Bosanska Politička Misao Austrougarsko Doba DR Esad Zgodić 2003

ESADZGODIt
BOSANSKA
P O L I T I K A MISAO
AUSTROUGARSKO DOBA
KNJIGA PRVA
Sarajevo
2003.
DES, Sarajevo
Za Demal
Recenzije: dr. Husnija KAMBERO
prof. dr. Nijaz
Lektor: Samija
Kompjuterska obrada: K&T
tampa: DES, Sarajevo
Za tampariju: Rasim FOCO
Tira: 1.000 primjeraka
CIP - Katalogizacija u pUblikaciji
Nacionalna i univerzitetska biblioleka
Bosne i Hercegovine, Sarajevo
323 (497.6) "1878 1 t918"
Esad
Bosanska misao: austrougarsko doba I
Esad - Sarajevo: DES, 2003. - Knj. < 1- >
: ilustr. ; 23 cm
DosacWnji sadraj:
Knj. 1. - 611 str. - Biljeka o autoru: str.
609-611
ISBN 9958728435
COBIS. BH-lD 12546054
Ovo izdanje je objavljeno uz finansijsku potporu
FONDACIJE ZA IZDAVATVO FONDACIJE ZA
NAKLADNITVO SARAJEVO
Amidi Lutvi i tetki FeJidi
SADRAJ
Uvod ..................................................................... .......................................................... 7
DIOI

SOCIJALNA I MISAO
I. Uvod ..................... ..... .. ............................................................................................ 21
2. Muhamed Emin ....... ...................... ....................................... 27
3. Mehmed-beg LJUBUAK .......................................... 39
4. erif ARNA ......................................................................................... 69
5. Safoet-beg ............................................. ..................................... ..... 97
6. Osman Nuri ...................... ......................... ..................................... 135
.......... ....................................................... ............... ........ 163
8. Smail-aga .......................................................................... ... 183
9. Fadil ............. ...... ....................... ................................................. 201
.......... ................................ ........................................................ .... 219
ll. Sakib KORKUT ............................................................................................... 255
12. Salih ........................................... .................. ............................ 293
13. IZ BIOGRAFIJA .............. ... ................................. ...................... ................ 305
DIOlI
SOCIJALNA I MISAO
BOSANSKIH SRBA
1. Gavro . .. . ................................................................................ 323
2. Vaso PELA ........ ................. ................................................................ ........ 333
3. Petar ............ .................................... ....................... .. ............. ............. . 383
4. ................................................................................. ....... 397
5. Risto ......................................... ...... ....... .. .... ... ... ..... ................ 411
6. Nikola ............ ........................................................................ 483
7. Uro KRUV ...................................................................................................... 509
8. lejlo DEDIJER ................................................................................................. 523
9. Vladimir .............................. ......................................... ................ 539
10. ... .............................................................................. 55 1
II. Borivoje ..... ................ ............... ........................................................ . 567
12. Dimitrije ........ ....................................................................... 581
13. IZ BIOGRAFIJA ............................................................. ................................ 595
7
H
istorija doktrina, kao historija misli, ideja i ide-
ologija, li modernoj politologiji je etablirana znanstvena disci-
plina Nekoliko godina nakon II svjetskog rata i svjetsko udruenje
politologa li jednoj je konvenciji ustanovilo ovu disciplinu
kao relevantnu subdisciplinu znanosti o politici. i Kao univerzitetski pred-
met decenijama je ona figurira1a i na Fakultetu nauka
Univerziteta li Sarajevu. pri tome se evropska misao a
recepiran to osvjeteno a to imanentno akcePtiran totalitarni duh
evropocentrizma je, manje ili vie, recepciju misli
vanevropskih kulturno-civilizacijsk.ib krugova. Naravno, II takvom kon-
tekstu. nije bilo ni pomisli da bi se unutar historije doktrina na
evropskom zapadu moglo ne samo mjesta za konstituciju historije
socijalne i misli II Bosni i Hercegovini kao univerzitetske nas-
tavne discipline nego ni za istraivanje, interpretaciju i elaboraciju, bar II
segmentima ili fragmentima, njenih meritornih likova.
Taj viedecenijski hendikep ispravlja se, napokon, II toku agresije na
Bosnu i Hercegovinu, u 1995. godini kada se po prvi put u historiji
univerziteta, i to na Fakultetu nauka,
a na presudnu inicijativu prof dr. Omera uvodi nastavni
predmet His/orija socijalne i misli u Bosni i Hercegovini.
1 Jo je 1948. godine grupa Medunarodnog udruenja za manosti
(!PSA) predloila velika problemska kruga koji pripadaju u predmetnom smislu
domeni politologije a lU1utar njih svoje je mjesto nala i povijest ideja. Ta
su: I Politilm teorija: I. teorija; 2. povijest ideja; II Po!itilke
institucije; 1. ustav; 2. centralna vlast; 3. regionalna i lokalna vlast; 4. javna administraci-
ja; 5. ekonomske i socijalne funkcije vlasti; 6. komparativne institucije; III
Partije, grnpc i jama mnijenje: I. partije; 2. grupe i udruenja; 3. participacija
u upravi i politici; 4. javno mnijenje; IV odJ1osi: 1. MedlU1arodna
politika; 2. Medunarodne organizacije; pravo. (Prema: Adolf
Polifilko Z11anost: predmet i sutina, u: Hrestomatija politic1re Z11anosti, ''Naprijed'',
Zagreb, 1946-1971., str. 41.) O poloaju ove politoloke sulxliscipline u modemej
francuskoj i italijanskoj poliloiogiji kao i sa stanovita
uvida od strane Medunarodnog udruenja za 21Ianosti, vidjeti u: Prinosi poli-
to/ogI}i, priredio "PanI iber", Osijek-Zagreb-Split, 2000.
8
Uvod
U okviru rada na definiranju njegovoga programa nasta-
la je i publicirana naa knjiga iskustvo politike. Osmansko
doba.
2
Ona je pretendirala da rekonstruira i izloi historiju socijalne,
i misli za vrijeme osmanske vladavine II Bosni. Ali ona
nije bila cjelovit prikaz: koncentrirala se, s ambicijom da se napie i izda
njezin drugi dio koji bi izlagao i
slavnu misao, zapravo, na istraivanje i
manske misli. Uostalom, misao II osmanskom
periodu je kao autonomnu misao,jerje, II osnovi, ona
bez dodira sa - pravoslavnom i milju
kako zbog jezika (pisalo se na turskom, arapskom i perzijskom), tako i
zbog diferencija II temama, te II kvalitetu i prirodi dos-
tupnog znanja i obrazovanja. No, modeme znanstvene discipline
II Bosni i Hercegovini, ako bi se to istraiti, imaju svoj korijen II
socijalnoj misli upravo II osmanskom periodu. Njihov se
razvoj nastavlja i u austrougarskom dobu s tim da se pojavljuju nove
subdiscipline znanosti o drutvu uzmimo, sociologija te politologija II
svojim naprimjer, kao politologija partija, nacije, libe-
ralizma i sl.
Sve to govori o otvaranju inteligencije prema
evropskom zapadu i njegovoj kulturnoznanstvenoj produkciji. Sada,
nije ni ni druge nacionalne misli
izolovana, autonomno, jer fonniraju se one II dodirima i
uticajima, logikom konvergencije ili divergencije i sl. No, bosansko-
pmvoslavna i misao, u odnosu na
mansku, su otvorenije, intenzivnije se modernizimju, ali istovremeno
sklonije su ka recepciji evropskog konzervativizma.
Prema tome, sa ovom knjigom, koja pretendira da bude nastavak
pomenute knjige, onaj se nedostatak otklanja. Ona sada uz
muslimansku i misao bosanskih Hrvata i bosanskih
Srba. Otuda i njena aspiracija da demonstrira prikaz cjeline soci-
jalne i misli u Bosni i Hercegovini u doba austrougarske vla-
davine. Potrebno je, dakle, akcentirati kako je ovdje o pokuaju
koji aspirira da bude pnwg a ne neutralnoj, idolatrijskoj, te
predrasudno ili historiji socijalne i
misli u Bosni i Hercegovini za vrijeme austrougarske vladavine.
2 Euromedia, Sarajevo, 1998.
Uvod
9

No, te se demonstracije publicirati u dvije knjige. Ova prva
elaborira socijalnu i misao i srpske inteligencije u
Bosni i Hercegovini. A druga izloiti u diskursu socijalnu
i misao i bosanskih Hrvata kao i onih Hrvata koji, mada nisu
Bosanci, jesu presudno intonirali i posredovali ne samo poli-
ivot, nego i duhovno-kulturni milje te misao II
Bosni u ovom vremenu. Uz to, posebno se, uz jevrejsku misao, inter-
pretirati socijalne, i nacionalne ideje
socijaldemokratije.
Ovaj uvod, treba shvatiti /mo uvod za obje sveske. Kada se bude
publicirala druga, u njenim zavrnim razmatranjima sin-
a prikaz centralnih tematsko-problemskih sklopova,
glavnih konvefgenfnih i diveJgentnih trendova, temeljnih poj-
mova j stanovita, supstancijalnih kako tako i kooperira-
vrijednosnih orijentacija, te teorijskih dometa i anahronizama
socijalne i misli u cjelini iz doba aus-
trougarske vladavine Bosnom. Ali, i prije ovog
prikaza, razmatrana misao ovog ili onog autora kao to se uskoro
vidjeti, osvrtima Razumije se, na kraju ove druge
sveske data obinma bibliografija .

Uz respekt prethodnih preciziranja,vano je, medutim, apostrofirati: ovdje
se uvodi ne samo svjetovna, nego i religijska misao. Interpretira se ne
saino progresima, emancipatorska, nego i konzervativna misao. Vrednuje
se ne samo misao koja je II duhu evropocentrizma, nego i ona koja je
inspirirana islamsko-orijentalnom tradicijom. Jednostvano, istrauje se,
i izlae misao u polifonijskom diskursu: respektira se nmogoglas-
je socijalnog i miljenja u Bosni i Hercegovini ovog vremena

Na intetpretativni prikaz socijalne i misli u doba austrougarske
vladavine u Bosni i Hercegovini koncentrira se oko u ono vrijeme
pit"'1ia: da li i kako misao bosanskohen;ego-
inteligencije odgovara na austrougarski reim apsolutiz-
ma? Ovakvo ovog poretka figurira i II onovre-
menim, ali i naknadnim historiografski meritornim interpretacijama.
Istina, ono dominira II rukopisu sIpske inteligencije, relativno
10 Uvod
marginalno je kod - muslimanske, a ne figurira II relevantnijem
smislu unutar hrvatske inteligencije. ta dife-
rencija II prirode austrougarskog reima II Bosni i Hercegovini,
diferencija koja ima viesnuke teorijske i implikacije, indicira
supstancijalnu divergenciju II odgovorima na ono pitanje, a njena
identifikacija se kao crvena nit kroz sve nae interpretacije. No,
onaj se odgovor ne iscrpljuje II ovoj divergenciji.
Ali, rekonstrukcija misli II Bosni i Hercegovini za vri-
jeme austrougraske vladavine ovdje se ne reducira na interpretaciju
njenog odnosa prema karakteru austrougarske vladavine. Sa tom vladavi-
nom historija je postavila niz koje je, tada, II novom povijesnom
kontekstu, trebala rjeavati. A ona je II naem uvidu znala prepoZIlati te
epohalne zadatke. Tri su temeljna POVijes1U1 zadatkafigurirala u to doba.
Prvo, kako rijeiti iz osmanskog vremena agramo pitanje?
Drugo, kako, u kontekstu novih historijskih okolnosti, rijeiti nacionalno
pitwye? kakav treba da bude dravno-pravni status Bosne i
Hercegovine nakon i proje1ctiranog prestanka austrougarske
vladavine?
Obimna historiografska literatura je, recimo to, istraila i protuma-
odgovore na ova temeljna pitanja. Ali,
je to sa stanovita natpersonalnih institucija,
partija i dravnih organa vlasti i sl. u memoriji te, u svakom
meritorne historiografske uvide, ovdje se sada mijenja diskurs
pa se rekonstruiraju odgovori na ona pitanja sa stanovita konkretnih
osoba, personalizirane istina, to nije bez
vanosti apostrofrrati, nacionalno diferencirane, inteligencije.
Pri tome, morao se napraviti izbo,. misao na meritoran
moe li historiju socijalne i misli u Bosni i Hercegovini
uopte. U tom izboru, iako nije jedini, dominira kriterij - akademsko
obrazovanje. fakultetski obrazovane i sa doktorskim zvanjima,
ipak - dominiraju. No, uz ovaj li osnovi formalni kriterij u izbom su fig-
urirala i sadr1.inska mjerila, a to respektirao se karakter i onodob-
na znanstveno-teorijska i relevancija te kulturna meritornost
ove ili one odnosno, njene publicirane misli.
Sa aplikacijom ovih kriterija pokazalo se da se socijalna i
misao u Bosni i Hercegovini u ovom vremenu odaziva., i izvan ona tri
,
Uvod l l
temeljna pitanja, na socijalnu zbilju i njene antagonizme. Dakle, figuri-
ra i u drugim problemskim sklopovima i nalazi, pri tome, motive,
inspiracije i orijentacije unutar evropskog miljenja pa i unutar sociologi-
je i znanosti onoga vremena. i to je zagonetno,
posebno srpska inteligencija recipirati konzervativna teorijska
stanovita poput socijaldarvinizma, teorija, sociolokog natu-
ralizma, patrijarhalnog nacionalizma i sl. , i, mitologije
kako sa evropskog zapada tako i iz srpske epske nacionalne tradicije,
posebno.
inteligencija, posebno srpska, u tom
kontekstu, s jedne strane, jest u dosluhu sa onodobnom zapadnoevrop-
skom sociologijom, politologijom, psihologijom i tek soci-
jalnom psihologijom. No, u tom dosluhu, ona se u
tekim Recipira, naprimjer, i konzervativne i emanci-
patorske autore, prihvata liberalne vrijednosti i pledira retrogradni
nacionalizam, preferira JXllifoniju i istodobno nacionalni
monizam i sL Traganje za ovim 1 u bitnome
smislu odbiljeava interpretacije koje slijede. Zanimljivo je, dakle, i to
to unutar austrougarskog apsolutizma, dio; nacionalno
individualizirane inteligencije osim,
uglavnom, u recepciji, biti II dosluhu sa demokratsko-liberal-
nim ethosom evropskog zapada. I onda kada demonstrira smisao za
recepciju tih vrijednosti, njihova misao zapada, u neraz-
rjeive inkonzistencije: one su u supstancijalnoj s nji-
hovim pogledima na naciju i nacionalno pitanje .

Nakon propasti pokuaja instaliranja bosanske nacije u njenim
institucionalnim i oblicima i izrazima, bosansko-
drutvo, II ovo austrougarsko doba figurira li tri
zasebna, paralelna nacionalno-vjerska kruga Prostorno i geografski
stanovnitvo je izmijeano i difuzno ali mentalno, kulturno
i institucionalno srpsko-pravoslavne i hrvatsko-
zajednice ive II zasebnom svijetu i II znaku u to doba i
ostvarene sveopte autonomije. Interakcijske veze, osim na razini svakod-
nevnog ivota i malog broja dravnih institucija, prije svega u oblasti
obrazovanja, pravnog poretka i bosanskog Sabora, gotovo da ne JXJstoje.
Personalni i institucionalni oblici muslimanske autostbizacije i autokroa-
tizacije, istina na uspostavljaju neke veze. Ali,
12 Uvod
je o pseudointerakcijama. Jer, iza njih stoji presija etnocentrizma i
hegemonizma prema Bonjacima II Bosni i Hercegovini.
Naa sistematizacija i njihove socijalne i misli slijedi,
otuda, onodobnu logiku paralelne vjersko-nacionalne institucionalne
egzistencije i njen je odraz. Jer mi nismo eljeli naknadnim projekcija-
ma falsificirati zbilju drutvene egzistencije II Bosni i Hercegovini
onoga vremena. U takvoj struktuiranosti pokazace se i jedna
prednost: naknadnim komparativnim uvidom se da li i II kojoj
mjeri srpska i hrvatska inteligencija II Bosni i Hercegovini
misli logikom konvergencije unutarbosanskih
subidentiteta ili je pak logika i politika divergencije
njihovog miljenja-djelovanja. Otuda se II naoj
cjelokupnoj interpretaciji kao nit - vodilja prati ovaj odnos men-
taliteta konvergencije i mentaliteta divergencije II socijalnoj i
misli II BiH u doba austrougarske vladavine.

Razumljivo, naa se interpretacija oslanja na izvomi tekst. Otuda, mnogo
citata. Kako se ne bi nikome i nita imputiralo u naim No,
ona se, ta interpretacija, oslanja i na dosadanja misaonog
opusa ovdje apostrofiranih pri tome, to treba posebno bilo
je neophodno izvriti reviZJju dosadanjih da su
ona bila idolatrijama, glorifikacijama, konz-
ervativnih dimenzija, bacanjem II zaborav njihovog diskursa,
reinterpretacijama sl. Zanimljivo je da su takvi previdi i
nedostaci karakterizirali i tzv. interpretatore te misli i
posebno, naprimjer, idejnih autora Mlade Bosne.
za ovu redukciju razlog je koliko razgovijetno jednostavan, toliko i
zagonetno nepoznat U naem uvidu, II ovo doba, kao u sjemenitu, kao
izvoru, pohranjeni su, JXlsebno nakon propasti - JXlraza ideje i JXllitike
bosallSke nacije, struktura1no-konfiguracijski, mentalni, socijalno-psi-
holoki i temelji, uglavnom konfliktne, na kraju i dakle,
sa genocida objektivirane, povijesti Bosne i Hercegovine u 20.
Tekaje, istina, ova dijagnoza. No,jedinaje diferencija:
nije u to doba, za rnzliku od Bosne i Hercegovine nakon 1990. godine, u1ti-
mativna zatraena i, ratnom agresijom, ozbiljena teritorijalna getoizacija
naroda, odnosno podjela i aneksija dijelova BiH. ivjeli su
u to vrijeme narodi Bosne i Hercegovine u paralelnim egzistencijama,
mada teritorijalno negetoizirani, svak u svojim, prije svega, vjerskim
,
.
Uvod 13
zajednicama No, analogijsko nije, razumljivo, do kraja
egzakatno, ali i ovdje je indikativno, bar
Istina, na nivou svakodnevnice, ivjelo se etllOSom komiluka, dakle, sa
mikrosuproimanja i logikom lokalne suegzistencije. Ali, ta
bila je samorazumljiva, introspektirana, bila je,
moglo bi se prirodna zbilja ]vota. Dakle,
se i unutar nonnalne simbioze i vjerske ne samo tolerancije nego i
religijskog se to svakodnevno, ali tako
se nije i'ljelo javno. Jer, ivjelo se javno II prosvjetnim, obrazovnim,
privrednim, partijskim, ddavnim, birokratskim, parlamentarnim i drugim
zatvorenostima. Uz to, ona se paralelna egzistencija u recepcijama intelek-
tualnih elita, a daleko manje na nivou masovne svakodnevne svijesti,
manje ili vie destruktivno, pervertirala u politiku divergencije, odnosno, II
do kraja antagonizirane odnose bosanskih nacionaino-vjer.)kih
subidentiteta. Ispoljavalo se to divergentllo i u njegovim ideologijskim, rat-
noagresivnim poduhvatima i njihovim stvarno realiziranim varijantima.
No, realiziralo se i II pseudobenignim aneksionim JXllitikama njene totalne
srbizacije i kroatizacije, odnosno aneksije Srbiji ili u nekoj, da u to
doba nije imala sve ddavne predikate, zamiljennj ddavi Hrvatskoj .

No, intrignatno je: zato su i basalISki Srbi - inetelektualci bili tako
ideolozi projekta Velike Srbije? U tom fanatizmu nadmaivali su,
u nekim i srpske fantazmagorije nastale na tlu Srbije. Tu su,
naprimjer, Nikola Petar Stevan Vladimir
Jovan Istraivanje bi se moglo vratiti i vremenski unazad,
pa u reviziji dosadanjih, manje ili vie, idolatrijskih predstava II
historiografiji, historiji knjievnosti, II sociologiji i {XIlitologiji ideja i ide-
ologija na naem tlu, pokazati kako se II doba austrougarske vladavine u
Bosni unutar srpske inteligencije, od Petra do Vladimira
od Riste do lefte Dedijera, ideologi-
ja i politika negacija povijesnog individualiteta Bosne i Hercegovine i
Bonjaka. Viedecenijsko osporavanje - pa iratnoagresivna,
negacija Bosne i Bonjaka ne moe se do kraja razwnjeti bez istraivanja
ove dimenzije velikosrpskog nacionalizma.
ova se negacija povijesnog individualiteta Bosne i Hercegovine i
radikalna dehumanizacija Bonjaka, a ona je uvijek bila oblik i metoda
socijalno-psiholokih priprema za masovnu recepciju ratno-ekspanzio-
14 Uvod
politike, ne mogu razumjeti do kraja ni bez uvida II njihove veze
i odnose s velikoJuvaJskom politikom prema Bosni i Hercegovini i
Bonjacima.
Srpski teritorija/IIi nacionalizam, a to je njegovo supstancijalno odre-
i II pojmu, i II ideologijskom samorazumijevanju te II
konkretno-historijskoj objektivaciji, zapravo, jeste esencijalno re/adoni
fenomelI. Figurira II koleraciji, ali, II odnosu rivaliteta i antagonizama,
a zavisno od historijskih okolnosti, i II fornU SJX>razurna, konvergenci-
je, saveznitva, osovilISkih paktova sa hrvatskim nacionalizmom. I ovdje
se korijeni izvora one negacije II aranmanu hrvatske elite
mogu II doba austrougarske vladavine nad Bosnom. Naprimjer, da to
tek ilustriramo, mogu se II nacionalnim i dravno-pravnim koncep-
cijama koje se fonnuliraju, na jednoj strani unutar
misli dr. Josipa t.adler.l ili na dmgoj u svjetovnim antihm:an-
skim i projekcijama dr. Ive Pilara koje se,
deduciraju iz pseudohistori ografskih uvida u junoslavensku,
a posebno povijest. Osim ovih, ilustracije osv-
jetenih, koncepcijskih antagonizama izmedu ovih nacionalizama su mno-
gobrojne. Naprimjer, pokazuju to rukopisi iz 1908. godine Ferde i

- Bosna je hrvatska zemlja, to je njihova temeljna teza i,
na drugoj strani tekstovi, uzmimo, Vlade Gluca i Jovana

- Bosna
je srpska zemlja, to je njihovo ishodino stanovite. Primjere osovilISIdh
saveza nije teko navesti: za Bosnu i Bonjake su povijesno i egzistencijal-
no najpresudniji Sporazumi - te -
Poricanje i dezindividualizaciju Bosne i Bonjaka u aranmanu srpskog i
hrvatskog establimenta ruje do kraja razumjeti
bez uvida u fenomen kojeg kao fenomen
mallSkeautosrbizadje i autolaootizadje. Ma kako ovi fenomeni bili djelo
uske, pseudoaristokratske, iz naroda ekskomunicirane elite oni su vani
jer su asistirali motiviran ju i ideologijskoj racionalizaciji
- prikrivanju srpskog i hrvatskog nacionalizma. Otuda naa inter-
pretacija II sebe i koje su promovirale i
ideju muslimanske autosrbizacije i ideju muslimanske autokroatizacije.
3 Herceg-Bosna prigodom aneksije, Zagreb, 1908.
4 th'O hnatsko pravo na Bosnu i Hercegovinu, Zagreb, 1908.
5 Hrestomatijski uvidi u njegove i koncepcije i drugih stpskih auto-
ra u: Fuad Saltaga, Bosna i Bonjaci u slpSkoj nacional/oj ideologiji, Sarajevo, 1997.
Uvod 15
Napokon, ni srpski etnocentrizam, nacionalizam i nacifaizam, nije
objektivno razumjeti bez uvida u njihovu srpsku negaciju, dakle,
u onu povijesnu liniju emancipatorskog miljenja-djelovanja u srpskoj,
vie kulturnoj javnosti a manje u politici, od Svetozara

i,
Vase preko Dimitrija pa do Bogdana
i dr. lova unutarsIpska linija demonstrira: svaka
nacija, ovdje srpska, kako kae Tagora, ima svoju " ... istoriju razbojnit-
va, lai i pogaene vere ... ".? Ima, historiju otrovnog
samoljublja, vrtoglave nesvijesti o moralnoj pokvarenosti, o svojim tok-
sikomanskim idolatrijama i sl U demistifikaciji ove historije ova
unutarsrpska emancipatorski orijentirana linija miljenja dragocjeno par-
ticipira. Ma kako bila djelatno u odnosu na silu dravnog srp-
skog nacionalizma, i ona u istraivanjima treba biti respektirana
Bilo bi, otuda, vrijedno raditi i na projektima istraivanja personalne,
autorske SIPSke kritike sIpskog nacionalizma kao i hrvatske kritike
hrvatskog nacionalizma.

Unatar ocrtanog metodskog diskursa II istraivanju i srpskog i
hrvatskog nacionalizma, pokazuje se, prije svega, kako povijesna sutina
ovih nacionalizama jest u tome to su oni, kao to je teritorijalni
nacionalizami - oni irenje u prostoru, osvajanje zemalja, oni jesu
opsesija ekspanzijom na teritorijama, i prema jugu, prema sjeveru i
zapadu. Geopolitika posebno - suti-
na je, povijesna konstanta velikosrpske i velikohrvatske politike i
prema Bosni i Hercegovini, posebno. ta se geopolitika
utemeljuje jo II doba austrougarske vladavine nad Bosnom. Metode
njene aplikacije u povijesti su mnogostruke: od politike asimilacije, a ta se
navodna asimilaciona snaga srpstva i hrvatstva unutar ovog nacionalizma,
po pravilu, slavi i sakralizira, pa do prakse genocida. To
je, kadaje bio u XIX i XX na djelu, i genOCidni nacionalizam.
6 projekat aneksije Bosne i Hercegovine zamiljenoj ''Velikoj Srbiji," on
naprimjer, pisati: ''No, pretpostavimo da sc velikosrpska poHtika
uspehom i da Srbija zadobije Bosnu, Hercegovinu, Crnu Goru i Staru Srbiju. Malo bi
se nalo Srba koji to ne bi smatrali za naeg naroda ... Narod bi izaao iz
borbe za ''Veliku Srbiju" siromaniji i razoreniji no to je sada ... "Velika Srbija" morala
bi kupovati prijateljstvo u neprijatelja poniavanjem i rtvovanjem interesa svog naro-
da, morali bi sve vie i vie troiti na vojnu si lu ... Takva politika morala bi se zavriti
kakvom spoljanjom ili tn1utranjom katastrofom .... ''Velika Srbija" i tesna je i
zgrada, pa stoga i nije kadra da obezbedi srpske narodne interese ... ". (1868.)
7 Rabindranat Tagore, Nacionalizam, "Alfa", Beograd, 1990., str. 52.
16
Uvod
No, II ovom supstancijaInom ovaj se nacionaliVIm povijesno ne
pojavljuje samo II svom ogoljelom liku, kao okrutna sila,
on se, zapravo, mora i ideologijski legitimirati a to preparirati kao
nezlo. Na djelu je njegovo racionaliziranje kao mirnikrirnnje te introspek-
tivno i izvanjsko opravdavanje. Velikosrpski i velikohrvatski teritorijalni
nacionalizam racionalizira se, naprimjer, pseudomanstvenim utemeljen-
jem pansrbizma i pankroatizma, zasnivanjem
unitarizma, zavodljivim, halucinantnim predstavama srpskog i
hrvatskog mesijanizma, imaginarnom teorijom historijskih prava na
Bosnu i Hercegovinu, fiktivnim, percepcijama i pari-
canjima narodnog individualiteta Bonjaka kao izvornih Srba i
Hrvata, vezama sa pravoslavljem,
itd.
Priroda tih tog legitimiranja, dakle, II aranmanu srpske i hrvatske
instrumentalizacije znanosti se rukopisima vie
bosanskosrpskih i bosanskohrvatskih mislilaca koji su publicirani II vri-
jeme austrougarske vladavine u Bosni. Ne pripadaju oni arheologiji
zabluda., nego djelatno, odnosno suvremeno odjekuju, jer fonnuliraju
neke od bitnih, ovovremenih konstanti srpskog i hrvatskog nacionalizma.
Tu je i motivacija za njihovo problematiziranje.
* * *
Uz apostrofirane tematsko-problemske preokupacije treba posebno akcen-
tirati da dvije svaka na svoj i to neovisno od programskih
ideja Socijaldemokratske stranke Bosne i Hercegovine, uvodi u bosansko-
socijalnu i misao - ideju i koncepciju socijalizma.
je o, u javnosti poznatijem, Vasi i, lll1utar javnos-
ti, nepoznatom - Aliji U onodobnom
ambijentu, oni, zapravo, donkihoterijski i pionirski, publiciraju svoje vizije
socijalizma. Zbog te unikatnosti, ovdje se njima i tako obimna
interpretativna panja. Mada u tome usamljeni, njihova se misao mora, u
naem konfrontirati sa recepcijom liberalizma i. na
drugoj strani, sa poimanjima nacije i nacionalnih odnosa
Ova tek su dio i izraz naeg metodskog diskursa: da
se unakrsnim misli iz
austrougarskog vremena pokae i na vidjelo iznese sve ono to pripada
njihovim anahronizmima, civilizacijskim dometima, antibosanskoj ili
probosanskoj aksiologiji, duhu koegzistencije ili politici
skih antagonizama i sl.
Uvod 17

Na koncu, valja posebno poImati: historija bosanske socijalne i
misli iz doba austrougarske vladavine, bez obzira koliko bila ona iznutra
ispresijecana pa i antagoniziranim interesnim, i svje-
tonazorskim diskursima utemeljenim u zasebnim bosanskim vjersko-
subidentitetskim samorazumijevanjima, u naem uvidu,
izraava i dokazuje povijesni individua/ilel Bosne i Hercegovine i to po
temama i problemima, po diskursima, projekcijama i antici-
pacijama, po unutarnjim sloenostima, po
uticajima i sl. OVU historiju treba kao potvrdu onog individu-
aliteta. Mada se, u mjeri, razvija pod agresivnim uticajem
znanosti, pseudoznanosti i nedemokratskog,
opsesijama posredovnog, javnog mnijenja iz Beograda i Zagreba, ona,
ipak.jeslosebujno misao.
lIDII(Q) II

II

21
pred kraj osmanske vladavine II Bosni, Mehmed akir
pisati i o patriotizmu.} No, II kontekstu recepcije osmanskog
proevropskog reformizma, otkriti i pledi-
publicirati jedan dIavljanski patriotizam. se on izvan
granica, odnosi se na osmansku dravu kao
cjelinu, je, dakle, karaktera. on zapravo, pod patriotiz-
mom podrazumijevati transvjersku i transnacionalnu, dakle, dravljansku
odanost osmanskoj dravi. Njegovo temeljno legitimacijsko izvorite jest
dravna praksa ostvarivanja jednakosti i ravnopravnosti.
Fonnulira, II smislu, takvo poimanje
patriotizma: ''poto dakle patriotizam ne sastoji se samo II razlikovanju
svojih od stranoga nego II da se svaki bio
on koga mu drago vjerozakona ili narodnosti ima smatrati kao osoben
drave, to smo svi duni ako biti od
ovoga blagoglasnoga imena, da znamo i da se potrudimo svaku moral-
nu i materijalnu rtvu dragovoljno prinjeti, koja bi imala sluiti za ukre-
pIjenje i osnaenje nae drave.
pogrjeka bila bi smatrati sebe kao patriota, se i
za neku partiju ili za neki osobiti se od opteg
dravnog zakona i sastava.
Dajemo li mi dokaza naeg za opte blago dravno i
osnaenjem li faktima to nae onda ni drava
izostati svako pojedino tice kao drave smatrati i svojim ustavom to
potvrditi, kao to imamo svaki prilike uvjeriti se da se je ova ideja kod
naih dravnika i velikaa pa neprestano sa reformama ju, po
kojim sve vie i vie slobodu i pravicu daju.
l Op!>Cnije o njegovoj i prosvjetiteljskoj misli II naoj knjizi
iskustvo politike. Osmansko doba, "Euromedija", Sarajevo. \998.
22
Uvod
Red je dakle na nas da se pokaemo kao patrioti ili ljubitelji svoje
domovine II podpunom smislu to jest da budemo vjerni sinovi drave i
cara - pa nam nita smetati da plodove nae ...jernosti i IXJdanstva
saberemo." 2
Patriotizam je, dakle, vidi se, pojmljen kao dravljanski patriotizam, on
funkcionira s onu stranu svake partikularne vjerske ili identi-
fikacije, preferira lojalnost i odanost osmanskoj multinacionalnoj dravi
pa bi se patriotizam sastojao II tome da se " .. . slui za napredak bogat-
stvo i carstva ako elimo, da se s pravom nazovemo patrioti _ .. ".3
No, sa austrougarskom okupacijom Bosne i Hercegovine, postepeno
kroz iskustva, uz bolnu emancipaciju od proturskih nostal-
gija, inteligencija naputati batinjenje par-
adigme II dravno-pravnom miljenju i poimanju patriotizma
posebno, to se, kao to uskoro vidjeti, razgovijetno demonstri-
rati u misli Muhameda Emina Motivi bosan-
sko-domovinske promiljanje bosanskog dravno-pravnog
stahtsa, povijesnih izvorita i savremenih sadraja bosanske patriotske
svijesti, vjerskog i samorazumijevanja i sL, - sve
to s vremenom da figurira unutar socijalnog,
i miljenja. Ali, sada, uz sve recidive turkofilst-
va, u kontekstu austrougarske vladavine, poprima, kao to vidjeti,
u odnosu na tradicionalnu svijest, zapravo u osnovi moderni-
ja posredovana, prije svega, probosanskom koja
svoju islamsku osebujnost i recepcijom liberalno-
demokratskih filozofija koje su pledirale ideje
slobode i jednakosti, intervjerske tolerancije, dI'avljanske
ravnopravnosti i, ljudskih prava.
Uz tu esencijalnu liniju u miljenju, u izvjesnim
muslimanskim krugovima i stratumima, i za to vrijeme anahrono spram
Bosne i Bonjaka, figuriraju, ne moe se to poricati, i konzervativni, na
marginama prije svega, narodnog samorazumije-
vanja egzistentni, rekli bismo, diskursi ,
naprimjer, u formi politike muslimanske autosrbizacije i auto-
2 Mehmed akir Patriotizam, "Sarajevski cvjetnik", 211870, 30,1., od
25.7.1870.
3 M. . ci!. djelo.
Uvod
23
kroatizacije te negacije bosanske sposobnosti za individualnu dravno-
pravnu i egzistenciju o interpretacije koje slijede
posebno raspravljati.
.*.
Ali, ono aksioloki i tematsko-problemski inovacijska II njihovom mi-
ljenju, razumljivo, ne isrcpljuje se u onoj evolutivnoj ali pennanentno
iznutra kontroverznoj emancipaciji. U novom konkretno-historijskom
kontekstu njihove su se aksioloke percepcije i ideje morale
iskuati na novim, sa tradicionalnim iskustvima svijeta
drutva i politike malo korespondentnim, svjetovnim sadrajima. Ona
se, prije svega, morala globalno odrediti prema novouspostavljenom
reimu okupacione sile, te prema novim ivota, novim poli-
ekonomskim, socijalnim i moralnim vrijednostima koje je ona
od kroz fonne socijalizacije i izvanjske importacije,
instalirala na tlu Bosne i Hercegovine. Unutar tog u osnovi strategijskog
ona je onda mogla iskuavati se i na parcijalnim temama ili
u aspektima zbilje u transfonnaciji,
zbilje u u nastajanju i kontroveznom
kulturna, vjerska i
elita, II svojim supstancijalnim tokovima i meritor-
nim iskazima, na austrougarski reim apsolutizma. a kasnije i na reim
pseudoparlamentarizma te fonnalnog ustavnopravnog poretka, odgo-
vorila je prihvatanjem i prakticiranjem, definirajmo to tako, politike
konJonnizma. I pri torne nije u tome bila usamljeno ekskluzivna. Ako
se izuzmu radikalizam grupe oko P. i poli-
tike nasilja unutar grupe oko Mlade Bosne,
etablirane hrvatske i sIpske repre-
zentacije, sa manje ili vie intenziteta i u manje ili vie javno eksplicira-
nom izrazu, uz diferencirano doziranje publiciranog
cionog diskursa, slijedile su ovu politiku racionaliziranog konJor-
mizma-JUnkcionalizma. U tom kontekstu i
ska reprezentacija je, umjesto koncepcijski osmiljenog i javno deklari-
ranog ili stvarno ilegalno-subverzivnog odnosa spram
Reima, kao racionalnu alternativu recipirala parti-
cipaciju u Poretku. Ovdje, ovaj globalni odgovor
na Reim ne vrednujemo ni u smislu, niti ga
naknadno vrijednosno preferiramo. Naprosto, figurira ovaj na uvid
kao saimanje i sublimirani izraz
24
Uvod
magistralnog odnosa spram ratnom okupacijom importiranog i docnije
drugim [annama nasilja uspostavljanog Poretka.
No, unutar ovog odnosa,
reprezentacija je, ipak, spram austrougarskog apsolutizma profilirala s
20. dva iznijansirana stava.
Prvo, odgovorilo se, II naem interpretativnom uvidu,
disiaJ.rsom unutar kojeg se insistiralo na prosvjetiteljskom
obrazovnom uzdizanju i kulturnom i to unutar koje
je donijela i definirala austrougarska administracija. Upravo ova ori-
jentacija ka neposrednoj karakterizira jedno unutarbo-
poimanje funkcionalizma.
Drugo, odgovorilo se, recimo to tako, aktivnim, borbenim l1erskim, kul-
turno-prosvjetnim i pokretom za muslimansku autonomiju
kojegje nosila, II osnovi, ideja svojevrsne autogetoizacije u odnosu na
Reim i ukupne drutvene odnose u Bosni toga doba. Ova opcija insis-
tira na muslimanskom institucioM/nom u sebe i prebivanju
unutar zatvorenog sistema islamskih i bosanskih vrijednos-
ti. Ovdje djelatni diskurs, pod pretpostavkom da rezultira mus-
limanskom autonomijom, za svoju konsekvencu irna upravo
recepciju Reima: on se kao takav ne
dovodi u pitanje, samo aktivizmom a ne apstraktnom apoli-
se unutar njega ozbiljiti muslimanska vjersko-prosvjetna
i materijalna, odnosno, vakufska autonomija.
bez obzira koliko bila inficirana idejom i politikom izravne
ova orijentacija pledira, ustvari, musli-
mansku inkorporaciju u Poredak i to u smislu recepcije kulturno-obra-
zovnih i materijalnih vrijednosti koje birokratija politike
donosi sa sobom. Ona dakle, politiku pasivnog trpljenja, inertne,
u sebe zatvorene egzistencije muslimanske. Pledira, runjesto afekcije
autarkijom ili restauratorskom nostalgijom za autoritetom osmanske
drave, aktivno sudjelovanje u adaptaciji i napretku zajednice kroz sin-
tezu tradicionalnog islamskog individualiteta i resorpcije
vrijednosti. Pri tome, uglavnom, ostaje II sferi obrazovanja i
kulnrre, a na empirijskom planu figurira u fonnu personalnog u
birokratskom apararu Drave.
-
-
Uvod
25
Naravno, ovdje je o deskripciji dva idealno-tips-
ka. apstraktno-mode/ska odgovora na austrougarski
Reim. U stvarnosti, medutim, intelektualci i meritorni pro-
tagonisti politike, u okolnostima, sa diferencira-
nom motivacijom i unutar interesnih konstelacija, tek manje ili
vie, osvijeteno ili implicitno, deklarirano ili imanentno, manje ili vie
javno, participiraju, kao to vidjeti u interpretacijama koje slijede,
u jednom od ova dva idealno tipski fonnulirana strategij ska
odgovora na austrougarski reim.
U svakom ovdje ih smatramo apstraktnim aksiolokim i
interpretativnim okvirom unutar kojeg se, i onda kada nisu koncepcijski
osmiljeni i akceptirani, socijalna i misao relevantne bo-
intelektualne i reprezentacije ovoga vremena. Na nji-
hovom tlu, onda, pojavljuju se dodatni reflektori pod kojima se njihova
socijalna i misao moe, II njenim motivima, kontekstualnim
valerima, problemskim preokupacijama, moralnim aspektima, socijalnim
svmama i aspiracijama, sadrajnije i validnije interpretirati.
27
U
kulturnoj memoriji i u reminiscencijama na historiju socijalne i
misli II Bosni i Hercegovini Muhamed Emin
stoji gotovo II anonimnosti. No, II svoje doba nije bio na ma.rgina-
ma javnog, l posebno muslimanskog vjerskog ivota.2 U naoj inter-
pretaciji, dvije temeljne ideje koje je promovirao II javnom ivotu svog
vremena osiguravaju mu mjesto II historiji misli li Bosni i
Hercegovini. je o idldi patJiotizma i javnom pledoajeu protiv mus-
limanskog emigrira/ga II Tursku. Ove su ideje II vezi, no
posreduje ih i momenat: njihova islamsko-dogmatska legitimacija.
1 I posredno se moe uvid II taj angaman: ,.u jednom pismu, io ga je 19-VIII-
1888 uputio Strosmajeru njegov osobni izaslanik za upoznavanje prilika
medu muslimanima Bogdan spominje se
istaknutim muslimanima, opozicionarima protiv ondanjeg kursa, i Hadi
Hafiz Muhamed Emin (Hamdija Hadi Hafiz
Dcma!udin Glasnik Vrhovnog islamskog statjeinstva u FNRJ, br. 8-10,
1955., str. 337.)
2 Uz navedene vidove angamana u vjerskom ivotu sarajevskih muslimana, nj egov
vjerski autoritet ilustrira i "Prigodom hada preao je jedno jutro u hanefijski
mihrab i klanjao sabah. Jedan Mek.Jija, kako Kuran ovaj Bonjak, onesv-
jestio se od zanosa. Ovo se do mekjanskog erifa i taj pozove sebi te
ga zamoli da njemu i nj egovoj sviti "surei-Feth", to on rado Na erifovu
molbu dolazio je svaki dan k njemu i "surei-Feth", a kad je ostavljao
Meku, ponudio mu je erif lijepu svotu novca, to on odbi. O njemu i tom njegovom
gestu pripovjedalo se jo i 1932 god. s osobitim potovanjem u ovom svetom mjestu."
28
Muhamed Emin
Poimanje domovine
U novom povijesnom kontekstu, dakle, II kontekstu austrougarske oku-
pacije, a bez iluzije o povratku osmanskog suvereniteta nad
Bosnom, naputa Muhamed Emin ono
proirenje pa patriotizam poima kao bosanski patriotizam.
Nije vie o dravljanskom patriotizmu kao lojalnos-
ti, jednom osmanskoj, a sada austrougarskoj dravi, mada ona pred-
stavlja nametnuti okvir unutar kojeg se poima i afinnira bosanski patri-
otizam. je o Bosni, o toj " ... lijepoj zemlji, koja je naa sveta
domovina ... "3 i o bosanskom patriotizmu. Sada se on, dakle, temelji i
na premisama i shvata. Poimanje fenomena
domovine sad i njegovo shvatanje patriotizma.
Prije svega, II ljudskom aksiolokom poretku, domovina i vjera su najvie
vrijedtwSti, i nalaze se, II vezi. tako
ove vrijednosti on pisati: "Kako da ne ljubimo svoju domovinu, zar
ima neto od vjere i domovine?"4 Otuda, u hriJerarlliji ljudskih vri-
jednosti, " ... treba domovini davati prvenstvo u ... ".5
No, kad se sa ove aksioloke ravni, to podrazumijeva pod
domovinom tako visoko vrijednosno rangiranom? U tom poimanju
nalazi se vie sadrinskih slojeva. Otkrivaju se, II naim
uvidima, ne samo II eksplicitnim izrazima nego i II njihovim imanent-
nim
ona je, prije svega, jedna prirodIla datast. to je tu ono prirodno? Vidi se
to iz njegovog jezika. U analogiji porodice i domovine
uspostavlja se ono apriorno, objektivno, prinxlno dato: i porodica i domo-
vina imaju isti status - prirodne su Otuda: "Kao to svoju
(M. cit. djelo, str. 336.) Bio je, prema Ibrahimu Kemuri pornat kao pjes-
nik. na tw"skomjezikll a njegovo je djelo Sulejman Mevlud. (Ibrahim
Kemura, Dva patriotska apela bosanskih muslimanskih pn'aim iz prvih godilla austro-
ugarske okupacije, Glasnik Vrhovnog islamskog st.arjdinstva II SFRJ, br. 9.- J O. 1970.)
U VatalIu objavio je i tekst Sarajevska nddija, 1/1884, \. su tekstovi
objavljeni na turskom jeziku i arapskim pismom kako je i tampan VataII.
3 Patriotizam, "Vatan", br. 4 i dalje, god. I, 1301 , 1884., cit prema tekstu objavljenom
ll: Ibrahim Kemura, nav. djelo, str. 443. Jedan dio ovog teksta objavio je i Sarajevski
list, 10. X 1884. II broju 115.
4 Cit djelo, str. 440.
5 Cit. djelo, str. 440.
--
Muhamed Emin 29
djecu i svoju familiju ljubi, tako treba da ljubi i svoju domovinu."6 Ona
je onaj apriori j koji se kao prirodnost ' 'Kad smo se na svijet rodili
najprije smo svoju domovinu vidjeli."7 Ljudsko " ... telo je aka zemlje
nae domovine.''8 Kao prirodna datost, ona je izvorite bioloke egzis-
tencije: "Zar nas nije domovina u svoje primila te nas svojim
hljebom i svojom vodom nahranila".9 Kao prirodnost, narod je, ustvari,
jedna proirena "familija" a domovina "jedna No, i u irem, a
ne samo smislu, domovina je prirodnost: ona je priroda
u kojoj se ona je "vazduh i voda" na koji su se ljudi navikli, onaje
i posebna "klima" i sl.
No, ona je, na tom temelju, i socijalna datost koja ima polivalentne
svrhe. Domovina je duhovno-kulturna stvarnost, ona je, dakle, " ...
zajednica jezika i interesa i obrazovanja ... ". II No, ona je i zajednica
individualiziranih trgovine i ivota uopte. Nadalje,
egzistencijalna sigurnost i zatita ivota, imetka i moralnog digniteta -
to su njene primarne svrhe. Nigdje se ne moe " .. .imati onu slobodu i
onu sigurnost, koju u svojoj domovini uivamo?"12 Uitak u slobodi,
privilegijama, sigurnosti i zatiti: to su, dakle, vrijednosti koje obilje-
avaju domovinu.
Poimanje patriotizma
Kao sinteza prirodne datosti i socijalno-kulturne produkcije, domovina
sada proizvodi kompleks onaj kojeg
kao patriotizam. to, u njegovom uvidu, karakterizira patriotsku osje-
Ona je, prije svega, zagonetna veza ljubavi ljudi, naroda
i njihove domovine. U objanjenju patriotske ljubavi, opet,
koristi bioloki diskurs: u modelu veza i odnosa majke i djeteta
trai odgonetku patriotizma. U tom smislu pie: patriotska "sveza ljubavi"
6 CiL djelo, sir. 440.
7 CiL djelo, str. 440.
8 Cit. djelo, Sir. 440.
.- .
30 Muhamed Emin
dolazi ... stoga to kao god to dijete, koje se od matere odvaja,
trudi se da svoju elju s materinom eljom sjedini, i kojije jedan
dijel tela domovine, eli da izjavi potovanje zemlji svoje dornovine."13
No, patriotizma su heterogena, ode domovini pro-
duciraju radost i ponosa, ali II krizama, produciraju se
tuge. 14 Patriotska su tako jaka da ih ne moe ", .. sjajanost neke
zemlje ili grada '0'" dotle "zasjeniti" da bi ih unitili.
Islam i patriotizam
Osim to su domovina i vjera najvie vrijednosti, povezuje ih jo jedan
supstancijalni momenat. Is/am, zapravo, legitimira domovinski patn'oti-
zam. Ne producira, dakle, II njegovoj percepciji, islam anacionalnu svijest.
Iako univerzalan, kosmopolitsk:i, II preferenciji planetarnog ummeta,
islam ne trai indolenciju spram domovinske svijesti, ne postavlja kao
imperativ ravnodunost spram dravljanskog oblika muslimanske egzis-
tencije, ne nalae utapljanje u prazni, apstraktni kosmopolitizam i tran-
shistorijsku egzistenciju. Naprotiv, i za islam je domovinski paniotizam
vrijednost, pripada nonnativitetirna i muslimanskim imperativima Mada,
za razliku. naprimjer, od on ne razvija sadrinski ovu misao,
ipak, je jasno da i islamskom dogmatikom poduprijeti bosanski
patriotizam. U tom smislu i citirati "prorokovu zapovijest": "Ljubav
domovine jest od vjere". Otuda, i sa vjerskog stajalita, " ... mi moramo
radi nae vjere, za kojom teimo ... svoju domovinu ljubiti i nju
ne svom snagom se truditi da ovdje svoju i svoju
osiguramo."15
konformizam i muslimansko iseljavanje
da su domovina i patriotizam aksiomatske vrijednosti, i kako one
imaju svoje uporite u islamskim nonnativitetima, to je razumljivo to se
iz njih deducira i pledoaje protiv oblika degradacije tih vrijed-
nosti. U konkretno-povijesnom kontekstu, temeljni oblik. te degradacije
14 "Nije li poznato da se mi u veseiju pjevanjem pjesama nae domovine veselimo i
njima se ponosimo a u dane tuge, lUgovanjem nae domovine svoje
izraavamo". (Cit. djelo, Sir. 440.)

Muhamed Emin
31
jest, u njegovoj percepciji, iseljavanje muslimana Bosne i Hercegovine.
Ono je njegovog vremena pa je u potresno-dra-
diskursu doivljavati i deskribirati: "Smatram da u iskuenju
ovog vremena ne moemo ni opisati tako golemu kakva je napu-
tanje domovine - bol zbog naputanja domovine ne moe se niti na jedan
usporediti ni sa smrtnim bolom Smrtna je bol jedanput, dok se
odlazak iz domovine mjeri smrtnom boli svih tih ljudi Ne
moe se pobrojati niti opisati koliko tekih i iziskuje."16
No, svi bitni elementi u njegovom poimanju domovine i patriotizma
sada istupaju kao kontraargumentacija politici iseljavanja. Pri tome,
manifestira se i mentalitet spram Reima.
Ako, naprimjer, domovina, po svom supstancijalnom osigura-
va mir, garantira sigurnost i zatitu, i moralni dignitet
potenje i sl.) onda Dosna, i pod austrougarskom ispunjava
domovinske zajednice. Vlasti su osigurale da nema napada" ...
na nau vjeru, i na nau ... ",jer. ''Na sve strane je savrena sigurnost
vjere, potenja i imanja, sloboda i jednakost narodna vladaju."17 Sa tog
stajalita Muslimani nemaju razloga za emigriranje. kon-
formizam spram Reima ovdje je do kraja manifestan: "O zemljaci!
Zemlja u kojoj ivimo, spada medu civilizovana mjesta, ovdje nijesu
barbarluka, koji bi nas mogli dovesti u i strah.
Mi moemo ivjeti u naoj vjeri, trgovini, zanatu i imanju bez napadaja,
pa evo i ivimo."18 Preferiranje :funkcionalne recepcije Poretka je nedvos-
misleno: ''Kad se mi zakonima i naredbama vlasti pokoravamo, danke
i kao i svagdje to je, vojnike dajemo, moemo slobodno ivjeti,
ko nam moe ta on vjeruje i u pravnu dravu: "Ako imaju uzro-
ka to ga trpjeti ne mogu, zato ga mjesnoj oblasti ne prijave, ako li su im
prava naruena, zato se ne obrate pravednome sudu i stvar mu ne podne-
su.''20 U krajnjemu, Reim ne prua razloge za muslimansko iseljavanje
iz Bosne. Naprotiv: "Sadanja vlast, poto ne eli da se smanji
16/seljavWlje, "Vatan", 111884, br. 15 - 18, II "Socijaldemokrat", br. 9, Sarajevo, 2002.,
str. 142. Ovaj kao i tekst Neko/im njdi o domovini i iseljavanju, ' 'Vatan'',
111884,4, objavljen II istom broju ''Socijaldemokrata'', na nau incijativu, za potrebe ovog
rada, prvi put na na jezik preveo je Adnan iz Orijentalnog instituta.
170 .. . ... > 442
ramOt/zam, CIt. Izu., str. .
32 Muhamed Emi"
muslimanski faktor II Bosni, iseljavanje s tugom promatra."21 Otuda i
pledira na muslimane da trae njenu zatitnu intervenciju, i
intetVeneiju samog Cara,22 u pritisaka i drugih razloga koji
tjeraju na seobe ali i da preko javnog mnijenja, pa i lista Va/an, upozorava-
ju na pojave prisilnog iseljavanja 23
Ali, ni sa stanovita islamske dogmatike musli-
mani ne mogu opravdati svoje emigriranje. Iseljavanje " ... nije vjerski
dozvoljeno (daiz) podravati."24 No, ovdje, on misli iemprijskom
kalkulacijom: kvantitativnom redukcijom muslimana, emigranti direkt-
no ugroavaju opstanak islama u Bosni i Hercegovini, to je, naravno,
islamski grijeh. Ovdje, ipak, uz svu preferenciju musli-
manske dravljanske jednakosti pred Reimom, zna da II empirijskim
odnosima sudjeluje i kvantitativnost zajednica: "Jer
svakoga naroda uvaavanje i pravo na privilegije mjere se prema broju
iteljstva, tj. koji je narod brojem preteniji, taj ima vie slave i vanosti
kod vlade.''25 Svijest o negativnim reperkusijama manjinskog statusa u
nemuslimanskom Reimu ovdje je do kraja manifestna.
26
Ukrajnjemu,
emigriranje je protivno islamskom imperativu islama i u
Bosni i Hercegovini, jer ako trend iseljavanja bude nastavljen ..... naj-
poslije se u Bosni zgrada islamstva s mjesta pokrenuti ili se moe iz
temelja oboriti."27 Otuda, sa implicite pozitivnim odgovorom,
"Zemljaci! Zar ima kod Boga grijeha i kod islam-
skog svijeta gore sramote nego biti ovakvoj stvari?"28
21 Nekoliko o dOfT/ol';n; ; iseljavanju, nav. izd., str. 141.
22 U opisima carevog moralnog digniteta, a on se iskazuje u njegovoj ple-
menitosti,pravednosti i velikoj sam milosti, muslimane da trae njegovu
radi otklanjanja razloga seoba. (Iseljavanje, nav. izd., str. 143.
23 Iseljavanje, nav. izd., str. 144.
25 n . . izd 442
.atnobzam, nav., ., str. .
26 U tom smislu pie: "LO god vie ima islamskog iteljstva u naoj domovini, tim
ono vanost imati. naprotiv Io se vie nae iteljstvo bude wnanjivalo tim mu
se i vanost i uvaavanje i prava na privilegije umanjivati i najposlije izgubiti." (Cit
djelo, str. 442.)
Muhamed Emin 33
I napokon, kao to nemaju razloga za emigriranje sa stanovita Reima
i islamskih imperativa, Bonjaci-muslimani, isto tako, trebaju odustati
od iseljavanja i sa stanovita recepcije domovinske, patriotske
svijesti kao takve. A nju je, uz islam, u svojoj aksiologiji,
preferirao kao neto u ovozemaljskoj vrijednosnoj hijerahi-
ji. Otuda i pledoaje da se Bosna i Hercegovina kao" ... naa sveta
domovina ..... i poziv da se iseljenici vrate u svoju domovinu.
No, je svjestan dosega svog koncepcijskog
p:>imanja patriotizma u demotiviranju muslimana na seobe.
29
Otuda u
podsticanju te motivacije, na rnzini svakodnevne stvarnosti, problema-
tizira razloge za seobe i nastoji demantirati nj ihovu zbiljsku zasnovanost.
Agresivnost koji SU uz " ... podsticaj nekih smutljivaca i prevarana-
ta ... ", odmah poslije okupacije napadali na muslimanska sela u
Cazina i Like, kako bi natierali muslimane na seobu s ciljem da prisvoje
njihovu zemlju, kao motivacija iseljavanja je anulirana intervencijama
vlasti.30 on stalno upozorava daje otimanje muslimanske zemlje, zapra-
vo, glavni motiv pritisaka i drugih oblika podsticanja na iseljavanje.
31
Obaveza sluerya u austrougarskoj vojsci nije, takoder, racionalni razlog
za muslimanske seobe. Jer, u svakoj dravi " ... je svako osobno duan biti
vojnik".32 Uostalom: "Svima je znano da je vojna sluba u svakom dijelu
svijeta trajno prisutna sluba Na svijetu nema ni jednog naroda,
nijedne vjerske skupine, nijedne najmanje vlade koja nema vojsku kojom
zemlju braniti ... U koje god mjesto u cijelom svijetu ode, od
vojske se kutarisati ne moe jer na svakom mjestu, sasvim prirodno,
biti obavezan ispuniti vojnu obavezu. "33 je i o tome da " ... kod nas
su vojne slube najlake .. ",34 o vojsci koja ne napada druge zemlje, nego
brani Bosnu i muslimanska prava u njoj.35
29 U tom smislu pie: "Iako smo svjesni u kome stepenu laj savjet o patriotizmu ima
uticaja na na mali vilajet, nadamo se da to nai intelektualci i pametnije ozbiljno
uzeti na razmatranje i da neke predrasude pokuati shvatiti i ispraviti ih."
o domovini i iseljavananju, nav. izd, str. 139.)
O Cit. djelo, str. 140.
31 Iseljavanje, nav. izd. str. 142.
32 Nekoliko o domovini i iseljavanju, nav. izd., str. 140.
33 Cil djclo, str. 140.
35 "Osobito naa vojska nije tu da bi branila strane zemljc, ncgoje tu radi sig-
urnosti u domovini." (Iseljavanje, nav. izd., str. 144.)
34
Muhamed Emin
Nadalje, ni muslimansko nazadovanje u privredi i "govim" nije razlog za
seobe: "Kad je govor o nazadovanju: koliko gexl da je taj nazadak istinit i
stvaran, on se ne odnosi samo na muslimane, nego i ostale."36
Prevladavanje tog nazadovanja vidi li muslimanskoj inicijativi na udrui-
vanju kapitala, stvaranju firmi i sL Potom, II zablude uvrtava
muslimanska da sa svojim zanatskim i umije-
osigUrati prosperitet II Turskoj: ''Koliko II tim mjestima ima trgova-
ca i zanatlija ... A JX>sebno je to to zanati koje mi znamo tamo ne vrijede
ni pet para, poto tamo ima tako mnogo vie majstora tih zanata."3?
Nadalje, II demotivacijsk.i argumentarij uvrtava psiholoku i socijalnu
usamljenost iseljenika, trokove, patnje, trud i muke na samom puto-
vanju,38 ugroavanje tielesnog zdravlja i svakovrsne gubitke to prate
seoba iz mjesta " ... II kojem se rodio, odrastao i navikavao se na njegovu
vodu i zrak ...... krizu II adaptaciji i navikavanja na ., ... prilike i
mjesta u koje odlazi, narav i ponaanje drugih stanovnika, jezik
i odnose. Ti problemi i tegobe kad se kako veli-
ka se potitenost tada javi."39
Ni nedostaci u vjersko - prosvjehlom izohraavanju muslimana nisu
racionalni razlog njihovih seoba. U tom smislu, tu moti-
vaciju, pisati: "Zato to moete biti sigurni da se uskoro poboljati
situacija u brojnim naim kolama koje su dovoljne da u njima za kratko
vrijeme vjerski stanovnike opet vjeri, kako bi
obezbijedili pobjedu vjere."40
osvrt
Rukopis u kojem preferira vrijednost bosanskog patriotizma i pledoaje
protiv muslimanskog emigriranja iz Bosne objavio je kako
je na turskom jeziku i arapskim pismom. U tome se i nalazi
zbiljska granica njegovogjavnog diskursa. Bez obzira na nje-
36 NekoLiko o domovini i iseljavanju, nav. izd., str. 140.
38 " ... jer, naprimjer, <XI onih koji <Xllaze ... <XI deset osoba njih sedam umire, a troje ostane
- i to u kakvoj situaciji!? Oni to ostaju, da bi se izbavili iz belaja u koji su jo vie zapali,
parama bi, da je to kupili i vlastitu smrt." (Iseljavanje, nav. izd., str. 142.)
39 Nekoliko o domovini; iseljavanju, nav. izd., str. 141.
40 Iseljavanje, nav. izd., str. 143.
Muhamed Emin
35
gov vjerski autoritet, njegove i patriotske ideje nisu mogle
biti masovnije recipirane s obzirom da ni u doba osmanske vlasti
Bonjaci muslimani nisu masovno poznavali turski jezik, tavie, s osvi-
jetenom averzijom, odbijali su da ga i Dijeli on, dakle,
zablude jednog dijela obrazovanog muslimanskog stratuma kojije mis-
lio daje turskog i arapskog jezika i prakticiranjem obrazo-
vanosti na ovim jezicima duhovno-kulturni i
individualitet.
41
No, prevladavanje ove
zablude je, kao to vidjeti, sa Mehmedom
Ljubuakom, ali se koji nije u tom pogledu
nita osamljeno ili nije naao u toj i emancipa-
torski orijentiranoj kulturno-povijesnoj matici.
42
No, neovisno od anahronizma i medija u kojem je
objavljen, rukopis nosio je II sebi za to doba vrijedne eman-
cipatorske ideje. Prvo, islam nije anacionalan. Drugo, islam nije transpa-
triotski ili prema patriotskoj emocionalnosti - Nadalje,
domovmska samosvijest i patriotska odanost vlastitoj domovini je '
neupitljiva vrijednost i, kao takva, ulazi u sami vrh u hijerarhiji vrijednos-
ti. Mada u nerazvijenom obliku, jer to i nije svrha njegovog rukopisa, i
neki njegovi uvidi u prirodu fenomena domovine i patriotizma ulaze u
relevantne domete njegove misli.
41 List Volan (Domovina) izlazio je na turskomjeziku i arapskim pismom, s motivaci-
jom da " ... mnogi muhamedovci ne znaju modema slova ... ". (Cit. prema:
Muhsin Klljii.evllostwlrallje muslimanskih pisaca u Bosni i Herr:egovini u doba
austrougarske I'ladarine, Knjiga I, Akademija nauka i umjetnosti Bosne i Hercegovine,
Sarajevo, 1973., str. 73.) Njegov posljednji broj je izaao 16. IV 1897. Njegov urednik
Meluned Hulisi pokrenuo je novi list Rehlxu koji se u i koncepcijskom smis-
lu nije razlikovao od VatQIla. Ugasio se Rehbar 16. avgusta 1899. Rehbar, a to se odnosi
i na Vaum, je bio " ... izdanak. ovog kontinuiteta na turskom
jeziku, stran muslimanskim narodnim krugovima, u kojim se odavno
samostalno kretanje, po svojoj sadri:ini, i nedostupan po svome jeziku. Koliko
je bio pokazuje niz infolTllativnih, crkvenih, i
knjievnih listova koji su u Bosni i Hercegovini u toku izlaenja "Vatana" - "Rehbara"
izdavani na narodnom jeziku, medu kojima je ''Vatan''-''Rehbar'' svojim turskim
jezikom neprirodno odudarao poput listova na jeziku. koji su u to doba u
ovim zemljama bili izdavani od strane doseljenika." (M. cit. djelo, str. 74.)
42 ona se prirodno razvijati , ali uz nju, sve do Prvog svjetskog rata, kao u nekim
povijesnim rukavcima muslimanska publicistika, ne na maternjem,
nego na arapskom pismu i jeziku. U reperkusije ovakve orijentacije
na povijesni proces oblikovanja i razvitka
samosvijesti ovdje se, razumlj ivo, ne moe ulaziti.
36 Muhamed Emin
Ako izuzmemo, nadalje, anahronizam
diskursa, koji je, mjesto i univerzalna karakteristika milje-
nja nacije i drave u doba austrougarske vladavine Bosnom, i to unutar
svih "nacionalnih inteligencija", ipak, njegova svijest da je nacija-
domovina povijesno-socijalni proizvod, dakle, da je zajednica
jezika, kulture, navika i mentalnosti, jest vrijednost. U te vrijednosti
spada i njegov uvid u domovinu - dravu kao zajednicu je svrha da
osigurava ivot, slobodu, privatno vlasnitvo i moralni integritet. Kao
da ovdje. moda i neosvijeteno, odjekuju refleksi modernog liberaliz-
ma i njegovog JXlimanja izvorne funkcije drave.
No, treba zapaziti, u njegovom poimanju bosanskog domovinskog
patriotizma figurira jo jedna zanimljiva dimenzija. Mada domovinsku
svijest. uz islam, svrstava u sam vrh ljudskih vrijednosti, ipak, on o nar-
odu, domovini i pmriotskoj svijesti ne govori, primamo, iz horizonta
aksiologije koja preferira epiku-etiku rtve i dunosti bez
prava i slobode spram nadpersonalnih, uz to i sakraliziranih autoriteta
Nacije, Drave i sl. Naprotiv, vidjeli smo, odnose pojednica, naroda i
drave on promilja obrnuto, dakle, sa stanovita, II osnovi, liberalno
pojmljenih funkcija drave-domovine. ona je tu, ako je istinski na djelu,
da osigura nonnativne maksime: ivot II sigurnosti,
II slobodi, pravo na vlasnitvo i odnosno, moralni integritet svake
individue i naroda II cjelini.
Naravno, ovdje je o imanentnim implikacijama njegovih publici-
ranih pogleda, a ne o osvijetenim percepcijama i uvidima, No, ona nisu
njegovoj misli importirana, nego su, kao neto implicitno, II njima
JXlhranjene, On, razumljivo, nije osvijeteni zapadnoevropski liberal, ali
ipak, iz njegovih eksplicitnih fonnul<icija o smislu i funkcijama drave
i patriotske svijesti proizilazi da se, na ovaj ili onaj reflektiraju ne
samo islamske koncepcije etike i pravedne drave nego i,
preko austrougarskog javnog mnijenja, vjerovatno, preuzeti zapadno-
evropski, liberalno intonirani koncepcijski i vrijednosni uvidi,
Sve ove ideje, misli ili percepcije funkcioniraju lUlUtar
poimmy'a politike, dakle, politike koja muslimansku alternativu u
novom povijesnom kontekstu nastalom sa austrougarskom okupacijom
Bosne vidi u recepciji Reima i, na toj
osnovi, u eksploataciji, prije svega, kulturno-obrazovnih i ekonomskih
potencija koje ovaj Poredak, navodno, nosi II sebi, Ne doivljava, bar
javno, II interpretiranom tekstu, Reim kao poredak apsolutizma, oku-
Muhamed Emin 37
patorskog, ddavnog, birokratskog, policijskog. Ova percep-
cija politike kao konformizma, naravno, u
rukopisu ostala je nerazvijena, a svoju osvijetenu artikulaciju u
socijalnoj i misli Mehmeda Ljubuaka.
od 19. intelektualci problematiziraju feno-
men unutranjih i vanjskih migracija u Bosni i Hercegovini.43 on popri-
ma izraze nakon austrougarske okupacije Bosne i
Hercegovine. Muhamed Emin nedvosmisleno ismpati
protiv muslimanskih seoba u Tursku. No, osim tog pledoajea, njegovi,
iako obimom neveliki, tekstovi, sadre u sebi elemente jedne sociologi-
je emigracija. Ona empirijske uvide u njihove socijalne
uzroke, psiholoke motive i drutvene konzekvence. I sa ovim kompo-
nentama sociologije ,emigracija njegova misao definira sebi vano
mjesto II povijesti socijalne i misli II Bosni i Hercegovini.
43 Naprimjer, o tome vidjeti u studiji Po/itiJro u svjetlu radiJrolIle kritike (Muhamed
Emill u: Esad sonjack iskustvo politike, nav. izd.
39
l':iIIE!llIoorn:ffi) Q rnIn:<G
lIUill'In:'Il'AN@V!Ict:
II.JJ1IJlli
(! ocijalna i misao Mehmeda Ljubuaka, II
dosadanjoj, posebno srpskoj historiografiji, uglav-
nom je sa stajalita njegove osobne biografije.
U njoj, II peorativnom smislu, diskvalificiran je kao aus/rofil i zagovornik,
navodno, analunog - bonjalduka. No, za razliku od takvog biogratskog
pristupa, ovdje se, primamo, njegova socijalna i kulturna
misao iz njegova publiciranog rukopisa.! Ono biografsko II
interpretaciji participira epizodno i to samo II mjeri II kojoj moe posluiti
kao izvor II pojanjavanju nekih dimenzija njegovog objavljenog teksta.
Legitimnost vlasti i konformizam
Kad je dolo do instaliranja austrougarske vlasti II Bosni i Hercegovi-
ni, onda II kul/umom razvoju a ne II opozicionoj politici
2
vidi on
prostor muslimanskog opstanka i njegovog prosperiteta.
1 U tom smislu, relevantni su njegovi tekstovi: Streitschrift eil1es bosnischen Begs, Die
Presse, hr. 115., 1879.; Ein bosnicher Beg wider Stambul, Die Pressse, br. 153.,
1879; &0 misle muhamedanci II Bosni, Sarajevo, 1886; ili napredak muha-
medanaca u Bosni i Hercegovini, Sarajevo, 1893. Relevantni su i njegovi predgovori
Narodno blago, Sarajevo, 1887. i 1888. izdanje).
Eksplicilno odbija politiku muslimanskog opozicionog odnosa spram Vlasti: ''Dalje budi-
mo oprezni i ne dajmo se zavesti od o{XlZicijonalnih novina i glasila Na svaki rade,
kako nas okrenuti za sobom, pa da i mi budemo vlad] protivni, kao to su i oni. Koji lis-
tovi za radikaIske dinare rade, treba da ih se osobito kao najotrovnije guje."
ili napredak muluunedovaca II Bosni i Hercegovini, Sarajevo, 1893., str. 27.)
40 Mehmed - beg Ljubuak
a ne u subverziji prepoznao je egzistencijalno produktivan
odnos prema Vlasti. A taje vlast " ... kulturna i vlast ... ",3 austro-
ugarska je drava velika i kulturna drava
4
dok su U gari i Nijemci pri-
jatelji muslimana.
5
Umjesto totalne konfrontacije pledira, dakle, koop-
eraciju, umjesto samoizolacije insistira na
eksploataciji kulturnih i ekonomskih to ih sa
sobom donosi Reim.
6
No, ne proizilazi njegov, tako tu poziciju definirati,
jimkcionalizam spram Poretka iz osobne pragmatike.
7
Ovdje
je jo vanije: ga i doktrinarno utemelj iti da je Bosna i
Hercegovina " ... prvi da se nalazi toliko muhamedanaca pod
jednog vladara upravom u Evropi ... ".8 No, je, u nje-
govoj percerxiji, o muslimanskoj egzistenciji u slobodi.
9
Pri tome, i u dogmatici Islama on pronalazi izvorite za racionalizaciju
pledira muslimanskog konformizma. U tom smislu i
pisati: 'I prosti muhamedanac lijepo znade, da mu je gospodin Bog
zapovijedio II kuranu: ' ... podlolli i vjerni budite Bogu, svecu i starije-
mu od sebe' tj . vladaru, pod kojega se okriljem budemo nalazili; ne veli:
ako ne bude nemojte mu biti vjerni i podloni."lO Ne ostavlja
3 ili napredak ... cil izv., str. 3.
4 Cil djelo, str. 5.
S su to jer su porijeklom srodni muslimanima a Nijemci " ... tako zvane Svabe,
to je kulturan i izobracni narod, koji radi svoga nas ele i na
koristan put izvesti." ifj napredak ... cit izv., str. 24.)
6 Zato i kritizira one mislimane koji " ... su pustili ruke niza sc, pa nita ne rade, ne poslu-
ju onako badava gube vrijeme i zgodne prilike, koje sc lasno stignuti
nikada ne mogu." ili napredak ... cil izv., str. 3.)
7 Ljubuak je, " ... bio naglaene odanosti, kako osmanskom,
tako i austrougarskom reimu." (Munib Mehmed-beg
Ljubu.ak " jedan pogled na ivot i djelo, u: Zbornik radova o Mehmed-begu
Ljubuaku, Institut za knj ievnost, Sarajevo, 1992., str. 14.)
8 Sto misle muhamedanci II Basni, nav. izd, str. 18. Ovaj tekst je napisan kao odgovor na
brouru anonimnog autora koja je objavljena u l.ajpcigu 1886. i u izvodima objavljena u
"Ob:roru" (1886., br. 12 do 14) p.xi nasiovom: Sadanjast i najblia Basne.
9 ..... do sada nije bilo nigdje i nikad gdje bi sa pWlom slooooom ivjelo preko
po milijWla muhamedovaca p.xi zatitom jednoga vladara, kao to mi
danas u naoj mi loj domovini rahat ivimo." ili napredak ... cit., izv., str. 4.)
J O ta misle muhamedanci u Bosni, eil izv .. , str. 4.
Ljubuak 41
nikakvih dilema u pogledu islamske legitimacije pozitivnog musliman-
skog sankcioniranja vlasti uopte i austrougarske vlasti, posebno:
''Vjera nikome ne stavlja zaprijeke da ne bude istinit i ozbiljan, ba
tko temeljito svoj zakon izvruje, mora biti prijatelj i srcem i duom
onoj vladi pod kojom bez zaprijeke svoja sveta prava uiva. l l
Uz ovu neposredno legitimaciju Vlasti,
tu legitimaciju, nadalje, traiti i II povijesnoj
ti i narodnim tradicijskim iskustvima. misao o nunosti poko-
ravanja i respektiranja Vlasti u konteksru takvih tradicija
moe se i li njegovom djelu Risalei ahlak. U kontekstu.
didaktike, tu se, u tom smislu, kae: "Zato treba prije svega, da Vladara
svatko prvom glavom priznaje, i dunost je pokoravati mu se i
podvrgavati svim njegovim eljama, koje se odnose na mu
narode".1
2
Ta se andragogija pokoravOfy'a, koja izostavlja i
pravo na pobunu, ovdje argumentira i izrekama: "Car je
boiji osjen na zemlji"; "Carske su carevi ''Sogu boije, a
caru carevo;" A kad je o Vlasti, odnosno o Caru, vrijedi: "Koga je
moliti nije ga srditi ;"13 U kontekstu. ovih nonnativiteta i pledira musli-
manski konfonnizam: "Dok mimo ivi, pravedno postupa,
marljivo se i radi, svagdje mu mjesta ima."14
No, nadalje, muslimansku recepciju Reima obrazlae i
povijesnim argumentima. Onaj islamski nonnativ, II njegovom uvidu,
toliko je bio interioriziran da su Bonjaci uvijek kroz svoju povijest i
11 Cit djelo, str, 5. Ponavlja ovu "argumentaciju" i na drugom mjestu: ''Bog nas je sviju
jednako stvorio, a pod jednog se vladara zatitom nalazimo, u jednoj domovini skupa
ivimo; i nama muhamedancima isto zakon zapovijeda: Miluj Boga svrhu svake stvari,
a iskrenog ko i sama sebe! Ne veli tog ili tog, 'iskrenog' pa koje vjere bio!"
(Cil djelo, str. 11.) Treba imati na umu da ovakve j druge stavove s kojima argumenti-
ra muslimansku pozitivnu recepciju vlasti, formulira u kon-
tekstu kao negaciju tvrdnje autora pomenute anonimne broure po kojoj su " ...
muhamedanei zakleti neprijatelji Austrije i da sc pouzdano nadaju, da se Bosna opet
povratiti pod rurslru upravu" (Cit. djelo, str. 4.)
12 Risalej ahlak Pouka o lijepom i minom ponaanju. Po ttm;kom za muhamedansku
mlade II Bosni i Hercegovini priredio i poslovicama narodnim i arapskim okitio
muhamedanski kolski odbor okruja sarajevskog a odobrio Reis-ul-ulema za Bosnu i
Hercegovinu. U Sarajevu 1300 (1883). Trokom mearif-sanduka sarajevskog. Tisak
Zemaljske tiskare. Str. 32.
14 B d' '/' ... L'. .. 6
u ucnost l l napTf!UW\. ... Cit IZV., str. .
42
Mehmed-beg Ljubuak
pod osmanskom vladavinom iskazivali odanost i lojalnost Dravi.
15
U
skladu s tom tradicijom deducira se, kod njega, i aktuelni
funk.cionalizam spram novog austrougarskog Poretka.
U kontekstu ovih povijesnih argumenata figurim i njegova predstava, ozna-
je tako, o ireverzibilnosti povijesti. Naravno, ne upotrebljava Kapeta-
ovu sintagmu, ali njen smisao stoji iza uvida s kojim argumentira
restauracije osmanske vlasti II Bosni: "to se misli i nade
za povratak Bosne II turske ruke, hl to ba lijepo svatko znade uz ovu
stranu, da ova zadnja dva vijeka, to je godj turska vlada izgubila i to joj se
oduzelo, nikad i nikad nije joj se povratilo. Bosna moe biti sve drugo,
ali turska nikada."16 Ovaj se povijesni uvid situira II iri antiturski stav koji
se manifestira i II njegovom sudu da je Bonjacima pod austrougarskom
vladavinom umnogome bolje nego pod osmanlijskom upravom. t
7
Imanentna misao o ireverzibilllosti povijesti participira i unutar njegovih
predstava o konstitucionalnim normama onovremenih unutarbosanskih
odnosa: ako je, imanentna je logika njegovog miljenja, povij est neto
jednokratno, onda ni savremene odnose unutarbosansk.ih
subidentiteta ne traba graditi na projekcijama i reaktualizaciji povijesno
minulih, a ireverz:ibilnih odnosa. t8
15 U tom smislu, pisati: "Bosanski bezi vjerno su sluili sultana, pa tako sluiti i
Njegovu premilostivome caru i kralju Franji Josipu 1. , kojega Bog neka
puno i puno godina sretno i poivi." (StQ misle llluhamedanci u Bosni, cit izv.,
str. 16.) I jo jednom, poziva se na povijesoo utemeljenj e muslimanskog legitimiranja
nove vlasti: "Za cijelo vjerno su svi svoga vladara i svoju domovinu sluiH, pak se
uzdamo, da i mi tako. Bosanski beglerbezi, alajbczi, kapetani i t d. to je
pak stare babe kafu: ' Kud potok, tuda i (Cit djelo, str. 16.)
17 Fonnulira ovo stanovite u brouri Ein bosnischer Beg wider Stambul
\1879)
8 Ilustrira ovu i imanentno j spram autora one broure, intoniranu
misao koja, povodom teze o muslimanima kao ":mIdetim neprijateljima Austrije", kae:
"Bar da je reko, da su svi muhamedanci nekad bili neprijatelji a tako svi
muhamedanaca i to onda, kada su bile kriarske vojne a ne sada, tada bi se moglo neto
misliti o istini ne u devetnaestom vijeku, kada na to niko ni da misli" (Sto misle
/IIuliamedaJlci II Rami, cil izv., str. 4.) ne na projekcijama povijesno jednokrat-
nih odnosa, nego na mOOemim principima tolerancije osmisliti ethos
unutarOOsanskih veza i odnosa Ovaj uvid kasnije, i drugi muslimanski intelek-
tualci, u smislu, naprimjer, i Osman Nuri [ u takvom odnosu
spram povijesti muslimanska inteligencija se distancira spram hrvatske i srpske inteligenci-
je koja, upravo, obrnuto, kako bi povijesno utemeljila svoj pansrbizam i pankrootizam,
povijest vidi kao medij produciranja savremenih antagonizama i podupiranja spram
Muslimana velikosrpskih i velikohrvatskih projekata.
Mehmed-beg Ljuhuak
43
No, ideju o irevrezihilnosti povijesti upotrebljava kao sredstvo legiti-
macije Vlasti i u jednom smislu. Ona, zapravo, njemu
pokazuje kako je unutar nove Vlasti ponoviti progone mus-
limana do kojih je dolo s osmanske drave iz Ugarske,
Slavonije, Like, Krbave, Srbije i Crne Gore. Povijest je jednokratna:
Svatko znade, da su davno prestale \jerske borbe i kriarske vojne."19
Nova Vlast je legitimna i, ostalog, to s okupacijom nije vodila
upravo te ratove protiv muslimana u Bosni i Hercegovini.
20
U fenomena legitirrmosti Vlasti, i to sa stanovita vlastitih
percepcija relacija spram Reima, uvodi on u javni diskurs
moderne pojmove - pojmove dtavlj'anske jednakosti i
ravnopravnosti. Oni su, s jedne strane, u naem interpretativnom uvidu,
deskriptivni utoliko to opisuju tujednakost kao dravno-
praksu. Ali, oni su i nonnativani utoliko to su u idealnom
smislu postavljeni kao pretpostavka legitimnosti vlasti i kon-
lojalnosti. U tom smislu i pisati: "Po naem miljenju
mogu II Bosni svi elementi jednako dobro napredovati i na gospo-
darstvenome polju se razvijati, dok je glavno i vrhovno uprave II
zemlji: 1. Ravnopravnost; II. Vlada stoji posve objektivno prema svim
vjeroispovijestima u zemlji; III. Vlada priznati potpunu ravno-
pravnost svim vjeroispovijestima; N Radi vjere ne smiju se
drav ljanska prava; V. Svi dravljani bez razlike vjere imadu u jednakoj
mjeri uivati zatitu drave. To su glavna pa tko ne bi mogao
napredovati pod ovakvom upravom! Boe je uzdri u zdravlju puno
godina!''21 Dakle, samo u mjeri u kojoj Drava provodi dravljansku
jednakost, i II pravima i u zatiti, u toj mjeri moe se, u njegovom uvidu,
i legitimacija njene egzistencije u
Bosni i Hercegovini. Argumentira, prema tome, lojalnost i
odnosom Vlasti spram njihovog drutvenog poloaja: zasniva se on, i
stvarno i normativno, na jednakosti, ravnopravnosti i osigura-
vanju napretka.
22
Jer, Vlast, paje ona i zbog toga legitimna, "".
19Sd ' 'l 1_'_ 5
u UCllost I IlIaprr!atU(. .. . CIt. IZV., str. .
21 Sta misle llluhamedanci u BosIIi, cit. izv., str. 19.
22 Zato stalno insistira na tome da vlada " ... svakome jednako prui ruku, da svakoga jed
nim okom gleda, da svakoga uputi na dobro i da svakome kae, to mu je zlo. Ne stoji
carevina samo s jednim elementom, "sa sjedinjenim silama"." (Cit djelo, str. 17.)
44
Mehmed-beg Ljubuak
nam je svima ravnopravnost, dala nam vjersku i gragjansku
potpunu slobodu, koju danas II punoj mjeri ljedbenici sviju vjerois-
povijesti uivaju:>23 Ljubuak, dakle, zna za pojam i aksiolo-
giju dtavijanske jednalwsti i ravnopravnosti pa ovo znanje
i tretiramo kao svojevrsni novum li
skom diskursu toga doha. Sa ovim pojmovima, vie II neosvijetenom
ili koncepcijski nerazvijenom smislu, recipira se II to doba,
li multinacionalnoj Austrougarskoj carevini. pojam drav-
ljanske nadje kao nacije, nacije kao a ne
naroda, dakle, naroda koji se konstituira na jednakosti
pred Zakonom i

