Rudolf Steiner GA 127 IZVORNI GRIJEH1 I MILOST Predavanje odrano u Munchenu, 3. svibnja 1911.

Danas je trebao zapoeti ciklus predavanja u Helsingforsu, no kako nas je umjesto toga karma povezala danas na ovom mjestu, bilo bi korisno govoriti o Duhovnoznanstvenim temama, a potom bi mogle biti izreene posebne elje u obliku pitanja koja se uzdiu iz naih istraivanja u ovoj neoekivanoj prilici. Zaokupit emo se mislima koje bacaju svjetlo na pitanja ljudske evolucije u vezi sa evolucijom Zemlje, i kao ve esto u ranijim prilikama, pokuat emo to proiriti na mnoga nam ve poznata pitanja. Mnogo od toga to znamo, to elimo, kao to smo to ve dosada i inili, osvjetlit emo na jedan poseban nain. Moda e vam, ipak esto, poneto od onoga to vam je ostavilo dubok utisak u religioznim ljudskim osjeanjima u uobiajenim pitanjima pogleda na svijet, tako stupiti pred oi da ete se morati upitati: Kako se to odnosi prema naim dubljim pojmovima ivota i Svijeta u svjetlu Duhovne znanosti? Za poetak, elim govoriti o dva bitna pitanja koja se postavljaju pred suvremenu ljudsku duu, iako ovjek moe vjerovati da ih je odavno prerastao. Ova su dva pitanja obino oznaena rijeima Grijeh i Milost. Svi znaju da pojmovi Grijeha i Milosti igraju veliku ulogu u kranskom svjetonazoru. Ima teozofa koji kako tvrde, sa karmikog gledita ne obraaju panju na pojmove Grijeha i Milosti ili na iri pojam Grijeha i Izvornog Grijeha. Ovaj nedostatak promiljanja ne moe dovesti do nieg dobrog, budui im onemoguava da prodru do dubljih aspekata Kranstva, kao i do drugih pitanja vezanih sa svjetonazorima o ivotu i svijetu. Pozadina pojmova Grijeha, Izvornog Grijeha i Milosti, beskrajno je dublja od onog to se zamilja. Razlog zbog kojeg ta duboka pozadina nije percipirana u sadanje vrijeme je to su istinske dubine gotovo svih tradicionalnih religija to se odnosi, vie ili manje, na gotovo sve njih u formi u kojoj sada vanjski egzistiraju izgubljene, tako da ustvari vie nijedna od njih u svojim religioznim sistemima ne nudi ono to bi odgovarajui pojmovi trebali sadrati, zaboravljeno je to bi iza pojedinih pojmova trebalo biti. Ove religijske doktrine su nerjetko sadrale neto iole usporedivo sa onim to je u pozadini pojmova Grijeha, Izvornog Grijeha i Milosti, jer u njihovoj je pozadini sadrana cjelokupna evolucija ljudskoga roda. Naueni smo ovu evoluciju dijeliti u dvije glavne faze: silaznu, od drevnih vremena do pojave Krista na Zemlji, i uzlaznu koja poinje sa pojavom Krista na Zemlji i nastavlja se u najdalju budunost. Tako Kristov Dolazak smatramo dogaajem od izuzetnog znaaja, ne samo u evoluciji ovjeanstva, ve i u naoj planetarnoj evoluciji.
1

Lat. Peccatum originale originatum, Istoni grijeh, Prvobitni grijeh, Adamov grijeh grijeh u kojem se nasljedno raaju svi ljudi, potjeui od Adama, koji ga je poinio neposluhom prema Bogu, a nakon to ga je Eva zavedena zmijom (Lucifer) ponudila jabukom. (op.prev.)

