Professional Documents
Culture Documents
Oczkowa
Oczkowa
ILITA U ZAGREBU
MANUALIA UNIVERSITATIS STUDIORUM ZAGRABIENSIS
Barbara Oczkowa
HRVATI I NJIHOV JEZIK
Iz povij esti kodificiranja knjievnojezine norme
Izdava
kolska knjiga, d.d.
Zagreb, Masarykova 28
.skolskaknjiga.hr
Za izdavaa
Ante uul, prof.
Urednica
Jadranka Haur
Recenzentice
Dubravka Sesar
Branka Tafra
Naslov izvornika
Chorwaci i ich jzyk. Z dziej 6w kodyfikacji normy literackiej,
Lexis, Krakow, 2006.
Oblikovanje naslovnice
Ana Bere
Objavljivanje ovoga sveuilinog udbenika
odobrio je Senat Sveuilita u Zagrebu
odlukom klasa 032-01/09-01/30, ur. broj 380-04/38-10-4,
od O. svibnja 2010.
Obljavljivanje knjige financijski su poduprli
P\i Ministarstvo znanosti, obrazovanja i porta .
KOLSKA KJIGA, d.d., Zagreb, 2010.
Nijedan dio ove knjige ne smije se umnoavati,
fotokopira ti ni na bilo koji nain reproducirati
bez nakladnikova pismenog doputenja.
ff<1 vl-,. -. - -..
'0|
arbaraOczkowa
IIVJIIl|IILV|IZII
Izpovi|eslikodiIiciran|akn|ievno|ezinenorme
Prijevod s polskoga jezika
N eda Pintari
Zagreb, 2010.
7 ` \ '
. ., _
Sadraj
Predgovor hrvatskomu izdanju
Uvod
l. POGLAVLJE
Definiranje hrvatskoga jezika
l. l. Pogledi na hrvatski jezik u poetcima slavistike
1. 2. Definicija hrvatskoga jezika
1. 3. Teorija knjievnoga jezika
ll. POGLAVLJE
Periodizacija povijesti hrvatskoga jezika
111. POGLAVLJE
Razdoblje pretpismenosti
u povijesti hrvatskoga jezika
3. 1. Slavenska rodovnica
3. 1. 1. Stvaranje junoslavenske zajednice jezika
3. 1. 2. Seoba Hrvata na jug
9
11
15
15
24
32
46
72
72
72
80
3. 1.3. Etnonim Hrvat 82
3. 1. 4. Raspad jugozapadno slavenske jezine skupine 85
3. 2. Iranska etnogeneza Hrvata 89
3.3. Hrvatski dijalekti 93
3. 3. 1. tokavski dijalekti 94
3. 3. 2. akavski dijalekti 99
3.3.3. Kajkavski dijalekti
3.4. Seobe puanstva i mijeanje dijalekata
104
106
IV. POGLAVLJE
Poetci pismenosti u Hrvata do kraja XV. stoljea
4. 1. Povijesni kontekst
4. 2. Latinska pismenost
4. 3. Crkveno slavenska pismenost
4.3. 1. Glagoljatvo
4. 3. 2. Hrvatsko-staroslavenski jezik
neliturgijske glagoljske pismenosti
4.4. Starohrvatska akavska pismenost
4.4.1. Glagoljini spomenici
4.4.2. irilini spomenici
4.4.3. Latinini spomenici
4.5. Poetci tokavske pismenosti u Dubrovniku
v. POGLAVLJE
Knjievna tronarjenost u hrvatskome jeziku
od XVI. stoljea do polovice XVIII. stoljea
5. 1. Povijesni kontekst
5. 2. akavtina u ulozi knjievnoga jezika
5. 3. Knjievna tokavtina
5.3.1. Knjievni jezik Dubrovnika
5. 3. 2. Knjievni jezik u Bosni
5.4. Jezik istarskih protestanata XVI. stoljea
5. 5. Knjievna kajkavtina
5. 5. 1. Ozaljski jezino-knjievni krug (XVII. stoljee)
5. 6. Oblikovanje jezine norme
Vl. POGLAVLJE
Knjievna tokavsko-kajkavska dihotomija
do 1836. godine
6. 1. Povijesni kontekst
6. 2. Knjievna tokavtina
6.3. Knjievna kajkavtina
6.4. Oblikovanje jezine norme
6.4. 1. Normiranje pravopisne norme
116
116
119
121
121
133
138
140
143
144
146
152
152
157
165
165
172
178
182
186
191
206
206
211
218
219
234
VII. POGLAVLJE
Pobjeda tokavtine
243
7.1. Povijesni kontekst 243
7.2. Hrvatski jezik u doba ilirizma. Zagrebaka filoloka kola 247
7.2. 1. Norma ilirskoga jezika 262
7.3. Hrvatski jezik u drugoj polovici XIX. stoljea 268
7. 3. 1. Rasprave u filolokim kolama 268
7.3.2. Beki dogovor 283
VIli. POGLAVLJE
Srpsko-hrvatski/hrvatsko-srpski jezik
IX. POGLAVLJE
288
)Pitamo li se kakva je budunost hrvatskog jezika?(( 327
X. POGLAVLJE
Hrvatski jezik i nacionalni identitet 351
Xl. POGLAVLJE
Izvan norme - hrvatski regionalni jezici 365
11. 1. akavski i kajkavski - regionalni knjievni jezici 367
11. 2. Jezik gradianskih Hrvata 371
11. 3. Knjievni regionalni jezik bakih Bunjevaca 379
Zakljuak 385
Zusammenfassung 393
Literatura
403
Kazalo imena 439
Biljeka o autorici 451
Predgovor hrvatskomu i zdanj u
Knjiga je napisana za poljskoga itatelja, uglavnom slavistikoga
usmjerenja, iako joj je ciljem bilo i irem itateljskom krugu pribli
iti zamrenu povijest hrvatskoga jezika te objasniti probleme po
vezane s njegovim statusom. Kroatistika je problematika u Poljskoj
postala aktualna osobito nakon raspada Jugoslavij e i razdvajanja
tzv. srpsko-hrvatskoga jezika, a ta pitanj a nisu zanimala samo je
zikoslovce. Knjiga je posveena prije svega poljskomu adresatu,
to opravdava injenicu da se u njoj provodi usporedba s povijeu
poljskoga jezika te citira poljska, a ne samo kroatistika znanstvena
bibliografija. Poljska literatura nije isputena u prijevodu j er sam
smatrala da ona moe obogatiti meritorni sadraj knjige te hrvat
skomu itatelju dati korisna znanja i informacije.
U razdoblju proteklome od tiskanja knjige u Poljskoj (2006.) do
izdavanja njezina hrvatskoga prijevoda (2010.) ukazalo se u Hrvat
skoj nekoliko vanih i dragocjenih djela meu kojima svakako va
lja spomenuti Hrvatski s naglaskom. Standard i jezini varijeteti
Kreimira Mianovia; Povijest hrvatskih gramatika Sande Ham te
svezak Matice hrvatske Hrvatski jezik u XX. stoljeu. Sva ta djela
uvelike dopunjuju i obogauju moju knjigu koju se usuujem po
nuditi hrvatskomu itatelju jer je ona, s obzirom na pre bogatu fak
tografiju, kao i mnotvo teoretskih problema povezanih s povijesti
hrvatskoga jezika, samo skroman pokuaj sinteze njegova nastan
ka i trajanja.
Autorica
Uvod
Nakon raspada Jugoslavije (1991. godine) koji je doveo do krvavo
ga Domovinskog rata zavrenoga 1995. godine, nekad jedinstveni
srpsko-hrvatski jezik razdvaja se na dva odvojena jezika, hrvatski
i srpski, koji postaju predmetom posebnoga zanimanja i jezikoslo
vaca i drugih.
Suvremenost hrvatskoga jezika skrivena je u njegovoj povijesti
zbog toga to su problemi povezani s njegovim sadanjim funkci
oniranjem uvelike uvj etovani nj egovom prolou. Zato mnogi
autori tvrde da se ne moe danas govoriti o hrvatskome jeziku bez
pozivanja na njegovu povijest. Jedino ona moe objasniti sadanje
injenice, npr. karakter rekroatizacije jezine norme nakon raspada
hrvatsko-srpske norme, zatim polemiku sa Srbima oko identiteta,
samostalnosti i samobitnosti hrvatskoga jezika u odnosu prema srp
skom jeziku. Rasprave se vode zbog tvrdnji Srba da su Hrvati prisvo
jili srpski jezik u XIX. stoljeu, u vrijeme reforme Vuka Karadia,
i zbog ekstremnih tvrdnja srpskih lingvista koji smatraju da je hr-
vatski jezik redakcija srpskoga. Sve to izaziva gorue sporove koji su
esto veoma daleko od znanstvene objektivnosti. Nijekanje i zlona
mjerna interpretacija injenica iz povijesti hrvatskoga jezika (npr.
datiranje njegovih poetaka u doba ilirskoga preporoda), uz preu
ivanje dugotrajnih hrvatskih napora oko normiranja hrvatskoga
jezika, esto izaziva emocionalne reakcije hrvatskih jezikoslovaca
kojima na slian nain odgovaraju srpski lingvisti. Neki serbisti po
zivaju se na stajalita s poetaka slavistike koja su poslije znanstve
no odbaena, a srpskim lingvistima i dalje odgovaraju u politike
svrhe te ih rabe i u znanstvenome diskursu. Poseban je problem
razdoblje postojanja hrvatsko-srpskoga jezika od kraja XIX. stolje-
12 HRVATI l NJI HOV JEZIK
a (prema nekima od 1850. godine) do 1991. godine. Oko definicije
toga jezika vodili su se i danas se vode sporovi - to je zapravo bio
taj jezik, je li to bio jedan jezik zajedniki za vie naroda, kako tvrde
Srbi, ili umjetni jezik koji nije postojao u praksi - kako tvrde Hrvati.
Odgovor na to pitanje u Jugoslaviji bio je istovjetan sa svrstavanjem
uz jednu politiku opciju. Problem je bila i interpretacija razlika iz
meu hrvatskoga i srpskoga standarda. Hrvatsko-srpski fenomen,
koji je bez presedana u drugim jezicima, svodio se na injenicu da
su i hrvatski i srpski utemeljeni na istome dijalektu pa je iz toga
proizlazio i genetsko-strukturni identitet kao glavni argument za
promicatelje teze o jezinome jedinstvu koji je nalazio svoju po
tvrdu u nesmetanom vrenju komunikacijske funkcije, nota bene i
dalje aktualne. Sociolingvistike razlike koje su istodobno u velikoj
mjeri razdvajale oba jezika na razini jezinih standarda, kao i elja
samih jezinih korisnika, bile su dovoljan dokaz jezine posebnosti.
Ako izostavimo same lingvistike argumente, moemo rei da
hrvatsko-srpski jezik nije bio narodni ni za jedan od naroda jugo
slavenske federacije. Iznimka je bila manja skupina od oko 10% ci
jele populacije koja se u popisu stanovnitva iz 1971. izjasnila kao
Jugoslaveni. Taj je jezik prije svega funkcionirao kao slubeni, a po
litika funkcija koju je vrio odredila je njegovu sudbinu i odnos
njegovih glavnih korisnika (Hrvata, Srba, Bosanaca i Crnogoraca)
prema njemu samome.
Politiziranost j ezinih problema prouzroena centralistikom
dravnom politikom koja je dovela do jezinoga unitarizma iza
zvala je i raspad toga jezika, to se za vrijeme rata rabilo kao jedan
od instrumenata politike borbe.
Cilj ove knjige jest predstavljanje cjelokupne povijesti hrvatsko
ga jezika, od trenutka njegova izdvajanja iz praslavenskoga jezika u
kontekstu izvanjezinih imbenika koji su na njega utjecali, a to su
povijest drave, vjera i kultura, tj . oni imbenici koji tvore tzv. vanj
sku povijest svakoga jezika. Glavni je cilj prikazati hrvatski jezik u
funkciji knjievnoga jezika, zapravo u vie knjievnih jezika koji su
zabiljeeni u njegovoj povijesti kao paralelni sa suvremenim knji
evnim jezikom temeljenim na tokavtini, ije standardizacijske
Uvod 13
poetke moemo datirati u XVII. stoljee, iako se taj proces zavrio
kasnije. Meutim, poetci hrvatske pismenosti seu u XII. stoljee,
dok o knjievnome jeziku, utemeljenom na tokavtini, moemo
govoriti jo od kraja XV. stoljea.
Periodizacija povijesti hrvatskoga jezika i nadalje je u kroatistici
sporna jer u njezinoj kronologiji razliiti autori upozoravaju na ra
zliite pojave toga dugotrajnog i zamrenog procesa. Predstavljajui
sve danas prisutne periodizacijske modele u kroatistici, u knjizi je
primijenjena modificirana podjela koja pridonosi boljem oslikava
nju specifinih imbenika iz povijesti hrvatskoga jezika.
Zbog obilja faktografskih injenica i materijala nuno je bilo pri
mijeniti ogranienja koja su olakavala pristup sintetski obuhva
enoj temi u razdoblju od tisuu godina, ime se moe opravdati
skraeno predstavljanje povijesne pozadine pojedinih razdoblja.
Povijest hrvatskoga knjievnoga jezika dokazuje njegovu samo
stalnost i posebnost te komplicirani tijek procesa njegove standar
dizacije koja je rezultirala jezinim injenicama - postojanjem tri
ju razliitih dijalekata na hrvatskome podruju, to su zapravo tri
odvojena jezina sustava: akavski, tokavski i kajkavski, a koji su
u razliitim razdobljima imali funkciju knjievnih jezika. Hrvatska
knjievna tronarjenost u velikom je stupnju zamrsila vienje i
shvaanje hrvatskoga jezika u slavistici, ali je istodobno, u uspored
bi s ostalim slavenskim jezicima, dovela do najbogatije i najzanim
ljivije povijesti jezika. Njezina se originalnost vidi i u su postojanju
tropismenosti, tj. u rabljenju glagoljice, irilice i latinice, kao i u fe
nomenu hrvatskoga glagoljatva.
Posebnost i velika razliitost imbenika koji su oblikovali po
vijest hrvatskoga jezika omoguila bi da se od svakoga poglavlja
napravi posebna knjiga. Tu injenicu moe potvrditi npr. nepro
cjenjivo vrijedna monografija Zlatka Vincea Putovima hrvatskoga
knjievnogjezika koja je posveena uglavnom povijesti jezika u XIX.
stoljeu, a broji vie od 600 stranica.
U najkraim crtama predstavljena je u ovome radu povijest hr
vatskoga jezika u XX. stoljeu, kojoj se danas posveuje najvie po
zornosti, ali koju poljski itatelj moe upoznati zahvaljujui mono-
14 HRVATI l NJI HOV JEZIK
grafijama Agnieszke Spaginske-Pruszak, Henryka Jaroszewicza i
Macieja Czerwinskoga.
Povijesti knjievnoga jezika, kojoj pripada vanjska povijest jezi
ka, ili, prema nazivlju Stanislawa Borawskoga, povijest jezine upo
rbe, treba dodati i podatke iz unutarnje poviesti ili povijesti jezine
strukture. To se moe nai u treem poglavlju koje upuuje na obi
ljeja pojedinih dijalekata na kojima se temelje pojedini knjievni
jezici te na evoluciju njihovih sustava koja je nala svoju potvrdu u
obiljejima pojedinih hrvatskih knjievnih jezika.
U knjizi je vea pozornost posveena vanjskoj povijesti jezika, tj.
drutvenim i kulturnim imbenicima koji su utjecali na karakter i
specifinost tijeka normiranja hrvatskoga jezika.
Zamrena i esto tragina povijest Hrvatske i hrvatskoga naroda
- viestoljetni gubitak dravne samostalnosti, ovisnost o razliitim
dravama i kulturnim utjecajima, to je dovelo i do regionalizacije u
jeziku - sve je to urodilo posebnim odnosom prema jeziku i osjetlji
vosti na njegovu tradiciju i samosvojnost, to se vidi i u dananjem
shvaanju samoga jezika i problema povezanih s njegovim dana
njim funkcioniranjem.
Na kraju bih eljela srdano zahvaliti svojoj kolegici s Odsjeka za
slavensku filologiju Jagellonskoga sveuilita, prof. dr. hab. Mariji
Dqbrowskoj -Partyka, koja mi je dala mnoge poticajne i zanimljive
napomene, te gospodinu prof. dr. ha b. Wieslawu Borysu na drago
cjenim primjedbama.
l. POGLAVLJE
Defi ni ranje hrvatskoga jezi ka
1.1. Pogledi na hrvatski jezi k u poetcima slavistike
Naziv hrvatski jezik pojavio se prvi put u pisanome spomeniku iz
1275. pod nazivom Istarski razvod gdje se kae: pisae listi jazi
kom latinskim i hrvackim1 U tom razdoblju rije jezik ima i drugo
znaenje - narod2, a najpoznatiji je zapis popa Martinca iz 1493. :
nalegoe /Turci/ na jazik hrvatski3. Oba citata zapisana su na sta
rohrvatskome jeziku koji se tada temeljio na akavskome dijalektu.
Prema tome, svojevrstan je paradoks injenica da je hrvatski,
kao nijedan drugi slavenski jezik, imao problema s primanjem u
znanost jer nije bilo prave definicije koja bi odredila obiljeja nje
gova sustava, kao i njemu svojstvene posebnosti koje ga oblikuju
kao samosvojni identitet.
Hrvatski jezik u poetcima slavenske filologije nije bio defini
ran jer nije bio priznat kao samostalan i poseban jezik. Problemi
povezani s njegovim definiranjem rezultat su povijesne sudbine i
politike situacije naroda koji se njime sluio u razdoblju poeta-
l
J. Bratuli, Istarski razvod, Pula, 1992., str. 91.
M. Kravar, Rie jezik u smislu >marod<<, Jezik<< 34, l, Zagreb, 1986., str. 6.-10. Izvor toga
znaenja, koje je metonimino, nalazimo u hebrejskome Starom zavjetu (npr. glasnik je pak
naviestio uzvieno: Naredba vama narodi, plemena, jezici. . . , Danijel 3,4), gdje se jezik esto
rabi u znaenju 'poganski narodi'. Preko grkih i latinskih prijevoda uvrijeilo se ono i u
drugim jezicima te postalo ope znaenjsko-stilistiko obiljeje biblijskoga stila. U hrvat
skome jeziku pripada crkvenoslavenskomu nasljeu u koje je kao kalk prelo iz bizantskoga
grkoga.
Zapis popa Martinca, U.J. vonina, Jezina batina. Lingvostilistika hrestomatija hrvat
ske knjievnosti od kraja 15. do poetka 19. stoljea, Split, 1988., str. 27.-28.
16 HRVATI l NJI HOV JEZI K
ka slavistike. Temelj kasnijim pogrjenim teorijama i pogledima
bila je hipoteza o etnogenezi Slavena koju je postavio otac slaven
ske filologije, Josef Dobrovsky, po kojoj su svi Slaveni potekli od
Srba. Kad bi tako bilo, trebali bismo govoriti o Prasrbima umjesto
o Praslavenima4 Glavni dokaz za utemeljenost njegove teorije bio je
kod Prokopija zabiljeen etnonim Spori, koji se tie Anta i Sklavina
i koji su Dobrovsky, kao i njegov istomiljenik, Josef Pavel afaffk,
smatrali iskvarenim oblikom etnonima Srbi. Ostali su znanstvenici
sumnjali u tu tezu, a i sam je Dobrovsky smatrao problematinom
hipotezu o srpskom praimenu svih Slavena. Svoju je teoriju iznio
1818. godine5, tj. u vrijeme kada je znanje o junoslavenskim jezici
ma bilo manjkavo zbog nedostatka teoretskih istraivanja i materi
jalnih dokaza, napose kad je rije o junoslavenskoj dijalektologiji.
Ne smije se zanemariti ni injenica da je klasifikaciju junoslaven
skih jezika Dobrovsky podredio svojemu uvjerenju o srpskoj mo
nogenezi i elji da Srbima dade dominirajuu ulogu u slavensko
me, a posebice u junoslavenskome svijetu. Zato je rijetko posezao
za jezinim argumentima te je malokad ilustrirao svoje poglede s
pomou jezinih obiljeja, iako ih je kao jezikoslovac smatrao pre
sudnima za rjeavanje spornih jezinih pitanja.
U poetku je Dobrovsky dijelio June Slavene na Hrvate (kajkav
ci i Slovenci) i Srbe (akavci, tokavci, Torlaci, Bugari i Makedonci).
Slovenski jezik smatrao je podvrstom hrvatskoga jezika. Takvoj se
klasifikaciji otro protivio slovenski lingvist Jernej Kopitar, koji j e
kajkavtinu pribrajao slovenskome jeziku. U raspravi koja se oko
toga vodila meu znanstvenicima Hrvati su nestali kao etnika sku-
O toj problematici iscrpno govori M. Grevi u mnogim svojim radovima kojima sam
se za obradu navedenoga problema koristila: Zato slavistika 19. stoljea nije prizna vala
postojanje hrvatskoga jezika? Uzroci i posljedice, >>Jezik 45, l, Zagreb, 1997., str. 3.-28; idem.
Kardieva gledita o hrvatskome jeziku u slavistikome okruju, >>Jezik<< 45, 2, Zagreb, 1997,
str. 41-58; idem. Die Entstehung der kroatischenLiteratursprache, Kiln-Weimar-Wien 1997.;
idem. Zablude o istonohercegovakim govorima kao o dijalekatnoj osnovici hrvatskoga knji
evnoga jezika, >>Jezik<< 46, 2, Zagreb, 1998, str. 41.-56. i 81.-94. Autor daje i iscrpnu literaturu
o predmetu te izvorne navode.
J. Dobrovsky, Geschichte der bohemischen Sprache und iltern Literatur Ganz umgearbei
tete Ausgabe, Prag, 1818.
l. POGLAVLJE: Definiranje hrvatskoga jezika 17
pina, a njihovo se ime povezivalo samo s toponimom. Kopitar je
jo 1811. uveo upitne zamjenice kaj, a i to kao kriterij za podjelu
dijalekata. Kaj je pripadao kajkavskomu dijalektu, tj. slovenskomu,
a to hrvatskomu jeziku.
Pokazatelji te kronologije bili su: Gajeva i Vukova reforma te Beki dogovor iz 1850. koji
je trebao biti formalnom potvrdom novonastaloga jezika.
30 D. Brozovi, Sociolingvistika situacija i problemi jezine standardizacije u slavenskom
svijetu XVIII stoljea, >>Radovi Filozofskog fakulteta u Zadru<<, br. l l, Zadar, 1972.-1973.,
str. 19.
31 D. Brozovi, O sadraju pojma norma u leksikologiji, Jezik<< 28, 5, Zagreb 1980., str. 138.
-145. Pretisak /u:/ Norme i normiranje hrvatskoga standardnoga jezika, ur. M. Samardija,
Zagreb, 1990., str. 140.-150.
1. POGLAVLJE: Definiranje hrvatskoga jezika 25
dijalekta osnovicom hrvatskoga standarda. Stjepan Babi ovako je
to argumentirao:
Prije se isticalo da istonohercegovako narjeje ini najuu osnovicu
knjievnog jezika ijekavskog izgovora, ali i ono ima mnoge osobine koje
tokavtina kao knjievna osnovica nema ili ih bar nema u onom opsegu
u kojem je u tom dijalektu &&&3
2
Pozivajui se na monografiju Asima Pece33, Babi upuuje na ne
standardiziranost, npr. jotacije tipa erti, devojka. Valja ipak imati
na umu da je Vuk 1839. svjesno odustao od toga obiljeja jer je te
io jezinoj normi dati naddijalektni karakter redukcijom obiljeja
maloga dosega. Takvoga je miljenja i Radoslav Katii kada tvrdi:
Novotokavska osnovica hrvatskoga standardnog jezika samo je nael
no odreena i ne odnosi se ni na koji konkretni novotokavski organski
sustav. 34
Za odreenje takve dijalektne osnovice adekvatan je naziv novoto
kavskifolklorni koine, to ga predlae Dalibor Brozovi. To je termi
noloki neutralna formulacija koja nema spornih konotacija.
Hrvatski jezik, koji se formirao od kraja XV. stoljea po naelu
evolucijskog ukljuivanja elemenata iz razliitih dijalekta, razno
rodnih u procesu kodifikacijskih zahvata (utemelj enih na jednome
dijalektu ili na mjeavini vie njih), postigao je tako visoku razinu
apstraktnosti, naddijalektnosti, da ga danas ne moemo vie po
vezivati ni s jednim konkretnim hrvatskim dijalektom. Moe se tu
i zdvojiti (i)jekavska novotokavtina, posebice njezina obiljeja iz
zapadnih podruja, uz neto manji utjecaj novotokavskoga ikav
skoga bosansko-hercegovakog dijalekta. Kao rezultat povijesnih
A. Peco, Govor istone Hercegovine, >>Srpski dijalektoloki zbornik XIV, Beograd, 1964.,
str. 1.-200.
R. Katii, Naela standardnosti hrvatskoga jezika, >>Jezik<< 43, 5, Zagreb, 1995., str. 177.
l'rdisak /u:/ Norme i normiranje . . + , str. 295.-307.
26 HRVATI l NJIHOV JEZIK
standardizacij skih procesa u hrvatskoj su normi danas prisutni i
elementi iz netokavskih i starotokavskih dijalekata. Najvee od
stupanje od novotokavske norme nalazimo u leksiku koji je naslije
en od stare tronarjenosti, tj. uporabe triju dijalekata (akavskoga,
kajkavskoga i tokavskoga) u funkciji hrvatskoga knjievnog jezika.
No, naziv istonohercegovaki pojavljuje se i dalje u znanstve
nim radovima:
Dijalekatnom osnovicom hrvatskoga standardnoga jezika dva su novo
tokavska dijalekta, u veoj mjeri istonohercegovaki, osobito njegovi
zapadni govori, u manjoj mjeri zapadni bosanskohercegovaki dijalekt. 35
U reprezentativnom djelu Hrvatski jezik Josip Lisac tvrdi:
Dananji hrvatski knjievni jezik temelji se na novotokavskim dijalekti
ma (zapadnom i istonohercegovakom), prvenstveno na istonoherce
govakom. U tom je smislu najvaniji dubrovaki jezini sustav, govor koji
je predstavljao dijalekatnu osnovicu najuglednijim starim dubrovakim
autorima (Marin Dri, Ivan Gunduli i drugi), a od sredine 18. stoljea
dijalekatnom je osnovicom hrvatskoga jezinog standarda, zajedno s go
vorima zapadnoga dijalekta.36
Istonohercegovaki dijalekt, koji se u definicijama smatra osnovi
com hrvatskoga jezika utemeljenoj na znanstvenoj literaturi, posta
je predmetom rasprave, slino kao i ostale injenice koje se tiu nje
gove povijesti. Taj je problem podrobno istraio Mario Grevi37 koji
se tematski nadovezao na problematiku pogleda na hrvatski jezik
u poetcima slavistike. Pitanje dijalektne osnovice see u vrijeme
hrvatskoga narodnog preporoda i reforme Vuka Karadia, to j e
prijelomno razdoblje u povijesti hrvatskoga jezika, s kojim se isto
dobno povezuje i mnogo kasnijih netonih interpretacija i pogleda.
U doba ilirizma osnovicom tadanjega jezika bila je (novo)tokav
tina, bez upuivanja na kakav konkretan dijalekt, to je s jedne
35 J. ti..c. Leksika norma i hrvatska narjeja, ic|c VIII, l, z.,:e|. 1998. , .:: 31.-39.
r:e:...i tat Norme i normiranje . . . , .:: 246.-259.
36 J. t...c. Narodni govori ta.t Hrvatski jezik, a: M. tc:.:.. .e:.j. Najnowsze dzieje
jrzyk6w slowimiskich, o,c|e. 1998., .:: 189.
37 M. c:e.i. Zablude . . .
l . POGLAVLJE: Definiranje hrvatskoga jezika 27
strane omoguivalo ostvarivanje zamisli o stvaranju zajednikoga
j ezika za sve June Slavene, a s druge strane osiguravalo njegovoj
normi odreeni stupanj apstraktnosti do koje se dolo uvoenjem
obiljeja starotokavskih i drugih dijalekata. Tek poslije, kako pie
H ranka Tafra, 38 pojavio se naziv hercegovaki, ali uglavnom pove
zan s fonolokom normom ilirskoga jezika (npr. naglascima, izgo
vorom jata). Tafra naglaava da je otvorenost prema dijalektnome
bogatstvu hrvatskoga jezika i danas obiljejem njegova standarda
koje je znatno oslabljeno kasnijim djelovanjem vukovaca. Oni su
odvojili hrvatski jezik od mnogih njegovih izvora te ga prilagodili
Vukovu modelu i normi. I opet dolazimo do Vuka Karadia i dija
lektne osnovice novoga srpskog knjievnog jezika koju je on nazi
vao (h)ercegovakom. 39 U hercegovaki dijalekt ukljuivao je i jekav
ske dijalekte Hercegovine, Bosne, Crne Gore, Hrvatske, Dalmacije
i Srbije (do Mave, Valjeva i Karanovca - danas Kraljeva). Ti su pro
stori ulazili u sastav turskoga hercegovakog sandaka, otuda i na
ziv dijalekta potjee od administrativnoga naziva toga podruja.
Obuhvaao je i staro tokavske i jekavske dijalekte. Vuk je ipak svoju
reformu povezivao s novotokavskim dijalektima. Tomo Mareti,
predstavnik vukovaca, poznavao je specifinost tokavskih dijale
kata, shvaajui Karadiev izbor dijalekta kojim govori najvei broj
ljudi na naj irem prostoru i koji ima vrijedno knjievno naslijee
pa je zbog toga na prirodan nain predodreen za ulogu knjiev
noga jezika. Iste su injenice jo u XVI. stoljeu potaknule Bartula
Kaia i Jakova Mikalju na izbor tokavtine kao osnovice hrvat
skoga knjievnoga jezika. Tomo Mareti bio je i poznavatelj razno
rodne strukture tokavskih dijalekata meu kojima se sredinje,
i jekavske, odreuje kao hercegovake, iako ne zasluuju svi dijalekti
taj naziv. Hercegovaki jezik najispravnije rabi V. S. Karadi koji ga
B. r.i:.. Dijalekatna osnovica >>ilirskoga jezika, a..,:..e z..c+. :. |:..:.i. ,e:.i HF!
18, z.,:e|. 1992., .:: 195.-209.
x. ,ce:ia ..c,e,. +je|c..:,. vai 1818. +i,e|. .:,.ie +i,.|ei:e :. sremske, resavske i
hercegovake.
lasila
.
B. 0./
najee istonohercegovaki, ili juni), ali vanu su ulogu odigrala osta
la dva, ekavski (umadijsko-vojvoanski, istoni) i ikavski (zapadni). 51
| I I
s. Vukui, Prednovotokavsko prenoenje naglaska i njegovi odrazi u hrvatskoj stan
tlu rt/noj prozodiji, >>Hrvatski dijalektoloki zbornik<< 9, Zagreb, 1995., str. 101. -105; prema M.
l ; l {.,viu, Zablude . . . , str. 48.
Veliku raspravu Otome vodili su u asopisu >>Jezik<< J, Lisac i M. Grevi. Vidi J. Lisac, ] o
O t liialekatnoj osnovici hrvatskoga knjievnog jezika, >>Jezik<< 46, 5, Zagre
_
b, 998., str. 14.-
1 1111. ; M. Grevi, Ponovno o >>istonohercegovakoj tokavtini i kroatistzklm stranutzca-
l l l t I , Jezik<< 47, 1, Zagreb, 1999., str. 18.-32.; J. Lisac, ] o jednom o dijalekatnoj osnovicz hrvat
, J "'' knjievnogjezika, >>Jezik<< 47, 2, Zagreb, 1999., str. 73.-77.
'I!
ezik,
'' 1 7ves tija na Instituta za b
'
lgarski e zik<<, ll, Sofija, 1952., str. 71. -116.; K. M1rcev: Istonceska
gramatika na b'lgarskija ezik, Sofija, 1958., str. 9.-10. i 43.-58.
|U
D. Mali: Povijesne jezine promjene, u: E. Bari, M. Lonari, D. Mali, S. Pavei, M. Peti,
V. Zeevi, M. Znika: Hrvatska gramatika, Zagreb, 1997., str. 601.
52 HRVATI l NJI HOV JEZI K
III. razdoblje (od XIV. stoljea do danas) - novohrvatsko razdoblje; i
dalje traje brzi razvitak jezika zbog masovnih migracija stanov
nitva koje su dovele do znatnih promjena (gubitka, mijeanja)
u prvotnoj rasprostranjenosti dijalekata, to je rezultiralo no
vim dijalektolokim zemljovidom. To je i razdoblje nastanka
veine novotokavskih obiljeja i oblikovanje tih dijalekata kao
posebnoga tipa. S tim je promjenama povezan i porast vanosti
tokavskoga dijalekta.
Prijelomna razdoblja u povijesnome razvoju jezika u sociolingvi
stikom kontekstu nisu se naznaivala samo u periodizaciji bugar
skoga jezika.
Bogata tradicija u periodizaciji povijesti poljskoga jezika poi
nje 1883. godine radom Antonija Kaline11, a nastavlja ju Aleksander
Bruckner (1906.)12, Jan Baudouin de Courtenay (1922.)13, Stanislaw
Slmiski (1934.)14, Tadeusz Lehr-Splawinski (1947.)15, zatim Zenon
Klemensiewicz (1961.)16, Stanislaw Urbanczyk (1963.)17 i Stanislaw
BorawskU8 Navedene klasifikacije (osim prve, autora A. Kaline i J.
Baudouina de Courtenaya) povijest poljskoga jezika ne dijele samo
prema evoluciji njegova sustava nego prije svega s obzirom na izva
njezine injenice, vane dogaaje u njegovoj povijesti, kulturi i po
litici koji se dogaaju usporedno s njegovim razvojem. U povijesti
poljskoga jezika, prema Z. Klemensiewiczu, iz toga slijedi najope
nitija podjela na dva razdoblja: razdoblje prije poetka pismenosti i
razdoblje pisanih spomenika. Drugo se razdoblje dijeli na tri doba:
.......
1 1 A. Kalina: Historia jzyka polskiego, sv. 1. : For my grmatyczne jzyka polskiego do konca
XVIII wieku, Lw6w, 1883.
12 A. Bruckner: Dzieje jzyka polskiego, Lw6w, 1906.
13 J. Baudouin de Courtenay: Zarys historiijzyka polskiego, Warszawa, 1922.
14 S. Sionski: Historiajzyka polskiego w zarysie, Lw6w-Warszawa, 1934.
15 T. Lehr-Splawiriski: Nzyk po/ski. Pochodzenie, powstanie, rozw6j, Warszawa, 1947.
1
6
Z. Klemensiewicz: Historia jfyka polskiego, Warszawa, sv. l. (1961.), sv. 2. (1965.), sv. 3.
- posmrtno (1972.).
17 S. Urbarczyk: Periodyzacja dziej6w polskiego jzyka literackiego, Warszawa, 1963.
18 S. Borawski: Wprowadzenie do historii jzyka polskiego, Warszawa, 2002. Tu se moe nai
detaljna obrada svih navedenih periodizacija.
11. POGLAVLJE: Periodizacija povijesti hrvatskoga jezika 53
staropolsko doba od XII. do kraja XV. i poetka XVI. stoljea.
To doba ima odreena jezina obilj eja: postojanje samogla
snike duljine, aorista, imperfekta, dvojine, triju rodova imeni
ca te brojnih leksikih posuenica. Poljska jezina norma ni
je vrsta, u nju ulaze neka dijalektna obiljeja odreenoga po
druja;
srednjopolsko doba poinje u vrijeme renesanse, a traje do
sedamdesetih godina XVIII. stoljea. Jezine promjene (npr.
gubitak duljine, to predstavlja granicu izmeu epoha, te kul
turoloke pojave kao to je razvitak tiskarstva, kolstva, procvat
lijepe knjievnosti) uvjetuju povoljan razvitak poljskoga knji
evnog jezika;
novopolsko doba poinje s razdobljem prosvjetiteljstva kada
se zahvaljujui radu Nacionalne prosvjetne komisije (Komisja
Edukacji Narodowej) korigira sustav (npr. izbacuju se dugi sa
moglasnici) te se ponajprije postavljaju temelji svenarodnoga
(opega) jezika; novopoljsko doba zavrava s Drugim svjetskim
ratom, 19 od kada datira suvremeni poljski jezik.
1 eriodizacija pokazuje odnos prema povijesti odreenoga jezika te
i st odobno i poglede autora na njegov karakter, ona zatim postavlja
h i j erarhiju dogaaja vanih u povijesti toga jezika i njegov identi
t t t , to se potvrdilo nakon pojavljivanja Brozovieve periodizacije.
Periodizacija hrvatsko-srpskoga jezika temeljila se na za njega
neutralnim jezikoslovnim kriterijima koji su, na razini istoga gra
l l l atikoga sustava, to istodobno podrazumijeva zajedniku gene
t. ll obaju jezika, povezivali povijest hrvatskoga i srpskoga jezika u
v ri j eme srpsko-hrvatske zajednice. Autori su ju smatrali objektiv
nom i vanijom od sociolingvistikih pojava. Vanjske povijesti,
h rvatska i srpska, bile su potpuno razliite i teko bi ih bilo pove
/.a t i zajednikim periodizacijskim projektom koji bi uzimao u obzir
i ;vanjezine imbenike, napose one u povijesti hrvatskoga jezika
odgovorne za toliko zamren tijek njegove povijesti. Istina, u tom
J . Hcczek: Historia jzyka, U.Encyklopedia jzyka polskiego ... , str. 1 14. -117.
54 HRVATI l NJI HOV JEZI K
su se razdoblju razliite povijesti jezika obaju naroda promatrale
kao zajednika povijest hrvatsko-srpskoga jezika.
20
S obzirom na sve dosad reeno u jugoslavistici je prvi autor pe
riodizacije povijesti hrvatskoga jezika temeljene na sociolingvisti
kome kriteriju bio Dalibor Brozovi. On je 1978. u radu Hrvatski
jezik, njegovo mjesto unutar junoslavenskih i drugih slavenskih
jezika, njegove povijesne miene kao jezika hrvatske knjievnosti21
stvorio periodizaciju koja je postala autoritetna sinteza hrvatske
sociolingvistike i uzor primjenjivan u svim kasnijim radovima iz
povijesti hrvatskoga jezika.
D. Brozovi u svojoj periodizaciji povijesti jezika u knjievnoj
funkciji izdvaja est razdoblja: tri predstandardna i tri razdoblja ra
zvoja j ezinoga standarda.
22
Predstandardno razdoblje:
l. razdoblje (IX. - XV. stoljee) - srednjovjekovna pismenost od
prihvaanja glagoljice krajem IX. i poetkom X. stoljea do kra
ja XV. stoljea. Ono izrasta iz duhovnoga irilo-metodskoga na
sljea te iz latinine knjievnosti. Njegova su obiljeja:
a) prevaga akavtine i razvitak staroslavenskoga hrvatske re
dakcije kao liturgijskoga jezika, ali i jezika u svjetovno j funk
ciji (pravne povelje), uz mnogo akavskih primjesa, zatim i
tokavskih i kajkavskih;
b) pojava irilino ga pisma polovicom XII. stoljea te latinice u
XIV. stoljeu;
e) biljee se i poetci tiskarstva.
20 Takve poglede nalazimo npr. u radovima A. Beli a: Oko naeg knjievnog jezika,
Beograd, 1951. ili P. Ivia: Srpski narod . . . .
2
1
D. Brozovi: Hrvatski jezik, njegovo mjesto unutar junoslavenskih i drugih slavenskih
jezika, njegove povijesne mijene kao jezika hrvatske knjievnosti, u: Hrvatska knjievnost u
evropskom kontekstu, Zagreb, 1978., str. 9.-83. + karte. Periodizacija se nalazi na str. 23.-73.,
a nedavno je pretisnuta u Brozovievoj knjizi Neka bitna pitanja hrvatskoga jezinog stan
darda, kolska knjiga, Zagreb, 2006., str. 155.-278.
22 D. Brozovi: Povijesna podloga i jezinopolitike i sociolingvistike okolnosti, U.Hrvatski
jezik . . . , str. 3.-34., nadopunjuje obiljeja pojedinih razdoblja novim injenicama i s obzirom
na promjene statusa hrvatskoga jezika, to se tie estoga razdoblja.
l l . POGLAVLJE: Periodizacija povijesti hrvatskoga jezika 55
2. razdoblje (XVI. stoljee) - nastanak i razvoj pokrajinskih knji
evnosti. Njegova su obiljeja:
a) istodobna i istovrij edna uporaba akavtine, tokavtine i
kajkavtine, a u lijepoj knjievnosti akavtine i tokavtine;
b) nastanak dvaju regionalnih pisanih kompleksa: sjeveroza
padnoga (sjeverno-akavsko-kajkavskoga) i jugoistonoga
(juno-akavsko-tokavskoga);
e) povlaenje glagoljice;
d) nastanak nekoliko pokrajinskih jezika i knjievnosti;
e) zapadni utjecaji - latinska poezija, petrarkizam, renesansa.
: \. razdoblje (XVII. - prva pol. XVIII. stoljea) - razvitak i nasta
nak novih pokrajinskih jezika i knjievnosti (tokavskih, kaj
kavskih, akavskih). Njegove su karakteristike:
a) jaanje uzajamnih knjievnih veza unutar samih kompleksa
i meu njima;
b) prevaga tokavtine na jugoistonim podrujima;
e) zamiranje akavtine u knjievnoj funkciji kao i nestanak
irilinoga pisma u prvoj polovici XVIII. stoljea;
d) jaanje kajkavskoga knjievnoga jezika;
e) razvoj novotokavtine na junim podrujima;
f) promiljanja o ujedinjavanju hrvatskoga jezika i reformi gra
fije.
Hazdoblje razvoja jezinoga standarda:
t. razdoblje (1750. - 1830.) - ikavska i ijekavska novotokavtina
kao j edini knjievni jezik u junome kompleksu. Njegova su
obiljeja:
a) poetak standardizacije toga jezika i jaanje njegova utjecaja
na podruje drugoga kompleksa;
b) relativno brz razvoj kajkavskoga knjievnoga jezika i njegove
ortografske stabilizacije, uz nizak stupanj standardizacije;
e) opadanje knjievne akavtine;
d) pobjeda latinice na jugu i dalji pokuaji njezina reformiranja;
e) jaanje uzajamnih veza meu knjievnim sreditima;
56 HRVATI l NJI HOV JEZI K
f) razvoj funkcionalnih stilova jezika (osim beletristikoga) u
obama knjievnim jezicima. Za rjeavanje spornih jezinih
problema od pomoi su brojne tadanje gramatike i rjenici.
5. razdoblje (1830. - kraj XIX. stoljea) - povezivanje obaju kom
pleksa uz prihvaanje tokavtine kao jedinoga hrvatskoga je
zinoga standarda. Njegova su obiljeja:
a) opehrvatska pravopisna reforma s prihvaanjem fonolo
koga pravopisa;
b) postupno otklanjanj e ikavsko-ijekavske dihotomije;
e) borba razliitih koncepcija kako bi se utvrdio optimalan
oblik novotokavskoga standarda koji se znatno razvija;
d) borba s ostatcima jezinoga regionalizma.
6. razdoblje (XX. stoljee) - uvrivanje standarda. Njegova su
obiljeja:
a) sporenja oko pravopisne reforme kao izraz protivljenja jezi
noj unifikaciji;
b) polovicom ezdesetih godina dozrijeva svijest o nunosti
stvaranja posebne, stabilne, novotokavske hrvatske norme;
e) otri jezini sporovi protiv vladine politike, a u korist razvoja
hrvatskoga standarda;
d) na poetku stoljea pojavljuju se akavska i kajkavska dija
lektna knjievnost koje se neprestano razvijaju.
Nadreeni element u Brozovievoj periodizaciji jest proces jezine
standardizacije koja se dijeli na dva glavna razdoblja, od kojih prvo
obuhvaa razdoblje prije jezinoga normiranja, a drugo pokazuje
pojedine etape funkcioniranja ve standardiziranoga jezika.
Povijest svakoga knjievnoga jezika postavlja pitanje njegovih
poetaka, tj. njegove potvrenosti kao pisanoga jezika koji u poet
ku jo nema norme, a zatim poinju radovi na njegovu normiranju
koji u dugom procesu konano dovode do jezine standardizacije
u suvremenu obliku.
l l . POGLAVLJE: Periodizacija povijesti hrvatskoga jezika 57
Problem poetaka standardizacije suvremenoga hrvatskog jezi
ka bio je i ostao spornim predmetom rasprave. D. Brozovi poetak
standardizacije datira u polovicu XVIII. stoljea, a potvrdom za to
su po njegovu miljenju novotokavska djela Andrije Kaia Mioia
(1704. - 1760.) i Matije Antuna Relkovia (1732. - 1798.). To je bio
novatorski, ak i revolucionarni pogled u odnosu prema dotad po
stojeem. Brozovieva je rasprava, naime, ruila tradicionalni, do
60-ih godina XIX. stoljea obvezatni pogled na poetke suvreme
noga hrvatskoga standarda, datirane u tridesete godine XIX. stolje
a. Osim toga, on je trebao nastati kao rezultat reforma Ljudevita
Gaja. Gaj ipak nije bio ocem hrvatskoga jezika. Prema miljenju
Stjepana Ivia njemu se moe pripisati samo titula ujedinitela.
Takvo poimanje suavalo je povijest hrvatskoga jezika na vrijeme
od narodnoga preporoda do suvremenih dana. Prijanje jezino
nasljee tretiralo se kao manje vrijedno i manje vano, a velialo
se u jeziku ono to se dogodilo nakon narodnoga preporoda, kada
se rodio hrvatski jezik i od toga se trenutka poelo brojiti razdoblja
njegove povijesti. Polovicu XIX. stoljea Srbi su prikazivali kao po
etakhrvatskoga standarda briui najmanje dvostoljetne pokuaje
njegova normiranja. Osim toga, kronoloko podudaranje ilirizma s
razdobljem reforme Vuka Karadia23 olakavalo je precjenjivanje
Vukove uloge, a umanjivanje uloge Lj. Gaja. Na kraju su suvreme
ni hrvatski i srpski jezik poinjali od Gaja i Vuka Karadia. Taj je
pogled bio aktualan u razdoblju funkcioniranja hrvatsko-srpskoga
j ezika. Kao njegovu reprezentativnu i ranu konstataciju moemo
navesti rijei A. Belia:
Sve je to preseeno (tj. cijeli dotadanji razvoj hrvatskoga knjievnoga je
zika - B.O.) radom Vuka Karadia (od 1814. godine i docnije) i radom
Ljudevita Gaja, osnivaa tzv. Ilirskog pokreta, od 30-te godine XIX. v. Iako
O tom, meu ostalim, vidi: R. Katii: O poetku novotokavskoga hrvatskoga jezinog
11andarda, o njegovu poloaju u poviesti hrvatskoga knjievnogjezika i u cjelini standardne
twuotokavtine, Filologija<< 8, Zagreb, 1978., str. 165.-180.; D. Brozovi: Hrvatski jezik, nje
gouo mjesto unutar ... ; S. Babi: Nova i cjelovita slika povijesti hrvatskoga knjievnog jezika,
. .Jezik<< 26, 5, Zagreb, 1978., str. 1 19.-123. (recenzija rada D. Brozovia).
58 HRVATI l NJI HOV JEZI K
su njihovi putevi bili u prvo vreme razlini, ipak su se hrvatski rodoljubi
sreli sa Vukom na istom terenu 1850. godine.z4
Takva interpretacija dovela je do iskrivljavanja jezinih injenica
i na kraju se ak i do danas uvrijeio pogled da hrvatski jezik nije
nita drugo doli srpski jezik koji su Hrvati prihvatili u vrijeme ilir
skoga preporoda. Ti su pogledi i dalje prisutni u srpskoj znanstve
oj literaturi, a kao primjer mogu posluiti rijei u poznatoj poljskoj
tzdavakoj seriji u kojoj se hrvatski jezik nakon reforme definira kao
hr
.
vaka reakcija vukovskoga srpskog jezika. 25 Takvo gledanje
na Jeztcne poJave u povijesti negativno je utjecalo na srpske i hrvat
ske odnose u dugom razdoblju dravnoga i jezinoga suivota oba
ju naroda. Pogrjeno je bilo povezati dvije reforme u jednu cjelinu.
Iliski j ezik Lj . Gaja bio je potpuno razliit od hercegovakoga no
vostokavskog dijalekta koji je predloio Vuk Karadi, i to ne samo
na razini sustava nego i na razini norme. Ilirski jezik, zamiljen kao
zajedniki jezik svih Junih Slavena, povezivao je u sebi elemente
razliitih dijalekata, teei utopijskomu univerzalnom idealu. Stoga
je u njemu bila prisutna starotokavtina i novotokavtina s diha
tamnim ikavskim ili jekavskim izgovorom te akavizmi i kajkaviz
mi, uz prijedlog norme koja bi bila naddijalektna. Suprotno tomu,
Vuova reforma bila je puristika knjievna norma koja se temeljila
na Jednome konkretnom dijalektu. Treba znati da u doba ilirizma
Vukova reforma jo nije bila zavrena, nalazila se naime na odree
nom stupnju svojega razvoja. 26 Do stvarnoga pribliavanja uz, kao
to je poznato, nikada nepostignutu ujedinjenost, dolo je nakon
70 godina, pod sam kraj XIX. stoljea, i to zbog djelovanja jedne od
hrvatskih filolokih kola, tzv. vukovaca. Njihove su se ideje uvr
stite jo prije Prvoga svjetskoga rata. Od toga vremena moe se tek
24 A. Beli, op. cit., str. 27.
25
.
N
:eik
.
an: Pravoisna norma, u: Srpski jezik, ur. M. Radovanovi, serija: Najnowsze
dzzeJeJrzykowslowianskich, Opole, 1996., str. 172.
26
rp ski j:ik koji j prdlaao Vuk Karadi 1818. takoer se razvijao jer je Vuk ispravljao
svoJa polaz1s
a
te se Jezik miJenJaO od lokalnoga trikoga govora u jezik naddijalektnoga
karaktera kOJI Je reprezentirao cijeli istonohercegovaki dijalekt. Npr. Vuk je tako 1836.
uveo fonem h, a 1839. je odustao od rijei tipa devojka, erati.
l l . POGLAVLJE: Periodizacija povijesti hrvatskoga jezika 59
govoriti o stvarnoj konsolidaciji obaju do tada jo razliitih jezika,
i lirskoga i wukovskoga, ime zapoinje nova etapa u povijesti hr
vatskoga jezika, nazvana hrvatsko-srpskim l srpsko-hrvatskim je
zikom. Njegova je osnovica tokavtina iji je izbor i u Srba (Vuk), i
u Hrvata (Gaj) bio samostalan rezultat normativnih odluka uteme
ljenih na razliitim postavkama.
Pedesetih i ezdesetih godina XX. stoljea pojavili su se radovi
Ljudevita Jonkea27 o ilirizmu koji su revidirati dotadanje poglede
na povijest jezika prije narodnoga preporoda, kao i na sam prepo
rod.
Nametnuti pogled na poetke povijesti hrvatskoga jezika, koji
nikako nije u skladu s jezinim injenicama, u filolokoj se tradi
ciji dugo zadrao, to se moe shvatiti kao izraz tadanje jezine
politike. Rezultat toga bilo je pomlaivanje hrvatskoga j ezika,
odbacivanje njegove tradicije, pribliavanj e obaju jezika u poet
cima navodne zajednike geneze, umanjivanje uloge samostalnih
hrvatskih radova na podruju standardizacije, naglaavanje inici
jative i glavne uloge Srba (u ulozi Vuka Karadia) u tom procesu te
prebacivanje konstituiranja hrvatsko-srpskoga jezika na tridesete
godine XIX. stoljea. Beki dogovor iz 1850. godine postao je bitan
posrednik i vana poveznica u navedenim dogaajima. U stvarno
sti je to bila samo formalna deklaracija koja nije imala praktinih
posljedica na kreiranje zajednikoga srpskog i hrvatskog standar
d nog jezika. Beki je dogovor demitologiziran, kao uostalom i druge
{: i njenice iz zajednike prolosti.28
U kontekstu predstavljenih standardizacijskih problema peri
odizacija D. Brozovia, koja datira poetke standardizacije hrvat
skoga jezika u polovicu XVIII. stoljea a ne u 1830. godinu, bila j e
prijelomna u dotadanjim pogledima na taj problem. Zato ne u
d i reakcija u medijima, koju S. Babi naziva pravom politikom
' ;
(
:Janci se nalaze u njegovim knjigama: Lj. Jonke: Knjievni jezik U teoriji i praksi, Zagreb,
l %1. i Hrvatski knjievni jezik 19. i 20. stolea, Zagreb, 1971.
' I I
tome je izmeu ostalih pisao M. Kai: Politika Uznanstvenoj slavistici iliti politiko
w:iknslovlje, Croatica<< 45-46, Zagreb, 1997., str. 93.-100.
60 HRVATI l NJI HOV JEZIK
kampanjom29, iako je ve nastupilo razdoblje odreene liberaliza
cije jezine politike. Ocijenjena je kao pojava jezinoga nacionaliz
ma. Istraivanje poetaka hrvatskoga jezika postalo je politiki pro
blem koji je ugroavao jedinstvo jezika, a time i drave. Rasprava
je k tomu zapoela nakon slavne Deklarcije o nazivu i poloaju hr
vatskog knjievnogjezika iz 1967. godine, iji je Brozovi bio suautor
i j edan od pokretaa. Zajedniki cilj Deklaracije i rasprave bio je
vraanje hrvatskomu jeziku samostalnoga statusa koji mu pripada.
Istraivanje poetaka hrvatskoga knjievnog jezika odnosilo se
na pitanje njegove odjelitosti, specifinosti i samostalnosti u tijeku
povijesnoga razvitka, a prije svega na pitanje trajanja knjievne tra
dicije. Pomicanje te tradicije za sto godina unaprijed, za razliku od
slubeno obvezujuega pogleda, dovelo je do shvaanja da je hrvat
ski jezik stariji od srpskoga, a u ono doba ta je injenica narastala
do uloge vanoga argumenta u sporu o krai jezika, tj . :
Ako je hrvatski knjievni jezik stariji od srpskoga, a jest, onda nikako
Hrvati nisu mogli svoj jezik preuzeti od Srba. Ponavljam svoju ve izre
enu misao: ako je rije o preuzimanju, onda su Srbi prije preuzeli svoj
jezik od Hrvata negoli je obratno. 30
U raspravama obiju strana prisvajanje jezika moe dakle biti dvo
sjekli argument.
Datiranje u Brozovievoj standardizaciji rezultat je teoretskih
pretpostavaka koje je on prihvatio, a koje proizlaze iz same defini
cije standardnoga jezika. 31 Autor to obrazlae sljedeim rijeima:
... egzistencija jednoga standardnog jezika rauna se otkada on postoji
kao pismeni jezik, sa svojom dananjom supstancijom i strukturom, uz
e v o l u L i o n i razvoj (dakle bez skokova i bez revolucionarnih promje-
29 S. Babi dokumentira televizijske emisije te komentare i intervjue iz tiska u pretisku svoje
recenzije Nova i cjelovita slika . . . , u: idem: Hrvatska juer i danas, Zagreb, 1995., str. 246.
252., u dodanoj biljeci 6 na str. 251. U tome svesku istoga autora: ]ezina politika Dalibora
Brozovia, str. 266.-271 . O tome vidi i A. Selak: Taj hrvatski, Zagreb, 1992., str. 88.-96.
30 S. Babi: Poticaji i podaci za raspravu o poetku hrvatskoga knjievnoga jezika, >>Jezik<<
45, 4, Zagreb, 1998., str. 128.
31 Usporedi I. poglavlje.
11. POGLAVLJE: Periodizacija povijesti hrvatskoga jezika 61
na svoje materije) i otkada se u njem izgrauje iznadregionalna norma,
spontano ili kodifikacionim zahvatima. 3
2
< ; l avni kriterij su obiljeja standarda pa se hrvatski jezik iz polovice
XVIII. stoljea ne treba previe razlikovati od njegova suvremenog
oblika. Brozovi takoer navodi i pismeni ili literarni jezik koji je u
odnosu na standardni na niem stupnju hijerarhije, a oba se jezika
meusobno razlikuju po funkciji i opsegu uporabe. 33
U raspravi o poetcima standardizacije veliku ulogu igraju upra
vo termini standardni jezik i knjievni jezik. Stjepan Babi34 nagla
sak stavlja na dosta nejasnu razgranienost pojmova: standardni,
k njievni, pisani jezik, a posebice na definiranje prvoga u povije
snom kontekstu, kada on ne mora biti istoznaan s ostalim nazivi
ma. Knjievni jezik je iri, univerzalan, ne postavlja restrikcije za
obiljeja koje mora ispunjavati standardni jezik, kao to su auto
nomnost, normiranje, polifunkcionalnost, elastina stabilnost pa ga
je stoga bolje primjenjivati na poetno razdoblje pisanoga jezika.
Nakon pojave Brozovieve knjige za tadanju kroatistiku va
no je bilo samo naruavanje iskrivlj enoga stereotipa o postanku
jezika u vrijeme preporoda. Nakon toga poele su rasprave o nje
govim stvarnim poetcima, to se pokazalo daleko zamrenijim te
h rvatski jezikoslovci o tome ni do danas nisu izgradili zaj edni
ko miljenje. Razlika u pogledima proizlazila je uglavnom iz ve
spomenutih terminolokih razlika izmeu naziva standardni jezik
i knjievni jezik.
Na problem poetaka hrvatskoga jezika D. Brozovi je obratio
pozornost jo 1970. godine.35 U isto je vrijeme zapoela rasprava u
kojoj se prije svega postavljalo pitanje o datiranju hrvatskoga jezi-
D. Brozovi: Hrvatski jezik, njegovo mjesto . . . , str. 48
'
l b idem, str. 16.
I \
s. Babi: Nova i cjelovita slika ... ,; idem: Gunduliev jezik prema suvremenome hrvatskome
A 11iievnom jeziku, >>Forum<< XXVIII, Zagreb, 1989., str. 534.-548. Pretisak u: idem.: Hrvatska
/t' :ikoslovna itanka . . . , str. 280.-292.
'
D. Brozovi: O poetku hrvatskoga jezinog standarda, >>Kritika<< 10, Zagreb, 1970., str.
:. 1 . 12. Pretisak u: idem: Standardni jezik ... , str. 127.-158.
62 HRVATI l NJI HOV JEZI K
ka u polovicu XVIII. stoljea. Mate imundi, 36 na temelju jezinih
obiljeja renesansnih pisaca XVI. stolj ea (Dore Dria, Marina
Dria, Nikole Naljekovia, Dominka Zlataria, Matije Divkovia)
i XVII. stoljea (Ivana Gundulia, Ivana Bunia Vuia, Junij a Pal
matia, Ignjata urevia i drugih), postavio je taj poetak u XVI.
stoljee navodei da:
Njihov jezik, jezik knjievnika XVI. i XVII. stoljea, nije posve jednak su
vremenomu standardnom jeziku, ili tonije: nije mu jednak u potankosti
ma morfoloke i leksike naravi. U minula etiri stoljea mogue je uoiti
vie evolucionih ravni ili slojeva, ali tvarnost i struktura jezika ostaju ne
izmijenjene u knjievnosti i sveukupnoj pisanoj praksiY
imundievo je miljenje dijelio S. Babi u recenziji Brozovievih
radova i u kasnijim lancima38 u kojima prihvaa kronoloke okvi
re njegove periodizacije i teoretske pretpostavke, ali tvrdi da po
lovicom XVIII. st. nije bilo takvih promjena koje bi mogle znai
ti poetke hrvatskoga standarda. Stoga predlae pomak poetka
standardizacije na drugo razdoblje. Analizom jezika I. Gundulia
pokazuje da nema razlika u jezicima pisaca koje je Brozovi smje
stio u dva razliita razdoblja u svojoj periodizaciji, tj. u drugo i tree
razdoblje. Po njegovu miljenju hrvatski jezik u XVI. i XVII. stoljeu
ima sva obiljeja standardnoga jezika. Dalibor Brozovi39 u anali
zi imundievih pogleda upozorava na regionalni karakter dubro
vake pismenosti, na njegov nenovotokavski jezik, kao i na revo
lucionarni, a ne evolucijski karakter promjena supstancije i struk
ture jezika koje se u njemu vre na putu prema novotokavizaciji.
Osim toga Brozovi gleda na problem jezine standardizacije ire,
u kontekstu ostalih slavenskih jezika40 koji su, po njegovu miije-
36 M. imundi: Protiv podjele hrvatske knjievnosti na >>staru<< i novu<< (U svezi s temom
Kada uistinu poinje hrvatski standardni jezik), Kritika<< 13, Zagreb, 1970., str. 439.-451.
37 lbidem, str. 448.
38 S. Babi: Nova i cjelovita slika ... ; idem, Gunduliev jezik ... ; idem, Poticaji i podaci . . .
39 D. Brozovi: Hrvatski jezik, njegovo mjesto . . . , str. 52.-53.
40 D. Brozovi: Sociolingvistika situacia i problemi jezine standardizacije u slavenskom
svijetu XVII stoljea, >>Radovi Filozofskog fakulteta u Zadru<< ll, Zadar, 1972.-1973., str. 17.
-35. Autor pokree isti problem u: Hrvatski jezik, njegovo mjesto ... , str. 44. -47. U novije vri-
ll. POGLAVLJE: Periodizacija povijesti hrvatskoga jezika 63
nju kao i hrvatski doli u taj status zajedno s njim u XVIII. stolje
l: u, s iznimkom poljskoga jezika, normiranoga dvjesta godina prije.
< )samnaesto je stoljee prijelomno razdoblje u oblikovanju slaven
skih naroda i njihovih knjievnih jezika. Standardizacijom vlastita
nacionalnog jezika Hrvatska se uz ostale slavenske narode i njihove
drave ukljuila u tadanju europsku civilizaciju. Polovicu XVIII.
st oljea Brozovi smatra razdobljem preteom za budui narodni
preporod Slavena. S obzirom na sociolingvistike imbenike pri
sutne u procesu standardizacije, Brozovi dijeli slavenske jezike u
dvije skupine: jugoistonu (Rusija, Ukrajina, Bjelorusija, Bugarska,
Makedonija, Srbija) i zapadnoslavensku (zapadnoslavenski narodi
i Slovenci). Traei usporednicu, autor smj eta Hrvatsku u sredi
nu, s obzirom na obiljeja zajednika jugoistonoj (crkvenoslaven
ska tradicija) i zapadnoj skupini (katolicizam, pismo), ubrajajui
l l rvatsku i u slavenski i u iri, europski kontekst jezine standardi
zacije. U povijesti hrvatskoga jezika veliku su ulogu odigrala origi
nalna i samo njemu svojstvena obiljeja koja su odredila vrijeme
nastanka i oblik buduega standarda. Tu se moe navesti politiko
razbijanje drave i njezino potpadanje pod Tursku i pod europske
zemlje, iz ega je proizala regionalizacija te pripadnost sredoze
mnom krugu, kao i dijeljenje tokavtine s ostalim narodima
Srbima, Crnogorcima i Bonjacima.
Za dubrovaki jezik S. Babi tvrdi da se problem svodi na pojavu
a kcentuacije i novih nastavaka u im enskoj fleksiji. Oba ta obilje
j a, tj . novotokavska akcentuacija (s etirima naglasnim tipovima)
i feksijske inovacije (prije svega sinkretizam dativa, lokativa i in
s t rumentala mnoine), osobitost su novotokavskih dijalekata, ali
po Babievu miljenju nisu odluujue kad je rije o jeziku dubro
vake pismenosti jer u pisanome jeziku nisu biljeeni naglasci pa
i h je teko provjeravati, iako su istraivanja i praksa pokazali da se
< ; undulieva poezija moe itati po staroj i novoj akcentuaciW\ to
l HC tom se temom bavila i D. Sesar: Slavenski jezici u XVII stoljeu: hrvatska knjievna i
f.Hna batina u slavistika} magli, >>Fluminensia 16, 1-2, Rijeka, 2004., str. 65.-76.
| |
Vi e o tome S. Babi: Gunduliev jezik . . . , str. 288.-289.
64 HRVATI l NJI HOV JEZIK
vie to su pjesnici dosta slobodno rabili rimu. Osim toga, iako se
pojava novotokavske akcentuacije biljei krajem XIV. i poetkom
XV. stoljea, evolucija dijalekta starotokavskoga tipa u novotokav
ski dogaala se postupno, a naglasna se norma uspostavila posljed
nja. Isto tako novi se padeni oblici za Dat./Lok./Instr. pojavljuju
uz stare nastavke i u jeziku Antuna Kaia Mioia i Matije Antuna
Relkovia. U gramatici B. Kaia (1604.) oni se pojavljuju kao nor
mativni prijedlozi uz stare oblike. U novotokavskome sustavu oni
su dobili prevagu od XVII. stoljea. Ali stari, nesinkretini nastavci
obvezatni su jo u fleksijskoj normi ilirskoga jezika koja se povlai
pred standardom vukovaca tek potkraj XIX. stoljea. Stjepan Babi,
pozivajui se na Brozovieve teoretske pretpostavke, dokazuje da
polovicom XVIII. st. nije bilo u tokavtini jezinih promjena koje
bi mogle biti granicom nove faze u povijesti jezika. Prema njegovu
miljenju promjene iz starotokavtine u novotokavtinu dogaale
su se evolucijski, a ne revolucionarno. To potvruje i sam Brozovi,
navodei da je dubrovaki jezik XVII. i prve polovice XVIII. stoljea
ve dijalektno bio veinom novotokavski te se nalazio na slinome
razvojnom stupnju kao i ostali novo tokavski dijalekti, iako ga je ka
rakterizirala vea koliina arhaizama.42 Sljedei je problem regi
onalizam Gundulieva jezika i jezika ostalih dubrovakih pisaca koji
se u hrvatskoj pismenosti XVI. i XVII. stoljea p rekla pao s pojavom
tronarjenosti, to je teoretski i praktino oteavalo i kompliciralo
proces standardizacije hrvatskoga jezika. Postojanje vie knjiev
nih jezika koji u odreenom razdoblju prestaju vriti tu funkciju,
nije u suprotnosti s injenicom da je tokavski dijalekt u toj funkciji
ouvao kontinuitet od kraja XV. stoljea do danas. Regionalizam je,
istina, u suprotnosti s nadregionalnim zahtjevima standardnoga
jezika, iako se ipak (osim baroknoga pjesnitva samoga Gundulia
koje je bilo na najvioj umjetnikoj i intelektualnoj razini, ali na
mijenjeno elitnom itatelju, pa u njegovo vrijeme nije nalazilo ma
sovnu publiku) ta pojava ne moe uopiti i prenijeti na sve dubro
vake pisce XVI. i XVII. stoljea iji se utjecaj i recepcija postupno
42 D. Brozovi: Hrvatski jezik, njegovo mjesto ... , str. 35.
11. POGLAVLJE: Periodizacija povijesti hrvatskoga jezika 65
i r i la nadilazei dalmatinsko-dubrovako podruje i obuhvaajui
ozaljski krug i Slavoniju, da bi na kraju u razdoblju ilirizma uinila
Iz Gundulia vodeega pjesnika, a iz njegova Osmana kultnu knjigu
narodnoga preporoda, potvrujui tako dubrovako sudjelovanje
l l stvaranju hrvatskoga jezika - kako dri Josip Vonina. Isto takvo
j i miljenje Lj . Jonkea:
Bujna knjievna djelatnost u Dubrovniku od druge polovice XV. do kraja
XVIII. st. izgradila je izraajan knjievni jezik, koji nije bio puki prijenos
tokavskog narodnog dijalekta u knjievnost, nego oplemenjeni knjievni
izraz i za poeziju i za prozu. Bio je to u velikom stupnju normiran knjievni
jezik, koji je svojom normom djelovao i preko granica svoga podruja.43
Sl inoga je miljenja i R. Katii.44
Prepreke regionalizma najlake su prelazila djela koje Brozovi
tw uzima u obzir, koja pripadaju niemu, popularnom u kulturnom
krugu, a to su sakralna djela ive crkveno slavenske tradicije prisut
t w u Hrvatskoj od XII. do kraja XV. stoljea. Babi podupire svoje
mi ljenje djelom bosanskoga franjevca, Ivana Bandulavia, Pitole
1 l'uangelija (1613.) koje je u 250 godina doivjelo 20 izdanja i italo
O po cijeloj Hrvatskoj.45 Slino je bilo i s djelom Matije Divkovia
Nauk krstjanski (1611.) s 30 izdanja u dvjesto godina. Neosporna
ji' injenica da je pismenost bosanskih franjevaca u XVII. stoljeu
hi l a nadregionalna, a uz to je pomagala dubrovakoj tokavtini u
l l ' ritorijalnom smislu, znatno proirujui granice njezina knjiev
na funkcioniranja. Slinu je ulogu odigrao i Ritual rimski Bartula
Kaia iz 1640. godine, djelo koje je imalo sedam izdanja i rabilo se u
l , rv atskoj Crkvi dva i pol stoljea. Kai je odigrao i najvaniju ulogu
l l pridavanju naddijalektnoga karaktera tokavtini, provodei oda
hi r odbacivanjem akavtine i zapoinjui proces normiranja hr
vat skoga jezika kao autor prve hrvatske gramatike iz 1604. godine.
I |
l .j . Jonke: Jezik srpskohrvatski, u: Enciklopedia Jugoslavije, IV., Zagreb, 1960., str. 520.
H. Katii: Opseg poviesti hrvatskog jezika, U.Hrvatski znanstveni zbornik, l, 1971. , str.
. ' i. 12. Pretisak: idem, Novi jezikoslovni ogledi, Zagreb, 1986., str. 265.-286.
"'
l ' rema S. Babiu: Poticaji i podaci . . . , str. 125. Detaljnije o tome E. von Erdmann-Pandi:
l d iri stolea hrvatske filologije, O.Prvi hrvatski s la vis tiki kongres, Zbornik radova I, Zagreb,
1 ' 1'17., str. 51.-54.
66 HRVATI l NJI HOV JEZI K
Vaan prinos toj problematici bila su istraivanja Ivana Pede
rina46 koja su dokazala neposrednu svezu dubrovake petrarkisti
ke poezije s tradicijom glagoljske pismenosti pisane hrvatskom sta
roslavenskom redakcijom. U njoj su rabljenomu leksiku svjetovni
pisci dali nova znaenja. Autor analizira jezik ljubavnoga pjesnitva
ika Menetia i Dore Dria kako bi pokazao da dotadanji teol
oki leksik dobiva u njih nova znaenja: ljubav ne oznauje samo
ljubav prema Bogu nego i prema eni; cvilenje ne izraava samo bol
uenika za raspetim Kristom ve je i izraz ljubavnih patnji zaljublje
noga pjesnika; sluiti se nije moralo samo Isusu nego i odabranici
srca. Takva promjena znaenja bila je mogua jer je XV. stoljee u
povijesti hrvatskoga jezika znailo kraj hrvatske, tj. akavske redak
cije staroslavenskoga jezika u knjievnoj funkciji. Njegovu ulogu
preuzimaju domai dijalekti, to ga potpuno razlikuje od ostalih
slavenskih jezika iji su izvori pismenosti takoer povezani s iri
lometodskim nasljeem, ali u kojih se taj proces odvija tek u XVIII.
stoljeu. U Hrvatskoj je dolo do toga zbog pobjede latinaa, tj. odr
avanja liturgije na latinskom jeziku koji je ograniio doseg i ulogu
slavenskoga obreda iji je jezik, izgubivi presti u Crkvi, mogao
poeti vriti novu, svjetovnu funkciju a da mu se pritom ne pred
bacuje bogohuljenje. Tako nije bilo u srpskom j eziku u kojemu j e
46 I. Pederin: Pretvorba hrvatskog iz crkvenog u knjievni jezik (Ralamba uporabe bogo
slovnog i knjievnog nazivlja kod ika Menetia i Dore Dria), Crkva u svijetu l, Split,
1970., str. 65.-74.; zatim u njegovoj knjizi Zainjavci, tioci i pregaoci, Zagreb, 1977. Pederinov
rad nije imao odjeka pa je ponovno izdan u: >>Jezik 45, 4, Zagreb, 1998., str. 128.-139. Naslov
zahtijeva objanjenje: tvorac rijei zainjavac bio je M. Maruli koji ga je skovao posveujui
Juditu splitskomu kanoniku Dujmu Balistriliu, mislei najvjerojatnije na srednjovjekovne
autore koji su svoja djela ukraavali i stvarali nov pjesniki oblik. Postoje i druge interpreta
cije koje se pozivaju na druga znaenja glagola zainiti/zainjali (ukraavati, zain j ati miro
dijama/ poinjati), to je tvorbena osnova navedene rijei. Zato ju neki istraivai povezuju
s anonimnim stvaraocima koji su >>zainjali<< knjievnost u njezinim poetcima, a neki su to
povezivali ak sa srednjovjekovnom kulinarnom metaforikom, napose s danteovskom. O
tome J. Rapacka: Fragmenty o Maruliciu, u: eadem:
S
r6dziemnomorze. Europa
S
rodkowa.
Balkany. Studia z literatur poludniowoslowianskich, ur. M. D<browska-Partyka, Krakow,
2002., str. 98. -127. O tome i J. Vonina: Marulievi >>zainjavci, u: idem: ]ezinopovijesne
rasprave, Zagreb, 1979., str. 77.-105. Taj autor daje pregled svih znaenjskih interpretacija
rijei, sam se opredjeljuje za znaenje pjesnik - pjeva. tioci- arh. >>itatelji, zapravo itai.
Pregaoci (pregalac) je oznaavalo >>ljude od djela, one koji su bezinteresno djelovali za ope
dobro<<.
l l . POGLAVLJE: Periodizacija povijesti hrvatskoga jezika 67
nk venoslavenski, kako kae Pederin, ostao mumificiran i zatvoren
u teoloki okvir. U povijesti hrvatskoga jezika to je bila revolucio
narna pojava i nije obuhvatila mnogo rijei, ali, kako kae autor,
! me su bile iznimno vane. Ne moe se tako zamisliti ljubavnu liri
ku bez rijei poput: kripos, lipos, lubav, milost, oholost, sluiti, slu
ha, cviliti, tuiti . Rezultati Pederinovih istraivanja u kojima je ot
k rio uporabu viestoljetne leksike tradicije u posve narodnoj, svje
t ovnoj dubrovakoj knjievnosti, omoguili su povezivanje s prvim
razdobljem pismenosti te tako pokazali neprekinut razvojni slijed
hrvatskoga knjievnoga jezika od XV. stoljea do suvremenih da
na
.
Na podruju versifikacije analogna je istraivanja proveo Ivan
Sl amnig koji je otkrio vezu izmeu renesansnoga dvostruko rimo
vanoga dvanaesterca te versifikacije i ritma glagoljinih tekstovaY
Zahvaljujui navedenim istraivanjima, poetke hrvatskoga knji
. c vnoga jezika temeljenoga na tokavskome dijalektu sasvim si
gu mo moemo datirati na kraj XV. stoljea. S takvim se ispravkom
c l at i ranja poetaka slae S. Babi. On svoje poglede temelji na us
poreivanju tekstova na hrvatskome jeziku iz toga razdoblja s istim
t !' kstovima suvremenoga hrvatskog jezika, pokazujui da se oni je
zi no vrlo malo razlikuju i potpuno su razumljivi dananjemu i
t at elju. Kao primjer, meu ostalim moe posluiti molitva Oe na.
Prva ovdje navedena verzija potjee iz 1595. i nalazi se u rjeniku
1 :. Vrania, dok je druga suvremena verzija iz Biblije (Novi zavjet,
/. agreb, 1968.).
1 lt'l' na koji jesi na nebesih.
< il't'li se ime tvoje.
l 'ridi kralevstvo tvoje.
/ludi volja tvoja.
1 11 ko na nebu tako i na zemlji.
1 n1h na svagdanji daj nam danas
l 111 pusti nam duge nae, kako i mi
t ltndamo dunikom naim.
Oe na, koji jesi na nebesima!
Sveti se ime tvoje!
Doi kraljevstvo tvoje!
Budi volja tvoja
Kako na nebu, tako i na zemlji!
Kruh na svagdanji daj nam danas!
I otpusti nam duge nae kako i mi
otputamo dunicima svojim!
l . Slamnig: Hrvatska versifikacija. Narav, povijest, veze, Zagreb, 1981.
68 HRVATI l NJI HOV JEZI K
I ne uvedi nas u napast, da oslobodi
nas oda zla. Amen.
I ne uvedi nas u napast, nego izbavi
nas od zla! Amen 48
Iako molitve po prirodi stvari uvaju mnogo arhaizama, u objema
verzijama najvanije su razlike u starotokavskoj fleksiji: nebesih,
dunikom prema nebesima, dunicima ili u fonetskoj realizaciji pra
slavenske jotacije, akavske, tipine za ikavske dijalekte: otpua
mo prema tokavskom obliku otputamo, tj. prema drugaijem je
zinom sustavu no to je sadanji.
,e ,a:.
|.:.i ,e :c
.,. .o:e:. .a:c:c..| ,c,|e+.
50 o., ,c,|..|,e I.
ll. POGLAVLJE: Periodizacija povijesti hrvatskoga jezika 69
funkcionalnih stilova radi poboljanja komunikacijskoga procesa u
drutvu koje se jo uvijek razvija. To obiljeje dosee eljenu razinu
polovicom XVIII. stoljea inspirirano, uz stariju protureformaciju,
novim pokretima i idejama prosvjetiteljstva i predromantizma. U
Puropsku kulturnu zajednicu Hrvatska se upisuje djelom A. Kaia
M ioia. Rije je o djelu Razgovor ugodni naroda slovinskoga, ute
reljenome na epskome narodnom pjesnitvu. Razdoblje prosvje
l iteljstva pridonosi jezinom razvitku i omoguuje bogatstvo stili
stikoga izraza te razvija dotad postignuti stupanj normiranosti.
Trei imbenik o kojemu je ovisio prijelaz knjievnoga jezika u
standardni bio je sam karakter drutva koje se njime sluilo. Tada
je to bila hrvatska etnika zajednica koja se u vrijeme ilirskoga na
rodnoga preporoda integrirala i pretvorila u nacionalnu zajednicu.
Odvijalo se to u doba Francuske revolucije, Napoleonovih Ilirskih
provincija i irenja rodoljubnih ideja romantizma o nacionalnoj ne
ovisnosti.
R. Katii slae se s Brozoviem kad je rije o datiranju poeta
ka jezinoga standarda polovicom XVIII. stoljeaY Smatrajui pak
standardizaciju procesom, a standard njezinim rezultatom, Katii
u standardizacijsko razdoblje ubraja i povijest hrvatskoga jezika od
polovice XVI. stoljea, ime znatno pomie datiranje njegovih po
etaka i naglauje postupnost njegova oblikovanja. Tako se prema
njegovu miljenju o poetcima hrvatskoga standarda moe govoriti
ve od kraja XVI. i poetka XVII. stoljea.
Tim se pogledima Katii pribliava miljenju S. Babia, iako
kronologiju pojava koje oni prouavaju dijeli stotina godina. Posto
jee su razlike rezultatom razliitih teoretskih polazita. Babi se
radije poziva na knjievni jezik istiui u raspravi posljedice upo
rabe vieznanoga naziva standardni u odnosu prema jeziku koji
je ve na odreenoj etapi svojega razvitka. Prema njegovu miljenju
Standard mora biti stanje, a ne moe biti razvoj, odnosno, gdje ima
u .i|.+a . :. :,e,c.. ..::.i.. .. ,:.,e:e .: :c,. :.:+c||,., c+ ae|,ic... +c i...
v.c.. u., a i.:.. Sintaksa hrvatskoga knjievnogjezika. Nacrt za gramatiku, z.,:e|.
1986.
70 HRVATI l NJI HOV JEZI K
razvoja, nema standarda.52 U skladu s tim postavkama, on je pot
puno u pravu kada kraj XV. stoljea smatra poetkom hrvatskoga
knjievnog jezika jer je to oblik jezika koji ne mora ispunjavati de
finicijske postavke standardnoga jezika. S njegovim se miljenjem
slae Mario Grevi53, ali on istodobno upuuje na sistemske pro
mjene koje su se odvile u tom razdoblju hrvatskoga jezika.
S druge strane, M. Mogu upozorava na nepostojanje otre gra
nice izmeu procesa i rezultata, tj. izmeu predstandardnog i
standardnog razdoblja:
Standardizacija je proces koji obino poinje duboko u predstandardnom
razdoblju i na osobit nain povezuje povijest knjievnoga jezika, pred
standardnoga i standardnoga, u jednu cjelinu. 54
I M. Radovanovi smatra jezinu standardizaciju dugotrajnim pro
cesom s vie etapa.55
U raspravi je sudjelovao i D. kiljan56 koji u skladu sa svojom ra
nijom definicijom procesa standardizacije tvrdi da se o standardi
zaciji hrvatskoga jezika prije XIX. stoljea ne moe govoriti jer tada
jezik jo nije ispunjavao standardoloke kriterije. Glavnu je ulogu
u nastanku standarda odigrala, po miljenju tog autora, djelatnost
drutveno-politike elite XIX. stoljea, tj. iliraca. Zbog toga on istie
krajnju fazu standardizacije umanjujui znaenje djelatnosti za-
52 S. Babi: Gunduliev jezik . . . , str. 284.
53 M. Grevi: Die Entstehung der kroatischen Literatursprache, K6ln-Weimar-Wien, 1997.
Knjiga je dobila vrlo pozitivnu recenziju hrvatske jezikoslovke Natae Bai i vrlo negativnu
recenziju Pavla Ivia koji je kritizirao autorovu interpretaciju perioda nastanka hrvatsko
-srpskoga jezika i Vukove uloge. Autoru je takoer predbacio sinonimnu uporabu pojmova
knjievni i standardni jezik (vidi bibliografiju).
54 M. Mogu: Povijesni pregled hrvatskoga knjievnog jezika, u: S. Babi, D. Brozovi, M.
Mogu, S. Pavei, l. kari, S. Teak: Povijesni pregled, glasovi i oblici hrvatskoga knjievnog
jezika. Nacrti za gramatiku, Zagreb, 1991., str. 18.
55 o
. .
l l ngma ne pag ede o standardizaciji prikazuje u svojim radovima R. Auty: Literary
Language and Literary Dialekt in Medieval and Early Modern Slavonic Literatures, >>The
Slavonic and East European Review, vol. 56, London, 1978., str. 192.-201. U skladu s njego
vim teoretskim postavkama knjievni se jezik datira od trenutka kada je on istovjetan obli
ku suvremenoga jezika. Prepreku za priznavanje nastanka hrvatskoga knjievnoga jezika
prije XIX. stoljea inila je za autora ikavsko-jekavska dihotomija. U Autyjevoj teoriji nema
mjesta procesu standardizacije, a knjievni jezik sukladno tomu nema povijesti.
56 D. kiljan: Govor nacie. Jezik, nacija, Hrvati, Zagreb, 2002.
11. POGLAVLJE: Periodizacija povijesti hrvatskoga jezika
71
poete u prethodnim razdobljima koja su proces standardizacije
dovela do krajnjega rezultataY
Kako ne postoji jedinstven pogled kroatista na temu poetaka
hrvatskoga standarda, u rezimeu predstavljamo samo najvanije
injenice.
Povijest hrvatskoga knjievnog jezika nesumnjivo poinje od
Baanske ploe, koja simbolizira poetak najstarijega razdoblja
hrvatske pismenosti. Korijeni suvremenoga jezika seu na kraj XV.
stoljea, ime se zatvara prvi, najstariji period njegove povijesti i u
kojemu dubrovaka tokavtina biljei dvjestagodinje potvrde pi
sane knjievnosti. Zapoinju sljedea razdoblja s udjelom tokav
tine kao osnovice suvremenoga j ezika. Zato se moe govoriti o
neprekinutom razvitku hrvatskoga kao knjievnoga jezika ve od
kraja XV. stoljea pa sve do danas. Standardizacija hrvatskoga je
zika bila je dugotrajan proces. Od XVI. stoljea oblikuju se brojna
definicijska obiljeja kasnijega standardnoga jezika koji proivljava
evoluciju tipinu za povijest svakoga jezika, i u okviru samoga su
stava i u normi. Potonja se pojavljuje u XVII. stoljeu i traje do po
lovice XIX. stoljea te ima, kako smo ve spomenuli, individualni
karakter jer su ju preskribirali grama ti ari ili pisci ije je stvarala
tvo bilo uzorom. Zbog slabosti preskriptivne norme kao rezultata
posebnih sociolingvistikih initelja, izmeu ostaloga i knjievne
tronarjenosti, vanu je ulogu odigrala uzusna norma. Razliito
datiranje poetaka jezika: kraj XV. st. (Babi), kraj XVI. i poetak
XVII. st. (Katii), polovica XVIII. st. (Brozovi) te konano XIX. st.
(kiljan), stavlja samo naglasak na razliite injenice u pojedini
fazama njegova razvoja i ne odbacuje kontinuitet njegove evoluci
je i samostalnoga jezinog statusa. Jedan od aspekata Brozovieve
periodizacije i s njom povezane rasprave bilo je ispravljanje neisti
nitog prikazivanja poetaka standardnoga (knjievnog) hrvatskog
jezika te upuivanje na specifinost njegova razvitka, razliitosti i
samostalnosti u posebnim povijesnim uvjetima u kojima se nala
zio i koji su odreivali smjer njegova razvitka, da bi mu se na kraju
vratilo mjesto koje mu pripada.
o pogledima toga autora vidi i u X. poglavlju.