Ovo iskustvo i znanje, dijelom participi-
rati, i II njegovom shvatanju bonjatva.
Legitimira, nadalje, austrougarsku vlast i komparativnim uvidima II
poloaj muslimana u susjednim i drugim evropskim zemljama. Nigdje
muhamedovci ne"", uivaju '" ovakvu slobodu i rovnopmvnost, kao to
mi u naoj miloj domovini Bosni iHercegovini. "25
No, legitimira austro-ugarsku vlast ne samo utemeljenim
dravnim zakonima, nego i samim carskim autoritetom, Njegov moral-
ni dignitet jest garancija dfavljanske jednakosti i ravnoprovnosti.
''Naa su sva prava sa carskim ". car to i
to se nikad ne moe, to je za njegove podanike provi
temelj i spas, za koje nikad i nikad sumnjati ne treba,"26
Nadalje, ligitimira austrougarsku vlast i svojom percep::ijom, ne samo
poloaja muslimana i cijelog
naroda, nego i istim takvim statusom mnogobrojnih naroda koji ive
pod ", .. zatitom slavne habsburke .. ",27
23 BuduCnost ili napredak ... cit izv., str. 6. Ilustira te \Ijerske slobode egzistencijom vjer-
skih institucija kao to su reis-ul-ulema i ulema-medlis, vrhovni erijatski sud, erijatska
kola, muftijstvo, kadije, zemaljskO vakufsko po\jerenstvo, mearif-medlis,
vjerske, i enska kola,jetimski sanduk u koji dolazi imetak nae malodobne
neovisna narodna glasila Bonjak i Vatan. (Cit izv. str. 9 ilO.)
4 Benjamin Kaiaj, U reprezentativnom smislu, jest na pros-
torima protagonist takvog poimanja drutvenopovijesnog nacije. O tom poimanju
ire u: Esad Ideologija nacionalnog mesijanstva, VK.BI, Sarajevo, 1999.
25 ili napredak ... cit izv., str. 8. liustira ove uvide polo.rnjem muslimana u
Srbiji. Cmoj Gori, Rusiji, u Aliru pod Francuza, u Indiji pod Engleza. (Cit
izv., str. 8.)
27 Ci!. djelo, str. 23.
Mehmed-beg Ljubuak
45
U poimanju legitimacije vlasti uvodi i ideju utilitarizma i
interesnu konstelaciju. Istina, ne razvija svoje refleksije o fenomenu
koristi i interesa u nacionalnoj politici to kasnije,
naprimjer. u svom poimanju narodnog identiteta
ukrija nego ostaje ona, ta ideja, u pukoj naznaci. No, ostaje
relevantnim to to u javni diskurs svog doba
uvodi i ove kategorije profanog svijeta te II njihovoj dimenziji promi-
lja zbilju svoga vremena. Bez predrasuda, doktrinarnih inhibi-
cija, on u tom smislu, prepoznati temeljnu tendenciju modernog svi-
jeta: "Sada svaki narod, svaka vjeroispovijest i pojedina
sebe gledaju korist, interes i ravnopravnost ... " .28 Otuda,
muslimanska legitimicijska podrka Reimujest na djelu u mjeri kojoj
on donosi korist i od interesa je za muslimansku zajednicu.
je nedvosmislen kada i u kontekstu ovih vrijednosti argumentira u
prilog pozitivnoj recepciji nove Vlasti. Uvjeren je, i to popularizira, da
zemaljska austrougarska vlada, a to je onda i legitimnom ne samo
sa muslimanskog nego i stanovita cijelog
Ilaroda na napretku radi Vlast
29
, " ... iz dana u dan za nas se
neprestano trudi i nastoji sve to bolje da nas unaprijedi."30
Unutar identificiranog argumentiranja u prilog pozitivnoj recepciji aus-
trougarske vlasti, vidimo, iako vie imanentno nego teorij-
sko-koncepijski osvijeteno, to se, razumljivo, od njega i nije moglo
uvodi u diskurs pojmove-fenomene
legitimacije vlasti i lojalnosti. Vlast je legitimna upravo zbog
lojalnosti: njena osvijetena recepcija tu vlast i legitim-
nom. Recepciju ovih pojmova moderne politike, uvratavamo
u vrijedne dimenzije njegovog miljenja.
28 Sta misle muhamedanei u Bosni, cil izv., str. 4.
29 Taj se napredak ogleda, ostalog, i u tome to je Vlast prevladala stanje iz doba
osmanske vlasti u Bosni ..... kada je megju nama puka pucala j lov se prolijevala ... ".
(Cil djelo, str. 22.)
46 Mehmed-beg Ljubuak
Karakterologija i apologija Bonjaka i islama
je sklonost vremena bila da se svakodnevna svijest i inteligencija
uputaju u karakterologije cijelih naroda.
31
Ni socijalna i
misao u Bosni i Hercegovini u prvim decencijama 20. i to
unutar svih "nacionalnih inteligencija", kao to se pokazati u kasni-
j im interpretacijima, nije bila te sklonosti liena.
No, te karakterologije, koje se uputaju u socijalno-psiholoke
anatomije nacionalnih duevnosti, u jednoj zagonetnoj simbiozi karak-
terizirati, na jednoj strani, i duh naciollalnog narcizma i, na drugoj, duh
gotovo percepcije dekadencije vlastitog nUITJda.
Motivi pritome, biti povodi diferencirani, svrhe pluralne, ali
u osnovi svih tih karakterologija, u ovim njenim ekstrenmim izrazima -
narcizam i mazohizam - anahroni melltalilet aristokratizma.
Jednom naprimj er, kao to tek vidjeti, slika dekadencije
i vrijednosne degradacije vlustitog nUITJdu biti u funkciji promoviranja,
navodno, mesijanske kultne uloge nacionalnog heroja. Drugi put ta
slika biti, to se uskoro demonstrirati, osmiljena kao
osnova kritike i odbacivanja politike konfrontacije spram Reima.
put, kao kod slika zamijenjena pozi-
tivnom karakterologijom. A ona biti, u spoljanjem smislu, u funkci-
ji racionalizacije i apologije Reima. Ali, to je presudno, u unutar-
njem, supstancijalnom smislu, u funkciji odbrane samog povijesnog
opstanka zajednice.
31 Jednu konciznu, ali infonnativnu sliku te sklonosti ka fonnuliranj u narodnih karak-
terologija daje Rudi Rizman. on pie kako je jo 1761. godine Denis Didro u svojoj
Endklopediji pisao kako svaki narod ima svoj osebujni karakter, pa da se"s toga rmgu
upotrebiti poslovice: obestan kao Francuz. ljubomoran kao Italijan, ozbiljan kao
:panac, zao kao Englez, ponosan kao :kotlandanin, pijan kao Nemac, lenj kao Irac,
nepoten kao Grk itd_ Francuze sa VOl!er je poredio ivah-
nost majmlUla i ivahnost Kant je pisao da su Francuzi i lj ubazni, ali i
ivahni, obesni i neprincipijelni. Englezi su u ono vreme smatrani dubokotunni-
ma, ali i hipohondrima, za Monteskjea, Englezi su bili nestrpljivi i skloni
samoubistvu. Kant je smatarao da je Engleska zemlja kaprica", Francuska "zemlja
navika", a Spanija "zenllja predaka", Po njegovom miljenju, Spanci su ozbiljni i
ponositi, Nemci uivaju ugled hladnokrvnih ljudi, poteni su i vole red, marljivi su, a
neduhoviti. O Nemcima se rado govorilo i to, da studiraju vie nego drugi narodi, da
mnogo da piu dobre knjige, to je, vie zasluga njihove vrednote nego
prirodne obdarenosti." (Rudi Rizman, Marksizam i nacionalno pitanje, SSO Srbije,
Beograd, 1987.
j
strA9.)
Mehmed-beg Ljubuak 47
Treba, pri tome, imati na umu da Ljubuak svoju p:>zitivnu sliku bo-
karakterologije izgraditi u konfrontaciji sa
radikalnim, izvanjskim, agresivnim, Sl]Jskim i hrvatskim
krajnje predstavama muslimanske zajednice u Bosni
i Hercegovini. Nastala II takvom kontekstu, njegova karakterologija obi-
ljeena je predstavom o supel'iomosti. U nje-
govoj percepciji Bonjak-muhamedanac " ... je temeljit, koretkan, vjeran,
pa ako i nije jo po novom sistemu civilizovan",32 a " ... muhamedanski
elemenat nikad (nije) ni bio toliko surov i divlji, koliko kae pisac
broure;"33 na muslimane otpada najmanje "grijeha" - " ...
ubijstava i drugih ... ".34 Dok, slika on i dalje tu superi-
ornost, "neki - tobonji nisu doli u Bosnu, oni, muslimani, nisu
" ... ni znali za ove psovke, da ih imade na svijetu, koje oni dan danas
medju nama izgovaraju i obdravaju."35 Vjerska privrenost muslimana
je neuptljiva, ''Ta koji elemenat imade u Bosni da je poboniji i bogo-
moljniji."36 A " ... muhamedanac nije o milosti i potporom druge
vjeroispovjedi ivjeti kao neko drugi, ako je valjan, mora sebi iz
kamena hljeb izvaditi.''37 I u sferi rada, zanata i muslimani su supe-
riOlni: " ... muhamedanski Ge) narod II Bosni najsposobniji za svaku rad-
nju i za saminauk."38 I u svijetu trgovine muslimani su najsJX>sobniji: "Po
svoj Bosni da su muhamedanci trgovci to bar dobro svako
znade",39 a II cijeloj Bosni i Hercegovini " ... ni jedan muhamedanac nije
bankrotirao."40
32 Sto misle fIIulwmedanci lt Bosni, cil izv., str. 5.
33 Cit. djelo, str. ll. U prilog svojoj predstavi navodi i neke "povijesne
argumente": Naprimjer, muslimansku ulogu u Spaniji, kada su muslimani "dali cijeloj
dananjoj Evropi izgled i naputak na naobrazbu". (Cit djelo, str. ll.) lli tretman bosan-
skih franjevaca u fennanu sultana Mehmeda kojegje izdao prilikom osvojenja Bosne; lli
opstanak i gradnju crkvenih objekata {xld osmanskom vladavinom; (Cit djelo, str. l l.)
38 Cit. djelo, str. 14. ovaj sud se na uvid u "bosanski
paviljon" na budimpetanskoj izlobi koja je odr.i.ana prethodne godine.
39 Cit. djelo, str. \4.
za razliku, naprimjer, od, to, tek nekoliko godina kasnije publi-
cirane slike muslimanske zajednice koja je ispunjena tonovima
dekadencije i predstavama njihovog propadanja,
sada svoju sliku ispunjava percepcijama i
nekom vrstom odbrambenog, benignog, a ne agresivnog, imperijalnog
narcizma. Mada iz motiva,
i na tlu svrha, predstave muslimanskog
samopouzdanja umjesto psihologije samodegradacije, odnosno, umjesto
predstava o inherentnoj muslimanskoj dekadenciji, sad su u Kapetano-
uvidu, povijesno-empirijski vjerodostojne. Njihova je svrha da,
na jednoj strani, demistificiraju dehumanizira predstave o
musIimanskoj zajednici, dakle, predstave koje tu zajednicu proglaavaju
nes{Xlsobnom za moderni povijesni ivot. I na drugoj strani, da argumen-
tiraju u prilog statusu muslimana sposobnih za
recepciju vrijednosti koje je donio Reim. Dakle, da demonstriraju
predstavu unutar koje se tvrdi, kako to pisac one anonimne broure,
da " ... nikada turski element ne moe se ni najmanje razvijati na gospo-
darstvenom polju kao Egzistencijalni motivi, a ne puko ideo-
logijsko ili doktrinarno suparnitvo, prema tome, stoje, u krajnjoj liniji iza
tih predstava. Ti motivi jesu i u osnovi njegove apologije islama.
Afinnacija njegovih vrijednosti i stoji u temelju onih njegovih karak-
terolokih predstava
No, u kontekstu deskripcije pozitivne muslimanske karakterologije i
pledoajea za muslimansku funkcionalnu recepciju Reima, Ljubuak
biti i i konzervativnih, crta bo-
mentaliteta.
42
Podvrgava kritici mentalitet fanatizma, ravno-
dunosti, apatije, pasiviteta i indolencije spram novih povijesnih
koje je donio Reim.
43
U novom vremenu Bonjaci treba
da razvijaju vrline kao to su odvanost, marljivost,
42 U tom smislu, naprimjer, "Ne treba se vazda onoga staroga drati, koji
je nekada neta vrijedio, vet se treba kretati, kako vrijeme iziskuje." ili
Iwpredak ... cit. izv., str. 12.) Ili, na drugom mjestu ponavlja istu misao: " ... kod nas
Bonjaka imade ih, koji se sve staroga jako dre; ali to s vremenom sve
ne treba se do kijameta nepovoljniog drati, radit, pisat, nasto-
jat i kretat se, pa onda ne treba nikome snebivati se." (Cit djelo, str. 21.)
43 Zalo i pledira: Bonjacima treba ukazivati na put napretka " ... a ne objesiti ruke niza se,
pa gledat, kuda SWlce kroji, jer je 10 svakoga naroda prava propast." (Cit. djelo, str. 21.)
Mehmed-beg Ljubuak
49
o/a-etnost, poslovni afinitet, sposobnost i s1.
44
Otuda, na tlu kritike
onih mentalnih crta i percepcije novih, povijesno kontekstualiziranih vrli-
na pledira aktivnu recepciju materijalnih, obra-
zovnih, kulturnih, privrednih i socijalnih potencija njihova razvitka
pod austrougarskom vladavinom. Njena eventualna granica data je samo
u jednom: da nije U suprotnosti sa islamom i njegovim vrijednostima 45
No, islam po sebi ne nosi inhibicije za muslimansko u mod-
erne kulturno-obrazovne i tokove.
46
Otuda, uz
vanje islama, istovremeno, ponavlja svoj diskurs, musli-
mani trebaju " ... starijoj vlasti \jemi i podloni biti, nau djecu, nae
potomke prema vaktu i zemanu iz dana u dan raditi, poslovati,
uriti se, turiti se, i t. d. To su ustanove nae i nae
Agrarni odnosi
Apologija individualiteta kao cjeline
u njegovim uvidima, u sebi i apologiju njegovog unutarnjeg partikularite-
ta: to tako, onodobnog socijalnog str-aluma
manske elite Otuda, u sferi agranih odnosa, on status quo
neprikosnovenim privatnost vlasnitva
koje je ''begovima i agarna", u njegovom uvidu, " ... jo od
ostalo."48 Cjelinu narodnog dobra vee za odravanje njihove
45 "Mi muhamedovci, ako budemo radili i trudili se, kao to to
dananje vrijeme iziskuje, ako budemo i primali sve ono, u koliko nam nije naemu
dinu zarara, naravno i bez ikakve dvojbe nam i buduCnost sve bolja i sigurnija" (Cit
.$flO, str. 12.)
"Hvala Bogu u naemu lijepome muslomanskom dinu nema nikakve
muke ni zaprijeke, mi mcr1emo sve, to nam dinu nije zarar, Na veli: "La
haredie fid-din '., lo 'U muslomanskoj vjeri nikakve nema'. za napredak,
za blagostanje ni najmanje nam na din ne smeta." ili napredak ... cit izv., str.
14.) I jo jednom tu misao akcentirati: " ... u naemu dinu nema nikakve zaoprijeke;
dozvoljeno je sve to treba samo nije dozvoljeno sve raditi." (Cil djelo, str. 17.)
Ilustrira tu islamsku otvorenost arapskom obrazovanoCu i kuliurom u paniji, visokom
osmanskih sultana i vezira, promocijom Bosanaca na najvie dravne
funkcioji u Osmanskoj carevini, kolovanjem djece osmanske elite u Evropi i sJ. (Cit
13, 15, 16, 18.)
Cit djelo, str, 27.
48 Sto misle muhamedanci u Bosni, cit. izv., str. 14. Na drugoj, srpskoj strani, u para-
smislu, Petar pobijati ovakovo stanovite o drevnosti musliman-
skog zemljinog vlasnitva pa "dokazivati" kako su ti posjedi, zapravo, nastali,
uzurpacijom osmanskog zakonodavstva te, navodno, otuda nemaju utemeljenje ni u
pravnim osmanske drave. O tome vidjeti poglavlje o Petru
'Mi elimo da ima u Bosni to vie veleposjednika i bogatih
domorodaca, jer to nasje u boljem stanju, to je naravno, daje bolje
i po zemlju i po narod, - ali samo pravednim U veleposjedu
i feudalnim agrarnim odnosima u Bosni i Hercegovini ne vidi nita povi-
jesno anahrono i

Figuriraju feudalno-pravni odnosi i u
susjednim zemljama, u Dalmaciji, Hrvatskoj i Ugarskoj.51 Odnose vele-
posjednika i kmeta u Bosni j Hercegovini smatra normalnim i u mnogo
zasnovanim na njihovom sporazumijevanju.
52
Upozorava i na
kmetove koji su bogatiji od begova, a njihov je poloaj bolji u odno-
su na kmetski status u drugim, posebno, u oblinjim zemljama. Uostalom,
u njegovoj interptretaciji ne moe se u Bosni j Hercegovini ni govoriti o
feudalizmu zapadnoevropskog tipa da je jo prilikom osvojenja
Bosne taj sistem uniten.
53
Insistira na tome da se Vlast ima osloniti na
stratum kao fX>uzdan, konzervativan elemenat unutar
drutva. 54
Kritika politike iseljavanja
istupa bez dvoumljenja protiv muslimanskog iseljavanja iz
Bosne i Hercegovine. I ovdje dolazi do izraaja njegovo miljenje iz
dvije perspektive, jedne partikularne, one koja promatra kroz prizmu
diskursa, i jedne koja misli iz perspektive bo-
zajednice kao cjeline. No, i jedna i druga su posre-
dovane recepcijom bosansko-domovinske svijesti, odnosno respekti-
raojem domovine i patriotizima kao vtijedllosti.
50 U tom smislu pie: "Zar u drugim provincijama nema vlastelina, grofova, baruna,
spahija, velmoa i t d, ako jim i nije ime beg, aga ili efendija, to je sve nekako u blizu
stalo, samo prema vremenu u drugoj formi i pod drugim naslovom se nalazi u svakoj
zemlji, u svakom mjestu, svako svoje pravo uiva; neda nitko svoga badava drugomu."
(Cit. djelo, str. 14.)
51 U brouri Streitschrift ei"es bos"isc1zell Bags (1879.)
52 Naprimjer, ono sc pokazuje II dogovorima o tome li kmet u novcu il i naturi
ve\eposjedniku svoje obaveze. (to misle muhamedanci ZI Basni, cit. izv.,
Sir. 23.)
53 U brouri Srreilsch,.ift eil/es bosI/ische", Begs (1879.)
54 U navedenoj brouri.
U prvoj, vjeruje II duboku ukorijenjenost mentaliteta
II zemlju Bosnu: bosanski beg, vlastelin, zemljoposjed-
nik svoga dobra tako lahko - bez velike muke - ostaviti. Kad ga nije pri
Bosne t. j. kad je sultan Bosnu osvojio, zato bi ga sada
ostavio;"55 pri tome vjeruje li lojalnost novoj Vlasti i
uspostavljenom Reimu. U onoj drugoj perspektivi, protivnik je iselje-
vanja muslimanskog stanovnitva II cjelini: ..... zar ne bi bilo i grijehota
i sramota, da se to staro bosansko stanovnitvo razseli, koje svoju
jo od vremena bosanskih kraljeva. Kad se nijesmo rasuli i
raselili, kad je sultan Mehmed Bosnu osvojio, otklen da bi bilo pravo da
se sada rase1imo!"56 U politici vlasti ne vidi nikakav razlog za iseljavanje
i vjeruje II lojalnost Reimu.
S7
Pri tome, vjeru-
je u duboko povijesno utemeljenu domovinsku svijest muslimana u Bosni
i Hercegovini.5S A ona spada u neupitljive vrijednosti to
izraava osobno generala ''Domovina
kakva bila, rodjenom je sinu mila!"59 S stanovita ove aksiologije, a u
religijskom diskursu, nepotrebno, bezrazlono iseljavanje, iseljavanje
" l 'b k uk "'''b liki' "h"60N
... za ma u stvar l ez te e m e ... Je ... a ve gnJe... o,
on je i anripatriotski "Ko tei za iseljenjem, to nije domoljub. Tude
nema ni najmanje patriotizma .... Treba ozbiljno i stalno u svojoj
domovini biti."61
55 Sto misle muhamedwld u Bosni, cit izv., str. 15.
56 Cil djelo, str. 17. samo nakoliko godina nakon Muvekila pokazuje
muslimansku svijest o srednjovjekovnoj Bosni, pa ga i smatramo jednim od musliman-
skih muslimanske svijesti o kontinuitetu "savremene Bosne" sa predis-
lamskom Bosnom.
57 pri tome "argumentira": ''Bolje namje sto i sto pUla, nego smo mislili." (Cit djelo,
str. 17.)
58 Nai su pradjedovi svoju zemJju i domovinu na stotine i stotine godina i
svaku muku ttpjcli i a nijesu se dali pokrenuti sa svoje batine, su jako i
tvrdo svoj slatki i lijepi ili napredak ... cil izv., str. 26.)
59 Sto muhamedand u Bosni, cit izv., str. 16. pri lome ''Na je svetac
alejhi selam rekao:" Hubul-vatan; millel iman. " To Svoju domovinu ljubiti od
vjerskih se ustanova broji. ili napredak ... cit izv., str. 25.)
52
Mehmed-beg Ljubuak
Koncepcija bonjatva
U povijest ideje i koncepcija bonjatva, koju, prema naim
spoznajama, tek treba na napisati, sa svojim shvatanjem
bonjatva posebno relevantno mjesto ima Mehmed-beg
Ljubuak. on je ptvi obrazovani Bonjak koji na tlu austrougarske vla-
davine Bosnom osmisliti bonjatva kao nacionalni odgovor na musli-
mansku razapetost afiniteta prema onodobnoj
Turskoj i utapljanja nacionalne osebujnosti II
evropski duh.
No, onu povijest ideje bonjatva II bitnome posreduje jedna i II moder-
nom vremenu neugasla kontroverzija. Koncentrira se ona oko supstan-
cijalnog pitanja: nije li bonjatva nacionalna samosvijest bosanskih
muslimana ili je pak bonjatva integralna svijest bosanskog naroda
diferenciranog, II vjerskom pogledu, na muslimane, katolike ipravos
lavne? Kako na ovu kontroverziju odgovoriti Mehmedbeg
Ljubuak?
Prije svega, Ljubuak ne ostavlja nikakve nedoumice: mada pledira za
muslimanski funkcionalni konfonnizam spram austrougarske vlasti,
samo je, za njega i za Bonjake - Bosna i Hercegovin.a mila domov-
ina,62 Patriotizam se vie ne poima kao dIavljanska odanost transna-
cionalnim imperij ama II kojima je Bosna prebivala ili prebiva, Naprotiv,
to je sada bosanski patriotizam i odanost Bosni i Hercegovini
kao jedinoj domovini.
Unutar takve domovinsko-patriotske percepcije Bosne, u svojoj kon-
cepciji bonjatva, Ljubuak, muslimanima, po prvi put eksplic-
itno i konzistentno razdvaja pojam narodnosti i pojam vjere, Vjerska i
narodna identifikacija nisu jedno te isto,63 On preferirati
narodna, ma koliko difuzna, njihove, ma koliko izvanjski ili
introvertirano potirane, identifikacije i to spram mentaliteta koji
njihov individualitet reducira na vjerske identifikacije ili ih smatra nji-
hovim apsolutnim U tom smislu i pisati: "Bonjak koje
vjere bio .. , onje opet ostao pri svojoj narodnosti; vazda i uvijek svaki
628d ./. dk 8
II ucnost I I napre a ... CIt. IZV., str. .
63 Argumentira u prilog toj diferenciji on, prije svega, povijesnim i1Wlracijama -
"dokazima" koji se odnose, primamo, na veze izmedu Bonjaka i Osmanlija, ali daje i
druge, "povijesne argumente",
Mehmed-beg Ljubuak
53
bosanski muhamedanac veliki je musliman - moe biti neg' oni to
ive u Arabiji, ali se nije nikada odrekao svoje narodnosti, ju je
vazda dobro kao svetu stvar."64 Naravno, pri tome, u pIVom
planu su povijesni uvidi: ''Da se je salila narodnost u vjeru, te da se ne
pazi na narodnost, ne bi se Bonjaci toliko puta sa svojim kalifom (sul-
tanom) tukli i borili za svoje pravo i diferenciju
izmedu vjerske i nacionalne identifikacije, Ljubuak konzistentno
zastupati stav da u Bosni i Hercegovini egzistira "jedanjed.ini isti bosan-
ki amd
" 66
S n "
Iz ove perspektive se i prema individualitetu Srba i
Hrvata. "to se Hrvata i Srba, to su ogranci od jugoslavenskog
vitekog naroda, kao to smo i mi isto jedan ogranak, te se na pIVom
mjestu nalazimo."67 No, da je pravoslavno-srpska i
hrvatska identifikacija novijeg vremena pri tome da je ona
porijekla, da pitanje ovih identifikacija vrijeme izbistriti te
do narodnog udjedinjenja.
68
No, pored razdvajanja vjere i naroda, II Ljubuakovu koncepciju bo-
njatva ulazi jo nekoliko vanih elemenata.
64 Sto misle muhamed(JJJci u Bosni, cit izv., str. 7.
65 Cit djelo, str. 7. Ilustrira to i sukobima jednovjemih Srba i Bugara.
66 Cit djelo, str. 8. Iz predstave o razdvojenosti vjerske i narodne identifikacije
je deducirao svoju predstavu o egzistenciji jednog bosanskog etnosa -
bosanskog naroda. Nije jo uvijek slutio kako se teza o razdvojenosti ' \jere i narodnos-
ti" moe reinterpretirati tako da poslui kao glavni argumcntarij u ncgaciji indi-
vidualiteta samih Bonjaka-muslimana. Taj "preobra!" su u doba austrougarske
vladavine Bosnom i inteligencija i inteligen-
cija Vidjeti o tome, naprimjer, II poglavljima koja se bave Mladobosancima, poli-
milj u Petra Ive Pilara i Josipa tadlera. Ali, modernu pred-
stavu o diferenciji izmedu vjerske i nacionalne identifikacije i dio muslimanske
inteligencije koji je prihvatio projekt autosrbizacije i autokroatizacije operirao jc tom
diferencijom kao temeljnim argumentom u prilog pansrbizmu i pankroatizmu.
U smislu o tome vidjeti u poglavlju koje interpretira misao
ukrije Smailage Alije i Fadila
67
Bd
, "'" dk"" 24
u ucnost I I napre a ... Cit. IZV., str. .
68 "Istina, imade neko kratko vrijeme, otkako su se nae komije u dva tabora
dijeliti i to po vjeri; vele da su Srbi. a vele katolici, da su Hrvati; ali nita za to,
to je JX>teklo iz nekih vrela. To samo vrijeme sve izbistriti. Kao IO vel i neki
profesor iz monarhij e: kad bi se svi sjedinili, da bi nam svima hajimije i korisnije bilo,
jer to je vie jaja, guSta je (Cit dj elo, str. 25.)
54
Mehmed-beg Ljubuak
Prije svega,posebnost IIllJrxillOSti manifestira se II tome to ona
ima " ... svoju lijepu i mamenitu prolost"69 No, njen se indi-
vidualitet sastoji i II svijesti o toj historiji. Zato II njegovu kon-
cepciju bonjatva, II naem interpretativnorn uvidu, ulazi his-
torijska svijest i. posebno, svijest o tradiciji odbrane
narodne samosvijesti te njenih stvamih objektivacija
pod osmanskom vlacUwinom.
70
1 zaista, tu Ljubuak ima pravo: kroz cijeli
period osmanske vladavine Bosnom, a razumljivo je to to nije
svakodnevna narodna svijest, intelektualna, ekonomska. vojna i
elita nije se nikada utopila II panosmanizam, a kasnije ni
II panturcizam. Naprotiv, uz svu inkorporiranost II panisJamizam i II
osmansko miljenje, elita je svi-
jest o individualitetu kao to je svi-
jest o Bosni kao dravno-pravnoj i osebujnosti unutar
Osmanske carevine.7
1
U svakom bitnu je: u kunslilutivnt: de-
mente Ljubuakove koncepcije bonjatva ulazi memorija povijesne
tradicije borbe za identifikaciju i njenu
objektivaciju. A ona, ta identifikacija u sebe i svijest o individu-
alitetu narodne duhovno-kulturne tradicije, njenih sastavnih
elemenata, kao to su, kako pie Ljubuak, pjesme,
poslovice, starodrevni i sl. 72
Nadalje, u njegovu koncepciju bonjatva ulazi i jasna svijest o njegovu
kontinuitetu sa sredlljO\!iekovllom Bosnom. No, ovdje je na djelu redukci-
ja: " ... malne sve staro bosansko plemstvo i vlastela, spada samo k
muhamedanskom elementu dana danas u Bosni. ''73 on tragom ovoga
redukcionizma, i dalje II preciziranje tog kontinuiteta. ga u
vezama sa bogumilstvom: Bonjaci, za Ljubuaka,
imaju svoj povijesni korijen u bogumilskoj vlasteli.
69 Cit. djelo, SIJ". ll.
70 Ilustrira taj povijesni kontinuitet primjerom Mehmed-p3C koji " ... nije
nikada svoju domovinu zaboravio, nego joj je uvijek od koristi bio ...... ($(0 misle
muiwmedaflci u Bosni, cit. izv., str. 7.) lli primjerom Huseinkapetana koji
"najbolje kako su se " ... Bonjaci toliko puta sa svojim kalif om (sulatnom)
rukli i bori li za svoje pravo i (Cit. djelo, str. 7.) lli terorom Omerpae Latasa
nad odbranom svoje domovine. (Cit. djelo, str. 7.)
71 O toj identifikaciji ire u: Esad iskustvo politike, Osmansko doba,
nav, izd.
72 ili napredak ... cit. izv., str. l l.
73 $(0 misle 1II1lhamedanci u BosIIi, cit. izv., str. 6.
Mehmed-beg Ljubuak
55
Asistira u toj logici i njegova recepcija junoslavenskog diskursa. Poima
i razumijeva on bonjatvo, zapravo, i u horizontu respektiranja
junoslovellSfva kao vrijednosh' pa i to ulazi u bitne dimenzije njegove
koncepcije identifikacije. U tom smislu, on zna za
supstrat individualiteta i na njemu insisti-
ra. Bonjaci-muslimani su kao autohtono stanovnitvo Bosne, staros-
u bosanskoj zemlji ukorijenjeno stanovnitvo, slavenskog
porijekla, pa teze o njihovom turcizmu nemaju nikakvo povi-
jesno utemeljenje. U irem smislu, svojim knjievnim radom, posebno
djelom NalTxino blago, noen logikom i aksiologijom konvergencije,
junoslovenski diskurs koji, naravno, nije kod njega fonna
dezindividualizacije, on je " ... uspio da preovlada i
poglede vjerske, narodne i drutvene prema knjievnom
blagu drugih naroda II Bosni i Hercegovini i na Slovenskom jugu i da
ga integrie II isto kolo sa ivim knjievnim bosanskoherce-
Muslimana.'>74
U Ljubuakov koncept bonjatva, nadalje, ulazi i aksiologija IoleralI-
cije. Kako u BiH egzistira jedan bosf.mski IlolVd to se odnosi u njemu
imaju graditi na etici i politici toleranCije. Ljubuak II
svom knjievnom stvaranju prakticirati tu ideju tolerancije, naprimjer
recepcijom knjievnih iz i pravoslavnog kul-
turnog kruga u Bosni i izvan Bosne. Otuda i djelo NalVdno blago svje-
O " ... Kapetanovicevom duha vjerske podvojenos-
ti, i irokom odnosu, veoma naprednom i
avangardnom u savremenom istorijskom i knjievnom trenutku:>75
No, ethos tolerancije nosi u sebi jo dvije temeljne ideje: ideju ravno-
pravnosti i ideju ullularbosallSke konvergeJlcije.
74 Muhsin Knjievno stmranje muslimanskih pisaca u Bosni j Hercegovini II
doba =trougarske vladavine, nav. izd., str. 89. "Ljubuak se nije
rio II nacionalnu samodovoljnost, se, spajanjem kultura, duhom vinuo II viz-
iju ad hominemo. U svom publiciranom tekstu i postupku, Ljubuakje dobro-
hotni sinteze junoslovenskih tradicij a. dokazavi to komentiranim proslovima
zbirki, tiskom i izdanja, angairanjem Slovenca kao
i tiskara, nacionalno bogatim izborom poslovica ("iz svake po jedan cvi-
jet'), uvrtavanjem mudroslovlja iz knjievnih tekstova najboljih junoslovenskih pjesni-
ka, itd." (IlMid 4Jelo u i kultumom saobraavanju musli-
manskog sa junoslovenskim etnosom, Zoomik radova o Mehmed-begu
Ljubuaku, Institut za knjievnost, Sarajevo, 1992., str. 132.)
75 M. ciL djelo, str. 91.
--- --------
Vidjeli smo, ideja ravnopravnosti, II stvari, kod Ljubuaka podrazumi-
jeva ideju d.ravljanske jednakosti. Tu je eksplicitan: bez
obzira to II njegovoj koncepciji bonjatva damira muslimanska
dimenzija, i to je muslimanska zajednica percipirana II valerima supe-
riornosti, on istupa protiv svake diskriminacije, svake politike privilegi-
ja i preferencija, a za aksiologiju ravnopravnosti. U tom smislu je deci-
dan: ''Mi znamo samo ravnopravnost, pak selarnet (spas) i po zemlju i
po narod bez razlike."76 A ona, osim II dravljanskom smislu, mora biti
i svakodnevnost, se kao ravnopravnost II pravu na
imetak, duhovnost i moralni identitet, obraz, potenje.
77
I ovdje se
ideji ravnopravnosti daje islamski legitimitet: ''Muhamedanski elemenat
nita drugo i ne trai, nego samu ravnopravnost, a to je pIVa stvar II
kuranu."78 I islamski i sekularno, dakle, sa stanovita dr.3vljanskih
prava, Ljubuak odbija politiku diskriminacije: ''Mi ne traimo nikakvo
pIVenstvo, a velimo: i i elementu, i
potenje;"79
Unutar aksiologije tolerancije, ravnopravnosti i dravljanske jednakosti,
onda, moe da misli logikom konvergencije bosan-
skih subidentiteta. Za razliku od nekih kasnijih meri-
tornih bosanskih intelektualaca svih identiftkacija,
o tek interpretacija koja slijedi kazati svoju koji su u ma-
njem ili intenzitetu, s manje ili vie fanatizma, bosansku zbilju
percipirali i mislili logikom i politikom radikalne divergencije u interes-
ima bosanskih subidentiteta, divergencije koja
supstancijalnu i, puku, u sebe zatvorenu koeg-
zistenciju, Ljubuak na onim vrijednostima misli i percipira socijalnu
stvarnost mentalitetom saradnje, suegzistencije. kooperacije, suproima-
nja,jednom logikom i aksiologijom konvergencije. Izraava se ta
logika i preferencijorn sloge i ravnopravnosti kao vrijednosti: ''Mi opet
velimo, od sloge boljeg temelja nema, a od ravnopravnosti boljeg
77 U tom smislu pisati: ''I kod Boga i kod suda II tri stVari smo svi jednaki: mal
(imetak), dan (dua), eTl (obraz, pcltenje), u tome se sastoji sva ravnopravnost, to nam
i sami kuran bez ikakave razlike zapovjeda." (Sto misle muhamedanci rt Bosni, cit. izv.,
SIT. 10.)
78 Cit. djelo, str. 10. Ovdje, i na drugim mjestima, II citatima kuran donosimo II
izvornom obliku, kako je tampan.
naslona." 80 No, ta ideja i politika konvergencije za koju pledira sadni u
sebi jednu pretpostavku: ona je kada Srbi i RIvati ..... ne
bie na nas krivim okom gledali, kad bie nam priznali nau narodnost
..... Sl pa onda " ... mogli bi i s njima sa svijem u ljubavi ivjeti."S2 Pod
ovom pretplstavkom i II duhu konvergencije
vjerslcih subidentiteta pledira za afinnaciju sa stanovita ire ge0-
grafije ekskluzivne bosanske etike komiluka.
S3
U njegovo poimanje bonjatva ulazi, nadalje, i preferiranje bosaJ1skog
jezika i pisma. narodnost u njenom individualitetu i njen
" ... bosanski jezik ... "84 Sada se kod Ljubuaka
nacionalno-kulturna svijest iskazuje ne vie na orijentalnim jezicima
nego na bosanskom, odnosno, kako on to kae, maternjem jeziku. Tom
preferencijom Ljubuak ulazi u maticu duhovne produkcije koja se
u nacionalne okvire, odnosno u duhovno-povijesnu tendenciju
koja od kraja 19. st. odvesti, kako kae Razim .....
bosanske muslimane u krilo nacionalne kulture i civilizacije".85 I ovdje,
dakle, na terenu politike, odbija politiku srbizacije i
kroatizacije Muslimana u Bosni iHercegovini. 86 Insistira on,
dakle, na tome da se samosvijest obnavlja i afirmira osloncem
na maternji, bosanski jezik. 87 Pri tome, sam, u osobnoj korespondenciji,
81 ili napredak ... cit izv., str. 24.
83 "Nai sugragjani i nae kormije i katolici, svela nas dunost stee, da se i s
njima lijepo i trajno pazimo. od kOlruije ko moe biti. Kae na i na onome
svijetu da za komiju pitani biti. od toliko vijekova zajedno ivimo, pa. i odscla
sve to ljepe i uljudnije budemo megjusobno ivjeti, to i za nas i za nje od velike
koristi biti." (Cit. djelo, str. 24.)
84 Cit. djelo, str. l L
85 Razim O knjievnom stvaralatvu bosanskih muslimana na orijentalnim
jezicima, "ivot", Sarajevo, br. lO-ll, 1972., str. 436.
86 plemmsko jedinstvo naroda na ovim prostorima, on ipak, " ... alje samo
pitanje dal govorimo hrvatski ili srpski." (to misle muhama/and u &sni, cil izv., str. 6.)
87 prednosti i pisanja na maternjem, bosanskom jeziku: "Nama je
Bonjacima, a osobito na naem materinskom jeziku vrlo 18500 Na je jezik ijez
grovit i veoma bogat i nai su stari na naem jeziku, ne buduvi im nikakve nude,jo u
ono vrijeme neto pisali,naprimjer Ilhamija iz Travnika, Gaibija iz Zvornika, Kaimija, koji
kraj Save u Gradikom lei. TI su nai zemljaci mnogo neta u prozi i II stihovima na
naem jeziku pisali." ili napredak ... cil izv., str. 16.) Ovdje Ljubuak pravi
previd: nije Kaimija nego Gaibija sahranjen u Gradici.
58
Mehmed-beg Ljubuak
memorira i prakticira bos 88 Istovremeno pledira, za ono
doba, da muslimanska inteligencija, uz rad na prikupljanju folklorne
pisati i prevoditi na bosanski jezik. 89
Jo jedan vaan element figurira II njegovu poimanju bonjatva.
je o preferenciji modeme nauke i obrazovanosti kao pret-
postavci nacionalne egzistencije, i to obrazovanosti " ... po
novom sistemu ... ", dakle, po evropskim uzorima. Zato, svjestan vrijed-
nosti te obrazovanosti, i konstatira, a sa intonacijom, da
Muslimanima, da bi bolje napredovali, jo uvijek nedostaje " ... po
novom sistemu nauka i izobraenje."90 No, Ljubuak nije evropocentrik
kao to ne ostaje ni pri tradicionalnom islamskom pojmu obrazovanja.
I za Ljubu3ka narodna svijest i samosvijest
temelji se na recepciji evropskog ali i onog vlastitog, auten-
koje je posredovano i iz islams.ko-orijentalne kulture i civilizaci-
je. Niti ultranacionalizam i zatvoreni ivot u konzervatizmu niti ivot u
utapljanju u evropsko zapadnjatvo - to je
Ljubuakova linija koja odjekuje ivotvorno.
No, napokon, u Ljubuakovu koncepciju bonjatva ulazi jo jedan, isti-
na, za suvremenost historijski prevladani momenat. je o
Ljubuakovoj identijikaaji begovata, te bosansko-muslimanske elite
ekonomske i obrazovane kao socijalnog nosioca
nacionalne samosvijesti. on smatra da narodni individualitet i
u savremenosti to to " ... imamo svoju starodrevnu aristokraciju i
plemstvo ... ",91 to oni u svojim rukama i dalje dre veliki posjed sa
ogromnim mamenitim dobrima i ubiranjem zakonite

Otuda, ujed.noj hipostazi, u tom smislu, on pisati: " ... samo
onaj narod ima jaki temelj i stalnu podlogu materijalnom i
gg O njegovom odnosu prema vidjeti ire u: Stipo Ljubuak i
Zbornik mdova o Mehmed-begu Ljubuaku, Institut za
knjievnost, Samjevo, 1992.
89 Buducnost ili napredak ... cit. izv., str. 17.
90 Sto misle muhamedwlci u Bosni, cit. izv. , str. I g. No, i tu vidi napredak, i bolji
"o.. za ovo nekoliko godina od okupacije pa dosad, nego li kad je Osmanlija 1848.
godine po Omer pai uveo nove reforme II Bosni, te postavio nove kole pod imenom
'Rudije'." (Cit. djelo, str. 18.)
91 ili napredak ... cit. izv., str. II.
92 ili napredak ... cit. izv., str. ll .
Mehmed-beg Ljubuak
59
moralnom ivotu, koji ima jakih i rodoljubivib veleposjednika, koji su
u svakoj zemlji tim vredniji, dalje u vjekove dopiru,
tvrdo starinu o dobru i zlu svojih pradjedova, njihove
krijeposti, jezik, - pravo sve ono, to je vjekovito i
neumrla dua naroda; a to ti je dan danas samo jedini muhamedanski
element II Bosni."93 da begovat povijesno iz sred-
njovjekovnog bosanskog plemstva, on u njemu ne samo
socijalnog aktera obnove tradicije nego i suvremenog nosio-
ca nacionalnog identiteta. I pored anahronosti tog feudalno-
klasnog romantizma za suvremenost u njemu, II naem uvidu, ostaje
kao racionalna ideja - ideja o kontinuitetu modernog bonjatva i bo":
naroda sa narodom srednjovjekovne Bosne.
U smislu, treba kako u njegovoj koncepciji bonjat-
va figuriraju: svijest o zasebnoj i prirodi fenomena narodnos-
ti koji se ne iscrpljuje II njegovim religijskim atributima; svijest o
narodnoj identifikaciji sa Bosnom kao jedinom vlastitom do-
movinom i oosanskopatriotska aksiologija;94 svijest o njegovom slaven-
supstraru; svijest o njegovoj povijesnoj tradiciji su
elementi: kontinuitet sa narodom srednjovjekovne Bosne, svijest
o bosanskim teritorijalnim granicama, svijest o herojsko-
epskim fonnama njegove afinnacije i odbrane u povijesti; svijest o jeziku
u kojem se ono povijesno objektiviralo; osebujna narodna i
duhovno-kulturna individualnost; aksiologija dravljanske jednakosti i
ravnopravnosti; etika unutarbosanske tolerancije, mime suegzistencije,
konvergencije i ethos komiluka; hipostaza stratuma
kao njegovog povijesnog aktera i suvremenog apologete.
rekapitulacija
misao Mehmeda Ljubuaka u ondanji povi-
jesni kontekst, ali i na vertikalu povijesti socijalne, i kulturne
misli u Bosni i Hercegovini, pokazuje se u meritornom uvidu Muhsina
93 Sto llluhamedanci u Bosni, cit izv., str. 8. ''To nam temeljito uzdrano
nae dobro, posjed, i jezik, i vlastela jo od Bogomila. koji se zovu jo i dan danas
istim podrijekIom:
i mnogo drugih. "(Cit djelo, str. 8.)
94 O njegovom patriotinnu, naprimjer, u: Milan Bodiroga, Putrioti:Lam - osnovni ivot-
ni i Mehmed-bega Ljubuaka. u: Zbornik radova O
Metuned-begu Ljubuaku, Institut za knjievnost, Sarajevo. 1992.
60
Mehmed-beg Ljubuak
da je on bio inovacijskih iskoraka II vanim
aspektima muslimanske egzistencije onoga vremena.
Prije svega, li njemu se " ... kao prvom izvrio radikalni duhovni prelom
orijentalnog i perspektive, izmedu turskih
inercija i austrougarskih simpatija, sa punim obiljejima kako duhovnog
tako i drutvenog potencijala li ovim pojmovima ... ".95 Grupa, kojoj je
pripadao i " ... se preutno ali pomirila sa prin-
cipom saglasnosti narodnog govora i zapadnog pisma kao adekvacije
slovenskog porijekla i tradicije Muslimana, te sa
oblicima kulturnog razvoja slovenskih naroda, ne napu-
svoje orijentalne religiozno-duhovne Sa
je, nadalje, " ... prvi put preko jednog
Muslimana fonnulisan stav emancipacije od Turske, koji egzi-
stirati i trajati kao koncepcija i tenja jednog od dvaju glavnih vidova i
pravaca i knjievno-kulturnog ivota Muslimana u
Bosni i Hercegovini u toku cijelog razdoblja austrougarske vladavine."98
Njegovo publicirano shvatanje o neprikosnovenim pravima vlasnika
zemlje na svoj posjed " ... predstavljalo je u ovo vrijeme prvi glas, koji
se kasnije ponavljati kao jedna od lajtmotiva cjelokupnog
i drutvenog ivota Muslimana.''99 Nadalje, " ... stihovi jednog nemu-
slimanskog pjesnika prvi put upotrebljeni u tekstu Muslimana pred-
stavljaju sami po sebi svojevrstan kuriozitet i presedan .. .",100
je "". prvi put u istoriji pisane bosansko-
Muslimana, relativizirao, odvojio (religiju, nap. E. Z.)
od narodnosti i supustio u drugi plan, prvenstvo nacionalnom
95 Muhsin cit. djelo, str. 80.
96 u ovu grupu ubraja Jusuf-bega Mustafu Hilmi H.
Mustafu Hilmi Ibrahim-bega Repovca, Esada Ibrahim-bega
Esada Mustaj-bega i druge. (Cit. djelo, str. 79.)
97 Cit. djelo, SIT. 79.
98 Cit djelo, str. 82. OVU ideju je publicirao jo u tekstu Ein bosnischer
Beg wider Stambul (1879.)
99 Cit. djelo, str. 81. Fonnulira ga 1879. godine u polemici sa dr,
u brouri Streitsdlrift eines bosnischen Begs.
100 Cit. djelo, str. 83. Misli se na stihova iz
Osmana: "Proklei bio tko cit v1reJNa svojega rei brata/Jer sva izvire! samo iz
toga kalna blata." i na ovaj svoju afekciju kulturom tolerancije i koegzis-
tencije navodi ove stihove u tekstu Sto misle muhamedanci u Bosni, nav. izd
Mehmed-beg Ljubuak
61
... ".101 Svojom koncepcijom bonjatva osionjenom na musli-
mansku elitu ekonomske "", postavio je i prvu
idejnu osnovu istorizma i tradicionaliz-
ma u knjievnom stvaranju Muslimana, i posebno istakao tezu o
bosanskoj piemenito-paniotskoj tradiciji
begovata, i njegova kontinuiteta sa bosanskim plemstvom prije
islamizacije."I02 Nadalje, je ..... prvi iznio i motiv nega-
tivnog stava prema iseljavanju Muslimana na planu patriotske emocional-
nosti i suprotnosti domovine prema ... ".103
Narodno blago je unutar muslimana " ... prvo
knjievno djelo objavljeno na srpskoruvatskom jeziku i zapadnom
pismu ... ".104 U ovom djelu identificira se jo jedan novum: ''Knjievna
koncepcija o slovenskom porijeklu bosansko-
Muslimana, sa konkretnom idejom o njihovoj bogumil-
skoj izvornosti, i uz njihovo strogo od Osmanlija, prvi put je
izraena u ovoj knjizi. "105 U O lUlljem pjesnicima i kJljievnicima,
objavljenom o blagu (1897.) govori se o ..... alhamijado litera-
nui i prvi put na srpskoruvatskomjeziku o ilahijama i kasidama."l06
No, unutar ovih kulturnoposvijesnih novuma koje identificira
Muhsin u naem diskursu mogu se identificirati i
druge osebujne dimenzije i vane karakteristike njegove socljalne i
misli do je ovdje, prirodno, i primarno stalo.
Pri tome, treba imati u vidu granice te misli koje proizilaze iz konkret-
no-povijesnog konteksta. reim, sam po sebi, inhibira
razvoj socijalne i misli. Dri on drutvo u unutarnjoj nedifem-
ciranosti koja je pretpostavka slobode same, suspregnuo je on subjek-
tivna prava i htijenja, monocentrirao je svijet politike, a mehanizmima
represije totalitarno kontrolirajavnost. Uz to, austrougarski apsolutizam
aplicira se u povijesnom miljeu
drutva: on je importiran i vojnom silom, uz otpor i teke
IOIC'd'] 84
lt. o, str. .
102 C' d'] 44
lt. o, str. .
I03 C' d'] 84
lt. o, str. .
105 C' d' ] 94
lt. o, str. .
62
Mehmed-beg Ljubuak
rtve, \07 nametnut, a drutvo je samo predindustrijskog karaktera, repro-
ducira se na dominaciji feudahtog vlasnitva, partije jo se nisu
pojavile, radnltvo se tek formira, obrazovanje je na pretprosvjetiteljskoj
razini agrarnog drutva, medijski oblici javnog ivota su rudimentirani i
nacionalno diferenciram. drutvo prebiva II
unutarnjoj diferenciji i samoizolaciji tri zajednice. Nakon
okupacije, zajednica objektivno prebiva II nepri-
jateljskom okruenju i egzistencijalnim strepnjama.
U takvom koncizno i, razumljivo, II ovom kontekstu nuno, apstraktno
deskribirnnom povijesnom kontekstu s kraja 19. i 20.
ni produkcija tadanje intelektualne elite nije
imala pretpostavke za slo1x>dni razvoj. Vrijedi to i za
mansku inteligenciju Velike teme evropske fX>litike toga doba kao to su
kapitaiska aksiologija, vrijednosti drutva, ideologija libera-
lizma ili demokratije, pravna kultura, personalizam, medijske slo-
bode i slo, razumljivo, pod presijom austrougarskog apsolutiz-
ma, ostaju neotkrivene ili, ako se one i naslute, ostaju prepoznatljive vie
imanentno nego u osvijeteno-teorijski fonnama.
Pa ipak, i u takvim. za slobodnu misao i za recepciju evropskih
iskustava, nenak10njenim povijesnim okolnostima, u rukopisu Mehmeda
Ljubuaka prepozanje se preferencija vie modernih ideja i
vrijednosti. U takve respektabilne ideje ulaze pojmovi legUim-
nosti vlasti, lojalnosti, jednakosti i
ravnopravnosti. Rekonstrukcija historije soci-
ologije drutvenog kollfonnizma i JUnkcionalizma te politologije lojalnos-
ti i legitimnosti vlasti njegovu misao, ma kako ona bila publicimna u
neakademskoj fonni i u vanteorijskom pojmovnom jeziku, morala bi tre-
tirati kao jedno od svojih ranih izvorita.
Tu je, nadalje, i ideja o diferenciji vjerske i nacionalne identi-
fikacije. Ona je nosila u sebi sekularno-emancipatorski naboj ali, prirod-
no, nije ga ni mogao prepoznati niti je, uostalom, u kon-
tekstu njegovog poimanja bonjatva gdje je on izvorno i figurirao, on
bio od presudne vanosti. U svakom ideja te diferencije, bez
obzira na njene kasnije manipulativne reintetpretacije, za ta on, prirodno,
107 O austrougarskim represalijama, i to u Sarajevu, vidjeti u: Hamdija
Sarajevo II doba okupacije Bosne 1878; Sarajn'O za Irijeme austrougarske oIalpacije
(/878-19/8), u: Izabra JIa djela, TV, "Veselin Maslea", Sarajevo, 1991.
Mehmed-beg Ljubuak
63
ne snosi nikakvu odgovornost, pripada vrijednim dometima njegove
misli pa ona, kad bi postojala osvijetena, napisana historija sociologije
religije na tlu Bosne i Hercegovine, a nje naalost nema, u naem uvidu,
samu sebe situira u njene ishodine meritume.
Nadalje, u tom kontekstu svijest o bosanskom patriotizmu,
svijest koju ne anulira ni islamski univerzalizam kojem do
kraja pripada, ni njegova, vie imanentna, recepcija zapadnoevropskog
pojma dravljanske nacije na kojoj se, u ideolokoj sferi, gradila odanost
sprama transnacionalne austrougarske drave, ulazi, li povijesno
meritorne dimenzije njegove misli.
Tu je, kao to smo akcentirali, i respektibilna ideja tolerancije i poli-
ethosa konvergencije bosanskih subidentiteta. U vrijedne
misli, nadalje, spada i ideja o irevelzibilnosti povijesti i o iracionalnosti
projekcija povijesno jednokratnih, dakle, prevladallih odnosa na bosan-
savremenost. Komunikativna otvoff!nost i smisao za
kultumu polifoniju, a ne za muslimansku samoizolaciju, mentalitet tradi-
cionalizma i konzervativne imobilnosti, i to su vrijednosti Ljubuakovog
miljenja i njegovih vrijednosnih preferencija. Junoslovenski diskurs,
noen logikom kovergencije, a ne divergencije i sukoba, posredovan vri-
o toleranciji i koegzistenciji kao egzisten-
cijalnim i civilizacijskim normativitetima, ne samo u tom vre-
menu, nego i sa stanovita povijesti aksiologije
razumljivo, u naem uvidu, respekt.
No, i sa onodobnog stajalita, i u onovremenom kontekstu., Kapetanovi-
javila pedagogtja fimkciollal1log koll/onnizma spram
Vlasti,l08 koliko god bila racionalna i egzistencijalna, jest anahrona i ne
odjekuje vie suvremeno. Izostavlja on, i onda kad se poziva na islam-
sku legitimiciju recepcije Vlasti, zapravo, islamsku
misao koja opravdava i pravo na pobunu. 109 A ta misao ima svoju tra-
diciju i unutar misli obrazovanih Bonjaka.
108 O islamskoj legitimaciji dunosti na pokoravanje Vlasti, i 10 II njenom hiposmziraju-
rem obliku, a onako kako su je II doba osmanske vladavine Bosrom percipirali obrazovani
Bonjaci, vidjeti II studiji Sallkcijskapolitika i iron/onI/izam (Mustafa Sidiki
!EI-Mastaril), ll: Esad iskustvo politike, Osmanskn doba, nav. izd.
109 O tome kako se islamski legitimira i to pravo, a ne samo dunost na pokoravanje, i
to II iskustvu II doba osmanske vladavine, vidjeti II studiji Politika kao
tofaina represija (Muhamed ll: Esad iskustvo politike,
Osmansko doba, nav. izd
64
Mehmed-beg Ljubuak
I doktrinarno i empirijski, njegov je konformizam isuvie
radikalan, a pledoaje za lojalnost Vlastima isuvie je ira-
cionalan, mentalno poltronski, i osobno, a ne dobrom ili razu-
mijevanjem matice historije koja nasiljem instalirana, intoniran. Iako zas-
tupa tezu o jednom bosallSkom narodu vjerskih identifikacija,
Ljubuak nije mogao do kraja koncepcijski razviti ideju integralnog ili,
modernim jezikom dravljanskog bonjatva. Recimo to, po
naem miljenju, ispravnije, jer ta sintagma ima svoje ukotjenjenje II
jeziku ili samoirnenovanju, to je jedini meritum i za nas suvremene,
srednjovjekovne Bosne, nije mogao recipirati ideju bonjanina i to zbog
favoriziranja muslimanskog begovata kao, navodno,
povijesnog i suvremenog aktera i interpretatora samosvijesti.
Anahronizmi ovog redukcionizma II poimanju bonjatva pokazuje se,
viestruki su.
Prvo, i ako moe argumentirati tezu da je feudalna elita, i to to se ide
dublje u povijest u toj mjeri vie i i mogla biti konzervator
bosansko-muslimanske svijesti, on, ipak, da se od sredine
19. u Bosni i Hercegovini gubi takva povijesna uloga musli-
manske elite i vojno-ekonomske Moderni histo-
riografski uvidi pokazuju da, nakon Omer-paine likvidacije bosansko-
muslimanskog stratuma zapravo, drugi muslimanski, prije svega
stratumi postaju subjekti nacionalne samosvijesti i
neposredni akteri odbrane bosanskog povijesnog indvidualiteta. To se
manifestira, naprimjer, i u vrijeme bosanskog rata protiv austrougarske
okupacije. I lO
Drugo, anahronizam one redukcije u poimanju
identiteta pokazuje se posebno u kontekstu evolutivne industrijalizacije
Bosne, te razvoja obrazovanosti. U kontekstu pojave i afirmacije
novih socijalnih stratuma unutar muslimanske zajednice, begova! gubi
svoju povijesnu misiju pa na mjesto njega novi slojevi, uz uske stratume
proevropski obrazovane inteligencije, kao to je to bio i u razvo-
ju zapadnoevropskih nacija, objektivno, promoviraju sebe u
stubove identiteta te razvoja njegove samosvijesti i borbe za
slobodnu egzistenciju. Naravno, ovaj proces je jo u Kape-
doba rudimentiran, ali ipak prepoznaljiv. Vezati povijesnu
110 O interpretaciji dimenzija ovog mta u: Esad iskustvo
politike, Osmansko doba, nav. izd.
perspektivu cijele zajednice za sudbinu jednog ma koliko jo
i relevantnog, ali, objektivno, sa stanovita kretanja i
lokalne, a kamoli svjetske historije, prevladanog, u njegovim
svrhama i misijama, drutvenim i ulogama, socijalnog stratu-
ma, i tada i kasnije, bio je, za muslimansku egzistenciju, riskantni,
neproduktivni anahronizam. No, optika socijalno-partikularnog mi-
ljenja j aksiologije kod njega, jo uvijek je toliko jaka
da zastire stvarnost pa se II njoj ne mogu vidjeti ni anahroniz-
mi ni novi povijesni akteri muslimanske egzistencije.
anahronizam one redukcije manifestirao se i II pasivnom odbijanju
muslimanskih masa da prihvate tako pojmljeno bonjatvo kao svoju et-
osvijetenu identifikaciju. To odbijanje on ne vidi, jer \jeruje II iden-
titet povijesnih interesa muslimanske zajednice kao cjeline i uske musli-
manske elite ekonomske A pojam interesa, slojnih. klasnih, kulturnih
i sL, nije usvujiu u toj rrtieri da bi, kako l:e (o kasnije neki musliman-
ski intelektualci, II njihovom diskursu uvidio naboj u lU1U-
tannuslimanskim socijalnim strukturama i pojmio kako se u novom povi-
jesnom kontekstu interesi muslimanskih masa objektivno, u svom
nom povijesnom toku, odvajaju od interesne motivacije muslimanske
elite mOCi. u to doba, dakle, insistiranje na dominaci-
ji interesa ove kao inherentnog dobra cijele muslimanske zajednice
predstavljalo je izliv ideologijskog prikrivanja drutvene stvarnosti.
I, napokon, onaj anahronizam se pokazuje i u estokom, radikalnom,
intoniranom odbijanju ideje bonjatva unutar srpske i
hrvatske oficijelne i intelektualne elite.
ll l
No, to i nije
najvanije. da je proces srbizacije i kroatizacije "jednog te istog
bosanskog naroda" bio na djelu, i da nije bilo one redukci-
je, ideja integralnog bonjatva ne bi unutar bosanskih Srba i
bosanskih Hrvata nala tlo.
Ali, uz sve ove granice, nije ideja i koncepcija bonjat-
va, u naem uvidu, bez racionalne motivacije, historijskog utemeljenja
i konkretno-povijesne svrhe.
112
Prije svega, je, i prema
III smislu, uz teMre iracionalizme, "log1kom" ad hominem, uz
osobnu averziju spram takvo odbacivanje, naprimjer, publicira Petar
a uz oslonac na Vladimira
112 Ne pripada ovdje komparativna analiza odnosa izmedu koncepci-
je bonjatva i onog njegovog poimanja kakvo se moe uzmimo kod Antuna
u listu Bonjak ili u projektima Benjamina Kalaja. Tek treha
66
Mehmed-beg Ljubuak
pansrpskirn percepcijama, i to ostao " ... j edan od
onih tipova bosanskih Muslimana koji su samo Bonjaci i
Muslimani, koj i samo bosanski i koji su smatrali za teak gri-
jeh biti onim to su: ili Srbi ili Hrvati."ll3 No, njegova koncepcija bo-
njatva povijesno racionalno funkcionira sa svoje dvije temeljene svrhe.
Jednom pozitivnom, koja i afinnira autohtonost i narodnu
individualnost Bonjaka-muslimana. Drugom, II kontek-
stu, i s apologetskom intencijom, ona povijesno produktivno funkciorn-
ra kao prevencija srbizaciji i kroatizaciji Muslimana
Bosne i Hercegovine. Otuda se i moe, sasvim korektno,
"Ljubuakovo bosanstvo II delikatnom vremenu pokazalo se i
kulturno mudrom i dalekoseI1om orij entacijom. U vrijeme nacionalnog
previranja, sa relacijama od negiranja do svojatanja, zastupati bosanst-
vo je braniti narodnosnu samosvojnost Muslimana u BiH."114
Ljubuakovo bonjatva, po svojim motivima, ambicijama i svrhama
nije, dakle, za razliku od ideologije pansrbizma i pankroatizma, bilo agre-
sivno, imperijalno, nasilno prema Drugom. Nije, utemeljeno na onim vri-
jednostima tolerancije, etike konvergencije i junoslavenskog diskursa,
pretendiralo da se osloncem na vlast pojavi kao ideologija asimilacije i
negacije drugih individualiteta Ono je, vidjeli smo,priz-
llanje za sebe, zapravo, imalo primamo jednu pozitivnu intenciju i u tome
je njegova temeljna povijesna vrijednost: " ... Ljubuak je svojim ba-
njatvom, nominalno i lojalno uz liniju vlasti, branio
zastupa koncept integralnog i to i dravno-povi-
jesno utemeljenog bonjatva. O tome u: Slavko A. Samostal"a j slobodna
BosIla j Hercegovina imperativ fra Anilina "Nova et vetera",
Revija za filozofsko-teoloke i srodnc studije, Sarajevo, 1979., svezak 2. Koncepcija
bonjatva II listu Bonjak evoluira od prvobi tnog integralnog bonjatva ka bonjatvu
kao identitetu muslimana Bosne i Hercegovine. O ovoj evoluciji ire u:
Mustafa List Bonjak i pitanje nacionalne identifikacije Muslimana, u:
Zbornik radova o Mehmed-begu Ljubuaku, Institut za knjievnost,
Sarajevo, 1992. Benjamin Kalaj, na drugoj strani, tradiciju samosvi-
jesti, ne oktroira je, oslanja sc na njeno povijesno i utemeljenje ali, ipak, pri-
mamo bonjatva, odnosno bosanstvo poima po modernim zapadnoevropskim uzorima
kao a ne naciju. Sire, kao to smo to o
ovome u: Esad Ideologija nacionalnog mesijanstvo, nav. izd.
J 13 Vladimir Mehmed beg Institut za Balkana,
Sarajevo, 191 1., SIT. l. U poglavlju koje interpretira misao ire o
njegovoj negaciji narodnog individualiteta sa p:>zicija pansrbizma.
114 Raid cit djelo, str. 126.
Mehmed-beg Ljubuak
67
zapravo muslimansku narodnu samosvojnost."115 Upravo je ta temeljna
povijesna svrha njegova bonjatva i bila motivacija primitivnog anatem-
iziranja i iracionalnih napada na II krugovima srpskih
intelektualaca koji su zastupali poziciju pansrbizma.
116
No, i Ljubuakov odgovor kao i koncepcija integralnog bonjatva, II
naem uvidu, za nau suvremenost nisu nijemi niti su izgubili na aktuel-
nosti. Bez obzira na suvremene kontroverze oko bogumilstva i Bosanske
crkve, Ljubuakova temeljna ideja o kontinuitetu sa bo-
narodom srednjovjekovne Bosne pa II tom kontekstu i obnova
nacionalne samosvijesti, podrazumijeva i obnovu historijske
svijesti koja mora doprijeti do "znanja" i "prisvajanja" tradicije srednje-
vjekovne bosanske drave. No, osim toga, II novom povijesnom kontek-
stu, njegova ideja bonjatva inspirira, ali sada transfonnirana II zamisao
o povijesnim konstituiranja bosaJIske nacije, ne vie kao
individualiteta nego kao drav1janske nacije. l 17
U novom povijesnom kontekstu, na novim pretpostavkama nastalim
nakon 1992. godine sa agresijom protiv Bosne i Hercegovine i njenog
uspostavljanja kao nezavisne drave, valja kontroverzije oko bonj a.
tva-bosanstva-bosanske nacije Ijeavati ne samo teorijski nego i prak-
dakle, povijesnom praksom koja nas tek No, da ta prak-
sa ne bi bila stihijska i neartikulirana, valja se i povijesti ideje
bonjatva kao vrelu orijentiranja i nove prakse primjerene
dobu II kojemjesmo i II kojem tek prebivati.
115 Munib cit. djelo, str. 16.
116 Tako naprimjer, Vladimir eksplicitno kako se II
rukopisu misle muhamedonci u Bosni nalazi " ... da se Muslimani
kao narodnost. " (Cit djelo, str. 12.) uspostaviti jedan model totalne destruk-
cije duhovnog djela, pa se LU1Utar njega mlati i Petar sa
jom kritikom i iracionalnom negacijom navodnog
bonjakluka. (petar BonjakJuk, ''Otadbina'', U19 11, br. I (24. avgust/6. sep-
tembar), u: SabraJ1a djela, Knjiga m , "Svjetlost", Sarajevo, t 967.)
117 O jednom od promiljanja historijskih pretpostavki bosw/ske
nacije vidj eti u naem tekstu D11I.gi ekskurs: bosanska nacija.!?, objavljeno u naoj
knjizi BosallSld rukopis Omera "Promocult", Sarajevo, 2001.
69
K
ao, uz muftiju nesumnjivi autoritet li muslimanskom
JX>kretu za vjersku i vakufsko-mearifsku autonorniju,2 a kasnije
i kao lider Muslimanske narodne Olgallizacije (MNO)3 erif
je svoj angaman prakticirao i II fanni spisateljske
djelatnosti
4
i na taj se njegov rukopis ovdje pozivamo.
l O muftiji Ali-Feluni-efcndij i (Mostar, 1853.- Carigrad, 1918.) i vodi
Pokrnta u: Alija Nametak, MW'gIillllije () i\'ohf i rat/u Imiflije Ali-Fehmi-efendije
Dnhim, Anali Gazi Husrcv-begovc biblioteke; Ibrahim Osvrt na ivot j
pisana cijela Afi-Fehmi-eJendije D<lbica, Anali Gazi Husrev-begove biblioteke, Sarajevo,
knjiga II-Ill; Hivzija Mostarske mujilje, Glasnik VIS, XXXVIIlI197S. , br,
9-10. Bilo bi sJXlmajno produktivno rekonstruirati njegove poglede II toku tra-
janja Pokreta, ali nije o tome pisao, te je o ovoj problematici na arapskom jeziku tampao
samo jedno djelo 1908. godine li Instanbulu koje nije prevedeno na bosanski jezik.
U njemu kritizira austrougarsku upravu i i:mosi svoje protivljenje aneksiji Bosne.
2 Austrijske vlasti su ga smatrale " .... najekstremnijim predstavnikom muslimanske
opozicije {Xls\ije (Tumislav Ka/ajeLl rciim 1/ BosIIi i Hercegovini
(1882-1903.), "Veselin Maslea", Saraj evo, 1987., str. 422.)
3 Iscrpnije o njegovom djelovanju II poglavlju iz biografija.
4 S obzirom, pogotovo u ranom periodu njegove djelatnosti, na njegov spram aus-
trougrask:c vlasti subverzivni diskurs, pisao je i publicirao prije svega, u srpskim
listovima, posebno u novosadskoj 'Znsfavi - pod pseudonimima. Kako nije
deifrirati te pseudonime, to se, razumljivo, oslanjali na vie relevantnih
koje je objavljivao pod svojim imenom. Uostalom, na to obavezuje i njegova publici-
rana " ... javno sam napisao, da odgovaram za pisanje "Novog Vakata" samo za ono
to {Xltpietn i ifiiram. " (Iz njegovog "Srpskoj u "Novi vakat", br. 30,
Sarajevo, 15. oktobar 1913.)
70
erij
Mada, na drugoj strani, nije pripadao svjetovno akademski obrazovanoj
inteligencij i, naprotiv, bio je samouk, uVftavamo ga li his-
toriju socijalne i misli zbog toga to je neposredno,
ali i autoritativno, sudjelovao II oblikovanju politike i
javnog mnijenja II Bosni i Hercegovini II cjelini.5 Ideje i poli-
koncepcije Pokreta, svakako, imaju svoje mjesto II historiji
bosanske socijalne i misli. One dijelom biti rekonstruirane
i preko pogJeda erifa pa i sa tog stajalita nje-
govo miljenje tretiramo kao sastavni dio magistralnih tokova
misli iz doba austrougarske vladavine nad Bosnom. S nje-
govom prezentacijom, istovremeno, stvorene pretpostavke za pot-
punije razumijevanje misli, koja se, ne samo iz autorskih
poriva, nego i iz perspektive recepcije vladine politike,
i to u periodu, nije kao radikalna kritika i opozi-
ciona poricanje karaktera i smisla samog Pokreta.
Rana misao: protiv kroatizacije Muslimana
na samom svog angamana se s jednim