Zato Kristovom dogaaju mora biti dodijeljeno ovo centralno mjesto u kozmikoj evoluciji? Zbog jednostvnog razloga to se ovjekovo bie spustilo iz duhovnih visina u dubine materijalnog postojanja, te mu predstoji uspeti se nazad do visina duha. Dakle imamo posla sa silaskom i uzlaenjem ovjeka. U odnosu na ivot ljudske due, kaemo: U drevno doba ljudi su bili sposobni voditi duhovni ivot puno blii Boanskom nego to je to danas sluaj. Bili su blie boansko-duhovnom i boanskoduhovni ivot sjao je veom snagom u ljudsku duu. Ne smije, dodue, biti zaboravljeno da je ovaj silazak u materijalno-fiziki svijet bio nuan, jer dok su ljudi bili blie boansko-duhovnom, njihova je svijest bila tuplja, vie snena; bila je manje jasna, no u isto vrijeme utkana u boansko-duhovne misli, osjeaje i impulse volje. ovjek je bio blie boansko-duhovnom, no vie kao sanjajue dijete nego potpuno probueno svjesno ljudsko bie. Koliko je siao toliko je zadobio sposobnosti potrebnog prosuivanja u fizikom ivotu, prije svega razuma. Zbog toga se udaljio od boanskoduhovnih visina, ali je postao jasnije sebe-svjestan, naavi vrsto uporite u sebi samom. Ali sada se on mora, da bi se ponovno pribliio toj unutranjoj toci svog duevnog ivota, ispuniti onim to je nastalo kroz Kristov impuls. I to je vie njegova dua ispunjena Kristovim impulsom, vie e se ponovo uspeti u boansko-duhovni svijet, dosegnuvi ga ne vie kao bie snene, mutne svijetsi, ve kao bie koje gleda u svijet sa budnom, jasnom svijesti. Mi smo ve esto ovo rasvjetljavali sa razliitih strana. Blie istraivanje procesa ljudske evolucije objavljuje da je ljudsko JA to koje je omoguilo sticanje sposobnosti jasne, budne svijesti, inteligentne percepcije fizikog svijeta ula, no i da je JA bio posljednji lan ljudskog bia koji se razvio; astralno tijelo razvilo se ranije, jo ranije eterino tijelo, i jo ranije prvi zaeci fizikog tijela. Podsjetit emo se pogotovo danas da su prvi zaeci razvoja astralnog tijela prethodili razvoju JA. Ako obuhvatimo neke stvari koje smo tijekom vremena ve uli, moramo prije svega rei: mora nam biti jasno da je, prije nego to je ovjek mogao proi kroz fazu razvoja JA, on morao proi kroz fazu u kojoj se sastojao samo od tri lana: fizikog, eterinog i astralnog tijela. No usprkos tome ve je tada bio poloen u proces razvoja JA; ivio je unutar procesa evolucije, ekajui, takav kakav je bio, na kasnije zaprimanje JA. Ako to ispravno razumijemo, to nam omoguuje da pojmimo da su ovjeka i cijeli proces njegovog razvoja trebali zadesiti neki dogaaji prije nego je dobio JA lan. Ovo je od kljunog znaaja, jer ako je ovjek prolazio kroz fazu evolucije koja je prethodila razvoju JA, ono to se u toj fazi desilo ne moe se pripisati njemu u istom smislu kao ono to se ono to se desilo nakon darivanja JA njemu pripisuje. Ima bia koja oito ne sadre JA-lan u ljudskom smislu, naime, ivotinje. Ta se bia sastoje iskljuivo od fizikog, eterinog i astralnog tijela. Svatko tko to racionalno sagledava raspoznaje neto u vezi ivotinja. Bez obzira na to koliku estinu iskae lav, npr., neemo za lava rei ono to bi rekli za ljudsko bie: on moe biti zao, on moe biti grean, on moe poiniti nemoralna djela. Neemo nikada spominjati nemoral u vezi sa ivotinjskim djelovanjem. Ovo je veoma znaajno jer ak ako na to ne mislimo, mi priznajemo da je razlika izmeu ovjeka i ivotinje sadrana u injenici da se ivotinja sastoji samo od fizikog, eterinog i astralnog tijela, dok ovjek dodatno ima i JA-lan. Ljudi su proli kroz fazu evolucije u kojoj je astralno tijelo bilo najvii lan njihovog bia. Da li im se u toj razvojnoj etapi neto desilo na to moramo gledati u drugom 2

