VISOKA KOLA HRVATSKO ZAGORJE STUDIJ: INFORMATIKA

SEMINARSKI RAD

ORGANIZACIJSKA STRUKTURA PODUZEA

Kolegij: EKONOMIKA I ORGANIZACIJA PODUZEA

Mentor: Mr. Sc. Miroslav Flego

Kandidat: Zlatko Erdelja

KRAPINA, sijeanj, 2009.

SADRAJ

UVOD....................................................................................................................................................4 RAZRADA TEME...............................................................................................................................6

TEORIJA ORGANIZACIJSKE STRUKTURE PODUZEA.......................................................................................................6
Definiranje organizacijske strukture...............................................................................................................................6 Elementi organizacijske strukture...................................................................................................................................7 Osnovni koraci u izgradnji organizacijske strukture.......................................................................................................9 Formalna organizacija.................................................................................................................................................11 Neformalna organizacija..............................................................................................................................................12 Sloenost, formalizacija i centralizacija u organizaciji.................................................................................................13 Vrste organizacijskih struktura.....................................................................................................................................15

VLASTITO ARGUMENTIRANO MILJENJE.............................................................................17 POPIS LITERATURE.......................................................................................................................17

UVOD

S obzirom da je organizacija vrlo stara aktivnost samosvjesnog ovjeka moemo bez uveliavanja definirati da pojam organizacije zapoinje sa pojavom ovjeka. Uz pomo primitivnih sredstava za rad i samostalnosti u donoenju odluka tadanji je ovjek poeo mijenjati oblik svojeg dotadanjeg alata kako bi uspjenije podmirivao svoje ivotne potrebe. Postupnim usvajanjem steenih iskustava te daljnjim usavravanjem, ovjek, osim to je usavravao svoj alat pronalazio je i efikasnije radne metode ime je stvorio vee mogunosti za podmirenje svoji potreba koje su se protekom vremena znatno poveavale. Tako je ovjek poveavajui kvalitetu alata i kontinuirano poboljavajui organizaciju rada postizao mnogo vee rezultate i bre postizao ciljeve u svim segmentima svojih aktivnosti. Iz ovog kratkog pregleda mnogi teoretiari su doli do zakljuka da pojam organizacije nije jednoznaan pa stoga najee navode dvostruki smisao pojma organizacije. Tako se najee susreemo sa pojmom procesa organiziranja nekih aktivnosti s jedne strane te oznaavanju rezultata tog istog procesa s kojima se oblikuju organizacijske jedinice razliitih vrsta i struktura. Ipak, znaenje organizacije mnogo je ire a sagledivo je upravo iz injenice kolike koristi ima ovjek njezinom primjenom u privrednom i u svim ostalim podrujima drutvenog ivota u kojima je uposleno sve vie radnika i u kojima se troe sve vea sredstva. Zato, znaenje organizacije nije ogranieno samo na ovjekovu privrednu, ve i na cjelokupnu radnu i ivotnu djelatnost. U ovom kratkom uvodu ipak treba spomenuti i drugu, negativnu stranu organizacije koja nezanemarivo nepovoljno utjee na ovjeka tj. njegovo ponaanje osobito ako mu je nametnuto bez njegove volje. Organizacija ovjeka u tom pogledu u ne maloj mjeri sputava, dovodi u podreeni poloaj te mu namee zadatke koji nisu uvijek u skladu sa njegovim fizikim sposobnostima i osobnim potencijalom.

Organizacija, kao institucija i aktivnost u dananjem svijetu toliko je prisutna i vana da je nezamislivo a praktiki i nemogue rjeavati bilo koji drutveni problem bez odgovarajuih znanstvenih istraivanja. Stoga se organizacija afirmirala i kao znanstvena disciplina koja se zbog te injenice uvodi u nastavne planove gotovo svih visokokolskih a posebno drutvenih i tehnikih ustanova. Bez obzira na to to organizacija ima vane tehnike komponente i to je u privrednom podruju u velikoj mjeri odreuje tehnologija, ona je u sutini ipak drutvena djelatnost zbog toga to ljudi, primjenjujui organizaciju nastoje uspostaviti i odgovarajue drutveno ekonomske odnose.

