljake, koji su onda sa starijim iteljstvom stvarali hrvatski gradski element. Graani su imali obavezu sudjelovati u obrani drave i utvrditi svoje gradove u potrebe obrane. 1242. g. osnovana je slobodna opina Gradec, nedaleko Zagreba. Kasnije slobodnim opinama postali su Samobor (1242), Krievci (1252) i Jastrebarsko (1257). MLETAKI RAT Ve 1242. Bela je vojskom primorao Fridrika Babenbergovca da mu vrati tri upanije koje mu je on morao dati kad se kod njega sklonio pred Tatarima. Nakon toga zaratio je s Venecijom zbog Zadra, ali vojska hrvatskog bana Dionizija bila je 1243. pod Zadrom potuena. Grad padne u mletake ruke, a veina stanovnitva preselila se u Nin. 1244. g, Bela sklopi s Mleanima mir, odrekavi se prava na Zadar, a dud se morao odrei potpore Stjepanu, tobonjem sinu Andrije II, koji je s majkom boravio u Veneciji. Zadrani su tako morali 1427. g. s Venecijom sklopiti sporazum, i morali su za kneza prihvatiti onoga kojeg im poalje dud, nisu se smjeli eniti iz onima iz Hrvatske, a preuzeli su upravu svih gradskih prihoda. GRAANSKI RAT U HRVATSKOJ Povod ovom ratu bila je stara svaa Splita i Trogira zbog sela Ostroga, koji su Spliani smatrali svojim, unato tome to ga je Bela potvrdio Trogiranima. Uskoro se oko dvije zaraene strane okupe u ostali velikai i tako se sloe dvije strane: trogirska ili kraljevska (na elu s bribirskim knezom Stjepokom) i splitska ili protukraljevska. Kako su Trogirani bili jai, Spliani zatrae pomo od omikih Kaia i Poljiana, humskog kneza Andrije i bosanskog bana Mateja Ninoslava. Bela se sam na elu svoje vojske uputio u Dalmaciju da rijei taj rat. Jednu etu povjeri on banu Dioniziju da pokori Spliane, a s drugom je poao protiv bosanskog bana Ninoslava. Obje vojske su 1244. postigle uspjeh. Split se morao obvezati da e birati gradskim knezom kraljevog ovjeka, dati 6 talaca i poloiti ponovno prisegu vjernosti. Bela je u pokornost natjerao i bana Ninoslava, potvrujui darovnicu svoga brata Kolomana bosanskoj crkvi na akovo i desetinu u Usori, Soli to je morao jamiti ban Ninoslav. Tada 1245. dade Bela u Stolnom Biogradu okruniti svoga mladog sina Stjepana kraljem, a bana Dionizija uini palatinom. RAT ZA BABENBERKU BATINU U ponovnom sukobu Bele i Fridrika B. pogine Fridrik i ne ostavi iza sebe mukih potomaka. Tako ostanu tajerska i Austrija bez zakonitog vladara. Za te se posjede ponu otimati Bela i eki kralj Otokar II., te posredovanjem pape doe do mira u Pounu 1254. g., po kojem eki kralj dobije Austriju, a Bela tajersku, gdje Bela poalje svoga sina Stjepana. No tajerci nisu bili zadovoljni ugarskom vlau, te podignu bunu, primoraju Stjepana da napusti zemlju i za vladara proglase Otokara II. Zbog toga doe do ponovnog eko-ugarskog rata u kojem se Bela morao odrei tajerske, a kao jamstvo mira bilo je da e se Stjepan oeniti Otokarovom neakinjom Kunigundom da se tako spoje dinastije Arpadovia i Pemislovia. eki kralj je jo potkraj Belina ivota uspio ovladati i Kranjskom i Korukom, pa ak i Hrvatskim zagorjem i okolicom Samobora. JAANJE VELIKAA

13

Nakon provale Tatara, kralj je nastojao da suzbije preveliku mo velikaa i ojaa svoju vojnu snagu. Svojim privrenicima davao je zemljita i itave upanije. Mo velikaa je porasla jer su oni od tada u svojim castrima drali stalne vojne ete, koje su im sluile za njihove osobne ciljeve. Da oslabi mo velikaa, kralj je nastojao da uz sebe jo jae povee graanski stale, a svoje je slubenike u gradovima podigao na plemie. Uz to zamjenom gradova za zemljita kralj je nastojao da tako pridobije u svoju vlast sve vanije toke u zemlji kao kraljevske castre. No moni velikai zahvaljujui svojoj osobnoj vojnoj sili poeli su sve vie pritiskati nie plemstvo, zahtijevajui od njih razliite vazalne dunosti. Tomu je ila u korist i svaa Bele i sina Stjepana, koja zavri tako da je Stjepan za sebe izborio neograniena kraljevska prava. Od tada je Ugarska imala dva kralja i dvije vlade, a u Hrvatskoj je potpuno samostalno vladao mlai sin Bela. Zlatna bula je zaboravljena i oba kralja su teila samo da su prigrabe to vie privrenika. Bela je tako potvrdio Krkim knezovima Modruku . i Vinodol, Bribirskim k. bribirsku ., a Baboniima Vodievo. Da se suzbije samovolja velikaa nad niim plemstvom izdaju Bela i Stjepan 1267. ispravu kojom im zajame i potvrde temeljna prava i slobotine. UPRAVNE PROMJENE Bela je uredio upravu u Hrvatskoj tako da itavim hrvatskim kraljevstvom vlada herceg od kraljevskog roda, kojem dodijeli dva bana (slavonskog i hrvatsko-dalmatinskog). Kad nije bilo hercega od kraljevskog roda, vrhovnu je vlast preuzimao slavonski ban, kojemu se morao pokoravati dalmatinski ban. Time je jedinstveno Hrvatsko Kraljevstvo tada razjedinjeno na dva zasebna politika i upravna teritorija, Kraljevinu Hrvatsku i Dalmaciju i Kraljevinu Slavoniju. Radi obrane od Srba Bela je osnovao banovinu Mavu, sa sreditem u Mavi, vukovarska i srijemska upanija postale su vojne, a krievaka je prela u ruke kraljice, te su tako neki hrvatski krajevi izuzeti iz banske vlasti. Bela je podijelio i Bosnu na banovine: Banovinu Bosnu, u kojoj ostavi potomke Mateja Ninoslava, na podruju gornjeg Vrbasa i Bosne, dok u podruju Usore osnuje Usorsku banovinu, a u predjelima Soli Banovinu Sol. U to vrijeme (1261-1269) hrvatskim je krajevima vladao herceg Bela, a jer je bio malodoban, mjesto njega kraljica Marija. 1269. naglo je umro. Tada je mlai kralj Stjepan udao svoju ker Mariju za napuljskog kraljevia Karla, a napuljska princeza Elizabeta udala se za Stjepanova prvoroenca Ladislava. Tako se poveu Arpadovii sa Anuvincima. Bela je umro 1270. g. STJEPAN V. (1270-1272) Kad je doao na prijestolje, odmah je zaratio s ekim kraljem Otokarom II. zbog Kranjske i Koruke. Rat je okonan 1271. bitkom kod grada Moona u kojem je Otokar suzbijen, ali nije poraen. Na to onu sklope sporazum u kojem se Stjepan V. odrie svog prava na Austriju, Koruku i Kranjsku, a Otokar obea da nee podravati Stjepana Postuma, sina Andrije II, koju ubrzo umrije i ostavi sina Andriju Mleanina.

14

Za njegova vladanja Krki knezovi stekli su grad Senj. Za to vrijeme banovao je Joakim Pektar, koji je u dogovoru s kraljicom Elizabetom, ukrao prijestolonasljednika Ladislava kojeg je Stjepan ostavio u samostanu u Topuskom kad je krenuo poi u goste u Napulj preko Dalmacije. Kad je to douo Stjepan, vratio se da ga trai, ali ubrzo shrvan boleu vrati se u Budim, a potragu prepusti drugima. Oni pak doznaju da je Ladislav u Koprivnici, i dok su opsjedali grad Stjepan je umro. LADISLAV IV. (1272-1290) Kad je umro Stjepan, ban Joakim Pektar pouri se s Ladislavom u Stolni Biograd gdje je okrunjen kao Ladislav IV., a daje mu se nadimak Kumanac, jer mu je majka bila porijeklom Kumanka. Kako Ladislav bijae malodoban, a kasnije vladae lakomisleno i obijesno, uzdigoe se velikai u Hrvatskoj i ponu se meusobno boriti za bansku ast i imanje. Glavne su velikake obitelji bile Gisingovci u krievakoj upaniji, Gut-Keledi u zagrebakoj upaniji i u Koprivnici, Babonii, knezovi Vodiki, knezovi Krki preko Trsata i Senja do Gvozda i knezovi Bribirski od plemena ubia, u biribirskoj upaniji. Umjesto nedoraslog Ladislava vladala je mati Elizabeta, a savjetnik joj je bio Joakim Pektar. Kao ban je postavljen Matija od plemena aka, koji je 1273. sazvao prvi poznati slavonski sabor na kojem se raspravljalo o sudstvu i suenju, vojnim dunostima i porezima. Primorskim banom postao je kninski biskup Nikola. Matiju zamjeni iste godine Henrik Gisingovac, koji ve idue godine podigne bunu protiv Ladislava u kojoj i sam pogine. Tada je mlai kraljev brat Andrija imenovan hrvatskim hercegom, a kako je bio dijete, umjesto njega vladala je Elizabeta. Ipak to nije sprijeilo veliku bunu pod vodstvom knezova Babonia protiv kraljice i savjetnika Pektara, koji pogine. BITKA NA MORAVSKOM POLJU 1273. za njemakog kralja izabran je Rudolf Habsburki, koji je odmah pozvao ekog kralja Otokara da vrati Njemakoj batinu Babenbergovaca. Kako ovaj to nije htio, dolo je do rata koji je okonan bitkom na Moravskom polju 1278. g. u kojoj je pobijedio Rudolf, najvie uz pomo Ugarske. Tako su Habsburgovci postali gospodarima Austrije i neposredni susjedi Ugarsko-hrvatske kraljevine. U Hrvatskoj je dolo do velikih preokreta nakon smrti hercega Andrije (1278), a jedini priznati zakoniti Arpadovi bio je Ladislav, jer Andriju Mleanina nisu priznavali unukom Andrije II. Hrvatski su pak velikai bili u neprestanim meusobnim okrajima, u kojima Gisingovci, Babonii i Krki knezovi unite omike Kaie. 1289. dignu se Gisingovci na samog kralja i u tom trenutku pozovu u Hrvatsku Andriju Mleanina koji se 1290 iskrcao u Zadru. Meutim na putu na sjever bio je zarobljen i predan na uvanje austrijskom hercegu Albrechtu I.. Kad je pak Ladislav bio ubijen, pozove ga ugarska gospoda da stupi na prijestolje. ANDRIJA III. (1290-1301) Protiv njega odmah se dignu tri mona protivnika: Rudolf Habsburki, koji je tvrdio da je Bela IV. predao Ugarsku i Hrvatsku u zatitu njemakom caru Fridriku II. za

15

tatarske provale, papa Nikola IV. koji pone tvrditi da su oba kraljevstva nasljedstvo Svete stolice, napuljska kraljica Marija, sestra Ladislava IV., koja izjavi da je jedio ona zakonita batinica, odnosno njezin sin Karlo Martel, kojeg je papinski legat u Napulju okrunio za kralja. Andrija je pak imao uza se veinu ugarskog i hrvatskog plemstva. Prvo se ratom obrauna s Albrechtom, kojega pobijedi i prisili na mir u kojem se ovaj odrekao svih svojih prava. Tekoa je imao s napuljskim dvorom, jer mu se pridruila sva Hrvatska od Drave do Neretve, pa ak i Gisingovci. Ivan Gisingovac ga ak izdajniki zarobi, kad se vraao iz uspjene vojne u Slavoniji, te ga morahu otkupiti uz golemu svotu novaca. Za Andrije III. posebno se bijahu uzdigli bribirski knezovi, na elu koji je bio ban Pavao. Da ga pridobije za sebe napuljski kralj Karlo II. darovao mu je u ime svoga sina Karla Martela itavu Hrvatsku od Modrue do Huma s nasljednim pravom. Time su svi ostali plemii koji su stanovali u tim krajevima postali njegovi vazali. Idue godine uini to isto i kralj Andrija III., darujui mu njegovu hrvatsko-dalmatinsku banovinu i bansku ast s nasljednim pravom. Tim darovnicama postali su knezovi Bribirski prvi velikai u hrvatskoj s nasljednom banskom vlau koja prelazi s oca na sina, bez kraljeve potvrde. 1295. dolo je ponovno do krvavih sukoba, posebno u Zagrebu, jer je Gradec bio uz Andriju, a Kaptol uz Karla Martela. Iste godine je umro Karlo Martel, a naslijedio ga je Karlo Robert. Kad je Andrija III., nemajui djece, 1299. g. namjeravao za nasljednika proglasiti svog ujaka, izbije buna. Bribirski knez Juraj, brat bana Pavla, poe u Napulj i 1300. g. dovede mladog Karla u Hrvatsku. 1301. g. pak umrije Andrija III. i s njime izumre rod Arpadovia. Tada ban Pavao dovede Karla Roberta u Zagreb, a otamo u Ostrogon, gdje ga ostrogonski nadbiskup Grgur okrunio za hrvatsko-ugarskog kralja.

16

II. ANUVINCI II. VLADAVINA ANUVINACA KARLO I. (1301-1342) Karlo je bio jo mladi kad je doao na prijestolje. Hrvati su ga svi priznali kraljem, ali se Ugarska podijelila na stranke. enidbenim vezama Arpadovia javila su se tri pretendenta na prijestolje: napuljski Karlo II., eki kralja Veeslav II (sin Otokara II. i Kunigunde) i Oton Bavarski (sin Beline keri Jelisavete). Veina ugarskih velikaa na elu sa Matijom ak Treninskim odluila se za Veeslava. Oni ga dovedu u Stolni Biograd i tamo okrune kao Ladislava V. (1301-1304). Tada zapone krvavi graanski rat u koji se upleo i papa Bonifacije VIII., te je Ladislav sramotno morao napustiti Ugarsku. Nakon toga ugarska gospoda okrune kraljem Otona Bavarskog (1304-1308), koji je najjau potporu imao u Erdelju, gdje ga velika Ladislav Apor baci u tamnicu i otme mu krunu sv. Stjepana. 1308. napustio je i on Ugarsku. Trei suparnik Karlu bio je srpski raskralj Stefan Dragutin, roak Arpadovia po eni Katarini. On je utanaio sporazum s Ladislavom Aporom po kojem e on oeniti njegovu ker i primiti ugarsku krunu, ali to sprijei Karlova vojska pod vodstvom Pavla Gorjanskog. 1308. g. poslao je papa svog poslanika Gentilisa u Hrvatsku i Ugarsku da pridobije Karlove protivnike. Kad mu je plemstvo osporilo tvrdnju da ugarsko-hrvatsko prijestolje pripada Rimu, morao mu je priznati pravo slobodnog izbora kralja. Istim posveti on novu krunu sv. Stjepana, jer se stara nalazila u rukama Apora. 1309. ponovo je njome okrunjen, a na krunjenju su bili nazoni slavonski van Henrik Gisingovac, splitski nadbiskup Petar u ime bana Pavla te braa Babonii. No ni to krunjenje nije bilo pravovaljano jer je trailo troje: da se izvri krunom sv. Stjepana, da bude u Stolnom Biogradu i da ga izvri ostrogonski nadbiskup. Kad je Apora predao staru krunu sv. Stjepana okrunjen je Karlo trei puta u Stolnom Biogradu 1310. g. Svi ugarski plemii priznaju ga tada kraljem osim Treninskog, koji se odupirao punih deset godina, kada umre nepobijeen. Tek smru njegovog palatina Felicijana Zaha 1330., koji ga jednom pokua umoriti maem, bijae u Ugarskoj konano uspostavljena puna vlast Karlova. BAN PAVAO I ZADAR U Hrvatskoj Karlo nikada nije potpuno uspio utvrditi svoju vlast. Hrvatski su ga velikai priznavali svojim kraljem, ali su samostalno vladali na svojim posjedima, a na elu ima je bio ban Pavao, koji se jo od 1299. naziva i gospodarom Bosne. Njegova vlast protezala se od Gvozda do Neretve i od mora do rijeke Bosne, a jedino je mletaki Zadar bio izvan njegove vlasti. Ali i njega je uspio 1311. osvojiti, jer je papa prokleo Mleane i oslobodio mletake podanike zakletve vjernosti, jer mu otee Ferraru. 1312. usred rata umre ban Pavao, ostavivi sinu Mladenu bansku ast. Pavao je jedan od najznaajnijih vladara hrvatskih krajeva. On je pod svojom banskom vlau ujedinio najvei dio hrvatske drave. Njegovom smru poinje postupni pad knezova Bribirskih. Njegov nasljednik Mladen bio je hrabar i obrazovan, ali estok i nepromiljen. Rat s Mleanima je izgubio i morao ponovno predati Zadar.

17

BRIBIRCI (PAVAO, BAN HRVATA I NJEGOVA BRAA)* Pavao postaje banom u vrlo nezgodno vrijeme (1272.), u doba kad je nakon smrti Stjepana na prijestolje doao Ladislav, koga ne priznaju za vladara dalmatinski gradovi. Odmah po stupanju na bansku vlast, Pavao se suoio sa nekoliko problema, od kojih su najvei bili sukob Trogira i Splita, te problem ibenika koji se nastoji oteti crkvenoj vlasti. Pavao se umijeao zatim u sukob Trogirana i ibenana koji su stali na stranu Splita, to ga je stajao banske asti, jer ga je Ladislav neprestano upozoravao da ne smije dirati Trogirane (koji su ga skinuli s kneevske asti). 1275. pojavljuje se tako novi primorski ban Nikola. No Pavao je ve idue godine zadrao kneevstvo u Splitu, a onda ga predao svom bratu Mladenu (Mladinu). No veina hrvatskih velikaa bila je uz Pavla, tako da je ban Nikola morao na kraju nagovoriti Trogirane da predaju grad kojem je prijetilo unitenje, a sukob konano rjeava Ladislav koji Trogiranima oduzima Ostrog i vraa je Splianima, a sve to pod utjecajem Pavla. To je pokazalo tko stvarno odluuje u Dalmaciji, a neuspjela misija bana Nikole pokazala je nemo budimskog dvora prema sve snanijim Bribircima u Hrvatskoj. Pavao i njegova braa stjeu i Omi i Krajinu koji jo vie podiu ugled i samostalnost Bribiraca na jadranskoj obali. Nakon Ladislavove smrti nastaje novo razdoblje za sve zemlje koje su se nale pod krunom sv. Stjepana. To je poetak borbi izmeu budimskih i napuljskih kandidata. Taj sukob pruao je mogunost hrvatskom velikaima da izigravanjem i pristajanjem uz jednu ili drugu stranu izvuku za sebe to veu korist. Zato od 1290. g. poinje sve vei uspon bana Pavla. U to vrijeme napuljski kralj Karlo nastoji uz sebe privui najodlinije hrvatske velikae. Karlo je dobro znao koje naslove i vlast imaju Bribirci u Hrvatskoj i Dalmaciji, stoga im potvruje to gospodstvo, a Juraj i Mladen to prihvaaju i staju na njegovu stranu. Karlo im podjeljuje i povlasticu kojom im daje u vlast itavu Dalmaciju i Hrvatsku sa svim gradovima i zamcima i ostalim velikaima koji bi postali njihovi vazali. Da to sprijei, kralj Andrija III. prima njihovog poslanika i izdaje im povlasticu u kojoj primorski ban Pavao i njegova braa Juraj i Mladen nude vladaru svoju viteku slubu, ali zahtijevaju od njega potvrdu primorskog banatstva. No Andrija ne daje Bribircima potpunu vlast nad primorskom banovinom, pa stoga dolazi do nezadovoljstva i Bribirci se okreu od Andrije i njegovih roaka. Ve 1293. Pavao primorski banat zamjenjuje banskom au nad svim Hrvatima i postaje banus Croatorum. Tada Bribirci doavi u nezavisan poloaj prema jednoj i drugoj vladarskoj kui, ban proglaava sebe banom Hrvata, a svom bratu Jurju preputa kneevstvo nad primorskim gradovima. Iste godine ga i napuljski vladar oslovljava novim naslovom, no oni postaju oprezniji prema napuljskom dvoru. 1295. g. Karlo II. odluuje se izdati Bribircima svojevrsnu povlasticu u kojoj pristaje da njegov sin, ugarski kralj Karlo, ostavi doivotno banu Pavlu bansku vlast u Hrvatskoj i Dalmaciji onakvu kakva je sada. Time je Pavlu priznata banska ast doivotno. Ipak, 1299. godine u novoj darovnici Anuvinci od njih ve zahtijevaju vojnu slubu, to Pavla okree od njih i on daljnje pregovaranje preputa svome bratu Jurju. Odnos Pavla prema Karlu postao je hladan i ban nije ak ni prisustvovao Karlovoj krunidbi 1308. g. Od 1298. ban Pavao radi i na tome da pod svoju vlast podvrgne i Bosnu. On se tako ve 1299. naziva uz ban Hrvatske i gospodarom Bosne. U tome mu je najvie pomogao brat Mladen koji postaje ban bosanski, a vlast u primorskim gradovima preputa bratu Jurju. Ipak Mladen je

18

okonao tragino jer su ga u Bosni ubili patareni. Juraj je stoga kao knez dalmatinskih gradova bio najvie u vezi sa Anuvincima i bez njega oni nisu mogli ni pomiljati da dovedu Karla na ugarsko prijestolje. Stoga 1300. g. sam Juraj odlazi po Karla Roberta u Napulj i odvodi ga u Ugarsku. Premo Bribiraca u Dalmaciji smetala je Veneciji kojoj je najslabija toka na jadranskoj obali bio Zadar. Kad je Venecija oko 1310. g. oslabjela unutarnjim sukobima banu Pavlu pruila se prilika da joj otme Zadar. Pavao taj zadatak povjerava svom sinu Mladenu. Tome je pomogla i 1311. g. buna u Zadru kada se mletaki knez jedva spaava bijegom u Veneciju. Tada ban Pavao trai od pape da primi grad u zatitu, a on pie Mleanima neka se okane grada. Venecija nije ni Karlu priznavala pravo na Zadar, pa nastaje diplomatska borba u kojoj Zadrani nisu imali prevelike koristi. No Bribirci, poto su zauzeli grad, vrsto ga veu uz sebe, a ban Mladen II. uzima naslov princeps Dalmacie. Mladen ipak nije imao mornarice da brani grad stoga on s Venecijom sklapa mir. Uto je umro i ban Pavao, a naslijedio ga je njegov sin Mladen. (nastavak nakon naslova Pad bana Mladena) PAD BANA MLADENA Nakon gubitka rata protiv Venecije, pobuni ona i gradove Split i ibenik, a oni zametnu neslogu meu hrvatske velikae kojima na elo stupi vojvoda Nelipi iz plemena Snaia, a njemu se pridrui i sam Mladenov brat Pavao. Izbije pravi graanski rat, koji iskoristi Karlo i poalje Mladenovim protivnicima u pomo slavonskog bana Ivana Babonia. 1322. dolo je do bitke kod Blizne u kojem je Mladen poraen. Pristigne zatim i kralj Karlo i u Kninu sazove sabor na kojem se pojavi i ban Mladen. Tada se na njega potue hrvatska gospoda kao na silnika, te ga Karlo povede sa sobom u Ugarsku, a za primorskog bana postavi slavonskog bana Ivana Babonia. Stjepan Kotromani postao je izravnim kraljevim vazalom kao bosanski ban. MLADEN II.* Preuzevi vodstvo i starjeinstvo u obitelji 1321. g., Mladen preputa Dalmaciju i Hrvatsku ostalim lanovima roda. Jo je Pavao uredio podjelu vlasti izmeu Grgura koji je drao ibenik i Bribir, te Pavla II. koji je dobio trogirsko i skradinsko knetvo i tako zapravo proao najgore jer je Skradin kupio svoju slobodu, a Trogir je slovio i dalje kao nemirni grad. Mladenovo nesretno banovanje zapoinje gubitkom Zadra. Nakon to se Venecija izmirila sa papom, poslala je u Zadar novu vojsku (1313.) tako da su Zadrani bili primorani vratiti se pod mletaku vlast. Veneciji je smetala ipak Mladenova kneevska titula, te je poticala Zadrane da utjeu na njega da je se odrekne. No kako nije imao snage da se joj se odupre, Pavao se sloio s Venecijom i 1314. g. dud izdaje ispravu o mletakom graanstvu Pavlovih sinova Mladena, Pavla i Jurja. To mletako graanstvo Bribiraca Veneciji donosi velike koristi, jer je njihov ugled na jadranskoj obali naglo porastao. 1315. izbio je sukob s Trogiranima koji se rijeio mirom, ali ubrzo nakon toga diu se protiv njega krbavski knezovi a njegovoj vlasti otima se i knez Nelipi, koji je ve tada u svojim rukama imao neke like gradove, vjerojatno i Knin. I prilike u Bosni nisu puno bolje. Mladi bosanski ban Stjepan Kotromani njegov je tienik. On ga

19

nastoji oeniti kerkom korukog grofa ali je za taj brak bila potrebna papina dozvola. Papa u svom pismu Stjepana ne oslovljava banom, iz ega je vidljivo da je Mladen dodue zatiivao mladog Stjepana Kotromania, ali mu nije htio i prepustiti bosanski banat. Unato tome, brojni bosanski velikai izmakli su se njegovoj vlasti i stali uz njegove neprijatelje. Unato tome otporu Mladen se u Bosni uspio odrati do svoga pada, a postao je i gospodar itave humske zemlje. VOJVODA NELIPI (ili NELIPAC) Kad je Karlo imenovao Ivana Babonia jedinim banom, dignu se uskoro hrvatski plemii protiv kraljevske vlasti pod vodstvom vojvode Nelipia. Sloe se oni s Venecijom i uzmu u svoju vlast grad Knin. Kako Ivan Baboni nije uspio uvrstiti kraljevu vlast, skinuo ga je Karlo s banske asti, ali ni njegov nasljednik Nikola Omodejev, ni Mikac Mihaljevi nisu nita uinili. Kad je Karlo ljutit vratio stoga hrvatsko plemstvo pod nadlenost banskog suda, pobjedi 1326. g. vojvoda Nelipi bana Mikca koji je sa svojom vojskom prodro u Hrvatsku. Tako je sva hrvatska zemlja od Like i Krbave do Cetine ostala izuzeta od kraljevske vlasti. Samo se Slavonija i ban Mikac, te Krki knezovi pokoravahu kralju. Te neprilike iskoristila je Venecija nagovorivi Split i Nin da joj se predaju u zatitu. Tako je Venecija zavladala itavom hrvatskom obalom od Zrmanje do ua Cetine. U to vrijeme je bosanski ban Kotromani oduzeo itav kraj od Cetine do Neretve, Livno, Duvno i Glamo, i nainio od tih krajeva oblast Zavrje. U preostalom dijelu Hrvatske vladao je samostalno vojvoda Nelipi sa sjeditem u Kninu. PRILIKE U SLAVONIJI ZA KARLA I. (BAN MIKAC)* Kada je maknuo s banske asti Ivana Babonia, kralj Karlo 1322. g. dolazi u Zagreb i Gradecu potvruje Belin privilegij. Upravo u tom razdoblju kada Anuvinci poinju izgraivati svoj apsolutizam niu prvi privilegiji plemstvu i odlikovanim pojedincima. Novom banu Ivanu Amadajevu kralj povjerava zadau savladavanja hrvatskih velikaa, ali on je nije uspio rijeiti. Njegov pohod 1232. g. zavrio je tako da se najvei dio Hrvatske i itava Dalmacija posve odvratili od Karla Roberta. Tada Karlo pristupa prikupljanju to vie pristaa u Slavoniji, ali je broj kraljevih pristaa u XIV. st. u Slavoniji tako malen da se kralj nije mogao s njim zadovoljiti. Tada ban Nikola dobiva naredbu da skupi plemstvo na sabor te je tada prvi puta saboru predsjedao ne velika, ve kraljev inovnik. No rjeenje za Slavoniju u kojoj i dalje stvarno jo uvijek vladaju Babonii, Karlo je naao u izboru novog bana Mikca. On dolaskom u Slavoniju uvia pravi razlog slabosti banske vlasti u povlasticama koje je kralj izdavao, te stoga Karlo da bio ojaao poloaj bana ukida sve privilegije i povlastice i odreuje da od tada svi potpadaju pod sud i vlast bana. No Hrvatska je i novom Karlovom banu ostala nedostina, jer ni Mikac nije uspio pokoriti hrvatsko plemstvo te je nakon to je provalio u Hrvatsku bio poraen. Mikac se tada okree Slavoniji i ve 1327. g. die vojsku na Babonie kao najopasnije suparnike i neprijatelje. On se okree i protiv sinova nekadanjeg bana Stjepana i udara na njegov grad Steninjak koji se predaje. No on im u zamjenu ipak daje drugi posjed. Struktura vlasti u Slavoniji za vladanja Mikca daje nam sliku devetorice slavonskih velikaa s kojima se ban savjetuje, a etvoricu od njih naziva svojim katelanima. U poetku nema prigovora Mikevu banovanju, ali kraljeva je bila

20

pogreka to ga je poslao na buntovne hrvatske velikae. Mikac je u Slavoniji igrao opasnu igru u kojoj je najvie isticao sebe, tako da je kralj od njega mogao kad tad oekivati nevjeru, tj. osamostaljenje. Ipak do kraja svoga ivota ostati e u dobrim odnosima sa kraljem, koji e ak potpomagati njegovo uzdizanje u Slavoniji. Tako su u njegovim rukama Koprivnica, Prodavi, urevac i Novigrad. Utvrde koje u sukobima uzima Baboniima ostavlja u kraljevo ime za sebe. U njegovo doba postavljaju se i vri temelji upanijskoj organizaciji i saborskog ivota. Najvaniji uspjeh njegova banovanja je to to svaki plemi ima svoju organizaciju odnosno svoje vlastito sudstvo, tj. judices nobilium koji sjede na svom sudu. Unato tome to je Mikac u doba svoga dvadesetogodinjeg vladanja nastupao ponekad grubo i otro, razdoblje njegove banske vlasti donijelo je doba dugo oekivanog mira i sreivanja prilika nieg plemstva. Upravo toj snazi banovoj novi u-h kralj Ludovik mogao je od Mikca naslijediti sreenu Slavoniju i na njegovim rezultatima graditi dalje. U Hrvatskoj je pak morao kraljevsku vlast izgraivati ispoetka. KRAJ VLADANJA KARLA I. Karlo je mirno vladao u Ugarskoj i Slavoniji, razvijajui na svome dvoru u Temivaru i Viegradu nevieni sjaj. U Slavoniji je i dalje banovao Mikac Mihaljevi. Karlo se okrenuo povezivanju svoje obitelji s drugim krunama, te je tako zaruio svoga mlaeg sina Andriju za ker napuljskog kralja Roberta Ivanu i poslali ga na dvor u Napulj na odgoj ko budueg vladara. Njegov stariji sin Ludovik osim hrvatsko-ugarskog trebao je naslijediti i eko prijestolje, jer je Karlova ena Elizabeta bila sestra poljskog kralja Kazimira koji nije imao djece. 1319. g. postigne Karlo uspjeh osvojivi Beograd koji je trajno ostao u ugarskoj vlasti. 1342. je umro. LUDOVIK I. (1342-1382) Ludovik je ratovima priskrbio Ugarskoj opseg i sjaj kakav do tada nije imala. im je doao na prijestolje krenuo je u sreivanje hrvatskih prilika, posebno nakon smrti vojvode Nelipia. On je ostavio enu Vladislavu kao skrbnicu malodobnom sinu Ivanu Nelipiu. 1344. provali banska vojska u Hrvatsku i dopre do Knina, ali Vladislava suzbije bana Nikolu Haholda i upusti se s njime u pregovore. Kad je pak sam Ladislav s 30000 vojnika krenuo prema Kninu, poe mu Vladislava u susret i pokloni mu se sa svojim sinom i preda grad Knin. Tada joj Ludovik oprosti nevjeru njenog mua i potvrdi njenom sinu sva pradjedovska imanja. Time postadu Nelipii kraljevi vazali.