svjetlu od onog sa kojim gledamo ivotinjsko djelovanje? Uistinu jest! Stoga mora biti jasno shvaeno da iako je ovjek bio bie koje se sastojalo od fizikog, eterinog i astralnog tijela, njegova priroda nikada nije bila identina onoj ivotinja kakve danas poznajemo. ovjek nikada nije bio ivotinja, no u drugim epohama proao je razvojne faze u kojima je imao samo ta tri tijela faze u kojima jo nije bilo ivotinja u sadanjim formama i kada su uvjeti postojanja na Zemlji bili itekako drugaiji. ta se u biti ovjeku desilo u navedeno vrijeme? Kako jo nije bio obdaren sa JA, ne moemo mu pripisati ono to sada inimo razlikujui ga od ivotinja. Onome to se kroz njega uzdiglo ne moemo suditi kako bi to danas mogli, kada raspolae svojim JA. U posljednje prijelazno doba, kada je ovjek bio pred primanje JA, odigrao se Luciferski utjecaj. U to doba svoga razvoja ovjek nije bio bie kakvo je danas, no ne moe se identificirati niti sa ivotinjama. Lucifer mu je priao. U to vrijeme ovjek nije mogao djelujui iz pune moralne odgovornosti izabrati da li slijediti Lucifera ili ne; tavie mogao je biti uvuen u Luciferovu mreu na drugaiji nain od onog koji je primjenjiv za ivotinje danas. Ovo Lucifersko iskuenje odigralo se u isto vrijeme kada je ovjek bio na toci pred primanje JA-lana. Ovo iskuenje bilo je djelo za koje je ovjek sazrio prije faze razvoja JA, ali koje ja bacilo svoju sjenu na cjelokupan njegov razvoj. Tko je onda, u pravom smislu, bio grenik? Ne ovjek kao bie obdareno sa JA. Kroz Lucifera, ljudi su postali greni sa jednim dijelom svoga bia dijelom u kojem, ispravno govorei, ne mogu vie danas biti greni. U to je vrijeme, stoga, ovjek zgrijeio svojim astralnim tijelom. To je korjenita razlika izmeu grijeha kojem smo sada kao ljudi izloeni i grijeha koji je u ono vrijeme ugmizao u nau ljudsku prirodu. Kada su ljudi podlegli Luciferovom iskuenju, podlegli su mu sa astralnim tijelom. To je, stoga, in koji pripada epohi koja je prethodila razvoju JA i potpuno je u svojoj biti drugaiji od bilo kojeg ina za koje je ovjek bio sposoban od kada je obdaren sa JA makar u zaecima. Stoga je to ljudski in koji je prethodio ulasku JA, no bacio je svoju sjenu u naredne vremenske epohe. ovjek je morao podlei Luciferskom iskuenju prije zaprimanja JA, ali kroz svo kasnije vrijeme bio je pod utjecajem posljedica toga ina. U kom smislu izloen posljedicama? Posljedica krivnje koja je ula u ovjekovo astralno tijelo prije obdarivanja sa JA bila je ta to je on u svakoj narednoj inkarnaciji morao dublje tonuti u fiziki svijet. Navedeni dogaaj, taj in koji je obiljeio astralno tijelo, dao je zamah tom silasku. ovjek se naao na stepenici nie, i sa JA se sada uzdie od sila vlastite prirode koje proizlaze iz faze evolucije koja je prethodila razvojnoj fazi JA. Kako su te sile utjecale na evoluciju ovjeanstva? One su izvrile utjecaj na slijedei nain. Znamo da se otprilike do sedme godine ivota razvija fiziko tijelo, od sedme do etrnaeste godine eterino, od etrnaeste do dvadesetprve astralno, itd. Kada je dovren razvoj eterinog tijela, ovjek dosee fazu u kojoj je sposoban razmnoavati se. (Neemo sada razmatrati koje to forme poprima u ivotinjskom carstvu.) Kada se u cijelosti razvije eterino tijelo, ljudsko je bie sposobno nastaviti svoju vrstu. Svatko tko obrati na to malo panje ne treba biti vidovit, ve samo to sagledati rei e: kada je razvoj eterinog tijela upotpunjen, za ljudsko je bie mogue iznijeti bie svoje vrste u punom smislu rijei. To znai, kako on raste prema dvadesetim godinama, on vie ne moe razvijati progresivne snage. Ne moe se rei da ovjek od 30 godina ita nadodaje svojim sposobnostima produenja vrste; on ih u cjelosti posjeduje im je razvoj njegovog eterinog tijela potpun. ta se nadodaje kasnije? Nita ta on sam naknadno zadobiva ne nadodaje se, budui on ve u cjelosti raspolae snagom prokreiranja im je 3