RAZRADA TEME
Teorija organizacijske strukture poduzea

Definiranje organizacijske strukture Rije 'struktura' (lat. Strucrura od struere slagati, sklapati, zidati) usko je povezana sa rijeima npr. graa, sastav, raspored, nain izgradnje, organizam i sl. Iz navedenih znaenja jasno je vidljivo kolika je vanost strukture u svijetu u kojem ivimo a posebno u organizacijama kao to su poduzea. Struktura prema navodima strunjaka koji se bave temom organizacije je sastavni dio svake organizacije te je ujedno i najvaniji njezin dio. Stoga je i razumljiva tako iroka upotreba pojma struktura u svakodnevnom ivotu i na svim ivotnim podrujima. Vanost strukture poduzea jednaka je vanosti anatomije za ljudski organizam pa otuda proizlazi i vrlo esto upotrebljavan naziv 'anatomija organizacije'. Prava organizacijska struktura predstavlja neizostavni temelj bez kojeg bi i najbolji uinak u svim ostalim podrujima rukovoenja ostao neefikasan. Upravo zbog tih razloga osnovna je zadaa svakog novonastalog poduzea odabir adekvatne organizacijske strukture kako bi se postigli osnovni preduvjeti za vrste temelje poduzea. Ipak treba rei da je organizacija iri pojam od organizacijske strukture koja je samo jedan ali najvaniji njezin element. Vrlo esto se organizacijska struktura izjednaava sa organizacijom managmenta tj. organizacijska struktura poduzea sa organizacijskom strukturom managmenta. Organizacijska struktura poduzea ne predstavlja statian nego dinamian element organizacije. U poduzeima se deavaju promjene pa se i organizacijska struktura poduzea mijenja prema novonastalim potrebama koje zapravo izazivaju potrebu za promjenama u organizacijskoj strukturi poduzea. Kao to se i elementi organizacijske strukture neprekidno mijenjanju, pod utjecajem unutarnjih i vanjskih imbenika organizacije, tako se isto mijenja i organizacijska struktura poduzea.

Utjecaj initelja organizacije i unutarnjih i vanjskih vrlo je vaan za oblikovanje strukture poduzea . Ako poduzee djeluje u turbulentnoj i nestabilnoj okolini, to je dananja sveprisutna svakodnevnica, ono e znatno ee biti prisiljeno mijenjati svoju organizacijsku strukturu nego u sluaju da je okolina stabilna. Organizacijska struktura kao elementarna tema u izuavanju organizacije u velikom je interesu nemalom broju istraivaa na ovom podruju. Mnogi od njih su na temelju svojih istraivanja pokuali definirati organizacijsku strukturu. Tako prema uvaenom istraivau Peteru Druckeru definicija organizacijske kae 'da bi svi organizacijski dijelovi poduzea mogli usklaeno i homogeno djelovati moraju biti meusobno povezani i integrirani'. Nadalje, Velimir Sria, na uvaeni znanstvenik kae da 'pod organizacijskom strukturom poduzea podrazumijeva stupanj formalnih veza i hijerarhijskih aranmana'. Ipak, najtemeljitiju i najprihvatljiviju definiciju organizacijske strukture daje na uvaeni znanstvenik Prof. dr. Mijo Novak koji na tu temu kae da: 'pod organizacijskom strukturom podrazumijeva sveukupnost veza i odnosa izmeu svih inilaca proizvodnje, kao i sveukupnost veza i odnosa unutar svakog pojedinog inioca proizvodnje odnosno poslovanja'. U toj definicijskoj strukturi uoavamo onaj elementarni karakter strukture koji mora osigurati optimalni sastav unutar svakog inioca zasebno.