1 1 1 . POGLAVLJE
Razdobl je pretpi smenosti
u povijesti hrvatskoga jezi ka
3.1. Slavenska rodovnica
3.1 .1 . Stvaranje j unosl avenske zajednice jezika
Hrvatski jezik, uz slovenski, srpski i bosanski, pripada zapadno
junoslavenskim jezicima. Zajedno s bugarskim i makedonskim,
kojpipadaju istonojunoslavenskomu ogranku, oni ine skupi
nu JUznoslavenskih jezika koji se izvode iz praslavenskoga. Raspad
rslaenskoga jezika istodobno je i poetak izdvajanja hrvatskoga
Jezika IZ praslavenske zajednice u nizu faza, sve do odvajanja za
padnojunoslavenske skupine.1
Slavenski su jezici u istraivanjima genealoke srodnosti jezika
p
.
rimjerodvoslone obitelji jer izmeu njih i praslavenskoga je
Zika postoJe posredne faze u obliku zapadnoslavenskoga, istono
slavenskoga i junoslavenskog prajezika. 2
Posljedicom toga starijega povijesnog izdvajanja razvojnih fa
za u istraivanjima praslavenskoga j ezika bilo je postavljanje da
tuma raspada pra jezika na VI. stoljee i poetak novoga razdoblja
zajednica (npr. junoslavenske zajednice), shvaenih kao zasebni
jezini sustavi iz kojih se razvijaju kasniji jezici pojedinih grupa.
1 Poim se a s;j lanak: B.
_
ozkowa: Poludniowoslowiariska wsp6lnota jzykowa
(Pewmkl l wqtphwosci), u: Praslowwnszczyzna ijej rozpad, ur. J. Rusek, w. Borys, warszawa,
I998., str. 193.-I99.
2
Z. Golqb, A. Heinz, K. Polanski: Slownik terminologiijfZykoznawczei Warszawa 1968
str. 491.
,, ' .y
I l l . POGLAVLJE: Razdoblje pretpismenosti U povijesti hrvatskoga jezika 73
Neto drukija je interpretacija toga problema u novijoj formu
laciji koja uzima u obzir ispravak mnogih praslavenskih jezinih
pojava u kronologiji, ali pretpostavlja kontinuitet praslavenskoga
jezika kao sustava sve do X. st. n. e., uz istodobnu njegovu podjelu
u dvije faze, od kojih je prva trajala do V. stoljea, tj . do poetka ve
like seobe Slavena, s jedinstvenim jezikom. U drugoj fazi praslaven
ski jezik, proiren ve na velikom teritoriju, ima razliita dijalektna
obiljeja koja postaju osnovicom za izdvajanje kasnijih pojedinih
slavenskih jezika.
Na sadanjem stupnju istraivanja smatra se da se praslavenski
jezik razdvojio na tri osnovne skupine, to se dogodilo manje-vie
istodobno.3 Tradicionalni pogled o njegovoj prvoj podjeli na dva
ogranka (istoni ogranak s kasnijim istonoslavenskim i junosla
venskim jezicima te zapadni ogranak) jo prije poetka seobe na
jug, dakle prije VI. st. , neki su znanstvenici odbacili na temelju iz
mjena u kronologijama jezinih pojava koje su to trebale potvrditi.4
To i dalje ostaje predmetom rasprava.
Izdvojene tri glavne skupine praslavenskih dijalekata, tj. tradici
onalne zajednice, nisu istovrijedne, ni po povijesnome oblikovanju
odreene zajednice s njezinom kasnijom unutarnjom podjelom i
odnosima izmeu pojedinih jezika, ni po karakteru njezinih jezi
nih obiljeja.
Ovdje emo izostaviti problematiku zapadnih i istonih jezinih
skupina i pozabavit emo se pitanjem koje izaziva najvie rasprava,
problemom tzv. junoslavenske zajednice ija su tri glavna proble
ma mjesto, vrijeme nastanka i jezine pojave koje bi mogle potvr
diti njezino postojanje. Posebnost te skupine bila je injenica da su
p redci Junih Slavena zauzimali prilino velik teritorij koji su nase
ljavali u dvama migracijskim valovima, tj. Panoniju (podruje A) i
H. Popowska-Taborska: Wczesne dzieje Slowian w swietle ichjzyka, Wroclaw-Warszawa
Krakow, I99l., str. 73.-91.
Dokazom je trebao biti rezultat razvoja 2u procesu II. i III. palatalizacije kao s' u isto
l lome ogranku, a u zapadnome te razvitak skupine kv, gv u procesu II. palatalizacije i po
jl'd nostavljenost skupina tl, dl > l na istoku u odnosu prema njihovoj ouvanosti na zapadu.
74 HRVATI l NJI HOV JEZIK
Balkanski poluotok (podruje B). Danas nema sumnje da su u slavi
zaciji juga5 sudjelovali i Istoni i Zapadni Slaveni prelazei Karpate
u dva smjera: s istoka - Dukljanskim i Ta tarskim sedlom preko da
nanje Rumunjske, sve do istonoga dijela Balkana, te sa zapada -
kroz Moravska vrata, dananju
,.aa ...a.,--,.-a.:.,-.:-a..-,-a
a..-.:.-.....
,-a.-a..,-,.
|.:-,.a..:
,a..,--..:.a,...-:-,-.-.-a.:.a...a,-....-a
...a.--a-a.aa:-.
-,-a....aa.-,..aa.....:..a..--...
a..a-:.....a,a..., -..a-,.......-..a,.:-.aaa.....a.
...,-:.,..-,-:
-,-,aa.as...-a.a.-a.a,aA.
a...a:.....
-....,--a..as...-a..-,..aa-........r.a-a.,-
.o...,-.-......oa
-.aa...a--...a....... ...aa-.
..:-a--a-.a..(
elezna vrta).
z-.,-,..a--a
+-..a,-:.,-....-,.-.. .-,-aaa,aa......
.:--.:......a,-,-..
.a-,.....:-,....a-a.,...:.-.a.aaa
:..a,-...a..,.a,-,
-,.-a.a,. .,-.:-..,-....s...-a.
a.a....a a..-,-.-.-.a.a.:.-a..-a-.-.,a--...a.a,-..
a..:..-......
-t.:-.
.--,...,....-a.-:-.-a..a,-..a-......-
.-,-.aa.,-...-,aa-..
-.-a...:-..:-..,-.:-,..-,-a.:.ar.a-a.,-
.o...,-x-....-
.,-aa.-a..-,.-..a.,-.-:-....a.:-:-.-a-
x--.-a...-,
-..-..,a.a-:..a.:.a.,-a-.......a-.-a...,-
-......:-,.a-...
-a.,a,...a..-aa..-., ...a,..a.a-..a-
....:..
r.-a.-.:.a,-.
-a.......-a...a-.a-a...a.....--
,-...ata.,.:.
.,-..-,a-.a-a...a-.a...,a,a,-..:-a-...
.-a..-..,-.a-
,-.:-
(-.a-a...,a,-...aa-....-a..-,.:...-
,-a..---......,a
..Pest - a.aa,pet, ...a..pe,
..-.pe). u...-,a.-a,.a,-a,...-.a..a:-a....-x....
.-a.-..a.:-..
-..,
.aa,..-.a...-a.-a.a,a,a,-..:-a-
....-a...a
:,-
.,..-
aa-.a-a.a,-.a..--,..a..,a,-..:-a.a
s...-a.a..a.,-...
a-a.,aa..--a-.a-ar.a-a..-,a...a.
r.-:..a.,-:-.-a., -...a..,.a,-,aa.a-a.a,.,-.....-.a.
:.:.-.-
.....,-
....a.-aa..,a......:.a..a.a.s...-a..-,-
.a.-.....-u a
..a.
-:a..,-...,-...:-. ...a.a...-a.
-.a.a.,--,.
|...,-
..:a...a-.:a.....-,.-...-,-a..a..:-.,-:
a-...,-.-
.-,..
s...-a..-......oaa...a-,-.a.,-:-
a-..-..,.a
.,--a:-,.,-.:.x..-...-,.-.-.-.-:-a-a
a..-..a
...
|-aa,....-......-aa,....-,..a..-.
-ao.-,-..i.:
a..
-.-.a.a.,-.-.-..:-a-x..-a-a.,-
1 1 1 . POGLAVLJE: Razdoblje pretpismenosti U povijesti hrvatskoga jezika 79
a-o.-,r-.,..s.-,...a..-a:-,.,aa--a-:-...a-..a.a..-
-:a..-,..a..-a...a
....a.a-
s.-:-,--.a.:-.a..-.-a.,-.,-a-.:.,aa.as...-a.a.,-..,.-
,--a,..a.-x..-......aw.,...-,.,-a..a-.-:.a,-a..XX. :-.,
.-.:...-a.-:-.a--,..aa-....-a...a.-.a...a
..:..a
-..-a.....a.av......-..a.a....:-.aa....-a..a.a..a,.a
saaa,.oa..a..-......-a,-..a.a-,aa.as...-a...-a-:.-
-a:..-a-.a-,.a-a....-,..--,.-a-,-a.:.:-.-...,-.a..-a
.,....,-............a,.a-....-a...a.a:-a:-a.a:.-.a...v.
a
w.,.-.aa.-:-.a-:..a..-,-...a.,--:...-..a-..-,-.. -
,-..a...,a,a...:.....a,....a,...:..-,--,..|.,
-a:..a..-,-.
-a...a.-,-a-.:,aa.a-a.a,.--..,a.a-a-,.:...a-..-:-..
-a-.:...a..-a-.:..a.a...a.:.a-.a...a.:--a.aa.:,
:..-.,-a.....a.......a.:....a.:.a-.a...a....a.
x..-a-a-..-,.-.-aa..,.,a.-a,-..a--,..-.-,----a.
. . ..:.a....,...a-a.,.......-a..-,.,-....x-.aa,..-aa,.a
...a.,a..,-a--
.
1 . -a.-,-a....-,..tj, kt dj :-..st], skj, .,.za
...a,
..a.a...a,.a-.-..,-aa..-.-a:.aa.a:-a..:-.a-,
..a,
2. a,-aa.-a-.:......-a...a jerova a....aa......a.a-aa,.
a-........-..a,.a..:-a-,..a.a..
3. -a..a-.:epentetskoga l a....aa:-a,-,-.-..:...a,-a...:-
.a.
Prema: P. Ivi, op. cit., str. .-
.'I!
N. van Wijk: Taalkundige en historiese gegevens betreffende de
-.-,.x-.....-,.s.-...-,:a:...
.a.a.a:-...-.a,....-a-,-..a.,-..-a.,.:...,-....-a..-
.--:a:...aa.....a...:-a.s...-a..-,..a.., -....-a
oa,-...oa,-.:...a-..as.....a.av.v| .:-.,-a..a.....
o...,a.a.,-.-r.a-a.,a...-.....a..a-x-..,-s.....a..:a:.
1 1 1 . POGLAVLJE: Razdoblje pretpismenosti U povijesti hrvatskoga jezika 81
..:-a-|a-.a|.....a.a.........a,a,a,....-...:a-a..a.,a.
limes Romanus a.oaa..a.,..a..a.-,.,-..a.:...,....-a-.a.
a....a...-.a-:-.-a|...a:..-...ax..a....a..-.:..
a-...a...-.a.:.....,-aa.-a......-a...a.--a...a..a
.a.|....a.u...:.
-.-:-..,-.a-...,--a-..,-.:.u...:..-..:...-a.,.-
|.-.:.a.,....a-|.,--.-,-a.-a-,-.......,..-.-.-
,-,...a-.:..-.a.a.:.a,. -a..,-:.-u...:.,a-..-....-a
..-,.a,.a-....a--..a..-:.-.-,.,.a,.a-..-:a-a..:-...
.--|.a.,a,aa.a.a,a-.:-,|.aara:.--|-u...:.a.-a:-..:a
....-a..-.,....,-a.,a,--.-..:.:.-a,-.:.a,.a-....-:
a-,..,-a.:..-,-.-|..-a.-..,-aa,-,..-a.,....,..-,|...
--.-....:.ax..--.,..a..,-.-.-..:-aa
-.a...-.-.-a.,-..
u...:...u-a.,.t-..-.....,.-,.-a.:..--.a..a--..
a..-a...,-:.u...:-,-..a.,-a.,-.a,.:-.v...-s.-.--.
u...:..a.-|-......a||| |v.:-.,-a....-..--..,-.a--
:..a--:,-a:-...|x .:-.,-....-...-a,.-..-,.....,.:.|.-a.
v-...-,...-,..-.a,-.s.|-ua.a,-,-.-....v|.:-.,-.u...:.
.a..,-aa-.o|-a..:...s.|....-aa..a.,a,..-.:...a.-...,.
........-.-.-.,....-...--a..x,.a-..,-.--|..a.
.-a..a.:...,.a,.a.,-.a,-:-.aoa,-.:.......-.oaa..a.
-a...-.a...-aa..a....a..:.,..-.-630. ,-a.a-aa.a.a,a-
.:-,|.aao-...a:.-a.-...|...a:..-,.....u-.....,.a..-
|-.-.:......-,..a.:a:...s.....a..a..,.a,.a.,-.a.
.,-.-614.) a..-....-..-,-aao.....,au:-.-a-|.(609. - 615.)
--,-.-..:.-....-a..-,.-.-a.....,...,-.-,.a....a.s--a
..-...u-.....,-u...:..s.|.a-|....a..-,-|aaa-:-..:-..
, -............-...,.a,...a.a..o.:.:..:....,a....a.a
o|...,a.,aa-.a.-..a....a|....s.|...:-.a....-|--.:.....
.--a.-..-Obrovac, Obrovo, Obrovnica. z.a...a,-o.....,-
-,a..-,-a..:.,.a,-,..a-...-,-.a,..a....a:-a:-a..-.a...
:.a-.a...|,--..-aa.,-.a..-...,..x..-a:-,--..-,-a
Oznaivanje strana svijeta bojama (biela oznauje zapad, crvena jug) poznato je i u iran
skome jeziku, to se navodi kao jedan od argumenata iranske etnogeneze Hrvata.
82
HRVATI l NJIHOV JEZI K
,...a.,..ao.....,-.Salona ,a.a.a,.s-..a,..-.a..-.-.:.
a-.a.:.-...-a..-ao.-..-..,.a-.a...a.,a,-.a-.a-....s..:
,..a.,-Aspalaton). u...a.,--.-.a-.:..a..:.-.oa|.-.a..
(Raguza). o|..a....a.-...-|.-,a.|...a:...,..a-..a..-aa
.-,...z.a...s-:-.....a.-:-...s...s.|:-,..ao.-.a.-:-.a
c.-.aa...,-:-..-aa, -.,-.-.a.|...a:...o.....,...-.a...
.:.a-.a.:.-
sa-....-u...:.ao.....,a.a.,.a..a.-.-.a,-.-a.,.:.
..,.a...:...-:a-,-a-:....-,-aa.r...,a,-a:.....-ax.:-
.,-a.aa,-.aDe administrando imperio, axxx-,....,a..a-a.
a..a:-..-,.,-a..:...--..-|...a:..-,......s-a.:.a:.a.v||
r-.|..-,-a-:.s.a..,:-,......|.-,-a-.....,-aa-,.-aa...:
...a.-a-....a.,.|..-,-,r.....,-,.,a,-.-.-..a:-.aa.......
..a--..a.a.,-..au...:.,-a.a-a.-a-..,-av||.:-.,-a.-a
.-a..--:-.-|..-,s.a....|-|-.-..s-.-a.-..xaa.-.u.-|.:-.,
:-a..,-.-.:.-a,..aa,.,:-.a.....-a...-a.,uv||
.:-.,-a.a..-a:-.a......-....-a...-...,..aa.:...s..-aa.
u...:..a-|.,-a...-...,.-...-.,-..o.....,ar.-.......
.-.,-.a......a:-.,-.....-,-.aaa.-aa.-a.,a.-,.a.,-
-:..-a.a-.:......-.......,-..:.a.:.-.a,-a....oa.
...a., --a.,....:..-.-...aa.-,a..-a.a,-.a:-a:-a-.-,-aa-.
.a.-.--a....a...
3.1 . 3. Etnoni m Hrvat
r...-:..a.-:a-a..a......-aa..-.a....a-.......,...
a.-845. - 864.) .-,.,-...:..-a|...aar-:.aa..-..-....aa
..,-aa..-..,..ao..-.a...,-...a...:.a..-..a..-..:-.,
Primorska ili dalmatinska Hrvatska koju nastanjuju Hrvati obuhvaala je tzv. Gornju
Dalmaciju, odnosno teritorij u zaleu bizantskih gradova, izmeu obale i Dinare, od rijeke
etine do planinskoga lanca Gvozda. To je bila kolijevka hrvatske drave. Sjeverni predjeli,
Izmeu Gvozda i Drave, nazivali su se Posavskom ili Panonskom Hrvatskom.
24
J. Rapacka: Dolazak Hrvata na Jadran, u: eadem, Leksikon . . . , str. 41.-44.
Dukljanin iz Bara i splitski kroniar Toma Arhiakon iz XIII. stoljea izvodili su Hrvate
od gotsko-slavenskoga voe Totile i njegovih sedam ili osam plemena te je tako nastala
sljedea >>gotska legenda. Veu je ulogu odigrala legenda o autohtonosti Hrvata i njihovu
junom, balkanskom podrijetlu te o seobi na sjever. Usp. J. Rapacka, op. cit.
1 1 1 . POGLAVLJE: Razdoblje pretpismenosti U povijesti hrvatskoga jezika 83
,-..|..,--a..-dux Chroatorum. o-.a-a:,--a..aa..,-.
.a..xv|.:-.,-. o-x.:-.,-.-:a-a.Xorvato -.a....-,-
.:.a-.a..-..-,.-a.a,.|..-.s.|..-.a-.a-,a-..,-.-r...-,.
o...:.a..-..,-.-a...-az.a....-,....s..:.x.-.:...a.
..:...:-..:-..,....|.-.--:--a.Slo vinci ,a.,a,a,...Slovenci
,a..,-.-.a,
r:.-.-,.,.-:a..-,.a.....Hrvat :-..,-.aa.:-|.-,a..a
:-..-:...,..a.,-a..a-.:--..a..-a.r..a..a,-aa-.
-.,.:...,a-:.-.-,.,a.-a.a....-a.-.--aa:--a,-.a
De administrando imperio, ,a,-.-...a...,..-,.khora .-., .
:-|..-.:--u...:.|...-a.-,...,aaa-.-.,-s..:.....
a...-a-.,x||| .:-.,--,.i.-a.,a-aa......:...a.:.a-.a...
s...Curetes, Curibantes. s.,--.-:.-.-,.,..-a.,a.,.s.:..,.
..xv||.:-.,-..-.-..a.,-.,..,-..hrvati (se). a.-a.-..,a
---a...u |-a..s...-..-,..-,..--....a...-...-
charviti se |..a.:..-:-:.,a...:a...--.:-:..|-.|-a..-
-a.r..a..:.-,a,-z|.,a.-c-.,(1981.) .-,.....,aa,-a.,-
..-:a-.a.-a,--:a..-a.|.-..+.a....a..-,..-..a..,..-
-a|-,-.a...-aa-a.-.a.aa..s..--a-.-:-.---.-
.|.:......,-.a-:a..a..a.-au-a., .t-..-......a.
,-..:.,-:a-a.a.a.-a,aa-.a...,aa.s..-|..--......
..a..a,-..:.,.-|.-.a,-,-.-......:-.a:-..-:...,-....:.:
--.-a..:...,--:.-.-,.,-a..-...-.a.,--.-....a,..-
-...-..,-a..hrev .a,.haru ...
.|.t..-.a-:.-.-,.,a
chrib chfbt ..x|x.:-.,-.r.a.:..a....--a,.a.....-a,-.
.a..-,.-|....Harfada s..,.:....,-:..-,..--a..-,.a.....
l lraeda. x..a..--a...u-.as.aa.:-.
-.....-a.u...:-....
chorv-/korv- .-,..-,.:.:-a,aa,--....:a....,..-,-.aa-....
-...:.....:a...o.a,...a.a-aa-...-a.-:.-.-,.,a.-,.:...
..-.-a...a..--,-...a.a.-a.-:--.,.....a...-:a-,-a-
u pregledu o etimologiji vidi H. Lowmianski: op. cit.; H. Popowska-Taborska, op. cit., str.
h:.-66.; P. Skok: Etimologijski rjenik hrvatskoga ili srpskoga jezika, l, Zagreb, 1971. , str. 690.
li'l2. Posebnu knjigu posvetio je tom problemu A. Gluhak: Porijeklo imena Hrvat, Zagreb,
1 l'lO.; idem, Hrvatski etimoloki rjenik, Zagreb, 1993., str. 267.-270.
l l . Popowska-Taborska, op. cit., str. 66.
84 HRVATI l NJI HOV JEZI K
..uc..:.,-, -x...v..-ca..a-.-:.a,-a.a.xx .: a-.-c.
..-a..:.c-.c.a..-(u)haurvata ..:.c.-aa-.a-a.-.-|a-.-
Horoatos, .....a-a..a.,....-..|:.-.-c.aa..a..-a.
:.-.,.,a--..aa...:.c-.c.a...hu-urvatha- c.,.:-.,....
a.a...hvar- .aa.-.huravant- .aa.a.-a.c.a..-,.harvat
:
-.-.,-.,a-:a-a..uc..:..sc|...:-,-..,-
a-....a -.-.-...a.a:-cc-:...,..-,ac.a...,aac,-c.,
x..-..s....-c.x-..,a......o.-,ca|.-.|c.a..--ac.,-
:.-c-.:c.a-,.a.....a.......-..-c..:..-a.a.a.:.-
a.......-.c.aa..c....a,.ca|.-..,-.-,a.-:-..--:a-a.
aHorvati ..--a:a,a-.c.a..a.-,..-c-,-:.--a.:.
c-sa.., .,a,-c|.-...a.c.-:a-.c-a.:-.a....a.a.,a,
c.aa....:-,.a..,-....,aa,-a.,-a....Hrvat ,...c.a..-,-|....
ha'v
t-) a.,.,-c-,.:a.,-..c...-a-..-a-.-.c.a-,-..a-.--
.-,-,--...,-.......c.a-.-aa-.a-a..a:-,-a-:...|...s...-a.
.-,.a -...,-c.....c.a...a....-,-....a.,-a.a.c.a..:.,..
...,a....:-
-.,a
,-a....-,..c..-..-.a.a-.:..a,-c.,-
-.c.a..-,-:.-.-,.,.-:a-a..
r-.,-.
.a.-,.a.Hrvat .a.:a-,-.c.a-,-a.a.a,-a,.
a--.,-a..:-.-aa.a,-a.c.,.a,.-aca,..-,..aa..-.,.
....:-a....,-.--|-r:a-a...ac..a:a.-aa.,-.-uc..:..-
a-r-.--a-...acCharvatce ,
B
r '
bl
. .
e 1L e ovi p:o emom bavio od 1908., postupno ispravljajui svoje poglede. Vidi: A. Belc: Kajkavskz dyalekat, U, S. Stanojevi: Narodna enciklopedija srpsko-hrvatsko-slove naka, II, Beograd, 1927., str. 222.-228.; vidi i njegovu recenziju Ivieva rada Jezik Hrvata kajkavaca, Junoslovenski filolog XIV, Beograd, 1935., str. 241.-246.
34 A. M. Lukjanenko: Kajkavska narrie, Kijev, 1905.
1 1 1 . POGLAVLJE: Razdoblje pretpismenosti U povijesti hrvatskoga jezika 87
-ac-.....,r
'
Njegova su istraivanja potvrivala ujednaenost sljednica jata i jera (> e) te samogla
snikoga l i stranjega nazala (> o) u srednjokajkavskim dijalektima, kao i novu akcentua
cijsku skupinu.
.
'
|+
S. Ivi: Jezik Hrvata kajkavaca, >>Ljetopis JAZU, 48, Zagreb, 1936., str. 47.-195.
'
z. Junkovi: Jezik Antuna Vramca i podrijetlo kajkavskoga dijalekta, Rad JAZU 358,
Zagreb, 1972., str. 1.-229.
.
'
I!
Junkovi naglauje tekoe do kojih dolazi zbog poistovjeivanja dananjega jezinog
shvaanja dijalekta s njegovim povijesno-teritorijalnim poimanjem.
88 HRVATI l NJI HOV JEZI K
.aaa:.ca,-..a...aaa,c.aa.|.-,-c...-,.. tj, kt dj , .f9
,:-.,.t', j ,..,., j/j',j ,..,.,o.,..-.:-,-..a..,.-.c...-,..
st, skj, zdj, zg t, d ,..::-.,., j ,..:-.,.t j ,..,., j
/, ,..:..,......,.,.s, i ,,a,-....,.,r-,...takavizma .
akavizma c.....-....,-:.a.a,a..:-aa:-...:.aa-a...aa-
o|..,-,.:....:..|..-.aa.,...a-.-..|.a-.:.,-a..a,-..a:.
stria), -aa-.a-.-....--.-|a-.:..:-a-:-...a.,.c...-,jata. |.
:-,.,-c..a-|.,..a-a.......c.a-..p .-,-a....aaa.,-o, -a
..a-a-a.a..a..,...:.a...a-:-...a.,-a....:.a.....aa-,
:-...:.a. ..a-..-a..:-a-,:-...:.a.c.a.,-..,-aa.a,-. -:.
-.-...-ac..a-|.,ac..a..--:-.....-u < vo, a.
c........-av/va ...,.....-av/ve, ..-.c...-,r- cr-.
oax|||a-xv.:-.,-.--.-,-.-c.:.-aca,-,|...a.,..-.:a-
..a.|-c-a..c.a-.:.:-,.-aca,.-c......a.a..-aa-.a-:.
-.-c..c-a...a.,..-.:.-,..|-,.-a:..:..|....a...,-....
.-.:aa-a-|...a,.a-..-|..,-,.,,a|.:..aa.,.a-..a:-a...,-.
.|-,-,.a..:.,--...c.:-ca....-a:...:..a...:...a-...a...,..
,a|.:...a|.a.:....-.:-....,.....a..a...:..-.:aa,-..a,-.a.-
.:ca....,-a...-|,-.: ,:-.-a.-...-,,-c.aa..,...-a..:-a-
:-...:.a-saca,-.:c.a-...:-aa....aaa:-...:.aa.|..a
,aa-.-a..:.....,-aa...-|..,-,.,aca-.-:-......a.,...a.
.a.:..,z..aa.:-...:.a.a.a..,-.-aa..,a,--a....:.a-.
..,...:.a-u:-c..a-|.,a...a.,..-.:..:..c.,a..-,.:..a.-|.
.,-,.u:-...:.a..-a-,..,a..a-c-,-a-a..-,...a..-
-.a.:..a.acc...-,jata ,,-........,-...............-.......
.,-.a.,..-........,...-a....:.a.....a-..-.c...-,..-
,...a..-,.l :-.a-....,...-|..,-,..-,..--,...,a,a..-a:-
...:.a..acc....:../ -o ,...-a); ...:.......,.:..poi, poem;
39 U zapadnoj tokavtini djelomino dolazi j.
40 Ovo nije iscrpan pregled obiljeja koja su utjecala na raspad i jezino razlikovanje jugo
zapadno-slavenskih dijalekata. Detaljan opis toga problema vienoga iz kajkavskoga dija
lekta vidi u: M. Lonari: Rani razvitak . . .
41 Naziv potjee od Torlak, tor/aki (iz turskoga) i oznaava ljude koji ne govore ni srpski
ni bugarski. Te se dijalekte naziva i opski, a op je (iz turskoga) oznaavao stanovnika gora
s obje strane srpsko-bugarske granice. Danas se te dijalekte smatra prijelaznima izmeu
srpskoga jezika s jedne te makedonskoga i bugarskoga s druge strane.
1 1 1 . POGLAVLJE: Razdoblje pretpismenosti U povijesti hrvatskoga jezika 89
.-c.....:-|.-...,..-..,-a-.aca-.a..:....ac-a...
cc-a.-i .:a
x-:-aca..,a.-a.-..,ac.....+a,a,-...aa-,..a.a....
.-a...a,-....a.,-x |-a.c....:c.a,a.c.a-c..a-.,-c....:
....,.....-,.a.,..-.:.rc-.a,-,-.a.,-,ac..:.a.-
.a.a.-a.,-....aa..a.,-...-a.-,.a,-..:-.:.-o-..:-.a-.:-
.....-.:-c...-a.c,-,-.....aa. ...aaa......a:-...
:.aa...........,......a.,..-.::-..-.-a...,-...o-:-:-a-
..caa,-.a:-c.,-a-.-...a.....:.,-...c-.a.:.:.c...-,.a..,a
..
,.-...tj, dj :-:......-......-..-,.-.- u...-a-, .
.ac...-,..tj, dj :-s t, skj, zdj, zg ..:.,-..-a..,....:.e, J; sc,
( ). sc-a-.-,.,.-,...a-...ca..:c....a-..a.a-...-.-
3 1
7
.
e
c-:a-aa..a...a,-x..-.a-x.:-., -:.. a,a,-..
.aa-....-a...aa.,..-..:..,-..a.,-...:.-|..,-,..c. |-a..
.-,.,-a:,-..-a.|-c.c.a,-..,.....-,...--.-|a-,.a.,..-.:.
-.-,-..-,.:.-aa.,...a..a.:...:..-:.:-a.,.....a-...
...-a.....,........c.a|.-..-a-.a-...a--.a.:-.:.a
-c..:...a.,..-.:..u:-.-c..a-|.,a-|...a,a.-.:...a.,..-.
.....-,-a:-c...-a.c,-,a..--..aa:.c--a......,-a
3.2. I ranska etnogeneza Hrvata
o..a-.-:.a,-a.a.xx.:-.,-..-...a-a..ca-.:.:,--auc
..:..-,:--c.,.-.c.a..--ac.,-:.auc..:..-,.a.,--a,a-.
...-a...c-a-.a..|..-c.:-:-:--c.,-a......-a-.-a-.-
aHoroathos ...Horovathos, .....a--a.a.,-.a.a,c-|
..-....|| ...||| .:-.,-..-:.c..-a..aaca,-,-.-...
.x.:-.,-.a.:.a.a:..-,c.-.-.-a.,-.a...,a.a..:.-..c.,
.:-.:-..a.o-aa,u.a.a.:.-aa. .:-c.:aca.a.,..-.--a.--
M. Lonari: Rani razvitak . . .
Te tvrdnje temeljim uglavnom na lanku J. Molsa: Te
_
oia o iransim pohodzeni
k
11/tskich. (ej Jormy i przemiany), 2, ur. J. Goszczynska, Warszawa, 2003. , str. 7.-3. ,pro-
d l
.
glavn1
-,..,.-a...a-a.c.,--xou..-,.,--
...,-:.-u...:....-a...-a|..:...ac-c.a..:-a.,-..-a...-,
-,-..aa..a...a,a
x..:.,....aa-..c.a-...,-:.:--c.,.a-..,-aa,-.c.,--a-
-...a-.-...-.a....,-aa.-aa,.a..:c.a.,-..-:a-a....a
......a..auc..:.-ac.,-:.-s...-a.,:c.aa..,r.-.a.a,-,
.-a.-..,.a.,-..--:a-a..c.a....a-,-...ac..:...a..-a
....a..a,-a-.a,xx.c.a.-..-aa-a.u-.-.,
o-.-a-.-:.a,-a.a.xx.:-.,-....a.,-uc..:...a-|.....
-.:..a-.:.:--c.,..--a-.a-.,-a,.ac.a-.c.,..a...c.ac..:
.-c.-..,-.aa,:. |-...,r.-.a,-,.auc..:....-.:..
-..-a.-,.,--.:-,.-,-2000 ,-a.a...,-s...:.r..ac..:..a
-:-...-ac..aa--ac-...aa.c-a..|....aa:--.,.:-.,..a.,
..c.,.aac-.a.aac... uc,.a..x.:.aa..u..c:as.-a-...:.-
-.,a-..a.:...a--.-..-:.c.....,-c...aac.:..-,..ac..:..-
,.,-....u....aa.:-.a...-:--..,-.uc..:..aa.r,..a-.
.a-.-.:c-a.-.saca-,-a.a-aa.,.:...,.a..a.aa..-a.a.
.,-:ax,.a-...ac-a..|.....a-.c.,...x.:.a...r.-:-aa..,....
.-.a,-x-.--:..,-.-a...-.a..--....-,a.--|aa.|..-a.
A. . Lovri: Ranoarijska etnogeneza Hrvata, >>Ognite<< 6, Zagreb, 1994., str. 52. -61. Za
1 a k v e poglede reprezentativna je knjiga Staroiransko podrijetlo Hrvata. Zbornik simpozija,
:1. Vl. 1998., urednik Z. Tomi, A. . Lovri, Zagreb-Tehran, 1999.
| I I
Iznosim prema J. Molasu, op. cit., koji ovu teoriju predstavlja detaljno.
92 HRVATI l NJI HOV JEZIK
a...-a.a-a...a..-,-,..a.a,-,a--..a...-,.,--:..:.a.
..:...ac...,a..-a....,-..:..x.:.a.....,-a.:.az.......,a
.....,-..:......-...,oa:-,.c..:..-,a...,-.auc..:..-
a.,--a..-..-a....a-,-.-..,-a,a|-...-.a.a.a......a
:c--.-..:...:..-a...:....-:-....|-..a-.a..-.-:..ac.-:.
..-:..-a-..:..-a.a,.-|a-.--|-,a... .:-...|-,a....
a,..:.,..,-.,....a-....-a..-..,-.aa..:..-,.-ac.,-:...-,-.a
-.:..-a.:..-a...:..-,-...a.aa.,..-.:..rc..:.-:-.a...-
.c.a..-:--..,-..-.-a..|.-,-a-:....a.......-,--:.c
a,aa..-,-aru:a.....a45% uc..:...-a-:,--..,a,-..:-a-
:..,-s...-a...,-arur+....-23-29% uc..:.uaca,-,-.-
....a-.-a-.-:.a,-a.a.xx.:-.,-.-,...,a,-.-..,-a-..a.,a-..,.
.a....:--..,-.-,.-:a-,-a-.au...:.-.-aa.:c.,..,-a-
.-...-.:-.,-..ac. -..,-.a-.c.,--..........,-|aa.,..-,.-.a
-:-..s..-..-,x-....:..a....a-.,-a,.|.:c-|.-..a-,-
..-.-,-:.ac..:..a.-..,-..a..|..a..|.....:|,.a..:.a..-,.
a.a..a-aa..-aa-,-..:...a..a|.-..:..a-..-a.
ua.:-a..,a...a,a.-...-.-...a-.a.a.:.-a.a.c,a-a.:...
c.....:.a-aca,..-.:-..-a.,-ca-.a:-..-:...a.a.:..-:--c.
,.a|c.,.a:..a--:a-,-a-:..-.a.a.:.-a-.-,-aa-x..:...,..-
..:.c.,-c-a.,-.ac-a-....au...:.a.-c-..-,-aa--|-aa.
c-aa.sa.a,a..x-aa,...-....,-..:.as...-a...-:-a,.-:,--
..xv|.:-.,-.|c.a...,-:--c.,.-|a-..,-a.ac..a-|.,ac..-.
c.a,.a,a,-....-a..aac..a,...-a.,.....x-...,...-...a,-
-a..ca-.:.:-...a..-a1991. ,-a.a-...a.,---...c.:.,-a
aa-a|aa...,..-..|.a.a...a:-a:-a-.-,-aa-.:, .-a.:ca.c.a,-.
,c.-a,-a...-a..a-,..a-a:.:-:.:-.-a.-..a...,aaca:..aa-.-,
ac...oa.:a|aa...,a.a-..a-..aa,.....:..c.,a.-.,-.,a...
-a..a-,.-a-...:.a-.a....,.a...,..ac...-:,-a...a:.
.-....-.-.a.:ac-.:c.a...,-.,-a-:...a--.-..a-.c..:..a.
a....a-|.:-a-|a--a.-a..,.uc..:--a..,-aa...a.-..,-a.
J. Molas detaljno analizira autohtone legende, njihove funkcije i meusobnu povezanost,
usp. op. cit., str. 22.-30. O funkciji i znaenju iranske teorije za stvaranje suvremenoga hr
vatskog nacionalnog identiteta usp. i E. Kale: Hrvatski kulturni i politiki identitet, Osijek
Zagreb - Split, 1999. te D. kiljan: Govor nacie . + . . O tome vidi i X. poglavlje.
l l i . POGLAVLJE: Razdoblje pretpismenosti U povijesti hrvatskoga jezika 93
.sc|...a.-.--a-a.a,-..a.a.a-a.,a.a-a.:a.a....,a-
-.:.--a.-,-a-.:.-|.,a,-....z|-,:-,.:.:--..,.........:--
.:.....c..:-..a.c-aa./a...-a....:...c...a.-...|..-a
.-...,a.-.-|..-a.c.,--a...:..-....-,..a.-|..-,..a..,-
...,-...-a..--.--:a...a..a.:a.a.a..,-....a.,-..a.a.:.a,.
za.a.:.-a.,-...-..-.a...-a.a.au...:..-,:a:--..,a.a.a
:.-a-a-..a...s.:....-,..-..-a:...,.a,...--:-,:-
.. -a.a.a,-a:..aa,.-....-a..---ac.,-:.au...:.....-a-
....,aa,-.c.a..--a..,-:.-..-,.-:a-a..a.-.:-,.a,-a..-
....:-,..-a..-,....ar-c..,.-.a,-a..--a...a--.-.a,-
s -:a-,-a-.-uc..:.x....,a...-c.,-caca,..,-,.,.-a.
-,.a..c.a..a:--c.,a.x-...a..-a......| a.-aa..,.-a.:..a.
.za.a.:.-a-,.aca:......:c....a,--ac.,-:..uc..:.,..-,.,-
2003. ,-a.a-...,-a-..-.a-,-.:...,.a,.-a.,-...a.,...a
.-.a.,..a.x.:..-a...:..-az.,c-|ac-..-a..--....a.
,-a-:..-...--..a,...:..-a-...-:-..:c.:-a-:a:--c.,aa
-,-..a-,a.,a-..,-,..-.--aa:-,.a....
3.3. Hrvatski dijalekti
c...a.-a,-..a...:...aa..,-,.a.:-.....-.......-...,...
ska a..:...,..-a.:..a...,a,-...c--a.,s-.:.c.:-.-:--
,.a..c.:-c.,a.-a:.aa.a.:...a.:a-..,-a..-bto .-,..-c-.
. ......-.to, a .kaj. s...-,:-a......a-..-.a,--.-...-
.x.:-.,-.uac..:..-,a.,..-.:-.-,.,.c.a..-a,-a....nar-
R. Katii: Uz poetke hrvatskih poetaka, Split, 1993., str. 262.-263.; idem, Etnogeneza hr
uatskog naroda. Ime, podrietlo i jezik Hrvata, u: idem: Na kroatistikim raskrijima, Zagreb,
l'199., str. 7.-19.
J. Molas, op. cit., str. 19.-22.
Povijest srpske i hrvatske dijalektologije daje D. Brozovi: Tri razdoblja u razvitku nae
dijalektologije, Radovi Filozofskog fakulteta u Zadru<< l, Zadar, 1960., str. 51. -65.
Hrvatska i srpska dijalektoloka literatura neobino je bogata. Stoga ovdje navodim sa
mo osnovne monografije u kojima se mogu nai detaljni bibliografski podatci o pojedinim
di jalektima i problemima. P. Ivi: Dialektologija srpskohrvatskog jezika. Uvod u tokavsko
11arjeje, Novi Sad, 1956.; F. Slawski: Zarys dialektologii poludniowoslowianskiej z wyborem
ttkst6w gwarowych, Warszawa, 1962.; A. Peca: Pregled . . . ; J. Lisac: Hrvatska dijalektologija
t. ll rvatski dialekti i govori tokavskog narjeja i hrvatski govori tor/akog narjeja, Zagreb,
94 HRVATI l NJI HOV JEZI K
jeje54 .-,-.-a..,-a.,-..a.dialekte, .-a.a.govore. 55 ua.:-..
,-aa...a-|..,-,..-,.-:,-a..--:a-,....a-|.,.a,.a-..a.
.:.a...a,...a-a-x||.....a-x|v.:-.,-..:..aa.,..-.:.a..
,.a-:..-...a-....a..a.---..:..:.-a.-,-a.,-..a..a
.:....
:-......a.,..-.:...-.-|..-a-.-:-........-|...-a.
..-,.a-....,........:-...a.-:a--a..a..a-,......:-......
:.a-...,...:.a-.|....a,...a....-.-a..:...a.......s...
.......,.-a..,.a--aa-.a.:.aa..aa-,.,-......-..|.a-
a...:..-:.-a..,-a-.:.:-:..a.a..-a.,..-.:---..a..,.:...
-a-....a,-aa-,.,-..a-,..a.:....aa...:..--,-...a..,a
.a-.a.a.:-...:.a..-,a|.:...-a.,..-.:.:-.....-,.:..
c..........,......a.,..-.:.:..-a..aa.,..-.:...a..--a-,.
a...:..-,.,-.....a-,-a...:...a.,..-.:..-,..a-a.,.....-...aa.-
,aa-..,-.:.:-,.,-.....-.:...,.,a.aa,-a.-...-,.:..,..a...
,-.a.-....au....aa.-:-a-.-..-.:.....a.,..-.:...
.aa...:..--,-...a-,a|.:...-:-......o.......
....,.......--.-,-.-..:...--aa...a.-a.-a,--
-:.-.-,.,a..,-..-,-.a.-.-.a:-,.....-a,-....a.........-
,.spuva, klesati .......,.....-,.rubac, bedast, -..:-a.-.a
-.-,-a.-..|-:-..a.,-..a.......a,....
3. 3. 1 . tokavski dijal ekti
u....-,a:-......aa.,..-..:..a.a........a-|.,.,-a|a-x||
.:-.,-..-ax|||a-...,.xv.:-.,-.,-.-,..,-|....., -(3. 1.4.),
:.--.-...a-|.,-a.:...-a...,.xv.:-.,-.o.a.a,-,.:a....
2003. si::e:.i. ct:.+. +ij.|ei.:. :.:|..:.| .a:c:. i.c . +ij.|ei.:. i:..:.ie +.j..,c:e. :.|.:.
.e a ..e.ia Hrvatski jezik ... , .::. 175.-294.
54 Narje,e i.c ,:.j.c+ |.:.:.ic,. dialectus ,:.i je ,a: .,ce:a:c 1837. ,c+.:e a |:..:
.c ,.,e.c+a |.:.ic,. ,c.c:. t..ia,. v:|c.c. a ct:..:ja i|e:a, c+.i|e .e ,:.i..
:.|c a je:.ic|c.: :.:i.|ja. vai je :.t.c c..j :.:i. jc 1814. a ..cjcj ,:.cj ,:..:.ci ,c+
:..|c.c Pzsmenzca Serbskoga jezika po govoru prostoga naroda ,ae,.
o a
+ f"
.
..
. :
c:c..c e .m:. :e e:.:e i.c. ,c.c: je ic:i:e:.: .+ic icje,. je.:. .|. i:.j.,
+,j.|ei: ,e .ia, a.ic.:c+i ,c.c:. ,cje+i:c,. ,c+:aj.. . :.:jeje je .ia, .:c+:i| +.j.
|ei.:..
56 J. s i. Hrvatski standardni jezik i dialekti. Teze za diskusiu, a Jezina norma i varijeteti,
z|c:i uort, a:. r. a.+a:i:., a. r:i:ci.:+. o. s:c|.c, z.,:etaijei.. 1998., .::. 481.-484.
1 1 1 . POGLAVLJE: Razdoblje pretpismenosti U povijesti hrvatskoga jezika
95
a., -.a.a.a....a.a,-..a--..,-a..-a-|...a.,....,.-,-.
...a-|.,-....-:..a-.-:-......a.a-....,...-:-,-...-a:a.
..,....a..-:...o.:.|-..|a.:....a.a,.a,-..a.a-,....a.
a-.-...:......., -.j otom (novia jotacija: braa < br tj a < brtbja).
:-......a.,..-.:...a...,aa.,.-..-.:-.a.a.a,-u...:..-.
...-,-a.a.-,...,a,a.-aa-.a..c.a-,c-...s.|.,.c...a....:-
..,a,.a-.-aaa:..a,--a,-.-,-.:....-,..jata ,x||| x|v.:-.,-
.,a - e, i, ije, je; -:aa.-................,-.......,-......a.,..-.:.
s-..-aa,.a..,a.,-.aa.-.......,ajata. o.a,..a...:-..,a-
.-:-.....-a.,...a-.|.-...,..-.a-....,-.-..-,..a.,..-.:-
a.,-..-a..:..-:-.....-.a-.-:-.....-
u..,-aa...-|..,-,..-.a-:-......aa.,..-..:.a|..,.,a.-
l. to ...ta ..-a--.-|a.a.:a...,-a...
2. s.....-..a,-a..,a...:..a.a..,a,...:..,a,aa,.a.....a.a.
a....a.a...-a.:.:-..a.,...a-aa.,.a-,aa.,-.aa.,..-..:.,
3. s...-,..tj, dj > , 3 ,..a.a-j).
4. s...-,.. p > u (zub) ...-,...a..-,.l > o (vuk), a.a.-,..
.a-uo (vuok) a..-aa,-,a-.a........:....-,a:-....-a.
,..-.:a
5. s...-,.a...,..a-,.Vo ,.....|.)--.,> u (unuk).
6. v-........,...,-aa.-a-,.)--.aa ,...a..-.-:..-,aa-
..aa..-,..:-....-,.a.,..-.:.,
7. x-:.:-....VbS- > sv- (sve).
B. s...-,..r- > cr- (crn), -..a....-a..--a.,..-.:a
l. r..,-....a,...a..-..a.a-cr > tr (rena > crena > trena).
1 0. s...-,-l > -o/-a ,-..,..,-...-,..a,-....aa-,aa.,-.a
s...-a.,-,
I l. s...-, ),jd a.-.-.aa-.-,-:...,-> , 3 ..-.-.a.:.:-...
a, .,..a..-..-,.a.-|.....a.-|.....,..,-..iti - poiti >
pojti > potji > po(i), poem ,...a..-a....-a..--....a
a-|-..a..--...:-a-|-..a..--,
x..c+. ,:e.. J. t...c. Hrvatska dijalektologija ... . .::. 7.-18. :e i+e. Narodni govori.
1 /uod, a Hrvatski jezik . . . , .::. 177.-193., i.c . tokavski i tor/aki idiom i Hrvata, .::. 97.-204.
96
HRVATI l NJI HOV JEZIK
12. Sekundarna palatalizacija (novia jotacia) usnika i prednjo-je
zino-zubnih suglasnika: braa, predgrae, groblje, snople <
brtbja, predgradbje, grobbje, snopbje (osim u Slavoniji i Bosni).
Gubitak fonema h (uz iznimke).
13.
14. Novi nastavak u Gen. pl. m., . i sr. roda -i (u XIV. stolj eu)
(grdova, ena, sela, s brojnim iznimkama).
15.
16.
Od XIV. stoljea proirenost nastavka -u za L ok. s g. m. i sr. roda
(iz deklinacije u-osnova): u gradu, u selu.
Sinkretizam Dat., Lok., lnstr. pl. m., . i sr. roda: grdovima, se
lima, enama (uz iznimke).
17. Proirenost mnoine u veini jednoslonih imenica mukoga
roda morfemom -ov-l-ev- (sin - sinovi, krj - krjevi), uz brojna
odstupanja.
18.
19.
Nastanak novoga nastavka -om u Instr. sg. . roda po analogi
ji s o- osnovama (rukom, rukan, rukun) umjesto nastavka -ov
< -OVb < psi. -ojp (do druge polovice XIII. stoljea).
Nastavak -og( a) u Gen., Ak. s g. m. i sr. roda pridjevno-zamjeni
ne deklinacije (drugoga), s iznimkama, npr. u dubrovakome
dijalektu.
20. uenskoj deklinaciji, u veini dijalekata uopeni su nastavci
-ja-osnova.
21. Ouvanost aorista.
22. Posebne konstrukcije s brojevima 2 - 4 (dva, tri, etiri uenika).
23. Velik broj turcizama.
uskupini tokavskih dijalekata izdvaja se sedam dijalekata s obzi
rom na ve spomenute kriterije (izgovor jata, novotokavske pojave,
eventualno pojava takavizma/akavizma). Dva su starotokavska:
slavonski, istonobosanski; i dva novotokavska: zapadni bosan
sko-hercegovaki i istonohercegovaki. Ostali su dijalekti izvan
granica Hrvatske i njima se slui malobrojni hrvatski ivalj. unjih
pripadaju: novotokavski umadijsko-vojvoanski te starotokav
ski: kosovsko-resavski i zetsko-junosandaki. Posebno mjesto za
uzima prijelazni torlaki (timoko-prizrenski) dijalekt.
1 1 1 . POGLAVLJE: Razdoblje pretpismenosti u povijesti hrvatskoga jezika 97
Slavonski je dijalekt58 najarhainiji starotokavski dijalekt, a isto
dobno je unutar sebe raznolik, posebno u odnosu prema reflek
su jata. Sjeverni, podravski dio uglavnom je ekavski uz mijeani
ekavsko-ikavski izgovor (dite - deteta) te s ouvanjem reliktnoga psi.
nezamijenjenoga jata koji se izgovara kao sueno e ili kao dvo glas
ei, ali i s ikavsko-ekavskom realizacijom. Na junome, posavskom
dijelu postoji ikavizam (dite) uz ikavsko-jekavsku realizaciju (dite
djeca/deca) i ikavsko-ekavsku (dite - dete) te ekavsku, a ima i rijetko
ouvan jat. Nema ijekavskoga izgovora. Dio slavonskih govora uva
staru akcentuaciju u kojoj uz silazne akcente postoji i posebni me
tatonijski akut (dugouzlazni koji se nije slio s dugosilaznim akcen
tom kao to je to sluaj u drugim dijalektima). Vei dio dijalekata
ima nove uzlazne akcente pa se na nekim podrujima pojavljuje pet
naglasaka. Ostala su obiljeja akavizmi uz rjeu pojavu takavi
zama; gubitak h, omekano st l, n ispred i (mo ljiti, naslonjiti); nedo
sljedan prijelaz ovisno o kategoriji -l > -o (posal, dal > posao, dao/
do); est izostanak nove i novie jo tacije - otuda rijei tipa najt(i),
dojdem, divji; redukcija prednjonepanih i stranjonepanih afri
kata u jedne: , 3 (nema , d) ili obrnuto; na dijelu teritorija ouva
na je suglasnika skupina r-; javlja se protetsko v- (vuzak); uz ar
hainu deklinaciju postoje i novotokavski oblici; ei je infinitiv
t i pa namazat; nema imperfekta, a aorist se rabi rijetko; pojavljuju
se originalne tvorbene kategorije; u leksiku ima mnogo turcizama,
germanizama i hungarizama.
Istonobonjaki je starotokavski, akavski dijalekt: ima sta
re silazne akcente, katkada se pojavljuje pomak kratkosilaznoga i
prednaglasno duljenje; ijekavsku realizaciju jata uz mijeanu: de
t e - djeteta, dijete - diteta, dete - diteta; usporednu pojavu j/j < psi.
dj; prelaenje a > e nakon r (vrebac); susree se razvoj samoglasno
ga l > uo; novija su obiljeja: r- > cr-; Vb- > u-; nedosljednu realiza
cj u novije jotacije; deklinacija je u veem stupnju novotokavska;
radnja koja se ponavlja izrie se u prolosti konstrukcijom tipa on
Navodim samo osnovna obiljeja dijalekata te upuujem na bogatu prethodno prikaza
| l I l d ijalektoloku literaturu.
98 HRVATI l NJI HOV JEZIK
bi priaj 'esto bi priao' (pomoni glagol u kondicionalu i glagol u
2. os. imperativa).
Zapadni bosansko-hercegovaki jest ikavski novotokavski di
jalekt iako ima neke ostatke stare akcentuacije u zapadnoj akav
skoj Bosni (ouvanost akuta, nepomicanje dugosilaznoga nagla
ska). Istodobno su neka akcentoloka obiljeja pridjeva i zamjenica
(tuan - tuno, mene -meni), suprotno od vukovske norme (tuan -
tuna - tuno; mime, meni) katkada prihvaena u hrvatskome stan
dardu. Kako smo ve spomenuli, naglasni sustav toga dijalekta po
stao je osnovnom naglasne norme u hrvatskome jeziku. Dijalekt
se teritorijalno razlikuje s obzirom na realizaciju mnogih obiljeja,
npr. na tlu tzv. jezinih otoka koji su kao posljedica migracija nastali
izvan glavnoga podruja i gdje se pojavio utjecaj susjednih dijale
kata. Moe se tako izdvojiti takavsko podruje (najopenitije: u za
padnoj i srednj oj Bosni i Dalmaciji) i akavsko podruje (zapadna
Hercegovina, podruje zapadno od Cetine, Lika i oaze: Baka - ba
ki Bunjevci, Molise u Italiji, Maarska . . . ). Nejednolinost razvoja -l,
gdje se uz -o (uo) pojavljuje -ja (uja); gubitak h (osim u Bonjaka)
uz supstitute j, v, k. Nedosljedno provoena novija jotacija (grubji,
netjak); u blizini akavtine pojavljuju se obiljeja poznata i tim di
jalektima, npr. psl. dj >j (meja, slaji); tip vrebac ili jadranizmi: -m
> -n, j < l U udi). Osim toga, uz jadransku obalu ima mnogo roma
nizama, dok se u cijelome navedenom dijalektu pojavljuju brojni
turcizmi.
Istonohercegovaki je novotokavski dijalekt. Kratki jat na ju
goistoku se ostvaruje kao je, dugi jat daje dvoslono ije na jugoisto
ku, a na sjeverozapadu jednoslono -je. S tom je pojavom povezana
novija jotacija, tj. sekundarna palatalizacija suglasnika koji stoje
ispredjote, prema naelu: suglasnik + je < e > , j, s, i, pij, bij, mij,
vij (erati, devojka, sekira, zenica, pljesma, mljera, vijera, bljeim,
usp. knjievno: tjerati, djevojka, sjekira, zjenica, pjesma, mjera, vje
ra, bjeim) s razliitim tijekom izaglasa za pojedine novonastale
suglasnike. uDubrovniku nema takve pojave. Pojavljuje se gubitak
h (osim u Dubrovniku) ili njegova zamjena supstitutima k, g i pri
mjeri rotacizma (more umjesto knjievnoga moe). Zavretak par-
1 1 1 . POGLAVLJE: Razdoblje pretpismenosti U povijesti hrvatskoga jezika
99
ticipa -ao esto prelazi u -o (reko) ili -a (reka). Osim novotokavske
fleksije postoje i stari oblici (posebice na sjeveroistoku). Pridjevno
-zamjenina deklinacija zadrava nastavke tipa tvrdih osnova s
dvoslonom kontinuantomjata (tvojijeh, vruiem). uleksiku ima
brojnih turskih, romanskih i nj emakih posuenica. Dubrovaki
se govor ubraja u taj dijalekt, ali ima niz posebnih obiljeja, to je
povijesno nasljee. Poznat je tzv. kanovaki naglasak, tj. duljenje
kratkouzlaznoga naglaska u dvoslonim rijeima ispred kratkoga
sloga Uezik umjesto knjievnoga jezik). Kratki jat daje je, dok se dugi
jat pod uzlaznim akcentom obino razvija uje (rjeka), a pod sila
znim naglaskom u dvoslono ije (br'jeg). udalmatinizme se ubraja
ju kraenje dugoga samoglasnikoga r; prijelaz -m > -n; l > j; k > k,
kao rezultat prirodne blizine akavskih podruja s tim obiljejima.
3. 3. 2. akavski dijal ekti
akavsko narjeje, u: D.
Brozovi, P. Ivi: Jezik srpskohrvatski/ hrvatskosrpski . . . , str. 217.-230. Od starijih radova vidi
A. Peco: Pregled . + . , str. 127.-164.
IU
Vie o tome u V. poglavlju.
100 HRVATI l NJI HOV JEZIK
pored akavskih dijalekata rezultat je migracija zbog kojih je dolo
'
do ekspanzije tokavskih dijalekata. Zato se prvotno podruje a
kavskih dijalekata ouvala kao isto akavsko, najee na udalje
nijim otocima, negdj e je poprimilo jae ili slabij e tokavske utj e
caje, a drugdje su ga opet preplavili tokavski dijalekti s vidljivim
akavskim supstratom ili adstratom. Njegov najmanji dio zaposjeli
su isti tokavski dijalekti. Iz toga proizlaze velike razlike u akav
skome dijalektu, njegova su obiljeja ili iskljuivo akavska ili su
zajednika s kajkavskim i tokavskim dijalektima, to uvelike ote
ava klasifikaciju akavskih dijalekata j er se ne moe primijeniti
jedan nadreeni kriterij . U dijalektologiji se rabi nekoliko kriterija,
a najee su to morfoloki, naglasni, teritorijalni ili fonetski kriterij.
Potonji se moe temeljiti na izgovoru psl. jata, suglasni kih skupina
t! te pojavi caka v izma.
Teritorijalna podjela M. Hraste sastoji se od dvije skupine a- l
kavtine na osi sjeverozapad - jugoistok, gdje postoji niz izaglasa
koje dodue nisu posve povezane, nego teku samostalno i opisu
ju granice arhaizama kao i inovacija. Sjeverni dio uva starije sta
nje dijalekata, pokazuje zajednika obiljeja s kajkavskim i sloven
skim dijalektima, dok je juni ogranak pod tokavskim utjecajem.
Sjevernu skupinu obiljeuje niz fonetskih, fleksijskih, akcenatskih i
sintaktikih pojava koje se razlikuju od junih realizacija. U te poja
ve pripada ekavski ili ikavsko-ekavski refleks jata, za razliku od ju
noga, ikavskoga izgovora (od Zadra prema jugu), slina je i posebna
vokalizacija jera na kvarnerskim otocima, razvoj sonanata ili razvoj
p > o (/juno u). Moe se ovdje navesti prijedlog i inicijalno v( a-) na
prama u- (vnuk). Rjea je pojava prefiksa vi- (< vy-), zajednika sa
slovenskim jezikom. Glavno je fleksijsko obiljeje irenje nastavaka
tvrdih a-osnova (na jugu ja-osnova), uz Instr. jednine tipa vodu( n),
to je zajedniko kajkavskim i slovenskim dijalektima, u opoziciji
s junim oblicima vodov, vodon. Slini su i oblici Dat., Lok. i Instr.
mnoine: enan, enami, enah naprama junim nastavcima -an,
-ama( n), -ami( n) koji su ve rezultat utjecaja novotokavskoga sin
kretizma. Kvarner je ouvao ostatke specifinoga akavskoga im-
1 1 1 . POGLAVLJE: Razdoblje pretpismenosti u povijesti hrvatskoga jezika 101
perfekta. Juni dio nije ouvao aorist ni imperfekt. Osim toga, u
sjevernome dijelu bilo je arhaizama i akcenatskih posebnosti.
Osim podjele prema meridijanu moe se primijeniti i podjela
prema paraleli koja akavtinu dijeli na otonu, obalnu i kopne
nu. Na otocima je jedan od eih primjera razvoj -l > -0, u odnosu
prema obalnim podrujima koja uvaju -l ili ga pod utjecajem ikav
ske tokavtine ostvaruju kao -Oa.
. z.,:et. 158.,
>l l21.-38., ::..c :,e,c. a::ci a:a:.: ..c,. ,e:.:c,. .a.:... z. ma|,.c Lo cakaV!smo
ul/a luce della linguistica contrastiva, o.e we|: +e: si..e:- 4, w.e.t.+e:, 1966., .:: 367.-
: 17'!. a :..e+e:c, ,e :..,:... ::..c a::ci a .a.:..a i.c . a ..:,.i. .te:.c. - a +c
. 1 i IH. |e:.i. +.,.|ei:c ic,. ,e c,.c at::.:. ,c:e:c.,.|:e .i...ie :.:.cj:e :e:+e:
. i jP. +., ,c,|e+ +ciae::.:. m mc,a Uzroci cakavizmu, a Prilozi za VII medunaodm
,f11 pistiki kongres, Zagreb - Ljubljana 3.-9. IX 1978., z.,:et, 1978., .:: 85.-9
.
3. x. :a:c.:
da . , .,.| ..::....:,. . i:.:.ie .:.|.:e ,c.:c,e.| |.,c:e:. a,c:c:... w a:,.. O badamac
rl ;11 Lekt6w chorwackich przez Mieczyslawa Maleckiego (po 75/atach), a. Mteczyslaw alecl.
l ':/owiek, uczony, organizator, a: J. aa.ei, i:.icw, 2005., .::. 183. -191. ta:c:
.e ,oi|.:,
|c:,a a::ci. c.i...:. a +c+.:.. +..,a ,e:.:.| .a.:... .|..e:.ic,. ,c.i...ic,, I
...:.ic,..
104 HRVATI l NJI HOV JEZIK
Loinja, protee se do Ugljana i Dugog otoka. U tu skupinu ub
rajamo i dijalekte u Lici i Pokuplju te najvei dio Gradia (Bur
genland) u Austriji. Taj je dijalekt najraznolikiji.
3. Ikavski, junoakavski, zbog migracija povuen sa svoga pra
teritorija na uski, isprekidani obalni pojas od Novigrada, Za
dra, do ua Cetine. Tu su i otoci: od Pamana na zapadu do
Korule i Visa na istoku zajedno s polovicom poluotoka Pelje
ca. Starosjedioci su emigrirali iz te pradomovine u Istru i u
Gradie (Burgenland).
4. Jekavski dijalekt Lastova s njemu hipotetski pripadajuem a
kavskim Peljecem. Vidljivi su zapadnotokavski utjecaji.
5. Ikavski tokavsko-akavski, u junoj i zapadnoj Istri s vodikom
oazom u sjeveroistonoj Istri. On je nastao kao posljedica mi
gracija iz Dalmacije, gdje su ljudi govorili prijelaznim tokav
sko-akavskim dijalektom. Ima sljedea obiljeja: a, skupine
t, d, ujednaenost - , prijelaz tokavskoga j > (mlai).
6. Buzetski (ili gornjomiranski) u sjeverozapadnome dijelu Istre, s
refleksom jata kao uskoga e. Osim svojih tipinih crta, pokazuje
povezanost sa slovenskim j ezikom.
3. 3. 3. Kajkavski dijalekti
Kajkavski dijalekti65 zauzimaju zatvoreno podruje sjeverozapad
ne Hrvatske i Gorski kotar. Kajkavska je i Hrvatsko Selo izvan june
granice kajkavtine, kao i druge oaze izvan granica zemlje, nasta
li kao rezultat migracija, kao u Banatu (Vojvodina), Rumunjskoj,
Maarskoj i u austrijskome Gradiu (Burgenland), gdje postoje dva
jaka sredita, te konano u koloniji Horvatsky Grb kraj Bratislave
koja ondje postoji od XVI. stoljea. Kajkavska narjeje, slino kao
i akavsko, iz njihovih prasjedita u zapadnoj Slavoniji te u dijelu
junih i jugoistonih podruja od XVI. do polovice XVII. stoljee
65 o
.
.
d l " sim vec nave ene Iterature, potpunu bibliografiju ima opirna monografija M.
Lonaria: Kajkavska narjeje, Zagreb, 1977. Sintetski pregled: idem, Kajkavska narjeje,
u: Hrvatski jezik . . . , str. 231.-246.; A. Peco: Pregled . +. , str. 164.-192.; m Hraste: Kajkavski di
jalekat, u: Enciklopedija Jugoslavije, IV., Zagreb, 1960., str. 508.-51 1. ; D. Brozovi: Kajkavska
narjeje, u: o Brozovi, P. Ivi: Jezik, srpskohrvatski! hrvatskosrpski . . . , str. 90.-99.
1 1 1 . POGLAVLJE: Razdoblje pretpismenosti u povijesti hrvatskoga jezika 105
i
z bacili su tokavski dijalekti. Kajkavtina je zato zauzela akavske
l 1 rene. Istona kajkavska granica u Slavoniji sezala je u davnini do
Poege, Slatine i Virovitice. Narjeje je poelo gubiti teritorij jo u
X. stoljeu kada su zbog upada Maara kajkavci izgubili zemlju sje
verno od Drave. Manji dio izgubljenih teritorija na istoku ponovno
se naseljava od XVII. stoljea, zbog ega su i zahvaljujui novoto
kavskim dijalektima i razliitim kajkavskim dijalektima nastali no
vi dijalektni tipovi, kao npr. u sjevernoj Moslavini ili u Podravini.
Kajkavska narjeje vrlo je raznoliko. Kako su tekla istraivanja
njegovih dijalekata, tako su se mijenjali i kriteriji njegove podjele i
sama podjela. Aleksandar Beli (1927.) dijelio je kajkavske dijalekte
prema fonolokom kriteriju u tri skupine, a S. Ivi (1936.) s obzirom
naglasna obiljeja - u etiri skupine. Brozovieva se klasifikacija
( 1 963.) sastoji od est dijalektnih skupina.66 Mijo Lonari dijeli kaj
kavska narjeje u dvije glavne skupine. U prvu, sredinju, ubraja ve
,: i nu kajkavskih govora koji imaju zajednika obiljeja tipina za to
narjeje. U drugu, manju skupinu ubraja granine zapadne govore
koji nemaju svih tipinih obiljeja. U toj skupini Lonari izdvaja
{etiri govora: gorskokotarski, zapadnomeimurski, donjosutlanski
(s akavskom osnovicom) i pleiviko-prigorski. Prva se skupina di
j di na temelju naglasnih i samoglasnikih obiljeja (npr. razvoj p i
vokalnoga l) u niz podtipova, to na kraju daje 15 dijalekata na koje
l .onari dijeli kajkavska narjeje. To ipak nije konana klasifika
cija ovoga dijalekta, to naglaava i sam autor jer jo nisu proueni
svi kajkavski govori.
Stoga emo prikazati samo glavne crte tog narjeja:
l . Neosobna upitna zamjenica kaj, kej, ke, koj, kuj.
- Posebni naglasni sustav s tzv. metatonijskim ili novim kajkav
skim praslavenskim cirkumfleksom.
""
D. Brozovi pokrenuo je i teoretske probleme oko klasifikacije dijalekata, usp. O kryte
' i u ch strukturalnych i genetycznych w klasyfikacji dialekt6w chorwackoserbskich, >>Biuletyn
l 'ol skiego Towarzystwa J'zykoznawczego<<, 22, Krakow, 1963., str. 175.-191.; idem, O aktu
u/nim znanstvenim i nastavnim problemima hrvatskosrpske dijalektologije, osobito u klasi
/ikaciji dijalekata, >>Jezik ll, 2, Zagreb, 963., str. 53.-60.; idem, Dijalekatska slika hrvatsko-
11pskogajezinog prostora. In memoriam prof Mati Hrasti, Radovi Filozofskog fakulteta u
/.ad rU<<, 8, Zadar, 1968.-1969., 1969.-1970., str. 5.-30. + 7 karata.
106 HRVATI l NJI HOV JEZIK
3. Ujednaenost refleksa psl. jata te ujednaenoga jera koji daju
usko e (cvet, deca - otec, denes).
4. Ujednaenost kontinuanata psl. stranjega nosnika p i samo
glasnoga ! koji daju o (roka, vok) uz u, ou.
5. Protetsko v- ispred -u (vuho, vuitel).
6. Izjednaenost izgovora - izgovaranih kao j edno posredno
omekano .
7. Djelomina obezvuenost krajnjega suglasnika (grat - grda,
mras - mraza).
8. Tvorba buduega vremena od pomonoga glagola biti i partici
pa na -l (bor/bum doel/dola).
9. Ouvanost su pina poslije glagola kretanja: idem spat/kopat za
razliku od infinitiva: ne'e spati/kopati).
10. Nepostojanje vokativa, osim u govorima gdje postoji u vlastitim
imenima i rodbinskim nazivima.
ll. U Gen. pl. m. roda nastavci -of-ef(sirof mief) te nastavak -0 u
enskome i srednjem rodu (en, sel).
12. Nema alternacija u osnovi (roki/ruki, voki/vuki).
13. Komparativ ima specifini sufiks (debeli, slabei).
3.4. Seobe puanstva i mijeanje dijalekata
Dananja podjela hrvatskih i srpskih dijalekata ne pokazuje ni po
vijesne granice ni odnose koji su nekada vladali u dijalektima tih
jezika. Posebna je pojava, kakve nema nigdje kad je rije o razmje
rima, premjetanje dijalekata i zbog toga njihovo mijeanje, to je
dovelo do potpune izmjene prvotnih granica dijalekata. Ta je pojava
uvjetovana migracijama u kojima je pred turskom najezdom iz svo
je postojbine bjealo vie od polovice stanovnitva.67 U poetku su
pod turskom vlau ivotni uvjeti bili podnoljivi, ali su se poslije
promijenili. Uzroci migracija bili su vjerski pritisci, uzimanje dje-
67 Tu j e pojavu istraivao J. Cviji: Metanastazika kretanja, njihovi uzroci i posledice,
Beograd, 1922. O tome vidi i P. Ivi: Srpski narod . . . , str. 48.-82.; D. Brozovi: O rekonstrukciji
predmigracionog mozaika hrvatskosrpskih dijalekata >>Filologija<<, 4, Zagreb, 1963., str. 45.
-55.
1 1 1 . POGLAVLJE: Razdoblje pretpismenosti u povijesti hrvatskoga jezika 107
ce u janjiarske kole, visoki porezi, neprestani napadi, razbojstva
i prolaenje razliitih vojska. Migracije su poele najprije u feudal
nim obiteljima, jo u prvoj polovici XV. stoljea, a ve su u drugoj
polovici XVI. stoljea postale masovna pojava. Seobe su tekle pre
ma sljedeoj shemi: zemlju naputenu zbog bijega pred Turcima ili
nenaseljenu zbog masakriranja stanovnitva zauzimali su izbjegli
ce s daljih podruja koji su bjeali pred neprijateljem. Katkada su
i sami Turci napuivali naputenu zemlju ljudima iz unutranjosti
kako bi ju ponovno obraivali. Ve se u drugoj polovici XV. stoljea
na maarsko-turskoj, a zatim i na habsburka-turskoj granici poe
la organizirati protuturska obrana pod vodstvom mjesnih feudala
ca. Pogranina podruja koja su razdvajala dvije sile konano su se
1578. pretvorila u Vojnu krajinu (Granica, Krajina, Vojna krajina)68
s tri okruga koje su inile: Primorska krajina (s utvrdama meu
ostalim u Senju, Rijeci, Otocu), Hrvatska krajina (meu ostalim
sa Siskom, Slunjem i Ogulinom) te Slavonska krajina (meu osta
lim s Varadinom, Krievcima, Koprivnicom). Ondje su se skupile
izbjeglice prozvane krjinicima koji su dobili odreene povlastice,
ali su se morali boriti s Turcima. Tako je nastajao pojas mijeanoga
stanovnitva, a njegove su se posljedice pojavile i u jeziku.
Seoba je poprimala razliite oblike: od organiziranih brojnih
skupina (kao to je bila npr. najpoznatija Velika seoba Srba iz 1690.
pod vodstvom srpskoga patrij arha Arsenija III. Crnojevia koji je
nakon poraza p rotu turskoga ustanka 1689. iz june Srbije poveo oko
70 tisua Srba na sjever, sve do Baranje, Slavonije i Maarske), pa do
individualnih seoba pojedinih obitelji. Taj drugi oblik pojedinanih
migracija najvie je promijenio etniki i dijalektni karakter hrvat
skoga i srpskoga jezika. O seobama znamo relativno mnogo. Osim
arhivskih podataka o zemljama pod vlau Maarske, Austrije ili
Mletaka, raspolaemo i jo uvijek ivom narodnom predajom koja
uva povijest svake raseljene obitelji.
hB
Problem Vojne krajine detaljno obrauje J. Rapacka: Leksikon . . , str. 195.-202. Tamo se
moe nai i natuknica: Mletaka krajina, str. 127.-129.
108 HRVATI l NJI HOV JEZI K
Migracije se dijele s obzirom na izvor, podruje s kojega potjeu.
U dinarsku seobu koja je krenula iz Dinare ukljuena je:
l . Junohrvatska skupina ija se seoba temeljila na premjeta
ju katolikih akavaca ikavaca i akavaca ikavaca-ekavaca
s podruja izmeu Une i Kupe te obale Jadrana od Vinodola
do Cetine. Naselili su Istru, Krk, sjevernu kajkavsku Hrvatsku,
Sloveniju, istoni dio dananje Austrije (Gradie - Burgen
land), Maarske,
....:.a.,--aa.,-..a.,.--,a|.:.-oa.,--.:.....:-
.........,......a.,..-.:..,-:-.--.-...a..-,.c.-:
a-,.:-c.:-c.,.x,-..a.-a-a.a.--a.,-.,-a,-a...-...-|
a-.-.a-,-a.a-.aa.-:-....:.c........a.,..-.:.a-
|c--a..a.....-.aa-..a-.-.,-a.-.a-c...a-:.-..-.a
ac........|..-.v-.-|.:.-..a.,-..|.:c-..a.-...,a,-
...aa.a.-sc..,a,-..:-a.sc.. .ac....a.:.c..:.a-.a...
o-.-.,-a....a..-..:.c-.,-a.-..|.........-.............a
....aca,..,-a.,..-.:a-.c:-u:--.-..a.a.c-.a.a.a,-,.
c.....-..a,.a.,..-..:.a.sc.a
3. s--|-.aaa.:..-..:.c-c., -...a-a.,..-.:-.ac:-.....-
......-x.a,.a-.-.a,-.:-a-..:-......a.,..-.:..,-
a..:...-:c...-a:c..:a.,c.a...
u..--|-.|-,:ac..-,.c-a.c.a,..-..a.-..,..a-,.,-..a-,.|-
c..-,......a.-xa....a...-a-..-:a.....a.a.s.,-,-
-.......c.a--....-a..-.a,...a-ac..:..-..a.a,-,
,-c..c..-.:.a-.a.:.a.a-..a-.a-.u-c.-,-..a-o.-
.:.a-.a.:..|.-,-:ac..-,.-ac.,-:..a....a:--:-..ac...
.-,..a.-:.-c.a.,-a..-....oca:.-a-,-.-a.c...-..:...o.
.a..-,.c.c.:..a.....,--....:..-:-,aca:.-a-,..a.a..a...
-.,aa-c|.:a|-,.:--c.,-a:..a-.a.:ac-...-..c--a-.:.-
c...,-.-.c........-aa....a..-.:..-,...:-...-,.c.
.-....a-,.:.a-.a.:..u,-...a.-.:.-c..-a-.-...-.-.aaa.ca.a
69 Muslimanima je odlukom partijske vlasti 1968. bila priznata nacionalnost. Godine 1971.
to je potvrdio i popis stanovnitva. Toje jedini sluaj da se u xx. stoljeu priznaje vjera kao
kriterij za nacionalnu pripadnost.
1 1 1 . POGLAVLJE: Razdoblje pretpismenosti u povijesti hrvatskoga jezika ll l
.-a-:...ac.......-,-.a.--,....-a...axa....a..a--...a--
.--......aa.,..-.:-,-.-c...-,-ac..,-.-c|-a-.h,
a-.,--aa:-...:.a.a-.:.-...,-|.-...,a,-a.--,a.
a-,-a....c.,-xv|.--:.-xv|| .:-.,-..xa.. .a.a
-.a
......,-.-ch, :-.-:a..a,.a-..a-a.c-
.:c..,-..-
.-,.,-|.-..a|-a.,-.....c....,.,-c...,, -...-.a.-,
,--.:-,.-:.,|-a -h. s.,-a--,--|..,-,-.,-
.a,-
|-a-.e - e,
j - j, ...a--,.........-,.eakavizma, a-,-,.,-a-...|-,
a-a.c..a-....-a...,-......a-.-..a..,a.c-.a....u
va....a.,-:--|..,-,-a..:..-.|-,a-a.c..:ac.....c....
, -...-
.a-..-.:.,c...,.....c:.ac..:...a1 .c...aa.,..-..:.
-a-.a-,-...,-a,-a.a.c.,--o--
a..-,;:.,
r+r r++,
-.-.-aa-.a...a-a,-,-a-.-.|-,-:..-,.....-a,.1 ..-.a
c-,-a.:....:.a-.a.:..
Problem jezinih dodira hrvatskoga s drugim jezicima, napou eksiu, nije u o:o
I l U' radu iscrpno predstavljen. Opi se podatci o tome mogu nac1
_
u clanc1ma bomka
/awebake slavistike kole, Zagreb, 2001. Tamo nema jedno do d !fa s maarsk1m 1 tur
'k i Hjezikom. Vidi i o. Brozovi, P. Ivi: Jezik, srpskohrvatski l hrvat
_
skosrpskz . . . , s
_
r. 43.-54.
r11 5Cnalazi i opirna literatura o predmetu. Usp. i M. Turk: Hrva:s
.
z u kontatu t:kom 0.
,lo/jea, u: Hrvatski jezik u XX. stoljeu. Zbornik, ur. M. Samardz!Ja, l. PranJ kOvlc, Matica
i l ratska, Zagreb, MMVI, str. 423.-447.
11Z MHVT l NJMOV JEZK
Vjerojatan predmigracijski raspored dijalekata
Narjcja
KKAV5KO
tl AKAV5KO
t AK V5KO
l TOKAV5KO
t TORIAKO
Prema: M.Lonari, Rani razvitak kajkavtine, >>Rasprave Zavoda za jezik<<, XIV, Zagreb, !988.
l. POOLVLJE: 0azdob|joprotpismonostiU pov|jost|hrvatskogajoz|ka 11
Dijalektoloka karta akavskoga narjeja (autor Dalibor Brozovi)
0 ijal+k1 i:
+..
O m
] 1
jogoupadni istarsk
sjevernotakavsi
_ srednjoakavski
jutnotakavski
lastovski
o
d
S!BFNIk
O
W
?
O
\
PULA
-
<
i J ale kti:
zagorPo-medimurski
knfevako-pravst
_ turopiJio-pouvski
prigoraki
_ donjosutlanski
goranski
`
`
:
-
-
*
V
^
^
J
\
\
.
X
`-
C
<
t
"
O
^
o
Izvadak iz II.izdanja Enciklopedije Jugoslavije, Zagreb, !988.
c
'
`
\
`\
1
\;
!
-
lll. POOLVLJE: 0azdob|joprotp|smonostiU pov|jostihrvatskogajoz|ka
15
~
x
c
=
o
=
~
x
.
x
C
x
c
x
x
o
o
=
U
x
C
x
U
o
T
\
-.
l
t
9
l
l
l j
l
I V. POGLAVLJE
Poetci pi smenosti u Hrvata
do kraja XV. stoljea
I obujami vs u Gr iju i Bulgariju, Bosnu i Rabaniju,
,
'
nalegoe na jazik hrvatski posilajui zastupi veli
ke; vojvode silne tvorahu brani mnogije s plkom
hrstjanskim, pobijajui se na po lih i na pasih i na
brodih vod. Tagda e rob ljahu vse zemlje hrvatske
i slovinske.
Zapis popa Martinca, 1493.1
4.1. Povijesni kontekst
Hrvatski srednji vijek oznaen je nastajanjem i uvrivanjem mla
de drave, ali ubrzo i gubitkom njezine samostalnosti, prvotnoga
sredita dravotvornosti, narodne dinastije te poetkom teritori
jalne i politike destabilizacije prouzroene turskom najezdom ko
ja je izazvala masovne migracije stanovnitva. Prva hrvatska dr
ava uspostavljena je poetkom IX. stoljea u Posavskoj Hrvatskoj
(Slavoniji). 2 Osnovao ju je knez Ljudevit nakon ustanka i oslobaa
nja od franake vlasti. Konano ju je unitio dolazak Maara. Druga
hrvatska drava koja je usporedno postojala i koja se smatra koli
jevkom dravnosti, nastala je krajem VIIL i poetkom IX. stoljea u
Dalmatinskoj Hrvatskoj te e se upravo na nju do XV. stoljea odno
siti naziv Hrvatska. I ona je u poetku bila ovisna o franakoj dra-
vi, ali se krajem IX. stoljea oslobodila od nje. Dio Dalmacije - neki
Citirano prema: J. Vonina: Jezina batina . . . , str. 27.
2
o teritorijalnom rasprostiranju obiju Hrvatska vidi III. poglavlje, biljeku 23.
IV. POGLAVLJE: Poetci pismenosti u Hrvata do kraja XV. stoljea 1 17
gradovi (Trogir, Zadar, Dubrovnik, Budva, Split, Kotor) i otoci (Krk,
( :res, Rab) koji su se oduprli slavenskim napadima i ouvali roman
ski karakter - potpao je pod Bizant i unutar njega postao regijom (te
mom) Dalmacije, ali je bizantska vlast nad tim teritorijem postupno
sl abila. Na poetku IX. stoljea (800. godine), u vrijeme vladavine
kneza Borne, dolo je do prihvaanja kranstva. Prvi poznati knez
bio je Vieslav, a osniva jedine narodne dinastije kojoj su pripadali
svi hrvatski vladari bio je Trpimir L (845. - 864.). Hrvatska je postala
kraljevstvom od 925. godine kada se kruni kralj Tomislav. Sljedei
predstavnici loze Trpimirovia oslobodili su se bizantskoga vrhov
nitva, izborili neovisnost Hrvatske te Tomislav konano ujedinjuje
obje Hrvatske u jednu dravu. U to doba traje i rat s Venecijom za
Dalmaciju u kojoj je u mnogim gradovima ivjelo romansko sta
novnitvo. U drugoj polovici XL stoljea Dalmacija se vraa pod
h rvatsku vlast, a gradovi se slaviziraju. To povijesno razdoblje, od
925. godine, u znaku je borba s latinaima za slavensku liturgiju.
l )o zavretka spora dolazi tek polovicom XIII. stoljea. Trpimirovii
vl adaju do 1102. godine, kada Hrvatska kao Kraljevstvo Hrvatske i
Dalmacije stupa u personalnu uniju s Maarima. Ta unija traje do
1 527. godine, a sljedee godine, nakon poraza na Mohakom polju
i smrti Ludovika Il. Jagelovia, Hrvati za kralja izabiru Ferdinanda
l . Habsburga. Godine 1241. Hrvati se zajedno s Maarima brane
od mongolsko-tatarske najezde, a u XV. stoljeu ve poinju nava
ljivati Turci koji napreduju zbog pada susjednih balkanskih drava
Srbije 1459., Bosne 1463., Hercegovine 1483. i konano Crne Gore
1 499. godine. Pad Bosne otvorio je Osmanskome Carstvu put na
/apad i na Hrvatsku ije se granice postupno poinju pomicati na
t.apad i sjever. Prvi su poraz Hrvati doivjeli u Bitci na Krbavskom
polju 1493., a poslije toga su uslijedili i drugi porazi, zbog ega je
l l rvatska poela gubiti svoj teritorij koji je Petar Zorani nazvao ra
sutom bainom.3 Hrvatska jo nije u Krbavskoj bitci izgubila svoje
zemlje, ali je u njoj izginulo junohrvatsko plemstvo, a preivjeli su
Tako je Petar Zoraninazvao teritorijalno-politiku situaciju u svom pastoralnom roma
| l I | !'!anine (1536.).
1 18 HRVATI l NJIHOV JEZI K
dobili ime reliquiae nobilium regni nostri Croatiae Ostatci plem
stva naega hrvatskoga kraljevstva.4 U sljedeem e se stoljeu taj
naziv odnositi na cijelo stanje ondanje drave. Joanna Rapacka
postavlja tezu da je
krba
ki p
raz
.
paradoksalno pridonio idejnom ujedinjenju hrvatskog s je
ve
I ]Uga I a J
.
hr
atska d
:
_
......x-:-a.x-.-..aa:.
:..a...,.....-a..-..:a.,.,--a.....-a..,-.-,a.a|...a.,...-
.-|..-a.s..a.,a,-,-a-a.a..-.:.--|..,....-aa-.a.a-..:.