eterino tijelo potpuno razvijeno. ta se, dakle, dodaje? to se tie punoe snage za produenje vrste, jedina sposobnost koju ovjek nadodaje je da ju pokvari, da ju oslabi. To ta moemo jo zadobiti nakon punog razvoja eterinog tijela, ne moe obogatiti postojeu snagu produenja vrste, moe ju samo osiromaiti. injenica je da kvalitete koje se stiu nakon nastupanja spolne zrelosti ne doprinose usavrenju ljudskoga roda ve samo njegovom propadanju. To je posljedica utjecaja impulsa koji je prethodio grijehu nastalom u astralnom tijelu. Nakon razvoja eterinog tijela, to znai, oko etrnaeste godine, razvija se astralno tijelo. Da, no utjecaj Lucifera je usaen u astralno tijelo! To povratno djeluje u funkcioniranje eterinog tijela i moe imati utjecaj oslabljenja snaga eterinoga tijela, koji onemoguuje ovjeku da produi vlastitu vrstu. Drugim rijeima: ono to je astralno tijelo postalo Luciferovim iskuenjem permanentan je uzrok degeneracije i nazadovanja ljudskoga roda. To je ono to se doista desilo. Prisutno je kontinuirano ljudsko propadanje tijekom inkarnacija. to idemo dalje prema Atlantskoj epohi, to vie u fizikom mirazu ovjeka nailazimo na vie sile koje su bile djelatne u kasnija vremena. Gdje je bio onda ugraen impuls aktiviran u astralnom tijelu Luciferovim iskuenjem? Ugraen je u nasljee, uzrokujui poveano propadanje u tom procesu. Grijeh kojem se ovjek izloio sa svojim JA moe povratno djelovati na astralno tijelo i moe se samo kroz karmu razrijeiti; no grijeh kojem se izloio prije nego je imao JA, nosi u sebi stalno djelujuu degeneraciju, propadanje ljudskog roda u cjelini. Ovaj je grijeh postao nasljee. I kao to je istinito da nijedno ljudsko bie ne moe neto naslijediti od svojih predaka u viem, duhovnom smislu jer nitko nije bistar zato to ima bistrog oca, ve zato to savladava ono to je potrebno da bi bio bistar (nitko nije jo naslijedio matematike principe ili sline pojmove od svojih predaka) kao to te sposobnosti ne moemo naslijediti, ve ih stiemo kroz obrazovanje, isto je tako istinito da ono to djeluje u eterinom tijelu iz astralnog tijela, doprinosi samo iscrpljivanju sposobnosti unutar ljudskoga roda. I to je Izvorni Grijeh. Tu imamo istinsko znaenje pojma Izvornog Grijeha. Izvorni Grijeh koji jo uvijek istrajava u ovjekovom astralnom tijelu, postepeno se ucjepio i vezao uz nasljedne kvalitete koje su takoer ukljuene u proces fizike degeneracije kao faktor u ljudskom silasku iz duhovnih visina u fiziku degeneraciju. Stoga je nasljee Luciferovog utjecaja bilo u kontinuiranom impulsu koji u najistinitijem smislu mora biti naznaen kao Izvorni Grijeh; jer ono to je ulo u ljudsko astralno tijelo kroz Lucifera, prenosi se od generacije do generacije. Nema termina koji bolje odgovara stvarnom uzroku ovjekovog pada u materijalno-fiziki svijet od izraza: Izvorni Grijeh, Nasljedni Grijeh. No na pojam Izvornog Grijeha mora se razlikovati od pojma drugih grijehova obinog ivota, koji se u cjelosti moraju pripisati nama samima: Izvorni Grijeh moramo smatrati ljudskom sudbinom, kao neto to nam se neizbjeno namee sa strane Vodstva Svijeta, jer ovo Vodstvo Svijeta bilo nas je duno voditi nadolje ne kako bi nas pokvarilo, ve kako bi u nama probudilo unutranje snage kojima se ponovo moemo uzdii. Stoga ovaj Pad imamo za smatrati neim utkanim u ljudsku sudbinu u cilju oslodoenja ljudskoga roda. Nikada ne bismo postali slobodna bia da nismo bili gurnuti nadolje; bili bi upleteni u mreu Vodstva Svijeta koje bi morali slijepo slijediti. Ono to nam je initi je ponovo se uzdii. Ne postoji nita to je bez suprotnog pola. Kao to ne moe postojati Sjeverni pol bez Junog, tako ne moe postojati ovaj grijeh astralnog tijela bez njegovog suprotnog pola. Bez da moemo u uobiajenom smislu govoriti o naoj moralnoj krivnji, naa je 4