od centralnih pitanja onoga vremena: postoji li, to je i li se sastoji
muslimanski individualitet? Odmah, 1898. godine istupa protiv
onoga to ovdje zovemo muslimanskom autosrbizacijom.
6
politiku srbizacije muslimana deklarira kulturnu poli-
tiku koja " ... bratsku isfoeljnu "slogu muhamedanaca" II
svrhu "da lake dogjemo do nae napretka i blagostanja ... ".7
5 Svoj kredo definira kao demokratski a ne kako svaku
svoju javnu izjavu " ... dadnem revidirati od svojih istomiljenika, jer da apso-
na svoju ruku radim." CU tekstu: "Miramur! ", Treei list g. Serifa
"Htvatski dnevnik", Sarajevo, 30. kolovoz 1917, br. 194.)
6 Manifestira ovo stanovite u odnosu spram Mehmeda ef. iz
Mostara koj i je u listu Dubrovnik pisao, parafrazira ga kako su " ... svi mus-
limani Bosne i Hercegovine cl) Srbi, da ih je Srpkinja rodila i srpskim mlijekom odgo-
jila ... ". Priposlano, "Bonjak", VUU1898, 14.,3.) Dodue, navodi
kako je ove svoje tvrdnje opovrgao 1895. godine i " ... da je za nas
Islame najubitaCnija struja "Stpstvo", te da je on osobno izkusijo, da je to za na lijepi
din najopasnije sretsvo." (Cit tek., Sir. 3.)
7 U tome vidi, kao izabrani njegovog privremenog odbora, i glavnu motivaciju tek
u Mostaru ofonnljenog Muhamedanskog i dobrotvarnog druitva.
(Priposiallo, cit izd., sir. 3.)
erif 71
No, u ovom vremenu, odbija i politiku hrvatizacije muslimana.
Nekoliko mjeseci nakon embrionalnog fonniranja Pokreta, koji po nje-
govom miljenju na Novu godinu 1899. godine u Mostaru,8
javno i manifestira simpatije prema Anti i
pravakoj ideologij i-politici, a posebno prema njihovom odnosu prema
muslimanima koje u ovom vremenu zove muslimi i lslami.
9
o
tim wijednosnim preferencijama njegova "Kad je pred kratko
vrieme skoro sav sviet ustao proti tobonjem tursko-islamskom zulumu
i tiranstvu, naa se je mu, uzor Hrvata, neunrrli. dr. Ante i
ustao o odbranu muslima i nepristrano dokazao neistini-
tost tvrdnje te zabludjele rulje. radi ovoga samoga mi Islami dugu-
jemo kao trajnom predstavniku Hrvatstva, neizmjernu
blagorodnost. Ne da se uputam II razpravu, jesu li Islami Herceg-
Bosne Hrvati ili ne, koja o torne skorim
mora diem ovu i svim srcem i duom: daj boe
da ova proslava urodi novim sjajnim kulturnim koliko za
hrvatski narod, toliko za cjelokupno poteno Slavenstvo. U to
ime ivila Slavenstvo, ivila Hrvatska."IO
Treba zapaziti da on, za razliku od dijelova inteligencije koja
akademsko obrazovanje na univerzitetima u Zagrebu i odbi-
ja eksplicitno deklarirati hrvatstvo kao identitet muslimana te da,
to je, svakako, iz perspektive austrougarske vlasti bilo subverzivno,
hipostazira slavenstvo su subidenti teti i Hrvati i lslami. A
taj motiv slavenstva kao i supstrata
se, vidjeli smo, javio kod Ljubuaka, kao to se, ali s
svrhama, javljati i u kasnijim bo-
njatva, odnosno muslimanskog identiteta.
8 Iz Zapisnika o sasluanju erifa 8. avgust 1902. godine u; Ferdo Haupt-
man, sabrao i prirerlio, Borba Muslimana Bosne i Hercegovine za vjersku i vakufolr
mearifsku autonomiju, Arhiv Republike Bosne i Hercegovine, Sarajevo,
1967., str. 327.
9 Ovu konfuziju u muslimanskoj samonominaciji, i pored toga to j e dio muslimana
sebe nazivao Bonjacima, pokuava prevladati Osman Nuri koji predlae da se
umjesto svih tih imenovanja, i tennio muhamedanci, etablira termin, odnos-
no ime - muslimani.
10 Iz govora na otvaranju Hrvatske tamparije tl Mostaru, uz
prisustvo okrunog i sreskog predstojnika, "Osvit", br. 29 od 8. 4. 1899., cit. prema: T.
nav. djelo, str. 305.
72 erif
No, ona oda pravatvu tek epizoda, jer njegov
kasniji angaman i dok je trajao Pola-et i poslije njegovog
biti posredovan sasvim koncepcijama i
orijentacijama, te imati u njegovom miljenju.
Nakon izvjesnih inkonzinstencija II svojim pogledima na mlliilimanski
individuaJitet, erif u kontekstu estokih konfrontacija oko
statusa Bosne i Hercegovine, naprimjer, kao
to vidjeti, i II 1917. godini, snano obnoviti i afinnirati svoju
nu politiku koja odbija lavalizaciju i srbizaciju Mlliilimana.
Poimanje politike: opozicioni diskurs
se u Po/ael, kao njegov meritomi autoritet, kao to smo rekli,
za razliku od politike to su je prakticirali
krugovi lUlutar akademski obrazovane inteligencije,
njegovo miljenje-djelovanje karakterizira odnos
spram alliitTOugarskog reima. Njegovu prirodu kao apsolutizam
ili kao krUli apsolutizam. l l Fonnulira on, razumljivo, taj uklon
unutar zahtjeva to su ulazili u programske aspiracije tnlliiliman-
skog pokreta za vjersku i autonomiju. 12 Ali, njeguje
ga, izvjesno vrijeme, i nakon te nakon upostavljanja tzv.
ustavne vladavine i konstituiranja bosanskog Sabora, pa se javno deklarira
kao parlamentarne prakse. To to je, po njegovom miljenju,
lliitavnost jedna velika opsjena jest, ostaloga, rezultat i sukoba
izmedu saborskih reprezentacija 13 je saborske
II erif Aranutovic, Nae partamentame prilike, ''Novi vakat", hr. 3, Sarajevo, 9. juli
t 913., o tome to se pretrpilo za vrijeme tridesetogodiSlljeg apsolutizma
kako " ... smo mi na sebi iskusili, to kruti apsolutizam. Gorko smo iskusili,
kakva je to kada ti drugi, koji za te nema ni srca ni dLcle, tvojom
i \Vojim novcem barata." (Cit. djelo)
Ne pripada naim tematsko-problemskim preokupacijama historiografska analiza
ovog Pokreta. Otuda, iz brojne literature koja sc bavi njegovom genezom,
na Nusret Autonomni pokret Muslimalla za vrijeme austrougarske uprave u
Bosni i Hercegovini, "Svjetlost", Sarajevo, 1980.
13 Evo jednog ilustrativnog primjera takvih percepcija: ''Mjesto ozbiljnog, pozi-
tivnog rada, mi smo najvie vremena naeg saborisanja proveli u kojekakvima, prego-
vorima, prigovorima i dogovorima na tetu zemlje i naroda, a na radost onima koji su alili
za prolim vremenima i zcbli od nae ustavnosti. I tako, mjesto da smo neto nova i koris-
na za zemlju i narod izradili, mi smo naim parlamentarnim neradom mnogo
lOga, to bi same prilike i vrijeme. makar da je apsolutizam i ostao - sobom donijele."
(Nae parlamentarne prilike, nav. izd.) Zato smatra " ... da je ta sva naa ustavnost jedna
velika opsjena, od koje narod i zemlja vrlo malo hasne imaju." (Cit djelo.)
erif
73
prakse, ali ne dovodi II pitanje samu instiruciju parlamentarizma:
"Saborski je rad bezuvjetno IXltreban, jer to iziskuju interesi zemlje i
naroda. Mnoga vana pitanja, koja su od eminentne vanosti po kulturni
i gospodarski razvitak nae zemlje i naroda, dugo na svoje
tjeenje, kojemu stoje na putu neprestane krize u saboru."14
No, i prije i poslije us/avnosti, kritizira, konceptualno i u prag-
percepcijama, poloaj muslimana,
u prisrupu poslovima u administraciji, austrougarski polici-
jski reim, politiku cenzure, 15 naredbe o iseljavanj u, 16 samovolju vlade
koja radi protiv volje muslimanskog, pa i hrvatskog, kJuba u Saboru,
kriminalna djela vladinih nezakonitosti u vladinim koncesi-
jama, odgovornosti vlasti za silne nepravde nanijele muslimanima, za
moralIle i materijalne pa/rije i tegobe koje podnose za vrijeme I svjet-
skoga rata 17 i sl.
Politiku u kontekstu austrougarskog reima, pa i poslije aneksije, razu-
mijeva kao opozicionu politiku egzistencij alnog ,izika. U tom smislu
eksplicitno pie kako je za " ... akcij u borbe i najizrazitije
opozicionalnosti."18 O}xJzicioni diskurs spram Reima u sebe
i odnos spram unutarbosanskih suaktera politike. Poima, dakle,
politiku, kao pennanenciju kritike i polemike. Oruda, njegov se, kako
kae, temperament, ne moe pomiriti s taktikom oportu.nizma
14 erif Kad ce sabor raditi?, "Novi valeat", br. 31, Sarajevo, 18.
oktobar 1913., str. 2.
IS Potpisuje sa grupom javnih predstavku vlastima u kojoj se zahtijeva ukida-
nje preventivne cenzure i slobodu tampe. (Prcma: Mustafa Pravni poloaj
i razvitak BiH od 1878-1914., Bosanski kulturni centar, Sarajevo,
1991. , str. 133.)
16 je o naredbi (30. oktobar 1901.) koja uvodi tzv. iseljavanje. Bila
je uperena protiv Pokreta. Ona povratak onima koji su se iselil i bez
dozvole zemaljske vlasti.
17 Iz izjave Serifa listu Pester Lloyd, prema Hrvatskom dllel'lliku, br. 190,
Sarajevo, 25. kolovoz 1917. U ovoj izjavi ArnaUlovic, ustvari, navodi poglede
na poloaj muslimana koje su on i iznijeli u memorandumu kojeg su
Caru 16. maja 1917.
18 . Ne mogli dalje ... , napisano II Mostaru, 7. jlU1a 1909., objavljeno u
listu Musavat, br. 20, 12. jWlU 1909. Taj aspekt rizika iskusio je i sam zatvorskom
kaznom te ga potencira: :za narod se "". deset godina malom..<Janom izvrgavao
opasnostima .. . ". (Cil djelo)
74 erif
i puzaly'a spram Reima, politikom poluopoziciollalnosti, mlake pasivne
borbe, polumehkakom taktikom i sl. I II ustavnom kontekstu slijedi takvo
shvatanje politike pa odbija, prije svega, srpske optube da prakticira poli-
tiku vladinovaca,19 I dalje insistira na muslimanskoj opozicionoj politici
koja biti otvorena, mueV1la i 1Iepomirljiva.
20
Uvaava mudrost
taktike, ali je licemjerstva i demagogije II politici. Sklon je
radikalnoj kritici muslimanskog naroda kada sankcionira takvu politiku
svojih predstavnika, pa kako mrzi iprezire takav narOO,jertaj narod,
ukoliko proteira kompromisersku ?Jlitiku jeste ".,. klika straivica i
kukavica, nedostojni potomci naih herojskih pregja, koji ni pred silnim
sultanom Mahmudom ni pred velikom Turskom carevinom nisu bili pu-
zavci ni kukavice,"21 Docnije, posebno s I svjetskog
rata, on napustiti ovaj radikalno opozicioni diskurs i prakticirati
politiku lojalnosti i funkcionalizma spram Reima.
19 erifa bez naslova, kritici Srpske 18. septem-
bar 1913., Novi vukat, br. 31,18. oktobar 1913.
20 Cit tek., str, 2,
21 Treba imati II vidu kontekst u kojem ovakvo poimanje politike i ovu kritiku nar-
oda. Srpska opozicija mijenja stav i lojalnost Monarhiji primaje aneksiju pa
on razrjeenje takve promjene pie (20, maj 1909.) naprimjer, pismo advokatu
(Musava!, br, 18,26, maj 1909,) da "Srpska od opozicionog postaje kufer-
arki list to nije " .. , dostojno ni Srba kao takovih, ni Srba kao naih save:mika." (M!ISOl'ut,
br. 20, 1909.) Gradski zastupnici u Mostaru biraju predstojnika Pintera, bez obzira na to
to je bio protagonist represivnih mjera protiv Po/lnta, za a taj izbor
i Stolac, Konjic, Ljubinje, i Nevesinje, da gaje za
", .. izabrala skoro Hercegovina." (Cit djelo,) Deprimiran takvom poli-
tikom, da je s njom dezavuisano njegovo opoziciona kao programsko
Muslimanske narodne organizacije, javno, kako kae, mandat
narodu, i se potpuno s polja te objelodanjuje kako se " .. , od danas
mijeati u politiku ni kao privatan i ni u kojem pogledu, nego ivjeti
o prolim vremenima kao svaki drugi mrtvac, kakovim sebe proglau-
jem." (Cit djelo.) No, u istom broju Musavata u nepotpisanom tekstu pod naslovom
Korak ocajnika se njegova alxiikacija, uz komplimente podr:hlva njegov
angaman, p:>ziva narod da pokae da lije p!/ZaVac i kukavicu ilije dostojwl svojih
i "sxje za borbu" te pokae kako II njemu ", .. nije iztnnrla ljubav za domovinu"
i izraava nada "", da u kratkom vremenu vidjetfopet SeriJa, gdje se bori u prvim
redovima narodne vojske," (Cit. djelo,) A skuptina mostarskih na-
rodne organizacije, odrana 11. jW1a 1909. godine, II posebnoj Rezoluciji, uz
komplimente njegovoj i njegovim :zaslugama, posebno stradafnit.ll,
neustraivosti, stalnosti. paln'otizmu, umnosti, da je on stub islamske
l'tvari u Bosni, i daJje ga smatra "svojim predstavnikom i zastupnikom"
te pledira za njegov povratak u politiku i Organizaciju, (Musavat, nav. br.)
erif
75
Ni muslimanski Polael, kao to se vidi uz ovih kritika, kao ni srpsko-
pravoslavni pokret za crkveno-kolsku autonomiju nisu se reducirali na
zahtjeve iz religijskog domena. Naprotiv, ovi pokreti su imali " ...
eminentno samim tim to su oba pokreta u
uslovima upravljanja zemljom traila maksimalno
odstranjenje uplitanja vlasti u djelatnost vjerskih i s njima povezanih
prosvjetnih institucija. Kod faktora oba pokreta bilaje primjet-
na tenja da organi vjerskih zajednica dobiju to ire kompetencije i
obiljeja organizacija.' '22
No, se, politiku kao djelatnost, onje
istovremeno shvata i kao praksu. Njegov
diskurs ne odvodi ga u idealismlje, anahronizam, avanturizam,
ideologiju nasilja i sl. Naprotiv, logikom realizma on zna raz-
likovati stvarno, izvedivo i idealno kao to razlikuje ono pri-
marno od sekundarnog u sferi ciljeva. Do onog idealnog, do
svojih najviih ideala " ... narod dolazi samo postepenom i razumnom
borbom, ozbiljnim i sustavnim radom na podizanju i zemlje i
naroda. Tek narod i gospodarstveno jak moe s uspjehom
da vodi borbu za svoje ideale.''23 Politiku ne promatra, dakle, iz pers-
pektive idealnog, ali ni sa stanovita poslunog, sank-
cioniranja Politika kao opoziciona kritika, II njegovom
iskustvu, pogotovo u kontekstu vladavine strane sile, pripada domenu
izvedivog i prioritebwg.
24
Politiku, dakle, poima kao djelat-
nost razumnog koji prihvata " ... ono, to se moe, i to
je od i prene vanosti za na narod i nau uspjenu borbu ... ".25
22 Oevad Pokuaji stvaranja saveza VOlhtva srpskog i
mIlSlimonskog autQflol1lllog pokreta II Boslli i Hercegovini, Prilozi Instituta za istoriju,
br. 14-1 5, Sarajevo, 1978., sit. 150.
23 . Naie parlamentarne pri/ike, nav. izd.
24 Ilustrirajmo ovo poimanje politike: ...... nije pametno, ni patriotski da ometamo i spri-
sto i jednu stvar tako renu, potrebnu i korisnu za narod i zemlju, za jednu ili dvije
stvari, za koje smo svi poprijeko mjereni, da ih sada, ni ti za dogledno vrijeme, ni pod
kakvim uslovima ne moemo." (Nae parlamentarne prilike. nav. izd., str. 2.)
naegjezika na eljeznice je " ... idealno, opravdano i bezuvjetno potrebno. Ali
je pitanje,je li izvedivo? Mi smo se svi i bistro uvjerili, da torne stoje na putu takve
koje mi nikako, ama ba nikako, bar za sad prebroditi ne moeTno."( Cit. djelo.)
25 Nae parlamentarne prilike, cit. izd., str. 2.
76
erif
No, politika je potraga za novim ona je, sa opozicionag
stanovita, politika permanentnih zahtieva pa zato " ... ono to nam
danas ne dadu ... "neprestano ", .. mi treba da traimo, za ta treba da se
borimo i da teren pripravljamo. "26
distanca spram Reima, II njegovim percepcijama,
nikako ne implicira i ne nalae pledoaje za muslimanskom samoizo-
lacijom i ignorancijom vrijednosti to ih donosi
ivota.
27
Naprotiv, on, II vidu moderno vrijeme koje je II znaku
vrijednosti, zna: "Utakmica i rad danas dri i die narode,
a toga rada i utakmice potrebno je muslimanima na Balkanu vie, nego
ikome drugom, jer je ovo jedan kraj Evrope, gdje se podmiruju
najvie na vau tetu.''28 Otuda, muslimanima koji su nakon bal-
kanskih ratova potpali pod nove gospodare, da ne ponove
greke muslimana Bosne i Hercegovine iz njihovog odnosa spram oku-
pacionog reima, pledira: " ... ne bjeite ni od ta, to je novo i kulturno,
jer se od toga ne moe; to je i to prodire i nema kraja na
zemlji, gdje odete, a da vas to stignuti Politika adaptacije
umjesto sterilnih nostalgija, politika receptivne otvorenosti, prije svega,
u sferi rada, i obrazovanja, a ne indolencije, aktivna
politika s novim ivotom tunjesto prezira novotarija - to
je muslimanska politika koju promovira i pledira Serif

27 Naproti v, ta indolencija i ta averzija jesu muslimanske greke, te ulaze u njihova
gorka iskustva pa se " ... sada ljuto kajemo, to se nijesmo umjeli odmah u novim
prilikama ... Prije 35 godina i nas je okupirala jedna tugja sila. l megju nas je doao novi
ivota i rada. Zapadje sa svojom brzinom, spremom i malo po
malo istiskivati istok sa svojim rahatlukom, mirom i .... Sve, to je
nas izbilo novo, mi smo to mrzili i prezirali, a nije bilo ni govora, da bi se neto moglo
i prihvatiti .... Trebalo je da 20-25 godina, dok smo se dok su
naa djeca u broju kole i modeme zanate polaziti dok smo se ozbiljnije
prihvatili posla i stupi li u utakmicu sa ostalim svijetom, da bar 000 i odrimo,
to nam je ostalo." (.erif Muslimanima na BaikamI, "Vakat", br. l. 2. ja-
nuar 1914., str. 2.)
30 Sklon je, i osobno, da, bez predrasuda i konzerva[i:mta, muslimanske akcije pro-
matra u kontekstu iskustava drugih naroda i drave pa kao vakufski direktor, ilustrujmo
to, u tom smislu, na otvaranju muslimanskog sirotita u Sarajevu (17. januar
1913.) "Sve zemlje, svi narodi i sve drave davno su vidjele, da je otvaranje ovakvih
sirotita jedna oo najpotrebnijih ustanova za .... ". ( Prema brouri Musliman
sko sirotite u Bosnu i Hercegovinu, zadruna tamparija, Sarajevo, 1913., str. 6.)
en! 77
Nadalje, njegovo miljenje-djelovanje karakterizira to to
kao politilm konvergencije. Upravo nedostatak smisla za konvergenciju,
sklonost ka separatizmu i antagonizmima i jeste to, to u njegovoj per-
cepciji, ustavnost i bosanski Sabor jednom velikom opsjenom bez
stvarnog efeketa u zbilji narodnog ivota. se za bratski i sloni
rad na onom pozitivno on jo j ednom pledirati za onu
politiku: "Sloni rad svih konfesija na otvorenom i jasnom programu,
to je jedini uvjet za na uspjean napredak, a ko da se utrkuje u
prosto mu je i nek za to sam odgovara svojoj savjesti i
"31
Iz iskustva, on zna kako se ta politika konvergencije
tri bosanska subidentiteta ozbiljuje fragmentarno pa ostaje u
domeni ideatiteta. Odnos spram muslimanskih interesa definira njene
paI1nerske sudionike. Otuda, ta se politika i u njegovom angamanu
prak.ticiratijedno vrijeme spram srpskih opozicionih orijentaci-
ja, ajedno vrijeme i u fonni hrvatsko-muslimanskog pakta u bosanskom
Saboru. No, i tada, promjenom partnera to paktiranje ne poima, kako sam
pie, kao antisrpsku ili antihrvatsku muslimansku politiku. Politiku kon-
vergencije, u tom smislu, shvata i kao prevenciju ugroavanja i zatite
muslimanskih prava i interesa. To je orijentira: "Mi imamo svoj pravac.
Po tom pravcu raditi. uvijek dati bratski zagrljaj.
Ljudima i prijateljima stoji na raspoloenju naa ruka ljudstva i prijateljst-
va, a neprijatelj ima "ilo za ognjilo")2 U tom smislu, srpskim poslanicima
kako je, naprimjer, muslimansko-hrvatski pakt ..... izvjesnim
31 Naeparlamentame prilike, nav. izd., str. 2. Otuda i javno pledira onu politiku konver-
gencije pa u njenom duhu i pie: "Mi svi, koji sjedimo u saboru, sinovi smo jedne :zemlje
ijednog naroda, imamo 90 % iste jX)trebe, jX)najvie nas jednaka muka tare i nevolja pro-
goni, pa ta bi bilo naravnije, nego da mi svi, koji iskreno elimo dobro narodu i:o"Vome,
upregnemo sve sile i i bratski poradimo oko materijalnog napretka i kulturnog
procvata nae domovine i naeg naroda. Sva je sila stvari i pitanja, koji su za sve nas od
jednake neizmjerne koristi za zemJju i nanxi. Sva je sila stvari i pitanja u kojima nema
nita, to bi nas moglo dijeliti. pa se mi ipak, Bog zna s kakvih razloga - i o tome prepire-
mo i dok se iz prikrajka smije i uiva, kako sve, to je nae, stagnira. Mi za
stotinu stvari, koje su za sve nas od potrebe i koje su i pred-
vidive, privcemo jednu zapletenu i puta i tako
sve okrenemo twnbe ... ". (Nae parlwnelltl1l11e prilike, nav. izd., stt. 2.)
32 erif Kad sabor raditi?, cit. izd., str. 2.
78 Senf
osujetio mnoge i mnoge zle namjere koje su II svojoj nebratskoj i paklenoj
dui zasnovali protiv muslimana i protiv muslimanskog opstanka u Bosni
iHercegovini. ''33 Nije, kao to smo rekli, antisrpsld intoniran:
Muslimani i Hrvati su sklopili pakt ..... ne da rade protiv Srba i njihovih
opravdanih interesa, nego da zatite svoja prava i svoje interese protiv
bezobzirne nasrtljivosti izvjesnih s1pskih poslanika "34 Kada, dakle, sIpS-
ka opoziciona politika istupa protiv muslimanskih interesa, naprimjer u
agrarnom pitanju, ili kada nasrupa licemjemo i demagoki pa javno mani-
festira opozicioni stav, a potajno s reimskirn establimentom radi na tetu
muslimana,35 on ne kao ideal, politiku kon-
vergencije sva tri bosanska subidentiteta, u hrvatskoj reprezen-
taciji traiti njenog aktera Zato II jednom trenutku napisati: "Prolo je
vrijeme kada su Srbi s nama muslimanima iskreno radili ... Danas ... su
Srbi dumanski ustali na sve to je nae muslimansko ... ".36
Bez obzira na lU1utannuslimanske otpore, kritike i denuncijacije,37 insisti-
rao je, ipak, u najduem periodu, na slozi, kooperaciji i irokoj saradnji sa
Srbima koje naziva lIoim saveznicima, dakle, sa srpskom opozicionom
inteligencijom i liderima srpsko-pravoslavnog pokreta za crkvenu i kol-
sku autonomiju 38 za razliku od umjerenog krila u Pokretu, pripadao je,
33 Clanak S:erifa bez naslova, kritici Srpske 18. septem-
bar 1913., "Novi vakat", br. 31, Sarajevo, 18. oktobar 1913., str. L
34 Cit. djelo, str. l.
35 O toj, kako je naziva, licemjemoj, demagokoj, srpskoj politici ire
u citiranom kritici Srpske
36 erif Arnautovic, "Srpskoj cil izd., str. 2.
37 PO svemu bio je kontroverzan te je stajao u sreditu
konfl ikata unutar onodobnog establimenta. Prema vlastitim
optuivan je da je on uzrok unutannuslimanskih da bi njegovo iz
politike olakalo uspostavljanje sloge medu Muslimanima, da mu je stalo do popu-
larnosti i sl. (Ne dalje ... "Musaval", br. 20, \909. ) Uostalom, i sam u 1917. godi-
ni govori o tome kako je za dvadeset godina svog rada bio izloen mnogob-
roj-nim napadima, progonima, zulumima, intrigama. (u tekstu: "Miramur!", list
g. Serija cit. izd.)
38 U historigrafskoj lektiri nalaze se kontroverzne interpretacije politike muslimansko-
srpske saradnj e, a ovdje s obzirom da u sebi sadri ire i uvide, na
studiju Devad Pokuaji stvaranja saveza vorutm srpskog
i mIlslimanskog autonomnog pokreta II Bosni i Hercegovini, ci!. izd.
erif
79
smatra se II historiografiji, njegovom ekstremnom, radikalnom krilu upra
vo po torne to je konzistentno insistirao na mpostavljanjll srp
sko--mus1imanskog pakta kao formule i forme, metode i puta ozbiljenja
temeljnog cilja koji je definiran u odnosu na zamiljeni dravno-
pravni status Bosne i Hercegovine. Sto je misao tog projekta?
Agrarni odnosi
No, prije nego to izloimo njegove poglede na ovo supstancijalno
pitanje II njegovom miljenju-djelovanju, u sublimiranom obliku,
ukaimo na njegovo shvatanje formule za razrjeenje agrarnog pitanja.
Ono je bilo jedno od izvorita politike divergencije
unutarbosanskih subidentiteta. akcentirana politika
konvergencije savladati antagonizme oko ovog pitanja. I on
kao sva tadanja meritorna reprezentacija, odbiti, prije svega, srpski
koncept obligatornog otkupa i kmetova.
39
pri tome
stanovite Nikole koje tvrdi kako rjeenje agrarnog pitanja
predstavlja " .. . jednu neizostavnu i potrebu cijele zemlje, kao
elju stotina hjljada slabih sirotnih kmetova, kao ogromnog
majoriteta stanovnitva Bosne i Hercegovine."40 ovu tvrdnju,
prije svega, sa stanovita srpske politike: nj enu meritumi, tvrdi on, nisu
prihvatal i proj ekt obligatornog tjeenja agrarnog pitanja niti su ga srna
trali, kako tvrdi da ono predstavlja " ... jednu neizostavnu i
potrebu cijele zemlje .. . ".41 Promjenu srpske politike i javno
insistiranje na obligatornoj formuli smatra dernagogijom spram srpskih
masa, odnosno u tome vidi " ... demagoka sredstvo srpskih
koj ima trguju i zavaravaju svoje pristae."42
39 IzlaZe, naprimjer, svoje poglede na agrama pitanje u polemici sa dr. l. M. Bemreitcrom,
bivim austrijskim ministrom trgovine i i dr. Nikolom Stojanovi6em. I jedan
i drugi plediraju za obligatomo tjeenje agrarnog pitanja. (erif Agrama
pitanje, "Novi vakat", br. 49, Sarajevo, 13. decembar 1913.)
40 citira ovaj njegov stav iz pisma to ga je upUlio Bemreiteru koji i sam
podrLava obligatomi koncept tj eenja agrarnog pitanja i ukidanja kmetstva. (Novi vokal,
nav. izd.)
41 Poziva se, pri tome, da su srpski poslanici na prvom zasjedanju Sabora glasali za pro..
jekt fakultativnog otkupa, da nisu do tada smatrali agramo pi tanj e od "naj aktuelnij e
vamosti", da srpska grupa oko Srpske nije, sa Muslimanima i Hrvatima.
ne samo zahtiev za obligatomim otkupom nego ni agrarno pitanje u pro-
gram rada Sabora Lsl. (Agrama pitanje, nav. izd.)
42 Nav. tekst, str. l.
80
erif
Mada ne eksplicira direktno muslimansko gledite na ovo pitanje, ono
se, ipak, da prepoznati. Osobno je protiv politike obligatornog rjeenja
agrarnog pitanja jer zna za " ... sve tete, koje bi se muslimanima naniw
jele, kad bi se agrama pitanje obligatornirn on zna
da bi II toj fonnuli ", .. ogroman dio muslimanskog stanovnitva u Bosni
i Hercegovini bio sasvim lien zemljinog posjeda, iza bi nastupi-
la posve prirodna poljedica, da bi izgubili ekonomski i poloaj
koji danas zauzimaju."44 Napokon, tvrdi kako ..... obligatorno tjeenje
agrarnog pitanja nije elja ogromnog majoriteta stanovnitva Bosne i
Hercegovine ... jer Muslimani i Hrvati zajedno predstavljaju rnajoritet
stanovnitva Bosne i Hercegovine ...... 45 kao to vidimo,
interese muslimanskog naroda II cjelini sa partikularnim interesima
jednog njegovog stratuma - veleposjednika. Jer, " ... kako se pri svakom
dodiru tog pitanja (agrarnog, nap. E. Z.) imadu drati u vidu interesi
muslimanskih zemljoposjednika."46 Pri tome sc dozvoliti da sc
..... olaka otkupljivanje kmetskih selita na muslimana ... ",47
odnosno, da se s novim nametima i porezima na tetu muslimana
provede i projekt fakultativnog otkupa kmetskih selita uz dravne kre-
dite.
48
Sada, vidimo, na drugoj strani, agramo pitanje promatra iz ugla
muslimansko-1uvatske konvergencije pa projekt obligatornog otkupa
kmetova tretira kao fonnu razbijanja sloge Muslimana i Hrvafa.
49
Proturski dravno-pravni koncept
Sa takvim agrarnog pitanja i u kontekstu po-
orijentacije, a u saradnji sa srpskom reprezentacijom, zajedno sa dru-
gim Pokreta, jedno vrijeme, formulirao je, prihvatao, a}X>logirao i
publicirao, kad je o projektivnom konceptu dravno-pravnog statusa
Bosne i Hercegovine, stanovite po kojem Muslimani ne smatraju Bosnu i
44 Cil djelo, str. [.
46 Iz saoorskog kluba Muslimanske ujedinjene organizacije koje potpisuje i
. "Novi vakat", br. 14, Sarajevo, 26. novembra 1913. U tome je kontinuitet
politike starog egzekutivnog odbora i Muslimanske ujedinjene organizacije. (Cil tekst)
47 Cil tekst, str. l.
48 Cil tekst, str. 1.
49
A
... izd tr 2
gramo plitlllJe, CIt. ., S .
erif
81
Hercegovinu sastavnim dijelom Monarlllje, te da je ona za njih inostranstvo, 50
pa ona treba da ostane pod sLnI]wlitetom osmanske dlave, ali sa irokom
autonomijom. Sl na torne da se potpie sloga sa Srbima, unutar
Muslimanske narodne organizacije i II 1908. godini pledira da se " ... javno
kroz Evropu trai autonomija ... ".52 U njenom poimanju, insistiralo se na
smjenjivosti bosanskog guvernera po vjerskoj identifikaciji. I u vjerskim
pitanjima insistirao je na sultanovom suverenitetu ... da prema
erijatu sultanu kao najviem poglavaru sunitskih muslimana pripada
pravo imenovanja reis-ul-uleme i da se u pogledu Bosne sastoje u
tome da se duhovni karakter sultanove vlasti ne moe odvojiti od politike
.... ".53 Isto stanovite i 1907. godine kao musli-
manske delegacije rekavi baranu Benku " ... da muslimanski zastupnici ne
dele miljenje Njegove Preuzvienosti da je jedini vladar Bosne car i Kralj
Franja Josifi da on kao direktni vladalac jedini ima prava da imenuje Reis-
el-ulemu. Naprotiv, muslimanski zastupnici smatraju da je Njegovo
Sultan pravi suveren Bosne, a da je Berlinskim ugovorom aus-
trijskom caru dato samo administrativno pravo, a ne duhovno, koje pripa-
da Sultanu kao haliti i suverenu."54 U skladu s tim i nakon preuzmanja
Gajreta od strane Egzekutivnog odoora,.erif je insistirao na
politici stipendiranja koja favorizirati teoloke studije to je,
ostaloga, imalo i " ... implikacije: isticanje odravanja veza sa
C
do "55
angra ill ....
50 Iz j ednog njegovog iz novosadske Zastave iz 1902. godine, prema: Osman
Nuri Borba muslimana za versku i autofIomju, u:
Vladislav Osman Nuri Nikola Bosna i Hercegovina pod
austro-ugarskom upravom, Geca Kon a. d., Beograd, str. 79.
51 Svoju projekcij u muslimana vezanu za Tursku ilustrativno ma- ..,
nifestira i u 1917. godini kako ..... je Stamboi nae svetite, .. . u Stambolu sIoIu-
ju Sultani, koji su pet sto godina bili nai gospodari i kojima dugujemo hiljadama blago-
darnosti i za nebroj na nam ..... u Stambolu stoluje Halifa na
vjerski poglavica ... Stamboi Ge) na simbol i ideal i ako smo vjerni, korektni i
najlojalniji podanici uzvienosti nae Habsburke dinastije!" (U tekstu: 'Miramur!",
list g. erifa cit. izd.)
52 Cit. prema: M. Pravni poloaj ... nav. izd., str. 148.
53 N. Autonomni pokret ... cit. izd., str. 260. je o njegovom izlaganju pri-
likom prijema muslimanske delegacije kod ministra Burijana, decembar 1907.
54 Osman Nuri Borba muslimtuJU ... nav. izd., str. 90.
55 Ibrahim Kemura, Uloga Gajreta u drutvenom ivotu muslimana, "Veselin
Maslea", Sarajevo, 1986., str. 52.
- - - -- - ---- - --------
82 erif
Takav projekt dravno-pravnog statusa Bosne i programski projekt
Muslimu1ISke namdlle Olganizacije koja je smatrala " ... II dravno-
pravnom pogledu Bosnu i Hercegovinu dijelom TUl'Ske carevine, a Austro-
Ugarsku evropskih sila, koje su joj na Berlinskom kon-
gresu povjerile samo upravu i ovih pokrajina. "56 Ovaj je dravno-
pravni projekt, medutim, dugo vremena bio konstanta srpske nacionalne
politike: "U s1pskoj nacionalnoj propagandi sve do aneksije godine,
istican je turski sultan kao legitimni suveren nad Bosnom i Hercegovinom,
a austrougarska okupacija tretirana je kao privremena Ovo je otvaralo
nadu da se pitanje II rijeiti II
smislu srpskih nacionalnih tenji, kada jednog dana ponovo na
scenu."57 Bez obzira na ove motive Serif Arnau-
zastupati ow politiku srpsko-muslimanske konvergenci-
je, i kasnije, naprimjer, II doba aneksione krize. se aneksiji i
biti II delegaciji Muslimanske narodne organizacije koja II februaru
1910. godine priznati aneksiju i izraziti lojalnost dinastiji.
5S
Radikalno napustiti ovu orijentaciju I svjetskog
rata se za lojalnost Monarhiji.
No, sastavni dio srpskog projekta takvog dravno-pravnog statusa Bosne i
Hercegovine bilo je i njihovo stanovite po kojem su muslimaJIi i
pravoslavlli, zapravo, dijelovi jecbwg - srpskog flmTXia. Istovremeno, II
srpskim verzijama SIpsko-muslirnanskog pakta nalazilo se i
insistiranje da se II atonomnoj Bosni pod sultanovim suverenitetom etabli-
ra kao oficijelni jezik - srpski jezik, a pismo da bude _

erif i drugi predstavnici Pokreta nisu prihvatali ovu poziciju
koju kao srpski pansrbi.zma koji u sebe i
begemonizam 60 Odbijali su, dakle, politiku prosrpske nacionaliza-
cije Muslimana, odnosno srpsku koncep:;iju o muslimanima kao
56 Cit. prema: M. Pravili poloaj ... nav .. izd., str. 137.
57 Devad Pokuaji stvaranja ... cit. izd., str. 148. A srpske tenje nisi bile
indiskretne, naprotiv, u literaturi se " ... s pravom da je autonomija
zemlje uz sultanovog suvereniteta za srpsku opoziciju bila samo etapa na pUN
Bosne i Hercegovine Srbiji. "(ciL djelo, str. 141.)
58 Prema: M. Pravili poloilj ... nav. izd., str. 202.
59 Oba stajalita mogu se, naprimjer, u Nacrtu sporazuma koji je razmatran na
sastanku novembra 1900. godine u Novoj Gradici.
Ilustrira to odbijanje i jedan iz OOsanskog Sabora. Nakon
saborske izjave Milana da pitanje mogu rijeti samo Srbi i Hrvati " ... a da
se Muslimani, dok se ne izjave, da li su Srbi ili Hrvati, u to pitanje ne mogu mijeati. Neka
erif rekne je li Srbin ili Hrvat, pa mu dati u pitanju
erif 83
Srbima.
61
Postoji, i miljenje kako je i kasnije sudjelovanje
prvaka u sporazumijevanjll, koje je rezultiralo md-
nim verzijama dokwnenata o paktu, jer do njegovog formalnog
nije nikada dolo niti je moglo bilo tek a ne
strategijski cilj muslimanskog Pokreta.
62
Kasnije, kada j e o
politici, kao lider Muslimanske Jlllmdlle organizacije, u Bosanskom
saboru se u jednom trenutku promociji srpskog jezika kao
oficijelnogjezika II Bosni i Hercegovini.
63
No, docnije, II drugoj polovi-
ni decembm 1912. godine II zakona
koji je utvrdio da se II cjelokupnom upotrebljavati
jezik Srba i Hrvata, koji Srbi nazivaju srpskim. Hrvati
hrvatskim, a u slobenoj upotrebi ... naziva se srpsko-hrvatski ... " dok
biti osigurana pillla ravnopravnost i latinskog pisma.
64
Na
koncu i on i Muslimanski klub su na zasjedanju Sabora
sa radom 29. decembm 1913.) prihvatili vladin zakon. Zanimljivo
je da u srpsko-hrvatskim debatama o zakonu u vrijemezasjedan-
ja Sabora ne sudjeluju muslimanskog kluba: ''To ilustruje odnos
tadanje muslimanske elite predstavljene u Saboru prema
pitanju kao nacionalnom i socijalnom problemu .... S obzirom na
Dok su muslimanski demokrati podrali ovaj stav,jer su misl ili da su mus-
limanski poslanci izabrani na anaeionalnom programu pa nisu doli u Sabor " ... da vode
kavgu oko jezika, nego da im pomognu II raznim ivotnim pitanjima" (Samouporam, hr.
49, 14. XII 1911.), je reagirao dobacivi mu: "Ja imam vie prava na jezik od
Vas koji ste doli ovamo." (Prema: M. Pravni poloaj ... nav. izd., SIT. 250.)
61 Historiografija, na pnnjer, nedvosmisleno utvrduje takvo odbijanje u kontekstu
rasprava o pomenutom nacrtu sporazuma ( 1901.) iz N. Gradike: "Muslimanski pred.
stavnici traili su da se iz Nacrta ovog ugovora izostave klauzule o slubenom jeziku
koji treba da bude srpski, zatim stav o upotrebi kao i ona Nacrta
ugovora koja regulira agramo pitanje." (N. AI/lonomni pokret ... cit izd., str. 116.)
62 Takvo stanovite zastupa, naprimjer, Nusret ehic, Pokret Muslimana za ljersku i
vakuftko-mearifsku autonomiju 1/ svjeriu pregovora sa Zemaljskom vladom za Bosnu i
Hercegovinu 1901. godine, Prilozi Instituta za istoriju u Sarajevu, 911, 1973., str. 97-
161. I Devad tvrdi da nisu nikakvi podaei na osnovu koj ih bi se
moglo pouzadno da je formalno potpisan ugovor posebno na sas-
tanku u Slavonskom Bnxlu iz 1902. godine. (Pokuaj stvaranja saveza .. nav.
izd., str. 193.)
63 Devad odnosi u bosanskohercegovac"kom sabom j
pitanje (1910. 1914), Akademija nauka i umjetnosti Bosne i Hercegovine.
Sarajevo, 1999., str. 196.
64 Prema: Df. odnosi ... nav. izd., str. 132.
84 erif
socijalni, idejni i profil dijela muslimanskih poslanika, te
agrarnog pitanja i :za iru muslimansku populaciju, agrarno pitanje
i s njim povezani odnosi ostalo je i dalje dominantan problem musliman-
ske politike."65
Muslimanski individualitet i bosanska autonomija
U vrijeme saborskih diskusija oko zakona, se i
dalje za angaman na afinnaciji muslimanskog indvidualiteta, erif
smatrati da konsekvencije poraza Turske u balka-
nskim ratovima, jest svijest da jedini put bosanskih muslimana - jeste
put recepcije evropskog ivota.
66
i Novi vakat,
je orijentaciju usmjeravao, izjanjavaju se za narodno jedinstvo Srba i
Hrvata kako se Muslimani ne bi morali cijepati sc za
jednu od ovih nacionalnih identifikacija.
67
Ikasmje, u 1917. godini, u vie navrata svoje poglede na mus-
limanski indvidualitet i dravno-pravni status Bosne i
Hercegovine. O njima u znanstvenoj publicistici postoje kontroverzna
miljenja. U rekonstrukciji njegovih stanovita iz ovog vremena mi
se drati, prije svega, njegovog objavljenog teksta. Ona se fonnuliraju u
kontekstu drhtave, sentimentalne, demagoke, nervozne ali i agresivne
Juvatske nacionalne politike koja insistira na hIvatskom nacionalnom
identitetu Muslimana i na projektu Bosne i Hercegovine -
Hrvatskoj.68 to, dakle, u takvom kontekstu, erif
65 O kontrovermoj politici u bosanskom Saboru, pa i pogledima .
i Muslimanskog kluba o ovoj problematici, vidjeti iscrpno u: Devad
odnosi ... ci t. izd Zanimljivo je, da su u vri-
jeme diskusija o zakonu iz muslimanskih krugova dolazili zahtievi da se kao
jezik uvede turski s arapskim pismom.
66 Kao to smo vidj eli, to stanovite iznosi u Muslimanima Balkwla,
"Vaka[", br. I, 2. januar 1914.
67 Prema: D. odnosi, ... nav. izd., str. ISO.
68 Reprezentativnu formulaciju ovih projekata pred kraj r s-.jetskog rata moemo
kod 1. tadlera i I. Pilara. Hrvatska tampaje, preplavljena tl ovo vrijeme analiza-
ma muslimanske politike aJi uvijek iz perspektive ondanjeg temeljnog hrvatskog sta-
jalita: projekta prisajedinjenja Bosne - Hrvalskoj. je, da to illl5triramo
jednim primjerom, u tom smislu nepotpisani tekst tenje naih lIllIslimana
objavljen u "Hrvatskom dnevniku", br. 4, 5,6, 1918. godine.
erif
85
Prije svega, bez dvoumljenja, i odbacuje tezu o Muslimanima
kao Hrvatima ili Srbima. Oni su, u njegovoj percep-
ciji, zasebnost, individualitet. Pri tome se poziva, to je svakako po
naem miljenju i jedino meritorno, na samo muslimanskog
naroda a oni, muslimani " ... pristati da su prije sve, nego Hrvati i Srbi
i kad im rekne da je Hrvat ili Srbin jednako mu je, kao da si mu zdrav
zub iz potegao."69 Upravo ta muslimanska svijest o
o samosvojnosti, iskazana i II odbijanju da se muslimani
masovno, u svojoj matici prosrpski ili prohrvatski nacionaliziraju,
iracionalnim zahtjev hrvatske politike za njihovom prohrvatskom
nacionalizacijom.
70
No, njihov se individualitet, u njegovoj percepciji
ne iskazuje samo u onom odbijanju, on ima i svoj objektivni, pozitivni
sadraj iskazan u osebujnostima njihove i ivota
uopte.
71
Razumljivo, onaj individualitet muslimanski iskazuje se i u
njihovom islamskoj identifikaciji.
Tretira, iskaze muslimanskog individualiteta kao argumentarij
osobnog stajalita koje odbacuje politiku Bosne
Velikoj Hrvatskoj i insistira da se njen dravno-pravni status treba
rijeiti II formu autonomije. No, ne daje ovdje objanjenja o tome o
kakvoj je autonomiji ali je nedvosmislen II stavu da ne misli na
autonomiju Bosne u okvirima Hrvatske. U prilog tom svom sta-
jalitu dodaje i jo nekoliko argumenata. Prije svega, se na
alosna iskustva historije i jo alosnija iskustva od okupacije do dallas
69 Miramllr.l ". list g. erifa nav. izd. pri tome pie: "Vj vrlo dobro
znate, da od hiljadu muslimana u Bosni i Hercegovini ima moda najvie jedan, koji je
nacionalno osvijeten i koji se priznaje Hrvatom ili Srbinom. Je li to pametno ili ludo - to
je drugo pitanje i o tome se dade obaka opirno govoriti i raspravljati - ali mi sada govo-
rimo o stanju kako jeste. Dakle, od 600.000 muslimana moe ih u najviem
biti 6000 muslimana, koji su nacionalno svjesni, koji se Hrvatima ili
Srbima, ostali 599.400 ... " ne se Srbima ili Hrvatima. (Cit tekst, nav. izd)
70 "Pa kad je to tako, kako vi mlYlete traiti od nas.... da se preko nacionaliziramo i
da pristanemo na Vae nacionalne tenje, kad ste Vi za te tenje trebali stotine godina."
(. nav. tekst.) pri tome se poziva na bosanskog franjevca, ime ne
navodi, koji je prije 60-70 godina " ... vrlo odreito protestirao, to su se pojedini bosan-
ski katolici nazivati hrvatima, jer oni nisu hrvati, nego bosanci i da se kao bosan-
ci imadu mnogo slavama ponositi, nego kad su bili Hrvati ... ". (Nav. tekst)
71 U tom smislu pie: "Dostaje mala etnja kroz Cher Sarajevo i kroz bijeli Zagreb ili
kroz Stolac i Petrinju pa da se na svakom koraku vidi grdna razlika i prilika,
i i ivota i svega drugoga. Ko je slijep, toga ne vidi, a ja nisam da
(Nav. tekst)
86 erif
O odnosu hrvatske politike prema muslimanima koja je u sebi nosila i
antiislamski diskurs, on "Jest, upravo kao to velim ja se bojim
naeg opstanka kao muslimana ako se sjedinimo s HIvatskom, Slavo-
nijom, Dalmacijom itd."72 Potom, koristi i demografski diskurs: musli-
mani u Bosni predstavljaju jednu stanovnitva a ujedinjenjem bi
muslimani postali u novostvorenom entitetu apsolutna,
zanemarljiva manjina, tekjedanaestina. U svakom on je pro-
tivnik svake dravno-pravne fonnuJe za Bosnu i Hercegovinu koja bi
Muslimane dovela u status manjine"}3 Otuda se,
II vidu takav demografSki status muslimana u Bosni i Hercegovini, i sva
negativna iskustva i s vladom, i sa srpskom i hrvatskom politikom, a u
prilog odbijanja onog projekta ujedinjenja, i pita: "Pa kad smo te i takve
doivljavali u kad ja ta nam
se i kakove doivljavati kad budemo u Vaoj
ujedinjenoj samo jedanaestina."74 Sve to ide u prilog njegovoj tezi
da je srpsko-hrvatska predstava o jednom narodu s tri vjere, zapravo
i demagoka te joj je svrha da prekriva zbilju diskriminacije
i dezindividualizacije muslimana Bosne i Hercegovine. Mada pledira
za konvergenciju muslimana i katolika, ipak, insistira na spo:maji -
nismo jedni.
75
Njegov je nedvosmislen: bosanska autonomija nije nita lUfljet-
no to brzo nestati s karte Evrope, kako to, smatra hrvatska
etablirana politika i javnosL Uz akcentiranje mus-
limanskog individualiteta i doboko historijsko utemeljenje bosanske
autonomije tretira kao vanu protuargumentaciju politici integracije-anek-
sije Bosne u HIvatsku. Otuda, u svom memorandlUllU caru od 16. maja
72Uustrird la negativna iskustva, naprimjer, tekim borbama da se u sarajevsku
gradsku upravu, nakon izbora u kojima je pobijedila Htvatsko-Muslimanska paktaka
zaposli vie, zapravo tek pet muslimana (Nav. tckst) Zatim, iluslI'ira ih neliberal-
nim, nakaznim zakonom koji jc, nakon dugorrajnog odbijanja, usvojio hrvatski Sabor i
koji fonnalno promovira jednakost Islama sa drugim vjeroispovijestima. ta neg-
ativna iskustva ilustrira da se od okupacije do 1910. godine II kolama iz
knjiga propisanih za kole II Hrvatskoj, iz knjiga tl kojima se vrijedao Islam iO jc, po nje-
govom miljenju,jedan od razloga to je maJo muslimanske djece ilou kole. (Nav. tekst)
73 Iz Memoranduma od 16. maja 1917., cit. prema: E.
kretanja Muslimanima Bosne i Hercegovine za vrijeme Prvog svjetskog
rata, Akademija nauka i umjetnosti, Sarajevo, 1991, str. 220.
74 "Miramur!", lisi g. Serija nav. izd., str. 2.
75 . nav. Ick, str. L
Serlf 87
1917. godine, kao iskaze tog historijskog utemeljenja te muslimanske
svijesti o toj tradiciji, potencira dravnu samostalnost Bosne do 1463.
godine, egzistenciju Bosne kao "posebnog vilajeta" za vrijeme
osmanske vladavine kada je " ... njen autonomni karakter ostao gotovo
nedodirnut". on zato i smatrati da je .... . autonomni
poloaj Bosne i Hercegovine postao njena istorijska tradicija za koju su
muslimani podnosili velike rtve."76 Njegovo
je, u tom smislu, stanovite "U dravno-pravnom pitanju
muslimani stoje na stajalitu, da Bosni i Hercegovini treba dati posebno
samostalno upravno Oni nisu sloni sa deklaracijom
Jugoslavenskoga kluba i nisu za nikakovo ujedinjenje, jer su prilike,
ivota i sve drugo sasvim od onih zemalja s
kojima bi se imali usajediniti. A to je i njihova tradicija, jer su se za
vrijeme turske uprave borili protiv svom istovjernom sultanu i kalifi za
samostalnost svoje domovine i ako su u svim drugim pitanjima bili
bezuvjetno odani podanici svog sultana."77
No, kao to smo vidjeli, ne samo iz historijskih, stQlih tradicijskih nego i
iz razloga koji su vezani za muslimanski identitet II savremenosti brani
ideju i politiku bosanske autonomije ne se jo II pomenu-
tom memorandumu o autonomne Bosne- Otuda,
koncepcijski je konzistentan, bosanska autonomija je " ... neophodno
potrebna i jedino pravedno rijeenje pitanja nae domovine, jer takvo
rijeenje uz muslimane eli ogronma
stanovnitva."78 pri tome se poziva, tako i kontinuitet svoje
politike, i na hrvatsko-muslimanski pakt saborskih poslanika od 31. marta
1911. kada je usvojen koncep;::ijski stav: "I. Mi muslimani sto-
jimo na stanovitu autonomije Bosne i Hercegovine u kakovom god
dravno-pravnom sklopu Habsburke monarhije."79 U ovom trenutku
dosljedno slijedi i programske stavove Ujedinjene muslimanske organi-
zacije, koja je, zapravo, preuzela program MNU, a koji Ijeenje dravno-
76 Enver kretanja ... cit. izd., str. 220.
77 Iz izjave erifa saradniku Pester Lloyda, cit prema: Miramur!,
"Hrvatski dnevnik", br. 190, Sarajevo, subota, 15. kolovoza 1917. je, kao to smo
rekli, o izjavi datoj nakon to su erif iSafvet svoj memo-
randum Caru.
78 Cit prema tekstu "Miramur! H . list g. Serifa nav. izd., str. 2.
79 Cit tekst, str. 2.
88
erif
pravnog statusa Bosne i Hercegovine ne vidi II njenom pripajanju kao
upanije bilo Ugarskoj bilo HIvatskoj80 Zato hrvatskoj politici:
"Ako je ujedinjenje Vae ivotno pitanje, isto tako je neujedinjenje nae
ivotno pitanje. Nemojte nas silom grliti i bratiti, kad mi ne elimo toga.''81
pri tome pledira i organizovanje plebiscita da bi se ogromna
na stanovnitva izjasnila za autonomiju, a protiv Hrvatskoj.
U pomenutom Memorandumu,S2 na stanovitu da se Bosni osigu-
ra autonomni poloaj unutar Habsburke monarhije, istupa on, dakle,
kao protivnik. prisajedinjenja Bosne i Hercegovine - Hrvatskoj na osno-
vu, navodnog, hrvatskog dravnog prava. Ali, protivnik je i stvaranja
jugoslovenske drave koje trai Deklaracija Jugoslovenskog /duba, jer
bi se i II toj novoj dravnoj tvorevini Muslimani opet utopili kao apso-
lutna manjina II jugoslovenskoj Istovremeno, istupa i protiv poli-
tike podjele Bosne i Hercegovine izmedu Austrije i Ugarske.
80 Prema: Df. odI/osi ... nav. izd., str. 96.
81 . "MiraJIIllr!" list g. Serifa nav. izd., str. 2
Redakcija Hn'Otskog dnevnika je u istom broju odgovorila na ovaj tekst
opet sva njegova historijska i stanovita posebno postojanje
bilo kakve bosanske narodnosti gorljivo da se muslimani opredjeljuju kao
HlVati ili Srbi.
82 U ovom memorandumu i7Jae svoje poglede na jo dva vana pitanja.
Agrarano pitanje treba rijeiti tako " ... to bi zemljo)X)Sjednici odustali od jednog dijela
svoga vlasnitva i to bi drava pritekla u dodjeljivanjem kmetovima jednog dijela
agrarnih zemljinih povrina i jeftinih zajmova." (E. kretanja ... cit
djelo, Sir. 221.) S takvim Ijcenjem zemljovlasnici bi zemljite koje im preostane napokon
mogli, kako kae, ncm'Oti svojim. lstowemeno u Memorandumu zahtijeva
sazivanje bosanskog Sabora da je Bosna i Hercegovina ..... jedina zemlja u svijetu
u kojoj se upravlja bez svakog uticaj a naroda na upravu i bez svake narodne kontrole"
pri tome gledite po kojem se Sabor "ne moe sazvati zbog Srba" se
na hrvatski Sabor je predsjednik upravo Srbin pa on "ipak radi veoma patriotski".
(Prema: E. cit djelo, str. 211.) No, ovi i drugi zahtjevi iz Memoranduma nisu pri-
u dravnom establimentu Monarhije a u Bosni reis-ul-ulema Demaludin
se, prema poglavaru u razgovoru sa dr. Antunom Kol"OeOOm, predsjed-
nikom Jugoslovenskog kluba II austrijskom parlamentu, distancirao od njegove
platfonne. (E. cit djelo, sir. 222.) No, kako pie E. muslimanska ori-
jentacijaje bila Muslimana slijedilaje UMO u njenom opredjeljenju za
autonomiju Bosne i Hercegovine u sklopu Austro-Ugarske Monarhije." (cit. djelo, Sir.
224.) Ujedinjena muslimanska orgaJ/izacija (UMO) stvorena je 14. avgusta 1911. godine
ujedinjenjem Muslimanske narodile orgam"zocije (MNO) i MuslimaJ/ske samostable
stranke (MSS), ali je u potpunosti ta nova organizacija preuzela od MNO program
autonomije Bosne i Hercegovine. (E. cit. djelo, str. 219.)
erif 89
Izgleda, bar prema historiografskoj literaturi, U ovo vrijeme on precizirati
svoje poimaty'e bosanske autonomije. Treba ga razumjeti unutar ireg poli-
konteksta. Historiografija, zapravo, ukazuje kako, pred kraj Ptvog
svjetskog rata, reprezentacija, u kontekstu kontroverznih dis-
kusija u dravnopravnom statusu Bosne i Hercegovine, stoji na
pluralnom stanovitu. Unutar srpskih i hrvatskih krugova sve je prisutnija
jugoslovenska ideja u fonni projekta o ujedinjeqjujUlloslovenskih naroda
II dravu. Tu jugoslovensko4avnu orijentaciju, koja je u sebe,
bar sa stanovita merituma, indi-
vidualiteta i instaliranje bosanske autonomije, Bonjacima prihvata
grupa u kojoj su, naprimjer, Hamid Svrzo, dr. Halid-beg
Hrasnica, dr. Mehmed Spaho,83 Smail-aga Osman Nuri Ha-
koji kao okruni predstojnik u Banjoj Luci radi na ujedinjenju Bo-
sanske krajine i Bosne i Hercegovine sa Srbijom.
84
grupa oko Baa-
kao to vidjeti, Bosne vidi unutar Hrvatske ali na
autonomije. A Serif i njegova grupa, i dalje na
stanovitu da je austrougarska dravnopravna misao garancija bosanske
autonomije, sada za Bosnu i Hercegovinu
nude spasonosno tjeenje nakon rata: da se u formu autonomije, BosIla i
Hercegoviful plisajedini - to je korespondiralo
skim pretenzijama koje su se zasnivale na, navodnom, historijskom pravu
iz srednjovjekovnog doba po kojem je Bosni mjesto pod krunom svetog
Stjepana. 86
83 Prema pisanju Pester Lloyda (24. septembar 1918.) dr. Mehmed Spaho je rekao:
"Izjavio sam da odobravam stanovite o ujedinjavanju svih Jugoslovcna; prema mojim
zapaanjima dio muslimanskih intelektualaca i srednje klase kao i one ispod
srednje klase, tei toj ideji. "(Cit. prema: Atif Purivatra, Jllgoslovenska muslimanska
organizacija II ivotu Kraljevine Srba. Hrvata i Slovenaca, Bosanski kulrurni
centar, Sarajevo, 1999., str. 20.)
84 Enver kretanja ... str. 234. Sve se ove prema uvidu E.
angauju " ... na poslovima u pripremanju jugoslovenskog ujedinjenja." (ci!.
djelo, str. 234.)
85 Tun tenninom dio ondanje javnosti je njegovu tada;l1ju pozicijtL
86 Prema izvjetajima austrougarskih vlasti. posebno po analizama poglavara
ova projekcija bosanske autonomije unutar ugarske drave bila je sredinom 1918.
godine u muslimanskim krugovima koji su uporno odbija!i
velikohrvatske programe I. Pilara i 1. tadlera o prisajedinjenju Bosne Hrvatskoj, po!i-
tiku jugoslavizma i sve druge dravnopravne projekte u :maku srpskih spram musli-
mana asimilatorskih nacionalnih aspiracija a koji je zastupao i popular-
izirao lU politiku bio je erif (E. cit djelo, str. 228.)
90 erif
No, i u posljednjim sedmicama PIVOg svjetskog rata, i
njegovi sljedbenei kao da nisu ni svjesni nove situacije
i njenih rezultata, te i u oktobru 1918. godine podnosi,
memorandum fun Spicmileru, ministru finansija, u kojem.
ne raspade Monarhije, trae povoljniji poloaj Muslimana " ... i
da se vjernost Muslimana primjereno honorira te da se barem j edno
mjesto predstojnika i nekoliko drugih vanijih mjesta u upravi povj eri
Muslimanima ..... pri tome, da se " ... u ovim zemljama mora
vladati u suglasju sa narodom, da odgovorna mjesta odjelnih predstojni-
ka moraju biti popunjena sinovima."87 U ovim fonnulacija-
ma slijedi programski stav Muslimanske narodile organizacije koji
zahtijeva " ... ono to i ostali narodi uivaju, slobodu i sudjelovanje u
upravi svoje domovme".88
Medutim, ..... na kraju rata dominacija pravca u maku UMO
izgubila se i rasplinula u izmijenjenoj konstelaciji odnosa, kojoj
su davali obiljeje jugoslovenska misao i jugoslovensko ujedinjenje ....
U istoriji Muslimana Bosne i Hercegovine otvorena je nova
stranica. Njenu najvaniju sadrinu ispisivao je odnos prema novoj dravi
- Jugoslaviji. je proces ireg otvaranja
Muslimana prema jugoslovenskoj ideji, sa koje mu je
batinila istorija, kao i novim koje im se pridruiti."89
87 Navodi memorandwna prema: E. cil djelo, str. 233. Ovaj
memorandum je, podnio neposredno poslije osnivanja Narodnog
vijeCa Slovenaca, Hrvata i Srba u Zagrebu koje se opredijelilo za stvaranja nove drave
Slovenaca, Hrvata i Srba iz E. kako i ovaj memorandum
..... koliko je glavni pravac muslimanske poli tike u Bosni i Hercegovini bio
izvan osnovnog toka jugoslovenskog pokreta, u kojem su bile ol,:upljene i na
platfonni ujedinjene partije jugoslovenskih naroda II
okvirima Austro-Ugarske Monarhije." (cil djelo, str. 234.)
88 Cit. prema: Pruv"ipoloiaj ... nav. izd., str. 137.
89 E. kretanja ... cit. izd .. , str. 234. Ne bi trebalo zdravorazumski, kao
neto neupitno, tvrdnju: "Jugoslovenski i duh koji je
proimao zbivanja na zavretku razdoblja austrougarske vladavine II Bosni i
Hercegovini najdublje je vezan za pobjedc srpske vojske u prvog svjetskog
rata." (cit. djelo, sir. 234.) Uloga ove vojske je daleko kontroverznija, i sa unutranjeg i
sa stanovita politike da bi se mogla reducirati na onu ali
pojednostavljenu tvrdnju u ta sc ovdje, naravno, ne moe ulaziti, jer je ta problematika
izvan naih tematskih preokupacija. No, Bonjaci i II ono doba imati kotroverzan
odnos prema misiji srpske vojske pa dio Bonjaka, kako to i erif
s srpsku vojsku u Bosni. On naprimjer,
erif
91
osvrt
Nakon viegodinje borbe sa potpisom cara Franje Josipa
(1. maj 1909.) stupio je na snagu Statut za autonomnu upravu islamskih
vjerskih i vakufsko-mearifskih poslova u Bosni i Hercegovini. U
Statutu je definirano ..... da vakufsko-mearifske i vjerske autonomne
vlasti samostalno rjeavaju sve stvari koje po Statutu spadaju li nj ihovu
nadlenost, tako da se protiv rjeenja tih vlasti ne moe traiti nikakva
pravna zatita od dravnih vlasti, ukoliko ta rjeenja nisu u suprotnosti
s dravnim zakonima. Po Statutu glavni organi islamskih vjer-
skih i vakufsko-mearifskih poslova su Vakufsko-mearifski sabor kao
vrhovni autonomni nadzorni organ cjelokupne vakufske imovine u
Bosni i Hercegovini, Vakufsko-mearifski saborski odbor i Vakufska
direkcija kao izvrni organi Sabora, Ulema-medlis (Rijaset) za
vrhovno vodenje i upravljanje Islamskim vjerskim poslovima i
Hodinska izborna kurija. Po ovome Statutu Bosna i Hercegovina su
bile podijeljene na est muftijstava (Mostar, Sarajevo, Travnik, Banja
Luka, i Tuzla). Muftije je na prijedlog Rijaseta postavljala
Zemaljska vlada. Izabranom reis-ul-ulemi menuru (ovlatenje) je
davao balifa, odnosno ejhul-islam.''90
Serif je bio jedan od lidera Pokreta je rezultat
predstavljen u fonnulaciji. No, kao
to smo vidjeli, njegovo miljenje-djelovanje, permanentno
sa razdorima i suprotstavljenim percepcijama odnosa
kako prema etabliranoj vlasti tako i prema politici paktiranja sa srpskom
12. novembra posjetiti komandanta SIpske vojske pukovnika Milana i u ime
Muslimana iz Rogatice il'nlZiti zahvalnost za angaman te vojske na upostavljanju reda.
se na " ... bratskom dranju srpske vojske, naglasivi da j e s me('\u
Muslimanima bilo neizvjesnosti i strahovanja kako stpska vojska posrupiti sa musli
manskim stanovnitvom; ali danas su i on i Muslimani to su se uvjerili da je srp-
ska vojska dola bratski bez namjere ma kakave osvete." (Iz lista Narodno jedinstvo, l ,
13. II 1918., cit. prema: A. Purivatra, Jugoslovenska musiimalIska organizacija ... nav.
izd, str. 30.) Teko je, naravno, procijeniti koliko se u ovim nalazi neto od
onog racionalnog lukavstWl uma numag u susretu s Ilovom silom u Bosni, a koliko su
one izraz osvijetene proSIpske koncepcije ili neutralna deskripcija zbiljskog
ponaanja srpske vojske prema Muslimanima. U svakom s onu stranu jednos
tranosti i predrasuda, postoji potreba za novim mooografskim znanstvenim istraivanji
ma ovih aspekata povijesti u ovom vremenu.
90 Mahmud Islamska zajednica u Bosnj j Hcn:cgovini do u:
/sUun i MIlSlimani II Bosni i Hen::egovini, E-Ka1em, Sarajevo, 1991. , str. 150.
92
Serif
opozicijom i carigardskim autoritetima, nije reduciralo pokret na
vjerska pitanja nego je nosilo II sebi ire koncepte unutar kojih
primamo imaju pitanja dravno-pravnog statusa i unutarnjeg
Bosne i Hercegovine.
Ako se ima II vidu, spram austrougarske vlasti, II dijelu meritorne, uz to,
etablirane inteligencije, intencija
koja je, da Bonjacima ne preostaje nita drugo do da
logikom adaptacije osiguravaju svoju egzistenciju i pretpostavke
napretka, svoj aktivitet iscrpljivala U, istina vanoj ali, II osnovi, apoli-
sferi kulnunog i obrazovanog prosvjetiteljstva ili funkcionalnom
participacijom II institucijama austrougarske drave na tlu Bosne i
Hercegovine, onda i diskurs erifa prak-
ticiran, do vremena saniranja aneksione krize, zadobija na svojoj
vrijednosti: paradigma je iskustva austrougarskog
apsolutizma. Istovremeno, demistificira on uvrijeene predrasude da se
antiaustrougarski opozicioni kurs njegovao unutar
stpske politike i njene inteligencije to, sa svoje strane, opet na
vrijednosni dignitet njegove misli u historiji mi-
Ije'\ia kod Bonjaka u 20.
Prema tome, u ovom aspektu, miljenje-djelovanje ulazi
meritorno u, jo u doba osmanske vladavine nad Bosnom,
povijest politike spram Reima.
No, i njegovo poimanje plirode politike je Vidjeli smo, u
opozicionom diskursu, ona je polje kritike, polemike, rizika i odvanosti.
Ali, nije, u njegovim percepcijama, ona prostor i najradikalnija opozi-
cionalnost jer pod politikom ne podrazumijeva subverzivni avanturizam,
anarhizam, revolucionarno nasilje, terorizam i sl. Uz
svu distancu spram Reima, medutim, to nije, na drugoj strani,
politika nostalgije, konzerviranja i restauracije nego politika kreativne
adaptacije i receptivne otvorenosti spram djelatnog evropskog
ivota i njegovih vrijednosnih preferencija. Istodobno, u politici kao
opozicionoj djelatnosti razlikuje stvarnost, izvedivost i ide--
alitete. Slijedi politiku logikom realizma ali on, to je i
izvedivo u empirijskom kontekstu, uvijek na horizontu kao orijentir ima
pred one krajnje, najvie ideale. Politika nije, dakle, akcen-
tirajmo u naem uvidu i te imanentne crte u njegovom poimanju politike,
djelatnost reakcija, neosmiljenih, a
erif 93
jednokratnih ili k:ratk.ovodnih nego je, naprotiv, mada posre-
dovana realiteta, plTJjektivna politika noena i usmjemvana
idealnom aksiologijom koja sublimira najvie narodne ciljeve.
Otuda, reko!lSt11lkcija his/OIije poimanja pri1vele ili biti same
politike ima racionalnu motivaciju da uzme u obzir i
shvatanje politike.
Nadalje, bez obzira na njenu promjenljivu motivaciju i uti-
litarne diferencije u akcentaciji politike paktiranja, jednom sa
srpskim, a drugi put, sa hrvatskim establimentom, ideja konve1gellcije
bosanskih subidentiteta jest vrijednost po sebi pa
pripada vanim dimenzijama njegovog miljenj a-djelovanja.
No, ona je ostala, u njegovim predstavama, u domeni ideala.
Nije tu politiku, logiku realizma a ne apstraktnih
ideala, razumlj ivo, apologiju muslimanskih interesa i
prava kao izvorite i nonnativitet zbiljske JXllitike, mogao
konzistentno provoditi zbog tekih divergentnih rascjepa u
skim pogledima na onovremena supstancijalna pitanja, kakva su, naprim-
jer, projekt dravno-pravnog statusa Bosne i pitan-
je ili Ijeenja agrarnog pitanja. Naprimjer, u
politici i dravno-pravno pitanje,jedno vrijeme, JXllitiku kon-
vergencije prema srpskoj oJXlzicionoj reprezentaciji, dok u agrarnom
pitanju, drugi put, pledirati i ozbiljavati muslimansko-luvatsku konver-
genciju. No, i II takvim muslimansku politiku nije shvatao
kao antisrpsku ili antihrvatsku politiku koja bi ugroavala racionalizirane
interese srpskog i hrvatskog naroda.
U svakom rekonstrukcija historije politike kollvelgellcije i
divergencije unutarbosanskih subidentiteta
i uvide u njegovo iskustvo ove politike.
No, ta ideja konvergencije, to je od osobite vanosti, u sebi sadri os\jc-
tenu politiku odbijanja prostpske ili proluvatske nacionalizacije Musli-
mana. Zapravo, u povijesti nacionalnog samorazumijevanja
relevantno mjesto ima njegova politika odbijanja muslimanske auto-kroa-
tizacije i autosrbizacije te izvanjske srbizacije i hrvatizacije kao i, u
tom kontekstu, JXlzitivna afirmacija muslima!lSkog individualiteta. Isto- .
vremeno, na tlu apologije tog identiteta, njegov aktivitet obilje-
ava promocija i subjektivizadja mllS/imallSke politike kao samostalnog i
ravnopravnog aktera javnog ivota u Bosni i Hercegovini onoga vremena.
------ - - - - - - - - ---- - - - - -- ---
94
erif
Otuda, svaka rekonstrukcija povijesti samorazumijevanja,
posebno one njegove orijentacije koja je znala za individu-
alitet, II sebi i konceptualne poglede.
I II histotji dfavno-praV1log miljenja njegova stanovita
imaju svoje mjesto. Respektabilna je, li tom kontekstu, njego-
va konzistentnost u apo/agi)i ideja bosanske autonomije koja jest, II naem
uvidu. vrijednost sama po sebi. ona je, unutar inteligen-
cije i establimenta, racionalno poimana, ne samo
II onodobnom nego i II kasnijim povijesnim kontekstima, kao jedina real-
no alteranativa - fanna bosanskog povijesnog, teritori-
jalnog, i dravnopravnog individualiteta i,
to je isto tako vano, i afinuacije narodnog indivi-
dualiteta, II svim njegovim dimenzijama, prije svega, egzistencijalnim, a
onda i ..jerskim, kulturnim, ekonomskim, pravnim i sl. Ideja
autonomije, bez obzira u kakvim se irim dravnim cjelinama ona zami
ljala, bila je zapravo egzistencijalni odgovor agresivnoj politici
dezindividualizacije pa i samog nestanka Bonjaka te politici aneksije
Bosne susjednim dravama ili njenoj unutarnjoj, politikom srpskog i
hrvatskog velikodravnog nacionalizma - ozbiljenoj podjeli. U povijesti
ideje autonomije kao vrijednosti po sebi i kao vane dimenzije
dravno-pravnog miljenja, u naem uvidu, vano mjesto ima
i misao erifa No, ideja autonomije podrazumije-
vala je u njegovim percepcijama i unutarnje Bosne zasnovano na
pravu Bosanaca da sami upravljaju svojom domovinom pa i ovu ideju,
formulirajmo smisao te ideje u sintagmi, unutarnjeg bosanskog
suvereniteta, tretiramo kao relevantnu dimenziju njegovog
miljenja i javnog angamana. Zanimljivo je, na drugoj strani, da uz svi-
jest o muslimanskom individualitetu, i u doba Kalajevog reima a ni
poslije, erif nije ni za trenutak bio afektiran idejom bonjat-
va koja, preko lista Bo,yak nije do kraja nestala iz javnog ivota
onoga vremena.
Neovisno od toga, rekonstrukcija historije dravno-pravnog
milje!yOa, moe, u naem uvidu, uvrstiti i stanovita.
Napokon, njegovo miljenje, kao to je to kao to
tek vidjeti, i kod nekih drugih intelektualaca i iz
ovog turbulentnog vremena, karakteriziraju momenti diskontinuiteta to
je, svakako, ostalog, konsekvencija i osobne afekcije
pragmatizmom. No, taj diskontinuitet u kontekstu Kraljevine Jugoslavije
erif 95
II bitnome a ne vie akcidentalno ili utilitarno, obiljeiti njegovo poli-
miljenje i djelovanje.
9l
Karakteriziraju njegovu misao,
racionalne ali ponekad i imagil/ame recepcije odnosa
snaga i oskudne u anticipaciji povijesnih trendova to
se pokazalo u njegovoj, do posljednjeg trenutka, opti-
viziji opstanka Austrougarske monarhije i Bosne -
Njegove predstave o Osmanskoj vladavini II Bosni
nemaju nikakvo utemeljenje
92
kao to II svijet onodobnih bo-
iluzija spada politika koja je povratak Bosne pod sul-
tanov suverenitet i pod vlast Stambola tog, kako je pisao, vidjeli smo,
naeg simbola i ideala.
ideje imaju relevantno
II a ne idolatrijski ili predrasudno intoniranoj, historiji bon-
dravno-pravnog, konvergentnog l
nacionalnog miljenja i miljenja prirode }XJlitike kao takve.
91 Izvan nae tematske preokupacije, razumljivo, izlazi interpretacija njegovog
miljenja i djelovanja u ovom vremenu, ali o onom diskontinuitetu, u kratkim naznakama,
ovdje vidjeti u poglavlju Iz biografl}a.
92 Jednostrane, simplificirane i percepcije ne mogu se racionalno braniti, a o
tome ne samo bosansko-pravoslavna i iskustva i
u pismenom obliku, razumlj ivo, iskazana i u radikalnim, irealnim pretjerivanjima,
nego i kontinurani <Xl.nos spram osmanskog reima u Bosni o
iscrpno vidjeti u naoj knjizi iskustvo politike, Osmansko doba, Euromedija,
Sarajevo, 1998.
97
J
o za ivota, i JXlsebno, kasnije, II viedecencijskoj recepciji nje-
l gova duhovnog djela, je unutar polifonijskih kompeten-
cija i multidisciplinarnih diskursa s pravom memoriran i
kao meritorni knjievnik, i kulturni djelatnik. Njegova
misao, ostajala je na margini interpretativnih I II
rijetkim osvrtima, njegov se angaman, uglavnom, ocjenjuje ne
kao angaman II duhu politike /wo poziva nego kao angaman pod pri-
silom oko1nosti
2
ili, sa stanovita onoga to je znanost izgubila ali i sa
stanovita osobne sudbine - kao greka.
3
l U novije doba na ovu dimenziju upozorio je Halid kao
u: Safoet-beg - intelektualna strategija, Zbornik radova
skupa, Udruenje intelektualaca Muslimana grada Zenice, Zenica, 1994.
2 ''Dr. nije smatrao politiku svojim ivomim ciljem. Koliko se bavio politikom,
10 su njega prilike samo potisnu1e na to polje" (Dragutin Hofbauer, Nekoliko misli o Dr.
Safvetbegu ''Novi Behar", br. 19.-21., 1. maj 1934., str. 286.) O toj presiji prili-
ka il i faktora koji je nenadano uticao na njegovo neposredno
u oficijalnu JXllitiku govori i sam "Mislio sam na
zatraiiti stolicu za islamske jezike, ali sudbina odredi U to vrijeme Bosna j
Hercegovina dobile su ustav. Tri izborna kotara ponude mi mandat na programu narodne
organizacije. da me niko ko divljaka nete birati otklonim izbor na programu. No
kurija i bez programa izabere me u sabor.
2. juna iste godine izabran sam tl zemaljski savjet, a 25. septembra poslije smrti Firdusa
Alibega. koji je umro prije otvaranja sabora, JX)Stao sam predsjednik sabora Bosne i
Hercegovine. U toj zatekao me rat i po ustavu ostao sam predsjednikom S31x>ru sve
do 31. januara 1919. godine." (Iz molbe Predsjednitvu ministarstva u
- - ------- -
98
Safvet-beg
No, neovisno od ovakvih sudova njegovih savremenika, kao
sudionik kulrurno-prosvjetiteljskog preporoda, on je, ipak, pojmio
smisao i politike te 1907. godine " .. . potrebu po-
odgajanja naroda naega_ Politika je restegljiv pojam, II njoj
se moe neprijatelj da nametne narodu za i i
da ga demagoki i sofizmima zavodi na krivi put."4 Aficiran takvim
poimanjem politike " ... on sam je najvie cijenio svoj rad,
najzanosnije o njemu govorio, osobito o onom razdoblju, kada
je zaista rijetkim narodnim povjerenjem izabran za narodnog zas-
tupnika II bosanski sabor ...... 5 A II percepcijama njegovih saradnika,
na tlu, je bio sinteza tradicionalnog aristokratizma
Beogradu (povodom zahtijeva za regulacijom penzijskog staa), od 23. oktobra 1923.
godine; u: Sajma tivo( j rad Safoeta bega Baagica u doJaunentima Dravnog
arhiva Bosne i Hercegovine, u: Safoet-beg - intelektualna strategiJa,
nav. zbornik, str. 50.)
3 ''po mom uvjerenju za nauku nije se mogla desiti Safvetbegu u ivotu, osim teke
bolesti, no je nj egovo stupanje u politiku. Da je merhum mj esto toga zasio
na stolicu profesora bio bi njegov rad mnogo obilniji, a uz to bi
danas imali makar jednog koji bi mogao bara donek1e popuniti prazninu, to j e
nastala njegovom (Hamdija tivot Dr. Safvetbega
"Novi Behar", nav. hr. str. 274.) je o tome da je, nakon
doktorske promocije, Vjekoslav pokrenuo inicijativu da se na
osnuje katedra za orijentalne jezike i da se kao profesor jXIZOve i na nju
postavi Nakon to je izabran u bosanski Sabor, ta sc inicijativa ne realizira a
neposredno ulazi u onodobni svijet politike. No, sam da nije
nikoga ni molio u okrugu da bude izabran, jer j e incijativa dola iz
izbornog sreza su izaslanici dolazili u da izdejstvuju njegovo prihvatanje
mandata, te da se dugo predomiljao dok se nije da prihvati izbor. (Dr. Safvet-
beg Odgovor Ila nepovjeren;cu, Sarajevo, 28. novembar 1913.,
''Novi Vakat", Sarajevo, br. 42, 28. novembar 1913., str. 2.) Imao je, pri tom izboru,
nakon to je on promijenio svoj odnos prema i direktnu
podrku Egzekutivnog odbora Muslimanske narodne organizacije o pie
"Muslimanska sloga", Sarajevo, br. 30, 17. maja 1910., str. 3.
4 Edhem Moje uspomefle iz saradllje sa Merhllm Safoetbegom, "Novi
Behar", nav. br., str. 295. Kao rezultat takvog shvatanja politike, pojavljuje se negov list
Ogledalo prvi broj izlazi 31 . maja 1907.
5 Alija Nametak, ln memoriam Safvetbegu.', ''Novi Behar", nav. br. str. 285.
ovo Nametak kao Baagi(;ev saradnik u nekoliko posljednjih godina njegovog ivota.
Safvet-beg 99
(begovskog)6 i mentaliteta demokrate
7
Politiku nije poimao logikom ma-
kijavelizma pri tome, etiku i racionahri diskurs u politici.
8
No, uz sve ovakve i ocjene njegovog habitusa i njego-
va, mada u fonnama eksplicitnog rukopisa,
par excellence misao ostajala je, uglavnom, izvan vidokruga.
Mada, dakle, nije u ekspertnom ili anrovskom smislu
mislilac, se da je, ipak, rekonstruirati i komponente
njegovog diskursa.
A ona se, ta misao, to imenentno a to eksplicitno, pojavljuje
na trostrukom planu.
Prije svega, njegov kulturni angaman je, zapravo, jedna politika i
aplikacijajednogpoimanja politike u konretno-historijskom kontekstu.
Ispoljava se kao imenentna politika spram austrougarskog Reima i, na
drugoj strani, kao koncepcija nacionalne, ovdje politike
unutar tog Reima.
Nadalje, ono prekriveno je kod njega knjievnom i historiograf-
skom anrovskom fonnom: II poetsko-knjievnim. i historiografskim
oblicima, zapravo, krije se jedna osvijetena misao vezana, prije
svega, za razumijevanje bonjatva II njegovim povijesnim i onovremeno
aktuelnim dimenzijama.
6 sc i u osobnom ivotu i II svakodnevnoj koresJX)ndenciji neskriveno deklari-
rao kao begovski aristokrat U jednoj biljeci, II kojoj opisuje svoj susret sa
agentom, pijunom, provokatorom, vidi se da se, u rutinskoj komunikaciji,
kako to sam kae, predstavljao kao posjednik iz Sarajeva" i da je svoj moral-
ni integritet lcgitimitrao i tako Io se predstavljao kao "Unuk Baage i
Samilage koji " ... nije do sada ne nikada nikoga denuncirati, jer ga
ponos i usJX)mena na dugi niz djedova, koji se nijesu nikada ogrijeili o potenje." Oz
biljeke objavljene u: Ivan A. Neto o javnom ivotu Dra
Safietbcga BGagiea, "Novi Behar", nav. br., str. 277 i 278.)
7 "Bijee pravi naS aristokrata, visoko obrazovan, a ipak do u dno due
demokrata." (Ademaga na SaJvetbega, "Novi Behar", nav. br., str.
279.) sud i Alija Nametak: ''pa iako beg, JX)romakjedne ext najstarijih
aristokratskih ponxlica, on je bio u punom demokrat,
barem II ovo vrijeme otkako sam seja s njim upoznao." (Cit djelo, str. 285.)
8 O lome i Dragutin Hofbauer: "Svoje protivnike iz uvjerenja je
nastojao razuvjeriti lijepim i prohldokazima. Nonikada se nij e sluio
sredstvima ni denuncijama. Duboko je prezirao pehlivane, koji su
narod iz koristoljublja." (Cit. djelo, str. 280.)
100
Safvet-beg
Napokon, ono iskuava se i II eminentno rukopisu.
Razumljivo, rekonstrukcija njegove misli se l na
ovaj rukopis.
Pri torne, vani momenti njegove biografije uzimaju se, kao
to je to II intetpretaciji socijalne i misli drugih bo-
autora, II obzir tek utoliko ukoliko mogu asistirati II razumije-
vanju njegove publicirane misli. S onu stranu biogra/iZma i
biografskog psihologizma kao i metodski anahronog,
odnosno, spoznajno neproduktivnog pristupa, ovdje se, dakle, rekon-
strukcija njegove misli vri na osnovu, istina, II anrovskom
smislu pluralnog, no publiciranog teksta da on II sebi sadri me-
ritum za onu rekonstrukciju.
Politika kao kulturna politika
U svjetonazorskoj aksiologiji prosvjeta, domovina i islam
pripadaju vrijednostima najvieg ranga.
9
Muslimansku politiku unutar
austrougarskog reima definira, prije svega, kao kultumu politiku je
stub prosvjeti telj stvo. 10
on vjeruje u i u njemu nalazi ono za muslimansku
zajednicu u Bosni i Hercegovini egzistencijalno-spasonosno.1
2
Uz
drugih moralnih i islamskih vrijednosti i recq:x;ija modernog
9 Izraava taj rang i njegova koja govori o neophodnosti pridonoenja na " ...
rtvenik prosvjete, domovine i islamskog napretka." govor na "Gajretovoj"
skuptini, ''Behar'', IV, str. 256.)
10 Takvo stanovite uglavnom, do vremena kada se angaira fonru-
ranjem svog lista Ogledalo, i kasnije, u ptvim izborima te se u
bosanskom Saboru. iz ovog poimanja politike i poimati je II
njenom eksplicitnom dakle, kao autonomnu javnu djelatnost koncentriranu na
aspekte angamana.
II " ... pl'OS\jeta uvijek pobjeguje". govor na "Gajrelovoj" skuptini, cit. izv.,
str. 255.)
12 "Kolika je prosvjete, ta je ona sve u prolosti, ta sve u sadanjosti
i ta sve u o tome je svak uvjeren ko ... pozna povijest jednog kul-
turnog naroda, ili ko budnim gleda svijet ... Slava i tih velikih naroda je bila
i prola, ali spomenici na negdanji kulturni sjaj i duevni rad jo i danas ive u predaji
svih naroda ... sve to nije pod bajrakom prosvjete, to je izglodao zub vreme-
na, to se izgubilo za uvijek kao da nije nigda bilo ni bitisalo." (Cit. djelo, str. 256.)
Sa/vet-beg
101
znanja jest, u njegovom uvidu, supstancijalna pretpostavka musliman-
skog povijesnog odranja: se u ovim tekim vremenima moe
odrati na visini jedino osobnom vrlinom, moralnom i materijalnom
kojenarn uvjete propisuje i uzviena vjera naa ijedino naoruan
savrernenim znanjem moe vriti njene uzviene zapovijedi."13
No, kulturna i prosvjetiteljska politika podrazumijevaju, prije
svega, u njegovoj percepcij i, otkrivanje i prisvajanje stn'remenih saz-
nanja i modeme nauke to i otvorenost ka u
duhu recepcije novih i privrednih znanja.
14
A ta su znanja
izvor ljudi i naroda u modernom vremenu.
15
iza nje-
gove hipostaze modernih nauka i znanja stoji vjera u
ljudski napredak u historiji .16
Sa ovakvim predstavama konfrontira se sa tradicionalnim vrijednostima
koje u vojnoj vide izvor opstanka i prosperiteta. 17 Otuda, musli-
mani i u Bosni i Hercegovini moraju se " .. . boriti za svoje potomstvo
orujem dananjeg vremena: knjigom i prosvjetom."18 No, istovre-
meno, one su konfrontirane i sa tradicionalnim shvatanjem znanja -
onim shvatanjem koje znanje reducira na vjersko znanje i konzerva-
tivnu Smatra, da u islamu ne postoji nita to bi
inhibiralo muslimane u recepciji imperativa i modernih
13 Iz "Gajretovog" poziva muslimanima u BiH kojeg je (konac ramazana 1903.) pot-
pisao kao nj egov predsjednik. Otuda smatramo da ovaj poziv izraava i njego-
va osobna stajalita. ("Gajret", "Behar", IV, str. 269.)
14 "Ali razjanjavati duh dananjeg vremena, dokazivati potrebu prosvjete i moderne
nauke gotovo je suvino, jer lO je svakom jasno, a i hvala Bogu sve iz dana u dan vie
dolazimo do te svijesti ... " (Iz "Gajretovog" poziva muslimanima u BiH, cit izv. str.
269.)
15 je o znanju kao sili " ... koja je II sadanjosti majdan individualne i
koja u na polju tehnike otvoriti izumima i na polju nauke
velika govor na "Gajretovoj" skuptini, cit izv., str. 256.)
16 u taj napredak insistira da i muslimani u Bosni i Hercegovini budu " ...
sudionici ljudskog napretka ... " preko, izmedu ostalog, i modernog obrazovanja.
17 "Prola su ona vremena, kad se pjevalo .,. Slava ide sablju a ne pero ... jer se danas
u svemu svijetu popjeva ... Pobjeda je na strani nauke a ne na strani zastave." (Cit. djelo,
str. 256.)
18 Iz "Gajretovog" poziva muslimanima u BiH, cit. izv. str. 269.
[02
SaJvet-beg
znanja.
19
Na drugoj strani, on, taj imperativ nema samo individualnu
svrhu i ne reducira se na interesnu sferu osoba: on osigurava pros-
peritet muslimanske zajednice kao cjeline i Bosne i Hercegovine kao
njihove domovine, dakle, li funkciji je dobra.
20
Iz uvida II prezentirana poimanja, koja, II
osnovi, onovremenu muslimansku politiku reduciraju na njenu kul-
nnno-prosvjetiteljsku dimenziju, mogu se, po naem miljenju, identifi-
cirati i elementi jedne neosvijetene sociologije modernog znanja. Jer,
pojmio je povijesno-socijalnu moderne nauke i tehnike i, II kontek-
stu svoje vjere, II povijesni napredak, njihove vrijed-
nosti. No, nije bila ona idolatrijskim pogledima na
duh evropeizacije niti je hyela anulirati povijesne sastavnice musliman-
skog individualiteta to se, ponajbolje demonstrira II njego-
vom shvatanju islama, bonjatva i bosanskog patriotizma.
Sociologija muslimanske zajednice
nonnativni pledoaje za muslimansku recepciju modeme
znanosti i tehnike sastavni je dio jedne, naravno, nerazvijene, vie
implicitne sociologije muslimanske zajednice u Bosni i
Hercegovini. Njena su dva uvida: prvi, deskripitivni, odnosno,
o zastoju u njenom socijalnom razvoju, i drugi,
nonnativni, o osloncu muslimanske zajednice na samu sebe. Prvi
eksplicitno dijagnosticira: ''Na zastoj u razvitku umnom, gospo-
darskom i kulturnom, tako je jasan, da ga ne treba dokazivati
ni brojevima ni logikom, on je zle poljedice
naeg zastoja u napretku modernom, savremenom, ne nikome
tako gorke biri kao nama, koji do nedavno bijasmo element i
vigjeniji.''21 No, drugi, alternativu toj stagnaciji, nonnativno ple-
dira: "I mi muslimani u Bosni i Hercegovini prisiljeni smo, da se megju
19 "Deviza sviju naroda u dananjem vijeku jest izraena u jedooj plVsvjeta. No
ta deviza davno je poslavijena islamskim narodima, ona je nikla sa islamom zajed-
no." (Cit. djelo, str. 269.)
20 sa recepcijom modernog manja muslimani mogu osigumti ne samo islamskl
napredak nego i " ... domovini slavu ... ". (Baagitev govor na "Gajrctovoj"
skuptini, cit izv., str. 256.)
21 Iz "Gajrctovog" poziva, cit. izv., str. 269.
Safoet-beg
103
se potpomaemo, a da nikad svi zajedno nemamo na koga da se oslonimo.
Mi smo ostavljeni sami sebi, i ako se sami za se ne {XJbrinemo, teko ko
drugi za nas osjetiti nau 001.''22
I jedan i drugi uvid on u drugim kontekstima sadrajnije
U objanjavanju uzroka svog prvog uvida se
upustiti u svojevrsnu socijalnu psihologiju muslimanske zajednice. Iz
drugog nonnativnog uvida jedan program
misao biti uspostavljanje unutannuslimanskog socijalnog,
kulturnog i mentalnog homogeniteta.
U skladu sa manirima svoga vremena, i se uputa II slikanje mus-
limanske etllosocijaine psihologije. Samo to se ona, u odnosu, naprim-
jer, na Ljubuakovu muslimansku karakterologiju, sada uglavnom,
deskribira apostrofiranjem njenih negativnih crta. A one se
poimaju, istovremeno, kao vani izvori muslimanske dekadencije. U
se sastoje " .. . nae pogreke i prirogjene mahane ... ": "Mi u
svakome goj imo zlo miljenje i stunnjamo u potenje; mi uhodi-
mo, raspitujemo i istraujemo tugje tajne i sramote; mi potajno prisluku-
jemo, zavirujemo, napinjemo sva da to kroz
vrata, da to vidimo preko oka; mi se tugjimo od svakoga, jer sebi
uobrazujemo, da smo najpametniji,jer svaki o sebi misli "ja sam drugoga
nema", a to nas dijeli, otugjuje i u nama ubija megjusobnu ljubav i pri-
jateljstvo; mi zavidimo jedan drugome sve i to smo i to nijesmo i to
imamo i to nemamo; mi legja jedan od drugoga, ne pozdrav-
ljamo se, ne razgovaramo jedan s drugim; mi se mrzimo, preziremo, lju-
tima se i tuimo jedan drugog bez obzira na to: imamo li pravo ili
nemamo; mi nijesmo nego krvni neprijatelji u privatnome i
javnome ivotu.''23 U cjelini, " ... II naem islamskom elementu vlada
vrtoglavica. Ne ma se: ko pije ni ko
No, ovake i druge mahane nisu nikakavapriorij, usud, prirod-
na datost, naprotiv, mogu se prevladati rehabilitacijom i afinnacijom
islamske etike jer gdje nema morala " ... tu se ne da zasaditi nita, da
ni najneznatnija klica vjere."25 No, njene pozitivne crte, pre-
23 Sto ijedan hadisi erif, "Behar", I. maj 1903., br. l, str. 245.
24 S. Nai program, "Ogledalo", Sarajevo, petak 31. maja 1907., SIT. L
25 Sto ijedan hadisi erif, "Behar", I. maj 1903., br. I, sIT. 245.
104
Safvet-beg
poznaje II povijesti, a II modernom kontekstu, kao to se
tek pokazati, II novoj muslimanskoj inteligenciji, uz savremenu organi-
zaciju muslimanske zajednice,26 vidi aktera njihove revitali-
zacije i javne afrimacije.
se na Kur' an i hadise, jednu od pret-
postavki historijskog prevladavanja crta muslimanske soci-
jalne psihologije vidjeti II drutvenoj reafinnaciji uflutamlUslimanskog
homogeniteta. On II sebi sadri nekoliko konstitutivnih elemenata. Prije
svega, punu afirmaciju muslimanskog udruivanja kao vjerske
dunosti.2? Islamje " ... osnovan na udruenju i uzjamnoj ljubavi .. . ",28
odnosno, na islamskom bratstvu.
29
A " ... smrtni je grijeh ... "30 raditi na
njegovoj sabotai ili destrukciji. Zato je vjerska dunost svakog musli-
mana da participira u razvoju islamskih udruenja, zadruga i islamske
drutvene zajednice u cjelini.}1 Ono islamsko bratstvo, pak,
recepciju etike dobra, altruizma, solidarnosti, rtvovanja za interes
i sl. No, respekt etike islamskog bratstva jest, istovremeno, u bosansko-
kontekstu, i izraz i imperativ patriotske aksiologije, on
je i rodoljubno djel0
32
da s tom etikom dolazi i do pros-
26 Izmedu ostalog, dunost je svakog llluslimana, a u cilju napretka, " ... utirati put
modemoj organizaciji svoga elementa ... ". (8. Na program, cit izv., str. l.)
27 Iz govora na "Gajrctovoj" skuptini, cit. izv. , str. 256. Ponavlja ovu
temeljnu misao je i ustanove dIITlle s kojom se
ne obavlja satro dunost nego razvijaju vrijednosti !jubavi i prijateljstva le
quhav prema islamskoj (Sto ijedan hadisi erif, nav. izd, str. 244.)
8 Iz govora na "Gajretovoj" skuptini, cit. izv., str. 256.
29 Cit. djelo, 256. Njemu je " ... umek hazreti Omerovo halifovanjc, kome se dive
propovjednici socijalizma i cijeli obrazovani svijet ... ". (Cit djelo, str. 256.) Zanimljivo
je, ovo je jedno od rijetkih mjesta gdje pominje socijalizam.
poglede I. Taylera na islam, objavljene 1884. godine u listu ''Times'', ovu upotri -
jebiti jo jednom: "Ukratko Islam je vjera jer je jedina tjera. koja
je OS1l01l0llU na demokratskim I/Stanovama i koja propovijeda realni socijalizam, Io
mora imponirati emcu i Evropejcu". (Sto ijedan hadisi erif, cit izd, str. 241.)
30 lz govora na "Gajrelovoj" skuptini, cit. izv., str. 256.
31 Sto i jedan had;si erif, cit izd., str. 244. Ona u sebe, osim vjerskih ustanova,
i one kakve su kiraethane afinnaciju sve-
srdno p[edim. (Cit izd., str. 245.)
32 Iz "Gajretovog" poziva, cit. izv.
Safvet-beg
105
periteta Bosne i Hercegovine kao domovine njenih muslimana A ta
muslimanska tenja napretku putem sveislamskog udruivanja nije
nita njihovo ekskluzivno, naprotiv, je za sve narode.
33
Nadalje,jednu od pretpostavki historijskog prevladavanja mus-
limanske stagnacije vidi II promjeni muslimanskog vrijed-
nosnog odnosa prema stjecanju materijalnog bogatstva i bogatstvu kao
takvom.
34
Pri tome, se i na evropski odnos prema bogatstvu
da je ono pretpostavka kulturnog razvoja evropskih
drava.3
5
No, vanije je, islamski tu promjenu
se na Kur'an i vie hadisa. Jednostavno, odnos prema bogat-
stvu od predrasuda, animoziteta, averzija te ga promatrati u optici
vjerskog grijeha. Naprotiv, ne siromatvo
36
nego sticanje materijalnog
bogatstva kao islamski imperativ. No, ga pojmiti
logikom poWepnog egoizma
37
nego, naprotiv, promatra ga II prizmi
islamske etike, dobra,38 altruizma i solidarnosti sa socijalno
stratumima.3
9
U svakom ..... bogatstvo Ue) usko
sa blagostanjem i samosvijesti svih naroda."40
-33 "Kako je prirodna elja i tenja u svakom da ne ostane iza svojih drugova,
isto tako je prirodna skupini ljudi i cijelom narodu, da ne ostane iza drugih skupina i
drugih naroda; zato mislim, da je i u nama opravdana elja i tenja, to sc brinemo, da
se ne izgubimo u vrtlogu radina i ambiciozna svijeta - to smo stvorili "Gajret"." (Sto
ijedan hadisi erif, cit. izd., str. 244.)
34 Izlae svoje misli o vrijednosti bogatstva on u kontekstu hadisa
Siromatvo ;.stom to nije (Cit. djelo, str. 241.)
36 " ... jer je teko plemenito misliti i raditi, ako misli i radi za kruh". (Cit. djelo,
str. 241.)
37 "Dakako to bogatstvo ne smije muslim na hrpu trpati i mrijeti vie nj ega, nego s njim
pristojno izdravati svoju i pomagati blinje uvijek na pameti, da i svoje
potomke kako tako osigura." (Cit. djelo, str. 241. )
38 I izvan konteksta u kojem odnos preme bogatstvu kao vrijednosti, preferira
islamsku etiku dobra:" .. . je ogledalo plemenitosti due. " Razvija i
ovu etiku u kontekstu hadisa Zapovijedajte, da se dobra pa makar ih vi
ne o zabrol1jlljte, da se zla pa makar se niju ne (Cit. djelo, sir. 242.)
39 pri tome " ... ruka, koja daje milostinj u hajimija je od ruke, koja prima
milostinju, jer je kletva sirotinje veli neki pisac, da sc sva njezina djela, pa makar joj
nikakove koristi ne nosila, pripisuju niskom interesu." ( Cit. djelo, Sir. 241.)
106
Safvet-beg
on zna, da je i muslimanska zajednica unutar sebe socijalno,
kulturno, obrazovno, mentalno i sL, diferencirana i
heterogena. Pa, ipak, pledira za njen unutarnji moralni i
homogenitet. Istupa protiv svakog unutannuslimanskog
oblika nesloge, razmirica i s1.
41
Sto pod ovim
podrazumijeva: ", .. rekao je resululIah: ko dijeli II stranke (moj e ljed-
benike), ne pripada nama t. j. muslomanima. Taj se hadis odnosi na sve.
Ne smije muslim, ako eli, da ostane islamske zadruge. bacati zag-
jevice ni megju pojedince ni megju drutva, ni megju narode. Ko to
'lejse minna' (nije na) veli resulullah."42 Diskreditira unutannusliman-
skD separisanje se na hadise koji kau ", .. da se
Muslimani od i da propovjedaju udruenje, j er su i slabi
jaki, kad su sloni i udrueni."43 A nj egovi su glavni protagonisti, vidi
se to iz njegove deskripcije uzroka propa"ti Arapa u paniji, lj udi skloni
osobnom narcizmu, samozvanom vodstvu, manipulaciji masama prema
liderskim ambicijama, stvaranju stranaka II narodu ne sa stanovita
dobra nego po logici vlastitih harizmatskih aspiracija, ostvare-nju
privilegija u raspodjeli ekonomske, privredne i trgovinske u pris-
rupu dravnim slubama i privatnoj koristi koje one donose i sl.
No, tako pojmljeno II njegovoj percepciji, nikako ne
implicira niti imperativno nalae instaliranje totalitarizma. Naprotiv,
onaj se homogenitet, osim na etici islamskog bratstva, treba da zasniva
41 U tom smislu, deskribirajuci onovremenu unutannuslimansku zbilju, ce "Svak
dere na svoju stranlL Nije sastaviti trojicu ljudi, megju koj ima se ne rodi pet
raznih miljenja." (Cit. djelo, str. 241.)
43 Cit. djelo, Sir. 246,
44 Njegovu prirodu ilustrira unutar Arapa u S:paniji koje je, po njegovom
miljenju, dovelo i do njihove propasti. Identificira njegove duevne i materijalne uzroke.
"Duevni je u:zrok: uobraenje pojedinih individua, koji sebe dre da SU najpametniji ljudi
i kao takovi pozvani, da budu prvaci nanxia. Svaki takav ivi u megalomaniji, da
on mora biti prvak, vogia i zastupnik: narodnog miljenja. Da postane to, to je sebi
uobrazio, slui se svakokakvim sredstvima, pa makar on bio uvjeren, da radi proti svojoj
savjesti i zdravome razumu U takovim se bira plodno tlo i na
jaku stranku u narodu i prema tome udeava se program, da se moe narodna masa
za nos. Nekome to pogje za rukom, a neko sc prevari u i izigra Uobraeni libe-
mlae se puta fanatizma, 3 fanatik liberali:nn3 itd." (Cit djelo, sir. 245.) S ovim
duevnim vezan je j materijalni uzrok propadanja a ..... taj je iz zavidnosti radi
unosne dravne ili privatne slube i trgovine .... Dakako u tome igraju ulogu svakodnev-
na sredstva kao uhodarstvo, fesat, muzevirluk i t. d. sve najstroije oo Islama osugjene
mahane i izloene kao smrtni grijeh." (Cit djelo, str. 245.)
Safvet-beg
107
na islamskim demokratskim ustanovama. A najvanija od njih jest
demat.
45
On treba da bude sredite unutarmuslimanskog dijaloga i
definiranja dobra. Uz afinnaciju islamskih demokratskih ustano-
va, pledira i prevladavanja onih muslimanskih pogreaka i
pn'rogjednih mahana i to reafirmacijom islamske nauke o moralu u
presudnu ulogu imaju vaizi i