ZADAR I NAPULJSKI RATOVI Kad je Zadar uo za dolazak kralja, pobuni se protiv Mleana, a kralj ga primi u svoju zatitu. 1346. doe on u grad sa 100.000 vojnika, ali kad je u bitci potuen, ostavi grad, koji se nakon dvogodinje opsade morao predati Veneciji. Za vrijeme tih borbi kralj se nagodio s knezovima Bribirskim, te knez Juraj, brat bana Mladena, preda Ludoviku grad Ostrovicu, a on ga obdari gradom Zrinom u Slavoniji. Tako je zametnuta loza knezova

21

Zrinskih, dok ona grana u Hrvatskoj brzo izumrije. Oslabljenjem knezova Nelipia i Bribirskih prestala je oligarhijska vlast u Hrvatskoj. Glavni razlog zato je Ludovik napustio Zadar bilo je umorstvo njegova brata Andrije kod Napulja. stoga on sam s vojskom pree u Napulj i ubrzo osvoji itavo kraljevstvo i osveti se bratovim ubojicama. Jedino je kraljica Ivana umakla. No kad se vratio u Ugarsku Napulj se ponovno odmetne, a on uvidjevi da ga nee moi trajno zadrati, preda vlast kraljici Ivani (1352) SRBIJA I BOSNA Za rata kod Zadra u Srbiji se podigao kralj Stefan Duan, te se 1346. g. proglasio carem Srba i Grka. Odmah je poeo pripreme da osvoji Humsku zemlju, koju je drao bosanski ban Stjepan Kotromani. No nije imao uspjeha i 1350. vrati se iz Bosne u Srbiju. Ubrzo oenio se kralj Ludovik Elizabetom, kerkom bosanskog bana Stjepana Kotromania, koji umre i ostavi banovinu sinu Tvrtku. Ubrzo je umro i Stefan Duan, a mo srpske drave pone opadati. MLETAKI RAT I ZADARSKI MIR Kad je isteklo osmogodinje primirje koje je s Venecijom sklopio Ludovik, poela je Venecija raditi na tetu Hrvatske, elei se domoi Omia i Klisa. To natjera Ludovika da se konano obrauna s Republikom. Rat se trebao voditi ne samo u Dalmaciji, ve i u Italiji na mletakom zemljitu. Pone tako kralj skupljati vojsku, objavivi svima da ide u rat na Srbiju, ali uskoro okrene on na zapad i navijesti rat Veneciji (1356). Na to se Venecija uplai i ponudi mir, uz uvjet da e Ludoviku predati sve dalmatinske gradove osim Zadra. No kralj nije pristao. Rat se vodio dvije godine. Vojsku u Dalmaciji vodio je ban Ivan uz, kojemu se uskoro predaju svi dalmatinski gradovi osim Zadra. Kako je Ludovik imao uspjeha u Italiji, pristane Republika na mir u Zadru 1358. g., kojim se odrekla svih dalmatinskih gradova i otoka i Dubrovnika i Kotora, a dud naslova vojvoda Dalmacije i Hrvatske. Time su svi dalmatinski krajevi vraeni kralju, a Mletaka Republika na dulje vrijeme istisnuta iz Hrvatske. PRILIKE NA BALKANSKOM POLUOTOKU NAKON ZADARSKOG MIRA 1359. g. zapone Ludovik rat sa Srbijom, a njen kralj Stefan Uro nije bio toliko jak koliko njegov otac Stefan Duan. Tim ratom osigurao je kralj mavansku banovinu, ali drugih uspjeha nije imao. Tada se zaratio s bosanskim banom Tvrtkom, koji mu je jo ranije morao u miraz banice Elizabete dati Hum. Tvrtko je teko osjeao taj gubitak te se stoga odmetnuo od kralja. No Ludovikovu provalu u Bosnu ban uspjeno suzbije i prisili ga na povlaenje, a kod Srebrenika potue kraljevu vojsku pod vodstvom palatina Nikole Konta. Nakon toga bukne u Bosni buna protiv Tvrtka pod vodstvom njegovog brata Vuka, te se Tvrtko na kraju morao pokloniti kralju, a brata Vuka priznati suvradarom (1366). Taj preokret omogui Ludoviku da krene na Bugarsku, u kojoj su nakon smrti cara Aleksandra vladali njegovi sinov koji bijahu u zavadi. On ih lako pokori i od njihova teritorija osnuje bugarsku banovinu, koju nakon etiri godine vrati caru Sracimiru kao vazalu.

22

Kad je u Poljskoj umro Ludovikov ujak Kazimir, Poljaci ga 1370. prihvate za svoga vladara i okrune ga sveano u Krakowu. Tako je Ludovik postao gotovo najmonijim vladarom u Europi. Pod njegovom vlau bili su Hrvati, Srbi, Slovaci, Malorusi i Poljaci. No njegovu vlast suzbit e na Balkanu nova sila - Osmansko Carstvo. DOLAZAK TURAKA NA BALKAN Turci su naziv za plemena koja su ivjela u podruju od Kaspijskog mora na istok, a naziva se Turan. U 13. st. jedan dio Turaka je kad je Dingis-kan utemeljio mongolsku dravu preao u Malu Aziju, gdje se njihov voa Osman proglasio nezavisnim sultanom i preao na islam. Osmanov sin Orhan 1326. ustanovio je prijestolnicu u Bursi. Slabo Bizantsko Carstvo esto je zvao Osmanlije u pomo protiv cara Stefana Duana. 1352. Orhanov sin Sulejman s malenom etom preao je Dardanele i osvojio utvrdu Zimpi, a uskoro i itavo Galipolje. Osmanlije su imale stalnu pjeaku vojsku zvanu janjiari, koja je u poetku bila sastavljena samo od zarobljene kranske djece. Orhan je ostavio sinu Muratu jaku dravu, a on ubrzo osvoji Drenopolje i uini ga prvom turskom prijestolnicom u Europi. Turcima su u njihovim tenjama da se proire na Balkanski poluotok najvie smetali jaki Srbi i Bugari. Kad je srpski kralj Vukain vidio kolika mu opasnost prijeti od Turaka, digne se na njih da ih istjera, ali bude poraen u bitci kod rnomena na rijeci Marici. Sada itav kraj juno od Kosova pade pod Turke, a Vukainov sin Marko postane turski vazal. 1371. umre srpski kralj Stefan Uro, kao posljednji predstavnik dinastije Nemanjia, a u sjevernoj Srbiji vlast preuzme vie velikaa, od kojih najznaajniji bijae Lazar Hrebeljanovi. BAN TVRTKO POSTAJE KRALJ Kad je izumrla dinastija Nemanjia, potaklo je to bosanskog bana Tvrtka, koji je bio u rodbinskoj vezi preko svoje bake Elizabete sa Nemanjiima, da se pone otimati za posjede te porodice. Zajedno s knezom Lazarom Hrebeljanoviem osvojio je 1374. g. Humsku zemlju, Travunju i Podrinje, a na istoku je u svojim rukama drao i jedan dio Rake do Sjenice, gdje se nalazilo Mileevo s grobom sv. Save. On stoga odlui da obnovi mono kraljevstvo Nemanjia, i 1377. g. se dao na grobu sv. Save okruniti sugubim vijencem, tj. dvostrukom krunom u znak srpske i bosanske zemlje. To krunjenje odmah su priznali Dubrovani i Mleani, a ni kralj Ladislav nije mu se protivio. PONOVNI RAT S MLEANIMA 1378. g. dolo je do rata izmeu Venecije i Genove u koji se uplete i Ladislav, elei oslabiti Veneciju. Ratovalo se najvie u sjevernoj Italiji, dok su mletake lae pustoile dalmatinskom obalom. 1381. g. dolo je do mira, u kojem je Venecija morala potvrditi sve toke Zadarskog mira i obvezati se na plaanje danka hrvatsko-ugarskom kralju od 7000 dukata. Uto su u Napulju ponovno izbili nemiri, jer kraljica Ivana nije htjela priznati papu Urbana VI., ve stane uz protupapu Klementa VII. Tada ju Urban VI, izopi iz crkve i lii prijestolja. Tada Ludovik otpremi s vojskom u Napulj svoga roaka Karla Drakog, hrvatskog hercega koji ukloni Ivanu i posta kralj.

23

Malo zatim umre Ludovik i ostavi iza sebe dvije malodobne keri: Mariju, zarunicu Sigismunda Luksemburkog i mlau Hedvigu. LUDOVIKOV ODNOS PREMA HRVATSKOJ I DALMACIJI* Da bi se shavtilo rjeavanje dalmatinskog pitanja u drugoj polovici XIV. st. potrebno se osvrnuti na osnovne smjernice vladarske politike. Ludovik gleda na Dalmaciju kao na nunu kopu napuljskom kraljevstvu. Kada mu kraljica Ivana 1350. g. gotovo otima kraljevstvo, on se uvjerava da ne moe odravati red u tako dalekoj zemlji i ostavlja napuljski plan, ali se ne odrie Dalmacije, poglavito zato jer su Mleani neprestana smetnja na Jadranu. Ludovik je svjestan da treba braniti Dalmaciju, ali on je kao ugarski vladar ipak vie orijentiran kopnu, pa je ne treba braniti pod svaku cijenu. On je tu vjeto iskoritavao svoje diplomatske sposobnosti, tako da se Dalmacija vie branila sretnim okupljanjem mletakih suparnika nego vlastitim snagama. Ludovik je svjestan da je snana mornarica preduvijet za ouvanje mira na Jadranu i zato je nastoji na svaki nain stvoriti. On posebnim ugovorom obvezuje Mleane da mu izrade 24 galije, dok su mu dalmatinski gradovi u sluaju potrebe morali dati po jednu galiju. Ipak na taj nain mornarica nije izgraen, ve je 1358. g. Ludovikova mornarica i dalje brojila tek nekoliko laa. Ludovikov odnos prema dalmatinskim gradovima nije bio izjednaen. Tako je nakon Zadarskog mira ibenik postao najvanijim dalmatinskim gradom, koji je imao vee povlastice od bilo kojeg drugog grada. Sa Splianima Ludovik 1358. g. vodi pregovore preko banova. Nastali su tu mnogi falsifikati, ali Ludovik je znao prava Spliana koja su bila ureena statutima i alje svoje ljude kao knezove. U Trogiru pak nastaje graanski rat izmeu onih koji su pristae Mletaka i pristaa kralja koji bivaju protjerani iz grada. No ban Ivan ponitava tu odluku i vraa ih u grad te osuuje prevratnike. Trogir se tako vratio u okrilje kralja i za vjernost je bio bogato nagraivan, posebice prilikom rjeavanja sporova. Krk je i dalje u rukama Frankopana. Zadar i dalje predvodi politiko vodstvo na Jadranu, te mu Ludovik potvruje sve privilegije. U krajevima oko Dubrovnika kralj nije imao gotovo nikakve vlasti, a to su Dubrovani dobro znali. Da ne bi Ludovik sam nametnuo uvijete prikljuenja, Dubrovani su pourili i sa Ludovikom ugovorili uvijete priznavanja njega za kralja, to se dogodilo u Viegradu. Uvijeti nisu bili ba lagani za Dubrovane, ali im kralj doputa da smiju trgovati na ratnom podruju u sluaju rata sa Srbijom. Ipak u svim gradovima i komunama Ludovik primijenjuje isti politiki sistem: nastoji nametnuti knezove ili naelnike, birajui ih izmeu svojih ljudi i pristaa. Spaja se i ast h-d bana s onom zadarskog kneza. Venecija je i dalje ometala Ludovikovu vlast u Dalmaciji, ali to se vie ograniilo na ometanje trgovine. U vladanju Hrvatskom Ludovik se prije svega oslanja na svoje banove, a zatim na svoje vitezove-dvorjanike. U prekovelebitskim krajevima kralj ima mnogo vie ljudi. Najvei broj kraljevskih vitezova je u dalmatinskim gradovima, posebno Zadru. Ipak Ludovik gubi polako naklonost Dalmacije kada mirom u Turinu nakon rata s Venecijom, ograniava prava dalmatinske trgovine i doputa Veneciji pravo zadravanja monopola na trgovinu soli. To e nakon Ludovikove smrti dovesti do razdvajanja puteva pojedinih komuna i vraanja na stanje kakvo je bilo prije Ludovikova preuzimanja vlasti u Dalmaciji. U svemu tome i dalje e na prvom mjestu biti Zadar.

24

DINASTIKI ZAPLETI U ANUVINSKOJ PORODICI (1382-1409) MARIJA Odmah sutradan nakon ukopa Ludovika, velikai su za kralja okrunili njegovu ker Mariju (1382-1385) i to kao da mu je bila sin. Ona je tada imala tek 12 godina, a vlast je preuzela njena majka Elizabeta Kotromani, ena slavohlepna i sklona spletkama. Glavni joj je savjetnik bio ugarski palatin Nikola Gorjanski. Elizabeta je prvo nastojala svojoj tienici, uz ugarsko, pribaviti i poljsko prijestolje, ali to sprijee poljski velikai. Nakon pregovora okrunili su oni ipak Ludovikovu mlau ker Hedvigu poljskom kraljicom i odvojili se tako od Ugarske, a kad se Hedviga udala za litvanskog kralja Ladislava Jagela, osnovana je poljska kraljevska dinastija Jagelovia. ZAPLETI U HRVATSKOJ U Hrvatskoj nisu bili zadovoljni time to je na prijestolje sjela ena. To nezadovoljstvo nastojao je iskoristiti bosanski kralj Tvrtko. On je nastojao proiriti svoju vlast na itavo podruje Hrvatske do mora i Drave. im je doznao za promjenu na prijestolju, poalje u neke dalmatinske gradove i k hrvatskim velikaima vjete ljude nagovarajui ih da se odmetnu od Ugarske. Prvi mu se odazvao vranski prior Ivan od Paline, ali veina dalmatinskih gradova i hrvatskog plemstva ne pristane. Kad su u Budimu doznali to Tvrtko sprema, elio je Gorjanski sklopiti savez s Venecijom, ali ga ona ne prihvati. Zato Elizabeta odlui da sama krene u Hrvatsku da je umiri, a Palina stoga digne bunu u Vrani. Kad su kraljice dole u Zadar, bosanska pomo nije stigla i Vrana se morala predati, a Ivan Palina pobjegne u Bosnu. Tada Gorjanski sklopi mir s bosanskim kraljem, kojem prepusti grad Kotor (1385). BUNA BRAE HORVAT Vladavina dviju kraljica ubrzo je prouzroila veliko nezadovoljstvo ugarskog i hrvatskog plemstva. Na elo nezadovoljnika stane porodica Horvata, tj. braa Pavao (biskup zagrebaki) Ivan (mavanski ban) i Ladislav. Porijeklo porodice nije rijeeno, da li su ugarski ili hrvatski plemii, a ime su dobili po istoimenom gradu Horvatu, blizu dananjih Mikanovaca. Kad je dvor saznao za urotu slavonskih i ugarskih velikaa, prvo se htjede izmiriti, to je i uinjeno mirom u Poegi 1385. Kada se pak nezadovoljnici uvjere u neiskrenost Elizabete i Nikole Gorjanskog, odlue potraiti novoga kralja i to Karla Drakog, jedinog mukog punoljetnog lana Anuvinaca. Istovremeno provali u Ugarsku i zarunik Marijin Sigismud Luksemburgovac i primora dvor da ga vjena s Marijom i onda se vrati u eku. Tada je biskup Pavao Horvat poslao u Napulj po Karla Drakog, koji se odazvao pozivu. Kad ga je sabor u Budimu izabrao za kralja, Marija se odrekne krune, te on bi okrunjen za kralja 1385. g. u Stolnom Biogradu. KARLO II. I MARIJA 1386. g. Elizabeta i Nikola Gorjanski dali su ubiti Karla po ugarskom velikau Blau Forgau. Tada kraljicom ponovno postane Marija. Kada su zajedno s Nikolom Gorjanskim, Blaom Forgaem i drugim velikaima krenule da posjete palatinov grad

25

Gorjane, napadnu ih 1586. g. braa Horvati na otvorenoj cesti. U tom napadu ubijen je Nikola Gorjanski i Bla Forga, a kraljice bijahu zarobljene. Oni ih upute u Novigrad Ivanu od Paline, koji 1387. dade uguiti Elizabetu, dok Mariju potedi kao nedunu enu. SIGISMUND LUKSEMBURKI (1387-1437) Kad je Sigismund uo za zbivanja u Hrvatskoj, vrati se u Ugarsku, gdje ga u Budimu velikai okrune za kralja. On pone odmah raditi na tome kako da oslobodi Mariju. Sklopio je zato savez s Venecijom koja je laama zatvorila prilaz Biogradu, dok je s kopna na njega udario krki knez Ivan. Poslije dulje opsade ban Ivan je predao Mariju uz uvjet da sam s vojskom moe krenuti kuda hoe. U isto vrijeme Sigismund je ratovao u Slavoniji, gdje je njegovu vojsku vodio Nikola Gorjanski, sin poginulog palatina. Tamo je uspio suzbiti brau Horvat i prisiliti ih na povlaenje u Bosnu. Tom prilikom poginuo je Ladislav Horvat. BITKA NA KOSOVU 1389. g. sultan Murat poveo je golemu vojsku na Srbiju. Knezu Lazaru u pomo krenuo je i Stjepan Tvrtko. Dolo je do bitke na Vidov-dan u kojoj je poginuo Murat od ruke Miloa Kobilia, ali je turska vojska pod vodstvom njegovog sina Bajazida I. potukla srpsku vojsku. Tako su i Srbi na sjeveru postali vazali turskog sultana. Srbija se kao drava odrala. namjesto poginulog kneza Lazara, zavladao je njegov sin Stefan Lazarevi kao despot, a u krajevima oko Kosova njegov urjak Vuk Brankovi. Bitkom na Kosovu polju Turcima je bio otvoren put u Bosnu i Hrvatsku. STJEPAN TVRTKO I STJEPAN DABIA Stjepan Tvrtko uspjeno je ratovao u Hrvatskoj, bez obzira na Turke i Sigismunda. On je uskoro oko sebe okupio itavu Hrvatsku juno od Velebita i gradove Knin, Ostrovicu i Klis, te Omi. Prozove se on jo i kraljem Hrvatske i Dalmacije, te je jedini vladar poslije izumra hrvatske narodne dinastije koji bijae hrvatske krvi, koji je okupio u svojoj ruci veinu Hrvata i Srba. No on ubrzo umre 1391., a naslijedi ga strievi Stjepan Dabia. On nije znao ouvati Tvrtkove teevine. Sa Sigismundom je 1393. g. u akovu sklopio mir, u kojem se obvezao da e svoju dravu nakon smrti ostaviti njemu i uroti se s njim protiv brae Horvat i otmu im Omi. Tada su Pavao i Ivan pobjegli u Dobor gdje ih je Sigismund opkolio i uhvatio. Odveo ih je tada u Peuh, gdje je Ivan bio je privezan konjima za repove, a Pavao dokrajio ivot u nekom samostanu. Tim dogaajem okonao je hrvatski ustanak pod vodstvom brae Horvat. Tada je uplaeni Stjepan Dabia vratio Sigismundu onaj dio Hrvatske koji je Tvrtko bio osvojio i odrekao se naslova hrvatskodalmatinskog kralja. Nakon smrti Dabie, ipak bosanska gospoda ne izaberu Sigismunda za kralja, ve nakon kratkotrajne vladavine Dabiine udovice Jelene Grube, izaberu Stjepana Ostoju, nezakonita sina Stjepana Tvrtka umjesto kojega vladahu Hrvoje Vuki Hrvatini, Sandalj Hrani i Pavao Radinovi. BITKA KOD NIKOPOLJA Sigismund se u to vrijeme pripremao za pohod protiv sultana Bajazida, te je uz njemaki, englesku, poljsku i francusku pomo s 40000 vojnika krenuo 1396. g. u rat. Doe tako do Nikopolja i pone ga opsjedati. Tada doleti sultan s jakom vojskom i

26

potue ga, a sam Sigismund nekako se spasio doplovivi Dunavom u Crno more. Tom pobjedom Osmanlije su utvrdile svoju vlast na Balkanu za nekoliko iduih stoljea. STJEPAN LACKOVI I VOJVODA HRVOJE Kako se poslije nikopoljske bitke nije nita znalo za Sigismunda, pod vodstvom Stjepana Lackovia osnovala se stranka koja je za kralja proglasila Ladislava Napuljskog, sina Karla II. Kad je sigismund stigao i uo za to, pozove on Stjepana i njegove sljedbenike na izmirenje u Krievce. No na saboru (1397) je uskoro dolo do svae i Sigismundovi pristae ubie Lackovia i njegove sljedbenike. Kad se to proulo, bukne opet buna u Hrvatskoj, kojoj se pridrui i Bosna na elu s Hrvojem Vukiem. Vojne koju je Sigismund poveo idue godine na Bosnu nije imala uspjeha, pa je Hrvoje jo proirio svoje posjede (Donje Krajeve) podrujem od Banjaluke do Une i Save. 1401. Sigismund, koji je bio raskalaen i rasipan, dodijao je i ugarskoj gospodi koja ga skine s prijestolja i zatvori u iklou. Posredovanjem Nikole Gorjanskog jedan dio Madara se ipak pomirio s njim, ali ne svi, jer jedni pristanu uz Ladislava Napuljskog. 1403. Ladislav je doao u Zadar, gdje ga je ostrogonski nadbiskup okrunio za kralja nepoznatom krunom. Ladislav ipak nije htio poi u Ugarsku, ve se vratio u Napulj imenovavi prije vojvodu Vukia splitskim hercegom i svojim namjesnikom u Hrvatskoj i Dalmaciji. KRAJ HRVATSKOG USTANKA POD VUKIEM Zbog moi i slave koju je Vuki pridobio zamrzio ga je Stjepan Ostoja. Tada ga Tvrtko skine s vlasti i kraljem proglasi Stjepana Tvrtka II. (1404-1409). Tada zaredaju tri Sigismundove vojne na Bosnu. Kad je vidio da ne moe sam svladati Bosnu i Hrvatsku, pozove sav zapadni svijet uz pomo pape Grgura XII. na kriarsku vojnu protiv patarena i drugih heretika u Bosni. 1408. g. kad je skupio veliku vojsku provalio je duboko u Bosnu, zarobio kralja Tvrtka II. i veinu bosanske gospode, koju dade nemilice pogubiti. Na taj glas pokloni se herceg Hrvoje Sigismundu i tim inom bijae svladan hrvatski otpor i Sigismund priznat kraljem od svih Hrvata. Kad je Ladislav Napuljski vidio da se u takvim uvjetima nee odrati na ugarskohrvatskom prijestolju proda on 1409. g. grad Zadar, Novigrad, Vranu i otok Pag, kao i sva svoja prava na Dalmaciju Veneciji za 100 000 dukata. (vidi pod povijesti Bosne)

27

III. LUKSEMBURGOVCI, HABSBURGOVCI, JAGELOVII I HUNYADI

III. LUKSEMBURGOVCI, HABSBURGOVCI, JAGELOVII I HUNYADI NA UGARSKO-HRVATSKOM PRIJESTOLJU SIGISMUND LUKSEMBURGOVAC (1387-1437) drugi dio vladavine od 1409-1439

GUBITAK DALMACIJE Prodaja Dalmacije djelovala je porazno i za Budim i za Zadrane. Oni su urnebesno vikali ivio sv. Marko i istakli mletaku zastavu da bi pokazali kako su od svoje volje doli pod vlast Venecije, a ne da su prodani. Dud je tada potvrdio Zadranima gradsku autonomiju i imenovao plemie Zadra graanima Mletake Republike. Za Zadrom poveli su se i svi sjeverni otoci, posebno Rabi i Osor, osim frankopanskog Krka, koji su sami dozvali Mleane k sebi. Tada se dud podjarmio za Trogirom i ibenikom i pozvao ih na predaju, jer ih je toboe kupio od zakonitog vladara. Kada to oni nisu htjeli uiniti pone on opsjedati ibenik. Tim inom bila je izgubljena Dalmacija i polako se teite hrvatskog politikonarodnog ivota poelo sve vie pomicati na sjever. PRVI MLETAKI RAT Kad su se zaredale predaje dalmatinskih gradova Veneciji, propadnu pregovori mletakog duda i Sigismunda, te izbije prvi mletaki rat (1411-1413). Vodio se u sjevernoj Italiji i Dalmaciji. Sigismund nije imao uspjeha i poslije bezuspjenog ratovanja u sjevernoj Italiji i gubitka Skradina, Ostrovice i ibenika, krajem 1412. sklopljeno je petogodinje primirje, po kojem je svaka strana zadrala ono to je u taj as imala.

BOSANSKE PRILIKE I SRBIJA Nakon 1408. i poraza Stjepana Tvrtka II. ostalo je prazno bosansko prijestolje, jer je Sigismund naumio Bosnu sasvim prikljuiti svojoj dravi, a i razmiljao je da se dade okruniti za bosanskog kralja. No bosanski velikai ponovno na prijestolje uzdignu Stjepana Ostoju (1409-1418), i priznaju ga svi osim vojvode Vukia. To primora Sigismunda na novu vojnu (1410.), poto je proglasio da Stjepan Ostoja nije zakoniti bosanski kralj. Rat je zavrio tako da je Sigismund ipak priznao Ostoju za kralja, a Ostoja Sigismunda svojim vrhovnim glavarem. Zbog toga se pobune ponovno neki bosanski velikai na elu s Sandaljem Hraniem, koji skri Sigismund ve idue godine. Ostoja je morao Sigismundu ustupiti Usoru i Sol, a zadrao je samo prava na Bosnu i Humsku zemlju.