sudbina kao ljudi da budemo proeti Luciferskim snagama. U odreenom smislu, nita u vezi navedenoga ne moemo poduzeti, zaista, ustvari trebali bismo biti zahvalni to se to tako odigralo. Zaista, mi tu ne moemo nita poduzeti. Stoga smo bili prisiljeni izloiti se bremenu za koje ne moemo u punom smislu biti smatrani odgovornima. U ljudskoj evoluciji postoji neto to se prema tome odnosi kao to se Sjeverni pol odnosi prema Junom. Taj grijeh koji se u svojim posljedicama nasljeuje, koji predstavlja grijeh u ovjeku za kojeg on u pravom smislu nije kriv, mora imati protuteu u mogunosti uspinjanja, takoer bez ljudske zasluge. Kao to je bez njegove krivice, ovjek bio prisiljen na pad, tako on mora biti sposoban uspeti se ponovo bez vlastite zasluge to znai, bez vlastitog truda. Pali smo bez da smo bili krivi i stoga moramo biti osposobljeni uzdii se bez nae zasluge. To je nuna polarnost. U protivnom bi bili prisiljeni ostati dolje u fiziko-materijalnom svijetu. Kao to na poetak nae evolucije postavljamo krivnju kojoj se nisu ljudi sami izloili, tako na kraj evolucije stavljamo dar koji je u njih utkan bez njihove zasluge. Ove dvije stvari pripadaju jedna drugoj. Najbolji nain za razumijevanje zato je to tako je sagledati slijedee. Ljudsko djelovanje u svakodnevnom ivotu proizlazi iz impulsa njegovih osjeta, njegovih osjeaja, njegovih prirodnih potreba, njegovih elja; on se razbjesni i u bijesu ini to ini; ili pak voli na svakodnevni nain i njegovo je djelovanje ponukano tim osjeajem. Samo jedna rije moe odgovarajue izraziti ta ovjek na taj nain ini. Svi ete priznati da u onom to ovjek ini iz strasti, iz bijesa, iz svakodnevne ljubavi, postoji neto to ne moe biti obuhvaeno svim apstraktnim definicijama. Samo prozaian, ueni mozak pokuao bi definirati ono to je zaista u pozadini nekog odreenog djelovanja ljudskog bia. Ipak postoji rije koja upuuje na ovo ta prethodi odreenom djelovanju ovjeka u svakodnevnom ivotu to je rije Osobnost2. Ova rije sadri sve ono to se ne moe definirati. Kada zaista razumijemo ljudsku osobnost, tada smo sposobni razluiti zato je netko razvio ovu ili onu strast, ovu ili onu elju, ili ma ta drugo. Sve to je poduzeto iz ovih impulsa nosi osobni karakter. Kako smo samo dovedeni materijalnom ivotu kada djelujemo iz tih impulsa, elja i strasti! Nae je JA potopljeno u oceanu fiziko-materijalnog svijeta, sve je samo ne slobodno kada slijedi ono to mu namee bijes, ili strast ili ak ljubav u svakodnevnom, obinom smislu. JA je neslobodno, jer je zarobljeno u klopku bijesa, strasti i sl. Ako sagledamo sadanje doba, nai emo neto to jednostavno nije postojalo u drevno doba. Samo oni kojima nije poznata povijest i koji oskudno vide dalje od vlastitog nosa, izjavit e da je u ranijim epohama, stare Grke npr., postojalo ono to mi danas izraavamo sa rijeima koje su poznate vie od jednog stoljea rijeima poput slobode, jednakosti meu ljudima, i sl. Ove rijei ukazuju na moralne i etike ideale, kao u prvodefiniranom cilju Teozofskog Drutva: Oblikovati jezgru Univerzalnog ljudskog Bratstva bez obzira na rasu, vjeru, kastu i spol. Za nas, ljude suvremenog doba, to je ideal. Uope nije bilo tako meu drevnim Egipanima, drevnim Perzijancima, ili uope meu ostalim ljudima drevnih vremena. U suvremeno doba ljudi slijede takve ideale i u veini sluajeva, ono to ine u ime slobode, bratstva, itd. ima apstraktan karakter. Za veinu ljudi, ono to oni mogu shvatiti od slobode, bratstva, itd.