.......-a.a,-...a.a...:..-.:..-....-a..--,-...a
s.,-a-.-.--a:,..,-.,.:.....,-,-...:-..:a.,.,- a...:...
.-a....,..:..- ....-a..-,.,-....o|..,-,.:-.-a....,-aa,-..aa
a.,..a.,-...a-|.,a|....a
l. a-a.........,.a-.a...p > u, f > e a..,-.....-,.-....
...:.aa.'f > a;
2. a,-aa....a,-..,-.-..a,-a.a.,..|...-.a.-a..-o, ...
.a.,-.-.:.-|-.
3. ..,-...,> i;
4. ....-,..dj >j;
aa-..a,...a,..
:-,..,-.,..-a-,.:.:.-..-a--.,..|..-a|.:-.s...a-.a
.a...-,-a..:....:..a...,-....-a,-:a-.:.o.:...a.-ax|
.:-.,-..:-.aa.,--|......-...:.....:..a.-:--a..-..-a
a.-,-..a.,..:.a...,a.:...ua.,.:...,-...a.,lomzsz ntpzs
,|.:..,a........ia.,.s:..-,.(se e pisolo S); Krckz natpzs .:-...
.-a.-.:..|..-|-a-a..:.a....-,..a,..a.....-.:.(se zzda
Ma 1 jo o pato i Ral done RugotaiDobroslavo ); Valunska placa ,c.-.,.
a.-,-..a.a.a,.-|a...-a..--a..(Teha sino vznuko ]una -
Techa et filius eius bratohna et ]una nepus eius); Grdoselski Zamak
..x||.:-.,-.,|.:..,.-,.,-.-..--..-...a,a-.:...(Oltare l S(ve)
tama l Golobo s ti(na)na l A Panograc).
|.-.-HOO. ,-a.a--:,--a.,-.a.:.,..--a..,..,-.,.a-
..-a-.:..Baanska ploa, .-a.-a.1851. a
........|a
.,-
aia..aa.-.a...,a..-a.-:-.as..ar..-:a-, -.:.,.....-h ,-
..a.-.a:-,..-,.,--a,-.,...-.-.|.:-..,-aa..-r.-.-a|.,.,.
..a-a..aa,.,-199 .....-..99,5 ..a-|-..9 ...
a.a,-,
.a
a.......r....a......,.-:..a.,--a..-..a,a.-.,-.-a.-
.-,a,-....,z.-a....a.--.:.,.
o.a,.. ..a-.a
a:...,
-.:o-|.-..:.a-.-:-...-.-a-...,..a.-:a....a o.:-.-a.
a.aa:a.:..,-.:.:-.-,-:-.-a-.:.,..drgi kamen34 ..,-a-.-
.:.a,a,-........-,-.-.-a.:.a...,.a-..aa.,-.-...a..,-.-a-
:-|..-.-..a.......
>>Taj jedinstveni monument, to stoji na razmeu ep
_
oha: vlada
_
vine Trpi
mirovia i Arpadovia, izvodi i hrvatsku knjievnost IZ mraka nJene supo
nirane pretpovijesti - zaete negdje s pokrteeiz latinskoa hovn
_
g
ozraja i obogaene prihvaanjem slavenske cmlometodske Jezicno-knJI-
32 B. Fui: Glagoljski natpisi, Djela JAZU, 57, Zagreb, 982 .
. .
goie. utor je obradio vie
od 500 natpisa; idem: Glagolska epigrafika. Kulturno-hzstor1skz vzdovz, Zagreb, 1982.
M. agar: Kako je tkan tekst Baanske ploe, Zagreb,
_
199 . To ,naj
_
ovij monografija
O tome spomeniku s potpunom literaturom o predmetu 1 poviJeSti IstrazivanJa.
34 Tako Ivi naziva Baansku plou, vidi S. Ivi: Baanska ploa, Omladina<<, XXIII, 4,
Zagreb, 1940., str. 75.
130 HRVATI l NJI HOV JEZI K
evne tradicije u naoj sredini - na svjetlo povijesnog, pismeno zasvjedo
enog, trajanja.35
Tekst pisan glagoljicom pripada prijelaznom razdoblju izmeu
okrugla i uglata oblika te glasi:36
l. a[zn] Vb ime o/tea i s(i)na /i s/vetago duha azn
2. opat/n/ drniha pisahn se o ledi/n/e jue
3. da znvnmimirn kraln hrnvatnsky /vn/
4. dni svoj Vb svetuju luciju i sv(e)/do/-
5. mi upann desimra krn/ba/ve mra/tin/'b vn l(i)-
6. ce prbnneba /S/b posl/' b/ vin/(odo/le /ek(o)Vb V 0-
7. toce da ie to poree klnni i bo(g) i bY ap(osto)la i g e-
8. van(je)listi i s(ve)tae lucie am(e)nn da ie sde ive-
9. tn moli za ne boga azn opat'b dbrovitn zn
lO. dah'b creknV'b siju i SVOeju bratiju S dev
ll. etiju vn dni knneza kosnmnta oblad-
12. ajuago vnsu knrainu i bee vn tn dni m-
13. ikula Vb otonci /sn s/vetuju luciju vn edino / . . ./.
Slino kao tekst, tako je i jezik Baanske ploe bio predmetom raz
liitih interpretacija. To je staroslavenski j ezik hrvatske redakcije
iako ga se odreuje i kao starohrvatski jezik s crkvenim elementi
ma (tefani, Fui, Mogu, Bratuli). 37 Obrtanje proporcija jezi
nih elemenata i stavljanje starohrvatskoga (akavskoga) jezika na
prvo mjesto dovelo je do pomicanja poetaka hrvatske pismenosti,
a prema nekim shvaanjima i knjievnosti, zajedno s Baanskom
ploom na HOO. godinu. Stjepan Damjanovi38, ija su istraiva
nja jednoznano omoguila definirati jezik Baanske ploe, tvrdi:
35 E. Hercigonja: Tropismena i tro jezina kultura hrvatskoga srednjovjekovlja, Zagreb, 1994.,
str. 29.
36 T 1
.
M
.
ran s JteraCIJa prema . ag aru, op. cit., str. 9. Rekonstruirani oblici nalaze se u uglatim
zagradama, a okrugle zagrade sadravaju rjeenja kratica u tekstu.
37 S. Damjanovi: Jezik Baanske ploe, u: idem: Jezik otaaski, Zagreb, 1995., str. 51.-62.
Tu je i toan pregled razliitih shvaanja i rjeenja.
38 S. Damjanovi: Kojim je jezikom pisana Baanska ploa, u: Od fonetike do etike.
Zbornik o sedamdesetogodinjici prof dr. ]osipa Silia, ur. i. Pranjkovi, Zagreb, 205., str. 221.
IV. POGLAVLJE: Poetci pismenosti U Hrvata do kraja XV. stoljea 131
Ako kaemo istinu, tj. da je Baanska ploa pisana hrvatskostaroslaven
skim jezikom, ona nee ni najmanje izgubiti na svojem nacionalnom zna-
enju.
Obiljeja redakcije su: dosljedna denazalizacija (osim svo N), prijelaz
y > i, ujednaeni oblici jerova u obliku b. Baanska ploa nije samo
dragocjeni jezini spomenik koji pokazuje taj oblik pismenosti, ni
povijesni i pravni dokument nego i svojevrsno knjievno djelo koje
W
39
je predmetom za znanstveno proucavanJe.
Glagoljska liturgijska pismenost poinje s djelomino ouvanim
misalom (dva lista) s kraja XL i poetka XII. stoljea, zvanim Beki
listii u kojemu se pojavljuju navedena obiljeja redakcije. Iz toga
razdoblja potjeu i dijelovi misala (Kukuleviev misal) pronaeni
u uvezu rukopisa iz XIV. stoljea. U najstarije jezine spomenike
ubrajamo i Grkoviev i Mihanoviev apostol (ulomak), Splitski mi
sal (ulomak). Razdoblje svojega procvata proivljava ta pismenost u
XIII. stoljeu kada je franjevaka reforma misala i brevijara prisilila
glagoljae da prevedu brojne nove liturgijske tekstove s latinskoga
na jezik redakcije.
U povij esti hrvatske redakcije moemo razlikovati nekoliko
faza:40
L Klasino razdoblje - do XVI. stoljea, koje J. Hamm dijeli na tri
podrazdoblja, od kojih se prvo odlikuje slobodnim i spontanim
razvojem utemeljenim na kanonskim uzorima, a traje do polo
vice XIV. stoljea. U drugom se podrazdoblju provodi revizij a
tekstova i jezino osvjeavanje, a ono traje do kraja XV. st. U
treem podrazdoblju koje traje do polovice XVI. stoljea jezik
se prilagouje novome vremenu, potrebama tiskanja glagolj
skih knjiga. Granicu toga podrazdoblja oznauje izdanje bre-
M. agar: Natpis Baanske ploe kao knjievno djelo, u: idem: Kako je tkan ... , str. 138.
145. o istraivanju spomenika i pripisivanju obiljeja za stvaranje strukture nacionalnoga
identiteta vidi: J. Molas: Baanska ploa w strukturze chorwackiej to:samosci narodowej,
U. Problemy to:samosci kulturowej w krajach slowianskich, 3, (Jej znaki i symbole), ur. J.
( ;uszczynska, Warszawa, 2005., str. 143.-168.
J. Hamm: Hrvatski tip crkvenoslavenskogjezika, >>Slovo<<, 13, Zagreb, 1963., str. 43.-68.
132 HRVATI l NJI HOV JEZI K
viara Brozia iz 1561. godine koje je ujedno i posljednja knjiga
hrvatske redakcije prije njezine rusifikacije.
IL Sljedee je razdoblje41 od 1631. do 1893. godine i tada dolazi do
izmjene redakcije. Nju j e izvrio Rafael Levakovi uvodei u
Misal obiljeja ruske redakcije, prema naputku rimske kongre
gacije De Prpaganda Fide. Rusifikacija narodne redakcije tre
bala je olakati novi oblik ujedinjavanja slavenskoga istono
ga obreda s Rimom u okviru Unijatske crkve, na temelju Unije
u Brestu iz 1596. po kojoj je Hrvatska trebala biti most izme
u katolika i unijata. Sljedee misale mijeane hrvatsko-ruske
redakcije izdali su Ivan Patri (misal - 1706., brevijar - 1688.)
i Matija Karaman (Misal rimski - 1741.) s dosta rusificiranim
oblikom.
III. Posljednje je razdoblje obnavljanja hrvatske staroslavenske li
turgije. Do njega je dolo na inicijativu biskupa J. J. Strossma
yera koji je u Rim poslao Dragutina Paria da uredi i izda no
vi misal, oien od rusizama. Bilo je to godine 1893. (1894. i
1905.). Izdanju iz 1894. bio je dodan Mali azbukovar za pravilno
i jednolino itanje glagolice u novih crkvenih knjigah.
Funkcija hrvatskostaroslavenskoga jezika nije se ograniavala sa
mo na bogosluje. Od poetka svojih potvrda do XIII. stoljea vrio
je i funkciju knjievnoga jezika, bilo da su se na njemu ispisivali
pravni akti, kao u Baanskoj ploi, ili pak svjetovni tekstovi.42 Od
XIII. st. hrvatska se redakcija ograniava na liturgijsku funkciju, to
ne znai da jezina crkvenoslavenska tradicija nestaje iz hrvatske
pismenosti.
41 Kao drugo razdoblje Hamm navodi udjel hrvatske redakcije u jeziku istarskih protesta
nata polovice XVI. stoljea.
42 Brojni se primjeri nalaze u hrestomatiji V. tefania: Glagoljski rukopisi Jugoslavenske
akademije, usp. biljeku 13.
IV. POGLAVLJE: Poetci pismenosti u Hrvata do kraja XV. stoljea 133
4.3.2. Hrvatsko-staroslavenski jezik nel iturgijske
gl agoljske pismenosti
Poseban status glagoljaa stvarao je niz suprotnosti, prije svega os
cilaciju izmeu Zapada i Istoka. Ona se temeljila na pripadnosti
Rimokatolikoj crkvi i otvorenosti prema zapadnoj kulturi, a s dru
ge strane vjernost slavenstvu u obliku pisma i liturgije uvjetovala
je protivljenje prihvaanju latinskoga jezika u liturgiji. Prvi su hr
vatski glagoljai nastali iz redova benediktinaca, a zatim pavlina i
franjevaca, iako su meu njima bili i svjetski duhovnici.43 Njih je
obiljeavala otvorenost i tolerancija prema ukljuivanju hrvatskih
jezinih crta u staroslavenski jezik, odnosno j aka kroatizacija re
dakcije.44 Na kraju se moe govoriti o tipu j ezika kojim su se gla
goljai poeli sluiti u svjetovnoj pismenosti u razdoblju od XV. do
polovice XVI. stoljea, nastalom u sudaru crkvene knjievne tra
dicije s jezinom praksom, konkretno s akavskim dijalektom na
ijem su tlu djelovali njegovi tvorci. To je nesumnjivo bio mijeani,
nenormirani, neujednaeni jezik u kojemu je odnos staroslavenskih
i akavskih elemenata bio razliit od teksta do teksta. U literaturi se
opisuje kao amalgam nastao u procesu amalgamizacie.45 Eduard
1 {ercigonj a naziva ga j ezikom neliturgijske pismenosti hrvatskih
glagoljaa. S. Damjanovi taj tip mijeanoga jezika naziva hrvatsko
-staroslavenski te ga razlikuje od redakcije (hrvatskostaroslavenski).
Mijeani akavsko-staroslavenski j ezik vidimo u Zapisu popa
Martinca.46
!poetak teksta/ Az mnogo greni Martinac pop, plemenem
_
L
nin, Bo
gu davu mi, sice e priproe dosvri-
v
sije knjigi sid
v
e v moJ eJ z
v Gr
?
b
.
go
v
l
v
k m' 1 1 Kai ga na dobro delo naui' a zlo delo ot nega oumes ..
s c ove o . . .
u navedenome odlomku nalazimo rijei iz staroslavenskoga te a
kavizme i kajkavizme. Da bi tekst bio razumljiviji, glagoljai suvo
.
irilica je stigla
prekasno da bi se usvojila i proirila na cijeli teritorij.
Hrvatska glagoljica kao svjetovno i narodno pismo mrtva je ve
400 godina, a kao pismo mrtvoga hrvatskostaroslavenskog jezi
ka izgubila j e svoju vanost i zbog latinske transliteracije gotovo
prije stotinu godina. Unato toga, od svih triju pisama rabljenih
u Hrvatskoj upravo se ona najjae i najtrajnije upisala u hrvatsku
povijest i kulturu te postala simbolom nacionalnoga identiteta, si
nonimom hrvatstva. Leszek Moszyrski56 meu simboline funk
cije koje j e glagoljica imala u svojoj povijesti ubraja njezina slje
dea znaenja: simbol nacionalnoga suvereniteta, simbol vjernosti
rimskome papi, simbol hrvatske narodne kulture, simbol posebne
ljubavi Spasiteljeve, znak pretee u odnosu prema renesansi i pro
mjene koje uvodi II. vatikanski sabor.57
Zbog svega navedenoga u ovome nuno ogranienom pregledu
starohrvatske pismenosti kao nadreeni kriterij u daljnjim poglav
ljima uzimamo pismo.
4. 4. 1 . Gl agolji ni spomenici
Najstarija akavska pismenost lokalizirana je na sjeveru, u Istri i
iroko uzetom Kvarneru. Tekstovi su pisani lokalnim akavsko-
55 D. Brozovi: Hrvatski jezik, njegovo mjesto ... , str. 29.
56 L. Moszyrski: Glago/ica, najstarsze pismo slowimiskie, jako symbol, u: Srodkowoeuro
pejskie dziedzictwo cyrylo-metodimiskie, ur. A. Barciak, Katowice, 1999., str. 231.-241.
57 Glagoljica se danas rabi politiki kao jedan od argumenata u dokazivanju tzv. iranskoga
podrijetla Hrvata. Te poglede zastupa izmeu ostalih dr. fra M. Japundi: Hrvatska glagolji
ca, Zagreb, oujak 1998., koji nijee autorstvo sv.
...
.-,..,..
-............,-,.....-.-.......-,.+..,.-.,...-,.
.,,.........-....,.-,.......--.......-......
,..-...-
........,.,..-.....-..-....,+-..+,...--.-.-,.-.,...+.
......-,..,-...+-.,.-.+..-..................., ,.
....,.+.-........,.-..........-.....-.,...-,.-..
.,-...-+....-.......-.-,.....
Regije su se uzajamno razlikovale ne samo s obzirom na politiku
situaciju, tj. zbog ovisnosti o stranim vladarima (Veneciji, Ugarskoj,
Turskoj) nego i s obzirom na gospodarsku, drutvenu pa i j ezinu
situaciju. Regionalizam se na podruju jezika ogledao u pojavi tro
narjenosti, tj. u postojanju triju dijalekata u funkciji knjievnog
.
a
jezika: akavskoga dijalekta u Dalmaciji, tokavskoga u Dubrovm
ku te kajkavskoga u Zagrebu. Najveu ulogu na podruju kulture
i knjievnosti, a time i u oblikovanju i razvoju knjievnoga jezika,
odigrala je juna, dalmatinsko-dubrovaka regija koja je pripadala
svijetu Mediterna, do kojega su najprije stizala zapadnoeuropska
knjievna strujanja, kao npr. talijanska renesansa. Njihovu je pri
hvaanju i kultiviranju iao u prilog niz injenica, npr., kako na
glaava Rapacka, gradski karakter regije s dugom tradicijom u sa
mostalnoj municipalnoj upravi, odravanju sigurnosti i gospodar
ske stabilnosti te postojanje obrazovane svjetske elite. Dalmaciju
i Dubrovnik dijelila je jezina granica, to je izazvalo odreene
posljedice u trenutku upoznavanja i proimanja obiju knjievno-
J. Rapacka: Rola regionalizmu w kulturze chorwackiej, u: Godzina Herdera . , str. 73.
156 HRVATI l NJIHOV JEZI K
sti te j e u konanici onemoguilo toj regiji da postane sreditem
opehrvatske kulture. Nije tamo postojao ni osj eaj pripadnosti
hr.atskomu drutvu. Dubrovnik kao samostalna republika bio je
SVJestan odvojenosti svojega zaviaja i nije se mogao poistovjetiti
s hrvatskim kraljevstvom. Dalmacija opet, barem do polovice XVI.
stolj, pati kraljevinu i plae zbog njezine propasti (Zorani).
TradiCIJU pnpadnosti hrvatskoj zajednici i ulogu uvara pamenja
slavne prolosti zadrava sjeverna regija koja e imati ulogu sredi
ta u blikovanju svehrvatske kulture. Sjeverna je regija pripadala
srednJoeuropskomu civilizacijskom krugu s posebnim drutvenim
(feudalizam) i politikim uvjetima razliitim od junih struktura
(plstvo - seljatvo - graanstvo) koji se nije mogao usporei
vati s ntelektualnom razinom dalmatinsko- dubrovakih patricija.
Zadaca plemstva bila je obrana predzia kranstva jer je velik dio
regije bio Vojna krajina, a opasnost od turskih napada postojala je
sve do XVIII. stoljea. U takvoj je situaciji kulturna i knjievna dje
latnost pripala sveenstvu, uglavnom redu pavlina i kapucina te od
poetka XVII. stoljea isusovcima. Intelektualnoj eliti pripadali su
predstavnici roda Zrinskih i Frankopana te njihov dvorac u Ozlju.
pr.om s,mjstu nlazia latinska knjievnost i latinski jezik ko
I J bw luz
e
_
m u drzavmm i kolskim institucijama. Regionalni
Jezik, kaJkavstma, postupno se razvijao od XVI. stoljea, ali to nije
smetalo kajkavskim autorima da stvore vlastitu normativnu kon
cepcic,a,ski krug) koja je imala velike anse da postane opehr
vatski J ztcm model. U sjevernu regiju pripadaju takoer Slavonija i
Bosna, Iako se oba podruja izdvajaju po nizu izvornih i samo nji
ma svojstvenih crta.
S obz
_
irona riorijalni smjetaj i povezanost regionalnih knji
zevnosti koJ e oblljezava ravnomjerna tronarjenost, D. Brozovi u
okviru XVI. stoljea izdvaja dva kulturna kruga pismenosti: sjeve
ozapadni, tj. sjevernoakavsko-kajkavski te jugoistoni, tj. juno
cakavsko-tokavski. Prvi povezuje istarskoakavske protestante s
kajkavcima, a u drugome se uzajamni utjecaji zbivaju izmeu dal
matinske akavske knjievnosti i tokavskoga Dubrovnika. u XVII.
stoljeu nestat e ta ravnotea i prevagnut e tokavtina koja se
V. POGLAVLJE: Knjievna tronarjenost u hrvatskome jezi ku. . . 157
pojavljuje u novome, bosanskom sreditu pismenosti. Oslabit e i
status akavtine, a poveat e se uloga knjievne kajkavtine.6
5. 2. akavtina u ulozi knjievnoga jezi ka
esi.
Pretisci: F. Vrani: Rjenik pet najugledniih europskih jezika: latinskog, talijanskog,
njemakog, hrvatskog i maarskog, Zagreb, 1971. , 1990., 1992. Njima su dodani radovi Lj.
Jonkea i V. Pu tanca. Usp. i V. Dukat: Rjenik Fausta Vrania, Rad JAZU 231, Zagreb, 1925.,
str. l02.-136.; ]. Vonina: Vraniev rjenik, >>Filologija<< 9, Zagreb, 1979., str. 7.-36.; V. Putanec:
Faust Vrani {1551.-1617) kao leksikograf u: Encyclopaedia moderna, 14, 2, Zagrfeb, 1993.,
str. 144.-149.
Z4
s. Musulin: Hrvatska i srpska leksikografija, >>Filologija 2, Zagreb, 1959., str. 41. -63.; V.
Putanec, K. Kristi: Leksikografija, u: Enciklopedija Jugoslavije, 5, Zagreb, 1962., str. 503.-511.
164 HRVATI l NJI HOV JEZI K
Godine 1606. Vrani objavljuje ivot nikoliko izabranih divic25
pisan hrvatskim jezikom, a u njega su ukljuena i dva kratka teksta
na latinskome. Prvi nosi naslov O nainu itanja i sadrava nekoli
ko napomena iz grafije koju rabi autor. Drugi tekst ima tri stranice
i to je mala rasprava De Slovvinis seu Sarmatis26 u kojoj Vrani da
je svoj pogled na pradomovinu, kasnije seobe i uzajamne odnose
meu pojedinim skupinama Slavena i na jezik kojim su se sluili.
Najopenitije reeno, u srednjem vijeku genealogija Slavena izvodi
la se od Noina sina, Jafeta, iji su potomci imali biti predci Slavena
- Leh,
akavski ikavizmi
(kripost, zvizda, svitlost, cvitja, prolitja) iz esnaestostoljetne knji
evne tradicije sluili su mu za stvaranje knjievnoga stila kojim
se slue neki junaci iz njegovih djela.
U XVII. stolj eu, zlatnom stoljeu dubrovake knjievnosti, naj
poznatiji su pisci:
Ivan (Divo) Gunduli49 (1589. - 1638.) - autor poeme Suze sina
razmetnoga (1622.), pastirske igre Dubravka (1628?) te nedovre
noga spjeva Osman (objavljenoga 1826.) u kojemu se opisuje borba
Poljaka i Turaka 1621. kod Chocima. Zahvaljujui tomu, Gunduli
postaje idejni predvodnik ilirizma, to nije ostalo bez odjeka i utje
caja na stvaranje ilirskoga jezika.
Ostali su predstavnici:
Junije (Dona) Palmoti (1606. - 1657.), Gunduliev neak, pjes
nik i pisac drama (Pavlimir).
Divo (Ivan) Buni Vui (oko 1591. - 1658.), autor zbirke lirskih
pjesama Plandovanje i lirsko-epske pjesme Mandaljena pokornica.
Dubrovaka knjievnost gubi svoje znaenje u XVIII. stoljeu,
a njezin posljedni znameniti pjesnik bio je Ignjat urevi (1675.
- 1737.) - Uzdasi Mandaljene pokornice i prijevod cijeloga Psaltira
(Saltier iliti pjesni Davidove).
5. 3. 2. Knjievni jezik u Bosni
Poetci knjievnoga jezika u Bosni seu u XII. stoljee, slino kao
u Hrvatskoj. Osim tradicionalnoga staroslavenskog jezika bosan
ske (tokavske) redakcije koji j e funkcionirao u sakralnoj sferi, u
svjetovnom stvaralatvu pojavljuje se narodni jezik (listine, povelje:
Povelja Kulina bana, 1 189.).
Sredinji zemljopisni poloaj Bosne omoguio j oj je slinu ulo
gu na Balkanu kao to je imala Hrvatska u posredovanju izmeu
istoka i zapada. Bosna je postala neposrednom karikom izmeu
49 M. Reetar: Glavne osobine Gundulieva jezika, Rad HAZU 272, Zagreb, 1941. , str. 1.-44.
Usp. i bibliografiju u II. poglavlju.
V. POGLAVLJE: Knjievna tronarjenost u hrvatskome jeziku. . . 173
Hrvatske i Srbije. Taj je poloaj odredio kasniju povijest te multire
ligijske, vienacionalne i multikulturne regije. J. Rapacka taj status
izvrsno opisuje:
U hrvatskoj nacionalnoj ideologiji, slino uostalom kao i u Srba, zauzi
ma mjesto izgubljene, iako stvarno zapravo nikada posjedovane zemlje.
Povijest bosanske dravnosti51 bila je zamrena kao i njezini naci
onalni52 i vjerski odnosi (bogumilstvo). Osim razdoblja dravne ne
ovisnosti i moi u vrijeme kralja Tvrtka Kotromania u XIV. stoljeu,
kada se proirila ak na srpske i hrvatske zemlje, Bosna je ee pot
padala pod vlast hrvatsko-ugarskih kraljeva. Poto su ju 1463. osvo
jili Turci, ostala je pod njihovom vlau najdulje, sve do 1878. godine,
kada je odlukom Berlinskoga kongresa prela pod administracijsku
upravu Austrije, iako je formalno i dalje pripadala Turskoj. To se pro
mijenilo tek 1908. kada je aneksijom pripojena Austro-Ugarskoj.
U XVII. stolj eu razvija se na tom tlu pismenost bosanskih fra
njevaca koji su se pojavili 1291. kako bi pobijedili bogumilske here
tike. Zajedno s franjevcima doli su i dominikanci koji se ipak nisu
mogli nositi s misionarskim problemima. Poetkom XV. stoljea, u
novim politikim okolnostima prouzroenim turskim najezdama,
borba s bogumilima postala je bespredmetna, a povijest je u XVI. sto
ljeu franjevakomu redu donijela novu borbu protiv novina refor
macije. Franjevci, koji su se u poetku organizirali u biskupije, po
etkom XV. stoljea dobili su status provincije reda Bosna Argentina
(Bosna Srebrena po gradu Srebrenica) - koja je osim Bosne obu
hvaala jugoistonu Dalmaciju, Slavoniju i dio Maarske. Nakon
Austrijsko-turskoga rata (1683. - 1699.) bosanska se provincija nala
u okviru triju drava: Turske, Austrije i Venecije, pa su i u Dalmaciji
J. Rapacka: Bosna u: eadem, Leksikon ... , str. 21
51 N. Malcolm: Povijest Bosne, preveo z. Crnkovi, Zagreb 1995. (Naslov izvornika: Bosnia
- A Short Story).
52 Neki znanstvenici smatraju da bosanski narod potjee od ranijih starosjedilaca, Hrvata
i Srba. Drugi tvrde da potjeu od neidentificiranih slavenskih plemena koja su zauzela te
ritorije jo prije dolaska Hrvata i Srba. Od turske najezde etniki sastav stanovnitva stalno
se mijenjao (naseljavanje Turaka, migracije domaega stanovnitva) zbog ega Bosna pred
stavlja mozaik naroda, kultura i religija.
174 HRVATI l NJI HOV JEZI K
r:+
,.s..-a.,.
,r::,.
:.-.
a-..-|a-.-..a..,-:-,..-a..-,.
,-
....-...:.,-.,-.......-..-aa,..aaa-.aa......
:--,..a.a.:a.aa-..a..-,-|..a,-..-a..-aa.....-ujacima :-
-...a, -.....,-|....-.:...a...-aa,..
a-..a....a,.-.a-.:.......:-a:...:..a-,......:-.. a-.
.-.-..aa,-:a...a.|...,..a.-...-,,-,-..a-...-.a,-..-
:--., . a...a-
..,-.-a......,-........-...a...,-a
-.:..-, -aa..a,..-a-.:a.a..-aa-,-...aa...,---:a.
.-a-a-.a1 u-..-,-.-:a:-...a..........:-.:aa,-.-a.
-...-.h .a-a,-......-:.-|..-|.a-,.a..-.:...:.a
...aa,....:..--.-.,-....a.-.....:...a.-aa.a..a...
:--|aa....
,
l.
2.
+
4.
s
...-.,....a..-..,-.:....-.--a.aa.,--.-.a-
a,-.,..1 |..,a.a....-...:....:.a.a...aa....
..:-..
..a-.a.a.-....,-.-....:.a....,-:..
....-.-.....a..,-.a.....
.|...-.,-....a.-a:-a..,..-..:....-a...a....a. a
.
.|...-.,-....a,-....
.a.,---a..a..,.
-|,.a,-a,......-a-a-,-,a.
vzt od krzpostz rr-...-....,..aa,-....a..,...a|.|a..-.
.....a-.,-.-,.:a-.aa-.a-a-,..,-..a-..,-:.-..a,-a..-
|-..a-
.-.-.:....-a-a-|a-.:.-.a.-..-..,-:.-a.
.....-pnlzke 1 :.-|..-.a-|.a--.:.:-.,a-....:..a...a-
..:...:a.a.,-....a-,-..:-.-a.,-:.-.a-.a.|-aa.a.aJ.
--..aa,a-...,-:a.
53 .
Bosana p!sme
.
not ima bogatu znanstvenu literaturu, a gotovo svaki pisac os edu e onogafl] svoga JeJk. Osnovni su radovi: H. Kuna: Hrestomatija starie bosaskkn !i zevnosz, nJ . I, SrednjVjekona knjievnost i hrvatska knjievna tradicija, Sara evo, 197.
=m. Djela bosansklhfranjevca s gledita istorijske dijalektologije, >>Jezik 10:5, Zagreb
,
.
str. 149.-153.; eadem: Jezzk bosanske franjevake knjievnosti XVII i XVIII k
'
SVjetlosti knjievno-jezikog manira, >>Zbornik za filologiju i lingvistikU<<
.
XIV/l
Vl}
S
a
d
u
tr
k
3
::
52.; D.
zovi: Uloga bosanskohercegovakih franjevaca uformi:anjez
t
s e njzzevnStl l ulture - od Divkovia do fra Grge Martia, >>Jezik<< 20 2 Zagreb 1972 s
.
r. 37. -51. ; I. PranJkovi: Hrvatski jezik i franjevci Bosne Srebrene Zagreb 20 o d"
' ::
1 1scrpna literatura O predmetu.
'
v Je postOJI
V. POGLAVLJE: Knjievna tronarjenost u hrvatskome jezi ku. . . 175
s -|-aa--..,a.-,.-.:.,--a...a.,.:-.aXVIII. .:-.,-a
..-,.,--|aa.....a.-.a-:-..:-.-,a.Pisna od pakla |
s.:-...,
|..-..,.,..-:-.:..-..a..,.,a.-..-ljetopisi .-,.a..:...,.,a.:.
.a|-..a..a:..a...,ax.,-.a.:.,..a.......-..sx..,.:...x
|..a.a.
U ....-aa-.a--..-:a-.,..-.a.lekarue - .a,.,-..-
.-:....a..-aa--a...a-.-,-.a...:...,..,.-.:.
Kojoj eni dica mru. Naini od voska dvanaest svia i napii na knjiici
dvanest imena apotoli, pak pristrizi svakoga ponase. Prilipi na svie, a
kada se rodi dite, ter ga oe krstiti, podaj te svie popu, neka uzme jednu
koju mu drago i koje ime bude upisano na onoj svii, onako neka ime na
dije ditetu i onim ga imenom zove. Stae i nee umri ti. 54
s-|...-a.:-a.,-.-|-....,.aa.a.c...-a.-..a..-aa-,-..
.-.-,-,-..:....a,-.-:.-.a.-.a-.-.a|-....:.:.a.a-
,..s.:-....,-.....|........,-a..-:aa,-.-..:.a.a..-aa.
,-.....Bosanski franjevci ...a,.-.a.,-.....-,.aa,-.....|..a
,-.a.|-..a...a.,..-.:.-,.a.....,ailiriki, slovenski, naki, bo
sanski, ...:..a..a.-.-au-..-,-..a.hrvatski. s,--.-.-.
a,a..-...a.a......a.dumanski jezik ,a:a....oa.a.,...:.
..a..,..a--.-,...slavobosanski .-,.,-..-..-|.:..a-..a...
:- ......a.,-a,-aa.-a...a.-.-a--:a--...a-|.,a-...a
,-.-aa.a.,..-.:-,-a.a-,..a:-..x.:.,.o...-..,rss+. rs+r,.
-:..|-..a..-..-a-.:...-.:..-:-.....-..:-a-|-..a
..-,-...:.a-.a-.-.:........aa,...a-..:-a-.-
:-.....-....:.a-.......:.a-.,-........,-....:-
|.-a,-.....-a,.a-.a...aa-|-..a..-a-a..,-:.a....,-...
a.....-arr-...-....I. a.aaa......s x.:.,-....I. :a..
s..,-XVIII. .:-.,-...a.-,..a.........,a|-..a...a:-..:-..
54 H. Kuna: Hrestomatija . . . , str. 227. Izbor bosanskih tekstova iz XVII. i XVIII. stoljea, str.
122.-228.
55
Divkovi je uzimao ikavizme iz stilistikih razloga, npr. kako bi naglasio rijei potova
nja u pisanome obraanju: Prisvitlomu i pripotovanomu gospodinu, gospodinu fraBartolu
Kadiu, dostojnomu biskupu . . . , dok se u stilski neobiljeenim oblicima rabi: prisvijetlomu,
svietlo, svijetloga. Usp. J. Vonina: Jezina batina . . . , str. l23.-125.
176 HRVATI l NJI HOV JEZI K
Tako je ikavizirano i novo izdanje djela M. Divkovia i F. Latria.
To govori da je u navedenome razdoblju jezik ve u odreenoj mjeri
normiran. Izbor ikavske tokavtine u bosanskih franjevaca bit e
presudan u XVIII. stoljeu, kad e se ona zajedno s osamnaestosto
ljetnom dalmatinskom i slavonskom ikavskom tokavtinom pove
zati u jedan knjievni jezik i time ojaati svoje mjesto knjievnoga
jezika u navedenome razdoblju. U djelima iz sedamnaestoga stolje
a jo se nee pojaviti autorske napomene o jeziku ili gramatici. Njih
emo nai tek u sljedeem stoljeu. Obiljeje svojstveno tomu raz
doblju bilo je pismo bosanske pismenosti, irilica, koja se razliito
naziva: bosanica, bosanska azbuka, bosanska irilica, hrvatsko-bo
sanska irilica, bosansko-dalmatinska irilica, bosanska brzopisna
grafija, zapadna varijanta irilskog brzopisa, zapadna (bosanska)
irilica, a esto se spominje i naziv srpsko pismo (npr. u Divkovia).
U XIX. stoljeu
..,-a,-
a.,-:...............-...,.t.....-.a.:.:,..a:-..:.......,.
,.-.:...,-.-.,.,-....a.a:.....,..-a.-.
u :.,-...a.t.,a.:........:.......---...t-:a-v..-.
,rs+s rss:,...-.-....v.t......a:..,..-:....--|..:..-
...-..-..,..,..a,-,...,-.:.a,.-:......,-:..ss,.a.-
Kronika vezda znovi spravljena kratka slovenskzmJezzkom ,i, at
.,.-..rs:s,ot,....,-..t...a,..,...,-a..-..--....:-.
....,..:a:-a,..:-.:.-:...,..:....Potila na vse leto po
nedelne dni vezda znovi spravlena slovenskim jezikom ,v...a.-.
rsss,v..-....,...:.-.-.,-a,-a-.--..:,-
:-
-.,..
..,-a-.-.,-a-.-a.,..-.:a.--,.,-,-...-..t|.,-.,....a..:.|
z. Junkovi: ]ezikAntuna Vramca ... ; A. Jembrih: Jezik Antuna Vramca u kontekstu ljale
kata i tradicije, Filologija<< 10, Zagreb, 1980.-1981., str. 53.-68
:
;
.
idem, ntun Vra'ec
!
njegovo
djelo. Prilog prouavanju starije hrvatske knjievnosti i povyesne dl]alektologye, Cakovec,
1981.
184 HRVATI l NJI HOV JEZIK
..,......|,.....o..:.,.a-,-,..a.-,-...a-....-.......
.:.........,..a.-.a.:.:t......-..:aa.,aas.a.aZavodu sv.
Jeronima. ....-....-.,...:.-...|......:-a.,..-.:......
..+-.,.....--...,.:. ,-....,a.,..-.:.u..--,---..,......|
.t..,-,....-:..:-.|..-.-..v..-.,--........:....a.,-
..-,-,-.......,.|a,-....-a..a,a.....-...
u,.-:-....a.t.,a..,.....-,..--..:..aa.a,.,,.......
XVI. .:..,-..,...-..:......:..r-.,....v.....-,.-.--:.
..,-a.-.a:.,...: .a.-,-.-,.-.--..,...:.--a..,a.a.a:...
a.-...t..,-,.a.a,.|a.,..-..:...a...--,.,,..,.,...-,.,...,.|
a,-......,-.-...:...--.,...:.-....,-..-..a.,..-.......-.
-.---...a--,,-.-..-..,..aa.-.a.t.,.....-.a.a..,-,-
.... ..:...,...:.-.
k..,..,-..-,...a.:.Narodna
popevka boina:
Po svetu je bila tmica kakti v rogu,
v talice je spala vu trudeh Marija,
sladko si Marija senjke prebirala,
kad je doel j angel i zbudil Mariju:
stani se, Marija, sinek ti se rodil,
stani gor, Marija, Je u se narodil,
sad je prav polnoi, al je vs e v svetloi.<<67
..,-a,-..,...-...:...,...:.-..jat > e (svetu), jerovi > e (do
el, sinek), -l (doel, zbudil, jangel), ,..:-:...j U angel), ,..:-:...v
(vu), > (polnoi), V .. -x.(Maria), i...,- e (v talice), i..
,.-eh (trudeh) . . .
.-.xv|| .:..,--a.-...,.....:..,.....-.-,.-.-..:.ta:...
:.,....a.t.,.a,...-.....---...,-.a.:..,....-..|..-,-...
o-.-..:.,-,...:...:...,......a.,..-.:.....-,.x.....
k..,.-..s..:...a.(Sveti evangeliomi, 1651.).
r..,-....,-,-t....--..,.....-,...-.:......:..,-ia.,.
u.ta-...(1609. 1678.). s..,a.-,.-.-a..,...:.-a....,....,-
,-.-...,.-t.|.a.,..-.:...-....:a..,..,...,.....
m.......:.....,-a,-..Zrcalo Marijansko (1662.) . Pervi otca na-
1 e .
Ituano prema: J. Vonina: Jezina batina . . . , str. 255.
v. POGLAVLJE: Knjievna tronarjenost u hrvatskome jeziku... 185
ega Adama greh (1674.) -..,--..vsem slovenskoga i horvatsko
ga naroda krenikom. u..aaZrcalu, :,Opomenek k oveh knjiic
ogovorniku ,r..,-at..,.....:-.,a...|.-,.,.,,.-...,--,a
iv.-.--,-a.-,-.a-.,..-.,.|,-..-.|,..,...-..:...|a
..-a.-...,......|,.....u.ta-..,-..,-.:.-,..:.,.-,.a..,a,.
..-.|,-....Slovenskim ,-....,....-..,.....(slovenski narod),
.horvatskim ,-.... .......-.--:a..-.:......s..,a,.a,-.a
..a.:....,-..-..t..,-,.. ........a.....,a)-.
_
.jata:
Nitarmenje, komu se horvatski hoe govoriti neka ree mesto lehko la
hko, mesto osem osam, mesto j alen jalan, mesto nesem nisam etc. Ar ne
teko mesto E postaviti ili rei I ali mesto E A. Ja sem inil tampati onak
ka k onde govore gde sem pisal. 69
r...,-a-, ..---...:a..-,-,....t....,...:.--...,-....
.-....,.....-a-,....-,a-.-,....-|,....:...,..:.:-.,a
-....,a
Tak, komu knjiice ove ne budu po volje, naj je ostavi, a svoje, ako je ima,
naj popravi, ako ih nema, naj nove bole spravi, listor /samo/ na hvalu
boju, D. MARIJE potenje i opinsku korist.
o.t....,--,a,-...:a...,a-.a..,-..-.slovenskom i ho rvatsko m
..a.....:..:a-......,a-...:.--..,---...,.|.:.:-.,.
Malo je do se dobe slovenskem jezikom, za ktere bi ja bil znal, knjig tam
pano. Ali ni onem ogovorljivi jeziki prostili nesu. Nekomu teh takoveh
knjig rei nesu bile prave horvatske, nekomu nesu bile prave slovenske,
nekomu bile su jako priproste, nekomu tampa ne valjala, nekomu navuk
ne be prikladen, nekomu litera ali slovo nepotrebno mesto potrebnejega i
prilinejega be postavljeno, etc. I zato pred vnoge suce morahu siromae
knjige dohajati i od vnogeh sucev (ne smem rei kriveh) vnoga osuavan1a
i entencije prijimati.
u.ta-..,-..a:..,...,...,........:.-...,..,--...Dictionar
ili rei slovenske zvekega ukup zebrane, u red postavljene i dijakemi
zlahkotene ,o....1670.; ,.-:....z.,.-t.1989.). x..:..,-na pomo
Ibidem, str. 270.-273.
Ibidem, str. 270. I sljedea dva navoda nalaze se na str. 270. i 269.
186 HRVATI l NJI HOV JEZI K
napredka u diakom navuku kolneh mladencev horvatskoga i slo
venskoga naroda ,....t.t...a,.........,..a-.|...:
...,...|..--...,.-...a.,..a--,a..:.-...,.,-....,zt.,:.,.
.....-.|..a.--.....,.....a.-....a,..ata:...t.|,-...
..,-......,....-,.,-.-.-...,.....-,..,a..-,.,-.-....,.a
-...,.....-,...|....-,......-,.:a.....-,:......-,
s-a.-.-.:..:.|,--,-....,...:.-a-..|.,.a.a,a..,
.....-u...:..-,.-..-....a.t|,-.-,.-.--a.|.:..,-o...
.:.,.a.,..-.:.,., ..|,a,-.-..,-.-.,-...
5. 5.1 . Ozaljski jezino-knjievni krug (XVI I . stoljee)
o,-|...-,-,|.,..,.....:.....|,..:-.:.-.:...|.,--..|,-a-..-
-a.a:......,..a.-..a,.|.a:......,... -,-..-..-,.-.
-.-..a,as,.....|..,....,..-.a,-a....:.,.,.a.a,...
..:.a.,.|-.:-...-........a.a,....,-.-..:....-,-.
a-|..-:.--,..,-.-.,.,-....a:--.,--.,.-...:.,..-..
,...........,..-..a..a-...-..:.:-|,.:.....,-..,.,.|a.:.
..v..-,-.t--....,.,-.-.,.......:....-,--.aa.,..-.:.|-.
,..-,.-.-.,,-....--.a-,....-,--...,...-,-..---......:,
,..:.,.-,-..-..-:-.,..........,......,.,-.-.,a.,.|-.:.
ar..a,|,a,....-a.:-ao..,a,..a-..-.-.,.a.a,a..,-,-a
..-:-..:a,|.,.|,...,.,-....E. u-...,.-,.-.......:.-.-
o..|,..a..a,.-a.-.|..a,..,-..-,.|.-....|.a.,a.||...:...|
.t.:-.,..z..-...|.r..-..,.-.r.:.-,.,.-:.-...,-,---.|.,.,-
.,-:.,aa...,--k.......|..:...r..,-a..a.z..-...|.o...,.
t..,-..-a.:-a,-|...-,...a,.x,.|..,-:-..-:...t..r..-,.
o|...-..,...a.,.-....:.-.-.|..-..,.-.......:a..a:..a ,-
To je naziv istraivaa ovoga jezika, J. Vonine: Ozaljski jezino-knjievni krug, u: idem:
]ezinopovijesne rasprave, Zagreb, 1973., str. 203.-237.
S. Teak: Ozalski govor, >>Hrvatski dijalektoloki zbornik<< 5, Zagreb, 1981. , str. 203.-428.;
idem: Dokle je kajprodro na akavsko podruje?, >>Hrvatski dijalektoloki zbornik 5, Zagreb,
1981., str. 169.-200.
Prvo djelo pisano na hibridnome, >>ozalj skom jeziku moe se smatrati Raj due (1560.)
Nikole Deia koje je pronaeno tek 1967. godine. Budui da je bio posveen Ani Katarini
Zrinskoj, eni Nikole ubia Zrinskoga >>Sigetskoga, bio je pisan jezikom kojim je govorila
ona i njezina sredina.
V. POGLAVLJE: Knjievna tronarjenost u hrvatskome jeziku... 187
..Cvit svetih a..,-a.-a:--|,a,-..t,.-,......|,..a,-..-a
..-.-,..,a
|.:.....-,.kr...-:..,........aa.,-axv||.:.|,-at..,
..,-a-...|.........,......|.t..,-,.t...-..:.,-,...-
,..a.-...|.a..,.-.a.a......,...a...|.a,...ta|.t..a
-.,.-,-....-.:.-,.a.a,am.,-.-.,-....,|.,.|,.......,...
.,..t..--....:.,....a-..-......|..a.aa,-:-.,.-,-....
,..:-.:.-.:..,-..:...-,-,...-..:.-..-..at...,..-..-....-
..-:-.,....-.,-....-.a.-.,.a.a,a.--,..a,....|.....
..-,.|....,-,,..-...-,.......:.|a.,..-..:.-.|...:...-:|a
....a-.....|.....,..t.,..,.|.-:.,,-...,.,....
o|..-..t..,-,...,.............,.a.,..-.:.........-o.
.,...,..-,.,...,a,a.a,-...ak..:-r..-..,.-..-,-,..-.-.:.-
k.:...--..,....r-:..z..-...,..t.|..a
l. .......-.......-||-..e (brig, brime, cvit, bel, leto, belosnina);
z ....|.....,.jerova > a (otac, veran, magla);
3. a--.........,.-..-...ae, u (brime, jezik, put);
4. .....,,..dj > j, t > (sujen, rojen, sria);
5. .....,,.|stj, skj > (dvorie);
6. .a..-..:..a,.--r/r (rn, crn);
7. ,..:-:...v- ..,.-au (vuglen, vuho);
8. :.,najti, najdem;
9. |-....,-a.--.:a,-,a..,......--,.............
a:,-..,-:.......,.
u,-...ar..-..,.-.:-k.:...--.r-:..z..-...,.-.......
-,-:........--,.ars.::-..v.:-..... -,.,.-...a,.....L
a-|..:--.. .-.....,..|...a:...Gazophylaciuma a..,.,-a..,a..
..,.....-.......-.:......-..,-.
Vidi moto uz to poglavlje.
74 K. Pavleti: Pabirci po Zrinijadi Petra Zrinskoga, >>Nastavni vjesnik VII., Zagreb, 1899.,
5. 1 12.-129., 209.-220., 305. -314.
7" S. Teak: Dijalekatska osnovica u jeziku Frana Krsta Frankopana, >>Filologija 8, Zagreb,
1 978., str. 341.-353.
188 HRVATI l NJI HOV JEZI K
r...:-., -..-...:a...,.-.:.,.a.a,a,..-,-.-,..:a,
-..,--,.:..t.,....-,-..-.|.t--...u......a.,....
,-.:.-..-.:..:--..:.-..v.,--...,.---.,..,-a..z..-...|.
r..-..,.-.rssa,.a.--..--:..ak......a..,..--.|.......
za.,a-..ao..,.
v.,-....,.-.t.|.,--..:.-,--.,..,-..-,.........:....
..........,:..Bunjevci), ...-.-,-..-.,.,-.-.-.,,..-....
.,-...a...,.....-.......-...:.-.,.a.-,..-.........a:.,.
..,-..,.a.a,aa.....|......|-..-|,..-..-|...:.......,-
.....i-..-...:a...,.v.,--...,.--..........|:..,a,...-.|
a.,..-..:.a--......,.a:.,...a..-|.,-a.a..--,.-|---.:.
:.......,.a.,.|-.:.
o|..-..a,....:-.-,.-.-..:.r-:..z..-....r..-k..:.r..-
..,.-
r-:..z..-...,rszr rs:r,,.-.-.,-.......,.-,....,,-.
...,-,.t..:.x....-.Adrijanskoga mora sirena ,rssa, x.,,.
.-.:.,-,--,-,...,...a..,.,at|,--,...,., -.....,-a..a.,-
.a:......:.,.......,-.-.,-......,.-.,-t..a,-:-..:..
.--
Moje drago srce! Nemoj se alostiti svrhu ovoga moga pisma, niti burka ti.
Polag bojega dokonanja sutra o deseti ori budu mene glavu sekli i tuli
kaje naukupe tvojemu bratcu. Danas smo mi jedan od drugoga sreno
proenje uzeli. Zato jemljem ja sada po ovom listu i od tebe jedan veko
veni valete, tebe prosei, ako sam te u em zbantuval, ali ti se u em za
meril (koje ja dobro znam), oprosti mi. Budi bog hvaljen, ja sam k smrti
dobro pripravan, niti se plaim. Ja se ufam u Boga vsamoguega, koji me
je na ovom svitu ponizi!, da se tulikaje meni hoe smiluvati, i ja ga bu
dem molil i prosil (komu sutra dojti ufam se) da se mi naukupe pred nje-
76 Naziv je vieznaan. Uglavnom se odnosi na srbizirane pastirske doseljenike, Vlahe, ali
i srpske poljodjelce koji su bjeali pred Turcima iz srpskih zemalja, Bosne i Hercegovine,
uglavnom pravoslavne, ali i katolike. Usp. J. Rapacka: Vlah, u: eadem: Leksikon ... , str. 190.-
192.
77 Na temelju toga djela V. Jagi uoio je 1866. poseban tip jezika kojim je bilo napisano,
a kako nije bilo dijalekta s takvim obiljejima, on je smatrao da je taj jezik autor izmislio i
opisao ga kao: >>jezik mjeovit i arovit; niti je prava tokavtina niti akavtina, a k tomu jo
ima primieanih tragova kajkavskoga narjeja<<. Navedeno prema: J. Vonina: Jezina ba
tina .+ . , str. 192.
v. POGLAVLJE: Knjievna tronarjenost u hrvatskome jeziku... 189
govim svetim tronuem u dike vekivene
v
sasanemo. Ve niar ne znam
ti pisati, niti za sina niti za druga dokoncanJa negsuomastva. Ja
.
sm
vse na boju volju ostavil. Ti se nitar ne alosti, ar Je tak moralo
.
b1tl. V
Novom mestu pred zadnjem dnevom mojega ivljenja, 29. dn aprla e
seca L sedme ore pod veer, leta 1671. Naj te gosp. Bog s moJum kcequm
Aurorum Veronikum blagoslovi. GrofZrini Petar78
o..|,...-,-...a.t......,.,.....,.,-,..:..,.-:..-,-,.
....-.-.,.-..-a:.,.-.....-,..a.t|..a.,--...|..-.a-
...:--..,rs++ rs:s,.-.,...-.,.,..,-rs:s,.a.--..:....-.
,.:-.r:+aaz.,.-ta..,-t....:.-...|...:....,--..(Gazo
phylacium, seu latino-illyricorum onomatum aerarium, rzss.:..
-...,.|...:...|.:.-...(Gazhophylacium illyrico-latinum, ssa
.:..-...,a-...:---.,-a-,-a..,........-.-.-....t.|,-,-
|-....--..-arka/ladica/krinjica; dom, hia, stan, prebiva
lie; zbog, radi, zardi, zavoly. s,--...a,...-a.....:....i-....
o......t-a..,.ma....,..a.|....,--.|.a-|..:---.a.a..
,..-a,..aa.....:,.-:-.:.,...,......,|-.....ot.,.:.|..a
,...,-....v.:-....-..Pririnika ,r:a+,:-...,--... o-|
..a-.|-..-.a,......|.,...:-a|-.....,..|..a..-.-,..,aa-
|..:--....,.,-...,-a.|....|,..a-..a
o...,..-,-..--....|...,-.-.,-,..|..:...,...:.-..-.|......
.:-..-:....t..a..r....s.::-.v.:-....,rszz r:r+,.,,-.-...
,...|..:...|.....,s.a.x.,-.....--a.......-s--,a...,
...:.-a,--.a..:-.a..,.-t...,..a......,,.-...,.u,.
-:.a,-,....-..........,......,-...a..,.,-..:...-..-
:..........,.aa:,-..,-aat.....-.-,.-.-..:..a,-|...-,.a
k........,..-.a-,-:--....,a,.....,-.-.,-....i-..-.
.a.-v.:-....-..,.,.-a..a-.....-.-..:.,.-,-..,-a-...,..-,.
-.-.,.,-.......-.-..|.,......-.-,..,a.,-.-.,.,-....
78 Ibidem, str. 221.
79 J. Vonina: Leksikografski rad Ivana Belostenca, pogovor pretisku Gazophylaciuma, II,
str. IlL-XLVIII, Zagreb, 1973. Pretisak u: idem: ]ezinopovijesne rasprave . . . , str. 213.-269.
b
J. Vonina: Pavao Ritter Vitezovi, predgovor Izabranim djelima, u: Pet stoljea hrvatske
knjievnosti, 17, Zagreb, 1976., str. 337.-351.
190 HRVATI l NJI HOV JEZI K
Zato nemojte se uditi da negdi (t)ete slovensku, negdi majdaku, negdi
posavsku, negdi podravsku, negdi pako primorsku a negdi i krajnsku re,
budui i ja tako pisane nael, i to vse slovenski jeziki, od kojih vsakoga lip
e se pristoji uzeti rei neg od tu jega kogagoder, di jakoga, nemkoga ali
ugerskoga, posuivati (Kronika aliti spomen vsega svijeta vikov, Zagreb
1696.).81
'
u....aa.:.-.-...-.,....,-...,.,--..Lexicon latino-ill
yricum ..,.,-....--...1700. ,.a.--.-.,-.t,...,--..a.:.,-|.
..:...|.:.-...a..--.:..s,--..,-....aa-|..:--....a.....
..-.-.-.|-....narrare - praviti ,aat......a...:.-...,.ka
zati ,:.......,.povedat ,..,......,.quid - a, to, kaj. x.,-,..:.,..
...,..|,.a..:......-.a-|..:---..,--....,.,--...-..,..
......-,.-,-,....-......t.,.:.......,.....a.-.....,..i.,a
v.:-....,-....:.,..,..a.-....--,a.--.hrvatski jezik a,-
.:.a.:.a.-,.|-.....slovinski ...slovenski jezik.
o...,...,-..-..a-|-.|.....--.,.-:.a,a:...a.t...-,-
.:.:a...,-|...:...,.,-......a,-.|.a,..|.,.-,--...a.,-
-..:..-.,.a.a,a.,-.-.--...-a.-,-..-:-,....,a-...a--.-,.,-
..,.,-a-.:.,..-t-.|a.,-:...-..:.....,-:.,.v.,--...,.--
.a......-,.-.--:.......:.:.-..:.:...-u...:..-.,.,-.,..
t.:.,-.:.-..:.-...-,.-.-.,.,-....o..:.,..,...:...-,-
.t--..t.|.,......:-|,.:..z..-...,..r..-..,.-.x.,a:aa.
-..-...--,.:.,.-...,.-,.-.-.,,-......,.,-....-|..-.-
.-....:...--,-...,..,-.|..-..:r-:..z..-...,..r..-.k..:-
r..-..,.-.30. :...-,.1671. ,.a.--s.t.|.-.,-.-,--...a.
,-..,-a-..r..-..,.-.,...,.-..-,-,....:......:....,-,-
a,|..-.-..:...a..:...ar..-.--.at-....|......t,..
.,--., -:-.1936. ...Djela Frna Krste Frnkopana.
8
1
Navedeno prema r
Vonina: Jezina batina . . . , str. 239.
82 Represija je obuhvatila i itavu njihovu obitelj. Katarina Frankopan Zrinska (autori
c m? li tveni ka Putni tovaru) zatvorena je zajedno s keri Zorom u Grazu, gdje je polu
d]eVI umrla 1673. Jedini sin Ivan umro je u zatvoru 1703. Tek su 1919. na inicijativu Brae
hrvatskoga zmaja sveano preneseni posmrtni ostatci P. Zrinskoga i F. K. Frankopana iz
Neustadta u zagrebaku katedralu.
V. POGLAVLJE: Knjievna tronarjenost U hrvatskome jeziku... 191
5.6. Obl i kovanje jezine norme
r.,...|...:...,..-,..-.....-.,.a.a,a,-.....:, ,..:.,.-,-
.-,.-.--:..-..,--..:..axv|a.,......-xv||| .:.|,-..a.,-
-..,a-..:..,..a...-,-a..,.-.|.a-...-a,.,-a.
-..-,.-.-.,-......,...:..-,--..:.,.-,.,.,..--.aa.,.
|-.:-..:..:.,-,-a.-.a,.:.-t-.|a.,-:....:.-a..a.....,a
k.,.......-,.-.-.,-...a...,-a,...-..-|.:..-....:..
...a.t.,a.a150 ,.a.-..a.,......-xv|||.:.., -..--t.|,-.,.
.a.,--.....-,. ...-a.,...t.,,..:.,.-,.a..,a..,......|
.-,.-.-.|,-....:..|.t..a-.,.-.a-..a...:a...,-.-..a.
t..-a..,...:.-ar.:.-,.:.,.-,.-.-.,.,-....-.|.....-a,.
-:-....a.t.,a.....,....,-.-,.-.--|a-...,-,.,.-.,-t..
a...|,-.a.t....,.-.-...t|.....-, --..-sa.a,-.:..--.
.-a.-.-.:..:.|,-:-....|,...-,-...a|...a.,-.-.-.......-:-..:
,.,..-.,.,.-:..:.-t.a.:...:.axv.:..,--...,-a-..,.,...
|.t..a-.,.,-....,..,..,...uxv|.:.|,-a..:a..-.-,..,a..,a
..:.....,..:-.:.-:.x.....:.-.,-a-.-.a.a,.-..a..:...|.,...
:..-.,..-.:..-.-...a,-:.....-a.-a.t......:.....,-
--,.|...a,-....-,...a.--,.......,.:-....:-...,...,.
,.-a.:...,.-,.-,.|..-..-.-,..,-u..,.-..a-.....-a:.|,.
.--..:...,..,-..-,...:........-.....-,a.,.:..a,aa:--
.,--..:,.a,-.-.-,..-..-.|.-,.-.-..:.,.-.a......a-.a..,-
.-.,.--a:-:,-..,-.-.-..........,.....a.,a-........
:......a,a.|.:.-...aat.....a,s,-.-.-..-,.,.-.,-t.|..a..
,--..a,a-.|.-,..-.|-.|.-,.-.-..:.k..,..,-..-,..|a.
:.,..-...-,-.a:,-..,aat.....-.-,.-.-..:.-.v.:-....-.a...
u.ta-..-.a..-.-,..,a.....-.v..-...:......:..
u.., .-..-.-:-.|-.--..,...:...a,-.a,a-.,.-,.,..-.,,..,-
a:,-..,-o.|...,--.oat...-......:.oat...-...-.o..
...,am-a..t--,-a.a..-.:-.....-.,.--a:.-..:-......
83 Znamo da je Glavini poznavao jezik protestantskoga prijevoda Novoga zavjeta, iako
mu je bilo ao to je iziao iz pera heretika. Istarsku knjievnost poznavao je i Habdeli za
kojega je naziv jezika slovenskoga koji su rabili protestanti znaio kajkavski.
192 HRVATI l NJI HOV JEZI K
:-.:.a.-,-.-,.-.--.a.:a.-u-.:.:.,...-,..-..-..a.-,.-.
-.,-....,a...:.-.......:.-..aat.......t...-...:....
:.-....,...:.-.......,-.-.-,-....,:.a.,..a.....,-a-..a
.-....a.|...-....at..a..,.,-,....,-a..a.:.-a..a
x.,..-.,aa..,a.a.,....,-,..,...:..-,.-.-..:t...-...|
|..-,-....,...-...-...a.,.,-,-...t..a:--.,---.a.a.a:-
..:...,....,-,..a,.:,-.......-...,...a.:.........,.,-,.-..
,..-..-,..a-.-.a.-,..-..-..a-.:....:.--oat......, -
.-,.-.-..::.a,-...a...,a......-.,..aa,-:-..a....-a..
t...-...,a,-.,.---:.....-..-....,...:..a..-.a..,a
,...-a-.....-a,.,-a.-.|.-,.,..-.,-
u-..-a--....a.t.,a,....a,a:,...--a:.,..a.,..:.-a..
a.....,-...-...a--|...:..-,...--,..-
m.-.-a..:...:......-,-a..,a-...:..-.|:-...,...,-..-
.-,..,.|.t..a-.,.,-.....a,..:.:...,.,aa,-a-.--...:...a-.,-...
o.a,.,-......a.t...:-...,..a.,...a.-..:....-oat...-....
a..--x,-..-.,--.-...a.-a...k.:............,.,-,..:...-
|.....,-:.....a,-..:...-...a-.....,.....-a.:.....a,..t
.-.t...,.-a-:....,a......a--:...,...t.....,..-...:.,..:..
,a:..rs+s rs++.rssr rssz.rssz rss+ x...-s.t.....-
,.-,...,.De propaganda fide ..:........,-,..::..a--:..-.a.a.-.
,..,-a..,-,.,-o.,a..x||| a..-.:...-,...a--..-..-,,...:.
.-..,--...,....---.:....,-,-,....a...,..:a.-|.....,..aa,-
..:-..:-.,a-.....--...-:.ao.a.--rssz m..:.-.-, -....
..oat...-......a......t...:.,.....,.-a..,-,---...a.-a.
..a.......k..aa.,ata.....,-..-...,..:-a..,-a,-:..a..
a..--.a....-...-,..a.:..a..as...--.,-a.aa,....-.,...
....:.,-....u,........,-:...-..-.,.:.-ta.t,...,...-,.
,...:..-..,--...:.,.,-....Akademia Ilirskoga jezika, ..,.,-
..-...-.as.ars++ ,.a.--...,.,-.a,.,...,..:a.-|.....,
..-....-..-..a.-a...,-a.:....t.:.opi, openi ,-...(lingua
84 U Dubrovniku je od oko est tisua stanovnika (a 30 tisua u najblioj okolici) samo 150
do 200 osoba italo knjige. Dubrovnik nije imao ni vlastite tiskare.
85 M. Kombol: Povijest hrvatske knjievnosti, 2. izd., Zagreb, 1961., str. 217.; J. Juri: Pokuaj
Zbora za irenje vjere, >>Croatia sacra, Zagreb, 1934., str. 143.-144.
V. POGLAVLJE: Knjievna tronarjenost u hrvatskome jeziku... 193
communis) ...-.,t..,..-.,.,--.:.,..-.,...a.,...,.-.-,-a.,-:-
..,a-,.....:....:.-...,,...,-a-,.,..,-a..,,.....:-.-a,-..
:...-.,.-..-..:.-a..a.....,-,-.....a..-.-,..,-|.t..a-.
,.-,-.....-...,..-:--.,-..-,-..-a,...:.-a.-.......,a,......
.a..a.....a..:a.k...i....m....,.
a..:a.k..(rs:s rssa).a:..,-,..-,...:..-|...:...,.
,-......,a,--.,....,.-...,a|.....-...a-.,-....,.,-:....-.
as.arsa+,.a.--,.a-......Institutionum linguae Illyricae
libri duo87 ,o.-..-.......,.,-....aa..,-.-,.,-,z.a..,.,,-t...
a...a.....-.......,...a-....a--,-,-....-...,-a.a
........:...---..a...,a-a,.,.-...|-.-:......a.
,-. .:.-...-....ilirski ,.-..-:...,:..a...,..ta|......,-..
,.a.a,-a....-...,.,..a.:...-...,-.a.-a,a.........-...
r...:a,.,a.,...-,a,...:..-k..-.,-...-......-...a
-.,.a....,..-....,...a.:.-,-a,..-.:...:.-...,..
.:.....:.,-a:,-....-..t...-,-,..-,...:..-o,...a
.:...ilirskoga ,-....,.-a.-:,-....:.-...,..a.:....:.,-.a:..a
,...-,...:-..-a,.-a.:...,.-,a,..-t-..:.,-......,.,-.,......
:-,-.t...,-.:..-,..,....a.t...a,.a.....-....89 s.---.
r.,a.......k..a...,--,...-,.,...:..--.,-,.a.t..,.
..~~=..~~~-.
86 znanstvena je literatura o B. Kaiu opirna. Sintetski su radovi D. Gabri-Bagari: ivot i
djelovanje Bartola Kaia (575.-1650.), pogovor za reprint: Bartol Kai, Institutiones linguae
Jllyricae/Osnove ilirskoga jezika, Zagreb, 2002., str. 385.-431. Ovdje je i potpuna bibliografija;
eadem: Jezik Bartola Kaia, Sarajevo, 1984.; ivot i djelo Bartola Kaia, Zbornik radova sa
znanstvenoga skupa u povodu 340. obljetnice Kaieve smrti, odranog u Zadru i Pagu od 18.
do 21. travnja 1991., Hrvatsko filoloko drutvo<<, Zadar, 1994.; B. Tafra: Kaievi tragovi u
hrvatskoj gramatici, Jezik 47, 2, Zagreb, 1999., str. 43.-52.
87 Objavljeni su sljedei pretisci: Kiln-Be, 1977., Zagreb 1990. (u prijevodu S. Peri
-Gavrani), Zagreb 2002., Zagreb-Mostar, 2005.
88 o detaljnim izvorima govori z. Pandi: Semantika tradicionalne gramatike. Jezino
filozofijska prolegomena za Osnove Bartu/a Kaia, u: B. Cassius, B. Kai: I
.
s;itutiones
linguae llyricae, Osnove hrvatskoga jezika, prijevod, ur. i komentari Z. Pandz1c, Zagreb-
-Mostar, 2005., str. 14.-175.
89
D. Gabri.-Bagari: ivot i djelovanje ... ; eadem, Jezik u gramatikamajunih hrvatskih
prostora 17 i 18. stoljea, >>Rasprave Instituta za hrvatski jezik i jezikoslovlje, 29, Zagreb,
2003., str. 65.-86.; R. Katii: Gramatika Bartola Kaia, Rad JAZU 388, Zagreb, 1981., str.
5.-129.; N. Pintari: Bartul Kai i njegovi poljski suvremenici, u: Drugi hrvatski slavistiki
kongres, Zbornik radova I. , str. 143.-157.
194 HRVATI l NJI HOV JEZI K
.-....:.......a.,.|-.:..:.,..-a-,-,...,,...:.......,...
:.......,..a.:.....:....-,...-..--,-,..--..--.|..-.t..,
-..........-.,-t...,...:.....-..-:-.,.a.,.|-.:.ta:..,-
a....a.-,-:.a.-,., -..-...,-:--..,.-...,.-a.:...:.
....,.-aa..aa .t|..,....--,...,.,--.,t..,-a-.,t|..:-
,........|,aa....a.,a-o...:...,-.....:.....,...--a...
:.-...aat.....-:..a...,-.t.|.,-.....:.a..,-,...--,-..--
,....--.aa.,.|-.:-.,......:-....t....-..t|...|a-...,a
a..-....|....:..a..-:.,...,...:...|...:...,.,-.....,..
--.-..:..:.:.......,-...,.-..-.......|,-..-.|..
:.,:.,-...a|,...--....t.,.......,.,.a..,-:..k..-...
--,...t.,a.:.a.-,-,......,.......-.-,.-.-..:.,....,..:.
,.-,-a.,..-a-.|:.......|.-...:.......|.t....:-k..-.:.
.......-,.-.-.,-...a-,-,......-.,.a,-...t-..a-,-.-
.-..:..:.,..,-..-.:.--a:..a,...-.a-.....-,.|...:
...,.,-....r.-.|....a.:..a:.,,...:...oo.t..a.,...
.,..a,-...........a..,.a ..|...t.,,..:.,.-,.|.--., ,
,..:..:.......U k..-..a,-.....:..a-.-:.|,.a.-.
xv||.:.|,-.:.,,-.a.:...---.a-,...:.......k........-
.-.-..-.:.dj > j; -l > -o/-1; .......,....t..,-.-.....
..,.a...-a-,-,......-.,.a,-..., ..|,..,-........t|.
..lovik, treti, dvignuti; a.,..-a-..t....tko/ko; to/a; za/zato;
ki, ka, ke/koji, koja, koje; sa mnom/s manom; .......:..-.,|..-.
.a.:...a.--...,a-...-...,.,..:.,.-,-.:...|.-...|-..:......
:.,-a..|.aa.:.a.-,..:.-,-.....,.:-..:-,...,- o--,.
-ov l-ev, -a, -i, -o (vrimen, vrimena, vrimeni; vojvod, vojvoda); t.,.
..a.-i, -e, ao.:.|-.:..i..,..:....-....,..,-...-.--..:....
o.:-om/-em/-am; |-.:.-i/-imi/-ima/-ami/-ama/-ima (golubi, go-
-
---.
90 T 160. Kai odlaz u Dubrovnik gdje ostaje do 1612. predajui na isusovakoj aka-
dem!Jl.
.
r
.
aJe
.
1612. krece na prvo misionarska putovanje u turske zemlje: Bosnu, Srijem,
Savom]u l Srbi]
. Na drugo je putovanje otiao 1618. - 1619., a zatim od 1620. do 1633. pre
biva u Dubrovmku, odakle odlazi u Italiju.
91 D. Gabri-Bagari, op. cit., str. 400.
ica s
lecta
seu declaratio Vulgatae Editionis Latinae. Barholomaei Cassij Curictensis e Sonetatls Jesu
Professi ac Sacerdotis Theologi. Ex manda to Sacrae Congregationis de pro pag. Fide. Anno
1625. , Paderborn-Milnchen-Wien-Ziirich, 1999.
198 HRVATI l NJIHOV JEZI K
k.., -..a:...a..,..-.,.Hrvatsko-talijanskoga rjenika
,rs++,.Konverzaciskim prirunikom ,;s+s,v-..aa:,-..,.,.
,a...-..:.,......-,-,...t..,-.a,-...,-...-:-.:..-
i-...k..-..|a,-....,.,-a..-.-....-,.-.--:...........
.,-.....a:....:.-a-.a.-,..-..-.,......:-........:..,-..-.
..,-.|...:..-a...:.-..-.aat.....-.t...-..-,..--..:.:-
,-.a.,.....-aa..,aa,.-:-....a.t.,a.:.-a..a.....,-
k..-.-,-..--,.,.-a-,.aa,..,-:-...,..-.....,..|...
..a.i....m....,.,m...,...,,rsaa...rsar rss+,..,:...,.-
.....a......,.:...|...:...|..t,-,.....,.a..,-:..,-.....
.--..-....-.,--.:...,.-...,..a.:..ao..,.- . k......-..a
oat...-..a.a.-....a,a.-............,.,-,..,.a..Bosni
Srebrenoj) .ao.....,..a,..-..,-:...............a.,..-.:
s..,..t..:....:.--.,...a..,-,-a.-.-,-..-..,-,.:.-u
,.-a,....a.,--...,.-la lingua bosnese la piu bella .a.,.
.-a,-,a.:....-.........a.,..-.:.u...:...:...,.-...
..:.-....,--.......,-.:...aCongregatio de propaganda fide
...Blago jezika slovinskoga ili s lovnik u komu izgovarajuse rjei
slovinske latinski i diaki ,i..-:.t-..-.;s++ rssr,(Thesaurus
linguae illyricae ,m.:-..,..,-t..a,...-.:.......,....
...,.:.,. .........a.---.-.---:........-....:.--
u..,--..,-a.a.-....,...:...:...,.-...,.,-.....,.-.
k..-.aa...a.,...-.t.-,...-,-.... Gramatika tali
()anska ukratko i krtak nauk za nauiti latinski jezik.103 m.... ,.-.
,...:...t...,-a...,-a-..,-.........t.....:.,.-....oa
t...-..ovizijeh, mojijeh, niesam, njeki; .....,-,..dj > j, ..
..a,.-..t, d; ..t.....doi, nade ,ak...pojde); a|.-...,..
-,.ao--,.,...,..--...:.......-..:....
_
102
Taj je rjenik prema rukopisu Rkp 194 Knjinice Male brae u Dubrovniku za tisak pri
premio V. Horvat, Zagreb, 1990., 455 stranica.
1
03 Latinski jezik oznaavao je talijanski jezik, a Mikalja latinski jezik naziva diakim jezi
kom.
104
D. Gabri-Bagari: Jezik u gramatikama . . . Autorica istrauje opise fonologije, morfolo
gije i sintakse u gramatikama: Kaia, Mikal je, Della Belle, itovia, Babia i Jurina.
v. POGLAVLJE: Knjievna tronarjenost U hrvatskome jeziku... 199
m....,.-.,--....t....-.t.,.:.:...:-..,.....,...-.,.
-.ss+.:..-..-,-a.-,-.a-.,..,-a-.,.|.-.....,..|...|......a
,...,-.:.|...:...,.,-....
s,--....a.,.,a:,...:....a,.-:-....a.t.,a.:.-a..a.
....,-.t........,.-....,:..-a-..a.:.a.t...,-a.-..:.|a-.
..,.ut.,.:.,,...,-.:.|...:..-.-.....,..|.,-..--.......,-
-...a.a..,..a,k..-..v.:-....-.,..,.-..a..,a-.....a.a:.
.a.-..,--...-,.|....a:...u:...-.,--..-,..,.a.:...,.-
...|...:.....:.-.....,--......,.xv|| .:..,-..,.,-.a:..|..-
..-...-,-.z.-.::.o...a,-.-.....,-.-.--o.....,-..a,-
.........|.:.......|a...:.-...|,.....ta:...-.....:...
a.a,..,--.....-,.u.ta-..-..s..|..,--...t...,-a..-
,..,--.....-....a..t..aa..-,..-......-,-,....--,.
.a:...,.-...|..,-.
o..a..,a,...-.|,.-a.:...,--.|-...:..-.|..-.-,..,.a
-..-a--..a...a.t.,a,..:.,...,...-a...aa..-.,..a.,.., -
...-,.,..t.-..-,..-..--....,-,..-..:.-.-,.-.-.|,-.....
.:....-,...--...a-.,.|...:...,,-....
u.-a...aa..-.,.,..:.-t.a..,a.:..aaaa.-..,...rs+a /
;s+s rsaa ,...-.-.....z.a....a:......,.-..--..-.-,..
,-.,-....--...,..-,.-.-.,.,-....au...:..., r.-:-.
aaa.-.-...:......:..,..,.a........,,..--..:. o.a.--
rss+ as.a,-.t,..., --.-,-,...:.--.-..,.,...a,-..Suma na
uka kristanskoga aa..,-,..|.,..-.-...-..:.-.-.,......-.,
Suma ,-t...,..,-..a,..::..a--:...,...:-......,.,-...:....
..a.....r-:..k.-.. ua.t..-|.....,-aaa.-..-,....,a..
..a,.-.-, -..-.|...:-.,.....,-a.-.a,...|.,.-:|.a-.taaa
-a,-....-,ak....m....,-. ,..a..-....,.-a...aa...-
1
05 T. Mati: Prva redakcija Tanclingerova rjenika, Rad JAZU 393, Zagreb, 1953., str. 253.
279.
1
B. Oczkowa: Proba stworzenia jfzyka og6lnoslowianskiego przez ime Budinicia, u:
Prekursorzy slowianskiego jfzykoznawstwa por6wnawczego (do konca XVIII w.), Wroclaw,
1987., str. 121. -129. Tu je i literatura o predmetu.
1
07 Izvornik pod naslovom Summa doctrinae christianae prvi put je objavljen u Bu 154.
godine i imao je nebrojeno mnotvo prijevoda i izdanja gotovo u svakoj europskoJ zemlJ!.
200 HRVATI l NJI HOV JEZI K
-..-.aa,-|...:.a,...:.-.,....a.-...,., -....,..--..:.
i-...Sume t.., -.|..--...|.t..a-.,-......., -aat|,..-.
....,.......a., -..-.....a, -..t..aaa.-.-...a-.....
.....a............a.,.|-.:........,.:.,.-...:..
oa....-.......|-|---.:.-.,t..,-.,..a.:....|..--...
..,...:..a.a.|..-.....,-|..a|....-.,..-..a..a:..-...
a.-..--...:-.|.....---..-..|....,., -a.-.-.|.-..-.
ta:..a.|,aa,-.:......-.,-.....-..,-.,..,-k...:-.., --.
.-,.-.-a|a-...,a:....:.-- o..:.,.aaa.-.a..a.-.-
.., -.(kteri, mluvio, proto, uedelnikom . ,.,.|,..-..,-.(droge,
krolj e, . --a-.|....--.t|..-..,..-.,a.a.-a.:......,.a-.
....--...(matke, najprvie, pametka s , o--a,|..-.--.,a
....:..--|a-...,-. --,..-,.,...,a,a...kontaktni sinonimi
(ovako rekao i mluvio jest; vinni i krivci). aaa.-.-.-,..a--..-
....,.a-.....--...|,-..........|.t..,--.t.|-.aa-,-,...
..-a.-.,..a.,,..-..-,.a....--...-...,--:-.t.,:.,.
1 ,....-..:.,.-,-.:....-,..,-....--...,.,-.........-a
.:....a-..-...|-a..a-.....,a m-a:......-.....--...
,....--,..:.,.-,-..-:.-a.:-:..:-..-:..-..-..-a.-....aa.
,-aaa.-.-..Suma ..:...,-a.-....,.-..-.-,...a.a,.
.., -.:.|...:...,., -....
|-a...aa.|-..-|...:..t..,-.t|-...-a..k.a|.....s,|.:.
(1548. - 1608.), ..-.-.......-..--...at....-....-|,..
.,.:...,,.,-,a:....,-.asa..,as..-.....k...-..asa..,a
,-,.|.,...-|..--.a-..:...a,-a.-,--,ak.:.|..-.r........--
....-...a,.,|-a.a:,-.....-......:-.-,-,..-,-..--..-.-,
..,-,...,.,,-.,-|...:.......,....,a-..|..--...:.-t..t.:.
|.t..a-.,-...s.a-a....:.-a.t.,.....,-:.........:..
...|...... ..:....|..--...-.---:..o-,-.a:...a,-..Nauk
kranski (1582.) .Zrcalo od ispovijesti (1606.). x,-,......-:.-,-
:....:.-.t...,-......-,.-:,..:...,...-.,.....,..,..,-..
.ak...ot...---...,..,.a....aZboru sv. Jeronima ..,.,-
a,-.....a..|.,aZavoda sv. jeronima. zt.,-,-,...a,-....-,.F.
ka.-|..,.,-,......vseslovincem.
V. POGLAVLJE: Knjievna tronarjenost u hrvatskome jeziku... 201
s|.-aa..,a.a.,..|.,-.,-..-...-.-,..,-ia.,.k...-..,...
1618. - 1683. , aa.:..,.aa-., ..a.......,.,-..-,.a.-.
,...-.asa..,........-....,-,.,-,....|.k.-,.-,...,. z....
,-,.ta.-.,....:.k...-.,-,......a,-a.-,--,-..:.|...|.
,.....|..-.|s|..--...asa..,.,-..a....|.t.a.:-.,..aa....-..a
:a...-.|..:.ssa..,.,-,..-......:....-,-.|..--..-..,-a-..-
-.,.a.a,a.a|:a.-.,-.......a,.,|-a..a-,-,..:....|.,.-:-a
.a-,-,.-.|......-..|,-a-...r..t.,-...x,-,...t..,-.,...:.
...,...,-.-..:-......,...:.....a...,.:.......--....,--...
,...:...Gramatino izkazanje ob ruskom jeziku, 1666. , .t,..|,-
-.1859.) -..:.|..aa,|..-.a,..,.-.:.aa..t....ak...-.
,.-a|.-.,-.-.,-....:.,-..-,-,.t...,....a-.,-.,-..--a
r..a,.,a,ot.|...,s.t-...,....,a.........,......,..,-.
-.,.a.,.|-.:.|..a-.|...|,-...|.,..:....|..--...,-......,.,-
,..-.....ia--s|..---.|.:.-......,|..-aa|.,aa..-.:.a
...-,a-,-,...,-..-.,.a-|.a..,-:.a,-:-.,-......-ruskim
..,..-...:.,...a.:....|..--...|..a...|.|...:...|.:,.......
..,......|-.---.:.
o-.....-,a,....,....-.-,.....:...,....:-..a,.|...
.-xv||| .:..,-..-.a..-.,-...a.t|,a:...-..a,..:.,...,.
.a.,..-|.....-,.,..|.,-.,....,.....a:.-.a-.:..aa,-......
-..-a--.,....
k.|.,-...|.:.-..--.....|..-ao.....,....-az.a...s,|.:..
,a, -.-.a-.,..-.,.|..---..-...t.|.a..:.-...,.:.|.,.-...,
,..--..:.U xv|.:..,-a,.....|..-.,.a..-..-.t.|--...,
.....aa-a:..-,..:|..a.:a.-.,...:...|...|.,.ao.|...,..-
axv|.:..,-a,..|..:.|.:...,.-....-...,.|.:.-..-.:,..:.,..|.,.
,....,.--.,.:.-t..:.|.,.-...,.,-..-.,.a.:...x..,-.-.a.
-...,......,...:.....,..|..--.,-|.:.-...a......,.-.
108
W. Borys: Juraj Kriani ajizyk chorwacki, Pami'tnik Slowianski<< XXXIII, Ossolineum,
Wroclaw, 1986., str. 49. -71. ; idem: Studia nad dialektem czakawskim Juraja Krianicia.
Akcentuacja rzeczownik6w, Wroclaw-Warszawa-Krak6w-Gdansk-L6dz, 1986.; M. Mogu:
Krianieva hrvatska gramatika, >>Radovi Zavoda za slavensku filologijU<< 19, Zagreb, 1984.,
str. 1. -96. ; S. Teak: Hrvatske riei u Krian ievim tekstovima i dananji ribniki govor, u:
idem: Jezini prije/omi i mijene u hrvatskoj umjetnosti rijei, Zagreb, 2002., str. 46.-63.
109
Usp. IV. poglavlje.
202 HRVATI l NJI HOV JEZI K
...s.....--a:...:.,..|....a.:......a.:....-..-..
,.....-,.|...:...||.--..-,.lj, nj ..,..a.-,.-.:.|.,.-...,
..:.,..|.,.t.|,-......gl, gli; gn, gni, a..,-:.a......,.-...,.
..,.....-....ly, ny. k...,-|.:.-...........-.,.,.....-..a
.:..a,.,-a.-..-..:.,..|.,..,..a...|...,.:.-t-a.:.-.,.
,-......t.:....|..:-,..|.,..-..t.-...,-o-a.-,.|...:.....:.
,..|.,............-.:.|.,.-...-.-.,-t.|.a..|,-a-.a,...-,a
.,-a.-.||.--.k.....-,-,..,-.,....,..-.,.......a..,..
Zivot svetoga Jerolima ..xv|.:.|,-..,a,-,--,.|.--j ,...-...
g, gi, i, y yi. ...a.......:.a.t-..,....-....:..a.a,-|.---
|...,-.,.-,|-at..,-.|-..-...,.....-,.,.,-a.-.||.--.a..,-
a.....aa.m..-:....,...|.-- t..,-...22 ,..|-....
16 ,..|-.....-....-,-: e, ch, chi, ci, ej, cs, csj, csy, cf cz, f, fi,
tch, z, zh, zi. x-,....,.--..:..:.-...,.,....a.:..a|...:...,.
,-....t.|.,-.a-.,..-.,.|..---.,.-a-:..-|...:.....|..
|..:.r...,..a.,.a.a.:...,...-,..a,-a-....-,...:.-..-,..-
.a,a.-.a,-....-,-....-t..a-.,-.|.....,.,-.....zt.....
,.....-,-.,-.-(Kongregatio de Propaganda Fidae). oa.-...-,-
.....:.:..t..aaa.-...,.,-,....-as.1581. ,.a.--:-..:..
a-,-aa..,-,.a.--..a..a..a-,-.k.-,.-,...,.U ...,.,, -
Sumi a.-..-.:-.a,-a-.--.,a,..|.,a:-,-,.-...t.:.a.,....:.