28

Kad je umro Stjepan Ostoja ostavi prijestolje sinu Stjepanu Ostojiu (1418-1421), a njega uskoro zamijeni bivi kralj Stjepan Tvrtko II. S njima je savez sklopila Venecija protiv Ivana Nelipia. Kad je Tvrtko spremao na rat protiv njega, upadnu u Bosnu Turci, a to ga primora da se priblii Sigismundu. Ta je provala primorala i srpskog despota Stefana Lazarevia da se skloni k Sigismundu, a obvezao se da e mu po smrti prepustiti Beograd i Golubovac. Kad je on umro naslijedio ga je ura Brankovi, koji je odmah ispunio ujakovu obvezu. Tako je Beograd ponovno preao pod izravnu vlast hrvatsko-ugarskog kralja. Tada pak provali sultan Murat II. u Srbiju i osvoji Kruevac orujem, a Golubovac izdajom. Sigismund tada krene u opsjedanje Golubovca, ali ga sultan potue (1428.) te se s velikim gubicima morao vratiti u Ugarsku. (vidi povijest Bosne) KRAJ HERCEGA HRVOJA Velika mo i ugled koju je herceg Hrvoje imao smetala je i ugarskom dvoru i bosanskim velikaima, a poglavito Splianima koji ga nisu voljeli jer im nije potovao autonomiju. No Sigismund ga je bio branio. No kad je 1413. Hrvoje provalio u zemlju Sandalja Hrania, dok je on u Srbiji ratovao na strani Sigismunda protiv Turaka, bio je proglaen buntovnikom i nevjernikom i lien svojih posjeda. Hrvoje se tada povue u Donje Kraje u svoj grad Jajce i pone se spremati za obranu. Kad je vidio da se nee moi samo obraniti, pozvao je u pomo Turke. 1415. g. dolo je nedaleko Doboja do krvave bitke izmeu Hrvoja i Turaka i ugarsko-slavonske vojske koja je potuena, a potom provale Hrvojeve turske ete u Hrvatsku i tajersku sve do Celja. Bila je to prva provala Turaka u Hrvatsku. Tom pobjedom u Usori postao je Hrvoje ponovno neogranieni vladar u Bosni, ali polako su u Bosni sve vie krajeva uzimali Turci, koji su potpuno potisnuli utjecaj Sigismunda iz Bosne. No vojvoda Hrvoje umro je 1416. g. Njega valja ubrojiti u najznaajnije linosti srednjovjekovne hrvatske povijesti, jer se uspio ouvati na vlasti itavog ivota i kontrolirati dogaanja u Bosni, a tako i utjecati na dogaaje u Hrvatskoj. Nakon njegove smrti posjedi su mu se rasipali izmeu sina Baoa Hercegovia, Ivana Nelipia i Sigismunda. (vidi povijest Bosne) DRUGI MLETAKI RAT Kad je isteklo petogodinje primirje, zapone Venecija drugi mletaki rat (1418-1420) i u Furlandiji i Dalmaciji i pobjedi na oba bojita. Tako joj se 1420. g. predaju gradovi Trogir, Split, Kotor i otoci Bra, Korula i Hvar. Tako je Hrvatskoj jedino preostao Senj i Krk pod Frankopanima, Omi s Krajinom i Poljici na jugu pod vlau kneza Ivana Nelipia. PRILIKE U HRVATSKOJ Poslije poraza, napusti sigismund Hrvatsku i Ugarsku i vlast prepusti eni Barbari. Ona je voljela oblaiti crno odijelo, pa se u narodu sauvao naziv za nju crna kraljica. Sigismund je pak ostvario svoju davnu elju, jer ga je u Rimu papa Eugen VI. okrunio carskom krunom, a s Mleanima je sklopio primirje. Tako se kraljevim nemarom pitanje Dalmacije rijeilo u Mletaku korist. Ona se od tada sve do 1939. vie nije sjedinila s Hrvatskom. U to vrijeme hrvatskim banom postao je Nikola Frankopan. On je u to

29

vrijeme upravljao gradovima: otokom Krkom, Vinodolom, Modruom, Senjom, Gackom i Likom, Cetinom, Slunjom i Ozaljom u Slavoniji, a od Sigismunda je u zalog dobio i Biha, Knin, Lapac, Vrliku, Ostrovicu i Skradin. Tako je on posjedovao gotovo itavu Hrvatsku. U Slavoniji je banovao knez celjski Herman, koji se zbog obiteljskih razmirica zaratio s Frankopanima, ali je Sigismund sprijeio graanski rat. Tada pak umrije Nikola Frankopan i posjed ostavi devetorici sinova koji e osnovati grane frankopanske porodice. OBRAMBENI SUSTAV HRVATSKE Sigismund je u vrijeme 1433-1434 planirao osnovu obrambenog sustava hrvatskog i ugarskog kraljevstva, protiv Mleana, Turaka i Husita. Svaki je imuniji plemi i velika morao sa svojim podanicima i slubenicima ii u rat na kraljev poziv, a vie siromanih je moralo opremiti jednog ratnika. Hrvatska je bila razdijeljena na vojnike tabore: hrvatski - prema Jadranskome moru i Dalmaciji s itavim hrvatskim plemstvom; slavonski - prema rijeci Uni sa slavonskim banom i knezovima Blagajskim, vranskim priorom i zagrebakim vlastelinom i usorski - s velikaima i plemiima donje Slavonije i june Ugarske. KRAJ VLADAVINE SIGISMUNDA Ve pred kraj ivota, Sigismund se upleo u prilike u Hrvatskoj, gdje je nakon smrti Ivana Nelipia, njegove posjede trebao naslijediti mu njegove keri Katarine, Ivan Frankopan. Iako je ranije pristao na to, kasnije se poeo opirati tomu, zahtijevajui od Ivana da mu preda tu ostavtinu kneza Ivana Nelipia. Kada ovaj to nije htio uiniti proglasi ga on buntovnikom i lii svih asti, a slavonskom banu Matku Talovcu naredi da ga silom pokori. Tako 1436. bukne u Hrvatskoj ponovno graanski rat, koji je zavrio nenadanom smru Ivana Frankopana. Tako su imanja Ivana Nelipia pripala kralju, a on ih je darovao Talovcu i njegovoj brai. Malo zatim je umro 1437. g. ALBERT HABSBURGOVAC (1438-1439) Albert je izabran po eli Sigismunda. On se jo 1422. g. vjenao njegovom jedinicom Elizabetom. Kako jeo on ujedno postao i kralj eki i njemaki, on je prvi Habsburgovac koji je u svojim rukama uspio okupiti one zemlje kojima e njegovi potomci kasnije trajno zavladati. No on se morao obraunavati i s Turcima koji su srpskom despotu urau Brankoviu stvarali sve vie problema. Sultan Murat je 1438. napao uraa i zauzeo njegovu prijestolnicu Smederevo. ura tada krene u Ugarsku po pomo, a tamo se u Budimu upravo sastajao ugarski sabor. On je pak donio odluke kojima je sasvim oslabio vlast kralja, koji je postao ovisan o saboru u donoenju odluka. elei to prije pomoi urau, kralj Albert pristane na sve to i krene uz odobrenje sabora u Srbiju, ali nije dospio daleko, zbog nemarnosti ugarskih velikaa koji ga nisu poduprli s dovoljno vojnika. Uz to u ugarskoj vojsci pone harati neka kuna bolest od koje oboli i umre i sam kralj Albert. Jedino znaajnije mu je djelo to je obnovio Severinsku banovinu i u njoj postavio banom Janka Hunyadija. Nakon Albertove smrti ponu borbe za prijestolje koje su toliko oslabile kraljevstvo da se ono vie nije imalo snage odupirati Turcima.

30

VLADISLAV I. JAGELOVI (1440-1444) Albert je iza sebe ostavio dvije keri i trudnu Elizabetu, koja je samovoljno preuzela vladanje u Ugarskoj i Hrvatskoj. U nadi da e roditi sina umjesto kojeg e vladati, nastojala je doepati se krune sv. Stjepana, to joj je i uspjelo uz pomo dvorkinje. Oko Elizabete okupili su se samo neki velikai, njeni roaci, knezovi Celjski, neki Frankopani i knez Nikola Iloki, a veina ugarskih i hrvatskih velikaa traila je da se izabere kralj koji e biti sposoban obraniti Hrvatsku i Ugarsku od Murata II. Prijedlog da to bude sin ura Brankovia je obijen, pa je za kralja izabran Vladislav Jagelovi, koga je upravo u tom trenu mamio Murat u savez protiv Ugarske. Dok je ugarsko poslanstvo ilo u Krakow po novoizabranog kralja, rodi Elizabeta sina Ladislava Postuma (1440) koga okruni u Stolnom Biogradu krunom sv. Stjepana ostrogonski nadbiskup Dionizije. Tada stigne Vladislav s neto vojske u Budim, nato ostave Elizabetu i svi velikai i poklone se Vladislavu. Tada ga ostrogonski nadbiskup okruni krunom iz grobnice sv. Stjepana kao Vladislava I. PRVA OPSADA BEOGRADA I GRAANSKI RAT Dinastike borbe iskoristio je sultan Murat II. i zapoeo opsjedati Beograd koji je branio Ivan Talovac. On ga je branio punih est mjeseci od juria turske vojske koji su bili uzaludni. Talovac se sluei se topovima junaki obrani, a sultan se poraen morao vratiti u Drenopolje. Ta pobjeda omoguila je Vladislavu I. da rijei pitanje nasljedstva u Ugarskoj. Osjeajui se preslabom da se sama sukobi s kraljem, Elizabeta je pozvala u pomo roaka i skrbnika svoga malodobnog sina, njemakog kralja Fridrika III. Habsburgovca. Ona mu je 1440. sa krunom sv. Stjepana predala na odgajanje sina Ladislava, a on joj pozajmi 5000 dukata da plati vojsku. Tada je buknuo krvavi graanski rat, u kojem je posebno stradao Zagreb od nasilja Urlika Celjskog. Ipak prevagnula je strana Vladislava, i on je posredovanjem papinskog kardinala sklopio 1442. g. mir u kojem je dogovoreno da kralj Vladislav vlada do svoje smrti, a da ga naslijedi Ladislav. Mir je bio utoliko osiguran jer je kraljica Elizabeta umrla ve trei dan. Za vrijeme tog rata oteo je Stjepan Vuki Kosaa Hrvatskoj Krajinu izmeu Cetine i Neretve s Omiem, a zatim njemu to otme Venecija, ostavivi mu samo Krajinu. Tako je Hrvatska na jugu potisnuta od mora, a unutranje upanije pomalo su otimali bosanski kraljevi i velikai. VELIKI TURSKI RAT Uspjesi kraljevskog savjetnika i vojskovoe Janka Hunyadija u borbama s Turcima, naveli su Vladislava na pomiljanje o konanoj bitci s Turcima da se oni konano izbace iz Europe. To su miljenje zastupali i papinski poslanik, bosanski kralj i protjerani srpski despot. 1443. doista je ugarski sabor u Budimu zakljuio rat. U njemu Vladislav je sa vojskom Hunyadija prodro sve do Zlatice (nedaleko Sofije). U nekoliko odlunih bitaka pobijedio je Turke. Zima i oskudica primorali su ga na povlaenje, ali je u okolici Nia jo jednom poetkom 1444. pobijedio Turke, nato sultan Murat II. ponudi mir. Mir je sklopljen u Segedinu na deset godina. Njime se Srbija oslobodila Turske vlasti, a despot ura Brankovi vratio u zemlju.

31

No tek to je mir bio potpisan pone kardinal Julijan Cesarini nagovarati velikae na novi rat, naglaavajui da sporazum s nevjernicima ne vrijedi. Tako je dolo do novog rata, ali bez pomoi ura Brankovia koji mu se protivio. Tako je 16000 vojnika pod vodstvom Vladislava i Hunyadija krenulo niz Dunav prema Varni na Crnom moru. Tu pak sultan s 40000 vojnika doeka Vladislava i njegovu vojsku nespremne i potue je, a sam Vladislav pogine u boju. Samo vojvoda Janko i ban Franko Talovac su se s neto vojske spasili. To je bio zadnji ofenzivni rat ugarsko-hrvatske vojske protiv Turaka. LADISLAV V. HABSBURGOVAC (1445-1457) Na vijest o pogibiji Vladislava, sastanu se ugarski velikai 1445. g. u Peti na sabor na kojem izaberu Ladislava V h-u kraljem. Ali kako ga Fridrik III. nije htio izruiti izaberu velikai za gubernatora Janka Hunyadija (1446-1452) i predaju mu svu vlast u ruke. On odmah pozove Fridrika III. da izrui Ladislava i krunu sv. Stjepana, a kad ovaj to ponovno odbije, zapone rat. Ipak taj rat brzo zavri, jer Janko nije htio brzi povratak Ladislava da se on to due odri na vlasti. Tada pak okrene se ponovno ratovanju s Turcima. Na Kosovu polju doe do trodnevnog okraja s Turcima (1448.), ali je ugarska vojska bila potpuno potuena. Nakon tog boja da srpski despot ura Brankovi uhvatiti Hunyadija i baci ga u Smederevu u tamnicu. To je uinio zato to je Hunyadi opustoio njegovu zemlju na putu u rat. Kad se nakon dva mjeseca dokopao slobode, sklopio je s novim sultanom Mehmedom II., primirje na tri godina. Uz to s Fridrikom III. sklopio je tajni ugovor u kojem mu je zajameno gubernatorstvo do Ladislavove punoljetnosti. No austrijski staleu uskoro podignu pobunu protiv Fridrika III. i primoraju ga da im izrui Ladislava (1452.). Ladislav se zatim nastani u Beu i preuzme vladanje Austrijom. Umjesto njega u Austriji je vodio upravu Ulrik Eizinger, u ekoj Juraj Podjebradski, a u Ugarskoj i Hrvatskoj Janko Hunyadi. Vlast Fridrika ograniena je na tajersku, Kranjsku i Koruku. Tada se Hunyadi odrekao gubernatorstva, a mladi ga je kralj imenovao (1453.) vrhovnim vojskovoom i upraviteljem financija u Ugarskoj i Hrvatskoj. PRILIKE U HRVATSKOJ Nakon smrti bana Talovca, slavonsko banstvo prigrabili su Fridrik i Ulrik Celjski, te ponu otimati imanja brae Talovac i zagrebake biskupije. To je izazvalo bijes ostalih velikaa koji na stolnobiogradskom saboru naloe Hunyadiju da ih silom pokori. Hunyadi tada udari na Varadin, tajersku i Koprivnicu i primora Celjske knezove da vrate imanja i gradove. Ostala im je slavonska banska ast, ali i oni i hrvatsko-dalmatinski ban morali su se pokoravati novopostavljenom vicegubernatoru Slavonije Ivanu Szekelyju. On je uglavnom ratovao s Celjskim knezovima, dok je h-d ban Talovac ratovao s Mleanima i bosanskim kraljem Stjepanom Tomaem (1443-1461), te Stjepanom Vukiem Kosaom koji sa sam prozvao gospodarom Humske zemlje hercegom sv. Save (Hercegovina). U isto vrijeme Frankopani su vladali gotovo samostalno sjevernom Hrvatskom, ne marei previe za kralja, bana i gubernatora. 1449. g. razdijelili su oni golemi posjed u osam dijelova, i tako je osnovano osam grana porodice Frankopan, od kojih ostanu samo: Traka, Ozaljska, Slunjska i Cetinska.

32

Kad je umro ban Petar Talovac, h-d banom postao je stariji gubernatorov sin Ladislav Hunyadi (1453.) koji ju je ostavio njenim borbama i sukobima. Nakon pogibije Ivana Szekelyja, banovima u Slavoniji ostali su Fridrik i Ulrik. DRUGA OPSADA BEOGRADA 1456. 1453. g osvojio je sultan Mehmed II. Carigrad (kraj Bizantskog Carstva). 1454. g. zametne Janko Hunyadi rat s Turcima ali s malo uspjeha. Stoga odlui povesti kriarsku vojnu uz pomo itave zapadne Europe. Papa Nikola V. poalje stoga propovjednika Ivana Kapistrana, da svojim govorima okupi oko sebe to vie kriara u Austriji, ekoj i Ugarskoj. I kad sultan Mehmed II. udari s 150.000 vojnika na Beograd, poraze ga Kapistranove i Hunyadijeve ete na Savi i Dunavu i na kopnu. To je bilo posljednje veliko djelo Janka Hunyadija jer je nekoliko tjedana kasnije umro od posljedica kuge u Zemunu, a ubrzo i Ivan Kapistran. SUKOB HUNYADIJEVACA I CELJSKIH Sukob se zametnuo jo za ivota Janka Hunyadija. Po smrti bana Pavla Talovca, prisvojio je nasilno Ulrik Celjski h-d banovinu i posegne ak za Talovevim imanjima. U tome ga je pomagao izdano i Stjepan Vuki. Kako je prije toga slavonskim banom imenovan Ladislav Hunyadi dolo je do tekog sukoba. On se zavrio tako da je Ladislav Hunyadi dao pogubiti Ulrika Celjskog (1456.) u Beogradu, gdje je stigao s kraljem Ladislavom nakon sretne obrane grada. Kralj Ladislav okrutno se osvetio za to i dao je 1457. g. u Budimu uhvatiti i pogubiti Ladislava Hunyadija. Nakon toga brzo ostavi Budim i povede sa sobom kao taoca Matijaa u Prag. Osam mjeseci kasnije nenadano umre Ladislav V., a njegovom smru raspadne se personalna unija eke, Ugarske i Hrvatske. Kako nije imao potomaka, velikai odlue na saboru u Budimu po. 1458. g. da za kralja postave mlaeg Jankova sina Matijaa, koji se obino zove Korvin po gavranu to ga je njegov otac imao u grbu. MATIJA I. KORVIN HUNYADI (1458-1490) Kad je Ladislav V. umro Matija je jo uvijek bio u zatvoru. Sutradan ga pusti eki upravitelj, koji e postati kraljem Juraj Podjebradski, zaruivi ga tom prilikom sa svojom kerkom Katarinom. Kako mu je bilo tek 15 godina kad je izabran kraljem, za gubernatora je postavljen Mihajlo Szilagyi. No Matija se pokazao na poetku pun energije i brzo se rijeio ujakova skrbnitva. Prvo se Matija pobrinuo da vrati kraljev ugled u Hrvatskoj, gdje su bosanski kralj Stjepan Toma, herceg Stjepan Vuki i Venecija otimali pojedine gradove. Za h-d bana imenovan je Pavao pirani, koji je teko zadrao Klis. Istodobno se protiv Matijaa urote glavni dravni velikai: Ladislav Gorjanski, Nikola Iloki i njegov ujak Mihajlo Szilagyi, i ponude Ugarsku i Hrvatsku njemakom kralju Fridriku III., koji nije nita poduzeo, pa se Matija uskoro pomirio s velikaima i sa samim Fridrikom. Njemaki kralj vrati krunu sv. Stjepana uz odtetu od 80.000 dukata, a Matija prihvati obvezu da

33

e ga, ako ne ostavi zakonita sina, naslijediti Fridrik ili koji od njegovih sinova. 1464. g. Matija je sveano okrunjen i vratio je mir i stabilnost u obje drave. PAD BOSNE Nakon pada Smedereva 1459. g. Srbija je konano pala pod tursku vlast. Tada se Turci okrenu Bosni gdje je vladao nakon smrti Stjepana Tomaa, njegov sin Stjepan Tomaevi (1461-1463), bez ugleda i snage da obrani Bosnu od Turaka, pouzdavajui se u pomo pape i Matijaa. No Matija je bio zabavljen pregovorima s njemakim kraljem Fridrikom III., pa je 1463. g. u Bosnu provalio sultan Mehmed II. s velikom vojskom i pokorio je za par dana. Kralj Tomaevi pobjegne iz Bobovca u Jajce, a od otamo u Klju na Sani, gdje ga je sultan nakon pada Kljua dao i pogubiti. Tako je palo bosansko kraljevstvo. Jedino je Hercegovina gdje je vladao Stjepan Vuki ostala slobodna, odbivi tursku vojsku. Kad je Matija saznao za pad Bosne odlui poi u njeno oslobaanje, te na sam Boi zauzme Jajce, a iduih godina u svu sjevernu Bosnu. Tamo osnuje dvije banovine: Jajaku i Srebreniku, koje su trebale braniti Ugarsku i Hrvatsku od provala Turaka. (vidi obavezno povijest Bosne) EKI ZAPLETI I AUSTRIJSKI RAT Kad je papa zbog zatiivanja Husita izopio iz crkve ekog kralja Jurja Podjebradskog, Matija je kao papin saveznik provalio u eku, gdje su ga katolici 1469. g. izabrali za kralja. No tamo se nije mogao odrati, jer je veina poljskih velikaa, po smrti Jurja, za kralja izabrala poljskog kraljevia Vladislava Jagelovia. Zbog tih nepotrebnih ratova digla se u Hrvatskoj i Ugarskoj buna protiv Matijaa, koju on u zaetku ugui i vrati se ponovno ekim upletanjima. 1479. prizna Matija Vladislava za kralja koji dobije uz to na doivotnu upravu Moravsku, lesku i Luicu, koje su esi mogli po Matijaevoj smrti otkupiti za 400.000 dukata. Od 1477-1488 trajao je rat Matijaa i Fridrika III. U tom ratu osvoje Ugri sam Be gdje si je Matija uredio dvor. Dok se on tako irio na sjeveru, Hrvatska je stradala od Turaka. PRILIKE U HRVATSKOJ Od pada Bosne bili su esti upadi Turaka u Hrvatsku, posebno u krajeve Like i Krbave i sjeverne Dalmacije. U tim pohodima uvijek su se vraali sa tisuama kranskog roblja koje su naseljavali po Bosni kao raju. Godine 1469. bilo je vrlo teko stanje, tako da su se knezovi Frankopani poeli za pomo obraati Fridriku III. i Veneciji. Matija se uplaio da ne bi Venecija tako (kao pomo Frankopanima) upala u Senj, pa je poslao kraljevsku vojsku koja je Frankopanima otela Senj. U njemu je ureena kapetanija koja e kasnije obuhvaati itavo primorje i Otoac. Zbog toga je izbilo neprijateljstvo Frankopana i Matijaa, posebno nakon to je kralj zauzeo i Vinodol. Tada zatrae Frankopani pomo Venecije, a knez Krki Ivan udari na Novi i Biribir, to izazove kapetana Blaa Podmanickog da udari na Krk. Ali prije nego je on stigao do Krka Frankopani ga predaju Veneciji (1480.). Time je Hrvatska izgubila svoj posljednji otok. U vrijeme tih nemira Matija je 1477. g. Hrvatskoj dao pravo da sabi sam na saboru bira posebnog zemaljskog glavara vojske, koji ne mora da bude ban. PRILIKE U BOSNI I OKO NJE

34

1471. itavo podruje izmeu Cetine i Neretve, osim primorja padne u vlast Turaka. 1472. g. Matija je ponovno uzdigao ast bosanskog kralja, za koga je imenovao Nikolu Ilokog (1472-1477), a zatim ga jo uini i banom hrvatskim i slavonskim i vranskim priorom. To je primjer da su Hrvatska, Slavonija, Dalmacija i Bosna inile jednu administrativnu cjelinu. Zadaa Nikole Ilokog bila je da oslobodi preostali dio Bosne, ali on to nije uinio. Nakon njegove smrti provali sam kralj Matija u Bosnu i dopre do Sarajeva (1480.). Ali ve 1482. Turci pokore Hercegovinu. Daljnje ratovanje s Turcima prekinuo je rat s Fridrikom III., za kojeg je Matija umro u Beu 1490. g. KRALJEVA LINOST Kralj Matija bio je najznaajniji vladar svoga vremena. Potpuno samostalan, energian i nepopustljiv svojim protivnicima. Njegova osvajanja su ga proslavila, ali i nanijela tete, poglavito Hrvatskoj. Bio je on obrazovan vladar, duhovit i vjet govornik. Oko sebe je okupljao pjesnike i pisce. Mogao je podii u vojsku do 150.000 ljudi i 330 ratnih laa. Sredite dunavskog brodovlja bio je Petrovaradin. Za njegova vladanja pojavile su se prve tamparije u Ugarskoj, a 1483. tampana je i prva hrvatska knjiga (misal). Matija se tri puta enio, ali nije imao djece. Imao je samo nezakonita sina Ivana, a potkraj ivota poeo je nastojati da mu osigura nasljedstvo, davi mu mnoga imanja, ime Korvin i mjesto princa. Ali sve je polo drugim putem. VLADISLAV II. JAGELOVI (1490-1516) Uz Vladislava pojavila su se tri pretendenta na u-h prijestolje. Bili su to: Ivani Korvin, koji nije uivao veliku potporu plemstva; poljski kralj Ivan Albert i njemaki kralj Maksimilijan koji je svoj zahtjev temeljio na ugovoru s Matijaem iz 1463. g. Ipak, nastojanjem Stjepana Zapoljskog na saboru u Peti za kralja je 1490. izabran slabi i dobroudni eki kralj Vladislav II. Jagelovi, a Ivani Korivin zadovoljio se samo nasljednom au slavonskog hercega i h-d bana, bilo mu je obeano da e ga novi kralj jo i okruniti bosanskim kraljem, ali do toga nije dolo. Vladislav je pri izboru morao poloiti prisegu na krunidbenu zavjernicu, te je time postao potpuno ovisan o velikaima. BORBE SA SUPARNICIMA Vladislav je prvo trebao odbiti svoje suparnike, brata Ivana Alberta i Maksimilijana. Ivan Albert se nakon izgubljene bitke kod Koica odrekao svoga prava, dok je Maksimilijan protjerao ugarske ete iz Bea i Austrije i prodro sve do Stolnog Biograda i Budima, gdje se samozvano proglasio kraljem. Uz njega su bili Frankopani Cetinski i Traki, knez Lovno Iloki i zagrebaka opina Gradec, dok je Kaptol bio za Vladislava. Frankopani Ozaljski i herceg Ivani Korvin ostali su vjerni Vladislavu. Oskudica novca primorala je Maksimilijana da se povue u Austriju, a Ugri ponovno zauzmu osvojene gradove. Tada 1491. sklopi Maksimilijan s Vladislavom mir u Pounu, kojim je Habsburgovcima po drugi puta bilo zajameno u-h prijestolje, poslije izumra muke loze kralja Vladislava. Ugri su se odrekli Bea i Donje Austrije. 1492. g. sazove Vladislav sabor u Budim, da on potvrdi odluke mira. Odmah se pokazalo da meu

35

staleima vlada veliko ogorenje protiv odluka pounskog mira i da njegove odredbe nee biti ozakonjene. Vladislav i Maksimilijan morali su se zadovoljiti samo ispravama ugarskih i hrvatskih velikaa kojima su zajamili Maksimilijanu pravo nasljedstva ako Vladislav ne ostavi mukih potomaka. SLABOST VLADAVINE VLADISLAVA II. Ve prvi znak slabosti vladanja bili su zakonski lanci koje je stvorio budimski sabor, a Vladislav potvrdio. Sve reforme kralja Matijaa koje su se odnosile na vojsku i poreze su ukinute, a kralju je oduzeto pravo da sam po svojoj volji odlazi u ofenzivni rat. Slavonskim plemiima ozakonjena su u 11 lanaka stara prava i obiaji kraljevine, od kojih je najvaniji da Slavonija plaa od poreza koji je odreen za Ugarsku samo polovicu. Palatina je izabirao sam kralj po savjetu prelata i baruna, te uz privolu plemia. Palatinom je postao Stjepan Zapoljski. Glavna posljedica slabosti kraljeve vlasti biti e rasulo i financijska bijeda. KRBAVSKA BITKA Slabost kralja iskoristili su Frankopani i opet se doepali posjeda koje im je oteo Matija. Zbog toga se Ivani Korvin odrekao asti hercega, a hrvatskim banom postao je Emerik Derenin. Kad su se Bernardin Frankopani borili oko Senja, provali u Hrvatsku bosanski paa Jakub, sve do Kranjske i Koruke. Na tu vijest izmirili su se Frankopani i novi ban i zajedno doekali Turke pod gradom Krbavom. 9. rujna 1493. dolo je do velikog boja u kojem je hrvatska vojska krivnjom bana do koljena potuena i najveim dijelom pogubljena ili zarobljena. I sam ban Derenin je bio zarobljen i odveden u Tursku. Porazom na Krbavskom polju poinje razdoblje neprekidnih borbi Hrvata sa Turcima u obrani svoje domovine. Time je i poelo uzmicanje Hrvata iz podruja juno od Gvozda u Slavoniju, a s njima se i poelo iriti hrvatsko ime na sjeverne krajeve. Odmah poslije Krbavske bitke poeli su hrvati traiti pomo. Znajui da im kralj Vladislav nee puno pomoi, obrate se Maksimilijanu i papi Aleksandru VI. Maksimilijan im doista pomogne s nekoliko kranjskih eta, a papa poalje pomo, hranu i oruje. Ali sve to je bilo nedovoljno. Kad su Turci ponovno poeli provaljivati u Slavoniju, obvezali su se neki plemii na plaanje godinjeg danka i nesmetano putanje eta preko svoga teritorija, u zamjenu za osobnu i imovinsku sigurnost. 1495. kralj Vldaislav je teko uspio dobiti trogodinje primirja od novog sultana Bajazida II. PRILIKE U UGARSKOJ U to vrijeme su se u Ugarskoj pojavile dvije stranke: dvorska na elu s Tomom Erddyjem i opozicijska na elu s Lovrom Ilokim koja je teila zbaciti Vladislava s vlasti. Stoga je Vladislav poveo vojnu na Lovru Ilokog i primorao ga na pokornost. Poslije toga sastao se u Budimu ugarski sabor i stvorio zakljuak kojim je vazda bila zajamena veina niem plemstvu, jer je od tada svaki plemi mogao doi na sabor. To je bilo djelo Stjepana Zapoljskog, koji je nakon smrti Vladislava kraljem mislio proglasiti svoga sina Ivana. Tako je 1505. sabor na Rakokom polju zakljuio da od tada pod prijetnjom kazne zbog veleizdaje nitko vie ne smije predlagati tuinca na u-h prijestolje. Taj je zakljuak bio uperen protiv Habsburgovaca, pa se Maksimilijan poeo spremati da makar i orujem sauva svoje pravo. Uto se kralju Vladislavu rodi sin Ludovik, te je