Osobnost, linost, personalnost (lat. persona; gr. : maska). U svom izvornom znaenju maska, krinka, obrazina, krabulja, prekrivalo lica, glave ili cijeloga tijela, kostim kojeg oblai nae Nie JA kao sredstvo za svoje izraavanje. (op.prev.)
2

moe biti jedino apstraktno definirano, jer oni osobno premalo od toga shvaaju. Strasti se mogu naduti, za sve to, no brojni nam ljudi daju dojam da se nalazimo pred neim istroenim i isuenim. Ti ideali ne mogu biti nazvani osobnima; to su apstraktne ideje, kojima nedostaje punokrvna snaga ivota osobnosti. Ipak pripisujemo veliinu individualnostima u kojima ideja slobode, npr., postane poput elementarne izvorne sile, kao da nie iz bijesa, ili obine ljubavi. U mnogoemu danas ideje koje se smatraju visokomoralnima mogu zavarati; no te ideje su zaetak jednog velikog nastajanja. Jednako kao to je ovjek svoje JA zaronio u fiziko-materijalni svijet, ime je razvio osobnost djelujui pod utjecajem strasti, impulsa i elja, jednako tako se mora uzdii, ne samo sa apstraktnim pojmovima ve sa osobnosti do visina ideja koje su jo danas apstraktne. Kada do toga doe, duhovni ideali biti e nadahnuti istom elementarnom silom koja se moe percipirati u djelovanju proizalom iz mrnje ili ljubavi u obinom smislu. Ljudi e se vremenom uzdii u vie sfere sa osobnou. No jo je neto potrebno. Dok ljudsko bie sa vlastitim JA roni oceanom fiziko-materijalnog ivota, ono nalazi svoju osobnost, ono nalazi svoju toplu krv, ono nalazi pulsirajue impulse i elje u svom astralnom tijelu ukratko, ono se utapa u svojoj osobnosti. No sada se mora uzdii u carstvo moralnih ideala koje vie nesmije biti apstraktno carstvo. Mora se uzdii ka Duhovnome, i tamo mu ususret pritie jedna u svakom smislu osobna stvarnost poput one stvarnosti koja mu struji ususret dok roni sa JA u svojoj toploj krvi i pulsirajuim strastima. Sada se mora uspeti u visine bez padanja u apstrakciju. Kako, onda, dok se uzdie u Duhovno, on moe ui u neto kao osobnu stvarnost? Kako on moe razviti te ideale na nain da budu odjeveni karakterom osobnosti? Samo je jedan nain na koji se to moe postii. U tim visinama duhovnog ivota ovjek mora biti sposoban privui Osobnost3 kao unutranje stvarnu, kao to je donja osobnost u mesu stvarna. Tko je ta Osobnost koju ovjek mora privui u sebe kako bi se mogao uzdii u Duhovno? Ta Osobnost nije nitko drugi nego Krist! Netko tko se izraava suprotno smisu Sv. Pavla mogao bi rei: Ne JA, nego moje ASTRALNO TIJELO ali Sv. Pavle kae, Ne JA, nego Krist u meni ukazujui na to da kada Krist u nama ivi, apstraktne ideje bivaju odjevene osobnim karakterom. U tome lei znaaj Kristovog Impulsa. U Kristovom Impulsu ovjeanstvo e dosei te apstraktne ideale, apstraktne ideje moralnosti i sl., opisane kao ideje koje djeluju u povijesti od mnogih povjesniara danas, no koje kao takve niti mogu ivjeti niti umrijeti, jer ne posjeduju stvaralaku snagu. U odnosu na ulogu ideja tijekom povijesti, treba razumjeti da su to mrtvi, apstraktni pojmovi, nesposobni ostvariti prevagu nad civilizacijskim epohama. Jedino ivot tu prevagu moe ostvariti. Pred ovjekom je zadatak razvoja vie Osobnosti. To je Krist Osobnost koja biva privuena, primljena u ovjeka. Ljudi se ne mogu uzdii prema Duhovnome samo priajui o Duhu ve samo prihvativi Duh u sebe, u njegovom ivuem, Osobnom obliku kakav je prikazan Dogaajima u Palestini, Misterijom na Golgoti. Tako se ovjek ponovo uzdie pod djelovanjem Kristovog Impulsa. Nema drugog naina da se u apstraktne ideje uloi snaga osobnosti osim proimajui Kristovim Impulsom cjelokupnog naeg duhovnog ivota. Ako smo se sa jedne strane, kroz krivicu nastalu prije razvoja JA, opteretili onim
3

Ovdje je rije o Individualnosti (lat. individuus: nedjeljiv), izraaju vjene, boanske, nedjeljive, istinske jezgre, naeg Vieg Duhovnog JA. (op.prev.)