Elementi organizacijske strukture Iz razliitog shvaanja, odnosno definiranja organizacijske strukture poduzea jasno su vidljivi i razliiti elementi koji ine tu strukturu. Opeprihvaena organizacijska struktura poduzea prema istaknutom amerikom autoru Henry Mintzbergu ima slijedee elemente: a) Operativni dio - koji sainjavaju svi izvrni radnici b) Strateki - dio koji ini vrhovno rukovodstvo tj. Top Managment c) Srednji dio koji je sastavljen od managera srednje razine tj. Middle Managment d) Tehnostruktura koju ine strunjaci s velikim stvarnim autoritetom koji su stekli zbog njihove visoke profesionalne razine znanja na odreenom poslovnom podruju e) tabni dio kojemu je svrha pomagati linijskom managmentu

Iz navedenih naziva i opisa jasno je uoljivo da je struktura prema ovom modelu shvaena kao organizacija managmenta pa su i navedeni elementi zapravo elementi strukture managmenta koji je samo jedan od elemenata organizacijske strukture. Korisnost i znaenje ove klasifikacije elemenata organizacijske strukture vidljiva je i po injenici to su u njoj implementirani poslovi, odnosno funkcije koje obavljaju zaposleni. Tako, dva elementa obuhvaaju managerske funkcije, trei element odnosi se na operativu, etvrti obuhvaa poslove podrke managmentu dok peti ima zadau obuhvatiti sve ekspertne poslove strunjaka koji nisu linijski a ni tabni managera. Da bi initelji proizvodnje odnosno poslovanja u poduzeu funkcionirali u skladu potrebno ih je na neki nain grupirati na realizaciji zadatka poduzea. Zadatak poduzea moe biti interpretiran u uem i irem smislu, odnosno kao ukupan zadatak koji je, da bi se uspjeno obavio potrebno ralaniti na posebne i pojedinane zadatke. Nakon to su se stekli uvjeti te se postiglo spajanje osnovnih initelja, npr. u proizvodnji (predmeti rada, sredstva za rad te sam rad), delegirajui konkretne zadatke izvriteljima na svim radnim mjestima po cijeloj dubini organizacije, da bi ista mogla funkcionirati nuno je osigurati vrstu poslovnu suradnju na svim razinama organizacije te na taj nain ostvariti funkciju upravljanja. Tim problemom obuhvaeni su elementi organizacijske strukture koji bi se zajedniki mogli nazvati 'organizacija unutar odnosa'. Stoga, na temelju izreenog o elementima organizacijske strukture poduzea zakljuujemo da organizacijsku strukturu poduzea s poneto prilagoenim nazivima, ovisno o specifinosti poduzea, ine slijedei elementi: a) Organizacija materijalnih imbenika kao element organizacijske strukture obuhvaa organizaciju materijalnih ulaznih elemenata, sirovina i materijala te organizaciju opreme tj. kapitalnih dobara b) Organizacija ljudskog imbenika obuhvaa sve probleme vezane za organizaciju ljudi, temeljit odabir i adekvatno popunjavanje radnih mjesta te prilagodbu i kontinuiranu edukaciju ljudi za potrebe radne sredine c) Ralanjivanje zadataka podrazumijeva podjelu ukupnog zadatka na posebne i pojedinane zadatke to iziskuje veliko iskustvo u analizi i planiranju

d) Organizacija upravljanja i managmenta ima zadatak upravljati problematikom organizacije upravljanja i organizacije managmenta kao i ostalih meusobnih odnosa e) Organizacija vremenskog redoslijeda poslova obuhvaa istraivanje vremenske povezanosti te usklaivanje svih initelja proizvodnje te itavog tijeka proizvodnje i poslovanja u cilju postizanja to je mogue vee vremenske usklaenosti.