Pod svim tim pret-
postavkama moe se ozbiljavati misao koja kae " ... da je Islam
osnovan na slozi i udruenj u. a sloga i udruenje osnivaju se na
prijateljstvu i zbilienju. Zato je sveta dunost svakoga
muslimana da nastoji oko sloge i udruivanja, jer propasti
kao to su propali narodi prije nas."47
Kasnije, sa bosanskog Sabora i partij skog organiziranja,
korigirati ovo stajalite i prihvatiti, kao to vidjeti,
ideju parlamentarizma i pluralizma kojeg on implicira. No, i
dalje ne mogavi poricati empiriju unutarbosanskog pluralizma,
ideji unutarmuslimanskog jedinstva i dobra,
se prema unutarbosanskim konfrontacija-
ma, sada u fonni hipostaze bosanskog patriotizma, insistirati na sredi-
tu svebosanske sinteze, harmonije i konvergencije.
Koncepcija bonjatva
je, kao to je javnosti poznato,jedno vrijeme, u doba aus-
trougarske vladavine Bosnom, manje ili vie eksplicitoo,javno manifesti -
rao svoju hrvatsku iden#fikaciju. No, u njenim naknadnim interpretacija-
ma nije se, u naem uvidu, razlikovalo i hrva1stvo.
Nj egova se identifikacija, jo u mladosti, u naem sa hrvat-
stvom moe pojmiti kao identifikacija sa hrvatstvom i to onako
kako se ono onodobno poimalo unutar pravake, ideolo-
45 Vrijednost ove islamske ustanove i jednim hadisom: "Kako je nepohva-
ljeno, kako je grijeno ne &upiti tl drutvo, koje muslirni osnivaju u svrhu nauke i
udruenja neka vam kae ovaj hadisi erif: 'Boija je s dematom (zadrugom);
ko se odijeli od dcmata, odijeli se, da ide u dehcncm.'" (Cit djelo, str. 244.)
46 Cit djelo, str. 241 .
108
Safvet-beg
gije.
48
Ali, neovisno od ove diferencije kao i, neki
drugi autori, II naem uvidu, pripada, II smis-
lu, II onovremenosti individuama koje su manifestirale, bar javno, ono
to ovdje kao kolebljivi ili nesigumi
identitet.
No, nije on nigdje eksplicitno svoju identifikaciju shvatao kao luvat-
stvo, niti je II svom rukopisu koncepcijski ili tematski razvijao ideju i p.Jjam
hrvatstva kao supstancijalnog identiteta bosan-
skih muslimana. Naprotiv, II knjievnim fonnama i II eksplicitno
teksru, posebno II ranom dobu svog javnog angamana vezanog za
saradnju sa listom Bonjak, razvija i publicira svoje JX>imanje bonjatva.
to, podrazumijeva pod bonjatvom?
Prije svega, II ovom ranom periodu govori on o bosaJ/skom na/Vdu.
49
No,
vri odmah preciziranje: pod bosanskim narodom, podrazumije-
va bosWlSki muslomanski elemenat, mus/omane u Bosni i Hercegovini,
mus/omane Bonjake.
50
Ovdje su, dakle, sinonimni pojmovi basamki
narod, Bo1yad, muslimani u Bosni i Hercegovini.
na ovoj identifikaciji, istovremeno se, razumljivo, suprot-
stavlja politici kroatizacije i srbizacije Bonjaka.
SI
To podrazwnijeva
da radikalno odbacuje i pojave, nazvali smo to tako, muslimomke
48 Manifestira tu recepciju, nakon saradnje sa listom Brunjak, 26. Vl!
1894. godine koalici oni praV3l\(H)ir..:ornki program koji sa pozicija pankroatiz-
ma dokazati kako su Bosanski Muslimani ".,.po krvi, rodu, plemenu i jeziku Hrvati
... ", (prema: Mustafa Pravili poloaj i razvitak BiH od
/878-19/4., cit. izd., str. 102.), a Bosna i Hercegovina, i sa i sa fiktivno
zamiljenog drlavno-povijcsoog prava, hrvatska zemlja Jo jednom javno deklarira svoju
identifikaciju u ovom radnom periodu tako to kao jedan od malobrojnih Muslimana sud-
jeluje (ljeto, 1900.) na instalacije hrvatske zastave
prosvjetnog htvatskog udruenja, i na banketu ovom (Prema: M.
cil djelo, str. 103.)
49 Upotrebljava u ovom periodu ovu sintagmu, naprimjer, II tekstovima: Hubb-ul vatani
min-el imwl. Ljuoov otudibifle svjelDIlIje "Donjak", 1891., br. 2, str. 2;
Knjievno pismo. l fil a s i j a" pripovijetka iz bosanskog ivota. napisao Rizvan
beg Kulinovic (?) Biograd, 1892., "Bonjak", 211892, br. 7, od 18. februara, str. 1.
50Kn'" . . . l
ljIzevno pISmo ... cl l IZV., str. .
51 U kontekstu demistifikacijc pisaca koji se pojaviju POO lanim muslimanskim imeni-
ma, naprimjer, da oni i na taj da nametnu Bonjacima hrvatsko ime.
(Knjievno pismo ... ''Bonjak'', br. 8, od 25. fcbruara 1892, str. \.) Kritizira i demistificira
i knjievnu produkciju nadri-Srbll ili Srba koja, lanu slogu,
Sa/vet-beg
109
autosrbizacije i muslimanske auto/avatizacije.
52
Pri tome zna da
pravoslavne " ... vjera uz SIpStvo vee .. . ", kao to i katolici " ... imaju
vjerskih i razloga, to uz luvatstvo pristaju ... ".53 u
vidu te identifikacije, s onim odbijanjem, onje do kraja eksplicitan: "Mi
znamo, da smo Bollj'aci a to moramo i svijetu kazati."54 (pod. S. B.)
Zato i insistira da Bonjaci svoje ime i odbiju svaku politiku
svog preimenovanja u pro srpskom ili prohrvatskom smislu.
55
Zanimljivo je da objanjava i razloge zbog kojih se velika manjina
muhamedovaca autosrbizira ili autokroatizira. da ne
oni to iz uvjerenja nego su primamlj"eni za ovu ili onu strallku ili da bi
stekli slavu i da vjeru i narod rtvuju " ... u svoje i il1teresa."56
(pod. S. B.) Ova objanjenja moemo smatrati i najranijim
ma unutar inteligencije muslimanskog deklariranja u srp-
i smislu.
No, to, u konstitutivnom smislu, u njegovim percepcijama, koje poneg-
dje sinonimno pojmove bosanstva i bonj atva, ulazi u narodni
individualitet?
a islamska " ... da oosanske muslomane pod krinkom narod-
nosti II srpsku vjeru privedu ... ". (Cit. djelo, str. 2.) ovu i pan-
srpsku politiku prema Bonjacima jo jednom "Bonjaci nijesu divlje stado, da
se koncem devetnaestog vijeka u tugje zamke fataju" (Bosanskijem trutoyima,
"Bonjak", 1,24, str. 2.)
52 OVU kritiku vrli II tekstu Bosanski jem trutoYima, cit. izv., str. 2. Ovdje muslimane
koji se deklariraju kao Srbi il i Hrvati izdajicama svoje
domoyil1e koji 1UlOse razdor medu narod da je d!anost svakog
Bonjaka da takav kukolj, da takve zabludjele uporno na pravi put (Cit.
djelo, str. 2.)
55 "Pa sada, da na to ime zaboravimo, da se drugim imenom nazovemo - mi koj i smo
prvi uro&ieni ci i glavni faktori ove zemlje, nikad, pa za nikad, nikad!" (Cit. djelo, str. 2.)
Otuda, jo jednom, radikalno odbacuje politiku onih muslimana koji da steknu " ...
titulu apotolstva hrvatske jJj srpske propogande."(pod. S. B., cit. djelo, str. 2.) Uvjeren
je da je bosanstvo duboko historijski utemeljeno da ga nikakva takva propaganda ne
moe dovesti u pitanje.
110
Safvet-beg
Prije svega, II taj individualitet ulazi samosvijest: Bonjaci su
svjesni svoje narodne posebnosti.S
7
No, ta samosvijest nije nikakva fan-
tazija, tlapnja, fikcija, neto nerazborito, naprotiv, historijski je ona
utemeljena: "Mnijenje o bosanstvu ne se bez razbora kao sladak
san; ono je velikom i neodo!iivom silom
i jednoga naroda pod jednim grbom i pod jednom
zastavom sakupljena, koja je sve i sva pretrpio, a imena se svoga nika-
da odrekao nije."58 (pod. S. B.) Ko to vidimo, supstancijalni supstrat
narodne samosvijesti sadran je II narodnom
to se historijski fonniralo ivotom unutar
oblika egzistencije, oblika ovdje izraenih
predstavom o ivotu pod jednim grbom ijednom zastavom.
Uvjeren je da je bosanstvo duboko historijski utemeljeno tako da ga
nikakva politika njegove izvanjske, nasilne srbizacije i kroatizacije ne
moe dovesti li pitanje.
59
No, time se ne iscrpljuje Baagi-
historijsko utemeljenje narodnog identiteta.
Nadalje, u konstitutivne elemente narodnog individualiteta
uvrtava on i njegovu povijesno-genetsku osnovu: Bonjaci su
porijeklom Slaveni.
60
U ovoj identifikaciji i kod otkrivaju se dva
vana momenta diferenciranja. S njom, Bonjaci se odvajaju od
Turaka, odnosno heterogenih Osmanlija. Na drugoj strani,
oni se, bez obzira na prvobitnu srodnost, kao to smo vidjeli, diferencira-
ju i spram slavenskih, ali ipak Srba i Hrvata
No, uz prepoznavanje njegovog porijekla, utemeljuje,
prije svega, narodni individualitet - histonjski, i to na tlu nje-
gove povijesti u Bosni i Hercegovini. Na ovom utemeljenju i ponajvie
radi i misli.
Razumljivo je, s obzirom na onodobne, evropske, manire li poimanju
biti nacije, to i i svojim historiografskim uvidima i svojom
imaginacijom, bonjatvo, prije svega, povijesno utemeljiti
59 "Koliko vijekova u naoj dui bosanstvo ivi, dvadeset ili trideset puta toliko vjekova
treba ... dok se bosanstvo iz due vjernoga bosanskoga naroda izbije." (Cit djelo, sir. 2.)
60 "ta je Bonjak? Jedna mala granaIVclikoga stabla Slavijana, .... ". (Iz
pjesme $la je Bonjak, "Bonjak", 2. 1892, 1,4.)
Safvet-beg
III
i afirimirati ga u njegovim povijesnim dimenzijama i likovima. Pri tome
ta se povijest slika logikom historijskog romantizma: to je povijest bon-
slave, vitetva, herojstva, junatva, pobjeda, krvarenja, poslo-
janosti,61 velikodunosti, mudrosti,62 relevancije u odnosima svjetskih
sila i s1.
63
za razliku od olle etno i socijalno-psiholoke karak-
terologije Bo.fnjaka u njegovoj onovremenosti, on, kao to vidimo,
njene pozitivne crte vidi, primarno, u povijesti. Posebno, u
tom kontekstu, akcentira takve dvije etnokarakterne crte-vrijednosti:
ponos i stid. 64
No, u tom historijskom utemeljenju, preferira i apoJogira ideju
povijesnog kontinuiteta i to u tri odsudila aspekta.
Prije svega, u njegovom uvidu postoji povijesni kontinuitet pre-
dislanlSke Bosne i Bosne pod osmal1Skom i austrougarskom vladavinom.
U tom smislu, u njegovim percep:::ijama, povijest srednjovjekovne
bosanske drave je integralni dio povijesti u cjelini.65 Otuda,
Bonjaci batine povijesni kontinuitet jo od bosanskih bogumila
su, zapravo, i nasJjednici.66 Jer, bogomili su " ... za inad katolicima i
pravoslavcima ... "67 primili islam pa, i s te strane, s obzirom da je ...... raz-
lika megju pravoslavjem i pataranstvom kolik od neba do zemlje ... " 68
nema nikakve historijske osnove panstpSka teza o muslimanima kao
61 U tom smislu, ''Deset puta - ne jednom umrijeteJ Al Bonjatva
se nete!" CU pjesmi je Bo1ljak, cit izv.)
62 O toj vrlini, naprimjer, govori u Knjievno pismo ... "Bonjak", br. 8., cit izd., str. I.
63 Naprimjer, o tome u njegovoj pjesmi SUlje Bonjak, cit izv.
64 U njegovoj interpretaciji, iz narodne !X>ezije, naprimjer, " ... se vidi , daje
bosanski muslim, uvijek mnogo drao do obraza i tijekom vjekova stekao megju sus-
jednim narodima naslov "ponosni", jer se s plemenitijem djelom ponosio, a od sramot-
na djela stidio. za na narod je obrazli onaj, koji svoj ponos, pazi da se ne
ogrijei II svoj u savijest i da ne povrijedi zakone morala. Osim toga ne smije vrijegati ni
potenje drugoga." (Sto ijedan hadisi erif, cit izd., str. 243.)
65 U ilustrativnom smislu ta ideja kontinuiteta u fanni izraava se njegovim
stihovima: "Gdjegod bili, Bosnu proslavili/od Kul ina do dananjegdana .. ". (Ko to we,
"Bonjak",2. 1892.,3,3.)
66 I kasnije, sa historiografskog stanovita pisati o ovim vezama kontinui-
teta, naprimjer u tekstu Patareni i islam, "Gajret", Sarajevo, 16. juna 1927., br. 12.
67
K
,, . -t' tr I
njlzevno pISmo ... CI IZV s. .
68 Cit djelo, str. I.
112
Salvet-beg
Srbima. Povezuje on na liniji povijesnog kontinui-
teta srednjovjekovnu Bosnu i islam, naprimjer, II likovima bosanskog
bana Kulina i Husein-kapetana koji trndira njegov duh i
uopte batinu srednjovjekovne Bosne.
69
I II ovoj pjesmi " ... jo
jednom, zavrno, tradicionalni narodosno-<lomovinski kontinu-
itet bosanskih heretika i Bosanskih Muslimana, i Bosne od srednjeg vije-
ka do suvremenih dana, to naglaavati i II svojim povijesnim i kul-
turno historijskim spisima i studijama. ''70 No, ovdj e, valja zapaziti: II kon-
tekstu deskripcije tog kontinuiteta on posebno insistira na kontinuitetu
srednjovjekovne OIistokratije
71
koja je .... .. pris-
tajala uz bogornulstvo ... "72 i pod osmanskom na i krvi formi-
rane begovske elite
Nadalje, postoji povijesni kontinuitet u kulfttmoj plVdukciji,
posebno u knjlievnosh.
73
posebno insistira na ovoj dimenziji
kontinuiteta povijesne egzistencije. Prije svega, zato to je
69 U tom smislu u pjesmi U zi(Jina!lUl Jajca grada
(''Bonjak'', I. 1891., 27, I.) "Ha na noge, na svanuo je sretan dan,/Jer .
iz groba danas OSla! na premili Kulin Ban." Jo jednom, naprimjer, izraava taj kon-
tinuitet stavom da je Bosna " ... mgjala Bonjake: Kuline, Tvnke,
.... ". (BosansIajem tnttovima, cit izv., str. I.)
70 Muhsin Rodoljubivo-patriotski pjesnik Mirza Saft'et, u: Islam j Kultura
Bonjaka u djelima Safoet-bcga Mehmeda i Edhema
Zbornik radova simpozija 1414/1994., damija, Zagreb, 1994., str.
98. Naprimjer, u svom djelu Kratim uputa u prolost Bosne j Hercegovine jo jednom
akcentimti bosanski povijesni kontinuitet od doba Kulina bana, pa pisati: ''Kako
je poznato, ovo doba nae prolosti (misli se na doba osmanske vladavine Bosnom,
(nap. E. Z.) ne samo da nije ras..jetljeno, je tamIlije od zemana Kulina bailO, (pod.
E. Z.) radi oskudice gradiva, jer jo fennani. bujruntije i druge listine, koje tru1mu po
lavanima i policama, nijesu ispitane. Isto tako razni natpisi po javnim iz
doba, koji propadaju s dana na dan, nijesu istraeni i
(Sarvet-beg Kratka uputa II prolost Bosne i Hercegovine (Od g. 1463-1850),
Sarajevo, Vlastila naklada, 1900., str. 3.)
71 Anonim (Safvet-beg O OOsOJtS/wm plemstvu, ''Bonjak''. 4. 1894,9, l.
Ovdje prirodu srednjovjekovne bosanske drave definira kao aristokratsku repubJiku
da je bosansko prijestolje nakon Tvnka I bilo u rukama nekoliko velikakih
porOOiea. (Cit djelo, str. 1.)
72 O bosanskom plemstvu, cit. izd., str. I.
73 Njegov O bosa1lskoj knjievIIosti ("Bonjak", l. 189L l, 3-4) " ... predslavJja
prvi historijski pregled knjievnog stvaranja Bosanskih Muslimana, od orijenlalske
knjievnosti do alhamijado-literature i narodnih pjesama." (Muhsin
Rodoljubivo-patriotski pjesnik Mirza Saft'Ct, cit izv., str. 93.)
Safvet-beg
113
ona najpostojanya i najvjerodostojnija. U tom smislu pisati: "Jedan
narod moe izgubiti i gospodstvo, slava njegova oruja moe ispli-
vati, barjak pod kojim je vojevao moe postati plijenom neprijatelja,
njegova prava i pravice mogu se pretvoriti II nutva slova - kratko
jedan narod moe doiviti pravi socijalni i ekonomski
fiasco II svojoj postojbini. Sve je to privremeno, sve moe biti od danas
do sutra. Ali ipak imade neto to nije prolazno, to ne moe ni puki
ni neprijatelj unititi, a to su umotvorine, koje mi zovemo
literaturom. U tom carstvu ni sila, ni da ni zub vremena ne
moe umne naroda, koj ije priVIjedio kad je pobije-
dio vatvarstvo i neznanje."74 Njegovu interpretacij u kontinuteta II bo-
kulturno-knjievnoj produkciji ovaj uvid.
Nadalje, njegovo insistiranje na ovom aspektu konti nuiteta
povijesne egzistencije svoje poprima i u onovremenom kon-
tekstu. A njega karakterizira predrasuda prema kulturno-duhovnoj
muslimanskoj produkciji pod osmanskom vladavinom: onaj e u percep-
cijama srpske i hrvatske historiografije, zapravo, ili
ili marginalna, primitivna i konzervativna. S tak-
vom slikom duhovnih potencija,75 zapravo,
"argumentira" se u prilog negaciji njihovog povijesnog i
kulturnog individualiteta. razumljivo, odbija ovake iracionalne
predrasude i predstave pa, ideju
knjievno-kulturnog kontinuiteta, tu produkciju, s notom superi-
ornosti, favorizira kao viu vrijednost naspram onodobnih kulturno-
duhovnih produkcija naroda slavenskog juga. U tom smislu i pisati:
''Nai djedovi nijesu znali samo pregoniti se s diplomatama i baratati s
oruj em, nego poput velikih pisati omana
djela o raznim strukama znanosti i isto tako pjevati zanosne pjesme i
ljupke gazele u perzijskom i turskom jeziku. S tijem da
nekima i nekima da izbiju iz glave one predrasude da su
74 Safvct-beg Bonjaci i Hercegovci u islamskoj !wjicvflosti, Glasnik
Zemaljskog muzeja u BiH, Sarajevo, 1912., XXIV, str 8.
75 zna za te negacije, pa povodom svoje interpretacije pj esnika Mezakije,
pisati: nai zemljaci zato to su Bonjaci preko njih se prelazi kao da nijesu
ostavili ni jedne umotvorine koju bi vrijedno bilo spomenUli onako uzput ... Zato mi,
njihovi zemljaci, moramo smatrati svojom svetom dunosti iznositi im biografije i
umotvorine na javnost iz zaJll1lCnih biblioteka." (Saf\'et-beg Izabrana djela
JJ, "S*tlost", Sarajevo, 1971., str. 165.)

114
Safvet-beg
nai predi bili nepristupni kulturi. Oni su, slobodno smijem to-
liko polju koliko i nai susjedi na polju zapadne
prosvjete."76
Nadalje, II konstitutivne elemente narodnog individualiteta
uvrtava i njegov jezik. Mada se kasnije deklarativno izjanjaviti da go-
vori i pie luvatsk.im jezikom, II ranom pericx:lu, vezanom za saradnju sa
listom Bonjak, jezik kojim Bonjaci govore naziva bosanskim jezikom. 77
Otuda uz ime, i materijalno bogatstvo i bosanski jezik smatrati
historijski a supstancijalnim obiljejem narodnog
identiteta.1
8
Dakle, njegovu suvremenu konstitucionalnost II
individualitetu i II njegovoj historijskoj utemeljenosti: bosanski
jezik je kroz povijest figurirao kao jezik Bonjaka 79
76 Safvet-beg Kratka uputa u prolost Brune j Hercegovine ... cit. izd., str. 189.
U kakve sve iracionalizme zapada predrasudna, historiografija pokazuje i
Tomislav koji, ovo historiografsko djelo tvrdi kako je
ono bilo " ... nadahnuto feudalnobosanskom ideologijom" i kako je ova knjiga " ... odgo-
varala socijalnoj i nacionalnoj ideologiji reima, pa je Zemaljska vlada da
otkupi 300 primjeraka za potrebe dravnih kola kao i daje za nagradu bolj im
srednjih kola. ministarstvo fmansija je odobri lo tu odluku, alije
sugcrisalo da se ona oprezno sprovede, s obzirom na neke nedostatke knjige koje je
utvrdio Taloci. Po Talocijevoj ocjeni ona je sadravala neke legende, pa je Minisrarstvo
smatralo da knj igu treba u interesu autori teta i nepristrasnosti vlade
kolama na da "otpadne privid autorizacije subenog odobrenja sadraj a djela od
strane Zemaljske vlade."" (T. cit djelo, str. 263.) S istim
zabludama, i Todor Kruevac do kraja iracionalno, pisati kako je Baagic, svojom
pjesmom izlasku lista Bonjak, (Zna, nije davno bilo .. .')
zapravo, interpretirao Kalajevu tezu o bosan."koj naciji, samo to je tu tezu izrazio sti
hovima. (T. Kruevac, listovi u XIX veku, "Veselin Maslea",
Sarajevo, 1978., str. 244.) Interpretacije T. i T. Kruevca jesu samo jedna
od ilustracija one predrasudne. pa i intonirane histori-
ografije koja u svemu ooome to objektivno jest i djelo nacionalne
emancipacije i otpora pansrbizmu i pankroatizmu vidi aus!r().
filstvo. pol tronsko sankcioniranje re-.funske ideologije, ovdje, u ovom
ideologije Kalajevog bosanstva.
77v'" . "d l
n.njlzevno pISmo ... CIt. lZ . str. .
78 BosanskijelII trotovilIla. cit izd., str. 2.
79 ovo stajalite, on akcentirati kako je bosanski jezik,
Bonjacima visokim fimkcionerima osmanske drave, " ... igrao ulogu kao jezik diplo-
mata? Zar nije cijeli carski dvor bosanski s njime (misli na Mehmed-pau
E. Z.) govorio? - Jest, i svi evropski poslanici morali su znati bosanski, da mogu
s njime razgovarati." (HI/bb-ul valani lIIin-e1 imatI. Ljubav otadbine s vjerom je
"Bonjak", 1891., br. 9, str. 2)
Safvet-beg
115
I, napokon, postoji kontinuitet u povijesnoj misiji bosanskog plemstva.
so
Njemu "". u svoj im povijestnicama, znanstvenim radovima, daje izuzetnu
ulogu domovinskih tradicija, sloge, nezavisnosti i etike, te antios-
manlijskog prkosa. ''81 I pod osmanskom bosansko plemstvo i
bosanska elita koja se instalirala u vrhovima osmanske drave bili
su stubovi bosanske samosvijesti. Bosanska je toliko doboka
i intenzivna da se ni Bonjaci koji su se promovirali na drame fi.mkcije
nisu anacionalizirali, naprotiv, u njegovim uvidima, oni znaju za svoje
porijeklo, memoriju na svoj narod i na Bosnu, te njeguju patriot-
sku No, vano je da ta JX>vijesna uloga nije stvar minulosti,
bosansko plemstvo, kome se on uglavnom i i II savremenosti,
objektimo, jest protagonist i takve misije, ali pod pretpostavkom da se
bosansko-begovska elita otvori ka recepciji modernog U
tom smislu i pledirati: ''Nek se danas opamete nai bogati bezi i age, pa
za inad naim 'kulturegerima' naobraze svoje sinove i tako stvore nezav-
isnu inteligenciju, se traiti naa prava i pravice,
predstavnitva monarhije primati nae izaslanike, diplomati o
nama voditi jamo miljenje govoriti o nama i naim
trabinama." 82 Kao ideologijski izraz bogovske elite i nje-
gov list Ogledalo JXlvijesne uloge bosanskog plemstva na
savremenost: "Narodu je vazda na stajalo njihovo plemstvo, kae
nam JX>vijest i sluilo mu kao uzor i dobar primjeru svemu."83 No, i kas-
nije, u kontinuitetu, ovu svoju predstavu o misiji
bosanskog plemstva konzistentno projektirati i u kontekstu
rasprava o rjeavanju agrarnog pitanja pa ostati sljedbenik apologije
prava bosanske elite 84
80 O bosanskom plemstVII, nav. izd. .
81 Muhsin Rizvic, cil djelo, Str. 97.
82S
B
" .. I
. a agtc, nas progrWII, Cit IZV., sir. .
83 Ogledalo, hr. 3., 15. VI 1907.
84 Kao glavni ideolog Muslimanske narodne stranke kojaje osnovana 1920. godine, on
je, sa ovom strankom zastupao interese begovskog stratuma. Ova stranka II svom pro-
gramu zastupala je " ... stav da kmetu treba dati zemlju koliko mu je nuno za egzisten-
ciju. ali prvenstveno dravnog zemljita, a tek poslije kmetske zemlje, i to uz "primjenu
i valuti dostojnu odtetu" koju treba sam seljak da plati. "Stranka je protivnik
da je zemlja boija, i onoga koji je neka zemlju posjeduje onaj ko je
ne isto tako kao to posjeduje fabrikant svoj kapital:' Stranka "ne priznaje"
nikakve donesene propise, niti one koji bili doneseni, a se slobodnih posjeda
(begluka)." (Atif Purivatra, jugoslovenska muslimanska organizacija u
ivotu Kraljevine Srba, Hn>ata i Slovenaca, cit izd., str. 76.)
116
Safvet-beg
No, II ovo doba i ulogu nove inteligencije pa kao pripadnik
NapredIlih Muslimana, dakle, muslimanske inteligencije koja je, ignori-
poziv neposrednog angamana, insistirala na recepciji
kulturne politike kao politike prosvjetiteljstva unutar unaprijed zadatih
okvira Reima, pledirati za njenu eksplicitniju funkciju, i to II
fanni njene inkorporacije II MlISlil1laJlSh'U namdlltl
Olganizaciju. 85
No, to podrazumijeva pod inteligencijom i to je njena socijalna funkci -
ja? "Inteligencija je jedna odabrana kasta ljudi II jednom narodu koju neki
nazivaju: duevna aristokracija. Ona mora dobro poznavati prilike II
domovini i II dravi, kojoj pripada i prema dravama, s kojima direktno
ili indirektno dolazi II dodir. Kratko inteligencija II jednom naro-
du ili elementu mora poznavati svijet i kulturni razvoj svih naroda ... da
prema uvigjavnosti slui napretku svoga naroda i prevratu svoje
domovine."86 Kao "reprezentacija naroda", kada je " ... o ivotnim
pitanjima u jednoj zemlji ... (ona) ... ne smije biti indiferentna,
ona - makar niko ne htio - mora stajati na braniku narodnih svetinja i
prava, mora se zauzimati za svoj elemenat ne ni moralnih ni mater-
ijalnih I1ava.''87 Kako bi ispunjavala te svoje socijalno-povijesne naro-
dne svrhe, ona " ... mora biti ne samo svestrano obrazovana, nego takog-
jer marljiva u odnoaja u svijetu, plemenita u nastojanju oko
napretka svoga naroda, poduzetna u obrazovanju i uzgajanju rnlagjeg
narataja ... Uzgajati buditi samosvijest u nanxiu, a suzbijati
elemenat, put napretku. O uzgoju ovisi o
85 nakon iskustva sa idejom dominantno kulturno-prosvjetiteljskog, uz to i
preporoda, sa ovom apelacijom da se " ... naa inteligencija kroz
vrijeme od kako sc vodi ozbiljna akcija za saniranje naih vjersko-prosvjetnih pri-
lika drala u tom pitanju postranice pasivno." (Ogledalo, br. 10. 2. vm 1907.) Priznaje
sada mandat EgzeJ..lltivllog odbora, ali smatra da mu se treba pridruiti
inteligencija_ pri tome, pokazuje re'Le!VU prema vanmuslimanskim asistencijama, prije
svega, sa stanovita argamih odnosa. Zbog toga "Imade obra-
zovanima Muslimanima ljudi, koj i mogu i umiju pisati ako ne ljepe i bolje za nas.
barem toliko, koliko su umjel i oni koji su do sada pisali nae peticije." (Ogledalo, br. 2,
7 VI 1907.) inicijativa ne nailazi na podrku, "Srpska ga napada sma-
da on problematizira "muslimansko-srpsku saradnju" a sam i zbog
sukoba oko Gajreta, obustavlja dalje izlaenja svog !ista Ogledalo.
1
nOS program, CIt. IZV., SlI". .
Safvet-beg
117
suzbijanju elementa opstanak; a oboje skupa je pitanje: o
biti ili ne biti za dananje vrijeme."88 No, ostaje i dalje, uz respekt
ovog stratuma, na stanovitu nacionalne superiornosti i povijesne misije
plemstva.
Domovina, patriotizam i islam
FOll11ulira i publ icira svoju koncepciju bonjatva u ranom,
periodu, u doba saradnje sa listom Bonjak. 89 Uz preradu
nekih pj esama koje su izvorno hipostazirale bonjatva, gdje se ono
sada izostavlja, sa svojom Trofillldom javno deklarira svoju
identifIkaciju svoj jezik hrvatskim jezikom.
No, OVll identifikaciju on " ... isticati ni II listu ''Behar'' 1900. ni II
drutvu "Gajret", koje je on osnovao i vodio, jer je bila strana bosansko-
musIimanskoj nacionalnoj i kulturnoj sredini II ovoj drugoj fazi nj ihova
knjievno-kulturnog preporoda, kada je ime Bonjak ustupalo pred
imenom Musliman pod pritiskom hrvatskog i srpskog
nacionalnog pokreta i oportunizmom austrougarske vlasti prema njima,
koja i bosansko ime jezika administrativno zabraniti 1907. a prihvati-
ti dvoirneni srpsko-hrvatski naziv jezika.''90 kasnije, jo jed-
nom, vie eksplicitno, nego posredno, i to povodom izdavanja IX godi-
ta Behara, kada on deklarativno i programski prihvata pankroatizam,
indirektno deklarirati svoju identifikaciju.
9l
88 Cit. djelo, str. L
89 Njegova recepcija i apologija bonjatva nije samo neto osobeno, imimno, napro-
tiv, treba ih promatrati " ... u povezanosti sa savremenim tenjama proslavljanja,
ili otpora naroda, a pjesnikov estetski domet se mora posmatrati II horizontu
nja naroda kome pripada, i on svijest i izraz predstavlja. " (Muhsin cit.
djelo, str. 103.)
90 Muhsin cit. djelo, str. 102.
91 Kao urednitva, naime, prihvatiti stanovite: ''Narod na
naime II Bosni i Hercegovini kao i naa preko Save i Dunava kao i ona preko
Drine govore istim onimjezikom, kojim i mi piemo, samo ga zovu dvojakim imenom.
Prema tome postoje dvije knjievnosti, hrvatska i srpska. Knjievnici i saradnici koji
preuzee da uz promjenu i proireni program izdaju ''Behar'', broje se II hrvatske
knjievnike i rade na polju hrvatske knjievnosti. S toga, a i jer imenu pored
hrvatskog i srpskog Ile moe nigdje biti mjesta, (pOO. E. Z.) obnovljeni ''Behar'' biti
hrvatski list ... ''Behar'' morati da sljubljuje i jedan narod raznih vjeroispovijesti, .. . ".
118
Safvet-beg
Mada vie ne govori eksplicitno o bonjatvu, ono nije II sadrinskom
smislu nestalo, samo to se sada javlja II drugoj fonni, razvija se, II
naem uvidu, i publicira pod pojmom domovine. Naravno, kod
je o Bosni i Hercegovini kao domovini. Otuda je rano
poimanje bonjatva II uskoj vezi i sa njegovim shvatanjem domovin-
skog fenomena. [ dalje, dakle, njeguje kult Bosne i Bonjaka, i
sada taj kult proimaju epske slike i percepcije, ali sada
II fonni hipostaze domovinskog patriotizma, i to vie II jednom racional-
nom diskursu.
92
Zapravo, pojmovi domovine i naroda su II ovom kontekstu gotovo
istovjetni: iako dijelovi naroda mogu egzistirati izvan domovine, ipak,
II supstancijalnom smislu, domovina jest ovdje kao domovina
- postojbina matice jednog naroda. To je, primamo, dakle, nar-
odna ili nacionalna domovina. Prema tome, fenomen domovine u
uvidu ne ni njen dravni (ne)status, ni priroda
reima ili karakter vlade pod kojom se ona nalazi, ni stepen
kulturnog razvoja, ni njen teritorijalni obim ni geografski poloaj.93
Domovina je jednostavno " ... kolijevka jednog te istog naroda s kojim
dijeli radost i alost, s koj im pjeva i jadikuje u istom jeziku i po istoj
kajdi. To je kolijevka ogragjena kostima tvojih otaca i djedova i okar-
tana njihovom krvi."94 No, to je " ... beika jednog te isto-
ga naroda ... " gdje su " ... isti gdje se istim jezikom govori i za
iste svetinje gine."95 Domovina, odnosno narod, ovdje su
dakle, kao zajednica istovrsnog porijekla, povijesne
sudbine, kao zajednica jezika, zajednica istovjetnih vrijednosti i sveti-
nja te i kolektivne
92 (Osman Aziz, Na IX godita, ''Behar'', l S. maj 1908. godine, br. I., str.
403.)
93 je jo 1891. godine II Bonjaku (br. 2, str. 2-3.) objavio tekst o ovoj temati -
ci pod naslovom Hubb-ul varani min-el iman. Ljub(N otadbine s vjerom je
Sve temeljne misli, i u formulacijama, ali sada neto u razvijenijoj
sadrini reproducira II svom radu Sto ijedan hadisi erif, poglavlje VITI, ''Behar'', br. 6.
se tek lenninoloka razlika, naprimjer, umjesto otndbina II Beharu
upotrebljava lennin domovina. Kako jc tekst u Beham u nekim nijansama razvijeniji II
odnosu na onaj II Bonjaku, to se naa interpretacija oslanjali upravo na njegovu
sadrlintl
94 Sto ijedan hadisi erij nav. izd., str. 83.
Safvet-beg
119
No, II daljoj analizi i razvijanju fXJjma domovine se, ponajpri-
je, kretati u jednom diskursu kojeg kao
diskurs. Dakle, fXJima fenomen domovine u kategoriji naturalizma i nje-
govih varijanti, geografizma i organicizma. Prije svega, domovinski
fenomen je univerzalIla prirodna datost, a to neka vrsta domovinske
i potrebe za domovinskom identifikacijom, ovdje sa
stanitem, u njegovom uvidu, su svojstva cijelog ivog svijeta.
Prema tome, " ... ljubav prema otadbini nije volja pojedinih ljudi, sila
prirode - neto svim stvorenjima."96 Domovina je, dakle,
ontogenetski fenomen ivog svijeta.
97
U uem, antropolokom smislu, domovina je bioloka datos/ kao to je to
i porodica, te funkcionira, sa svoj im smislom, analogno porodici.
98
Domovina nije, dakle, nikakava ljudska " ... lUl1otvorina koju je ljudska
mata uzdigla do uzviene misli, nego ... prirodno "99 Ona je,
dakle, " .. _ prirodno koje od najranijeg djetinjstva nosimo u srci-
ma."l00 S obzirom na tu prirodnu datost, domovinski je fenomen drevni,
arhetipski fenomen: ''Kako je staro ljudstvo, onako je staro i u
Ij udima."101 No, osim to je bioloka, onaje, II percepciji naroda, istovre-
meno, i geografska individualizirana stvarnost, zbilja osebujne flore,
faune, klime i s1.
102
U obje te dimenzij'e domovina ulazi u anfropolola,
konstituciju.
Nakon to je identificirao ontogelletski i antropoloki status domovinskog
fenomena u ljudskom i narodnom iskustvu, sad promatra
domovinski fenomen II aksiolokom kontekstu. Domovina je vrijednost
96 Hubb-ul lIatalli min-el iman. Ljubav otadbine s vjerom je cit izv., str. 2.
98 Domovinski kao ljubav prema rodnom mjestu " ... imadu i ivotinje. Tice
ljube svoje gnijezdo; i one ljubav prema mjestu i kraju, gdje su se izJegle i
prema gajevima kuda lepraju kada se povrate sa zinl0vita. Dakle ljubav je prema
domovini neto, to je svim stvorenjima" (Sro i jedan /ladisi erif, cil izd.,
str. 82.)
99 Ne samo II literarnom, smislu, pojam domovine razumijeva II analogi-
ji sa doivljajem majke. (Hubb-ul valani min-el iman. Ljubav otadibine s vjerom je
cit. izv., str. 2.)
100 Sto i jetlml hadisi enf, cit. izd., str. 82.
120 Sa/vet-beg
ali niti je rutinska, svakodnevna, niti je u hijerarhiji ljudskih vrijednosti
neto nieg ranga. Ona, dakle, pripada najviim wijednostima, a to
pripada svijetu idola, svetinja, sakraliziranih nonnativileta, ona je, u nje-
govom uvidu, i boansko djelo. U tom smislu kako je domovina
"velika svetinja", "idol", "blago vrijednosti", ona je "
boansko ... svojina i svetinja svih.1judi."103
Kada je tako u ontogenetskom, antropolokom i aksiolokom diskursu
odredio fenomen domovine, analizira i definira ljudski, zapra-
vo, narodni odnos prema ovom fenomenu. ga, kad je poziti-
van i osvijeten, kao patnotizam. U histonografskom diskursu afinnira
patriotizam kao povijesno iskuanu, vrijednost.
I04
Potom, u
psiholokom diskursu, identificira skalu emocionalnosti koj a karakterizira
patriotizam. U njemu su sadrana "uzviena "zanosa"
i koje "ivce uzdrma", s njom su vezana snana
"radosti" i "alosti". \05 Nadalje, u diskursu, u bitna
patriotizma uvrtava moral dunosti, koji i etiku rtve.
U tom smislu, domovina je stvarnost spram koje " ... svoje vlastite interese
zaboravljamo, idol, kome se ivot na rtvenik doprinosi."l06 Dunost
polaganja individualnog ivota na "rtvenik domovine" uzviena je ljud-
ska dunost.I 07 Upravo ova hipostaza rtve za domovinu, ona,
103 Uz imaginaciju, potencirati ovu dimenziju domovinskog
fenomena; domovina " ... je gruda zemlje pod naim nogama, koja nam mirie,
cvate i njenom ljubavi die." (Cit. djelo, str. 82.) Ili, u tom smislu, reti
"Seli brate u najljepe krajeve irokog svijeta, seli u zemlje, gdje tropsko raste, gdje
lotosi i bajne rue cvatu, ti to rasti, ni to cvasti kao ljive i jabuke,
kao nae lubenice i smilje na tvojoj rogjenoj grudi; (Cit. djelo, str. 83.) Jer " ... tajna
ljubav vee za domovinu i njezine skromne i gajeve." (Cit. djelo, str. 83.)
l04C d 1 8'
lt ue o, str. _.
105 Ilustrira to primjerima iz rimske povijesti, da " ... ljubav prema domovini nije
ni ujednome narodu na svijetu nala srce kao II Rimljana" (cit. djelo, br. 6, str. 83),
arapske povijesti iz panije (cil djelo, str. 83), kao i iz povijesljednog ha!ife iz
porodice (cit. djelo, " Behar", br. 7, l. august 1903., str. 100).
106 Sam u svojim pjesmama, izraavati takve o Bosni
kao "miloj domovini", "miloj majci", "miloj Bosni" i sl.
107 Sto ijedal/ Iladisi erif, "Behar", br. 6., str. 82. I ranije, u Prvoj pjesmi ("Bonjak",
l, 1/ 1891,4,4.) uvesti motiv rtve, dunosti i vjernosti domovini. A u pjes-
mi Utjeha ("Bonjak", 111891,4,4.) domovinu, ovdje predstavljenu II
identifikaciji, doivljava kao izvor osobne srete i ivotne inspiracije, dakk; kao neupit.
nu vrijednOSI najvieg ranga.
Safvet-beg
121
II ovoj sakraliziranoj verziji i nema nikakvih granica, 108 ulazi u supstan-
cijalna patriotizma.
109
Zbog otadbine ne bi alili " ...
rtve doprinijeti ... ", zbog nje " ... i svoje vlastite interese zabo-
ravljamo ... ", ona nije " ... suho ime, koje fantazija u zvijezde okiva,
uzviena misao - svetinja, za koju je slatko umrijeti, a jo slagje rane
podnijeti."!!O
Uz elilal /1ve, i u egzistencijalIlom diskursu, otkriva se jo jedna supstan-
cijalna dimenzija domovinskog fenomena: domovina je povijesno-egzis-
tencijalna pretpostavka samog narodnog opstanka pa je zato ona" dragi
kamen" na kojem nije urezana samo povijest narodna i na kojem se ne
ogleda samo njegova sadanjost, nego je to ''kamen'' " ... na kojem su ure-
zana nae U deskriptivnom i, istovremeno,
u nonnativnom smislu jo jednom etiku rtvovanja kao sup-
stancijalnu odrednicu patriotizma. Otuda potencira on i egzistencijalni
karakter domovinskog i patriotskog fenomena: ''Kad se za domov-
inu bori, na sve zaboravlja: na smrt i ivot, na oca i majku, na enu i djecu,
jer muje sve tijesno s domovinom; ako nju spasi, spasio je sve
milo i drago, ako nju izgubi, izgubio je sve milo i drago."l J1
Fenomen patriotizma i u religijskom diskursu: patriotizam je i
islamski imperativ. Zapravo, u poimanju bonjatva, je morao raz-
rijeti jo jedno pitanje: u kakvim odnosima stoji bonjatva i Bosna
kao povijesni individualitet i islamska identifikacija kao njihov vjerski
subidentitet? smo vidjeli kako Muhamed Emin i Me1uned
Ljubuak ne vidi II islamu nikakve anacionalne imperative.
Naprotiv, II te imperative spadaju i recepcija samosvijesti i bo-
!O8 Otuda i osobno preferira etiku rtve i povijesne koje su se rtvo-
vale " ... za svoga doma i naroda ... " i " ... koj i i svoj ivot na kocku metnue u ime
mile domovine i ljubljenog naroda." (Cit. djelo, "Behar", br. 7, stT. 97.) Ubraja u gale-
riju ovih naprimjer, Aleksandra Velikog, Ccmm ili Napoleona.
109 Ljubav prema domovini " ... nema nikakvih granica; ko sve otadbini na rtvenik ne
poloi, nije nita doprinio, ko sve za nju ne sve je uskratio." (Hllbb-1I1 vatani min-
ei imali. Ljubav otadbine s vjerom je cit. izv., str. 2.)
110 l ovu vrijednost deducira jz njene zbilje II historiji: "Bonjaci su tvoj i
stari, kojim ginut bijee slast, za ognjite svoje milo, za dragoga roda (Iz pjesme
U zidbwma Jajca grada, "Bonjak", 1891.,27, 1.)
III HI/bb-Ill vufani min-el iman. Ljllbav otadbine s vjelVlIl je cit. izv., str. 2.
112 Sto j jedan "adis! erif, "Behar", br. 6., str. 82.
122
SaJvet-beg
sanske patriotske svijesti. No, sada II sadrinski razvijenoj
fonni argwnentira temeljnu tezu kako islamska dogmatika
normira i recepciju bosanskog patriotizma.
113
da su mnogi islamski pisci iz novijeg vremena odbacili
tradicionalni, posebno predislamski, ali i islamski " ... kosmopolitizam i
plemenski separatizam ... ",114 svoju temeljnu tezu argumen-
tirati arapske i turske, ali i bosanske pisce, Dervi-pau
Mostarca i pisce koji su, onaj kosmopolitizam.
nedvosmisleno branili stanovite da je patriotizam II islamu ne samo
doputen nego da je i to imperativ islama. Otuda se i na Istoku" ... ljubav
prema domovini malo pomalo uvrijeila II mlagjem narataju, koji joj
svaki dan pjeva himne i dublje je zasagjuje II srce svoje mladai."1 15
...
No, rasprava o domovini i patriotizmu nije primamo doktri-
narno motivirana. Naprotiv, onaje nastala na tlu njegovog uvida
II nedostatke domovinske afekcije i patriotske samosvijesti kod bosanskih
Muslimana kao i njihove kultivacije II duhu ovih vrijednosti. On, istina,
zna da su Bonjaci u svojoj povijesti imali jaku domovinsko-patriotsku
svijest
l16
ali u savremenosti, II njegovoj percepciji, nema do-
voljno odgoja za tu svijest. U ovoj dijagnozi onje eksplicitan: ''Ta ba tog
uzgoja nema j o ni danas kod nas, a bez njega nije bilo, nema, i biti
ljudi ni II jednome narodu. Zaista treba aliti, to bosanski muslimani ne
da razumiju veliku vanost domovinskog uzgoja, nego s nekom hlad-
nokrvnosti gledaju na svoju rogjenu grudu kao da joj nijesu pravi sinovi
A jedan od temeljnih uzroka tome nalazi se II sferi
114 Razvija ovu misao u posebnom tekstu Sto j jedan hadisi erif, nav. izd.
Obustavlja njegovo objavljivanje nakon cenzure koju su, osim vladinih
sa dozvolom vlasti, vrlili predstavnici uleme, naravno, u ilegalnoj fonni. O
tome ire u: Edhem Dvostruka cenzum radi Safoetbega, "Novi Behar", cit.
izd. str. 306.- 311.
115 Sto ijedan hadisi erif, "Behar", br. 7, str. 98. Jedan od islamskih pisaca - kosmo-
politika jest i pjesnik Vrve ibnul-Vcrd Essealik. (Cit djelo, str. 98.)
116 Cit djelo, str. 98. Tu su arapski pjesnici Ibni Dubejr i lmaduddin i turski pjesnici
Selim I. Juvuz, Namik Kemal i Abdulhak Hamid.
117 ''I mi smo znali negda ljubiti svoju domovinu. Nae narodne pjesme, naa povjesnica
puna je velikana kao i Ibrahim paa Novoeherlija ... Kako treba
ljubiti domovinu lijep mu je primjer Alxtulah paa, koji je s poznatim rije6ma: "l glavu
svoju dafl: a kanlellajetinog Ile dam ", ispio radije otrova, nego li se pokorio carskoj
naredbi, da Pounje odcijepi oo svoje domovine." (Cit djelo, "Behar", br. 7, str. 97.)
Safoet-beg
123

i kolskog odgoja. Posebno insistira na tome da
kolskog odgoja i obrnzovanja u duhu morala patriotizma nema " ... jer
nai uzgoj itelj i sami nemaju pojma o islamskom moralu, a kamo li o
domovinskom i uzgoju. Mislim da pogrijeiti, ako
da via polovina naih duobrinika ne poznaje rijee:i: domovina, vrlina,
pristojnost, ljudstvo, bmtstvo, sloga, gajret i l d pa kako da od
nae mladei, da nam bude bolje uzgojena?"1I9
U osnovi tako dijagnosticiranog stanja u kolskom obrazovanju, ipak,
jeste muslimansko nerazumijevanje odnosa islama i patriotizma
U tom smislu ''Kako da traimo od nje (od mladei, nap. E. Z.)
domovinski i uzgoj, koji se temelji na nauci o moralu, kad ni o
toj nauci nema pojma, premda je vas Islam osnovan na najuzvienijem
moralu, premda su Islam i moral dva pojma, koja se ne smiju rastaviti,
premda hazreti pejgamber veli: "Ja sam opremljen da usamim mornl."
(mekarimek ahlak)."120 A islamski moml, da je domovinska
ljubav i 'boansko vidjeli smo, II nonnativnom smislu,
i moral patriotizma. Zato i pledira, prije svega, mladim ge-
neracijama da slijede ideale starih Bonjaka i s recepcijom bosanskog
patriotizma osiguraju bosanskog naroda i " .. . ponosne Bosne i
Hercegovine ... " kako Bonjaci ne bi ostali .oO zadnji megju
evropskim narodima na sramotu svojoj otadbini ... ".121 U tom konteksru
od posebne j e relevancije nova muslimanska inteligencija jer ona treba da
" bud narod .. l b d "122
... l U U samosVIJest, av prema omoV111l... .
S druge strane, rasprava, li konkretno-historijskom kontek-
stu neposredno je inspirirana muslimanskim iseljavanjem
iz Bosne i Hercegovine pa je, zapravo, pledoaje za zaustavljanje tog
toka, i to promocijom i hipostazom bosanske domovinsko-patriotske
svijesti.
123
t 19 "Za na uzgoj moemo slobodno mi da ga nikako i nema, jer nema uslova,
pod kojima se razvija II drugih naroda. NilOj djoci u najboljim kutama puta se na volju,
da se sami prama svojim prilikama razvijaj u i uzgajajtt" (Cit. dj elo, str. 99.)
122 Hubb-1I1 vatani min-el iman. Ljubav otadbine s "!ieromje cit. izv., str. 2.
123S
B
-" Af- .. l
. asaglc,"as program, Cit IZV., str. .
124
Safvet-beg
Vano je, pri tome, kako on hipostazira vrijednost bosansko-
domovinske svijesti i II koJI tekstu parlamentarizma. ustavnos-
ti i viestranaqa.I
24
U tom kontekstu bosanski patriotizam zadobij a
dodatne vrijednosti: on, II njegovoj percepciji, postaje i sve-
bosanske sinteze, izvorite tolerancije i konvergencij e unutar-
bosanskih vjerskih, partijskih, interesnih i drugih sub identiteta.
Patriotski rad za narod i domovinu, rad za dobrobit naroda i Bosne i
Hercegovine kao njegove domovine, to treba da " .. . svima nama lebdi
pred kao mornaru zvijezda vodilja. Mi je iz vida izgubiti ne smi-
jemo. Dok nam se pogledi na njoj sastaju, patriotizam nas
na slogu i rad .... ". \25 ne govori o narodima nego o
narodu Bosne i Hercegovine, kojije, unutar uvedenog parlamentarizma
i viepartizma iznutra izdiferenciran, pa u takvom ambijentu, patrio-
tizam, kao vrijednost, osigurava rad iznad zadje-
vica te podrazumijeva sloni, i bratski rad na dobru
naroda i Bosne i Hercegovine kao cjeline.
126
124 Otuda i njen folklorni jezik emocija, metaforn, slika sl.,
dakle, otuda nj egova intencija usmjerena ka svakoonevnoj svijesti.
125 pri tome on zna za granice oktroiranog ustava za BiH i instaliranog saborskog par-
lamentarizma, zna, dakle, da .... . postoji .hmk i dubokjaz parlamentame prakse
i teorije o parlamentu ... ", zna da " ... obje vlade u monarhiji Ve-Lu nam ruke
vie nego zasluujemo ... ", zna kako je put do istinske samouprave u Bosni a
da sc ..... samo slonim radom moe pripraviti tlo, da jednom do sabora II
najirem smislu Uvjeren je da je u Bosni " ... svijest za ustavni ivot
... ", da se afmnira par/amelltama svijest, da su zastupnici evropskoj javI/osti pokazali
da maj u " ... parlamentarno raditi". Ali. onaj raskorak teorije i prakse parlamen-
tarizma moe se, vjeruje, tako IO se trijezno onog iO
je daliUS i ideaia, jer Io " ... se oomah ne moe
ostavlja se za bolja vremena_" (Svi navodi iz nacrta pozdravnog govora u
Saboru io ga je izrekao 1913. godine nakon to je po drugi
put izabran za njegovog predsjednika, prema: [van A. Ne.ito o j(Nnom ivotu
Dra Safvetbega "Novi Behar". cic izd., str. 276.)
126 Cit djelo, SIT. 276. I u pristupnoj, besjedi, nakon to je oficijelno prvi
put izabran za predsjednika Sabora, na XXV sjednici Sabora, odri:anoj 25. oktobra (7.
novembar) 1910. gooine, insistira na bosanskom patriotizimu kao sreditu sin-
teze dobra cijelog lloroda j cijele domo)lille ga na vrijednostima
dobra, rada, sloge, ljubavi, hannonije, etike bratstva i,
konvergencije. (Prema Stenografskom izvjelaju sa pomenute XXV
sjednice Sabora.)
Sa/vet-beg 125
Dravnopravni status Bosne i Hercegovine
Identifikacija, u naem uvidu, sa a ne hrvatstvom,
nije ga da misli o bonjatvu, bosanskoj domovinskoj svijesti
i bosanskom patriotizmu. To se pokazati i u pogledu njegovih poli-
stanovita vezanih za kontroverze oko dravno-pravnog statusa
Bosne i Hercegovine.
Muslimani imaju na Bosnu i Hercegovinu " ... historijsko i prirodno
pravo".I27 Svojom krvlju, muslimani " ... znali i umjeli svoju grudu
braniti i svoja prava tititi od i vanjskog neprijatelja."128 Osim
toga: "Nae prirodno pravo su lijepe zemlje, stare batine, koje su nam
historijom, zakonima, kongresima i konvencijama. Mi
s toga stanovita baziramo svoje historijsko i prirodno pravo na
nau domovinu, diemo svoj glas proti svakom diplomatu, koji se s
nama titra kao na burzi sa stanovitim produktima i traimo od
predstavnitva monarhije, da o nama vodi malo vie i da ne
bagatelie nae opravdane trabine .. "129 Obrana historijskih i prirodnih
prava muslimana na BOSI/U i Hercegovinu kao vlastitu domovinu, uz
angaman na moralIlom i materijalnom napretku islamskog elementa,
vakufsko-meariftke autonomije, u zatiti "prava i pravice naih
starodrevnih batina" i islamskih svetinja - to je, u njegovoj percepciji,
jedna od najviih dunosti muslimanske inteligencije.
130
Unutar doktrine o historijskom i primdllom pravu muslimana na Bosnu
i HercegOVinu., u osnovi, ideju
autonomije. Manifestira tu koncepciju, naprimjer, snanim insistira-
njem da Muslimanski klub u bosanskom Saboru, spram
hrvatskih pretenzija, stane na stanovie odbrane autonomnog statusa
Bosne i Hercegovine. Muslimanski klub 2. maja 1911. godine publi-
cirati izjavu, iza koje stajati, nakon vlastitog insistiranja
na njenoj fonnulaciji, i ''Mi Muslimani stojimo na stanovitu
127 Prema: I. A. Nelto ojmnom ivotu Dra Safvetbega Cil izv. ,
str. 276. U tom smislu i "Jo jednom naglasujem: mi svi skupa slono moemo
dosta dobra za narod i domovinu, a podijeljeni u stranke narodu i domovini
mnogo tete nanijeti." (Cit. djelo, str. 276.)
1
3S3g:tC, Has program, Cll. IZV., str. .
13
0
C d1 I
lt. o, str. .
126
Safvet-beg
autonomije Bosne i Hercegovine, II kakvom god dravno-pravnom
sklopu bila Habsburka monarhija."! 31 Koncept
autonomije jo jednom podrati i to tako to potpisati pro-
gramsku orijentaciju nove Ujedinjene muslimanske organizaCJje koja
eksplicitno deklarira da ona " ... stoj i na stanovitu autonomije Bosne i
Hercegovine bez obzira na to, II kakvom se god sklopu nalazila habsbur-
ka monarhija."132 Naravno, s obzirom na njegovu deklariranu ruvatsku
orijentaciju, ovakvo stanovite, kojeg je ovdje zastupao i
Ademaga izazvalo je okantno II ori-
jentiranom luvatskom 133
No, II godinama Prvog svjetskog rata reprezentacija formuli-
ra projekte dravno-pravnog statusa Bosne i Hercegovine. U
takvom kontroverznom kontekstu Safvet-beg i njegova grupa
vide Bosnu i Hercegovinu sjedinjenu sa Hrvatskom gdje bi imala i izv-
jesnu autonomijll. 134 Ideja autonomije, dakle, i
dalje figurira, ali je projektirana II fanni integrirane Bosne i
Hercegovine II Hrvatsku. A sa tom idejom, koja u osnovi, pledira
opstanak Austro-Ugarske monarhije, ali sada konstiruirane,
Safvet II stvari, teritorijalno-povijesni , i
individualitet Bosne j Hercegovine. No, neto kasni-
je, napustiti ovo stanovite i izjaviti da prihvata program
Narodnog drave Srba, Hrvata i Slovenaca 135
132 MrlSavat, br. 25, 3, V, 1911.
133 9
MrlSavat, br. 54, 16, VIII, l I I.
134 Mirjana Gros, Hn'otska politika u Bosni i Hercegovini od 1878. do 1914.,
Historijski zoomik, Zagreb, nr. 14, 1966-67., str. 54.
135 U literaturi se u nekim nijansama razlikuju interpretacije ovakve ori-
jentacije. Naprimjer, Atif Purivatra pisati: ''Predsjednik tadanjeg Bosanskog S81xa
dr. Safvet smatrao je da Bosna i Hercegovina treba da dobije autonomiju ili da
bude pri sajedinjena Hrvatskoj, odnosno da se "utjelovi II hrvatske zemlje."
(Jugoslavenska muslimanska organizacija u politic1wIn ivotu. Kraljevine Srba, Hrvata j
Slovellaca, cit. izd., str. 18.) No, Mustafa pi sati kako je uz Serifa
i vidio sredinom 1917. godine Bosne i Hercegovine
unutar "Od prvi su istupili predsjednik sabora Safvet-beg
i Senf tada jedan od najuticajnijih voda Ujedinjene muslimanske
organizacije. Oni su 17. VIn 1917. predali memorandwn caru Karlu, s prijedlogom da se
dravno-pravni )X)loaj BiH rijei njenim Ugarskoj, sa osiguranom
autonomijom." (Historija lJojnjaka, "Preporod", Sarajevo, 1997., str. 476.) No, neovisno
Safvet-beg
127
rezime
to u miljenju Safveta zasluuje da bude respelctirano kao vana
komponenta historije socijalne i misli u Bosni i Hercegovini?
pri tome, ono to je u njegovoj osobnoj biografiji
bilo te, naprotiv, insistiramo na konstantama koje, bez
obzira na kontekst u kojem su bile fonnulirane, ostaju, sa stanovita his-
torije socijalne i misli u BiH, njeni vrijedni teorijsko-koncep-
tualni doprinosi. bez pretelIzija Ila vrednovanje,
li tom smislu, nekoliko vanih aspekata te misli .