.-.-....-.:.-.,-t..a:,-..,-.-|.:.-..-.....--....|-.--,.
a,...-.-,-,......:.:...t..
|.:., -.,-....--a..s.|.-.i-........,., -a..:.-..a
a.-.-..-,..|--.z () f (=), n (=nj), l (-,)aaa.-.-.a.i-
......-.a,..|.,a,.-a.-.,-ia..,k...-.
s.,-a-..-|...:..t..,-a..:a.k....,.,-a,.-a,....aRi
tualu .....|..a|.......,,....,..-.,..:a|.:x...|.|t.a.
-t.:....-.,..:.:..-.,...a..,.|taa-..:.......|.....a
a.,-a-....a....,|..--,-..--..a,-a-....a|.a.a,.-a..,-
u
o
T M t' I t
. .
h k
. . are Ic: s on;a rvats oga pravop1sa latinsklem slovima, Zagreb, 1889.; O reformi latinice vidi i M. Mogu, J. Vonina: Latinica UHrvata, >>Radovi Zavoda za slavensku filolo giju<< ll, Zagreb, 1969., str. 61.-83.
1 1
M M
J
V . .
N
+ . , . ogus, . onema, op. cit. aJnoVIJe podatke o Budinievoj ortografiji vidi u: J . Vonina: Jezina batina . . . , str. 113. -115.
v. POGLAVLJE: Knjievna tronarjenost U hrvatskome jezi ku.. . 203
,...:..|.--.:...,.-.-...,.....,.,-...,.,...:.-..,---,.
..,....a.t...a:-...,...|-.,.--.
7
m.-,aa..,a.a.,....,-...,....s.,a-a...-,...Nauk
za dobro pisati latinskijem slovima rijei jezika slovinsko ga (1639.)
a..,.,,-,.-a.....-..:..-.a...,-a-a.a-.|....-,..|.,a.a.
.-....a..,-.|.t.,-..,---,-a.......,....-, -..-:--|..
-.|..,.-.....|...:...,...........-,.,-a.-....,....
..--...--.:..-.-....-.:.,-.-.:-..:-...,...:.-a,..,--a
-,-,...,....,...
|k.....-,....,-.a.-|....-,..,-.:-:--.,.a-.:..a.
..,.a...:.-..-.:,:.|.,.-..-,..|.,-......|..a.ai-.........,.
,-,..-.....a.a,..:..-.,,..,...,a.....
x.,.,..a.-|...:...-......-...,.-t...t...a,r-:..r-
:.-:...,.,-1651. ,.-a.:....--...,.-..-a......,.-..|,.-,..
....-..:.,..|.,-
z.-|a....,.-..-a..-.-,..,a...-|..a..:.-..-a..,-r....
s.::-.v.:-....a...,....Ortograpfia Illyricana. s.t....-.
...,-a-..:-,-,...,..,-.:...-.-..:..,.-:|.a-...i,aa-..:.
o.,.|....-v.:-....-...:.-...:...:.:-.,-.a...a.-..|a.
-..0 -.-|..-,-,..-.-|..-.-.a..-.:...a.a,.|......a
..,..,-...,a:-...,a,...:.-.,...,--..v.:-....-..a-.|t.|.
,-,..,.|,...a:--.,--.-.|.--:...-.-.a.,.-...,-a,-...
..a|.--a.a,......,-a.-,..|-..,-.t.|,-,-,..:...:-
-.,--,-,..-.-|..-:-,-.:.a..|.aa..t....a...|..-,a.,..
|-,..a.-.a.,....:.--.-....-zt.,:..a...,-..:,...a.a:.---
..-a.--v.:-....,-t..,.....,--,..:a,-.,....a.:....,a.-|..a
aa,-...Odiljenje sigetsko, Kronika .Pririnik. x...v.:-....-..
,..|-.t.|..a-,.e .|.f (=); e' ... (-),l' ...l (-(,)..-,---
..-..-.:.....,.....,-a-...,..|...a.....a..a.:.a...a..:.
..-a.:...,a-.a.|.:.-.......,-.-.-...,......s.-a.o.,-..
..---..a-.:...a...-..:...|axv|||.:..,-a.v.:-....-..,-
.-|...t.|., -a.-...,.,, -...,t...........a...|,..-....|..:.:-
,....-..,-..:....-,-.,-|...:...,.,....,...
s..a.t|,-|...:..-.-,.-.--:..-..,--..:.--.t.-.,-..-.
.|..:.,..|...t.,.:.U -.,..-.,-a.,..,---.a-,....-...
204 HRVATI l NJI HOV JEZI K
at..,.:.,.-a...-,-..a--a|.,-:.......,.a.,.|-.:..a,.|.
...-XVII. .:.|,-....a.,-...,...|,...a-,-...a.:..a.-a,-
taaa......,|...:...,.,-.....,..-..-..t|.....-,--.aa.,.
|-.:-.,.:.......,koine. ..,-..:.a.t-....a.t|,-..,at|,--.|
.-..-..,-...-..,..a.,|.a.t.:..:.:a..,-|...:..--..-a.
.-..a-.,a:.:.|..a.---.a.a:.--.,...,-.-.a.,-:..U :a..a
,.-a,..,.a.....:.-...,....,-.-,.-.-..-.--,-,at....,-
XVII. .:.|,-....:.,-.....:.....|,..:-.:.-.:...|.,..,-..-,..
,-.-.,-......|,...,...a,..,.,-.a-....-.,.--.-.-a,-
a.-,--,.a.,.|-..:.:,-.......:.:...-|...:..-a...-..:..uXVIII.
.:.|,--u...:...-a...-,.-.-.,-..-.a.|.:..,.
v. POGLAVLJE: Knjievna tronarjenost u hrvatskome jeziku ...
205
k-,.-.-...-a.:..aXVI. a.,.|....-XViII. .:.|,-.
s.-t.--...,-..t.|..-a.:.t...-..-,..--..:.
B
SRBIJA
Vl. POGLAVLJE
Knj i evna tokavske-kaj kavska
di hotomija do T ddb. godi ne
Zato ui se pravo svojim jezikom govoriti, a nemoj
od drugoga jezika rii krasti, zato znade sam da
tue ukradeno opet valja povratiti, i da se obiaje
r
z: S t
.-
-.,-:|s.....,a-.-.o.-...z-|,-..,-.a.a...
-.,a.:.a.:, .-+..o.|...,-.a.-|.,-v---..,...,.,-..-.,-
Navedeno prema: ). Vonina: Jezina batina . . . , str. I69.
Uglavnom na temelju: W. Felczak, T. Wasilewski, op. cit.
Vl . POGLAVLJE: Knjievna tokavsko-kajkavska di htomija do 1836. godine 207
..|....a...,.,...t.|-.az.a..a.s,|.:.x....:.-..-.
..s-,at|..-..m....t.|..a..:.|...:..............,.,.....
o..,.a......,.|.:.....:a...,.t.|.,-..u...:-.-..--,...|,
-.x...,.a-.,.a.a,...:.-..-.:..,-..,-|.-..,a.:.--.,
.-|,...,a,-...|.,.-..-...,...t.:...a..aU xv|||.:.|,-
a,...au...:..a,.-a.:..|,.|.,-...,-a-....|,-..-.,k..|,-..-.
u...:..-.s|...-.,-.o.|...,-,a.,..a...:..a|...|-:..a,.-.,-
,z.,.-t....k..|......v...a.-...,..-|....:a,-,-.a:.
-..,-..-a..,-a.-.-.:.:a..,-...a.-at.-.,.:aa.-....
Banovina), ..t...a,.-.,......a,....u...:....-a.t....|,
-.a,-a.-.|..m......a.....a..,-a-..-..a--..s:, -,.-.
..,.,-axv|.:.|,-a,..,.a.|.u.t.ta.,.....o.-..-.,-..
:.,.t|..a...-..:.t.|.,...,-.-.:..a...,.(nae pravice), :,..a,
,...-.|...:...,...-,.:..a,-..-:.-a.:-:|...:..-a...-.
.:.-.-,-..-a,...,-.-...-:-,..|-.:-..:...,ao.:.|.,.a.a,.
--..a.-,-u...:..-t.|-.a.-,.,-....|..:..:.:a..s|...-.,.
,-a,.-:.at.|.,.a..,-..|.ata.:..,-..u...:...,,-,..
.|,a--.:-.1741. :-,-t.|.,.a.,-|,--.-.:..a,.-.,-,v.....:..a.
r.-.a.s..,-..a,s|,-a--a..,-.,..t|-.:.-.,.a.a,-t.|.
,-v.,-....,.-.a..,.,.a........,-.-.,-.-...-.-:-a|.:-
.-a.,-:-..a...aa....,|.-a:..-,-.:.-..-.:.a.a,|..-.
s.t...u...:...v|....o..-.-.,.,.....,..-,..:-....a
i.a..-.a.oa-....a.,-|..,-. ..,........|....,-u...:..a.as|.
..-.,-...:.:...-|,-.:.,-.-.:-....|......,...:.a-...aa
x..:.-,...|..a,.,..-....,...,.|..|.,a-.,.:.,-t.|.,.:...
,.|......:.-..-.:....,-|-:.a.-,-u...:..-.s|...-.,-,r. z.|.
,a-.,s|,-a--,.a.a,-t.|.,-o.|...,..a..|.:.-..,-.a,..,.|-
v---..,.ia-.|.:..t.|.,-.a.:..,...,....-..,. k.:.|...aa..-..
u-..-,...-...:..|..a.-u...:..:-.a.a.|,-t.|.:a....,.a.
-...t-.......|,....a..,--|...:..-..t,-,|..--..-|.|-.a.-a
m-.a.,aa.........:.:..-.ma...,a,-:...-.-..a
..|.-......|,.|.:...|,....x-....-..:,-a.1808. ,.a.--..
a...,-a.-.oat...-..
o..:.,..ta.:..,.,-..a.|.|..:.:a..|.-...:....a,.|.:..a,.-
..-|,....,-.a-.,a.:.|..a...,s|...-.,..s..,-,....a
208 HRVATI l NJIHOV JEZIK
-..-.,...|..,aa--,-...,..|..-.a...,..:...,.-...,..,.-,.|
...,...|.....,...a..-...,....,...,...aa-,...,.,.a..,-:..
s:...-,--....-..-.,.........:......|..-|...:.:...:.|,.
a.a,.
r......-..:.-,-|...:..-a...-.-,-..-..:.-..-.:..axv|||
.:.|,-aa.t..,-.,.......-.,.--a:.-....rsuta baina, .a
-..-.membra disiecta, .:--,...-,.|...a,-a.-,--,-t.|.,-
,|..-....,|...:..-,.|.:..-.axv|.:.|,-.,...-a.r...,...,-:
...,..:....a.,-:.,..|,,..:.,-a:
r.a.,-:..a.,-xv||| .:.|,--t.|.,..-t-...-....a.t.,-
--...a,...,-.:.u...:..-.--,....a.a,--...a-..,..a.:.,...
,.-a.......-..-....|.....,-.:.,-a..,a......,.:.-,--...
.-..-.,.,-....w.o.r-.....-.,|.....,-a..-...a.a:.-
-.,..,.a.......:a...,.:.,....a.t.,.a.,-.-.,.u...:..-
t...-,-..-..|..:.:..--.a-...--.,|-.:...a..,-....:......,.
..,.-a..a,...-.a..:...-,a..a....m-a:..u...:...-.,-
.....-aa.:..,--.,..,.a.....,......,...a,..a....,-a.-.
-.t...-,-....:.-..-.:...:.,-u...:..a.|.t...
oa,.|....-xv||| .:..,-.ta.:..,.,-...a...m...,..-.-..,.
(1740. - 1780.) .-,-..-..-i...,|| (1780. - 1790.), ..,..aaa.t.,..
...,---.,..,...a:...ara..,...,.-|..-....-|..+.a,-
...-..|,...-|.u,...-.,-..,-..,...-.,.-|...(urbarski
patent), ..:..,....,-:-.,..,-....,(tolerancijski patent) ..a.
-..:..:..-.,.-|...r....-.-|...a..-a|..-:.:.....
-,.|-.a.-a.-.-.,.......t..-.|.-,.|.....t.....-,-...-.,-
m...,..-.-..,.a.-|.,-.-....,-.a,....,-:..:....,a...,.-t...
..|.....a,a..,..at..-a.|,a---..-..|-au...:...,.s|...-.,.
o.a.--1769. .:...--.,-,.....,-:..-.....(studium politicum
camerle) av...a.-a.,a,-.-,.-a.....-.-,-...-,-...au
z.,.-ta,-:.a..:...--.o...-.,.-...,..k..|,-.......a-.,.
.:-.|....,...-..|.....|...|..a.:-:...,-a.1850. t...
, -a.-.............ia--s...---ak..|,-..-.u,.....,
D. Brozovi: Sociolingvistika situacia . . .
4 W. Felczak, T. Wasilewski, op. cit., str. 238.
Vl . POGLAVLJE: Knjievna tokavsko-kajkavska dihtomija do 1 836. godine 209
k.a,-..,-..-|.,.,..,..:a.-|.....,.,-au...:...,.......
,.:,a-.,.t,-a...:.........,.,-t..,-a.-.a.,a:--..,-
....,...,-.:..-.-,--...t.:.a.....|...:...a,.....,..a..
t..t.,,....|...:...|,..:-.:.-.:.a.,a-.t..-a.:.:.a,.....
,..|.--:.
o..-.-.:..:.|, --t.|.,-.a.t.a,.....|...:...,..a..t.
...|...:..-.a:.-..,-..,.,-t.|.,..:a,-..,..-....-.,-,.
..-,---.a.....:.t.-.,ta.-..:..:..-..a.:..aa,.-.,..
,.-a.-...am........,-a-...a.:....:....,-,..-t-..:u...:..-
..,.,-a.:.t.|..|.t.,.,..:--.a-.......-.,...-.,a-.,.a..,a
a....ua.a,.,,.|.....xv||| .:.|,-.u...:...,-,.....,...|.
a...-a....a.t.,.--:..|.....,-.,-..-.....,..-,...:..-i...,.
||..,.,-....,...,-.-.,.....,..|..:..-(nae prvice) |...:...,.
,|-.:....:..,a.,...-a-,..,-...-.,.-.:..z.u...:-.a
Kontitucija ugarska i Kraljevina hrvatska t.|.:--|,-.a-.|.,.,-.
a...-.,..-....-.|-.,..,.:.-..u:....,.a..:a...,.u...:.
:...|..t|....-,-.m.......t.,-,..-,-...-..-.a-.,.,.-
:......a.:...-aa-.,aa..,.,.au...:.,..:...,.....-.,..,.a.-
--...,-a-....--.:aa,.....,....|,-..:..x.,...,-a..--.
,-:.-t.|.aa,.-..:......,--...-..:.i...,.||1780. ,.a.--
....:,.-a.-.i-.,.|a||..,.,-,.:....,....-...a.-.:-.--a
m.-..|.,-v-.a1790. ,.a.--m.....a:.....a..--,-...
...,.....|at--.,.,-....-.:-.--a..,-.-a,....-..a--a,-.:.
a.:.a.-,-,.|.:.-...,,-....s|.,-a-.|..-.a...,..,-..-|,-...a
a..-,-a.-,...:...-...a.:,.........a.,-a-.,-.....:.
,-a..--....-.|-.,.-|,.........,.ta-au...:..s.t.,..:..
m......,.,-:..,.....-a.1918. ,.a.--u...:..at..-...|.:.-
...,-...,.a.,-.,a.m...-a.,..:a,.,a,.,a:i...,.||..,.,-
1784. |:..au...:..aa.-.:.-,-........at--.,-...u:....
,-....-..:..|...:...t.-|..-r.a-a,...-...1790. ...,a....-a
5 Vie o tome J. Rapacka: Schytek ideologU szlacheckiej, U. eadem, Godzina Herdera ... , str.
85.-94.
6 V. Klai: Regnum regno non praescribit leges (4. rujna 1790.}, O. Crtice iz hrvatske poviesti,
Zagreb, 1928.; F. Francev: Dokumenti za nae podrijetlo hrvatskoga preporoda {1790.-1932.},
Grda za povijest knjievnosti hrvatske, XII., JAZU, Zagreb, 1933.
210 HRVATI l NJI HOV JEZI K
.---..as-,-a.-,-.-.-,..-.....:|-,-.-,k..|,-..:.....
|,-..:.a---.--....-s,....,-|.:.-....a..,-..:...|at-
-.,-............,-: |.,-,.r:+r a.-a--a..|-..., -a.-
.a,.-a-:.:--.,-,..:....at--.,-.....-.,-rsz:.-...-
-.,.|...,....as.t..a.m.....a.,,-|.-.-:-a:....,,-...
....t.-..:.-,.-a-:a..|..u...:..-.s....-.,-
oar:+a,.a.--u...:...-.a,.|..:..,-.,a.rs+s,,at-.-.
a.....,-,...:..-.a:.-..,-a.....:......,.,....--:...,.
,-.a:.a.,..:.., -a.-.,.|.:...a.:...:...-.:.,-|.
r.:...,xv||| .:.|,-.-.a.,-|a|...:...|.-.|,.,...,--...
.a.-....-....a-...-.t.,..:.....-ar..-.a..-.ta.:..,-
.....,--x.,..-.-. x...-.......,.,--.,.ac.,.r...,a
r:+:,.a.--.,.a.|-:..-s-,at|..-.-,-..-..a,..,-a..:,o..
...,..|.:.......--.....:....,.-|.a.a.-ta.:..,-..,..--.,-
.|..|.a..-:.,..., -.-.,.a.a,.,....,a-a.-...-.x,.|...-
.:.:a.,...,--..:-.rsas,.a.--...a..|,-x.,..-.-.,.t.,-a...
ta.:..,a.,..,.,..k...,-..-.|:.|.,...rsa+k..,.-a.k...-:.,a.|.:.a.
....|-au...:..a.o.....,a.oat...-..a,-a.-..a..|.,a||.....|
,....-..,.v.,-....,.-...:...,-a...,-,..,.-,-.t|..a.a.
a.,-|,--.,-|..-.a...,at-.-.:..a-.a,....,.-,- x.,..-.-,-
....-|.....-,.,...-.|(Napoleonov kodeks) ..a.-..:..:..
-.|.-.:.:a..,.,.a...a-.|..-.a..-a.-..-...a-., -...a..
|-k..:.....a.t|,-,..:.,.-,.|......|,....-..,.,a.x.,.|-.-...
,.a.rsr+,t...,--...aa.a.:a.-..,..,.a.....:.|.......:.|-
u...:..-,..|...a..-.a..-:--.................,..,.....
..|.:....a-,.-....-..-.,., -....
o.a.--rsr+ta.:..,.,-,.-..-......a...|...:....-|,.
...|.,-a-.-:..,.a.-.,..:.,.-,.|......|,....-..,.t.|...-.
...a.t.,-a..,-a.-.,..,..,.-.:.taaa..|.....-...a-.,.-
,...a
7 O tome pie i M. Samardija: Hrvatsko sociolingvistiko stanje od godine 1 790. do hrvat
skoga narodnog preporoda, U.Zbornik Zagrebake slavistike kole, Zagreb, 2003., str. 259.
-277.
Vl . POGLAVLJE: Knjievna tokavsko-kajkavska dihtomija do 1836. godine 211
6. 2. Knjievna tokavti na
uxv||| .:.|,-a,..--..:-.:.......-a.,.|-.:a-..:......-a
oat...-..a.a..-.m-a:..-....-,.-.-..:.a,.-,.,.,..|,a,a
.-as....-.,..o.....,.
u|.,.oat...-.......-,.-.-.,...-a.:.axv|||.:.|,-a...
t.oa..:.,..|,-a-,-,..-.--.:.,,,-.-....|,-,.:.a.-...
,rs:s r:+:,..-a,-.-.:......:.-...,,-.-.:...,..,-..a. o..a
..-..-,..,.a.,..,.a......,.|.:....:--....,arsas ,.a.--
,at.....:.|-..:o.,..-.......,a-...a-.,.,-....a.:-a:.
...,--..a-..-.....,..|.,..,...:...zt.,..--,...:..-.,.
.-,.-.-.,a,-....-,.-.,-...aaat.....-,.,,-.....-:....:.--.
a.|...a-...a-..:......:.aa.a..-...,-t...-..-..|...-..-
.a.|.:.-..-......-:....:.--x.:.,--..-,.,,-..........
...:.......a.|.:..,..-..:.|.a.-,.-.-.,:..a...,..|...:..-
.:.-a..a.|.,-aa.a,.,,.|.....x|x.:..,-..:...:.,.-a,..t|-
..t...
o..-.-.:..:..,--aa..-...,..-,-,.,.....:..-a:-...t
-..:.s:,-,.-.,s:.,.-.,m.......m..,.:..(? - r:+a,..,-,..-
..:..-...,-a-...o......-..r....,---a..|,-a-.,-..
.........,...a-.........t.....a..,-,..|,-a-,...,.
,-,....t...-...ta:..,-,.,a...-.,.a,-|.Izpovied krstan
ska ,r:a+,..,-,-a...,-|..-a...a.-,..-....-.,-,.-,-a
Stepanua. ua..aa.a:..,.-.t...-....,.-a.:..|,.,..a.,.|.
..|.....-,.t...-...|a.,..-..:..a.,--.,.---.a:,-..,a.:..-.|
,-....-.t...-...
Ali jezik bosanski, to zovu iliriki, ni s jednim se ne slae, niti se nijedan
toliko razirio po razliki kraljestvi, kako svak zna, ali se izkvario na mnogo
mista, i svuda, i pomieao s razlicim jezicim, kako u Bosni s jezikom tur
skim okraj mora s italianskim. I kada mi u Bosni govorimo, mnoge tur
.
sk
v
riei meemo i mieamo, tako u Dalmaciji i u Dubrovniku mnoge nect
meu italinski. / . . . / Ima mnogo stvari u naemu jeziku da im ni mi imena
. ~~ ...~=~~~~
8 s. Vukomanovi: Jezik Stipana Markovca Margitia. Monografije Filolokog fakulteta,
XXXIX., Beograd, 1971.
212 HRVATI l NJI HOV JEZIK
ne znamo, aliti ne sluimo se, kako reemo: kail, sam, akire, eerma
dolama, kalpak, kaline, marama, pekir, so pra, kaika, i to je sve turski.
m..,.:.-.,a.........a..:...|.a:....--...t...-...|.t..
,-.,...a.-.t.,.......-,...:..-..:a...,-a..,.,.--...:.a.
-,.t.-,...-,-...
i-a-...,.,a....-t..,-....a.t.,rssa r:sa,.,..aCvit
razlika mirisa duhovnoga ,r:zs,-,-,....aa-..:.:-.,.-....
..Babua. v.-,a:..t,...,--......,-...-a|a-...,aa..--,a
.-,.-.--:....:.--....a.a,.a,-..t...-...||..-,-....
1
x.....i...-.-,r:a+: r:sa,.a:...,-,-a-.,..a-.,.-.|
.,-:.,....,.a-......Kronika aliti uspomena od vikovah svega svi
eta, od koje prvi dio zdri stvari koje se zgadie od poela svieta do po
rodenja Isukrstova. s:.,..,-a.rs+a,.a.--.-.,-:....-,-..a.-,-
-..-a-,-a|..-,-..-.,.-a..-.:.a.,..-..:.a:a....|....:.
x-....a,-.,a-..:.-...a.:.a,-..t..,-.|.:........
...:..ai-....r...,....m....o.t.-:..v..-v....m...,.-
i-.a..r...,i..:..,i.:..,.a.-.a--..m...,.-a.,a.-....
tt...m.:..|..-r..-,.ia...i...a..:..-.,.a.a,.|..-,-...
:-.-.....-a..--.u-..-,...--
s:..a...,.t...-..-,..--..:.,..-..-.,-..:......:..a..
.:.-...||..-,-.....r...,.o..t.....t-a..,-k...m....
r...,o..t....,rs+:....rs+s r:++.,t..,-..,-..-...aa..
.:.-...|-:.a.-:...,..at...a:...a,-..Cvit razgovora na
roda i jezika ilirikoga aliti rvackoga ,r:+:.,.,..-..-...a-.,...--
,...,-.:.ia-.|s...--.zt.,...,.|,.,.-a..,...,-.--.-:-.,.-
:...,-a:.a,-.a.-:..-.a,.....:...:.....-..-,-,...,-a,-..
.,..,--.a......a..:...a:-,......-.a.....a....:.-a..-..
.aa.-,-,..-,.-..--..:.o..t....,-:-..-ailiriki ,.-:,.
.:...,..-....rvacki ,|...:...,
9 Navedeno prema: H. Kuna: Hrestomatija . . . , str. 172.
1
0
D G b
.
B
.
B b '
.
. a ne- agnc: a usa ! 1ranjevaka knjievnojezina batina, O. Zbornik o Tomi
Babiu, Zagreb, 2002. , str. 65.-79.
11 T. Mareti: Jezik dalmatinskih pisaca XVIII vijeka. Drugi prilog istorikoj gramatici nae
ga jezika, Rad JAZU 209, Zagreb, 1915. , str. 173.-240.; Rad JAZU 211, Zagreb, 1916. , str. 1.-92.
Vl. POGLAVLJE: Knjievna tokavsko-kajkavska dihtomija do 1836. godine 213
x.,.-a....a.,...-.-,-a.t.., -t-a..,.k..m...,r:a+
r:sa,...a...a...:....,m......-x,-,..Razgovor ugod
ni naroda slovinskoga ,r:ss,..:....--...a-.t.-..,...:-
,-t..-.,.t,...,...-.,.|...:....-,.,.,....,-..ss..a.-,.,
r...-.,...a.:.|a.,...a,.....t...,-:.....-....Cvit rzgovora,
...:.,...,-.--...-..-a..,.,,-.a:..,..-,-a...v..-...
v.:-....-.....-...Razgovor ,-t..-..,--,--,.,...:a,a
.a..,.-.,-,..-....a.a,-,-...-.....a-.,...:-..-...,.
k..,-:.-,......a.,-..-...a-.,-...
Dajem ti, moj tioe, na znanje da ja ovi trud nisam inio za ljude koji la
tinski i talijanski jezik posiduju, jer oni znadu iste i puno vee stvari nego
sam ji ja u moje knjige postavio. Samo dakle ovo uinio jesam za slubu
oni ljudi koji izvan slovinski drugim j ezikom govoriti ne znadu, niti se
mislim radi toga slaviti pod imenom od is torika, jer je to j iz bina ljudi sve
znanaca, kojim ja nisam vrstan sluga biti. Mnoge stvari jesam iz knjiga
izvadio, mnoge iz diploma, d ukala i atesta ta, kako se tije u poetku mo
ji knjiga, a nike po svidobi mudri i veliki ljudi, koji su vee tili nego ja i
kojizim se virovati ima brez sumlje svake.13
t-a..,.k..m...-.,......,-...,aslovinsku -...a-..:.a..
.a.-..:....:.........:....o...:.-......u...:..,o..
t....,Razgovor ,-...-.,-a-.a.a,.a,-.......-.-..-
...a:,-..,-.aa|..-....:|...:...,.-...a..-.-,-,..--.:-:
..-,.,.-a-......,.-,--....-..--...,-.:. r.., -.-...., -....
..-,.-.-..:.a.,..-a,a:.a,-...ia:|-....Biblijom ..,.,-
a.-.......-.t..:a-....-..-.,.,.-a..-.....:.:a,...,-.:.
...,,-...o-,-,.:..-a..s.t.-..oot..a.....a.,.-mi -...a
-.,-...a..vs k...a..a..t,....t...a-...a-.|,,-...
Razgovor ,-.........-....,-a.a.,-a-.,.a.a,...-,.aa,-
.aE. r......s....-.,-,.a-......Nadodanja glavni dogaaja
Razgovoru ugodnomu ,r:ss,
!
J. Vonina: Kai i Relkovi na razmei epoha. Predgovor zajednikomu izdanju
Razgovora ugodnog naroda slovinskoga i Satira iliti divjeg ovika, Zagreb, 1988., str. 7.-105.;
idem: Kaiev udio u razvoju hrvatskoga knjievnog jezika do kraja narodnoga preporoda,
Kolo<< 10, 3, Zagreb, 2000., str. 302.-305.
13 Navedeno prema: J. Vonina: Jezina batina ... , str. 161.
214 HRVATI l NJI HOV JEZI K
|o..t.....k..m...,...|..a-.-...:.......-....
...a.|.:.-...a.,..-.:a.:.,.-..t.|,-,..,.,a:.|,-a-
.|,at.:..h (moji(h), (h)rvacki, o--,.-a (sveznanaca, knjiga ,
..:...,..t|...i..,|(u knjigam, u s/ovim . . . ,
k....:-...:.-...:..-,.-.-.,.,-.........-...|,.....t.|.,-
..t..,-a-.,..a.|...-...|a.,.|-..:.14 - ,......-......-:....
:.--oaa.:.,.-,---..|.|...-...|,......a.|..:.:..|...|-.,.
a.,..-.:...a..:....-,., -a-.,..,-,,-..-.,.a-....,-a...
-.,-...:....-,.-.aa.,..-.:--,-..---..-
s....-....-,.-.-..:..,.,-t.|.a.....,a.a,.-:.a,-t...
a.a...|..-,-....,...---.:.....-.,-,.-.|.,ac...-..
:..-.a,-....|.-.,.a.a,..:-.....t.--..aa:,-..,......
.........:....a,....,-...-,a
x-.t.-.,-..-..-,.-.-.a,-|...-,-..a.....t-:a-.k.
-....,rs++ r:::,.....a-.,.--..........,.....--.|.
..-..-.-...-.-,.-.-.,.,-.....--,..a..-a...-|...:...
..-:-..:ata:...,-t..,-.|.,-....|a,-..a..,..,-,..-t-a
,....-..:.t....,-...a.a.......,a.,..,.,....,.,a.x......
,.,-slovinski, slavonski, na jezik, iliriki. U k.-.|.-...-...,-
--....illyricus, ..,., -a.:.a,..:.,.., -a.-.a|.:.-...:-.
.:.........,-.-.--,-,a-..|..--...-.,.-.a..a.:..a
|...:...-.....,-.a.a,a....,-.-.--,-...-.|...:...,-...
o:aa..a-.....iliriki, ilirijanski ..-.-....a.:.a.-,-.t...-
slovenski, horvatski ,a..,......,.hrvatski ,a.......,.slovinski
,aoat...-..a,
k.-.|.-..,-..-...-...,.......,-:....:.-..,..a.t.
.,-,.........,at.:..h, .-aa...,.---.,..--.,.i (vidla), .t|...
:.,.bite, grozdje, lubeznivostu ,:,t-.-...:......-,.:...,- bie,
14 Usp. III. poglavlje.
15 Iz bogate literature o knjievnome jeziku: T. Mareti: Jezik slavonskijeh pisaca, Rad JAZU
180, Zagreb, 1910., str. 146.-233.; T. Mati: Prosvjetni i knjievni rad u Slavoniji prije prepo
roda, Djela HAZU, XLI, Zagreb, 1945.; E. Tanocki: Slavonska jezikoslovna batina (izbor),
Osijek, 1996.
..
J. Vonina: Jezik Antuna Kanilia, Rad JAZU 368., Zagreb, 1975., str. 5.-172.; idem: Jezik
Antuna Kanilia, u: idem: Jezinopovijesne rasprave, str. 271.-287.
Vl . POGLAVLJE: Knjievna tokavsko-kajkavska dihtomija do 1836. godine 215
grode, ljubeznivou). .-..-:.....-...-,-,...|,.,.-a.,....
..-.,-aa..aaa,-..Primogui i srdce nadvladajui uzroci ,r:sa,.
,a,-k.-.|.,.-.:.a.-, .,..:.,..|.,...-....a.,.t.a,...t.
:.-t.|.,..,-..-,..-..--,..-..-
initi e se komu da su ovde nikoje rii nove i izmiljene. Ali nove nisu,
premda obiajne svima nisu, nahoe bo se u razliitih knjigah ilirskih,
i razlog isti kae da se bolje i lipe jedne i druge stvari drugimi rima
izgovoriti ne mogu. Drugi narodi, naa po jeziku i govorenju braa,
imaju po tri i etiri rii za jednu izminiti, a mi kadkad trudimo kako
emo, gdi li emo samo jednu izvaditi za obratiti to neobiajno u na
jezik. Odkuda to njima? Uivaju blago nae, Iliriki iliti slovinski jezik
jest bogata i vele plodna mati toliko jezika kojima druga kraljevstva
govore. Umiju se oni naim dobrom sluiti, a zato ne bi i mi? . . . Istina
je, kada Turci godite 1544. nadvladae Slavoniju orujem, nadvlada
e i jezik slovinski jezikom svojim . . . Protirae nai priko Save Turina,
ali mloge rii turske ostadoe, kanoti na priliku: pener, tefter, arija,
uprija i ostale koje se u slovniku turskomu nahoe, a ne nahoe se
u slovnicih oniju naroda koji se ilirskim jezikom, premda drugim od
izgovaranja nainom, slue.17
k..,a...:...,-:a, -,..-..-,-......, --..,.....|..-.,..:.
..,.,-.....|...-...,.....,.|.......|...-..--...:.:a.
...|....a.:.-
x.,a..,..,--.,.,-.,..ak.-.|....,-.-.....--.:--,...
.:.-a..a.....,...,..-:--|,.-.,..|...-,a.t|.....a.a,.|
a.,..-..:.m-.,.,-,.a.-.,...-:..,-..-.e.:aa.,a..,.,-.ta
|.....:.-,-|.:-..:a.-(1. oa-aa....|a.-...,.,..a...
-,-aat......|.,--...|.oat...-...,-,.-a....:-.:..a.
.-a..,-a..-,-,...Sveta Roalija, panormitanska divica ..
,...a...aa.-..-.aa,-|aUzdasi Mandaljene pokornice.
r.-a....,-.|-.....-:...a,a...:.a.......-.a..-.-.:-...,
|.a,-|.Kamen pravi smutnje velike ,,...:-...a.-,-r:sa,...,-
,-.:.|..:....,-..-.....--..a..-.,-.a.,-.-.....,--..-t
o-||.a-.|-.im....,-.a..,-..,...:.-aa....-,-a.a..---.|
.,--...|a-|..:--..:-F. sa-....ti.t.-..o..:.,..:.
17 Navedeno prema: J. Vonina: Jezina batina ... , str. 165.-166.
216 HRVATI l NJI HOV JEZIK
a,-|...,,.........|-..:...a......-..:.-...|..-..:..
..:--|,-|...:...,.|.|...|...,..-|.,., ...,-....|,. s:....-, -
-.aa.
j
|-.:.,..a-|.k.-.|.,-:--|,..-...t,-,...-,a..a
-.,...........t-.:......-.t|..-godite, posvetilite. | .
oat...., -a..|,-a-.,..,--,....,..,--a-l a-o (Aristoteo
mampuo). r..|.,-..-,.a.-,-,t......az.,.-ta.v...a.-
,:r:
rzs
.r:+r r:+s,k.-.|.,-,.-a.-...,.....aa-,.|.:.
a...a.nJ, ,
bogomo/ci < bogomolci, elni < elni, nauite[ <
aucztel. s.t.., -...,......|-.....-,.batinik, jadro, s obota ...
:.....-at|-:-ba tenik, jedro, subota. k.-.|.-..||-...,...|.
,--a,-
..-......:.,.a-.-..t...-.:...|..:.|-..:.....
..
,-,....-...:......-||-...,-...|..-..|...-....
..,......,...a.,..
U :.-...a.k.-.|.-..:--,....:....-,-.,-|...:..-
-..-:--|,----.aat......,:....:.-...,-.-.-.,..,...:.-.
z.,
:.,
..a..:.
a,...ta.t|...x.a|a-...,.v...,a..,...a._0
.v .. ., .--...,...a.-.-a.
r..a...:-|,,
....:....|.
:....-,.|.|-...t....-......:-.-,-,..-
, -....-.-,.. -.., .,-..,-.---.,-......:....:..,-|.
..:..., -...:--|,---.,..:.,-.,.-,.-.-.,:..a...,.a,-|.k...
o-||.a-||-.a-|..:--..
s|,-a-.,-,.-a.:..-..:-.-,.-.-..:.m.:.,.t-:a-s-|..
,
,:+z
r:+s,. ..-..,...-..-,a.,.....,-:..-..|...-:
,.
.
(.t.-,-.....,..,-,..:.,..aa.a:.--.,...,-.:..-.,..-..a
,-..,-..-,-...,a|...a,..-....:a.--..|...,-,at|.....,...
:.,....a.t.,.....:..|.:.,,..t|-
..,., ,...--a.i...,.,a..k..|....a,.-a,....a...,-
.-,.....t,..|,---1796. ,.a-......Temel itne trgovine polag
narve z dogadajev rzborito po Joef ipu Horvaanu karlovako
me. Vu
.
Zgebu, ritiskano vu ces. krlevs. slab. bikups. tampariji.
r...-:..,a,-...,-a.-|,..a.-.--..t...a,am.....|.,.-a
.|...a ,|..-.-,...-:.a|...:...,..a|:a.-.,...:....
,-v||| .,.-:..x|x .:..,-.....t..-....,.a.a:.--.,.
.a:..:-:..
v
aukov ljubitelju - ....,.a,...-:.-......,a.aa
.
...-,....-.a...,..t.-.,-..-.,.-.....-,.k-,....
,-.|..,.a....a:-.:..a.t......-a,|..-.,..t.-.
:..-..:...aa..aa,--.,-:.:..-....a:..,...--a.,-
.a,..t|-.:..aa.t...,..a,a.:.a.-,a..:a...,a.a...--.
,-...-a...a..,--..:.-...a..-,-..--,...,-a..-.-,.,.:-..-a
.,...a., -..-,a.--,..:.,.-,-a,-a-.--.,.-....|,..:..-..-
--,.:..-..a.......-.|a-....-...-,-......,|...:...,.a.a
:.Predgovor ,--.,...--,-,.....a-...,-.-...,......
........:................a.,..-.:.
Kajti na narod pako kako govori, ve spomenuo jesam, z nikakvum
reulom
v
doo,ano jo nejade, kakvog dijalektua vsaki v pisanju
kmderzat1 b1 se moral, vec se radi ovakova manjkanja razumivati
moze
:
aa o do one dobe vsakome na volju ostavito jeste, dok se i na
slavm Jezk pod svoje kn i evne regule zjedinit, vsigdi primit i uputit
ne postavi.
28
. .
l a czowa: ]OSip !pU z Karlowca - uczen Schlizer, u: Slawistyka niemiecka a kraje
s owwnsk1e, Warszawa, 1998., str. 101.-103. Tu j e i literatura O predmetu.
Vl . POGLAVLJE: Knjievna tokavsko-kajkavska dihtomija do 1836. godine 221
u..a,-..--,..:.,.-,-,....|...|...:...,-.....a:...-,...
..-.,..,-.-,-...,.,-....a..,-a|,aa.,....-...|..:.
a.,.|-.:.......anjihovi pismoznanci i knjigopisci .:....|.,......
.......a|,...,...,-a-...,,-.....,a--,.,.-.aaa.-.-
:....-.a.,.a.:.au...:...,a-.,t|..,taaa-..:.k.a-.-,
....-.,-...a.,.aa,..,...|....a.:..-.|.,--.a...---
,.,..-a--.|,aa...,.t.-....:.,-,.....:..,...:-.a...-
o-.-:-.-.:,.a.-.-...-.,a-.-t..a.-.,.a.--1815. , a..
..|..-aa-a...,....t-:a-.m.|.-....(1796. - 1861.)29 Re do
movini od hasnovitosti pisanja vu domorodnomjeziku.30 x,-,...,-
,|..-.:-..a.,-a.,-:..-.,.-a..t.....,-,.-...a.a,...t....
,-,.,-....a....:.a.,..-.-...:ak..,..,-...,.:..aa:..
...|,--,.m.|.-...-...a.....|.....,...-.,.-a...-:...|-.
..a..o....s..,.-..:-.a..---.|-...a.r..-.a...x.,-....
r-,.-.......,.-.....-..-|-,.,|-a-...,-m.|.-........
a..a-.-:,.a.-....a.,-|...:.....|.:..t.....,..:..|,.-..a
.-.,.-.,-..|....-.,-a.-...,............,.,-,.,...|...-
,...t...m.|.-...-.,-,..:a..:,.-:|.a...a-,..|.....|...,-
-,-,..:...:.:-.,...--...,......-.--..a-,-a.,-.-ta
aa.|...:...,-.....a..a:....:.-..,-...aaat.....-.-,.-.
-..:...,..,-..-,.a,-...aOsmana ..,.,-.t.....o.a.--1818.
..,.-......,-,.-at..,-ta....a...-,-:.,.a,-|.u.,-.a..,.,-
:.a-.,.....Znanostih i narodnoga jezika prijateljom, a,|..-.-.
:.......-.,..-.,-..a|,...a.m.|.-.......-..a|...:...,.
,-.....a.t..-:......a..,..-u...:..,a.,.-....|a.:.
o.a.--1832. .t,...,--..aa..a.a,.a..a--:.a..,...-
-...a.,.:.-t...a...-,.-,-, -..--a..,-..:.:-.-a,aa,--.
29 Antun Mihanovi je autor stihova Lijepa naa domovino, ojjunaka zemljo mila (1835.)
koja je od 1862. hrvatska himna. Osim toga, otkrio je Zogrfsko evanele na gori Atos te iri
line spomenike iz XIII. stoljea (Collectio Mihanoviiana u arhivu HAZU), kao i glagoljini
fragment: Mihanoviev odlomak djela Apostola.
30 T. Mati: Mihanovieva Re domovini od hasnovitosti pisanja vu domorodnom jeziku,
Historijski zbornik, Zagreb, 1949.; S. Damjanovi, pogovor fototipskomu izdanju Rech do
movini . . + , u seriji Cymelia croatica, 2, Zagreb, 1985. i 2008. Usp. i J. Vonina: Rani teksto
vi Antuna Mihanovia, Croatica<< 26-27-28, Zagreb, 1987., str. 261. -270.; J. Oak: Antun
Mihanovi, Zagreb, 1998.
222 HRVATI l NJI HOV JEZIK
:....:.-a...-.taaa..,-|...:...,-...r...a..a--:-.,.
...,--...:.-...-,...-......a,.i,aa-..:.o.,..|..-o-....
,rsas rs++,..,-t......,....Genius patriae super dormientibus
suis filiis ,oa|a....--..,.ta.,--.a...,.a.-a....-....,.
a..,.,.a:..,.....-...a-.ta--,-...-..-.,.......-,-.,a
t...,.-.a....-.:-.t..,a...a,-a-....-,..a-.,.,-.
..-,....,-,.,-.... r.-a..-a,-a.-,...-,-a.,..-..:.u...:..-.
o.....,-.s....-.,-a,-a.-,-...a..,-aaat.......--.-:..-
.........-...-.---:.:.-t.,a,..:.:...-...taaa-,.,-.....
--...,....-.,..--,...-,.-.-.,...-.-.:.--.,...,,..,-.:
..-.-.a,aa,--.:....:.-a....,-.,.,.-,-......:.|a.,..-..
:.a..-.-....,..a.:....a,-:-..,-.-.,-...
o.a,..,-.,---,-,.-a..-,..|i.-..o......,r::a rsss,.
, -a.-.a.a-...,............,.,...-...a:.....,...-Diser
tacija iliti razgovor darovan gospodi poklisarom zakonskim i bu
duim zakonotvorcem kraljevinah naih. U :..-.|-.:a,...
-.-.:.......-..,...,....,.-a.:...,.a,a:-,....-.....
o......:..a.
Ja odaberem za moj razgovor naki jezik, elei dokazati, da mi narod
nog jezika imademo, u kojemu sve rei mogue jest, to srdce i pamet
zahteva. Dijalekta pako ovoga kao obinoga u pismoznanju starinsko
mu i kao punijega izvolio jesam. 32
o...........,.-t.....,.......taaa........,-....a.t..-
:....:.-a.t.,-,-..--:-..:...,..--....--..:...t.,-,-..--..-
.,-a,...t-a...:a..,....a.,-..-,a,-.
Slavonac, krajini Hrvat, Primorac, Prikupnik, Dalmatinac, Bosanac, Cr
nogorac i oni Hrvati, koji se Wasser-Kroaten zovu i po Madjarske zemlje
rasute jesu, jednako govore.
r......-.-.,..--a:..a...,a,-......,.,-.a.t...
sve knjige starije, koje u Zagrebu, Poege, Splitu, Mletkih i Dubrovniku
utinjene jesu i mana knjiga senjske i drugih primorskih biskupijah sve u
=--=~-.
31 z Vince: Putovima . . . , str. 208.-211.
32 Svi su navodi prema Z. Vince, op. cit., str. 210.
Vl . POGlAVlJE: Knjievna tokavsko-kajkavska dihtomija do 1836. godine 223
istomu dijalektu lijepo pisane jesu, i jere ovoga dijalekta nigdo prebivaju
i u drugom kotaru ne promini, gdje protivno, oni pomieanoga dijalekta
govorei svojega odmar kao manje krasnoga s ovim promine, kad se ga
naue, kao ja, koji u Zagrebu rodjen jesam.
o......:a..a...,a-.:..--..,-.a-,-,..a:-..:a
.---.-.a.-....,--.,-.-.-a.....-.:...a..-.....-..a-.
...--.:.,-,.-..a:..aa.....--,...-:.,....:.-,-.....-,-
,...|a.a...a,.....:. ...,-.,-...a.:...,-a.t.|.a-. ,.t..
,-.:.---..-....-..-
o......-..Disertacija ...a.,-...,-...a..a.....,...:.
..,..,-.:.:....-,.v-...-|....,-..,.a,...,|.....:......-,.:.-
t.a,-a.-.:.u...:..a.s....-.,a.o.....,a.v.,-a...,.-a.s.,-.a.
a..a..--z.:.t.:.-t...a..a.,....,a--,.s...--.,-.,.s.t.,-.
aa,....-.a.,-..t.t.-.,-
k.-..-:--,-,.:-.-a:..,-.a,.-.,....a.:..-.,.-
-a:.t...a,m.......,.-v.|....,r:sz rsz:,..,.,-a..:.-...,
,....-...rsr+ ,.......---.:..-.,...a,.,.-,-a.----...a
--.-,.-.-..:...:...|.-,.,....,-...lingua illirica :-|...:...|
,..,......|,......-...|..,.,..,.a.,a-...,-a..t.,.:-,.....:.
-...a-.,.,-....v.|..-..Poslanica ,-.,...,.,.,-...a..,.a-.
:.......:a..,....a....:.a..,-,.:a....-......:.t.,.:.:...
...:..a...-..,..-.,.......:.
x-.t.-....-a.,..,.....:aaa..,a|...:...,., -....
a:.,-...a.t.,at...-,-,...a..--,-.....t..-.,.,.-a-
:.a..,.-t..ak...,-...a...a-.,a.-.-..:.(Regia scientiari
um accademia) s .:aa--.,.rs+z,.a.--r.-a....,.,-.-..
...:-...:.-...-.m.:.,.s.a-.|.:-,.a.--(l l . .:aa--.,.,
ia..,sa....-.v.a..,..a...as.t..a,--.|...:...,-...a...-
33 z. Vince: Djelatnost Maksimilijana Vrhovca na kulturno-jezinom planu, u: idem:
Putovima . . . , str. 165.-171. Ovdje je i detaljna bibliografija.
34 Ilirski, tj. tokavski prijevod iz 1837. tiskan je u >>Danici<< pod naslovom Poziv pokojnoga
episkopa Maximiliana Verhovca Rakitovackoga na sve duhovne pastire svoje ep isko pie, g
1813 izdat, navodi J. Vonina: Jezina batina . . . , str. 298.-300.
35 M. Mogu: O poetku visokokolske nastave hrvatskoga jezika, >>Jezik 43, 4, Zagreb, 1996.,
str. 121. -129.
224 HRVATI l NJI HOV JEZIK
.....|...a.....,..t..-.,-.:.podkapetana. |..-ka.a.,-..
s....-....a...,-as.t..a,....:-.rs++,.a.--U ..,-,ars+s
,..t..a-.,., -.:...--.,.....:-a..za jezik hrvatsko-slavonski
.,.,-,.-a.:.,-..t.........,...:....v,-......a.ta..
o.a,..t...a,-....-,.-.,.a.a,a.-|.....-,.,..:.,--,-..
--..:a...,--.:.a...a..,---u...:..---.t.-.,-,..a.-..:....
......a,...:......-.....,..|.o...:..-..,--...,-a.-..a
.-a.-,.,...a-......:.-a..a.....,a.-...
...a,..,-..-,.:......-,...:..-.:.,-a.....-...-a..,-
:.,.a.,..-.:.a-..-a--.-...a.t.,ax,-,..a.a..--,a,..a.
-.,-......:..-...t...-...|..-,-.....axv||| .:..,-a-,-
,.., -,....,--.t.-..,....,.,a...-.a,-..k...m....
(Razgovor ,,...-...-...a...,-,---,..,-:-.a...:...a.a.-a
-..am...t..,-.|,-:..,......|,...:...,.:,--:-.....,.
xv||| .:..,-.o...:..-.at..-....:..-...a.-,....a.a.:..
.,--....a..-.a:.,...:..-|...:...,.,-....,...---.:...
,.-...-.-,-...-...:.-...-..a-..-.-.a.a,..:..-.
,-.....a..,..,--:., -...t..|...:.......-,.am....,.-.,
:...,.-...,,...:.....a.a,....:.....,-.,..-.--t..,,.
a.:....|...:...-,-...a,-.,-,.-a-:.,...t...:..-.,-..-.
.a.:..zt.,:.,.a--..,...:....:...,.-...,......:.-...,.
, -....--.--..||...:...|,.a-......:-,...,..-,.....-.at.
...--.|,..a,-..r...,...:...a..,.,,--:.,-......|...:
...:-.,-s:..-..-..,...:.....rsrz ,.a.--s.t....-.,-
.:..a...-,.:,-a.,...:..-.-.,.a.,-..:.-.t...-..-.aa
t.....-......-..-.a...:.-..-x,.|....a.a:...t....:..-.....
u...:.x..:..-.a...,...a-........-a--,-|...:...,.,-.....
-,.......-..-......a--,-.:..-.,.,-......u...:-U -,-a
.-a.....,..,-a-.,.a.,..-.:.,-,......-..-,...:..-,....a.-
a.....a.t....t..,-,.a.a,.|a.,..-..:......,-t...aaat..
36 Z. Vince: Gramatika i leksikografska djela 18. stoljea. Neobjavljeni rjenici, u: idem:
Putovima ... , str. 66.-71.
37 B. Tafra: Tragom hrvatske gramatike, u: eadem: Gramatika u Hrvata i Vekoslav Babuki,
Zagreb, 1993., str. 12. -27. Rad osim obrade pojedinih gramatika ima i popis koji obuhvaa
40 gramatika tiskanih do 1876. te detaljnu literaturu o predmetu.
Vl . POGLAVLJE: Knjievna tokavske-kajkavska dihtomija do 1 836. godine 225
....,...:......,-.a...-......-a...:.-...t...-
..--.---:-..-.a,..:....-.a.---..:a,.-,-.aa.,..-.:-..:.
o.a.:-.......-|.....,..|...:...,-...at..-.a-.,.---.
,.a.-..,-.a..,....a,........--...,...-..:a-...:..-.-
....ai-a-..a:....|-.:.|-.,.--.t..,-...,-:a..--- ..
t-.:..--..,-.
ta:..,..-t...-..-,...:..-.Prima grmmaticae institutio
pro tyronibus illyricis accomodata, :....--av---..,.r:rz .r:+s.
t..,-...a.t...,-..:.-...|...:...,...:...,...-.-...
:.-......:........a..........-.,-,...-....,-a-.,..
.:...z..a.t..o...:...,-a,-:-..:..,...-.,.,....--,.
.,...-,...,..-..a.aa,-...,......,,-.-...-.:.t..-.,..
..:..:.a-|.-...,.-...:..--,...:..-ta:..,....a.-a,-
a...-..-.,-..--..,...-..:.a:--.,---a.-,.-.-.a,-....
:..-...-.,-|..a..........,-:,.....:.a.t..,....,.a-..
..:a..-.,-.a--..|a.-.-,.|.:.-a..a...,...,.:.-.-...a.-
a,a...naelo autoritetnosti - :,...:-..,..a.:a.-.,..a:...:-:.
....-,.-.-..a:.....,....:-..,.
s.,-a-.,-t...-...,...:...i....s.:...,.:...,i,ata..
,a..r:z+)..a:..a,-..Gramma tica latino-illyrica ex Emanuelis
,v---..,..r:r+.,.-...,--...a.-,.r:+z.r:sr)U -,.,.-,...,a:
t..,-.-..:....ao--,.-ah, :.,-a....aa.:..a...,.t...-
..-..........-..-,..--..:...a.:.,-.,-a.-.a..,a--.:.a
...,.....|a-...,.h - ,..|-....|.--. a:.--..:...a.:.
-,..-t-aa..,a..:........-.|...-
oat......,...:....-.,...-.-.:...,.-...-.,.a...a
-.k..-.a.a.a.:..,-.,--..a.,.,-.a:......,.-t.a-...o-...
a-...(rsss r:+:)U -, -,...,.-...,....Instruzioni grmmati-
38 D. Gabri-Bagari: Jezik u gramatikama ... ; Zbornik o Tomi Babiu, urednikA. Jembrih,
Zagreb, 2002.
39 D. Gabri-Bagari, op. cit.
40 Vie o tome vidi u VII. poglavlju.
znanstveni skup Isusovac Ardelio della Bella 1655. - 1737), Split-Zagreb, 1990.; B. Tafra:
Mjesto Della Belline gramatike u povijesti hrvatskih gramatika, >>Rasprave Zavoda za jezik
16, Zagreb, 1990., str. 263.-274.; J. Jernej: Struktura Della Belline gramatike, Filologija<< 19,
226 HRVATI l NJI HOV JEZI K
cali della lingua illirica ,v---..,.r:zs,.,..a,-.,-......:....
:.-.(vjetar vrjeme, vremena, ....vrime; tijeh, stadijeh). k...:..a.
a ..|....,.,-..:.......-,-,....-.--,-..|...:..a,...:..a
.....o-...a-...-.,-....a,.a.t..,...:.....-..........|.
....,...,-...t,.-,....,-,-..-.|,.,.......,.-..--,....a.,..-
.,.-.....,- z.,-a-...,--.....-a-t.:...,-....-.,-.:.,-
,...:........-...a:,-..,-.,...:...-..-.....,..|-..:.-
.-..t......-,-|...:...,..:.-a..a-.,.,-....
s....-..-.a,...:..-t..-.:.,.--,-.-..a...-...|a-...
,a,...a-...--,..a..a..-....,...a-....a--,-.:..-.,.,-..
..:-.a...-..,--...a..a..-.aa..,-..---,-........-
..-.,-.,--,.|.....a..t...a......,aa--,--,-...,.,-....
|...:.....,-......,..a.-t.......ta.:..u,....am.-..|.,a
,a..a.,.-....mts-.....,....a..-.a.x.,-.....,..a-
.,-..a,..-.:.|...:...,m i.-.....,o..,-..--.....-..-...,
.....-,...:..-aa.a,.,,.......xv|||.:..,-.t..-.a..,....
.a,....-.,...:..a., -..-a..:a...,aa..,.,,--,-...t..,..
.a:.-a:.a.-,-,..-....:a.,...:...,-..-...:....-....:.
r...,-t...,...:...a.....a.,.-....Svata po malo iliti
kratko s loenje imena i rii u ilirski i njemaki jezik ,m.,a-ta.,.
r:sr.z..a....,....r:ss,ta:..,a,--.,....a..:.--.:.a
.....,--.-a.,.a.-,-,...:..-.-.,......,..-.,...
.aa--,a-,-...,.,-....o-.,-....:......a..-,.,.
...-....-.....a..,-,.-..:..-.....-..-,...:..-.,-.,-...
,...:...,..,........-.a.,a--...a,...a-..a|...:...
-,-....,--......,....-.,-.....t...a,.........a....-,...
Zagreb, 1991. , str. 23.-29.; M. Kravar: Staro i novo u Della Bellinoj gramatici, Filologija<< 19,
Zagreb, 1991., str. 13.-22.
42 II. izdanje, Dubrovnik, 1785 . . Samostalno izdanje gramatike: Ardelio Della Bella:
Principi elementari della grammatica illirica, Ragusa, 1837.
43 M. Samardija: Hrvatsko sociolingvistiko ... , str. 261.
44 Lj. Jonke: Jezikoslovni rad Blaa Tadijanovia, >>asopis za hrvatsku poviest, jezik i knji
evnost i umjetnost II, 1-4, Zagreb, 1944., str. l. -19. ; idem: Tadijanoviev hrvatsko-nje
maki jezini prirunik iz g. 1 761. Orbis scriptus. Festschriftfilr Dmitri Tschievskij zum 70.
Geburtstag, Miinchen, 1966., str. 403.-409.; Zbornik o Vidu Doenu i Blau Tadianoviu,
Osijek, 1981.
Vl. POGLAVLJE: Knjievna tokavske-kajkavska dihtomija do 1836. godine 227
. ua..aa.-..a..a:.....t..,...,-..-a..,...-..:...:.a
..a.,.-...,-t..,....,-..-.,a...::-,-...,....,..-.-.-..
,.-a..,...-...,......,.....-
ta:....,..-.,-,...:..-,-.szz.:..-..-,t..,-m.:.,.
t-:a-s-.....a...,-:.Nova slavonska i nimaka gramatika -
Neue Slavonisch und Deutsche Grmmatik ,z.,.-t.r:s:.a-r:++
.r:s+,s-.....,-a....,..,-.-..rinika dalmatinskog F.
v..-...rinika horvatskog ,.a.i.t.-.-..,o..,...---
....,a...|...:...a,-...a..a.....-a..:......,..-,-,.
.-..|...,.,-...-:...-..,--......,....--.t...-ta:..,-a.-..
.,....:-,...,-.../--.....,..a,...t-..,--.......-.--.-.
,...........a.-|.....,...,...,-.:....--.:.a-,-,..aa.,..-.:a
s.-.-.....-..-,...:..-:--.,--...a-.,.......,:....:.
-.......-.,...a.-.a-,..,.,...,a,a-.......,-.........
...:-..,--..a.....-..-|...s-.....:..a.a.a...,.,,...:.
..---..t.:.....-.a....,--aa...at.:.....-..-,.a.
...:...-,.....:.....|.-,o.......a....,.o...:...
--taa-,.aa..--,.-...a--...,.:..t...:...t..,-.,.....:.
|.-.,.--..--,..,..,.-a..-,.-....--,-,..-..-....:.
:.a.,..-.:.x..-..-..a.......a..-a:-...,-..-.-,..,-...a
(znanje) .,-a--..,-..--,....-.,....--,.(obiaj, obiajno govo
riti) .a.a,-.:..--s-.....,..,-a,-,..:.,.-,-,-..-.,.a.a
...,..:a.....:....-,-.:.-a..a---..-.:,-..:.-..,...-.,..
.-,.-.-.,.,-.....-.aa.,..-.:-..t....t..,..-.a.t..
....a.:..-.-,-.a.t..,..a.,-a.a,.:..-.-...a.a,.:.t..-
....-.:..,......-.:.....-......,.-a.s-.....-..,...:...
........a.a-,-,.....-a., ..-.:-.,.-.-,.-.-.,.:......:..
m...,.-i.-.....-.,....,-Neue Einleitung zur slavonischen
Sprache ,o..,-..r::s.r:s+,Anleitung zur slavonischen Sprache,
r:+s,
.a.--....-a..,..,--.,..|. ,....,....,..-.,.a.:..
Usp. moto ovoga poglavlja.
Bibliografija je i u biljeci 18.
47 Svi citati iz: J. Vonina: Jezina batina ... , str. 173.
48 Zbornik o Marianu Lanosoviu, Osijek, 1985.
228 HRVATI l NJIHOV JEZI K
s.a,.-aa.|.:.-...|,...:.....,..-,-:..,-..-.|.:.-...
:.|.,.-...|...:...,...:.......,.xv||| .:.|,-.....-.Slov
kinja i...,.ia..-.(Grammatica Illyricae iuventuti Latino !talo
que sermone instruendae accomodata . . . Slovkigna slavnoj slovin
sko j mladosti diackim, illirckim, talianskim izgovorom naprvgle
na, v---..,..r:++,u.a..,..a,-..:..-,-,...-|....,--..( Ca
lepinus trium linguarum). ta:....a...r...:--....,.t--...
,...a,..,-.:-..,.|..:.,.,.a.a,.:-,--.,...........:....
....a,|..-.........,--..
o.a.:...,--..ai...,.v.|:...|., -Grammatica illirica
,a-.rsa+,..,...|...:..-..|.|.,.,-...-:...-..,.-..:..|,.
:..a...,a|...:...|,...:....-,.a..t..a-..:......o-- .,
......:-..,.,.a,-|--.a-.|.-...,-.|.at..,a,.a-.v.|:...a..
.|.-.....s-|........|..-..-a,....-.,.,-......,..-...|.
.a,-a...|..:..-,.,...-|,-.:-.-,.-.-.,., -......,.,--.
.,--,--..|...-.|,aa..x.....,.ilirikim ,-......,.,.
.a:....a.|,--,a.....:...,-......|a.,.|-..:...,...:.-.
,-.-.|.....,.:-....|.-,-,...,--....,-..-.-,..,.,.-:|.a.|.
.a-.|.,.,.|...:...|.|.....
oat......,-.Grmmatica della lingua illirica, ..,a,--.:.
|.,.-...,-...a-.,......|.,.-.r..-.-...m....t,,--a.-.
,r:ss rs+:,ot,..|,--.aoat...-..arsas .-...-:.,...-,-
,a:..t-..|,.-.,rszs . rs+s .rssa,x..:.|.,-,.-..aat.,a
t-.-.:...||.....|,....-..,.....|.ta,a.:.m...-:....,-a
,-.,...---....,..-........:.......|,at|,--...-.--.
|...:...,.,-....u,.-a,....a.a:..a.-......,-,.,|-a-...
.|...-a.|..--...,-.......,-,..,-k. || ...a.,-|.-.a.,.|-.:-
.a....,.|,....-...|.......|.....r.:.-,.,-..-,-,.aat....
..a.,.|-.:.,a,-a|.,aa.,..-a....-...,a,-..,...--..a.
a..-.....:...a.,.|-.:.|.a:.|.,.-...- :....-...a.,.|-.:
49 Jezikoslovac fraJosip Jurin. Zbornik radova sa znanstvenoga skupa, Primoten-ibenik,
1999.; D. Gabri-Bagari, op. cit.
50 Z. Vince: Putovima ... , str. 69., a tu je i literatura o predmetu.
5
1
Z. Vince: Gramatika Franje Marije Appendinija, u: idem: Putovima .. . , str. 159. -161.
VL POGLAVLJE: Knjievna tokavsko-kajkavska dihtomija do 1836. godine 229
o..:.,..,-...oat...-...t,,--a.-.,...:..,-a,-.a.|.
:.-...t...-...-a.,.|-.:.k.........|a.|..aa.-,.-.-.
a,-|...|..,-.....|..-...a...-a..,..-...a.k..... :... ..
a.t...m...|,a.o-||.a-||a.ia..-..v.|:...s:a|...,.t.-...
a-|..:--...,....s|..--.. ta..a.|....o...:...,-.,..
a,|..-.,...-.aat......:........,-......a.,.|-.:.
v..,-a-..::.a.-,.|,...:...t.|.,-...|..:.....-,.|...
..,--..:.m s...a.,...-.:.:...a..-:-..:a.t..a-t,,--
a.-.,-.-,...:..-..,as--:..at..,.a-.,t.|,-.a..,.,v.-.-,..
,..a,-,-a.-.,...,-.-.t.t|..,..|..a...,-a-..:-x-.a-,...,-
.,..a.,-.-...t.i..-....,---..:.-....,.....-.,-...t.
|..-,.-.--:.:...-,..,-..-a.-,-,.-.aa.,.|-.:-.,.|...:...,
.:.-a..a.
o...:..-.:..-.|.a:...,--.a||...,.-...|.--,./.|..:./
.a.-..:..-...|-,-.,-,...-.....-s:..-..,r:s+ rss+,.
..---....i..-..a:..,...:..-Nova ricsoslovnica iliri(ska voj
nicskoj mladosti krajicsnoj poklonjena trudom i nastojanjem Shime
Starcsevicha xupnika od Novoga u Lici ,...:.rsrz .z.,.-t.zaaz,
o-.,--..:.|.a...,--||.....|,....-..,..........a,-.-,-
..--..|...t.|.,--..,--,--.|...:...,..,-.,|.a-.-..v.,--
...,.--,..-..:.:--|,.-.,....--.,.......,:....:.-.i..-
s.,-.:.-a.,.|-.:-.|...|....s:..-..,-,..,...,-a..,-a.-.:..
,-....(slovinski ili iliriki jezik) a:--|,--.-.-...a-.-:....
...a.,.|-.:a..,.a,....--,a-.,.-a.---...|aa,-- x.
,...,-,-.:..:..|,......:.-ar.......--..-|..-......-.a:.
.-.s-|......o.--..k.-.|...v.| :...:ax,-,...Nova rioslov
nica t.|.,-,...|...:...,...:...,...-.-.|...:...,-...a..
._=....=.==.
52 M. Samardija, op. cit., str. 265.
53 v. Ani: Akcenat u gramatici ime Starevia, >>Radovi Filozofskog fakulteta u Zadru<<
7, Zadar, 1968. , str. 70.-88.; Z. Vince: Zasluge ime Starevia za hrvatski knjievni jezik,
>>Filologija<<, 7, Zagreb, 1973., str. 157.-201.; idem: Jezina pitanja u >>Ilirskim Provincijama.
ime Starevi, u: idem: Putovima ... , str. 1 14.-131 .; Z. Junkovi: ime Starevi ifonoloki opis
novotokavskih naglasaka, Jezik<< 25, 3, Zagreb, 1977., str. 80.-85.; B. Tafra: Jezikoslovac ime
Starevi, Pogovor pretisku Nove rioslovnice, Zagreb, 2002., str. 127.-177.
54 Istovremeno je izila i hrvatsko-francuska verzija: Nova rioslovnica iliriko-franceska,
Trst, 1812.
230 HRVATI l NJI HOV JEZI K
|...:...,.,....-...s:..-..,-,...............,....-...:.
......-:.-.....--.:....a.:...a...ak...s-|......a..,.|.:..
-.,|....r...,-,....|-..,....a-.|.-...,a,-a-..:..-.|..|.-
-.|,..a,-..(Mlda mlda jo nije dosta mlada) - mlda - .|.--.
,..a,-..mlada .--....mlada ,-a-..:..-.,..a,-.s:..-..
.--.,-a.....-..-:-.,.,......--,.,-a|..a|...-,.-.-..
|a-....-...-,.,....a.,...,..a.:...-,-aa.a.,-...-.aa.,..-.:
-......:-.o...:.....a.-.a.|...-...,..:.,..|.,.-.,.....|.
,--,-..-a..., -a-..:..:..,a.,at.|,..a..,......,.i a.|.
:.-...,.,....,...
..a...,a.....-...|,...:...s-.......i.-......-..:..
.,.|,-,.:t..,..,-a...,r:+s rsss, :.,......,.,-rszz ,.
-.,...:.a,-|.Slavonische Sprchlehre, :....-.:-.rs++,.a.--.
...,--,--.-..|....,.k.,.:....a-.,....aGrmmatik der
Illyrischen Sprache, wie solche in Bosnien, Dalmazien, Slawonien,
Serbien, Ragusa etc. dann von Illyriern in Banat und Ungarn ge
sprochen wird ,aaa.rs++ .z.,.-t.rs+z .rssa,r..,--.:.,-
,.-.,...:..,..a....,-,...:..-.....-..-.aat.....-.s:..
-..-.a.-....,ak...a.-.ask...a.-,-..a....a.-.-
.:.--a...-.,.-a--..,aa..,-a.,-.--a..,...-..:...,.|,.,|-a.
.,-a.-.:.--..:., -......,.,--...............:.,--.....
.ta|....,-.....,..-,.......aa..-..o.|...,..s|...-.,..s.
t.,..oat...-..a.v.,..a.-.k.,......,-u...:...a.|,a--.a....
...,-...:-.a.|,-a-...a.-,..a.|.,-|:..a.-:.a.t....:-..
, .|.,.a.a,...,-|-u...:..-.s.t.,-:-:....,...:........,-...t|.
a.,..,-.,...:.......,.|..:.:.,.......a.,..-.:...:...:....
...-.,|..-..a.:...v,-.a,a.a..,-a-..........,-...s.t.
.u...:....:...,-a.t............-.-...,...t.|.,.,.a-.
....U ..:.-..a,-a.-.--a:..|-.,..|-y ..,.,-.....:a|a-.
..,a..........rogato e (e) ....-....-,--......,.........,....
,.,,-......,..-|.-...,......--...,.jata.
55 Z. Vince: Gramatika IgnjataAlojzija Brlia, zapoeta god. 1822., O. idem: Putovima + . . , str.
151.-154; I. Pranjkovi: Gramatika Ignjata Alojzija Brlia, >>Jezikoslovlje, 2-3, Osijek, 1999.,
str. 170. -181.
VL POGLAVLJE: Knjievna tokavsko-kajkavska dihtomija do 1836. godine 231
m.|.t..,--...-.,-..,.....-,...:..-,...--.a-.-,-.
..,-...a r...:....-...,......,...:....-.., --,--.
x.,-.....,.-|--.a.:...,.......t.|.,-Einleintung zur kroat
ischen Sprachlehre fir Teutschen ,v...a.-.r:s+,..,a,--.,....
|,-...,s.--:..:.-,.,-,...:....,.........:.,..|.,a.|.--
:..a...|...,.,a..|.,-.....--..,.....--.---:-.:.,-t...a
.-a.-,-aa|a.a.-,.-.-.,:..a...,...,......,.,-....
z.:.r:+s..|...,...:...r..-..k..-.,.Kroatische Sprach
lehre oder Anweisungfiir Deutsche die kroatische Sprche in kurzer
Zeit grindlich zu erlernen. s|.-....a.|...-...,...:.....
a-,.,.--......|...:...-,-....,--...a.a,.a.a.:..i...,
m.:.,-.-,a,-rsra ,.-..a...-.....Horvatzka Grmatika oder
kroatische Sprachlehre, .-.,....,-.,...:..a-,-.|.,.,-....
-...,......-,.a...a-......-..-,...:..-
o.a.--rszs i...,a....-...t,..|,a,-..-:...:..-a|...:
...-,-..a,...:..aJezichnica horvatzko-slavinzka za hasen
Slavincev, i potrebochu oztaleh ztranzskoga jezika na rodo v - Kro
atisch-Slavische Sprachlehre ,r-:.,ta:..a-,.,,.........-.
.:...,......,...|...-...,.:-.,.:.-t..:....-,...,-a-...,.
.-,.-.-.,,-....
r,.,.-.-,.-.--..,...:.--.|,-..k...:.,.-.....a:..,-,..
.:..-..,......,.,-.....t,...,---az.,.-tars+:,.a.--.-...-
o.,-.-.-|..-..-...-.....Grmmatik der Kroatischen Mundart.
k.,.....-,...:..--..a..|--...:..-a|a-...,a,-..at.|--.
.,--,---x.,-....,.,...|-.a.-,.-a.....,,...,-.:..-,.
-.--..,...:.--m-a:...--..a-..........,...a.:....,.
,|-a-...,.|.a:...-.:.a.-,a,-..-a..:a...,a.a...a,a.-.-a
-..:.-|.....-,.:.,.,-..-.,.:.-,.o--...:.,.,.-a.:...,.,a
........,..-...-,-:.a.-,-,...,......,a.,..-.:.
ra-...,a...-a,...:......|..a..,--...t.a-...o-...
a-.....a:..,-a-.,..a-.,t..,.|.,--...a,...,-.:.|...:...,.
,-.....-.,....,-Dizionario italiano-latino-illirico. .,:..,-..-.
.,--.....|,--,-...,..a..aa.....|....-...r....-
56 B. Tafra: Gramatika u Hrvata . . . , str. 19.-20.
232 HRVATI l NJI HOV JEZIK
..a.-,-,., .....av---..,.r:zs ,.a.--..a.a,.,-,...-a..r-:..
a..aoat...-..ar:ss.a.a.,a.--:....,-,..-s,--...ta
|...:ss.:..-.....a.:..zaa.:..-.....:.-...:...,.-...,..-.
....,..-a-...s,--....:-..,..,...a,.,--,-..+a.a..,....
:....-.|a,-...-a-,...a...:.-...|,u-.:......z...-..
|..-.-..:-k.a.....k..,.......aat.....-,.-..,-xv|.
xv||.:..,-.,m---:..r...:..oa-aa...a.-..,zt.,:.,.
a-,-a...........,..-.-at..,.:.a.,--..-.-,.-.
--aat......a...:.-..-:..a...,-u-,-a.--......t.,.:.
..-.-..,..t.,....,--,..-r...,a:.a.-a.--.--.:a.-..-
,.,......-...a...a,-..s,--..a,-,..a.a.-..,...:.....,a
....-.,-.,.--a..
u..,......,,-..-a.-.r..-,.sa-..-.,......:.-.....,...
....,--....,.,--...--,-,..-..:.az.,.-tar:+z ,.a.--,.a
...,..--..t,....t-a..,.i.t.-.,r:as r:ss,s,--..
..,.,-i.t.-.-.a.,a-..-,-...........:-..,...
-....,--.....Lexicon latinum interpretatione illyrica, germani
ca, et hungarica locuples. o..t.,.:.,...,......,.:-..,....t.
.,-..,-.:................-.....,.,a:.-.,.au.ta-..-.a
Dikcionaru, ,.,-t..-..,--,--.....U i.t.-.-.....,-
-..,...:.-.,-t...-.,t..,-,..-..-........-..........
:....:.-.(kaj, to; iao, iel, ial), a...aa,.-:|.a-....
a.t.,a.,-.-.|,-....--.,,.-t..-..,............-.-.-u
i.t.-.-.a.,--..a.,a.--....,--.,-.....-|..-(vira,
ver, vier). x.:a.-..-.a..a,.,---a:...t--.,-.,-.a.o...,-
-....-...,-Orthogrphia . a ..,.,.a,.-a..--.-...,..|-...
l, nj ..s-.....-.-,...:..-s.a-...:.,..|.,.i.t.-., --.
.:....a:...:.:aManuductio ad croatiam orthogrphiam ,z.,.-t.
r:+z,.,a,-,-,..a....a.,....:..-.-....-x,-,..,..,-a..,..
....:--,-a......,..,......,..:.,..|.,.Kratki navuk ,r::+,.
57 x,-,o; ij-.:. .i...io:oi...i. .:-:.,.| ,o:ai.o j- ..: +-: a-:i. +. ,o.:... |i
,o:-:a o c.i...io .a,.::.:a a oat:o.:.ia. .i+i v ,o,|..|,-
58 +
.: Latinsko-h
-.
(.,tm.-..mi.-......i k.,.:.,..-
-.. -
-a,a..,-..is:a....-..-a...a....,a,..|.,a,....,..
,
..|:
........-...,.,....
v
.
, -
..
,......-a,-..,....,..t...,--.:.:a.
a. --.,.,....,...
|.:.a.t-..-ao..
a
...,...- .o.,-.-.-|..-:....,a.-,.,-
,-.
:..
a....-
..-.a...:.-...,....,..ao.a.--1820 ...
.:....,a,..,-.--.:..,.a..a.:..F. mt,,--a.-.
.....t.
.-.:....-......-..-aaat......,..a..: .
,
..u :
|
.. .,.,....,.
|
a,-;.. a,.-.-.,a:...,..,-.--.:..a.,...-.--......
-... ,.-.-,. (=), ch (=), x (=), l (=lj, nj (=nj}.
i.,..,-o.,-.-.-|..--..:....aa..-...,..
:..-.....:a.a.. ..a t
..,..-.,..,-.
at..,a
....a..a,.-a,-......--a....--.....a.:..-..
..-.,-,-, -a.,..-..:.u...:..-.s....-.,-.o.....,-a
-
.-,-...., -a,....,...i...,z...-....s.,-.-.
,
..:..o.,-..,.-:-..-.,....,-1815. Izkutvo .uve
,..-
Pravvogovvorene p
y .
!a u
. .
, ' ravvostcle l Pravvopisa!e Latinskima Slovvi-
m,,a,-,-.aa:,-..,-,..,...,.,....,...,..a.....-|..
.
...:.
|...:...,....,..a..a-.a.,....:..-.-....-,..l , a
.,..,-,..|--l, , z).
7 ( .-
k..-.....a:,..a.t.,-a.....Kratka osnova horvatska-sla
venskoga pravopzsana, poleg mudro
l
ubneh narodneh i
.
darneh teme
f
ov i zrokov ,aaa. 1830 ) .
: .
.
przgospo
a a
. . .,a,--.,....a..a-.-:
,-
-., ..-,.i,aa-..:o.,.....--....:..,aa.:.,..a..-.a,-
,.-:. ...a.t.,..........,,-,...,..,-.:.-|..-..:.-...,.
,....
.a.:...,......,.a.,..-.:.-.,....,--,.k.,.:....a .
.,-:aI ...,-a...a-..,..:.-.....a.,....:....-....
., a,-.o.,
t...
:..a.(-). U ,...,-.:...,.....-,..|.,--::
-
.
,.,--,...aa.,...:.....-.....x,.|,-,.-a....:-.v.:-......
66
W :.:+:ii Malo poznati pretea Ljudevita Ga a C f
7.-22.; m xo.. Gajev pretea: Josip Zavrnik
. .
y ,
d
>>
.
:o. . 22-23, z.,:et. 1985., .::
67 . .
I n;egovo yelo, a.jei.. 1997.
tj c., Kratka osnova horvatska-slavensko a r
.
,
. . .
l, z.,:et. 1983.; ,o,o.o: r. a:.:a|.
Riie , G
g
.
p avoplsana . . . a .e, 1. Cymelia Croatica,
. uz a;evu Kratku osnovu<<.
Vl . POGLAVLJE: Knjievna tokavsko-kaj kavska di htomija do 1836. godine 237
.a-,-,..|,..|..:..o.,u:.-,-t............-a..,.....-
,..|.,-:-a...:.-..-......-..-..,-.a...---.-a.,....:..-
.-....-o.,-..,-..:.,..|.,.t...a..,-..-. ..,......-,-.
.. .-.,-.-,...:.-.,..,--,.....,-.,-..,-a-.o.,-...-...
:.,..t.-a.Pravopisz, t..,...-.-.........,-...o.,,- .-
...a,....-..:,...-....,....,..a,-.,-..:...a.,-a, -a-.
--,....,..,a:..,..:...-,-, -a.-.:.--.,.,-....t...c.t..:.
-.......-...o...:.-...:.,-....k..,-...k..a.../ /.a..-
//,.....a--,...,...-a.-.. //.,-a.-...taaa-r.-...,..
,-:...v.:-....-....,--,...,-,-,..-.........i.t.-.-.
,....,.. U ,.-a,....ao.,,........,.,,-..-.,..:a...,.....
,a:--..:..:-..-...,.,-.....--..|...-.,a.....-.|..,..a:.
.:.-,--..:., ...,...,--.:.
Materinski jezik vu horvatski zemli, ako ba za nitar i nemar ned erzi
se; vu nikakovem vendar potenu nestoji izvien. - Muzev, koji se za
fega nekuliko trudili starali jesu, plaa bila je ruzna nezahvalnost,
nekda pae sramota, ter kaj vie je, odurjavafe i pregon.
..
r....,..-.-.....,a,-,..,-.t..,-.....,.-,.-:.-,-..|...
..|.|.-.....|-.-..,.,.-..,.,.:.-,.|,..a.a.:-.-..-.
-.....|.....,:, -:.....},....,..:-.a...a.t.,a.......
a......:..a.a.-.,-t...o.,-.-......-.-|..-..,-..,.:-.t.:.,-
..x|x.:..,-.,.t.,-a..|.--:...,....,..a|...:...,..:.,..|.
,.......a.--a:.....a....-..t...a...ava..
U ...a.t.,a...,-a,-t.....,-,..:.,...,-:.........,...
...a.|.:..,.:-,.,..-..a-..:.-a..a.....,.,-....U u...:...,
.s....-.,..-.,.a.a,a,a,-,-...a....,.--a:.a.|.:..,..,.
.-..-..a,-..,.:.-t....:....-,-,-a-.,...,-a-...,,-....-.
..-...........:.|a.,..-..:.,.....-...,..a...:.-...,..aat..
....,....,......,.,.:.,-,.-a..,..l. o-........,..-.:--.,a
68
t, c., Kratka osnova . . , .:: 4.
69
x.,:o..,. o:o,:.i.,. io,. ,o.o:i . o ,o..,e.:. |:..:.io,. ,:..o,... :.+ ,e t a.+a:i:e.
Kratka osnova hrvatskoga pravopisanja, ai,ei.. 1996.
70 o a:o:o.. Jezina i pravopisna previranja u Hrvatskoj na prijelazu iz 19. u 20. stoljee,
ie:ii 33, l, z.,:et. 1985., .:: 1.-15.
238 HRVATI l NJIHOV JEZI K
,-a-.,..-.,--:.......,.a.,..-.:...-..a..,..........
:......(. s:..-..,.--,....,.....,tm.|.-....io......,
o.|.:..,.,-,..a.-.,-|.,..:.,.-,aa..,.-.|.-,.-.-.|.|-.
....,..|...|.-..x.,--.-:.:...|...,...:.--..|...-..-....
..-:....:.--...-..a.a.:......:.aa.-......,...,.,..--
..k..-.|.t |..-.....s....-.,-..,.,.-..a.:......-..,-.
-...,.....-.,...-.-..| ma..|.
x.:.......,.a.a,..,..:.,-..-.:.-a..a.....,...a..
....:...-..,..a,...|t...-...a.|.:.-....|...-...|
.-,.-.-.|.-...,...-a.aat......,.-..|,-.,k.-....k.
:.-.,r..:.,...,-a.|.:..,..a....,a..-:....:.--..:.-.
a.,-.....-..:......................,-.......a,|..
-.-...:.......,.:.,.........:...:........t.|,-,..a
s|...-.,.|......,-......a.|.:..,.a..a...,--.:..,-.
-,-:.|.-.......,...a.-,.-.-..:..a,...:....|......,....
--..t-,-.....-.t|..-..,...,a.-....,.-.:.,oat...-..,..,-
.a,..|,-a..-.|.,-.,-......(Mjelovan, vjetezove, vjeka, Lijeka
ak...m....,
x...:..-.a,-|...-,...:......|..a.-a,...-.,a:-,..
.:.....,--....,-..-.|:...:.:....a..a.a.-,.-.-.a,-|..a..
,...a.a:...-.:..............,-,-..--,.,|-a-i-..-.,a..
..,..:.,-...-a.:....-,a-..-...a|,..,-a..,.-.-.a,-
|...a,...:....o-,-a|...:...-,-...a,-a-..a.....
:-...:.-.|..:......,..-.......-.a|:.:..-,...|.......-,...:...|
.-.:-.,. ...a,..a,..--..:.|...:...,.,-.....a.:..-.|a:,-..
,. s,--........a.|...:....-....--..-t.|..a.a.a,-.:..---
.:.,..,-..,..:.,.-,.a.a,.,..t.|,-,...,-,-t.|.a.,-:...-.
a-a:..-,.,-..-...:a...,...a-..-..a...:..a..,.-.
,....-,-a.,..-..:.x.,---..-.-..-,--...a..a|-.....,..
f ,..-........-.,..,--.....:....:......a....,-a-...,..
.,-|...:...,..-.....
ta:....|,-a-.|,...:...,..-......aa,-.....,.|,.-:|.a-.
.......aa,-|...|.a...|..:...-a.-....a-,.|,.-a.....-.
.-.,......:..a...a.---..a.|.....,......a.-......
-...a.:..,..,-.-o...:..-.a.-:...-.,......--..a.---a
Vl. POGLAVLJE: Knjievna tokavsko-kajkavska dihtomija do 1836. godine 239
.-,.-.-a:..a...,a.-,.a.-,...-.a.-aa......o-...a-||.-.
oa-aa|...r...:........-.-.k...zt.,:.,..a.,...:..-
xv|| .:..,-..,.-...ak.....,...:......xv||| .:..,-.
:....|-.a.---a.,-..-a.:..-.--....:.|...:...,...
:.........t....-.:.a..a..a.....-.:..-..t..,-,.
|...:...,.,-.....a:..a...,a:.......-..-:..a.,-.-.,..,...
,-..--,..-....a..-.:..a...,...:.-...|,...:...|.--:.
...-:....,.,.,:,..|...,.,.,...-:........,.a,-..-.