36

sukob bio suvian, a kraljevi se ponovno dogovore i potvrde ugovor kojim je po trei puta Habsburgovcima zajameno pravo na u-h prijestolje. IVANI KORVIN I KRAJ VLADAVINE VLADISLAVA II. Za vrijeme tih nereda u Hrvatsku se ponovno vratio herceg Ivani Korvin, koji se oenio Beatricom, kerkom Bernardina Frankopana. Glavna mu je zadaa bila braniti hrvatsku zemlju od neprekidnih turskih provala. To je i inio s uspjehom, porazivi Turke kod Knina. No 1504. je umro, a njegova ena se preudala za Jurja Brandenburkoga iz porodice Hohenzollern. Uskoro je Vladislav zaratio s Venecijom kao saveznik kralja Maksimilijana, a za nagradu je trebao dobiti otetu Dalmaciju. No kako je kancelar Toma Erddy bio potajno na strani Venecije, suzbio je sve namjere Vladislava i tako je Dalmacija ostala u mletakim rukama (1512.). Tada je banom hrvatskim imenovan Petar Berislavi, koji je hrabro odbijao Turke i pobijedio ih u bitci kod Dubice (1513.). U to vrijeme spremila se i Ugarska na rat s Turcima, ali vojska, sastavljena uglavnom od seljaka, udarila umjesto na Turke, na plemstvo. Od te opasnosti Ugarsku je spasio Ivan Zapoljski i porazio pobunjenu vojsku kod Temivara. Te prilike su primorale Vladislava da se udrui s Maksmilijanom, te se oni sastanu 1515. g. u Pounu i Beu i sklope sporazum koji je pio etvrti puta zajameno pravo nasljeivanja Habsburgovcima. Za vee jamstvo zarui se Ludovik s Marijom Habsburkom, Maksimilijanovom unukom, a Ana, ki Vladislava, s Marijinim bratom Ferdinandom Habsburgovcem. LUDOVIK II. JAGELOVI (1516-1526) Nakon smrti Vladislava, naslijedio ga je Ludovik. Kako mu je bilo tek deset godina, odreeni su mu skrbnici i odgojitelji, ali nevaljali i moralno iskvareni ljudi. Tako jo vie opao ugled i mo drave. Nisu se potivali ni saborski zakljuci, a vodile su se borbe izmeu dvorske stranke na elu s palatinom Stjepanom Bathoryjem i narodne na elu s Ivanom Zapoljskim. Drava je i financijski bila u oajnom stanju. 1522. Ludovik je postao punoljetnim i oenio se Marijom Austrijskom. BAN PETAR BERISLAVI Slabost drave iskoristili su Turci koji su ponovno navalili na Ugarsku i Hrvatsku. Ban Petar Berislavi je neprekidno odbijao njihove napade, i to najvie novcem koji su hrvati sami na svom saboru za to odredili. Turci su ipak osvojili sav kraj do Une, a jedino je Jajce ostalo kao oaza u turskom moru i silom mu je trebalo donositi hranu da bi se odralo. Tako 1518. g. opskrbi Petar Berislavi Jajce i porazi tom prilikom Turke. No Turci ve 1520. g. provale sve do Istre. Tada je na planini Pljeevici dolo do velike bitke sa banom Berislaviem u kojoj je i sam ban poginuo. SULTAN SULEJMAN II. VELIANSTVENI I MOHAKA BITKA Iste godine (1520) na prijestolje u Turskoj doao je Sulejman II. za kojega je Tursko Carstvo bilo na vrhuncu moi i slave. Odmah je zauzeo otok Rod i 1521. g. i Beograd. Poslije pada Beograda bilo je jasno da e doi do konanog okraja Ugarske i Turske. U

37

Hrvatskoj je novi ban Ivan Karlovi bezuspjeno suzbijao Turke koji su osvojili Knin i Skradin (1522) i Ostrovicu (1523). Jedino se Klis obranio pod vodstvom Petra Kruia. U toj nevolji Hrvati su se potpuno priklonili Ferdinandu koji ih je pomagao novcem i vojskom. Kad se Jajce nalo u velikoj nevolji bez hrane i vode, hrabri Krsto Frankopan odlui da mu pomogne. Tako on 1525. izvede svoju nakanu izgubivi pri tom tek tridesetak ljudi, dok je Turaka izginulo vie stotina. No Hrvatska je i dalje bila u loem stanju. Stoga se 1526. g. sastao u Krievcima sabor gdje su neki velikai na elu s Krstom Frankopanom zahtijevali da se Hrvatska odvoji od Ugarske i nae si drugoga gospodara. Tada je Krsto F. izjavio da je spreman osvojiti Bosnu. No neki su velikai bili i za pomo Venecije, tako da se sabor raziao bez valjanog zakljuka. U isto vrijeme Ugarska se nalazila pred graanskim ratom. Plemstvo je zbacilo Stjepana Bathoryja i palatinom izabralo Stjepana Verbczyja, a na kratko ga opet zamijeni Bathory. No tada se 1526. g. spremi Sulejman s 200.000 ljudi na odluan boj protiv Ugarske. U zadnji tren preuzme kaloki nadbiskup Pavao Tommory vrhovno zapovjednitvo nad vojskom od kojih 30.000 ljudi u kojoj se nalazilo i neto Hrvata s banom Franjom Bathyanyjem. Ne saekavi glavninu hrvatske vojske pod Krstom Frankopanom, ni erdeljske pod Ivanom Zapoljom, zaponu Ugri 29. kolovoza 1526. g. kod Mohaa bitku u kojoj su bili doslovce potueni. Najvei dio vojske njih 22.000, meu njima mnotvo biskupa i velikaa, pa i sam Pavao Tommory su poginuli, a mladi se kralj Ludovik I. u bijegu utopio u nabujalom potoku eleju. Tom bitkom okonana je samostalnost ugarske drave i ispranjeno mjesto u-h kralja. Time poinje jedno novo razdoblje hrvatske povijesti.

38

IV. UNUTRANJE STANJE HRVATSKOG KRALJEVSTVA

UNUTRANJE STANJE HRVATSKOG KRALJEVSTVA (1102-1526)

IME Diplomatsko ime hrvatskog kraljevstva i dalje je ostalo Regnum Croatiae et Dalmatiae koje oznauje politiko podruje od Drave do mora, a i sam vladar naziva se uz rex Hungariae jo i Croatiae et Dalmatiae. Osim tog imena javlja se i ime Slavonije kojim se od kraja 12. st. posebno u Ugarskoj naziva sva hrvatska zemlja od Neretve i mora do Drave. No naslov kralja Slavonije nisu uzimali kraljevi ovoga razdoblja, vjerojatno zbog toga to je pojam Slavonije bio sadran ve u naslovu Croatiae et Dalmatiae. TERITORIJALNE PROMJENE I GRANICE U to se doba jedinstveno hrvatsko kraljevstvo razdvojilo na dva zasebna teritorija: na Hrvatsku s Dalmacijom i na Slavoniju. Dalmaciju su inili primorski otoci i gradovi, a Hrvatsku sva zemlja izmeu Neretve i Vrbasa, Gvozda, Kapele, Kupe i mora od Trsata do ua Neretve. Pod Slavonijom se smatra onaj dio koji se nalazio izmeu Gvozda, Drave, porijeja donje Une, Vrbasa i Bosne. Prvo se nazivala banovinom, a kasnije hercegovinom, a od 1240. i kraljevinom. Teritorijalnu rascjepkanost proveo je do kraja Bela IV. 1260. g. kada je Slavoniju predao na upravu jednom, a Hrvatsku i Dalmaciju drugom banu. Uz to Dalmaciji su se poeli pridavati i isto hrvatski gradovi kao ibenik i Nin, kad su od u-h kraljeva Stjepana III. i Andrije III. dobili privilegije koje su imali Zadar, Trogir i Split. U Dalmaciju se su ubrajali i otok Bra i Hvar. Posebno je irenju imena Dalmacija pridonijelo jaanje Mletake Republike. Turska, mletaka i bosanska osvajanja pridonijela su pak da se hrvatsko ime poelo sve vie iriti od Gvozda na sjever. Tako se ve u 15. st. ime Hrvatska koristi za onaj dio Zagrebake upanije koji se protezao na jugu od Kupe i Save, izmeu Karlovca, Siska i Jasenovca. Osvajanja Turaka izmijenila su sliku hrvatskog teritorija. U Slavoniji su Turci nakon Mohake bitke osvojili itav Srijem i Slavoniju do Osijeka i akova, junu Hrvatsku gotovo do Gvozda, osim Klisa i Obrovca. Jajaka banovina bila je kao otok u turskom moru, tako da se ve 1525. g. sastajemo s imenom Knezovi i ostaci plemia kraljevine nae Hrvatske.

39

STANOVNITVO Glavni element bili su Hrvati, a uz njih su po dalmatinskim otocima i gradovima ivjeli Latini. U gradovima u Slavoniji, posebno Zagrebu, Virovitici i Vukovaru poeli su se od 13. st. naseljavati Nijemci, uglavnom obrtnici, dok su Madari naseljavali preteno podruje donje Drave i desne obale Dunava. Srbi su se od kraja 14. st. naselili u junom Srijemu. U nekim gradovima bilo je i Talijana i Francuza. U 15. st. pojavili su se kao najbrojniji stranci Vlasi i ii. Oni su podrijetlom bili Romani koji su stanovali na podrujima juno od planine Balkan. U 14. i 15. st. sasvim su se poslavenili, a car Duan ih u svom Zakoniku jasno razlikuje od Srba. Oni su se bavili najvie prenoenjem robe na konjima i mazgama i stoarstvom. Ljeti su boravili na planinskim panjacima, a zimi blie morskoj obali. Stoga je ime Vlah od 14. do 16. st. u prvom redu znailo stoar, a ne narodnost. Hrvatska je bila puna Vlaha posebno od Neretve do Gvozda, oko Cetine, Zrmanje i Like. Najveim su dijelom bili katolici. Kad su se pohrvatili govorili su akavskim narjejem. Gdje ih je bilo vie stvarali su opine na elu sa knezom, vladikom, sucem i pristavom. (Te Vlahe treba razlikovati od grkoistonih Vlaha-Srba za turskog vladanja od 16-17. st.). Drutvo se u to doba dijelilo na slobodne i neslobodne ljude. Velikai su se dijelili na crkvene (prelati), svjetovne (baruni) i nie plemstvo (servientes, pa nobiles). Ostali su bili: graani (cives), slobodni seljaci (liberi), slobodnjaci (libertini), kmetovi (coloni) i robovi (servi). Zapadnoeuropska feudalizacija najvie je maha uhvatila u Slavoniji, pa su se stoga tamo i naselile brojne plemike obitelji iz Ugarske. One su mnogo pridonijele da je ta zemlja u srednjem vijeku davala mnogo vie ugarski znaaj. U Hrvatskoj od Gvozda i Neretve vladala su i dalje hrvatska plemena. Od podanika su udvornici sjedili na kraljevim posjedima, predijalisti na biskupovim i crkvenim, a kmetovi na plemikim. Servi nisu toliko obraivali zemlju svojih gospodara nego su im bili radnici i obrtnici. Osloboeni kmetovi bili su slobodnjaci. CRKVA itava crkva u Hrvatskoj pripadala je nadbiskupiji splitskoj u kojoj su ne nalazile biskupije: kninska, trogirska, ninska, krbavska, skradinska, ibenska, senjska, makarska, duvanjska i hvarska. 1154. Mleani su podigli svoju nadbiskupiju u Zadru sa sufraganim biskupima krkim, rapskim i osorskim. Slavonija je bila podijeljena u tri biskupije: zagrebaku, peujsku i srijemsku. Izuzetak je inilo akovo kao centar bosanskog biskupa. Sve tri slavonske biskupije i bosanska pripadale su od 1247. g. pod kaloku nadbiskupiju. Nadbiskupije i biskupije bile su razdijeljene na akonate a ovi na upe. Posebno su za kulturni ivot znaajni kaptoli, koji su od po. 13. st. bili tzv. mjesta vjerodostojnosti, vrei razliite pravne poslove, koje su u nekim dalm. gradovima obavljali biljenici, tj. notari. Oni su uvali originale isprava, izdavali vjerodostojne prijepise i sudjelovali u uvoenju u posjed. U Hrvatskoj i Dalmaciji takve su poslove obavljali kaptoli u Splitu, Ninu, Kninu i Senju, a u Slavoniji u Zagrebu, azmi, Poegi i akovu. Osim prihoda sa svojih imanja, biskupi su dobivali i crkvenu desetinu koju su morali plaati svi u naturi. U Dalmaciji se biskupa biralo izborom gradskog klera i laika, dok se od 14. st. esto

40

dogaalo da su pape imenovale biskupe, posebno u Slavoniji. Tek u 15. st. su kraljevi stekli pravo na izbor biskupa, a papa bi ih samo potvrdio. Unato borbi Latina protiv slavenske slube i glagoljice, ona se ipak odrala u senjskoj, likoj i krbavskoj biskupiji. Uz sveenstvo bilo je u Hrvatskoj i mnotvo samostana. Poslije benediktinaca u 13. st. u Hrvatskoj se iri red cistercita, kojima je Andrija II. kao herceg sagradio u Topuskom gotiku crkvu sv. Marije sa samostanom. Poslije njih doli su i dominikanci i franjevci, posebno u junoj Hrvatskoj i Bosni, gdje im je zadaa bila suzbijanje patarenstva. Nakon njih doli su templari i pavlini. Templarima je papa dao posjed u Vrani, a kad je taj red ukinut, sav imetak su preuzeli ivanovci, pa se njihov prior i naziva vranskim priorom. Pavlini su se proirili u Hrvatskoj i Slavoniji, a posebno su im na glasu bili samostani u Remetama i Lepoglavi. Grkoistone vjere je bilo vrlo malo, najvie u Srijemu, gdje su bili doseljeni Srbi, gdje je Maksim Brankovi osnovao krajem 15. st. srpsko-pravoslavnu metropoliju u Kruedolu. Patareni su se najvie proirili na junu Hrvatsku, ali bilo ih je i u vukovarskoj i poekoj upaniji. U 15. st. je u Srijemu neko vrijeme bilo i husita. KRALJ Od godine 1102. ugarski kralj bio je takoer i h-d kralj. Ugarska i Hrvatska nisu inile jedinstvenu dravu u unutarnjoj upravi, ve je svako kraljevstvo i dalje ostalo zasebna politika jedinica. Jedino je vanjska politika bila zajednika, jer je njome upravljao kralj. Krunidba za zasebnog h-d kralja obavlja se sve do Andrije II, tj. Bele IV.. Jedino je ostalo to to su kraljevi zasebno izdavali zavjernice hrvatskom, a zasebno ugarskom plemstvu. HERCEG Kralja je u Hrvatskoj zamjenjivao, kralju jednakopravan i samostalan herceg, redovito lan kraljevske porodice (sin ili brat kralja). On je obino stolovao u Zagrebu, Kninu i Zadru, a kasnije i u Bihau. Godine svog vladanja raunao je kao kralj, imao je na svom dvoru zasebnu dvorsku kancelariju, a vrio je i vana kraljevska prava postavljajui banove, sazivajui sabore, dijelei plemstvo, vodei vojsku u rat, potvrujui stare kraljevske privilegije i stvarajui nove. BAN Kad nije bilo hercega kraljevstvom su upravljali banovi. Prvo je bio samo jedan ban, o od Bele IV. uvijek dva, jedan za Hrvatsku i Dalmaciju, i jedan za Slavoniju. Od Matijaa Korvina, kad je Dalmacija zasigurno izgubljena, postoji ponovno samo jedan hrvatskoslavonsko-dalmatinski ban ili dva ista. Banovi su bili redovito domai plemii. Svaki je ban sebi sam na saboru imenovao svoga banovca, slavonski je bio redovito upan zagrebaki ili krievaki, a hrvatski upan kninski. Uz bana i banovca javlja se i protonotar, samo u Slavoniji, koga je na saboru biralo plemstvo. On je uvao peat kraljevstva, a kasnije je bio i banova zamjenik na sudovanju.

41

SABOR Hercezi i banovi sazivali su po kraljevu nalogu sabore. Kako je kraljevstvo bilo podijeljeno, sastajala su se dva sabora: slavonski i hrvatski. Slavonski se sastajao u Krievcima, Zagrebu ili azmi, a hrvatski u Kninu, Ninu ili Bihau, kasnije u Topuskom. Sabori su trajali redovito po vie dana, a na njih su dolazili i crkveni i svjetovni velikai, nie plemstvo i zastupnici gradova. Samo u osobitim prilikama vijeala su oba sabora zajedno. Predsjedao im je herceg ili ban, a ponekad i sam kralj. Na one sabore kojima je predsjedao ban, kralj je od poetka 16. st. slao svoja dva poslanika (oratores) koji su saboru iznijeli kraljeve elje i prijedloge. Sabor je tada o njima raspravljao i donosio zakljuke. Na saborima se vijealo o svemu to se odnosilo na pitanja uprave, poreza, obrane kraljevstva, vojnikih poslova i unutarnje politike Hrvatske. Od 1442. kada je ustanovljen ugarski sabor kao zasebno tijelo, poeo je slavonski sabor slati svoje predstavnike na ugarske sabore, dok to zastupnici hrvatskog sabora nisu htjeli initi. Tako je 1397. Sigismund pozvao dalmatinske gradove na sabor u Temivar, ali se kraljevu pozivu nije nitko odazvao. Tada je Sigismund obavijestio dalmatinske gradove da e s njima odrati poseban sabor u Senju. Niti kasnije nee se hrvatski predstavnici odazivati kraljevim pozivima na sabor u Ugarsku, iz razloga to nije bio obiaj da se zovu na sabor u Ugarsku. Razlog zato su slavonski predstavnici slali svoje predstavnike bio je taj jer su mislili da e ondje za sebe stei povlastice i prava ugarskih stalea i uz to obraniti svoja zasebna. UPANIJE I Slavonija i Hrvatska dijelile su se na upanije (comitatus). One su nastale stapanjem plemenskih upa, a upana je postavljao kralj. Proces nastajanja upanija razvijao se u Slavoniji mnogo bre nego u Hrvatskoj, gdje su se stare plemie upe djelomino sauvale sve do 14. st. U Slavoniji su prije dolaska Turaka bile ove upanije: glaka, sanska, dubika i vrbaska. Tijekom 15. st. te upanije su dole pod bosansku vlast, ali su u crkvenim poslovima pripadale zagrebakoj upaniji. Dalje na zapad kretale su ove upanije: psetska, zagrebaka, zagorska, varadinska i najznaajnija srednjovjekovna slavonska upanija krievaka. Uz nju bile su virovitika, poeka i vukovarska i na istoku srijemska te baranjska. U Hrvatskoj su bile ove upanije: morska (sa Omiem i Makarskom, postojbina plemena Kaia), duvanjska, hlijevanjska, dlamoka (1325. pod bosanskom vlau), zatim imotska, poljika, cetinska, klika, kninska, bribirska, luka, ninska (najvea i glavna srednjovjekovna upanija s one strane Velebita s Biogradom), lika, buka, gatska (s Otocem), krbavska, unska, unaka, lapaka, nebljuka, humska, brinjska, modruka, drenika, senjska i vinodolska. Sredite svake upanije bio je utvreni grad po kojem se obino nazivala itava upanija. Njime je prvo upravljao upan, a uz njega kastelan koji je zapovijedao etom kraljevskih slubenika. Uz te gradove nastajale su u njihovim podnojima varoi, iz kojih su se kasnije razvili slobodni kraljevski gradovi. upanijom je upravljao upan, a zamjenjivao ga je podupan. Od 14. st. kraljevski su gradovi pod upravom kastelana.

42

upanijsko plemstvo sastajalo se na skuptine kojima je predsjedao upan ili ban. One su se bavile upanijskim poslovima, utjerivanjem poreza i sudovanjem.

SUDBENOST Vrhovni sudac bio je herceg ili ban, koga je zamjenjivao banovac, a u Slavoniji jo i protonotar. U Slavoniji je postojao redoviti banski sud, za kojega su odreeni rokovi, najprije dvaput, a zatim etiri puta u godini i to 8. dan poslije Bogojavljenja, ureva, Jakovljeva i Mihajlova. Stoga su se ti sudovi zvali jo i oktavalni. Tim sudovima predsjedao je ban ili njegov zamjenik, a prisutni su bili na saboru izabrani prisjednici. O odluci se uvijek izdavalo pismeno rjeenje pod banskim peatom koji je uvao protonotar. Od banskog suda moglo se i u Hrvatskoj i Slavoniji prizivati na kraljevski sud. Banski sud u Hrvatskoj redovito se sastajao u Kninu, a u Slavoniji u Krievcima ili Zagrebu. Nii sudovi bili su upanijski sudbeni stolovi, a na elu im je stajao upan. Uz njega su kao prisjednici bila etiri plemika suca odabrana iz pojedinih kotara upanije, a njegove su odluke izvravala dva pristava. Jo nii sudovi bili su plemenski stolovi za pojedina plemena. U SKG (slobodnim kraljevskim gradovima) sudio je u prvoj molbi sam gradski sudac sa svojim izabranim gradskim prisjednicima, a via molba im je bila tavernikalni stol na kraljevskom dvoru (tj. SKG potpadali su pod dvorskog metra blagajnika). Banovi nikada nisu sudili u SKG, osim ako ih je kralj za to posebno odredio. U Hrvatskoj se sudilo po obiajnom pravu, a u Slavoniji jo i po ugarskim zakonima i obiajima. Od 13. st. primorski su gradovi poeli uvoditi pisane statute (Split 1240., Dubrovnik 1272., Trogir 1291., Zadar 1305.). U isto vrijeme za njima su se poveli i privatni vlastelini, te je tako nastao Vinodolski zakonik (1288), najstariji hrvatski pravni spomenik. Kad je Andrija II. 1255. g. darovao Vinodol Krkim knezovima, nastojali su oni da se to vie okoriste stanovnicima, a Vinodolani pak da to manje plaaju. Tako su nastale trzavice, pa su se obje strane sporazumjele da e se napismeno o svemu dogovoriti. Tada su se sastali predstavnici deset vinodolskih gradova i opina (1288.) u Novom, gdje je u kneevskoj dvorani napisan Vinodolski zakonik. U njemu su u veini javnopravne odredbe, meu njima i kaznenopravne, dok se za privatnopravne pokazuje malo interesa. Ti su se sporovi rjeavali meu samim seljacima, a prijestupnici su plaali globu koja je odlazila u kneevu blagajnu. Ipak knez je zadrao pravo sazivanja skuptine i nevjera protiv kneza smatrala se veleizdajom. Znaajno je da Vinodolski zakonik ne poznaje takve okrutnosti kao zakonici drugih zemalja, a stroge su kazne bile samo za vraanje i poinitelje palea. Muenja za iznuivanje krivnje nisu poznata u Vinodolskom zakoniku. Sud nije mogao sam po svojoj volji suditi, jer su stranke morale same doi pred kneza i podnositi tubu. Bilo je doputeno da se stranke koriste odvjetnicima, a kao dokazno sredstvo upotrebljavali su se svjedoci i prisega. Posve su iskljuena sredstva tzv. Bojeg suda. I kaptoli su sastavljali svoje statute u

43

zbornik; tako je zagrebaki kanonik Ivan, arhiakon goriki, sastavio znameniti zakonik Statuta capituli Zagrabiensis izm. 1334 i 1335.. NOVARSTVO I GRBOVI Hercezi i banovi kovali su svoje novce. Prvi je to inio herceg Andrija i to pravo se odralo sve do vladanja kraljice Marije. Novac se zvao moneta banalis (banovac), a kovala ga je herceka ili banska kovnica koja se zvala camera. Najstarija kovnica bila je u Pakracu, kasnije u Zagrebu (potkraj 14. st.). Vrste novca su bile: dinari, oboli (pola dinara) i bagatin (sitni novac). Novci su bili kovani od srebra pomijeanog s bakrom. Dvjesto dinara inilo je jednu marku. etvrtina marke zvala se ferto, petina pensa, a osmina libra. Na naliju banskog novca nalazila se kuna u bijegu izmeu dviju estokrakih zvijezda (grb stare Slavonije koji je Vladislav II, kasnije odobrio u kraljevini Slavoniji). Uz to se na naliju nalazi polumjesec nasuprot zvijezdi (to je drevni grb Dalmacije i Hrvatske). Na obliju novca nalaze se dvije okrunjene glave (kralj i kraljica ili kralj i njegov sin.) i natpis Moneta regis per Sclavoniam ili Moneta ducis per Sclavoniam. Tek u drugo polovici 15. st. na novcu se prvi puta javlja grb Hrvatske (25 naizmjeninih crveno-bijelih polja), dok se grb Dalmacije (tri leopardske glave) prvi put javlja na jednom peatu 1406. g.. POREZI U plaanju poreza bila je velika razlika izmeu Hrvatske i Slavonije. Jo 1102. g. Koloman je oslobodio hrvatsko plemstvo plaanja zemljarine i kunovine, koja je bila iskljuivo slavonski porez (12 dinara na godinu). Od njega su kasnije bili osloboeni mnogi velikai. Uz kunovinu Slavonija je plaala i lucrum camerae (dobit kovnice). Kako se novi novac kovao svake druge godine, trebalo je zamijeniti stari, ali tako da je vlasnik dobio za tri stara dva nova novca. Bela IV. ukinuo je taj neizravni porez i uveo stalni od 7 dinara, ali njega je 1351. pokuao ukinuti Ludovik I. i uvede godinji porez od 18 dinara od svakih vrata kroz koja mogu proi natovarena kola etve i to u kraljevu blagajnu. No u tome nije uspio, jer je Slavonija i dalje dok je postojala zasebna slavonska kovnica novca plaala marturinu i dobit komore. Ni Matija Korvin nije mogao uspjeti sa svojim poreznim reformama, pa je tako Slavonija plaala kunovinu sve do mohake bitke, po 20 dinara sa svakog kmetskog selita. Provala Turaka uzrokovala je jo i uvoenjem ratne dae. Ali ta se daa nije mogla ubirati bez posebne privole ugarskog ili slavonskog sabora, i to samo kad su stalei smatrali da je nuno. Tu su dau plaale i Slavonija i Hrvatska dok ih kralj Vladislav II. nije toga oslobodio. Jo je 1472. Slavonija stekla privilegij da plaa samo polovicu ratne dae koja se plaala u Ugarskoj. Tu je ratnu dau doputao samo slavonski sabor, a ubirao ju je ban po upanijama. Uskoro su tih daa bili osloboeni gradovi, velikai i crkva, tako da je najvei teret pao na manje posjednike i kmetove. Ostali su prihodi bili od trgovine, mitnica i solana. Osim poreza morao se davati i poasni dar. On se davao kad bi kralj ili njegovi zamjenici ili herceg ili ban bili na putu. Tada ih je plemstvo moralo doekati i pogostiti (to se zvalo zalaznina). To je bila jedna od najneugodnijih obveza, jer su kraljevi i banovi vazda bili na putu. No kraljevi su i te obveze oslobaali pojedine velikae ili gradove, ograniavajui ih samo na hranu i stan.