Osnovni koraci u izgradnji organizacijske strukture Oblikovanje organizacije poduzea odnosno odabir najprikladnije vrste organizacijske strukture poduzea predstavlja jednu od najvanijih odluka u poduzeu. U suprotnom e struktura koja ne odgovara situaciji u kojoj se nalazi organizacija usporiti ili zakoiti sposobnost upravljakog sustava. Sva istraivanja dovode do istog zakljuka a to je da nema jednog naina koji bi se mogao definirati kao najbolji za strukturiranje organizacije. Svi logini sustavi strukture imaju dobrih i loih strana. Tako naprimjer, irok raspon kontrole, visoki stupanj decentralizacije i demokratski stilovi voenja mogu pokazati dobre rezultate u poduzeu orijentiranom na znanstvena istraivanja ali sa druge strane mogu biti pogubni u nekoj tvornici. Mogui su veoma razliiti pristupi u strukturiranju odnosno u izgradnji organizacije poduzea, ne samo zato to se poduzea meusobno razlikuju ve i zato to pojedini imbenici organizacije razliito utjeu na pojedina poduzea te na posjetu i zato to se novom organizacijom u konkretnom poduzeu eli postii i neka nova, dodatna kvaliteta. Stoga projektant u izgradnji organizacije poduzea uvijek ima na raspolaganju neku od teorijski moguih pristupa ili u kombinaciji dvaju ili vie modela. U klasinoj teoriji poduzee bi trebalo biti organizirano po modelu 'odozgo prema dolje'. Iz tog modela proizlazi injenica da bi managment trebao najprije izabrati globalne organizacijske tj. sektore, slube ili odjele a tek potom dizajnirati specifine zadatke. Taj put dizajniranja organizacije ne samo da je logian nego je i jedini mogui budui da je makroorganizacija osnova za projektiranje mikroorganizacije poduzea.

Teorija poznaje i druge naine strukturiranja organizacije koje emo samo nabrojati ali ih neemo posebno detaljnije razmatrati. Tako su nam jo poznati modeli: 'odozdo prema gore', zatim 'kombinirani model' navedenih modela, 'strategija klina' koji podrazumijeva da promjene u organizaciji zapoinju sa srednjih razina managmenta te naposljetku model 'strategije veeg broja nukleusa' koji podrazumijeva da se organizacijske promjene u poduzeu zaponu istovremeno na razliitim razinama i dijelovima poduzea. Navedenih modeli oblikovanja poduzea vrlo esto se koriste u razliitim meusobnim kombinacijama. Kod veih organizacijskih promjena najee e se koristiti model 'odozgo prema dolje' gdje je taj model gotovo jedina opcija. No, ako se radi o reorganizaciji ve postojeeg poduzea ili pojedine organizacijske jedinice tada u obzir mogu doi i ostali modeli. Neovisno o tome koju emo strategiju primijeniti prilikom reorganizacije, prije nego je reorganiziramo moramo biti sigurni to elimo poboljati i koji je cilj koji e opravdati pokretanje reorganizacije jer reorganizacija radi reorganizacije nema nikakve svrhe. Jedan od najeih problema s kojim se susree svaki projektant u izgradnji organizacije poduzea je postizanje ravnotee izmeu stabilnosti i fleksibilnosti organizacije odnosno njezine strukture. Tako stabilnost strukture omoguava specijalizaciju i racionalizaciju poslovanja te sniavanje trokova dok fleksibilnost omoguuje bre prilagoavanje organizacije u promjenama na tritu te okolini u kojoj rade. Veliko je umijee pronai pravu sredinu izmeu te dvije krajnosti to je vrlo teko postii. Izbor organizacijske strukture poduzea obino je zadatak najvieg managmenta u poduzeu kojemu bi nit vodilja trebala biti izbor najprimjerenije strukture za njezino poduzee koja mora biti temeljena na strategiji i ciljevima poduzea. Organizacijska struktura poduzea u velikoj mjeri je odreena ciljevima i strategijom kod izgradnje te se nikako ne bi smjelo izgubiti iz vida da je organizacijska struktura rezultat djelovanja mnogobrojnih imbenika organizacije. imbenici koji u konkretnoj situaciji u najveoj mjeri utjeu na poduzee odreuju i njegovu organizacijsku strukturu. U izgradnji organizacijske strukture poduzea prema organizacijskoj teoriji na jednoj organizacijskoj razini moe se primjenjivati samo jedan pristup ralanjivanja zadataka. Ipak, kad je rije o velikim poduzeima mogu se i tolerirati nedosljednosti u navedenom pogledu.