:....|.-.at--.:.,.-a ,a.....-a-,|,.-e ,--...,.-i ,--....a,..
.-...,,.-..t...ao--.,,.--...as.t..,.-.,...:...-
..aa,,..:..t..,-,.a-...a,-..:.,...-,-|a:a..(pisat u)
...-.-..-.,|..-..-......o...:..-.a-......-,-...a
...-,-,...,.a.a,...--...aa.,-.....a...,.,...
:...,.,....--,..a:..a.a.:...-x.:--|,a-,.|.-.
...|,a...:...:.-,a..:.,..|..-...:.-,..--..-,,.:.-,.,.....
...,....a,.,-a.-.||.--.au...:..a.:..-...,...:..|.-.
....,...|.|...,.|-.....,.-.,|..-.,...-:..:.-.,.,....,..,
.:...,-...a.-...--,-a......:-..:...o...:..-..,a
,.--........a.-,...,.-.a-.....:.,-...a..--,-.a.-
--.|.t.|,-,..a.:....,....|...-,-,..aa,...tao.,aa,a
-.a..aa--.-.-a.-,-:--a--..,-.:.,-.,...-...:.-a..a...
.., -|.....a,...:....t....a.-,.-.-.a, -..:-.a.-a.....
.-..t|.....,..at.|.,.:..--.aa,-...,..-.:.|,.......a-..-.
ak......,.,-..a.....a.....,-a-.,---....,..,...:..
..ot......|.-.:.:-.a-.,--.a.-.at.....|.,-,.--..
.t|...,..:...,.,.....-,....a....t....-a--..|...--a.a.
-.|.t|...
U .t..,-,.:.a.-,-,..:.-a..a..-a..,..-.|....,.:..
aa.-ak..-..,,...:.....,a.-.-a..:....at.., .:.
a r.i:. Dijalekatna osnovica , .::. 150.
sa.:.. c+ -.: ,.+-. ,xc, c-:, o.:, ti, v ci. tt|, ,:-a:-: ,- .: |.:.:.i.| ,:..:.i.
tti . ,:.,-+|c,c od t.c j- ..:. i.c c-: . c+:.c .- +c xix .:c|,-. r-i .|.:.i- ,:..:.i-
..,a .-+. ,.+-. . i:. :: . rci, t-: tti o ,c,-+.:.| ,...:..:. i.:i.+. .. .:+...
+a.|:.| :.:|.i.. i.:.+. ,- a ..c,. ,:..:.i.. .: 1814. . 1818. a.c+.c .a.:.. c+ .-+.
,.+-. o :c- ..+.. a +.i:. Gramatika UHrvata ...
240 HRVATI l NJI HOV JEZI K
l.
2.
3.
4.
5.
6.
,-.......-||-..aa,.,.,...|..--...,.)..,o-||.a-||.,.
a..a-.|.-...,...:.,.,..a,-..,-a-..:...-..|.--...,-,-..
a.|......s:..-..
...|.....-,-o.:(-omu/-emu) .i..(-oml-em) .,.....a.
a.|.--.,a-.|.-...,.,..a,-...........:..|,.-,-,...-:-.|..
.,|..-...a, u, e a-..:.....:.|a-.|.-...,.,:..navesci);
t.,.:.:.....|..:.|,..:...,-.|.t|......:.,.-..-,.-.--
..:-,...,-,
t.,.:.:...t|...taaa-,...---...:-,...,-:.,. bit e
rdio;73 |a:a.| | a.t|..akada bude uio ,k...o-||.a-||..
m...|,.,l kad budem uiti ,o-||.a-||.,l uzbudem biti 1 kad
uzbudem nenaviditi /,.:.....a.t.,,
...--..-..:.,a.t|...o.:.i...|-.:.a.--...,.,..a
,-.-...,--.-.,..|.-.at.r.,.....-..-:...o.:.|-.:.
| .|,-..-,..axv.:.|,-.
U
,...:.....--.,--,.
, ..|,a,aa.,..-a-..t|....:....-...,..-..-:.-.,.a...|..:.
,.a-.......-...a:..a.-,.a.,..-a-..:a|-.:.,k...
o-||.a-||.,,ao.:.|-.:.,s-|.....s:..-..,,ao.:,ia..-,
s..al. A. a.|..ao.:.i...|-.:.
..-.t.|,-,.,..:.:...-....|.....,.,-......--...a-,.|---
t.:.a.|,a--.a...-.,..a........-.-,...:..-..-m..-:..
r...-..:.-a..a.....,-|...:...,.,-.....a1700. a.rs+s.-
,-..:.a.-,.-a....x...-|..-selekcije ,..t...,.deskripcije
,.,...,.-.|....-a,...-.akodiikacie ,,..,...,.elaboracije ,.t..
-,o.
.:...-...-.,-,.a,.:,a-..:..:.t.|.....-...t.,
., -.-.:.--.-,.,..--..aa....,...:...---,-,.,..|,-a-,.
-:.,...-..-:....:,a.a...-,-|...:...a.:..a..-.:.a--:.|a,
:,.e.:c je:.
:
.:.:cat:c..cic,. i .:.:c.i...ic,. +.j.|ei:. rc,e+.:c.:i c :ce .i+. D. c.t:.
a.,.:., c, c.:, .:: 75.-76. o:+,e ,e i |.:e:.:a:. c ,:e+e:a
o :e
i. ,:..
.
o., :,: :.t|.ca a a r.i:. Dijakronijski , .:: 3Il.
VL POGlAVLJE: Knjievna tokavsko-kajkavska dihtomija do 1836. godine 241
U
:....a.t|,a|...:...,-...--.a-,..., -,.a..,-..-:-.a.,.
|-.::--|,---.aa,.,.-,.-.-.,:..a...,...,.-..,..t.|,-,...
,.a---...:....:.--:-.a.:.|,--.,...-.-.....,...
-.,|..---..-,s:..-..,.-.a-..-a.a.-.,..--,.-....,
:..-.,......:-..s,---, -.-.a, -........,-......a.|.:..,.
:-a.,..-a-..:.t|...o.:.i...|-.:.,|o..:.,..a.|.,-.a.
.-..,-.,......,.a.a,.|.t.|,-,...,.a-|.-...,a.:.-a..a....
:.,-.:a,.-,.a:.-.-..:..|a-....-.|-.|...|...s,.:.-,..,-
,..-..-.,.:.-t.-..:.-...,-..,.|..:...,.-....|,.-...,-,-,..
..|,........|.....,........,a:....a.t|,as,--......-.|...
..-.-..,.,o-||.a-||.,.t.,.....,-|-........a.....,.,-a.-.|
a....,|.-.,..|..a.:....|..,-..,.|..:...-....|,-
u...:...,-...a:.,|....:.-a..a.....,-,..:.:-:--|,-..
.-|..a.|......:.,-.a,..:-.,|-a.:aa.,-|...:....-,.-.-./
.:.-a..a-.,-...-..:..:-.,.|.....x|x.:.|,-.a....,a.-
|..-..,a,-..,.-........va.k...a.
77 i.c ,:.je: cec :..e.:. .e .,ce:a:. i.:.|.e. +c,:i:c. r.|c:cr.ica |ei..ia .|.
+c,:.:c. i..:. m.:ic..., ,:..:.i. . ,:e.c+.:ei,. i.::e:c,. :.ic:. . :je.ic,. ,e:.i.
:. je:.i iliriko-slavinski, ,c+ :..|c.c Opinska naredba od zloinstva i njihovih pedepsa
,aa+., 1788.), :c ,e ctc,.:.|c :., je:ii ,:..:. |ei..ic
242 HRVATI l NJI HOV JEZIK
k-,.-.-...-a.:..a,......-XVIII. .:..,-.a.1836.
m......., -..t..|...:..-,..--..:.ao.....,.
BOS
B
VI I . POGLAVLJE
Pobjeda tokavti ne
Zagrebaka je kola imala zadatak, da kajkavce i
akavce privede u kolo tokavcah, kako bi se raz
irilo knjievno pole. Nebi bilo mudro, da se za
taj cilj poprimili Ilirci, medu kojimi je bilo i to
kavcah, namah skrajnju tokavtinu, jer bi tim bili
morali rtvovati silu dobrih rieih i frazah, kojih
tokavtina nepozna/. .. / Zato su, prouivi sva tri
narjeja, prihvatili iz tokavtine one oblike, koji
ma se ona najjae istie, a zadrali iz kajkavtine
i akavtine one, koji su pravilniji, a nisu jo posve
izumrli medu tokavci, tako da su se braa mogla
dobro medu sobom razumievati to je glavni cilj
jezinoga jedinstva.
7.1 . Povijesni kontekst
Adolfo Veber Tkalevi: Brus jezika
ili zagrebaka kola, 1884.
1
x-..a....-.,...:....a..a-,...-au...:..m......,..a
.al102. ,.a.--..,-..a,-a-.,a.....-,.|.....,-a-....a..-
--..a,..:.:...,.-,-.,...a:..:...,..--:.....:...,,...:...u.t.
ta.,......,--,..-.a1790. ,.a.--...a..am....,.-....:
......:..a-,a-....-..--.....-a...-.-..aa....a.-.--.:-:
-...,...., -.a.-a,-..,-.-.a.:.a...-.-..:..-....,a..-.
,...-...-,-,....-....t.:-..::-,.:...-,--....-..-.|,....
oa,....-.,...:..a........,-...,.,-,..-.......,-.....t..
++o|io vete: ti.|e.i Brus jezika ili zagrebaka kola, vie:.c. z.,:et. 1884. r:e:...i
,o+ :..|o.o Zagrebaka kola, O. Djela Adolfa Vebera, zagrebakoga kanonika, lli, z.,:et.
1887., .:: 458.
244 HRVATI l NJI HOV JEZI K
j e
.
naroni pokret, najprije u Srba i Slovenaca, a potom u Hrvata.
Njegov Je demokratski cilj bio buenje nacionalne svijesti prije sve
ga borbom za arodni j ezik koji bi morao biti razumljiv cijelomu
narodu. Naro,e zapr
y
avo
.
bio glavni adresat ideje hrvatskoga pre
poroda.
-
SrbiJI su pocetc1 te ideologije povezani s radom Dositeja
Obradovtca (ok1740. - 181 1.) koji je ve u razdoblju prosvjetitelj
stva satrao da Je reforma nuna. Na podruju jezika te je pos tula te
prnosto Vuk Karadi koji je reformu zapoeo 1814. objavljivanjem
zbuke narodnih pjesama (Mala prostonarodbna slaveno-serbska
p
.
esnria)
.
koja e postati temeljem njegove norme knjievnoga je
Zika sto JU J e kao novu grafijsku i pravopisnu normu prikazao 1818.
u Srpskom rjeniku.
Hrvatski narodni preporod poeo je najkasnije tek tridesetih
godina XIX. stljea, a uzrok tomu Felczak2 vidi u labom gospo
drsko razvoju, konzervatizmu plemstva koje brani svoje povla
sce,
.
zatt u slabosti graanske klase koja uglavnom nije hrvatska,
btjd
I
Y
se l ak, teritrijalnoj rascjepkanosti zemlje, gospodarskoj i
pohttckoj ovtsnostt Banovine o Maarskoj i konano u mrtvome
latinskom jeziku kao diploma tikom jeziku i jeziku kolstva.
prepo
.
rodn
y
e ieje Hrvati su unijeli i zamisao o politikom uje
dmJen sth Juzt
.
h Slavena u okviru jednoga naroda i j ezika ilir
skoga, sto Je dalo 1 1me ilirskomu preporodu.
Be je tada prihvatio ilirizam jer ga je mogao iskoristiti u borbi
maarskim
y
o
,
slobodilakim idejama, ali ga je s druge strane sra
trao
.
opnos
.
cu zog panslavistikih ideja koje su mogle dovesti do
odCJ epljtvanJ a Juznih Slavena od Habsburke Monarhije. Zato j
143. ogranieno, a dvije godine nakon toga i zabranjeno korite
nJe imena ilirski.
uo suko
a j
.
e u hrvatsko-maarskim odnosima dolo 1848. godi
ne J er Hrvatt msu poduprli maarsku borbu za slobodu, nego upra
vo obrnuto. Josip Jelai (1801. - 1859.), kojega je car imenovao hr
vatsk-slavonsko-dalmatinskim banom, prekinuo je odnose s ma
arskim vlastima i pridonio guenju revolucije.
--...,,.(1883. -
1903.). r...:.....:a...,.au...:...,,...,--.:.-.-:-.-...-
r...,...,-:...,..:.
7.2. Hrvatski jezik u doba i l irizma.
Zagrebaka fi l ol oka kola
|......,-t...a.:a.-.,...:...,...-::..a-.-:.|,.a.-x|x
.:.
.,-.z..-...--..,-,a-.....--...,.a-,..,.......,:
-....,-..-.,-a.-.:.....|....--...|t......
...a..:,,-
a.-.:.........,.-...a.........,.,-....k..,-- ,.....,..
,....-aa,......axv.:..,-..a.|
...
...-:..a...,-.
.-:...,i....,|...,.,-:.a.-,-s...---,.:..,-........:.-..
-.....:..-|....,- a.a.a-,aaxv|| .xv||| .:.,-.a.
-t-.
,.......-.,.,......,-.-...:..:.,.-:-...
....
-,.v.:-........a:.........,.,.t.,..-.:.......j-.a.
..-.a..,-,-,..a,-.-.,.k.:.-..a...x.:a.-:..a..,a,..
....x.,..-.-..a,-.:.....|.....-,....-..,- k.,.:..,:.
..,.
1816. ,.-a..,..a..-ia--s...----....-|....r...,-a...o|
.a-,.t..,-.,-..-.-....lingua illyrica ..,..-..taa .
.-.
--,....|...:...,-......,.....,-,a-.....-.., -...:
,-...ia-.|s...--.0 .,..-,-......-,.|..at..,a....a:-:..
:.a..-.......... u.:..-.,...:...,..,..,...-:...:...
,-a.|....,......:.:.a.......m.-..|.,-.:..-.-..|,-.a
o.,-.a,-..ax-..a.,a........a.:...u...:..ak...,-..a
.......a-...a-..:-r...:........:-.........,a,.....--.:..t..
,-a:.,.,...:..-:.-....--...|.-..,.....,...-
.-,.
.:...-.
:..a....-...-..a,-..,-.,...:....:.:a.ataaa.-|.,-
|......,-:..,.....15 ,.a.-..-.,--.-..,--,a,---,.
:..-..
Moglo bi se ak rei da je ilirizam bi
.
o di jetkultu
.
ne ervijeoi
junog slavenstva, lanih znanstvemh teonJa, poVlJesmh 1 hngv1st1c-
7 J. a.,.ci. Iliria, O. e.+e Leksikon ... , .::. 74.-77.
8
o.,. l. ,o,...|,e.
248 HRVATI l NJI HOV JEZI K
kih, kao i nezrele teorije naroda, koja j e smatrala da j e za nastanak
naroda dovoljno ispunjenje kriterija jezinog zajednitva: rijeju, ili
rizam bismo mogli tumaiti kao znanstvenu zabludu. I stvrarno, ide
ologija ilirizma, koja j e eljela izgraditi narodno jedinstvo unato kul
turnim, povijesnim i religijskim podjelama, imala je karakter utopije
izgraene na lanim pretpostavkama. 9
z......a,-a.-, --,a...|.|..--...|.-.|,.a.....ailirskoga
,-....,.....|..-....:.a:.,., ...|..-..:....|.-..-,-a
|...:...,.a.a,a-...,-a,---,..,-,..-.a..:.,-a-t.|.
a,-a.-,--,--...a.a.......,-a-.,..:.......,.,-....
o.:......-,-,..:a|...-.|.a-,..taaa-a,-a.-,--,-,a-..|.
.--...|-...a.:.-t..,-,..:..|.....,-.....,-a-.....u...:-.
s.t-.s|..--.-.aa,..-
.--.,-a|.....-,a,-..-.|,.,.-a...a-.|...|,..,..
.,..a.|..a:.a.-,.-,-...|.....|.i.|.--o.::|..-au-.a-.
(r:++ rsa+) ..:...,-a.,-....a.-a,--...a:-.-,..,.a..-.
a-...aa.,..-, -....,.....x,-,..-,.,|-a--.|....a
w..|-....-uat.|a:.(r:s: rs+s) ..,.,-:..a..i-...,-...
,.......:.-...a....-.-.-.....-.-...:..:.a-|.-...,.
.-:-...,., -....m....i.|...|..t.,.:..,-.|..--...a.,..-..
:.,,..t.-.:....:,,..:a|.:.|..--..-a..,.-..:.-..,.,-,...
...-...-.:..-a.a..a-,as...--...-,-,...,--...:-|,-t..i.-
k..|..x,-,...,-..-.-,..,.,.-.aa-.a:,-....-.i,aa-..:.o.,.
(s v|| rsa+ak..,.-. za|vrs:zaz.,.-ta,.:.....|...:...,.
.|.....o.,.-.a..-..k.||s....|.t........,--.:aa.,.a
r-:.|a-,..|..--..-a..,.-..:.a...,-|...:...,..t.-..
..a.,a-..|..--..aa.--..,a.........a,..,..aa-..-...|.-
.....:-.r.-:..,...-:..-a.-a.a,-|.:-..:...a-..-|.a-
...a,|,---a||.....-.|ataao...a..,.,-o.,t..-.,..:..-.,..
J. a.,..i. Ilirizam, a e.+e Leksikon . , .:: :ss+
10
r:.,e: s:.:i. v:.:.. ,|..:o,. :.,o.o::.i. .|.:i:. a s|o.e:.,i io,. ,e .:..:.o :. .|i:.io e ,e:iia, ,:.,.+. a .|ot:o,:i i::.i.. s|o.e:.i. i:,.e.:. ,e:.i .:.t:.o ,e .|..:i:. :.:.o,:i ,a:. ea ,e ,:|+o:.o r:.:ce r:ee:e: ..o,. .:..:.|.:.o io,. .a .e a.:.:.|i .|o.e:.i. , e:.:. :ee|,. aa,.:., ..,e.:. ..o,e e::.ie . :.:o+:e ,o.et:o.:., :..a ,:.|..:.|. ,.:o|e i|.:.:.. . s:t. .a t.|i .:,.i:.:. oio vaio.e :ero:e io,. ,e a,:..o ti|. a :.,eia
VI I . POGLAVLJE: Pobjeda tokavtine 249
-.,,..-.:.,..aa..-..x...-,....:..az.,.-rs+r ,a.--o.,
rs+z rs++,.a.--,.-,..-.:aa..|,at-apjesmu]os Hrvatska
nij' propala ..,..--.a..-.a,--.Mazurku Dq
wskoga ,i....-
r.|...-.-.,.-|.-,.:.,-t...-....|.a..-..:. .......,.|,...
.:....--...-,a--,.a.:.-..rs+a rs+r |.:-.a,.a.--
:...-
,.|.:..-...,...-|o-......io.........,-...-..
..aa
,.-:|.a-.,.,...|,a,-.......-.a.a..,.a.,-.....at.,-a..
:.., -.a..,-a---,.|-.......,.,-....a.-|.rs
s ,.aa
a..,.,
,-o.,,.-...a...:.o.-..a--.:.......-a.,..-.:a
)
.,.,.
..:......,..a,.-:.a....x...--u....:..--...-
..-.
a
,-a.a.:..t..o.-....u....:....s|...-..y ...
...-
a..
,-:....--...,......a.,..-.:a.a.:...,,..|.,. k..,-
m
,.a
--.
s,....-..rs+s.o.,-.,...,a,-,..,--a,-...a
.....
.,..a
o.a.--rs+s..|..-.-||....--...a---..--.o....a....-
-.-...,-...a.,.-...,....,..a
r.-...a,....,...,-.o.,-...-|.....t.-.-,--.rs+sa
|.-.aPrvopisz, :....-.-ao.-...-.......,,a:-.:.......
a.,.|-.:a.a,aa,--.a.a,a|..a-, -,.....a.-.,....,...,-..
. k......-.,.--a..........a.-...a,....-..:,.a...a
,....,..a..:..,a.a.,-:.,-a.-.a,-..-.
.t|.....,....:
|a-...,a....,....U ...,-aa.a,.,..|.,...
,..,-:
o.,
,-a|...:...,..:.-......,--..a.,....:..-.-
..
-.
..
.a.
.
.a.-......a:-,.-a|....|,-a--,..|--e, z, s, e .af, dJ .ag;
(=j), l nj. o.a.--rs+sa.-.....-.-a.a.|
....,
:.|.-....
a.t|..a, , , , dj .|.g, lj, nj
.
U ...,.,.t-.-a.o.,,-a..|,-a-.
,...,--..|.--:...-.-|....va.a........-
a..,-a
-,.
.|,-a-,.-:...,..|-.r..|,-a...,-t....:.|.-,.-,-...a.-..-a
,...-,...,-.:.,.djevojka (= d + jevojka), .rodjen (= roen); kame
nje (kamen + je), .njegov (= negov); bilje (bil + je), a
.
l
bav (= .at..
...|.t..:..-.o.,-..,....,...,...t...:.-.-ataaa.
-..:.o.-....,...,..-,-..a-.t..a-.,.-a.,--..a...-,
,..a.-a-..r.-a....,--..-,..|--d (= 3 ....|.-a..
,.
r
.
...,...,a:a,...t|,--.rs:s),,-.....-...:..-:..-...,.., -,,
________
!! )
. vo:i:. Temelji i putovi Gajeve grafijske reforme, r.|o|o,.,. rs. z.,:et. r+ss. .:: :ss
250 HRVATI l NJI HOV JEZI K
n (iz poljske transkripcije); j (Daniieva zamisao). Od njegovih je
prijedloga prihvaen samo d, dok su ostala slova zamijenjena s l, nj,
d. I dalje nema razlika izmeu pisanja fonema: npr. dep (= jep) i
nadivjeti (= nad+ ivjeti). Gajevu grafiju uveli su u Sloveniji S. Vraz
i D. Trstenjak te ju nazvali gajicom.
U vrijeme kada je Gaj zapoeo jezinu reformu, u Hrvatskoj su
postojala dva knjievna jezika. Samo jedan od njih mogao je jami
ti budue ujedinjenje Slavena u okviru Ilirije. Gaj je odbacio rodnu
mu kajkavtinu u korist tokavtine. Taj izbor opravdan je veim
brojem tokavaca (ll milijuna u odnosu na 800 tisua kajkavaca) i
posvemanjom uporabom. Sljedei je argument bila bogata tokav
ska knjievna tradicija i ve postignut znatan stupanj standardiza
cij e. Gajeva je reforma dakle trebala provesti jezine promjene sa
mo na podruju kajkavske Hrvatske, dok je na ostalim podrujima
ve postojei jezik podreen ilirskoj kodifikaciji. Na temeljima ilir
ske ideologije osnovana je 1835. - 1836. Zagrebaka kola,12 (tako su
sebe nazivali tamonji jezikoslovci). kola je djelovala do kraja XIX.
stoljea, kada je njezina jezina koncepcija s izgraenim jezinim
standardom izgubila bitku s modelom vukovaca. Do polovice XIX.
stolj ea te se jezikoslovce naziva i ilircima. U drugoj polovici XIX.
stoljea zabranjena je uporaba naziva ilirski, suena je prvotna je
zina koncepcija, a sami gramatiari zamjenjuju u svojim radovima
pridjev ilirski u hrvatski, kao i naziv Matice, iako je njegova upora
ba u knjievnosti ponovno doputena 1845. godine. Utemeljiteljem
Zagrebake kole je Lj. Gaj ija se jezikoslovna djelatnost ograniuje
samo na predstavljenu pravopisnu reformu. Gaj je osim toga ovako
pisao o koncepciji ilirskoga kao univerzalnoga jezika Ilirije:
U Iliriji moe samo jedan jezik pravi knjievni biti, njega netramo u jed
nom mestu, ili u jednoj deravi, nego u celoj velikoj Ilirii / . . . /. Naa slovni
ea i na renik jest itava Iliria. U tom velikom vertu (bai) imade svag-
12 o :.,..:i,e :.+o.e o ,e:iia .|.:.:. at:.,.ja .e z. v.:ce Putovima . ij. ro:ie
Knjievni jezik u teoriji i praksi, z.,:et. r+s+. .+e Hrvatski knjievni jezik 19. i 20. stolje
a, z.,:et. r+.i . S. u. Jezik zagrebake filoloke kole, o..,ei. r++s. a. +.r:. Gramatika
u Hrvata i Vjekoslav Babuki, z.,:et. r++s.. e.+e. Jezikoslovna razdvojba, z.,:et. r++s
+a .a . :.+o.. o a:o:o.i. . a i.:.i..
VI I . POGLAVLJE: Pobjeda tokavtine 251
di prekrasnoga cvetja, saberimo sve to je najboljega u jedan venac .
.
:
v
naroda naega venac nigda nepovene, nego e se u napredak sve ob1 me
i krasnie kititi.13
Gaj je bio oboavatelj Vitezovieva jezika i njegova praoiskoji
se koristio u svome projektu, pa znanstvenici primjecUJU rzraziti
utjecaj jezinoga modela P. R. Vitezov na Gjeu jezin
.
konce-
. .
Teoretske programske poglede Ihraca vidimo u nacmu defi-
CIJU.
v - v
L
"
J k
|@
niranja ilirskoga jezika. Primjerom moze bltl misl) enJe J.
on
.
e
da su ilirci uveli u svoj jezik neka starija fonetska, morfoloska)m
taktika obiljeja, to je udaljilo ilirski od narodne novotokavstme.
Slino je ilirski jezik definirao i Z. Vince:
Kada se ilirci tridesetih godina odluuju za tokavtin
, ne pr
zma
ju tada suvremeni puki tokavski govor, nego st
araju
v
od
f1c
ram
kn' ievni jezik na bazi tokavtine, s elementima caavst
e l aJka
tie, sa starijim oblicima, kako bi taj jezik lak
pn
atlh kaJaVCi l
akavci, kojih je meu ilircima bil o mnogo, ah 1 Srb1 1 SlovenCI, pa u
daljoj perspektivi i Bugari.15
Drugaije jezinu reformu iliraca vidi D. Brozovil6 tvrei da e t-
r
.
ih ova J
.
e zika bila tada postojea knjievna tokavstma 17 sto J e
me J nJ
. . . .
h 1
postala graom za normu kojom se trebala ostvnti nJI ova av-
na zadaa _ jezino ujedinjenje svih Hrvata. Po nJe
.
ovu shvacnJU
naglasak valja staviti na nastavljanje standarda koJI u zateh o
vi reformatori, a ne na stvaranje nekoga novog, umjet
.
nog
.
J ea.
Brozovievo miljenje potvrdila su istraivanja predihrsklh I Ih
skih gramatika s prepoznatljivim stupnjem razvoja standarda koJI
su sami razradili.18
1 3 i, c.j Danicza Horvatzka, S.avonzka i Dalmatinzka, l, +s. o+ s ,
:a:. (,:o:c
sss
x..o+,:. t,. io:ie Problematika norme hrvatskoga knjevnog;ezzka u szn ronys om z
diakroniskom aspektu, ie:ii zz. l, z.,:et. r+.+. .::. ss.
.
14 i, io:ie Knjievni jezik u teoriji
r
poznati nastavak -ah u Gen. mnoine.
Izbor nesinkretinih nastavaka bio je, kako su to esto tumaili
ilirci, ideoloki motiviran. Sam je Babuki meutim naglaavao da
se avalujui jima postiglo Uzaimno porazumljenje gornjih i
olJh Ihrah, tj. slenskih i
_
hervatsko-serbskih plemenah (kaj-,
ea- I to-kavacah). Dodatm argument bilo je njihovo slaganje s
drgm lvenskim jezicima. Jezina motivacija nalazila je potvrdu
u ClllJ emci da su stari nastavci kao usporedni postojali u hrvatskim
a e.+e Jezikoslovna razdvojba , .:: 131.-153.; s. n., c, ..:
ic:..:.|. .. .e :.+c... a r.i:e . S. u.
v a.tai. Ilirska slovnica, 1854., .:: 183. c.:.:.:c ,:e. a +.i:. Dijalekatna osnovi
ca , .:: 140. o., . ..:.: .: +. v ri.ie... c:c c.c,. ,c,i..|,.
VII. POGLAVLJE: Pobjeda tokavtine 253
gramatikama jo od Kaia u razliitim padenim konfiguracijama,
a slino je bilo i u knjievnosti. 21 Babuki u svojoj treoj gramatici
(Ilirska stavnica 1854.) podsjea na to ovako: l svi nai slovnia
ri, Della Bella, Relkovi, Lanoevi, Appendini, i novii: Berti, prof
Maurani spoznaju razliku u pitanju stojeih padeah.22 Drugi
razlog za izbor starih nastavaka bila je arhaina kategorij a dvoji
ne (viebroj)23 koju su ilirci obnovili, a u kojoj su bili nastavci -ima,
-ama (Dat., Instr. dvojine: jelenima, nogama, polima) i koju su po
Tkalevievu miljenju Srbi pobrkali s mnoinom. Uvoenje dvoji
ne trebalo je u ilirsku jezinu koncepciju privui Slovence. Ilirci su
tako dosljedno promicali nastavljanje starih, praslavenskih oblika
Dat., Lok. i Instr., da se oni kao dublete pojavljuju ak i u sljede
oj generaciji reformatora, tj. u tzv. vukovaca (npr. u gramatici P.
Budmanija).
Sljedea kontroverzna crta ilirskoga j ezika bio je imeniki na
stavak u Gen. pl. -ah, -ih. U kroatistici postoje dva razliita pogleda
o fonolokoj vrijednosti h kao drugoga dijela nastavka. Vonina24
smatra da je h bio izgovarani dio naglaska. Tafra25 meutim smatra
da je to bila samo grafijska oznaka duljine samoglasnika a te da je
zapravo nastavak bio novotokavsko i. Jedan od Tafrinih argume
nata jest injenica da u dijalektima koji su uli u proces standar
dizacije nema nastavka -ah, 26 a drugi njezin argument bio je to je
21
o., vi ,c,|..|,e
22 x..e+e:c ,:e. a +.i:. Dijalekatna osnovica , .:: 140.
+. ,e i.:e,c:.,. ,c.:c,.|. a :ci...ic +.,.|ei:a +c +:a,e ,c|c...e xtv .:c|,e. o+ :c
,. :.:+ct|,. ,. +c i:.,. xv .:c|,e. +.c,.:. ,e .:,at.|. ..c,e i.:e,c:.,.|:e .::e . .,e. .e .
:c.:c o+ xvt .:c|,e. .a.:ee .e ..c a c.:.:... +a.|:.| ct|.i. (:,: ic:.::ai..,e
. t:c,e dva ... ) ce:e:. ,c,..e ..:i:e:.:. a :c.:. ,c.e:.:. ,e . i.:e,c:.,c +.c,.:e.
c+ ic,e .a :..:.|. ..:. ct|... o.: . t:. :: i.c . ct|.i :..:..i. (-)ma.
24
J. vc:.:. Ime niki genitiv mnoine od iliraca do vukovaca, r.|c|c,.,.- 33, z.,:et. 1999.,
.:: r:+zzr
25 a +.r:. jesu li >>ahavci izgovarali h?, ic|c 5-6, z.,:et. 1991., .:: 47.-64. r:e:...i a
e.+e Jezikoslovna razdvojba , .:: 109.-130. +., ,c,|e+ +.,e|. . S. n.. c, ..:
.
+.i.. .e :..:...i :.|.:. a :e:.ic,a:c..:+.ic +.,.|ei:a. ,+,e ,e :..:.c i.c :e:ai
:.: ..:i:e:.:. ce: . ici ,|, . :,e:.: ,e .:.c: t.c ct|.iici ,|. a., +. re.c Pregled . .::
60.
254 HRVATI l NJI HOV JEZI K
h u pravopisnoj tradiciji bio oznakom duljine sloga.27 Takav nain
pisanja nalazimo jo u itovievoj bosanskoj gramatici, odakle ju
preuzimaju slavonski pisci i gramatiari: Tadijanovi, Lanosovi,
Katani i Relkovi koji objanjava da pisanje h slui za razlikova
nje padea: sluxi nakraju ricsi za rastaviti casus jedan od drugoga,
napril: Nominativa plurli ovi ljudi. Genitiva ovih ljudih.28 Te na
stavke takoer bilj ee i Volti Uunaka, junakah), Starevi i Brli.
Tradiciju nastavaka -ah, -ih preuzimaju ilirci jer su smatrali da se
oni poj avljuju u veini dijalekata, da su potvreni u knjievnosti
i da otklanjaju homonimiju koja je po Babukievu miljenju osi
romaivala sustav i uvodila monotoniju.29 Fran Kurelac otro se
protivi tomu nastavku u raspravi iz godine 1852. Kako da sklanjamo
imena ili greke Hrvatskih pisac glede sklonovanja osobito drugoga
padea mnoine. 3 Kurelac, koji je sam za Gen. pl. predlagao -0, -ov/
-ev, ironino i pogrdno je nazivao ilirce ahavcima, a sam nasta
vak Sodomom i Gomorom, to svjedoi o tome s koliko se emocija
tada raspravljalo o jezinim pitanjima. Babuki je osim nastavka
-ah biljeio i Gen. pl. : -0, -ov/-ev, -ah, -ih, ovisno o sklonidbi. Prva
tri doputena su iz ideolokih razloga, tj. zato to postoje u drugim
dijalektima, dok se pravim ilirskim nastavkom smatralo -ah, -ih
zbog njegova irokog dosega temeljem kojega su ispunjavali zahtje
ve programa. 31 Babuki je 1846. traio pisanje h:
Dakle h se pisati mora po zakonu etimologie, im bi se bolje razumije
nje postiglo: u ostalom neka ga izgovara, tko ga moe, a tko nemoe,
neka ga i unapredak samo oddihava (aspirira).32
27 Kao druga grafijska oznaka duljine samoglasnika sluili su udvojeni samoglasnici ili
naglasni znakovi.
28
Navedeno prema a Tafra: Jesu li . . . , str. 114.
29 Ibidem, str. 1 18.
30 Povijest ovoga spora detaljno opisuje Lj. Jonke: Borbe oko knjievnog oblika imenikoga
genitiva mnoine u 19. stoljeu, >>Zbornik za filologiju i lingvistiku i. Novi Sad, 1957., str.
94.-113. Pretisak u: idem: Knjievni jezik u teoriji . . . , str. 216.-234.
31 Tu pripada i nastavak -uh u Gen. i Lok. dvojine: bokuh, rukuh, noguh, oiuh, uiuh.
32 Citirano prema a Tafra: Jesu li ... , str. 112.
VII. POGLAVLJE: Pobjeda tokavtine 255
U obranu tonosti rabljenja tih nastavaka staje Antun Maurani u
kronoloki drugoj ilirskoj gramatici Temeli ilirskog i latinskogjezika
za poetnike (1839.):
/ ... / genitiv na ah je najpravii, budu da je pri najveoj strani Naroda
Ilirskoga u obiaju, i zato se ima svaki uen Ilir starati, da se ne samo u
pismu, nego i u razgovoru na njega priui.
Maurani takoer naglaava razlikovnu funkciju nastavka u tom
obliku. Pojavljuje se i problem praktine realizacije gramatiarskih
savjeta, odnosno izgovora nastavka -ah. On se nesumnjivo izgova
rao, to posvjedouje Jagi 1864. kako ga u nas piu, a mnogi i izgo
varaju. Zna se da su Hrvati u saborskim govorima iz 1848. - 1861.
izgovarali -ah, kao npr. l. Kukuljevi Sakcinski. Tako dakle prvotno
iskljuivo grafijska funkcija grafema h u nastavku -ah, prema sa
vjetu gramatiara to proizlaze iz njihova nepoznavanja lingvisti
ke, podlijee procesu izdvajanja i postaje konkretan, u odreenom
smislu umjetan nastavak za Gen. mnoine. Takva interpretacija po
miruje razliite stavove o statusu toga nastavka.
U proiziloj raspravi o obliku Gen. mnoine, pa ak i borbi za
njega, gramatiari nisu znali nastavak - (a!i)h lingvistiki tono in
terpretirati. Vuk Karadi koji je bio za nastavak -a, nije umio ob
jasniti zato ne treba pisati -ah iako je njegov podatak o postoja
nju takva nastavka u Crnogoraca potvrivalo ispravan izbor ilira
ca. Babuki, Maurani, pa ak i Jagi, u poetku su smatrali da je
h etimoloki utemeljeno. Ilirski su gramatiari postupno poeli h
uzimati kao grafijski znak, ali nije mogue utvrditi toan datum
kada se to zbilo. Jagi je promijenio miljenje 1864. godine, nakon
pored beno-povijesnoga slavenskog i indoeuropskog studija, kad je
utvrdio da j e nastavak -a u Gen. mnoine novija pojava, a h je eti
moloki neutemeljeno. O karakteru h i njegovoj razlikovnoj funkciji
na kraju sudi A. Veber Tkalevi 1862. godine:
to se pako slova h tie, dodano je samo zato, da se 2. pade plurala razli
kuje u pismu od drugih slinih padeah; je li to spretno uinjeno, neu da
se prepirem . . . . To je dakle h samo predlog hrvatske kole, a a ili i srbske.
/ .. .! Pogrieilo se je s nae strane, to su se dokazi traili i inosili za cielo
256 HRVATI l NJI HOV JEZI K
ah, doim bi bilo, po mojemu sudu, trebalo tvor ku onu razstaviti na dvoje:
na a i na dodano h, pak bi bila l asnija pobjeda. 33
Veber je i dalje bio za nastavak -ah u pismu koji je smatrao kori
snim razlikovnim znakom. 34 Meutim, taj se nastavak ne pojav
ljuje u gramatikama M. Divkovia, Hrvatske grmatike I dio. Oblici
(Zagreb, 1879. i sljedea izdanja), koje su u kolama zamijenile
Veberove prirunike.
Sljedea su dva jezino-grafijska obiljeja ilirske norme, tj. pri
jedlozi Zagrebake filoloke kole, ve spomenuto rogato e i ozna
avanje vokalnoga r pomou er (ar).
Na izbor grafema e (rogato e ili slovka) za oznaivanje refleksa
praslavenskogajata utjecala je s jedne strane ikavsko-jekavska di
hotomija koju su ilirci prihvatili, a s druge strane ideoloke postavke
njihova programa. Ve prije, u gramatici I . A. Brlia, istu funkciju
univerzalnoga oznaivanja razliitoga izgovora jata imao je grafem
y. Jo prije je I . Belostenec u istoj funkciji u svojem rjeniku rabio
grafem e, iako nedosljedno. Babuki je doputao sve inaice izgovo
rajata (vjera, viera, vera, vira), iako je kao normativnu, ilirsku, oda
birao jekavski izgovor (U itanju priuavati se ilirsko e razlono kao
je izgovarati). Problem nastavlja rjeavati A. Maurani (Temeli
ilirskoga i latinskoga jezika, 1839.) ostavljajui u govorno me jeziku
izgovor svakomu na volju, ali u knjievnom jeziku (u kolah) savje
tuje izgovor ie (danas ije) ilije:
Ovaj zabiljeeni e moe svaki na svoj nain izgovarati, samo da se u pi
smo jednoslinost uvede; premda bi dobro bilo uvek, a osobito u itanju
i u kolah ve iz toga kano ie ilije izgovarati ga, da se tim laglje zapamtiti
moe, gde se pisati ima. 35
Taj je izbor bio uvjetovan dubrovakim izgovorom, a dubrovaka je
knjievnost za ilirce bila uzorom knjievnoga jezika. Veber ovako
odreuje naela jekavskoga izgovora: Glasnik e izgovara se u du-
33 lbidem, str. 127.
34 o pismu se umjesto h katkada rabio apostrof.
35 Navedeno prema M. Mogu: Povijest . . . , str. 150.
VI I . POGLAVLJE: Pobjeda tokavtine 257
gih slovkah kano ie (dva glasa), a u kratkih kano je, ali tako da se j
V
d" d
V
d'" t t 36 obaka uje: n. p. dete = zete; eteta = Je e a.
Sljedee obiljeje bilo je pisanje er (ili ar) na mjestu samol
.
oh,
priklonio se pravopisu koji odgovara stvarnome rzgovoru, tJ
:
prsa
nju: -a, r ie/je. Veber Tkalevi, ija je Slovnica hervatska brla ob
vezatna u kolama, zastupao je tradicionalne ilirske poglede. Tek
u treem izdanju svoje gramatike iz 1876. odustao je od pisanja er i
e, iako je ostao pri pisanju -ah.
.
.
.
Ilirski pravopis, utemeljen na Gajevoj reformi grafiJe s odrnm
ispravcima, bio je etimoloki (zapravo morfoloki: suca, drgcy), Jer
kao to je tumaio Babuki: Treba najvie paziti ermol
.
giJU, Jer s
njome razumljivost najbolje postie. Taj tip pravoprsa koJI se temelJ I
na naelu: govori za ui, a pii za oi, a koji je suprotan vukovsko
mu fonetskom naelu pii kao to govori, a itaj kako je napisano,
takoer je ostvario ilirske ideje jer je olakavao razumijevanje rijei i
drugim Slavenima. Osim toga, i u drugim slavenskim jezicima koji se
zapisuju latininim pismom, pravopis je bio morfolo
ka karaker.
Babukieva je gramatika prvi pokuaj normiranJa rhrskoga Jezi
ka. Drugi je ilirski gramatiar bio Antun Maurani, autor gramati-
36 Ibidem, str. 165.
37 Lj. Jonke: Samog/asno r u knjievnom jeziku 19. stolea, u: idem: Knjievni jezik u te
oriji . . . , str. 235.-256.
3
8
Navedeno prema M. Mogu: Povijest ... , str. 165.
258 HRVATI l NJIHOV JEZI K
ke Temelji ilirskoga i latinskoga jezika za poetnike objavljene rs++ i
rs+z godine. Napisana popularno, u obliku pitanja i odgovora kao
hrvatsko-latinska gramatika, ponavljala je Babukieve znanstve
ne poglede. U sljedeoj svojoj gramatici koja se zove Slovnica Her
vats
.
ka ,rss+,Mauni opisuje novotokavski sustav naglaa
anJ a. Druga Babuktceva gramatika, Ilirska slovnica ,rss+,. ve
Je znanstvena gramatika koja sadri poredbenu grau drugih sla
venskih jezika i hrvatskih dijalekata.39 Babuki kao vodei ilirski
gramatiar u prvih dvadeset godina djelovanja Zagrebake kole
ienjujve spomenutu podjelu na govorni i pisani jezik, odva
J aJUCI u svoJOJ gramatici pravilne, ilirske oblike od provincijskih
- neilirskih. Osim toga on definira dijalektnu osnovu ilirskoga jezi
ka: po hercegovakom (bosanskom iliti izobraenome knjievnom
obiaju), 40 tj. poziva se na knjievni jezik koji je ve oblikovan u
tradiciji. Ilirska se norma postupno mijenjala i kretala prema no
votokavizaciji, to se vidi i u drugoj Babukievoj gramatici. Novost
je u njoj npr. uvoenje fonema j (grafemg). Poput Maurania, Ba
uki uodijekavski izgovor jata kao usporedan s prije propisanim
ekasklm Izgovorom. On opisuje novotokavski naglasni sustav,
1ko l d
v
lje primjenjuje za njega tri oznake. U morfolgiji uzima ne
smkretlcnu paradigmu, a u Gen. pl. navodi samo -ah.
Trei ilirski gramatiar bio je Adolfo Veber Tkalevi ,rszs
rss+,.kanonik zagrebaki, propovjednik, gimnazijski profesor,
svestrani knjievni stvaralac - otac hrvatske novelistike - ali i istak
nuti jezikoslovac. Autor je kolskih gramatika: Latinska slovnica za
malgimnzie (Be, rss+,.Skladnja ilirskoga jezika. Za nie gim
n
z,e
P. Skok: o srpskohrvatskom jeziku sadanjice, >>Ljetopis Matice srpske<<, Novi Sad, 1953.,
str. 432.
48 B. Oczkowa: Wplywy jfzyka czeskiego na ksztaltowanie sif chorwackiej leksyki w okre
sie iliryzmu, u: Odrodzenie narodowe w Czechach i na Slowacji. Ksifga ku czci Profesora
Zdzislawa Niedzieli, ur. u Mieczkowska, T. Z. Orlos, Krakow, 1999., str. 235.-240.
49 To je potvreno i kod pisaca koji rabe mijeani jezik, npr. kod I. Bel
.
ostenca, r Zrioga,
F. K. Frankopana, P. R. Vitezovia, kao i u stvaralatvu drugih pisaca: A. PataCica, A.
Kanilia, M. A. Reljkovia, M. Lanosovia, T. Babia, j. jurina.
50 M. Samardija: Osnovni pravci hrvatskoga jezinog purizma, u: idem: Iz tr stolje . . . ,
str. 194.-202.; idem: Leksikologija hrvatskogjezika, Zagreb, 1995.; B. Tafra: PoviJesna nacela
normiranja leksika, U.Norme i normiranje . . . , str. 260.-281.
262 HRVATI l NJI HOV JEZIK
reni u skladu s domaim tvorbenim sustavom. Hrvatski purizam
ima tipino nacionalistiki karakter jer se poziva na vlastita jezi
na sredstva.
U hrvatskoj su povijesti puristi bili i bosanski franjevci (1. Ban
dulavi), slavonski protivnici turcizama i germanizama (M. A. Rel
kovi, B. Tadijanovi), B. ulek te vukovci. Potonji su odbacivali sve
to u rjeniku nije novotokavsko. Isto e to u budunosti raditi ko
difikatori leksike norme u Nezavisnoj Dravi Hrvatskoj.
7. 2. 1. Norma i l i rskoga jezi ka
Normu ilirskoga jezika oblikovale su brojne ilirske gramatike koje
su od prve, Babukieve, do posljednje, Tkalevieve, imale ukupno
54 izdanja.
Glavne i karakteristine crte ilirskoga jezika slijede predilirsku
tradiciju ili se crpe iz knjievne tradicije kako bi se ostvarile nor
mativne postavke predstavnika toga pokreta (npr. dvojina, rogato
e). Istodobno veina se obiljeja razlikuje od vukovske norme iz koje
e biti odbaena ili e se zadrati samo kao dublete. To su;sl
l . nesinkretizirani nastavci Dat., Lok., Instr. moine u imenikoj
i zamjeniko-pridjevnoj sklonidbi;
2. nastavak -a(h}-i(h) u Gen. mnoine;
3. u sloenoj sklonidbi pridjeva nema tzv. navezaka koje su ne
odvojivi dio nastavka u Gen. (-ega, -oga), Dat. (-emu, -omu), a
nema ih u Instr. (-im) ni Lok. (-em, -om) jednine. U paradigmi
nema ni naveska e;
4. u Instr. j ednine enske suglasnike deklinacije prednost ima
nastavak -ju;52
5. enklitiki oblik osobne zamjenice ona u Ak. jednine rabi se u
oblikuju bez ogranienja koje su poslije postavili vukovci koji
zahtijevaju oblik je;
51 Ta obiljeja navodi S. Ham: Jezik zagrebake . . . , str. 22.-23.
52
.
Svremea hrvaska norma vodi se narodnim naelom i od dvaju paralelnih nastavaka
JU /-t savjetuje drug1, jer nastavak -u preferira srpski jezik. Vie o tome vidi u IX. poglavlju.
VII. POGLAVLJE: Pobjeda tokavtine 263
6. prijedlog prema povezuje se s Dat. , a u suvremenome hrvat
skom jeziku s Dat. i Lok.;
7. bogata uporaba glagolskih pridjeva u funkciji atributa: glagol
ski pridjev sadanji na -l, -a, -e; glagol ski pridjev proli: -v i,
-va, -v e za razliku od nesklon j ivih glagolskih priloga na - i -v
(Druga slika prikazujua Adama i Evu bijae krasna; Ta znade
se, da je obiaj ljudih doavih do njekoga glasa, al nena predu
juih, srditi se).53 Danas su oni nesklonjivi, osim nekih pridjeva
nastalih kao rezultat adjektivizacije (opridjevljivanja): budui,
-a -e; tekui -a, -e; bivi -a -e; proavi -a -e;
8. pravopis uglavnom prema morfolokim naelima.
Osim toga, ovdje moemo navesti i usporedne oblike u Dat. i Lok.
jednine enskog roda (knjigi/knizi, ruki/ruci); u Gen pl. enskog ro
da nalazi se samo nastavak -ah, nema dananjega nastavka -i. Oko
40 godina ilirska je norma bila pisanje refleksa jata (e) i vokalnoga r
(er ar). u obiljeja predilirskoga standarda pripadaju: dvije sklonid
be pridjeva; bogatstvo buduih vremena; oznaivanje naglasaka u
skladu s hrvatskom gramatikom tradicijom koja datira od Kaia:
silazni naglasak (meso, danas meso), uzlazni naglasak (rfka, danas
ruka); odvojeno pisanje futura; podjela sklonidaba utemeljena na
obliku Gen. jednine. 54 Ilirske gramatike imale su razvijen metajezik
s definiranim gramatikim kategorijama, dok su gramatike vukova
ea samo navodile gramatike oblike, bez razraenoga metajezika.
Leksiku normu obiljeavao je purizam koji je bio prisutan u stva
ranju novoga, domaeg leksika i strunoga nazivlja.
Na oblik ilirske norme utjecale su i teorijske postavke njezinih
autora - gramatiara koje su bile ugraene u temelje tih gramatika.
Poznato je da je visok stupanj apstraktnosti norme i odvajanja od
konkretne dijalektalne stvarnosti proizlazio iz ilirske jezine kon-
53 Primjeri iz: S. Ham: Jezik zagrebake . . . , koja detaljno obrauje tu problematiku u poglav
lju: Glago/ski pridjevi proli i sadanji u atributivnoj ulozi, str. 81.-92. Ti su glagolski pridje:i
bili potvreni jo u Kaia i sljedeih gramatiara. Glagolski su se pridjevi od priloga razli
kovali naglaskom (Kai: budui : budui, a, e) ili sufiksima: ljube : ljubei, a, e (Starevi,
Babuki).
54 Takav kriterij imao je Kai.
264 HRVATI l NJI HOV JEZIK
cepcije koja se pozivala na hrvatsku knjievnu tronarjenu tradiciju
i na obogaivanje novotokavske osnovice akavizmima i kajkaviz
mima, emu je cilj bio j ezino ujedinjenje svih Hrvata. Posljedice
toga bile su jezine dvostrukosti koje se pojavljuju u ilirskim gra
matikama. Zato je karakter ilirske norme bio drukiji od vukovske
u kojoj se knjievni jezik temeljio na samo j ednome narodnom di
jalektu, pa se dijalekt poistovjetio s knjievnim jezikom. Meutim,
Zagrebaka je kola razlikovala knjievni jezik od narodnoga.
Autor prvih teorijskih napomena o teoriji knjievne norme i pro
blema koji su bili s tim povezani bio je Adolfo Veber Tkalevi.
OO
Viekratno definiravi ilirski j ezik, bio je svjestan injenice da je
tokavtina bila glavnom iako ne i j edinom sastavnicom toga je
zika, ili, kako je on govorio, njegovom jezgrom. Usporeivao ga
je s j ezikom Vuka Karadia koji je bio utemeljen na samo j edno
me, konkretnom hercegovakom dijalektu. Drugaija je gledita
Tkalevi je zastupao u svojim kasnijim radovima. U poleminoj
raspravi s F. Kurelcem poziva se na normativni kriterij u obliku kul
turnoga autoriteta koji je i danas prisutan u hrvatskoj standardolo
giji kao postulat pii onako kako piu dobri pisci. Rasprava pod
naslovom Obrana njekoliko tobonjih barbarizamah iz 1874. bila je
odgovor Kurelcu koji je kritizirao neologizme B. uleka. U toj po
lemici Tkalevi odreuje naela tvorbe novih rijei kojima izvor
mora biti: Narodnji govor i knjige pisacah. Trebalo je dakle naj
prije posegnuti za tokavtinom, zatim u akavski i kajkavski dija
lekt i konano u druge slavenske j ezike. Ako nema takvih izvora,
neologizmi se mogu tvoriti u skladu s duhom hrvatskoga jezika,
odnosno njegova tvorbenoga sustava i etimologije. Autor to naziva
naelom analogije i etimologije jer su neologizmi tipa: brzojav, op
ila, posada, znaaj potvreni u tvorbi ve postojeih rijei tipa: lu
bav, dralo, dosada, vapaj. Etimoloko naelo ilustrira npr. crnina,
to je bolja i razumljivija rije nego korota. Takvi stavovi smjetaju
Vebera Tkalevia u hrvatske puriste kojima je jezina ispravnost
55 B. Tafra, op. cit.; B. Oczkowa: Poczqtki teorii normy jfzykowej u Chorwat6w, u: ffzyk i
litertura slowacka w perspektywie slowimiskiej, ur. H. Mieczkowska, B. Suchor-Chmiel
Krakow, 2005., str. 203.-206.
'
VI I . POGLAVLJE: Pobjeda tokavtine 265
bila isto to i uporaba rodnih, domaih jezinih sredstava. Za leksik
su nadalje vana naela razumljivosti i ukorijenjenosti dotine rije
i u narodnu i knjievnu tradiciju jezika pisaca, to za Tkalevia
znai da je ispravnost tih rijei provjerena i da su one tvorene prema
valjanim naelima. Tkalevi je razlikovao dijalekt od pisanoga je
zika i smatrao je da posljednju rije o onome to je u jeziku ispravno
imaju jezikoslovci.
Navedene poglede hrvatskoga lingvista moemo smatrati prvim
pokuajem odreivanja naela u stvaranju hrvatske leksike nor
me, od kojih su razumljivost i tradicija aktualne i za druge vrste
norma i za stvaranje standardologije uope te za definiranje samo
ga knjievnoga jezika. O tome se Tkalevi izjanjava 1881. u re
cenziji epan Ljubia kao pisac, gdje hvali narodni jezik autora, ali
ipak kritizira i njegove pogrjeke, ponovno naglaavajui potrebu
za ispravilnou i istoom knjievnoga jezika. Protivi se dijalektiz
mima i regionalizmima koji su u suprotnosti s naelom opega knji
evnog jezika, s njegovom opom uporabom koju je ovako odredio:
svijest cjelokupnoga naroda imade veliku vanost, kad se ustanov
ljuje knjievni jezik. 56 On izvrsno razumije to znai utemeljenje
knjievnoga jezika na dijalektu: da smo i mi hercegovako nari
eje prihvatili za temelj knjievnom jeziku, jer ako smo poprimili
narieje, nismo hotj eli poprimiti njegovih pogrjeakah, njegovih
skrajnjih osebunjakah, njegova tudjinstva.57
Veber Tkalevi ne definira knjievni jezik izravno, nego tvo
ri elemente njegove suvremene definicije kada govori o njegovoj
iznaddijalektnosti, utemeljenosti na tradiciji, o odreenoj leksikoj
osnovici kojoj takoer prvi put teorijski odreuje naela normira
nja. Otvorenost prema neologizmima kojima je utvrdio naela tvor
be i iji je izvor nalazio u tronarjenosti knjievne tradicije bila je
preteom kasnijega prakoga naela elastine stabilnosti koju je u
leksiku ostvarilo naelo utemeljenosti na tradiciji i istodobni razvoj
novoga leksika, potrebnoga za zadovoljavanje novih komunikacij-
56 Navedeno prema Lj. Jonke: Veberove zasluge s . , str. 75.
57 Ibidem.
266 HRVATI l NJIHOV JEZIK
skih potreba u drutvu to se razvija. Marija Turk58 biljei i njegovo
poznavanje funkcionalnoga raslojavanja jezika, kao i brigu za ou
vanje njegova bogatstva. Tkalevi je skrenuo pozornost i na pojave
nerazdvojno povezane s jezinom kulturom i normom, kao to su:
rzumlivost koja osigurava uspjenu jezinu komunikaciju te jezi
na prvilnost. Nakon njega tim e se problemima tek pola stoljea
poslij e baviti Praki lingvistiki krug (1932. godine).59
Neprocj enjivo vrijedna zasluga iliraca i Zagrebake filoloke
kole bilo je ujedinjenje svih Hrvata u knjievnome jeziku, iako je
prva namjera da se taj j ezik proiri na sve June Slavene ostala ne
ostvarenom utopijom. Njihova jezina koncepcija utemeljena na
naslijeenoj (novo)tokavtini nije donijela nita nova, nita to i
prije nije u hrvatskoj knjievnoj tradiciji postojalo, a prednost se
davala dubrovakomu knjievnom nasljeu. Ilirski jezik dokazuje
i pokazuje da je postojao kontinuitet hrvatskoga knjievnoga jezi
ka te je ilirski jezik sljedea faza njegove standardizacije.60 Ne mo
e se dakle tvrditi da su ilirci stvarali knjievni jezik od poetka i
da tek s njima zapoinje povij est dananjega jezinog standarda.
Jedina loa strana te reforme bilo je odbacivanje kajkavtine na
margine regionalnoga jezika, to je, naalost, morala biti njezina
cijena. Sljedea je njihova zasluga konana reforma latinske grafi
j e. U svojim su radovima uredili ilirski pravopis prema morfolo
kim naelima. Prvi takav rad bio je Hrvatski prvopis Josipa Partaa
iz 1850. godine koji je Broz kritizirao. Drugi je Hrvatski prvopisni
rjenik Mirka Tkalca (1886.). Velik utjecaj na Broza imao j e pravo
pis Marela Kuara Nauka o prvopisu jezika hrvackoga ili srpskoga
(fonetikom ili etimologiskom), 61 iz kojega je U velike koris tovao u
58 M. Turk: Veberova knjievno jezina . . . (Prvi dio sveska posveen je + V eberu Tkaleviu).
59 Vidi I. poglavlje.
60 O tome, meu ostalim, Z. Vince: Putovima . . , str. 269.-270.; R. Katii: Slavonski pabir
ci . . .str. 29.: D. rozovi: O ulozi Ljudevita Gaja u zavrnoj etapi hrvatske jezine unifika
CIe, Radovi Instituta za hrvatsku povijest<< 3, Zagreb, 1973., str. 35.-63.; B. Tafra: Veberov i
Babukiev gramatiki model . . .
61
Z. Vince: Mesto i znaenje Kuarove knjige Nauka o pravopisujezika hrvackoga ili srp
skoga (onetikom ili etimologijskom)<<, >>Jezik<< 38, 4, Zagreb, 1991., str. 97.-105.
VI I . POGLAVLJE: Pobjeda tokavti ne 267
svojemu Prvopisu. Priznao je da bez Kuara njegov rad ne bi bio ta
kav kakav mu je uspjelo napisati. Ilirski jezik slubeno je u kolstvo
uveo Ivan Maurani 1862. godine. To je omoguilo razvoj stan
dardizacije sljedee faze, akceptuacije, tj. slubenoga prihvaa,a
norme u drutvenom ivotu, nakon ega je dolo do implementacqe,
odnosno njezine primjene u ivotu. Ilirizam je djelovao u tekom
razdoblju u kojemu hrvatski dobiva status slubenoga jezika i po
novno ga gubi u korist njemakoga jezika. Obranmaterinskoga
jezika i postavljanje hrvatskoga jezika na istu razmu (akene 1
.
n
viu) s latinskim i njemakim, a time i njegovo osposobljavanJ e l
primjena u vrenju svih drutvenih uloga, sve je to bildjeleilr
ea. Mladi Tkalevi skrivao se iza pjesnikih formulaciJa oplSUJUCl
situaciju hrvatskoga jezika koji je titio: Mnogi ima biserna zrno, a
dri ga staklenim, te ga daje eljadi za ures, a sam se kiti napravom,
do
d 62
posu Jenom u susje a.
.
Ilirski jezik dobiva i negativne ocjene u kontekstu svoJe kultur-
no-politike ideologije:
..........,.,....-.....-.......,..,....,-.-..,..-
,.-,
-.+..........-.......+...,.,...,..,..--...-.......,..+-,
-.+...,-....-..-......+....,+.-,,.
.,....,...-..
.,
-.+......,.-.................-.....
,.,
-..
....-,.
-,--.......-......-...-.,-..-...-
.
-
-..-(.
....
-...,.-,+.-......,+-.,.,..-...,.,...,...
,. .+.....,.,
.,.
........,................,....,..-..-.,.....,...
....--.
.
+. ..........,.+-....,-.....,.+. ,..-...
....-,..
.,
.
..-.-...,..,....,..,.+.-,......,..--......
....,.....-
..,......,.,.+..,.-.,.-...+......
+...,..+,.....
...,
-.,..,,...-.......,..,.....,..--.....-..-.,.,..-..
...
..,.+...-........,...+
.,
.--.-,.+-...
-.-....
,
,.......,...
,.+-............,........-..+...-....,....s....
Ta ocjena j ezine djelatnosti iliraca nije tona ako uzmemo u obzir
akavski dijalekt/jezik koji je na prirodan nain izgubio drutvenu
ulogu polovicom XVIII. stoljea. Meutim, stoji primjedba Rapacke
2 + Veber Tkalevi: Ustroj hrvatskoga jezika (1856.), u: Norme i normiranje ... , str. 15.
63
J. Rapacka: Rola regionalizmu . . , u: eadem: Godzina Herdera . . . , str. 83.-84.
268 HRVATI l NJI HOV JEZI K
to se tie kajkavtine. Treba ipak rei da je koncepcija ilirskoga je
zika, koja je uzimala u obzir i akavske i kajkavske elemente, done
kle ouvala pamenje o pismenome nasljeu tih dijalekata. Njezin
trodijalektni karakter na odreeni su nain nastavljali i hrvatski
mijeani jezici. Na alost, nije ostvarena nijedna koncepcija knji
evnoga jezika koja je pokuala stvoriti apstraktni model toga jezika
utemeljen na trima dijalektima, nepovezan konkretno ni s jednim
od njih, iako su se u povijesti te koncepcije ouvale. Predbacivanje
Rapacke utemeljeno je kad je rije o vukovcima jer tek njihova po
bj eda zapeauje izbacivanje akavizama i kajkavizama koje
Mareti smatra nepoeljnim regionalizmima jer je drao da oni
nee biti prihvaeni meu Srbima koji ih ne poznaju pa bi se time
mogla naruiti srpsko-hrvatska jezina zajednica.64
7.3. Hrvatski jezi k u drugoj polovici XIX. stoljea
7.3.1 . Rasprave u filol okim kol ama
Od polovice XIX. stoljea koncepciju ilirizma u jeziku nastavlja ve
navedena djelatnost Zagrebake filoloke kole. Pojavljuju se i dru
ga sredita, nazvana kolama, koja sudjeluju u raspravi o buduem
obliku hrvatskoga jezinoga standarda. Rasprave su se najee vo
dile oko izgovora jata, pravopisa i samoga modela knjievnoga je
zika.
iroki junoslavenski kontekst u okviru kojega su ilirci mislili
da mogu postii svoj e ciljeve, bio je predmetom kritike Zadarske
filoloke kole okupljene oko asopisa Zora dalmatinska i njego
va voditelja, Ante Kuzmania (1807. - 1879.).65 Njezini su predstav
nici predbacivati ilircima da ele stvoriti umjetni j ezik kojim ne
govori nijedan konkretni narod. Uzrokom protivljenja Dalmacije
idejama ilirizma nesumnjivo je bilo i napoleonsko razdoblje u ko
jemu se probudila jezina svijest i razmiljanje o vlastitom iden ti-
64 Usp. poglavlje VIII.
'jelovanj Zadarske kole opisuje Z. Vince: Putovima . .. . Toj je problematici posvetio
I knJigu: Ikavzca u hrvatskoj jezinoj povijesti. Sudbina ikavice u hrvatskoj pisanoj rijei -
Zadarsko-dalmatinski jezino-kulturni krug, Zagreb, 1998.
VII. POGLAVLJE: Pobjeda tokavtine
269
tetu. Vlastite jezine koncepcije zadarski su reformatori temeljili
na dalmatinskoj zapadnoj ikavskoj novotokavtini, pozivajui se
na injenicu da je Dalmacija bila kolijevkom hrvatske dravnosti
pa je i njezin jezik, koji je potvren u stvaralatvu F. Grabovca i A.
Kaia Mioia, kao i u djelima slavonske knjievnosti, dostojan da
se nazove narodnim jezikom. Glavna postavka njihove djelatnosti
bilo je irenje ikavizma na cijeli jezini model. Zato su se poseb
no otro borili protiv rogatoga e i uope protiv ilirskoga pravopisa
predlaui umjesto njega dalmatinsko-slavonski pravopis iz 1820.
U tome su naili na Vukov pristanak jer je on smatrao da je bo
lje, pravilnije i pametnije pisati n. pr. dite, lipo . . . nego dete, lepo.
Kuzmani je ilircima ak predlagao kompromis kojim bi zadarski
jezikoslovci prihvatili Gajevu grafiju ako ilirci prihvate ikavski iz
govor. Prihvaanje konkretnoga dijalekta kao jezine osnovice pri
bliilo ih je Vukovoj koncepciji - jedan dijalekt za jedan knjievni
jezik. Kuzmani je bio posljednji dosljedni ikavac u Zadarskoj filo
lokoj koli. Pedesetih je godina Petar Preradovi predloio zamisao
0 prihvaanju ijekavice koja se od tada poela smatrati kompromi
snim izgovorom koji ukljuuje i ikavizam i ekavizam. Od tada Zora
dalmatinska, ovisno o izgovoru njezina urednika, izlazi u ikavskoj
ili ijekavskoj verziji. Posljednji ikavski broj objavljen je 1866. godine.
Osamdesetih godina meu zadarcima ve uvelike pretee ijekavi
zam. Kuzmania je od Vukovih jezinih koncepcija udaljilo Vukovo
miljenje izraeno u lanku Srbi svi i svuda koje je 1853. ponovio
Jovan Suboti piui da
dalmatinski Hrvati koi edan' ezik' sa Srbl'ima imaju, esu edan' narod sa
Srbl'ima i: dalmatinski Hrvati, i panonski Hrvati (tj. kajkavci, op. autora)
budui da nemaju edan' ezik, nisu edan' narod. To est: dalmatinski Hrvati
nisu upravo Hrvati nego Srbl
'
i.66
Kuzmani je shvatio kakvu je opasnost donosilo takvo razumijeva
nje jezika koje je prijetilo hrvatskoj nacionalnoj posebnosti, to je
dovelo do zbliavanja zadaraca sa Zagrebom.
66 Navedeno prema: Z. Vince: Putovima ... , str. 287.
270 HRVATI l NJI HOV JEZIK
Historizam i tradicionalizam kao obiljeja Zadarske filoloke
kole bili su karakteristini i za Rijeku filoloku kolu na ijem je
elu bio Fran Kurelac (1811. - 1874.).67 Kurelac je preko predlaga
noga knjievnoga jezika elio sintetizirati stoljea bogate hrvatske
knjievne tradicije povezujui tokavtinu s akavtinom. Veliki je
naglasak stavljao na arhaizaciju jezika kao na svojevrstan povratak
vlastitim izvorima koji s jedne strane ne bi prekidao narodnu tra
diciju, a s druge bi strane trebao olakati pribliavanje drugim sla
venskim jezicima. Otuda njegov povratak staroslavenskom jeziku
kao korisnoj karici izmeu povij esti i sadanjosti. Obiljeja njego
va jezika primjerice jesu: Gen. pl. -o (sel, en), 1. os. sg. prezenta -u
(ispletu), pogodbeni nain: bin, bi, bi, bimo, bite, bi; esta uporaba
staroslavenskih participa (poad iz Bea; navraaje razgovor) i sin
taktikih konstrukcija (dativus absolutus) i slino. Kad je rije o pra
vopisu, on treba imati naela po kojima: jezici se piu bud po izgo
voru, bud po korenu besede; ili se mea jedno i drugo, a izabirao je
po korenu, tj . morfoloki tip.68 Kurelev umjetni jezik praktino nije
imao veega znaenja, ali je zasluga Rijeke kole bila obraanje po
zornosti na posebnost i odvojenost knjievnih jezinih sredstava te
na propagiranje intelektualizacije jezika. Kurelac je upozoravao na
opasnost od prevelike j ezine folklorizacije koja mu prijeti ako se
bude temeljio na jednostavnom narodnom dijalektu, kao to je bio
sluaj s Vukovim jezikom.
Individualno djelovanje Ante Starevia (1823. - 1896.), neaka
Sime Starevia, upuuje na zamrenos t problematike povezane s
izborom jezinoga modela u navedenome razdoblju. Starevi, ro
dom iz Like, utemeljitelj Stranke prava (pravaa), najjae stranke
osamdesetih godina x|xstoljea, odbacio je rodnu ikavtinu jer
pogrjeno smatrao da se njome slui neznatan dio naroda. U zagre-
67 M. Turk: Knjievnojezina koncepcija Rijeke filoloke kole, >>Croatica<< 37-38-39, Zagreb,
19;3
:
str. 377.-386.;
.
eadem: Frn Kurelac i hrvatski jezik, Izvjee za k. god. 1994./95., Prva
susacka hrvatska gimnazija u Rijeci, Rijeka, 1995., str. 16.-20.
68 L. Bad
.
rna:
_
Kurlea ortografija spram Brozova Hrvatskoga pravopisa (edan aspekt
odnosa Rl)eckefzloloske skote i tzv. hrvatskih vukovaca), U.Rijeki filoloki dani, Zbornik ra
dova l, Rijeka, 1996., str. 163.-172.; eadem: Kratka osnova hrvatskoga . . .
VII. POGLAVLJE: Pobjeda tokavtine 271
bakim je kolama (1839. - 1845.) upoznao ekavsku kajkavtinu, a
zatim prihvatio ilirski pravopis. Po vlastitom je odabiru predloio
ekavsku tokavtinu za zajedniki knjievni jezik Hrvata. Ijekavski
je izgovor povezivao sa Srbima, dok je njihove hrvatske pri
.
sta
e nazivao Slavosrbima. Starevievi pogledi na dijalekte/Jezrke l
junoslavenske narode koji se njima slue bili su jednako kontro
verzni kao i Vukovi pogledi, tj. bili su njihova potpuna suprotnost.
Starevi naime nije priznavao postojanje srpskoga naroda. Osim
Bugara, svi su Juni Slaveni za njega bili Hrvati. Naziv Srbin, koji
potjee od lat. servus 'rob', odnosio se na neko primitivno nodso
puanstvo koje se u velikoj mjeri kroatiziralo, a suvremeno suenJe
etnonima Srbin bilo je po njegovu milj enju rezultatom austro-ru
ske politike propagande. Kao tvorac velikohrvatske ideje, tvrdio
je da u Hrvatskoj nema Srba jer su oni samo pravoslavni Hrvati.
Rapacka upuuje na paradoks u njegovoj ideologiji, a to je razlo
.
g
to Starevi odluno odbacujui ilirske i jugoslavenske koncepci
je zajednitva, istodobno paradoksalno postaje de facto glasnikom
narodnog jedinstva Hrvata i Srba. 69
e n
.
ita drugo ne moe uiniti nego da se podijeli
mo po
.
zakonu Ih VJer
: ko Je
u
:
olju i elju, ali hoe li to uiniti moi, to e vrijeme po
kaz
ti. I
!Y
e Je Jedno od velikijeh smetnji: njih je teko nagovoriti, da su
Srb L a mi bismo ludi bili, kad bismo pristali na to, da ostavimo nae slavno
ime, i da primimo drugo mrtvo /Iiri/, koje danas u sebi nita ne znaus
Karadi nije bio sam u iskazivanju takvih protuilirskih nazora.76
72 V. S. Karadi: Srbi i Hrvati, u: idem: Skupljeni gramatiki i polemiki spisi III., Beograd,
I896., str. 467.-468.
73
.
Dnii je 1874. u lanku Dioba slovenskih jezika, >>Vidovdan<< 192-I93, str. 2.-3. priznao
da Je stokavtina i hrvatski dijalekt.
74 N. Bai, op. cit., str. l l6.
75 Citirano prema N. Bai, op. cit., str. 103.
76 Ibidem, str. 104.
VII. POGLAVLJE: Pobjeda tokavtine 273
Ovdje treba ukratko podsjetiti na povijest knjievnoga jezika u
Srbiji kako bi se mogle shvatiti razlike u knjievnom jeziku koje
su zatekli Gaj i Vuk i koje su postale predmetom njihovih refor
mi, istodobno im nameui oblik. U Srbiji, slino kao i u Hrvatskoj,
razdoblje pismenosti zapoinje u XII. stoljeu knjievnom dihoto
mijom, tj. staroslavenskim j ezikom srpske, odnosno tokavske re
dakcije, uz starosrpski jezik koji se rabio u neliturgijskoj svjetovnoj
pismenosti. Srbi su pisali irilicom koja je u XII. stoljeu istisnula
ranije ondje rabljenu glagoljicu. Razvoj knjievnoga jezika u Srbiji
bio je relativno stabilan. Navedena se dihotomija zadrala sve do
1726. godine. Duga crkvena tradicija s visokim prestiem slavena
srpskoga jezika imala je svoje uporite u autokefalnoj Srpskoj pra
voslavnoj crkvi. To je znantno zakoilo razvoj narodnoga knjiev
nog jezika koji je imao nii rang i manji prostor uporabe, ali se bez
ogranienja razvijao kao jezik usmene narodne knjievnosti. Na
povijest srpske pismenosti negativno je utjecala turska najezda, po
raz na Kosovu polju 1389. godine i gubitak nezavisnosti 1459. godi
ne. Poetkom XVIII. stoljea gospodarsko-politika situacija Srba
naseljenih na jugu Maarske, pod vlau Habsburgovaca, bila je
teka kao i u Srpskoj crkvi koja je bila pod neprestanim pritiskom
Katolike crkve s njezinim tenjama za unijom. Pravoslavlje je bi
lo titom srpstva jer je odreivalo identitet svih Srba koji su se pod
njegovim okriljem ujedinili i bilo obranom pred germanizacijom i
odnaroivanjem. Zbog nemogunosti kolovanja sveenstva i izda
vanja knjiga Srpska se crkva obratila pravoslavnoj Rusiji s molbom
da im poalje uitelje i knjige, vjerujui da e one biti napisane i
stim jezikom sv.
. . .
JezJa snaz
mJ e nego gramatika njegova oca. Kako je bila
naenJena Hrvatima i Srbima, primjeri su bili pisani latinicom
po Ihrskm pravopisu te irilicom po fonetskom pravopisu. Refleks
dugoa}ta ostvaruje se u l atinici kao ie, a u irilici kao ie. Genitiv
mnozme Ima usporedne nastavke -ah ili -a (ena, enah), to je bilo
u skladu s hrvatskom i ilirskom te s Vukovom tradicijom.
Prvom gramatikom vukovskoga tipa smatra se rad Dubrovanina
Pere Bud G
v
ma
mJ a. rammatlca della lingua serbo-croata rillirical
(Bee 1867) u
.
l'
J
v
'
llJ OJ se po prv1 put rabi naziv srpsko-hrvatski to se
moze s t t'
'
.
ma rI Izr
_
azom autorovih pogleda na zajedniki jezik Srba
I Hrvata. Res etar J e 1926 p1
d
. .
.
.
sao a J e to mstmu prva potpuna gra-
matika naega J
.
e zika k
.
.
OJa J e sastavlJena, s vanrednom j asnosti i ta-
nosti, u duhu Vukovu a na
1
.
, v osnovu teme Itoga poznavana cistoga
narodnoga govora.79
To spotvrivala obiljej a:
fonetski pravopis, ijekavsko-jekavski
rfleks Jaa (liep; djevojka),
Pisanje s onan ta kao r i sastavljeno pisa
ilJe buducega vremena (lubiu) te oznaivanje naglasaka. Branka
)frsmatra da sljedea obiljeja nisu u skladu s Reetarovim mi
sljenJem: upora
naziva illir
ica, dvije sklonidbe pridj eva, bogata
poba kategonJe glagolskih pridjeva i priloga, futur tipa budem
(ubltl, avoenje dubleta. Negira ga i podjela gramatike na tri di
J el
:
pnJena kriterija Gen. sg. u podjeli na sklonidbene tipove te
cn Opisa
_
pojedinih kategorija koji je takoer u skladu s grama
CItradicijama Hrvatske
kole. Zapravo, gramatika ima mje-
soviti karakter to B Tafra tu
v .
1.
d
' v
. '
78
B. Tafra: O hrvatskim vukovcima iz d
ur i I9 Zagreb 1993 t 339
rugoga kuta, Rasprave Zavoda za hrvatski j e zik ' '
., s r. .-362 Preti k d 1 'k l _174.
+
sa u: ea em: ,eu os ovna razdvojba . , str. 154.-
M. Reetar: Per Budmani, Rad JAZU 39, Zagreb, 1926., str. 107.
VII. POGLAVLJE: Pobjeda tokavti ne 277
/ . . . / dubrovaki je prinos stvaranju hrvatskoga knjievnog jezika go
lem, pa je sasvim jasno da jedan Dubrovanin uz toliku knjievnu i
j ezikoslovnu batinu ne moe napisati gramatiku zasnovanu isklju
ivo na narodnoj pjesmi.
80
Slinoga su tipa bile i gramatike Mirka Divkovia: Hrvatske gra
matike I dio. Oblici (za srednje i nalik im kole) (Zagreb, 1879., iz
danje VI. 1897.); Nauka o izreci (Zagreb, 1880., izdanje IV. 1896.);
Hrvatske gramatike II dio. Sintaksa za kolu (Zagreb, 1881., izdanje
XI. 1917.). U njima se prepleu dvije jezine norme, to je prirod
no za razdoblje kada praktino supostoje dvije norme, ilirska koja
slabi i vukovska koja jaa. Hrvatski model u Divkovia potvruju
sljedea obiljeja: ime jezika; morfoloki pravopis koji je zadran
sve do 1890. godine; ie/je; pisanje dj, gj (za j); stari nesinkretini
nastavci za Dat., Lok. i Instr. mnoine, a novotokavski se uzimaju
kao dijalektni; dvije sklonidbe pridjeva. Divkovi meutim prihvaa
Daniievu podjelu na sklonidbe prema gramatikome rodu. Nema
sumnje da su njegove gramatike, koje su izlazile 20 godina, u poet
ku slijedile hrvatsku tradiciju, ali su postupno podlijegale razvoju
u smjeru novotokavizacije.81 Divkovieve su gramatike u kolama
zamijenile dotadanje gramatike Vebera Tkalevia.
Vie vukovskih obilj eja imala je gramatika Rudolfa Strohala
Hrvatska slovnica za srednje i nalike im kole (Bj elovar, 1893.). To
su: fonoloki pravopis i novotokavski nastavci za mnoinu. Ilirski
ostatak bilo je npr. ilirsko nazivlje (slovnica, glasoslovlje, oblikoslov
lje, sklonidba ... ) i rastavljeno pisanje futura, kao i dva oblika futura
II. (budem poginuo, bit u poginuo).
Usporeujui dosad predstavljene gramatike, moe se rei da
je prva koja dosljedno primjenjuje vukovsku normu bila je tek gra
matika Tome Maretia. Istraivanja koj a je provela B. Tafra poka
zala su postupnost usvajanja Vukovih jezinih koncepcij a u hr
vatskim gramatikama od predilirskoga razdoblja. Na toj je osnovi
80 a. Tafra: O hrvatskim vukovcima . . , str. 167
` Detaljno o tome B. Tafra: O hrvatski vukovcima . . . . Tu i o drugim gramatikama, npr. J.
Vi tanovia.
278 HRVATI l NJI HOV JEZI K
M s d
V
82
.
:
amar
_
ZIJa me u hrvatskim vukovcima izdvojio tri genera-
c:j .PrvJ generacija utirala put Vukovim j ezinim i pravopi
smm nacehma. To su bile pretee meu koje pripadaju I. A. Brli
A. T. Brli, Ivekovi, P. Budmani, M. Divkovi. Druga generacija
l. Brozom 1 T. Maretiem konano je prihvatila vukovsku normu.
U sves glavom Mareievom ulogom Brozovi spominje ak i
aretzcevsku skolu. U trecu generaciju nastavljaa Samardija ubra
J a ,
:
Florsciitz, D. Borania, P. Skoka i djelomino S. Ivia, zbog
koJih se pnhvacena jezina norma odrala cijelo XX. stoljee.
Gramatii
_
st
_
ijistka hrvatskoga ili srpskoga knjievnogjezika
Tome rettca tztsla J e 1899. godine (sljedea izdanja 1931., 1963.).
Maettc
_
J suatrao da se zajedniki jezik za Hrvate i Srbe (to nije
uspJe
o
-
:., -t..va...a.a.:..a-..a.,....az.|...,a,a.
narJeC)e, .
a.....aPravopisu, ..-.-.,-a:..--.,....,..-.-..
x.,.a.a,a.-.....,..|.,-..-....a...,.aa..,a,-.a.,...
Rjenik hrvatskoga jezika (1901.) ..,.,-..,..-.|..-a...
..
..,.,--,-,...:........- r..-,.|.-....o....-..,-.
-.....,-52 279 ..,-..a,...-.,-.-...,.,.
a..a...
...
...,
-..,.........,-...s:a.....--..|.-,..-.|a,-..
,-. .
|
x,-,...,-,...-..-.t...--a..:.:...-a..-,-,.-.,-...,-, .
..:...,.-.....
. . v . .
a
o.a,.,-t..Rjenik hrvatskoga ili srpsko
.
ezlka .. ,.,-,... .
.
882.
:
..|i 1884. - 1886.). x,-,....a.-,.,.-a....,.
.....-,.-
.
a...,...-........|-..-,....a-....
.:a..a....a-.
..,
-.a-,.....,a---..,.....-., -...:..a,.-.va.a
,.. . ..
.
.o.-..a,..,.a..-....--...a,-...a......:..,- .:..
t ....-..:..a-.a.,-o.-..-..,--......|...:...,-..
- -.
x
. a.
.-.:-.,..-..........|a.,-.......:.x|x.:..,-..
..,. ,-.
..-...aa..,aa,.t,-a.va...-,-..--..-.-,..,-
,..
x..-a--.,-.,--....a...-,.:....:.:.-,..,.a
(88+-
1976.) .,...a-.,-,-a.-.:.--.U -,-.--.....-.. ..
,..
|...... .a-.,.:...,.|.,.--.......,.x||.:..,-.....:..
:...a,-.|...:...|.-.....,..|.,v..-..m..,..o-..a-...
.,
t : a., ..-.:....a,..a..,..a,...a,.a:-.--....a..a
:- .,.a
. a . .:
. .ax.,..-,..-.,..,.:,--..:..... .,. .,.- ..
..-.,-.-
.-,-.........,.....,...:.-a.a..,......:a,.a,.
-...
.,--...,u.ta-...a-...:---. , .-..a,......-xx
:,.,-.,.
-...-..,.....:.....-,.-.-.|a,-..,v..-..r-
.,.
....
...
.,..-.
,..-a,.-:-...-.....-.:a.-..-.a...--:........-
:..a..,-a,-,........-..,..-a t--.,...a.a,.|....--...|
282 HRVATI l NJI HOV JEZI K
jezika. Nakon Daniia urednici su bili poznati hrvatski lingvisti:
P. Budmani, M. Valjavec, l. Broz, T. Mareti . . .
Posljednjih godina, u vrijeme obrauna s posljednjim srpsko-hr
vatskim razdobljem u povijesti hrvatskoga j ezika, dolazi i do ocje
njivanja djelatnosti vukovaca. Njima se pripisuje zasluga za kona
no kodificiranje hrvatskoga jezika na osnovici ijekavsko-jekavske
novotokavtine ije su temelje izgradili Mareti (s gramatikom),
Broz (s pravopisom) i Broz-Ivekovi s rjenikom. Kritiari vukova
ca napadali su i Brozov Hrvatski prvopis koji e, to je paradoks,
postati u budunosti simbolom hrvatskoga nacionalnog pravopisa
i oko sebe okupljati sve one koji se protive nametanju srpskih uzo
ra.9I
Glavna kritika odnosi se ipak na preveliku novotokavizaci
ju standarda koja ga je osiromaila i liila bogate pisane tradicije.
Krajnji novotokavski purizam odreivao je ve spomenuti odnos
prema kajkavizmima i akavizmima. To je dovelo do pokuaja to
kavizacije toponima: Delnice > Dionice,
akovec >
akovac, Split
> Spljet. Ispravljalo se i preraivalo naslove i jezik knjievnih djela
napisanih prije reforme, pisanih ilirskim jezikom, prema mareti
evskoj normi, npr. Pod starimi krovovi K. . G j alsko ga u: Pod starim
krovovima ili Medu abari Ante Kovaia u: Medu abarima, a istu
su sudbinu imala i djela A. enoe i E. Kumiia. Rije je o nevie
nom falsificiranju povijesti i hrvatskoga knjievnog nasljea doba
romantizma i realizma. 92 Djela pisaca iz XVIII. stoljea, s iznimkom
izvornih izdanja, podlijegala su samo pravopisnoj korekturi, a pis
ci iz XIX. stoljea jezino su preraivani jer je njihov originalni
jezik pobijao tezu o jedinstvenom jeziku jednoga naroda dvojako ga
imena, to znai da je politiki bio neispravan (nepodoban). Svako
sljedee izdanje djela navedenih autora bilo je sve vie jezino po
pravljano.