44

VOJSKA I MORNARICA Za prvih Kolomanovih nasljednika hrvatska vojska je bila plemenska. Za Anuvinaca stalo se uvoditi feudalno ureenje. Stare plemenske ete zamijenile su nove velikake ili banderiji, a ban i plemstvo bili su duni da ih uzdravaju. I crkveni dostojanstvenici i kaptoli i opatije bili su kao vlasnici imanja duni podravati konjanike i pjeake ete, kao i SKG. Pored banderija javljaju se kasnije i plaenike ete koje su podravali stalei. Na elu hrvatske vojske bio je redovito ban (capitaneus), izabran od sabora, ali stalei su mogli po privilegiji kralja Matijaa iz 1477. izabrati i nekoga drugoga ako su mislili da je sposobniji. Mornarica je znatno opala otkad je Dalmacija dola u ruke Mleana. Najjaa je bila za Ludovika I., koji je imenovao zasebnog hrvatskog admirala. On je redovito bio knez hrvatskih otoka Hvara, Braa i Korule. Uz admirala spominje se i njegov viceadmiral. Svi pomorski gradovi bili su obvezatni da pridonesu neto za mornaricu, veinom po jednu galiju. U doba kralja Ludovika imala je mornarica od 12 do 15 galija i vie manjih brodova. Bila je koncentrirana u vodama izmeu Trogira, Visa i Hvara. No u 15. st. ostalo je samo neto brodova u Senju kojima su zapovijedali senjski kapetani. Dolaskom otoka Krka pod mletaku vlast potpuno je nestala hrvatska mornarica. Zbog obrane od Turaka jaa brodarstvo na rijekama, a sredite joj je bio Petrovaradin. Za Matijaa Korvina bilo je oko 364 ratne lae. Brodari na njima zvali su se ajkai i bili su to uglavnom doseljeni Srbi. GRADOVI Gradovi su imali dvojaku vrstu uprave. Dalmatinski su gradovi nadalje ivjeli starim autonomnim ivotom po mletakom uzoru, dok su slavonski gradovi bili ureeni po njemakom uzoru kao SKG. Na elu uprave im je bio sudac, a uz njega je dolazilo gradsko vijee, koje je sebi slobodno biralo suca i upnika. Gradski sudac i ostali gradski dunosnici imenovali su se svake godine. Osim toga graani su mogli samostalno raspolagati svojom imovinom i svakoga tjedna odravati sajmove u gradu. Dunost prema kralju bila im je u tome da su mu morali davati po 10 naoruanih vojnika kad ide u rat. TRGOVINA Trgovina je bila unutarnja i vanjska. Slavonija je trgovala najvie s Ugarskom, tajerskom, Kranjskom, Hrvatskom i Bosnom, a Hrvatska i Dalmacija najvie s Bosnom i Srbijom na kopnu i Italijom na moru. Pomorsku je trgovinu podupirala brojna trgovaka mornarica dalmatinskih gradova. Najvanija cesta koja je spajala Slavoniju s Hrvatskom poinjala je kod Vake na Dravi gdje se vezala na ugarsku cestu, te je ila preko Virovitice, Varadina, Zagorja do Zagreba, a zatim preko Turopolja na Kupu, Topusko, Biha, Knin i dalje na more. Kod Topuskog se cesta odvajala za Modruu do Brinja i Vratnika u Senj. Kako su ovom cestom redovito prolazile vojske nazivala se vojnikom. Obrt su unaprjeivali cehovi gdje su bili okupljeni majstori istih zanata, a kraljevi su im davali razne povlastice. GRADITELJSTVO

45

Ono se razvija razvojem kulture i blagostanjem. U Dalmaciji je prevladao najvie romaniki slog, a kasnije i renesansa, a u Slavoniji gotiki. Tako je u Zadru izgraena crkva sv. Stoije u romanikom slogu, a u ibeniku stolna crkva sv. Jakova u slogu rane renesanse. Zagrebaka i topuska crkva bile su uzori gotike. Isto se gajilo, posebno u Dalmaciji, zlatarstvo i slikarstvo. PISMENOST (GLAGOLJICA)* Kao pismo crkvenih knjiga i kao pismo dnevne upotrebe u Istri, hrvatskom primorju i kvarnerskim otocima uvruje se glagoljica. Najznaajniji spomenici hrvatske pismenosti pisani glagoljicom su Baanska ploa, Valunska ploa, Plominski natpis i tzv. Grdoselski ulomak. Baanska ploa pronaena je u opatiji sv. Lucije u Jurandvoru u Bakoj na otoku Krku i svjedoi da se glagoljica upotrebljavala i u profane svrhe. Prvi dio natpisa pie opat Driha nakon Zvonimirove smrti oko 1100. g. u kojoj je tekst u kojem Zvonimir obdaruje crkvu sv. Lucije zemljitem na otoku Krku. Drugi dio natpisa se odnosi na gradnju crkve, a pie ga opat Dobrovit. Baanska ploa se datira u godini 1100. i primjer je prijelazne glagoljice izmeu oble i uglate. Iz istog vremena sauvao se i Plominski natpis uz kameni reljef na crkvi sv. Jurja u plominu uz kraja X. st. Tu su jo i Valunska ploa koja je vjerojatno starija od Baanske i predstavlja nadgrobni tekst napisan na dva jezika i dva pisma: hrvatski i latinski i glagoljicom i kraolinom.

46

V. PREGLED POVIJESTI BOSNE U SREDNJEM VIJEKU

V. PREGLED POVIJESTI BOSNE U SREDNJEM VIJEKU (do 1526.) BOSNA DO 1102. g. Do X. st. o Bosni znamo vrlo malo. Iz malobrojnih podataka saznajemo da je bila pokrtena i podinjena Splitskoj nadbiskupiji. Na prve pisane tragove spominjanja imena Bosne nailazimo kod Konstantina Pofirogeneta koji u som djelu O upravljanju carstvom spominje ime Bosne i u njoj dva grada: Kater i Desnik. Od najranijih vremena podruja Bosne i Huma uivala su neku vrstu politike posebnosti i im bi se pruila prilika osiguravali su se samostalan politiki, gospodarski, vjerski pa i kulturni ivot. Drugi vaniji izvor za povijest Bosne je Barski rodoslov, posebno za poznavanje zemljopisnih cjelina Rame. Iz njega iako je nepouzdan izvor moemo izvui slijedei zakljuak: Zagorje i Primorje sastavni su dijelovi Budimirove drave. Te jedinice djeluju kao zasebne politike cjeline. Rama i Neretva su u sastavu Primorja, a Bosna u sastavu Zagorja. Teritorijalno Bosna se nalazi izmeu Hrvatske i Rake, i ovisno o moi pojedine od tih drava njen teritorij pripadao je jednoj ili drugoj. U sastavu Hrvatske Bosna je ostala najkasnije do druge polovine X. st. kada zbog unutranjih sukoba u Hrvatskoj prelazi u ruke aslava Klonimirovia, ali po njegovoj smrti ponovno se vraa pod vlast hrvatskih kraljeva. Krajem X. st. Bosna dolazi pod vlast makedonskog cara Samuila, a nakon poraza Samuila od Bazilija II. pod vlast Bizanta. Pod Bizantom ostaje do 1025. g. kada u Bizantu izbija graanski rat to Bosna iskoritava i samostalno ivi pod svojim banovima. 1082. g. Bosna je pala pod vrhovnu vlast kralja Bodina, dukljanskog kneza koji je u Bosnu postavio nekog Stjepana, koji je najstariji po imenu poznati vladar Bosne. Veza s Dukljom prestaje 1101. g. smru Bodina. BOSNA U VRIJEME PRVIH ARPADOVIA Ulaskom Hrvatske u zajednicu s Ugarskom 1102. g. ni Bosna nije bila poteena slinih nakana ugarskih kraljeva. Prilike je dodatno oteao i sukob Ugarske sa Bizantom za prevlast nad tim prostorima. Vano je prvo odrediti kada se to ugarski kraljevi poinju nazivati i kraljevima Rame i kada je Bosna definitivno pala pod ugarsku vlast. Za prvo pitanje odgovor nalazimo u dokumentu koji govori o enidbi Bele III s kerkom francuskog kralja Ludovika VII., gdje je dat opis zemalja kojima gospodari Bela III, a

47

meu njima spominje se i Rama. Ni Bela II. Slijepi ni Gejza ne mogu se stoga povezivati sa povijeu Bosne.

Prve konkretnije veze Bosne s Arpadoviima javljaju se u vrijeme ugarsko-bizantskih ratova to ih je vodio Emanuel Komnen, koji je uspjenim ratovima zaposjeo vei dio Balkanskog poluotoka. On vodi ratove sa Gejzom II. U tim ratovima sudjeluje i bosanski ban Bori, prvi poznati ban domaeg podrijetla. U borbama oko Branieva 1155. i 1156. Bori je sudjelovao na strani Gejze II., kao njegov saveznik. Komnen nije imao uspjeha u ratovanju s Boriem, tako da je 1156. g. uspostavljena granica na rijeci Savi i Dunavu. Do novog zapleta dolazi nakon Gejzine smrti kada Komnen u zatitu uzima dio Arpadovia koju su se sklonili na njegov dvor. Rjeenjem pitanja nasljedstva (vidi u II. poglavlju pod Ladislav i Stjepan III.) konano su okonani sukobi Bizanta i Ugarske. Bizantski car preuzima posjede Bele, te se tako Stjepan III. odree Dalmacije i Hrvatske, a 1165. predaje Komnenu i Srijem. Bosna je tim mirom Stjepana III. i Emanuela Komnena potpala pod vlast Bizanta. Tako su te zemlje postale batina budueg kralja Bele III. Bizantski je car u titulaturi iz 1166. meu zemljama kojima gospodari naveo i Bosnu. Na taj nain je Bela III. kad je 1172. g. sjeo na ugarski prijesto mogao u svojoj tituli navesti i rex Ramae, ali ne i vladar Bosne.

U vrijeme vladanja Stjepana III, iz isprava u kojima se spominje ban Bori, vidljivo je da je on bio vrlo uvaena osoba, i da je u vremenu izmeu 1163. i 1164. boravio na dvoru ugarskog kralja. Bori se u Ugarsku sklonio zbog uspjeha Emanuela Komnena koji je tamo postavio svog bana, protiv kojeg ratuje Gottfried iz Missena. On je pobijedio bizantskog bana i tom pobjedom poinju ugarska prisvajanja prava na bosansku banovinu. Ipak bizantski vladar i nakon ovog poraza zadrao je naslov vladara Bosne, a njegova vlast osjea se u Bosni sve do njegove smrti 1180. g. BOSNA ZA KULINA BANA (1180-1204) U zadnjim godinama bizantske vlasti u Bosni, vladao je ban Kulin koji na vlast dolazi nekoliko dana nakon smrti Emanuela Komenena. Njegovo prvo javljanje vezano je za dolazak papinskog legata u Hum radi istrage ubojstva splitskog nadbiskupa Rajnerija, a obraa mu se u pismu. Ban Kulin nakon smrti Emanuela Komenena udara novi smjer bosanske politike prema Bizantu. Tome je najvie pridonijelo uspjeno ratovanje Ugarske s Bizantom koja prodire sve do Sofije. Kulin je bio i u rodbinskim vezama sa srpskim vladarom Stefanom Nemanjom. Promjene u bosansko-srpske odnose unosi vladar Zete Vukan, koji Kulina tui papi za heretizam. Iako Vukan spominje da Bosnu kao zemlju ugarskog vladara, papa to ne prihvaa, ve govori o zemlji Kulina-bana, to nas upuuje na zakljuak da tamo Kulin vlada samostalno. To potvruje i njegova darovnica izdana Dubrovanima 1189. g. u kojoj im osigurava pravo slobodnog kretanja po njegovoj zemlji i zatitu. Bosnu je s Dubrovnikom vezala i pripadnost bosanske biskupije pod

48

dubrovaku. Do velikog sukoba sa Splitskom nadbiskupijom dolazi kada njen biskup Maar - Petar pokua da bos. biskupiju podvrgne svojoj vlasti. To je i papa potvrdio. Ipak 1195. g. novi bosanski biskup Radogost posveuje se u Dubrovniku. To je uzrokovalo negodovanje jer nije posveen s jo dva suposvetitelja niti je znao latinski jezik. Sve to, pa i tuba Vukana nagnalo je papu da odobri intervenciju ugarskom kralju da iskorijeni herezu u Bosni. I sam Kulin je stao na stranu Radogosta, ponajvie zbog toga to nije htio da Bosna potpadne pod Splitsku nadbiskupiju. Papa Inoent III. pie ugarskom kralju Emeriku i trai od njega da pokrene vojni pohod protiv heretika u Bosni, i istjera iz Bosne, pa i samog bana Kulina. Prvi je u Bosnu, tj. Hum provalio hrvatsko-dalmatinski herceg Andrija II. koji je zauzeo Hum, ali vlast bana u Bosni nije bila ugroena. Da se opravda pred papom Kulin alje u Rim dubrovakog nadbiskupa Bernarda da dokae pravovaljanost vjere u Bosni. Papa tada alje istoga Bernarda i svog kapelana Ivana da se uvjere u stvarno stanje stvari. U to vrijeme poinju i sukobi Vukana i Stefana Nemanjia u Srbiji u koje se umijeao Emerik i uzeo naslov rex Servie. U te sukobe umijeao se i ban Kulin koji je takoer provalio u Srbiju, nato ga Emerik tui papi, to govori da je Kulin bio neovisan vladar i ak protivnik Emerika.

Do rjeenja heretikog pitanja dolazi 1203. g. u Bolinom polju u Lavi gdje se i Kulin i svi velikai odriu heretizma. Ipak do konanog pomirenja nije dolo, jer su bosanski krstjani ustrajali u svom nauku, to e izazvati ponovno sukobe. Nakon toga sabora gubi se svaki trag banu Kulinu, kojega nakon njegove smrti nasljeuje sin Stjepan. On ve 1203. boravi na dvoru kralja Emerika gdje daje obeanje da nee u svojoj zemlji trpjeti heretike. U njegovo vrijeme je hereza ipak toliko ojaala da je ponovno morao intervenirati i sam papa Honorije III koji preko svog legata Akoncija poziva sav narod Hrvatske i Dalmacije da poe u borbu protiv heretika. Stjepan je vjerojatno zbog svog pristajanja uz katolianstvo bio protjeran iz Bosne i povukao se u Usoru gdje je nakon njegove smrti vladao Sibislav.

Nakon zbacivanja Stjepana bosanski krstjani na bansku stolicu uzdigli su Mateja Ninoslava. BOSNA U VRIJEME MATEJA NINOSLAVA (1233-1250) Krstjani su od Mateja Ninoslava oekivali da e ih voditi punoj vjerskoj i politikoj slobodi. Za novog bosanskog biskupa izabran je Vladimir, koji nije znao latinski jezik, a podravao je i heretizam. Zbog toga je papa ponovno pozvao kalokog nadbiskupa da ispita stanje u Bosni i poalje mu izvjee. Tada poalje svog legata Jakova koji za stanje u Bosni optui dubrovakog biskupa, te papa odlui da izdvoji bosansku biskupiju iz

49

dubrovake nadbiskupije i pripoji kalokoj. No to se nije svialo ni narodu ni Mateju Ninoslavu, ali se na nagovor dominikanaca izmire s papom. Unato intervenciji pape, hrvatski herceg Koloman nekoliko je puta upadao u Bosnu s ciljem iskorjenjivanja heretizma, to je vjerojatno i navelo Mateja Ninoslava da se priblii papi. Ugarska korespodencija papi bila je toliko na njegovu tetu da je papa ponovno poeo podravati pohode protiv Mateja Ninoslava, iako ga je bio uzeo u zatitu. Do ponovnog obrata dolazi kad je za biskupa postavljen stranac Ivan. No kako mu je u Bosni bio onemoguen normalan rad, on se povlai u Ugarsku. Na to papa ponovno poziva na kriarsku vojnu protiv heretika koja je zapoela 1234. g. U naletu ugarske vojske Ninoslav se povukao u dubrovako zalee.

Promjene koje su nastale smru kralja Andrije II. 1235. g. utjecale su i na samu Bosu. U prvim godinama vladanja Bele IV. nastavljeni su kriarski pohodi na Bosnu u kojima je ugarska vojska uspjela zauzeti najvei dio Bosne i Huma. Ipak 1239. herceg Koloman morao je napustiti Bosnu i tako stvoriti preduvjete ponovnom vraanju Mateju Ninoslavu.

Tek provale Tatara zaustavljaju kriarske pohode na Bosnu, ali pri povlaenju Tatara mnogo je stradala i Bosna i Usora i Sol. Za mirnijih vremena Ninoslav je proveo bolju crkvenu organizaciju. Biskup Ivan je 1235. g. napustio poloaj bosanskog biskupa, a za novog je imanovan Pona, koji u Vrhbosni u mjestu Brdo podie stolnu crkvu. Njegov rad ipak je bio otean zbog djelovanja krstjana, pa on sjedite biskupije prenosi u akovo. Ninoslav se zatim umijeao i u sukob Splita i Trogira oko mjesta Ostrog. Stao je na stranu Spliana, koji su ga proglasili svojim knezom. S druge strane na strani Trogirana bili su ubii, Nelipii, pa i sam kralj. Ninoslav je s jakom vojskom poharao trogirsko zalee, to je raestilo Belu IV. koji je 1244. sam na elu vojske krenuo da se obrauna s Ninoslavom u emu je i uspio, a najvie je u tome stradala bosanska biskupija. No Bela se time nije zadovoljio, ve 1247. priprema novu vojnu, ali ne ima previe uspjeha. Posljednji spomen Mateja Ninoslava je iz 1250. kad dubrovanima ponovno podjeljuje neke povlastice za trgovinu u Bosni.

Nakon Ninoslava kao zavladao je njegov sin Stjepan. On odmah sklapa s Dubrovanima trajni mir. Tadanji ban Prijezda odlazi tada u Slavoniju gdje dobiva posjede u Vukovarskoj upaniji. On se oko 1267. vraa u Bosnu u Donje Krajeve i nakon smrti ili prisilnog uklanjanja Stjepana s banske stolice postaje banom (oko 1287. g.). On je bio gotovo samostalan vladar u Bosni jer u to vrijeme nakon Bele IV. traju dinastike borbe u Ugarskoj. Njega je naslijedio Prijezda II. koji od 1290. g. vlada zajedno sa Stjepanom Kotromanom. Djelom rodbinske veze, a dijelom previranja na

50

ugarskom dvoru dovela su krajem XII. st. na vlast u Bosni ubie, koji u nasljednu vlast dobivaju bribirsku upu. BOSNA POD VLAU UBIA 1290. u Ugarskoj je na vlast doao Andrija III. Mleanin. U previranjima koja su nastala oko borbe za vlast pretendenata Karla II. i Andrije III. najveu su korist izvukli ubii koji su pristajali sad uz jednoga, sad uz drugoga. (vidi ubie, tj. Bribirce) Osnaen brojnim darovnicama Pavao I. ubi mogao je krenuti i u proirenje vlasti i na susjedne zemlje. U jednoj povelje 1299. g. ban Pavao se naziva banom Hrvatske, Dalmacije i gospodarom Bosne. ubii su zasigurno tada gospodarili Donjim Krajevima. Stjepan I. Kotromani nije se odrao na banskoj stolici jer je Pavao ubi za bana postavio svog brata Mladena I. koji ve 1302. samostalno djeluje u Bosni. Sukobi u Srbiji pruili su ubiima mogunost da se i proire na Hum gdje su vladali Nelipii. Bosna ipak nije bila sasvim pokorena, a vrhunac otpora vlasti ubia bilo je ubojstvo Mladena 1304. g. koji je ubijen od bosanskih heretika. Banom je postao Mladen II., sin Pavla ubia. O Stjepanu Kotromaniu u to vrijeme nema vijesti, a 1314. je umro. Nakon smrti kralja Dragutina u Srbiji 1316. g. pod vlast Mladena II. dole su i Usora i Soli. Nakon smrti Pavla ubia, Mladen je za upravitelja Bosne postavio sinove Stjepana Kotromania, Stjepana II. i Vladislava.

Od 1320. g. Mladen II. je u sukobu s Stjepanom II. Kotromaniem. On je bio u savezu s Hrvatiniima, pa i samim bratom Mladenovim Pavlom II. ubiem. Oni su potpomognuti Venecijom, koja je strahovala za Zadar, porazili Mladena u bitci kod Blizine 1322. g. koji je zatraivi milost od kralja Karla I. odveden u Ugarsku gdje je i umro.

BOSNA U VRIJEME STJEPANA II. KOTROMANIA (1322-1353) Nakon Mladena u Bosni je zavladao Stjepan II. Kotromani. On odmah izdaje povelju Hrvatiniima kojom im daje neke posjede u zahvalu za to to su napustili Mladena ubia. No Stjepan II. poeo se sve vie mijeati u sukobe u Hrvatskoj gdje je na strani Jurja II. ubia vodio ratove s Nelipiem. Kasnije se je pridruio i novom banu koji je doao u Hrvatsku 1326. g. i ratova s njime protiv Nelipia. Iste godine proirio je svoju vlast na krajeve izmeu Neretve i Cetine, te Zavrjem. Preko Hrvatinia u njegovu su vlast doli i Donji Kraji. Kasnije se je namjeravao proiriti i na Hum, u emu mu je u prilog ila smrt srpskog kralja Milutina. Tada je Stjepan II. u sukobu s Branivojeviima osvojio njihove posjede i tako Bosnu prvi puta izveo na more. Nakon to je zauzeo Hum poinje se nazivati i gospodar Humski. Od Dubrovana je traio da mu isplauju dnevni

51

danak mogori. Na zapadu je osigurao granice enidbenim vezama sa ubiima, jer njegov je brat Vladislav oenio Jelenu, ker kneza Jurja ubia. Tim osvajanjima udario je temelje kasnijoj monoj dravi. Cjelokupni teritorij bio je banovo gospodstvo kojom je on upravljao kao svojom batinom. Njegova drava bila je patrimonijalnog karaktera (vazal moga vazala je moj vazal). Vlast bana poivala je na gospodarima plementina i plemenskih batina vezanih za najistaknutije bos. velikae. Ugledni dio zemlje sudjelovao je u politikom ivotu zemlje putem stanka ili zbora bosanske vlastele, na kojima su se donosile najvanije odluke. POLITIKO I GOSPODARSKO JAANJE BOSNE I HUMA U 14. ST Period vladavine Stjepana II. Kotromania karakterizira bri privredni razvoj. U Bosni se otvaraju brojni rudnici koje otvaraju naseljenici Sasi. Razvoj rudarstva potie i razvoj trgovine u kojoj prednjae dubrovaki trgovci. Oni se u Bosni poinju sve due zadravati i osnivati svoje kolonije u rudarskim naseljima kao Fojnici, Kreevu, Srebrenici. U to vrijeme u veem broju u Bosnu dolaze franjevci koji rade na obraenju heretika, a i sam Stjepan II. bio je katolik. I sam general franjevakog reda Gerard Ed bio je u Bosni na nagovor ugarskog kralja, a potpomagao ga je Stjepan II. u podizanju novih i obnovi poruenih crkava.

Pred kraj ivota Stjepan se jo jednom sukobio sa srpskim kraljem Duanom koji se nije mogao pomiriti sa gubitkom Huma. Duan je imao uspjeha u ratovanju i Stjepanu II. je preoteo Humsku oblast (1349), ali je bosanski ban iskoristio ratove Srba u junoj Grkoj i povratio svoje posjede. Tada je Stjepan II. uvrstio svoje veze sa Ludovikom I. koji se oenio za Stjepanovu ker Elizabetu. 1353. g. umro je Stjepan II., a naslijedio ga je sinovac Tvrtko I. Kotromani. BOSNA U VRIJEME TVRTKA I. KOTROMANIA (1353-1391) Imao je tek petnaestak godina kad je postao ban, a skrbnici su mu bili majka Jelena i otac Vladislav koji ubrzo umire. Kad je postao banom izbile su potekoe jer bosanski stanak postavio je pitanje nasljeivanja. Rodbinske veze sa ubiima uplele su ga u sukobe u Dalmaciji oko Klisa i Skradina. On je 1355. u Kninu posredovao izmirenju bana i cetinskog kneza Ivania Nelipia, a zauzvrat je dobio posjed pokojnog Grgura ubia. No tada se umijeao ugarski kralj koji je Tvrtka potisnuo u drugi plan i svi ti posjedi pripali su i njemu, a tada je i Humska zemlja koju je dobio u miraz bila pridodana posjedima Ludovika. Tek kad je Tvrtko na sve to pristao Ludovik I. ga je priznao za bana 1357. g. Za vrijeme Tvrtkova vladanja zbile su se mnoge vane stvari u susjednim zemljama. 1358. g. sklopljen je Zadarski mir kojim je Venecija potisnuta iz Dalmacije, a i Dubrovnik je doao pod vlast Anuvinaca. Na drugoj strani mono Srpsko Carstvo nakon smrti Duana potresali su unutarnji sukobi. Tada je srpski velika Vojislav napao Dubrovnik u to su na stranu Dubrovana stali i neki bosanski velikai. 1362. g. Tvrtko alje svoga poklisara Vojislavu na pregovore o izmirenju, to je okonano mirom 1362. g. Iste godina sukobio se Tvrtkov vlastelin Sanko Miltenovi sa h-d banom Nikolom. Za

52

vrijeme tih razmirica dolo je do otvorenog sukoba Ugarske i Bosne, te je sam Ludovik I. na elu vojske porodro u Bosnu i opsjedao grad Soko na Plivi kojeg je branio Vukac Hrvatini. No ta vojna ekspedicija zavrila je bezuspjeno. Ni u drugom pohodu na Usoru nije imao veeg uspjeha. Kralj nije imao uspjeha jer je Bosna bila jedinstvena u obrani od zajednikog vanjskog neprijatelja, ali je na kraju ipak podlegla Ugrima.

1363. g. Tvrtko I. i njegova majka primljeni su za graane Venecije, to pokazuje da je Bosna promijenila politiku orijentaciju. U to vrijeme u Bosni sve veu ulogu poinje igrati vlastela koja je 1366. g. organizirala ustanak protiv Tvrtka koji moraju bjeati iz Bosne i traiti sklonite na ugarskom dvoru. Na bansku stolicu u Bosni tada je postavljen Tvrtkov brat Vuk. Tvrtko I. je na to zatraio pomo od ugarskog kralja i zahvaljujui toj pomoi vratio se u Bosnu, dok je njegov brat Vuk zadrao u vlasti samo istone zemlje. Nakon smrti kneza Vojislava Vojnovia Tvrtkove posjede poeo je ugroavati njegov sinovac Nikola Altomanovi i pobunio je protiv njega Sanka Miltenovia. Tvrtko je tada poeo progoniti Sanka koji je na kraju morao moliti Dubrovane da ga pokuaju izmiriti sa Tvrtkom. U to vrijeme sve su se poeli okupljati Nikolini protivnici meu kojima i Lazar Hrebeljanovi i Tvrtko, a iza svega je stajala Ugarska. 1373. g. tako su ga saveznici natjerali na predaju i podijelili meusobno njegove zemlje. Taj pad otvorio je mogunosti Bosni za nova teritorijalna proirenja, ali i uvlaenje u unutarnje sukobe u Srbiji. Kad je zaokruio irenje teritorija na raun Srbije, odluio je Tvrtko nakon smrti cara Uroa 1371. g. da se proglasi za srpskog kralja. U toj nakani nije imao velikih potekoa, pa se u jesen 1377. proglaava kraljem Srbije, ali jo uvijek s titulom bana Bosne. Postoji mogunost da se ve krajem iste godine okrunio i za kralja Bosne kod Visokog.

Povoljne prilike za njegova vladanja potiu i dalje razvoj rudarstva, Bosnu su preplavili mletaki i dubrovaki trgovci, stvaraju se trgovinska drutva za izvoz raznih proizvoda i ruda. Sve to omoguava i otvaranje kovnice novca koja se javlja imenom Tvrtka I. Kotromania. Uvrstivi vlast ponovno je krenuo u proirenje svojih teritorija, sada na dalmatinske gradove i Hrvatsku i Dalmaciju. U to vrijeme u Ugarskoj se dogaaju dinastiki zapleti jer nakon smrti Ludovika vlada Marija, tj. njezina majka Elizabeta, koja je opet u rodbinskoj vezi s Tvrtkom. Njihova vlast nije u Hrvatskoj bila popularna, jer je nezadovoljno plemstvo eljelo oslabiti centralnu vlast. Tvrtko se u poetku drao mirno prema kraljicama i za to bio nagraen gradom Kotorom, ali ti prijateljski odnosi ili su na tetu hrvatskim pobunjenicima. Oni se izmire tada s Marijom, ali kako Sigismund provali u Ugarsku, pozovu oni preko biskupa Pavla Horvata Karla Drakog da doe u Ugarsku. No on strada u uroti dviju kraljica 1386. g. Tvrtko tada poinje istupati otvorenije protiv dviju kraljica i ustupi Horvatima posjede u Usori gdje poduu utvreni grad Dobor. Pobunjenici u to vrijeme zarobe kraljice i ubiju Nikolu Gorjanskog na putu prema Gorjanima, te time izazovu Sigismunda. Rat s Sigismundom omoguio je Tvrtku da ostvari svoja irenja na zapad, ali Sigismund koji je bio u savezu s Venecijom imao je vie uspjeha i oslobodio je kraljicu 1387. g. Ipak Tvrtko je

53

potpomaui pobunjenike uspio osvojiti grad Klis, a kasnije i Ostrovicu. U daljnjim prodorima Tvrtka su zaustavili napadi Turaka koji ve 1388. g. ugroavaju dubrovako zalee. Iste godine Turke je porazio Vlatko Vukovi i udaljio na neko vrijeme iz Bosne. Te pobjede nad Turcima djelovale su umirujue na dalmatinske gradove koji mu se nisu htjeli podvri. Drugi uspjeh na Kosovu polju jo je vie podigao njegov ugled, te on 1389. alje svoje poslanike dalmatinskim gradovima s zahtjevom da mu se poklone, a 1390. g. gradovi pokazuju spremnost da stupe u pregovore s njim. Gradovi su pristali da se pokore, s Tvrtko im je potvrdio stare privilegije i u Kraljevoj Sutjesci izdao 1390. g. povelje za te gradove. Time je svoju titulu proirio i na vladara Hrvatske i Dalmacije. Sigismund nije bio s time zadovoljan, smatrajui to otimainom, ali je 1391. stupio u pregovore s Tvrtkom koje je prekinula Tvrtkova smrt. Njegova smrt znaila je velike promjene za Bosnu. Na mjesto kralja doao je Stjepan Dabia koji nije mogao nastaviti zapoete poslove i graenje centralne vlasti. U tome su mu se suprotstavljali krupni feudalci koji sve vie jaaju, a najjai su bili: Pavao Radenovi, Hrvoje Vuki, Vlatko Vukovi i Sandalj Hrani. STJEPAN DABIA (1391-1395) Na poetku svoje vladavine uspio je odrati svoje posjede, ali uskoro je protiv njegove vlasti u dalmatinskim gradovima poela raditi Dubrovaka republika, a njegove pozicije sve je vie poeo ugroavati i napuljski kralj Ladislav, koje je imenovao Ivania Horvata za glavnom namjesnika u Ugarskoj, a za bana u Hrvatskoj Hrvoja i Vuka Vukia, sve protivnike Sigismunda. Prve tri godine vladavine pokazuju slabljenje bosanskog kraljevstva, a vrijedno spomena je samo odbijanje turskog napada 1392. g. Na unutranjem planu u prvi plan sve vie izbija krupna bosanska vlastela. Meu prvima su se isticali Sankovii u dubrovakom zaleu, koji Dubrovanima 1391. preputaju Konavle i tvravu Sokol, a Dubrovani im zauzvrat plaaju tribut. I braa Hrvoje i Vuk Hrvatini dolaze u otvoreni sukob sa Ivaniom Palinom zahtijevajui od njega da im ustupi Ostrovicu i Vranu. Hrvoje 1393. stupa u kontakt s Sigismundom i obeava mu vjernost protiv svih, osim Dabie. Uskoro dolazi i do podjele bosanskih velikaa i hrvatskih, koji ostaju na strani Ladislava. 1394. javno su se razili Dabia i Ivani Horvat. Tada 1394. u dobroskoj bitci Sigismund poraava Horvate i surovo ih kanjava, a u logoru pod Doborom pokorio mu se i sam Dabia. On se odrekao vlasti nad Hrvatskom i Dalmacijom, a bosanska vlastela su pristala na na mjesto kralja nakon njegove smrti bude izabran Sigismund. S druge strane temeljem tog akovakog ugovora ugarski kralj je primio Dabiu i bosanske velikae pod svoju zatitu. Tako je Bosna bila vraena u granice iz vremena prije Tvrtka I. Uskoro je Dabia umro 1395. g.