to je nazvano Izvorni Grijeh, ako je u tome sadrano neto za to nas se ne moe smatrati u potpunosti odgovornima, tako isto nismo odgovorni ni zasluni za injenicu da smo sposobni privui Krista u sebe. Ono to inimo ili nastojimo initi kako bi se pribliili Kristu to pripada naem JA, i tu zaista i moemo govoriti o zaslugama. No injenica da je Krist prisutan, da ivimo na planeti kojom je On hodao i to ivimo u vremenu koje slijedi nakon Njegovog dogaaja to nije posljedica nikakve nae zasluge. Tako ono to izvire iz Kristovog ivota kako bi nas ponovo uzdiglo u duhovni svijet, dolazi iz pozadine sfere JA i povlai nas tako neodoljivo nagore kako je neodoljivo nastala krivica bez nae krivnje. Kroz Kristov boravak na Zemlji imamo snagu ponovo se uzdii u duhovni svijet bez nae zasluge, kao to smo zaeli krivnju bez naeg grijeha. Nijedna od te dvije injenice nema nikakve veze sa naom osobnosti u kojoj ivi JA, no obe su povezane sa zbivanjima koja su prethodila i uslijedila dolasku JA. ovjek je evoluirao iz stadija postojanja u kojem je imao samo fiziko tijelo, eterino tijelo i astralno tijelo i dalje se razvija kroz preobrazbu svog astralnog tijela u Manas (Duh sam). Kao to se ovjekovo astralno tijelo pokvarilo kroz Izvorni Grijeh, tako ono biva popravljeno (iscijeljeno) Kristovim Impulsom. Jedna ulijevajua snaga iscijeljuje astralno tijelo u istoj mjeri u kojoj je ono bilo oteeno. To je Iskupljenje, koje se u pravom smislu naziva Milou. Milost je komplementarna Izvornom Grijehu. Tako je Kristov Impuls omoguio ovjeku da postane jedno sa Kristom, kako je kroz Sv. Pavla reeno: Ne JA, nego Krist u meni, to izraava sve ono to oznaava Milost. Stoga govoriti o postojanju Izvornog Grijeha i Milosti ne oznaava nerazumijevanje ideje karme. Jer govorei o karmi mi govorimo o reinkarnaciji JA kroz razne zemaljske ivote. Karma je nezamisliva bez postojanja JA: Izvorni Grijeh i Milost, impulsi su koji lee ispod povrine karme, u astralnom tijelu. Zaista moemo rei da je ljudska karma nastala kada je ovjek bio optereen Izvornim Grijehom. Karma tee kroz inkarnacije, a prije i poslije su zbivanja koja ju prvo uvode i naknadno proiavaju. Prije karme Izvorni Grijeh; i poslije pobjeda Kristovog Impulsa, punina Milosti. Stoga si moemo rei: sa ove toke promatranja, Duhovna znanost ima veliku i znaajnu misiju, posebno u nae vrijeme. Jer kao to je istinito da je ovjeanstvo tek u posljednje vrijeme poelo razaznavati u apstraktnoj formi, poelo razvijati apstraktne ideje slobode, bratstva i sl., tako je istinito da je pred nama budunost u kojoj se te ideje vie ne mogu pred nama javljati kao apstrakcije, ve nam moraju prii kao ivotne sile. Kao to je istinito da su ljudi proli kroz tranzicijsku fazu formiranja apstraktnih ideja, tako je istinito da one moraju napredovati do faze u kojoj dolaze do osobnog ispunjenja u njima samima; moraju napredovati do vratiju novog Hrama. To nam predstoji. Ljudi e nauiti da ono to djeluje iz duhovnih visina nije samo apstrakcija, ve je to neto ivotno. Kada ponu djelovati nove vidovite sposobnosti koje e se javiti u slijedeoj fazi evolucije, kada ljudi odustanu od misli, Kako dobro napredujem!, ve sa eterinom vidovitou sagledaju ivuu snagu Krista koji e se otkriti u eterinom tijelu kako znamo, nekima e se to desiti do sredine stoljea kada ponu sagledavati ivog Krista, oni e znati da su ono to im je svojevremeno bljesnulo u formi apstraktnih ideja zaista iva bia unutar nae evolucije. Jer ivi Krist koji se prvo pojavio u fizikoj formi u kojoj je u to vrijeme jedino mogao ljudima donjeti dar da ak oni koji nisu bili Njegovi suvremenici mogu u Njega vjerovati ivi Krist otkrit e se u novoj formi. injenica da On ivi nee traiti dokaze, jer tada e postojati svjedoci ljudi koji i sami 7