Prije svega, ona je paradigma konceptualnog stanovita kojeg srno, II
teorijskom smislu, nazvali, redukcijom politike na kulturnu politiku. 136
Politiku muslimanske, odnosno zajednice, dakle, ne poima
kao izvornu _politiku, politiku par excellence, kao politiku kon-
frontacije ili subverzije spram Reima ili, pak, kao politilm
Naprotiv, ona je implicitno pojmljena kao politika fUnkcionalnog kon-
fonnizma i to u fanni njene simplifikacije na kulturnu politiku prosvje-
u duhu modernih nauka i manja. Model mi-
ljenja kojeg smo nazvali fUnkcionalni konJonnizam u pub-
liciranom rukopisu smatramo, dakle, bitnom komponentom u historiji
socijalne i misli u Bil-L Ona se, kasnije, ne samo u doba aus-
trougan;ke vladavine nad Bosnom, nego i u doba dvije JI/goslavije, kra-
ljevskoj i pennanentno pojavljivati kao jedan od vanih
od ovih razlika izvjesoo je da nije u ovom vremenu vidio Bosnu i Hercegovinu
ni II projektirnnoj junoslovenskoj dr1.avi niti II sastavu Vidi njenu
kao auconorruj"ll, dakle, kao poVIj"esni indivlduaJltet unutar Hrvatske. Vjcrovao je, prema
razgorovu Sejfudina ("Jug", br. l, 1918.) sa da " ... nema nijedne
- a kamo li - koja bi ... " ujedinjenje Bosne i Hercegovine sa
poj3njavao kako S. bosansku atonomiju a ne
Bosne i da broj muslimanske inteligencije trai bezuvjetno ujedinje-
nje Bosne i Hercegovine s Hrvatskom, Slavonijom i Dalmacijom, ali bez Srbije i Crne
Gore. (Prema Dr. Sqfvet-beg o tenjama OOs(mskih muslimana, ''Hrvatskl
dnevnik", br. 3, 4, 4. 1918.)
136 Ovu izjavu, prema zapisniku sa sjednice Glavnog oooora Narodnog Bosne i
Hercegovine (24. oktobar 1918.) prihvataju uz i reis-ul-ulema Demaludin
Rifat i Dervi Miralem. (Nav. prema: A. Purivatra, cit. djelo,
str. 23.) je, zapravo, o prihvatanju stvaranja nove drave Srba, Hrvata i Slovenaca
u sastavu biti i Bosna i Hercegovina.
128 Safi'et-beg
aspekata refleksija o odgovorima na reim Prema
tome, povijest modeme sociologije jimkcionaliz-
ma ili sociologije, morala bi uzeti u obzir i
misao kao jednu od paradigmi njene rane razvojne etape.
No, u tako }X>jrnljenoj }X>litici mogu se identificirati i elementi jedne
neosvijetene sociologije modemog znanja. I u njenompmtozasnivGfyu ili,
kulturoloki II njenoj vestemizaciji, njegova misao
respeket u }X>vijesti socijalne i misli u Bosni i Hercegovini. Jer,
pojmio je, prije svega, socijalnu snagu nauke i tehnike i njihovu relevanci-
ju u sticanju materijalne i kulturne naroda. Shvatio je njihovo presud-
no ne samo za egzistencijalni opstanak ljudi i naroda nego i nji-
hovu ulogu u pogledu njihovog statusa u S\jetskoj raspo-
djeli i novom pristupu drutvenoj Pojmio je, na kraju, na tlu svoje
lJ'ere u historijski napredak i vrijed-
nosti modeme nauke i savremene tehnike. U svakom povijesna
rekoflsfmkcija sociologije sozl/(mja na tlu Bosne i Hercegovine u ranom
miljenju, neovisno od toga to je ona vie imanentno nego
eksplicitno data, moe jedno od svojih izvorita.
Sa ovim komponentama, to tako, embrionalne sociologije zna-
!lja i kulture uojJCe, je, u odnosu na onodobno musliman-
sko miljenje, te njegov reflektivni i odnos prema
evropeizaciji drutva, formulirao stano-
vite. No, ono nije bilo inspirirano anfiislamskim motivima, naprotiv, valja
to niti je bilo sklono da, sa pozicija idolatrijske recep::ije evro{X>Ccntriz-
ma, ignorira tradicijske komponente povijesnog individualiteta,
niti je bilo opsjednuto resorp;ijom evropske aksiologije
A to se pokazalo i u njegovom pozitivnom, apologetskom poimanju izvorne
dogmatike, odnosno islama, domovinskog fenomena, bonjatva i
patriotizma. se, dakle, ovom linijom sr(/'ye nyere i to u ovoj
etapi svog javnog angamana.
Pri tome misli, valja to akcentirati, bez svijesti o unutarnjo-konceptual-
nim granicama vlastitih percepcija. I jo vanije,
je njegovo miljenje o spoljanjim limitima njegovih teorijsko-aksi-
olokih preferencij a. Jo uvijek misli on u
rodnom diskursu u skladu sa, dodue, duhom svog vremena. U
tom i diskursu misli on pret-
postavke historijskog prevladavanja, navodne, u njegovim
predstavama, egzistentne muslimanske stagnacije.
Safvet-beg
129
Gdje su, zapravo, te pretpostavke? Vidi ih on u:
koje i recep;:;iju modernih nauka i znanja te, u skladu
s tim, profiliranje nove muslimanske inteligencije; svemuslimanskom
udruivanju zasnovanom na islamskoj etici bratstva i na mo-
deme organizacije; afinnaciji islamske legitimacije sticanja materijalnog
bogatstva kao osnove muslimanske ekonomske rehabili-
taciji i afinnaciji islamske nauke o moralu; homogenosti zasno-
vanoj na islamskim demokratskim ustanovama Pri tome, vano je
ovaj muslimanski (dakle, vjerski) diskurs, ne ignorira
muslimanski individualitet.

Naprotiv, on je, sa Ljubuakom, jedne, nazovimo to tako,
protosociologije nacije. Ona, kao to smo vidjeli, II
sebe, mada u nerazvijenom obliku, kao i kod Ljubuaka, svojevrsnu
etnopsiholOgIju Rol/jako, pa se i on moe, u JX>vijesti bosanskohercego-
odnosno, etnopsihologije i socijalno-psiholoke misli
svrstati II ove, II II kontekstu
evropske znanosti, etablirane znanstvene discipline. Muslimane u Bosni i
Hercegovini, dakle, Ile svodi Ila \jersku, nwoollo, lIeutralIllI za-
jednicu. Naprotiv, prepoznaj e je i II njenom llorodnom individualitetu.
U njegovoj percepciji, zato, Bonjaci nisu nita iskonstruirano,
Bosni strano ili Naprotiv, figurira, kao to smo
vidjeli, njihov viestoljetni i kontinui-
tet kao autohtonog stanovnitva Bosne i Hercegovine. Njihovaje lU1utar-
nja diferencija, s pravom on konstatira, novijeg vremena, impor-
tirana je izvanjskom kroatizacijom i srbizacijom Bonjaka koji su,
u njegovoj percepciji, do ovih procesa., povijesno egzistirali
kao jedan, istina, vjerski diferenciran, ali u smislu jednorodan
narod - narod.
13
? Sa ovim uvidom i njegovim koncepcijskim
l3? Naravno, iza tog stajalita stoji okrutna zbilja austrougarske okupacije i postanek-
sione vladavine. No, ni on, svjetonazor racionalne, orijenti-
rane muslimanske inteligencije i elite koja je razumjela da je pod
okupacionom dominacijom diskurs stvar iluz-
ij a, za razliku od odredenog kruga inspiriranih bosanskosrpskih intelektu-
alaca, u njoj, te sa stanovita nj egovogjavnog angamana, ne vidi nita
revolucionarno Naprotiv, on i njegovi sumiljenici II austrougarskom apso-
lutizmu, kasnije korigiranom, navodnom. ustavnoCu i fonnalnim parlamentarizmom.,
kako su ga, a lo lek vidj eli, percipirali bosansko-srpski intelektualci, ne vidi
ni ta i sl., iO bi moglo ili trebalo provocirati mus-
limanski revolucionarni, radikalno emancipatorski pokret.
130
Safvet-beg
implikacijama istupa sasvim racionalno, historijski motivira-
no, tada protiv politike denacionalizacije Bonjaka, odnosno, kao to
smo rekli, njihove srbizacije i kroatizacije.
138
Otuda da to jo
jednom akcentiramo, istupati i protiv pojava muslimanske autosrbi-
zacije i autokroatizacije.
139
U toj povijesnoj sociologiji nacije, dakle, sociologiji koja
narodni identitet ne percipira samo II njegovom aktualitetu
nego i njegovom historijskom utemeljenju, II svom miljenju
nije nita, II odnosu na onodobna evropska poimanja naci-
je, Naprotiv, na historijsko-kulturnim dimen-
zijama bo,y"utva on je, II osnovi, sudionik-recipijent evropskih iskus-
tava s nacijom. Na ovom utemeljenju i ponajvie radi i misli.
Nije to, medutim. kao to smo rekli, nita ili I povijest
:razvoja nacionalne samosvijesti kod evropskih naroda pokazuje kako se
ta samosvijest konstituirala osloncem na svijest o vlastitoj povijesti. A ona
je i ovdje ispunjena ne samo racionalnim uvidima nego i
mitovima, epskim hipostazama, percepcijama, posebno
reminiscencijama na herojska doba, podvige i pobjede, velika
i mitski preparirane povijesne uzlete. U svakom moder-
na nacionalna svijest je neodvojiva od njenih predstava o vlastitom povi-
jesnom utemeljenju. to osvijeteno, a to spontano, slijedi ovu
liniju miljenja i a:finnacije onog nacionalnog u evropskom kontekstu.
Da, rezimira upitamo: to, II njegovom iskustvu, ulazi u
konstitutivne elemente bonjatva, bosansko-<lomovinskog fenomena,
odnosno, II veze bosanskog patriotizma i islamske identifikacije?
138 Ta misao, koja je onovremeno izazvala estoke, iracionalne reakcije protagonista
pansrbizma i pankroarizrna, izraava stih: "Zna,
nije davno biJo;Svega mi sv'jela! nema petnaest ljeta/ Kad u naoj zemlji
ponositoj! I zemlji Hercegovoj! Od Trebinja do brodskijeh vrata! Nije bilo
Srba ni Htvataj A danas se kroz svoje hireJOba stranca ko u svome ire.! l jo neto,
oko vjeto! Hrabri ponos i srce Nada sve se mora:/ Oba su nas
gosta saletilaj Da nam obnu najsvetije blago! Nae ime ponosno i drago;! Eto hore,
razgovore."
139 ovakav emancipatorski smisao stihova i savremene inter
pretacije sa pozicija etnocentrizma vidjeti u njima negativnu inklinaciju. ih
izrazom "agresivnog bosanskog nacionalizma" (Tomislav Kalajev reim u
Bosfli i Hercegovilli 1882-1903., cit izd, str. 226.) ili kretanjem u "mutnim vodama ba-
njak1uka." (Todor Kruevac, listovi uXIX veku, cil izd., str. 248.)
Safvet-beg
131
U odgovoru na ova pitanje otkrivaju se elementi koji,
mogu u jednu embrionalnu teOliju nadje koja se kasnije u kontek-
stu, naprimjer,
mitolokih teorija, razviti u evropsku teoriju kulturoloke definicije
nacionalnog identiteta. U ovom kontekstu, i smatramo imanent-
nim protagonistom ove defincije nacionalnog individualiteta II bosansko-
kontekstu.
A ta definicija-teorija insistira, kao to to radi u razmijevanju
individualiteta, na njegovim kulturolokim, a ne materijal-
nim, dakle, odnosima koji se relacija u socijalnoj, odnos-
no i proizvodnoj strukturi. Otuda on, identitet i pre-
poznaje u transhistorijskim, kulturoloko-duhovnirn komponentama:
narodna tradicionalna svakod-
nevnice, historijska reminiscencija na uz to herojsku, slavnu,
epsku prolost ponosa, mudrosti, morala, zajednitvo, kulturno-
stabilna i superiorna knjievna, i intelektualna produkcija, i sl.
A kad govori o materijalnoj bazi bonjatva, dakle, odnosima vlasnit-
va nad, li to doba, zemljom, i materijalnoj kap-
itala, onda on, zapravo, favorizira, i antipovijesno, presudnu
ulogu stratuma. No, je, rekli bismo, i sa stanovi-
ta onodobnih, a ne samo naknadnih, postfestum reinterpreta-
cija, o jednoj fantazmagoriji. Jer, njegova begovski aksi-
ologija ignorira status gradskih, aktera bon-
povijesti. Nije vie, u njegovo doba, taj historijski stratum
svjetsko-povijesno relevantan. Naprotiv, u novom povijesnom kontek-
stu, kao to se pokazalo, prestao je da bude presudnim povijesnim
akterom narodnog individualiteta. to, opsjed-
nut privatnom begovskom ambicijom, ali i historijskim romantizmom,
u epohalno-svjetskom smislu, nije shvatio. Prema tome, ako bi sa
stajalita vrednovali njegove percepcije bonjatva u ovoj nje-
govoj dimenziji, onda bi morali ponoviti istu argumentaciju i iste
sudove koje smo izrekli i oljubuakovoj predstavi
povijesne misije begovskog stratuma Otuda, ovdje i
reproducirati tu opservaciju. u ovom
kontekstu, tek akcentiranje jedne od, u naem uvidu, vane inkonzisten-
cije u njegovom miljenju. Insistiranje na doktrinarnoj apologiji djelat-
no-supstancijalne misije begovskog stratwna, u vremenu kad je ona,
objektivno, anahronizirana, i preferiranje nove evropski i
132
Sa/vet-beg
islamski obrazovane inteligencije II narodnom samoosv-
i napretku muslimanske zajednice, na drugoj strani,
indiciraju tradicionalizma i recipi-
modernizma, koju njegovo miljenje nije moglo
racionalno razrijeiti i prevladati.
moemo je jedan od ranih
intelektualaca koji su, i neosvijeteno, a ne samo iz
razloga, recipirali kulturoloke teorije !lacije i iz njenih horizona-
ta mislili narodni individualitet. Otuda i moemo ustvrditi:
svaka rekonstfukcija povijesti kulturokih teorija-defincija nacija na tlu
BiH morala bi se vratiti kao jednom od svojih meritornih
izvorita.

Sa stanovita povijesti dravno-pravnog miljenja, II vrijedne
domete njegove misli uvrtavamo 'i recepciju ideje i
doktrine o historijskim i prirodnim pravima muslimana na Bosnu i
Hercegovinu kao Iy'ihovu autohtonu domovinu. Ova doktrina, II fonni,
navodnog, hrvatskog prirodnog, historijskog, i dravnog prava
na Bosnu i Hercegovinu, kako konstituent, figurirala je II pravakoj ide-
ologiji i i ideologijama i politikama velikohrvatskih pretenzija na
Bosnu i Hercegovinu. Neovisno od toga da li ju je preuzeo iz pravatva,
pod uticajimajedno vrijeme oblikovao svoj svjetonazor,
ostaje relevantnom daje on, u naem uvidu, prvi Bonjak koji
je ovu doktrinu tretirao kao i legitimacijsku osnovu musli-
manskih prava na Bosnu i Hercegovinu kao sopstveni historijski i prav-
domovinski individualitet.
Na drugoj strani. bez obzira na izvjesne i konfuzije, ona
se doktrina u njegovom miljenju objektivirala II fonni bosallSkoherce-
politike kao dravno-pravne fonnuIe unutar
koje se mislilo raz:tjeenje onodobnih kontroverznih projekcija
statusa Bosne i Hercegovine. Otuda, svaka rekonstro.kcija povijesti ideje
i politike autonomije mora u sebe i
percepcije.
U takvom i aksiolokom horizontu on
i dalje, o narodu a ne narodima Bosne i Hercegovine,
za interesnu disperziju koju sa sobom donose ustavnost, parla-
Safvet-beg
133
mentarizam i na najvii vrijednosni rang bosanski
palfiotizam kao sredite i izvorite dobra, tolerancije, sloge, brat-
stva i konvergencije unutarbosanskih sllbidentiteta, dakle, vri-
jednosti koje osobno, II svom svjetonazoru, i preferira. Otuda, rekarl-
shl/krija povijesti ideje i sadrine bosanskog patriotizma, takoder, mora II
sebi i iskustvo ovog fenomena modernog svijeta .

Interpretativna dedukcija teorijskih vrijednosti misli, i to sa
stanovita njihove relevancije unutar evropskih socijalnih znanosti i u
povijesti znanosti II Bosni i Hercegovini, kako je ona
u ovom rezimeu naravno, ne zaboravlja vremena u
kojem je ona nastajala i fonnulirana. No, istraivanje i tih vre-
menskih igova ostaju u domenu biografizma i, s pravom,
historiografije. S tom o metodsko-pristupnim granicama nae
interpretacije, se rekonstrukciji socijalne, kulturne i
misli Osman Nuri njegovog, u jednom vremenskom peri-
cx:Iu, saradnika-koautora na nekim kulturnim projektima
135
C! ocioloki diskurs II interpretaciji karaktera muslimanske zajed-
i:}) nice II Bosni i Hercegovini i kritika politike muslimanske
nacionalne dezindividualizacije to se provodila II kul-
turnim, obrazovnim, medijskim i fonnama njihove srbizacije i
kroatizacije, II bitnome obiljeava anrovski heterogenu misao Osmana
Nuri Ona, na drugoj strani, otkriva fenomen kojeg, smo to
,
rekli, kao nesigurni ili kolebljivi identitet pa i on ulazi
II njegovog osobnog iskustva svijeta naroda i
politike. Unutar ovog tematsko-problemskog kruga, pri
tome, njegov osobni ili koautorski knjievni rukopis, l naa interpretacija
se koncentrirati na njegov publicirani tekst koji ima socijalnu i
relevancij u.
2
Metodom analize eksplicitne sadrine, ali, jo vie, metodom
l Prvo knjievno djelo objavio je 1894. godine: Ago Pripovijest iz prolosti
Mostara, Zagreb, 1894., Hrvatska biblioteka. Ova pripovijest prethodno je izala u
"Dom i sviet", god. vnl1 894. Knjievna djela kasnije pisao j e zajedno sa pri-
jateljem Ivanom Objavljivali su ih pod pseudonimom
Osman-Aziz: Bez nade. Pripovijest iz mostarskog ivota,''M:atica hrvatska", Zagreb,
1895.; Bez svrhe, Slike iz ivota, "Matica hrvatska", Zagreb, 1897.; Na pragu novog
doba, "Matica hrvatska", Zagreb, 1896.; Pripovijesti iz bosanskog ivota, Drutvo Sv.
Jeronima, Zagreb, 1898.
2 Islam i kultura, Zagreb, 1894. Muslimansko pitanje u Bosni i Hercegovini, Zagreb,
1902.; djelo je objavljeno anonimno; Islam i Prosvjeta, II ediciji "Gajretova predavanja";
Muslimanska versJw.prosverna autonol1Uja u BiH j pitali je halifata (povodom 2S-godi--
njice pokreta), "Gajret", Sarajevo, IX (J925.), hr. 7, 8, 9-10, ll, 12, 15;
136
Osman Nuri
imanentne analize i prepoznavanjem implicitno konzekvencija
njegove misli, se ideje i koncepcije koje imaju
svoje dignitetno mjesto II povijesti socij alne i misli II Bosni
Hercegovini.
Aksioloki po,tul.ti:
islam, domovina, narod
Islam je za apsolutno sredite vrijednosti, aksiomatska
izvorite orijentiranja i percepcije svijeta ivota i njegove interpretacije.
HNarnaje naa vjera najsvetija i najuzvienija stvar, i nita na svijetu nije
tako veliko i uzvieno, da bi se moglo uporediti s tom svetinjom. Ako
nas tko povrijedi II imetku, osobnoj ili ozlijedi na tijelu, mi mu -
ako - moemo i oprostiti, ali uvrede vjere, povrede vjerskih
Diti moemo niti smijemo ma kome oprostiti. Kad se radi o
vjeri, kod nas prestaju svi obziri, za obranu vjere mi smo spremni rtvo-
vati sve, pa i ivot svoj."3 U aksiomatskoj preferenciji islama i njegove
apsolutno vrijednosti on je eksplicitan: "To ravnalo, taj
putokaz, koji ima da nas vodi na putu prosvjete i koji ima da nas
kako da udesimo na a nada sve obiteljski ivot, jeste
naa sveta vjera - Islam."4 Njegov socioloki diskurs, knjievni rukopis
i credo do kraja su posredovani islamom. I onda kad se otvara
ka recepciji zapadnih vrijednosti, ne izlazi on II sekularnu sferu i
da svoju rasudnu subsumira logici profanog. Naprotiv, ostaje u
islamskom diskursu u njemu emancipatorski potencijal.
Islamje otvoren ka recepciji modernog znanja, obrazovanosti, kulture,
vrijednosti rada, tehnike, ethosa. "Islam je vjera razuma,
u njegovim zasadama sadrana su napredka, usavravanja,
dobrostivosti i ... Islam i civilizacija dva su uzajamna pojma,
Muhamed a. s. i Kur'an, Kultuma istorija Islama, I, Beograd, 1931.; Borba muslimana
ul versku i valaifSko-meariftlal autonomiju, u: Vladislav Osman
Nikola Bosna i Hercegovina pod austro-Ugarskolllllpravom, Geea KonA. D.
- Beograd, 1938. TakCK1er, II BehaMl pod vlastitim imenom i pseudonimima Vwnik, Nedim,
AMil/hak, Dllfl!ndi i Devad objavio je vie, za interpretaciju njegove socijalne i
misli, relevantnih tekstova.
3 Vamik (Osman Nuri Papimati kriari, "Behar", 211901-1902, 5, l. juli
190\., str. 120.
4 Osman Nuri Islama i na zadatak, "Behar", JfI900-01, I , str.12.
Osman Nuri
137
dva faktora."5 U sociolokoj anatomiji muslimanske zajednice
ne stoji na nekom islamu izvanjskom stajalitu: naprotiv, unutar njegove
aksiologije se njegov diskurs. Otuda, u svojoj recepciji islama
ga osloboditi od unutarnjih predrasuda, bajkovitih naslaga, legendi,
pseudohadisa, konzervativnih valera, imobilnih konotacija. Istovremeno je
rigorozni nmogovrsnih negativnih stereotipija to nastaju i figurira-
ju izvan islamskog svijeta, onog na evropskom Zapadu, ali i unutar bosan-
skim Mru;limanima susjednih naroda.
No, u njegovoj percepciji islam ne proizvodi anarodnu svijest niti se igno-
rantski odnosi spram patriotizma kao vrijednosti. Naprotiv, uz islam, i
respekt etnicKog, narodnog individualiteta "svetog" ranga
6
i patn'otske
samosvijesti kao idealnog nonnariviteta, ulazi u vrijednosno-aksiomatski
krug unutar kojeg se njegovo miljenje-vrednovanje i interpretiranje
onodobne socijalne zbilje. U identifikacij i i ovakvom ra.ngiranju ovih vri-
jednosti je nedvosmislen: "Vjera, domovina, narod - to su
najuzvienije ideje, najsvetije stvari to ih moe imati, to su ideali
za koje svaki poten raditi mora. Raditi za te ideale, nije dosta samo
htieti, treba biti proet i zadahnut tim idealima, uz to imati znanja,
nepoklebivu i uztrajnu volju i vjeru u narodne svetinje i domovine."7
Islam, dakle, u njegovoj percepciji, ne implicira indolenciju spram dravno-
-domovinske egzistencije kao vrijednosti. Naprotiv, u islamskoj nauci je utvr-
''' Hubu! vatani minei iman" -ljubiti domovinu svoju dunost je vjers-
ka.''8 relevancija ove patriotske aksiologije pokazuje se i u kontek-
stu u kojem se fonnulira: to je kontekst iseljavanja Muslimana u TillSku. U
ovakvim preferencijama, ih pozitivno u dogmatici islama,
Osman Nuri istupa protiv ove politike koja je mjestimice, u jednom
vremenu, motivirana i autoritetom nekih ''plVaka'' grupe"Y
5 Cit. djel o, str. 13.
6 je objavio prijedlog da se iz javne upotrebe izbaci lennin mulU/medanci kao
ime za "islamski narod" u Bosni i Hercegovini i da se upotrebljava naziv muslimani.
(Muslimani, a Ile IIlIIhamedanci! Poslanik, il Ile prorok i propheta. ledan predlog.
"Behar", 1/1900-1 901, 1,6.)
7 Osman N. Muslimansko pitanje ... nav. izd. , str. 88.
8 Osman N. Dolazak hadiija, "Behar", I. maj 1900., god. L, 190111, str. 29.
OYU misao on povodom povratka hadija i jo jednom kae: " ... sretni su i zado-
volj ni to se na svoju rogjenu grudu, jer, ljubiti svoju domovinu dunost je
vjemika."(Cit. teks. str. 29.)
9 " ... nj ihovoj (se) i pohlepi pridruila i zloba, koja je nala svoj bezduni vrhunac
u potajnom propagiranju na iseljavanje". (Mllslimanslw pital/je ... ci t. izd., scr. 66.)
138
Osman Nuri
ne ostavlja nikakve dileme o tome to podrazumijeva
pod domovinom: "elimo li se odrati i napredovati, mi moramo svi kao
jedan biti proeti jednom milju, a ta je: da su Bosna i Hercegovina naa
domovina, da smo tu nikli i odrasli, da svaka stopa zemlje, krvlju pokra-
pana, govori o slavi, prolosti, i naih predaka."lO Otuda je,
unutar svoje rigorozne kritike pokreta" konzistentni pro-
tivnik i seperatizma koji se i II vjerskim i II
vakufskim pitanjima, posebno, fonnulirao i zahtijevao unutar ovog pokre-
ta Zato neprestano kritizira protagoniste - a}XJstole"l l ili
"oligarhijska ili "nove apostole"13 - te" drave Hercegovine"; 14
II supstancijalnom smislu, odbacuje mostarski ", .. direktorij drave
Hercegovine .. ,"15 ..... koji trai odciepljenje vakufa i posvemanje odie-
ljenje od svoje bosanske ... ",16 i " ... koji Deee nita, ama ba nita,
da znadu za svoju bosansku
No, on zna i za stratifikacij ski karakter patnotIzma, za njegove
demagoke oblike, za njegov mimikrijski karakter, Otuda je rigorozni
takvih oblika i preparacija patriotske svijesti: u njima se uvijek
partikularni interes nekog unutannuslimanskog stratuma ili neke elitne
grupacije predstavlja kao cjelina interesa muslimanske zajednice, 18 dakle,
pojavljuje se, recimo to tako, kao la.
10" /' 1.." " --' 89
11'l US mwnslW pIta/ije , .. Cit lo.J., str. .
I I Cit djelo, str. 93.
J 2 Ci t djelo, str. 94.
14 Ci t djelo, str, 87.
18 I ovdje, OVll svijest o lanom pattiotizmu koj i parcijalitete promovi
ra u cjelinu, misli na elitu pokreta: "11<0 da vjeruje ... u njihov patti-
otizam, kad se zna, da su sami dosta posvojili vakufskih dobara i da nikada, ama nikad
u svom ivotu nisu narodu dobra ni koliko to moe muha poni eli na krilu; TKo
da vjeruje u islamske i narodni patriotizam jednog iksa ili ipsilona, koji je od
svog postanka pa do danas ivio takvim ivotom, koji se ne da opravdati ni najliberal-
nijim modernog slobodnoumnog morala i pristoj nosti ... "
(Muslimansko pitanje ... cit izd., str. 90 - 91.)
Osman Nuri
139
Medutim, ako je nedvosmislen u poimanju domovine, 19 onda se ta raz-
govijetnost ne moe identificirati u njegovom poimanju naroda kao
svete vrijednosti. Na tlu njegovog razumijevanja i kod javlja se
fenomen kojeg smo kao nesigurni ili ko/ebljivi identitet.
Jo kao ..... student erijatske kole, osobito je bio proet
doktrinom ... ",20 bio je u ... dobro poznat kao Hrvat upoz-
navi 1uvatsku nacionalnu ideju preko literature koju je dobijao od Esada
ef. iSafvetbega Otuda, javni angaman
sa prohvatskom identifikacijom.
22
U ovo vrijeme ..... njegova
'fiks-ideja' je spajanje Bosne i Hercegovine sa velikom Hrvatskom."'23
Potom, od razlikovanja vjerskog i identiteta,
eksplicitno prihvatiti, definirajmo to tako, ili panlnvatsku
politiku s kojom se muslimani u Bosni i Hercegovini identificiraju kao
Hrvati.
24
No, on osobno, u svojim tekstovima
karaktera, nigdje eksplicitno ne deklarira svoju 1uvatsku identifi-
19 On, naravno, u kontekstu austrougarske vladavine, jo ne govori o Bosni i
Hercegovini u dravnopravnom i diskursu, pa Bosnu i
Hercegovinu patriotskim kategorijama, "domovina", "rodna gruda" i sL No,
i tada je jasno: niti Tursku niti Austro-Ugan;ku ne smatra domovinom.
20 Muhsin Knjievno stvarwlje muslimanskih pisaca u Bosnj j Hercegovini u
doba austrougarske vladavine, Tom I, Akademija nauka i wnjernosti Bosne i
Hercegovine, Sarajevo, 1973., str. 148. smatra da je rano prihvatanje
ideologije bilo , .... direktna posljedica njegovog drugovanja, jo II ranim mla
danima u Moslaru, sa Ivanom sinovcem don Frane u
to doba viih razreda ginmazije u Sarajevu." (Cit djelo, str. 149.) I njegovo
u demonstracijama 1895. godine u Zagrebu prilikom dolaska Cara, zata je
na zatvorsku kaznu od 4 mjeseca, ..... ilustruje
egzaltaciju u to doba ... ". (M. cit djelo, str. 157.)
21 Tomislav Kalajev reim uBosnj j Hercegovini 1882/903., cil izd., str. 306.
22 Toje rana faza kada se u Zagrebu (1890.) upoznaje sa Franom Supilom, pie
II njegovoj ''Crvenoj Hrvatskoj", recipira ideologiji Ante pie u hrvatskim
listovima "Hrvatska", (list Stranke prava), "Hrvatsko pravo", "Obzor", "Bog i Hrvati",
"Mlada Hrvatska", "Dom i sviet" i objavljuje svoje djelo Islam i kultura, nav. izd
23 T. cit djelo, str. 307.
24 IX godita, "Behar", 15. maj 1908. godine, br. 1, str. 403. Na
ovoj panhtvatskoj platformi u odbor ''Behara''ulazc i Safvctbeg
(Mirza Safvet), Fehim ef. Spaho, :ukri ef. (Prema: cit teks., str. 402.)
140
Osman Nuri
kaciju, a tek uzgred jezik II Bosni kao luvatski.25 II ii
svoje kritike neprestano ignoranciju "rnaterinjegjezika" od strane
konzervativnih struktura unutar ulemme2
6
i pledirati " .. . refonnu odgoja
II obitelji i koli na osnovu populariziranja i zdravog islamskih
istina na materinjemjeziku.''27
Projugoslovenska identifikacija, s kojom se mijenja i odnos
prema dravno-pravnom statusu Bosne i Hercegovine, nastupa kod
kasnije, sa kraja I svjetskog rata
28
a manifestira se indirektno,
II njegovomjavnom angamanu.
29
No, bez obzira to, iz ili koncepcij skih razloga, podrazu-
mijevao pod narodom, je bio svjestan ne samo vjerskog nego i
narodnog individualiteta muslimana Bosne i Hercegovine.3
o
25 Tako samo na jednom mjestu II Muslimanskom pitanju ... posredno indicirati da
jezik muslimana naziva hrvatski m jezikom: "A to je naj ljepe - ni same "hode" ne
znadu niti razumiju lu zbrku, smieanu od tri, jezika, pa kad djaci samo
IO se onim pridodavaju hrvatske nastavke ... ".( Cit. izd., str. 46.)
26 " ... mi se svemu lomu tvrdokorno opiremo, i svoj maternji jezik."
(Muslimansko pitanje ... cit. izd., str. 28.) Insistira da se nastava u vjerskim kolama
obavlja na maternjem jeziku.
27 Mus/ima/Uko pitanje ... cit. dj elo, str. VI
28 Na ralnO rdsu\o Austro-Ugarske monarhije meritomi Bonjaci, kao to jc to
u kontekstu drlavnopravnog miljenja, odgovaraju na tri
Grupa oko Safveta zagovara pripajanje Bosne i Hercegovine
Hrvatskoj a grupa oko Senfa predlae pripajanj e Bosne i Hercegovine
grupa radi na jugoslovenskom ujedinj enj u (Hamid Svrzo, Halid-beg
Hrasnica, dr. Mehmed Spaho, Smail-aga a njoj pripada i Osman Nuri
(Prema: Enver kretanja Muslimanima Bosne i
Hercegovine za vrijeme prvog svjetskog rata, u: skup 80. godinjici
aneksije Bosne i Hercegovine, Akademija nauka BiH, Sarajevo, 1991., str. 234.)
29 Posredno ilustrira tu novu orijentaciju i to to je kao predstojnik Banje Luke
" ... djelovao Ge) II pravcu sjedinj enja Bosanske krajine i Bosne i Hercegovine sa
Srbijom." (Enver cit djelo, SIT. 234.)
30 Zato i pie kako je neophodno sl'Oj narodni i ljerski individua/itet. (Musli-
malIsko piranje ... nav. izd., scr. 89.)
Osman Nuri
Odnos prema Reimu:
vlast, konformizam i kritika
141
Osman Nuri a nije, kao to srno vidjeli, u tom stanovitu eks-
centrik, pledira muslimansku inkorporaciju u Poredak. Pri tome i on bo-
odgovor na Reim vidi u adaptaciji s kojom se
recipirati svenarodnog napretka to ih nosi u sebi poredak
vrijednosti. Angaman u sferi obrazovanja, kul-
ture, rada i ekonomije, na jednoj strani i, na drugoj kooperativna, kons-
truktivna participacija u sferi politike, odnosno, :fi.mkcionalna participaci-
ja unutar birokratske administracije Reima - u tome vidi on racionalnu,
povijesno smislenu i egzistencijalno djelotvornu
politiku.
nema, pri torne, iluzija o i smislu bilo kakve pre-
ili subverzivne politike unutar austrougarskog reima. Otuda,
i pledoaje za, to tako, politiku: "Treba se
posve sprij ateljiti i saglasiti sa dananjim poloajem i stanjem, te u smis-
lu toga i raditi, a ne obazirati se na kojekakve fantazmagorije i
promjene."3l No, ne ni "opozicioni"
diskurs, ali to jest racionalna, funkcionalna, a ne radikalno subverzivna,
nasilna, vaninstituciona1na, ilegalna opozicija. U tom smislu pisati
kako on ne zagovara " ... da svi muslimani sliepo pristanu uz vladu, da
u njezine ruke poloe svu svoju sudbinu i da se nita sami ne brinu.
Boe Naprotiv, mi da ima i opozicije j kritike, jer i
opozicija i kritika, ali razumna i stvarna, dobra je i koristna II svakoj
stvari, a u upravi. I kako je kodljiva i tetanosna i sliepa i rob-
ska privrenost, tako je i jo gora opasna i tetna i tvrdoglava i nerazum-
na oporba. Dakle est modus in rebus. "32
Narod, masa i politika
miljenje, JXlsebno ono koje se uputa II anatomsku analizu
duhovnog i materijalnog stanja muslimanske zajednice, se unutar
jedne ire, i imanentno koncepcije ili predstave o narodu,
odnosno narodnoj drutvenoj zajednici, i to u onome to onajest i to bi
31" l 1._ .. d. 89
mUS ImansKO pltO/IjC ... ,CIt. IZ ,str. .
142
Osman Nuri
nonnativno trebala biti. Ta predstava, zapravo, logikom, recimo to tako,
vrijednosnog mOllOCelltrizma, preferira drutvenu monolitizaciju oko
konsensualnog i apsolutno neupitljivog sredita aksiolokog orijentira-
nja. Oruda, ona sadri II sebi jedan, defmirajmo ga II ovoj terminologi-
ji, mOflokratski mentalitet koji posreduje cjelinu narodne egzistencije.
Ovdje se narod, II naoj interpretativnoj percepciji, zamilj a II
diskursu, kao neki oblik organizma II kojem cjelina i
dijelovi funkcioniraju I j o radikalnije formulirano, narod
se, ovdje, zamilja logikom jednog diskretnog mehallicizma, pa se
slika kao stroj i opisuje terminima maine)3 U svakom
II naem uvidu, totalitarne implikacije ovakve per-
cpecije naroda, koje su II oblicima naturalizma, organicizrna
ili mehanicizma-mainizma prisutne II meritornim filozofijama Evrope
druge polovine 19. nisu kod razwnljivo, osvijetene.
Uz ovu predstavu o prirodi narodne drutvene zajednice, na tlu
traga za uzrocima dekadencije muslimanskog drutva, vana je jo jedna
njegova, u osnovi, socioloka percepcija. Odnosi se na fenomen mase
kojeg interpretira unutar svog uklona prema protagonis-
tima pokreta". No, neovisno od tog neposrednog konteksta,
njegova su zapaanja, s naeg stajalita, o fenomenu mase soci-
oloki relevantna. Racionalna politika, u njegovom uvidu, ne moe se
voditi na demagokoj animaciji mase. to, zapravo, masu karakterizira?
Prvo, kod " ... masa je nego hladno razsudjivanje ... ".34
Mase lahko zapadaju u oduevljenje a JX)litiku " ... ne moe dugo pratiti i
nositi oduevljenje masa ... ", jer, one su prevrtljive, a na kraju
"djela".3
5
Narod se moe pretvoriti II masu, u " ... prostu s\jetinu" i to " ...
33 Fonnulira eksplicitno takvu predstavu: "Svi zajednice moraj u biti svjestni
svrhe i probitaka, te prema lomu i raditi. Ta svrha mora svima biti
sveta i uzviena, svi moraj u biti toga svjestni, te nastojati oko oivotvorenja tih ideala,
ne zato nikakovih Itava. Dok tako svi rade i nastoje oko oivotvorenja
ideala, dotle se Opel svaki pojedinac brine i trudi, da sebe to bolje
te da uzmogne to izdanijom podporom poduprleti narodne tenje. Bogata
materijalno, wnnik svojim duevnim produktima, a radnik svojim p:>ternm i patriot-
skim radom: svi skupa u zajednici napried kolo narodne Tako
dlUlVO ili drava izgleda kao jedan stroj, u kojemje i najmanja spravica na svom mjes-
tu; a nadje li se to, da je il i nevaljalo, nastoji se popraviti, izgladiti ili - neda li
se to posve izbaciti, da drugima ne smeta. To su zahtjevi i uvjeti ljudskog drutva."
(Muslimansko pitanje .... cit. izd., str. 5.-6.)
34 " ,. ko' .. _..1 IV
mW Imans pitanje .. . , CIt. ILlI., str.
35 Cit. djelo, str. IV
Osman Nuri
143
podlim i hukanjem ... ";36 narod se "da zavesti", uz pritisak
okolnosti, toliko da se ponaa "kao s\jetina". Izmanipu-
lirani narod i narod srozan na nivo mase i svjetine, zapravo, ima svoje
predstave i zamisiii, a demagogije svoje konspirativne interese:
raskol naroda i je do kraja radikaliziran.
37
No, on je uvjeren
da je masa, na kraju, fonnulirajmo to tako, radikalno sankcijski sposobna
spram demagoga imanipulanata: ..... nu tko razdrauje samo
ne i s razborom masa, toga tim sigurnije napusti-
ti i na nj se oboriti upravo one iste mase, koje su mu prije klicale slavu.
Kako godj to moe biti ugodna privrenost puka, jo tea je zasluena
njegova neljubav, mrnja. S toga se vazda najsigurnije
oni, koji jedino idu za tim, da rad posebnih svrha nastoje da -
bilo kakvim sredstvima - predobiju mase. "38
Otuda u svoj analizi anatomije muslimanske zajednice i
odbacuje politiku utemeljenu na podraivanju i manipulaciji musliman-
skim narodom. No, na drugoj strani, ne prihvata ni pred-
stave naroda kao takvog: odbacuje i tu fonnu demagoke manipulacije
narodom. Zato u svojoj anatomiji muslimanske zajednice i s onu
stranu takvih idolatrija, " ... zapitati vlastite mane svoga naroda, tome
traiti liek i nastojati, da se te mane i izkoriene ... ".3
9
anatomija
muslimanske zajednice
od islama kao integralnog sredita vrednovanja-miljenja-djelo-
vanja kao i od identificiranih nonnativnih predstava o narodu,
poduzima opsenu anatomiju muslimanskog drutva u Bosni i
Hercegovini i to iz perspektive sociolokog diskursa. A to njegovoj
refleksiji izloene su sve relevantne dimenzije drutvene egzis-
tencije Musliinana: ne zaustavlja se ni na jednom njenom partikularitetu
ili subidentitetu, s onu stranu kulturolokog ili
37 U radikalno diskursu, uscvari, u ovoj analizi ima u vidu, navodno,
manipulativnu prirodu politike to za konsekvenciju ima degradaciju musli-
mana na razinu mase i svjetine.
38 Mus/imanslw pitanje ''', ,cit izd., str. IV
144
Osman Nuri
redukcionizma, koji, totalitet narodne egzistencije svodi na jedan
njen predikat pa taj predikat uzdie na rang njenog apsolutnog
rasudnom i snagom, percipira temeljne oonoseu koji-
ma prebiva muslimanska zajednica. se II toj kritici sistematski,
i metodski osvijeteno i konzistentno: na razini je deskripcija,
dijagnoza, kauzalnih objanjenja i anticipacija.
Na nivou deskripcije njegovi uvidi indetificiraju spoljne manifestacije
muslimanske egzistencije.
40
Na razini dijagnoza njegova misao identifici-
ra dekadenciju muslimanske egzistencije. Napokon, socijalnopsi-
holoki sa stanjem straha uspostavljenog Okupacijom,
Muslimani zapadaju II atmosferu rezignacije, indolencije i dekaden-
cije. takvu deskripciju on '1] ovo dvadeset godina
vidno pada II da muslimani silno nazaduju i s dana II dan sve to vie
propadaju. Bogatstvo i posjedi, koje su imali do okupacije, je opa-
dati i se sada dobrahno izmaklo iz muslimanskih ruku. Novim kulturn-
im tekovinama, koje se u naim zemljama, malo se ili nimalo
koristimo mi muslimani, a trgovina i obrt na veliko dnevno nam bjei iz
ruku. Dakle dva ponajglavnija fuktom ljudskog drutva i dva najglavnija
modeme dJiave: materijalno dobro staoje i duevna inteligen-
cija fale, manjkaju nama muslimanima Bosne i Hercegovine."41
Na nivou kauzalnih objanjenja njegova misao traga za uzrocima musli-
manskog zaostajanja i besperspektivnosti. Uzroke ne vidi ni u prirodi isla-
ma ni u politici vlade.
42
uzrok vidi u nedostatku monOCCD-
ili pojmljenih, vrijednosnih
orijentacija unutar kojih se definiraju ideali i ciljevi muslimanske zajed-
nice. Otuda i " ... mi nemamo pravih ideala o naoj domovini i o
naem obstanku."43
40 Ulaze u tu desIaipciju njegove slike moralne i socijalne patologije, kao naprimjer,
raskalaenosti na opijanja po kafanama., licemjerstva pojedinaca spram vlasti,
\crvnih delikata j sl.
41 Muslimansko pitanje ... nav. izd., str. 4.
42 Islam nije smetnja ka napretku, a austrougarska vlast stvara institucionalne, materi-
jalne i druge pretpostavke, poput refonni nastavnih planova i programa, za napredak
muslimanske zajednice.
43 Muslimanko pitanje ... cit. izd., str. 88. da je vlada stvorila institucionalne
i materijalne pretpostavke za napredak muslimanske zajednice, on II tom smisiu,jo
jednom " ... nama muslimanima ne fale sredstva i prilike za svaki duevni, prosv-
jetno-vjerski i materijalni napredak, ali nam fali glavno poticalo na rad i napredak, fali
nam ideal." (Mllslill/usko pitanje ... cit. izd., str. 88.)
Osman Nuri
145
Unutar ovog objanjenj a, ulazi on i u identifikaciju posebnih
uzroka muslimanske dekadencije. U njena dva glavna "razloga" uvrta-
va " ... nepoznavanje vjere i narav naih Ijudi."
44
Pod naravi muslimana
Bosne i Hercegovine {X>drazumijeva i mentalitet to su se
fonnirali jo u doba osmanske vladavine Bosnom. Ne radi se, dakle, o
" . b' <<45 l' '" b I
... naravnoj nesposo nostI... mus unana Jer, ... o ratno mus Iman!
su otvoreni i talentirani ... ",46 nego o mentalitetima i imo-
bilnim vrijednosnim orijentacijama. U takvo spada averzija
prema kolovanju, strah od inovacija,47 sklonost ka rezignanciji, nes-
posobnost prihvatanja k.apitalizma,48 vrijednosti rada
49
i sl. Ta muslimanska "narav" se slika ovako: " ... stoljetna
neurednost i zaputenost, a s druge strane primrzla i odporna narav
naeg svieta za svaku promjenu, pa ma kako plemenitu i korisnu ...... 50
Nepoznavanje islama, u njegovoj percepcij i, ipak, glavni je uzrok
dekadencije muslimanske zajednice. "Kako prije, tako se i danas na svi-
jet krije za ustanove vjere, uistinu ni vjere ni onog, to ona
doputa, to trpi, to li zabranjuje. Jer da su se muslimani Bosne ikada
drali svoje vjere kako treba i dalje se danas dre, oni bi danas bili prvi i
element Bosne, su ovako tuan reliquij ...... SI Ostaje
konzistentan u ovoj percepciji: " .. . sva naa duevna i materijalna bijeda
dolazi samo i otuda, to ne poznamo temeljne osnove i bitnu
svrhu Islama."52 Zbog nepoznavanja svoje vjere, to za konzekvenciju
44 Muslimansko pitanje ... cit. izd., str. l B.
47 Dok su katolici i pravoslavni " ... prionuli uz rad i kolu, muslimani su pohvalno upi
rali prstom u one "prave turke", koji nisu davali svoju djecu na nauke j kolu, koji su sc
odupirali svakom napretku, makar da im sc sinovi i due i gnjiju u smrdljivom
kalu nerada i dangube." (Muslimansko pitanje ... cit. izd., str. 12.)
48 Dok su drugi prihvatli novi ekonomski poredak " ... na kapitalista sa svojim
novcem nije znao, to se veli, uzeti ni oku soli." (Cit. djelo, str. 13.)
49 "Kako je sa kolama, tako je i sa radom u ooce, uzprkos toga, IO sc u Kur-anu,
hadisu i svim islamskim teolok:im knjigama rad. kao sveta dunost. Uzprkos
svega toga, gdje Icnijeg i bezposlenijeg, gdje nemamijeg svieta od nas?" (Muslimansko
pitanje ... cit. izd., str. 23.)
SO" l ,._.. . ,-" SS
/v/us ImanslW pilanje ... CIt. uu., str. .
52 Osman N. Islama i na zadatak, cit. izd., str. 14.
------------------ ---------------------- ---
146
Osman Nuri
ima i to daje prakticiraju vie povrno, formalno, muslimani su " ... okor-
jeli II nekim predrasudama, koje se kose sa ustanovama Islama, a
otuda i radi toga se da njihova mlade, pa i stariji, upravo lahko-
umno i bezsvjestno gaze svetinje vjere i morala. Oruda ona pokvarenost
neizobraene mase i skrajna vjerska indolencija njihove poluinteligenci-
je."53 Ni prozelitizam, je rigorozni bio.
54
kao to je bio i
i slabosti vlade i ignoriranja austrougarskih propisa o
ovoj materiji,55 II uvidu Osmana Nurija ne moe se objasniti tek
spoljanjim razlozima: i on svoje tlo nalazi na nedovoljnom poznavanju
izvornih vrijednosti i dogmatike islama.
56
Glavni krivac muslimanskog nepoznavanja islama jest ulema koju
slika II krajnje negativnim bojama. Moralna dekadencija,
egoizam, medusobni antagonizmi, dogmatska nekompetencija, vanjski,
ritualni isprazni sjaj,57 i ignorancija i rada, 58 nedos
M
53 Cit djelo. str. 16. U nepoznavanju islama vidi izvore njihovom otporu reforM
mama i za vrijeme osmanske vladavine tl Bosni, pa i bosanski pokret za aUlonomiju
Huseina kao konzekvencu onog nepoznavanja. I pri tome, cijeli
pokret vidi u negativnoj konotaciji, ne kao borbu ''7.a svete ideale, za visoka (cit
djelo, str. 20) nego kao periodu kojaje " ... na sebi nosila znak svojevoljnih hira,
osobnih i mrnje." (Muslimansko pitanje ... cit. djelo, str. 20)
54 na Fate (uzima se kao prozelitizma) on
da " ... taj barbarski najstroije ... ". (Cit djelo. str. 81.)
55 Vidi se to iz kritike bosanske delegacije koja je trebala, a nije, povodom
prozelelizma upitati ministra: " ... kada su se i gdje svetenici drali naredbe o
prelazu iz jedne vjere u drugu i gdje je ta naredba i taj zakonski propis, po kojem se
mogu malodobna j nedorasla djeca prevoditi u Pa kakovu vanost
ima ta naredba, kada je protiv nje cjelokupni kler prosvjedovao i javno
izjavio, da ta naredba za njega ne postoji i da je se drati (Namik, IOsman Nuri
Bosna pred delegacijama, "Behar", 711906-07, str. 55.)
56 ..... uzme li se II obzir hrdjavi i nikakovi odgoj stalia, onda nije ni
da se toga i vie (Muslimanska pitanje ... cit. djelo, str. 81). U ovom
kontekstu neposredno kritizira "Ali ef. muftija je jo od osamdesetih
godina, pa. ta je uradio na vjerskom. provjetnom ili na kojem drugom polju za Islam i
islamski narod?" (Muslimansko pita/y'e ... cit. izd., str. 81.)
57 "Uzmemo li pak bielu ahmediju kao vanjski znak hodinskog stalea M IO u nas u
istinu i jest. onda je kod nas broj hoda preko svakog (Cit djelo, str. 26.)
58 " ... nai ahmedijai u bezposlici i neradu trate vrieme, makar
da se to protivi Islamu, ljudskom razumu i prirodnim zakonima." (Cit djelo, str. 27.)

Osman Nuri
147
Ijednost u javnom ivotu,59 konzervativna privrenost tradiciona-
lizmu,60 rigidnost II odnosima prema novim vrijednostima, reproduci-
ranje islamskih kola u duhu svakovrsne anahronosti.
61

oslanjanje na autoritet i intervenciju Turske - sve su to u njegovom
diskursu atributi dijela bosanske uleme.
62
Njegova
je kritika do kraja rigorozna i radikalna: "Stoga sve mrtvilo, nehaj ,
nerad, odvratnost od kole i napredka, te zaziranje od svih "novotarij a",
a k tomu posvemana indolencije naeg naroda ima se pripisati jedino
naim hodama svih dlaka i vrsta. Oni su krivi to je narod tako duevno
i materijalno propao."63
Deskripciju i anatomiju muslimanske zajednice
razumljivo, zavrti i terapijskim projektom. Njegova je formula jed-
nostavna: unutar austrougarskog reima treba " ... liepa pri-
onuti u svojoj domovini uz svoju grudu zemlje, pa raditi i i
raditi, pa vidjeti, da za kratko vrieme napred, prop-
izostatke nadoknaditi i udariti i solidne temelje boljoj
... za nas muslimane (je) jedini spas u naoj domovini Bosni
i Hercegovini i to tako da radimo i i radimo. Samo tako i
nikako se je uzdrati i napredovati ... "64 U centru tog
prosvjetitelj skog rada treba da stoji porodica i kola. ''Temelj i osnov,
59 Ovdje misli na inkonzistcncije u j avnom ivotu koje proizilaze iz primata pri-
vatnog Ulilitarizma nad principima i moralnom kongruencijom pojedinaca iz ulemskog
stratuma. (Cit.djelo, str. 31- 33.)
60 ona se pokazuje, posebno, u odnosu prema refonni vjerskih kola,
osloncu na turski inlerVcncionizam, preferenciji turskog u odnosu na maternji jezik i u
obrazovanju i jeziku administracije: "Kroz pet osmanlijskoga gospodstva nije
bilo u Bosni muslimana ni na hilj adujedan, kojije rurskijezik, a sad bismo htieli,
da i "vabe" preko noei zaturkesaju. I jo ne vidimo, kako smo smieni." (Cit djelo, str.
29.)
61 Njegove slike mekteba i medresa i u spoljaojem, prostornom smislu, i u pogledu
organizacije i sadraja nastave su do kraja i depresivne. (Cit. djelo, str. 38 i
dalje.)
62 U ii njegove kritike ulazi" ... ona ciela bezpOSlenih ahmedijaSia, koj i bez
ikakava znanja, bez srdaca i dua, bogu dane kradu, koji se smucaju od kahve do kahve,
od siela do siela te lU druge prebiru, i na svaki j fesad
To nisu nikakve hode, bog to su nedostojni islamske zajed-
nkc." (Muslimansko pitali je ... cit. izv., str. lX.)
63 " /' ',.' , " zd 53
mW lmanslW pItanje ... Clt. I ., str. .
64Muslimansko pitanje ... ,cit. izd., Sir. 89.
148
Osman Nuri
kako pojedinca tako i cielog naroda jest i kola. U obitelji
se temelj i II koli se nastavlja i dotieruje, a II ivotu i
drutvu provadja i ustaljuje. Dakle obitelj i kola najvanija su dva fak-
tora za odgoj pojedinaca i naroda te dok ovo dvoje nije uredjeno, ne
moe biti ni govora, o napredku naroda. "65
Vakufsko i agrano pitanje
anatomija muslimanske zajednice i njegov
odnos spram pokreta" sadri II sebi i poglede na dva
pitanja to ilije historija postavila II to doba: vakufsko i agrarne
pitanje. Prvo, uglavnom ostaje unutam1Uslimansko, rjeava se na
relaciji s Reimom, dok drugo ulazi II samo sredite borbi
reprezentacija toga doba.
U vakufskom pitanju II osnovi slijedi vladinu politiku. Suprotno
pokretu" smatra racionalnim to to je Reim preuzeo u
svoju ingerenciju i odravanje vakufa. Argumentira to
stanovite pojavama zloupotrebe vakuf a II privatne svrhe
66
i njihovim
propadanjem do Okupacije.
67
"Vlada ih je spasila i uredlla."68
No, vladinu intervenciju smatra "spasonosnom" i tranzitnom, da
vakufi postoje " ... za to, da se prema odredbama vakufa i vakufuama
(zapisa, legata) dobrotvora upotrebljavaju u vjerske i prosvjetne svrhe
islamskog naroda u Herceg-Bosni."69
U agrarnom pitanju, li odnosu na vladinu politiku, zauzima, u
osnovi, samostalniji stav. Prije svega, smatra da se li agrarnoj sferi ne
radi o feudalnim odnosima ovisnosti nego da je o zakup-
6S Cil djelo, str. 38.
66 "Pa tko da vjeruje svima onima, koji trae vakufsku samostalnost, jer ih vlada toboe
"pojede", dok su sami po nekoliko hiUada vakuf skog novca prone\ljerili". (Cit djelo, str. 91.)
67 "Ako se vlada pobrinula, da uredi vakufc, zar nije radila u nau korist'? Znadu li nai
memorandwnai "drave Hercegovine" kakovi su vakufi bili do okupacije, a kakovi su
sada? Znadu li oni, kako se je bezduno i bezsavjestno kralo i baratalo sa vakufskim
dobrima?" (Cit djelo, str. 87.)
68 Cit djelo, SIT. 88.
69 Cit djelo, str. 88. Ko to se protivi da se sa " ... vakufskim prihodom grade suvine
kafane i banje sa deficitom ... ", nije ni zato ..... da se predadu u ruke na milost i nemilost
onima, koji su ih do okupacije harali i (Cit djelo, str., 88.)
Osman Nuri
149
odnosima. Zemljoposjednici su vlasnici svog imanja
pa se suprotstavlja svakoj nasilnoj eksproprijacij i njihova vlasnitva, a
ona je nezamisliva u pravno dravi.
70
U ovom kontekstu zna
i za komuniste: oni su paradigma te nasilne eksproprijacije da bi
oni, kad bi se kojim pojavili, traili " ... da se dokine priM
vatna vlasnost ili da se uz malu otkupnu cijenu preda jednom izvjesnom
staleu.''? I Istupa protiv austrougarskog novuma - ''pauali-
ranja desetine".72 I drugi njegovi

su " ... podudarni na liniji kri-
tike ekonomsko-pravnih propisa austrougarske administracije sa optim
stavovima Egzekutivnog odbora o agrarnom pitanju, koji idu putem
zatite prava i interesa. Feudalno-kmetovski odnosi u
ovim se definiu kao i na toj ekonom-
sko-pravnoj osnovi se trai puno i dosljedno potovanje agrarnog
zakonadavstva preuzetog od turske uprave. "74
Kritika pansrbizma i pankroatizma
anatomija muslimanske zajednice vrena je u kontekstu
radikalne kritike pokreta" za vjersku i vakufska-prosvjet-
nu autonomiju. No, dio njenih vanih komponenti odnosi se i na
fenomene to se izvan ovog Pokreta. je o pojavi autos!"-
bizacije dijela muslimanske inteligencije kao i politici koja pledira srp-
sko-muslimansku saradnju u opoziciji spram Reima. pristup
ovim fenomenima i neke druge dimenzije
percepcija i manje ili vie osvijetenih koncepcija. je o kritici
velikosrpske politike i o pogledima na dravno-pravni status Bosne i
Hercegovine. Dakle, valja tek rekonstruirati bitne elemente pansrbizrna,
70 Nedim, (Osman Nuri), Bosna pred delegacijama, cil izd., 54-55.
72 "Kakovim pravom, da se sile zcmljovlasnici da sklapaju nekakve paualne ugovore
glede svog vlasnitva i tome, da se odreknu svih onih prava, koja iz toga naslova za njih
izviru?" (Cit. djelo, str. 55.)
73 Abdulhak (Osman Nuri Sefarske naredbe, ''Behar'', 7/1906-07, 1,7;
Abdulhak (Osman Nuri HadicJ, Prisilna i osigurana sredstva, te ovrni postupak u
agrarnim stvarima, "Behar"" 7/1906-07, 2, 15-17; Devad (Osman Nuri
Paualiranje desetine, "Behar", 711906-07, 5, 52-54; 7, 79-80; 8, 86-87; 13, 147-148.
74 Muhsin Behar. Knjievnohistonjska monografija, "S\jetlost", Sarajevo,
197\., str. 299.
150 Osman Nuri
odnosno velikosrpske politike i to onako kako se oni kod
pojavljuju II medijumu njegove kritike muslimanske autosrbizacije kao
i kritike velikosrpstva
Kritika, definirnjmo to tako, pansrbizma i velikosrpske politike stoji kao
konstanta u njegovom miljenju i javnom angamanu. ona rano,
jo u polemici sa Milanom 75 kao paradigmom srpskog
etnocentrizma-narcizma i dehumanizacije Bonjaka II fonni degradacije i
negacije islama kao supstancijalnog njihovog narodnog identite-
ta i individualiteta. Nastavlja se kritikom srpskih intervencija i srpskog
upliva u i u orijentaciju muslimanskog opozicionog
pokreta za autonomiju - tih ''petanskih memorandumaa."76 N o, ova kri-
tika je spoljanja, pomalo insinuantna i ekscesna i
nije, dakle, "koncepcijska". se, sprva, u tom liku s kritikom jedne
pojave koju kao muslimalIsIat autosrbizaciju.
Kritizirn on ovaj fenomen u dva konteksta, moralnom i

Muslimanskoj autosrbizaciji, odnosno, intelektualcima koji prihvataju srp-
stvo kao svoju nacionalnu identifikaciju prigovara, prije svega, njihovu
moralnu odgovornost u devalviranju muslimanske narodne tradicije i
islamske aksiologije U tom smislu, o srpstvu Omer-bega
Skopljaka, on ''Ne zamjeramo niti izpitujemo
narodnosno uvjerenje, ali ipak nijesroo mogli vjerovati, da ima i jednog
muslimana, koji bi se tako zaboravio te makar za volju pogazio tradi-
cije i svetinje svoje vjere i svojega narocla."78 ''Pobratimstvo'', otuda, i nije
nita drugo, do " ... podal insult i drska pogrda na uspomene i trndicije nas
muslimana, pa i same islamske \jere."79
75 Islam i kultura, nav. izd.
76 Muslim(lnrm pitanje ... cit. djelo, str. 4. da su u programu rada Pokreta u Peti
" ... u veliko Irumovale poznate i gazde srbsk.oga pokreta. jer, mora se :mati, da su
"srbi" od mostarskog ''pokreta'' pa sve do polaska u Petu bili u sve nam-
jere i osnove naih deputiraca ... ", (cit. djelo, str. 99) vidi te uplive preko angamana
srpske, novosadske "Zastave", u folTTli angaovanja srpskog ''pisara'' u petanskom uredu
Pokreta, ''po7Jlatog prijatelja svesrbske ideje" (cit. djelo, str: \03) kao i jednog "Rusa", u
kad predstavnici petanske delegacije "sa srbima" ispijaju tokajac i
ampanjac u zdravlje sultana i Velike Srbije!"(Cit. djelo, str. 98.)
77 Nep:>Sredni predmet njegove kritike objavljene u ronni pisma urednitvu ''Sebam'',
(111900-1901, 17, l. januar 1901.) jest knjiga pjesama PoblUumrtvo koju su zajedno u
Beogradu objavili Omer-beg Skopljak, Osman i S. A.
78 Nav. tek, str. 64.
Osmall Nuri
IS l
No, centralni smjer njegove kritike odnosi se na demistifikaciju njihova
velikosrpstva. Njihova srpska identifikacija, u njegovu uvidu,
jest istovremeno identifikacija sa idejom i politikom velikosrpstva, odnos-
no, sa politikom njegove ekspanzije prema Bosni i Hercegovini kroz
opsesivnu viziju Velike Srbije. U tom smislu, pjesme Pobratimstva, samo
sada u epskoj fonni, kroz recepciju srpskih mitova i legendi,jesu ..... zado-
jene jednom milju, a sve u skupu manifestiraju svesrpsku ideju "Velike
Srbije" Duanova kalibra, koja se stere od Triglava do Carigrada, od
Dunava do Jadranskog mora ...... 80 Prigovara im i fanatizam u recepciji
ove ideje i politike: " ... i mi moemo mime due da ni jedan srbijan-
ski ovinista nije tako zanosno, tako gorljivo obradio tu misao,
kao gornja trojica' ... srpskih pesnika Muhamedove vere' ."81 Kritizira i to
to u fonni, a logikom Velike Srbije, plediraju za svesrpsko
ujedinjenje, ujedinjenje svih srpskih zemalja to i pripajanje
Bosne tom zamiljenom Duanom carstvu".82 srpsku iden-
tifikaciju, a sa njom i politiku obnove-stvaranja Velike Srbije. ovi intelek-
hlalci prihvataju, II njegovom miljenju, i srpsku mitologiju, epske fan-
tazmagorije o srpskom junatvu, falsifikatorske predstave o osmanskoj
dravi, o ''ugroenom'' i srpstvu, 83 uz istovremeno preu-
nasilja i nad muslimanskim civilima Cijeli ovaj svijet,
recimo to tako, predrasuda i fikcija ne kritici.
Uz ovu kritiku muslimanske autosrbjzacjje Osman Nuri
se konfrontira sa protagonistima muslimansko-srpske saradnje prepoz-
u njoj muslimansku, istina, neosvij etenu, recepciju pansrbizma
i velikosrpske politike.
84
Ovaj uklon se rano.
S5
S onu
82 "Koje su to srpske zemlje, koje jo uj edinjene nijesu. a koje Omer beg eli sjediniti
i od dumanskih zuluma izbaviti? Po teorij i srpskih u srpske zemlje spada-
ju osim wnadij e i Crne Gore jo i ove zemlje: Bosna-Hercegovina, Dalmacija,
Slavonija i Hrvatska (osim Zgorja), Macedonija i Stara Srbija sa Carigradom,jer je to
Duanovo nas1ijegje". (Cit. tekst, str. 64.)
83 Tako kako je i za Osmana kome je "srpstvO alfa i omega", njegova
domovina " ... u ropstvu i pod o on je braniti". (Cit. tekst str. 65.)
84 Neposredan povod za ovu kri tiku jest jedna izjava muslimanske i pravoslavne omla-
dine objavljena II 3. jula 1906. godine. Objavljuje je pod pseudonimom NWllik u
"Beharu", 7/1906-7, 7.
85 Tri kritici ove kooperacije objavljuje u listu "Hrvatsko
pravo" (1898. godina) pod naslovom Srpsfw..mllhamedanska sloga.
152
Osman Nuri
stranu neposrednog povoda ove kritike,86 se ovdje kod
defInira pozicija diskursa iz kojeg se kritizirati srp-
sko-muslimanska saradnja. Srpsko-muslimanski interesi, II njegovom
uvidu, su suprotni upravo zbog odnosa aga i
kmetova: srpski je interes da uniti zemljovlasnike. Ova saradnja nije,
nadalje, realna da srpska politika zavarava muslimane o tome
kako je izvjesna restauracija sultanovog suvereniteta II Bosni i
Hercegovini. Srpska intervencija i upliv njihove politike mogu samo
proizvesti unutannuslimansku neslogu i odvesti muslimansku zajednicu
II radikalnu, a to egzistenijalno neizvjesnu, konfrontaciju sa
Reimom. I napokon, ona je saradnja i zbog pritajenih
velikosrpskih projekcija: " ... Srbstvo kao takovo sadraje II
sebi ideju koja se skroz naskroz u svakom pogledu
protivi muhamedanskom bivstvu, obstanku i napretku."87 Ne vidi on,
dakle, nita konvergentna Muslimana i Srba II Bosni i
Hercegovini: divergentni diskurs koji misli i vrednuje u kategorijama
antagonizma ovdje je do kraja radikaliziran.
I kasnije, logikom divergencije, ponoviti, ali sada i sadIiinski ih
bitne elemente svoje "protuargumentacije" i do kraja demisti-
ficirati velikosrpsku politiku. Smatra da srpskajavnost, u supstancijalnom
smislu, slijedi ideju svesrpstva, pa pisati: "ta moe biti cilj i
svrha srpstva kao ideje, ako ne oslooogjenje i ujedinjenje svih zemalja i
plemena za koje Srbi dre, da su srpske? Nije li to vajkadanja tenja Srba;
nije li za to ustanak pod Crnim Gjorgjem, ne hvastaju li se Srbi, da je i
nevesinjska puka pukla u tu svrhu? A moe li to biti tenja i cilj bosansko-
Muslimana? Bog Iz perspektive <Xlbacivanja
politike stvaranja Velike Srbije, on definirati i svoj pogled na dravno-
pravni status Bosne i Hercegovine. to u kontekstu ideje o reviziji
Berlinskog ugovora. Tu ideju u srpskoj interpretaciji vidi kao formu anek-
sije Bosne "Velikoj Srbiji", jer ta revizija II srpskoj politici ne nita
86 Povod ovim tekslOva jest prisustvo muslimana na skupovima koje u Mostaru orga-
niziraju Srbi, a posebno onaj koji se organlzirn uz obiljeavanje Sv. Vasilij a.
87 Osman Nuri H1Vatsko pravo, br. 790, <xl. 24. lipnja 1898.
88 Namik, nav. tekst, str. 364.
Osman Nuri 153
drugo do " ... samoupravu ili pripojenje "slobodnim" srpskim dra-
vama."89 A time bi islamski narod potpisao sebi "smrtnu osudu".90 Ne
vidi, dakle, akcentirajmo to, povijesnu Bosne i Hercegovine u
sastavu Velike Srbije.
Ali, sad ponovo u kritici dolazi do izraaja diskurs odbrane zemljoposjed-
prava: pansrbizam i velikosrpska politika direktno su usmjereni ka
njihovom anu1irnnju. Otuda, ne treba misliti" ... da ima j jedan pravoslavni
II cijeloj Bosni i Hercegovini, koji bi iskreno i iz dna due dana-
nji pokret pravoslavnih ''kmetova'', njihova nasilja i nasrtavanja na aginske
i njihova imanja.''91 Srpska javnost, novine, knjige, broure,
novinstvo, stoji na stanovitu " ... da je posjed nepravedan
i nezakonit, daje to zemljite prvobitno bilo "kmetavsko" i daga njima bez
okolianja i bez ikakve odtete treba i }X>vratiti."92 A kao to smo vidjeli,
II agrarnom pitanju stoji na suprotnom stajalitu kojeg jo jednom
formulira: "Mi stojimo na stanovitu, da je to naa potpuna vlasnost sa
svim pravima, koja otuda izviru i da se to nama ne moe oduzeti, nego
samo s naom voljom i zakonitim putem, svi Srbi, kako rekosmo,
stoje na skroz protivnom stanovit\L''93 Prema tome, politika Velike Srbije
i politika nasilne eksproprijacije zemljoposjednika, kao ono supstancijalno
srpske politike i srpske javnosti u percepciJI,
muslimansko-srpsku kooperaciju.
kritika pansrbizma i velikosrpske politike, nadalje, pojavljuje
se i kao neposredna kritika srpskih protagonista takve politike, ali, sada II
obzir dolazi i kritika upliva prohrvatske politike u Bosni i Hercegovini.
94
94 Objavljuje je II seriji pod naslovom PapiroaJi hiari, C'Behar", 211901-02, 5;
211901-02,7; 211901-02, 8; 211901-1902, 9; 211901-02, 14; 211901-1902, 18; 3/1902-1903,
14, kao i II nizu drugih tekstova kao to su: Smrt Sulejmana II Sjqjnog. (Na adresu
"Pobratima "J, "Behar", 111900-190 I, 11; Kula od IIZ(kt/W, iz prve
polovine XVII vijelaJ, napisao plVf Josip Virgil ''Behar'', 111 900-1901, 12; fu'eSilje.
U Pesmi Zmajol'a, "Behar", 111900-1901, J 5; Kriarske VOjIIC, ''Behar'', 111900-1901 , 17;
Knjeginja JeleJla, bosanska legenda u napisao lwmov, '"Behar", 211901-1902,
9; Mistifikacija ili propagandni slubenici na poslu, "Behar", 211901-1902, 20; "Poturica
gori od (Na adresu hrvatskih i srpskih Ilovina), "Behar", 311 902-1903, 4;
154
Osman Nuri
Ona je prije svega JXllitika pansrbizrna ili dakle,
mentalno je imperijalna a, na koncu, spram Bosne - teritorijalno ekspan-
zivna, odnosno, U kontekstu ove kritike
identificira i demistificira jo dvije, konzekventne ali bitne, kom-
ponente pansrbizma i velikosrpske politike. U jednoj se pledira teza o
muslimanskom povratku na "pradedovsku veru" a II drugoj
reinterpretira povijesna tradicija.
Prvu neposredno identificira: "Sve pripovijesti srpske literature II kojima
se pie o nama, zadahnute su jednom, te istom idejom: idejom srpstva i
pravoslavlja. U svim djelima srpske beletristike, II kojima se pie o bosan-
Muslimanima, uvijek Muslimani igraju tu tunu i
alosnu ulogu, da prije ili poslije spoznaju, kako su njihovi predci bili srbi
pravoslavni, nalaze po tajnim sobama i dolafima srpske ikone i - najposli-
je postaju i sami sebi pravoslavru.''96 No, ovaj pansrpski pledoaje, istovre-
meno, II njegovom uvidu, trai i neto vie, muslimansko "osvje-
tavanje" o "p1Vobitnom grijehu" - izdaji srpstva i "okajavanje" navodnih
greaka to su prelaskom na islam. Trai, dakle, pie on, osvje-
tavanje i iskreno aljenje", navodnih, nacionalnih izdaja i priznanje povi-
jesnih zabluda. Istovremeno, u njegovoj i deskrip-
tivnoj percepciji, pokazuje se kako srpski nacionalizam spram Muslimana
manifestira nadmeno snagu, pojmljena
velikoduje i sklonost pratanju sa pozicija, navodno, superiorne stpske