Njegovom smru otvorilo se pitanje nasljednika. Sigismund je na osnovu dogovora pod Doborom pohitao u Bosnu, ali bosanska vlastela je pourila da izabere Dabiinu udovicu Jelenu. Zauzet drugim poslovima oko pripreme Nikopoljske bitke, na kraju je Sigismund prihvatio ovaj izbor. Tako je Bosna krenula u novom smjeru osamostaljivanja

54

i jaanja velikakih obitelji koji e okonati u po. 15. st. Kraljica nije mogla niti jednu odluku donijeti bez suglasnosti velmoa. BOSNA U VRIJEME PREVLASTI VELIKAA DO IZBORA TVRTKA II. ZA KRALJA (1395-1404) Vodea osoba tog vremena bio je Hrvoje Vuki Hrvatini, iz njega je bio Pavao Radenovi, te Sandalj Hrani. Hrvoje je naslijedio zemlje u istonom dijelu Huma. Slaba vlast kraljice Jelene Grube pruala je mogunosti za osamostaljivanje velikaa. Krupni bosanski velikai uglavnom su podravali kraljicu Jelenu, jer im je njena slaba centralna vlast odgovarala za okrupnjavanje njihovih posjeda. To e biti vidljivo posebno nakon poraza Sigismunda u bitci kod Nikopolja, jer u takvim okolnostima ugarski kralj malo je mogao brinuti za dogaaje u Bosni i Hrvatskoj. Zavjeru hrvatskih velikaa uguio je na Krievakom saboru u krvi. U Bosni jo od 1397. g. djeluju dvije suparnike struje, jedna koja podrava kraljicu Jelenu i druga koja je za izbor novog kralja. Uz Jelenu su stali Nikolii, Radivojevii, dok su na stranu novog kralja Stjepana Ostoje stali ostali najugledniji velikai. Te unutarnje sukobe poeli su sve vie iskoritavati Turci koji 1398. g. provaljuju u Bosnu, no osim pustoenja ne ostavljaju nikakve druge tragove. U to vrijeme na prijestolju je jo Jelena, koja javlja Dubrovanima da je primila traeni zalog i tribut, nakon ega nestaje s povijesne scene. Novi kralj u Bosni je Stjepan Ostoja (13981404.). Novog kralja su postavili krupni bosanski velikai s namjerom da nastave zapoeti proces osamostaljivanja. Raunali su s njim kao s nemonim i slabanim kraljem. U svemu tome glavni predvodnik bio je Hrvoje. Bosna se tada okree od Sigismunda i pristaje uz napuljsku stranu. Takom ponaanju pripomogao je i poloaj Sigismunda koji je nakon Nikopoljske bitke izgubio autoritet i u samoj Ugarskoj. Kad je Sigismund doznao za promijene u Bosni, krenuo je tamo i to na zemlje Vukia, ali ne doivio neuspjeh. Bosanci se sve vie od tada pribliavaju napuljskom dvoru, ali prolo je dugo vremena dok Ladislav nije iskoristio prilike koje su mu se pruale da doe na vlast u Ugarskoj. Hrvatski velikai koji su bili uz Sigismunda primoravani su, posebno od Hrvoja, da plaaju tribute ako ele da ih ne pljakaju njihovi ljudi. Kad je utamnien Sigismund, Ostoja i Hrvoje krenuli su ponovno u osvajanje dalmatinskih gradova (1401.). Sigismund ni nakon oslobaanja iz zatoenitva nije imao previe uspjeha u borbi protiv pobunjenika. 1403. g. konano je Ladislav doao u Zadar gdje je okrunjen za kralja, a Hrvoju je podijelio titulu hercega splitskog, dajui mu na upravu itavu Hrvatsku i Dalmaciju. Time je znaaj Bosne ponovno porastao. Od tada Hrvoje postaje namjesnik napuljskog dvora u Hrvatskoj i Ugarskoj. svojim ugledom nametnuo se i iznad samog kralja, to je smetalo Stjepanu Ostoji. On se tada upustio u Sukob s Dubrovanima koji su podravali Sigismunda i odbijali priznati prevlast Bosne i izvjesiti napuljsku zastavu na svoje zidine. Zbog toga je 1403. g. dolo do otvorenog rata, kojeg nisu podravali bosanski velikai, posebno ne Hrvoje koji je bio prijatelj Dubrovana. Zbog toga se i raziao sa Ostojom nakon stanka u Visokom na kojem je Ostoja javno napao Hrvoja. Kako je Hrvoje bio vrsto vezan za napuljski dvor, Ostoja se sada odluio vezati uz Sigismunda, to je nagnalo veinu bosanskih velikaa da se pridrue Hrvoju. Hrvoje iako je bio tolik osnaen da moe postati kraljem to nije htio, jer nije htio dirati u vladarsku porodicu Kotromania. Da konano srue Ostoju s vlasti, Hrvoje i Dubrovani sklopili su

55

1404. savez kojem se kasnije pridruio i vojvoda Sandalj. Hrvoje je ubrzo slovio kao odmetnik od kralja i ekao se konaan sukob. Uz kralja su ostali jedino Radivojevii i manja vlastela. Kako vie nije bio siguran ni pod zatitom Radivojevia, Ostoja naputa Bosnu i bjei u Ugarsku. Taj bijeg iskoristila je vlastela i na vlast dovela zakonitog sina Tvrtka I., Tvrtka II. Tvrtkovia. PROTUKRALJEVI TVRTKO II. TVRTKOVI I STJEPAN OSTOJA DO UVRENJA VLASTI TVRTKA II. (1404-1420) Najzasluniji za izbor Tvrtka II. bio je dakako Hrvoje. Ova promjena na prijestolju davala je nove mogunosti bosanskoj vlasteli ojaa, a jedina mogunost opstanka kraljeve vlasti bila je u meusobnim sukobima velikaa. Hrvoje Vuki se u to vrijeme ponaa gotovo kao kralj, izdaje povelje, rjeava unutarnje sporove, a i vojvoda Sandalj ima veliki utjecaj na novog kralja. Izbor Tvrtka II. za kralja doveo je ugarsko-bosanske odnose na kritinu razinu. Ve iste 1404. g. Sigismund je s vojskom krenuo da srui Tvrtka II. i u tom pohodu zauzeo grad Bobovac. Hrvoje i Tvrtko II. morali su traiti pomo u Napulju. Potporu su nali i u Veneciji, koja iako je alila za Ostojom, nije htjela biti u sukobu s bosanskim kraljem. Nakon polovinog uspjeha Sigismund se spremao na novi pohod na Bosnu. Hrvoje je tada dobio pomo od Napulja uz koju je uspio osvojiti otok Rab, to je primirilo ugarskog kralja. i u daljnjim sukobima Ladislav e slati pomo Hrvoju, i uz to i njega i bosanske velikae obilato obdarivati zemljitem i darovima. Tvrtko II. bio je i u dobrim odnosima sa Dubrovanima, ali oni su teko isposlovali potvrivanje povlastica ranijih vladara.

Tvrtko II. je u unutarnjim prilikama imao problema ponovno s Stjepanom Ostojom, koji je doao s ugarskim etama u zauzeti Bobovac. Tako se dogodilo da je Bosna u jednom vremenu imala dva kralja. No Ostoja je ostao sveden samo na Bobovac i okolicu. Stalni napadi sigismunda tijekom 1406. i 1407. oslabili su Bosnu i politiki i gospodarski, tako da se i velikai poeli kolebati. Poloaj Tvrtka II. tijekom 1406. g. naglo se pogorao, poglavito zbog neuspjeha da istjera Ugre iz zaposjednutih podruja. I Sigismund se takoer spremao na konani napad, i u tu svrhu uspio je razdvojiti Hrvoja i Nelipie, ali samo kratkotrajno, jer se Nelipi uplaio kada je Ladislav poeo dijeliti njegove posjede svom vjernom Hrvoju. Rat je zapoeo 1407. g., a u njemu su na strani Bosanaca sudjelovali ak i Turci. Bili su to prvi neposredni dodiri Maara i Turaka na bosanskom tlu. Napad Ugarske iao je u dva smjera, jedan prema Donjima Krajevima gdje je bio Hrvoje i jedan dolinom rijeke Bosne. Obje vojske imale su neznatan uspjeh, ali su unijeli strah meu Bosance. Sigismund se ubrzo vratio u Ugarsku i spremio na ponovni rat 1408. g. Zanimljivo je da su Bosanci uvijek znali kada e Sigismund napasti, jer je on o tome uvijek obavjeivao Dubrovane, a oni bosanskog kralja. Novi pohod Sigismunda ipak je imao uspjeha, te se on iz njega vratio sa 171 zarobljenim velikaem koje je u Doboru dao poubijati. Tim porazom poloaj Tvrtka II. je naglo oslabio i poeli su ga naputati i neki moniji velikai. Sigismundov uspjeh u Bosni natjerao je njegove protivnike da se mire s njime. Potkraj 1408. g. to je uinio i sam vojvoda Hrvoje. Sigismund si je tim mirenjem

56

htio osigurati prava na Dalmaciju, ali preduhitrio ga je Ladislav koji ju je prodao Veneciji za 100.000 dukata.

1409. na bosanskom prijestolju ponovno vidimo Stjepana Ostoju. Hrvoje je i dalje ostao na strani ugarskog dvora, a uz Ostoju je stao vojvoda Sandalj. Ostoja ipak nije gospodario cijelom Bosnom, jer je u Donjim Krajevima samostalno gospodario Hrvoje. Meusobni sukobi Hrvoja i Radivojevia, te Ostoje zavrili su mirenjem, pri emu je sam Sigismund priznao Ostoju za kralja i time je dolo i do izmirenja Bosne i Ugarske. Taj mir je sklopljen 1410. g., ali nije dugo trajao zbog svae Sigismunda i Sandalja oko prodaje Ostrovice. Ve 1411. dolo je do novog rata. Sve se rijeio sveopim pomirenjem 1412. g. na ugarskom dvoru. GRAANSKI RAT U BOSNI 1413. Hrvoje je zaposjeo neke posjede Sandalja Hrania, to je raestilo Sigismunda te ga je ovaj proglasio odmetnikom i dozvolio ostalim velikaima da ga napadnu. Kad je vidio na nema izlaza, Hrvoje se obratio Turcima i uvukao ih u rjeavanje unutarnjih sukoba, pa mu se pripisuje nezahvalna zasluga da je doveo Turke u Bosnu. Turci su u Bosnu upali 1414. g. i natjerali neke bosanske velikae da sklonite potrae u Dubrovniku. Upad Turaka imao je dvojaki znaaj: prvo izoliranje vojvode Sandalja, a drugi potiskivanje Stjepana Ostoje i vraanje Tvrtka II. na vlast, kojemu su bili naklonjeni Turci. Njega su Turci nametnuli kao protukralja jer je Ostoja sve vie gubio vlast. Turci su se brzo povukli iz Bosne nosei sa sobom bogat plijen koji su tamo opljakali. U Bosni su ostavili dva kralja i zavaene velikae. Turske prodore u Bosnu Sigismund nije mogao mirno promatrati, i kanio ih je otjerati. Tako je ugarska vojska pod vodstvom Ivana Gorjanskog koji su doli ak do Doboja. Do bitke je upravo dolo tamo 1415. g., a zavrila je porazom ugarske vojske, koja se od tada vie nee puno desetljee mijeati u prilike u Bosni. 1415. g. bosanski velikai su se na stanku dogovorili da ubiju kneza Pavla Radenovia, to su i uinili s namjerom da podijele njegove posjede. To ubojstvo je izazvalo graanski rat u Bosni. Sin Pavla, Petar, pobjegao je iz zatoenitva i sa Turcima poveo borbu protiv Sandalja i Ostoje. U tijeku tih sukoba 1416. g. umire vojvoda Hrvoje. Njegova smrt dala je povoda brojnim velikaima da se pomame za njegovim posjedima. Najvie se okoristio Ostoja koji se oenio njegovom udovicom i tako pod svoju vlast doveo Jajce i jo neke zemlje u zapadnoj Bosni. Sukobi obitelji Kosaa i Pavlovia toliko su bili jaki da ih je pokuao pomiriti i sam turski sultan. Tada je odran stanak na kojem je za unutarnje sukobe okrivljen Ostoja, kao ubojica Pavla, i nareeno je da ga se uhvati. No on je za to saznao i pobjegao. Kad su Turci zbog unutarnjih sukoba napustili Bosnu, Ostoja je to iskoristio i skrojio definitivni plan unitenja vojvode Sandalja i nekih bosanskih velikaa, s ciljem ponovnog jaanja centralne vlasti. U tome ga je sprijeila smrt 1418. g. Za novog kralja izabran je njegov sin Stjepan Ostoji, koga su podravali Pavlovii i ostala bosanska vlastela. Rat sa Sandaljem je nastavljen. 1419. izbio je novi sukob Kosaa i Pavlovia. Kosae ponovno trae pomo Turaka s kojima u Bosnu dolazi opet

57

Tvrtko II. On je brzo pronaao nove pristalice, meu kojima i Sandalja. Stjepan Ostoji sve vie gubi vlast, a konano je gubi 1421. kada se Tvrtko II. okrunio za bosanskog kralja. Konanom padu Ostojia pripomoglo je i mirenje bosanskih velikaa Pavlovia i Sandalja. USPON BOSNE ZA TVRTKA II. TVRTKOVIA (1420-1443) Nakon ponovnog dolaska na vlast Tvrtka II. neki feudalci poeli su podravati Vuka Kotromania (Bania), koji se predstavljao kao zakoniti potomak loze Kotromania. On se nalazio u Dubrovniku, jer su Dubrovani bili ljuti na Tvrtka zbog prijateljskih veza sa Mlecima. Kad je pak Tvrtko prekinuo veze s Mlecima, otkazali su mu gostoprimstvo. 1425. Tvrtko II. sklopio je s posredovanjem Dubrovana mir s ugarskim kraljem, ponajprije zbog opasnosti od Turaka. To prijateljstvo nastojao je iskoristiti i u ratu protiv srpskog despota Stefana Lazarevia u sukobu oko Srebrenice. Iako je uspio zauzeti Srebrenicu, Lazarevi ju je brzo ponovno osvojio, a sam Tvrtko II. morao je bjeati u utvreni Bobovac, gdje je ubrzo sklopljen mir. Velikae koji u tom sukobu nisu podravali Tvrtka, kaznio je otro, to je pokazalo da kraljevska vlast ponovno jaa. On izdaje povelje bez privole stanka i njemu u prilog idu i stalne borbe Kosaa i Pavlovia. 1426. g. dolo je do ponovne provale Turaka koji su prodrli u tom pohodu sve do Hrvatskih zemalja. Nakon jo jednog kaznenog pohoda protiv Stevana Lazarevia 1427. g. koji je bio sklopio savez s Sigismundom, Turci vie nisu provaljivali u Srbiju i Bosnu. To je dalo mogunost Tvrtku II. da se jo vie vee za ugarski dvor, enidbom za Doroteju Gorjanski. Drugu vladavinu Tvrtka II. obiljeava i gospodarski uzlet Bosne i poetak trgovake ekspanzije prema susjedima. Najbrojniji su bili Dubrovaki trgovci koji su trgovali u Europi posebno traenim srebrom. PONOVNO SLABLJENJE BOSNE (UNUTARNJI SUKOBI) 1433. vodili su Bosanci s Dubrovanima tzv. Konavalski rat, zbog posjeda koje je Radoslav Pavlovi prodao Dubrovanima, ali ih je kasnije htio silom povratiti. U taj rat umijeali su se jo i Turci, a sve je zavrilo mirom. No taj sukob dao je mogunost Turcima da ponovno interveniraju u Bosni. Dolo je i do ponovnih sukoba sa Srbima koji su se uvukli o ovaj rat. Uz despota uraa Brankovia stao je i vojvoda Sandalj. I sam Tvrtko II. je svojim arogantnim ponaanjem stvorio oko sebe krug neprijatelja. Turci, koji su bili ljuti jer su bili iskljueni u pregovorima Radoslava Pavlovia i Dubrovana, odluili su kazniti Tvrtka II. i poslali su na njega kaznenu vojnu ekspediciju koja je ponovno proharala Bosnom. S Turcima je doao ponovno u Bosnu i Radivoj Ostoji, protukralj. 1432. g. Bosnu je napao i ura Brakovi u savezu s vojvodom Sandaljem. U ovom ratu vie sree imao je ura Brankovi kojem su pomogli Turci koji su neprestano napadali Tvrtka. Tada se Tvrtko II. obratio ugarskom dvoru za pomo, ali ostaje bez podrke. Kad ga je napustio i Radoslav Pavlovi i stao na stranu Brankovia, Tvrtko je bio konano izoliran i naputen od svih, dok su bosanski velikai stali uz Ostojia. ura Brankovi ubrzo je nakon uspjenih osvajanja okonao svoj pohod, a Tvrtko II. je 1433. g. ne mogavi se vie opirati morao napustiti zemlju. Tako je u Bosni ponovno do izraaja dola premo velikaa koji postaju presudan faktor u donoenju najvanijih odluka. 1344. Tvrtku je pomogao ugarski kralj, kada je njegova vojska pod

58

vodstvom Matka Talovca uspjela povratiti neke posjede. Ipak taj boravak ugarske vojske u Bosni bio je kratkotrajan zbog opasnosti od Turaka. Tvrtko II. u to vrijeme boravi na ugarskom dvoru, gdje se ak izmiro sa despotom Brankoviem. Dok je Tvrtko II. boravio izvan zemlje, u Bosni se nalazio protukralj Radivoj kao samozvani vladar, bez priznanja izvan zemlje. Njegov ugled i poloaj uvelike je zavisio od volje vojvode Sandalja, sve do njegove smrti 1435. g. Njega je na posjedima naslijedio Stjepan VukiKosaa. Ubrzo iza smrti vojvode Sandalja dolo je do sukoba vojvode Stjepana Vukia i Radoslava Pavlovia, na iju stranu su stali i brojni velikai, pa i sam kralj Tvrtko II. i ugarski kralj koji su se htjeli osvetiti Kosaama i proiriti svoje posjede. Tako je Bosnu zahvatio novi graanski rat. Vojvoda Stjepan zatraio je tada pomo Turaka, koji su ponovno proharali Bosnom. Kosaa je brzo uz pomo Turaka povratio izgubljene posjede, a Tvrtko II. je ponovno pobjegao. 1436. g. u Bosni su se dogodili vani dogaaji: izmirili su se Radoslav Pavlovi i Stjepan Vuki, a kralj Tvrtko II. se vratio u Bosnu i to kao turski vazal. Od tada Turci nisu neko vrijeme prisutni u Bosni, a Tvrtka II. priznali su za legitimnoga kralja. Od 1437. g. Stjepan Vuki ponovno ratuje protiv Radoslava Pavlovia. Te sukobe iskoritavaju opet Turci za ponovne upade u Bosnu. Tvrtka II. vidimo sad na jednoj sad na drugoj strani, ali njegov pomirljiv stav prema Kosai vie ga je nagnao na posredovanje u moguem izmirenju. Svoju aktivnost obnavlja potpomognut Turcima i protukralj Radivoj. Upravo zbog tih aktivnosti Turaka ponovno slabi utjecaj Tvrtka, a Kosaa se priklonio na stranu protukralja Radivoja. Takvo stanje nagnalo je Tvrtka II. da se prikljui njegovom protivniku Radoslavu Pavloviu. U to vrijeme dogodile su se i promjene u Ugarskoj, gdje je 1439. umro kralj Albert. Tu promjenu elio je iskoristiti Tvrtko II. podravajui izbor Vladislava Jagelovia za kralja, a to prijateljstvo okrunjeno je i sporazumom o zajednikom istupu protiv Turaka. Tim savezom nadao se Tvrtko sprijeiti daljnje jaanje vojvode Stjepana Vukia. Krajem 1440. g. Bosna je i dalje prolazila kroz unutarnja previranja u kojima i dalje dominiraju ratni sukobi Radoslava Pavlovia i Stjepana Vukia-Kosae. Krajem 1411. u jeku sukoba umire vojvoda Radoslav Pavlovi. Njegov nestanak nije iao na ruku Tvrtku II. jer je sada sve vie jaao Stjepan Kosaa, a svoju aktivnost obnavlja i protukralj Radivoj. Tvrtko trai pomo od Venecije, ali ona mu ne odgovara potvrdno, prihvaajui samo da mu prui sklonite u sluaju da mora bjeati. Nove aktivnosti u Bosni uzrokovati e papin apel 1443. na ustanak protiv Turaka. U tijeku priprema za rat Tvrtko se ponovno sukobio s Kosaom koji je ratovao s Venecijom oko Zete. Ipak posredovanjem Dubrovana bio je zakljuen mir. To je pogodovalo kralju da se prikljui pripremama Ugarske za rat s Turcima. No u tome ga je prijeila smrt 1443. g. Novi bosanski kralj postao je Stjepan Toma, nezakoniti sin Stjepana Ostoje, a smjena je provedena bez veih potresa. STJEPAN TOMA (1443-1461) 1443. Bosna je dobila novoga kralja, Stjepana Tomaa. Iako je celjski pretendent pozivao na ugovore s bivim kraljem o nasljeivanju u sluaju da nema mukog potomka, ipak je

59

posredovanjem Janka Hunyadija ugarski kralj Vladislav priznao Stjepana Tomaa za kralja. On je brzo na svoju stranu uspio pridobiti i Ivania Nelipia, a uspjeno je ratovao i protiv Stjepana Kosae. Trpei gubitke Stjepan Kosaa se obraa napuljskom kralju na dvoru Aragonaca. No ini se da nije imao mnogo uspjeha. 1444. godine potpisano je primirje. Stjepan Toma tada se prikljuio snagama ugarskog kralja koje su se pripremale za rat s Turcima, ali je ipak u Veneciji osigurao sklonite u sluaju da Turci zauzmu Bosnu. Koristei kransku koaliciju Toma je ponovno napao vojvodu Stjepana, ali kad je ovaj sklopio savez s despotom uraom Brankoviem njegov poloaj se bitno pogorao. Pomo od Venecije koja je bila njihova protivnica nije stizala, tako da je Stjepan Toma bio primoran ponovno svom snagom, sada uz pomo Ivania Pavlovia, udariti na Stjepana Kosau. No, zbog nadiranja Turaka kralj se morao nakon prvotnih uspjeha povui u centralnu Bosnu. Toma je uvidio da se nee moi tako lako obraunati s Kosaom, pa mu nije preostalo nita drugo nego da se pomiri s njime. To se i dogodilo 1446. godine. To je jo vie uvreno enidbom Stjepana Tomaa i Katarine, keri Kosae. To je neko vrijeme osiguralo mir i spokojstvo cijele kraljevine. I s ostalim susjedima imali su dobre odnose, osim sa Srbima s kojima su ratovali oko Srebrenice. Na kraju su se ura i Stjepan Kosaa nagodili da dijele prihode rudnika. Ojaan poloaj Stjepana Tomaa omoguio je i meunarodno priznanje bosanske kraljevine, i to 29. svibnja 1445. god. kada je Stjepan Toma potvren od pape za bosanskog kralja. No ubrzo je dolo do novih unutarnjih sukoba, kada se Stjepan Kosaa ponovno pribliio despotu urau na tetu kralja Tomaa. Kosaa se toliko osamostalio od kralja da je 1448. god. uzeo titulu hercega zemlje kojima je gospodario, pa je otuda i naziv Hercegovina. No u sukobu kralj je imao vie sree i povratio je Srebrenicu. No do mira je dolo 1450. g. kada se Kosaa naao u ratu s Dubrovanima (drugi konavalski rat). Tu su se jo umijeali i Turci tako da je vojvoda Stjepan prihvatio pregovore sa Dubrovanima 1454. g. U to vrijeme turski sultan Mehmed II. zauzeo je Carigrad 1453. godine. Bio je to potresni dogaaj za cijelu Europu. U Bosni i dalje ratuju Kosaa i Toma, sada i oko posjeda bana Talovca, a to suparnitvo nagnalo je hercega Stjepana da ponovno dovede Turke u Bosnu. Kad su Taloveve posjede naslijedili njegovi sinovi pod zatitom Venecije, dvojica suparnika su se pomirila i pribliila ugarskom dvoru, gdje je protiv Turaka uspjeno ratovao Janko Hunyadi. Kad su poela turska pripremanja na osvajanje Smedereva i Beograda, zatraili su oni od Bosanaca ustupanje nekih gradova i velika potraivanja u namirnicama. Sve to davalo je signal da Turci ele osvojiti Bosnu. Kralj se tada obraa papi za pomo i 1455. bio je primljen u zatitu Svete Stolice. Ipak olakanje je donio poraz Turaka kod Beograda, ali nove nevolje donijela je kuga koja je poharala ugarskom i bosanskom vojskom. 1458. g. Turci ponovno provaljuju u Bosnu i haraju zemljama hercega Stjepana, a kasnije jo jednom kada su Bosanci nakon smrti despota Lazara zauzeli neke gradove na bosanskoj strani Drine. U Ugarskoj na prijestolje dolazi Matija Korvin, kojem 1458. g. na sabor u Segedin odlazi Toma, i tamo dobiva potvrdu za plan da sina Stjepana Tomaevia enidbom postavi na mjesto srpskog despota. Dok je bosanski kralj boravio u Ugarskoj, u Bosnu su u velikom broju provalili Turci i natjerali Stjepana Tomaevia na bijeg. Stigao je u Smedereve i 1459. g. se tamo vjenao i prolaen je za srpskog despota. No Turci su u jeku slavlja doli pod grad i prijetili da e ga osvojiti. Tomeevi je odluio predati Smederevo pod uvjetom da mu

60

se potedi ivot. To je i uinjeno, ali time je na njega pala ljaga predaje Despotovine Turcima, to se i uzima za njen konani pad. Na to se razljutio Matija Korvin, optuujui Bosance da su ak prodali Despotovinu. No kralj je uspio papu uvjeriti da je to krivo, i kao znak privrenosti katolikoj crkvi poeo progoniti lanove crkve bosanske. To je pak ilo na ruku Turcima koji su ih uzimali u zatitu i tamo prelaziti na islam. Padom Despotovine Turcima je bio osiguran ulaz i u Bosnu. Kralj sve vie poputa zahtjevima sultana koji trai prolaz u Slavoniju, te tako pod tursku vlast dolazi Usora, Srebrenica i Zvornik. To je ljutilo hercega Stjepana, koji se nije pomirio s kraljem sve do njegove smrti 1461. god. Neki smatraju da su ga ak ubili njegov sin i njegov brat Radivoj. Smrt kralja Tomaa ubrzala je propast Bosne i njen pad pod Turke.