91 D. kiljan: Govor nacie . . .
92 S. Ham, op. cit, poglavlje: Prilagodbe jezika zagrebake filoloke kole maretievskoj nor
mi, str. 147.-185. Tu je i detaljna bibliografija radova V. Ania, i Sovia, S. Teaka o pojedinim
piscima; D. Brozovi: ]ezina i pravopisna previranja UHrvatskoj . . .
VII. POGLAVLJE: Pobjeda tokavtine 283
Neki se znanstvenici pitaju kako je bila mogua pobjeda vuov
ske kole. Vukovci su ili prema pobjedi jer im je pomagala klm
razvijanja ideje za ujedinjenje Junih Slavena koju
-
u propaua1
ilirizam i jugoslavizam, i to, to je jo paradoksalmJe, na tenton
ju Hrvatske. Ako izgubi ilirizam, vukovci su jamili ujedinjeje sa
Srbijom u okviru j ezika. Vanu je institucionalnulgu edtgrala
bac
v
ka JAZU i skupina realizatora vukovske tdeJe koJa se on-
zagre
d
o
V
k
d" e okupila. Prihvaanje vukovske norme i nastanak zaJe mc
.
oga
jzika znaili su samo formalno ostvarenje zamiljenoga proJekta
koji nikada nije bio praktino ostvaren.
7. 3. 2. Beki dogovor
Polovicom XIX. stoljea Hrvati su ve bili svjesni da siz
.
gubili ispr
va iroko zamiljen ilirski projekt ujedinjenja svh JuzmSlavena.
Ostvariva je bila mogunost jezinoga ujedinjenJa
.
sa Srn
:
s o
jima ih je povezivala ijekavska tokavtina. Tako J e a miCIJattvu
v. Karadia 28. oujka 1850. dolo do susretu Bee. Nn
.
za
jednikih rasprava potpisan je dokument naz1vn objava th
_
zzJ
.
v
koji je tek u XX. stoljeu, kada se taj dogaaj poceo smatrati pnJ
lomnim za nastanak zajednikoga srpsko-hrvatskoga jezika, dob10
ime Beki knjievni dogovor.
.
.
Dogovor se sastojao od pet toaka kojima je utvreno slJ edece.
'
d d arod treba 1
e d n u knJ" ievnost da
Dolje potpisani znaJUCI a J e a n n
ima i po tom sa alosti gledajui, kako nam je knj
.
ivnost raskmadana,
ne samo po bukvici nego jo po pravopisu, sastajali sm
v
o se ovJ
.
:h dana
:
da se razgovorimo, kako bismo se, to se za sad vie moze, u knJlzevnostJ
sloili i ujedinili. I tako smo
Jednoglasice priznali da ne valja mijeajui narjeja grai;i
.
nvo, ko
l. e a u narodu nema, nego da je bolje od narodni j eh naqeqa Izabrati
J g
..
v
" k l l jedno, da bude knJlzevm JeZI . . .
z. Jednoglasice smo priznali, da je najpravije i najbolje primiti juno nar
jeje da bude knjievno; i to
a) zato, to najvie naroda tako govori,
. .
b) to je ono najblie staromu slavenskomu jeziku, a po tomu svjema
ostalijem jezicima slavenski jem,
284 HRVATI l NJI HOV JEZI K
e) ...,.......-...+-,,.-.-,-..,,..-
+,..,.
....
.-.......-,..-....-,-..,...-.
,.-.,...-,..
.-........-.,....,.+-.,..,......-.....
... .....
..,..-....,......,...-.-........+.
-.
.
,-,
--,
...,+,..,....--..,,.+.....,......
,,..z]e, .+ ,,
.....+.-...
,...--.+.-...-,..-.......-.,.. ......
.,...+..+.,
,-.,,...-...,.,.-,...........,....
.-...,
-.,...
......-...+-..+.-.+...,......-.-.
--.,.-,...,.,.-.,-...,..-.,.....
4. ...-., . ..
...+.h ...-.....-.,-.--.-....,....+--.
_-.,.....,.-..-+,-.,...-...,.,.-.,..,-.-
-...+
, ...-,......-....-...-,....-.,.......,-+.-.
-,.,-,...-.....-...,--.,-,...
5. -.,
-.,.
,
a srpske strane potpisali Vuk Stefanovi Karadi u
ro aI
,
CIC Slovenac Franjo Mikloi, a s hrvatske strane IvaKu
kuJ evic
:
uImitrija Demeter, Ivan Maurani, Vinko Pacel i St f
PeJakovic.
e an
, .
B
.
ki
.
d
.
ovr odbacivao je ilirsku jezinu koncepciju prihva
CaJUCl obilJezJa IZ Vukova j ezika, a djelomino i iz predilirskoga hr
vat
.
skog s
.
andarda. Odbaeno je mij eanje dijalekata i stvaran e
Jezia
v
kOJl u tvarnosti ne postoji u korist jednoga, hercegovak
ga, JUznoga IJekavskog dijalekta novotokavskoga ti' pa t'
k
. . + Mu .
, J
onoga
OJJe cmo osnovicu j ezika to ga je Vuk reformirao. Predloene
promene otaaj eg i)irskoga pravopisa to se tie e, er liu
r
a u krst pnhvacaJacina Vukova pisanja. Ilirska misao po
azena e l na eu J oga ujedinjenja sa Srbima koji u doku-
ment m su uklJUCih obiljezJa ilirskoga J
.
e zika Be k
.
d
.
d ' h 1 1
,
e I Je ogovor slje-
.
cl
.
po so jca ipak ostao samo pismena deklaracija bez prak-
tlcmh posljedica. Tomu je bilo nekoliko uzroka. Nije nevana bi-
93 z v
mc e: Putovima . . . , u poglavlju Kn 'ievni d
-
iznosi cijeli dokument odakle potj
'
e
'J
d
'
.
og
.~
~~
94 Lj. Gaj smjestio je tekst dokumenta s iv 1850. u asopisu >>Narodne novine<< u zabavnu
rubriku Pouitelni zabavnik!
286
HRVATI l NJIHOV JEZIK
jer se kolebala izmeu ilirskoga etimolokog i vukovskog fonetskoga
pravopisa. Odluke komisije nisu pravno potvrene, a u kolama e
ih provesti tek gramatike Mirka Divkovia s vukovskom normom.
Beki je dogovor u kasnijim slavistikim radovima, koji su ne
rijetko precjenjivali njegovo znaenje, postao svojevrstan mit na
kojemu je rastao i sljedei, kasniji mit serbokroatistike, 95 odno
sno jedinstva srpskoga i hrvatskoga jezika, to naglaavaju hrvat
ski lingvisti.
95 m Kai: Politika Uznanstvenoj slavistici ...
VII. POGLAVLJE: Pobjeda tokavtine 287
Knjievna sredita u drugoj polovici XIX. stoljea
Br
SRBIJA
VI l i . POGLAVLJE
Srpsko-hrvatski/
hrvatsko-srpski jezi k
Naelo nacionalnog suvereniteta i potpune ravno
pravnosti obuhvaa i prava svakoga od naih na
roa d
u va sve atribute svoga nacionalnog po
sto
!
anJa z da maksimalno razvija ne samo svoju
przvrednu, nego i kulturnu djelatnost. Medu tim
atributima odsudno vanu ulogu ima vlastito na
cionalno ime jezika kojim se hrvatski narod slu
i, er je n
.
eotudivo pravo svakoga naroda da svoj
Jezzk nazzva vlastitim imenom, bez obzira radi li
s
?
filoloomf
e utvr
M
-
IvanJe 1 J a-
canJe u
.
tjecaJa hrvatskih vukovaca koji su kodificirali gramatiku i
P
.
avop1nu normu u
.
posljednjih desetak godina XIX. stoljea. Po
VIJ esno J e to
.
razobJ e Prvoga svjetskog rata nakon kojega je jugo
slavensko pitanJe, tj . stvaranje zajednike drave Junih Slavena
postalo zamren meunarodni problem, posebice meu samim
Navod iz asopisa >>Telegram<<.
2
Slino misle i drugi autori, npr. M. Samardija.
VI l i . POGLAVLJE: Srpsko-hrvatski/hrvatsko-srpski jezik 289
Slavenima. Do stvaranja prve drave nazvane Kraljevstvo Srba,
Hrvata i Slovenaca dolo je u Beogradu, l. prosinca 1918. godine.
Velikosrpski nacionalisti prihvatili su ju radosno, videi u njoj na
stavak Kraljevstva Srbije, dok je u bivim habsburkim zemljama
ona izazvala val nezadovoljstva, ak i pokuaj pobune hrvatske voj
ske, koja je smatrala da je zemlja ozbiljno ugroena od supremacije
Srba.3 Raspored snaga meu narodima koji su se nali u zajedni
koj dravi od samoga poetka nij e bio ravnopravan.
Problem jezika postajao je dravnim problemom. Hrvatska ocje
na hrvatskoga ili srpskoga, odnosno hrvatskosrpskoga/srpskohrvat
skoga jezika negativna je iz perspektive njegova stogodinjega po
stojanja, ali ne valja zaboraviti da j e u trenutku nastajanja na pri
jelomu stoljea on bio pozitivnim ostvarenjem elja za jezinim,
narodnim i dravnim jedinstvom svih Junih Slavena, kada su se
oni, nakon nekoliko stoljea nepostojanja, poj avili na zemljovidu
Europe u zajednikoj dravi.
Prvo razdoblje zapoinje Broz-Ivekovievim rjenikom (1901.).
Pravopisnu normu uvruju sljedea, ve spomenuta izdanj a
Broz-Boranieva pravopisa koja su poela izlaziti od 1904. godine.
Maretievska se gramatika norma irila putem jednoga od naj
boljih hrvatskih udbenika, Gramatike hrvatskog jezika za enski
licej Josipa Florschiitza (1905.). Pojavljuju se i j ezini savjetnici kao
rezultat praktinoga djelovanja u okviru jezine kulture i kao znak
brige za usavravanje jezika i rada na oblicima i mogunostima nje
gove primjene. Njihova se tematika svodila uglavnom na borbu za
istou j ezika, nastavljajui time Maretieve postavke u skladu s
kojima u novotokavskome jezinom standardu nema mjesta ne
ologizmima, a ni akavskim ni kajkavskim regionalizmima. U te se
savjetnike ubrajaju Barbarizmi u hrvatskom jeziku (Zagreb, 1904.)
Vatroslava Roia4 i Brani jezika hrvatskoga Nikole Andria5 iz
191 1. godine. Andri za razliku od Roia nije bio tako doslj edan
3 L. Podhorodecki: Jugoslawia
..
. , str. 149.
4 M. Samardija: Vatroslav Roi, O. idem: Jezikoslovne rasprave i lanci
.
. . , str. 227.-260.
5 M. Samardija: Nikola Andri, u: idem: Jezikoslovne rasprave i lanci ... , str. 409.-472.
290 HRVATI l NJI HOV JEZI K
novotokavski purist jer je bio za odreene normativne zahvate pro
vjerene u hrvatskoj jezinoj tradiciji. Upozoravao je na nepotrebno
preuzimanje srpskih rijei koje su esto rusizmi.6 On je bio prvi koji
se u razdoblju ojaale Vukovizacije vraa i podsjea na vrijednosti
vlastita j ezika: Hrvatski je jezik tako lijep i bujan, da se njime mo
e izrei sve, im ti dua zadre. On je sjajan, vatren i duevan.7
Sljedei savjetnik napisao je T. Mareti: Hrvatski ili srpski jezini
savjetnik za sve one, koji ele dobro govoriti i pisati knjievnim naim
jezikom. On izlazi ve u sljedeem razdoblju, 1924. godine, a autor
u njemu potvruje svoj stav iz 1899. prema barbarizmima u koje po
njegovu miljenju pripadaju sve nenovotokavske rijei. U uvodu
pisanom ekavicom, to je trebalo posvjedoiti njegov odnos prema
istonome dijalektu koji mu je jednako drag kao juni,8 ponovno
kritizira rijei nepotvrene u narodnom naem jeziku koje nisu u
duhu toga j ezika: Moda e se kojemu itatelju initi preterano to
ja najvei deo kajkavskih rei izgonim iz knjievnoga jezika / . . . /, no
/ .. ./ svatko vrlo lako uvia da bi takve rei knjievnome jedinstvu
Hrvata i Srba vrlo smetale, jer ih Srbi ne bi hteli primiti.9 to e nam
neologizmi poput glazba10, isusovac, redarstvo, slovnica, stoernik,
tvornica, uionica, pita se Mareti. Po njegovu su miljenju nepo
trebne i rijei: asnik, povijest, knjinica, proraun, stoer, tvrtka.
Savjetuje da se umjesto njih rabe internacionalizmi, kako to rade
drugi narodi, pa i Srbi (npr. oficir /h/istoria, biblioteka, budget, pol,
firma). Mareti nije protiv regionalizama, nego protiv tipinih i sa
mo hrvatskih neologizama i posuenica to ih je kovao uglavnom
purist B. ulek. To je bilo u skladu s Maretievim pogledom na za
jedniki j ezik i nain kako se on ostvaruje, iako je time unitavao
dio hrvatskoga jezinog nasljea u korist srbizacije. Oito da je, ka
ko primjeuje Mogu, u svakodnevnom ivotu i dalje taj leksik bio
6 N. Andri: Koje nam beogradske rijei ne trebaju, O. M. Samardija, op. cit., str. 452.-463.
Rije je o lanku iz 1927. godine.
7 Navedenono prema M. Mogu: Poviest ... , str. 180.
8 Ibidem, str. 180.
9 Ibidem, str. 180.-181.
10 ulekov neologizam potvren ve 1844. u >>Danici<<.
VI l i . POGLAVLJE: Srpsko-hrvatski/hrvatsko-srpski jezik 291
prisutan kad je Mareti tako reagirao. Ista e se ocjena i odnos pre
ma korj enitome hrvatskom leksiku ponoviti kao neizostavni ele
ment jezine politike u dravi nastaloj 1945.
Godine 1913. Jovan Skerli (1877. - 1914.) u lanku Istono ili ju
no nareje prvi je pokuao uj ednaiti srpski i hrvatski jezik ukla
njanjem dviju temeljnih razlika meu njima. U tu je svrhu 1914.
proveo anketu meu hrvatskim i srpskim knjievnicima i jeziko
slovcima. Njegov je projekt pretpostavljao da Srbi prihvate latinicu
umjesto irilice, a Hrvati ekavicu umjesto ijekavice. Rat i autorova
smrt prekinuli su tu inicijativu. Na Skerliev su prijedlog ipak pozi
tivno odgovorili mnogi hrvatski pisci i javni djelatnici - pobornici
jugoslavenske zajednice - koji su poeli pisati ekavicom. To su bili,
meu ostalima, M. Krlea, T. Ujevi, A. B. imi i A. Cesarec. Ti novi
ekavci odbacili su tu praksu poetkom dvadesetih godina, razoa
rani politikom novonastale drave.
Drugo razdoblje - od 1918. do 1941. - vrijeme je pogoravanja
situacije za hrvatski jezik. U svim podrujima drutvenoga ivo
ta vidljiva je snana centralistika politika Beograda, to se odra
zilo ak i u politikome vicu u kojemu se kratica naziva drave
Kralevina SHS prevodila kao Srbin hoe sve. Kao nedosljed
nost parole jedan narod - tri plemena (a ne tri posebna naroda), u
3. paragrafu Vidovdanskoga ustava iz 1921. pojavljuje se ak i novo
ime jezika: Slubeni jezik Kraljevine je srpsko-hrvatsko-slovenaki,
1
1
ime koje se rabilo sve do 1937. godine. Srpski jezini unitarizam
bio je posebno vidljiv u kolstvu, voj sci, sudstvu. Jezina situacija
ovisila je o situaciji u dravi. Atentat na hrvatske poslanike u beog
radskoj Skuptini 20. lipnja 1928., kad je ustrijeljen Stjepan Radi,
karizmatini voa Hrvatske seljake stranke, a ranjena jo dvojica
poslanika, bio je povod raspada Kraljevine SHS. estoga sijenja
1929. kralj Aleksandar Karaorevi zbog dravnoga udara uvo
di estojanuarsku diktaturu. Ponitio je Vidovdanski ustav12 i ras-
11 Nalazimo ga u naslovu: Istorija srpskohrvatskoslovenakog knjievnog jezika Franje
Polj anca iz 1936. godine.
12 Vidovdanski ustav proglaen je 28. lipnja 1921. , na dan pravoslavno ga sv. Vida. To je za
Srbe poseban dan jer su toga dana 1389. izgubili bitku na Kosovu polju, a 1914. se dogodio
292 HRVATI l NJI HOV JEZI K
pustio Skuptinu. U listopadu 1929. proglasio je zakon o promjeni
imena drave u Kraljevinu Jugoslaviju.
U tome burnom razdoblju dolazi do neposrednih promjena u
hrvatskome jeziku. Godine 1926. Ministarstvo prosvjete osniva po
sebno znanstveno povjerenstvo koje treba izraditi zajedniki pra
vopis. U povjerenstvu su bili hrvatski lingvisti vukovske orijenta
cije: Mareti, Reetar, Borani i Ivi. Ministarstvo je 1929. u svrhu
izrade pravopisa izdalo Pravopisno uputstvo za sve osnovne, srednje
i strune kole Kralevine S. H. S. prema kojemu je odreen j edan
pravopis temeljen na velikoj j ezinoj i pravopisnoj reformi Vuka
Karadia. Propisom se nareivala:
s..-,...-,...-.-....-,.....-...-....,..--........--.
.-..
+.-,..
......-?,.,.
s.,+.-.+--..-...+.,.......,.-...
..+.-,..-,..+...-,.,-...+....+.,...,....+.,--.-...
.+.-.-.........-,.,....-.,....-,....-,......-.
u. skladu s Uputstvom, A. Beli 1930. godine objavljuje svoj pravo
p1S pod naslovom Pravopis srpskohrvatskog knjievnog jezika koji
Je popularno nazvan oktroirani prvopis. Iste godine izlazi takoer
prilagoen propisima Pravo p is hrvatskoga ili srpskoga jezika. Peto
izdanje preraeno prema propisima Ministarstva Prosvjete (kao i e
sto i sedmo izdanje) Dragutina Borania. Naela srpskoga pravopi
sa preuzeta su iz Believa pravopisa. U skladu s propisima srpske
ortografije promijenjeno je pisanje d + s, , e, , u: otsjei, gradski,
ottati, otciepiti, otepiti, otunuti. Takav e zapis poslije postati
SVOJ evrstan pokazatelj koji e se od normi (hrvatska ili srpska) pri
mijeniti u pravopisu.
Osnovano je i povjerenstvo za rad na ujednaivanju nazivlja za
srednje kole.
..-,
...
...-,.....,+.-....z...,.,-....,..-..+.i..-
...
..
..+
.....-.--...+.,.,...,.-.........,.,......,.....,
....,..-.
...
,-....,....,-......,.,....,......
...-,...--.....
..-.-,-...,.....,-.,............,....+...,.....,.
..
..+.--....-.....-.-,.+....,...,....,.-.-...+-
.,
.-
+.,.-..-.....,../ . . . / .+...,..-,....,..-,-.
,.
.,-
-.,.....,.-,....+..........-..
....
..
..+... u 1
.
.- .-+.
-.-.,..-.-.........-.+...-,...-.,....,.....,.,..-
-.-..,...
Guberina upozorava na sociolingvistike imbenike koji odreuju
nastanak pojedinoga jezika, a rezultat su razliitih narodnih tra
dicija. Guberinino i Krstievo miljenje o karakteru srpko-rvat
skoga jezika, njegovu funkcioniranju i uzajamnim odnostma 1ze
u hrvatskoga i srpskoga kao dvaju jezika koji ga tvor, kronosk1
je prvo koj e se pojavilo u jugoslavenskom j
_
ezikoslovlJU u vnJee
zajednice. Razlike nisu dobro primljene m u slJedecem rzdblJ
_
jer su ih jedni smatrali premalo radikalnim, drugi
:
u1tanst1 1
oni nakon 1945. godine, tvrdili su da je to tlptcan pnmJer hrvat
skoga jezinog secesionizma.20 N. Bai zakljuuje da Vije
nost i
znaenje Guberinine i Krstieve knjige nije samo u tome sto Je dala
znanstvenu podlogu za kasniji razvitak teoriske
_
mili samtal
nome hrvatskome knjievnome jeziku, nego 1 u nJeZmOJ prakttcnoJ
strani. 21 Autorica misli na rjenik koji se nalazi u navedenoj knjizi.
u tom razdoblju prvi se put pojavljuju srpsko-hrvatski jezini
problemi. Beogradski centralizam izaziva u Hr
_
vata osjeaj
ugroe
nosti i obrambeno ponaanje, iji su povod uzaJamne optuzbe zbog
srpskoga hegemonizma ili hrvatskoga separatizma. 22
1
9 o.., ,e aic.i i:,.,e ,:e:i.:a:. r ca|e:i:. Zato moemo govoriti o posebnom hrvat
skom knjievnom jeziku, ie:.i 44, s, z.,:e|, 1997., .::. 163.
2 1 . r:.:,ic.i. c,. c.:. .::. 160.
2
1
N. a.i Odjeci . . . .::. 192.
22 i re|e.:ic Relacja jfzyk a polityka<< w najnowszych dziejach starego - nowego jfzyka
slowianskiego, s:a+.. : r.|c|c,.i rc|.i.e, . sicw..:.i.e,,s, y.:.:.w., 1
.
99., .:
,
14 16
+a:c: c,:..+... :.+.:,. |ec,:.+.ii ce:::.|.:. i.c :a:.: c.ei-,. a +c:.c:
oj ,c..
, e.:c, .i:a.c.,. a :c.c:..:.|a +:..a .::e,:.:. :e,ije :.::c:c+:e
. c|:ac :. :.c:.|a
. ia|:a::a ..i,e.: . :. .:a,.:j c...|i:.c.,.ic,., ,c|i:.ic,. i +:a:.e:ceic:c.ic,. :.:..:
296 HRVATI l NJI HOV JEZI K
.--...a.t.,- .a10. :...-,.1941. ,.a.--a....t-,.1945.
,..-.a, -.-.......-..x-.....-.o....u...:....,-
--.a-,...t......,--.-.:.a....,-|...:...,.,-......--,-.a
..t.....-....:.-.,.a.a,a,....,.....-.......,-,-t...,.
.-t-.,.a..-.,...-.a..t.....,-o.-...-,-u...:...a...-.
a.-a..,-...o...-a, -..-a,...:..a.a...a,-...,-,.-....-...
.:...,a....o.-..-....:-..,...a.-...-,-,-..---..-,.
.:.,--....-..-....:-..,u,-.:.a.:.a.-,-,.a...-.-..,....
,...a..a..-Koriensko pisanje (Uz suradnju lanova Hrvatskoga
dravnog ureda za jezik, sastavio A. B. Klai, z.,.-t.1942.), ...:.
Hrvatski pravopis (obrdio Ured za hrvatski jezik, z.,.-t.1944.).24
ua..a--:a,.a-.....Zakonska odredba o hrvatskom jeziku,
o njegovoj istoi i o pravopisu, ..,., -14. v||i1941. .t,....Ured,
a:..a,-.-a.,-..at--...-,.-.-.|...:...,-...:.......a.,.
.-.:,-......,...a-..-..,-......,...,......,.-, -......
,...:.,.....--.....--,...a-.,....,..a-r....,..,-t..
a...,-a-...|......a.:.a--,..,--,...-a,...,-.:.|...:...
,.,-....
+.......,,....,...-.......-.....-.....,.-,...-.,....-..
....,...,...-.+.........-...-...,.....+..,.-...-..
...,...-. ..-...,...-.......,..,...-.--...-..-...,...-..
..,...,.....-.-,.,............,.,.,.,.....-.-....-.-.......
.,.,.....vrabca, nadkriliti, jedanput, drutvo, bolestnik, ,.-+..,.....
vrapca, natkriliti, jedamput, drutvo, bolesnik. 25
u,...-,a.-|.-...jata ...--.,-,.:........:..a...,.: je/ie (=je/
ie). r....,-o.a,.,...,-:...,..:.au...:...,,-,.-..-..t.-..
:.-a...-.-.|.-.....,....,..........-.a.:.:.-|..-.....a.t
ka. To je izazvalo oit sukob izmeu centralistikoga modela i tenja pojedinih nacionalnih
skupina za kulturnom autonomijom (str. 151. -152.).
23 M. Samardija: Hrvatski jezik u Nezavisnoj Dravi Hrvatskoj, Zagreb, 1993.; idem:
Jezini purizam u NDH, Savjeti Hrvatskoga dravnog ureda za jezik, Zagreb, 1993.; M.
Czerwinski: ]fzyk propagandy w Niezalenym Pistwie Chorwackim. Proba charakterystyki,
>>Socjolingwistykal9, Krakow, 2005., str. 63.-81.
24 Hrvatski prvopis, Zagreb, 1944. Pretisak u: Hrvatski korijenski pravopis, Zagreb, 1993.
25 Navedeno prema M. Mogu: Poviest . . . , str. 185.
VI l i . POGLAVLJE: Srpsko-hrvatski/hrvatsko-srpski jezik 297
., .xou..|.....,....,..a.t...,...:..a..-.:...,a.-..-.
..,--,a,-.-...|...:....a.:...-r..-t-.,.
....:...-.
-.,-.-....a.,..-a-.-.t.....,.-.a-.....-......,..
.-,-.:..|
|...:...|..,-.-,.tisua ,a,-.:.hilada), tjedan ,a,-.:.nedje
la, sedmica), imovnik ,a,-.:.inventar) . . a..,--,..a--..-..
,--,....-.a.-a...--...,.....-,.pismohrana ,a,-
.:.arhiv), samovoz ,.a:..t..,.munjovoz ,:....,,.brzog/as ,:-.-
|.-,.brzojav ,:-.-,..,.krugoval ,..a..,.promidba ,,..,.,.-a.,.
slikopis ,|..,.stoer ,:.t,.mirisnica ,,..|a-..,., x...19.5.
:-.-..,-.-..a..t..-s.,..-.-..,-...aa,a..a:...a.-,,...,a
,aa,....--,.-o,-:...-.,-a,.......-..a..---.., -a,.
:.-t.,...:...,-....-a,-.:...,-.....t....,-...|..-.a,-.:.
.,.-|..-.-
z.,.-.,-...a-..,--..a..,.,-:.-t..-.a.,a:..-|..a
.-.....u.-a-..--.t,...,--.,.Rjenika hrvatskog knjievnog je
zika t..,-s|..|....,-,...,...,-.-.,...:...a..
.ia....
,.a-......Nacrt hrvatske slovnice ,| a..1944.) . U .....,-
t....t.-..:-.,.-..--.r.....|:.:....Hrvatska slovnzca (1943.).
o.a.---...-o.a,.,...,-:...,..:.t..-.a,a--...:....:--
a--....-.|..,--....a.t.,.xou.a...a.,a.|..a,...o-a.-,-
.a....:.--,.:..-...,--,....-a,-..|...:...|,-...........:.,.
...a.t.,.(1941. - 1945.). |a.-...|..,....:..-...,--,a,-...a.
:....-......,....,..-.-..,-..--:-
u
lou
.
-
.
jamili su buduim narodima Jugoslavije pravo na
vlas trti J ezrk 1 rme. ookumenti su trebali biti pisani na srpskom,
hrvatskom, slovenackom i makedonskom jeziku jer su svi oni rav
nopravni na teritoriju cijele Jugoslavije. 29 Kasnija jezina politika u
ravi
.
i j ptivala ove odluke. U tom je razdoblju zbog vladajue
Id?logrJ e J Ik, o
.
nikada do tada, bio instrument politike koja j e
tezila stvontr umfrcuano drutvo s internacionalnom socijalisti
kom,
.
netnikom svijesti, drutvo u kojemu obvezuje parola brt
tvl Jedmsvo. Srpskoj jezinoj politici bilo je stalo do jezinoga
Je dm stva, ah samo onakva jedinstva kakvo e se realizirati na tetu
hrvatskih jezinih posebnosti.3o
Nakon Drugoga svjetskog rata u hrvatskom kolstvu obveza
an je Bor
v
aniev Pravopis i gramatika Ivana Brabeca, Mate Hraste
eenikovia Gmatika hrvatskoga i srpskoga jezika (1952.)
1a Je slijedila Maretrcevu normu. Znak nadolazeih unitaristikih
prm
.
njena
.
blo je raspisivanje ankete o srpskohrvatskom jeziku i pr
voplsu koJe Je 1953. okreno Ljetopis Matice srpske. Uslijedio j e
sastanak redstavmka Matrce srpske i Matice hrvatske u prosincu
1954. godme u Novom Sadu, gdje je potpisan tzv. Novosadski do
govor kao p
.
onovna potvrda jezine zajednice prekinute u vrijeme
Drugoga SVJetskog rata i reforma u NDH. Dogovor je glasio:
l.
2.
arni j ik
.
Srba,
.
rvata i Crnogoraca jedan je jezik. Stoga je
I knJ Iz ev Jezrk, kOJI se razvio na njegovoj osnovi oko dva glav
a sredr
.
sta, Beograda i Zagreba, jedinstven, sa dva izgovora,
IJekavskrm i ekavskim.
unazivu jezika nuno je uvijek u slubenoj upotrebi istai oba
nJegova sastavna dijela.31
29
k
Dokumente je objavio S. Babi: AVNOJ i hrvatski jezhik, O.idem, Hrvatski jezik Upoliti
om vrtlogu, Zagreb, 1990., str. 13.-18.
30 l P ' k
.
' H k
ran l ovJ
_
c: rvats i standardni jezik i srpski standardni jezik, Q.Jrzyk wo bee przemian
kultury, uredmk E. Tokarz, Katowice, 1997., str. 50.-59. (citat str 52 )
. . . .
Navedeno prema M. Mogu: Povijest . . . , str. 187.
VI l i . POGLAVLJE: Srpsko-hrvatski/hrvatsko-srpski jezik 299
Odlueno je da taj j ezik ima etiri slubena imena: srpskohrvatski,
hrvatskosrpski, srpski ili hrvatski, hrvatski ili srpski. Teoretski je to
znailo da se neslubeno mogu rabiti i nazivi: srpski i hrvatski, ali
praktino je to bilo neobino teko. Neki su jezikoslovci ak doka
zivali da takvi jezici ne postoje. Sedma toka Dogovora glasila j e
da zajedniki jezik mora imati zajedniki pravopis. 32 Poseban pro
blem bili su Crnogorci, koji nisu spomenuti u toki 3., gdje se utvr
uje ravnopravnost pisama, irilice i latinice i u kojoj se navodi da
Srbi i Hrvati moraju znati pisati obama pismima. Nisu spomenuti ni
kao nositelji srpsko-hrvatskoga jezika u predgovoru Rjenika obiju
Matica iz 1967. godine. Crnogorci su to shvatili kao nijekanje posto
janja njihova naroda i knjievnosti te su reagirali 1971. izjavom Ne
moemo prihvatiti Novosadski dogovor. 33
Ostvarujui odluke Dogovor, 1960. objavljen je Pravopis hrvat
skosrpskoga knjievnogjezika s pravopisnim rjenikom. Srpska ina
ica, na ekavici i irilici, u naslovu je imala srpskohrvatski. Novo
sadski pravopis, koji je izbacio dotadanje razlike u korist srpskoga
pravopisa, trebao je biti znakom jezinoga jedinstva Srba i Hrvata.
Lada Badurina tvrdi da je bila posve neispravna koncepcija po ko
joj e zajedniki pravopis ostvariti jedinstvo jezika. Ona je, osim
toga, ruila odreene pravopisne navike koje su nastajale tijekom
70 godina. S druge strane, neke od predloenih izmjena pravopisne
norme bile su utemeljene, kao promjene u interpunkciji ili pisanju
velikoga slova. Meutim, Pravopis je zapravo znaio drugu srbiza
ciju hrvatske ortografije. Opet se moralo pisati: otciepiti, otepiti,
otunuti.
Dogovor je zahtijevao i izradu zajednikoga nazivlja, to se ipak
pokazalo nemoguim zbog velikih razlika koje su jezike dijelili zbog
kulturnih i drugih okolnosti u kojima su se razvijala oba termino
loka sustava. Peta toka preporuivala je uporabu cjelokupno
ga leksikog blaga naega j ezika, a dokaz za to trebala je biti izra-
32 Okolnosti u potpisivanju dogovora i analizu toga dokumenta predstavlja Lj. Jonke:
Teorija i praksa Novosadskog dogovora, u: idem: Hrvatski knjievni jezik +++ , str. 210.-221.
33 Ibidem., str. 218.
300 HRVATI l NJI HOV JEZIK
da zajednikoga rjenika. Obje Matice izdavale su od 1967. godine
Rjenik hrvatskosrpskoga knjievnogjezika - Renik srpsko hrvatsko
ga knjievnog jezika. S leksikom se graom u rjeniku postupalo
kao da pripada istom fondu rijei, bez upozoravanja na jezinu pri
padnost odreenoga leksema. Sinonimizacija je primijenjena kao
metoda obrade leksika obaju jezika i upravo je ona bila predmetom
kritika i zamjerki pa je hrvatska strana nakon drugoga sveska pre
kinula rad na rjeniku. Rjenik se razgovorna nazivao Adok jer j e
obuhvaao rijei od A do K, a Matica srpska ga je zavrila.
U neto boljoj politikoj situaciji, ljeti 1966. godine, u razdoblju
unutarpartijskih razraunavanja s centralistikom politikom, stvo
rila se klima za raspravu o hrvatskom jeziku. U znak protivljenja
neprestanomu porastu srbizacije, 17. oujka 1967. u zagrebakom
je tjedniku Telegram objavljena Deklaracija o nazivu i poloaju
hrvatskoga knjievnogjezika,34 u kojoj se zahtijeva pravno zajam
ena ravnopravnost svih etiriju j ezika na teritoriju Jugoslavije. 35
Potpisnici (osamnaest hrvatskih znanstvenih i kulturnih organi
zacija) zahtijevali su ostvarivanje zakona koje im je zajamio jo
AVNOJ. Predloeno je da se u Ustav unesu amandmani lanku 131 .
o jezinim pitanjima. U novoj verziji on je trebao dati ustavno jam
stvo ravnopravnosti za sva etiri jezika na kojima su trebali biti za
pisivani svi dravni i pravni akti. Deklaracija je utvrdila da:
....+.-,......-..+.+-....,...-.......-.+-..-.-.........,
...-,.......,.--,....-...-.,..,+...,.......+....
,..+-.-......-........-.-.-..-....-.,.....-.,...-....
-.......,...,...,.-,..-.,,....,+-...-...-.-......+
-...,.-.,....-.......-,.,.....-...--...+. 36
Nejasna je formulacija olakala u praksi, po miljenju autora, na
metanje srpskoga jezika kao jednoga zajednikog jezika Srba i Hr
vata, to potvruju konkretni primjeri. Deklarcia je ocijenjena kao
34
Tekst Deklaracije u asopisu >>Telegram, op. cit., kao i u: Deklaracija o nazivu i poloaju
hrvatskoga knjievnogjezika. Grada za poviest Deklaracije. Tree izmijenjeno i dopunjeno
izdanje, ur. J. Hekman, Matica hrvatska, Zagreb, 1997. (prvo izdanje 1991.).
35 Usporedi moto ovoga poglavlja.
36 Deklaracija ... , op. cit., str. 27.
VI l i . POGLAVLJE: Srpsko-hrvatski/hrvatsko-srpski jezik 301
pokuaj da se dovede u pitanje bratstvo i jedinstvo naih naro
da, Uperena protiv bratstva i jedinstva, akt politikog sljepila,
pokuaj zloupotrebe jezinih pitanja, politika, a ne lingvistika,
neprijateljski gest prema dananjoj fazi nae revolucije, povreda
samoupravljanja, politiki delikt, >>varka, teka varka za hrvatski
narod, poigravanje nacionalnim osjeajima, >>pokuaj politike
diverzije, gruba politika diverzija, smiljen udarac politike
reakcije pa ak i desant na slobodni teritorij. 37 Znanstvena sre
dina iz koje je proistekla Deklaracia nala se pod jakim pritiscima.
Pogledi zabiljeeni u Deklaraciji ponovno su izili na vidjelo
1971. , u vrijeme hrvatskoga prolea, 38 u Izjavi Matice hrvatske39 ko
jom se odbacuje Novosadski dogovor jer se nain njegove realizacije
temeljio na nametanju srpskoga jezika ekavskoga tipa i na nepo
tivanju autonomije ostalih jezika. Odbaen je dvolani naziv je
zika, zaustavljen je rad na spomenutom rjeniku te se odustalo i
od dotadanjega pravopisa. Umjesto njega Stjepan Babi, Boidar
Finka i Milan Mogu pripremili su Hrvatski pravopis na naelima
Boranieva pravopisa. Ta naklada nije bila distribuirana. Pravopis
je ponovno objavljen u inozemstvu (1972. , 1984.) i od tada se zo
ve Londonac.40 Te su injenice dovele do toga da je Londonac po
stao simbol progona svega hrvatskoga, po miljenju Badurine - ne-
37 M. Samardija: Ljudevit Jonke, Zagreb, 1990., str. 1 13.
38 Masovni politiki pokret iji je cilj bio da se demokratskim metodama hrvatskih politi
ara, inteligencije, mladei i dijela drutva izbori za vea ekonomska, nacionalna i kulturna
prava Republike Hrvatske u okvirima Jugoslavije. Tisue Hrvata tada je osueno na dugogo
dinji zatvor ili je dobilo otkaz na poslu, takve je represije nametnula jugoslavenska drava.
39 Izjava Matice hrvatske: Novosadski dogovor odbaen, >>Jezik 18, 5, Zagreb, 1970., str. 138;
B. Finka: O otkazivanju Novosadskoga dogovora, >>Jezik, 18, 5, Zagreb, 1970., str. 139.-140.
40 Slino je bilo i s gramatikom S. Babia i S. Teaka koja je 1966. objavljena kao Pregled
gramatike hrvatskosrpskogjezika prema zasadama obvezujuega Novosadskoga dogovo
ra. To je izdanje povueno iz prodaje i uniteno. Tek je 1990. sedmo izdanje dobilo naslov
Gramatika hrvatskoga jezika. Zbog naslova nije prihvaena za kolsku uporabu Priruna
gramatika hrvatskoga knjievnogjezika iz 1979. godine, iji su autori: E. Bari, M. Lonari,
D. Mali, S. Pavei, M. Peti, V. Zeevi, M. Znika. Godine 1995. objavljena je pod naslovom
Hrvatska gramatika. Stjepan Babi je o tome izjavio: >>Mislim da nema jezika na svijetu koji
bi imao toliko zabranjenih i onemoguenih jezinih prirunika kao to ih ima hrvatski, i to
samo u posljednjih pedesetak godina, S. Babi: Za rastavu politike i lingvistike, potpoglav
lje: Lingvisti rade, a prirunika nema!, u: idem: Hrvatski jezik u politikom . .. , str. 323.
302 HRVATI l NJI HOV JEZI K
potrebno optereen politikim znaenj em. Njegovo prvo izdanje,
koje je nastavljalo hrvatsku pravopisnu tradiciju, promijenit e se
tek u izdanjima nakon 1991. godine. U Hrvatskoj se 1986. poj avio
Pravo p is ni prirunik hrvatskoga ili srpskoga jezika koji su napisali
Vladimir Ani i Josip Sili (sljedea izdanja 1987., 1990.). Njegovu
novu verziju autori objavljuju 2001. godine kao Prvopis hrvatskoga
jezika. Badurina svraa pozornost na situaciju u okviru pravopisne
norme u Hrvatskoj nakon odbacivanja Novosadskoga pravopisa. Za
nju je karakteristian bio paradoks koji se s jedne strane temeljio na
stvarnom odbacivanju toga pravopisa u Hrvata, ali ga se istodobno
i dalje smatralo slubenim i obvezujuim sve do pojave Prirunika
1986. godine.
Godine 1971. Dalibor Brozovi napisao je u obliku pitanja i od
govora Deset teza o hrvatskome jeziku. 41 Podnaslov O klunim pita
njima hrvatskoga knjievnogjezika govori da su to sintetski prikaza
ni pogledi secesionistike hrvatske strane o svim kontroverznim
stajalitima koje je iznosila unitaristika srpska strana. U tezama
se naime tvrdi:
l. +.......,...,..,.....,.-.....-.......-...+...,.....-....
...-.-...+.
2. s.,.,..-.-.-....-.-.......,.,....-.,..-.,.,-..........-
+..+-.,.....,.......-........-.....+....,........-,...,
....-.+,..+-,.-
3. +..........-+..+-.,...,..+,-,...-...,......,-.,..,...+
,...-,..,..,...-,...-.-.,.--...+.+.-..
4. +..........-+..+-.,...-.......+.-.-XVIII. ....,...-.,
+.-......-,.-...,......-.........-.-..,,.
5. ..,...........,...,..-.-.+,..+-,......,..,-..........-+..+
-.,.....-.....-.-,.....-..-.........-..-
6. s............,......-..,-...-.....-.......,....-+..+-.,
,......+....-...,.+-.-..............,.....,......-.....
...-,.....
41 Isprva je bio izloen kao referat na skupu Saveza hrvatske omladine u ibeniku, a kona
na verzija teksta tiskana je u: S. Babi: Hrvatski jezik u politikom . . . , str. 271. -283., poslije i u
sljedeim izdanjima knjige Deklaracija o nazivu i poloaju . . . , str. 7.-21.
VI l i . POGLAVLJE: Srpsko-hrvatski/hrvatsko-srpski jezik 303
7. .........,..+--..+.,.........-,.......,+..-........
......-.-...
8. ..,..........-.....-.......,....-+..+-.,
;
...
-......
...
,..........-.+.............-..........-+......-.
+..,.-........
9. ....-.......,....-+..+-.,,.....+..,..-,,...-..-...
,.-...-.......-...+.-...,-,-...-.......-...-....,.-.
+..,.-,....-.
10. ....-..,......-.......,....-+..+-.,,.....-.,.......-,-.
..-.-..-,,...,...-.-.......-.-...+..+.....
Srpsko-hrvatski nikada nij e postigao oekivan jugos)avnsk
.
jedinstvo iako je bio utemeljen na istom dijalektu 1 untoc zaJedIc
koj gramatikoj strukturi. U praksi se, naime, ostvanvao u obhku
dvaju razliitih knjievnih standarda: srpskoga i hrvatskoga (ovdje
izuzimam jezinu situaciju u Bosni i Crnoj Gori). Srpska je strana
u raspravama o jedinstvu jezika naglaavala aspekt zajednikoga
podrijetla, a hrvatska - sociolingvistiki aspekt po kojemu su se ob
_
a
jezika razlikovala. Razlike na podruju fonetike, fleksije, tvorbe n
jei, sintakse, a prije svega leksika i stilistike, nisu bile rezultatom
samo jezinih pojava, nego i razliitih knjievnih tradiija,
_
preesa
standardizacije te injenice da su narodi koji govore t1m J eZICima
dva razliita etosa, svjetonazora s razliitim civilizacijskim utjeca
jima (Bizant - Rim), zatim razliitih povijesnih sudbina, kulturnoga
i vjerskoga nasljea, drutvenoga mentaliteta, vrije
.
nosnogss,_
va.42 Zajedniki gramatiki sustav, koji uostalom niJe do kraJa Isti,
pokazao se nedovoljnim u odnosu prema postojeim sociolingvi
stikim, etnolingvistikim, pa i psiholingvistikim razlikama. Na
kraju je srpsko-hrvatski jezik postao svojevrstan filoloki fenomen
iji je dvo lani naziv povezivao jezike dvaju razliitih naroda (jer
nije postojao srpsko-hrvatski narod), to je bilo bez presedana ne
samo u slavenskim, nego i u europskim jezicima.44
42 J. Rapacka: Kulturowo-historyczne zaplecze konfliktu serbsko-chorwackiego, u: eadem:
Godzina Herdera ... , str. 9.-26.
Uzrok su bila obiljeja po kojima se razlikovao zajedniki novo tokavski dijaistem u
istonome (srpskom) dijelu od zapadnoga (hrvatskoga) dijela, npr. srp. etvoro, hrv. cetvero . . .
44 o tome pie i D. Brozovi: Srpskohrvatski jezik kao genetskolingvistiki, tipoloki i socia-
304 HRVATI l NJI HOV JEZIK
Pogledi na funkcioniranje hrvatsko-srpskoga/srpsko-hrvatsko
ga jezika u razdoblju njegova postojanja oscilirali su od uzajamno
ga iskljuivanja do pokuaja pomirenja razliitih stavova o njegovu
statusu.45 Godine 1940. Guberina i Krsti nijekali su njegovo posto
janje. Odredili su ga kao jezik koji funkcionira samo u teoriji, dok je
praksa pokazala njegovo apstraktno nalije. Taj dvostruki oblik
jezika Tomislav Ladan gotovo trideset godina poslije krstit e na
zivom konjokrva.46 Guberinini i Krstievi pogledi nastavili su se
i uvrstili u razdoblju NDH. Na posebnost dvaju jezika u vrijeme
druge Jugoslavije podsjetila je Deklarcia iz 1967. godine. Kao sim
bolini argument u korist postojeih razlika koje dijele ta dva jezika
navoena je reenica47 istoga sadraja, a razliita izraza: Vlak sa
eleznikoga kolodvor krenut e tono u deset sati (hrvatski) i Voz
sa eleznike stanice krenue tano u deset asova (srpski). Drugi je
primjer reenica: Biela sol za kuhanje (est kemiski (je) spoj natrija
i klora (hrvatski) i Bela so za kuv(h)anje je!(jeste) hemi(sko jedinje
nje natrijuma i hlora (srpski).48 Glavni je argument bila injenica da
se ne pie i ne govori na srpsko-hrvatskom jeziku, nego ili na srp
skome ili na hrvatskome.49
Zajednika novotokavska osnovica obaju jezika bila je dovoljan
dokaz njihove istosti s gledita genetske klasifikacije. U odreivanju
istovjetnosti jezika na temelju genetskoga kriterija i najvanije ko-
lingvistiki fenomen, Zbornik za filologiju i lingvistiku Matice srpske<< 27-28, Novi Sad,
1984.-1985., str. 99.-105.
45 Koncepcijama funkcioniranja srpsko-hrvatskoga kao umjetne tvorevine (postoji srpski
i hrvatski knjievni jezik), monolitnoga, dvovarijantnoga, etverovarijantnoga, umjetnoga
(postoji srpski, hrvatski, bosanski i crnogorski knjievni jezik) jezika posveena je knjiga
A. Spagirske-Pruszak: Sytuacjajfzykowa w bylej Jugoslawii, Gdarsk, 1997.
46 T. Ladan: Centaurski rjenik centaurskogjezika, Kritika<< l, Zagreb, 1968., str. 53.
47 S. Teak, S. Babi: Gramatika hrvatskoga jezika. Prirunik za osnovno jezino obrazova
nje, Zagreb, 2000. (XII. izdanje), str. 15.
48 D. Brozovi: O sadraju pojma norma u leksikologiji, >>Jezik<< 28, 4, Zagreb, 1980. , str. 138.
-145. Pretisak u: Norme i normiranje .. . , str. 140.-150.
49 S. Babi: Lingvistiko odreenje hrvatskoga knjievnogjezika, >>Jezik<<, 18, 5, Zagreb, 1970.,
str. 129.-137. Autor tvrdi: >>Odavno je ve mnogima bilo jasno da se ne moe tako govoriti i
pisati da to bude i hrvatski i srpski, nego se govori i pie ili hrvatski ili srpski ili ni hrvatski
ni srpski<< (str. 133.).
VI l i . POGLAVLJE: Srpsko-hrvatski/hrvatsko-srpski jezik 305
munikacijske funkcije jezika, argument u korist zajednitva bio je
pozivanje na razumijevanje meu korisnicima jednoga jezika koje
se esto primjenjivalo i kao kriterij poeljan za razlikovanje dija
lekata i jezika, iako to razumijevanje nije dovoljno vjerodostojno i
ne daje jednoznane rezultate.50 Razlog zato se ne moe ozbiljno
prihvatiti taj kriterij j est inj enica da postoje idiomi koji pripadaju
razliitim jezicima, a razumljivi su objema skupinama korisnika, uz
idiome koji se nalaze unutar istoga jezika, a ipak ih svi ne razumi
ju.51 Uzajamno razumijevanje Srba i Hrvata, koje proizlazi zapravo
iz zajednike dijalektne osnovice, dokazivalo je, po milj enju hr
vatske strane, jedino da je srpsko-hrvatski jezik za oba naroda taj
isti, ali ipak ne takav isti. 52 To se moe objasniti jedino razliitou
sociolingvistikih imbenika koji su oblikovali oba jezika i imaju
vee znaenje za njihovo funkcioniranje kao nacionalnih jezika ne
go to ga ima popis gramatikih obiljeja. Lingvistiki kriteriji ne
mogu se uzeti u obzir za razlikovanje jezika jer su u procesu njihova
nastanka glavnu ulogu odigrali svijest i volja odreene drutvene
zajednice te uvjerenje o njegovoj iskljuivosti i odvojenosti poja
ano teritorijalnim, dravnim i kulturnim zajednitvom, tj. onim
elementima s pomou kojih se stvara definicija naroda.
Vaan argument hrvatske strane bili su detaljni popisi razlika s
primjerima iz svih jezinih podruja. To su npr. fonetska obiljeja53
50 R. Bugarski: jezici, Beograd, 1997.
51 To pitanje opirno obrauje K. Mianovi: Standardni jezik i razgraniavanje jezika,
>>Fluminesia<< 16, Rijeka, 2004., 1-2, str. 95.-104. On se poziva na najnoviju svjetsku literaturu.
52 Vidi biljeku 63.
53 Primjere razlika kojima se koristim navode mnogi autori, npr. ve spomenuti Guberina
i Krsti, Bokovi, Benei, a osim toga: I. Pranjkovi: Hrvatski standardni jezik i srpski stan
dardni jezik .. . , str. 55-59.; M. Kai: Hrvatski i srpski . . . , str. 121. -133.; A. Spagirska-Pruszak:
Sytuacja jfzykowa ... , str. 42.-45.; J. Sili: Hrvatski i srpski jezik, u: Zbornik Zagrebake slavi
stike kole, Zagreb, 2001., str. 147.-155.; R. Jovanovi-Gorup: Lingvistiki i antitudinalnifak
tori u odravanju srpskohrvatskogjezinog standarda, u: Nauni sastanak slavista u Vukove
dane 16, 1, Beograd, 1987., str. 199.-206.; M. Cichorska: /fzyki Slowian Poludniowych wobec
rozpadu SFRJ ( Czy Slowiwiszczy:nie przybywa jfzyk6w?, u: Wsp6lczesne tendencje rozwoju
jfzyk6w slowianskich, 1, urednik M. Blicharski, H. Fontarski, Katowice, 1994., str. 43.-54.;
H. Jaroszewicz: Nowe tendencje normatywne ... . Osim navedenih, mnogi su se autori bavili
tim problemom, napose leksikim razlikama.
306 HRVATI l NJI HOV JEZI K
(ne samo refleks jata), koja su rezultat drugaijih izvora posuiva
nja od onih koje imao srpski j ezik. Hrvati su kao katolici najprije bili
pod utjecajem latinskoga, zatim njemakoga, talijanskoga, ekoga,
maarskoga i iz tih su jezika posuivati leksik, dok su pravoslavni
Srbi posuivati iz grkoga, zatim iz ruskocrkvenoslavenskoga, rus
koga, turskoga, maarskoga, albanskoga, francuskoga. Otuda npr.
hrvatski Babilon, kronika, amen, ocean, miliun, aktualan, demo
krcija, informirati, garantirati, ofenziva, opi, za razliku od srpsko
ga: Vavilon, hronika, amin, okean, milion, aktuelan, demokratija,
informisati, garntovati, ofanziva, opti.
Hrvati nastavljaju rabiti i obiljeja starotokavskih dijalekata,
odakle potjeu hrvatski oblici s h, tamo gdje su u srpskome sup
stituti v, j: hrv. snaha, duhan - srp. snaja, duvan. U hrvatskome su
ei oblici s finalnim l: sol, vol, sokol, stol, dok su u srpskom bez
njega: so, vo, soko, sto. Hrvatski jezik uva i stari oblik zamjenica,
npr. tko, svatko, srp. ko, svako.
U
sadanju fonoloku normu ule su
i rijei sa sekundarnim protetskim h ispred samoglasnoga r npr. hr
a, hrvati se (srp. ra, rvati se), kao i tradicionalna hrvatska Europa
za razliku od srpske Evrope.
Hrvati primj enjuju izvorno pisanje stranih vlastitih imena, za
razliku od fonetskoga srpskog zapisa, povezanoga s tipom pisma
kojim piu. U hrvatskom se jeziku proirila naslijeena i prvotno
jedino doputena distribucija finalnih suglasnikih skupina st, zd,
t, d takoer i na druge skupine suglasnika u posuenicama: kt, nt,
rt, pt. Srbi ih meutim razbijaju nepostojanim a, npr. hrv. dijalekt,
akcent, koncert, koncept - srp. dijalekat, akcenat, koncerat, konce
pat. Oblici tipa dijalekt u hrvatskom jeziku su od 1945. godine dobili
prevlast nad prije nametanim formama tipa dijalekat, slino kao u
srpskome. Hrvatski je tolerirao suglasnike skupine pa je posudio
mnoge strane rijei poput komunist, romanist, staist koje u m. ro
du imaju nastavak -e, dok srpski te suglasnike skupine uklanja i
tim posuenicama mukoga roda dodaje nastavak -a: komunista,
romanista, staista. Razlikuje se i posuivanje iz latinskoga jezika
- u hrvatskome: kriterij, rdij, stadij, morfij, aluminij, a u srpskome:
kriterium, radijum, stadium, morfium, aluminium. U srpskom se
VI l i . POGLAVLJE: Srpsko-hrvatski/hrvatsko-srpski jezik 307
jeziku rairio oblik prijedloga sa, ka, dok se u hrvatskome rabe oba
oblika: s/sa, k/ka ovisno o poetnome slogu sljedee rijei, odnosno
ako su suglasnici u poetnome slogu sljedee rijei isti kao prijedlo
zi ili slini njima, odnosno ako se u poetnome slogu sljedee rijei
nalaze suglasnike skupine: s prijateljem, k nama, ali sa sinom, ka
kretanju, sa sreom.
Znatne tvorbene razlike u oba jezika temelje se na uporabi razli-
itih formanata, tako je u hrvatskome: sudac, budilica, studentica,
doktorica, prozori, maramica, suvremenik, topnik, sjedalo, obr
na, jednadba, slastiarnica, upravitelj, sisavac, prehrana, pro tu
narodan, izvanredan, isto vremen, neprekidan, jezini, nepogrjeiv,
otpratiti, prognati, prevladati, izjednaiti, odzdraviti . . . , a u srpsko
me: sudija, budilnik, studentkinja, doktorka, prozore, marame,
savremenik, tobdija, sjedite, odbrana, jednaina, poslastiarnica,
upravnik, sis ar ishrana, protivnarodan, vanredan, jednako vremen,
besprekidan,jeziki, nepogrean, isprtiti, izgnati, preovladati, ujed
naiti, otpozdraviti . . . U kategoriji naziva drava u hrvatskom jezi
ku postoje ee poimenieni pridjevi: Rumunjska, Nizozemska,
panjolska, a u srpskome: Rumunija, Holandija, panija.
Morfoloke razlike nalaze se u velikom broju rijei, takoer i u
posuenicama koje imaju razliit rod pa se razlikuju po deklina
cijskom tipu - u hrvatskome su enskoga roda, npr.: kvaliteta, me
toda, domena, minuta, sekunda, litra, fronta, gripa, ablona, (ova)
zvier (ova) splav, a u srpskome mukoga: kvalitet, metod, domen,
minut, sekund, litarfront, grip, ablon, (ovaj) zver, (ovaj) splav. No
biva i obrnuto, hrvatski muki rod u rijeima: leksik, posjet, impe
rij, teritorij, planet, popravak, svezak - u srpskome dobiva enski
rod: leksika, poseta, imperija, teritoria, planeta, opravka, sveska itd.
Drugaije se sklanjaju deminutivi i hipokoristici tipa Pero, Pere, Peri
i sl., u hrvatskome po III. sklonidbi, a u srpskome po I. sklonidbi:
Pero, Pera, Peru . . . . Pridjevi i posvojne zamjenice u hrvatskom jezi
ku imaju obje sklonidbe - imeniku i pridjevno-zamjeniku: takva
Josipova stana, takvoga ]osipovog stana, dok se u srpskome zbog
nestanka jednostavne sklonidbe proirila sloena deklinacija: ta
kvog Josipovo g stana. U srpskome se uglavnom rabe kratki zamje-
308 HRVATI l NJI HOV JEZI K
niki oblici nastali kontrakcijom: moga, tvoga, njenoga (od moj, tvoj,
njen), koji su u hrvatskome stilski obiljeeni u odnosu na neutralne
duge oblike: mojega, tvojega, njezinoga/njezina. To se odnosi i na
posvojnu zamjenicu njen (u srp.) koja u hrvatskome dobiva oblik
njezin.
Razlike postoje i u semantici rijei koje imaju razliita znaenja:
odoje u hrv. 'mlado p rase', u srp. 'dojene, dijete koje majka jo doji';
naunik u hrv. znai 'egrt', a u srp. 'uenjak, znanstvenik'.
Neke sintaktike razlike rezultat su pripadanja srpskoga jezika
balkanskim jezicima, pa u jezinom sustavu postoje analitiki obli
ci u sintaksi kao i u fleksiji. U srpskome je primjer zamjena54 infi
nitiva konstrukcij om da + prezent, npr. moram da idem, ja u da
itam, a u hrvatskome infinitiv: morm ii, ja u itati. Rezultat bal
kanizacije srpskoga jezika u fleksiji jest redukcij a sklonidbe glav
nih brojeva: pisati s dve olovke; saznati od dva oveka - hrv. pisati
dvjema olovkama; doznati od dviu osoba. Tendenciju gubitka po
kazuje i ve spomenuta sklonidba neodreenih pridjeva (u srp. slo
ena sklonidba: dobar priatelj, dobrog prijatelja ... ), a u hrvatskome
se uva: dobar prijatelj, dobra prijatelja . . . , kao i oblik s naveskom:
dobar priatel, dobroga priatela. Iako su u srpskim gramatikama
propisane obje paradigme, u govoru se neodreena sklonidba ogra
niuje samo na nominativ jednine m. roda: zelen/zeleni eir. Druga
je sintaktika razlika nain tvorenja upitnih reenica u upravnom
i neu pravnome govoru: u hrvatskome - Pitam je li doao, u srpsko
me - Pitam da li je doao. Srbi ee rabe pasiv i glagolske imenice
na -anje, -enje (prvo birnja), kako bi se izbjegao infinitiv, dok su
u hrvatskome aktivni oblici i glagolske imenice na -0 ili infinitiv
(pravo odabir, izbor, pravo izabrati). Kad je u atributivnom obli
ku opa i vlastita imenica, u srpskome se opa imenica ne sklanja:
tetka Marin brat, knez Mihajlova ulica, dok se u hrvatskome mo
ra uporabiti posvojni genitiv: brat tetke Mare, ulica kneza Mihajla.
54 Detaljno je taj problem predstavila M. Ivi: Problematika srpskohrvatskog infinitiva,
>>Zbornik za filologiju i lingvistikU<<, 15/2, Novi Sad, 1972., str. 1 15.-138. Autorica dovodi u
pita,e oe iljenje da je u srpskom jeziku nestao infinitv, opisuje pravila raspodjele koja
zahtiJeVaJu nJegovu uporabu.
VIIl . POGLAVLJE: Srpsko-hrvatski/hrvatsko-srpski jezik 309
Miro Kai navodi primjere administrativnoga stila s vielanim
sintagmama tipinima za srpski jezik, dok se u hrvatskome rabi jed
na rije: hrv. nemati povjerenja - srp. vidljiv je nedostatak poverenja.
Pasiv u srpskome, kako smo ve rekli, u hrvatskome se izraava ak
tivom: to je uinio Marko - to je uinjeno od strane Marka. Nadalje,
u srpskome se rabi konstrukcij a s Nom.: trai se devojka, dok je u
hrvatskome s Ak.: trai se djevojku, kako je potvreno u zapadnim
hrvatskim dijalektima.
Jedna od stilskih razlika izmeu dvaju jezika jest i red enklitika
u reenici. U hrvatskome pisanom jeziku mjesto enklitike u reenici
nalazi se nakon prve naglaene rijei: Nai su prijatelji stigli auto
busom ili Nai priateli stigli su autobusom, dok se u govornom je
ziku primjenjuje logiki kriterij: Nai prijateli su stigli autobusom.
U srpskome jeziku u oba se sluaja rabi logiki kriterij, tj. Nai pri
jatelji su stigli autobusom. 55 U srpskome se rabe odreeni p rid jevi
bez naveska te posvojne, odnosne i upitne zamjenice u Gen., Dat. i
Lok. sg. m. i sr. roda na: -og/-eg; -oml-em. U hrvatskome su oba li
ka u uporabi (i oblici s naveskom i bez njega) tj. i dugi i kratki oblici
pridjeva (-oga/-ega ll -og/-eg; -o mu/-emu ll -oml-em): moga prijate
la//mog prijatela, a kada dolazi nekoliko oblika zajedno, njihov je
red odreen: npr. rjenik hrvatskoga kajkavskog knjievnog jezika;
naemu dragom prijatelju (tj. dugi oblici dolaze ispred kratkih). U
administrativnom stilu i govornom jeziku rabe se iskljuivo kratki
oblici (bez navezaka).
Razlike u prozodiji odnose se i na mjesto naglaska i na njegov
tip, npr. u hrv.: ispei, dorei, nisti, ellmo, mene (tie se i nagla
ska proklitika: za mene), u srp.: ispei, dorei, narasti, elimo, mene,
za mene itd.
Uz ve spomenute pravopisne razlike dodajmo i hrvatski mor
foloki pravopis za budue vrijeme: itat u (izgovara se itau) na
spram srpskoga fonolokog pravopisa (itau) koji nije u hrvatski
uveo ak ni T. Mareti.
55 J. Sili, op. cit., str. 153.
310 HRVATI l NJI HOV JEZI K
U frazeoloke se razlike moe ubrojiti izraavanje nekih stanja
ili elja, pa je u hrv.: htio bih jesti, nemam vole piti, nisam rspolo
en za etnju, a u srp. :jede mi se, ne pije mi se, ne eta mi se.56 Slino
je i sa eljama uz j elo i pie: u hrv. Dobar tek!, U slast!, U zdrvlje!,
ivjeli!, a u srp.: Priatno!
Naravno, najbrojnije su razlike u leksiku,57 unato injenice da
je najvei dio rjenikoga fonda bio ipak zajednika, npr.: hrv. raj
ica - srp. paradajz, strop - plafon, kruh - hl(eb, odor - uniforma,
konobar - kelner brija/frizer - berberin, pozornica - bina, nogo
met -fudbal, papir - hartija, skladite - magacin, stroj - maina,
tvornica -fabrika, sumnjiav - podozriv, buka - malter ugljen -
ugalj/umur ugao - oak, uvjet - uslov, arulja - sijalica, vaza -
vazna, cvjetnjak - saksija, otok - ostrvo, deva - kamila, dojam - uti
sak, neboder - oblakoder pokus - opit, papar - biber propuh - pro
maja, kare - makaze, zrak - vazduh, sudjelovati - uestvovati itd.
Hrvatski nazivi mjeseci slavenskoga su podrijetla: sijeanj, velaa,
oujak, trvanj, svibanj, lipanj, srpanj, kolovoz, rujan, listopad, stu
deni, prosinac, a srpski - latinskoga: januar februar, mart, april,
maj juni/jun, juli/jul, august/august, septembar oktobar novembar,
decembar.
Toan broj razlika u hrvatskim i srpskim tekstovima (onih naj
brojnijih leksikih i gramatikih) bilo je neobino teko odrediti i
dobivali su se razliiti rezultati ovisno o vrsti teksta, vremenu njego
va nastanka i autorovih teoretskih postavaka. 58 Dio leksika dodatno
teko je bilo istraiti j er se nalazi u oba standardna jezika, iako s ra
zliitom estotnosti, kronologijom, stilskom ili semantikom funk-
56
V. Frani: Gramatika opisowa jrzyka serbochorwackiego, Warszawa, 1963. , str. 22.
Donosi se i popis razlika.
57 Rjenik leksikih razlika: Razlikovni rjenik srpskog i hrvatskog jezika V ad imira
Brodnjaka iz 1991. godine ima oko 30 tisua natuknica na 632 stranica, kojemu su, osim pri
znavanja vrijednosti bogatoga materijala, kritike recenzije (npr. I. Pranjkovia i M. Petija,
vidi bibliografiju) predbacivale previe orijentalizama i stranih rijei te nodosljednu leksi
kografsku koncepciju koja je usporeivala rijei koje se razlikuju po mnogim obilj ejima:
stilom, kronologijom, kontekstom, to daje pogrjenu sliku o stvarnim leksikim razlikama
u srpskom i hrvatskom jeziku. O tome govori i A. Spaginska-Pruszak, op. cit., str. 30.-32.
5
8
Taj problem i prikaz istraivanja pojedinih autora obrauje A. Spaginska-Pruszak, op.
cit. str. 34.-35. Druge radove, npr. D. Mali ili S. Markovia, vidi u bibliografiji.
VIli . POGLAVLJE: Srpsko-hrvatski/hrvatsko-srpski jezik 311
cijom. Najvie leksikih razlika (do 20 %) bilo je u starim knjievnim
tekstovima zbog arhaizama, dok ih je u novijima bilo oko l l - 16%.
U jeziku tiska bilo je jo manje razlika, oko 6 %. Poveavala ih je za
4 5 % razlika zbog ekavsko-jekavskoga izgovora, dok je ona u je
zinoj supstanciji iznosila 3 - 7 %.
Teza o postojanju dvaju odvojenih jezika, hrvatskoga i srpsko
ga, prvi je put formalno prihvaena izvan Jugoslavije kad je 1988.
Meunarodna Organizacija za standardizaciju izmeu 146 jezika
svijeta stavila hrvatski na popis pod brojem 862, a srpski pod bro
jem 861. Na tom je popisu ostao i naziv srpsko-hrvatski, ali bez po
sebnoga mjesta, pod brojem 861/862. Hrvatski je sedamdesetih go
dina izbaen s toga popisa na zahtjev Beograda. 59 U Jugoslaviji se i
dalje, jo tri godine, govorilo na srpsko-hrvatskom jeziku sve do
raspada drave.
Drava se od poetka svojega postojanja protivila raspravama
o tipu ovoga jezika, smatrajui ga jednim j ezikom, a kasnije jed
nim jezikom s dvjema varijantama, to nalazimo npr. u formulaciji
Josipa Baotia:
.,...-..........-+..+-.,...,..,+.-,......-.-.,........
..,...,...-...,+-....-....-..-..,.........-..............,.
.-..,...........-.,....-,...-+..+-.,,....,..-.-.-...+.
..-..,...,..-.-.-./i dale/ ..,...-..........-+..+-.,...,..,
+.-,.....-.-.-........-.....,.......,.,...............,
...+.+..,.....,.-.....,.-.,....+......-+..+-.,,.........
...-
Taj je model jasno odreen u Novom Sadu formulacijom: Narodni
jezik Srba, Hrvata i Crnogoraca jedan je jezik. U tom sluaju dva
doputena izgovora nisu nijekala jedinstvo, nego su prvi put po
tvrivala postojanje beogradske i zagrebake varijante. Jer hrvat
sko-srpski jezik nikada nije postao jugoslavenski j ezik unato
uznapredovaloj integraciji koja se odvijala uglavnom zahvaljujui
Hrvatski medu svjetskim jezicima, >>Jezik 40, 5, Zagreb, 1993., str. 147. -150.
J. Baoti: Standardni srpskohrvatski jezik, norma i varijante, >>Knjievni jezik<< 13, 3,
Sarajevo, 1984. , str. 120.
312 HRVATI l NJI HOV JEZI K
postojanju zajednike drave i jezine politike koju j e ona provo
dila. O stupnju njegove unificiranosti iznose se sljedea miljenja:
Srpski i hrvatski jeziki standard bili su samo objedinjeni, ali ne
i ujedinjeni,61 srpskohrvatski knjievni jezik je jedan jezik, do-
d
v
d
M. Ivi: Problem norme u knjievnom jeziku, >>Knjievnost i jezik XII, 3, Beograd, 1965. ,
str. 13. -20. Pretisak u: >>Jezik 13, l, Zagreb, 1965. , str. 1.-8.
VI l i . POGLAVLJE: Srpsko-hrvatski/hrvatsko-srpski jezik 313
ka postoji i zagrebaka (zapadna) varijanta.66 Na Kongresu je bila
nazona i skupina jezikoslovaca koji su se protivili teoriji varijan
tnosti i dalje zagovarali jedan jezik u kojemu ima leksiko-stiliskih
razlika kao pozitivnih elemenata kojima se obogauje zajedniki
leksik i stilistika.67 Teoretske postavke tog modela najpotpunije je
odredio D. Brozovi. On je definirao varijante kao adaptaciju je
dinstvenog standardnog jezika tradiciji i suvremenim potrebama
nacija kao definiranih socia-etnikih formacija.68 Koncepcija dvo
varijantnosti dala je hrvatskomu jeziku odreenu dozu samostal
nosti, omoguivi mu naglaavanje razlika, upuujui na njegovu
lingvistiku i sociolingvistiku posebnost,69 a posljedica toga bilo
je identificiranje hrvatskoga jezika (hrvatske varijante) s hrvatskim
narodom i stvaranje svijesti o takvome stanju stvari. Dravni srp
sko-hrvatski jezik nije mogao bezuvjetno vriti funkciju narodnoga
hrvatskog jezika.
Specifinost srpsko-hrvatske varijantnosti (razliite od pojava
toga tipa u engleskom, njemakom, nizozemskom ili panj olskom
jeziku) bila je izraena u injenici da su se srpska i hrvatska va
rij anta razvijale neovisno jedna od druge iako su funkcionirale u
istoj dravi, a postojale su jo prije konstituiranja srpsko-hrvatsko
ga jezika?0
M. Hraste: Problem norme u knjievnom jeziku, >>Jezik<< 13, l, Zagreb, 1965., str. 15.
67 M. Stevanovi: Neke leksiko-stilske razlike, a ne jezike variante, >>Na jezik<< XIV, 4-5,
Beograd, 1965., str. 195.-226.; idem: Stvaranje jedinstva knjievnogjezika Srba i Hrvata i da
nanje stanje togjedinstva, >>Na jezik<<, xviii. l2, Beograd, 1970., str. 1 .-79.
D
.
Brozovi: Standardni jezik ... , str. 35. Osnove te teorije autor je zacrtao ve ranije, usp.
O problemima varijanata, >>Jezik<< 13, 2, Zagreb, 1965., str. 33.-46.; idem: O jezinim dub/eta
ma i slinim pojavama u slavenskim standardnim jezicima, s osobitim obzirom na tipologiju
jezinih norma, u: Wariancja normy we wsp6lczesnych slowiatskichjzykach lterackich, ur.
S. Urbarczyk, Wroclaw- Warszawa - Krakow- Gdarsk, 1977., str. 17.-24.
Pr
_
ema demografskim podatcima iz 1981. godine u Jugoslaviji se govorilo na 14 jezika.
?rg1 autori navode d ,e u bivoj Jugoslaviji bilo 25 - 27 nacionalnih manjina s isto toliko
Jezika. Prema: A. Spagmska-Pruszak, op. cit., str. 10.
S. Babi: Uvod- burno razdoble hrvatskoga jezika, u: idem: Hrvatski jezik u politikom
str. s. Autor obrauje i pojedina razdoblja koja ine i cijelu knjigu.
VI l i . POGLAVLJE: Srpsko-hrvatski/hrvatsko-srpski jezik 317
TV emisije, asopisi). U zemljama s totalitaristikim reimima jezik
je uvijek bio u rukama vladajuih, iznimka je bio samo razgovorni
i vjerski jezik. U takvim zemljama jezik se osjeao i bio slubeno
priznat kao osnovni pokazatelj etnonacionalne posebnosti - isko
ritavan u promjenjivim politikim manipulacijama: jednom kao
osnovni pokazatelj dravne / .. ./ ili dravnonacionalne identifika
cije, dugi put kao osnovni pokazatelj etno kulture nedominirajuih
naroda u federativnim dravama,
82
a to se odnosi npr. na hrvatski
jezik.
Predmetom jezinoga politikog utj ecaja u Jugoslaviji bili su svi
aspekti njegova funkcioniranja, poevi od samoga naziva jezika,
njegove definicije, tj. odreivanja naina njegova funkcioniranja,
to se povezivalo s interpretacijom uzajamnoga odnosa obaju glav
nih standarda, pa sve do ostalih konkretnih odluka o normi hrvat
skoga jezika koja je najjae djelovala na pravopis i na leksik.
Integracijski karakter jezine politike ilustrira njezin odnos pre
ma nazivu j ezika koji se vidi u ustavima bive Jugoslavije.83 Tako
prvi Ustav iz sijenja 1945. godine nije pojedinano nabrajao ju
goslavenske narode ni njihove jezike. Te su jezike navodili ustavi
pojedinih republika, ali samo u kontekstu sudskih odluka i postu
paka koji su se provodili u pojedinoj republici i morali su biti na
slubenom jeziku dotine republike. Tek je drugi federacijski Ustav
iz 1963. proklamirao ravnopravnost jezika i pisama te je zapisano:
srpsko-hrvatski odnosno hrvatsko-srpski te makedonski i sloven
ski jezik. Bilo je to ravno sankcioniranju odluka Novosadskoga do
govora iz 1954. o pitanju koje se tie naziva jezika (srpsko-hrvatski,
hrvatsko-srpski, srpski ili hrvatski, hrvatski ili srpski) te slubene
uporabe obaju lanova svakoga od tih naziva. Sljedei federacijski
Ustav iz 1974. ponovno naglaava ravnopravnost naroda, narodno
sti, jezika i pisma, ali ne navodi nijedan od naziva, nego samo doseg
uporabe jezika pojedinih naroda, ostavlj ajui to republikim usta-
82
W. Lubas: Polityczne uwarunkowania nowej sytuacji j(Jyk6w slowiari skich,
Socjolingwistyka<< 16, Krakow, 1999., str. 8.
M. Okuka: Zegnaj serbsko-chorwacki (Stare i no we wiatry, czyli czy Bosnia jest tr6jj(zycz
na?, >>Krasno gruda<< 7, Sejny, 1997., str. 1 12.-120.
318 HRVATI l NJI HOV JEZI K
vima. Samo Ustav Socijalistike Republike Hrvatske iz iste godine
odbacuje dvolani naziv hrvatsko-srpski i tvrdi da javnu funkciju
vri hrvatski knjievni jezik, tj. standardni oblik knjievnoga jezika
Hrvata i Srba u Hrvatskoj koji se naziva hrvatski ili srpski.84 Time
je hrvatski jezik prvi put zakonski potvrdio svoju posebnost u okvi
ru naziva, meutim, posljedica takve formulacije u praksi bila je
uporaba dvaju naziva: u javnom ivotu hrvatski jezik, u kolstvu
hrvatski ili srpski jezik.
Status dravnoga jezika hrvatski je dobio tek u listopadu 1990.
godine kada je sljedei Ustav Republike Hrvatske u paragrafu l. ,
lanak 12. utvrdio da je U Republici Hrvatskoj slubeni hrvatski
jezik i latinica.85 Usvajanjem Ustava jo samo formalno postoje
e Federativne Jugoslavije omoguene su promjene dotadanje
politike situacije, tj. uvoenje politikoga pluralizma nakon to je
Savez komunista Jugoslavije na prvim demokratskim prolj etnim
izborima u Hrvatskoj izgubio vlast. Radi usporedbe, u lanku 8. pr
voga demokratskog Ustava Republike Srbije iz jeseni 1990. godine
pie: U Republici Srbiji u slubenoj je upotrebi srpskohrvatski je
zik i iriliko pismo, a latiniko pismo je u slubenoj upotrebi na
nain utvren zakonom.86 Tek ustav tree Jugoslavije (Savezna
Federativna Republika Jugoslavije) iz 1992. godine odustao je od
naziva srpsko-hrvatski i njegov je lanak 15. glasio: U Saveznoj
Republici Jugoslaviji u slubenoj je upotrebi srpski jezik ekavskog i
ijekavskog izgovora i iriliko pismo, a latiniko pismo je u slube
noj upotrebi u skladu sa ustavom i zakonom.87 Doputanjem upo
rabe latinice, ona je dobila pomono i sekundarno znaenje u od
nosu na reprezentativnu irilicu.
Srbizirajui karakter jugoslavenske jezine politike posebno je
bio vidljiv na podruju leksika.
8
4 Ibidem, str. 1 17.
8
5 Ibidem, str. 1 19.
8
6 B. Br bori: Predistorija i sociolingvistiki aspekti ... , str. 29.
87 Ibidem, str. 29.
VIIL POGLAVLJE: Srpsko-hrvatski/hrvatsko-srpski jezik 319
Neki standardolozi smatraju da se leksik ne podvrgava normira
nju jer, suprotno od gramatikoga sustava, njegovu strukturu obi
ljeuje nepravilnost, slaba stabilnost, nezavrenost. Leksik je, nai
me, otvoren sustav. Protivnici takva gledita iznose protuargumen
te kako u jeziku postoji jedan dio odreenoga i stalnoga leksikoga
fonda zbog kojega se moe, pa ak i mora, govoriti o leksikoj normi,
iako ona zadaje najvie problema u usporedbi s normiran jem osta
lih jezinih podruja. Leksik je i mjesto najotrijih razraunavanja
oko toga to je u jeziku nacionalno i nenacionalno, to je vano
osobito u vrijeme kad je ugroena samostalnost i zasebnost njego
va postojanja.88 Stoga leksikoloka problematika, kako naglaava
ju mnogi jezikoslovci, ima vanu ulogu u procesu standardizacije
jezika.
Upravo taj aspekt bio je povezan s ocjenom i tretiranjem hrvat
skih korjenitih rijei u vrijeme srpsko-hrvatske jezine zajednice.
One su bile proskribirane kao reakcijski austrougarizmi, iskaziva
nje vjersko-nacionalne netolerancije, separatizma, ili jednostavno
kao ustaki leksik. 89
Leksike razlike izmeu srpskoga i hrvatskoga jezika, utemelje
nih na istom novotokavskom dijalektalnom sustavu, bile su isto
dobno one koje su pokazivale razliite povijesne sudbine, kulturne
i vjerske tradicije te razliito knjievno nasljee obaju naroda koji
govore tim jezikom. Zajedniki leksik bio je stoga vaan imbenik
u unifikaciji jezika.90
Zato se mehanizam eliminacije i istodobne srbizacije hrvatsko-
ga leksika temeljio na:
88
J. Sili: Leksik i norma, >>Radovi Zavoda za slavensku filologiju<< 32, Zagreb, 1998., str.
169.-175.
89 D. Brozovi: Aktualna kolebanja hrvatske jezine norme u slavenskome i europskom svjet
lu, Croatica 45-46, Zagreb, 1998., str. 17.-33.
Ispravak je bio dodan asopisu >>Slubeni list SFRJ 56, 25. Xl. 1977. godine. Taj dokument
analizira D. Brozovi: O jeziku u zakonima i o zakonima jezika, >>Jezik 26, l, Zagreb, 1978.,
str. 13.-23.
322 HRVATI l NJIHOV JEZIK
zamijeniti leksikom tipinim za srpsku varijantu. Taj je dokument
iziao Iz Sekretariata za zakonodavstvo Skuptine SFRJ Beogrd.
Takva praksa popravljanja hrvatskoga jezika iz Beograda bila je
oprjena slubeno proglaavanim stajalitima.
s.s.a...s.,.z.
..,+-..,.. ...-,.,...........-.+,.,.....-.-...-..-.-
......-.-..,.,,.+,...--........, +.-.............,.
..-.-.-,,.+.,..+.....+......,....-s a....-.--.....-
...,...,-,.......,.-.,+...,.+,.,......,.,.-...+..,-.
,....,...-...-.--...+.-.-,,...-.......-
Politika dimenzija njegova funkcioniranja dovela je do toga da se
hrvatski jezik u velikoj mjeri poistovjetio s pojmom naroda, postao
je pokazateljem nacionalne posebnosti koju je ugrozila drava s te
njama za nadnacionalnom unifikacijom. Jezik i problemi oko njega
dobili su posebno veliko znaenje. Jezini sukobi smatrani su po
litikima99 jer su pogaali u dravno jedinstvo, a za vlast su znaili
pojavu nacionalnoga separatizma. Rjeavanje takvih sporova bio
je jedan od glavnih ciljeva jezine politike koju su jo od 1918. u vi
enacionalnoj dravi provodili govornici srpsko-hrvatskoga jezika.
U toj situaciji za Hrvate Pitanje hrvatskoga j ezika bilo je i jest biti
ili ne biti hrvatskoga naroda. Oni koji su udaral i po j eziku, znali su
vrlo dobro to ine: iupa li jezik, iupao si i narod.100 Problemi
povezani s jezikom budili su u njegovih korisnika snane emocije
jer je jezik bio izjednaen s pojmovima u kanonu najviih vrijed
nosti, kao to su nacija, domovina, sloboda. Te su emocije bile vid
ljive napose u vrijeme ugroenosti nacionalnoga bia, u borbi za
njega jezik je postajao orue i cilj politike borbe, isto kao i borba
za granice, to je posebno dolazilo do izraaj a u Domovinskome
ratu 1991. - 1995. To nesumnjivo moe biti objanjenjem injeni-
M. Cichonska: Ksztaltowanie s if normy literackiego jfzyka serbskiego, chorwackiego i
bosniackiego, u: ]fzyk wobec przemian kultury, ur. E. Tokarz, Katowice, 1997., str. 41.
I. Pranjkovi: Hrvatski standardni jezik i srpski standardni jezik . . .
100
N B ,
.
'
..
A S l k ' h . asJC: recenziJa . e a . Ta; rvatski, >>Jezik 40, 3, Zagreb, 1 992., str. 87.
VI l i . POGLAVLJE: Srpsko-hrvatski/hrvatsko-srpski jezik 323
ce da hrvatski jezik ima posebno bogatu knjievnost koja afirmira
materinski jezik.101
.s..e..z..e.......ze......z.s...se..
U ....-,....-+....-....-.--...,......-.,....-,.-,.-.....
...-.....,......,..-.-+..... .-+...+...-....,..,-...-.
,...-,.-.,....-,---.-,..-.-.-..,.-......+.-.,....-
,......+....-...-.-...,....-.....,...,.-,....+
z.....,.+.+..-,.-...-...,...-,..-,..-.-..,.......,.
,..-..-......,...........-.
Taj iskaz dobro pokazuje specifinost funkcioniranja srpsko-hr
vatskoga jezika u Jugoslaviji te upuje na prave uzroke njegova ras
pada.
Raspad srpsko-hrvatskoga jezika odnosi se na raspad na razi
ni standarda, a ne na razini sustava.103 Obiljeja sustava, s manjim
razlikama, i dalje ostaju zajednika, to omoguuje slobodnu ko
munikaciju meu gotovo svim narodima bive Jugoslavije. |dalje
je ta injenica glavni argument pristaa miljenja o istovjetnosti
srpskoga i hrvatskog jezika.104 Glavna funkcija dravnoga srpsko
-hrvatskoga jezika ipak je bila identifikacijska funkcija koja je tre
bala konsolidirati jugoslavenske narode i koja je u novoj jezinoj
stvarnosti zamijenjena distinktivno m funkcijom koja stavlja nagla
sak na razlikovanje vlastitog jezika od ostalih i na temelju te razlike
gradi vlastiti jezini identitet. Upravo ta funkcija dola je na prvo
mjesto u hrvatskome jeziku. U nedavno konstituiranome jeziku u
1
01
Usp. npr. A. Selak, op. cit.; V. Loknar: Rekli su o hrvatskom jeziku, Zagreb, 1995.
102
K. Feleszko, op. cit., str. 151. On se poziva na lanak P. H. Nelde: Language Conflict, u: The
Handbook ofSociolinguistics, ed. F. Coulmas, Oxford-Cambridge, 1997., str. 285.-300.