10

Organizacijska struktura poduzea ne moe se uspostaviti jednom za sva vremena pa ak i ne za neko krae vrijeme. Duina trajanja organizacijske strukture ovisi o dinaminosti organizacije. Prema istraivanjima, veina poduzea ili njezinih dijelova moraju poduzeti umjerene mjere organizacijskih promjena najmanje jednom godinje te brojem promjene 4 do 5 godina. Dinamika promjena organizacijske strukture uvjetovana je i rastom tj. razvojem poduzea. Tako moemo prepoznati najee tri faze u razvoju poduzea: a) faza kada je poduzee malo, b) faza kada je poduzee srednje te faza c) kada poduzee poprima oblik velike kompanije. Svakoj od tih faza razvoja poduzea odgovarat e odreena vrsta organizacijske strukture a od brzine njezinog razvoja zavisit e i uestalost za potrebom provedbi reorganizacija poduzea. Stoga, kao zakljuak moemo navesti injenicu da ni jedno poduzee ne moe imati istu strukturu kao neko drugo poduzee niti je moe imati isto poduzee u razliitim fazama svojeg razvoja. Najvanije kod izgradnje organizacijske strukture poduzea je da se izgradi kvalitetna organizacijska struktura koja mora osiguravati ostvarivanje ciljeva organizacije optimalnu podjelu rada a posebno onih zadataka koji se dodjeljuju managerima. Nadalje, struktura mora osigurati punu panju kljunim funkcijama u organizaciji, efikasnu upotrebu svih raspoloivih resursa, fleksibilnost na promjene, racionalnu upotrebu kvalifikacija iskustva i znanja specijalista. Zaposleni moraju raditi u motiviranim i efikasnim timovima i moraju se temeljiti na prikladnom sustavu informacija i komunikacija.

Formalna organizacija Cilj procesa izgradnje organizacijske strukture je donoenje formalne organizacijske strukture i ona predstavlja kraljenicu tj. kostur svakog poduzea. Formalna organizacijska struktura je unaprijed utvren raspored poslova i sustav meusobnih veza u odreenom poduzeu. Stoga, formalna organizacijska struktura je ona koja je predloena i slubenim aktima potvrena od strane visokog managmenta.

11

Formalnom organizacijskom strukturom utvruju se sva bitna pitanja u funkcioniranju organizacije. Tako se formalnom organizacijskom strukturom utvruju, opisuju i povezuju poslovi koje treba obaviti u poduzeu, spajaju initelji rada u ue i ire skupine, odreuju statusi ljudi u organizaciji, odreuju izvrna i rukovodea radna mjesta te propisuju pravila i norme ponaanja u poduzeu. Formalna organizacijska struktura se najee prikazuje grafovima s pozicijama opisa poslova i ciljevima. Za razliku od formalne organizacijske strukture u svakom poduzeu djeluje i stvarna tj. objektivno postojea organizacijska struktura koja nastaje spontano u procesu funkcioniranja formalne organizacijske strukture. Na poetku formalna struktura odgovara stvarnoj no s vremenom dolazi do raskoraka izmeu formalne i stvarne strukture. Taj raskorak se kontinuirano i neodgodivo poveava sa vremenom od uspostavljanja formalne organizacijske strukture do sadanjeg trenutka. Stoga se nikako ne bi smjelo ekati na stanje kad e se stvarna struktura bitno razlikovati od formalne te bi se kao protulijek tome trebao provoditi postupak prilagoavanje stvarne strukture formalnoj tj. reorganizaciji poduzea ili njezinih dijelova. Ako je raskorak izmeu stvarne i formalne organizacijske strukture manji prilagoavanje se odvija 'u hodu' ali ako je raskorak vei a pogotovo velik tada je potrebno pristupiti temeljitoj reorganizaciji.