STJEPAN TOMAEVI I PAD BOSNE I HERCEGOVINE POD TURKE (1461-1463) Tomaevi je pokuao izvui Bosnu iz izolacije i oprati je od prljavih optuaba. No to je bilo teko jer je svijetom poela kruiti pria o umorstvu kralja. Jedino se uspio pomiriti sa Stjepanom Kosaom. Papa ga je 1461. g. okrunio za kralja Bosne. Njegovi osvajaki planovi prema Hrvatskoj doveli su ga u sukob s ugarskim kraljem Matijaom, ali su se uz posredovanje pape pomirili. U samoj Bosni veliki broj stanovnitva poeo je prelaziti na stranu Turaka koji su ih mamili raznim privilegijama. Upad turske vojske zapoinje svaom Vladislava Hercegovia koji je bio u sukobu s ocem Stjepanom oko podjele posjeda. Kad je on zatraio intervenciju Turaka zavladao je 1462. g. strah u Stjepanovim zemljama od dolaska Turaka. Kad je pak sultan od njega poeo traiti 100.000 dukata ili tri grada, te zabranio bilo kakve veze sa papom i Venecijom, Kosaa je to odbio i zato bio kanjen. Poraen je od Turaka na Breznici i u njegove posjede stavljen je Vladislav da upravlja. Turska je vojska podijeljena u dva dijela. Jedan je iao u pravcu Save sa zadatkom da sprijei povezivanje ugarske vojske sa bosanskom, a druga je krenula u potjeru za kraljem Tomaeviem, koji se kretao prema Kljuu. Njega je pratio Mahmud-paa u namjeri da ga uhvati iva. U Kljuu je kralj bio zarobljen i predan sultanu uz obeanje da mu se nita nee dogoditi. No to obeanje sultan nije izvrio, ve je dao pogubiti kralja i njegovog strica Radivoja. Njihovim smaknuem, nakon to je ve pao Bobovac, Turci su 1463. god. pokorili itavu Bosnu. Bilo je i otpora, ali i velikog rasula to je Turcima olakavalo posao. Herceg je bio donekle poteen osvajanja u Humu. Kad se pomirio sa sinom krenuo je u borbe s Turcima i uspio povratiti neke gradove. Tada se i u Europi javlja inicijativa za osloboene Bosne od Turaka, te 1463. papa Pio II. objavljuje kriarski rat protiv Turaka. Odazvao se Matija Korvin, koji je sam stao na elo vojske koje je upala u Bosnu te je tom prilikom osloboeno Jajce i zapadna Bosna, a na istoku Srebrenica. Tu su tada formiranje dvije banovine: Jajaka i Srebrenika. Sultan je tada krenuo u opsjedanje Jajca, ali nije imao uspjeha. 1464. izbio je novi razdor u obitelji Kosaa. Turci su ve prije poeli osvajanja hercegovih zemalja, ne gledajui vie kome zemlja pripada. Stjepan je neto prije smrti sastavio testament iz kojega je izostavio sina Vladislava, a nakon smrti naslijedio ga je mlai sin Vlatko. On se pomirio s Turcima i plaao im danak, ali 1471. poinju Turci nova osvajanja. U to vrijeme obnavlja Matija Korvin bosansko kraljevstvo i za kralj postavlja Nikolu Ilokog,

61

a sultan pak za kralja postavlja svog namjesnika Matiju Vojsalia. Zemlje hercega Vlatka bile su uskoro dokrajene. Njegov brat Stjepan preao je na islam i uzeo ime Ahmed Hercegovi. Novi sultan Bajazit odluio je potpuno dokrajiti postojanje Hercegovine, te je tijekom 1481. opsjedao Novi gdje su bile dvije kule. Jednu su drali Ugri, a jednu Vlatko koji se predao i odustao od borbe. Ugarska vojska se kratko odrala, ali je i ona kapitulirala. Padom Novog konano je pala Hercegovina. Jedino su jo ostale zemlje na sjeveru koje su drali Berislavii do Mohake bitke, te su time nestali posljednji samostalni krajevi bosansko humskog kraljevstva.

VI. GLAVNI IZVORI I DJELA O HRVATSKOJ POVIJESTI

VI. GLAVNI IZVORI I DJELA O HRVATSKOJ POVIJESTI O POVIJESTI Povijest je znanost o dogaajima i promjenama meu ljudima. Ona se ne obazire na sve dogaaje, ve samo na one koji imaju historijsku vanost ili ih prate historijske posljedice. Povjesniar treba stoga iznositi samo ono to je historijsko, tj. od historijskog znaaja. Povijest nas ui upoznavati velike politike istine to vrijede za sve narode i sva vremena. Ona nam proiruje duhovni pogled te nam po njoj postaje jasna i sama sadanjost. Ona nam izotrava smisao za realnost, obogauje nae nazore o ivotu, omoguuje nam tono poznavanje ljudi i pokazuje snagu ideja. Ona nas ui kako svaki uzrok u razvitku ljudstva prate nuno i njegove posljedice. IZVORI Povijest se gradi na izvorima. Izvori su tragovi to su nam preostali od misli i djela minulih narataja. Gdje nema izvora, tamo nema ni povijesti. Od izvora najvaniji su pored natpisa, novaca, orua, oruja i ostataka graevina i ono to je napisano (isprave, spisi, korespodencija, ljetopisi, povijesna djela). Njihova je vrijednost u toliko vea, koliko su blii onom dogaaju o kojem govore. Najveim se dijelom ti izvori uvaju u rukopisu po raznim knjinicama i arhivima. Na tim izvorima povjesniari grade povijesnu istinu i stoga je vano da na osnovi vjerodostojnih izvora daju istinitu sliku o dogaajima. Izvorom se smatra sve ono iz ega se moe crpsti historijsko znanje. Oni se dijele na: preostatke i tradiciju (ili predanja). Meu preostacima su vani, uz ostalo, kao izvori prvog reda spisi i isprave. U tradiciju spadaju anali i ljetopisi. Pored njih istiu se kronike koje idu od tzv. stvaranja svijeta, pa sve do vremena u kojem sastavlja ivi. Ostali su izvori biografije, rodoslovlja i itije. Sa stajalita kritike prema odnosu na dogaaje ili procesu o kojem govore oni se mogu podijeliti na: izvore prvog reda i izvore drugog reda. Arheologija se bavi iskapanjem preostataka koji su raznovrsni (ljud. kosti, arhit. spomenici i graevine, pisma, darovnice, povelje, zapisi, natpisi epitafi). Znaajni su i sadraji grobova, posebno za iitavanje drutvenih, kulturnih i religijskih prilika.

62

Preostacima se posebno bavi PPZ etnologija. U materijalne spomenike spada i povijesna mapa, koja nam daje imena starih toponima. U materijalno spadaju i grafike i crtei. Sve su to izvori drugog reda, jer ne daju vrstu garanciju povijesne istine. Izvori prvog reda su pisma, povelje, zapisi, natpisi, odluke, sve ono to je nastalo u datom vremenu na odreenom prostoru i zabiljeeno autentino. Za pisane spomenike potrebna je povijesna kritika zbog intabulacije (umetanja novog imena). Povijesnom kritikom analizira se povelja ili neki pov. dokument, njen sadraj i osobe koje u njemu sudjeluju. Domai izvori su oni koji su pohranjeni u domaim arhivima, tj. dokumenti pisani na ovom prostoru. No i strani arhivi i dokumenti donose podatke o dogaanjima na ovim prostorima. U arhivu u Zadru su naeni prvi pisani tragovi iz vremena kasnog srednjeg vijeka. U najranijem periodu malo je sauvanih pisanih podataka, ali se oni mogu rekonstruirati iz stranih spisa. Njih dijelimo na: istone (bizantske) i zapadne (franake, mletake, njemake, talijanske). Najvaniji izvori za doseljavanje Slavena su: -Pseudocezarije u djelu Dijalozi s po. 5. st. -Prisk, koji u 6 knjiga "Bizantijska historija" opisuje svoj boravak na dvoru hunskog voe Atile. Njegova povijest utjecala je dosta na Prokopija iz Cezareje, te na neke zapadne pisce (Iordanes). Za nas je znaajan jer se prvi puta u nekom pisanom spomeniku pie o Saloni i Sirmiumu. -Prokopije iz Cezareje u svom djelu dopune knjige "De bellis" u kojima opisuje dogaaje na dvoru Justinijana. Ono nam otkriva mnogo podataka o ivotu iza kulisa. Zovu je jo i "Tajna historija". On perom otro iba politku Justinijana prema Podunavskim Slavenima. Za Slavene je to najznaajniji izvor koji dokazuje da smo slavenskog podrijetla. -Menandar Protektor (2. pol. 6. st.). On je posebno znaajan za geografe jer daje brojne podatke. -Teofilak Simokrata je nastavlja Protektorov, koji govori o pokrtavanju junih Slavena. Bio je tajnik biz. cara Heraklija i prefekt u provinciji Egipat. Najznaajnije mu je djelo "Historija" u ( knjiga. To je djelo izvor za borbu Biznata s Avarima i Slavenima prilikom njihovog doseljavanja. -Konstantin VII. Porfirogenet, car od 912. god. Ostavio je 4 djela: "ivot djeda Bazilija" koje malo govori o Slavenima, "De prefekturis" gdje govori o prefekturama i tematskom ureenju (tema Dalmacija), "De ceremonis aure bisantine" koje govori o ceremonijama na dvoru i "De administrando imperio" gdje u poglavljima 28-32 govori o doseljavanju Hrvata i 12 upa, te spominje najstarije gradove u Dalmaciji. Djelo je prvi puta objavljeno 1611. g., a kod nas su objavljenja samo ona poglavlja koja se odnose na

63

Hrvatsku. Od hrvatskih prijevoda najznaajniji je Nikole Tomaevia "ivot i djelo Konstantina Porfirogeneta", te Boidar Ferjani "Vizantijski izvori za povijest naroda Jugoslavije". U 29. poglavlju opisuje Dalmaciju i otoke, zatim upad Saracena u 9. st.. U 13. poglavlju govori kako su Hrvati osvojili Dalmaciju. Ovdje saznajemo podrijetlo imena Hrvat, a zavrava periodom tomislava. On jasno opisuje mo Hrvatske i njene granice, te vojnu silu. Tomislava ne naziva kraljem, jer ga smatra svojim vazalom. -Kekaomenos vani podaci za grad Zadar. -Ivan Skilica djelo "Kronika" donosi podatke o Petru Kreimiru III., kao i razdoblju Samuilovog Carstva i Bazilija II. -Brijenije govori o ustanku Vojteha u makedoniji to je u vezi s Dukljom -Anakomnen donosi podatke o ratovima Bizanta i Normana -Ivan Zonara Epitome i Pisma ZBIRKE ISPRAVA OD 1102-1526. Glavne objavljenje zbirke izvora za hrvatsku povijest su ove: 1. Franjo Raki: Documenta historiae croaticae periodum antiquam ilustrantia, Zagreb, 1887., JAZU; u kojem je sabrao sve to se odnosi na hrvatsku prolost do godine 1102. 2. Tadija Smiiklas, Emilije Laszowski, Marko Kostreni: Codex diplomaticus regni Croatiae, Dalmatiae et Slavoniae, Zagreb, 1904-1934.; u tom djelu sakupljene su isprave od 1102. do 1400. g. 3. Ivan K. Tkali: Monumenta historica lib. reg. civitatis Zagrabiae, Zagreb, 18891905.; u tom su djelu objelodanjeni srednjovjekovni historijski spomenici grada Zagreba 4. E. Laszowski: Monumenta historica nobilis communitatis Turopolje, Zagreb, 19041908.; sadri srednjovjekovne historijske spomenike plemike opine Turopolja. 5. I. K. Sakcinski: Jura regni Croatiae, Dalmatiae et Slavoniae, Zagreb, 1861-1862.; U tom djelu Sakcinski je sakupio sva najznaajnije isprave i saborske zakljuke to se odnose na hrvatsku prolost do 1848. g., a rasvjetljuju dravno-pravne odnose Kraljevine Hrvatske posebno prema Kraljevini Ugarskoj. 6. I. K. Sakcinski: Acta Croatica, Zagreb, 1863.; U tom djelu Sakcinski je sabrao isprave napisane hrvatskim jezikom u vremenu od XII. - XVI. st. 7. ime Ljubi: Listine o odnoajih izmeu Junoga Slavenstva i Mletake Republike. Zagreb, 1868-1891, JAZU; U tom je djelu objelodanjena bogata graa mletakog dravnog arhiva koja osvjetljuje odnose Mletake Republike i Junih Slavena, u prvom redu s hrvatskom Dalmacijom od 960. do 1479. g.

64

8. Augustin Theiner: Vetera monumenta historica Hungariam sacram illustrantia, Rim, 1859-1860.; U tom djelu Theiner je objavio spise o odnosima izmeu Svete stolice i Ugarske i Junih Slavena (Vetera monumenta Slavorum meridionalium historicam illustrantia, izdao biskup Strossmayer o svom troku). 9. Euzebije Fermendin: Acta Bosnae potissimum ecclesiastica, Zagreb, 1892.; Isprave o povijesti srednjovjekovne Bosne 10. Fran Miklosich: Monumenta Serbica, Be, 1858.; p. Bosne 11. Medo Puci: Spomenici srpski od 1395-1423, Beograd, 1858; p. Bosne 12. Vjekoslav Klai: Acta Keglevichiana annorum 1322-1527, Zagreb, 1917., JAZU; srednjovjekovne isprave porodice Keglevia. 13. Samuil Barbas: Codex diplomaticus comitum de Blagay, Budimpeta, 1897. i Codex diplomaticus comitum de Frangepanibus, Budimpeta 1910-1913.; srednjovjekovne isprave porodica knezova blagajskih od plemena Babonia i knezova Krkih Frankopana. 14. andor Horvath: Cod. dipl. comitatum Dubicza, Orbasz et Szana, Budimpeta, 1912. i Banatus, castrum et oppidum Jajcza, Budimpeta, 1910-1913.; isprave Sanske, Vrbake i Dubike, te banovine Jajake. PISCI Meu ljetopiscima i piscima o hrvatskoj povijesti istie se u prvom redu bizantski car Konstanin Porfirogenet, koji je izmeu 948. i 952. napisao djelo s nazivom De administrando imperio. U tom djelu, glave 29. i 30., iznio je najstarije vijesti o Hrvatima i Srbima od njihova doseljenja na jug pa sve do polovine X. st. To je napisao poglavito na osnovi izvjetaja to ih je dobio od svojih pouzdanika iz bizantskih gradova onoga vremena. Domaa historiografija javlja se tek u XII. st. To je spis Ljetopis popa Dukljanina, sastavljen uglavnom od dva razliita djela. Prvi dio sadrava zbirku razliitih izoblienih dogaaja, kojima je najveim dijelom nemogue odrediti mjesto povijesti. Drugi dio je usmeno prianje starca i pamenja samoga pisca, barskog katolikog sveenika, o razliitim dogaajima koji su se zbili u Duklji u XI. st. i u 1. polov. XII. st. Prvi dio je vrlo rano dospio u hrvatsku gdje je preveden na hrvatski, a kasnije mu je dodan i opiran opis prijeke smrti kralja Dmitra Zvonimira, sa sumnjivom jezgrom. Sve do XVII. ova redakcija Ljetopisa bila je glavni izvor historijskih znanja za Hrvate. Vrijeme pisanja ovog rodoslova je negdje izmeu 1150. i 1180. Smatra se da je autor Grgur, barski biskup iz porodice Medijevaca. Dva su sauvana teksta, jedan u arhivi Vatikana, a drugi je talijanski prijevod Maura Orbinija u knjizi "O kraljevstvu Slavena" (1601.), a Ivan Lui je utvrdio da se na nekim mjestima razikuje od originala. Objavio ga je njemac Schwankner u djelu "Pisma kraljevine Ugarske". Kod nas je najzasluniji Ivan Crni.

65

Ovaj rodoslov je vaan zbog toga to donosi najstariju povijest Crvene i Bjele Hrvatske, ali sa mnogo nedoslijednosti. Govori o odravanju sabora i krunjenu kralja Budimira koji je podijelio dravu (Crvena Hrvatska od Trima do Draa i Bijela od Vinodola do Dunava i donja Dalmacija). Zbrka je i u redoslijedu hrv. vladara, pa tako Tomislava smatra potomkom Budimira, a ne poznaje ni genezu maarskog naroda. Hrvatsku redakciju uredio je Papali koji ju je poklonio Maruliu koji ju je preveo na latinski. Mnogo vaniji pisac je Toma Arhiakon. One je napisao kratko vrijeme prije smrti povijest svoje crkve Historia Salonitana, dodajui u nju mnogo svojih osobnih, ali i opepolitikih doivljaja. Kao voa latinske stranke, esto je tendenciozan, pakostan i pristran u odnosu na Hrvate. Ipak je on najodliniji i najznaajniji srednjovjekovni pisac dalmatinske povijesti. Posebnu vanost u njegovu djelu ima dio koji govori o vremenu Hrvatskih kraljeva Petra Kreimira IV. i Dmitra Zvonimira, te o tatarskoj najezdi za vrijeme Bele IV. Sauvana je u nekoliko prijepisa, od kojih se najstariji nalazi u kaptolskom arhivu u Splitu. Posljednje izdanje je uredio Raki. U XIV. st. isticao se i mletaki ljetopisac, dud Andrija Dandolo, koji u svom djelu Chronicon Venetum donosi mnotvo podataka na osnovi pouzdanih izvora mletakog arhiva, o mletako-hrvatskim odnosima do 1280. g. U XV. st. djelovao je ugarski pisac Ivan Thuroczy od Szentmihalya, koji je napisao Chronica Hungarorum. Posebno dragocjen opis opsade Sigeta, to ga je hrvatskim jezikom napisao neki oevidac, najvjerojatnije tajnik Nikole Zrinskog Franjo rnko. To je prvi opseniji historijski spis napisan na hrvatskom jeziku. Varadinski upnik Antun Vramec sastavio je prvo hrvatsko tampano historijsko djelo Kronika koja je posebno vana za XVI. st. Najznaajniji historiar je pak Nikola Itvanffy, ugarski propalatin i slavonski velika, koji je u svom djelu Historiarum de rebus Hungaricis libri XXXIV obuhvatio vrijeme od 1490. do 1606. g. PACTA CONVENCTA To je dokument kojim je dvanaest hrvatskih plemena slopilo sporazum s Kolomanom o ujedinjenu kraljevina Hrvatske i Ugarske. Koloman koji ne eli ratovati s Hrvatima i ije pravo na Hrvatsku ak potvruje i papa, dolazi u Hrvatsku da s plemstvom utanai sporazum. U dokumentu se 12 plemena nagodilo s Kolomanom da e ga priznati za kralja, obvezavi ga pri tome na posebnu krunidbu hrvatskom krunom. Tako je nastala personalna unija Hrvatske i Ugarske. Zauzvrat Koloman priznaje hrvatskom plemstvu njihovu staru batinu, osloboenje od plaanja zemljarine, a kao obvezu im name da daju po 10 konjanika svako pleme kad kralj kree nekamo u vojnu. Isto tako ureeno je da e kralj za namjesnika imenovati bana, izdavati darovnice i privilegije, ubirati poreze i uivati zemlju izumrlih plemia.

66

HRVATSKA HISTORIOGRAFIJA Hrvatska historiografija poinje tek u 2. polov. 17. st., kada je zagrebaki kanonik, barun Juraj Rattkay, izdao 1652. g. prvu sustavno napisanu hrvatsku historiju (Memoria regum et banorum regnorum Dalamatiae, Croatiae et Sclavoniae). To je djelo ipak za starije doba osnovano na nepouzdanim izvorima, a danas ima vrijednost samo za pievo doba. Najznaajnije je da Rattkay ipak razlikuje strogo Hrvatsku od Ugarske. Mnogo je bolje djelo Trogiranina Ivana Luciusa koje je izdao u Amsterdamu 1666. g. (De regno Dalmatiae et Croatiae libri sex), a prikazuje hrvatsku historiografiju do 1420. g., tj. do onoga vremena kada je itava Dalmacija trajno prela u mletake ruke. Lui je s pravom osniva hrvatske kritike historiografije, jer se sluio samo ispravama i suvremenim piscima. Za Luiem zaostaje zagrebaki kanonik Baltazar Adam Kreli koji je napisao povijest zagrebake crkve do polovice 17. st., a zatim i politiku historiju Kraljevine Hrvatske do smrti Ferdinanda I. (1564), s tendencijom da opravda tadanji centralistiki sistem beke vrhovne vlade. Potkraj ivota napisao je i ljetopis svoga vremena koji je jedan od najdragocjenijih izvora za 18. st. Na prijelazu stoljea znaajan je rad zagrebakog isusovca Josipa Mikoczyja, posebno da polju hrvatske historije u doba narodnih vladara (Otiorum Croatiae liber unus). Poslije ilirskog preporoda prvu hrvatsku historiju napisanu novim knjikim jezikom izdao je Ivan evar. Zapoeo je moderni znanstveni rad kojem je temelje poloio Ivan Kukuljevi Sakcinski koji je osnovao Drutvo za jugoslavensku pojestnicu i izdavanjem Arkiva (12 knjiga od 1851-1875). Jo vru osnovu za rad stekla je hrvatska historiografija osnivanjem JAZU, koja je znaajna za objelodanjivanje historijske grae i izdavanje historijskih monografija i rasprava u svom asopisu Rad. Nauenjaki krug prvih akademika inili su njen predsjednik Franjo Raki, historiar doba hrvatskih narodnih vladara; Matija Mesi, profesor hrvatske historije na Sveuilitu u Zagrebu; ime Ljubi, historiar obaju kraljeva iz dinastije Jagelovia i ravnatelj Hrvatskog arheolokog muzeja; Radoslav Lopai, historiar hrvatsko-mletakih odnosa i Ivan Krst. Tkali, historiar grada Zagreba. Rezultatima rada spomenutih uenjaka prvi se posluio profesor hrvatske historije na sveuilitu i predsjednik JAZU Tade Smiiklas. On je izdao u izdanjima Matice hrvatske djelo Povijest hrvatska u dva sveska. On je to djelo izradio na osnovi svega to mu je tada bilo pristupano i tiskom objelodanjeno izvorno blago i literatura. No ono je danas zastarjelo, jer je od tog vremena objelodanjeno mnotvo drugih izvora. Druga velika sinteza hrvatske povijesti je djelo Vjekoslava Klaia Povijest Hrvata u 5 svezaka do godine 1608. Ovo djelo svojom metodikom izradom i opsenou nadilazi sva dotadanja djela, a posebno je znaajno vrijeme od 1409-1608. koje je prvi puta temeljito obraeno.

67

1906. Ferdo ii je u nakladi Matice hrvatske poeo izdavati svoju Hrvatsku povijest u 3 sveska, zavravajui s godinom 1847. kada je hrvatski jezik proglaen slubenim. U prvom izdanju svoga Pregleda povijesti hrvatskog naroda od najstarijih dana do 1873. dopunio je tekst sa revizijom hrvatsko-ugarske nagodbe, a u Kratkom ljetopisu hrvatskog javnog ivota do izbijanja I. svjetskog rata. Od njegove zamiljene "Hrvatske povijesti od najstarijih dana do 1918. izalo je samo Povijest Hrvata u vrijeme narodnih vladara, 1925.; i Povijest Hrvata za kraljeva iz doma Arpadovia, 1944.. Saetu sintezu hrvatske povijesti ii je dao u Enciklopediji srpsko-hrvatsko-slovenakoj I., koju je kasnije pretampao kao uvod njegovoj Politikoj povijesti Hrvatske iz 1936. Cjelovit prikaz hrvatske povijest do postanka Jugoslavije pokuao je u manjem opsegu dati i Lovre Katai pod naslovom Pregled povijesti Hrvata iz 1938. g. Idue godine to je uinio i Vaso ubrilovi u spisu Politika prolost Hrvata. Ponovni pokuaj saete sinteze koji se u mnogome razlikuje od iieve sadran je u Enciklopediji Jugoslavije IV., 1960., od Jaroslava idaka. Rudolf Horvat napisao je Povijest Hrvatske, a zavrava godinom 1657. Od prikaza pojedinih razdoblja hrvatske povijesti vani su: Najnovije doba hrvatske povijesti od Rudolfa Horvata i Politika povijest Hrvatske od Josipa Horvata, koji obuhvaaju razdoblje od Narodnog preporoda do kraja 19. st. Hrvatska povijest do 1790. prikazana je i u irem okviru Historije naroda Jugoslavije III (1953-1959). Socijalne pokrete u feudalnom razdoblju hrvatske povijesti pokuali su izloiti Stjepan Antoljak u Borbe puana i seljaka i Ferdo ulinovi Seljake bune u Hrvatskoj. Od regionalnih povijesti najznaajnije su ove: Lujo Vojnovi, Histore de Dalmatie; Grga Novak, Prolost Dalmacije; Dane Gruber i Vjekoslav Spini, Povijest Istre; Rudolf Horvat, Povijest Meimurja. Za poznavanje hrvatske povijesti u doba feudalizma vani su prirunici: Vladimir Maurani Prinosi za hrvatski pravno-povijesni rjenik i Zlatan Herkov Graa za financijsko-pravni rjenik feudalne epohe Hrvatske. Kritiki prireen izbor hrvatske grae sadran je u Historijskoj itanci Jaroslava idaka i Izvori za hrvatsku povijest Nade Klai. Pregled razvitka hrvatske historiografije daju: F. ii: Hrvatska historiografija 16-20. st., J. idak u Enciklop. Jugosl. IV.. STRANI IZVORI I PISCI 1) Bizantski izvori - Konstantin VII. Porforogenet (ve navedeno)

68

2) Mletaki izvori - kroniar Ivan akon, autor djela Mletaka kronika, koja je relativno objektivna jer je napisana u vrijeme kada Venecija nije ni pomiljala na osvajanje Jadrana. - drugi kroniar je Andrija Dandolo koji je napisao Anale, u svom djelu vrlo pristran (ve navedeno). 3) Franaki izvori - Annales regni Francorum, djelo su napisali franaki redovnici, jedno je od najboljih djela karolinske historiografije, vano jer govori o ustanku Ljudevita Posavskog - Einhard: Vita Caroli Magni ivotopis Karla Velikog

- Pavao akon: Historia Langobardorum, na franakom dvoru se bavio ne samo rimskom povijeu, nego i povijeu svoga naroda do 744. g. Djelo je vrijedno i za hrvatsku povijest franakog doba. 4) Ugarski izvori - Gesta Hungarorum, nepoznatog autora. U novije vrijeme bila je postavljena teza da je to prvi bosanski biskup Pona. - Pounski anali (997-1203.) - imun de Keza: Gesta Hungarorum, napisane krajem 13. st., a vanost za hrvatsku povijest imaju u tome to je to jedini spis koji pie o posljednjem hrvatskom kralju Petru i njegovoj pogibiji na planini Gvozdu. - Beka ilustrirana kronika iz druge polov. 14. st., vana posebno za anuvinsko razdoblje - Poljsko-ugarska kronika, koja se neko koristila kao izvor za nasilnu smrt kralja Zvonimira, no moderna ju historiografija odbacuje. 5) Papinski izvori - pisma nekih papa 9. i 10. st. te potvrde zakljuaka splitskog crkvenog sabora iz 1063. od pape Aleksandra II. i Zvonimirova krunidbena zakletva. Svi izvori su sabrani u Priruniku izvora za hrvatsku povijest Ferde iia. Liber Pontificalis

6) Arapski izvori Almasuti govori o Hrvatima koji su stanovali iza karpata - najstariji arapski izvor datira iz 7. st. od geografa i ljetopisca Idriza koji u vrijeme I. kriarskog rata pohodi Europu s kriarima, te spominje naselja Zadar, senj, Trogir, ibenik, Split, Korulu, a najsjevernija toka je Senj.

69

VII. DODATAK KRBAVSKA BITKA Poraz srpske vojske na Kosovu polju 1389. otvorio je Osmanskom Carstvu put prema Ugarskoj i Hrvatskoj, koje su bile cilj buduih vojnih pohoda. Ve 1391. naao se prostor izmeu Drave, Dunava i Save na udaru Osmanlija, koji su razarali i satirali sve pred sobom i pokazivali s kakvim se neprijateljem treba boriti. Taj je prodor odbijen, ali je iza sebe ostavio pusto i zastraio stanovnitvo koje je napustilo svoja selita. Ovisno o unutarnjim prilikama i jaanju Osmanskog Carstva, od tog vremena takvi upadi i provale postaju sve ee, pogotovo nakon strahovitog poraza vojske zapadnoeuropskih vitezova i kralja Sigismunda kod Nikopolja 1396., koji je oznaio i kraj snova o potiskivanju Turaka s europskog kopna. Osvajanjem Konstantinopolisa 1453. sultan Mehmed II., zvan Osvaja, prikljuio je 1459. Srbiju Osmanskom Carstvu, a 1463. pala je u njegove ruke i Kraljevina Bosna. Padom Bosne, Hrvatska je bila direktno izloena udaru osmanske vojske, a osvajanjem Hercegovine 1482. Turcima je otvoren slobodan put u Hrvatsku. Preko Hrvatske se turske akindije zalijeu i Koruku i Kranjsku te ugroavaju Veneciju. Ne bi li zaustavili takve prodore, pod vodstvom bana Emerika Derenina okupila se hrvatska vojska 1493. na Krbavskom polju ekajui Hadum Jakub - pau na povratku s pljakakog pohoda. [1] Beg Jakub - paa bio je sa blizu 10 000 vojnika prodro preko teritorija Hrvatske u pravcu Kranjske i Koruke. Maari mu se nisu suprotstavljali jer je s njima jo uvijek bio na snazi sklopljeni mir iz 1483. Nije jasno da li je nakana Turaka bila da preko Hrvatske preu bez veeg zadravanja i s to manje tete ili pak da taj prostor pripreme za budue osvajanje. Meutim, borbe do kojih je dolo jasno su pokazale turske namjere. Kao to je ve spomenuto, hrvatsku je vojsku okupio ban Emerik Derenin koji je od Turaka elio preoteti plijen, te kazniti ih za napad na kransko podruje. Jedna druga vijest govori o tome da su Turci zauzevi Posavinu spalili hrvatske utvrde i samostane to je izazvalo krvavi boj na Krbavskom polju kod Udbine, koji zapoe 9. rujna 1493. godine. U tom ljutom boju nastrada velik broj hrvatskih velikaa: ban Emerik Derenin bio je zarobljen. Iz ovog sukoba spas je naao samo knez Bernardin Frankopan. Hrvatski poraz (cladis croatica) kako je u povijesti nazvan, ostavio je pusto meu hrvatskom vojskom. U toj bitci nad preko 8000 vojnika napravljen je masakr, a velik broj je bio i osakaen. Poraz Hrvata na Krbavskom polju odjeknuo je irom Europe. U Rimu se pomiljalo na obnovu kriarskih vojni, na elo kojih je trebala stati Ugarska, no slabani kralj Vladislav nije bio zainteresiran za neto takvo.[2]

70

Bitkom na Krbavskom polju zapoinje dugogodinji hrvatsko-turski rat. Nakon bitke Turci su se uputili prema Zagrebu robei i palei u okolici Samobora sve do Ptuja, da bi se na povratku nali u Virovitici, te sputajui se opustoili Poeku kotlinu.