103
Taj pro b lem spominje M. Cichonska u lanku Czy jfzyk moe sif rozpada? u: Rozpad mi
tu ijfzyka?, ur. B. Czapik, Katowice, 1992., str. 177.-183. Ostale lanke te autorice o raspadu
srpsko-hrvatskoga jezika vidi u bibliografiji. Tim se problemom bavi i knjiga R. Greenberga:
Language and Identtity in the Balkans. Serbo-Croatian and its Dsintegration, New York,
2004. Vidi u bibliografiji i recenziju M. Czerwinskoga.
1
04
Hrvatska jezikoslovka, S. Kordi, u svojim radovima i dalje zastupa miljenje o jednome
standardnom srpsko-hrvatskom jeziku, stavljajui sustavski kriterij i komunikativnu funk
ciju iznad sociolingvistike i simbolike funkcije. Vidi bibliografiju.
324 HRVATI l NJIHOV JEZIK
Bosni glavnu ulogu bosanskoga jezika ima funkcija prestia koju
on vri kao dravni, ali i nacionalni jezik u novonastaloj dravi.105
Uzrok pojave raspada, kako smo ve rekli, treba traiti u posto
janju razlika izmeu srpskoga i hrvatskoga od samih poetaka, a te
su razlike bile uvjetovane razliitou sociolingvistikih imbenika
koji su tvorili nadgradnju obaju jezika. Integraciji nije pogodovala
ni dravna jezina politika iji je cilj bio ostvarivanje ideje jugo
slavenskoga jezika. Na rastue nacionalne, drutvene i ekonom
ske sukobe nataloili su se i jezini problemi zbog voenja takve
politike.106 Osim toga, po mojemu miljenju, do raspada je doveo i
nedemokratski karakter dravne jezine politike naspram razliitih
standarda/jezika pojedinih naroda koji su se sluili srpsko-hrvat
skim, posebice u neslubenom govoru, ali i u slubenoj praksi (pro
cesi). Vlasti su prema potrebi manipulirale jezikom, jednom nagla
avajui njegovu povezanost s narodom, drugi put upravo suprotno,
smatrajui takve poglede nacionalistikima i protivnima internaci
onalnim idejama socijalizma.107 Neki poljski autori (M. Cichonska,
H. Jaroszewicz) smatrali su da je jugoslavenski odnos prema jezi
ku bio liberalan. Wladyslaw Lubas ocjenjuje da su u usporedbi s
ostalim socijalistikim dravama narodi Jugoslavije dobili najve-
-.
-........-...-..-........,...-.--.....-.......-,...,...,...,...
,......-...-.-...+..-...+-.........,.....-,...,...-,
...... .
..--...+.-..,.....-..,..,...,.,......-...,....-.,.+....-
...
...-......,....-...-....-.-...-...,.....-...+.-..-...+-.....
,....-.-,.-..,.......,..+.,.....-........,...+-....-.., .
.......-..,.-.--.-...........-.+.,.......,...-.--.......,.
..,...,.,...,.--.,..........- -..-,..-,...-,.-.+.
,.......-.........-,........+.....,...,...,.....).,....,....
..,...-.-,....,......-..,...,..-.-...-...............,...,
,....,.,..-....,....-..-,...,...-........-,.-...,.-.,.....
.......-.-.-.-...-..+.-.-...,..,.....-,.....,..-.-.,.......
+.-.-...,.....+.+....-.,......-.............
\
/ .. -.......,...........+.....-+.-....-.....,
......+.-.,..
..,
.......,....,...-.-...-...-...................-..........
-..,.....--.-,..-.-.,.-.-........,...,.,......-.. ,.....
....-.,..-..-.,.-.......-.+-.,......,.....,.....-,.-.-...
....-.
U skladu s takvom hrvatskom ocjenom jugoslavenske jezine po
litike u novoj jezinoj situaciji nakon 1991. godine D. Brozovi ak
D.
Brozovi: Aktualna kolebanja . . . , str. 19.
ina
:.
Sa
_
_
u
ali
smo ga od germanizacije, madarzzacl)e,
_
z IZJed
naavanja sa srpskim jezikom. Preivio Je
.
napo
re tuina da ga protjera iz naeg govo
:
a
zz srca .
.
Odupirali smo se svima koji su nam eljelz oduzetz
naa narjeja, pravila jezika koja n a
n
:
e p
nek
d
ine tekim i nepotrebnim. Iako nas szb
rzzacl]a,
sprezanje, sklonidba i mnogi drugi o
rz
tz
da e nam biti zabranjeno govoriti rvatszm ]e-
.
zikom. Moramo se samo pitati - hoce
;
n
h znatz
govoriti hrvatskim jezikom kada sve
ec
z
go
varamo s frendicama, jedemo hranu zz Jrzzzdera,
k
,
am)
e OK su-
dopisujemo se preko ompzca, sve n '
per i cool.
.
Pitamo li se kakva je budunost hrvatskoga J
ezzka?
....+..-..........,.
..-..-........-,.
roglaa-
Raspad Socijalistike Federativne Republike Jugos avi Je
vanje samostalnosti Republike Hrvatske 25. lpnja :+Il
_
a je slll
.
edna od mnogih promjena do kojih je dolazio u sredisnJOJ, Isto noJ
junoj Europi (raspad
Vie o tome u W Lubas, op. cit.: idem: No we zadani a polityki j{zykowej w swiecie stowi
anskim, u: !{zyki slowianskie w perspektywie ekolingwistycznej, ur. W. Lu bas, I. Ohnheiser,
Z. Topolinska, Opole, 2003., str. 35.-60.
3 To poglavlje skraena je i pre prav ljena verzija mojega lanka f{zyk chorwacki - w po
szukiwaniu wtasnej normy, u: W poszukiwaniu nowego kanonu ... , str. 59.-84. Iz poznatih
razloga on daje jedino najvanije informacije. Problemi standardizacije hrvatskoga kao i
srpskoga jezika nakon 1991. godine tema su opirne knjige H. Jaroszewicza: Nowe tendencje
normatywne w standardowych j{zykach chorwackim i serbskim, Opole, 2004.
4 R. Katii ocjenjuje: >>potpuno je izgraen, dobro funkcionira i razvija se<< (Razvoj, u:
Hrvatski jezik . . . , str. 52.), a M. Samardija kao onaj koji ulazi u XXI. stoljee kao dobro iz
graen jezik koji svojom funkcionalnosti dobro slui dananjoj hrvatskoj jezinoj zajednici
kao sredstvo sporazumijevanja na svim podrujima ivota.<< (Normy i najnowsze zmiany w
j{zyku chorwackim, u: Jrzyki stowianskie dzis. No we Jakty. No we spojrzenia. Ksi{ga pamiqt
kowa poswi{cona Profesorowi Michalowi Blicharskiemu, ur. H. Fon tanski przy wsp6lpracy
r. Stras, Katowice, 2001., str. s:,
I X. POGLAVLJE: nPitamo li se kakva je budunost hrvatskog jezi ka? 329
npr. izbor samo jednoga fleksijskog oblika mlaz-ovi umjesto prija
njih usporednih oblika: mlaz-i/mlaz-evi. Pristae lialnoa gi
dita (Ivo Pranjkovi, Vladimir Ani, Marko SamardztJa, Jostp Sthc
i drugi) pledirali su za nastavljanje i prirodnu evoluciju nasli!ee
ne hrvatske jezine norme kao zapadne varijante, bez prevehkog
_
a
vanjskog utjecaja.5 Na taj nain dosadanja obiljeja
.
hrvate
-
_
an
jante na svim podrujima jezika postala bi prirodmm obllJeZJtma
njegova standarda6 u novoj jezinoj stvarnosti.
.
Standardizacijsko korekcijska djelovanje bilo je vidljivo u sv1m
vrstama normi, ali posebno je drastino bilo vidljivo u leksiku, gdje
je u prvoj polovici devedesetih godina zapoela Sezona lova na s
bizme? odnosno jezina istka,8 kako su to opisali jezikoslovci.
Pojavilo se tada teorijsko pitanje to je srbizam- pitje posebno
vano za dva jezika koja se temelje na istome gramattckom susta
vu ali nakon stoljea nepartnerske zajednice imaju posve razliitu
ndgradnju, a istodobno i teko pitanje zbog toga to su kriteriji
razgranienja hrvatskoga i srpskoga jezika u leksiku, kai
_
d
_
ru
gim dijelovima jezinoga standarda, u velikoj mjeri utemelJeni th na
jezinom osjeaju, ili na arbitrarnim ocjenama pojeinih autr
:
Osim toga pri istome Ministarstvu postoji i Vijee za hrvatski jezik i jezikoslovlje.
Pismo S. Babia upueno sudionicima Ankete. Pretisak u: Prilog Vienca: Jezik na kriu,
>>Vijenac<< VII, 136, 20. svibnja 1999., str. 19.
I X. POGLAVLJE: Pitamo l i se kakva je budunost hrvatskog jezika? 331
1. p referiranje uporabe enklitike zamjenice ju umjesto dotada
njeg oblika je (od zamjenice ona) u akuzativu i u svim poloaji
ma, a ne kao tada, samo u susjedstvu glagolske enklitikeje (on
juje doekao; nie ju nikad vidio);
2. savjetuje se i razlikovanje nastavaka odreenih pridjeva u Dat.
sg. dragomu od Lok. sg. drgome suprotno od dotadanje upo
rabe istih oblika naizmjence;
3. kodificirana je i uporaba odreenih i neodreenih pridjeva u
funkciji atributa, na to se ranije nije dovoljno pazilo. U srp
skom jeziku, kako smo rekli, opa je tendencija da nestanu ne
odreeni oblici, slino uostalom kao u hrvatskome govornom
jeziku gdje dolazi do redukcije dviju preskriptivnih sklonidaba
u jednu, odreenu, koja iskazuje obiljeje ili svojstvo imeni
ce i razlikuje ju od drugih: ovaj dobri ovjek veoma je cijenjen.
Uporaba drugoga, neodreenog oblika svodi se samo na sin
taktiku funkciju dijela im enskoga predikata: ovjek je dobar,
iako norma jasno odreuje njezin atributni oblik u sluaju ka
da pridjev opisuje ope obiljeje imenice: ovo je dobar ovjek.
Ta pojava potvruje tendenciju pojednostavljivanja sklonidbe-
nih tipova.16
Ispravci su postali mogui jer su ti oblici cijelo vrijeme postojali
u govornom jeziku, iako su ih u srpsko-hrvatsko vrijeme lektori
dosljedno ispravljali u pisanome jeziku. Na alost, vie se ne mogu
ponovno uvesti oblici njetko, njekoliko, njeta koji su se u hrvatsko
me jeziku rabili tijekom cijeloga XIX. stoljea, a za kojima ali D.
Brozovi.17
Na drugoj se razini nude pokuaji ouvanja staro tokavskih ime-
nikih nastavaka, razliitih u Dat., Lok. i Instr. pl. (koji sada imaju
sinkretike oblike nastavaka: -ima, -ama) kao stilistikog sredstva
i karike koja spaja prolost i sadanjost te olakava razumijevanje
...-...,
..
..+.+...-,....-...+...-,.-..-,.,....,-....
.,-.
..
..,,.....,+-.-,..-......-
.,...
+..
,......-....
..--,....-,.-.....,...-........-..Dosao J s d
a b
ata ,
...,
+.,..-..-.-,--...,...,.....
..
;
.+...-.
.Doao 1e
s dvojicom brae ..........,.-..-,......-
..
-.
.......
......-...Vidjela sam te s dvije djevojke, ............Vzdjela sam te
s dvjema djevojkama.
ZZ
Normativno-uzusne razlike pojavljuju se i na sintaktikoj razini.
Umjesto nekih pojava primjenjivanih u praksi, pojavila se norma
koja prihvaa npr. novu, osobnu uporabu modalnoga glagola tre
bati koji se do sada uporabljao samo kao neosobni oblik: Treba da
radim; Marko je trebalo da napie zadatak ili Trebalo je da Marko
napie zadatak. Umjesto tih reenica pojavljuju se reenice s pre
dikatom u osobnom obliku glagola trebati: trebam raditi; Marko je
trebao napisati zadatak. Norma takoer ne eli priznati prijelaznost
glagola koristiti i esto se rabljeni oblik koristim priliku kvalificira
kao neispravan, a savjetuje se oblik: koristim se prilikom. Znatno
je vei opseg novih, uzusnih sintagma s prijedloniizriajim
u (s)vezi toga umjesto u (s)vezi s tim, ili obzirom na umJesto s obzz
rom na. Norma je tolerantna prema estoj govornoj konstrukciji za
+ infinitiv (to je za smijati se, jabuka dobra za jesti), koja se dosad
smatrala utjecajem njemakoga, talijanskoga, grkoga, a koju je l.
Pranjkovi23 konano objasnio kao vrstu arhainoga (ptvrnog
od XII. stoljea) hrvatskoga perifrastinog su pina. PranJkovic, koJI
se bavi hrvatskom skladnjom,24 vidi potrebu za posebnim istrai-
21
B. Kry:an-Stanojevi: Od bldu do innowacji, u: Procesy innowacyjne w jzykach slowi
afskich, ur. z. Rudnik-Karwatowa, Warszawa, 2003., str. 98.
22 Ibidem, str. 98.
23 1. Pranjkovi: Hrvatska jezina norma i sintaktike inaice, u: Jezina norma i varijeteti,
ur. L. Badurina i drugi, Zagreb-Rijeka, 1998., str. 447.-456.
24 1. Pranjkovi: Hrvatska skladnja, Zagreb, 1993., str. 40.-45.; idem: Sintaktiku ustrojstvo,
u: Hrvatski jezik . .. , str. 1 19.-131.
334 HRVATI l NJI HOV JEZI K
vanjima sintaktikih varijanata i donoenja ispravnih normativnih
odluka pri izboru jedne od njih.
Ti problemi u suvremenome hrvatskom jeziku za posljedicu
imaju veliku razliku izmeu propisane norme koju sugeriraju gra
matiari standardolozi i njezina praktina ostvaraja u jezinome
uzusu.25
Danas se o izboru norme u hrvatskom jeziku odluuje s pomo
u sistem skoga kriterija, kriterija knjievne tradicije i nacionalnoga
kriterija. Gramatiki sustav i tradicija odluili su kako e se normi
rati usporedni nastavci u Gen. pl. . roda, tj. na prvo se mjesto stav
lja -i zajedno s nepostojanim a u osnovi, s obzirom na najprozirniju
grau i potvrde u pisanoj batini (sestra - sestara, kao i sestra), na
drugome je mjestu i bez proirene osnove (ena - ena), a na tre
em u malome broju imenica koje zavravaju na suglasniku sku
pinu nerazdvojenu nepostojanim a (katedra - katedruz katedara
katedra). Slina naela odreuju ve spomenutu distribuciju enkli
tike ju. Nacionalni je kriterij primijenjen pri utvrivanju hijerarhije
suglasnikih nastavaka u Instr. sg. . roda, gdje se savjetuj e da je
bolji nastavak -i (rijei, mladosti), iako i sustav(< psl. -bjp) i tradicija
prednost daju nastavku -ju /- 'u (rijeju, mladou).26 S obzirom na
injenicu da se on vie koristi u srpskome jeziku, zbog razlikovno
sti mu se u hrvatskome daje drugo mjesto, iako je to bolji nastavak
jer se u sustavu27 ne stvaraju homonimini oblici. U tradiciji je taj
nastavak bio drugaije potvren u iliraca (Tkalevi, Maurani),
kao i u vukovaca. Naime, postojala su oba nastavka, ali je estot
nost -ju bila vea. Tomo Mareti, poput Vuka, najprije je preporu
ivao -ju, a -i samo u sluaju kad su uz instrumental dolazili drugi
jasni atributi (tzv. vezani instrumental) koji su otklanjali homoni-
Detaljno o toj temi S. Ham: Jezik zagrebake filoloke kole ... , str. 73.-80.; S. Teak:
Instrumenta/jednine u imenica vrste i, >>Jezik, 37, l, Zagreb, 1989., str. 33.-39.
I X. POGLAVLJE: Pitamo li se kakva je budunost hrvatskog jezi ka? 335
miju i nejasnou u komunikaciji (npr. s velikom lubavi, s tom stva
ri). Suvremeni jezini uzus pokazuje da su oba nastavka u uporabi
naizmjenino (-ju l -i).
Za kodificiranje Instr. sg. . roda Sanda Ham formulira postulat
koji je aktualan za sva dosadanja djelovanja oko norme suvreme
noga hrvatskoga jezika: ne treba se odricati dobroga morfolokog
rjeenja jer je ono nazono i u srpskom; s obzirom da su oba jezika
graena na tokavskom temelju, naravno je da imaju zajednikih
sustavnih smjernica, a ako te sustavne smjernice u hrvatskom po
dupire i tradicija, tada ne treba odustajati od dobroga hrvatskoga
oblika samo zato to isti oblik postoji i u srpskom.28
Nacionalni kriterij posebice se primjenjuje u kodificiranju su
vremenoga leksika i pravopisa. O problemima potonjega i nadalje
treba raspravljati s obzirom na injenicu da njegova stabilizacija
nije dovrena. Slino je s leksikom i naglasnim sustavom u kojima
h
. .
29
vlada prava anar IJa.
Danas drutvo ima pravo na izbor jednoga od dvaju pravopisa;
rije je o Hrvatskom pravopisu trojice autora te Pravopisnom pri
runiku Ania i Silia. U kolstvu je, prema odluci Ministarstva pro
svjete i porta, obvezatan pravopis Babia-Finke-Mogua iz 1996.
godine. Osim toga, otvoren je natjeaj za udbenik iz kolskoga pra
vopisa koji treba rijeiti posebno Pravopisno povjerenstvo. Sljedea
izdanja pravopisnih pravila pokazuju da se ona razvijaju prema
sve veoj morfologizaciji. Glavno fonoloko naelo hrvatskoga
pravopisa ne dovodi se u pitanje i, kako to naglaavaju hrvatski
jezikoslovci, odgovara prozirnosti hrvatskoga fonolokoga susta
va. Morfoloka odstupanja, osim toga to se pozivaju na tradiciju,
imaju po miljenju autora zadau olakati razumijevanje pisanoga
teksta, napose u sluaju rijetko rabljenih rijei ili strunoga naziv
lja. Dananji hrvatski pravopis moe se dakle okarakterizirati kao
fonoloki s morfolokim elementima.
S. Babi: Pravopisna rjeenja treba birati prema razlozima >>Jezik<< 48 2 Zagreb 2001
str. 55.-60.
' '
_ . ,
IX. POGLAVLJE: Pitamo l i se kakva je budunost hrvatskog jezi ka? 339
komentirana bibliografija lanaka o tom problemu, 34 to se poja
vila samo godine 2000. i 2001., a ima ak 174 jedinice, iako njezini
autori priznaju da su mogli izostaviti neke lanke iz lokalnih novi
na manjih sredita. Autori te bibliografije nazvane Pravopisni rat
klasificiraju publikacije s obzirom na njihov sadraj kao: l. iskaze
samih autora ili njihove lanke; 2. iskaze izdavaa; 3. objektivne
(malobrojne) novinarske komentare utemeljene na injenicama ka
ko bi se itatelji upoznali s pravim stanjem pravopisne reforme; 4.
senzacionalne lanke bez injenica (najbrojniji), s jedinim ciljem
da privuku pozornost itatelja; 5. politikantske lanke usmjerene
na porast stranake i nacionalne netolerancije (usmjerene protiv
izdanja Hrvatskoga pravopisa, protiv njegovih autora, napose pro
tiv S. Babia).
Upozorava se i na opasnost od hiperispravnosti koje bi morfolo
ki tip pravopisa mogao izazvati u drutvu naviklom na naelo pi
i kako govori, itaj kako je napisano. Ve se na radiju i televiziji
uje hiperispravan izgovor zadatci (umjesto zadaci) ili ak pisatu
(umjesto pisau).
Danas Hrvati piu po receptu: malo Ani-Silia, malo Babi
-Finka-Mogua. 35
Pristae Anieva i Sili eva Pravo pisa naglaavaju njegovu prak
tinu stranu, tolerantnost, nearhaiziranost, bliskost govornomu je
ziku - to je na neki nain nostalgija za starim srpsko-hrvatskim
pravopisom. Protivnici ga nazivaju vjernim nastavkom novosad
skoga pravopisa. 36
Nepostojanje ujednaene pravopisne norme navelo je u veljai
2004. godine Maticu hrvatsku da okupi strunjake za izradu novih
i, nadajmo se, konanih, a uz to i drutveno prihvatljivih opih na
ela hrvatskoga pravopisa.
34 S. Babi, S. Ham: Pravopisni rat. Komentirana bibliografija publicistikih lanaka o hr
vatskom pravopisu objavlenih u 2000. i 2001. godini, >>Jezik<< 51, Zagreb, 2004., str. 93. -115. ,
130.-153.; (suautorica N. Bai) str. 181.-191.; >>Jezik<< 52, Zagreb, 2005. , str. 22. -30; 61. -65; 103.
-109. ; 139.-148.
35 M. Jurii, citat je naslov njezina lanka iz eernjeg lista<< od 19. III. 2001.
36 S. Ham: Pravopisna morfo(no}loka i leksika zbrka, >>Jezik<< 48, Zagreb, 2001., str. 61.-74;
96.-98.
340 HRVATI l NJI HOV JEZI K
i
..a.,..-|..-|...:..-,....,..-.|.-....--..-..a.,...
.a. ....-
,....,..-,|,...a-...r..,---......,.a.-.-.,., -
...,............+.:..-...a...-...-,..,-.:..,---a...a.
-,-,.a...-.,.ie, .., -a-...aa,.,.,.|e, .a.,..|.ie. u .,-
......,-..,....aaa,.,.|e a...ie, ....:..je. ..........,
..:.,.a.:.-.a.,-.a..:.-.|-..-,.....,.a.,..-.:..:.,, -
..,....,.|.:.
.
va..u...:.a...,--.:....-,...,-a-..-..,
..|...:..-,-...---..-r..,...u...:..t...,-a-...aa,.,.
l ...:..,.,
.e ..,.....,a...je. s:.,.,...-,-a.....-.,.ie --
.a,.....-,.|..a.:...-...,....a..,-.|.--:...:|.-......
,
....,..-.,..|.,...,..t.-o...t..a........-,-,a:.,...
..:.-,.-a.:...,.,a.,..t.--.,..,-.apijemo mlijeko, a
.., -a.a,.-...,..a.t,-..,-.:.....--..a....aa...,...
..,...,-:.....-...a.a,.a.....-.pi-je-mo mle-ko. a......
a,
..-.-a.....-a.-.......,aaa,.,.e -,.a,.-..
,. a.t..,...-,-aa,.,.e ...ije a.a.:..a|...:...,., -......:..
ardievtno
.
m, ,.-.:....t.....,- |-...,.:...a..--,.:...-
.,---,.....,a.-.,-:-.:..a...,a|...:...,.,....,...,-..-
a.,..|ie ..t..a.......-...a.t.,a(1877. - 1893.). a..,-a.-a--
a,...
......,--xou.:.a,.--..a...a:.-:..a.,-
,.a:....,...a.k...t..-..,-..:.,,..t.-.Vijee za normu hr
vatskogajezika ...,.....,-a,....-.a1998. ,.a.--.-.-:a-a
..-,...:....-,.-.-......a.:a.-,....u....-,.|...|......
:....-..aa,..-t-.-a.a.:.av.,--..-.a20. v1999. ,.a.--
,.-...
e
postojnja srpsko-hrvatskoga i partijsko-frazerski, odnosno partijski novoga
vor (S. Bab1c: Nekolzko napomena o jeziku Franje Tumana, u: idem: Hrvatski juer i danas,
Zagreb, 1995., str. 195.-200.).
55 N
,
db v a srecu, o acen je projekt pravnoga rjeavanja ispravnoga koritenja jezika. Naime,
195. j
v
edan od sabornika prijavio je projekt zakona o hrvatskome jeziku i projekt osniva
nJa drzvnoga ureda za hrvatski jezik. Bilo je i prijedloga o izmjenama Kaznenoga zakona
Republike Hrvatske kako bi se moglo sudski kanjavati za uporabu stranih rijei (srbiza
ma). Hrvati nisu prihvatili te prijedloge sjeajui se loeg iskustva s takvim institucijama
(Hrvatski dravni ured za jezik) u vrijeme NDH.
56 M G v " ' R rc1c: at pravopisa. Nova hrvatska jezina paranoja, >>GlobuS<<, Zagreb, 2. II. 2001.
IX. POGLAVLJE: Pitamo li se kakva je budunost hrvatskog jezika? 349
elemenata iz nekoliko dijalekata, u procesu prepletanja raznorod
nih normativnih strategija (knjievni jezik utemeljen na jednom di
jalektu ili mijeani jezici), postigao je znatno vii stupanj apstrakcije
i sada ga se, kako smo ve rekli, ne moe povezivati ni s jednim kon
kretnim hrvatskim dijalektom. Prema jezinom osjeaju prosjeno
ga govornika hrvatski jezik moe u usporedbi sa srpskim izgledati
umjetan, a sasvim sigurno dalek od narodnog jezika.
Hrvatska se norma nalazi u razdoblju modifikacije dosad ob
vezujuih pravila. Ona se razvija (napose pravopisna i leksika) u
smjeru prijanje narodne tradicije, to joj pridaje konzervativni, pa
na neki nain i arhaini karakter. Poziva se na prolost i vraa jezi
ku ono to je u njemu bilo izvorno, hrvatsko i narodno. Zbog takva
konzervativnog i obrambenog karaktera koji slabo uzima u obzir
svrene injenice ili one koje se dogaaju u hrvatskome govornom
jeziku, postoje velike razlike izmeu slubeno propisanoga j ezika
(tj. izmeu njegove preskriptivne norme) i jezinoga uzusa.
ini se
da je to jedan od glavnih problema suvremene hrvatske standar
dologije. Upravo razdvojba izmeu norme i uzusa utjee na nega
tivnu ocjenu hrvatskoga standardnog jezika koju postavljaju sami
njegovi govornici.
Status hrvatskoga jezika u drugoj Jugoslaviji stvorio je posebnu
drutvenu situaciju koju Josip Pavii, filolog i novinar, naziva u
varskim kompleksom. Autor ovako opisuje tu pojavu:
........-........-..,............+.--.-......-...+..-..,...
..-....-.-.,...,......,..--...,......,.-.,.............
-........-..,.............-.,...-.,.............-.,...-
.-..,.......-..,..-.
s...,,.......,.-..-.........-..-..........-.......-..
...-.....,.,........-.-.,...,.-.,.-.,.,.-.,...,....,.
....-.-....-..+,.-....-....-....,.s.,.., ..-....-+.
,-,.-..,...-..,-,....-...,-..- -..-....+..,.,.....-.
...-..,........-,.-..........,...,+-.-,....-. ....
...-....-.,....-.......-.-,.,.. .,,.-.,,..,..,.
..-+.,,.....,.-....-.....-.,.....-........--.,....
-s....-.-..,.......--.-.,..-,....-..-,...-s.,-..,.
,,..-,....--......-.-....-.......,.,....-......,.,+.,.
,.......-.....,...
350 HRVATI l NJI HOV JEZI K
Sve ovisi iskljuivo o govorniku. On to zna i na to pazi, oprezan je kao
zec: govori i intenzivno misli da ne pogrijei. Ljubi u panici od kastra
cije. Strah od gubitka vlastitog jezika, a s njim i od gubitka nacionalnog
identiteta, baca ga u nesigurnost, a nesigurnost ga vodi u pogreku, po
greka pojaava nesigurnost, nesigurnost stvara uvjete za pogreke . . .
Sretnete li ovjeka koji pravi neprirodne stanke meu rijeima, koji se
neprestano ispravlja, dopunjava, koji stalno objanjava rijei koje izgo
vara, i koji je uvijek malo iznenaen zavretkom svojih reenica (svaka
j e reenica za njega put u nepoznato!), budite sigurni da pred sobom
imate tipian primjerak govornika hrvatskoga jezika. 57 / ./ Govornik
hrvatskoga jezika govori i straari. On zna (moda i ne zna, ali se dri
kao da zna) da njegov jezik ne uva nitko drugi osim njega i da je sto
ga sudbina njegova jezika iskljuivo u njegovim rukama. U njegove je
gene ugraen oprez (strah od jezine kastracije) i sumnjiavost prema
svemu to bi se sa strane htjelo uplesti u njegov odnos prema uvan oj
dragocjenosti - jeziku. I kad mu na jezik doe rije iz bliskoga, ali dru
goga jezika, on mora reagirati grimasom, grem, stankom, otporom i,
dakako, svojom, j edino ispravnom rijei. 58
Nesigurnost, kolebanje, ispravljanje svojih rijei danas je rairena
pojava u hrvatskih govornika. Uzrok su tomu protekla pola stoljea
te provoena leksika reforma nakon :++:godine.
Kroatizacija norme koja se danas vri u hrvatskome jeziku raa
pitanje kakva e biti nj egova buduost i kakav e biti odnos prema
srpskome jeziku. Pristae brze desrbizacije, koja po njihovu shva
anju vraa hrvatskome jeziku njegov identitet, nadaju se da e se
za nekoliko generacija pojaviti izmeu hrvatskoga i srpskoga po
treba meujezinoga prevoenja. 59
57 J. Pavii: Ispod jezika. Komentari o jeziku i Hrvatima, Zagreb, 2001., str. 19.-20.
58 Ibidem, str. 21 .-22.
59 T k S
.,,...,,...,.-.,.-.......,....,........-,.
.-.,..,.-
, .-...,..-.-..,..-..,.,+-.....-.-.,-.,....
,...U ......-...,-....,...-....-.,...+,.....-.,...-,
.......,...+.....-....--...-.-.U ,...-....,.+.......
,.-........-...,..-+..........-.,....-...,.+..,.-
+.......,....--.....-,....,..-.+.....
J. Kozielecki: Psychologiczna teoria samowiedzy, II. izdanje, Warszawa, I986., str. 325.
Navedeno prema: M. D<browska-Partyka: Zagadnienie toisamosci a konfliktjugoslowi
anski, u: Wsp6lczeini Slowianie wobec wlasnych tradycji i mit6w, ur. M. Bobrownicka, L.
Suchanek, F. Ziejka, Krakow, I997., str. 61.-76.
arod
w
jako wypad
oU: pro
ces6w narodotw6rczych (reinterpretacja relacji jfzyk a narod w UJfCZU Dubravka Skllja
a),
s:a+i. : r.|c|c,i. rc|.i.e, . sicw....i.e,- 39, w.:.:.w., 2004., .:: 285
. -300. . H. r.:c.:ewc:
Dubravko kilan: Govor nacije. Jezik, nacija, Hrvati, cc|+e: .:ie:o,, z.,:e|, 2002., .::
315., scc,c|.:,w..:,i. 18, i:.icw, 2004., .:: 199.-204.
R. k.:i. Identitet jezika, sa.:ee:. |.:,.i.:.i. 5-6, z.,:e|, 1972., .:: 5.-14. r:e:...i
a .+e Novi jezikoslovni ogledi, z.,:e|, 1986., .:: 41.-64.
356 HRVATI l NJIHOV JEZIK
loki, vrijednosni vid jezinoga identiteta koji se poziva na sudove o
jeziku to ih imaju njegovi korisnici. Katii ih ovako opisuje:
..-...,.....+.,,....,.+.-....,..-......-..-...,+-....
+..,.-.-,-..,.+,.,.,...,.,.,.......,.............
,,.........-...-,,...-........,..-.-.-,..--......,.
-...,....+.+.-..-.,.-...-...+-..-,..,.+-.....-.-,....
...+.+.,....+.-...-....,+.....,..,.,..-..-.......
,......-+....,...,,..........-+....,-,..,...-..
-.....-+..,...,+-....
.,...,+-..-...+,..-.,..+-.....
Primjena toga aksiolokog kriterija, kako ga ocjenjuje kiljan, daje
korisnicima mogunost spoznavanja jezine stvarnosti koju perci
piraju i u kojoj sudjeluju. Iz tih se obiljeja iitava i njegov nain
shvaanja jezine zajednice u kojoj najvaniju ulogu ima simboli
ka funkcija j ezika i vrijednost koju jezik ima za svoje govornike P
Jezina zajednica nije isto to i nacionalna, iako su suvremene
nacionalne zajednice zapravo isto to i jezine. kiljan naznauje
faze postanka nacionalnoga jezika, a to su: l . nastajanje pisanoga
oblika j ezika; 2. njegov gramatiki opis; 3. ime jezika; 4. njegova
politizacija kroz teritorijaliziranost (vernakularizaciju), tj . jezino
zauzimanje odreenoga podruja koje se ne podudara uvijek s gra
nicama drave. U toj fazi jezik podlijee procesima normiranja koji
se odvijaju u dvije faze: u fazi predstandardizacije i u ve instituci
onaliziranoj fazi standardizacije.
Promatrajui odnose izmeu jezine i nacionalne zajednice od
kojih je povijesno prva prethodila drugoj, kiljan uvodi pojam kri
terija i indikatora etninosti, meu koje se moe postaviti jezik, to
omoguuje autoru pratiti slijed jezinih problema u kontekstu na
cionalnoga identiteta, drugim rijeima - pokuati odrediti svezu
jezika i naroda.
Indikatori za kiljana znae sustav promjenjivih obiljeja s po
mou kojih se razlikuju etnike zajednice, dok su kriteriji trajni i
prihvaeni elementi u dotinoj zajednici koji tvore njezin identitet
i..:-|ja :.
c.o:.|:o,. .+-::.:-:. .i+. M. o,|:ow.i.r.::,i. Pismo jako znak tozsamoscz . . .
20
o.
2
u
ono doba nije jo bila poistovjeivana s pohtlcko zaJ emcom .
. . . .
Unato ranoj potvrdi hrvatskoga j ezika u knJ
.
lzeOJ funkCIJI
zapoinjanja procesa standardizacije koji se maJe
vle vremensk
podudarao sa standardizacijom drugih eurpkl J eZ
.
la te nato
.
c
posjedovanja zalea u obliku dravne tradiCIJe l meke zaJedn
ce, tj. ispunjenosti svih uvjeta, taj j
.
ezin
v
roces lilJe oga posti
gnuti fazu politizacije i preuzimanJa pohtlcke sfer JavnJ kou
nikaciji, u smislu postizanja status simol
.
a pohticke zaJedn
.
lce
:
Smetnja tomu nisu bili ni loi politicki U
uronJenot
.
hrva
skoga jezinoga identiteta u junoslavenski l ocelavenskl ldntl
tet. Faza politizacije u hrvatskom jeziku zapocela Je t k olovlcom
XIX. stoljea, usporedno s djelatnou Lj. aja. PodsJetimo da tek
tada Hrvati odbacuju slubeni latinski jezik. Uzrok takvo
.
mu st
nju kiljan vidi u prijanjim nedostatma politi
v
k skupme koJ
je djelovala u tom smjeru. Njezi politlco-Ideoloskl progra koJ
predstavlja, a zatim i ostvaruje, Ima vehku ulou
v
u tvranJU na
cionalnoga jezika. Po njegovoj koncepciji, ne utJce JeZI na stva
ranje nacionalne zajednice, nego to ini elta koJa u proJek takve
zajednice ukljuuje problem jezika - pomocnoga or
.
ua a n
'
eovo
ostvarivanje. Ona bira jezik/idiom, oko njega okuplJa pn
.
tase l do
vodi do njegova prihvaanja te ga oblikuje u skladu sa svJ lnpgle
dima. Povijesno reeno, takva se skupina mogla kstltratl oko
Zrinskoga i Frankopana i njihove ozaljske koncepC1e knJlzevnoga
jezika koja je ipak umrla zajedno sa svojim stvaraoc
.
lm .
.
Mnogi autori naglaavaju paradoks da je supma
.
lluac te
orijski promicala irokosenu j eziu kocepcJU, a utjecala J na
proces oblikovanja hrvatskoga jezicnoga Identiteta s osvarenJm
ilirske ideje koja se praktino svodila samo na djelovanJe u uskim
povijesnim granicama Hrvatske.
32 Ibidem, str. 257.
364 HRVATI l NJI HOV JEZIK
Druga polovica XIX. stoljea razdoblje je konanoga oblikova
nja hrvatske nacionalne zajednice u dananjem znaenju te rijei.
Nacionalni j ezik preuzima obiljeja dotadanje jezine zajednice
zajedno s povijesno uvrenom simbolikom funkcijom. Nastanak
standardnoga jezika bila je ona posljednja karika koja e spojiti je
zini i nacionalni identitet u jednu cjelinu. Upravo se jezik iz dota
danjega indikator preoblikovao u kriteri nacionalnoga identiteta.
Kako smo ve spomenuli, Herderovi i von Humboldtovi filozofski
pogledi povezali su pojam jezika s narodom. kiljanova interpreta
cija demitologizira ulogu jezika i njegov utjecaj na formiranje hrvat
ske nacionalne svijesti. Moe se pretpostaviti da su dananja gledi
ta na tu temu meu ostalim, i rezultat projekcije goleme uloge koju
jezik danas ima u svojemu funkcioniranju u povijesti.
Osim tih promiljanja o jeziku, hrvatski problemi s izborom kri
terija vlastitoga nacionalnog identiteta izraavali su se na komplici
ran nain, esto naoko pun suprotnosti.33 Joanna Rapacka veliku
ulogu u formiranju nacionalne samosvijesti pripisuje dravno-po
vijesnim pravima (nae pravice, star prava) Kraljevstva Hrvatske,
Slavonije i Dalmacije koja su svjedoila o kontinuitetu i integritetu
zemalja u Kraljevstvu.
Nacionalni kriterij u Srba temeljio se na drugim vrijednostima.
On se iskristalizirao u drugaijim kulturnim i povijesnim uvjeti
ma. Nacionalna svijest Srba kao seljakoga patrijarhalnog drut
va formirala se preko srpske autokefalne Pravoslavne crkve koja
je njegovala vjeru i potovanje prema dravi i njezinim vladarima.
U XIX. stoljeu tim vrij ednostima Vuk dodaje tokavtinu - srpski
narodni jezik.34
Te se razlike u identitetu takoer koriste u sporovima izmeu
Srba i Hrvata kao instrument i argument nadmoi jedne nacije
nad drugom. One zato utjeu na nain simboliziranja statusa i uza
jamnoga odnosa obaju jezika. 35
33 J. Rapacka: Kulturowo-historyczne zaplecze konfliktu serbsko-chorwackiego, u: eadem:
Godzina Herdera . . . , str. 20.
34 Te probleme na nekoliko mjesta u svojoj knjizi obrauje D. G il: Prawoslawie, historia,
narod. Miejsce kultury duchowej w serbskiej tradycji i wsp61czesnosci, Krakow, 2005.
35 Vie o tome vidi u: B. Oczkowa: Zagadnienia sporne . . .
Xl . POGLAVLJE
I zvan norme
hrvatski regi onal ni jezici
V megli sem videl, videl sem v megli:
seh krineh puto v konec i kraj.
V meglenom blatu, v pogrebnom maru,
otkad nas nigda ve nebu nazaj,
Ieri kak pilki, faklonosi,
zakrbani dijaki, larfonosi,
pokopali su paradno starinsku re KAJ.
Kak zvanje KAJ germelo,
kak kres je KAJ plam telo,
kak jogenj, kak harfa vekomaj,
a oberpilko v gali,
s pogrebnom Jaklom v raki
med ilerskimifanti,
mertvekemi snuboki,
panceral se
doktor Ludwig von Gay.
s...........
Balade Petrice Kerempuha1
Izvan norme hrvatskoga standarda nalaze se danas tri idioma/ e
zika unutar same Hrvatske te izvan njezinh gaica. azvt
.
ce
mo ih regionalnim jezicima. Tu pripada kaJkvst
.
koJ
.
Elbwta
Wrodawska naziva knjievnim miniezikom, 2 cakavstma 1 Jezik gr a
dianskih Hrvata koji ima status samostalnoga jezinoga standar-
1
M. Krlea: Balade Petrice Kerempuha, Ljubljana, 1936.
E. Wroclawska: Kajkawski minijrzyk literacki a standard chorwci, u: Mirdzy kulturq
niskq a wysokq. Zjawiskajrzykowe, literackie, kulturowe. PamlfC! prof dr hah. Teresy
Dqbek-Wigrowej, Lodz, 2001., str. 309.-314.
366 HRVATI l NJIHOV JEZI K
a
:
Svi
-
niaju ne samo knjievne funkcije, nego se mogu pohva
hti PVIJ esu standardizacije vlastite norme. U regionalne jezike
ne pnpadaJU drugi dijalekti koji se, slino kao jezik gradianskih
Hrvata, ubrajaju u dijasporu. To su npr. hrvatske dijalektne oaze u
Rumunjskoj, Italiji (moliki Hrvati) ili u SAD-u.3
..
Poseba poblem predstavlja jezik molikih Hrvata na jugu Ita
bJe (danas Ih Ima oko 2 300) koji su se ondje doselili u velikom bro
ju u XV. i
VI. st
.
ljeu s podbiokovsko-neretvanskih podruja ju
no od Cetme. NJihov je jezik zapadna ikavska tokavtina s akav
skim elementima. ive danas u samo tri sela: Kru (Acquaviva Col
lecroce), Mundimitar (Montemitro) i Fili ili StiFili (San Felice de
Molise). Knjievno stvaralatvo na tim podrujima ograniavala se
n usmno nrodno pjesnitvo koje je ipak odigralo vanu ulogu u
ocuvanJu naciOnalne posebnosti. Knjievnost pisana na moliko
rvatskoe
v
dijalektu javlja se tek u drugoj polovici XX. stoljea, kao
zrz OSVIJstene
.
bveze ouvanja vlastitoga identiteta, tradicije i
J ezia. ;ezik mohske dijaspore nije kodificiran, a govori triju sela
rhkuJu se, napose u leksiku. Pokuaj stvaranja zajednikoga, nad
diJalek
_
noga knjievnog molikog jezika zapoela je 1967. godine
red
-
CJ a novonastaloga mjesenika Na jezik- La Nostra Lingua,
na
v
CIJ OJ se naslovnici ukazao moto: Nemojte zabit
'
na lipi jezik!
U casopisu su tiskani tekstovi na hrvatskom i talijanskom jeziku te
tekstovi na molikom govoru. Ipak se uglavnom pisalo na moli
kome
jievnom jeziku. On se stvarao povezivanjem razgovor
noga diJ
_
alet hrvatskim jezikom, to se ostvarivala uvoenjem
hrvatsIh rjeci uz ostavljanje domae esto romanizirane rijei u
zagradi: niJ e zna odgovoriti (rispanit). 4
lako pokuaj kodifikacije molikoga dijalekta nije zavrio us
pjeo, on je odigrao veliku ulogu u oivljavanju jezine proble
matike.
0 tome pogledaJ
skupnu
f
D
d
' '
.,
. -
re Jsa u: \ em: Pisma polonistyczne i slawistyczne, Warszawa-Krakow: I983 str 331.-351. '
., .
Xl . POGLAVLJE: Izvan norme - hrvatski regi onal ni jezici 367
Molika dijaspora od XX. stoljea podlijee brzoj asimilaciji, na
pose nakon Drugoga svjetskog rata.
Kako bi se moliki govori opisali i normirali, izraeni su rje
nici i gramatike. 5 Nadajmo se da e ta djela ouvati njihov jezik i
opstojnost .
1 1. 1 . akavski i kajkavski -
regional ni knjievni jezici
Uloga dijalekata koji imaju knjievne funkcije u povijesti hrvatsko
ga jezika, a zapravo sustavski odvojenih knjievnih jezika: akav
skoga, kajkavskoga i tokavskoga, iznimna je pojava koja nema pre
sedana u usporedbi s dugim jezicima, ne samo slavenskima, kako
smo ve nekoliko puta napomenuli.
Osim injenice da je akavtina izgubila status hrvatskoga knji
evnog jezika polovicom XVIII. stoljea, a kajkavtina 1836. godine
kad je Gaj odabrao tokavski dijalekt kao osnovicu hrvatskoga stan
darda, ti su se dijalekti vratili svojoj knjievnoj i povijesnoj tradiciji
nastavljajui fenomen hrvatske knjievne tronarjenosti, iako ne
na naelu partnerstva, nego na periferiji standarda, kao polifunk
cionalni regionalni jezici.
Knjievna tradicija obaju dijalekata, neko vrijeme odbaena,
oivljuje poetkom XX. stoljea, 6 iako im normativna klima koju
Moliki rjenici i gramatike: B. Vidov: Vocabolario in dialetto dell isola linguistica cro
ata nel Mo lise, Toronto, 1972.; A. Piccoli, A. Sammartino: Dizionario Del'idioma croato
molisano di Montemitro l Rjenik molikohrvatskoga govora Mundimitra, Montemitro
- Zagreb, 2000.; W. Breu, G. Piccoli, S. Marec: Dizionario croato molisano di Acquaviva
Collecroce. Dizionario plurilingue della lingua slava minoranca di provenienza dalmata
di Acquaviva Collecroce in Provincia di Campobasso, dizionario, registri, grammatica, te
sti, Campo basso, 2000.; B. Vidov: Gramatika ikavsko-tokavskog govora stanovnika hrvat
skog podrijetla Mundimitra - Sti Pilia - Krua u pokrajini Mo/ise l Gramma tica del dia
letto ikavo-tokavo delle localiti dell isola linguistica croata nel Mo/ise, Toronto, I974.; A.
Sammartino: Gramma tica della lingua Croatomolisana l Gramatika molikohrvatskoga
jezika, Mon temi tro - Zagreb, 2004.
6 Vie o tom problemu piu: A. ojat: Kajkavska narjeje u suvremenim drutvenim uvjeti
ma, u: Zbornik radova povodom 70. godinjice ivota akademika Jovana Vukovia, Sarajevo,
1977., str. 389.-395.; E. Wroclawska, op. cit.
368 HRVATI l NJI HOV JEZI K
su stvorili vukovci, kako smo prije naglasili, nije bila sklona jer su
oni naruavali tokavsku srpsko-hrvatsku zajednicu.
Pisci koji su pisali na hrvatskome tokavskome svjesno su oda
birali j edan od tih dijalekata kao dodatni knjievni j ezik u svoje
mu stvaralatvu. Razlozi su najee (iako ne uvijek) bili politi
ke naravi, naime, radilo se o protivljenju srbizaciji i naglaavanju
svojega hrvatskoga identiteta.7 Takve motive nalazimo u akavskim
djelima Tina Ujevia (Oprotaj, 1914.) te u bogatome akavskom
stvaralatvu Vladimira Nazora, napose u djelu Hrvatski krlevi
(1912.), nastalomu u Zadru kao reakcija na talijanska posezanja za
Dalmacijom. Kajkavska stvaralatvo, s druge strane, reprezentira
ju visoko ocijenjeni stihovi Frana Galovia (Z mojih bregov, 1913.
- 1914.) ili Dragutina Domjania (Kipci i popevke, 1917.; V suncu i
senci, 1927.; Po dragom krju, 1933.). Posebnu ulogu odigrale su Ba
lade Petrice Kerempuha Miroslava Krlee. Njihovo izdanje 1936. go
dine, na stotu obljetnicu Gajeva odbacivanja kajkavtine, zajedno
s drugim djelima trebalo je u toj godini koja se smatra simboli
nom svjedoiti o posebnosti i izvornosti hrvatske knjievne tradi
cije, tj . pozivati se na nacionalne motive. Prema miljenju Juliana
Kornhausera, autorova uporaba kajkavtine nije dovela do pojaa
vanja nacionalne svij esti jer su tadanja Krleina politika stajali
ta povezivala hrvatstvo s jugoslavenstvom. Autor u tome vidi prije
svega Krleinu umjetniku provokaciju, iako priznaje da mu nije
bila nepoznata misao o polemici s politiarima hrvatske desnice
koji su nacionalnu povijest predstavljali pomou povijesnih fraza.8
Umjetniki motivi objanjavaju i uzrok posezanja suvremenih pi
saca za dijalektom. 9
S druge strane J. Rapacka10 precizira kako Krlea ne pie Balade
na jednom dijalektu, nego eli uzdignuti kajkavtinu na razinu knji
evnoga jezika koji sam konstruira, i to kao svojevrsnu umjetniku
7 Posebice to obrauje J. Kornhauser, op. cit.
8 lbidem, str. 166.
Ibidem, str. 166.-168.
1
J. Rapacka: Balade Petrice Kerempuha Miroslava Krlee, prev. N. Pintari, u: >>Knjievna
republika<<, I, 7.-8., Zagreb, 2003, str. 79.-88.
Xl. POGLAVLJE: Izvan norme - hrvatski regi onalni jezici 369
igru te kako bi pokazao da i kajkavtina moe biti dostojna knjiev
noga jezika.
....,.-,,..-.....,-.+,....,.-+.,.........-,.-...,.........,.,
.-....-.,..,.......,.....-....,....-+..-.,.,.............-
-..-,......-..,.-,.-,....,.-..-..+-........-.........
..,.-,....,................,,...Balada ..-...-.....
.....-.+.,..-..-.,...,......,..-,..-.,,.....,.+.....,.....
..-........--.-.-,..-.-,.....
.
Taj problem detaljno opisuje M. Gulei: Gradianskohrvatske gramatike 19. i 20. stolje
a, u: Rieki filoloki dani, Zbornik radova 2, Rijeka, 1998., str, 105.-112.; eadem: Slovopisna i
pravopisna norma u gradianskohrvatskim gramatikama, u: Rieki filoloki dani, Zbornik
radova 4, Rijeka, 2002., str. 1 13.-120.
376 HRVATI l NJI HOV JEZI K
U drugoj polovici XIX. stoljea takoer je dolo do vanih pro
mjena u leksiku u koji su prihvaeni tadanji hrvatski neologizmi:
kazalite, kn()inica, zvezdarnica, asopis, seminitje, sabor po
glavarstvo, eleznica . . . Gradianci su stvarali i svoje neologizme
po uzoru na njemake ili maarske rijei, npr.: sladokorac ' eer
na trska', zemlaki 'krumpir', gnjavlenje 'tlak zemlostranke 'strane
svijeta', pineznica 'tedionica' itd. Na obogaivanje leksika tjerao je
tadanji civilizacijski napredak koji je zahtijevao uvoenje novoga
nazivlja.
Projekt standardizacije u tome razdoblju ipak nije do kraja os
tvaren, pribliavanje gradianskog jezika hrvatskomu jeziku ilo
je veoma polako, a preuzimanje oblika iz knjievnoga jezika ostalo
je i dalje aktualno.
Nakon Drugoga svjetskog rata gradianski jezik bio je ikavsko
-ekavski akavski sa znatnim stranim njemakim ili maarskim
utjecajem, djelomino i slovakim, i to ne samo u leksiku nego i u
fonetici i sintaksi te se dovezivao na model izgraen u vrijeme prve
austrijske Republike (1921. - 1938.). I dalje je postojala tendencija
pribliavanja hrvatskomu jeziku, napose u leksiku. Vjerojatno je
1940. godine Ignac Horvat izdao Kratak prvopis po uzoru na orto
grafiju D. Borania, gdje je uz grafijske promjene (npr. e > e/i) uveo
odreena jezina pravila (koja se odnose npr. na uporabu fonema
j, h, j, l, proces asimilacije, posuenice i sl.).
Poslije Drugoga svjetskog rata opet zapoinje rasprava o nor
miranju jezika i njegovu konanom obliku. 29 Pristae pribliavanja
tokavskoj normi (iako sporoga i nedosljednoga) susreu se s pro
tivnicima koji dovode u pitanje oblike: svi umjesto vsi, bio umjesto
bil itd. elju i spremnost za prihvaanje hrvatskoga standarda po
kazuje mlade koja studira u Beu, tzv. hakovci (od Hrvatski aka
demski klub). Takav bi j ezik, po njihovu miljenju, jamio opsta
nak hrvatskoj gradianskoj manjini. Normirani gradianski j e
zik smatrali su samo prijelaznim oblikom. Prihvaanje hrvatskoga
jezika osiguralo bi istodobno pristup standardiziranoj gramatikoj
29 N. Beni: Grdianski Hrvati . . . , str. 252.-262.
Xl . POGLAVLJE: Izvan norme - hrvatski regi onal ni jezici 377
normi, rjeniku, pravopisu i ve spomenutoj bogatoj knjievnoj ba
tini. Njihovi protivnici, okupljeni oko Hrvatskoga kulturnog dru
tva u Gradiu, kao protuargument navodili su injenicu po kojoj
je za gradiansku manjinu najvanije da lanovi njezine zajednice
razumiju knjievni jezik. Gleditu koje je doputalo samo postup
no zbliavanje obaju jezika vjerna je ostala Crkva, drutvo i izda
vai asopisa i kalendara koji su ta naela primjenjivali u praksi.
Pokuaji uvoenja hrvatske norme u kole (udbenik Na jezik i a
sopis Mladost) zavrili su neuspjehom, a u kole se vratila norma
gradianskoga jezika (Velika itanka, 1967., Hrvatska kolska bi
blioteka od 1962.).
Gradianski standardni jezik u vrijeme otrih rasprava, tj. 60-ih
i 70-tih godina XX. stoljea, imao je sljedea obiljeja:30
l. fonetska - (i)jekavsko/ikavski refleks jata (vjera, uvijek, ri, mi
sec); nema nove jotacije: najti - najdem, dojti - dojdem, pojti
- pojdem; vokalizacija jera u a, takoer i u slaboj poziciji; ou
vanje r- (rn, rv); grafem dj (= j); u sklonidbi imenica nema
druge palatalizacije: junak -junaki, prilog - prilogi, uspjeh
uspjehi; kratki oblici pokaznih zamjenica: ta on, ov;
2. morfoloka - nastavak u 3. os. pl. prezenta -u (-ju, -du); gubi
tak aorista i imperfekta; nema sinkretizma Dat./Lok./Instr. pl.
m., . i sr. roda, uvanje starih nastavaka u Dat. pl. m. i sr. ro
da -oml-em; Instr./Lok. pl. m. i sr. roda -i; Dat. pl. . roda -am;
Instr. pl. . roda -ami; Lak. pl. . roda -a; kratka mnoina jed
noslonih imenica m. roda: vuki, mui, bogi; Gen. pl. m. roda
ima nastavke -ov/-ev, te -i, -0; u sr. rodu -0, -ov, -ev; u . rodu -0,
rjee -ov; u Instr. sg. imenica . r. sa suglasnikim zavretkom:
-()u, uz -oml-um; pridjevi u Instr. pl. imaju nastavak -iri, a u
Lak. pl. -i; paralelni oblici niji/nije; nema uporabe Vok. sg. i pl.,
osim u crkvenim tekstovima (Boe, oe, gospodine); stari ne
sklonjivi oblik posvojne zamjenice: nje mua (' njezina mua');
30 Na temelju istraivanja G. Neweklowskog i Ch. Vasileva; prema N. Beni, op. cit. Vidi i
A. Peco, op. cit., str. 199.-202.
378 HRVATI l NJI HOV JEZIK
ouvanje sklonidbe brojeva; sprezanje glagola moi, dati, jisti
u prezentu: morem, more, more . . . ; dam, da, da . . . ; jim, ji, ji . . . ;
3. sintaktika - brojevi dva, tri, etiri veu se s Nom. pl. ili s pa
deom u kojemu dolazi broj: dva beki sociologi, za dva sine,
doputeno je i: dva sociologa; oblici neka, nekate vre funkciju
nemoj, nemojte; perfekt povratnih glagola u 3. os. sg. uvaju
pomoni glagol: rodio se je;
4. leksika - snaan utjecaj jezika na ija su se podruja naselili
gradianski Hrvati i jak utjecaj leksika iz hrvatskoga standar
da; postojanje leksikih dubleta: mrvu/malo, svenek/uviek, jur/
ve, ve/vie, timati/misliti, aldov/rtva, slova/slovo itd.;
5. naglasna - nema ope norme jer postoji vie varijanata u jeziku.
Ta obiljeja koja stvaraju normu preporuena su u jezinim savjet
nicima iju su funkciju imali udbenici Velika itanka (1967.) i Je
zini predlogi i uputi za urednike i pisce (1964.). Potonji razlikuje kol
sku knjievnost i vjersku i novinsku knjievnost (molitvenike, novine)
i naznauju da obje treba spojiti u jedan pismeni jezik. ezdesetih
godina pojavila se koncepcija obrade norme na temelju hrvatsko
ga standarda. Na to je utjecala politika situacija, podjela naroda i
manjina eljeznom zavj esom, negativno miljenje gradianskih
Hrvata o Jugoslaviji i, posljedino tomu, o srpsko-hrvatskome kao
o komunistikom jeziku. Smatralo se da bi prihvaanje toga jezika
bilo nepovoljno i tetno. Opstanak hrvatske manjine mogao je osi
gurati samo njezin domai j ezik s gotovo petostoljetnom tradici
jom: Mi Hrvati moremo iviti i opstajati samo s naim jezikom.31
Takva standardizacijska koncepcija dovela je do toga da se jezik
gradianskih Hrvata odvojio od hrvatskoga jezika s pomou knji
evnoga jezika regionalnoga karaktera koji je njegova posebna vari
janta. Na stvaranje i irenje njegove norme danas utjee rjenik koji
je nastajao u suradnji sa Zagrebom i pod znanstvenim nadzorom
Josipa Hamma. Rjenik je objavljen u dvama svescima: Deutsch-
31 J. Kostanj: Jezik i govor, >>Hrvatske novine<<, 1970., 5., 3., cit. prema N. Beni, op. cit., str.
260.
Xl . POGLAVLJE: Izvan norme - hrvatski regionalni jezici 379
-burgenlindischkroatisches Worterbuch (Eisenstadt - Zagreb,
1982.) i Gradianskohrvatsko-hrvatsko-nimki rjenik (Zagreb
- Eisenstadt, 1991.). 32 Dosadanja gramatika Mirka Berlakovia
Hrvatska gramatika - Mali pregled gramatike gradianskohrvat
skoga i hrvatskoga jezika (1995.) zamijenjena je dugo oekivanom
znanstvenom Gramatikom gradianskohrvatskoga knjievnoga je
zika, to je zajedniki rad dvanaestorice autora iji je urednik Ivo
Sui, u izdanju Znanstvenoga instituta Gradianskih Hrvatov
(eljezno, 2003.). Alojz Jembrih33 ocjenjuje ju kao pothvat stoljea
u slavistici i u kroatistici opus herculeum. Pravopisnu normu opi
suje Na pravopis Ignaca Horvata iz 1963. godine. Ti radovi danas
kodificiraju gradianski jezini standard.
Gradianski jezik dobio je 12. XII. 1987. status drugoga slube
nog jezika u Burgenlandu (Gradiu) koji mu je potvrdio austrijski
ustavni sud.
11.3. Knjievni regionalni jezi k bakih Bunjevaca
Potpuno drugaije tekao je pokuaj stvaranja knjievnoga jezika u
bakih Bunjevaca.34 Slino kao i Gradianci, to su bili prognanici
koji su napustili svoju prvotnu domovinu u zapadnoj Hercegovini
i Makarskome primorju du Dinarskoga gorja i Svilaje. Ti su to
kavd ikavci emigrirali na sjever i danas ive u etirima dravama:
u Hrvatskoj (Lika, Dalmacija - okolica Senja, Gorski kotar, istona
Slavonija), u Bosni (dio Hercegovine), u Srbiji (Baka - dio autonom
ne srpske Vojvodine) i u Maarskoj (na jugu, u Bacskoj, u grado
vima: Segedin, Baja i u okolici Budimpete). Baka je primila naj
vei broj izbjeglica koji su zaposjeli tadanje upanije: baranjsku,
~~~~~-
32 A. ojat: O jeziku i rjeniku grdianskih Hrvata, >>Rasprave Zavoda za jezik<<, 6-7, Zagreb,
1980.-1981., str. 305.-317.; B. Finka: Gradianskohrvatskajezina kodifikacia u Nimko
-gradiansko-hrvatskom rjeniku, u: Gradianski Hrvati 1553.-1983., Zagreb, 1984.; L.
Badurina: U potrazi za vlastitim jezinim standardom, >>Fluminensia<< l, Rijeka, 1992., str.
97.-100.
33 A. Jembrih: Povodom najnovije Gramatike gradianskohrvatskoga jezika, 2003. ,
>>Hrvatsko slovo<< ll. Vl. 2004., str. 16.-17.
34 A. Sekuli: Baki Hrvati, Zagreb, 1991.; idem: Rasprave o jeziku bakih Hrvata, Zagreb,
1997.
380 HRVATI l NJI HOV JEZI K
petansku i csongradsku. Glavna su se sredita nalazili u mjesti
ma Ba, Baja, Budim, Sombor, a prije svega u Subotici. Potvrde o
njihovu postojanju na tim podrujima seu u XVI. stoljee, jo pri
je poraza na Mohakome polju, a najbrojnija skupina preseljenika
dola je 1686. U dokumentima su nazvani Dalmatincima, Iirima
i Vlasima katolicima. Katoliko hrvatsko stanovnitvo Srbi su na
zivali okcima.
Poetkom XIX. stoljea Bunjevci su podlegli maarizaciji. Bilo
je to plemstvo i vii inovnici, dok su seljaci sauvali rodni jezik za
jedno sa svijeu o svojoj posebnosti. Njihova se samobitnost sa
stojala u podrijetlu i drugaijoj kulturnoj tradiciji, katolianstvu i
jeziku. Odnaroivanje je teklo kroz djelovanje maarskoga katoli
kog sveenstva, a olakavalo ga je postojanje srpskoga pravoslavnog
stanovnitva na tim podrujima, od kojega Bunjevci, s obzirom na
razliku u vjeri, nisu dobivali potpore u obrani svojega identiteta.
Branili su ih jedino njihovi sveenici, tj. bosanski franjevci koji su
esto dolazili zajedno s njima jer su podruja novih bunjevakih
naselja pripadale provinciji Bosne Srebrene.
Zato se i poetci pismenosti na tim podrujima povezuju s dje
latnou franj evaca. Tijekom XVII. i XVIII. stoljea razvila se tu bo
gata regionalna knjievnost.35 Zapoinje stvaralatvom Mihovila
Radnia, Lovre Brauljevia, Emerika Pavia, Nikole Kesia i dru
gih. Neki od njih, npr. M. Radni, djelovali su na velikom podruju
od Bosne do Budima, povezujui u poetnom razdoblju tu knjiev
nost s Bosnom i Slavonijom. Bila je to religijsko-moralizatorska knji
evnost. Njezini su pisci razliito nazivali svoj jezik, ovisno o tada
njim jo neujednaenim nazivima: slovinsko-bosanski (M. Radni),
a E. Pavi ga je nazivao uljudniim i krasnijim, kasnije slavinskim
iliti ilirikim jali dalmatinskim. Jezine probleme, konkretno pra-
I. Kujundi: Bunjevako-okaka bibliografija. Prilog kulturnoj poviesti bunjevako
-okakih Hrvata, Rad JAZU 355, Zagreb, 1969., str. 667.-769. U razdoblju 1683.-1968. autor
biljei 621 bibliografsku jedinicu. O tome i A. Sekuli: Knjievnost bakih Hrvata, Zagreb,
1970.; G. Kiki: Antologija bunjevakogpjesnitva, Zagreb, 1971.; idem: Antologija bunjevake
roze, Zagreb, 1971. ; M. Kai: Hrvatska knjievnost i jezik u XVI i XVIII. st. u Vojvodini, u:
Idem: Hrvatski i srpski . . -, str. 99.-110.
Xl. POGLAVLJE: Izvan norme - hrvatski regi onal ni jezici 381
vopisne, rjeavali su ve spomenuti Stjepan Vilov i Emerik Pavi te
Lovro Brauljevi koje je sto godina prije Vuka propagirao fonetsko
naelo pii kako govori. U svoju je knjigu Uzao sera finske gorue
lubavi (Budim, 1730.) uvrstio raspravu Opomena za pravo, dobro i
lako setiti ove kgnighe u kojoj je objanjavao: Zato je u ovim kgni
gam piscem onako, kako govorimo i izgovaramo nascke ricsi: jer
kakose moguh izgovarati, onako se moguh i u kgnigah setiti.
Jezik bunjevake knjievnosti ima nekoliko posebnih obiljeja:
ikavizam koji se ouvao unato ekavskoj tokavtini na uma
dijsko-vojvoanskom podruju;
neprelaenj e o > e poslije palatalnoga suglasnika (konjom);
redukcija poetne jate (edan); gubljenje alternacije k, g, h > e, z,
s (ruki, knjigi);
gubitak h; nepostojanje epentetskoga l u komparativu koji je
oekivan u psl. jotaciji u skupinama pj, bj, vj (glupji, ivji . . . ). 36
Jezik rane bunjevake knjievnosti kao i kodifikacijska djelatnost,
nisu jo dovoljno istraeni. Bunjevci su novotokavci, a okci sta
rotokavci (npr. uvaju akut).
Politika maarizacije izazvala je meu Bunjevcima pobunu i
pokrenula rad na obrani vlastitoga identiteta, pa i na podruju je
zika. Tim je ciljevima trebao sluiti tjednik Bunjevake i oka
ke novine pisan latinicom, ikavsko-ijekavskom tokavtinom, a
izlazio je u Kaloi 1870. - 1872. godine. Knjievni je dodatak, a po
slije i samostalan asopis bila Bunjevaka i okaka vila. Urednik
Novina, Ivan Antunovi, bio je uz Ambrozija arevia glavni po
kreta preporodnoga pokreta u B un j evaca. Zapoela je dugotrajna
borba za vlastite kole i jezik. Godine 1839. slubenim j ezikom u
Subotici proglaen je maarski, a od 1897. u svim bunjevakim ko
lama uilo se na maarskome. Antunovi je teio ujedinjenju svih
Junih Slavena u Katolikoj crkvi, a jugoslavensko ujedinjenje osi
guravalo je, po njegovu miljenju, opstanak Bunjevcima. Antunovi
inila ga je sla
venska liturgija, hrvatsko staroslavenski jezik (hrvatska redakcija
staroslavenskoga j ezika) i glagoljica. Glagoljatvo je kulturna poja
va koja je jedinstvena na slavenskome tlu. Crkvenoslavenski jezik
u Hrvatskoj nije funkcionirao samo kao liturgijski nego i kao svje
tovni knjievni jezik te napose i kao sastavnica prvoga mijeanoga
jezika (amalgama) koji se pojavio u tom razdoblju. Istodobno kad i
crkvena pismenost pojavili su se i starohrvatski akavski spomenici
pisani trima pismima: glagoljicom, irilicom i latinicom (od polovi
ce XIV. stoljea). Ta je tro pismenost sljedee obiljeje koje ima samo
386 HRVATI l NJI HOV JEZI K
povijest hrvatskoga jezika. U tom se razdoblju razvijala tokavska
pismenost i u Dubrovniku, u poetku pisana irilicom, a poslije la
tinicom. Do kraja XV. stoljea korijeni suvremenoga iako ne stan
dardnoga hrvatskog knjievnog jezika seu upravo do Dubrovnika.
Knjievni jezik, naime, ne treba ispunjavati zahtjeve standarda kao
to su autonomija, kodificiranost, polifunkcionalnost i elastina
stabilnost. U XV. stoljeu nastao je i mijeani (hibridni) jezik neli
turgijske glagoljine pismenosti kao rezultat spoja ve spomenute
crkvene tradicije i govornih idioma (akavskoga i kajkavskoga). On
je ve tada imao mogunost postati svehrvatskim knjievnim je
zikom, ali se to ipak nije dogodilo iako njegov nastanak moemo
smatrati prvim pokuajem svjesne kodifikacije crkvenoslavenske
knjievne tradicije i razliite govorne prakse. Koncepciju mijea
noga jezika prihvatili su u sljedeem razdoblju istarski protestanti
i pristae ozalj skoga kruga. Od XV. stoljea uloga crkveno slavensko
ga jezika ograniila se jedino na liturgijsku funkciju, a to je otvorilo
vrata hrvatskim dijalektima/jezicima.
Sljedee razdoblje, koje je trajalo od XVI. do prve polovice XVIII.
stoljea, obiljeuje knjievna tronarjenost. Kao rezultat sloenih
povijesnih i politikih procesa koji su uvjetovali premjetanje cen
tra i promjenu politikoga statusa Hrvatske (turska okupacija, mi
gracija stanovnitva, reformacija), dolo je do regionalizacije zemlje
(i u jezinom smislu) te do kulturne policentrinosti. U XVI. stolje
u u Dalmaciji vrhunac je dosegnula ikavska akavtina na kojoj je
nastala vrijedna renesansna knjievnost (M. Maruli, P. Zorani,
P. Hektorovi i drugi). Znaenje akavtine oslabilo je u XVII. sto
ljeu, da bi ona konano polovicom XVIII. stoljea ustupila mjesto
tokavtini. Razlog tomu bili su drutveno-povijesni uvjeti i izbor
tokavtine za lingua communis meu protureformatorima koji su
se svjesno prihvatili problema kodificiranja j ezika. Dubrovnik j e
postao nasljednikom dalmatinske knjievnosti pa je u XVII. stolje
u doivio svoj procvat uz stvaralatvo Ivana Gundulia. U istome
je stoljeu stvaralatvo bosanskih franjevaca ojaalo knjievnu to
kavtinu te je svojom univerzalnou gradilo iznaddijalektni model
knjievnoga funkcioniranja tokavtine. Uravnoteivanje knjievne
Zakljuak 387
tronarjenosti dogodilo se u XVI. stoljeu u kojemu hrvatsku pis
menost, s obzirom na meusobne knjievne veze, moemo prema
Brozoviu podijeliti na junu regiju (Dalmacija i Dubrovnik) te sje
vernu regiju koja je povezivala istarske protestante s kajkavskim idi
arima. U XVII. stoljeu ravnoteu je naruila prevaga tokavtine
u Dubrovniku i Bosni. Reformacija je u skupinu knjievnih jezika
uvela kajkavtinu koja je dotad bila potvrena jedino kao sastavni
ca mijeanoga jezika u XV. stoljeu. Tu je ulogu ponovno dobila u
jeziku istarskih protestanata koji su uz to svoja religijska djela tis
kali na svim trima pismima. Tako su u svojoj knjievnoj djelatnosti
na simbolian nain spojili hrvatsku tronarjenost i tropismenost.
U Zagrebu se razvijao kajkavski knjievni jezik koji je tek u XVIII.
stoljeu dosegnuo knjievnu Zrelost.
U istome razdoblju (XVI. - polovica XVIII. stolj ea) zapoinje
standardizacija jer je izvren svjestan izbor tokavtine (to j e bilo
povezano s crkvenom protureformacijom) i njezina gramatikoga
opisa koji je izradio Bartul Kai (Institutionum . . . , 1604.), zaetnik
hrvatske gramatiarske kole. U tom je razdoblju norma bila indi
vidualna, to je tipino za uzusnu normu o kojoj odluuje autoritet
dotine gramatike ili pisca. Ipak, o njezinu kontinuitetu svjedoi
injenica da su tada preuzeta odreena njezina obiljeja (jekavica,
jednostavna i sloena pridjevna deklinacija, razlikovanje dativa i
lokativa jednine u zamjeniko-pridjevnoj deklinaciji itd.) prisutna i
do danas u hrvatskome standardu. Tadanji je standard ispunj avao
jo jedan uvjet, a to je polifunkcionalni karakter koji je krajem toga
razdoblja dosegnula i hrvatska tokavtina. U povijesti jezika to je
neobino vana faza za uvrivanje tokavtine u knjievnosti. Do
toga je dolo zbog povlaenja akavtine i pada koncepcije o mijea
nome jeziku koji su predlagali istarski protestanti i napose lanovi
ozalj skoga kruga iji je model imao najvie izgleda da ujedini sve
tadanje hrvatske idiome jer mu je ilo u prilog samo mjesto funk
cioniranja - sjeverna regija ili ostatci ostataka davne Hrvatske i
pokroviteljstvo tamonjih plemenitaa, Zrinskih i Frankopana.
Iz toga razdoblja proizlazi sljedee obiljeje povezano iskljui
vo s povijeu hrvatskoga jezika koje e se u budunosti pojaviti u
388 HRVATI l NJIHOV JEZIK
obliku jezinoga regionalizma, to se danas pojavljuje ne samo na
tlu Hrvatske, gdje postoji regionalna pisana akavtina i kajkav
tina, nego osobito kod gradianskih Hrvata u kojih one oblikuju
zaseban knjievni jezik. Taj regionalizam rezultat je hrvatske tro
narjenosti te povijesnih imbenika (migracije).
Sljedea je fazu u povijesti hrvatskoga jezika razdoblje tokav
sko-kajkavske dihotomije s prevagom ikavske tokavtine u Bosni,
Slavoniji i Dalmaciji te (i) jekavske u Dubrovniku. Iako to razdoblje
nije bilo knjievno plodno, obiljeavale su ga vane pojave poveza
ne s daljnjim fazama oblikovanja hrvatskoga knjievnog standar
da. Gramatika norma jo se nije potpuno stabilizirala i nadalje je
imala uzusni karakter. Meutim, tokavtina je ve u tom razdo
blju bila interdijalekt, u njoj su prevladavala obiljeja zapadnoto
kavskoga dijalekta iako se jo uvijek odlikovala ikavsko-jekavskom
dihotomijom te usporednou starih i novih oblika, sinkretinim
dativom - instrumentalom - lokativom mnoine. Nastavljen je ra
zvoj autonominosti i polifunkcionalnosti jezika. Potonje obiljeje
bilo je povezano s napretkom u drutvenom razvitku i novim po
trebama na podruju jezine komunikacije.
Knjievnu dihotomiju dokinula j e tek reforma j ezika koju je
predvodio tvorac ilirizma - Ljudevit Gaj 1836. godine, a iju je za
misao dalje nastavila Zagrebaka filoloka kola. Jezini model i
norma bili su podreeni ideolokim postavkama ilirizma i nadre
enome cilju ovoga pokreta - stvaranju zajednikoga jezika za sve
June Slavene. Ilirci su odbacili kajkavtinu, a temeljem njihova je
zika nastala je onodobna tokavtina, razraena jo od XVI. stolje
a, s cijelom bogatom knjievnom tradicijom na koju su se poziva
li novi reformatori napose preferirajui nasljee dubrovake knji
evnosti. To je razdoblje prema miljenju nekih znanstvenika (D.
kiljan) vrijeme konanoga uspostavljanja standarda uvjetovanoga
djelatnou drutveno-politike elite. Godine 1847. hrvatski jezik
poeo je funkcionirati i kao slubeni umjesto dotadanjeg latinsko
ga, a tada je postao i nacionalnim jezikom.
iroki junoslavenski kontekst ilirske reforme Zadarska i Rijeka
filoloka kola podvrgnule su kritici i dale drugaije prijedloge za
Zakljuak 389
konani oblik hrvatskoga standarda. Pobijedila je ipak vukovska
kola ija je djelatnost uvrstila dotadanja odvojena funkcioniranja
vukovskoga srpskoga te hrvatskoga jezika. Zaslugom vukovaca iz
vrena je konana kodifikacija jezika, a njegovom je osnovicom po
stala Maretieva gramatika, Brozov pravopis i Broz-Ivekoviev rje
nik. Vukovcima su predbacivali preveliku novotokavizaciju norme
koja je osiromaivala jezik i liila ga dijela bogate pisane tradicije.
Rije je o negativnom odnosu prema kajkavizmima i akavizmima
i o odreenim sistemskim obiljejima tipinima za hrvatski jezik
(npr. sklonjivi participi, bogatstvo buduih vremena, vie morfolo
kih obiljeja u pravopisu i sl.) koja su odbaena ili su se ouvala kao
dublete, a poslije kao obiljeja hrvatske varijante.
Novonastali srpsko-hrvatski/hrvatsko-srpski jezik koji se kod
Hrvata temeljio na maretievskoj normi, u poetku se shvaao kao
pozitivan imbenik ujedinjavanja naroda koji su se poslije Prvoga
svjetskog rata nali u zajednikoj dravi. S vremenom, a napose po
slije 1945. godine, na prvo se mjesto poela stavljati njegova politi
ka funkcija. Hrvatska ocjena stoljetnoga razdoblja uporabe srpsko
-hrvatskoga jezika negativna je upravo s obzirom na politiki aspekt
jezika. Najproblematinije je bilo odreivanje statusa toga jezika.
Zajedniki novotokavski temelj s obzirom na genetsku klasifika
ciju bio je glavnim argumentom za pristae istovjetnosti i zajedni
tva. Njihovi su pak protivnici svjedoili o razliitosti obaju jezika
na temelju knjievnih standarda. Pogledi na definiciju i funkcioni
ranje srpsko-hrvatskoga bili su razliiti. Hrvati su jo 1940. godine
(P. Guberina, K. Krsti) zanijekali njegovo postojanje definirajui
ga kao apstraktan umjetan jezik koji se u praksi ostvaruje kao dva
razliita jezika: srpski i hrvatski. Dokazom je bio dug popis obi
ljeja po kojima se ti jezici razlikuju na svim razinama: u fonetici,
morfologiji, sintaksi, a prije svega u leksiku. Te razlike nisu bile sa
mo rezultatom jezinih pojava nego i razliitih knjievnih tradicija,
standardizacijskih procesa i injenice da narodi koji njima govore
reprezentiraju dva razliita etosa drugaijih civilizacijskih temelja
(Bizant - Rim), razliitih povijesnih sudbina, kulturne i vjerske tra
dicije, drutvenoga mentaliteta, sustava vrijednosti, jednom rije-
390 HRVATI l NJI HOV JEZI K
ju - razliitih sociolingvistikih imbenika koji su oblikovali povi
jest svakoga j ezika posebno. Glavnu ulogu u shvaanju jezika kao
posebnoga i vlastitoga u posljednjih pola stoljea ipak nije izvrio
popis gramatikih razlika i obiljeja, nego svijest i volja njihovih
govornika koji su eljeli priznanje i potivanje prava na vlastiti na
cionalni jezik. Suprotno tomu, jugoslavenska je drava nametala
ideju o srpsko-hrvatskome kao o jednom jeziku. Dravna jezina
politika teila je stvoriti jedan jezik za unificirano jugoslavensko
drutvo s internacionalistikom socijalistikom svijeu i parolom
bratstva i jedinstva koja se nije pokazala dobrom za jezike naroda
u jugoslavenskoj federaciji. To je stvaralo osjeaj ugroenosti meu
govornicima toga jezika, a posljedica je bila prenoenje neobino
emotivnoga odnosa prema jezinim problemima na ostale dijelove
drutvenoga ivota, to e u budunosti biti jedan od uzroka raspa
da drave i jezika.
Specifinost funkcioniranja srpsko-hrvatskoga kao filolokoga
fenomena iji je dvo lani naziv povezivao jezik dvaju naroda (o Bo
sancima i Crnogorcima da ne govorimo) bez presedana kad je rije
o drugim jezicima, prisilila je jugoslavenske lingviste da se odrede
prema razlikama izmeu hrvatskoga i srpskoga jezika. Polovicom
ezdesetih godina prologa stolj ea pojavio se i trei pogled na
funkcioniranje jezika u obliku dviju varijanata - hrvatske i srpske,
poslije bosanske i crnogorske. Problem varijantnosti nije bio razri
jeen ni kad je rije o samoj pojavi, ni to se tie koliine varijanata
jer se jezikoslovci nisu mogli sloiti. Spor je bio razrijeen raspadom
drave i nastankom samostalnih jezika: hrvatskoga i bosanskoga.
U novom razdoblju, 1991. godine, nakon raspada Jugoslavije, hr
vatski jezik uao je u sljedee razdoblje svoje povijesti. Kroatistika
se morala odrediti prema naslijeenoj srpsko-hrvatskoj normi, to
se u praksi svodilo na obraun s obiljejima koja su ocjenjivana kao
srpska te na povratak vlastitoj normativnoj tradiciji pridavanjem
statusa norme pojavama koje su se do tada smatrala varijantama.
U poetku normativnih aktivnosti dio jezikoslovne sredine ne
sumnjivo je prilazio jezinim problemima previe emotivno, iako
uz puristike tendencije postoji i liberalna struja koja se opredijelila
Zakljuak 391
za prirodnu evoluciju naslijeene norme, bez velikoga vanjskoga
utjecaja.
Karakter rekroatizacije norme proporcionalan je s negativnim
ocjenama koje je hrvatska strana predbacivala srpsko-hrvatsko
me jeziku. Ispravljana su prije svega ona jezina podruja koja su
u prethodnome razdoblju posebno bila podvrgnuta srbizaciji. To
se ponajprije odnosi na leksik koji se poeo ispravljati u duhu
nacionalnoga purizma, posebno istaknutoga u vrijeme Nezavisne
Drave Hrvatske. Rasprave meu jezikoslovcima i u drutvu iza
zvala je reforma pravopisa koja smjera prema sve veoj morfologi
zaciji dosada obvezatnih ortografskih naela. Hrvatski pravopis jo
uvijek nije do kraja kodificiran jer omoguuje pisanje usporednih
oblika ima mnogo iznimaka.
Kroatisti istiu niz problema koji jo uvijek ekaju kodifciranje jer
sadanja norma u nekim gramatikim kategorijama doputa dub
lete ili triplete.
O izboru norme odluuju danas tri kriterija: sustavski, nacional-
ni i kriterij knjievne tradicije. Nacionalni kriterij posebno je vidljiv
u leksiku i pravopisu. Posljedicom te injenice jest karakter suvre
mene norme koju odlikuje konzervatizam, a rezultat toga je velik
rascjep izmeu standardnoga jezika i uzusa. Specifinost je hrvat
skoga uzusa njegova velika povezanost s regiolektima koji nisu sa
mo tokavski (slavonski s Osijekom i Vukovarom), nego prije svega s
kajkavskim regiolektom Zagreba, akavskim, istarsko-kvarnerskim
(Rijeka) ili pak dalmatinskim (Dubrovnik- Split). Regiolekti su na
sljee hrvatske tronarjenosti. Utjecaj regiolekata posebno je na
glaen u akcentima, izgovoru i leksiku. U suvremenome govornom
jeziku uzus znatno prevladava nad standardnim jezikom i sigurno
je da bi trebao biti jae zastupljen u procesu kodifikacije jezika.
Emocije koje su u znanstvenom diskursu hrvatskih i srpskih je
zikoslovaca i dalje prisutne, esto se stavljaju ispred meritornih te
ma i aspekata u raspravama. Jedan od uzroka moe biti visok stu
panj ispolitiziranosti jezinih problema u vrijeme funkcioniranja
srpsko-hrvatskoga jezika koje je nametala jezina politika drave i
392 HRVATI l NJI HOV JEZI K
koja je meu Hrvatima urodila osjeanjem ugrozbe opstanku nji
hova jezika.
Raspad srpsko-hrvatskoga jezika dogodio se u okviru standarda,
a ne sustava, to i dalje omoguuje komunikaciju izmeu njegovih
bivih korisnika.
Daljnji razvoj hrvatskoga jezika, a takoer i srpskoga i bosansko
ga,
,
pokazat e hoe li uzajamno razumijevanje biti i nadalje mo
guce.
Zusammenfassung
Kroaten und i hre Sprache:
Aus der Kodifizierungsgeschichte der l iterarischen
Nor m
Die kroatische Sprache gehort zweifelsohne zu den Sprachen mit
der reichsten und zugleich kompliziertesten Geschichte der lite
rarischen Sprache. Das ist sowohl auf rein linguistische als auch
au:erlinguistische Faktoren, wie das historische Schicksal der je
weiligen Gemeinschaft, ihre Religion und Kultur, zuriickzufiihren.
Zu den ersten gehort die Tatsache, dass in Kroatien drei Dialekte
vorhanden sind: der akavische Dialekt, der kajkavische Dialekt
und der tokavische Dialekt, die sich voneinander so stark unter
scheiden, dass sie als separate Sprachen betrachtet werden konnen.
Diese Dialekte waren in der Vergangenheit Basis fiir die Entstehung
von zahlreichen literarischen Sprachen. Die Mehrzahl der literari
schen Sprachen beeintdichtigte aber nicht die schon seit dem Ende
des 15. Jahrhunderts vorherrschende Kontinuitit des tokavischen
in di eser Funktion. Das Phanomen der Drei sprachigkeit
(Dreidialektigkeit) implizierte demnachst die Kodifizierungsart
der bestehenden Idiome. Eine dieser Kodifizierungsarten war die
Schaffung der literarischen Sprache auf Basis eine s Dialektes, die
zweite hingegen bestand in der Schaffung einer Mischsprache, in
der alle Dialekte vorhanden sein sollten.
Die Geschichte der kroatischen Schriftsprache beginnt mit
Baanska ploa aus dem Jahre HOO. Die erste - mittelalterliche
- Periode der kroatischen Sprachgeschichte endet im ausgehen
den 15. Jahrhundert. Kennzeichend fiir diese Zeit war die sprach
liche altkirchenslawisch-kroatische Dichotomie. Die Kultivierung
394 HRVATI l NJIHOV JEZI K
der Traditionen von Cyryl und Method wird als Glagolitismus
bezeichnet. Dazu gehoren: slawische Liturgie, Sprache - kroa
tische Redaktion des Altkirchenslawischen und Glagoliza. Der
Glagolitismus ist ein einzigartiges Kulturphanomen im Slawischen.