Neformalna organizacija Do raskoraka izmeu formalne i stvarne organizacijske strukture dolazi zbog promjene pojedinog elementa organizacijske strukture koje je lako prepoznati i uskladiti sa novonastalim stanjem. S druge strane, vrlo je teko prepoznati neformalnu organizaciju koja se vezuje za ljude i njihovo djelovanje u organizaciji. Neformalna organizacijska struktura je skup najee trajnih odnosa izmeu ljudi u organizaciji koji su se uspostavili tijekom njihovog zajednikog rada prisustvovanju nekim projektima u kojima su bile ukljuene razliite organizacijske jedinice. Neformalna organizacija je formalna organizacija prilagoena stvarnim okolnostima i osobitostima lanova organizacije. Pojam neformalne organizacije esto se vezuje za djelovanje neformalnih skupina u poduzeu pa se vrlo esto neformalna organizacija shvaa negativno to ne mora biti tono.

12

Naprotiv, neformalna organizacija vrlo esto je usmjerena na ostvarivanje ciljeva organizacije pa ak i uih interesa odreenih neformalnih skupina u poduzeu. Ipak valja naglasiti i injenicu ako su ciljevi neformalne organizacije u suprotnosti sa interesom poduzea tada je rije o negativnom djelovanju neformalne organizacije. Neformalne organizacije s obzirom na motive formiranja najee raspoznajemo i svrstavamo u dvije skupine a to su: interesne skupine tj. skupine koje nastale kao rezultat prirode posla te prijateljske skupine koje su najee rezultat zajednikog druenja organizacije izvan poduzea. Neformalna organizacija moe biti veoma utjecajna pa ak i do te mjere da dominira formalnom organizacijom. Neformalna organizacija upravo kao i formalna ima svoje voe, hijerarhiju i ciljeve. Za razliku od formalne organizacije koja je namjerna, promiljena i svjesna kreacija, neformalna organizacija je spontana. Njezine kritine aktivnosti su: ponaanje managmenta, odnosi u skupini, odnosi izmeu skupina, neformalni raspored rada te komunikacija i utjecaj uzora.

Sloenost, formalizacija i centralizacija u organizaciji Kad je rije o dimenziji organizacije tada teorija nudi tri kljune dimenzije kojima je ona mjerljiva a to su: sloenost, formalizacija i centralizacija poduzea. Razina te tri mjerljive dimenzije nudi mogunost izbora odgovarajue organizacijske strukture a time i naina funkcioniranja organizacije. Iz toga proizlazi da e izbor odgovarajue strategije utjecaj na npr. koncepciju organizacije radnih mjesta a preko njih i na ukupnu organizaciju radnih mjesta. Navedene dimenzije e karakterizirati i organizaciju velikih poduzea kojima e biti primjerenija jednostavnija struktura i u manjoj mjeri formalizirana organizacija. Nadalje, velika e poduzea primijeniti i odreeni stupanj decentralizacije u organizaciji za razliku od manjih poduzea koja e ee zadrati centralizirani oblik. Sloenost organizacije podrazumijeva razinu horizontalne i vertikalne diferencijacije u organizaciji. Horizontalna diferencijacija predstavlja podjelu zadataka u organizaciji na razliite podzadatke na istoj organizacijskoj razini te to je horizontalna diferencijacija vea to je i organizacija sloenija. Vertikalna diferencijacija pak predstavlja podjelu organizacije po dubini odnosno po razinama managmenta u organizaciji.