BITKA NA MOHAKOM POLJU 1498. god. Skender - beg pokuava da provali iz Bosne u Hrvatsku, ali ban Ivani, sin kralja Matije Korvina, uspijeva u meuvremenu organizirati Hrvatsku te odbiti napad i u dva navrata razbiti tursku vojsku kod Livna. Za odmazdu Turci osvajaju Makarsku. Potkraj 1500. Skender-beg je opsjedao i Jajce, opustoio je njegovu okolicu, te razorio njegove utvrde. Tada izgladnjelom Jajcu u pomo hita ban Ivani Korvin te tjera Turke u panian bijeg, ali ipak to ih nije obeshrabrilo te oni ponovno napadaju Jajce, kome ovaj put pomo alje ugarski kralj Ladislav te im nanosi veliki poraz. Poslije tih zbivanja dolazi do primirja potpisanog izmeu Venecije, Ugarske i Osmanskog Carstva koji traje od 1503 do 1516, dok na naim prostorima taj mir traje mnogo krae. 1512. god. Turci osvojie cijelu Srebreniku banovinu, a istodobno opustoie i cijelu slavonsku Posavinu. [3] U to nesretno vrijeme za Hrvatsku obrana granica od turskih provala leala je potpuno u rukama velikaa Berislavia i Frankopana.[4] Poloaj Jajca od 1512. g. biva sve nesigurniji, a grad od gladi spaava Petar Berislavi. On ratuje s Turcima i u okolici Bihaa, kada je igrom nesretnog sluaja ostavljen od svoje vojske i ubijen. Smrt junakog bana Petra Berislavia bolno je odjeknula u hrvatskom narodu, zlokobno najavljujui sve traginiji rasplet dogaaja. Njegovom smru Hrvatska ostaje preputena sama sebi, upravo u sudbonosnom asu kada je jedna takva osoba bila najpotrebnija.[5] Hrvatskoj biva u tim svojim najteim trenucima uskraena pomo i od Europe. Unato srceparajuem govoru kneza Bernardina Frankopana na saboru u Nrbergu, on se vraa bez pomoi za Hrvatsku. Svi kao da su bili slijepi pred opasnosti koja ih eka padom hrvatske. Sultana Selima I. nasljeuje Sulejman II Velianstveni (1520-1566) koji nasljeuje ogromno oevo carstvo te ga ini jo jaim. Pogrena procjena kralja Ludovika II., da e sultan nastaviti osvajanja izvan Europe te ubijanje njegova izaslanika, ubrzalo je odluku o pokoravanju Ugarske.[6] Neodoljiv izazov i cilj njegove prve vojne bilo je osvajanje Beograda. Tu Sulejmanovu namjeru budimski je dvor doekao nespremno. Prekasno je okupljena i poslana vojska, tako da Sulejman ve 1521. g. ulazi u Beograd. Padom Beograda i gubitkom istonog Srijema nadvila se nad Hrvatskom i Ugarskom smrtna opasnost koja je jasno pokazala da je svemu doao kraj. Na drugoj strani Hrvatske biva osvojen Knin, a velika opasnost prijeti i drugim mjestima. [7]

71

Opasnost od Turaka nagnala je Austriju i Ugarsku na savez, pa tako austrijski nadvojvoda Ferdinand alje pomo opkoljenim gradovima u Hrvatskoj. Za Turke je od posebnog znaaja bilo zauzimanje Jajca koje je bilo kao hrvatski otok u turskom moru i tako im stvaralo zapreke za daljnja osvajanja. Spaavanje Jajca na svoju odgovornost preuzima Krsto Frankopan te dok je on suzbijao turske prodore u Jajce, Petar Krui je uspio unijeti hranu u izgladnjeli grad. Budui da je Ugarska dospjela u rasulo prihvatila je ponueno primirje sultana Sulejmana II. iz 1524. god. kako bi imala odrijeene ruke za sreivanje stanja u zemlji, koje je nakon pada Beograda dospjelo u kritinu fazu.[8] Uskoro je i beki dvor procijenio da hrvatsko-ugarska dravna zajednica u iduem sukobu s Osmanskim Carstvom nema nikakvog izgleda za opstanak. Dobro znajui da je prostor Hrvatske i zapadnog dijela Ugarske za njih od ivotnog znaaja, poinju slati pomo Hrvatskoj, a nadvojvoda Ferdinand potpomae hrvatske velikae utirui si tako put izboru za kralja Hrvatske i Ugarske. Znajui da Hrvatskoj od kralja Ludovika nema pomoi i mnogi drugi velikai staju na stranu Ferdinanda. Okonanjem rata s Perzijom, sultan Sulejman izdaje nalog da se okuplja vojska i ratna oprema, a cilj njegova pohoda bio je jasan: prodor u Panonsku nizinu.[9] U proljee 1526. g. sultan kree s nevienom vojskom na Budim. Najprije je napao Petrovaradin, potom Osijek i preko Drave napravljenim mostom poee se prebacivati na tlo Ugarske. Predvoena sultanom, vojska stie na Mohako polje gdje se razvi estoka bitka u kojoj Ugri bijahu potueni do nogu. Malobrojna vojska od jedva 30000 vojnika nije se uspjela suprotstaviti brojnijoj turskoj vojsci u kojoj je bilo oko 150000 to pjeaka, to konjanika. U boju je pao i sam kralj Ludovik II. Sultan bez zapreka ulazi u Budim, no u njemu se ne zadri, nego se povue zadovoljan pobjedom. Tim porazom sve nae zemlje, osim Dubrovnika, su propale. itavo je jedno stoljee (od 1415.) bilo ispunjeno samo krvavim bitkama s Turcima, a idua zbivanja su jo tunija, ispunjena dugotrajnim i krvavim borbama za prijestolje. Poraz na Mohakom polju predstavlja kraj dravne zajednice izmeu Hrvatske i Ugarske. SIGETSKA BITKA Nakon poraza na Mohakom polju i smrti kralja Ludovika II. na hrvatsko-ugarsko prijestolje pretendiraju Ivan Zapolja i Ferdinand Habsburki. U Cetinu 1. sijenja 1527. g. hrvatsko je plemstvo izabralo Ferdinanda, a slavonsko se 6 sijenja u Dubravi prikljuilo pristaama Ivana Zapolje. Prilikom izbora Ferdinanda za hrvatsko-ugarskog kralja on je morao ispuniti odreene obveze prema kraljevini Hrvatskoj: da dri stalnu vojsku u zemlji od 1000 konjanika uz mjesenu potporu od 3 dukata za svakog vojnika, da utvrdi hrvatske pogranine gradove, te da e potivati prava hrvatskih stalea i saborske odluke i tititi i braniti ih cijelog ivota. U biti to su bile odluke Pacte convente kojom je hrvatsko plemstvo eljelo produiti kontinuitet postojanja hrvatskog kraljevstva. Tim

72

inom Habsburgovci postadoe gospodari Hrvatske. Meutim, te odluke nisu prihvatili svi hrvatski velikai, te pod vodstvom Krste Frankopana slavonski velikai izabrae Ivana Zapolju za svoga kralja. Time izbi graanski rat u Hrvatskoj koga obilato iskoristie Turci. Uslijedie borbe oko Varadina u kome poginu Krsto Frankopan, a pobjedi Ferdinand, ime se on i okruni u Biogradu ugarskom krunom. Da bi se odrao, Zapolja zatrai pomo i zatitu kod Turaka, a sultan Sulejman II. Velianstveni iskoristi ove metee te najprije osvoji Jajce.[10] Uskoro padne i cijela Jajaka banovina to je znailo da je Turcima bio otvoren put sjeverno od Save u Poeku i Krievaku upaniju. Ni meusobne borbe izmeu Zapolje i Ferdinanda ne prestaju, a nakon neuspjele turske opsade Bea 1529. god. doivljavaju svoj vrhunac te postaju jo pogubnije po hrvatski narod i od same turske sablje. Osim redovne vojske i akindija, u borbi protiv Hrvata Turci tada sve vie koriste poseban vojni red sastavljen uglavnom od pokorenih krana i Vlaha - stoara iz Bosne. Na granici oni obavljaju najprljavije vojne poslove ne prezajui ni od kakvih zloina. Pljakaju, otimaju i odvode ljude i trguju s njima, postavljaju zasjede te borba s njima postaje jo gora no li s Turcima. Ali jedno stoljee kasnije oni prelaze na Hrvatsku stranu i ostavljaju korijene u hrvatskoj zemlji kao da se nita nije dogodilo.[11] Godine 1536. Turci zauzimaju Brod te od njega prave najvanije uporite na Savi, a od Poege Poeki sandak. Turci su tijekom 1536-1536. god. uspjeli osvojiti itavu Slavoniju, a nakon due opsade polo im ja za rukom da 1537. god. zauzmu i Klis u Dalmaciji i od njega stvaraju Kliki sandak. Turska osvajanja u Slavoniji i Dalmaciji konano su prekinula sukobe izmeu Zapolje i Ferdinanda i natjerala ih da se priblie jedan drugom i pokuaju se zajednikim snagama oduprijeti nadmonoj turskoj sili. Sva ta njihova prepiranja dovela su do toga da se u Hrvatskoj izmeu 1531-1537. nije moglo izabrati ni bana. Konano dolazi do reorganiziranja drave i utemeljenja novog obrambenog sustava. Stvara se i tjenja veza izmeu hrvatskih graninih predjela i Kranjske, tajerske i Slovenaca. U tim se promjenama vide i zaeci budue Vojne krajine. Uskoro je banom postao Nikola Zrinski koji se enidbenom vezom povezao s Frankopanima, a sklopio je i ugovor s njima o potpunoj zajednici interesa i borbe protiv Turaka. Nikola ubi-Zrinski ivio je od 1508. do 1566., hrvatski je ban bio od 1542. do 1566., sigetski kapetan od 1561., a potom i glavni obrambeni kapetan Ugarske. U jesen 1566. god. dolo je do novog rata Turske i Austrije, ovoga puta zbog Erdelja. Po tko zna koji put sultan Sulejman kree s velikom vojskom na Ugarsku. Vojsku je vodio Mehmed - paa Sokolovi koji je malo po malo preoteo svu vlast iz ruku ostarjelog sultana. Najprije je preao Dravu kod Osijeka i s vojskom dopro do Sigeta u kome je gospodario Nikola Zrinski. Uzaludno su Turci pokuavali i pet godina ranije zauzeti taj grad koji im je stajao na putu daljnjih osvajanja. Grad je bio tien s nekoliko rovova. Tijekom napada to je uslijedio 1566. Nikola Zrinski je grad uvao s 2500 vojnika suprotstavljajui se mnogo brojnijoj sultanovoj vojsci koja je brojila 90000 ljudi i 300 topova. Opsada grada je poela 1. kolovoza.[12] Nakon prvih i estokih borbi Zrinski se morao povui u dubinu grada. Punih dvadeset dana odbijao je on juri za juriom teko krvarei. Obavijeten o opsadi grada, kralj

73

Maksimilijan nije ni pokuao priskoiti Zrinskom u pomo, ve ga je svjesno rtvovao. U meuvremenu umro je sultan Sulejman, to je Sokolovi zatajio vojsci plaei se demorala. Mehmed-paa Sokolovi je nudio Zrinskom svakojake ponude ne bi li ga izvukao iz grada, no Zrinski se junaki drao. Kada je zapaljena i tvrava u koju se Zrinski povukao, naredio je da se otvore vrata te s preostalim vojnicima krenuo u posljednji juri. Sveano odjeven i pomiren s smru izjurio je na konju i pao smrtno pogoen. Kako dolikuje ratnom i neustraivom junaku Zrinski je poginuo na konju, pa je tako i u smrti ostao pobjednik. Njegova junaka pogibija odjeknula je irom Europe, a cijela Hrvatska oplakivala je njegovu smrt. Iako su Turci osvojili Siget, ova prividna pobjeda je oznaila njihovu postepenu, a zatim sve bru propast. U isto vrijeme kada se opsada Sigeta bliila kraju, ban Petar Erddy je uspio osloboditi Kostajnicu, Novigrad te i iru okolicu Poege. Nakon ovih zbivanja sklopljeno je primirje s Osmanskim Carstvom na osam godina.[13] SISAKA EPOPEJA Promjene u Hrvatskoj, Ugarskoj i Austriji nastaju smru bana Petra Erddyja, kada na njegovo mjesto dolazi Juraj Drakovi i Franjo Frankopan Slunjski, ijom smru izumire loza Frankopana Slunjskih. Navedene dvije godine sva je obrana leala u rukama Jurja Drakovia. U njegovo vrijeme u zemlji izbija i velika seljaka buna pod vodstvom Matije Gubca 1573. god. Ta je buna bila uvod u nova turska osvajanja i upade u hrvatske, ugarske i austrijske zemlje koje su bile zahvaene nemirima. Tijekom 1576. g. dolazi do promjene na prijestolju Austrije koje se odrazilo i na hrvatske zemlje. Te godine na kraljevsko prijestolje dolazi Rudolf (1576-1608.). Hrvatska je za vrijeme njegove vladavine dospjela na najnie grane, zahvaajui samo mali komad zemlje od mora do kranjsko-tajerske granice, Drave do urenovca i azme i Save neto nie od Siska. Da bi se pokualo zaustaviti daljnje napredovanje Turaka nadvojvoda Karlo je utemeljio Vojnu krajinu 1578. god. Bilo je to ureivanje stalne hrvatske vojske du granice s Turcima, smjetene po kraljevskim i gospodarskim gradovima. Tu vojsku su osim kralja morali izdravati o svom troku i vlasnici pojedinih gradova, no zbog oskudice oni to nisu mogli. Tada kralj uzima obvezu o skrbnitvu Vojne krajine koju su sainjavali krajiki vojnici, ali opet su meu njima najvei broj inili Hrvati. U Hrvatskoj su utemeljene dvije takve Krajine: Slavonska izmeu Drave i Kupe i Hrvatska izmeu Kupe i mora. U cilju uspjenijeg uvanja granica nadvojvoda Karlo odlui da podigne jako utvrenje. To utvrenje je bilo izgraeno na zemljitu knezova Zrinskih, a nazvae ga Karlstadt (Karlovac) po nadvojvodi Karlu. Time je Hrvatska krajina dobila stalno sjedite u Karlovcu, a Slavonska u Varadinu. Izdrljivost i snaga Vojne krajine u pravom smislu iskuala se tek po dolasku Hasan-pae Predojevia 1591. god.[14] Znajui da mora negdje nasuprot Sisku i Brestu udariti neku vrstu toku za podlogu svojih ratnih namjera, on die novu utvrdu nazvanu Petrinja. Godine 1592. Hasan-paa napada Biha, zadnju enklavu hrvatskih zemalja na zapadu. Osam do deset dana odbijali

74

su Biani tursku silu, ne marei za ponude Hasan-pae da e ih ostaviti slobodne ako mu predaju grad. Ali vidjevi da im pomoi nema, Biani se predae, budui da im je Hasan-paa obeao da svatko moe slobodno izii iz grada i sve svoje sa sobom ponijeti. U poetku je izgledalo kao da e Hasan-paa odrati svoju rije, no kada je stanovnitvo poodmaklo od grada, zaskoie ih Osmanlije te od 5000 krana posjekoe 2000, a 800 djece pokupie i poslae u Carigrad. Samo to ta nesrea proe, snae Hrvatsko Kraljevstvo nova bijeda. Mleci osvojie Pag, te zaprijetie itavoj primorskoj krajini. Nakon pobjede nad Bihaem Hasan-paa krene na Brest te ga pokori i ponovno pokla stanovnitvo koje se predalo. U Carigradu se zbog tih pobjeda uvelike slavilo. Velika povorka kola prolazila je gradom na kojima je bilo smjeteno 600 odsjeenih glava, 23 zastave ugrabljene kod Bresta i grbovi hrvatskih junaka iz Bihaa. Malo po malo pojavi se Hasan-paa pod Siskom prijetivi da nee otii dok se ne mogne raspoznati da je taj grad ikada postojao, a glavnom je branitelju, nervozan to ne moe ui u grad, obeao da e mu sam kou oderati. Meutim, uvidjevi svoju slabost, nakon pet dana opsade napusti grad. Opasnosti od Turaka nagnale su hrvatsko plemstvo da sazove Hrvatski sabor na kome je donesena odluka o sveopem zemaljskom ustanku. Stanje u zemlji je bilo vie nego kritino, Turci su u protekle dvije godine spalili oko devedeset i est gradova, pri emu su 35000 ljudi odvukli u suanjstvo. Poraz kod Bresta imao je na sreu i nekih dobrih posljedica. U svim zemljama kralja i cara Rudolfa uvidjelo se da se do tada premalo inilo za obranu Hrvatskoga Kraljevstva, te se poela sa svih strana pripremati pomo Hrvatskoj, a naroito gradu Zagrebu kome je do tada zaprijetila najvea opasnost. Velika vojska pristigla je u Zagreb, a budui da je i Sisak bio popravljen, Hasan-paa ne usudi se da ga ponovno napadne dok ne skupi veu vojsku. Lipnja 1593. g. Hasan-paa se spremio na odluujui boj. Dolazi pod Sisak s ogromnom vojskom namjeravajui ga opustoiti, te se probiti dalje do Zagreba i time osvojiti preostatke Slavonije. uvi za treu opsadu Siska, gradu hitaju u pomo Tomo Erddy s banskom vojskom od 1240 vojnika, Eggenberg i njemake ete sa svega 1600 momaka, te jo oko 1000 vojnika iz drugih krajeva. Prednju etu sainjavali su hrvatski konjanici i pjeaci pod vodstvom bana Erddyja, za njima slijede njemaki strijelci i stranja eta. Hasan-paa raspolagao je sa oko 40000 vojnika sakupljenih sa svih bojita. im su hrvatske ete naletjele na Turke doivjee poraz te se poee povlaiti, dok strijelci ne poee obasipati Turke. Turci ne mogavi se vie opirati, stadoe uzmicati prema mostu na Kupi ne bi li se dokopali tabora. No, put im je bio zaprijeen od 300 junaka iz Siska, te se poee bacati u Kupu. Najvei broj se i utopio, a meu njima i sam Hasan-paa. Prva posljedica pobjede kod Siska bilo je preotimanje Petrinje.[15] Sisaka bitka oznaila je kraj defenzive i poetak odlunih borbi za osloboenje Hrvatske.[16]

75

VIII. SADRAJ

I. VLADAVINA ARPADOVIA 3 KOLOMAN (1102-1116) 3 ZAUZIMANJE DALMATINSKIH GRADOVA I OTOKA 3 SABOR PRED ZADROM 3 DALMATINSKI PRIVILEGIJI 4 SUKOB S CAREM HENRIKOM V. 4 OSLJEPLJENJE ALMOA I BELE 4 BORIS KOLOMANOVI 4 KOLOMANOVO VLADANJE U HRVATSKOJ 4 STJEPAN II. (1116-1131) 4 RATOVANJE S VENECIJOM 4 STJEPAN U HRVATSKOJ I DALMACIJI 5 RATOVI S BIZANTOM 5 BELA II. SLIJEPI (1131-1141) 5 GEJZA II. (1141-1162) 5 STJEPAN III. (1163-1172) 6 RAT S BIZANTOM 6 BELA III. (1172-1196) 6 CRKVENE PRILIKE 7

76

BANOVI 7 REFORME BELE III. 7 FEUDALIZACIJA HRVATSKOG PLEMSTVA ZA BELE III. 7 KNEZOVI BRIBIRSKI 8 BRIBIRCI (OD NASLJEDNOG UPANSTVA DO NASLJEDNOG BANSTVA)* 8 KNEZOVI CETINSKI 9 OMIKI KNEZOVI KAII 9 KAII* 9 KNEZOVI GORIKI I VODIKI BABONII 9 EMERIK (1196-1204) 9 PRILIKE U ZADRU I OKO NJEGA 1202-1204 g. 10 BOSNA I PATARENSTVO 10 ANDRIJA II. (1205-1235) 11 ANDRIJINA KRIARSKA VOJNA 11 ZLATNA BULA 11 JAANJE HRVATSKIH VELIKAA ZA ANDRIJE II. 12 HERCEG BELA* 12 BELA IV. (1235-1270) 13 DJELOVANJE HERCEGA KOLOMANA 13 PROVALE TATARA 14 OBNOVA DRAVE 14 POSTANAK KRALJEVSKIH SLOBODNIH GRADOVA 14 MLETAKI RAT 15

77

GRAANSKI RAT U HRVATSKOJ 15 RAT ZA BABENBERKU BATINU 15 JAANJE VELIKAA 16 UPRAVNE PROMJENE 16 STJEPAN V. (1270-1272) 16 LADISLAV IV. (1272-1290) 17 BITKA NA MORAVSKOM POLJU 17 ANDRIJA III. (1290-1301) 18 II. VLADAVINA ANUVINACA 21 KARLO I. (1301-1342) 21 BAN PAVAO I ZADAR 21 BRIBIRCI (PAVAO, BAN HRVATA I NJEGOVA BRAA)* 22 PAD BANA MLADENA 23 MLADEN II.* 23 VOJVODA NELIPI (ili NELIPAC) 24 PRILIKE U SLAVONIJI ZA KARLA I. (BAN MIKAC)* 24 KRAJ VLADANJA KARLA I. 25 LUDOVIK I. (1342-1382) 25 SRBIJA I BOSNA 26 MLETAKI RAT I ZADARSKI MIR 26 PRILIKE NA BALKANSKOM POLUOTOKU NAKON ZADARSKOG MIRA 26 DOLAZAK TURAKA NA BALKAN 27 BAN TVRTKO POSTAJE KRALJ 27

78

PONOVNI RAT S MLEANIMA 27 LUDOVIKOV ODNOS PREMA HRVATSKOJ I DALMACIJI* 28 DINASTIKI ZAPLETI U ANUVINSKOJ PORODICI 29 MARIJA 29 ZAPLETI U HRVATSKOJ 29 BUNA BRAE HORVAT 29 KARLO II. I MARIJA 30 SIGISMUND LUKSEMBURKI (1387-1437) 30 BITKA NA KOSOVU 30 STJEPAN TVRTKO I STJEPAN DABIA 30 BITKA KOD NIKOPOLJA 31 STJEPAN LACKOVI I VOJVODA HRVOJE 31 KRAJ HRVATSKOG USTANKA POD VUKIEM 31 III. LUKSEMBURGOVCI, HABSBURGOVCI, JAGELOVII I HUNYADI NA UGARSKO-HRVATSKOM PRIJESTOLJU 33 SIGISMUND LUKSEMBURGOVAC (1387-1437) 33 GUBITAK DALMACIJE 33 PRVI MLETAKI RAT 33 KRAJ HERCEGA HRVOJA 34 DRUGI MLETAKI RAT 34 PRILIKE U HRVATSKOJ 34 OBRAMBENI SUSTAV HRVATSKE 35 KRAJ VLADAVINE SIGISMUNDA 35 ALBERT HABSBURGOVAC (1438-1439) 35

79

VLADISLAV I. JAGELOVI (1440-1444) 35 PRVA OPSADA BEOGRADA I GRAANSKI RAT 36 VELIKI TURSKI RAT 36 LADISLAV V. HABSBURGOVAC (1445-1457) 37 PRILIKE U HRVATSKOJ 37 DRUGA OPSADA BEOGRADA 1456. 38 SUKOB HUNYADIJEVACA I CELJSKIH 38 MATIJA I. KORVIN HUNYADI (1458-1490) 38 PAD BOSNE 39 EKI ZAPLETI I AUSTRIJSKI RAT 39 PRILIKE U HRVATSKOJ 39 PRILIKE U BOSNI I OKO NJE 40 KRALJEVA LINOST 40 VLADISLAV II. JAGELOVI (1490-1516) 40 BORBE SA SUPARNICIMA 40 SLABOST VLADAVINE VLADISLAVA II. 41 KRBAVSKA BITKA 41 PRILIKE U UGARSKOJ 41 IVANI KORVIN I KRAJ VLADAVINE VLADISLAVA II. 42 LUDOVIK II. JAGELOVI (1516-1526) 42 BAN PETAR BERISLAVI 42 SULTAN SULEJMAN II. VELIANSTVENI I MOHAKA BITKA 43 IV. UNUTRANJE STANJE HRVATSKOG KRALJEVSTVA 45

80

IME 45 TERITORIJALNE PROMJENE I GRANICE 45 STANOVNITVO 45 CRKVA 46 KRALJ 47 HERCEG 47 BAN 47 SABOR 47 UPANIJE 48 SUDBENOST 49 POREZI 50 VOJSKA I MORNARICA 50 GRADOVI 51 TRGOVINA 51 GRADITELJSTVO 51 PISMENOST (GLAGOLJICA)* 52 V. PREGLED POVIJESTI BOSNE U SREDNJEM VIJEKU 54 BOSNA DO 1102. g. 54 BOSNA U VRIJEME PRVIH ARPADOVIA 54 BOSNA ZA KULINA BANA (1180-1204) 55 BOSNA U VRIJEME MATEJA NINOSLAVA (1233-1250) 56 BOSNA POD VLAU UBIA 57 BOSNA U VRIJEME STJEPANA II. KOTROMANIA (1322-1353) 58

81

POLITIKO I GOSPODARSKO JAANJE BOSNE I HUMA U 14. ST 58 BOSNA U VRIJEME TVRTKA I. KOTROMANIA (1353-1391) 59 STJEPAN DABIA (1391-1395) 60 BOSNA U VRIJEME PREVLASTI VELIKAA DO IZBORA TVRTKA II. ZA KRALJA (1395-1404) 61 PROTUKRALJEVI TVRTKO II. TVRTKOVI I STJEPAN OSTOJA DO UVRENJA VLASTI TVRTKA II. (1404-1420) 62 GRAANSKI RAT U BOSNI 63 USPON BOSNE ZA TVRTKA II. TVRTKOVIA (1420-1443) 64 PONOVNO SLABLJENJE BOSNE (UNUTARNJI SUKOBI) 65 STJEPAN TOMA (1443-1461) 66 STJEPAN TOMAEVI I PAD BOSNE I HERCEGOVINE POD TURKE (1461-1463) 68 VI. GLAVNI IZVORI I DJELA O HRVATSKOJ POVIJESTI 70 O POVIJESTI 70 IZVORI 70 ZBIRKE ISPRAVA OD 1102-1526. 71 PISCI 72 PACTA CONVENCTA 73 HRVATSKA HISTORIOGRAFIJA 74 STRANI IZVORI I PISCI 75 VII. DODATAK 77 KRBAVSKA BITKA 77 BITKA NA MOHAKOM POLJU 78

82

SIGETSKA BITKA 79 SISAKA EPOPEJA 81

-------------------------------------------------------------------------------[1] Mauran I., Hrvati i Osmansko Carstvo, Zagreb, 1998, 307-308 [2] ivkovi P., Povijest BiH do konca XVIII. stoljea i povijest Hrvata Bosanske posavine do poetka XX. st., Mostar, 1994., 97 [3] Mauran I., Hrvati i Osmanko..., 51-55 [4] ivkovi P., Povijest BiH do..., 98 [5] Mauran I., Hrvati i Osmansko..., [6] Matuz J., Osmansko Carstvo, Zagreb, 1990., 124 [7] Mauran I., Hrvatska i Osmanko..., 55-62 [8] ivkovi P., Povijest BiH od..., 99, 100 [9] Mauran I., Hrvatska i Osmansko..., 63, 65 [10] ivkovi P., Povijest BiH od..., 100, 101 [11] Mauran I., Hrvatska i Osmansko..., 73-77 [12] ivkovi P., Povijest BiH od..., 102-103 [13] Mauran I., Hrvatska i Osmansko..., 137,139 [14] ivkovi P., Povijest BiH od..., 103

83

[15] Klai V., Povijest Hrvata knj. V., Zagreb, 1918., 474-497 [16] ivkovi P., Povijest BiH od..., 105.

84