II takvoj velikosrpskoj politici i neprestano vezi-
95 Za ilusttaciju srpske ideologije kao ideologije pansrbizma uzima Milenka
i nj egovo djelo Znameniti Srbi MU/lOmedtmci. U njemu su kao Srbi-
muhamedanci Mehmed-paa Ali-aga Hasan-aga Krajinik,
Hadi Mustafa-paa, Husein-kapetan (Zmaj od Bosne) i Sinan-paa
Svrha ove knjige po je da bude " ... neko ratilo srpske ideje i mamilo na udicu
srpske politike." (Papimati kriari, "Behar", 2/1 901-1 CXl2, 8, 15. avgust 1901., Sir. \35.)
96 Vamik (Osman N. Papirnati kriari, "Behar", 21190\ -1902. 18, str. 156.
Identificira ovu srpsku fiksacijll, II analizi pjesme Devesilje, iz
biljeaka II prozi Srbina mllhamedallca Tuzlaka, opjevao Zmajova, kao i II tek-
stu Farme-kaduna, koj u je napisala srpska spisateljica Mil a, pri tome:
"Uzal ud je dokazivati, da su nai praoci bi li srbi pravoslavni, mi ;::namo, Uit to nismo i
da nikad biti ne - ako Bog da!"("Behar", nav. br. str. \56.)
97 je, II tom smislu, pisanje "Brankova kola" s koj im se i sukob-
ljava: "Srbi Muhamedanci treba da nam se vraie 10 je prirodno, a mi opet treba da ih
raSirenim rukama i voljno im pravimo mesta u nanxinom kolu, koje su oni
svoje volje, a za celo ne iz patriotizma ostavili. Ali ako da nam se vrate, ne pro
fonna (ne samo onako na ili gonjeni nudom ili iz nekih speku-
lacija (a imamo alosnih primera za to, kao iO je valjda svim poznalO), nego iz
Osman Nuri
155
vanje sudbine s1psfva za ishod sukoba i islama,
razumljivo, odbacuje takve pretenzije,
to tako, imperijalnog pansrbizma
No, u kontekstu ove kritike identificira jo
jednu bitnu dimenziju panSl1)skog nacionalizma. je o njenom
odnosu prema povijesnoj tradiciji. U tom odnosu onje, pokazuju to nai
uvidi, sa, definirali smo to tako, pankroatizmom.
l pansrpski mentalitet i javnost, u njegovim
percepcijama, neprestano koriste povijest, na jednoj strani, za produci-
ranje i konfrontacija a, s druge strane,
proizvode njen potencijal je iracionalnom
preparacijom, sublimirajmo imanentna njegove misli, kao
povijest legendi, mitova i epskih halucinacija. Nasuprot takvom pris-
tupu, pledira da se ne "kopa po povijesti", da se ona ne iritira kao
izvorite sukoba, ne kao medij osveta, uvreda i negacija musli-
manskog individualiteta. U tom smislu,
se listu "Obzor", pisati: " ... da li je shodno i umjesno podgrijavati
stare rane? Mi drimo, da nije. ta je bilo II srednjem vijeku, da li
su "turci" zarobili jednu "kaurkinju" ili "kauri" jednu '"nlrk.inju" - to
sada iznositi i u pjesmi pripijevati, mislimo da nema nikakve ni odgo-
jne ni literarne svrhe. To je bivalo kada je svijet
bio razdijeljen i kada su vladali drugi nazori, ali danas to
nema smisla. Danas i i kulturniji, udaljeniji i
narodi rade i nastoje, da izglade opreke i nastale nesug-
lasice, da se tako uzmogne mimo i solidno razvijati duevno i materi-
jalno; oni se zbliuju i bratime da uzmognu lake i koristonosnije
ubedenja i ljubavi prema svom nan:xl.u, kao na novo zadobiveni sinovi svoga naroda, to ih
treba da primimo sa zaboravom i pratanjem onoga, to su se o narod ogreili, ali ne srne,
ne treba da bude, da oni tom prilikom ne ostanu upozoreni i u neznanju, da su se oni teko
ogreili S'.'Oj narod. Tek kada to sa iskrenim aljenjem uvide, a to uvigjanje dokau svo-
jom novom ljubavlju i patriotizmom, onda su zaista krv organizma narodnog primili u
sebe, da ih sada hrani j da im daje ivot. No kojim treba da ih vodimo tom I1jihorol/l
vigjenju njihovih grehova, i ako treba da je blag i neuvredljiv, ipak nikako ne srne i ne treba
da bude ovakav, tj. pevati samo slavopoje i laskati onima, koji jo nij esu to zasluili.
Celina (tj. Srpstvo) je dovoljno snana i jaka uvek da moe pratati i biti velikcxiuna
prema delu ali za ljubav malo delu svom (tj. muslomanima) ne srne se ipak cxin-
cati onoga, na se osniva njegova sva prolost a donekle i (Papimati
kriari, "Behar", 211901-1902, 8, 15. avgust 1901., str. l36.)
156 Osman Nuri
raditi za i dobrobit naroda i Protivi se, dakle, to tako
projektiranju povijesnih odnosa na savremenost,
poima jednokratnost povijesnih epoha i odbija percepciju povijesti kao
medija produkcije sukob,,-99
Uz ovakav pristup povijesti, a on je usmjeren i prema srpskoj i
prema hrvatskoj javnosti, I OO pledira za ideju tolerancije i mime
koegzistencije, i i U smis-
lu taj ethos se ovako formulira: ..... radimo svaki za se, razvijajmo se i
napredujmo, koliko koji moemo, potpOmaimo jedan drugog, pak
onda biti i jedni i drugi i napredniji, i sloniji."iOl S tog
stajalita u ii svog diskursa dri intoleranciju spram islama i
muslimanskih vrijednosti kao i medijsku, knjievnu ili akademsku
ravnodunost prema toj intoleranciji.
102
Prepoznaje i demistificira svu
demagogiju pozivanja na bratstvo sa Muslimanima dok istovremeno i
98 Papirnati kriari, 211901-1902, 7, 1. avgust 1901., str. 13 J. U tom smislu jojednom
potcrtati: '" Srbi i Hrvati imadu i pametnijeg i prenijeg posla oko prosvjete i nanxlnog
odgoja, nego li podgrizavati stare, - pa makar i "historijske" - rane i kojekakve
trice i besmislice. To nas moe samo zavaditi, a nikad zbliiti." (Cit. djelo, str. 131.)
99 U tom smislu, a povodom Kule od uzda/m ... kojcgje napisao prof Josip Virgil
on jo jednom u ovo dananje doba pretjerane i puta
izmiljene dogagjaje prolih vijekova? svijet nastoji, da se megju pojedinim nar-
odima i plemenima izglade sve opreke i starinske zadjevice i da se ljudstvo mimo i
miroljubivo razvija na polju ulj udbe i napretka, a evo profesora, narodnog poslanika i
sa najkrvavijim dogagjajem, to ga je mogao napipati u mraku sedamnaestog
vijeka" ("Behar", 1/1900-1901, 12.) I povodom knjige povesniea" koju su
napisali dr. Ivan i Vjekoslav istupa sa kritikom vjerske imoleranci-
je i fanatizma: "2alosno je, da i dan danas u dvadesetom vijeku ima ljudi i to tObolljih
i profesora, koji se, uza sve svjedobe zrelosti i nijesu mogli
otresti predrasuda vjerske nesnolj ivosti i fanatizma" (Papirnati kriari,
"Behar", 311902-1903, 14, 15. novembar 1902., str. 205.)
100 One su istovjetne u pogledu agresivne intolerancije prema islamu, ali i musliman-
skoj povijesti u Bosni i Hercegovini. Ilustrira to i upotrebom sintagme ''poturi-
ca gori od te pledira: "Stoga mi ovim molimo sve srpske i hrvatske novine, da
se vie okane u svom pisanju ove za nas uvredljive izreke ... ".( "Behar", 311902-1903,
4, 15.juni 1902., str. 64.)
101 Papirnati kriari, "Behar", 211901 -1902, 18, str. 162.
102 u cijeloj hrvatskoj i srpskoj literaturi nema ni dva retka napisana u
prilog i pohvalu Islama; nije se naao ni jedan ni hrvatski ni srpski pisac ili koji
bi po vrelima Islam i onda o njemu pisao ... U borbi iskrvic se megj u
se o nae bratstvo, a Io se napadaja na nau svetu vjeru, tu su slOIli ko rogjeni bliz-
naci". (Cit. djelo, str. 158.)
Osman Nuri
157
srpska i luvatska javnost odbija da respektira islamske vrijednosti i
"nae islamske Indolentna je ona spram agresivnog antiis-
lamizma, liena je potrebe da javno demistificira njegov karakter i
apologetski promovira ideju "bratstva", tolerancije i suegzistencije.
104
U osnovi je licemjerna i demogaka spram muslimana i njihovih vrijed-
nosti, pa " ... pod maslinovom granom krije no ... ".1
05
I "s
lijeva" i "s desna" atakira se na islam a " ... taj zanat ne
moemo okrstiti nego li " ... literarne kriarske vojne" ... ".1
06
Otuda i govori O " ... divljoj rulji papirnatih kriara, koj i poput onih iz
srednjeg vijeka, upravo bamarski gaze i vrijegjaju tugji 'rz, obraz, vjeru
i sve, to je sveto i uzvieno."107
U takvom okruenju pledira aksiologiju tolerancije i koegzisten-
cije, ali uvjerava da to nisu vrijednosti slabih, nesposobnih
da se brane: " ... mi se moemo braniti, moemo ako bude potrebe iz
defansive stupiti u ofensivu, ali to nema smisla, nema smisla i bezum-
no je vrijegjati ma osobito vjerska."108
sukus
miljenje i socioloke percepcije karakteriziraju, prije
svega, konformizam, funkcionalizam, aksiornatizam i diskurs.
konformizam spram Reima proizilazi iz osvijetene pozicije
koja zna da unutar apsolutizma vlasti u svijet fantazmagorija ulazi pre-
politika. Otuda i njegov diskurs: uzadatom
104" ... jer mi jo ne opazismo, da bi i e i g I a j e d n a stpska ili hrvatska novina osudi-
la taj zanat svojih kolega, i da bi tako bar uzela u obranu svoju (!) musli-
mane. to vie, teko bi bilo i dvije novine u cijeloj hrvatskoj i srpskoj i
llmalistiei, koje nas nije jednom ili vie puta najosjetljivije povrijedile u
naim vjerskim pa kada se je naao ma tko bilo s koje strane, da bi nas uzeo
u zatitu; A kamo posebne knjige i broure?" (Papirnati kriari, cit. izd .. , str. 159.)
106 Kriarske vojne?, Behar", 111900-1901, 17, L januar 1901., str. 273.
107 Cil djelo, str. 273. Pie ovaj tekst povodom objavijivanja pripovijesti
Mejrima koju jc napisao dr. Frana S. a objavlj ena je u 23. i 24.
broju "Prosvjete".
158
Osman Nuri
okviru kao pozitivi tetu racionalizira se javni angaman i osigurava
egzistencijalni opstanak muslimanske zajednice. A mjera i karakter
opozicionog spram Poretka sadrana je upravo II sposobnosti recepcije
potencijala to ih definira i sam Reim. Ideja legitimacije
:funkcionalizma, sa stanovita njenog II historiji socioloke i
politoloke misli II Bosni Hercegovini, li svakom zasluuje
respekt ali, razumljivo, li diskursu.
Unutar konfonnizma-fi.mkcionalizma miljenje se
na aksiomatskom tlu. Islam kao apsolutna vrijednost, domovinski patrio-
tizam kao vrijednost aksiomatskog ranga (a tu se misli na patriotizam
prema Bosni i Hercegovini) i apologija muslimanskog narodnog indivi-
dualiteta kao neupitljivi apriorij: II tom aksiolokom trokutu se nje-
govo miljenje. U ovom kontesktu u wijedne domete njegove misli uvr-
tavamo stanovite koje apolagim spojivost islamske identifikacije kao
univetzaliteta ipatriolske aksiologije kao svjetovnog partilmlaritela.
Ono je u bitnome smislu kao miljeflje.
Svoju inspiraciju i sadrinu crpi, prije svega, na unutannuslimanskom
planu, kao kritika koncepcije i djelatne prakse muslimanske
elite II Pomtu za vjersku i vakujslw-prosvjefnu
autonomiju. unutar kritike pal/srbizma i pal/hvatizma, inspiri-
ra se demistifikacijom medijskih, akademskih i obli-
ka muslimanske narodne dezindividualizacije i destrukcije islama kao
temelja njihova identiteta, to i kritiku fenomena autosrbizaci-
je. pri tome, diskurs se, na tlu onog konfonnizma, do kraja
liio iskuenja u kritici Vlasti.
Unutar ovih odrednica, vri anatomiju musli-
manske zajednice. Njen je krajnji rezultat uvid da se njena emancipators-
ka perspektiva ne moe graditi unutar politike koju fonnulira i prakticira
Pokret za autonomiju. Naprotiv, ovdje sada progovara prosvjetiteljski
poriv: tek unutarnjim radom na vlastitom duhovnom individualiziranju, i
to logikom socijalnog kultwnog preporoda i recepcijom modeme
obrazovanosti, muslimanska zajednica osigurava svoj identitet, socijalnu
promociju i egzistencijalnu perspektivu. Otuda, uz one i
prosvjetiteljsko ulazi II bitne odrednice njegova miljenja
Ali, njegova radikalna kritika muslimanske restauratorske, zapravo pro-
turske nostalgije, muslimanske afekcije tradicionalizmom i
u izvjesnostima konzetvativnog mentaliteta zavrava, ponekad, i rein-
Osman Nuri
159
terpretacijama povijesti koje nisu korespondentne ne samo sa modernim,
nego i sa onovremenim historiografskim spoznajama. Naprimjer, opsjed-
nut kritikom muslimanskog tradicionalizma, ipak, ne uspijeva da
uspostavi diferenciju kritike "aristokratskog" muslimanskog
konzervatizma toga doba i vlastitih, uz to promaenih, projekcija na povi-
jest emancipatorskih muslimanskih pokreta. Otuda, njegovo
poriva, motiva, povijesnih svrha i konzekvencija Po/a-eta za autonomiju,
kojegje predvodio Husien-kapetan ostaje idologijski inhibi-
rano i osobno psiholoki pa nije u dosluhu sa epo/Ul/nim inten-
cijama tog Pokreta. 109 Zanimljivo je da, naprimjer, Sukrija koji
objavljuje svoj pamflet u isto vrijeme kad figurira
kao javna povijesno indentificira intencije ovog Pokreta, pa
se li ovom pitanju u odnosu na svoga savremenika, sasvim
anahronim. to jednostavnom fonnulacijom: Husein je" ...
cio islamski svijet Bosne zatalasao i poveo u borbu kao musliman protiv
jedne islamske carevine i to -u i me II a c ije."110
ne zna eksplicitno, jer o tome nita ne publicira, i to vrednovano
prema masovnoj muslimanske svakodnevnice tog vreme-
na, za imanentne ili manje ili vie osvijetene elemente individual-
izirane Dakle, uz
svu mentalnu otvorenost kao recepciju zapadnoevropskog iskustva
nacije kao zajednice dravljana, i uz svu svijest o diferenciji
vjerske i nacionalne identifikacije, ne moe on, vjerovatno pod presijom
objektivne prisile povijesnog konteksta, a ne samo subjektivnih reflek-
sija i percepcija, izvan duha i logike leoceJltrizma i otkriti sekular-
nu percepciju nacije. Uz to, on, razumljivo, ne otkriva, poput drugih
muslimanskih "prosvjetitelja" toga vremena, ideju narodnosnog, odnos-
no, unutarbosanskog ili, bar, pojmljeno,
muslimatISkog bonjatva ili bosanstva.
Ali, prosvjetiteljske predstave, uz to i flomwtivne projekcije o narodu II
izvjesnoj mjeri su okrunjene njegovom slikom naroda
unutar koje se identitet naroda i unlltamarodni odnosi promiljaju
109 O interpretacijama ovog Pokreta u: S. Ahmed, Pokret za autonomiju Bosne
od 1831. do 1832. godine, Orijentalni institut, Sarajevol996.; Esad BonjacKo
iskustvo politike, "Euromooija", Sarajevo, 1998.
110 ukrija O naciolloliwvonju muslimana, Napisao i izdao autor, Sarajevo,
1914., str. 11.
160
Osman Nuri
logikom stroja, dakle, na ne
uspijeva osvijestiti totalitarne konzekvencije ovakve, ne deskrip-
tivne nego idealno-nonnativne, refleksije o narodu, to je i razumljivo
da ethos demokratije stoji, uopte, izvan njegove refleksije.
Demokratski diskurs i recepcija zapadnoevropske liberalne misli nisu,
manje ili vie, jo otkriveni kod muslimanske inteligencije pa II
tom aspektu misao nije nita
Ne uspijeva, kao to je do kraja otkriti ideju moderne nacije kao
takve. I sam, kao to smo to vie puta apostrofirali, manifestira kole-
bljivi ili nesigurni narodni identitet. Za razliku od, uzmimo, Ljubuaka
ili i to II njegovom ranom razdoblju, koji znaju za
samosvijest, on, II svom nesigurnom identitetu, ni tenninoloki, a kamoli
koncepcijski osvijeteno, ne reci pira narodnu identifikaciju.
Naprotiv, Ilfvatojilstvo obiljeava njegovu javno deklariranu
orijentaciju. Ali, to mu, ne smeta, sa jedne strane, u njegovom
diskursu sasvim razumljivo, da identificira i demistificira temeljne kom-
ponente velikosrpske ideologije i politike ali i, s druge strane, da prepoz-
na i negacije muslimanskog narodnog individualiteta.
pansrbizam, narodna dezindividualizacija Muslimana njegovom
logikom, stara vizija obnove Velike Srbije, teritorijalni ekspanzionizam i
udnja za pripajanjern Bosne Velikoj Srbiji, dehumanizacija musli-
mana degradacijom islama kao osnove njihova identiteta, agresivni, pro-
pagandni pledoaje za njihovom srbizacijom i pravoslavizacijom - sve su
to, u uvidu, i to sa ispravnom, povijesno - djelat-
nom dijagnostikom komponente velikosrpske politike. U
ovom konteksru ne izostaje ni kritika delllll1umizacije
muslimana Bosne i Hercegovine. ona se, kao to smo vidjeli, svodi na
njihovu nihilizaciju. Otuda, njegovu analizu,
prije svega, pallSrbizma, njegovih konstitucionalnih,
idologijsko-doktrinarnih dimenzija i aspiracija, tretirnmo kao
vrijedan sJX'znajni domet njegovog miljenja. U rekonst1Ukciji pOVIjesti
/o'itike nacionalizma njegovi demistijikatorski uvidi dolaze II
njeno rano doba, na te, i sa tog stajalita, respekt.
karakter i agresivne aspiracije velikosrpske i
velikohrvatske ideologije i politike spram Bosne i Bonjaka, ne vidi u
empirijskoj zbilji onoga vremena ni iz diskursa muslimanskih
stratwna ekonomske - nita konve/gellhw. Demistificira se, u tom
kontekstu, antimuslimanski karakter pansrbizma, a nj en krajnji ishod
Osman Nuri
161
jest deskripcija stvarne divergencije u ekonomskim
i kulturnim odnosima bosanskih Srba i Muslimana Bosne i
Hercegovine. Njegovo se miljenje, otuda, moe uzeti, pod pret-
postavkom egzistencije onodobne velikosrpske, pa
politike za paradigmu miljenja radikalne diveJgellcije bosan-
skih subidentiteta.
Ali, njegova i opservacija onovremena djelatne
politike divergencije nije ga, pokazuje se to u naem uvidu, liila pozitime
intencije: u konkretno-povijesnom kontekstu, on, ipak, fonnulira jedan
pledoaje za, i to na toleranacije, nalog suegzistencije
unutarbosanskih subidentiteta. Tolerancija, sasvim ispravno
tvrdi on, podrazumijeva, prije svega, misao i politiku priznanja musli-
manskog individualiteta. Izraava time jednu misao koja ostaje
konstantnom dimenzijom povijesne egzistencije Muslimana u Bosni i
Hercegovini. je o poruci (nalogu, egzistencijalnom imperativu) koja
priznanje u percepciji "susjednih plemena" kako to sam ter-
minoloki fonnulira. Tu muku, definirajmo je tako, zadobijanja prizna-
nja od Df1igih s 20. iskuava i sam
Sastavni dio njegove ideje tolerancije, uz ethos pdznGllja, jeste i, nazovi-
mo to tako, recepcija povijesti. Kao radikalni
unutannuslimanskog tradicionalizma i konzervatizrna, 11 I se
deklarira i kao radikalni to odjekuje sasvim moderno, manipula-
tivne upotrebe povijesti, a to onih percepcija historije koje iz tradi-
cije, snagom lIeo/anatizma i paleomitologije, deduciraju samo ono to
proizvodi, krajnje bez dosluha za intoler-
aotne meduvjerske i odnose. Ostaju, kao relevanfne, teo/ijs-
ki i aksioloki l1IeJ"itome njegove misli o SUegzisteJlciji i tolerallaciji mada
111 Te kritike ne ostaju bez odjeka, udarci se sukob je radikalan. i istomi-
ljenici, koji sebe nazivaju ''naprednim'', u jeziku Pokreta se peorativno kao
"vladinovci". Pokret odgovara na MusIimalISko pitanje ... tvrdnjom da je to
smiljeni napad " ... na islamski narod, na njegovu historijsku prolost, na njegove vjerske
svetinje i narodne osobine i (Memorandum islamskog naroda oo 28. maja 1902.
godine, cit prema: N. nav. djelo, str. 146.) No, u kasnijim interpretacijama, onim
nakon I svjetskog rata, i korigirati neke svoje ocjene o ovom Pokretu. O lim
u njegovom radu BOl"ba nmslimona za versku i vakufsko-
meariftku outOlIomiju, u: Vladislav Osman Nikola
Bo.wa i Hercegovina pod austro-ugarskom upravom, nav. izd.
162
Osman Nuri
su one posredovadne depresivnom slikom povijesnih silnica divergencije
unutarbosanskih subidentiteta, slikom koja, ipak.
ma da su ove silnice, II sutini, Bosni importirane.
U produkciji tih silnica, svakako, participiraju i protagonisti politike
muslimanske autosrbizacije. Njene likove ovdje identi-
ficiramo II publiciranom rukopisu ukrije i Smail-age
te, otuda, predstoji interpretacija
njihovoga miljenja.
163
R
ukopis studenta ukrije karakteriziramo kao
mu osvijetene, ideologijski osmiljene muslimanske auto-
srbizacije, dakle, srpskonacionalne identifikacije, a onda i pro-
srpske djelatno-propagandne orijentacije. Interpretacija koja
slijedi dri se njegova teksta objavljivanog do 1918. godine, dakle, II
vrijeme austrougarske dominacije Bosnom i Hercegovinom, i to
uglavnom njegovog programskog teksta O nocionulizovonju musli-
mana koji je, izazvao simpatije srpske inteligencije
1
ali i kontro-
veI71lC reakcije unutar hrvatskih
2
i muslimanskih krugova, a prosrpski
orijentirana muslimanska inteligencija, i kasnije, decenijama, autora i
I Naprimjer, Jovan je odmah u tom duhu napisao prikaz: O naciollo/izovanju
muslimana. Napisao je i izdao Sukrija Sarajevo, 1914. "S[Jlski knjiemi glas-
nik", Beograd, 1914., XXXII/3. Istovremeno sa pozitivnom recepcijom pie i Risto
O nacionaliziranju Mus/imana, "Narod" , br, 368, l. ( 14) II \014- l. II 1914.
2 O tome, naprimjer, i R. . M.: Povodom knjige: .. o
nacionalizovanju muslimana ", 1914., "Hrvatska svijest", l, 6. U 1918. godini, u svojoj,
pod pseudonimom i na II obj avljenoj knjizi Jumoslovensko pitaJ/je
Ivo Pil ar pol itiku spram Muslimana, II odbacivanju
ovog teksta toliko radikalno da posumnjati i u njegovo stvarno
autorstvo. ''Piscem broure izdaj e se student Sukrija ali spretni, izvanredno
tendenciozni sastav, mjcslO tiskanja i okolnost, da je pisae (student) navodno sam
namirio trokove tiskanja, na to, da je pisac Srbin, a moda i
Beograd." (JUIloslavensko pitanje, HDZ, Podrunica Varadin, 1990., str. 313.)
164
Sula-ija
njegovu brouru bezrezervno - respektirati) No, i prije pojave ove
knjige II nekoliko tekstova deklarira svoju srpsku identifikaciju.
4
I ovdje-
njegov opsesivni programski credo: " ... muslimane treba naciona1izovati. "5
I to ne izvanjskom presijom: nacionalna autosrbizacija muslimana je
ideja i njegove knjiice O nacionalizovanju muslimana.
6
No, ona
II sebi i sadri neke druge zanimljive ali intrigantne misli i zamisli.
3 Li st Biser sa negativnom intonacijom objavljuje: Musa O nacional-
iziranju mI/slili/ana, 1.- 15. II 1914, ll, 15-1 6, str. 251-256. ['renesno iz Hrvatskog
dnevnika. Nekoliko uz prikaz broure ukrije Potpis: Anonim. Na dru-
goj strani, II skladu sa njihovom orijentacijom, sa simpatijama i
cxlobravanjem, kasnij e, recipira sc ovaj rukopis unutar Gajretove inteligenci-
je. (Spomellica 25-godinjice Gajreta 1903-1928, uredio Hamza Humo, Sarajevo,
1928.) I nekoliko godina kasnije, o Avd! Hasanbegovu, kojije bio
... musliman po vjeri i Srbin po srcu ... (, Hamid Svrzo bez uklona, svrsta-
ti i Suk:riju u plejadu ))musiimanskih omladinaca (Smailaga
Husaga Avdo Hamid SVILO, Avdo Sumbul, Mehmed
Hasan Rebac, koji su ili sa "Srbima pravoslavne vjere". Na
je stajao Hasanbegov a on je bio " ... prvim nacionalno omladinei
ma." Ali, " ... u ono vrijeme biti Srbin, sanjati o jugoslovenskoj zajednici, zanositi se
nacionalnim idealima, jc biti swnnjivac i revolucionar" I u ovoj
naknadnoj percepciji, sa svojom autosrpskom identirlkacijom, pripada plej adi
" ... nacionalnih boraca koji su putem taj nih organizacija potkopavali temelje crno-ute
monarhije uporedo sa omladincima drugih vjera. skupljenim u redovima ' Mlade
Bosne'." (Svi navodi prema: Hamid Svrzo, Avdo HasanbegOI; Povodom
35-godinjice snl11i pjesnika nacionalne Bosne, "Gaj ret", XVV1935, 13; cil
prema: Hamid Dizdar,Izabral/a djela, Teanj, 1998., str. 435).
4 Jedno ([hitno pitanje, omladina, 111912, 191 3, br. 8; Zbdatak stpSke musli-
mal/Ske omladine, "Srpska omladina", br. I, Sarajevo, \.(14.) septembra 1912;
Muslimansko pitanje u flas, "Srpska 001913. br. 32; to sada?, "Srpska
lXI1913, br. 4, br. I. I nakon I svjetskog rata objavljuje: Ideja Jugoslavenstva,
br. 2, 20 VII 19 19; P",a 111919., I; Odgovor Ila anke-
tu o s'Pskohn'atskim odnosima, Srpski knj ievni glasnik N. S. Knj. VVJ922, hr. 2;
Sporazum i Muslimwli, "Gajrel", XXVl940, hr. 1-2; se plahi i lakomi ",
Kalendar "Gajrel" 1941, Sarajevo, 194Q.
5 Jea1l0 akutno pitanje, nav. izd., Sir. 140.
6 Svi navodi koji slijede, ukoliko to nije llalaze se u ovoj
hljaici. No, i prije njenog publiciranja, u programskom smislu, propovi-
jeda pol itiku prosrpskog nacionaliziranja muslimana Bosne i Hercegovine pa II tom
smislu, popularizirati, navodnu, potrebu ..... da se Muslimanima u Bosni i Hercegovini
dade drugo odijelo i druga dua. Pod odijelom mislim, da musl imanski separatizam od
drugih treba ruiti. Muslimanu treba jasan vanjski znak, treba da nije samo
Musliman sa velikim slovom, nego da ima neto vie i neto to ga karakteri e
ukrija
165
Kritika vlasti
U pozadini njegove koncepcije stoji pennanentna
kri.tika aushvugarske vlasti. Mada ne stoji u sreditu njegovih tematskih
preokupacija, ona, i u opsegu, sama slui kao jedan od
vanih argumentarija te koncepcije.
Prije svega, i kritizira temeljno austrijskog upravljanja
Bosnom: " ... divide et impera (rnzdvoj pa vladaj) ... ". Nadalje, to je vlast
koja je muslimane reducirala na vjersku skupinu, odnosno" ... odgajala
muslimane samo kao muslimane i na svaki nastojala da II njima
onaj njihov antagonizam: prema drugim vjerama." Ta redukcija
jeste njena strategijska potreba.
7
Potom, to je vlast koja je na sve
irenje srpske nacionalne ideje muslimanima. Ona je, uz
to, II tu svrhu, instalirala narodnost" - "bosansku narod-
" " l b ku tranku" " . dra l trani<
nost, osnova a osans s te ... IZ va a organ te s e
'Bonjak'''. I ustavni statut i koncept izbora za Sabor sankcioniraju takvu
austrougarsku politiku i predstavljaju njen nastavak. To je neprijateljska
gemwnsko-austrijska politika prema Srbima i Junim Slavenima uopte
a bosanska vlada je eksponent takve politike. Pri torne vjeruje da ta pro-
tivsrpska i protivslavenska politika Austrije " ... i ne moe biti duga
ivota, jer je II njoj polovina Slavena. a i ti moraju jednom do
Uz to, smatra da " ... klerikalna i Austrija ne moe biti pri-
jatelj Islama." O tome i sve gmzote kroz koje je prola musli-
manska borba za vjersku i vakufsko-mearifsku autonomiju kao i njeno
u agrarnog pitanja, te se Muslimani ne mogu !Izdati
u bosansku vladu koja je nestalna, labava i opaWla. Protivi se aus-
trougarskoj politici i jezika kao
slubenog jezika u upravi i na eljeznicama, forsiranom zaJXlljavanju
stranaca - kao i irenju mree u skladu s interesima
drugim narodima. To je njegova n a c i j a. Musliman treba da se jednom uvjeri,
da je Srbin i srpske nacije. To je njegovo pravo odijelo. Novu duu Musliman
dobiti zajedno sa odijelom. Nigdje se ne smije zaboraviti, da mu se sa odijelom udahne
nova dua srpski nacionalizam i sve to je: s naim nacionalizmom .... Srpski
nacionalizam je za me on ima sve odlike i karakteristike zdravog i naprednog
organizma, zdrave i napredne hrane, nama toliko potrebne. on potpuno odgovara naem
narodnom idealu." (Zadatak !>rpske mu.slimwl!>ke omludine, nav. izd., str. 105.)
7 "Vlast u nas i od sada, kao i dosada, uvijek teiti, da Muslimani ostanu uvijek s a III o
Muslimani. Takvi joj jedino i najvie trebaju." (Zadatak !>rpske mlL'iliman.ske omladine,
nav. izd., str. 105.)
166
ukrija
Svabe i a ne prema interesima naroda sve tri vjere. pri tome,
je da muslimanske mase II Srbinu vide ..... narodnog,
otporna i oIX>ziciona1na vladi, neprijatelja njoj i germanskoj politici."8
U deskribiranoj kritici Reima se nalaze temeljni motivi njegovog
miljenja, a prije svega tlo na kojem
opservirati muslimanski odgovor na njegovu instalacij u i
funkcioniranje. ga posredno, navodnim, uvidom II musli-
manski kolektivni mentalitet.
Muslimanska "karaktero!ogija"
Prema manirima svoga vremena, i uk:rija II jednom pseudo
socijalno-psiholokom diskursu pokuava dijagnosticirati duhovno
stanje i spoljanje vidove muslimanske egzistencije toga doba.
Govorimo o pseudodiskursu da se njegova slika muslimanske
zajednice ))iogikom generalizacija, unutar stereotipija,
predrasuda, recipira konvencionalne predstave, "misli" u jednostranos-
tima srpskog etnocentrizma, uputa se u karakterologiju - psihologiju
naroda kao osobe, jednog individuuma. Slika je do kraja depre-
sivna
9
, insistira na dekadentnosti, duhovna i drutvena deklarisanost je
hipostazirana, frustriranost je dovedena do kraja. 10 Muslimani su u nje-
govoj percepciji " ... i antinacionalni .. . ", oni " ... nijesu svjesni ni svoga
narodnog imena .. . "; ne " ... razlikuju narodnost od vjere ... ", ne poznaju
8 iedno akutno pitanje, nav. izd. , str. 149. Hrvate, pak, vjeruje, muslimani percipiraju
kao vladinovce, austrofile, Austrijance, sljubljene s gennanizmom monarhijske politike.
I to je, u njegovoj interpretaciji,jedan od razloga zato muslimani trebaju prihvatiti srp-
sko, a ne !uvatsko, kao svoje nacionalno ime.
9 U tom smislu pie, naprimjer, kako je " ... sredina i alnlosfera u koju je dospio organi-
zam naeg muslimanskog elemcnl.a, trula i nezdmva." (Zadatak srpske muslimanske
omladine, nav. izd., str. 104.)
10 Ovaj jedan aristokratski, pogled na "muslimanske mase" nije nita
ekskluzivno ni I drugi muslimanski intelektualci, u kontekstu antagon-
izama svoga doba, u svojim projekcijama p::llaze od depresivne slike duhovnosti i
drutvene egzistencij e muslimana U smislu, naprimjer, kao to srno to
vidjeli, to i Osman Nuri No, ova manira karakterizira i aristokratizam
stpske inteligencije. U ilustrativnom smislu figurira, naprimjer, kod Vladimira
koji kult stpskog nacionalnog heroja, za Srbe u Bosni i Hercegovini
" ... mi smo primitivni, surovi i varvari." (Mlada Bosna, kalendar Prosvjete za 1911., u:
Vladimir Ogledi i pisma, "Svjetlost", Samjevo, 1956., str. 71.)
Sukrija
167
" . alnih ' d vinskih' dun ... .. II ." .
... naclon 1 omo ostt 1 mteresa...; om ... nemajU
nacionalizma, nemaju svijesti o narodnoj zajednici, ne ljube svoga roda ni
doma onako predano, nije im to svetinja .. "; idolatrijski su vezani za
TurYu pa " ... slijepo vjeruju u i silu Turske ... ", gJedaju " ... danas u
Srbinu svog dumanina ... ", oni " ... dr.le da je od Boga dato, da
se "vlah i se bore ... "; ..... podaju se sudbini-kismetu. .. " jer
nisu navikli da se brinu sami o sebi, prebivaju u "apatiji" i "rezignaciji",
oni su "fanatizovani", zarobljeni su li predispozicije" i "pre-
drasude", " ... ne vide u svojoj nijedne svijetle ... "; to je
"svijet konzervativan, ne voli radikalnih promjena i mrzi novotarije ... ",
nj ihovi ideali su "nikli iz predrasuda", oni su "sputani fatalizmom",jo se
nalaze " ... u mraku vjerskog fanatizma i u mraku neznanja .. . ", lutaju
" ... bez pravca j puta ..... , slabog.su morala i opsjednuti matelijalizmom bez
ideala, kod njih realnih i razbOlitih misli nema. No, ova slika musli-
manske "duevnosti" i njihove socijalno-psiholoke ''karaktemosti''
potrebna je kao "pozadina" na kojoj bi se "figura" njegove
temeljne zamisli - povijesne nunosti prostpske nacionalizacije musli-
mana. Tek u ovoj orijentaciji muslimanska dekadencija i dezori-
jentacija mogli bi se prevladati.
No, argumentira on i iskuava i racionalni diskurs, i to uvodenjem
pojma ill/eresa u definiranju drutvenog naroda i predstave kojom se
razdvajaju ljera i lIG1rxi u razumijevanju njegova identiteta. Na tlu ovih
racionalnih pojmova on i svoje poimanje /ellomeJulllacije.
Pojam interesa
Po prvi put u onovremenom miljenju Sukrija
eksplicitno, bez predrasuda, liberalnom logikom i u sekularnom diskursu
uvodi i promovira fenomen if/teresa kao ono to u supstancij alnom smis
lu i modelira narodnu zajednicu. Naravno, motivi su sadrani u
zamisli da se interesno legitimira srbizacija i eliminira \Ijerska
komponenta u definiranju muslimana Bosne i Hercegovine.
11 To je, pak. suprotno imperativima Islama, jer poziva se: "Huhbur Il{ltani miner imani,
to daje vjmka <hdnost svakog muslimana: lj ubiti domovinu." No, muslimani II
Bosni i Hercegovini ne pomaju ove, i u islamu utemeljene, svoje nacionalne i domovinske
dunosti. pri tome se pod domovinom ..... razumijeva onaj prostor zemlje sa svim onim
ljudima, koji govore istim jezikom II glavnom su istih za domovinu, odnosno nar-
odnost je dakle mjerodavan jezik i vjera nikako .. .. jezik kae za kojemu
on narodu pripada." A muslimani govore srpskim jezikom. Muslimansku domovinu,
svi oni krajevi " ... gdje se govori naim srpskim jezikom."
168
ukrija
No, neovisno od ove motivacije, prepoznavanje i preferiranje fenomena
interesa II bitnome obiljeava njegovo poimanje drutvenog naroda,
ovdje, muslimanskog, i odnosa uopte. Tuje eksplicitan:
"Kada se dakle radi o stvarima ovog svijeta, o interesima naroda, grupa i
ljudi, vjera ne igra i ne treba da igra ikakve uloge. Tu vode narodni i
klasni interesi."12 I II politici muslimana Bosne i Hercegovine " ... vjera II
svjetskim poslovima ne moe i ne smije igrati nikakve uloge. Po njoj ne
moramo udeavati na dananji rad i borbu, nego samo po interesima; a II
tom radu naravno ne smijemo da dolazimo II koliziju s njom". U ovom
kontekstu recipira ideju daje vjera "sasvim privatna stvar",
Konzekvencije: muslimani nisu narod
Na tlu ove preferencije onda slijede, moda i nedovoljno osvijetene ili
nedovoljno razvijene, konzekvencije.
je, svakako, uvid II u najmanju ruku bipo-
lamu interesnu struktuiranost naroda. U tom smislu, je eksplici-
tan: '1nteresi age i kmeta muslimana ne mogu nikada biti niti se s
njima mogu identifikovati interesi ostalih naih klasa. Rjeenj e agrarnog
pitanja ne moe jednako zadovoljiti i agu i kmeta. To je jer
jedno stoji protiv drugog. Nikako ne moe biti u interesu kmeta musli-
mana, da ostane i dalje kmet. Ostale nae grupe nijesu nikako, ili ako su
zainteresovane II tom pitanju to im ono nije nikakvo ivotno pitanje."
rnleresna unifikacija naroda pripada sferi demagogije i ideolokih misti-
fIkacija.
13
Ni identitet u vjeri ne moe anulirati lU1Utamjll interesnu het-
erogenost naroda.
12 pri tome argumentira i uvidom da i unutar muslimanskog svijeta do sukoba dolazi,
ne zbog islama, nego zbog svjetovnih interesa i njihovih sudara. Ne mogu ni
muslimanske zemlje imati iSlovjetovne svjetovne interese o u njegovom uvidu,
i sukob inncdu Turske i Perzije: 10 je sukob zbog granica.
13 Zna, u tom smisl u, za ideologij ske prcparacije sa kojima se socijalni partikularilet
predstavlja kao stanovite narodne cjeline. Otuda i pisati kako su muslimanske
" ... zasrupa\i interese samo jedne grupe - Agramo pitanje proglasili su
ivotnim pitanjem svih muslimana II Bosni i Hercegovini, i age i kmeta, i i
seljaka, i trgovca i zanatlije i radnika. "
ukrija
169
Iz uvida II interesnu struktuiranost narodne zajednice, a u tome ni mus-
limanska zajednica nije nita da i " ... muslimane u Bosni
i Hercegovini dijele interesi ... ", deducira se druga konzekvencija: na tlu
te unutarnje interesne stratifIkacije nije Narod supsumirati pod
jednu Partiju ili jednu Politiku. Tu misao neposredno formuli-
ra: " ... mi nemamo nikakvih muslimanskih interesa, niti ita, to bi nas
moglo udruiti ujednu klasnu i partiju". Na interesnom terenu,
dakle, muslimani ne mogu biti "_ .. svi u jednoj interesnoj i
. "
gruPl.. .
Tu je i konzekvencija: imanentno uz to i liberalno
intonirana predstava o izvornom pluralnom nacije. Demokratski
ethos u poimanju naroda je na pomolu. No, ne ide toliko daleko,
jer demokratski diskurs izlazi izvan njegovog iskustva svijeta poli tike.
I napokon, slijedi konzekvencija. Iz socijalno-klasne struktuiranos-
ti muslimanske zajednice izvodi on neodriv i empirijski neuteme-
ljen, ali dalekosean kako se muslimani ne mogu interesno sup-
sumirati pod jedan Interes i jednu Partiju, to se onda oni ne mogu ni kon-
stituirati kao zasebni individualitet - kao narod". Tu se
pokazuju posljedice izostanka demokratskog diskursa: iz interesno plu-
ralne strukture naroda ne moe se nikako deducirati predstava o
njegova u individualizirani narod.
A onda slijedi krajnja radikalna konzekvencija: iz konsti-
tuiranja muslimana kao naroda jednostavno se, s jednom
prazninom u argumentiranju, u novu negaciju: narod koji
nije narod nije ni odnosno, narod kao nacionalni entitet
Neovisno od ovih inkonzinstencija dedukcija,
narod interesnom konstelacijom, stoji II inovacijskom
svoga vremena. Jer, dominiraju II to vrijeme totalitarne pred-
stave o narodu: varijante naturalizma (organicizam, rasizam,
patrijarhalni kolektivizam, iracionalni nacionalizam "krvi i tla", naprim-
jer, u miljenju mladobosanaca i sl.) ili pred-
stave koje, opet, logikom imanentnog totalitarizma i monocentrizma,
narod percipiraju II metafori stroja i deskribiraju jezikom
diskursa (naprimjer, kod Osmana Nuri ili per-
cepcije unutar kojih se cjelina narodnog individualiteta do kraja iscrp-
ljuje u njegovom islamskom identitetu pa se i ne moe u svjetovnu
sferu narodne egzistencije, II onaj profani svijet svakodnevnog utilitarizma.
170
ukrija
Suknja dakle, misli, dodue II nerazvijenom obliku, prirodu
narodnog individualiteta izvan ovih koncepcija i defini-
ra ga polifonij skom empirijom interesne struktuirnnosti.
Interesi, vjera i nacija
No, ovakvo poimanje, zapravo, za svoju konzekvenciju ima eliminira-
nje vjerske komponente iz definiranja narodnog individualiteta i
nacionalne politike. Ono, na drugoj strani, na recepciji onovre-
meno modernih predstava o razdvojenosti vjerskog i nacionalnog iden-
titeta. U tom smislu jo jednom pie: ' 'Danas se udeava sav rad prema
interesima nacije; vjera ostaje privatna stvar, preuzima ulogu kojoj je
bila namijenjena li njezinom Ali, i to je zanimljivo,
iskoristiti njen demokratski i emancipatorski potencijal nego na
tlu ove diferencije argumentirati II prilog muslimanskom srbiziranju,
odnosno definiranj u Bonjaka muslimana Bosne i Hercegovine kao
odnosno, nacionalnih Srba. Na drugoj strani, za razliku od
klerikalaca koj i radikalno plediraju istovjetnost i
hrvatske identifikacije, onu istu razdvojenost vjerske i pripad-
nosti, inteligencija iskoristiti za kroatizaciju
Bonjaka muslimana Bosne i Hercegovine, pa i pledirati za jedno
hrvatstvo - i islamskog subidentiteta.
I ukrija noen tom logikom, recipira predstave
o jednom sverspstvu koje je toliko snano da u sebi doputa
svoju unutarnju diferenciju na pravoslavne, islamske pa i
subidentitete. I sad tu dolazi do izraaja veza interesnog i
nacionalnog: ne vjerski identitet prirodu nacionalnog indivi-
dualiteta, nego taj individualitet u njegovoj unutarnjosti njego-
va interesna polifonija. Zato muslimanska politika i ne treba da bude
definirana u islamskom nego u interesnom diskursu. Sekularna predsta-
va naroda je gotovo otkrivena, ali je sada stavljena u funkciju legitimi-
ranja pansrbizma i prosrpske dezindividualizacije muslimana
Bosne i Hercegovine. Vjera ne moe dijeliti muslimane i Srbe
da ona jest irelevantna u poimanju individualiteta. A na tlu
empirijskih interesa gube se diferencije: figuriraju istov-
jetni socijalnoklasni interesi. U tom smislu apostrofira: "Seljak
musliman ima iste interese kao i pravoslavni i katolik, isto tako zanatli-
ja, trgovac, posjednik itd.". Ta svijest o interesima musli-
ukrija 171
manskih i srpskih socijalnih stratuma jest i treba da bude izvorite zajed-
svijesti o istorodnosti. Na interesnom planu, ni vjera, ni
agrarno pitanje, dakle, nisu smetnja da muslimani i Srbi budu " ... ujed-
noj interesnoj i zajednici".
Ali, nije samo o interesnoj, nego i
zajednici. U "argumentiranju" u prilog toj zajednici, uvodi,
osim interesne, i drugu vrstu argumentacije. Poziva se II svom pledoajeu
za srbizaciju muslimana na "argumente", se II
kulturolokom diskursu vezanom prije svega za pitanje jezika i, napokon,
argumentira teorijsko-koncepcijskim fenomena narodnosti,
nacije i nacionalizma. No, II pozadini stoji ijedan diskurs koji
pledira iz perspektive svijesti koja zna za srpsku silu pa, je,
logikom prevencije, na osnovu procjena argumentira. U ovom
aspektu zapravo, demantirati svoj vlastiti interesni diskurs:
se u privid teza o istovjetnosti srpsko-muslimanskih socijalno-
klasnih interesa. Jer, sad se misli pod pesnicom srpske sile, a ne logikom
slobodnih, ravnopravnih i konvergentnih interesa Unutar ovih nizova
"argumentiranja" se neutemeljenosti i ink.onzinstencije
II njegovom miljenju.
Povijesno "utemeljenje" pansrbizma
ideju ne samo interesne i zajednice Musli-
mana i Srba nego i njihove, navodne, istomdnosti, se
pozvati i na povijest njihove etnogeneze i, pri tom, rezoni-
rati. o prihvatanju islama u Bosni, tvrdi on kako su
stanovnitvo predosmanske Bosne Srbi pa, otuda, ni
Muslimani nisu, u smislu, nita drugo nego Srbi.14 Prihvata on,
dakle, tvrdnju srpske historiografije koja pan-
srbizam "argumentira", navodnim, sastavom stanovnit-
va predislamske Bosne.
14 Dio bosanskog stanovnitva je promijenio vjeru " ... ali nas ta razlika u vjeri nije
i ne moe nas dva ili ni naroda, ne moe nas otcijepiti od naeg naroda,
koji je ostao u staroj vjeri. Mi smo i dan danas onaj isti narod, istoga jezika i istoga u
glavnom kao to smo bili prije nego to smo primili Islam."
172
uk rija
Unutar ovakve pseudoznanstvene etnogenetske predstave, naravno, nema
mjesta ni za ideju bonjatva, odnosno bosanstva. Nju
eksplicitno odbaciti. Smatra ID ideju austrougarskom rnanipula-
tivnom idejom, oblikom irenja srpske ideje musliman-
ima i sredstvom produkcije antagonizama. Vlada je II tu
svrhu ", .. stvorila bosansku narodnost ... ", a Karaj se potrudio da
historijski" brani" ovu nanxlnost".15 I ovdje, ne se
II racionalnu rekonstrukciju povijesti ideje bonjatva, recipira II
ono vrijeme
"demistifikaciju" narodne samoidentifikacije.
U tom kontekstu, naravno, nema mjesta ni za bosanskijezik: "Na je jezik
srpski - da smo mi Srbi; odnosno hrvatski - Hrvati. Nai tru10gi
nije ovo srpski jezik nego bosanski. To bi isto bilo kao kad bi oni u
Misiru ili TriJXlIiosu itd. rekli: nije ovo arapskijezik nego misirski, tripoli
tanski itd. a kod svih je taj jezik isti arapski. Naim se jezikom ne govori
samo u Bosni i Hercegovini, nego daleko jo izvan Bosne: u Srbiji Novoj
i Staroj, Crnoj Gori, Dalmaciji itd. pa rugdje ti ljudi ne kau: ovo je jezik
srbijanski, crnogorski, dalmatinski itd. nego svi govore da je srpski,
odnosno Hrvati govore da je hrvatski. Ni mi ga dakle ne moemo zvati:
bosanski jezik." analogijskom logikom, vidi se, jo jednom
se pokazuje kao hendikepirano, konfuzija u JX>jmovima regionalizma i
bosanskog JXlvijesnog individualizma do kraja je evidentna.
Nadalje, u "argumentiranju" JX>vijesnim razlozima u prilog prosrpskom
nacionaliziranju muslimana, prihvata i konvencionalnu, unutar
srpske historiografije i srpskogjavnog mnijenja do kraja radikalno
negativno intoniranu predstavu o osmanskoj vladavini u Bosni. Njegov je
radikalan: ''Turci dakle nijesu, niti su ikada bili zatitnici, ni nai
niti li nae vjere . Islam." Sa ambicijom da odvoji Muslimane od nostal
gije prema Turskoj, ''Mi Srbi muslimani nemamo se od
Turske nadati; mi s Turcima nemamo nita osim
vjere, i uz njih nas ne moe nita vezati. Ba naprotiv!".
15 I prije objavljivanja knjiice O naciona1izovanju fIlIIsIimana zastupa stajal-
ite: "Danas ne postoji samo razlikovanje po vjeri, nego je naa uprava stvorila i
nacionalnu podjelu, stavila je Hmtte protiv Srba. Osobito joj ovaj rad podjele uspijeva
medu muslimanima, gdje je iao tako daleko, da je upotrebivi njihov vjerski fanatizam
htiela da u Bosni stvori i narodnost - Bonjatvo. U tom je pak morala ustuknuti i
tajojje zamisao propala, kao Io propada sve sa lanom osnovom, kao to se mora srui-
ti u koje su temelji loi." (JedIlo akutno pitalIje, nav. izd., str. 146.)
ukrija
173
naroda i nacionalizma
"argumentiranje" povijesne nunosti srbizacije muslimana
Bosne i Hercegovine se i teorijsko-pojmovno utemeljiti. Otuda i
daje razgovijetna temeljnih poj mova - naroda, nacije i nacio-
nalizma. No, ovdje ne moe konzistentno provesti interesnu
definiciju naroda pa i sam recipirati elemente doktrinamog naturaliz-
.
ma l orgamctzma.
Narodnost definira kao jedan objektivitet, prirodni pasivitet. vanindivi-
dualnu empiriju, organsku stvarnost u koju se ulazi aktom pa j e
karakteriziraju dimenzije "kIvi i tla". U tom smislu i pie: "Narodnost
kao jednog naroda; i jezik i i
sve drugo to narod narodom; ona je sa svakim
kod svakog je jednaka i svakom pripadajednako pravo na
nju; ona je apsolutno pasivna i bez aktivnosti." Sada dolazi svjesni
aspekt narodnosti manifestan II nacionalizmu kao temeljnom obliku
nacionalne samosvijesti: "Nacionalizam je svjesnost da pripa-
da jednoj narodnoj zajednici i svijest, da s njom pada i die se; ona
ljubav prema svom rodu i pokazuje kao faktora u naroduj on je
- protivno od narodnosti - mobilan, aktivan i buntovan, sve da
do svog cilja; on tei slobodi i neda se sputavati; on nije u naro-
du i ne se sa on se u ivotu odgojem i kulturom i
s toga nije kod svakog niti li kod svakoga naroda jednak; on
nastaje u i u narodu i - pokret". Prema tome, narodnost je
" ... konstanta i ostaje uvijek jednaka, dokle god taj narod za sebe
posebnu jedinicu, a nacionalizamje promjenljiv, on moe odnos-
no slabiti."
U skladu sa pojma narodnost, priznaje osim vjere
koja ih razdvaja " ... sve drugo, jezik, itd. to karakterie narod
kao narod, to sve imaju nai muslimani ... Nema dakle nita, to bi ih
dijelilo kao narod od ostalih Srba i Hrvata ... Jedino je to, to su jo nesv-
j esni, djeca u tom pogledu, pa ne znaju, kako im je ime. A kad malo
i osvijeste se i to saznati."16 Nemaju, dakle, srp-
skog nacionalizma kao nacionalne samosvijesti. U smislu su
Srbi, a II nacionalnom smislu tek treba da otkriju i masovno prisvoje sip-
sku nacionalnu samosvijest. Otuda njihov povijesni put nije u tome da
16 Jedno akutno pitanje, nav. izd., str. 147.
174
ukrija
postanu " ... posebna samostalna gtupa, muslimanska i da vodimo samo
muslimansku politiku i bornu .. " nego II tome da ..... odbacimo
djeljenje i vjersku borbu i da II zajednid sa ostalim drugih
vjera vodimo nacionalnu borbu", Kako muslimani, pa i Hrvati, nemaju
razvijen nacionalizam - nacionalnu svijest
l7
i kako je ta svijest kod Srba
to nacionaliziranje muslimana i treba da se razvija kao recepcija
srpske nacionalne samosvijesti. Otuda i gorljivo pledira protiv politike
koja da muslimani II nacionalnom smislu prime hrvatsko ime.
18
Na tlu diferencije ovih pojmova otkriva i recipira ideju
moderne nacionalne drave. Ona II njegovoj percepciji II bitnome
odreduje moderni svijet i karakterizira suvremenu egzistenciju II naro-
da. Otuda i smatra da i muslimani svojom prosrpskom nacionalizaci-
jom otkriti i prisvojiti ideju nacionalne drave kao oblik sop-
stvene egzistencije.
Diskurs sile
Ostaje na kraju "argumentiranje" u diskursu sile, i srpske superi-
ornosti. Gotovo neosvijeteno demonstrira empirijski odnos
srpske politike prema muslimanima kao odnos arogancije, i
sile. Zna on za dimenzije pansrbizma, prepoznaje
17 U njegovoj percepciji Srbi i Hrvati " ... su jedan narod, ali sa dva plemena."
prevladavanje p(eme1lSkog ovinizma, te njihovo ne samo ujedinjenje nego i
kulturIlo jedinstvo pod kojim podrazwnijeva niveliranje historijski produciranih razlika
II njihovim kolektivnim osobinama, odnosno " ... potpW'lO dua narodnih,
njihovih osobina i unutrine u svakom pogledu. Jedinstvo kod nas Srba i
Hrvata prema tome, da mi moramo i dovesti II sklad l j. u
ono, to je istorija i kultura vjekovima rastavljala i rastavila." dok ne do
tog ujedinjenja i togjedinstva, samo kod Srba postoji prm,i lIocionaliznm a " ... za pravi
nacionalizam kod Hrvata teko je da ga ima, kod nj ih on istom da nastane, u
povoju je, u izgradnji i jedva mu se mogu zapaziti konture; se samo u omladini.
... Hrvati (u BiH, nap. E. Z.) apsolutno nenacionalizovanu masu, bez
nacionalnih ideala;" A kada se razvije onda ga treba zvati srpsko-Im'atski a ne hrvatski
nacionalizam da je apsurdno u jednom narodu razvijati dva nacionalizma.
Otuda, rezonira on, muslimani u Bosni i Hercegovini, treba da prihvate srpski nacional-
izam kao svoj identitet, a s lim prihvatanjem, makar i od 50. 000 muslimana (s obzirom
na onodobnu pravoslavnih, katolika i muslimana) pokazao bi se srpski karak-
ter Bosne i Hercegovine.
18 "13oriti sc i otimati oko imena nema smisla, za Hrvate; ostali bi u loj borbi
kratkih rukava i tetili bi tim najvie sebi."
ukrija
175
njegovu spremnost na desnukciju muslimanske egzistencije, a svaku
konfliktnost i sukob sa srpskom politikom identificira kao prijetnju
samom muslimanskom opstanku. I uopte, misli i rezonira na
kraju u kategorijama i cx:lnosima i sile.
19
Sa tog stajalita, II njegovom uvidu, muslimani stoje pred jedinom alter-
nacijom: ili biti uniteni, ukoliko sebe kao poseban
narod, ili osigurati ukoliko se nacionalno srbiziraju. U tom
smislu pisati: "Izdvoj iti se u zasebnu grupu, biti samo musliman, koji
se samo za svoje posebne 'muslimanske interese' boriti,
stvarati u Bosni i Hercegovini novi narod, muslimanski. To
baciti rukavicu i izazvati na se cijeli srpski i hrvatski narod,
da postanemo zbilja onaj 'drski parazit' u tijelu." da
pa njegovom miljenju, do ujedinjenja Srba i RIvata te ostavl-
i7.a sebe sukobe oko nacionalnog pridobij anja musli-
mana, " ... postati jedno i protiv nas, jer je sasvim prirodno da trpi-
ti, da se II srcu njihova naroda, od njihove knri i na njihov stvara
drugi ili narod, drski parazit. ... S toga ni mi muslimani na svom
putu separisanja nemamo izgleda u se
odhrvati Srbima i Hrvatima drugih vjera, jer to biti II svakom pogle-
du nejednaka borba, a na nau tetu." Otuda i pledira, da muslimani, pri-
nacionalno srpstvo kao svoj nacionalni identitet izbjegnu " ...
borbu sa Srbima i Hrvatima, koja mora neminovno ako pokuamo
biti posebna grupa i posebni narod, muslimansko bosanski,
drski parazit II tijelU." S druge strane, gotovo preferira
kvanritativnu, prostornu i nacionalno subjektivnu supenna-
ciju srpstva nad muslimanima i Hrvatima Otuda, pledira on srbizacij u
muslimana sa pozicija slabog, hendikepiranog, pa njegov
pledoaje za prosrpsko nacionaliziranje muslimana jest osmiljen kao
prevencija nad razornom silom srpstva. Nema, dakle, kod
nita od one, naprimjer, odvanosti u kritici
velikosrpske politike, odvanosti koja se ne libi ni od tonova.
19 Kriteriji za zbilju ovih atribucija jest snaga nacionalizma: ''Po jakosti nacionalizma
se mjeri snaga jednog naroda II borbi s drugim. Brojno jednako jak narod a sa slabijim
nacionalizmom podlijee drugom narodu sa nacionalizmom i pretapa se u nj. "
(Jedno akutno pitanje, nav. izd. , str. 147.)
176 ukrija
Metode nacionaliziranja muslimana
Projekt nacionaliziranja muslimana, podrazumijeva, prije svega, obustav-
ljanje borbe luvatske i SlpSke nacionalne stl1l.je za dominaciju
muslimanima. Koncerx;ijski i metodski, dakle, treba odbaciti p:>li-
tiku Srba i Hrvata koji su ili " ... muslimane kao dvije
partije i traili samo privrenike nj ima." Konzekvencijaje
te politike unutarmuslimanska nervoza, kolebljivost, stalno ernigriranje iz
jedne II drugu partiju, puko, fonnalno muslimansko srbofilsfvo ili
IllvatofilstvOl
O
i sL da Hrvati u borbi sa Srbima " ... ne mogu
nikako uspjeti ... " pa je ta borba nepotrebna i tetna " ... ako zajed-
no", to, kao to srno vidjeli, muslimani treba da se povrate srpskom na-
rodu, da prihvate srpsko kao svoje nacionalno ime, prosrpsko naciona-
liziranje muslimana, odnosno njihovo socijaliziranje sa sIpskim naciona-
lizmom, u njegovoj percepciji, jeste ono jedino za njih spasonosno te,
osim toga, realno i stvarno.
U politici i procesu nacionaliziranja muslimana, nadalje, sugerira
imena " .. . Srbin - Hrvat - ne smiju se isticati (i to zavisi od
kraja i prilika) jer masa II njima vidi atentat na vjeru." 21
Glavni akter populariziranja srpskog nacionalizma muslimanima
treba da bude omladinska, srednjokolska i studentska populacija.
Naravno, na njegovoj afinnaciji moraju raditi i svi obrazovaniji i svjes-
niji Muslimani.2
2
za razliku od rada muslimanskim masama, ona
treba istupati radikalno te " ... ukloniti sve, to bi smetalo potpunom
svih triju vj era ... ". Od posebne je vanosti eliminirati
unutar ove populacije vjerski diskurs: ''Nijedna knjiica, ni jedno
drutvo ili sastanak ne smije imati karakter; sve treba da je zajed-
nacionalno."
Nadalje, metode nacionaliziranja muslimana moraju
favorizirati svijest o interesima a oni " ... probuditi svi-
jest o narodnoj zajednici, a ova mora donijeti ime .... ovo je najzgodniji i
po naem miljenju jedini koj i donijeti ploda."23
20 Jedno akufllo pitanje, nav. izd., sir. 148.
22 Zadatak srpske llluslimanske omladine, nav. izd., sIr. 105.
23 Jedno aja/tilo pitanje, nav. izv., str. 148.
uh'ija 177
obazrivije metode nacionaliziranja muslimanskih masa, sma-
tra da ovu politiku interesa II muslimanskim masama
treba prakticirati, prije svega, uvcx1enjem institucionalnog zajednitva
Politiku prosIpske nacionalizacije muslimana, osim to treba zasnivati na
razvoju svijesti o sIpsko-muslimanskim interesima te kul-
turnom uzdizanju naroda i uz tampe i ive nuno je, dakle,
objektivirati i instaliranjem transvjerskih ustanova 24 One
biti okvir i mehanizam formiranja muslimanske svijesti o
interesima i o srpskoj nacionalnoj zajednici kojoj pripadaju. otuda se i pro-
tivi institucionalnom separatizmu, a u institucijama vidi pret-
postavku srpsko-muslimanske duhovno-mentalne, i socijalne
konvergencije. Ideja institucija nije bez racionalne vrijednosti,
ali, II njegovoj percepciji, institucionalni integrizam, po svojim projektiran-
im svrhama, zapravo, jest formula kompromitiranja ethosa zajednitva.
akcenti
Refleksivno problematiziranje fenomena interesa tretiramo kao novum
kojeg je u j avni diskurs i socioloko miljenje drutva, svijeta politike,
narodne stvarnosti i odnosa unio Sukrija To je
jedna od racionalnih teorij skih ideja koja se pokazala produktivnom u
anatomiji nacionalne zbilje toga vremena. Sa tom idejom ulazi
u pisce svoga doba. on zna za unutarnji stratifikacijsk.i interesni
pluralizam i zna za ideoloka peIVertiranja kada se jedan socijalni partiku-
laritet, onaj elite instalira i imputira kao dobro.
Interesna struktuiranost i u njegovoj percepciji rezultira uvidom II totali-
tarne implikacije politike koja supsumira cjelinu narodne egzistencije pod
neku vaninteresnu ideju, ma ta ona bila. Otuda i racionalnim smatramo
njegovu predstavu da se, osim u diskursu, nacionalna
cjelina ne moe partiji ili jednoj politici.
Uz ideju interesa, uz sve inkonzistencije i uz sva pogrena
nadalje, u vrijedne domete njegova miljenja to dolaze iz pers-
pektive interesne refleksije, uvrtavamo ideju konvergencije, potom ideju
razdvojenosti \jere i nacije kao princip konstitucije modernih nacija, te
ideju naroda i nacionalne dlave kao povijesno
oblika egzistencije modernih naroda.
24 "Sva drutva i druge ustanove treba po osnivati u zajednici:
zadruge, zanatlijska, egrtska, udruenja, sokole, banke itd."
178
uknja
No, miljenje II interesnom diskursu svih ovih ideja moglo gaje, poten-
cijalno, odvesti demokratskog ethosa, recepciji modernog libera-
lizma i miljenju koje, sasvim savremeno, reflektira zbilju logikom
slobodne polifonije socijalnih, kulturnih, vjerskih i subiden-
titeta. Ali, nije mogao izvesti ovakve konzekvencije iz svoje
racionalne identifikacije interesne konstelacije unutar koje prebiva mod-
erna nacija. Nije, do kraja mogao iz svog temeljnog interesnog
diskursa prevladati i refleksije o prirodi
naroda-nacije, refleksije koje su bile za misaonih
napora njegova vremena. U svojoj predstavi naroda kao vanindividu-
alnog, prirodnog objektiviteta usvojio je i percepciju o
narodu kao stvarnosti ''krvi i tla", kao jednom biolokom aprioriju. Ovaj
anahronizam ne dovodi u pitanje i to to je znao i za subjektivnu stranu
narodne egzistencije izraenu u nacionalnoj samosvijesti, odnosno nje-
govim tcnninima kazano - u nacionalizmu.
Otuda, na tlu ovih za razliku od, naprimjer, Osmana Nuri
koji misli logikom divergencije bosanskih, posebno mus-
limansko-srpskih subidentiteta, ukrija u osnovi, slijedi misao i
ideju konvergencije u muslimansko-sIpskim odnosima Konvergencija je
dakle, u njegovom aksiolokom sistemu, percipirana kao vrijednost. No,
njena je sadrina pervertirano. Ne radi se o konvergenciji
dva priznata individualiteta.
Naprotiv, na djelu je miljenje konvergencije, na jednoj strani, kao proce-
sa muslimanske autodezindividualizacije i asimilacije u
srpstvu i, na drugoj strani, o pansrpskoj resorpciji unaprijed dehumanizira-
nog muslimanskog entiteta. je, dakle, o konvergenciji koja, II kraj-
njoj liniji, jeste proces muslimanskog samoodricanja, asimilacije i izvanj-
skog JXlricanja Prema tome, ona II sebi dobija patologijsku sadrinu
Ni ideja odvojenosti vjere i nacije, recipirana kao vrijednost i
konstitucije modernih zapadnoevropskih nacija, kao ni ideja
llaroda i nacionalne drave nisu u svojoj sadrini i povijesnoj svrsi pro-
u demokratskom diskursu. Otuda, bitna granica njegovog
interesnog diskursa i u miljenju onih ideja posebno, proizilazi
iz njegove vanjske, unaprijed postavljene svrhe: da budu II funkciji
legitimacije ideje o prosIpskom nacionaliziranju muslimana Bosne i
Hercegovine. Sa tom apriornom tezom, interesni diskurs je posluio za
iracionalnu negaciju vjersko-kulturne dimenzije muslimanskog naro-
dnog individualiteta. Umjesto da svoj racionalni uvid u razdvojenost
ukrija
179
'.jere i nacije u modernim sekularnim drutvima promisli u njegovim
emancipatorskim potencijarna, on je taj princip reinterpretirao tako da je
onu razdvojenost stavio II :funkciju dokazivanja kako muslimani ne mogu
biti narod i, jo vie, kako se ne mogu konstituirati kao zasebni
narodnosne-nacionalni individua1itet A onda, li krajnjoj liniji, vodi njego-
va misao kako je naciona1no-dravno konstituiranje Muslimana
anahronizam i povijesna pa nacionalnu dravu mogu udjeti
tek kao dravu svesrpstva su i sami i dio.
A u kontekstu austrougarskog i, kasnije, pseudoparlarnen-
tarnog poretka, II okolnostima neotkrivenih i nerazvijenih sekularnih
dimenzija nacionalne egzistencije, II vrijeme nepostojanja svje-
tovne inteligencije kao merituma, te drutva i demokratskih
oblika nacionalnih sinteza, u ambijentu agresivnog panstbizma i pankroa-
tizma, teorijsko i negiranje islamsko-kulturnih komponenata u
muslimanskog narodnog individualiteta, a one su II onom
kontekstu mogle biti jedino njegovo pouzdano sredite, nije nita
drugo nego doktrinarno nasilje nad empirijom i ideoloko racionalizira-
nje nasilja nad muslimanskom egzistencijom. Da nije sa razine
interesnog diskursa skrenuo na ideoloki put diskreditacije muslimanskog
individualiteta, onda bi on u svom obliku bio vrijedan novum u
javnom miljenju svoga doba.
Pri tome, vano je akcentirati: ne slijedi logiku i politiku anti-
islamizma, naprotiv, tezu da vjeri nita Ile smeta narodnost,
da prihvatanjem srpske muslimanske identifikacije musli-
mani svoju vjeru i vjeruje kako oficijelna srpska politika
znati respektirati tu dimenziju njihove egzistencije. Na drugoj, pak,
strani, njegove percepcije onodobnog muslimanskog odnosa
prema islamu u bitnome posreduju njegovu negativno intoniranu soci-
j alno-psiholoku karakterologiju muslimana Bosne i Hercegovine. Kao
i kod drugih bosanskih pisaca, koji se uputaju u ove kamkterologije, i
utemeljena na impresijama, subjektivnim generalizacijama
i onovremenim stereotipijama pa otuda, u naem uvidu, nema produk-
tivnu spoznajnu vrijednost. Uz to je i ideologijski funkcionalizirana:
slui kao pseudoargumentarij politici nacionalne srbizacije muslimana.
U istoj fimkciji pojavlj uje se i njegova kritika Vlasti. Zapravo, uz respekt
utemeljenosti i vjerodostojnosti njegove kritike Reima to, tretiM
ramo vrijednim dimenzijama njegovog miljenja, ne treba previdjeti i
njena Ona je, kao i njegova muslimanska karekterologija,
180 ukrija
u istom smislu ideologijski funkcionalizirana pa za svoj predmet
selektivno uzima samo ono to argumentira u prilog njegovoj temeljnoj
programskoj ideji - treba da, sa svoje strane, motivira muslimane da se
nacionalno identificiraju kao Srbi. Pokazuje se taj idologijski diskurs
posebno u njegovom odbacivanju tradicije, povijesnog utemeljenja i au-
tonomnog smisla ideje bonjatva-bosanstva kao puke,
konstrukcije vlasti. Sa ovom averzijom prema ideji
bonjatva njegovo stanovite pripada marginama tokova
dotadanjeg miljenja te se, tako, utapa, epigonski, u vlada-
dogmu ideologije pmlSrpstva koja je, s prezirom,
kompromirirala, kako se to u njenoj tetminologiji kae, bonjaJduk,
odnosno, povijesne korijene, tradiciju, legitimitet i onovremene svrhe
ideje i politike bosanstva, odnosno, bonjatva.
No, njegovu reinterpretaciju ideje o odvojenosti vjere i naroda i o trans-
religijskoj konstituciji modeme nacije nuno je promatrati u irem povi-
jesnom kontekstu.
Prvi se otkriva u oblicima poricanja nacionalnog individualite-
ta i subjektiviteta Bo.qjaka. Pokazuje se, zapravo, kako su, uvijek, anti-
mentalitet i empirijska politika destrukcije BiH kao povijesnog,
teritorijalnog, dravno-pravnog i individu-
aliteta, i to u aranmanu protagonista pansrbi.zma i pankroatizma, s
estinom i sa toksikomanskom illSistirali Ila
redukciji Muslimana, odnosno, Bonjaka, na njihovu vjersku identifikaci-
ju. Djelatno ih, a ne samo ideologijski, kao vjersku grupu,
istodobno, u okvirima te percepcije, i s njom kao temelj nom "argu-
mentacijom", odricali su im bilo kakav i u bilo kojem smislu zasebni
supstrat i poricali komponente nacionalnog identiteta.
No, iz te redukcije proizilazio je uvijek i program nji-
hove dehumanizacije, program koji se kretao od politike asimilacije, na
jednoj strani, pa do genocida, na drugoj.
Drugi se kontekst manifestira u autoredukciji na vjerski iden-
titet. Otkriva se kako su se i sami Muslimani, odnosno, Bonjaci, unutar
vlastita samorazumijevanja, to autonomnom voljom, to pod presijom
svijesti, a to pod vanjskom prisilom, reducirali
na vjersku grupaciju.
Ovdje se ne moe ulaziti II povijesnu interpretaciju ove redukcije. U
ovom i u ovom kontekstu, jedino se moe razumljivo je to
su se muslimani u svoj vjerski identitet
ukrija
181
u povijesnim okolnostima u kojima nisu imali ni svoju teritori-
ju, ni svoju dravu, ni svoju transreligijsku reprezentaciju u
politici, ni svoju svjetovnu inteligenciju, ni svoje sekularne institucije u
politici, kulturi, obrazovanju, ekonomiji i sl. Kad jedan, ovdje
narod, dakle, spletom historijskih okolnosti, a ne nekim apriorijem ili
unutarnjih predispozicija za nacionalno-
dravno konstituiranje, nema, na drutvenom tlu svog konkretno-his-
torijskog bivstvovanja, IIU10g0 od onog svjetovno-civilnog unutar
kojeg su se fonnirale i fonniraju, posebno, modeme zapadnoevropske
nacije, onda je i da egzistencijalna prinuda i okruenje
reperkusiraju {Xlvratkom u religijski identitet kao stu-
denac njegova individualiziranja i preventivno izvorite njegova pavi-
jesnog bivstvovanja. .
No, sada sa ukrijom imamo fenomen: ne prihvata se
ni prva ni druga varijanta njihova poricanja; sada se, zapravo muslimani
apologiraju spram jedne i druge politike redukcije njihove cjeline na
vjersku identifikaciju, se njihova egzistencija transreligijski, i to
u svjetovnoj konstelaciji interesa, vjersko se smatra tekjednom ali irele-
vantnom odrednicom nj ihova identiteta. Muslimani su neto i ire
od svoje vjerske kongruencije. Ali, konzekvencije su upravo
na tlu razdvojenosti vjere i naroda im se i svojstvo na-
roda i individualnosti, a povijesna perspektiva zamilja II nj i-
hovom asimiliranju u svesIpstvo.
No, vidjelo se: interesna refleksija nije mogla do kraja utemeljiti tezu o
prosrpskoj nacionalizacij i muslimana. potencijalno
racionalne dimenzije miljenja u kategoriji interesa, a u namjeri da
"argumentira" egzistencijalno povijesnu nunost srbizacije
muslimana, ulazi u svijet iracionalizama i anahronizama
na taj sa srpskim etnocentrizmom i ideologi-
jom pansrbizma, njihove predrasude, falsiftkate i fantazmagorije.
Pokazuju se one u njegovom neutemeljenom struk.-
ture stanovnitva predosmanske Bosne, porijekla i povijesnog razvoja
ideje bonjatva i bosanskog jezika i sl. U "argwnentiranju"
povijesnim uvidima u stvari, i najvie
I na kraj u racionalnost one interesne socijalnoklasne refleksije o prirodi
nacionalne egzistencije gubi se u njegovom diskursu koji misli i recipira
odnos sile i S tom recepcijom i sam demonstrira kako naciona-
svijest mora u totalitarnom nasilju. Pokazuje se, napasU-
182 ukl"ija
jetku, kako logika nacionalizma mora zavriti II hipostazi ne slobode nego
sile, ne jednakosti nego diskriminacije, ne II racionalnosti nego II strahu,
ne II ravnopravnosti nego II podanitvu, ne II demokratskom ethosu nego
II totalitarizmu asimilacije i II genocidnim prijetnjama .