13

Dublja organizacija se prepoznaje po veem broju razina managera od 'top managmenta' do najnie razine managmenta. Naravno da je zbog vie spomenutih razina dublja organizacija i sloenija za razliku od plie koju je puno lake i jednostavnije organizirati. Dimenziju sloenosti poduzea odreuje bilo horizontalno bilo vertikalno naglaena dimenzija. to je vei stupanj navedenih dimenzija to je vea potreba za dubljom i detaljnijom podjelom rada u poduzeu. Formalizacija organizacije je svakako jedna od kljunih dimenzija organizacije. Ona podrazumijeva stupanj propisivanja odnosno razine standarda pravila i procedura kojima je odreeno funkcioniranje i ponaanje lanova u organizaciji. to je taj stupanj vei to je manje prisutno usmeno komuniciranje za razliku od poduzea sa niskim stupnjem formalizacije gdje dominira usmeno komuniciranje i dodjeljivanje zadataka. Trea bitna dimenzija organizacije je njezina centralizacija. Pod tim pojmom podrazumijevamo mjesta i razine odluivanja u organizaciji. to je mjesto i razina odluivanja ua to je centralizacija prisutnija i obrnuto. U svakom konkretnom sluaju potrebno je pronai pravu mjeru izmeu centralizacije i decentralizacije kao dviju krajnosti. Kad je rije o centralizaciji odluivanja u nekom poduzeu tada mislimo na injenicu da glavna uprava donosi sve najvanije odluke. Za spoznaju koliko je neko poduzee centralizirano potrebno je spoznati slijedee: koliki je broj odluka koje se donose na niim razinama, kolika je vanost i utjecaj tih odluka te koliko se esto provjeravaju i kontroliraju nie razine od strane uprave. Idealna situacija bi bila da pojedine organizacijske jedinice budu samostalne u odluivanju koje e dovesti do ostvarivanja zadanog cilja a uprava da donosi odluke o postavljanju glavnih ciljeva, planiranju i strategiji poduzea, utvrivanje poslovne politike kontrolom nad kapitalnim izdacima i sl. Centralizirani nain obavljanja poslova vie e odgovarati funkcijskom nego teritorijalnom ustroju poduzea. Centralizacija e nadalje, vie odgovarati poduzeima koja rade u stabilnijim uvjetima poslovanja dok e decentralizirani nain upravljanja odgovarati poduzeima koja rade u turbulentnoj i stalno promjenjivoj okolini uvjetovanoj promjenama na tritu.

14

Vrste organizacijskih struktura Nain provoenja unutarnje podjele rada te formiranje niih organizacijskih jedinica po svim razinama poduzea definira se sa vrstama organizacijske strukture koje emo samo teoretski i naelno obraditi. Upravo je to jedno od temeljnih pitanja kad se postavlja pitanje koja je struktura najprimjerenija za konkretno poduzee to predstavlja veliki problem budui je svako poduzee po veliini, lokaciji, ciljevima i primjeni tehnologije individualnog karaktera. Departmantalizacija je pojam koji se susreemo od najranijih vremena pa sve do danas. Njezine zaetke moemo nai u plemenima, klanovima te u bilo kojem vremenu u vojnoj strukturi gdje se je od samog poetka organiziranja vojna organizacija dijelila po principu jednostavnih brojeva tj. na desetinu, vod, satniju, pukovniju diviziju i sl. U takvom nainu organizacije jedan ovjek je upravljao jednom grupom koja je osim po broju grupirana i po vrstama zadatka koje obavljaju. U dananjom uvjetima ovaj koncept u organizacijskoj strukturi nekog poduzea primjenjiv je samo na najnioj razini organizacijske strukture. Departmantalizacija na bazi vremena takoer je vrlo stari nain organizacije. Tim nainom organizacije grupiraju se ljudi prema vrsti posla kojeg obavljaju ali organiziranog u vremenske segmente tj. u smjenski rad. Ovaj nain rada je posebno primjenjiv u nainu organizacije rada gdje je nuno postii kontinuitet proizvodnje zbog tehnoloke i ekonomske dimenzije. U modeliranju organizacijske strukture poduzea polazi se od temeljnih naela ralanjivanja zadataka koji se vri na temelju kriterija izvrenja i kriterija objekta. To znai da se temeljne organizacijske jedinice formiraju za obavljanje pojedinih poslova ili proizvodnju odreenih proizvoda te obavljanje usluga. S obzirom na nain ralanjivanja ukupnog zadatka te formiranja uih organizacijskih jedinica najee govorimo o dvije osnovne vrste: funkcijska ili divizijska organizacijska struktura. Funkcijska organizacijska struktura moe imati oblik iste ili procesno orijentirane organizacijske strukture.