doivljavaju, ak bez posebnog razvoja ve sa sazrijelom vidovitou, da su moralne snage naeg svjetskog poretka ivue realnosti, a ne samo apstraktne ideje. Nae nas misli ne mogu ponjeti u istinski duhovni svijet, jer one nemaju ivota. Tek kad te misli prestanemo smatrati naim kreacijama, ve svjedoanstvima ivoga Krista koji e se ukazati ljudima, tek tada emo za njih imati istinsko razumijevanje. Tada, kao to ovjek postaje osobnost siavi sa JA u nie sfere, tako e on biti Osobnost pri uspinjaju u duhovne visine. To materijalistiko razmiljanje ne moe razumijeti. Materijalizam razumije, spremno razumije, samo postojanje apstraktnih ideala, ideala Bogova, Ljepote, itd. Da postoje ive Sile koje nas uzdiu svojom Milosti to tek ima za biti shvaeno. U tome je znaaj obnovljenog Kristovog Impulsa. Kada nae ideale vie ne smatramo pukim idealima ve kroz njih pronalazimo put do Krista, tada pomaemo napredak Kranstva kroz duhovnu znanost; tada e Kranstvo prerasti u novu fazu i prestati biti samo priprema. Kranstvo e samo po sebi ukazati da sadri najvei od svim impulsa sa sva nadolazea vremena. I oni koji vjeruju da govoriti o razvoju Kranstva Kranstvo dovodi u opasnost, vidjeti e koliko su samo bili u zabludi. Ima malovjernih, koji se uzbune kada se kae da Kranstvo krije mnogo veu slavu od do sada otkrivene. Oni za koje Kranstvo zaista oznaava veliina, to su ljudi koji znaju da su Kristove rijei sa vama sam do kraja vremena istinite i da znae da je On neprekidni Objavljiva Novoga i u isto vrijeme njegova poetna toka i izvor. Time Kranstvo ivi kao neto mnogo vee od onog to mu je priznato, jer ono iz svoga njedra iznjedruje uvijek nove i ive kreacije. Oni koji uvijek govore: to ne pie u Bibliji, to nije istinsko Kranstvo i oni koji to podravaju su heretici, moraju biti podsjeeni da je Krist rekao i: Imam vam jo mnogo toga za rei, ali vi to sada jo ne moete nositi (razumjeti). On to nije rekao kako bi ukazao da eli neto zadrati od ljudi, ve da ukae da e od epohe do epohe donositi nove Objave. I to e on initi kroz one koji su ga voljni razumijeti. Oni koji nijeu mogunost novih objava, ti ne razumiju Bibliju kao ni Kranstvo. Je oni nemaju ui za ono na ta je upueno u Kristovom ukoru: Imam vam jo mnogo toga za rei no pripremite se kako bi bili sposobni to podnjeti i razumijeti. Istinski Krani budunosti biti e oni koji su voljni uti ono to Krani koji su bili Kristovi suvremenici nisu bili sposobni razumjeti. Oni koji dopuste Milosti Kristovoj da se ulije u njihova srca u rastuem obilju biti e istinski Krani. Oni tvrdog srca odupirat e se toj Milosti govorei: Vratite se Bibliji, doslovnom tekstu Biblije, jer samo je taj istinit. To je poricanje rijei koje u samom Kranstvu donose svjetlo, rijei koje emo primiti u svoja srca: Imam vam jo mnogo toga za rei, ali vi to sada jo ne moete nositi. Za ljude e biti dobro kada e moi podnjeti sve vie i vie u smislu pripreme za uzlazak u duhovne visine. I u te duhovne visine Kranstvo otvara Put.
Prevela sa engleskog Korina Korade Usporedila sa njemakim Brigita Milovac Tekst nije lektoriran Korizma 2010. godine