No, kako sam ukrija naknadno, II svoj im memoarskim
zapisima svoju prosrpsku identifikaciju? ove
zapise, Mustafa " ... pie da se opredijelio
kao Srbin zbog agresivne propagandne akcije koji su
operirali muslimanskom omiadinom, kako bije pridobili
za hrvatstvo. Ta mu je napadna agresivnost smetala. ''Morao
sam se, izgledalo je onda 'opredijeliti' , jer je to bilo II modi...". pri tome,
nakon balkanskih ratova, nije " ... vidio nikakve tete za bosanske
Muslimane, da II slobodnoj Srbiji odnosno Jugoslaviji biti
ostvareno potpuno bratstvo. "25
No, neovisno od ovakvih vidjeli smo kako i kod ukrije
pozicija autorecepcije pansrbizrna nije bila nita spoljanje; za
sobom je vrijednosne preferencije, posredovala je idejne per-
cepcije, uplivisala u pojmovno miljenje i sadrinske domete i
granice "teorijskih" koncepcija i pretenzija i, to je isto tako vano, deter-
minirnio njihov javni angaman i biografiju. Pokazuje se to i u
miljenju-djelovanju Smail- age
25 Mustafa Bonjaci II emigraciji, Monografija Bosanskih pogleda / 955. -.
1967., instirut Zurich, Odjel Sarajevo, Sarajevo, 1996., str. 215.
183
K
ada dr. Halid-beg Hrasnica, advokat Ademage kao tuite-
lja Smail-age II toku sudskog procesa,
zasluge oko Gajreto, govori o onima koji simpatiziraju
Srbe kao neprijateljima ovoga drutva, onda

neposredno II
replici, uzvikuje: "Jok, mi ne simpatiziramo,
m i s m o S rb i"'2 U ovoj tvrdnji sadrana je njegova
misao i ona stoji II sutini programa njegovog javnog
angamana. Uz. naprimjer, Osmana

i ukriju i on, sa
l Adem-aga podnio je tubu protiv Sticpana Kobasice, (Srbina katolika kako ga
"Srpska koja se, po njegovim deklarira kao "organ nezavisnih
Srba pravosla\il1ih i Muslimana" a je bio urednik), i Smail-age tog, po
"Srpskoj SrbiIla Muslimana, njenog saradnika. j e II "Srpskoj
objavio Muslimanski IlWOdllipokret(br. 177, od 2L decembra \905. god.). U
njemu on Me.iCa i com. nazivaJrrlekterima - narodnim otpadnicima. podnosi tubu
protiv zoog ''uvrede i ubijanja ugleda, javnom
tampom". (Prema brouri: Rafpmva protiv "Srpske ", Sarajevo, 1906.) Sudski pro-
ces koji je 14. (27.) juna 1906., izazvavi veliku panju javnosti, posebno srpske,
zavrenje presudom koja" ... glasi na tri dana zatvora za obojicu optuenih. A pre[Vorili
se u kaznu, to se kanjava urednik Kobasica sa 60 K, a sa 150 K
globe." (Prema: Rafprmn protiv "Srpske nav. izd. str. 45.)
2 Prema brouri Rasprava protiv "Srpske nav. izd. str. 45.
3 Pisao je o Osmanu razumljivo, u skladu sa svojom temeljnom orijentacijom
o nacionalnom pitanju, je slavio njegovu prosrpsku nacionalnu orijentaciju ili
borbu za afinnaciju, kako je govorio, srpskog nacionalnog pravca muslimanima.
O tome II njegovim Osman "Musavat", ''Novi Musavat", 3. IV 1912, I,
27; Osman "Branik", XXVIIII1912. 63. T kasnije, povodom 12. godinjice nje-
gove smrti Osman "Gajret", 16. IV 1924, VII!, 6.
184
Smail-aga
svojim miljenjem, pripada muslimanskoj, kvantitativno nevelikoj, gru-
paciji koja je pledirala i popularizirala, definirali smo je tako, poli-
tiku muslimanske nacionalne autosrbizacije.
to, medutim, II njegovim percepcijama, i to je ovdje vano, figurira
kao argumentarij takve politike? i publicira, II naem
uvidu, dva tipa argumentiranja: jedan, veze i odnose
izmedu \(jere, nacije i nacionalizma., pokuava da se II teorijsko-
koncepcijskom i povijesnom diskursu, a drugi se, pak, poziva na
anatomiju socijalno-mentalne i egzisten-
cije muslimanske zajednice II Bosni i Hercegovini.
Vjera, nacija i nacionalizam
Kao i drugi bosanski intelektualci koji su pledirali politiku prosrpske ili
prohrvatske nacionalizacije Bonjaka-muslimana, i stoji na
stanovitu diferencije religijske i lIacionulne identifikacije. No,
iz nje ni on deducirati emancipatorski potencijal:
naprotiv, je kao uvid koji ide u prilog tezi, koju i sam
gorljivo zastupa, o Muslimanima kao Srbima.
4
Ideju nacije, a ne ideju vjere, smatra on momentom mo-
deme povijesti i ekonomsko-kulturnog i napretka
savremenih naroda. Vjerska identifikacija figurira kao relevancija, ali se
na temelj ima vjerskog integriteta ne moe vie osigurati napredak. Ideja
nacij e, odnosno, nacionalizma sad je, u njegovim percepcijama mod-
ernog svijeta, primarna. od takvog stanovita, pri tome
na katolike u novijoj povijesti, navodno,
prepoznaje demonstraciju takve spoznaje, ... nije
vjerska osnova ni kod njih bila dovoljna da obuhvati narodni ivot.
Nisu vjerski ideali mogli, da ih odueve i dadu im poleta i kulturnog i
ekonomskog. To su mogli da izvre i umde samo savremenij i, pristu-
a i ideali - nacionalni. (Str. 114.) Ova i,
istovremeno, normativna misao o modernoj superiornosti nacionalnog
spram vjerskog identiteta odnosi se, II njegovoj percepciji, i na
Muslimane.
4 U programskom smislu fonnulira ovo stanovite u NaciQ1Iulizum i Muslima1li,
"Srpska omladina", br. 6. i 7., Sarajevo, l. (14.) marta 1913. Svi navodi, ukoliko to nije
u tekstu koji slijedi nalaze se u ovom
Smail-aga
185
Na drugoj strani, pravoslavni Srbi, u njegovom uvidu, su prevladali
identifikaciju srpstva sa pravoslavljem. A to, kod njega, da su, s
jedne strane, prevladali onaj stupanj vlastita povijesna razvoja gdje se
SIpStvo reduciralo na pravoslavlje i, na drugoj strani, da su otkrili,
prisvojili i afinnirali nacionalnu ideju, zapravo, nacionalnu misao " ...
koja je u srpskom narodu uvijek postojala, dobila je nove hrane, novog
poleta, dobila je nove i stalne fonne, koje mu je pokazao narod
i italijanski. " (Str. 114.) No, kod Srba, u razvoju njihove
nacionalne samosvijesti, razlikuje dvije faze: jednu
fazom II kojoj se nj ihova nacionalna misao iskazivala
u raznim formama, pjesmama, epikama, mitologijama i si., da bi se
nakon te faze srpski nacionalizam razvio " ... sa punim kulturnim i
ekonomskim sadrajem", (Str. 1l4.) U ovoj novoj fazi on se sastoji II
radu ", .. na kulturnom podizanju i ekonomskom uporedo sa
razvijanjem narodne i solidarnosti. " (Str. 114.) U ovom peri-
odu srpska " ... jaka, neodoljiva nacionalna ideja nala je konkretnog
izraaja u solidnom i dosta organizovanom kulturnom, privrednom,
moralnom, socijalnom i rasno-higijenskom pokretu, koji okuplja oko
sebe sve vie, sisternatizuje narodne sile i ih
cilju." (Str. 115.)
se vlastite redukcije na pravoslavlje, SIPStvo, po miljenju
se otvorilo ka asimilacij i i integracij i, kako on kae,
Muslimana i pripadnika vjere. Oruda pisati: Vjerska
baza, koja je nae pravoslavne prije vezala sa istovjercirna, i odbijala od
naroda iste krvi i jezika, - muslimanske i vjere, ustupila
je bazi nacionalnoj , koja je istina postavila granicu izmedu nacionaliz-
ma i religije, alije zato obuhvatala i ono Srpstvo koje nije pravoslavno.
(Str. 114.) Srbi su, u njegovom uvidu, u odnosu na muslimane i katolike
u prednosti, superiorniji su i to od vremena " ... kad je kod pravoslavnih
nacionalna ideja da dobija izrazitiju formu, su i kulturno i
privredno, da bre, .. , a mi i katolici smo poli za njima imiti-
ih po fonni, ali ipak ne nj ihova sadraja." (Str. 114.)
pros\jetni, obrazovni, kulturni, ekonomski, socijalni razvoj Srba i
stpstva, prema tome, u njegovom uvidu, za svoj temeljni uzrok ima srp-
sku nacionalnu svijest i s njom IX>veza.ni nacionalizam i patriotizam. U
tom smislu i "Osim drugih uzroka, koji im II radu i napredova-
nju daju prvenstvo pred nama, zaista je taj, to oni imadu visok
cilj, visok ideal narodnog ujedinjenja i moderno sredstvo za poticanje
tom idealu, nacionalizam i patriotizam." (Str. 114.) superi-
186
Smail-aga
omost II odnosu na Muslimane i katolike, prema tome, po
miljenju, lei " ... II onom velikom moralnom fondu,
nesalomljivoj moralnoj snazi, koju pravoslavnima daje nacionalna ideja
i na polju kulturnom i privrednom; II onoj cilja, na-
rodnog ideala, koji je nacionalna misao usadila pravoslavnom i
inteligentu i i seljaku". (Str. liS.)
Nije, medutim, II njegovom uvidu, samo prosperitet srpstva ilus-
tracija njegove temeljne teze da ekonomski i kulturni napredak II mo-
dernom vremenu jeste proizvod velike misli, misli nacije i nacionalne
identifikacije. Ilustrira to svoje stanovite razvitkom talijan-
skog i drugih evropskih naroda, pa II tom smislu pisati kako je ona
ideja bila ..... kod svib evropskih naroda, koji su II devet-
naestom vijeku gigantske korake, bila ideja nacionalna." (Str.
116.) Smatra, da nacionalizacija i nacionalna individualizaci-
ja jeste proces koji je prodro i muslimallSke narode, posebno one
koji su u to vrijeme bili pod Osmanskom imperijom. Demonstriraju te
procese i " ... muslimanski Arapi i Arnauti, koji se bore, diu, bune, ginu
kao snoplje, svoju nacionalnu individualnost protiv svo-
jih istovjemih Turaka." (Str. 116.)
No, vano je jo jednu relevantnu dimenziju u ovim refleksijama o
odnosu izmedu vjere i nacije, odnosno vjerskog integriteta i nacionalno-
ga individualiteta. je, zapravo, o njegovoj tvrdnji da nacionalizacija
i nacionalne svijesti, nacionalnoga identiteta i patriotizma ne nose
u sebi sekularni duh, odnosno da nisu II sa vjer-
skoga integriteta naroda o kojima je U tom smislu naprimjer,
''Ni Arapima niAmautima nimalo ne smeta njihov nacionalni
da budu muslimani ... " (Str. 116.)

njegovo razumijevanje odnosa vjere i nacije
moemo stoji on, prije svega, na stanovitu da ne postoji identitet
vjerske i nacionalne samosvijesti, odnosno da je moderno doba
donijelo sa sobom diferenciju vjerske pripadnosti i nacionalno-
ga identiteta. Nacionalne zajednice su zapravo, tvrdi ire
zajednice u odnosu na vjerske grupe, te II tom smislu u sebe mogu inte-
grirati grupacije vjerskih identifikacija. ilus-
traciju takve historijske pojave vidi u srpstvu. Drugo, konstituciju vjer-
skih naroda u nacionalne zajednice smatra temeljnim izvoritern i
Smail-aga
187
uzrokom, temeljnom pretpostavkom i supstancijalnom komponentom
ekonomskog, kulturnog, socijalnog i mzvitka mod-
ernih naroda. Ili, preciznije povijesni razvoj modernih
naroda je osigurati samo na pretpostavci da se oni izdignu iznad
vjerskih simplifikacija i konstituiraju kao moderne nacije. vaan
je i njegov uvid da nacionalni identitet ne vjerski integritet ili,
kako, u vidu bosanske Muslimane, kae da nacionalna ideja " ...
ne samo da ne smeta vrenju vjerskih dunosti, nego nam je ona jedini
spas, jedina podloga, na kojoj se moemo kulturno i ekonomski razvi-
jati i tim napretkom i snagom svoju vjerujo bolje (Str. 116.)
Nacionalno s!pstvo ne podrazumijeva, dakle, i odricanje od islama:
"Vjeru svoju i branimo i na dalje, ali ne zaboravljajmo svoju
naciju i ono, to je u dananje doba jedini uslov ivota i napretka." (Str.
117.) Uvjeren je, dakle, da proSIpska muslimanska identifikacija
za svoju konsekvencu imati ugroavanje njihovog islamskog identiteta
te, svaki antiislamizam, neprestano i pledira islama .

Apostrofirane teorijsko-koncepcijske teze vezane za razumijevanje
odnosa vjere i nacije odvode ga sada prema centralnoj ideji nje-
govog miljenja i javnoga angamana: pansrbizmu, ovdje
konkretiziranom u fonni stava da su Muslimani II Bosni i Hercegovini
u smislu - Srbi .
Muslimani su Srbi
dakle, da, u njegovom saznanju, nacionalna konstitucija mo-
dernih naroda jeste temelj na pretpostavka njihovog prosperiteta,
to onda, i ... muslimani ovih zemalja moraju da
se nacionaliziraju." (Str. 116.) ovaj, navodni, imperativ,
on jo j ednom ''Kad smo doli do uvjerenja da se Muslimani
II interesu svoga odranja, silom k.ulturnog razvitka i silom socijalnoga
procesa, individualiziranja i pripadanja jednoj naciji, moraju naciona-
lizirati, ili bolj e otvoreno istaknuti svoju naciju, onda treba da
naglasimo i koja je to nacija." (Str. 116.)
U odgovoru na ovo pitanje ne ostavlja nikakve nedoumice: Muslimani
su Srbi. Otuda i ''Istorija, naa prolost, na mentalitet, naa
genealogija, naa kultura i na socijalni ivot govore bez uvijanja i bez
188 Smail-aga
ikakve sumnje, da smo mi Muslimani Bosne i Hercegovine Srbi i dio
srpskog plemena. Mi smo sinovi srpskoga naroda ne od od
naega postanka. Kao Srbi primili smo Islam, kao Srbi razvijali smo se
i u sredini svoje srpske ivili. Sa njima smo uopte dijelili sudbinu
svoju i svoje domovine, a sa njima i danas to radimo. Mi smo
jednog naroda i jedna krv kroz nae ile. Razne dravne, vjerske
j nekulturne prilike udaljavale su nas povrno i momentalno jedne od
drugih, ali jezgro naeg i ivota stalno je uvijek jednako
sa naom Srbima. Osim vjere mi smo uvijek bili strani j idej i i
kulturi i tenjama i idealima pravih Turaka." (Str. lI7.) Prethodnoj
apologiji, koja se, zapravo, poziva na povijest, on dodati jo jedan
argumentacijski sklop. da su uz jezik, i muslimansko
potovanje slobode ono to je u srpskom i muslimanskom
aksiolokom mentalitetu i historijske egzistencije: 'Ne jedno,
nego vie puta ni jedno od kada ivimo kao muslimani nisu
mogli u nama ubiti ono, to smo sa mlijekom i svojim vaspi-
tanjem dobili: jezik, vjeru, i ljubav za slobodom. Za slobodu vodili smo
borbu i sa svoj im jednovjemicima. Nju nismo, niti su nai stari zamje-
njivah rna drugim. To je isti i sa pravoslavnim, kojima mi i
ne pokuavamo negirati Srpstvo. ta nam onda govori i smeta da se i mi
javno priznamo i ponosimo onim to smo, to smo oduvijek bili i to
biti." (Str. lI7.)S
Pri tome, kako je srpska nacionalna svijest u priguenom i
nerazvijenom obliku uvijek bila prisutna kod Muslimana. No,
stanovite, kao to smo vidjeli, kako je dolo vrijeme da Muslimani
javno deklariraju svoju srpsku nacionalnu pripadnost. Ajedan od razlo-
ga ili motiva takve deklaracije lei i u tome to je takva prosrpska
nacionalizacija, navodno, temeljni uslov muslimanskog kulturnog i soci-
jalnog razvitka. i dalje, i vie, u zagonetnu ali
resorpciju onog nagonskog, kako " ... ivotni nagon i
nagon odranja sili nas sve vie da se izjasnimo u nacionalnom pogle-
5 l u drugom kontekstu, muslimansku provladinu politiku, akcentira musli-
mansku slobodarsku tradiciju ispunjenu borbom za vlastita prava: " ... ovakva politika nije
dostojna muslimanskog naroda, koji se vazda odlikovao borbom za svoja
prava i koji je puta i krv prolijevao za svoja ... " (Nai Muslimani i rat,
"Cetinjski vjesnik", 6'\913, br. 24. je o intervjuu to ga je tl svojstvu
Demokratske stranke dao ovom listu. Odnosom Muslimana prema Turske
nakon balkanskih ratova bavi se i tl Srbi Muslimani i propast Turske, ''Trgovinski
gJ=il<", XX1WI913, bc. 62.
Smail-aga 189
du." (Str. 117.) Jo jednom u bioloko-egzistencijalnom smislu
akcentirati neophodnost muslimanske srpskonacionalne sarnoidenti-
ftkacije: ..... bez nacionalnog obiljeja mi ne moemo vie ni da
ivimo a o kakvom razvitku i podizanju ne moe bez toga biti ni govo-
ra. Sve, dakle, govori da jednom prestanemo sa odbijanjem i prikrivan-
jem nae nacionalnosti i da se otvoreno izjavimo kao nacija ili bolje dio
jedne velike nacije. Da je ta nacija srpska, o tome nema spora. Mi smo,
dakle, Srbi i kao takvi stupamo u kolo nae druge (Str. 117.)

Postavlja se, pitanje: da li i u kojoj mjeri ideja prosrpskog
nacionaliziranja Muslimana ili politika muslimanske autosrbizacije fi-
gurira II zbiljskom ivotu muslimanske zajednice II Bosni i Hercegovini?
Bez obzira koliko bio istinski, revnosno, odan ovoj politici,
svjestan je i zna da ona nije masovno recipirana. Identificira, otuda,
neke uzroke nedovoljne recepcije prosrpske nacionalne politike
Muslimanima u Bosni i Hercegovini.
Prije svega, te uzroke nalazi u niskom stepenu prave nacionalne kulture
kod, kako kae, svih elemenata naeg naroda II Bosni iHercegovini. 6
Konstatira, II tom smislu, superiornost konfesionalnih II odnosu na
nacionalne identifikacije: " ... i II ivotu, gdje ima toliko
raznih i raznorodnih interesa, mi se stalno grupiemo samo po konfesi-
jama."7 Potom, jedan od razloga nedovoljne afinnacije prosrpske
nacionalne identifikacije medu Muslimanima vidi u njihovoj nostalgiji
prema Turskoj, kako kae, jednom vrlo velikom iluzijom
da Turska i Muslimanima.
8
onu nedovoljnost, pogotovo II kontekstu balkanskih ratova pro-
tiv mrske drave, objanjava i jezuitskom manipulacijom vjerskim
Muslimana je, dakle, i jezuitskom politikom koja
nastoji ",., raspaliti vjerskom mrnjom naeg Muslimana prema Srbima,
glavnim faktorima balkanskog saveza ... " i, pri tome, pokuavaju .....
pokidati sve prirodne veze, koje nas spajaju s njima." 9 Ta manipulacija
6 Nai Muslimani i ral, nav. djelo.
7 Cit. djelo.
8 Cit djelo.
9 Cit. djelo.
190
Smail-aga
i ta politika koja, kako kae da predstavi Srbe ne pro-
tivnicima Turske, nego protivnicima Islama, imala je uspjeha
i zbog toga to se muslimanska zajednica ponaa kao masa ..... a ona ne
vidi nikada dalje od nekoliko
No, bez obzira na ova objanjenja, uvjerenje da antisrpska propagan-
da unutar muslimanske zajednice imati trajnoga uspjeha,jer su .....
uspjesi nacionaliziranja kulturne tekovine trajne vrijednosti."! l Uvjeren
je, dakle, II povijesnu produktivnost programa prosIpskog naciona-
liziranja Muslimana.
12
anatomija muslimanske zajednice
Ako, rezonira zaista II modernoj povijesti nacionalna ideja
ima onako presudan onda se on mora pokazati i II onodobnoj
muslimanskoj egzistenciji. Zapravo, taj povijesni nacionalne
ideje sada se mora demonstrirati i ll, nazovimo to tako, svojevrsnoj soci-
ologiji nacije, odnosno u analizi socijalno-mentalnog, kulturno-
duhovnog i stanja Muslimana Bosne i Hen;egovine. Takva
analiza mu je neophodna kako bi, kao to smo rekli, uz teorijsko-poj-
movnu i historijsku argumentaciju, i sa te strane, zasnovao svoju pro-
gramski temeljnu aksioloku orijentaciju: pledoaje za muslimanskom
nacionalnom autosrbizacijom.
Konstatira da Muslimane u Bosni i Hercegovini od okupacije karakter-
izira, prije svega, lutanje i kolebanje, dakle, odsustvo bilo kakve stalnos-
ti. Novi ivot ostavio je Muslimane netaknutim ili nas je suvie sa
I O Cil djelo.
II Cil djelo.
12 U tom smislu i kae: ''Na je rad IlOvog datuma, a mi ipak imamo neko-
liko stotina sa srpskim i neto uspjeha i medu Mi se
da obmanjujemo j priznajemo da jo nemamo pravih, krupnih uspjeha; Medutim,
smo, da ivo dalje u ovom pravcu kroz nekoliko imati toliko potreb-
nih snaga da biti sigurni za ''Na pitanje: to misli o
Muslimana II Srbiji, odgovorio je ovo: ' Ja sam da Muslimani u Novoj srbiji,
kao vjerska grupa ivjeti kao i dosada, oni, to se vjere nl najmanje osjetiti, da se
ne nalaze pod suhanom;jer, koliko ja poznajem faktore u Srbiji, oni se svi dre
visokog kulturnog principa: brat je mio koje vjere bio. Od njih ni jedan nije fanatik.
Ja sam, prema tome, vie nego uvjeren, da Muslimanima u Srbiji biti vrlo dobro,
Muslimanima, koji govore srpski i predstavljaju jedan dio naeg naroda!'" (Nai
Muslimani i rat, nav. izri.)
Smail-aga 191
sobom povukao". (Str. 113.) Sve to je donijela nova uprava sa sobom,
" ... nove veze, nova sredstva proizvodnje i prometa, opti preobraaj u
ivotu i radu, kojije novu dotle nepoznatu i nama donekle stranu
kulturu, sve je to djelovalo na nas mnogo nego li na nae sunaro-
dnike pravoslavne i vjere." (Str. 113.) austro-
ugarsku okupaciju svoj im vlastitim dravnim i vjerskim gubitkom,
Muslimane je zahvatila depresija tako da njima nije bilo ni orga-
nizovanije borbe protiv nove vlasti ni intenzivnijeg rada na kulturnom i
ekonomskom podizanju naroda. "Uzroke je tomu pored depresije, slaba
kultura, nikakva organizacija narodnih snaga i kod nedostatak
vie jasno izraenih ciljeva." (Str. 113.)
A kada govori o tim viim ciljevima, velikim idealima, velikim nadama,
o otpof1.1oj snazi naroda, onda misli zapravo na nacionalne ciljeve.
Smatra da jedan od uzroka dekadencije lei i u tome
to nisu oni otkrili i prisvojilijasnu nacionalnu ideju ili to nemajujasnu
nacionalnu svijest. To, kao to smo vidjeli, da jedan od uzroka nji-
hovog, navodno, propadanja i zaostajanjajeste i u nedostatku nji-
hove prosrpske nacionalne samosvijesti. Na drugoj strani,
stanje unutar muslimanske zajednice ili sutinu muslimanskog ivota,
rada i pokreta, konstatirati da se muslimanski ivot odvi-
ja u dvije dimenzije, u vjerskoj i konzervativno-ekonomskoj, a
to da su se, u verzij i, svi muslimanski " ... napori
svodili na tenju da svoju vjeru i svoje posjede. Cilj, dak1e, pot-
puno konzervativan i za odranje prijanjih stanja dobar, ali za opti
napredak nedovoljan." (Str. 115.)
LT ovom kontekstu zanimljiva su njegova zapaanja o prirodi islama ili,
kako kae, nae vjere: ''Naa vjera u svojoj sutini nije militans,
nije, kad smo joj predstavnici mi, koji se nalazimo u ovako
prilikama i potitenom poloaju. Stoga nae tenje nisu da se vjerski
proirujemo, nego samo da ono to imamo. Ta defanziva je
potpuno dovoljna, da nas vjerski osigura, ali u njoj nema nijednog moti-
va, ni jednoj uslova, da nas kulturno i ekonomski A bez ovoga
dvoga morali bismo postepeno poputati i vjerski, ti. Muslimana bi bilo
sve manje, jer bi ih trijebio kulturni i privredni nazadak."(Str. 115.)
A kada je o ekonomskom konzervativizmu kod Muslimana, on
'''Na ekonomski motiv, nije dovoljan da nas odri.
Nae nastojanje, da posjede ispravno je i korisno, ali samo
po sebi ne napredak. Treba posebnog rada, posebnih poticaja
192 Smaii-aga
za osiguranje Dokje za '<jersko odranje potpuno dovoljna
pasivna defanziva, dotle je za narodni opstanak i napredak neophodna
aktivna kulturna i ekonomska akcija. Potrebna su osvojenja bilo od
prirode i optih kulturnih tekovina, bilo od svog protivnika. za ovu
aktivnost, za ova osvojenja treba imati veliki moralni fond, jer uz ovu
aktivnost, kakvu imamo danas, ekonomsko i kulturno snaenje ne moe
biti samo sebi cilj . Na narod je daleko od onog stupnja razvitka, da
ekonomski radi same ekonomske snage i razvijene radinosti, da
kulturno napreduje radi same kulture. Naem narodu treba drugih poti-
caja. Njemu treba druge ideale postaviti za cilj, a ekonomiju i kulturu
samo sredstvima za taj cilj ... Mi moramo kao nau osnovu imati
jednu ideju vodilju a ekonomski i kulturni rad imaju samo da slue toj
ideji. Ne mi to, mi morati svima svojim konkuren-
tima, koji tu ideju imaju, kojima ta ideja daje snage za otpor i polet za
rad." (Str. 115.)
Kao to smo vidjeli, pod tom velikom idejom Smail-aga
podrazumijeva nacionalnu ideju, odnosno nacionalnu konstituciju
Muslimana kao Srba. Pri tome se kao dokaz srpskog pori-
jekla Muslimana pozivati i na borbe Husein-bega i Ali-pae
te borbe refleksom velikih nacionalnih borbi koje su se u
prvoj polovini 19. vijeka vodile u neposrednoj blizini Bosne, dakle,
kako kae on, na Balkanu.
Prosrpska nacionalna identifikacija, dakle, u njegovoj interpretaciji je
..... jedini spas, jedina podloga, na kojoj se moemo kulturno i ekonom-
ski razvijati i tim napretkom i snagom svoju vjeru jo bolje U
toj ideji nali su napredak pravoslavci i katolici, koji zbog nje nisu nima-
lo popustili u vjeri, su se ta vie jo bolje To moramo
mi Muslimani, ako da odIimo to sada imamo i ako
elimo da se dalje razvijamo" (str. 116). Stavie, to je imperativan, to je
nuan, to je gotovo bioloki nagonski proces " ... i mi tom procesu ne
moemo kao iva da izbjegnemo. Ono to je dosada kao prigueno
tinjalo u nama treba da se javno pokae i obiljei." (Str. 117.)
Prema tome, Muslimani u Bosni i Hercegovini, svoj vjerski
identitet, ipak moraju da odbace dominaciju vjerske ideje i vjerske iden-
tifikacije te otkriju i prisvoje nacionalnu ideju i to, kod
kao srpsku nacionalnu ideju. Samo nacionalno
kao Srbi, Muslimani imati prave motive u svom radu. Tu
snagu svog napretka, tu vidi izvorite
Smail-aga
193
rada, muslimanske otpome snage te sposobnosti " ... za moderni ivot i
nemilosrdnu konkurenciju, u kojoj se nalazimo." (Str. 11 5.) To to se dio
muslimanske inteligencije izjasnio u srpskom nacionalnom smislu,
po njegovom uvjerenju, da razvitak kulture natjerati i mus-
limanske mase da se nacionalno identificiraju kao Srbi. U tom smislu i
kae: ''Razvitak kulture goni nas i imperativno trai od nas taj proces, a
samonikle pojave nacionaliziranja pojedinih Muslimana, a osobito nae
inteligencije i ono to tvrdimo." (Str. 11 6.)

U analizi stanja muslimanske zajednice, on se pojavljuje i kao
i radikalni onovremenih emprijskih ori-
jentacija Muslimanima Bosne i Hercegovine. Razumljivo, aprior-
na od koje polazi ta kritika jest definirana kao imperativ srpskog
nacionaliziranja Muslimana. Iz njene perspektive, onda, promatra se i,
dogmatskom vlastite pozicije, diskreditira svaka druga
unutannuslimanska opcija,l3
U njegovoj percepcij i cjelokupna zbilja unutar muslimanske
zaj ednice diferenciranaje na dva bloka, na one
opcije koje, kako i sam kae, " ... nikad nisu uz narod, nego vazda uz
vladu zbog vlastitih interesa"14 i one koje, navodno, slijede
muslimanskih ineteresa, Otuda u ovom ematizmu,
kako " .. , u jednoj vladinoj zemlji , .. mogu postojati samo
dvije stranke, jedna narodna, druga vladina."15 Razumljivo,
orijentaciju koju zastupa on smatra na, jednoj strani, radikalnom opozi-
cijom reimu i , na drugoj strani, reprezentativnim
i'nteresom cijelog muslimanskog naroda, pa je uvjeren da je ..... sa nama
devet desetina muslimanskog naroda."16
U tom kontekstu radikalnije poU(ike prohrvatske nacionalizaci-
je muslimana lik vidi u Ademagi ali, to je
posebno zanimljivo, radikalnije i bonjatva i koncep-
13 Mada je do kraja konkretna, i jer se vri u kontekstu mus-
limanske borbe za *rsku i vakufsko-proS\jetnu autonomiju i njenog odnosa spram srp-
skog nacionalnog pokreta, njegova misao sadri neke, vie imanetno figurira-
koncepcijske momente pa je, zbog loga, ovdje posebno akcentiramo i elaboriramo.
\4 Prema Raspravi protiv 'Srpske nav. izd,. SI1', 17.
194 Smail-aga
cija koje zastupa list Bonjak: onje vladin list i od vlade subvencional-
no glasilo.
17
za politiku konvergencije Srba-
pravoslavnih i Srba-muslimana, radikalni je svake politike koja,
na jednoj strani, baca " ... trunju muslimana i Srba pravoslavnih
... "18 i, na drugoj strani, koja njegove osobne orijentacije sma-
tra izrazom srbijanskih pretenzija prema Bosni i Hercegovini. Sa tog
stanovita, podrava j politiku erifa politiku koja je,
istodobno se za muslimansku autonomiju, manifestirala, jedno
vrijeme, kao to smo vidjeli, kako antivladino opoziciona stanovite
tako i njegov afinitet prema srpskim nacionalnim koncepci-
jama. Deklarira se dakle, kao i apologet, kako kae, borbe
islamskog naroda Bosne i Hercegovine za vjersko-prosvjetnu upravu. 19
Ali, istovremeno, deklarira i osobnu moralnu hrabrost u riskantnom
svijetu politike, pa u tom smislu, u toku sudskog procesa, i "to
god sam mislio, to sam i napisao, napisat vazda i II svako doba."20
je, dakle, radikalni diskursa i kon-
mentaliteta u muslimanskoj politici toga doba. Brani
opozidolIll politiku koju osobno zastupa i protivnik je pozi-
tivizma provladinih orijentacija W1utar muslimanske zajed-
nice. Konzekventno toj misli, on i pisati : ''Narodni prvaci, osim
onoga sa svijem malog broja, to ostade na narodnom bojitu, te se i
dalje bori za njegova prava, izdadoe ovaj bijedni narod i ostavie ga na
cjedilu. Jedni primie mjesta u Vakufu, drugi ide na pokolenje, pri-
maju masne plate, a ovaj bijedni i poteni narod strada."21
Muslimanski narod je, u njegovim opservatorskim dojmovima, u sta-
nju bijede i patnje, onje neobavijeten o stvarnim
orijentacijama njegove reprezentacije, odnosno njegovi prvaci nisu
17 Cit. djelo. str. 16. Argumentira, II svojoj sudskoj odbrani, navodno.
antimuslimansku {XlIitiku, njegovom podrkom ovom listu.
19 Kritizka njegovu prohrvatsku orijenlaciju, navodnu, distancu spram pokreta za
autooomiju, dogmarskom ignorira U\jerenje da su srpskom &I!"3d-
njom sa muslimanskom borbom za autonootijll" ... Sibi pravosJ. zloupotrebljavali nas Musli-
mane, nas samo kao materijal II svoje svrhe. (1) To je jedan od
glavnih razloga, zato sam se ja oo pokreta i OSIaO sarm nepristrani (Ot
djelo, str. 22.) Kao to smo vidjeli, II poglavlju koje tematizira misao:S.
savremena historiografija je, II osnovi, potvnlila ovog uvida.
21 Muslimanski narodIIi pokret, prema tekstu objavljenom II Rasprava protiv "Srpske
", nav. izd., str. 26.
Smail-aga 195
skloni publiciranju svojih stajalita, to izaziva zabune i
dezorijentaciju kod muslimanskih socijalnih stratuma 22 Insistira, dakle,
na istinskom infonniranju muslimanske zajednice o
orij entacijama, pledira da narodni prvaci " ... u narod, te
da mu to se radi i o se radi."23 Nije narod kriv, nego
prvaci zbog loga to mu ne kau koga JXlmagati i ta je u stvari. Zbog
toga i zbog )) ... nemara narodnih zastupnika ... " muslimanski je
narod ... indolentan prema i klonio je duhom. Zato je skrajnje
vrijeme, da se trgne iz letargijskog sna ... ".24 je
rekli bismo, je prakse ilegalnosti unutar muslimanskih
reprezentacija, radikalni je konspirativIlih aspekata u
muslimanskoj politici te rehabilitirati njen legitimitet utemeljen II
volji naroda.
25
i sukobe unutar etablirnne musli-
manske elite na regionalnoj osnovi, odnosno hercego-
i bosanskih narodnih prvaka. Insistira, dakle, na transparentnos-
h', na j avIlosti u svij"etu p olitike i na sallkcij"skoj volji naroda. Otuda i
pie: "Oni, koji se pravim, trebali bi da obavijeste narod, da
narod zna ko je kriv. A moe i onaj isti narod kojije dao svo-
jijem prvacima istu oduzeti,jer mu je nije dao za vremena.''26
No, se, je i onih koncepcija koje bi htie1e da
izvan okvira borbe za vjersku autonomij u. Njegova kritika poli-
muslimanske reprezentacije dijelom se odnosi i na ovu orijentaci-
ju koja, uz borbu za vjersku i prosvjetnu autonomiju, istovremeno, tu
borbu projektira kao program unutar koga se treba rijeiti i
agrama pitanje, dakle, pitanje posjeda ili kmeto-
va. Protivnik je trgovine muslimanskim interesima od. strane onih naro-
dnih koji u muslimansku politiku unose partikularne
kalkulacije. U svakom on se, kao to smo rekli, zalae za trans-
22 Protestira zbog takvog stanja i kae: "Dodue mi Muslimani u Bosni i Hercegovini
nemamo nikakvih nezavisnih novina, u kojima bi mogli popularisati narodnu politiku."
(Muslimanski narodni pokret, nav. izd., str. 28.)
23 Cit dj elo. str. 28.
24 Cit. dj elo, str. 29.
25 ZalO /lat; pIVOci, ne samo da taje svoj " ... 'rad' i od irih slojeva, nego to je i
od inteligencije, koja bi htjela i mogla svome narodu u ovom
Zaludu minue ona zlatna vremena, kada su narodni prvaci mogli kupiti od naroda pot-
pise a da ih ovi ne pita kome, zalo i da ih on pokomo slua". (Cit. djelo, str. 29.)
196
Smail-aga
pozicija, razgovijetnost Iwncepcija II muslimanskoj
politici pa II tom smislu, pisati: "Kucnuo je dvanaesti gdje se
mora ovaj alosni ambijent, da se zna na smo, da se vidi
ko je vjera, a ko nevjera, jer kako danas izgleda, mnogo ih je koj i svoj
narod da izdaju ... "27 No, sankcijsku politiku treba da vodi sam
narod, on treba " ... da na svakom mjestu prezire i ignorie one, koji
o njegovoj propasti."28 Samo muslimansku opozicionu politiku on
smatra istinskim izrazom muslimanskih interesa.
osvrt
Bez obzira koliko se trudio da racionalno, se na iskustva evrop-
skih naroda, utemelji politiku muslimanske autosrbizacije, je
II onodobni ivot i javni diskurs, tu politiku, unio menta-
litet radikalne i fanatizma koji je za svaki poli-
dogmatizam, odnosno za mentalitet i stajalite koje je
uvjereno da ideje, teze i koncepcije koje zastupa jesu - apsolutna iz\des-
nost, odnosno, da pripadaju apsolutnim istinama historije. Bio je uvjeren
da njegov projekt muslimanske autosrbizacije izraava duh modernog
vremena, da korespondira sa tokovima povijesti,
da proizilazi, navodno, iz same egzistencijalne sutine i samog povijesnog
opstanka Muslimana. Istovremeno on, taj projekat, je pojmljen u nagolJ-
skom, biolokom diskursu, jeste, navodni, imperativ ili prirodna nunost
nalogu pripadnici muslimanske zajednice, kao ivi ljudi, kao to
srno vidjeli, ne mogu I to je, u teorijsko-znanstvenom smislu,
previd njegovog miljenja nacija. Bioloko definiranje nacije
jeste, u stvari, neznanstveno.
Kao i drugi protagonisti politike muslimanske srbizacije ili
muslimanske kroatizacije poput, uzmimo SUkcije ili Fadila
kao to to uskoro vidjeti, i II bosansku poli-
misao i onodobni javni ivot unosi diskurs i mentalitet
redukcionizma i dogmatske Nedvosmisleno
svoju aksioloku orijentaciju u nacionalnom pitanju,
slijedi svoju poziciju kao apsolutno neupitljivu dogmu.
Svaku drugu koncepciju ili svako stajalite prema Muslimanima
Smail-aga 197
u Bosni i Hercegovini, ili svaku drugu orijentaciju unutar mus-
limanske zajednice - proskribira, anatemizira, diskreditira pseudolo-
gikom i prezira svojstvenog dogmatskoj svijesti koja je
opsjednuta vlastitim stanovitem kao apsolutnom istinom.
29
neovisno od ovih jednostranosti, respekt neki nje-
govi uvidi, definirajmo to tako, u IIOl1nativIIU bit politike kao takve, kao
to su opozicioni i diskurs pledoaje za u JXlliti-
ci naspram konspirativnosti i ilegalnosti, kritika
reprezentacije, transparentnost identiteta, hipostaza legi-
timiteta i sankcijske volje naroda, ideja konvergencije, etika odvanosti
javnog govora i sl.
Nadalje, s onu stranu dogmatske ekstravagancije, u vrijedne domete
njegovog miljenja, posebno nacionalnoga fenomena i
nacionalnog pitanja, uvrtavamo, prije svega, njegov uvid u relevantno
povijesno nacije i nacionalne konstitucije naroda u 19.
i, u modernom dobu. je, po svemu shvatio da
je nacionalna samokonstitucija u modernom dobu pretpostavka
ne samo pukog opstanka, nego socijalnog, ekonomskog, kul-
turnog i razvitka modernih naroda.
U relevantne dosege njegove misli uvrtavamo i uvid o nekongruent-
nosti vjerskog integriteta i nacionalnog identiteta to je, tekovina
modernoga doba, a prije svega, evropskog duha sek:ularizma. No, kao
to smo vidjeli, ovaj uvid, bez obzira koliko u sebi nosio teorijsko-kon-
cepcijski potencijal, nije motiviran teorijskim spoznajnim
aspiracijama, nego je do kraja utilitarno instnunenta-
liziran. Zapravo, ovaj uvid, kao to se fXlkazalo, bio mu je neophodno
sredstvo za elaboraciju temeljne teze o nunosti muslimanske
nacionalne autosrbizacije.
U spoznajno-produktivne dimenzije njegovog miljenja
uvrtavamo, i uvid o integriteta i naci-
onalnog individualiteta. Pokazalo se, u njegovim percepcijama, i to smat-
ramo relevantnim njegova miljenja, da nacionalna indi-
vidualizacija sama po sebi ne degradira ili ne vodi dekonstrukciji reli-
gijskih identiteta unutar nacije. Nije, dakle, na pozicijama antiislamiz-
ma. politiku muslimanske autosrbizacije, ne stoji na nekom
29 Manifestira se ogoljelo taj diskurs i u toku pomenutog sudskog procesa.
198 Smail-aga
antiislamskom stanovitu. Naprotiv, on se deklarira kao apologent
interesa muslimanske, kao vjerske, zajednice II cjelini to II njegovoj
percepciji podrazumijeva i islamskog identiteta.
No, i u kontekstu ovoga uvida pokazalo se da teorijski potencijal
njegove misli jeste u drugom planu u odnosu na njenu instnunentalnu
svrhu. Dakle, smisao je njegove misli da odbrani ideju i politiku
muslimanske autosrbizacije i apologijom islama,
odnosno vjerskog muslimanskoga identiteta. Na tlu ovog instrumenta-
lizIna, njegovi temeljeni, u osnovi teorijsko-spoznajni i konceptualni,
uvidi, koji na relevantan ulaze u historiju socijalne i misli
u Bosni i Hercegovini, i to u historiju one misli koja se bavila fenome-
nom nacije, nacionalizma i nacionalnih odnosa, pripadaju, recimo tako,
allahrollizmima. Kada je, zapravo, o njegovom odnosu prema
muslimanskom histOrijskom, socijalnom, kulturnom i indi-
vidualitetu, i po kriterijima onoga vremena u kome je djelovao i pisao,
njegova je misao konzervativna i protuhistorijska, se unutar retro-
gradne fX.lzicije koju smo definirali kao poziciju apologije
cionalnog pansrbizma koja u sebe i politiku muslimanske
autosrbizacije.
Madaje znao da ta politika stoji, do kraja, na marginama masovne mus-
limanske svijesti i daje produkt malobrojne inteligencije, je
tu politiku utemelj io irealno i branio ju je pseudoargumentacijom, dakle,
jednim argumentarijem koji nema svoje nikakvo racionalno utemelje-
nje. Skoro do apsurda dolazi i njegovo rezoniranje koje se poziva na
bioloko prirodnu ili nagonsku nunost muslimalISke autosrbizadje. S
druge strane, ni njegovi, navodni, historijski argumenti II prilog ove
fX.llitike nemaju svoje utemeljenje. Naprimjer, njegova teza da su mus-
limani primili islam kao Srbi nema uporita ni u onodobnoj, a kamoli u
savremenoj historiografiji to bi, svakako, ukoliko bi elio slijediti
racionalnu argumentaciju, morao znati.
Afekcije slobodom i odbranom slobode kao neto to, II njegovoj per-
cepciji, dijele i muslimani i pravoslavci i to, navodno, nji-
hovu nacionalnu jednoroclnost, ne moe se racionalno argu-
mentirati da je ideja slobode univerzalna ideja koja se ne moe
reducirati na ovaj ili onaj narod kao ekskluzivitet i
citirati kao mesijanski predikat ovog ili onog nacionalnoga identiteta.
Uostalom, povijest borbe za slobodu muslimanskog i srpskog naroda,
osim u fonnalnom smislu, ne moe se supsumirati pod
Smail-aga
199
nacionalni imenitelj. Takoder, ni pozivanje na borbu ili
Ali-pae, sa stanovita moderne historiografije, pogotovo moderne
osmanistike, osim u pansrpskim uobraenjima, koja
srbiziraju cjelokupnu historiju Bosne i Hercegovine, i intelek-
tualno stvaralatvo li Bosni pod osmanskom vladavinom kako je to
unnimo Milenko ne moe imati svoje racionalno
utemeljenje.
je, na jednoj strani, radikalno, bes-
kompromisno odbijao politiku kako nacionalne kroatizacije Muslimana
tako i politiku tzv. nacionalne indiferencije, dakle, bio je protivnik politike
odbijanja muslimanske prosrpske i prohrvatske nacionalne samod-
eklaracije koju je, naprimjer, kao to tek vidjeti, valorizirao i publi-
cirao Sakib Korkut. Na drugoj strani, radikalno je negirao i samu pomisao
o nacionalnoj samoidentifikaciji muslimana u Bosni i
Hercegovini. Ideju bonjatva smatrao je historijski neutemeljenom i pro-
duktom austrougarske politike u Bosni i Hercegovini. Njegovaje pozici-
ja bila sasvim nedvosmislena: branio je poziciju pan-
srbizma koja je u sebe integraciju rimokatolika i muslimana
kao nacionalnih Srba. Uz kritike valja imati u vidu i one koje
su o nacionalnoj politici: da figuriraju i
u odnosi na istovjetnu koncepciju
biti ovdje reproducirane.
Fadil
201
K
aa antipod koncepcijama . i
S. uz publicirani tekst Alije o soci-
i nacionalnoj misli biti uskoro obimom
neveliki lukopis Fadila bankarskog slubenika i
pjesnika, l tretiramo kao izraz recepcije pravake poli-
tike ideologije j politike Ante mladom
inteligellcijom. Posreduje ona do kraja, prije svega, njegovo dravno-
pravno i nacionalno miljenje. No, prepomati i akcentirati
i nekoliko njegovih, istina, ideja koje imaju i univerzalniji
sadraj i
Poimanje naroda
Percipira fenomen narod, recimo to tako, u diskursu.
Dvije su temeljne ideje njegovih predstava. Misli narod u
pojmu teritonjafne ekspanzije i, s njim u tijesnoj vezi, u ematskom poj-
movnom paru prijatelj-neprijatelj. Kroz oba pojma vidi supstancijalnu
predikaciju naroda. U tom smislu pie: "Jedno svojstvo, koje se poput
kakove niti kroz istoriju je to, da je svaki narod
I O analizi nj egovog pjesnitva vidjeti u: Muhsin Knjievno stvaranje musli-
manskih pisaca u Boslli i Hercegovini II doba austrougarske viadfNine, Akademija
nauka i umjetnosti Bosne i Hercegovine, Sarajevo, 1973.
202
Fadil
prema postulatima svojih probitaka nastojao i nastoji rairiti svoj teri-
torij, svoj posjed i na taj umnoiti svoje sile, a prema tome i lake
se odrvati, eventualno i dati udarac neprijateljskoj invaziji."2 U
diskursu hipostazira izlazak na more kao bitnu pret-
postavku egzistencije naroda te II tom smislu pie da je
dobitak mora najglavniji uvjet za orijaId napredak pojedinog naroda.
3
No, nije samo o lieu/ralno j deslaipdji one niti ili
latnim teorijsko-pojmovnim nego ona jest i nOfmativni
projekt na se tlu misli nacionalna politika unutar Bosne i
Hercegovine. Otuda ovakve predstave prirode narodnog
fenomena, a one nisu nita njegovo ekskluzivno, jer unutar bosansko-
posebno hrvatske i srpske inte1igencije,4 vladaju njenim
magistralnim idejama i koncepcijama, posredovati i njegovo
miljenje nacionalnih korelacionih veza na junoslovenskom prostoru i
dravno-pravno miljenje statusa Bosne i Hercegovine. Zapravo,
u njegovargumentarij s kojim apologirati dravno-pravnu
refonnu Monarhije.
Akcentiranim atribucijama fenomena narod on dodati i jo dvije rele-
vantne za samu njegovu prirodu. Narod je ne samo teritorijalna zajed-
nica koja, iz svoje biti, irenje u prostoru, pa je u strahu od strane
invazije, s drugima u pennanenciji neprijateljstva, nego je to i zajedni-
ca istomdlle krvi i istorodnogjezika. Za narodno diferenciranje i obliko-
vanje narodnog individualiteta nisu vane vjerske identifikacije nego
upravo i istorodnost. je, otuda, unutar-
bosanske JXllitike anacionalizma i hipostaze konfesionalnih identi-
fIkacija. Konkretnije, radikalni je politike, posebno
vjerske i nacionalne identifikacije. U tom smislu pie:
"Zar je iz hrvatskih drutava i kad je narod tako u
povij ima nacijonalne svijesti, osnivati udruenja s vjerskim
2 Fadil i ku/rumi pravac Muslimana pos/ije aneksije,
"Muslimanska svijest", 26, Sarajevo, I. srpnja 1909., str. I.
3 Ci!. djelo, str. l.
4 Reprezentativnaje u tom smislu publikacjja Ive Pilara zemljopis hrvatskih
zemalja. studija, KomisijonaJna naklada "Hrvatska knjiara", Sarajevo,
1918. bosanskim Srbima po hiJXlSlaZi miljenja i, posebno,
mistiftkaciji geostrategije izlaska na more a srpskog posebno, izdva-
ja sc Jefto Dedijer.
Fadil
203
karakterom; zar je Hrvate, da je u ptvom redu katolik
i da samo katolik moe biti Hrvat; zar je rovariti proti stran-
ci na njezinim ruevinama uskrisiti
socijalnu stranku, kojom bi Hrvatstvo izgubilo sljedbenike ostalih konfe-
sija ... te tako ostvarenju hrvatskih ideala staviti nesavladivih zapreka?"5
Ni ovi uvidi nisu bez konsekvencija: oni su
nomzativni orijentir muslimanske politike koju osobno slijedi
a koja, kao to uskoro vidjeti, pledira prohrvatsku nacionalizaciju
Muslimana, odnosno smatra ih Hrvatima.
Unutar shvatanja fenomena naroda vano mjesto ima i njegovo
razumijevanje ideje narodnog suvereniteta. monarhis-
i formulu u ovoj ideji, konzistent-
no, ne vidi nita smisleno i vrijedno. Naprotiv, smatra je, posebno u
unutarbosanskom kontekstu, iluzornom opsesijom bosanske politike i
izrazom prodora Makijavelijevih ideja u bosanski establiment.
6
Poimanje politike i kritika bosanske politike
Mada nigdje eksplicitno ne definira svoje poimanje politike, ono se ipak,
posredno, moe rekonstruirati. akcentirani elementi njegovog shvata-
nja naroda impliciraju to jest i to bi trebala biti politika. Vidjeli smo, ona
se na tlu sukoba naroda po emi prijatelj-lIepnjatelj, njeno je
teritorijalna ekspanzija i prevencija strane invazije na vlastiti ivot-
ni prostor, apologija monarhizma naspram ideje naro-
dnog suvereniteta - jeste njen aksiom a, u krajnjemu, smisao je politike da
naroda i njegove unutarnje sile. No, time jo nisu iscrpljene
sve dimenzije njegovog vie imanetnog shvatanja politike.
5 Fadil Kuda?, "Mlada Hrvatska", 3/1909-10, br. 7, str. 186.
6 Mada o ovoj ideji govori dosta konfuzno, ipak se moe razabrati da nije njezin prista.
lica: sustav talijanskog Machiavelli-a, ocrtan u djelu "/1 principe ",
se, kao da je narodnim Bosne i Hercegovine naao svoju porenci-
ranu vrijednost Tek se pred petnaestak godina u ovoj zemlji
birokratskih mjeina i kreatura, talambasi o ideji narodnog su-
vereniteta. U tom znaku izmilic na povrinu rekrulirana iz konzervativnog kol
skog sistema, i traili kompase, da zaplove koja se zove:
ja1nim ivotom narodnih masa. U razvoju prirodnog procesa ne bijae nikakove
zapreke. Ipak ne izvojtie ni uspjeha, pa je i ovoj stvari taj prirodni proces
zatvorio vrata nacionalnim zahUevima." (Fadil Bosanska politika i
hrvatsko pitanje, "Mlada Hrvatska", 4/}91 1, br. 8, str. 224.) -_._ -
204 F adi l
Nije on samo pristalica nego je i idolatrijski sljedbenik pravake ide-
ologije i politike Ante Sklonost ka idolatrijskim percepcija-
ma, koje dodatno II imaginaciji harizmu obo-
gotvoravaju, dio je njegove afekcije dogmatizmom II politici.
7
Gorljivi
je, dogmatski odani pristalica, apologet i popularizator hrvatske
misli,8 hrvatske narodne misli, hrvatske dravne ideje,9 hrvatskog
dravnog prava, JlIvatskog nacionalizma, velikohrvatske ideje, 1 O ideje
slobode i ujedilIjenja hrvatskih zemalja. II Pledira omladini da se pri-
drui hrvatskoj stranci prava Ante jer se tamo ", .. hrvatski
misli, hrvatski hrvatski radi .. ,".1
2
je, II njegovoj aksi-
ologiji, recimo to tako, o apsolutnim vrijednostima koje stoje iznad tran-
scedentnih i ovozemaljskih vrijednosti. U tom smislu pie: " ...
Hrvatstvo, to je interes hrvatskog cjelokupnog naroda, to i jest ona sveti-
nja i sila, koja sudjeluje, kad bratsku ruku jedan drugomu i kojoj
mi ne prezirom. JX>dvrgavamo i Mojsija i Isusa i
Muhameda i sve ostalo na svijetu."13 Ovakvu aksiologiju koja
unutar pravake ideologije moe " ... da II svoje kolo privede kako sljed-
benike svih konfesija, tako i ljude raznih religiomih vjerenja
..... , 14 definira ne samo kao IUduljubnu nego kao aksiologiju savremenog
i ljemog pristae liberalizma, odnosno liberalaca. I S
Upravo je dogmatska resorpcijajedlle politike izraena ne samo seku-
larna-literarnim nego u terminima i pojmovima religije,16 izvorite
7 U lom smislu Antun je u njegovim predstavama " ... neumrli na
heroj za prava hrv. naroda, na najglavniji svetac ... ". (Kuda?, cit. i7..d., str. 185.)
8 Cit. djelo, str. 185. Uz ovaj Kunagieev ureditvo Mlade Hrvatske tampa tekst:
"Donosimo racio ovaj naeg prijatelja, koj i, kako nam pie, lei smrtno bolestan
kao primjer izlijeva i jedino luvatske due II duevnih
i tjelesni muka." (Cit djelo, str. 184.)
10 Bosanska politika i hrvatsko pitanje, cit. izv. str. 225.
II Kuda?, ci!. izd., str. 186.
16 S vokacijom, njegov tekst obiluje izrazima kojima opisuje
svoje poimanje politike i protivnike pravatva, a u tim deskripcijama upotrebljava i
Fadil 205
njegovog diskursa i radikalne kritike svake druge unutar-
ili unutarbosanske orijentacije. U tom horizontu
pojavljuje se kao estoki inkonzistencija ili onoga to
naziva evolucijom u miljenju-dj elovan-
ju unutarbosanskih partijskih reprezentacij a u njima tri -
jwnf makijaveliZIl1a, odnosno " ... kakovih sve
cirkusa ima na teritoriumu bosanske politike ... ".17 Radikalni je
neprestane promjene u konstelaciji odnosa snaga, pre-
vrtljivosti i nestabilnosti u strategijama itaktikama, vanprogramske
uspostave paktova i, puke pragmatike u oblikovanju konfigu-
racije odnosa i sl., to se sve, u njegovom uvidu, nastavlja i
nakon proklamacije Ustava za Bosnu i Hercegovinu.
IS
Zato m/ade
hrvatske pravae, a i vlastito stajalite, naspram one nestalnos-
ti i evolucije, nasuprot illto/eranciji i ekstremnoj neslZolj'ivos!i drugih
opcija i nj ihove, navodne, pretenzije " ... da imaju patent i na
patritoizam i na moral i na sve, to nije. u dishatmoniji sa njihovim man-
koristi re/igijsldjezik. Mladi pravai su tako, naprimjer, kaollositclji h",atskog
nacionalizma "bakljonoe svete Istine", oni posjeduju "svetu s kojom okupljaju
sve konfesije, hrvatstvo je za njih "svetinja", a "na najglavniji svetac".
(Kuda?, cit. izd., str. 185.)
17 Bosanska politika i h",atsko pitanje, cit. izv. str. 225. te
evolucije u ovom naprimjer, kako se srpska od prohlrske
poli/ike, kada je bosansku autonomiju pod sultanovim suverenitetom, trans-
fonnirala u politiku apologije austrougarskog monarhijskog dualizma, dok, istovre-
meno, saveznitvo sa muslimanima, srpski sada " ... araniraju
palee muslimanskih dobara i ophod fanatizovane rulje protiv imetka i ivota tih
nekadanjih svojih b r a t s k i h ' saveznika'." (Cil tekst, str. 225.) Hrvatska politika do
aneksije bila je pod direktivom episkopata i ..... u svemu pod hipnozom
austrijske, interesne sfere." (Cit. izv., str. 225.) Kasnije se pojavljuje kao kritika
hrvatskog pravatva ..... atentate na nauku preporoditelja hrvatskog nacionalizma,
ili malodobne i neubroj ive muslimane u kri lo katolicizma. Ttiemje prueno
oruje u ruke protivnicima hrvatske narodne misli, a nitije katolicizmu ma i naj -
manj u korist, niti islamu ma i najmanje tete." (Cil izv., str. 225,) Poslije
Ustava hrvatska politika, se k!erikalizma, sada sklapa "". pakt s oruanim
Srbima, hr. dr. pravo - bezumljem. Poslije se nekoliko mjeseci primakoc
slavosrpskoj Muslimanskoj Narodnoj Organizaciji." (Cit. tekst, str. 225.) U istom se
smislu, u njegovoj percepciji, i razvoj muslimanske politike: kretala se ona od
srbofilstva i hrvatofobije do hrva!Ofilstva prihvativi, na koncu, unutar Ujedinjene mus-
limanske organizacije - ideju bosunske autonomije neovisno od toga kakavo biti
unutarnje Monarhije. (Cit. tekst, str. 225.)
18 prilike 1/ Herceg-Boslli poslije proglaenja usfm'a, "Mlada Hrvatska",
Glasilo drutva, hr, 7, Zagreb, travnja 1910.
206 F adi!
darinskim miljenjem ... ",19 predstavlja II svijetlu i karakterne
konzistencije i osobne preferencije jednog kao apsolutno ispravnog
stajalita - politike hrvatskog pravatva. Njegova misao je
dogmatski zatvorena II nI politiku pa izvan nje ne nalazi nita inspira-
tivno, ili izazovno.
Iz perspektive dogmatske recepcije pravatva on kritizira druge
koncepcije. Kritizira, naprimjer, kierikaUzam
20
j er
vjeru i narodnost pa hipostazom
iz hrvatskog nacionalnog korpusa - muslimane, idove pa i pravoslavne
kao Hrvate.
21
Kritizira, II tom kontekstu, itadlerovu kIerikalnu poli-
tiku.
22
Kritizira dogmatizam klerikaliz-
ma i moralnost
23
pa izvan religioz-
nosti ne doputa miljenje-djelovanje te pie kako klerikalci
..... ne mogu zamisliti kulturna ako se ne vlada u okviru nji-
hova programa, ako svaki ne moli krunicu .. .. ".24 Kritizira, sa
stanovita dogmatske recepcije pravatva, i hrvatske naprednjake, OOoos-
no liberale ih pravom karikaturom liberalizma
25
19 Kuda?, cit. izd. , str. 185.
20 Vidi u tome vanu dimenziju luvatskog pravatva koje je uvijek prosvjedovalo pro-
tiv " ... jezuitske klerikaIne tampe ... ". (Fadil Slika nazadnjaka,
"Muslimanska svijest", II/srijeda, 13. listopada, 41, str. 2, Sarajevo, 1909. Redakcija u
biljeci uz ovaj tekst kae: "Urednitvo ne odgovara ni za fonnu ni za sadraj.')
21 O ovom svrstavanju muslimana, idova pa i pravoslavaca pie: ''Napokon zar odgo-
vara programu kad sc za volju vjerske stvari naputaju interesi
hrvatskog naroda, pa se n. pr. u "Hrv. Strai" II zadnjem svesku veseli ureditvo, kako
propada idovstvo na korist katolicizma i veli na kollCU, da je na svijetu jedino
katolicizam ili bezvjerstvo? Ne vrijcdja li se tim velik dio hrv. naroda: Muslimani,
idovi, pa i pravoslavni?" (Kuda?, cit izd., str. 186.)
22 "Dr. Stadler sazvao je skuptinu svojih vjernih, osnovao "Hrvatsku zajednicu" i
upotrijebio sva sredstva proti loj s tckim mukama i narodnim znojem podignutoj insti-
tuciji. (Hrvatska narodna zajednica, nap. E. Z.) Nije trebao "preuzvieni" bombe,
kojom raspriti hrvatske redove. U "Hrvatskom Dnevniku" i "Hrvatskoj Zajednici"
uzalud danas traiti II obranu naega imena, uzalud proti tudjinskoj invazij i i
svem to nije u skladu s naim inleresima." prilike u Herceg-Bosni poslije
proglaenja Ilstava, nav. izd., scr. 182.)
23 U tom smislu, a u kontekstu, pita: "Uostalom, ako je neko moralan, da
li mora moli ti krunicu .. ". (Kllda? nav. izd., str. 186.)
25 Cit. djelo, scr. 185.
Fadil
207
im, pri tome, nasuprot klerikalcima, definirajmo to tako,
hipostazu znanosti i duh.
26
No, posebno je, uz radikalnu
kritiku protuislamske srpske, slavosrpske politike prema muslima-
nirna,27 kao to je estoki srhofi/skih orijentacija u muslimanskoj
politici je, razvoj " ... anacionaian, nemoralan. demagoki i
servilan. "28 Pri torne je sklon da u kritici koristi logiku ad honu'nem i
manir moralnih diskvalifikacija.
29
26 Oni, u tom smislu., umjesto za hrvatskim narodnim interesima " ... zanose se
kojekakvim Darwinima ... " te smatraju, u njegovoj recepciji, svakoga nekul-
turnim " ... ko ono, to se u utrobi zove ne dovodi u savez sa pros-
tom kemijskom fonnulom" (Cit. djelo, sir. 185.)
27 Slika nazadnjaka, ci t izd., Sir. 2.
28 Bosanskn politika i JlIvatskn pita1lje, nav. izd., Sir. 225. J nakon proglaenja Ustava,
u fili Iuegove kritike jo;: politika koju provodi erif i njegovi :sljcdbt:ni!;i, ali,
sada je tu i kritika orijentacije novofonniranog lista "Samouprava" koji,
uvjeren je, kao organ muslimanske demokracije, muslimanima pridobiti
pristae da proklamira borbu za "brata na selu", tj. kmeta i da ga, navodno, sub-
vencionira "Srpska tamparija". Istovremeno brani, razumljivo,
prohrvatsku politiku Muslimanske samostalne stranke koja je nastala iz MIlslimanske
napredne stranice. prilike u HercegBosllj poslije proglaSenja ustal'a, nav.
izd., Sir. 182.)
29 Senf je meta takve kritike. O njegovim sljedbenicima u Mus<IVatu
govori kao dlle\'noj fokari. (Slikn nazadaJ/jakn, cit. izv. , str. 2.) To su
J/ekarakteri, patuljici, to su " ... individui veoma sumnjive prolosti i sada-
njosti oko velikosrpske filijalke .. . ", rijet je o prostacima, aminiranim denuncijantima,
srbijanskim i sl. (Slikn nazadanjaka, cil. izv., str. 2.) Evo jedne paradig-
slike njegovog radikalno diskursa u koj em i /ogiknm ad hominem
slika protagoniste srpskojilske muslimanske politike: "Jedan erif koji se je
kameleonstvom i azevskim ivotom, ivotom ruskih revolucionaraca i
u isto vrijeme vladinih pij una od siromanog pisara krvavih uljeva naeg
naroda domogao toliko posjeda; jedan Smajo koji je takogjer
sumnjivim i II srpsku prijestonicu postao Smailaga; jedan
Osman srpski "pjesnik", dosadanj i srpske banke i po eljama "srpske
dananji urotnik, rasipnik: Gajreta, kojeg znojem, krvavim znojem osnova islam-
ska inteligencija i koji u izljevima svojih proklinje
i j adikuje za tunim Vidovdanom, 7.a srpskog carstva na Kosovu polju;
te najnoviji redakcije "Musavata", Ahmet za lO, to je traio
u suglasju sa srpskom akademskom mladei revizij u berlinskog ugovora i pripojenje
nae otadbine kraljevini Srbiji, tc koji je ivio kao vojnik u Tuzli olVoreno po
ulicama svaki dan novce od srpskih prvaka, se na njihov te
srbijanskim volovima svoje za Srbij u i napokon Mustaj "beg"
vlasnik "musavata", koji kako je poznato ne posjeduje gotovo nita, nego svoj orginal-
ni i taj simooi svoje "isr.aknute" ti i takovi ljudi i ne umiju, i
208 Fadil
Kritika bosanske jXJlitike zavrava, sa ocjenom da je
puna abnonnaliteta.
30
sve druge osim pravake politike,
pledira, pseudologikom dogmatizma, na koncu, za homogenu, jedin-
stvenu, monolitnu hrvatskopravaku politiku daje to ", .. preduvjet
boljeg, slobcxlnog ivota naeg naroda .. ," i jedini da se stupi " ... na
arenu divovske borbe za izvojtenje pobj ede zarobljenog,
riranizovanog, i pumpanog naroda ... ", a ", .. to bi danas bilajedi-
na hrvatskih patriota"3! Umjesto konfuzije, umjesto ...
mutnih i nejasnih situacija ... ",32 sa recepcijom jedne jedine politike - poli-
tike i ideologije pravatva, ", .. koja je pored svega despotizma, progona i
korupcija znala ustrajati uz baklju velikohrvatske ideje ... ",33
vjeruje dogmatskim arom, .. . nam se ... kristalna per-
spektiva II spasonosnu naeg naroda."34
Muslimani su Hrvati
Nita antiislamskog nema u njegovom publiciranom rukopisu.
Naprotiv, on se deklarira kao apologet egzistencijalnih i historijskih
interesa islamskog elementa
3S
ili muslimana II Bosni i Hercegovini. 36
ne mogu pisati, takovi individui po receptu svojih gospodara moraju
izvreanjem istine postepeno kuiti na poteni narod, kako biti posvema pris-
svome unitenju." (Slika nazdalljaka, cit. izd., str. 2.-3.) Na drugom
mjestu govori o kao nekadanjem radikalnom Hrvatu a
poslije radikalnom Srbinu dok "Musavat" naziva orgaIlom srbijmlslwg ministarstva
propagande. i kulturni pravac MuslimanlJ poslije aneksije, "Muslimanska svi-
jest", hr. 23, Sarajevo, u srijedu 9. lipnja 1909., str. \.)
30 prilike II Herceg-Bosni poslije proglaelIja ustava, nav. izd., str. 182.
32 Bosanska politika j hrvatsko pitanje, nav. izd., str. 226.
3S i kulturni pravac Muslimana poslije aneksije, hr. 26, ci t izd., str. 2. Islamski
element, muslimane, pri tome, sl ika u j eziku do kraja pozitivne karakterologije pa O
njima govori kao o " ... nekadanjim vitezovima, tom cvijetu nae aristokracije, naeg
plems(Va ... ". (Cit. djelo, str. 2.)
36 Pokazuje se to, naprimjer, u njegovom, u kontekstu osobno izraenog visokog vred-
novanja literarnog djela S. imenovanju knjievnosti kao musli-
manske knjievnosti i pisaca kao muslimanskih pisaca II naoj domovini. (O
tome u: Fadil Bajramski prilog "Musi. Sloge" i dr. "Muslimanska
sloga" br. 73, 18. oktobar 1910, Sarajevo, str. 6.) Hi, u istom smislu Abdurezak Hirzi
Bjelavac svrstan je u pisce - bosanske muslimane. (Fadil i profili ",
"Zeman", 1/1911,19,2-3.)
Fadil 209
Uvjerenje da te interese artikulira i brani hrvatsko pravatva. Na osnovu
njegove ideologije" .. _ jednokrvna braca: muslimani i katolici ... " treba-
ju " ... raditi u duhu hrvatskog narodnog progrnma."37 Svaka
druga i i unutarbosanska opcija je egzisteni-
jalna prijetnja njihovom povijesnom opstanku. U tom smislu,
je branitelj Ilas muslimana ... od vlakih napadaja.
38
A biti na
pozicijama hrvatskog pravatva ne biti na protuislamskom staj al-
itu, naprotiv, to biti na pozicijama odbrane /loeg narodnog indi-
vidualiteta pa zato sebe i suistomiljenike naziva rodoljubima,
samostalnim i samosvjesnim mu.slimanima.
39
Na drugoj strani, ne prih-
vata ni za muslimane neko nacionalno neutralno stajalite pa tu indiferen-
tnost naziva anacionalno-kretenskim duhom.
40
No, muslimani su II
narodnom smislu Hrvati. Oni su jedan istokrvni i
narod.
4l
Prihvata Ante o bosanskim muslimanina naj-
krvi hrvatske.
42
l tu se, uglavnom, iscrpljuje njegova argumentacija
II prilog kroatizaciji Bonjaka. No, na tlu razdvojenosti vjen;ke i
nacionalne identifikacije II Hrvate svrstati, pored muslimana, idove
pa i pravoslawu!B te protestante i pripadnike drugih vjera.
44
37 prilike II Herceg-Bosni poslije proglaenja ustava, nav. izd., str. 181.
38 Slika "azad,yaka, cit izd., str. 2, Sarajevo, 1909. U ovom tekstu brani sebe i Aliju
od MIlsavatovog napada " ... to smo koncem kolovoza na velebnom sastanku
hrv. mladosti u Zagrebu pozdravili ... tu jedinu uzdanicu narodnu ... mla-
dost koja je u prigoda ustala po primjeru svoga na odbranu muslimana,
koja je vazda digla svoj prosvjed proli protuislamskom pisanju srpske, slavo5-
rpske, a protiv fW1imake, jezuitske klerikalne tampe ... " (Cit. djelo, str. 2.)
39 Otuda, u onom njegovom j Hoticevom , .... skromnom pozdravu, u toj hvali
za obranu naeg elementa, vidi maziumska, nerodoljubna, dinaraka klika oko
"Musavata" neto skroz protuislamsko. " (Slika nazad"jaka, cit. i7A.. , str. 2.)
40 Bosanska politika i hrvatska pitanje, d t. izd. , str. 224.
41 Govori O tome, naprimjer, u kontekstu kritike JXIlitike koja je
podraavala siri/ne vjerske nesnoljivosti (Cit. djelo, str. 225.)
I na drugom mjestu govori kako su za muslimane H1vati iste krvi i jezika.
i kultumi pravac Muslimana poslije aneksije, br. 26, cit izd., str. 2.)
42 Kuda?, cit izd., str. 186.
44 i ku/tumi pravac Muslimana poslije aneksije, br. 26., cil izd., str. 2.
210 Fadil
Karakterologija Srba
od onih akcentiranih predstava kao i od stanovita
da su Bonjaci, zapravo, Hrvati, ali pred motive,
metode i ciljeve zbiljske velikostpske politike onog doba, on publici-
rati radikalno negativnu karakteroloku sliku Srba. Ni on, dakle, ne
izlazi izvan konvencionalnih manira onoga doba pa se uputa, kako to
rade i druge nacionalne inteligencije, II socijalno-psiholoke deskripcije
nacionalnih karaktera.
tu sliku, zasnovanu na konstantnoj predstavi o Srbima kao
neprijateljima Hrvata
4S
i islamskog elementa,46 formulira upotrebom
tennina SlavoS1PS/w,47 hizantizam i bizantinci
48
i vlasi
49
koji imaju i
kod njega negativno, radikalno peorativno Kao bizante i
vlahe onda Srbe i SrbijaJlce. II njegovom uvidu, karakteriziraju nega-
tivne crte koje su se posebno ispoljile kroz uniten-
je islama i muslimana na tlu Srbije.
50
45 Kuda?, cit izd. , str. 186.
46 Slika nazadnjaka, nav. izd., str. 2. Zanimljivo je da tennin Srbi stavlja pod
navodnike ili ga piem sa prvim malim slovom.
47 Govori, u tom smislu, o protuislamslwm pisanju srpske, slavosrpke ... itampe."(CiL
djelo, str. 2.)
48 Naprimjer, govori kako su Srbi "izraavali svoja bizantska u vrijeme sul-
tanova stupanja na prijesto, posebno u doba rurkofilske srpske politike. (Bosanska poli-
tika j hrvatsko pitanje, cit. izv., str. 224.) je, da podsjetimo, o politici koja je zago-
varala ideju bosanske autonomije pod sultanovim, a ne austrougarskim suverenitetom.
Ili, na drugom mjestu, tu idej u bosanske autonomije u srpskoj verziji,
o Srbima kao podmuklim. bizantskim ivljem. (Politic7d. i kulturni pravac
Muslimana poslije aneksije, br. 23, cit izd., str. I.) Jo jednom li tom smislu,
kako je kulturni svijet dao pravoslavnom elementu, "radi njegovog
temperamenta" - "ime Bizantinaca ... ". (Cit. djelo, str. 1.)
49 Zato, naprimjer, govori o v/alkim napadaj ima na muslimane. (Slika nazndnjaka, cit
izv., str. 2.) dranja srpske politike, nakon aneksije, naprimjer, li nj egovom
uvidu, " ... pokazuju nam onu onu bezobraznu vlaku urotu proti interesa
islamskog elementa." i kulturni pravac Muslimana poslije aneksije, br. 23, cit
izd., str. I .)
50 to zvjerskim poslom pa su se s njim i sa ubistvom ondanje
porodice, a njeno prijestolje opisuje kao " ... krvavo prijestolje ... taj simbol srbijanskog
divljatva ... ", Srbi-Srbijanci pokazali kao " ... negativni elemenat kulture, .. . nnnen stida
za Evropu ... ". (Polih"c1d i kulturni pravac Muslimana poslije aneksije, br. 23, cit
izd , str. 1.)
Fadil 211
Otuda u vidu povijesna iskustva i antiislamski orijentiranu
srpsku politiku u aktualitetu,5l "Aksiom musli-
manskog rada morao bi biti taj fakat, da je napredak "srba" - nazadak
muslimana i taj sam fakat, taj aksiom je dovoljna direktiva naeg
rada. "52 Muslimani i "srbi" - to su dva naroda velikih kultumill opreka,
" ... sa ciljevima i interesima ... ". 53 Politika
divergencije ovdje je dovedena do svog apsolutnog lika.
Bosna dravn<>-pravnom konc.pln
od akcentirane atribucije narodnog fenomena, on
interese islamskog elementa, jednu od preokupacija svog
miljenja fOlTImlirati na "Kakvo sredstvo da
bira u svrhu svog teritorija, svoje eksistencije, svoje biti? Gdje
da nagje jako zalegje jak zid, koji ga titit od neprijateljskih taneta?
Kako da se odhrva struji, koja vodi brod njegova ivota na mlin njegove
propasti, njegova unitenja?"S4
na ova u intonaciji formulirana pitanja, on
polazi od dva temeljna stajalita. Prvo, Bosna i Hercegovina nije zaseb-
ni i to organski historijsko-teritorijalni individualitet nego su to, kako se
II javnom argonu, onom kolonijalnom i onom unutarbosanskom,
onoga vremena govorilo - dvije provincije.
55
Drugo, da su
Muslimani "kao Hrvati, to
su Bosna i Hercegovina - noe dragocjene zemlje.
57
Unutar ovih temeljnih stanovita, se pojavljuje kao radikalni
politike bosanske autonomije. S pravom u njoj, da joj je
srpski establiment uvijek davao srpsko nacionalno obiljeje,
51 Misli, prije svega, na njenu prevrtljivost koja se demonstrirala i u naputanj u opozi-
cionog stava i srpskog prihvatanja aneksije je destruirana dotadanja tzv. mus-
limansko-srpska saradnja koju je, s muslimanske strane, predvodio Serif
53 Cit. djelo, str. l .
s4 i kulturni pravac Muslimana poslije aneksije, br. 26, cil izd., str. l .
55 Cit djelo, br. 23, str. 1.
56 Cit djelo, br. 23, str. 1.
57 Bosanska politikn; hrvaIsko pitanje, cit izd., str. 226.
212 Fadil
vidi posredni put aneksije Bosne zamiljenoj Velikoj Srbij i.sS l neO\ris-
no od takve politike, bosanska autonomija nije, navodno, II interesu
muslimana,jer ne bi mogla osigurati njihov opstanak i razvoj,59 Na dru-
goj strani, II i balkanskoj perspektivi pro-
tiv ideje i politike uspostavljanja bosanske autonomije govori i to to " ...
Bosna sama za se bila bi premalena, a da bi mogla suzbiti navalu t. z.
"Drang nach Osten", navale i ruske i irom bi i nehotice bila
vrata otvorena navali rudjinaca, to bi bilo i za ostale balkanske drave,
a za Tursku carevinu od velike pogibelji.'60 pie:
"Herkul na - to su danas musli-
mani".61 Put bosanske autonomije, ukoliko na toj raskrsnici
izabrati i blagostanje, nije njihov historijski put.
No, svaku politiku koja stoji u maku srpskog nacionalnog
stallovita,62 a s time i velikosrpske percepcije autonomije Bosne i Herce-
govine on, recimo to tako, s prljavom vodom iz korita izbacuje i samo
dijete, odnosno, odbacuje i samu ideju bosanske autonomije. Zato je on
kao revnosni sljedbenik hrvatskog pravatva, za projekt trijali-
58 Kao ilustraciju takvih velikosrpskih aspiracija citira beogradske novosti"
(1 6. oujak 1980.) koje piu: " .. . Kad sc gradnjom sudbonosne novopazarske eljeznice
onda mora Crna Gora odmah na Novi pazar navaliti, a Srbija ima u Bosnu
provaliti ... lli cemo mi od Srbij e jedno golemo groblje, ili stvoriti, veliku
Srbiju". Tu je, dooajc program srbijanske vlade, program izvagjen iz
duc svakoga Srbina'." i kulturni pravac Muslimuna poslije aneksije, br. 23,
cit. izd., str. I .) Navodi i druge ilustracije vel1kosrpske politike u aranmanu stanovita
srpskih dravnika, raznih udruenja, listova i sl., kako bi nedvosmisleno
pokazao " ... kuda nas je vooi\a tobonj a autonomaka politika bos. 'Srba'. te njihovih
nekih muslimana." (Cil djelo, str. l.) o takvoj srpskoj percepciji ideje
bosanske autonomije vidjeti ovdje II pogaviju Crifu
59 U tom smislu, za trenutak, Velikosrpsku politiku, pie: " ...
zar bi mi muslimani u autonomnoj Bosni mogli dovoljno polja za na daljnji rad i
za nae dalj nje razvijanje? Ne bi li mi u autonomnoj Bosni uz slabi kulturni razvoj, to
j e takogjer jedina krivnja "srpskJh" makinacija, morali pred jakim vlakim du-
maninom i njegovim historijskim (misli na Rusiju, nap. E. Z.) te i najnovi-
jim njihovim prijateljima vabama, kojima se znadoe - ostavivi muslimane na cjedilu
- upravo bizantski ulaskati?" i kulturnipravac Muslimana poslije al/eksije, br.
23, cit. izd., str. 1.)
60 Cit. djelo, br. 26, str. 2.
61 Cit. djelo, br. 23, str. l.
62 Bosa}lska politika i h,....atsko pitanje, CiL izv., str. 225.
Fadil 213
dravno.pravnog Monarhije. "Trijalizam je okuplja-
nje zemlje na jugu monarhije, dakle, Bosne, Hercegovine, Dalmacije,
Hrvatske i Slavonije u jednu cjelinu, kao monarhijsku tvorevinu."63
to identificira kao argumentarij koji ide u prilog takvom dravno
pravnom konceptu? Prije svega, to je interes Monarhije i hrvatskog naro
da jer bi se " ... oslabila snaga i pohota Magjara ... " .64 No, to je egzisten
cijaini interes i islamskog elementa: ..... II kulturnom, htvatskom narodu
.... nali (bi) jako zalegie, jaku pred kojom bi morali pasti nasrta-
ji i ruskih i srpskih i vapskih i magjarskih kaponja."65 Potom, u geopoli-
diskursu muslimani bi II okvirima ovog
Monarhije dobili izlazak na more, to je, kao to smo vidjeli, u njegovoj
percepciji, najglavniji uslov ekspanzivnog napretka svakog naro
da.
66
Nadalje, osigurali bi svoja imovinska prava a, na drugoj strani,
da HIvati manifestiraju veliku vjel"'5ku toleranciju i socijalnu
nediskriminaciju,67 to nemaju muslimani nikakva razloga da strahuju za
svoj vjerski identitet i za pristup socijalnim poloajima, te da zbog toga
odbijaju projekt inkorporiranja Bosne u Hrvatsku. ujednom
zamilja kako bi muslimani unutar Velike Hrvatske kao
dijela Monarhije mogli biti njen faktor.
68
Svoju argumentaciju
tvrdnjom: "Iz svega proizilazi, da bi pravac musli
mana, stvoren sa eminentno, sa skroz islamskoga stanovita mora biti rad
za sustav Habsburke monarhije."69
63 i kulfllmi pravac Muslimana poslije aneksije, br. 26, cit. izd., str. 2.
66 Ci t. djelo, str. 2.
67 Hrvatska je zemlja " ... gdje je snosljivost vjerska najvie razvijena, gdje Hrvati
drugih vjera, pa i oni, to se "srbima" nazivaju, zauzimaju bolji poloaj od samih
katolika ... ". (Cit. djelo, str. 2.)
68 Zar u toj novoj, domovini, pita se, s pozitivnom intencijom, muslimani
ne bi mogli " ... uz kulrumi razvitak voditi i biti na cijeloga narodnoga rada?"
214 Fadil
Kritika Reima
Njegova koncepcija horizont je ne samo kritike
bosanske politike i njenih relevantnih partijskih faktora, nego je i vrijed-
nosno tlo na kojem se vri kritika austrougarskog reima i njegove empi-
rijske politike. Ona nije, dodue, u sreditu njegove misli, ali, kad je i
uzgredna, zanimljiva je ruje po pravilu, hrvatska i musli-
manskc>-prohrvatska politika je s!pam Vlasti funkcional-
na, vladinovska. No, se nako to je podrao
ankesiju, 70 kritizirati one aspekte oficijelne politike u kojima oni ne kore-
spondiraju s njegovim pravakim stanovitima
Kritizira, prije svega, sam zemaljski ustav, njegov karakter i na
koji je instaliran. To je "alosni ustav", OD je paraliberalan i predstavlja
" ... karikaturu konstihlcije."71 On ima ..... karakter" i pred-
stavlja nad Bosnom ..... tutorstvo austrijske i ugarske vlade."72 U skladu
sa svojim razlikovanjem vjerske i nacionalne identifikacije kriti zira
ustavno favoriziranje konfesionalnosti kao osnove izborne konstitucije
Sabora.
73
Konfesiona1na podjela saborskih mandata - to je ..... jedan
unikum u ustavnomu, konstitucionalnorne svij etu .. ... .1
4
U tome, u tom
htijenju da se na vjerskoj osnovi, a u duhu srednjo...jekovlja, izgradi
unutarbosanska slonost, vidi jo jedno od sredstava vlasti da u Bosni
ubiju smisao za nacionalitetom.1
5
Po tome Bosna i Hercegovina su
70 Ona je za njega bila " ... fenomenaini, ... historijski momenat ... ", te s njom bi
Muslimani ..... morali razviti svu svoju silu, kako bi vedra i bistra, ponosita oka
gledali II ... ". (Cit. djelo. br. 23, str. 1.) Zahvaljuje se ''vjetoj austrijskoj diplo-
matiji" to je aneksijom zaustavila velikosrpske pretenzije prema Bosni i to u fonni
USJX)stavljanja bosanske autonomije pod turskim suverenitetom. (Cit djelo, str. 1.)
71 zemaljski ustav u svim pored kolosalnog i
dosadnog trabunjanja o liberalnosti svojih paragrafa, lXiaje nam potpunu karikatwu
konstitucije." prilike u Herceg-Bosni paslije proglaenja ustava, nav. izd. str.
181.) Pie, kako sam ovaj u toku drugog mjeseca nakon proglaenja
ustava za Bosnu i Hercegovinu.
73 Takva politika nalazi plodno tlo i u karaktern odgoja bosanskih a on je " ...
u znaku konfesionalnog antagonizma i duemog ropstva ... " izaodjenut " ... anacional-
no-kretenskim duhom ... ". (Bosanska politika i hrvatsko pitanje, nav. izd., str. 224.)
74 i kultumipravac Muslimana poslije aneksije, br. 23, cit. izd., str. l.
75 prilike u Herceg-Bosni poslije proglaenja ustava, nav., izd, str. 181.
Fadil
215
"zemlje unikuma".76 Narodu koji je, nakog dugog ropstva, " ... tiranije
sa strane rudjib nesrodnih elemenata" htio do .... .
nekakve svoje ... ", takva ustavna konstitucija donijela je samo .. .
tradicionalno sredstvo, kojim nai gospodari proti nama operiraju."77
osvrt
S obzirom na vokaciju njegov rukopis karakterizira
osebujan jezik i stil. je emocionalna, izraz se u metafora-
ma, analogijama, konciznostima i knjievnim figurama. treba
imati u vidu da je o rukopisu kojeg publicira omladinski
uzrast, pa i II tome vidjeti njene objektivne limite.
U sadtinskom smislu. njegov tekst je u osnovi epigonski, a ne
autorski. Ali, u tome nije ili ekskluzivan, naprotiv, i poput
drugih ne samo nego bosanskih intelektualaca
pojavljuje se kao popularizator koncepcija i nji-
hovih vrhunskih autoriteta. Slijedi, i popularizira konven-
cionalne komponente hrvatske pravake ideologije i politike Ante Star-
pri tome, manifestira bilne crte dogmatske svijesti u politici.
percipira pravatvo kao dogmu i demonstrira afekcije idolatri-
jskim mentalitetom, ka apsolutizacijama i pseudore-
ligijskim hipostazama harizmi. Unutar te dogme, s kojom, anahrono,
diskreditira ideju i kulnuu pluralizma, ostaje vjeran monarhizmu
nasuprot republi.kanizmu i liberalnoj ideji narodnog suvereniteta.
No, II kontekstu afekcije dogarnatizrnom njegov je rukopis
rukopis koji uz racionalno argumentiranje zna upotrijebiti i
logiku ad hominem obojenu _etiketiranjem i moralnim
diskreditacijama. Sa stanovita on je gorljiva, odana i
konzistentna kritika koncepcija, prije svega,
hrvatskih naprednjaka kojima progovara lani liberalizam.
klen'kalizma njihovo hrvatstva i
i, posebno, navodno, srbofilske muslimanske politike u liku erifa
i Muslimanske Narodne Organizacije. U ovoj podvo-
u ovoj inkonzistenciji - dogmatizmu i radikalno-
diskursu se negova misao.
77 Cit. djelo, sir. 181.
216 Fadil
S druge strane, i njegov tekst u tektonskim rascjepima
unutar, kako ga on naziva, islamskog elementa oko supstancijalnih
pitanja kakva su, naprimjer, nacionalni identitet Bonjaka i dravno-
pravni status Bosne i Hercegovine. Figurira unutar intelektu-
alne i zajednice pluralizam, ali u odsustvu
konsenzusa oko onih za opstanak naroda supstancijalnih
pitanja. U inhibiranju tog konsenzusa sudjelu-
je i njegova obimom nevelika publicirana misao.
Bez obzira koliko za to imala racionalnu osnovu u zbilji srpske agresivne,
politike onoga vremena, nju tretirarno kao
paradigmu politike radikalne, do kraja antagoniziralle divergencije
spram jednog unutarbosanskog, ovdje srpsko-pravoslavnog subidentiteta.
Isto-vremeno, ona je i pokuaj jedne etnopsihoiogije utemeljene na
predrasudama i karakterologU; do kraja posredovanoj nega-
tivnim, a konvencionalnim stereotipijama. U tome nema
da sklonost ka takvoj etnokarakterologiji obiljeava to-
kove bosanske socijalne misli i to u nj enim najreprezentativnijim likovima.
Na drugoj strani, njegova etnokarakterologija kao i
misao u cjelini posredovana je miije/y'em, a unosi ga u
misao po prvi put u eksplicitnom izrazu, pa i taj novum treti-
ramo kao vrijednost po sebi, koje je, u naem uvidu, inficira-
no teorijskim anahronizmom i konzervativizmom. Ono je, kao
to smo vidjeli, opsjednuto teritorijalnim ekspallzionizmom, posebno,
navodnom, izlaska na more, i percepcijom
odnosa kroz dogmatiziranll emu plijatelj-neprijatelj.
Ovakav diskurs, posreduje i njegovo poimanje
fenomena naroda. U njemu pokuava pomiriti biologiju i kulturu,
odnosno, istovjetnost krvi i, iz sfere kulture, prije svega,jezika kao bit-
nih odrednica narodnog individualiteta. Ostaje ovdje, vjerovatno neos-
vijeteno, a ne pri tome, za zapadnoevropske teorije drav ljanske
nacije, nacije kao naroda, mada je, i u Bosni, preko B. Ka-
laja, etablirana austrougarska politika pokuavala objektivirati taj kon-
cept, u granicama konvencionalne leOlije etnonacije kao entiteta kojeg
karakteriziraju, navodno, istovjetno krvno pOlijeklo, povijest
i tlo, te kuitllma istomdIIost. Otuda, njegov paniavati-
zam svaku misao o bonjatvu, odnosno bosanstvu, ne samo
u smislu, nego i kao naciji. No, ni u tome nije eks-
njegova misao, jer konceptualno shvatanje nacije kao
Fadil 217
efnol/acije jest mjesto i poimanje ne samo u bosanskoj
kulturnoj produkciji nego i unutar javnog miljenja na cijelom juno-
slavenskom prostoru. Pa ipak, uz sve limite u njegovom poimanju naci-
je i uz dogmatsku recepciju pravake ideologije i politike koj a je bitno
spomajno respekt dometi njegove misli lIhitici,
naprimjer, politike klerikalizma i, posebno, velikos!]Jske
nacionalne i dravne politike prema BosIli i Hercegovini .