15

Divizijska organizacijska struktura javlja se u razliitim oblicima kao: predmetna, teritorijalna ali takoer kao i rezultat podjele zadataka i rada prema potroaima odnosno korisnicima. U svakoj od navedenih struktura potrebno poduzeti slijedee korake: horizontalno podijeliti organizaciju na to je vie mogue podjedinica, utvrditi odnose autoriteta te jasno dizajnirati poslovne zadatke i uspjeno ih delegirati. Sve su spomenute strukture izvedenice birokratske strukture koja je jo uvijek prevladavajui oblik organizacijske strukture. Ona se esto predstavlja i kao klasina odnosno tradicionalna organizacijska struktura koju je jo davne 1900 predstavio glasoviti njemaki sociolog Max Weber. U tadanjem predstavljanju kao i danas zadrala je osnovne znaajke kao to su: specijalizirana podjela rada, jasna hijerarhija rukovoenja s lancem zapovijedanja te formalno planiranje i zapoljavanje za temelju kompetencija. Za razliku od klasine odnosno tradicionalne organizacijske strukture poetkom ezdesetih godina prolog stoljea poele su se razvijati strukture koje su se bolje prilagoavale brzim promjenama i prisutnosti u primjeni visoke tehnologije koja je doivjela veliku ekspanziju. Upravo zbog tih znaajki tj. prilagodljivosti promjenama te su strukture nazvane adaptivne ili organske strukture. Najvanije vrste organskih struktura su projektna te matrina organizacijska struktura. Osim navedenih teorija praksa poznaje i jednostavnu strukturu, strojnu birokraciju, profesionalnu birokraciju divizijsku te adhokkracijsku organizacijsku strukturu. U svjetskoj literaturi pronalazimo i nove vrste organizacijskih struktura kao to su: T oblik organizacije, mrena organizacija, virtualna organizacija, timska organizacija, organizacija paukove mree, ameba, klaster ili fraktalna organizacija izvrnuta organizacija te heterarhija. U zadnje vrijeme vezano za promjene u organizaciji susreemo se i sa pojmom inovativna organizacija koja predstavlja posebnu kombinaciju organske strukture, procesa, i motivacija ljudi a dizajnirane su s eksperimentalnim ciljem tj. da se sa takvim nainom organizacije postigne neto novo.

16

VLASTITO ARGUMENTIRANO MILJENJE

Za bilo koji posao koji svjesno elimo obaviti nuno je uzeti u obzir nain na koji emo ga to kvalitetnije, bre i ekonominije provesti. U dananjem trino orjentiranom drutvu gdje je imperativ uz zadanu kvalitetu postii to je mogue manju cijenu, oblikovanje organizacijske strukture ima jednu od najkljunijih uloga. Pravilnim odabirom formalno smo modelirali na koji nain e poduzee u budunosti ostvarivati zadatke a samim time i odrediti uspjenost poduzea. Nadalje, vrlo je nuno zbog turbulencije i velikih promjena u ekonomskom, politikom i drutvenom okruenju osigurati veliku fleksibilnost i spremnost na promjene u organizaciji poduzea. Bez kvalitetnog, kolovanog i motiviranog ljudskog kadra nemogue je zamisliti ostvarivanje dobrih poslovnih rezultata. Stoga je nuno osigurati kvalitetnu organizacijsku sredinu u koju e takav kadar poeljeti doi raditi, kontinuirano se educirati, napredovati, biti svjestan vrijednosti organizacije u kojoj obavlja radne zadatke te samim time ostvarivati i ciljeve poduzea u kojem radi. Iz navedenog zakljuujem da je kvalitetno oblikovana organizacijska struktura neizostavni preduvjet u uspostavi budueg uspjenog poduzea.

POPIS LITERATURE
Poslovna organizacija Prof. dr. sc. Pere Sikavica, Prof. dr. sc. Mijo Novak Zagreb, Informator 1999.

17