Das Altkirchenslawische diente in Kroatien einerseits den liturgi
schen Zwecken, anderseits war es auch eine weltliche literarische
Sprache und zusatzlich ein Bestandteil der ersten Mischsprache,
die in dieser Zeit entstanden ist. Gleichzeitig mit den altkirchen
slawischen Schriften entstanden die ersten Denkmaler der alt
kroatischen, damals akavischer Sprache. Diese wurden in drei
Schriften verfasst: in der glagolischen, kyrillischen und lateini
schen Schrift. Diese Dreischriftlichkeit (tr pismenost) ist das nachs
te Merkmal, das ausschlie:lich fir die kroatische Sprache ken
nzeichnend ist. In dieser Zeit entwickelte sich auch in Dubrovnik
das tokavische Schrifttum, am Anfang in kyrillischer und dann in
lateinischer Schrift. In diesen Schrifttraditionen und im ausgehen
den 15. Jahrhundert liegen die Wurzeln der zeitgenossischen kroa
tischen literarischen Sprache, auch wenn es sich da bei nicht um die
Standardsprache handelt. Die literarische Sprache hat eben nicht
die Kriterien der Standardsprache zu erfiillen, zu welchen solche
Merkmale wie: Autonomie, Kodifizierung, Polifunktionalitat so
wie elastische Stabilitat gehoren. Im 15. Jahrhundert entstand auch
die Mischsprache des nicht liturgischen glagolischen Schrifttums
als Ergebnis des Zusammenstosses der altkirchenslawischen
Tradition, des gesprochenen
akavischen.
In dieser Sprache wurde auch wertvolle Renaissanceliteratur ver
fasst (M. Maruli, P. Zorani, P. Hektorovi . . . ). Die Bedeutung
.
des
t...| a-.--o.a-a..,-t-.a--k...:--a.-x....-m..-:..
...a.a-.t-|.-,.|.-.-,...:..-...s.|---.--.s:..:-.
-..|a-1. w-|:...-,vs..-..-.-.-.,--a-.r..:...-,-.-|--i
i.a|-a-.z-.:.:...:-.-a.--..:-s:-|.-.-.--.ra-.:..---a.-,
..:...|-ra-.:..-....-.t-..-a-.--..|1945 a-.r..|..o.-
.-.t.....:...|-s,...|-..a-..|100 i.|.--.|.-.a-:-|--.
-t---,--a-,.|.:...|--t.,-.:--,.:..t--.:-:r-a.
-..:a...a:.-.:--r..,--..a-.s:.:a.a.a.-.-.s,...|-o.-
,--.-..---a:.......|-a........o-...|:,
a-.:a
.,-
--:...|--k.....|...-.a-,a..u.a,:..,a--:|...a.-t-|.-,-.
a-.r.-|-.:a-a|a--:.:s:r...a.-o-,--...--a.-u-
-...|.--
.a-.-..|a-...:-.... ..|--s:.-a..a.,...|---
a--
.
|:..a.-r.,--::....|.-.:o-.a-.s,...|--t-...|:--at-.a.-
o-|.-.:..-a-aa..a-.:-|--a-.s-.t.k...:...|--..--
-
:-...|.-a...|o.-k...:--|.t--t-.-.:.1940 a..a-.:-|-
a.-
.-.s,...|-.-r..,-,-.:-.|:a-a..-...-.--.t.:...:-a-aa-.:
...|-s,...|-.a.-.t|.:.,..-.-.s,...|--a-
s-.t...|-
a-ak...:...|--.-.|...-.:..a.a-|.-.-.:t..a--..a.a--.
--..-,-i..:-..-a--a.-t-.a--s,...|--..--.-.--.a-
:-...|-.a--a--r.,--..|.|:--...,-a.|.: r.|.-a-|:-...|a
u-:-...|.-a-.-r|.--:...m..,|...,.-.s,-:..a-a......-
i-...o.-.-u-:-...|.-a-..--a..r.,-t-..-..|:-a.a
-:-
..|.-a|..|-.s,...|-...|-.-a-,--...-a-.-.a.|a-:-...|.-a|
.|-.|.:-......|-....a.:..---.s:.-a.....-.a-,.,...-..-
-aa-.
..:...|-.a...a.-a.-.-s,...|--.,.-.|--a--vs|.-..
-.-:-.
..|.-a...|-...a.:..---.-.:..:--.a.-.a|.-.a-:-...|.-a|.|--
ka.:a...-..--a-a,..-:.-...|--a-aa-s-...|--..a|,-
t.a:a.a--o..a..---..|u-:-...|.-a-.-a--|..:.....|--
s.|......--..-a-.ka.:a. a-as-..,..-.:..a.:..-..-a.,--.
..|.|:|..|--m--:...:s:..-a--w-.:.,.:---...........,m.:.
..|-r..:..--.-..|-a.-o-..|..|:-a-.-.-.-.---s,...|--,-
,.s,:|.t--
o.-u.a,:....-t-.a-.w.|.--|a-,a-.s,...|-..
a.--.
,--::....|-a-a-.,---.,.-|:-.-a--.-:.:--50 i.|.--.|:a-.
400 HRVATI l NJI HOV JEZIK
Index von grammatischen Merkmalen, sondern das Bewusstsein
und der Wille der Sprecher, die es verlangten, ihr Recht auf die ei
gene Nationalsprache anzuerkennen und zu respektieren. Der Staat
Jugoslawien forderte hingegen die Idee der Einheit der serbo-kroa
tischen Sprache. Die Sprachpolitik des Staates verfolgte den Zweck,
eine einzige Sprache fiir die vereinigte jugoslawische Gesellschaft
mit dem internationalen sozialistischen Bewusstsein nach dem
Motto der Briiderlichkeit und Einheit zu griinden. Diese Politik
wa
.
r fiir die Sprachen der den Bund bildenden VOlker nicht giinstig.
Bel den Sprechern en ts tand das Gefiihl der Bedrohung und schlie:
lich eine sehr emotionelle Einstellung zu den Sprachfragen, die auf
andere Lebensbereiche iibertragen wurde, was in der Zukunft zum
Zerfall des Staates fiihren wird.
Die Eigenart des Bestehens des Serbo-Kroatischen als ein fi
lologisches Phanomen, dessen zweiteiliger Name die Sprachen
zweier Volker verb and (Bosnier und Montenegriner werden hier
nicht beriicksichtigt) zwang die jugoslawischen Linguisten, zu
den Unterschieden zwischen dem Serbischen und Kroatischen
Stellung zu nehmen. Mitte der Sechziger Jahre tauchte eine schon
dritte An sich t ii b er das Bestehen von zwei Varianten dieser Sprache
auf, der Serbischen und der Kroatischen; spater kamen dazu noch
das Bosnische und Montenegrinische. Die Variantitatsfrage wurde
weder im Hin blick auf das Phanomen selbst noch auf die Zahl der
Varianten entschieden, weil die Sprachwissenschaftler sich nicht
auf eine gem ein same Erklarung einigen konnten. Der Streit en dete
mit dem Zerfall des Staates und der Entstehung der selbstandigen
Sprachen: des Kroatischen und des Bosnischen.
1991 begann nach dem Zerfall Jugoslawiens eine neue Etappe
in der Geschichte der kroatischen Sprache. Die Kroatistik mus
ste zu der geerbten serbo-kroatischen Norm Stellung nehmen. In
der Praxis bedeutete dies eine Auseinandersetzung mit den als ser
bisch bewerteten Eigenschaften und eine Riickkehr zur eigenen
Normentradition. Zur Norm wurden Eigenschaften, die bisher nur
den Variantenstatus besa:en.
Zusammenfassung 401
Fiir die ersten Jahre der Durchfiihrung von Normenprozessen ist
zweifelsohne allzu emotionelle Betrachtung der Sprachfragen von
einigen Sprachwissenschaftlern kennzeichnend. Es besteht aber
neben der puristischen Tendenz eine liberale Stromung, die sich
fiir eine natiirliche Evolution der geerbten Norm ohne allzu gro:e
Eingriffe von au:en ausspricht.
Die Rekroatisierung der Norm steht in einem direkten Ver-
haltnis zu den negativen Bewertungen, die fiir die serbo-kroa
tische Sprache von der kroatischen Seite formuliert werden. Der
Korrektur wurden vor allem diejenigen Sprachbereiche unterzo
gen, die in den letzten Jahren am starksten serbisiert waren. Oazu
gehorte in erster Linie die Lexik, die man im Geiste des hier im
mer bestehenden - vor allem in der Zeit des selbstandigen kro
atischen Staates aktiven (1941-1945) Purismus mit nationalem
Charakter - zu Verbessern begann. Fur Diskussionen sowohl
unter den Sprachwissenschaftlern als auch in der Gesellschaft
sorgte auch die Rechtschreibungsreform, deren Ziel die steigende
Morphologisierung der bisher geltenden Regeln war. Die kroatische
Orthographie bleibt immer noch nicht entgiiltig kodifiziert, es wer
den Variantenschreibungen oder Ausnahmen zugelassen.
Die Kroatisten zeigen auch eine Reihe von Fragen, die auf eine
Kodifizierungwarten, weil die bestehende Norm bei einigen gram
matischen Kategorien doppelte oder sogar dreifache Losungen zu-
lasst.
Fiir die Wahl der Norm sind heutzutage drei Kriterien ausschlag-
gebend: das Systemkriterium, das Kriterium der literarischen
Tradition und an dritter Stelle das Nationalkriterium. Besonders
sich t bar ist das letzte erwahnte Kriterium in Rechtschreibung und
Lexik. Die Konsequenz ist hier der heutige Charakter der Norm,
fiir die der Konservatismus kennzeichnend ist. Deren Ergebnis
ist folglich eine gro:e Diskrepanz zwischen der Standardsprache
und dem Usus. Die Spezifik des kroatischen Usus liegt in der
starken Beziehung zu den einzelnen Regiolekten; nicht nur den
tokavischen (dem slavonischen von Osijek und Vukovar), vor allem
aber dem Kajkavischen Zagreber Regiolekt, dem akavischen, dem
... HRVATI l NJI HOV JEZI K
Regiolekt von lstrien und Kvarner (Rijeka) und dem Dalmatinischen
(Dubrownik-Split). Die Regiolekte sind das Erbe der kroatischen
Dreisprachigkeit (tronarjenost). Der Einfluss von Regiolekten
ist insbesondere in Akzentuierung, Phonetik und Lexik sicht
bar. In der Gegenwartssprache ist der Usus viel wichtiger als die
Standardsprache und er soll te zweifelsohne in einem groBeren MaBe
bei der Kodifizierung der Sprache beriicksichtigt werden.
Die EmotionalWt der zwischen kroatischen und serbischen
Linguisten gefiihrten wissenschaftlichen Diskussion riickt oft
vor die sachlichen Aspekte der diskutierten Fragen vor. Eine der
Ursachen kann die ho he Stufe der Politisierung von Sprachfragen in
der Zeit des Bestehens der gemeinsamen serbo-kroatischen Sprache
als Ergebnis der Sprachpolitik des Staates sein. Bei den Kroaten
entwickelte sich damals die Oberzeugung von der Bedrohung der
Existenz ihrer Sprache. Zum Zerfall der serbo-kroatischen Sprache
kam auf dem Standard - nicht aber auf der Systeme bene zustande,
so konnen die ehemaligen Sprecher dieser Sprache weiterhin mit
einander kommunizieren.
Die weitere Entwicklung der kroatischen sowie der serbischen
und bosnischen Sprache wird nun zeigen, ob die gemeinsame
Kommunikationsmoglichkeit weiterhin erhalten bleibt.
Literatura
1 . Izvorni tekstovi
Rjenici (kronol oki poredak)
........-.Dictionarium quinque nobilissimarum Europae linguarum:
Latinae, Italicae, Germanicae, Dalmatiae et Hungaricae, .-......
,......Rjenik pet najuglednijih evropskih jezika latinskog, talijan
skog, njemakog, hrvatskog i maarskog, ..,.-............ ,
....s.... ,......-.s...,...,Blago jezika slovinsko ga ili slovnik u ko
mu izgovaraj use rjei slovinske latinski i diaki l Thesaurus linguae illyri
cae sive dictionarium illyricum in quo verba Illyrica Italice & Latine red
duntur, ..... .-..-..-.. .-.
...-....-.Gazophylazium, seu latino-illyricorum onomatum ae
rarium, .Gazophylazium illyrico-latinum, ....,.-....,......
..,.-...,
...,+.-+..Dictionar ili nchi szlovenszke zvexega ukup ze brane, u red
posztaulyene i diachkemi zlahkotene, .....-..,........,.-
..-.,
..+..........Dizionario italiano-latino-illirico, s......-...+.
-,,.-..+........-...-....-....+.-,,
...-,..-...-+..,...--..Lexicon latinum interpretativne illyrica,
germanica, et hungarica locuples, ..,.-....,........,.-....,
.....-.....Lexicon latino-italico-illyricum, .+.-.-.. Rjecsosloxje ili
ricsko-italiansko-nimacsko, ..-...-...-.-Vocabolario italiano-illi
rico-latino, ..-...-...-..,......s..-.--..-.,
...,..........,,.,Ricsoslovnik iliricskoga, italianskoga i nimacskogaje
zika, .-.+,..-.-.,......... .,....-. ,
.+.....-...+......-.--.+... ...-...-Ilirsko-nemacski i nema
cska-ilirski Rukoslovnik, .-..-..
...-s....-.....,e....Deutsch-illyrisches Worterbuch - Nemaka-
ilirski slovar, ..,.-.-..
....,...--.Ilirsko-nemako-talianski mali renik sa osnovom gramatike
ilirske od Vekoslava Babukia, .-.- .-..
.+......-...-....,Renik ilirskoga i nemakogajezika, . ..
.- .-.
... HRVATI l NJIHOV JEZI K
...,...-...Rienik ilirsko-talianski, ..+...--Vocabolario slavo-ita
liano, ..+...-..Vocabolario croato-italiano, ..+.......... ,.
.......,.-...,
.,........Deutsch-kroatisches Worterbuch - Nemaka-hrvatski renik,
. ....,.-.--.
...-.-.-Renik lenikoga nazivlja, ..,.-.---
...-....,...Novi rjenik hrvatskog i njemakogjezika, . ....,.-
.--. .-.
.,........Hrvatsko-njemako-talianski rjenik znanstvenog nazivlja
osobito za srednja uilita, . ....,.-.-.. .-.,........,.-
....,
.,........Jugoslavenski imenik bilja, ..,.-.-..
Rjenik hrvatskoga ili srpskoga jezika, . ......e..,.-.--. ...-
..-....-,.Priruni rjenik tudjih riei i fraza, ..,.-.-..
...-......-,.......Rjenik hrvatskoga jezika, . ....,.-....
...+.-..s....-.Prinosi za hrvatski pravno-povjestni rjenik, . ..
..,.-...- ....,........,.-...]
Rjenik hrvatskosrpskoga knjievnog jezika, . ..A-K -+...-,s.....
-....... s.......,.....,- s....+..-.
...+.-...-.Rjenik hrvatskoga knjievnogjezika, ..,.-........
...-
Rjenik hrvatskoga jezika, .+..-,..,.-....
...+.-...-.Veliki rjenik hrvatskoga jezika, ..,.-...
Deutsch-burgenlindischkroatisch-kroatisches Worterbuch, ...-...+.
..,.-..-.
Gradianskohrvatsko-hrvatsko-nimki rjenik, ..,.- ...-...+.....
Gramatike (kronoloki poredak)
..........-...-........,Institutionum linguae Illyricae li-
bri duo, .-..-..,......-.- ......,.-........
..,.- s........]
.....s....,.Gramatika talijanska ukratko ili kratak nauk za nauiti la
tinski jezik .,.+-Blago jezika ..... .-..-..-.
..-..-.Prima Grammaticae institutio pro tyronibus illyricis accommo
data, .-..,........
...........,.-...Grammatica latino-illyrica ex Emanuelis, .-..,.
.........-.
..+..........Instruzioni grammaticali della lingua illirica .,.+-
Dizionario italiano s......-.,.....-..-.....-...+.-,
.+-Princip i elementari della gramma tica illirica, .,....-.
...+.,.-...S vase h ta po mallo iZliti krtko sloxenye immenah i ricsih u
illyrski, i nyemacskijezik, s.,+-..,..-....,.....--
s...,..-..-. ,....Nova slavonska, i nimmacska gramatika. Neue
slavonisch = und Deutsche Grammatik, .,..--..,.-,..-..-
......-.
Literatura ..
s...,.-..-.....Neue Einleitung zur slavonischen Sprache, ...,....-
..-..+-Anleitung zur slavonischen Sprachlehre, ...,....
.,-...,.-.-....-,Einleitung zur kroatischen Sprachlehre fur Teutschen,
....+.-..-..,......,..-.....,
....,....-Grammatica Illyricae iuventuti Latino Italoque sermone instru
endae accomodata, .-.......
...-...-.,Kroatische Sprachlehre oder Anweisungfur Deutsche die kroa
tische Sprache in kurzer Zeit grundlich zu erlernen, ..,.-.....,...
...,..-.....,
....,.....Grammatica illirica .,.+-Ricsoslovnik illiricskoga, italian
skoga i nimacskoga jezika s
'
jednom pridpostavljenom grammatikom illi
pismenstvom, .-.
.......s.....,,-+.-.Grammatica della lingua illirica, .,....-.-
.-.-.--.-.
....,s...,..Horvatzka Grammatika oder kroatische Sprachlehre,
..,.-.-....,......,..-.....,
.-.....-.-........-, Nova ricsoslovnica iliricska. Vojnicskoj
mladosti krjicsnoj poklonjena ....-.. ,........,.-....]
....,.......Jezichnica horvatzko-slavinzka (Kroatisch-Slavische
Sprachlehre), ...-.-..,......,..-.....,
.,-,.....,..,...Grammatik der illyrischen Sprache wie solche in
Bossnien, Dalmazien, Slawonien, Serbien, Ragusa &e. dann von den
Illyriern in Banat und Ungarn gesprochen wird, .+.-.-..,.-
.-...-.
.,.......-...Osnova slovnice slavjanske nareja ilirskoga .,..-...
........... ...,.-.--..--...+.-,.-.-,.-..-,-.-.
..,.-.--
.,-....... ,.-...Grammatik der Kroatischen Mundart, ..,.-.-.
..,......,..-.....,
.-..-s....-.Temelji ilirskoga i latinskoga jezika, ..,.-.-..-..
.,.......-...Grundzuge der ilirischen Grammatik, .-.-.
...,......-..,.-...Kroatische Abinderungs - und Abwandlungs -
Formen nebst den Regeln der Aussprache und Rechtschreibung, ....
.-.
.,.......-...Elementi della grammatica illirica, ..+...-.-.-.
.--
............-....Horvatska-slavonska slovnica, ....+.-.-..
.+.....--...-....,Theoretische-praktische Taschen-Grammatik der
ilirischen Sprache, .-.-..--.-..+....-s...-,
.-+..,.....Grammatica della lingua illirica, ..+...-.
.....-...-.Princip i di gramma tica illirica, ..+...-..-
.-+..,....Stavnica serbsko-ilirskogajezika. Za decu u Dalmacii i u dru
zih dravahjugoslavjanskih, ,....-..--.
.,.......-...Ilirska stavnica, ..,.-.-.
..- HRVATI l NJI HOV JEZI K
.-+..,..........Grammatik der illyrischen Sprache wie solche im
Munde und Schrit der Serben und Kroaten gebriuchlich ist, .-.-.
...-......Ilirska slovnica. Za poetne uionice, ....-.
...-..-...Grammatica della lingua illirica, ..+...-
.-..-s....-.Slovnica Hervatska. Za gimnazije i realne kole, I Dio.
Reoslovje, ..,.-.-..--..---.--.
.+.....-......Skladnja ilirskoga jezika za nie gimnazije,
.-..--.,........,.-...]
..-.....Slovnica jezika hervatska ga i srpskoga, ..,.-.--.
.+.....-.......Slovnica. Za etverti razred katolikih glavnih uio
nah u Carevini austrianskoj, .--..--.--:.---.-:..-:-
..........,.Gramatika jezika hervatska ga. Osnovana na starbugarskoj
sloventini, ..,.-.--.
..-.....Oblici knjievne hrvatine, ........--
...+-.-.Grammatica della lingua serbo-croata (illirica), .--.
.--:
.+.....-.......Slovnica hervatska za srednja uilita, ..,.-
.-:..-:.-:-
...,....-...Slovnica hervatskogajezika. Za niu realku, ...,..-:.
...,...-...Grammatica della lingua slava (illirica), ..+...-:.-:-
..,..+-....-.Grammaire de la langue serbo-croate, .....-::
....
s...........Hrvatske gram tike I dio. Oblici, ..,.-.-:..--:.-..
...,....-...Gramatika hrvatskoga jezika. Za kolu i samouke, ..,.-
.--..--..---.-..
s...........Nauka o izreci. Za kolu, ..,.-.--. .--. .--- .-..
.-.
s...........Hrvatske gramatike I dio. Sintaksa za kolu, ..,.-.--.
s...........Hrvatska sintaksa. Za kolu, ..,.-.--..-. .-.-
.+... ...-..Hrvatska slovnica, ,......-.
s...........Oblici hrvatskoga jezika. Za srednje kole, ..,.-.-..
.-..-.:
s...........Oblici i sintaksa hrvatskoga jezika. Za srednje kole, ..,.-
.-.-.-..
..-.s....Gramatika i stilistika hrvatskoga ili srpskoga knjievnogjezi
ka, ..,.-.-..... -.Stilistike), ..-
.-.s....Gramatika hrvatskoga jezika. Za nie razrede srednjih ko
la, ..,.-.-...... Hrvatska ili srpska gramatika za srednje kole,
..,.-...-.,..+...-
...,......-....Grmatika hrvatskoga jezika za enski licej, preparandie i
nalik im kole, ..,.-......:...-....Gramatika hrvatskoga ili
srpskoga jezika za srednje i sline kole, ..,.-....Hrvatska slovnica
za srednje i sline kole, ..,.-.... +.,.-,-...+.-,..,.-...
,........,.-....]
Literatura ..:
......Nacrt hrvatske slovnice. I Glasovi i oblici u poviestnom razvoju,
..,.-....
,........,.-....]
...-..-.s..+......-......Gramatika hrvatskoga ili srp
skoga jezika, ..,.-...Gramatika hrvatskosrpskogajezika, ..,.-
..-...-...:.
.,,.....,,.-.-.Pregled gramatike hrvatskosrpskoga jezika,
..,.-..--Pregled gramatike hrvatskoga knjievnogjezika, ..,.-
..:+.,.-,-....-..-,-...+.-,,.........-+.-...:.]
Gramatika hrvatskoga jezika. Prirunik za osnovno jezino obrazovanje,
..,.-.... . -..,-....-.,...+.-,.
...,+.--Kratka gramatika hrvatskosrpskog knjievnogjezika za stran
ce, ..,.-..-:
................-.Gramatika .,...Jezini savjetnik s
gramatikom, ..,.-..:.
..,-.,....s.,...-......,...s...........s......
..-....s...,..-...Priruna gramatika hrvatskoga knjievnog
jezika, ..,.-..:....plava gramatika]; Gramatika hrvatskoga knji
evnogjezika, ..,.-....Hrvatska gramatika, ..,.-......:
.,,.-.-.Tvorba riei u hrvatskom knjievnom jeziku. Nacrt za grama
tiku, ..,.-..--.......
.+.........Sintaksa hrvatskoga knjievnogjezika. Nacrt za gramati
ku, ..,.-..--
.......
.,,.-.-.....-........s...-s.,................
.,,....Povijesni pregled, glasovi i oblici hrvatskoga knjievnogje
zika. Nacrti za gramatiku, ..,.-....
...,...-.,.Praktina hrvatska gramatika, ..,.-...:
Gramatika gradianskohrvatskoga knjievnoga jezika, ..l. ..
.,.-....
...,........-,....Grmatika hrvatskoga jezika za gimnazie i viso
ka uilita, ..,.-...
Izbor tekstova
Bosanski franjevci, ........,.+,.....s...-.....,.-....
......Istarski razvod, ..+.,...........:-..-.....
......Vinodolski zakon 1288. Faksimil, diplomatika izdanje, kritiki
tekst, tumaen
j
e, rjenik, ..,.-..--
..-..................-.-...,e.+-.....+.....,....,..,
..,.-.--
Deklaracia o nazivu i poloaju hrvatskog knjievnogjezika .,Deklaracija
o nazivu i poloaju hrvatskog knjievnogjezika. Grada za povijest
Deklaracie. ...-.,-,-..+.,.-,-...+.-,.++.-.-
s.....-.........,.-...:..+l., ....)
...Glagoljski natpisi, Djela JAZU :..,.-..-.
... HRVATI l NJI HOV JEZI K
Glagoljska i irilska tabla za dicu, ...-.-,.-.-. .,Cymelia Croatica,
..,..-...-..
.,.,.... ..-,.-...
Hrv
f
tska knjievnost srednjega vieka od XI. do XVI stoljea, .-..+..
....-..+..,Pet stoljea hrvatske knjievnosti ...,..-..-.
Hrvatski jezik - poseban slavenski jezik, Hrvatska akademija znanosti i
umjetnosti. Razred za filoloke znanosti, .......,..-...-
Hrvatski kajkavski pisci I, Druga polovina 16. stoljea .,Pet stoljea hrvat
ske knjievnosti ...-..+...,....,..-....
Hrvatski kajkavski pisci I, 17 stolee .,Pet stoljea hrvatske knjievnosti
...-..+-...,....,..-....
Hrvatski medu svjetskim jezicima, ........,..-...
Hrvatsko knjievno srednjovjekovle, ...,..+,.... ..-,.-.....,..-
....
Institut za jezik JAZU o Novosadskom dogovoru, ........,..-....
Izjava Matice Hrvatske: Novosadski dogovor odbaen, ........,..-
....
...+..
....,..+....,
..Rituale romanum - Ritual rimski .-..,,.........-.....
+.-,... ....+..-.......,....+....,..-...,
Knjievni jezik i knjievno jezika politika u Bosni i Hercegovini (Saoptenje
Republikih komisija Izvrnog vijea BiH), .+,......,.... .
.,... ....
s.......-.Monumenta serb ica spectantia historiam Serbiae, Bosniae,
Ragusii, ...--.....,.............-.,
Mostarsko savjetovanje o knjievnom jeziku, ...,.......
Pjesme ika Menetia i Dore Dria, .-..+.s ......,Stari pisci hr
vatski, ...,..-...
..-.,....O podrijetlu i zgodama Slavena (De origine successibusque
Slavorum), .-..+..s....,..,...+V .....-.,Hrvatski latinisti .
..e..,..-...
Pro memorija o hrvatskome jeziku, Matica Hrvatska, .......,..-
...-
....Documenta historiae chroaticae period um antiquam illustrantia,
.....Monumenta Slavo rum Meridionalium, ..,..-....
Rech domovini od haznovitozti pizanya vu domorodnom jeziku .-..-.
s.-.-........-....,............,.Cymelia croatica .
..,..-...,
-.......Codex diplomaticus regni Croatiae, Dalmatiae et Slavoniae,
..e. ....,..-.... ....
s.....-...........
..,..-... s .....-.....,..-...-.+.-...,..-...
.....-.,......Politiki spisi, ..,..-....
...Prirunik izvora za hrvatsku povijest, .....,..-....
....-..Glagoljski rukopisi Jugoslavenske Akademie, ... ...,..-
..-. ....
Literatura ...
....-..Glagoljski rukopisi otoka Krka, Djela JAZU ...,..-..-.
.-.-.....-.+....-..Historia Salonitana, ..+ . .....,..-....
..-..........Brus jezika ili zagrebaka kola {862), ...-....,..-
....,.......,.+-......-Zagrebaka kola .,Djela Adolfa Vebera,
zagrebakoga kanonika, .....,..-....,
..-..........Ustroj hrvatskoga jezika (1856.) .,Norme i normira
nje . . .
Zbornik proze XVI i XVII stoljea, .-..+-......,Pet stoljea hrvatske
knjievnosti ........,..-....
Zbornik stihova XV i XVI. stoljea, .-..+-..,...,Pet stolea hrvat
ske knjievnosti ..,..-..-.
...-......-..,.-.........Izabrana djela, .-..+-.
..-.-..,Pet stolea hrvatske knjievnosti ....,..-...-
ivot nikoliko izabranih divic po Faustu Vraniu, biskupu anadskomu,
viniku cesarovu istumaen u Rimu, kod A. Zannettija 1606., .-..+-.
.......+.
........-.-.....
2. Radovi
......Jezik Matie Antuna Reljkovia, .-......-.........,.
..,..+.....,..+...
.....-...e Sarajewo przestrzega. Etnonacjonalizm w Europie, ...:
....
.-..Akcenat u gramatici ime Starevia, .+.............,.........
...+.....+....-.
.-..Jezik i sloboda, ..,..-....
.-.....Pravopis hrvatskoga jezika, ..,..-....
.-.....Pravopisni prirunik hrvatskoga ili srpskoga jezika, ..,..-
...-........
Ante Starevi i njegovo djelo. Zbornik radova, .......-.,..
..,..-....
...,Literary Language and Literary Dialect in Medieval and Early
Modern Slavonic Litertures, .-.....-...-+........,..-....
...-..-+.-....
.-.AVNOJ i hrvatski jezik .,.+.-Hrvatski jezik u politikom vrtlo
gu . . .
.-.Gunduliev jezik prema suvremenome hrvatskome knjievnom jezi
ku, ....-......,..-....,.........+.-Hrvatska jeziko
slovna itanka ,
.-. Hrvatska jezikoslovna itanka, ..,..-....
.-.Hrvatska jezikoslovna prenja, ..,..-....
.-.Hrvatski jezik u politikom vrtlogu, ..,..-....
.-.Hrvatski juer i danas, ..,..-...
.-.Jezina politika Dalibora Brozovia .,.+.-Hrvatski juer i da
nas . . .
410 HRVATI l NJI HOV JEZI K
.-.
Jezik ,Rtu
la rim
ma hr
st p
_
.,.-2004. .......N. ..,....52, ..,.-2005.
.+..-
r
(
primjeru 'Ljetopisa sutekog samostana' fra Bone Bemca), -,...-,
...15, 2, ...,..1986.
.
..-...,...oPrimjeri bosanskohercegovake pismenosti i knjievnostz
od ..do .-stoljea, ..,.-2004.
..-...,...oProblem norme kod protureformatorsh pisac
na
i
mjeru jezika prvih bosanskih franjevaca i Bartola Kaszca), -,...-,
...12, 3, ...,..1983.
..-...,...oivot i i djelovanje Bartola Kaia ..--
,....
..,......Bartol Kai, Institutiones linguae Illyrzca l Osnove zlzrskoga
jezika, ..,.-2002.
v
..,., Kratka osnova horvatska-slavenskoga pravopzsa
a
:.
.
.. , .
a iz stariji
?
poha, Junoslovenski filolog<< XXVIII, Beograd, 1969.
Guletc M., Gradzscanskohrvatske gramatike 19. i 20. stoljea, [u:] Rieki fi
loloki dani, Zbornik radova 2, Rijeka, 1998.
Gulei
_
M. , Slovopisna i pravopisna norma u gradianskohrvatskim gra
matzkama [u:] Rieki filoloki dani, Zbornik radova 4, Rijeka, 2002.
Guberina P., Krsti K., Razlike izmedu hrvatskoga i srpskoga knjievnog jezi
ka, Zagreb, 1940.
Hadrovics L., Pokuaj reforme latinikog pravo pisa 1785. godine, >>Anali
Filolokog fakulteta u BeogradU<< 5, Beograd, 1965.
Hadrovics L., Poviest gradiansko hrvatskoga knjievnogjezika [u:] Povijest
i kultura gradianskih Hrvata, ur. I. Kampu, Zagreb, 1995.
Hadrovics L., Zur Geschichte der kroatischen Rechtschreibug im XVIII. ]h.,
Budapest, 1940.
Hadrovics L., Zur Geschichte der kroatischen Schriftsprache, Archivum
Europae Centro-Orientalis, 8/1, 2, Budapest, 1942.
Halilovi S., Bosanski jezik, II izd. Sarajevo, 1998.
Halilovi S., Pravopis bosanskoga jezika, Sarajevo, 1996.
Ham S., Jezik zagrebake filoloke kole, Osijek, 1998.
Ham S. , Pravopisna morfo(no)loka i leksika zbrka, >>Jezik<< 48, Zagreb
2001.
J
Hamm J., Cakavizam i njegova geneza, >>Radovi Instituta u ZadrU<< 3,
Zagreb, 1958.
Hamm J., Etymologicon Illyricum, >>Nastavni vjesnik<< LI, Zagreb, 1942. -
1943.
Hamm J., Hrvatski tip crkvenoslavenskogjezika, >>Slovo<< 13, Zagreb, 1963.
Havranek B., Studie o spisovnem jazyce, Praha, 1963.
Havranek B., Jedlika A., Ces ka mluvnice, Praha, 1960.
Havranek B., Weingart M., Prsky lingvisticky krouek: Spisovna e tina a
jazykovd kultura, Praha, 1932.
Herigonj
E. , Iz radova n
a
i
traiv
_
anju stilematike i sintakse glagolake ne
lz
urg
ske pro
nja
Pov
lska istin
_
a i natpis Povalskog praga u hrvatskoj kultur
noj l kn)lzevnoj prksz [u:] tdem., Na temeljima hrvatske . . .
Literatura 419
Hercigonja E. , Tropismena i trojezina kultura hrvatskoga srednjovjekovlja,
Zagreb, 1994.
Horvat V., Bartol Kai i njegov ,Ritual rimski' u razvoju hrvatskoga knjiev
nogjezika, pogovor pretisku Rituala, Zagreb, 1993.
Horvat V., Vukov, Srpski rjenik' prema rjenicima isusovaca leksikogra
fa: Kaia (1599?), Mikalje (1649
.
), Habdelia (1670.), Dela Bele (1 728.}
i ]ambreia (1 742.} [u:] Nauni sastanak slavista u Vukove dane 17, 2,
Beograd, 1978.
Hraste M., akavski dijalekat [u:] Enciklopedija Jugoslavije IV, Zagreb, 1960.
Hraste M., Kajkavski dijalekat [u:] Enciklopedija Jugoslavie IV, Zagreb, 1960.
Hraste M. , Kajkavski knjievni jezik [u:] Enciklopedija Jugoslavie IV, Zagreb,
1960.
Hraste M. , O treoj varijanti hrvatskosrpskog knjievnogjezika, >>Jezik<< 13,
Zagreb, 1966.
Hraste M., Problem norme u knjievnom jeziku, >>Jezik 13, Zagreb, 1965.
Hroch M. , Male narody Europy. Perspektywa historyczna, prev. G. Panko,
Wroclaw, 2003.
Hrvatski jezik, ur. M. Lonari, serija: Najnowsze dzieje jrzyk6w slowianski
ch, Opale, 1998.
Hrvatski jezik u XX. stoljeu, Zbornik, ur. M. Samardija i I. Pranjkovi,
Matica hrvatska, Zagreb, MMVI.
Hrvatski knjievni jezik i pitanje varianata (zbornik), posebno izdanje
>>Kritika<<, Zagreb, 1969.
Hudeek L., Nekoliko primjera neureenosti hrvatske gramatike norme,
>>Dometi<< ll, 1-4, Rijeka, 2001.
Ignjatovi D., Jezik tampanih dela Jerolima Filipovia franjevakog pisca
XVII veka, Biblioteka Juno slovenskog filologa 5, Beograd, 1974.
Ivi M. , Problem norme u knjievnom jeziku, >>Knjievnost i jezik<< XII, 3,
Beograd, 1965 [pretisak /u:/ >>Jezik<< 13, Zagreb, 1965, .
Ivi P., [ree.:] M. Grevi, Die Entstehung der kroatischen Literatursprache,
>>Zbornik za filologiju i lingvistikU<< l, Novi Sad, 1998.
Ivi P., Dialektologia srpskohrvatskogjezika. Uvod i tokavsko nareje, Novi
Sad, 1956.
Ivi P., Jedinstvo i razjedinjenost srpskohrvatskog knjievnogjezika - aktuelni
trenutak [u:] idem, O jeziku nekadanjem i sadanjem . . .
Ivi P., O jeziku nekadanjem i sadanjem, Beograd, 1990.
Ivi P., O znaenju izraza , lingua serviana' u dubo vakim dokumentima XV
XVIII veka, >>Zbornik za filologiju i lingvistiku<< 12, Novi Sad 1969 [pre
tisak /u:/ idem, Izabrani ogledi II. Iz istorije srpskohrvatskog jezika, Ni,
1991, .
Ivi P., Srpski narod i njegov jezik, Beograd, 1971. , 1986., 2001.
Ivi S., Jezik Hrvata kaj ka vaca, >>Ljetopis JAZU<< XLVIII, Zagreb, 1936.
Jahi D., Halilovi S., Pali I., Grmatika bosanskoga jezika, Zenica, 2000.
Jankovi S., Pogled na bosanskohercegovaki meduvarijantnijezini tip,
>>Pregled<< LVII, I, 5, Sarajevo, 1967.
420 HRVATI l NJI HOV JEZI K
Japundi M. , Hrvatska glagolica, Zagreb, oujak 1998.
Jaroszewicz H., [ree.:] Dubravko kiljan: Govor nacije. Jezik, nacija, Hrvati,
Zagreb 2002, str. 315, Socjolingwistyka<< 18, Krakow, 2004.
Jaroszewicz ., K
mpara
ewtcz .Literack
j(zyk serbsko-chorwacki i bosniacki. Cele powsta
nza, spel
ki
n Vr
mec i
.
a norma 1 varyeteti, ur. L. Badurina, B. Pritchard, D. Stolac, Zagreb -
RIJeka, 1998.
Jezik na kriu, >>Vijenac VII, 136, Zagreb, 20. V. 1999.
]ezikoslovac fr ]osip Jurin. Zbornik radova sa znanstvenoga skupa
Primoten - ibenik, 1999.
'
Jrzyk a tozsamos narodowa: Slavica, ur. M. Bobrownicka, Krakow, 2000.
Jrzyk wobec przemian kultury, ur. E. Tokarz, Katowice, 1997.
Jrzyki
lo
_
wianskie dzis. No we fakty. No we spojrzenia. Ksirga pamiqtkowa
posw1rcona Profesorowi Michalowi Blicharskiemu, ur. H. Fon tanski uz
suradnju E. Stras, Katowice, 2001.
Jrzyi slowia
kie wobec
_
w
_
sp6lczesnych przemian w krjach Europy
Srokowej WschodnzeJ, ur. S. Gajda, Opole, 1993.
Jonk
LJ., Bogoslav ulek kao puristiki savjetnik, Pitanja knjievnosti i je
zika 3, 1-2, Sarajevo, 1956.
Jonke L.,
,
Borbe oko knjievnog oblika imenikoga genitiva mnoine u 19.
stoecu, >>Zbornik za filologiju i lingvistiku I., Novi Sad, 1957 [pretisak
/u: tdem, Knjievni jezik u teoriji . . . ] .
Jonke L
r
, Hrvatski knjievni jezik 19. i 20. stolea, Zagreb, 1971.
Jonke L
., Jez
-
, Na kroatistikim raskrijima . . .
Kat
'
R., Gramat
sk1
ez
ent1tet Jez
c
_
R., Lzngvis
k
dimenzije jezinoga poloaja gradianskih Hrvata
,.,Idem, NoVlJezlkoslovni ogledi . . .
KatiCIC R., Matia Petar Katani i poeci novotokavskogjezika u Hrvata
>>Forum<< XXII, 10-12, Zagreb, 1983.
7
KatiiR., Na ishoditu. Knjievnost u hrvatskim zemljama od 7 do 12 t
ljeca, Zagreb, 1994.
s L
KatR., Na
p
_
r
etku no
ot
?
kavskoga hrvatskoga jezinog standarda, L nje
govu polo
;
a1u u
f?
VlJeSl hrvatskoga knjievnogjezika i u cjelini standar
dne nov
?
stokavstzne, >>Filologija<< 8, Zagreb, 1978. [pretisak /u/ N
koslovnz ogledi . . . ]
. OVlJezl
KatR., O P
'
rizmu, >>Jezik<< 21, Zagreb, 1973.
Kat
'
R., O Vlsezna
os
:
i pojma jezik, >>Jezik<< 34, Zagreb, 1986.
KatiCic R., Opseg povyestl hrvatskogjezika [u:] Hrvatski znanstveni zbornik
-
agreb, 1971. pretisak /u:/ idem., Novi jezikoslovni ogledi . . . ]
Kat
<
R., Slavo
sk1
!
birci, >>Kritika<< 17, Zagreb, 1971.
Kat
cic R. , >
Slove
_
nskz<< l >>hrvatski<< kao zamjenjivi nazivi jezika hrvatske kn "i-
zevnostl, >>Jezik<< 36, Zagreb, 1989.
'
KatR., Uz poetke hrvatskih poetaka, Split, 1993.
KatiCic R., Vuk Stefanovi Karadi i knjievni jezik u Hrvata >>Jezik<< 35
Zagreb, 1987.
' '
Katii R., Novak P. S., Dva tisulea pismene kulture na tlu Hrvatske
Zagreb, 1988.
7
Klai B.
:
!
zik Hanib
la
_
Lucia i Petra Hektorovia. Prilog historijskoj gra
matlCl hrvatskogjezlka [u:] Pet stolea hrvatske kniievnosti 7 Zagreb
1968.
r 7
Klai V., Regn
_
m
vskt
.
c j.urvatska
_
dijaletologa l. Hrvat
tskog
_
(hrvatskosrpskog) knjievnog (standardnog) jezika?, >>Zbornik za filologi
ju i lingvistikU<< XIV, l, Novi Sad, 1971.
426 HRVATI l NJI HOV JEZI K
Mati T., Mihanovieva Re domovini od hasnovitosti pisanja vu domorod
nom jeziku, Historijski zbornik, Zagreb, 1949.
Mati T., Prosvjetni i knjievni rad u Slavoniji prije preporoda, Djela HAZU
XLI, Zagreb, 1945.
Mati T., Prva redakcija Tanclingerova rjenika, Rad JAZU 393, Zagreb,
1953.
Mianovi, K., Hrvatski s naglaskom. Standard i jezini varijeteti, Zagreb,
2006.
Mianovi K., Standardni jezik i rzgraniavanje jezika, Fluminensia<< 16,
1-2, Rijeka, 2004.
Milosavljevi P., Srpski nacionalni program i srpska knjievnost, Pritina,
1995.
Mladenovi A., Elementi istorije srpskohrvatskog jezika [u:] Opta enciklope
dia Larousse, Beograd, 1971.
Mladenovi A., Fonetske i morfoloke osobine Marulievogjezika,
Godinjak Filozofskog fakulteta u Novom SadU<< II., Novi Sad, 1957.
Mladenovi A., O nekim osobinama jezika Petr Zorania i drugih dalma
tinskih akavskih pisaca, Zadarska revija<< 18, 5, Zadar, 1969.
Mogu M., akavsko narjeje, Zagreb, 1977.
Mogu M., Jezini elementi Drieva ,Dunda Maroja', Umjetnost rijei<< XII,
l, Zagreb 1968 [pretisak /u:/ Zbornik radova o Marinu Driu . . . ]
Mogu M., Krianieva hrvatska gramatika, >>Radovi Zavoda za slavensku
filologiju<< 19, Zagreb, 1984.
Mogu M. , O poetku visokokolske nastave hrvatskoga jezika, >>Jezik<< 43,
Zagreb, 1996.
Mogu M., Povijesni pregled hrvatskoga knjievnogjezika [u:] S. Babi, D.
Brozovi, M. Mogu M., Pavei S., kari I., Teak S., Poviesni pre
gled, glasovi i oblici hrvatskoga knjievnog jezika. Nacrti za grmatiku,
Zagreb, 1991.
Mogu M., Povijest hrvatskoga knjievnoga jezika, Zagreb, 1993. ; II. izdanje,
1995.
Mogu M., Uzroci cakavizmu [u:] Prilozi za VIII meunarodni slav istiki
kongres Zagreb 3. - 9. IX 1978. , Ljubljana - Zagreb, 1978.
Mogu M., Vonina J., Latinica u Hrvata, >>Radovi Zavoda za slavensku flologijU<<
ll, Zagreb, 1969.
Molas J., [ree.:] Jzyk narodowy jako wypadkowa proces6w narodotw6r
czych (reinterpretacja relacji jzyk a narod w ujciu Dubravka kiljana),
>>Studia z Filologii Polskiej i Slowianskiej<< 39, Warszawa, 2004.
Molas J., , Baanska ploa' w strukturze chorwackiej tosamosci narodowej
[u:] Problemy tosamosci kulturowej w krajach slowianskich, 3 (ej znaki
i symbole), ur. J. Goszczynska, Warszawa, 2005.
Molas J., Teoria o iranskim pochodzeniu Chorwat6w- rozw6j, Junkcje i gene
za [u:] Problemy tosamosci kulturowej w krajach slowianskich (Jejformy
i przemiany) 2, ur. J. Goszczynska, Warszawa, 2003.
Literatura 427
Moszynski L., Glagolica, najstarsze pismo slowiansi
, jko symbol [u
:
J
Srodkowoeuropejskie dziedzictwo cyrylo-metodzanskle, ur. A. BarCiak,
Katowice, 1999.
Moszynski L., Liturgia slowianska i glagolskie zabytki w Polsce, >>Slovo<< 21,
Zagreb, 1971.
. .
Muljai ., Lo cakavismo alla luce della linguistica >>contrastwa<<, >>D te Welt
der Slaven<< 4, Wiesbaden, 1966.
Musulin S. Hrvatska i srpska leksikografija, >>Filologija<< 2, Zagreb, 1959.
Nagy J., Le/sikograf Joakim Stulli u slavenskoj filologiji, >>Filologija 12,
Zagreb, 1984.
. . . . .
Nelde P.H., Language Conflict [u:] The Handbook ofSoczolmguzstzcs, tzd. F.
Coulmas, Oxford - Cambridge, 1997.
.
Nikevi v., Crnogorski jezik, sv. I. Geneza, tipologia, razvoj, strukturne
lz
ke,funkcie (od artikulacije govora do 1360.), Matica crnogorska, Cetmje,
1993.; sv. IL (od 1360. do 1995. godine), Cetinje, 1997.
Nikevi v., iji je takozvani Vukov jezik?, >>Kritika 12, Zagreb, 1970.
Normajzykowa w polszczyinie, ur. M. Bugajski, Zielona Gora, 1995
; . .
Norme i normirnje hrvatskoga standardnoga jezika, ur. M. SamardztJa,
Zagreb, 1999.
Nosi M., Gajev pretea: Josip Zavrnik i njegovo djelo, Rijeka, 1997.
Oak, J., Antun Mihanovi, Zagreb, 1998.
.
Oczkowa B., De Slovvinis seu Sarmatis czyli Fausta Vranczcza poglqdy na
etnogenez Slowian [u:] Studia Slawistyczne, ur. H. Mieczkowska, J.
Kornhauser, Krakow, 1998.
.
Oczkowa B., Glagolityzm i neoglagolityzm w Chorwacji, >>Biuletyn Polsktego
Towarzystwa Jzykoznawczego<< LX, Krakow, 2004.
Oczkowa B., Jzyk chorwacki - w poszukiwaniu wlasnej normy [u:] W poszu-
kiwaniu nowego kanonu .. .
. .
Oczkowa B. , Jzyk >>mieszany<< }ako specyficzna propozyqa
.
orma/
-
. .
zacji chorwackiego jzyka literackiego, >>Studia z Filologu PolskteJ
Slowianskiej<< XXVIII, Warszawa, 1991.
.
.
. .
. .
Oczkowa B., Josip Juraj Strossmayer prema kn)lzevnom z lzturgl)skom Jezz
ku [u:] Josip Juraj Strossmayer. Jugoslawizm, ekumenizm, Europa, ur. M.
D<browska-Partyka, Krakow2007.
,
. .
. .
Oczkowa B., Josip ipu z Karlowca - uczen Schlozera [u:] Slawzstyka nzemz-
ecka a kraje slowianskie, Warszawa, 1998.
. .
Oczkowa B., Obecnos normy w swiadomosci uytkownik6w jzyka czylz]ak
m6wiq Chorwaci [u:] Wposzukiwaniu nowego kanonu . . .
.
. .
Oczkowa B., Poludniowoslowianska wsp6lnotajzykowa (Pewnzkl z w
t
pliwosci [u:] Praslowianszczyzna ije} rozpad, ur. J. Rusek, W. Borys,
Warszawa, 1998.
.
. .
Oczkowa B., Poczqtki teorii normy jzykoweJ u Chorwatow [u:] Jzyk z lzte-
ratur slowacka w perspektywie slowianskiej, ur. H. Mieczkowska, B.
Suchon-Chmiel, Krakow, 2005.
428 HRVATI l NJIHOV JEZI K
Oczkowa B. , Proba stworzenia jzyka og6lnoslowimiskiego przez ime
Budinicia [u:] Prekursorzy slowimiskiego jzykoznawstwa por6wnawcze
go (do konca XVIII w.), Wroclaw, 1987.
Oczkowa B., Tradycje cyrylo-metodianskie w Chorwacji i Bosni [u:] Cyryl i
Metody, Apostolowie i Nauczyciele Slow ian. Studia i dokumenty, dio r
Studia, ur. J. Ga jek i L. Gorka, Lublin, 1991.
Oczkowa B., Wplywy jzyka czeskiego na ksztaltowanie si chorwacki
ej leksyki w okresie iliryzmu [u:] Odrodzenie narodowe w Czechach
i na Slowacji. Ksiga ku czci Profesora Zdzislawa Niedzieli, ur. H.
Mieczkowska i T.Z. Orlos, Krakow, 1999.
Oczkowa B., Zarys historiijzyka serbsko-chorwackiego, Krakow, 1983.
Okuka M., O kodifikaciji bosanskog jezika, Knjievni jezik 15, i.Sarajevo,
1986.
Okuka M., O realizaciji standardnog jezika na bosanskohercegovakom tlu,
ivot<< ll-12, Sarajevo, 1970.
Okuka M. , Teorije o srpskohrvatskom standardnom jeziku [u:]
Funkcionisanje . . .
Okuka M. , Zegnaj serbsko-chorwacki (Stare i no we wiatry, czyli czy Bosnia
jest tr6jjzyczna?), >>Krasnogruda<< 7, Sejny, 1997.
Okuka M., Stani Lj., Knjievni jezik u Bosni i Hercegovini od Vuka
Karadia do kraja austrougarske vladavine, Minchen, 1991.
Ostoji I. , Kako su Hrvati nazivali svoj jezik, Kolo<< l-2, Zagreb, 1971.
Pandi Z., Semantika tradicionalne gramatike. Jezino-filozofiska pro le
go mena za Osnove Bartula Kaia [u:] B. Cassius, B. Kai, Institutiones
linguae illyricae, Osnove hrvatskoga jezika, prev., ur. i komentari Z.
Pandi, Zagreb - Mostar, 2005.
Pavii J., Ispod jezika. Komentari o jeziku i Hrvatima, Zagreb, 2001.
Pavleti K., Pabirci po Zrinijadi<< Petra Zrinskoga, Nastavni vjesnik<< VII,
Zagreb, 1899.
Pavlievi D., Povijest hrvatske, Zagreb, 2000.
Pavlovi M., Uslovi razvitka i periodizacija istorije srpskohrvatskogjezika,
Junoslovenski filolog<< XXV, Beograd, 1961.
Pavuna S., Govorimo li ispravno hrvatski? (mali razlikovni rjenik), Zagreb,
1993.
Peco A., Govor istone Hercegovine, Srpski dijalektoloki zbornik XIV,
Beograd, 1964.
Pe co A., Pregled srpsko hrvatskih dialekata, Beograd, 1978.
Pederin I. , Hrvatski jezini standard i promicanje vjere u XVII i XVIII st.,
Kai<< 4, Split, 1971.
Pederin I . , Na izvorima jezinog standarda u Hrvata, Kolo<< IX, 7, Zagreb,
1971.
Pederin I. , Pojam jezinog i knjievnog standarda kod bogoljub nog bogoslov
ea Stipana Margitia Jajanina, Kritika<< 17, Zagreb, 1971.
Pederin I. , Pretvorba hrvatskog iz crkvenog u knjievni jezik (Ralamba
uporabe bogoslovnog i knjievnog nazivlja kod ika Menetia i Dore
Literatura 429
Dria), Crkva u svijetu<< r. Split, 1970. [pretisak /u:/ Jezik<< 45, Zagreb,
1998.]
Pederin I . Zainjavci<<, tioci i pregaoci, Zagreb, 1977.
Peti M., xoliko jezika [u:] S. Babi, Hrvatski jezik u polti
.
kom vrtlogu . . .
Peti M. , Nerazlikovnost razlika, Rasprave Zavoda za Jezi
, Pr
a, i
Pintari N., Utjecaj hrvatskih dijalekata na opi jezik [u:] Jzykz mnzejszoscz z
jzyki regionalne, ur. E. Wrodawska i J. Zieniukowa, Warsz
.
a
"
a, 2003.
P is arek w., Zr6nicowanie jzyka narodowego [u:] Encyklopedza Jzyka pol-
skiego . . .
f
d
=
Podhorodecki L. , Jugoslawia. Dzieje narod6w, panstw i rozpad e erac)Z,
Warszawa, 2000.
Polj anec F., Istorija srpskohrvatskoslvenakog knjievnog jezika, Zagreb,
1936.
. .
Popiolek B., Jzyk serb ski na przelomie wiek6w [u:] W poszukzwanzu nowego
kanonu . . .
Popovi r. , Geschichte der serbokroatischen Sprache, Wiesbaden, 1960.
Popovi P., Pregled srpske knjievnosti, Beograd, 19
,
09
: . .
Popowska-Taborska H., Wczesne dzieje Slowian w swzetle zch Jzyka,
Wroclaw-Warszawa-Krakow, 1991.
Pranjkovi I., Adolo Veber Tkalevi, Zagreb, 1993.
.
. .
Pranjkovi I., Hrvatski standardni jezik i srpski st
.
znaczce [u:] Jezzcna nor-
ma i varijeteti, ur. L. Badurina i dr., Zagreb - RIJeka, 1998.
Pranjkovi I. , Hrvatska skladnja, Zagreb, 1993.
Pranjkovi I., Hrvatski jezik i franjevci Bosne Srebrene, Zagreb, 2000.
Pranjkovi I., Jezikoslovna sporenja, Zagreb, 1997.
Pranjkovi I., Kronika hrvatskoga jezikoslovla,
agreb, 19
?
3.
Pranjkovi r. , O novom izdanju Londonca<< [u:] Idem., Jezzkoslovna
sporenja . . .
. . .
"k Pranjkovi r., Razlike izmedu hrvatskog i srpskog]ezzka [u:] Idem., Kronz a
hrvatskoga jezikoslovlja . . .
. . _
Pranjkovi I., Sintaktiko ustrojstvo [u:] Hrvatskzjezzk . . .
Pranjkovi r., Temeljna naela jezine prvilnosti, Kolo<< V., 4, Zag
.
eb, 1996.
Przemiany w swiadomosci i kulturze duchowej narod6w Jugoslawzz po 1991
roku, ur. J. Kornhauser, Krakow, 1999.
. , .
Pstyga A., Normalizacja, kodyfikacja i wsp6lczesne slo
za
skz
standard
jzykowe [u:] Midzy kulturq niskq<< a Wysokq<<. Zjawzska Jzykowe, lz-
430 HRVATI l NJI HOV JEZI K
teracke, kulturowe. Pamirci prof dr hab. Teresy Dqbek-Wirgowej, 1:.6dz,
2001.
Putanec V., Faust Vrani (551-1617) kao leksikograf[ u:] Encyclopaedia mo
derna, 14, 2, Zagreb, 1993.
Putanec V., Talijansko - hrvatski i hrvatsko - talijanski rjenik Petr Lup isa
Valentiana (Ankona 1527), >>Filologija<< 9, Zagreb, 1979.
Putanec V., Krsti K. , Leksikografia [u:] Enciklopedia Jugoslavije 5, Zagreb,
1962.
Radovanovi M. , Faze (dez)integracije srpske standardno jezike norme.
Ili: kako je srpski<< (p)ostao >>srpski<< [u:] Jrzyki slowimiskie 1945-1995.
Gramatyka - leksyka - odmiany, ur. S. Gajda, Opole, 1995.
Radovanovi M. , Neto napomena o dananjem jezikom standardu srp
skohrvatskom (Vukova delo i savremena teorija o planirnju jezika) [u:]
Nauni sastanak slavista u Vukove dane 17, l, Beograd, 1988.
Radovanovi M. , Planiranje jezika i drugi spisi, Novi Sad, 2004.
Radovanovi M., Sociolingvistika, Beograd, 1979.
Ragu D., Razvoj knjievnog jezika po Pavlu Iviu, >>Jezik<< 33, Zagreb, 1985.
Ramov F. , Krtka zgoda vina slovenskega jezika, Ljubljana, 1936.
Ramov F., Slovenaki jezik [u:] S. Stanojevi, Narodna enciklopedija srpsko
hrvatsko-slovenaka IV., Beograd, 1929.
Rapacka J., Dawna literatura serbska i dawna literatura chorwacka,
Warszawa, 1993.
Rapacka J., Fragmenty o Maruliciu [u:] eadem, Sr6dziemnomorze. Europa
srodkowa. Balkany. Studia z literatur poludniowoslowianskich, ur. M.
Dqbrowska-Partyka, Krakow, 2002.
Rapacka, J., >>Balade Petrice Kermpuha Miroslava Krlee, prev. N. Pintari,
>>Knjievna republika<< I., 7-8, Zagreb, 2003.
Rapacka J., Godzina Herdera. O Serbach, Chorwatach i idei jugoslowianski
ej, Warszawa, 1995.
Rapacka J., Leksikon hrvatskih tradicija, prev. D. Blaina, Matica hrvatska,
Zagreb, 2002 . .
Rapacka J. , Rola regionalizmu w kulturze chorwackiej [
u
:] eadem, Godzina
Herdera . . .
Reetar M. , Autorstvo pjesama Rmiinina Zbornika, Rad JAZU 247, Zagreb,
1933.
Reetar M., Bernardinov lekcionar i njegovi dubrovaki prepisi, Beograd,
1933.
Reetar M. , Glavne osobine Gundulieva jezika, Rad HAZU 272, Zagreb,
1941.
Reetar M. , Jezik Marina Dricia, Rad JAZU248, Zagreb, 1933.
Reetar M. , Jezik pjesama Ran inina Zbornika, Rad JAZU 255, Zagreb, 1936.
Reetar M. , Jezik srpskoga Molitvenika od g. 1512, >>Glas Srpske kraljevske
akademije<< 176, Beograd, 1938.
Reetar M. , Koliko naroda ivi u Jugoslavii?, >>Nova Europa<< VI., 7, Zagreb,
1922.
Literatura 431
. Y
. .
k . k
. .
k
zl u
'
Posebna izdanja Srpske akademie
Reetar M. , Najstarija dubro vac a
:
o
a.
B eo rad 1952.
nauka 192, Odelenje literat
v
u
e lJeZlka
_
S
ske
kad
.
kie'J z wyborem tekst6w gwa
Slawski F., Zars dialektologu poludnwwos owlans
rowych, Warszawa, 1
62.
d
.
. z koznawstwa og6lnego . . .
Saloni Z., Jrzyk literacki (
u
:
] En
]
c
E
yklop
k
e
lop
la
ed
l
J
"
zykoznawstwa og6lnego . ..
l
.
Z N ma)
"
zykowa [u: ncy
'l Sa om ., o
s.
M
Zbo
G
rn
ra
ik
o
_
v
ga standardnoga jezika u XX
.
Samar ztja .,
stoljeu [u:] idem, Ne
?
c
nedavn
k
u N
l
ez
d sdamdesetih godina XIX.
stolea
Samardija M., HrvatskojeZl os
ye o
do godine 1918. [u:
] idem,
_
Iz
!
r
y
u
_
s
?
ec
DH
=
b 2001
d
wnie
i
i dzi
s - III. Linguaria, ur. V.
Jrzyk, literatura l k
'
L ksikologija hrvatskoga jezika, Zagreb, l .
.
Samardztja M. , e
_
[ ]
ese
d
tar u . .
d-ane teme iz leksikologie i novie po-
Samardija M. , Nekoc l ne avno.
. .
vijesti hrvatskoga standardnoga jezika, Rt jeka, 2002.
d
ny
.
w
l
po
J
rzema .
.
.
X
.,.
ce
u XX.
tolje
.,.+.-Iz triju stolea hrvatskoga . . .
l
,
'
..... ,..s......... ,.........+.-Nek d
g
l
J
e-
....
.Branit
tran
R
z
':
fo
ip
V?
lti - hrvatski jezikoslov
c, .+..+.,...
.-.,.. .,....,.......
....
!
a
J
hrvatski, ..,..-....
.+-....s
z
a i protiv Vuka, ..,..+..-.
..
ig
,:
n
v
s
e
k
n
z
h
k
J
e
h
k
nji
z
evnih
b
jezika. Pregled standardizacije e
zz a, .,.. ...-
.. D.,
f
la
:
i
V .
..,..-...-
.
....
_
J., Hr
b
vatski i srpski jezik .,Zbornik Zagrebake slavistike svkole
.,.. ....
..._Hr
ski s
.
tandardnijezik i dijalekti. Tez
za diskusiiu
,
r
e
n
J
,
ma z varletetz
zzcna nor-
....
,,
.
.-.........,.,....,..-
',,
u
]
:::
n
;
:
J
emenoj komunikaciji, ..,..+
.+_---.
....
...O srpskohrvatskom jeziku sadanjice, .,...,..s.......,...s...
.+..
..--.,I. , Hrvatska versifikacia. Narav, poviest, veze, ..,..-..-.
,.,.-.......... ]zyk serbsko-chorwacki wo bee rozpadu ]ugoslawii
(socjolingwistyczny aspekt), .....,...Tematy. Ksiga jubileuszowa
w 70 rocznic urodzin Profesora Leszka Moszynskiego, ......-....
H. ,..--....+.-.....-
,.,.-..........Sytuacjajzykowa w bylej ]ugoslawii, .+.-......
Srpski jezik, ..s .+...-.......,.Najnowsze dzieje jzyk6w slowi-
anskich, .,-.....-
..-......Miejsce Nzyka w politycznej koncepcji narodu bosniackiego
.,]zyk a to:samos narodowa . . .
Staroiransko podrietlo Hrvata. Zbornik simpozija, 24. Vl. 1998., ...
.-... .......,..- .-..-....
....-...s Neke leksiko-stilske razlike, a ne jezike varijante, s.,.
...XIV., ...,..+..-
....-...s Stvaranje jedinstva knjievnog jezika Srba i Hrvata i dana-
nje stanje togjedinstva, s.,....XVIII. , ..,..+....
..,....Povijest knjige, ..,..-..-
.....D., Nazivi hrvatskoga jezika od prvih zapisa do danas, ......,.,...
..,..-...-
......-I ., Fran Kurelac i knjievnoj ezina norma gradianskih Hrvta .,
Rijeki filoloki dani. Zbornik rdova l, .,......-
.-.,..Razlikovnica hrvatskoga i srpskoga jezika, ..,..-....
.,..Jezik hrvatskih opinskih statuta istarskih i primorskih, Rad JAZU
.. ..,..-..
.-.-+.s Protiv podjele hrvatske knjievnosti na >>Staru<< i ---.(U sve-
zi s temom >>Kada uistinu poinje hrvatski standardni jezik), ......
...,..-....
.-.-+.s Rjenik suvinih tuica u hrvatskome jeziku, ..,..-....
.,..sVarijante u srpskohrvatskom standardnom jeziku, .-..-..
s.......,...........,.,....-,.......-s....+...
....1., Kakav pravopis (izmedu fonetike i fonologije), .....XVIII.,
..,..-....
...,.-D., Govor nacije. Jezik, nacija, Hrvati, ..,..-....
...,.-D., Javni jezik: pristup lingvistici javne komunikacije, ..,..-....
...,.-D., Jezina politika, ..,..-..--
...,.-D., Pogled u lingvistiku, ..,..-..-
.,...Kajkavska narjeje u suvremenim drutvenim uvjetima .,Zbornik
rdova povodom 70. godinjice ivota akademika ]ovana Vukovia,
...,.......
.,...Kratki navukjezinice hrvatske, .,II. , .-......,..-
..-.III., ......,..-....IV., ......,..-....
434 HRVATI l NJI HOV JEZI K
ojat A. , atinsko-
.
Andrqe )a
r
br
,
?
ogovor
.
Tenja
kronqs
.
kz
.
spe
_
ktz normiranja hrvatskoga jezika [u:] Zbornik
Zagrebacke slavzstzcke skale, Zagreb, 2003.
Tafr
:
_alekatna osnovica 'ilirskoga' jezika, >>Rasprave zavoda za hrvat-
d
s J
:
zi HF l<<, 18, Zagreb 1992. [pretisak /u:/ eadem, Jezikoslovna raz
VOJ ba . . . ]
Tafra B.
k
pun
hrvatskoj gramatici (uz 400. obljetnicu prve hrvatske gra
matz e;, >>Jezik<< 51, Zagreb, 2004.
Tafa B., Dvije o dvo
n
e [u:] Teoria i mogunosti primjene pragmalingvisti
: Hrvatsko drustvo za primijenjenu lingvistiku ur. L. Badurina d
RIJeka, 1999.
r.,
Tafra B., Gramatika u Hrvata i Vjekoslav Babuki Zagreb 1993
Tafra B., Jesu l'ahavci' izgovarali h?, >>KolO<< 5-6, zagreb 1
'
991. [retisak /u/
eadem, Jezzkoslovna razdvojba . . . ]
a n
ela normi
:
ana leksika [u:] Norme i normiranje . . .
Tafra B., PrezspztwanJe hrvatske Jezicne norme, >>Jezik<< 50, Zagreb, 20o3
Tafra
.
B., Tragom hrvatske grmatike [u:] eadem, Gramatika u Hrvata i
.
Vjekoslav Babuki, Zagreb, 1993.
Tafra B., teberov i Babukiev gramatiki model [u:] Rijeki filoloki d
Zbormk rdova 2, Rijeka, 1998.
am.
TanockF., Hrvatska r,e
:
Jezini prirunik, Osijek, 1994.
Ta
?
ocki F.,
-
lavonskajezzkoslovna batina (izbor), Osijek, 1996.
Tezak
.
S., D
Literatura 435
Teak S., Hrvatske rijei u Krianievim tekstovima i dananji rib niki govor
[u:] idem., Jezini prijelomi i mijene . . .
Teak S. , Hrvatski na (ne)podobni, Zagreb, 2004.
Teak S., Hrvatski na (ne)zaboravljeni, Zagreb, 1999.
Teak S., Hrvatski na osebujni, Zagreb, 1995.
Teak S., Hrvatski na svagda()nji, Zagreb, 1991.
Teak S. , Instrumental jednine u imenica vrste i, >>Jezik<< 37, Zagreb, 1989.
Teak S., Jezini prijelom i i mijene u hrvatskoj umjetnosti rijei, Zagreb,
2002.
Teak S., Ozaljski govor, >>Hrvatski dijalektoloki zbornik<< 5, Zagreb, 1981.
Toovi B., Funkcionalni stilovi, Sarajevo 1988; I I izd., Beograd, 2002.
Tokarz E., Mikroj(zyki stowianskie - problemy badawcze j(zykoznawstwa
por6wnawczego [u:] Nowe czasy, no we jfyki, no we (i stare) problemy, ur.
E. Jdrzejko, Katowice, 1998.
Tokarz E. , Mit wsp6lnoty Stowian potudniowych i jega konsekwencje (na pr
zykladzie narod6w dawnej Jugostawii) [u:] Rozpad mitu ijezyka? . . .
Tokarz E. , Utopijne teorie j(zykowe Slow ian poludniowych [u:] Utopia w
j(zykach, literaturach i kulturach Stowian . .
.
Toka rz E., Wsp6lczesne standardy j(zykowe dialekt6w sztokawskich [u:]
J(zyki stowianskie dzis. No we fakty. No we spojrzenia . . .
Turk M. , Fran Kurelac i hrvatski jezik, Izvjee za k. g. 1994/95, Prva s u a
ka hrvatska gimnazija u Rijeci, Rijeka, 1995.
Turk, M. , Hrvatski u kontaktu tijekom 20. stolea, [u:] Hrvatski jezik u XX.
stoljeu, Zbornik, ur. M. Samardija i L Pranjkovi, Matica hrvatska,
Zagreb, MMVI.
Turk M., Knjievnojezina koncepcija Rijeke filoloke kole, >>Croatica<< 37-
38-39, Zagreb, 1993.
Turk M., Veberova knjievojezina koncepcija [u:] Rijeki filoloki dani,
Zbornik radova 2, Rijeka, 1998.
Twardzik W., Malo poznati pretea Ljudevita Gaja, >>Croatica<< 22-23,
Zagreb, 1985.
Urbanczyk S., Periodyzacja dziej6w polskiego j(zyka literackiego, Warszawa,
1963.
Urbanczyk S., Rozw6j j(zyka literackiego, Poj(cie i terminologia, Z dziej6w
powstawania j(zyk6w narodowch i literackich, Warszawa, 1956.
Utopia w j(zykach, literaturach i kulturach Stowian. I . bN. Ze swiadomosci
utopijnej w refleksjij(zykowej, ur. E. Tokarz, Katowice, 1997.
Vaillant A., La langue de Dominko Zlatari, poete ragusa in de la fin du
XVI siecle, l. Phonetique, Paris, 1928.; II. Morphologie, Paris 1931. ; III.
Syntaxe, Belgrade, 1979.
Vaillant A., Les origines de la langue littera ire ragusaine, >>Revue des etudes
slaves<<, Paris, 1924.
Valenti M. , Gradianski Hrvati od XVI. stoljea do danas, Zagreb, 1970.
Vince Z., Djelatnost Maksimilijana Vrhovca na kulturno-jezinom planu [u:]
idem, Putovima . . .
436 HRVATI l NJI HOV JEZI K
Vince Z., Gramatika i leksikografska djela 18. stoljea. Neobjavljeni rjenici
[u:] idem., Putovima . . .
Vince Z. , Grmatika Franje Marije Appendinija [u:] idem, Putovima . . .
Vince Z. , Gramatika 1gnjata Alojzija Brlia, zapoeta god. 1822. [u:] idem,
Putovima . . .
Vince Z., !kavica u hrvatskoj jezinoj povijesti. Sudbina ikavice u hrvatskoj
pisanoj rijei - Zadarsko-dalmatinski jezino-kulturni krug, Zagreb,
1 998.
Vince Z. , Jezina pitanja u >>Ilirskim Provincijama<<. ime Starevi [u: ] idem,
Putovima . . .
Vince Z. , Kataniev Pravoslovnik - Etymologicon Illyricum [u:] idem,
Putovima . . .
Vince Z. , Mjesto i znaenje Kuarove knjige ,Nauka o prvopisu jezika hr
vatskoga ili srpskoga (fonetikom ili etimologiskom)', >>Jezik<< 38, Zagreb,
1991.
Vince Z., Prvi cjelovit tiskani prijevod Svetoga pisma na hrvatskom jeziku
Kataniev [u:] idem., Putovima . . .
Vince Z. , Putovima hrvatskoga knjievnogjezika. Lingvistiko
-kulturnopovijesni prikaz filolokih kola i njihovih izbora, Zagreb, 1978. ;
II. proireno izdanje, 1990.
Vince Z. , Slavonski grafijski sustav [u:] idem, Putovima . ..
Vince Z. , Zaokret u hrvatskom knjievnom jeziku potkraj 19. stoljea,
>>Croatica<< 6, Zagreb, 1975.
Vince Z. , Zasluge ime Starevia za hrvatski knjievni jezik, >>Filologija<< 7,
Zagreb, 1973.
von Erdmann-Pandi E. , etiri stoljea hrvatske filologije [u: ] Prvi hrvatski
s la vis tiki kongres, Zbornik radova I., Zagreb, 1997.
Vonina J., Analize strarih hrvatskih pisaca, Split, 1977.
Vonina J., Hrvatski jezik u 18. stoleu [u:] Trei hrvatski slav istiki kongres
uvodna izlaganja, Zagreb - Zadar, 2002.
Vonina J., Imeniki genitiv mnoine od Iliraca do Vukovaca, >>Filologija<< 33,
Zagreb, 1999.
Vonina J. , Jezina batina. Lingvostilistika hrestomatija hrvatske knjiev-
nosti od kraja 15. do poetka 19. stoljea, Split, 1988.
Vonina J. , Jezini razvoj ozalskga kruga, >>Filologija<< 7, Zagreb, 1973.
Vonina J., Jezino povijesne rasprave, Zagreb, 1979.
Vonina J., Jezik Antuna Kanilia [u: ] idem, Jezino povijesne rasprave . . .
Vonina J. , Jezik Antuna Kanilia, Rad JAZU 368, Zagreb, 1975.
Vonina J. , Joakim Stulli i starija hrvatska leksikografija, >>Filologija<< 12,
Zagreb, 1984.
Vonina J., Kai i Reljkovi na razmei epoha, predgovor zajednikom iz
danju Razgovora ugodnog naroda slovinsko ga i Satira iliti divjeg ovika,
Zagreb, 1988.
Vonina J., Kaiev udio u razvoju hrvatskoga knjievnog jezika do kraja na
rodnoga preporoda, >>Kolo<< 10, 3, Zagreb, 2000.
t
l
Literatura 437
Vonina J. , Leksikografski rad Ivana Belostenca, pogovor za petisak:
.
Gazophylaciuma, II. , str. Ill. - XLVIII., Zagreb, 1973. [pret1sak /u:/ 1dem.,
Jezinopovijesne rasprave ... ]
.
Vonina J . Marulievi >>zainjavci<< [u:] idem., Jezzcnopovl)esne rasprave . . .
.
Vonina J.,O istraivanju jezika starie hrvatske knjievnosti, >>Umjetnost n-
jei<< XIV., 3, Zagreb, 1970. [pretisak /u:/ idem, Analize starih . . . ]
.
Vonina J., O kontinuitetu hrvatskoga knjievnog jezik od 15. do 18. stole
a [u:] Prilozi za VII meunarodni kongres slavista u Warszawi, Zagreb,
1973.
.
Vonina J., O postanku i naelima Re/kovieve Nove slav
nsk
z nzm
cke gra-
matike (767) [u:] Vojna krajina, povijesni pregled - hzstorzograflJa - ra-
sprave, Zagreb, 1984.
. . .
Vonina J., O povijesti hrvatske knjievnojezine norme, FilologiJa<< 20-21,
Zagreb, 1992. - 1993.
Vonina J. , Ozaljski jezino-knjievni krug [ u: ] idem, Jezzcnopovz;esne raspra-
ve . . .
Vonina J. , Pavao Ritter Vitezovi, predgovor Izabranim djelima [u:] Pet sto-
lea hrvatske knjievnosti 17, Zagreb, 1976.
Vonina J. , Preporodnijezini temelji, Zagreb, 1993.
Vonina J., Rani tekstovi Antuna Mihanovia, >>Croatica<< 26-27-28, Zagreb,
1987.
Vonina J., Temelji i putovi Gajeve grafijske reforme, >>Filologija<< 13, Zagreb,
1985.
Vonina J., Vraniev rjenik, >>Filologija<< 9, Zagreb, 1979.
Vrijeme i djelo Matije Antuna Reljkovia, Zavod za znanstveni rad, ur. J.
Vonina i D. Tadijanovi, Osijek, 1991.
Vukomanovi S. , Jezik Stipana Markovca Margitia, Monografije Filolokog
fakulteta XXXIX, Beograd, 1971.
. . .
Vukovi J., Istorija srpskohrvatskogjezika, I dzo. Uvod zfonetzka, Beograd,
1974.
Vukovi M., Hrvatski jezik u kaznenim progonima, >>Jezik<< 44, Zagreb, 1996.
Vukui s. , Prednovotokavsko prenoenje naglaska i njegovi odrazi u hrvat
skoj standardnoj prozodii, >>Hrvatski dijalektoloki zbornik 9, Zagreb,
1995.
Wijk van N. , Les langues s/aves. De !'unite a la pluralite, 's-Gravenhage, 1956.
Wijk van N. , Taalkundige en historiese gegevens betreffende de oud
te b
l
I
,
r
1
'
!
Pribineg 130
Pribojevi, Vinko 160, 161, 164, 165,
201, 362, 408
Pritchard, Boris 94, 420
Prokopi je iz Cezareje, bizantski kro
niar 16
Pukin, Aleksandar S. 137
Putanec, Valentin 162, 163, 430
Raki, Franjo 119, 124, 245, 246, 408,
409
Radi, Antun 279
Radi, Stjepan 291
Radni, Mihovil 380
Radovanovi, Milorad 34, 36, 41, 42,
44, 58, 70, 312, 313, 326, 430, 433
Ragu, Dragutin 341, 407, 430
Rakovac, Dragutin 219
Ramov, Fran 48, 85, 86, 87, 90, 430
Ranjina, Dinko 161, 171, 217, 359, 360
Ranjina, Nika 165, 167
Rapacka, Joanna 22, 66, 82, 107, 118,
119, 120, 123, 125, 149, 152, 153, 155,
158, 173, 188, 209, 245, 247, 248, 267,
268, 271, 303, 352, 364, 368, 430
Ratkaj, Juraj 83
Relkovi (Reljkovi), Josip Stjepan
233
Re Ikovi (Reljkovi), Matija Antun
50 64, 69, 213, 216, 226, 227, 228,
229, 230, 232, 233, 235, 240, 253,
254, 261, 262, 279, 359, 404, 409,
429, 436, 437
Reetar, Milan 87, 148, 165, 167, 169,
170, 171, 172, 229, 276, 292, 408,
422, 430, 431
Richter, M. Adolf 234, 260, 403
Robica, Aleksander 375
Roccabonella, Nicola 162
Roi, Vatroslav 87, 289
Rudnik-Karwatowa, Zofia 38, 333,
423
Rukavina Vidovgradski, Juraj 223
Runje, Petar 127, 431
Kazalo i mena 447
Rusek, Jerzy 72, 103, 412, 427
Ruii, Gojko 158, 431
Saka Krizin, Stjepan 90
Saloni, Zygmunt 33, 39, 40, 316, 431
Salzmann-
iro 176
Tuman, Franjo 347, 348, 410
Turk, Marija 111, 259, 266, 270, 435
Tvrtko l. Kotromani, bosanski kralj
173
Twardzik, Wadaw 236, 435
Ujevi, Tin 291, 368
Ungnad Weissenhof, Hans v.
Weissenhof, Hans Ungnad
Urbanczyk, Stanislaw 33, 34, 52, 313,
416, 435, 437
Uarevi, Jakov 260, 403
Vaillant, Andre 167, 168, 171, 435
Vajs, Josef 128
Valenti, Ladislav 373
Valenti, Mirko 371, 435
Valjavec, Matija 282
Vasilev, Christof 377
Vasmer, Maks 84, 90
Vany, vaclav 371
Veber Tkalevi, Adolfo v. Tkalevi,
Adolfo Veber
Velikanovi, Ivan 235
Venclovi, Gavrilo Stefanovi 274
Vergerije, Petar Pavao 180
Vetranovi, Mavro 171, 358, 360
Vici, Vice 212
Vilov, Stjepan 235, 381
Vince, Zlatko 13, 85, 217, 218, 219,
222, 223, 224, 228, 229, 230, 234,
250, 251, 259, 266, 268, 269, 284,
407, 435, 436
Vievi, Mihajlo, knez 124
Vitalji, Andrija 159
Vitanovi, Josip 277, 406
Vitezovi Ritter, Pavao 187, 189, 190,
191, 199, 203, 206, 213, 210 233,
236, 237, 247, 251, 252, 261, 358,
359, 360, 362, 363, 409, 421, 437
Vlai, Matija (Flacius Illyricus) 180
Vladislav Jagelovi, poljski kralj 127,
152, 176
V oJti, Josip (Jose Voltiggi) 228, 229,
234, 254, 260, 279, 403, 405, 416,
432
Vonina, Josip 15, 65, 66, 116, 152,
158, 159, 160, 161, 163, 168, 175,
178, 179, 182, 183, 184, 185, 186,
188, 189, 190, 196, 202, 206, 213,
Kazalo imena 449
214, 215, 216, 221, 223, 227, 233,
249, 253, 409, 426, 436, 437
Vramec, Antun 87, 125, 183, 184, 191,
197, 213, 281, 358, 420, 421
Vrani, Faust 67, 68, 125, 162, 163,
164, 165, 227, 281, 359, 360, 361,
362, 403, 409, 416, 427, 430, 437
Vraz, Stanko 248, 250
Vrhovac, Maksimilijan, biskup 94,
220, 223, 359, 435
Vrlji, Stojan 314, 432
Vujevi, Stjepan 382
Vuji, Antun 371
Vukomanovi, Slavko 211, 437
Vukotinovi, Ljudevit 219
Vukovi, Jovan 367, 433, 437
Vukovi, Milan 321
Wasilewski, Tadeusz 74, 206, 208,
244, 416
Weingart, Milo 37, 418
Weissenhot, Hans Ungnad 180
Wijk, Nicolaas van 76, 79, 437
Wrodawska, Elzbieta 346, 365, 367,
371, 429, 438
Zach, Franciszek 22
Zapolja, Ivan 153
Zarba, Alfred 366, 438
Zavrnik, Josip 236, 360, 427
Zeevi, Vesna Sl, 301, 346, 407, 411,
425
Zeli-Buan, Benedikta 357, 361, 438
Ziejka, Franciszek 353, 415
Zieniukowa, Jadwiga 346, 429
Zlatari, Dominko 62, 171, 217, 358,
435
Znika, Marija 51, 301, 407, 425
Zorani, Petar 117, 153, 156, 158, 159,
161, 179, 232, 358, 386, 395, 412,
426, 431
Zrinska, Ana Katarina, ena Nikole
>>Sigetskoga<< 186
450 HRVATI l NJI HOV JEZI K
Zrinska, Ana Katarina od
Frankopana, ena Petra
Zrinskoga 187, 190, 358
Zrinska, Zora, ki Katarine i Petra
Zrinskoga 190
Zrinski, rod 156, 180, 182, 186, 188,
190, 387, 397
Zrinski, Ivan, sin Katarine i Petra
Zrinskoga 190
Zrinski, Juraj 182
Zrinski, Nikola 188
Zrinski, Petar 154, 187, 188, 190, 261,
281, 363, 409, 428, 358
Zrinski, Nikola ubi (>>Siget ski<<)
153, 186
Zvonimir, hrvatski kralj 129
agar, Mateo 129, 130, 131, 411, 438
ivkovi, Sreten 298, 407
Bi ljeka o autorici
Barbara Oczkowa roena je 28. lipnja 1944. u Krakowu, gdje je
zavrila osnovnu i srednju kolu. Na Jagellonskom sveuilitu u
Krakowu diplomirala je serbokroatistiku u okviru studija slavenske
filologije. Godine 1969. obranila je magistarski rad pod naslovom
Praslavenski element u leksiku suvremnoga srpsko-hrvatskoga jezi
ka. Za doktorsku tezu odabrala je opis tvorbene kategorije Namina
instrumenti u suvremenom srpsko-hrvatskom jeziku te je rad obra
nila 1974. i tiskala ga kao knjigu u Wrodawu, 1977. godine. Podruje
njezina znanstvenoga istraivanja obuhvaa rjeotvorje, hrvatsku i
srpsku morfologiju, povijest hrvatskoga, srpskoga i slovenskoga je
zika te karpatsku dijalektologiju. Iz navedenih jezikoslovnih disci
plina napisala je nekoliko desetaka lanaka. Za studente slavistike
izdala je skri p tu Osnove povijesti hrvatsko-srpskoga jezika, tiskanu
u Krakowu 1983., to je do sada jedini udbenik na poljskom jeziku
posveen toj tematici. Barbara Oczkowa okuala se i u dijalekto
logiji karpatskoga podruja. Od 1988. do 2003. bila je aktivni lan
meunarodnoga urednitva za izdavanje Obekarpackogo dialek
tologieskogo atlasa (1. - Vl.). Izradila j e nekoliko desetaka dijalek
tolokih karata te je bila suurednicom poljskoga sveska atlasa. Kao
profesor Jagellonskoga sveuilita u Krakowu na Odsjeku za slaven
sku filologiju studentima prenosi svoju oduevljenost povijeu hr
vatskoga jezika te im pribliuje taj vaan i vrlo teak predmet. Svoj
dosadanji rad okrunila je neobino vrijednom k_Hrvati i
ihov,ezik. Iz po
.
vijesti kiiciranja njievojzintJn
rm koju
citatelJima donosimo u pnJevodu s polJskoga Jezlk
/: >