No, sve su ove karakterizacije njegove misli manje relevantne
II odnosu na njene dvije temeljne koncepcijske ideje. One su, zapravo, i
glavni motiv za njihovo uvrtavanje u historij u socijalne i misli
u Bosni i Hercegovini.
Prva od njih Bonjacima zasebni individualitet i promovi-
ra ih u Hrvale. Kao to misao ukrije i
Smaila tretiramo paradigmom muslimanske alltosrbizacije,
isto tako ovdje njegovu i nacionalnu misao Alije atribuiramo
paradigmom muslimanske autokroatizacije. Mada pripadaju margina-
ma samosvijesti onoga vremena, ipak, ove
dvije nacionalne koncepcije, objektivno, sudjeluju u inhibiranju afinna-
cije identiteta i participiraju u miljenju-djelovanju koje
agresivno radi na destrukciji nj ihovog izvornog individualite-
ta. U temelju ove politike stoji liberalna ideja o diferenciji vjer-
ske i nacionalne identifikacije. Ali, on nije prepoznao u njoj nita liber-
alno ni demokratsko i emancipatorsko. Naprotiv, i u njegov-
om pravakom velikohrvatskorn miljenju, kao to je to koci
drugih bosanskih i vanbosanskih autora koji su izraavali politiku
prosfpske ili prohrvatske nacionalizacije Bonjaka, ta ideja je tretirana
kao formula nacionalne dezindividualizacije i to nj ihovom
redukcijom na vjerski entitet.
Druga se, pak, odnosi na projekt dravno-pravnog statusa Bosne i
Hercegovine. koncept Monamije,
ona bilo koje forme bosanske dravno-pravne i poli-
autonomije i Bosnu s muslimanima kao nacionalnim Hrvatima
vidi utopljenu-inkorporiranu u zamiljenu Veliku Hrvatsku. Tako stoji
ova njegova projekcija izvan bitka bosanske povijesne egzistencije te
pripada koji su poticali iz rukavaca bosanske povijesti i
II njima zavravali.
218 F adi/
I jedna i druga ideja pripadaju historiji dravno-pravnog i nacionalnog
miljenja II Bosni i Hercegovini. Ali, i sa onodobnog stajalita, poseb-
no, iz perspektive kasnijih historijskih tokova, stoje, kao to smo rekli,
izvan trendova povijesti pa ih ovdje, II kontekstu historije so-
cijalne i misli II Bosni i Hercegovini, zajedno sa koncepti-
ma muslimanske autosrbizaaje, i tretiramo kao iskustvo
anaizronizma i paradigmu odsustva smisla za fotu-
rologiju II miljenju, dakle, za projektivna, anticipativno
miljenje koje zna biti II dosluhu sa magistralnim tendencijama histori-
je, rna kako one bile II trenutku zamagljene vrevom pragmatike ili
ifiirane do neprepoznatljivosti.
Jill.IIJJA

219
mlsao ranog Alije moemo, uz

smatrati modelskim oblikom koncepcijski i
[ osvijetene mllslinull1ske alltokroatizacije. Uz to, ona je i
paradigma muslimanske recepcije hrvatske pravake ideologije.
Nacionalno automIIslimansko prohrvafsIvo i pravatvo, otuda,
ulaze II supstancijalna njegovog miljenja-djelovanja.!
Posreduju ove dvije temeljne pozicije refleksije o glavnim prob-
lemsko-tematskim preokupacijama njegove misli. To mu, ne
smeta da se II diskursu bavi i pitanjima muslimanske egzisten-
cije II modernom svijetu
2
a njegovi pogledi II ovom pitanju i
estoku reakciju.
3
No, one pozicije II bitnome limitiraju i njegov autorski diskurs. Alija
je. zapravo, epigon, i popularizator pravake ideologije i njenih
pogleda, prije svega, na naciju, nacionalno pitanje, jugoslavenstvo, te
karakter i dravno-pravni status Bosne i Hercegovine. To su,
I FonnuliIa i izlae ova stanovita u: Jo o jedinstvu Srba i Hrvata, (dltvatska svijCSi,
1914., I, 4, str. \3.14; 1914., I, 5, str. 1...6; 1914., I, 6, str. 13.
2 O ovoj problematici pie tl tekstu Uzrocj propadanja islamskih naroda, Bosanski
Novi, 1913., Tiskara S. Bala, m 8, str. 12.
3 O toj reakciji u: Musa Uzroci propadanja islamskih naroda, ''Biser'', 1.
XI 1913., II, 9, str. 143 144; 15. XI, 10, str. 160; 15. I 1914., ll, 14, str. 223;1.15, III,
1718, str. 287. Potpis: Anonim, Rubrika: Listak, Podrubrika: Knjievnost
220 Alija
ujedno, i glavni tematski sklopovi kojima se bavi njegova publicirana
misao. Kasnije,Alija se iskuati II novoj tematici - kon-
cepcijskim percepcijama ideje socijalizma.
4
Unutar ovih predstava i nje-
govi pogledi na naciju i nacionalno pitanje II junoslavenskom kontekstu,
novu sadrinu. U svakom pripada on prvim
Bonjacima, muslimanima koji II monograf-
skom smislu, i na autorski reflektimti o socijalizmu. No, zanimlji-
vo je da se rano, II jednom kratkom literarno profiliranom tekstu, posred-
no pojavljuje i socijalno-klasna problematika: onje na stajalitu apologije
deklasiranih socijalnih stratuma.
5
I
NAROD - I PERCEPCIJE
Kulturoloko definiranje naroda
U koncepcijskim i percepijama Alija ne
razvija autorsko supstancijalnih naroda. Naprotiv,
eksplicitno preuzima Renanovu defmiciju naroda.
6
Na tragu te definicije, u njegovom uvidu socijalna, kulturna, gospodars-
ka i udruenja, dakle, j narod i dravu, su " ...
nastala usljed potrebe samoobrane, za zatitu ekonomskih i kulturnih
interesa. Dakle, ona nijesu sama sebi svrhom, nego mora biti svrha
koja sili ljude, da joj zapostave svoje interese i stave ih u
slubu interesima, u kojima dolaze i do
izraaja - dakako u razmjerno jednakoj mjeri - a udruenja su samo
4 Elaborira ovu tematiku II posebnoj knjizi Megju Moskvom i Parizom,
ja/Ila studija, Sarajevo, izdanje Nikole 8, 62. str. Nema godine izdanja.
Osman A. navodi daje ovo djelo objavljeno 1912. godine. (Preg/ed itam-
pallih djela Ila srpslro-hrvatskomjezi/aiMus/imana Bosne i Hercegovine od 1878-1948,
Separat iz Glasnika Vrhovnog islamskog staIjeinstva za 1955/ 1957 g., Sarajevo, 1957.,
Sir. 29.) da u njemu govori o I svjetskom ratu, mirovnim konferencijama, ruskoj
revoluciji i sl., ovaj jc datum
5 XX vijeka, ''Bonjak'', 9. l. 1908., XVIII, br. 2., str. 1-2. U ovom ranom periodu
objavljuje jo dva kralka teksta: "Behar", 1908., VIII, 23-24, str. 355; trtve zablude,
"Bonjak", 27. 12. 1907., XVII, br. 52, str. 1;
6 "Usvojivi ... definiciju naroda, koju je iznio uvaeni francuski sociolog Rcnan,ja
na njoj temeljiti cijelo daljno razlaganje." (Jd o jedinstvu Hn'ata j Srba, nav. izd., br.
4. , str. 14.)
Alija 221
sredstva za te svrhe."7 U kontekstu ovako pojmljenih svrha
socijanih asocijacija i udruenj a imaju da " ... zatite
skupne interese jednog dijela ... ",8 odnosno, naroda pojm-
ljenog u Renanovoj kulturolokoj definiciji. ovu defini-
ciju da narod predstavlja udruenje, dio " ... koji
govori jedan te isti jezik, koji je spoj en nizom istociljnih his-
u jednu skladnu, cijelinu, i napokon, koji
je svijestan te pripadnosti.''9 Prema tome, narod svrstava u
jedan od oblikasocijalIlih ud11lenja - ovdje u udruenja u koje
uvrtava, pored naroda, i dravu.
No, u kontekstu rasprave o stanju muslimanskih naroda, a u
osnovi Renanovu duhovno-kulturoloku definicju naroda,
Alija identificirati jo nekoliko vanih atribucija naroda - naci-
je. Prije svega, i akcentirati egzistenciju narodne due koja II
sebe narodni karakter, narodni temperament i druge mentalne
osebujnosti narodnog indvidualiteta. Uvodi ove pojmove eksplicitno:
"Istina, kultura je svim ljudima ali svaki narod udahnjuje
kulturnim svoju duu, neto od svog karaktera, tempera-
menta i svoje osebujnosti, tako da se one s duom naroda
srastu i prikazuju nam se kao njegova posebna kultura."iO Povijesni
proces procesom lat!tiviranja narodne due, a on
je " ... uvjetovan sa dvije pretpostavke: prvo da narod bude toliko prosv-
jetljen i duevno zdrav, da uzmogne u konkretnim shvatiti,
to je za njega dobro, a to ne, i drugo, da njegova vjera, tradicija i
ne budu kulturnim zasadama." I I Ovaj pojam
nacionalne duevnosti jo jednom se eksplicitno upotrebljavati II
kontekstu analize srpske karakterologije i srpskog
nacionalizma.
7 Cit djelo. str. 14.
10 Uzroci propadanja islamskih naroda, nav. izd., str. I.
222
Alija
Narod, vjera, politika
Na drugoj strani, II pomenutom kontekstu II razwnijevanju fenomena
narodnog individualiteta uvodi i relacije i veze naroda i vjere.
prije svega, islamsku intelektualnu elitu i njihovo razumi-
jevanje ovih veza, kako bi oni ..... da vjera bude od
jezika, krvi i due narodne, i da samo vjera klasificira ljude po grupama,
pa premda im zbilja na svakom koraku dokazuje protivno, naime da
vie naroda mogu biti iste vjere, a da ipak ne budu jedno, oni ipak nas-
toje da tu misao realiziraju ali II negativnom smjeru tako, da musI. ele-
ment separiraju iz drutva njegovih suplemenika ... ". 12
S obzirom na njegovu dekJariranu muslimansku autokroatizaciju ovo se
separiranje, II stvari, II njegovoj percepciji, kao odvajanje bosan-
muslimana od njihovog, navodnog, hrvatskog
indentiteta. Ali, II koncepcijske-teorijskom smislu
ovdje je vano njegovo diferenciranje vjerskog i nacionalnog identite-
ta. Relevantni su njegovi uvidi u egzistenciju naroda sa istom
vjerskom te preferiranje svjetovnih faktora Gezik, krvno
porijeklo i sL) u povijesnom procesu oblikovanja narodnih duevnih
individualiteta u odnosu na vjerske No, ova se diferencija, vidi-
mo, upotrebljava kao pseudoargurnentacija u prilog nacionalne kroati-
zacije muslimana u Bosni i Hercegovini.
Neovisno od one diferencije, u njegovom uvidu, unutar naroda, poseb-
no islamskih, figurira bliska veza vjere i politike pa i ovu dimen-
ziju tretiramo elementom u njegovom poimanju naroda. U njegovoj
percepciji ..... se vjera i politika naroda ... elementi jedne
zadiru II sferu druge ...... 13 Unutar takvih naroda ... amo i svjetski i izo-
braen moe da se u takovu konfliktu snagje, i da
pojave dovede u sklad koristan za zajednicu."14
l3 Cit. djelo, str. 9.
Alija
223
Kulturne diferencije
Napokon, u kontekstu povijesnog procesa dekadencije
muslimanskih naroda uvodi jo jedan koncepcijski relevantan mome-
nat. Ne prihvata koncepcije prirodnih detenninacija pa povijesni razvoj
muslimana ... svrstanih po narodnostima i razbacanih po
cijelom starom svijetu ... "1 S ne vidi kao proizvod razlika u etnografskim
ili klimatskim faktorima nego, upravo, u historijski reinterpretiranom
islamu. No, o tome ovdje na drugom mjestu.
U ovom kontekstu i povijest naroda vidi kao povijest borbe kitl-
tuma i kulturno slabijih naroda. 16 Jer, historija ijeste prostor gdje
su " ... u svako doba ivjele skupine kulturne snage i prema toj
snazi tvorile i drutvene tipove."17 No, historija pokazuje jednu
zakonitost: uvijek su " ... kulturno slabiji stupali 7a kulturno U
jednoj epohi vremena predvodio je jedan narod, a u drugoj se pojavio
drugi." (18) Hegelijanska predstava, mada se na nju ne poziva, o i7abra-
nim, mesijanskim, kuturno superiomijim narodima u povijesti ovdje
odjekuje.
Mada ne pokazuje simptome rusofilstva, sklon je, u kontekstu refleksi-
ja o socijalizmu, predstavi o ekskluzivizmu ruskog naroda.
onovremenu afekciju stereotipijama i nacional-
nim karakterologijama, a u kontekstu kritike kolonijaliz-
ma, on u tom smislu, pisati: "Prestavnika nove ere (socijalizma, nap.
E. Z.) u Rusiji. Ruski je narod jedini od dananjih
velikih naroda, koji je navikao da ivi od vlastitog truda, a ne od koloni-
ja, koje su sa potenim nazorima socijalizma inkompatibilne. ta vie i
sam bijae neka vrsta kolonije 7a boljare ... njegov ideal i ideal njegovih
ne moe biti isti. Zato je na ruskom frontu najprije i prestala
pod platom nacionalizma umjetno podgajana - nunja spram
on se je uvjerio, da u jarku ubija rtvu kapitalizma,
IS Cit djelo, str. 2.
16 Porazi Turske govore " ... da je kulturno narod pobjedio kulturno slabijeg, kao to
je kulturno bio narod za Sulejmana Velikog od naro.:ia Evrope, II kojoj su tada II
punom jeku cvale viteko--kriarske pravdu krojila inkvizicija.. a sv. pismo bilo
jedina regulativa narodnog i dravnog ivota. Takova se Evropa nij e mogla dugo opi-
rati navali-" (Uzroci propadanja islamskih naroda, nav. izd., Sir. 8.)
17 Megju Moskvom i Parizom, nav. izd., str. 18. Svi novodi iz ove studije
samo brojem strane u sanwm tekstu.
224 Alija
kao to je to i sam bio." (18) Vjeruje, i II kontekstu ruskog, socijalis-
revolucionarnog terora da je ruski narod bio " ... bolji od mnogih
drugih." (56) U skladu sa svojim, razlikovanjem defanzivnog
i agresivnog nacionalizma, odbacuje miljenja po kojima se unititi
ruska revolucija, II njoj fXlvratiti kapitalizam a sama Rusija, na agresiv-
nim kobne ideologije panslavizma, poput pangennanizma.
ponovo uskrsnuti II svjetskoj vladavini. (19) Sa revolu-
cijom otpadaju, dakle, svi razlozi za restauraciju agresivnog ruskog
nacionalizma.
Socijalna ideja i nacionalizam
on, nadalje, narodne ideje. Ali, vjeruje da
i socijalna ideja pravde i slobode moe imati istu snagu.
Otuda, vjeruje " ... da bi se mogao odgojiti za socijalnu ideju isto
onako - i jo bolje - kako je bio odgojen za nacionalnu." (16) U tom
smislu jo jednom kae: "Ako je nacionalna ideja bila u stanju da odgo-
ji ljude, koji su u smrt srtali za nj u, zato ne bi socijalna ideja mogla pod-
gojiti ljude, koji bi radili za nju i to ne samo iz nude i dunosti
nego i sa izvjesnim marom za taj na pravednosti osnovani rad." (16) No,
historijski, zbiljski tokovi nisu, u osnovi, li 20. korespondirali
sa ovakvim njegovim uvjerenjima. svenacionalna
nacionalizma, pogotovo u doba izvanrednih stanja, kakvi su, naprimjer,
ratovi, demonstrirala je svoju superiornost nad idejama
slobode i pravde.
On zna, i za sukladnost ali i za antagonizme socijalne
i nacionalne ideje. Razlikuje, unutar te diferencije, defonzivni i agresivni
nadona/izam. Defanzivni radi na naroda od vanjske domi-
nacije. Tad socijalno i nacionalno korespondiraju i figurira-
ju kooperativna. lB Ali, antagonizmi ideje socijalnog
i nacionalizma nastaju kad se nacionalni proletarijat povezuje sa
nacionalnim proletarijatima neprijateljskih,
drava to onda producira kontrast sa "." zbijenim
redovima .,," (55) u borbi za nacionalnu emancipaciju.
18 "Socijalna ideja vojevala je na strani nae nacionalne ideje,jcr na nacionalizam nije
bio agresivan nego defansivan. dio naroda, bio je to silom, to raznim intrigama
kojima ideologija raspolae, podjannljen i kroz vijekove ek:sploatisan po
drugim narodima, pa je zato na nacionalizam u ovom smislu ulazio u okvir socijalne
ideje." (Megju Moskovom i Parizom, nav. izd. , str. 55 .. )
Alija
225
defanzivni i agresivni nacionalizam smatra da sa ostvarenjem
nacionalnog ideala, sa naroda ..... prestaje nacionalna
borba, prestaje nacionalizam. To je ispravno nacionalizma."
(55) No, i tada, u njegovom uvidu, figurira " ... ono
simpatije za zajednicu, kojoj pojedinac pripada. Samo to bi ta simpati-
ja trebala da bude pozitivna, a ne puki odraz nunje na sav ostali svijet."
(55) U skladu s tim, odbacuje " ... nazadno, nekultumo, socijalnoj ideji
miljenje ..... (56) po kojem bi ..... nacionalizam trebao da bude
neko neiscrpivo irenja vlasti tako, da bi nacionalizam
poslije obrane imao konsekventno da pregje u navalu." (56) Prema
tome, kako socijalizam ne unitava naciju niti producira
njeno stapanje s drugim nacijama: "Narod posto-
ji i dalje individualno. Moe se da i nacionalizam ostaje ali
samo kao gospodarska i kulturna funkcija pojedinih naroda,
koji djeluju kao jedinice." (56)
pravo
U kontekstu refleksija o uzrocima Prvog svjetskog rata i o na
kojima je figurirao svjetski poredak naroda i drava dolaze na vidjelo
jo neke dimenzije II njegovom poimanju naroda. Kako o ovoj prob-
lematici biti na drugom mjestu, ovdje je vano akcentirati samo
njegovo ufltikolonijalno stajalite. Ono je eksplicitno: " ... kolonije i
svjetsko gospodstvo ne pripadaju pravno ... " nijednoj dravi " ... jer je
taj odnoaj sam po sebi povreda prava." (6) Implicitno ne prihvata
nikakvo opravdanje kolonijalizma pa ni ono koje se poziva na, navod-
no, kultumo-civilizacijsko poslanje: ''Na kolonije pak mogu imati pravo
samo urogjeni narodi i njihova tuba radi prikrate u slobodi jednako vri-
jedi protiv Engleske, Francuske i dr. kao to bi vrijedila i protiv
(7) Jo jednom u tom smislu pie: .... . kolonije i svjetsko
gospodstvo ne pripadaju pravno nijednima ni drugima,jer je taj odnoaj
sam po sebi povreda prava. Nad slobodom naroda i nad nj movom
imovinom ne moe se nikome priznati pravo ... ".(6)
Ovo je stajalite u tijesnoj vezi s njegovom nonnativnom percepcijom
odnosa sile i prava. U
diskursu konstatira kako ".O' medjunarodni poredak ne ni na
kakvom principu ... " (6) to biti i " ... opasnost
za mir .. ". (6) ..... fraza o miru kao fraza
... "(8) ukoliko se u poretku ne promijeni odnos prava i
226 Alija
sile. No, i nakon mirovne konferencije, konstatira: "Sila ostaje i
na dalje nad pravom, koje ce II svoju korist interpretirati." (8)
pravo mora biti pravo discipline, univerzalno primjenlji-
vo, ne moe se smatrati " ... gusarskom praksom, pa da jedno vrijedi za
Evropu a drugo za Afriku."(7) U njegovom vidu, ni
mirovne konferencije pobjedi saveznika" ... ne mogu da dadnu
pobjede prava nad silom nego staro zavretka
mta."(8) No, tek pod pretpostavkom nacija od kapitalizma,
dakle, tek s trijumfom socijalizma je projektirati istinski savez
slobodnih naroda svijeta.
19
U kontekstu preferencije II
poretku preferira i pravo naroda Ila samoopredjeljenje. Ono ne moe,
smatra on, biti aplicirano selektivno, ne moe se provoditi samo na
niti biti konzekvencija volje Njihov
ugovor ne moe biti superiorniji u odnosu na volju naroda za. samoopred-
jeljenjem.20 Otuda, protestira protiv velike svjetske sile
koja " ... danas da ostvari primitivno megjunarodne pravde,
da svi narodi samostalno o svojoj sudbini." (22) Samo lakovjerni
mogu vjerovati da svijet drava
konzistentno provesti ovaj princip. Protestira protiv
kartela" koji " ... pojedinim dravama orijentaciju u
smislu socijalizma" (3) I ta orijentacija ulazi u pravo naroda na samoop-
redjeljenje.
Napokon, otvara i pitanje o kolektivnoj odgovornosti za mt i ratne
Ne odgovornost za rat, Alija u
osnovi, odbija koncpet kolektivne odgovornosti naroda i
predstave o njegovoj predestinaciji za ... ali smo daleko i od
toga, da jedan cijeli narod, i to samo jedan, smatramo predestiniranim
i kad bi njega nestalo, da bi nestalo i (3) Na dru-
19 "Samo onaj, koji u svom domu podigne hram istinskoj boici pravde, u stanju
da ga digne i megju narodima. Savez naroda, kako ga potenajavnOSI ne mogu
uspostavili George ni Wilson, jer ti bi imali da najprije svoje domove oslobode od
nepravde i socijalne trulei, pa da onda govore o pravdi megju narodima Taj savez
uspostaviti slobodne zajednice, ali u lOm savezu vrijednost jednog
Engleza i jednog kao biti ista. Mi bar tako zamiljamo savez naro-
da." (57.)
20 Kao ilustraciju inkonzistencija u respektu tog prava na samoopredjeljenje navodi
dodjelu nekih jugoslovenskih krajeva Italiji pod uslovom da ona u svjetskom ratu stane
na stranu saveznika. (8)
Alija
227
gom mjestu ovo temeljno stajalite biti dodatno obrazloeno njegovM
im poimanjem militarizma, kolonijalizma, kapitalizma i prirode svjet
M
skog rata.
Hrvati i Srbi
od Renanove definicije nacije, a u kontekstu razmatranja raz-
lika u identitetima Hrvata i Srba on precizirati svoje
poimanje nekih elemenata te definicije. Prije svega, srodno
porijeklo nije za nacionalni identitet a posebno za
hrvatski i srpski nacionalni individualitet. pojam narodne
due, kako su superiornije osebujnosti historijskog razvoja u
oblikovanju narodnog identiteta nego samo njegovo porijeklo.
"Snaga plemenske srodnosti, koliko god je jaka, ne moe uvijek da nad-
vlada one tenje narodne due, koje je historija dugim nizom
pisala u narodnoj dui, kojimaje ta historija dala jedan stalan, odmjeren
pravac. Te su tenje stvorile hrvatsku narodnu dravu i kasnije posebnu
srpsku narodnu dravu, koje nikad ne bijahu jedno ... "22 Nije
srodnost nego historija oblikovala Srbe i Hrvate kao dva posebna naro-
da ..... koji ive posebnim i samostalnim ivotom."23 Nadalje, ni istOM
rodnost jezika nije bila presudna te nije formi-
ranje Srba i Hrvata kao dva zasebna naroda. Jezik nam je i
potpuno isti, i ako tu i tamo ima nematnih razlika u jeziku i stilu .... Pa
ipak mi ne vidimo, daje jezik dovoljan razlog, da se mi moraM
mo sjediniti.''24 Srpsko-btvatsko narodno jedinstvo nema utemeljenje ni
u kulturnim dimenzijama njihova individualiteta. Jer, " ... hrvatska kul-
tura i srpska kultura nisu jedno te isto. Bizant i Rim; pravoslavlje i
katolicizam s islamom; Grci i Talijani; istok i zapad, a u novije vrijeme
Francezi i Nijemci. Sve je to izazvalo poglede na svijet i razliM
ivota.''25
21 Porijeklo " ... nije od vrijednosti,jer znamo, da Talijani, Francezi i Englezi
nijesu jedna pasmina, pa su opel jedinstven narod, kao i to, da su Danci i NorvelIni
jedno podrijetlom, ali uza sve to dva naroda ... ". (Jo o jedin.stvl.I Hrvata i Srba, nav. izd.,
br. 5., str. 2.)
24 Cit djelo, str. 3. Ilustrira to primjerom engleskogjezika, Amerikanaca i Engleza, kao
i primjerom Nizozemaca, Danaca i Norveana.
25 Joi o jedinstvu Hrvata i Srba, nav. ize!., hr. 5, str. 4.
228 Alija
Srpski nacionalizam
Uz recipiranu definiciju naroda-nacije Alija zna i za fenomen
nacionalizma. No, ne poima ga i ne li teorijsko-konceptualnom
smislu. se na konkretno-empirijskoj razini te II interpretacijama
nacionalne zbilje svoga vremena vjerodostojno identificira temeljne
komponente onodobnog srpskog nacionalizma. Iz ovih empirij skih
uvida, onda, mogu se rekonstruirati i neki, mada i neosvijeteni, koncep-
tualni momenti II njegovom poimanju fenomena nacionalizma
U interpretacij i srpskog nacionalizma uputa se li deskripciju srpske
karakterologije. Mada odbija da se bavi analizomsIpskog tipa26
on, ipak, mjestimice izlae, i to sa negativnom atribucijom, i svoje
odnosno duevnih srpskih osobina. Ne prih-
vata tezu o homogenosti srpskog i hrvatskog karaktera te, iden-
razlike i opreke II njima, u tom smislu pie: "Dok je Hrvat
otvorene i iskrene due, Srbin je prepredeni zavijanac, do krajnosti
nepovjerljiv i neiskren. Dok je Hrvat dotle je Srbin lukav i
oprezan. Dok je Hrvat tolerantan u svemu, Srbinje oven II svemu,''Z7
No, srpsku nacionalnu svijest karakterizira, prije svega, to to Srbe " ...
sama dri uz narodnu srpsku misao ... ''Z8 te snaan
nacionalnog individualiteta.
29
Osvijeteno, ne ulazi u analizu ekskluzivnog sIpskog nacionalizma nego
onog koji se krije iza koncepcije unita17log jugoslovenstva.
30
U tom
kontekstu, prije svega, identificira temeljna srpskog naciona-
26 "Ja tako daleko, pa traiti razliku i u tipu njihovu, kao to neki idu ... ". (Cit
djelo, str. 3.)
29 Navodi jednu misao dr. Vojislava koja izraava to "Mi se ponosi-
mo vrlinama svoga naroda i zato da se pretopimo u drugi koji narod, pa makar
to bio narod iste vjere i istog plemena, (kao to je to na pr. ruski narod). Mi ne damo da
se izgubi srpsko ime i srpski jezik. i za to ne pristajemo da udemo u takovu zajednicu s
drugim kojim narodom, u kojoj bi Srbi i srpski jezik dobili drugo neko imc." (JoS o
jedinstvu Hrvata i Srba, nav. izd., br. 6, str_ I.)
30 "Nisam iznosio to su ih govorili srpski ekskluzivisti. nego samo unitara-
ea." (Cit. djelo, str. 2.) Dakle, stanovita srpskihjugoslovcnskih unitarista koji su
plcdirali kulturno i je<l.imtvo i ujedinjenje Srba i Hrvata.
Alija 229
lizIna.
31
To je, u oblandi preferencije jugoslovenstva, zapravo, dravni
nacioMiizam manifestan i u srpsko-dravnoj aspiraciji ka dominaciji na
junoslovenskim prostorima i na cijelom Balkanu.3
2
U tom smislu i
konstatira kako " ... su sIpske aspiracije od slavenske
misli ... "33 jer srpski nacionalizam da osigura " ... prevagu srpskoj
dravnoj misli na Balkanu."34
Nadalje, u odrednice srpskog nacionalizma, a one su kon-
stituens nacionalizma kao dravne politike, uvrtava i njegove teritori-
jalne aspiracije - on je i teritorijalni nacionalizam. ''1 ako vele, da su
pristae narodnog jedinstva, Srbi nikada ne zaboravljaju razvijati srpski
i samo jedino srpski nacionalizam. oni nikad ne prestaju upravo otimati
hrvatske krajeve (Dalmaciju, Bosnu) ... ".35 Valja zapaziti da ovdje
i Bosnu smatra "hrvatskim krajevima" to je, kao to vid-
jeti, konzistentna konzekvencija njegovog pan.kroatizma, odnosno,
opredjeljenja za muslimansku autokroatizaciju.
No, ova se srpska dravna aspiracija za dominacijom na Balkanu ideo-
logijski kompletira i racionalizira aspiracijom za lailtumom dominaci-
jom pa i nju tretira kao sastavni dio ideologije srpskog nacionalizma.
36
Pri tome, u njegova bitna obiljeja uvrtava i stpskonaciollalni narcizam
manifestan u predstavi o srpstvu kao sreditu slobode i njegovom, navod-
nom, emancipatorskom poslanju.
37
31 Bavi sc stpskim nacionalimlom, iako, ne lO stanovite, zna da je " ... bilo
s nae strane ispada proti v Srba." (Cit djelo, str. 2.)
32 Otuda i kako Srbija u historijskim razlozima nalazi opravdanje za instaliranje
svoje dr:fuvne na Ba1kanlL (Jo o jedinstvu Hrvata i Srba, nav. izd, br. S, str. 4.)
33 Cit djelo, str. S. Ilustrira ovu tezu srbijanskim ratom protiv Bugarske. "l u cijelom nas-
tojanju Srba oko narodnog jedinstva Hrvata i Srba mi ne vidimo nita drugo nego nasto-
janje, da oni s naom skrhaju vrat Bugarima, a onda sc oni lako i s
nama" (Cit djelo, sir. S.)
34 Jo o jedinstvu Hrvata j Srba, br. 6, str. S.
35 Jo o jedinstvu Hrvata j Srba, nav. izd., br. S, str. 4.
36 Poziva sc pri tome i na programsku orijentaciju beogradskog Odbora za organizaciju
poslova Srbije j Jugoslovensl'<'a gdje se "Historijskl razlog Srbije i
Jugoslovenstva mora biti njihove kulture na BalkaJIu." (Cit. djelo, sir. 4.)
37 lzIaava to stanovite i "Srpska od 17. (30.) X 1913. godine gdje se kae:
"Silom prilika stvorene su kod nas dvije misli: srpska i hrvatska Prva je narod-
ni pokret: tcinju za slobodom u svakom pogledu, a hrvatska misao ncllO ropsko, vlada-
" (Jo o jedinstvu Hn'ata j Srba, nav. izd, br. 6, 1914., sir. 2.)
230
Alija
Nadalje, II njegove bitne komJXlnente uvcltava srpstva i
jugoslavenstva. Srbi nisu nikada, u njegovom uvidu, prihvatili trosmajero-
vo poimanje jugoslovenstva.3
8
Ono je unutar srpskog nacionalizma pojm-
ljeno kao hegemonsko, asimilatorsko, pansrpsko. pri tome j e, dakle, unutar
ove idologije " ... pojam srpski i jugosloveuski potpuno a narodno
jedinstvo asorbiranje svih jl1Ojh Slovena II srpsku narodnu kulturu."39
Otuda se, II oblandi jugoslavenstva, zapravo manifestira i pennanentna
aspiracija posrbljavaJlja kulture Drugog te i ovu aspiraciju smatra
vanom komponentom srpskog nacionalizma, 40 II on, taj nacional-
izam, vidi pretpostavku uspostavljanja kulturnog srpsk<>-hrvarskog naro-
dnog jedinstva. Onaje i fonna srpskog nastojanja ..... da i fin.rate, privuku
k stpskoj nacionalnoj misli."41 OVU komponentu dijeli srpski nacional-
izam sa ruskim nacionalizmom: i Rusija i Srbija ..... nastoje sebi bliske
Slavene i asimi1irati."42
Napokon, II bitna obiljeja srpskog nacionalizma uvrtava l njegovu
legitimaciju.
43
38 Njegovo " ... iskreno nastojanje oko ove ideje nije kod Srba gotovo nikakova
odziva. Dok on osniva akademiju, drutva, galerije, i druge kulturne
ustanove pod jugoslovenslcim imenom i u svrhu svih junih Slovena, dotle Srbi mele sve
i samo za svoje srpske interese i pod svojim narodnim imenom." (Jo o jedi1lStvu Hrvata
j Srba, nav. izd., br. 4, str. 14.)
39 Jo o jetii1lSfI.."U Hrvata i Srba, nav. izd, br. 5, str. 4. Argumentira ovaj uvid i program-
skim stavom pomenutog Odbora koji kako " ... Srpska nacionalna. religija,
II narodnoj poeziji. simbolizovana vidovdanskim hramom, morati biti naj-
dublja sadrina jugoslovenske kulture, da bi Jugoslovenstvo postalo, to i He\enstvo za
moderno ljudsko i slovensku rasu i kulturna ivotodavnost Balkana" (Cit djelo, str. 4.)
40 Srpski i ..... ne prestaju ... otimati ... h1vatske
knjievnike i dr.)." (Cit djelo, str. 4.) Paradigmu te posrb-
resorpcije vidi u Jovanu koji Bunjevce i Okce smatra Srbima, iako
se oni smatraj u Hrvatima kao to dalmatinsku, posebno knjievnost od 15.
do 19. te bosansku knjievnost od 17. do 18. smatra nacionalno neo-
predjeljenim, iako su one, po Hotitevom miljenju, hrvatskog karaktera". (Cit.
djelo, sir. 5.) Tu srpsko-asimilatorsku, aspiraciju prepoznaje u
i u pledoajeu Pere da hrvatski jezik preuzme dijalekatske i
inlerpunkcijske norme srpskogjezika. (Cit. djelo, Sir. 3.) U srpske
uvrtava i Jovana s njegovom tezom da su Makedonci, zapravo, Srbi. (Jo o
jedi1lSlvu Hn'llw j Srba, nav. izd. , br. 6, str. 5.)
41 Jo o jedinstvu Hrvata j Srba, nav. izd, hr. 6, str. l.
42 Jo o jedinsll!u Hrvata i Srba, nav. izd, hr. 5, str. 5.
43 Vidjeli smo to na primjeru njegovih uvida u obrazloenja srpskog nacionaliz-
ma u djelima 1. P. 1. V D. i dr.
Alija
231
Hrvatstvo i junoslovensko ujedinjenje
intetpretacije stpskog nacionalizma imaju jednu svrhu: da u
skladu sa pravakom ideologijom Ante

odbije koncept srp-
sko-hrvatskog jedinstva
45
i, po njegovom miljenju,
utopijski projekt njihovog ujedinjenja u fonni nove
jugoslovenske drave.
46
Umjesto tih, po njegovom miljenju, utopijskih
projekcija i mnjesto jugoslovellstva hrvatske omladine koja " ... ne misli na
nacionalno osvjetavanje svog naroda i na njezino kulturno i ekonomsko
podizanje ... ",47 pledira prethodnu i to punu afirmaciju nacionalnog
hrvatskog individualiteta. U tom smislu i "Nama zaista izgleda
smijeno traiti ujedinjenje, svoj odnoaj s drugim narodima,
dok II vlastitoj nismo sregjeni i dok sam hrvatski narod nije ujedi-
njen i sloan, dok je jo i II ropstvu!"48 Otuda i istupa protiv
srpske demagogije o narodnom jedinstvu i pledira " ... rad za narodne
ideale hrvatskog naroda ... ", odnosno, " ... rad za slobodu lnvatskog na-
roda .. ".49 Odbija, dakle, koncept stvaranja nekog novog srpskohrvats-
kog ili jugoslovenskog naroda.
50
Definira, nasuprot tim projekcijama,
44 Eksplicitno ga smatra svojim i hrvatskim
45 U srpskoj verziji, vidjelo se to kroz analizu srpskog nacionalizma ovaj koncept ne
nita drugo nego " .... da se Hrvati magovoljno odreknu svog imena i svoje prolosti i pri-
hvate srpstvo." (Jo o jedinstvu Hrvata i Srba, nav. izd., br. 5, str. I.) Istina, on apriori ne
vrijednost angamana na narodnom, kulturnom srpsko-hrvatskom jedinstvu koje je
" ... bar u nekim granicama - od prijeke potrebe i to za i za jedne i za druge radi kulturne
af1rnl3Cije ... ". (Cit djelo, str. 3.)AIi, kao to srno vidjeli, odbija svaki konceptjugosloven-
prosrpskoasirnilatorsk.i pojmljenog jedinstva i ujedinjenja Odbija,
dakle, svaki koncept bratskogjedinstva s kojim bi Hrvali rtvovali svoj u nacionalnu indi-
vidualnost (Cit djelo, str. 4.) pri torne, argumentira i pamfletom
Nikole koji, ni kasnije, po nije odustao od svojih
temeljnih stavova. (Cil djelo, str. I.)
46 A taj srpsko-jugoslovenski unitarizam " ... da se svoga narodnog imena,
da 7..aboravimo svoju Prolost i da se svoje hrvatske Nama je pre-
vie sveto i mago ime, koje je nosio Tomislav i Zvonimir, za su slavu prolili krv Petar
Zrinjski, Frankopan i Kvaternik. Nama je i previe draga koje nam je
konture orisao Hrvat-nacionalista, a da bi se mogli svega toga."
(Jo o jedinstvu Hrvata i Srba, br. 6, str. 2.)
47 Jo o jedinstvu Hrvata i Srba, nav. izd., hr. 6, str. 1.)
48 Jo o jedinstvu Hrvata i Srba, nav. izd., hr. 5, str. 2.
50 Otuda " ... bi se i nai unionisti morali ugledali na Srbe, te ne stvarati II svojim
modanima narode, kojih na zemaljskoj kugli nema, kako to gg. i
232
Alija
vlastito stanovite kao pravako stanovite ekskluzivne hrvatske naciona-
misli.
5l
Ono, II njegovoj interpretaciji, podrazumijeva odbijanje
svake ideje o srpsko-hrvatskom ujedinjenju i pledoaje za ujedinjenje i
slobodu hrvatskog naroda. "Kada pak to postignemo, kad Hrvat bude
svoj II svome, onda kakav treba da bude njegov
odnoaj , prema Srbima, Bugarima i drugim narodima, a sve dotle
raditi II granicama samoga naroda. "52 Ne treba, dakle. prvo stvarati
jugoslovensku, nego hrvatsku dravu" ... II kojoj bi bila ogromna
Hrvata .,' ". 53 Ovom normativnom projekcijom on, zapravo, konzisten-
tno publicira anticipacije hrvatske pravake ideologije i politike.
No, mada odbacuje vizije onodobne srpsko-hrvatske, hrvatsko-
srpske jugoslove1Lske radikalne omladine, Alija ne zagovara, unutar
ove pozicije, radikalne konfrontacije sa Srbima. Pledira, naprotiv, ideju i
politiku konveJgencije54 ali bez stapanja, hrvatske dezindividualizacije,
srpske hegomonije iti uz bilo kojeg junoslavenskog na-
roda, i Bugare.
Ss
No, kasnije, naputa on ove percepcije ideje junoslavenskog
ujedinjenja. U kontekstu defmiranja i izlaganja svog projekta socijaliz-
ma, Alija se nekih svojih starih stanovita, ela-
borirati i svoje poglede na K .. aktuelni problem ujedinjavanja
jugoslovenskih plemena.)) (59) Zalae se za to ujedinjenje i pri tome
definira njegove motive, svrhe i pretpostavke.
nego bi se u prvom redu moraH latiti rada za ujedinjenje i hrvatskog naro-
da." (Jo o jedinstvu Hrvata j Srba, nav. izd., br. 6, 1914., str. I.)
51 Jo ojedinstvu Hrvata i Srba, nav. izd., br. 6, str. 2.
52 Cit.. djelo, str. 3.
53 Cit.. djelo, str. 3.
54 "Mi priznaj emo, da su nam Srbi veoma srodni, ta vie najbl ia naa iza
Slovenaca ... U borbi za ideale hrvatskog naroda mi bismo ih veoma rado gledaH uza se
- barone, koji su se poput klina uvukli u na narodni organizam i s kojima namje zajed-
domovina ... Dakle, mi nismo neprijatelji rada ni skim, pa ni sa
Srbima, samo ako je taj rad od koristi za hrvatski narod. pred prije svega
ujedinjenje i slobodu hrvatsku, nikakova nas misao ne smije i ne moe odvratiti od
borbe za te ideale." (Jo o jedinstvu Hrwua. j Srba, nav. izd-. br. 6, str. 3.)
55 "ta vie, bliim dodirom sa Bugarima smatramo, da bismo srpsku
zasukanost mogli ulUci i onda posve ravnopravno, djelovati i protiv
Nijemaca, i Talijana." (Jo ojedinsWu Hrvata j Srba, nav. izd., br. 6, str. 3.)
Allja
233
Prije svega to je ujedinjenje naravna stvar s obzirom " ... na
srodnost, koja bi za kratko vrijeme mogla dati jedinstvenu literaturu i
jedinstven jezik ... ".(59)
Nadalje, prednosti tog ujedinjenja " ... lee poglavito u tome to se
broj ljudi slui istim funkcijama drutvenoga organizma, prema tome se
utede sve one pralalne radne sile, koje bi pojedine neujedinjene
skupine zasebno troile. skupine osobito istoga jezika u stanju su
da II ivot unesu vie sila, vie talenata, vie izuma, vie
pokuaja i kombinacija o poboljanju prilika - u kratko, da intenzivnije
razvijaju ivot, nego to to mogu manje skupine, kako u
i gospodarskom tako u literarnom i prosvjetnom smjeru."
(59) Prema tome, u njegovom uvidu, u prilog jugoslovenskom ujedi-
njenju ide, prije svega, kvantitativno pretpostavki materi-
jalnog i kulturnog razvoja.
No, to ujedinjenje pretpostavlja uvid i spoznaju da ..... plemena nijesu
samo mase nego da su to i psiholoke gomile s
duama koje svoj duevni supstrat vuku iz vremena, kada se
ove prilike, tl kojima se danas nijesu mogle predvidjeti. Ta ple-
mena ive jo duama koje su se tijekom historiskog razvoja stvorile u
ondanjim prilikama." (59) Otuda pod jugoslovenskim ujedi-
njenjem podrazumijeva prije svega " ... ujedinjenje plemenskih dua ... "
a akt tog ujedinjenja treba da bude koncentriran oko proizvod-
nje jedinstvene volje objekt " ... moe da bude samo ivot
plemena proetih spoznajom o svim onim prednostima, koje on ima
pred partikularnim ivota."(59)
Prihvata i ideju centralizacije drutvene organizacije jer se " ... samo na
taj moe utednja paralelnih radnih sila i stapanje plemen-
skih individualnosti ... ". (60) Koncepcije koje plediraju decentralizam i
federaciju jugoslavenske drave, pod pret-
postavkama, u njegovom uvidu, nisu nita drugo do sredstva nacional-
nih buroazija u medusobnoj borbi za dominaciju. (60)
Najvanija pretpostavka njegovog projekta junoslavenskog ujedinje-
nja proizilazi iz njegovog razumijevanja ideje koncepta socijalizma.
Istinsko ujedinjenje irna da se provede " ... samo na
lozi ... " (60) pa, pod tom pretpostavkom, centralizam biti izvorite
dominacije i eksploatacije. motivi stoje
u osnovi u nacional-buroaskim recepcijama ideje
234 Alija
junoslavenskog ujedinjenja One, nacionalne buroazije na jednoj
strani ujedinjenje, II vidu njegove materijalne, prosvetno-kultume
i vojne prednosti, dok istovremeno na drugoj strani, II njegovom
uvidu, insistiraju na formalnim i stvarnim dravno-pravnim
tjeenjima kojim bi osigurale dominaciju ne samo nad vlastitom nacijom
nego i nad drugim narodima No, te proizilaze iz same
prirode kapitalizma: on " ... mora da se hrani i da zakida ivotnu snagu
drugoga To je njegovo Pa ako ne nalazi terena vani stvara ga unutra
eksploatacijom klase po klasi, plemena po plemenu, naroda po narodu."
(60) Otuda, i pledira jUl1oslovensko ujedinjenje na pret-
postavkama: "Sistem se mora izmjeniti, pa da se stvaranjem jake radne
zajednice stvori jedan narod, sistem se mora izmjeniti, da taj narod mogne
savladati gospodarski deficit, to gaje rat prouzrokovao ... ". (61)
No, identifikacijom one bitne dimenzije kapitalizma nisu iscrpljene nje-
gove percepcije prirode kapitalizma kao to, tek vidjeti, ni u onoj
vrijednosti socijalizma nije apsolvirano poimanje njegovih
supstancijalnih
Autokroatizacija, islam i Muslimani
On se nedvosmisleno, kao sljedbenik pravakih ideologijskih pogleda
na Muslimane, osobno deklarira kao Hrvat,56 bosanski jezik naziva
luvatskim
57
te pledira za muslimansku autocroatizaciju.
58
A Bosnu i
56 Deklarirani je pripadnik iz Bosne j Hercegovine pa se pot-
pisuje, uz Ivu Petra i Rudu pod tekst
Stanovie od iz Bosne i Hercegovine na skuptini u Zagrebu dne
1909. prema "Hrv. Katolic1wj udruzi", objavljeno u "Muslimanska svijest",
Sarajevo, II, 6. listopad, 1909.,40,2, str. 4. U ovom se tekstu, kojeg, dakle, potpisuje i
pa on izraava i njegova stanovita, sa pozicija hlVatskog
stanovita Ante istupa protiv tadlerove redukcije hrvatske na iden-
tifIkaciju, priprema za osnivanje njegove stranke te zago-
vara prohrvatsko nacionaliziranje masa, IO i imperativ da 00SanSki
katolici " ... svim si lama predobiju Bosne, po tom i muslimane za nacionalnu
hrvatsku misao ... ".(Cit. izv., str. 4.) U protivnom, sa tadlerovom politikom slijedi: .....
Muslimani se osamljeni boriti za njih, (hrvatske interese, nap. E. Z.) kada to
katolici ne Invaziji srpstva bit otvorena VT1lta, tc II htv. zemljama biti jedini par-
lamenat Bosne biti antihrvatski." (Cit. izv., str. 4.)
57 Tako pie kako Misbah, glasilo iIImije, " ... donosi smjesu
na turskom i hrvatskom jeziku ... ". (Uzroci propadanja islamskih naroda, nav.
izci, str. 9.)
58 To je bio i programski stav Muslimanske napredne stranke, svijesti,
njenog organa je urednik bio i Ademage kojeg oslovljava naim
Alija
235
Hercegovinu smatra hrvatskim zemljama i pledira njihovo ujedinjenje
sa Hrvatskom.
59
Otuda je rigorozni pan srpske teze o hrvatstvu
u Bosni kao proizvodu "sila prilika" i asistencije austrijske vlasti kao i
stanovita po koj ima u Bosni i Hercegovini ivi samo srpski narod,
dakle, Srbi muhamedanske vere i katolici.
60
U horizontu takvog nacionalnog i dravno-pravnog stanovita uputa se
u kritiku kako stanja unutar muslimana
tako i unutar muslimanskih naroda
Temeljna je njegova teza da se muslimanski narodi nalaze u stanju
dekadencije, kulturne, ekonomske i

Traga za njezinim
uzrocima. Pri tome, u naem uvidu, ne nastupa sa alItiislamskog
stanovita. Naprotiv, program Napredne Muslimanske Stranke
i osobna stajalita Ademage njenog lidera,62 on stajati na JX>zi-
cijama tlJXllogije islama kao neupitljive, aksiomatske vrijednosti. U tom
i pfWlkor/1 (Alija Iz uredl/itm, Muslimanska svijest, U, 1909., 14, l.
l prije toga mu stihove u pjesmi Uz bajramsku g. Ademagi
''Bonjak'', 23. I 1908., VIII, 3., str. I) U tom smislu Ademaga deklariIa:
"Mi Napredni Muslimani u Bosni i Hercegovini ne simpatienlo se sa bos. hen:. katolici-
ma za lO, io su oni katoilcl, nlti smo mi Napredni Muslimani Hrvati, io su oni katollcl,
nego mi samo za to simpaticmo sa katolicima to su oni i Mi Hrvati." (Ademaga
Slavnom uredil/ itvll "Mw;fim(ll1$ke svijesti", "Muslimanska svijest", O, 1909., 14, \.)
59 Srpskom nacionalizmu, u ovom kontekstu, zamj era i to su njegovi protagonisti " ...
protivnici sjedinjenj a Bosne i Hercegovine sa Hrvatskom, i to iz jednog uzroka,
jer bi tim i7WJbili relativnu koju u Bosni (Jo o jedinstvu Hrvata
i Srba, nav. izd., br. 5, str. 6.)
60 Teze su to dr. 'kljislava u njegovoj knjizi Srpsko rodoljublje j
u izdanju Srpske akademija nauka i wnj etnosti. (Jo o jedil/Stvu HIVata i Srba, nav. izd. ,
br. 6, str. I .) Ista stanovita, u njegovom uvidu, zastupa i list "Srpska omladina" koja je
" ... uvij ek govorila o katolicima i muslimanima u Bosni kao Srbima ... ". (Cit djelo, str.
2.) Kritizira i Dimitrija koji je hrvatske umjetnike koji su izlagali u
paviljonu Srbije prikazao kao Srbe. (Cit. djelo, str. 2.)
61 "Islamska je kultura zaspala pod zidinama Kordove, a od to doba rapidno opada i
Isl ama. " (Uzroci propa{kmja islamskih naroda, nav. izd., str. I .)
62 U kontekstu rigorome kritike tadlerovog prozelitizmaAdemaga fonnulirati
stanovite apologije islama kao aksiomatske vrijednosti: "Drugo, 'MusI. Svijest' je osno-
vata za Muslimanski narod i to na prvom mjestu. da brani vjero. Tho u dime, na
onoga se ne moe nikako obzir uzeti, nego ga !reba to je napasti, a osobito
onoga, kojije toliko puta na Islam atentat pokuao, da izvede, a nekoliko puta i izveo.
Taj, koga mislim,jest nadbiskup tadler, koji se nikako da opameti i prog-
je svoga pohlepnog '>derskog fanatizma i otimanjamuslimanske malodobne i sulude djece .
... Kod nas svih Muslimana, jest vjera najvii ideal a uz '>deru dolazi narodnost"
(Ademaga Slavnom urodiniirvu "Mus/imanske svijesti", cit izd.)
236 Alija
smislu i pisati: Nae je miljenje - program naeg lista ... mi znamo,
da smo za Islama i muslimanskog naroda prvi spremni proliti j svoju
krv.)63 No, ne samo sa ovog spoljanjeg nego i sa stanovita
svoje percepcije same islamske dogmatike, ne zastupa antiislamsku pozi-
ciju. I iz perspektive te dogmatike, islam nije autokrivac za tu retarda-
ciju64 muslimanskih naroda " ... jer nam historija njegova da je
bio podoban kultivirati i nomadske Arape tako, da su za kratko vrijeme
osnovali prostrano carstvo i II svoje doba postali najprosvjetljeniji
narod"65 Na socijalnom planu irna " ... pako ustanova, kojima izvor
nalazimo II Kuranu ... ".6fJ Islamje za njega i liberalna vjera. 67
U historijski reintetpretiranom islamu a ne II njegovoj dog-
matici vidi glavni uzrok muslimanske dekadencije. U tim revizijama
glavni je protagonist bio jQnatizam koji je svaki smisao za
evolUciju, logiku i razbor.68 on je, ostaloga,
Kur'ana, donio iskriVljavanje hadisa, producirao otpor svim
inovacijama i sl. 69 kako u osnovi dekadencije stoje
", .. sama vjera bolje oni koji su prije stotine godina nonni-
rali socijalni ivot, a reakcija im dala vjersku sankciju i tako ljudsko drut-
vo sputala, da se n. pr. dananji fanatik ni svojom formom ni svojom
duom ne razlikuje od onoga prije hiljadu i vie godina - dakle za sva vre-
mena status quo. "70 Reakcionarni fanatizam je izvorni islam i
pervertirao odnose vjere i "Pod njegovim uplivom (fana-
tizma), poprimila je vjera, kojoj prvobitnom bijae, da. i
odgoji narod, demagoki karakter tako, da vrijednost pred pri-
jestoljem vjere je tu kao srestvo, da se vjera, onakova,
kakova jest, uzdri, i vjera zamijenili su uloge - mjesto da mu
poslui, on njoj slui."71
63 Iz urednitva, ci!. izd
64 To je termin kojeg sam koristi.
65 Uzroci propadanja islamskih naroda, nav. izd., str. ll.
66 Cil. djelo, str. 2.
68 Cit. djelo, str. Il.
69 Cit. djelo, str. 3. "Paje li onda ikakova ako su islamski narodi danas nesavre-
meni, zaostali i za onim narodima, kojima negda bijahu (Cit. djelo, str. 3.)
7 [ Cit. djelo, str. 2.
Alija 237
Reakcionarni fanatizam donio je sa sobom vie vidova reinterpretiranog
izvornog islama. Prije svega, II njegovom uvidu, konzervativni, moder-
nom vremenu neadekvatni religijski odgoj kojim se zatupljuje i razum i
srce
72
i socijalnu degradaciju i diskriminaciju muslimanki to
direktno prouzrokuje stagnacij u javnog ivota kod muslimanskih naro-
da.
73
Potom, donio je neku vrstu autokiera,74 dakle, islamu ilegitrnnog
da ..... II Islamu II teoriji nema hierarhije, dok praksa
nosi neke institute, koji ovoj dosta muslimana iz
recepcije kulture i modeme umjetnosti, glazbe, slikarstva i kiparstva
76
te rigorozna selekcija II duhovno-znanstvenoj proizvodnji po autorite-
tom onog autokiera?7 - to su dvije vane implikacije onih pojava i
procesa. Iz ovog diskursa poziva muslimansku inteligenciju
" ... da jednom otvoreno stupi II borbu protiv svih predrasuda, koje
u narodu osporavaju uticaj kulture i prosvjete, i da tako ukloni propast,
koju ni optimizam ne moe zanijekati."78
72 Ilustrim ovu tezu uvidom II mektebski oogoj II Bosni: se on oo
neprimjerenog arapskog do prisiljavanja na religijske metafizike. (Cit
djelo, str. 3 i 4.)
73 One su, ilustrira to opet bosanskim stanjem, izjavnih privrednih aktivnos-
ti, iz kulturnih i humanitarnih djelatnosti i sl. (Cit. djelo, str. 4, 5, 6, 7, 8.) Poloaj ene
muslimanke u zbilji" .. . je u nesuglasju sa zasadama vjcrc i opljemo principi-
ma."(Cti djelo, str. 4.)
74 " ... Islam ne pozna apsolutnog fonnalizma, stoga otpada svaka potreba sveCenstva."
(Cit djelo, str. ll.)
75 Cit. djelo, str. 8. Prepomaje te parakJerikalne institucije u rijasetu ilmije, ustalekoj
organizaciji bosanskih hoda sl. Posebno se odnosi prema njihovom listu
Misbah. (Cit izv., str. 8,9)
76 Cit djelo, str. 10. Zbog toga" ... kulturne ne prodiru lako u muslimansku
zajednicu ... " te je " ... ova fonna Islama, kakovu je mi danas imamo u istinu
kulturi." (Cit. djelo, str. 7.)
77 on je " ... rairio svoju strahov ladu po cijelom Islamskom svijetu. rtvom mu pade
najprije znanost, sva znanstvena djela budu stavljena na indeks a autori njihovi proga-
njani, kamenovani." (Cit. djelo, str. 11.)
78 Cit djelo, str. 12. Musa je, napominjemo to ovdje, u navedenom tek
stu, u radikalnom rliskwsu. mjestimice se i logikom ad hominem, OP'lf-
gao sve temeljene teze publicirane u njegovom rukopisu uzroci proplldallja
islamskih naroda.
238 Alija
II
KAPITALIZAM I SOCIJALIZAM
najrelevantniji tekst bavi se kritikom kapitalizma i projektom
socijalim1a. Pariz i Moskva metafore su za dva svije-
ta, Na kulturokoj razini, je o opreci i granicama " ... izroegju dvije
kulture: kulture materijalizma i tehnike te kulture idealizma i
preporoda, kada nestati mnoge varvartine, ropstva i nepravde, koje
dananja kultura krije pod krinkom civilizacije, slobode i zakonitosti."
(ll) No, iza i II osnovi kulture stoji socijalna struktura
koja je utemeljena na kapitalizmu. se sada pojavljuje kao
radikalni, kapitalizma.
Militarizam, imperijalizam i rat
Stoji avet kapitola, (4) prije svega, kao temeljni svjetskog rata.
on nije, dakle, nikakav incident nego je proizvod cjelokupne strukture
socijalnog ivota na kapitalizmu (3) te " ... katastrofu tog
ivota i degradaciju njegovih (3) Kapitalje, dakle, ", .. pravi
krivac i uzrok rata .. ,", (4) Kapital " ... je povod onje
i pokrenuo i svjetski rat, a svi drugi motivi su tek njegova obrazina," (14)
I zbog toga njegova imanentna nunost da ozbilji svjetsko gospodstvo,
Kolonijalizam, odnosno politika gospodarenja svijetom jest njegovo
djelo, Militarizam i svjetski imperijalizam - to su njegovi proizvodi, U
osnovi svjetskog rata, a on je izraz militarizma, kolonijalizma i imperijal-
izma, u njegovom uvidu, stoji borba za ostvarene podjele svije-
ta, irenje ozbiljnih imperija i njihova preraspodjela 79 U prvom svjet-
skom ratu, u stvari, radilo se "" , o otimanju otete stvari "," (6)80 paje "",
79 bez sUlTUlje odgovorna za koje su tim ralOm ljudstvu nanaeni,"
(5) je, II njegovom uvidu. i povela rat za preraspodjelu imperijalnih
kolonija u svijetu " ... jer je rat kolektivni cjelokupnog drutva, pri kojemu je pob-
jegjenog vodila zja namjera za svjetskim gospodstvom da ga se domogne, a pobjeditelja,
da to gospodstvo odrli," (4) U tom smislu jo jednom o prirodi svjetskog rata "Ne
se s Engleskom mjeriti na moru, je militarizam bezobzirno
preko naroda i zemalja kordon od do Perzijskog mora I kad je
bio da zakuca Egiptu i Indiji na vrata - planuo je svjetski ral" (5)
80 "Onaj, koji je bio izveo ono, to je namjeravala izvesti, nema nikako-
va prava na lO ..... (6) Izraava ovdje jo j ednom svoj antikolanijalni stav,
Alija 239
krivnja i jednih i drugih nepobitna."(6)81 Odgovornost za rat, prema tome,
snose sve drave i to ... vlastitim narodima za sve nevolje,
koje im ratom nanesoe ... ". (7)
Militarizam nije, samo obiljeje razvoja
nakon ujedinjenja, on je djelo i proizvod kapitala i drava
(8) Ovdje su zanimljive deskripcije prirode militariz-
ma. U njima se, zapravo, mogu prepJmati i militarizma
i to onako kako ga producira kapitalizam. Militarizamje, se jo
od ujedinjenja od 1871. godine, prije svega, proizvod kapita.
mobilizacije svih. narodnih sila II cilju ostvarenja imperijalne
dravne politike.
S2
Dravna megalomanija inficira sve socijalne slojeve,
pa i one su interesi divergentni kapitalizmu, s1Xlsobnosti
kapitalizma da " ... stvara javno mnjenje, II kojemu je ropska pokornost
nazivana disciplinom ... a domoljublje prezir svega., to ne bijee
pri tome, militarizam propovijeda i aplicira odricanje od
individua/nosti i osobnog dostojanstva. militarizam kao
dravni sistem svoju zlu namjeru je ..... u pojedincima znao da budi i da
ju pod platom kreposti kao to su domoljublje, vjernost,
nacionalna svijest, da ju podrava svim sredstvima, kojima je znao
stvarati javno miljenje - ukratko kapitalizam je vodio narod na
mu ga kao dobro."(5) Povijesni razvoj ovoga na
kapitalizmu zasnovanog militarizma morao je " ... kat-tad
dovesti II sukob sa ostalim dravama, koje su prije nje bile prisvojile i
podiJelile svjetski imperij ... ".(6) Otuda, odgovornost za ratne
prizilazi iz prirode kapitalizma, odnosno, sistema
kao dravnoj ideji " ... koja sama po sebi i nije drugo nego jedan pro-
tupravni princip, to se realizuje osvajanjem i u{X>koravanjem drugih -
dakle No, ne samo unitenje nego unitenje
militarizma a to unitenje njegovog izvora - kapitalizma,jest
u uvidu, pretpostavka bez ratova
militarizam se, uz kolonijalizam i dalje ..... nesmetano razvijati." (22)
Demilitarizacija, odnosno, razoruanje, a to i prevladavan-
je kapitalizma: to je njegova projekcija (23)
81 Saveznici " ... se mogu osvetiti kao rivalu, ali je ne mogu suditi kao kriv-
ca." (7)
82 Toj politici sav javni ivot: "Crkve, urede, javne zborove, cijelu literatu-
ru, osnovne kole kao i fakultete - ukratko sve proima jedinstven odgojni duh milita-
rizma i nacionalne megalomanij e." (7)
240 Alija
Njegov i je eksplicitan:
"Rat je posljedica militarizma, militarizam kapitalizma, te ako
elimo bez ratova moramo unititi kapitalizam."(8)
Zanimljivo je da on anticipira: dok postoji kapitalizam i militarizam te
imperijalno osvajanje svijeta kao njegova konzekvencija - novi
rat, kao to je i uslijedio. Uz ovu ide jo jedna anticipacija:
siromanije zemlje, da bi se otrg1e do dominacije
drava, II perspektivi, izvesti od domi-
nacije kapitala. Moskva je, a ne Pariz, povijesna perspektiva. Ona je
ovdje i paradigma demilitarizacije, odnosno razoruanja svijeta kao
pretpostavke svjetskog mira. Ali, on zna, razoruanje kapitalizma. bilo
bi njegov suicid.
Druge dimenzije kapitalizma
No, time nisu iscrpljeni njegovi uvidi II prirodu kapitalizma. Razvija on,
prije svega, neku vrstu psihologije kapitalizma. "Psiholoka klica kapi-
talizma lei u tenji ljudskoj za luksuzom ... ". (13) U njoj pojedinac " ...
utapa dosadu usljed monotonije ivota." (13) dosade
i monotonije konzekvencija su redukcije duevnih .fUnkcija na sticanje
materijalnog i postizanje socijalne karijere. (13) Duevni ivot je
ispranjen od svega to nije vezano za ovo sticanje. ivi se u praznini.
vlada zaslijepljena pohlepa, smisao ivota se svodi na sticanje kapitala
- radi kapitala a ono se pojavljuje kao patoloka nuda. "Domogavi se
kapitala ne nalazi takav pojedinac vie nita u ivotu, to bi njegov
interes moglo pobuditi i prema bi svoje nastojanje
(14) U kapitalizmu je, otuda, materijalni uspjeh glavni kriterij soci-
jalnog ugleda, on je " ... ideal svih klasa i slojeva." (16)
Istovremeno, II takvim pseudovrijednostima ", .. oskudicom gonjena
masa vidi inkarnaciju zemaljskog ideala ",", (14) Iza ove patoloke psi- _
hologije stoji bezumna konkurencija kao bespotedna borba
usamljenih pojedinaca. Otuda "." dananji poredak osniva se na tome,
to je svaki pojedinac u borbi za opstanak preputen sam sebi, da se
brine i radi za se, U bezumnoj konkurenciji i najtecanju mora onda da
svaki pojedinac vidi u drugome neku vrstu rivala .. . ", (25)
U sociolokom diskursu, njemu kapital "", prestavlja ranu na socijalnom
organizmu ... ". ( 14) Prije svega, svi su "." posjednici kapitala neproduk-
tivni drutveni sloj, koji moraju drugi da hrane .. ,"(14) a potom kapital
", .. zakida radnu snagu .. , za proizvodnju luksuznih sredstva "." dok,
Alija
241
istovremeno, na drugoj strani, ne postoje sredstva ..... ni za normalne
potrebe ljudske zajednice."(14)83 Socijalna diskriminacija i antagoni-
zam rada i kapitala su dovedeni do vrhunca.
Na kulh/mom planu, kapital, producira patologiju: "Podjannio
je znanost, wnjetnost, u svoje svrhe upregao kole i bogomolje,
uguio pravdu, zatomio istinu." (15) Kapital svodi kulturu, umjetnost i
znanost svodi pod puku robu. (17)84 kola je " ... orujem kapitalizma,
u kojoj je on znao prikazivati svu nepravdu kao od boga datu i mjesto
slobodnih ljudi odgajati samo pokorne podanike." (49) U tom pogledu
kola socijalizira u smislu licemjernog
morala: "Ona tuvi djeci ljubav, dobrotu, istinu i pravdu, a istovremeno
zagovara poredak, u kojem ova svuda nailazi na zavist, zlobu, la i
nasilje." (52) racionalnost ne moe kompenzirati kulturnu
dekadenciju: "Svi oni uspjesi, koje je privatni kapital postigao
ne mogu ni iz daleka da budu remedium ni kompenzacija za sve one
defekte, koje dananja kultura pokazuje a koje je on prouzrokovao."
(15)85 U ovom aksioloko-kultumom kontekstu mu se da duh
gramzb'ivosti dominira, a posebno, to je konzekvencija tog duha, " .. , da
je sentimentalna deviza bratstva, jednakosti i slobode degradirana na
frazu,jer ta deviza nije nala i izraaja u zakonu, koji bi za t yu
i materijalno (2 1) Respektira on, dakle, ideje liberaliz-
ma, ali smatra da se one u kontekstu kapital-odnosa ne mogu realizirati,
da, naprotiv, dospijevaju u svoju totalnu degradaciju, A njihovu afinnaci-
ju kao njihov dovretak moe osigurati tek socijalizam.
83 Ka . j od j .. ' .' od ld ". 'j. d ,. . od
pita, nosno... w<.:>ttZa Z na asa... SI 1 ra ne mase ... na proiZV -
nju sredstava za luksuz i komfor, dok se kulturnim potrebama u priregji-
vanjem zabave i pijanki," (14)
84 Smatra on da kapitalizam ne moe pnxlucirati ideju, jer ona " .... ili ne
dolazi u do izraaja. ili pak podlijee raznolikim obzirima kompromise S
predrasudama mase, hirima vlastodraca i kapitalista, dok su Gal ileji vrlo rijet-
ki " (17) Ovdje on ulazi u simplifIkacije: ignorira domete svijeta II sferi kul-
ture, umjetnosti i znanosti.
85 Na jednoj strani, kapital, proizvodi pseudokuJturu orgija, kabarea i primitivnih
zabavita, a na drugoj strani, fIguriraju " ... popredgragjima ... rtve poretka II zaguljivoj
atmosferi alkohola, rezignacije i (l5)
242 Alija
Teorijski aspekti socijalizma
On vjeruje da nakon svjetskog rata povijest donijeti ", .. poraz kapi-
talizma. Era koja nastaje je ... ". (15)
No, li se slom kapitalizma te socijalne strukture i kulture koju on
sa sobom donosi dogoditi silom ili milom, revolucijom ili mirnim prela-
zom? Nasilna revolucija, revolucija sa rtvama ", .. biva onda, kada se
nazadovoljstvo irokih masa dri pod pritiskom vlasti II nekom
potencijalnom stanju dotle, dok toliko ne da raskine spone i
eksplozivno pregje II kinetiku. Takova revolucija pretpostavlja dakle
uvijek nespretnu upotrebu vlasti protiv zakona naravi, koji vri-
jede II sociologiji kao i II fizici i kemiji. Ta nespretnost lei u tome, to
vlas/ne ostranjuje uzroke nezadovoljstva, nego mu
Kad pak sile pregju izvjesnu mjem, onda je to spri-
(12) Sklon je recepciji ideje i koncepta evolucije.
86
Ona
dovesti do revolucije kapitalizma, ali bez rtava. U ovom kontekstu
izvore i prirodu nasilnog karaktera ruske revolucije.
87
Teorijsko-
koncepcijski ne moe se braniti "krvava" ruska revolucija, njen teror,
njeno uspostavljanje diktature proletarijata ali, tu
prirodu ruske revolucije smatra odgovorom na antirevolucionarno nasil-
je svijeta.
Potom, problematizira pitanje: postoji li jedan univerzalni model soci-
jalizma, postoji li transhistonjski. put prelaza ka socijalizmu, li se
taj prelaz dogoditi jednovremeno ili vremenski sukcesivno? Njegov neg-
ativni odgovor je nedvosmislen: "Bilo bi ludo ustvrditi, da ima neko,
koji u poznaje kako bi se ta reforma nap.
E. Z.) ivota imala da provede. Nu, to je glavno, poznata su koja
se imaju da ostvare." (17) Konkretno-historijski uslovi i okolnosti, kultur-
na snaga naroda, osobitosti socijalnih zajednica i sl., u ovom pre-lazu
biti od presudne vanosti: razne kombinacije glede uregjenja
86 koji neminovno uslijediti, dakle gaenju kapitalizma, " ... treba
u susret tako, da nastupe mimo a ne naprasno." (12)
87 "Kao moemo uzeti, da je revolucija nastupila dosta surovo i brutalno,
kakogod je i surov i brutalan bio otpor, daje na teror odgovorila terorom, te da je zave-
dena diktatura proletarijata. Krvavu revolucij u ne moemo nikako braniti, nj u nije
mogao htjeti ni ruski narod, jer je bolji od mnogih drugih. Tu su revoluciju provocirali
dogagjaji, kojima nije upravljao narod nego klasa, a kada je jednom
provalila nije ju bilo zaustaviti." (19)
Alija
243
raznolikih drutvenih odnoaja, da se to bolja hannonija s
Te kombinacije drutvene tipove .... (prelaza
ka socijalizmu, nap. E. Z.) ... kao to je i drutvo stvorilo
raznolike dravne tipove od skrajnog apsolutizma do najliberal-
nije republikanske forme." (17)88 Eksplicitan je i u uvjerenju da se
refonna ka socijalizmu svuda jedllovremeno provesti to
ostaloga, ovisiti od snoljivosti ekonomskih prilika,
nosti masa i sL (17) Otuda, kao to vidjeti, u svojoj projekciji
jalizma na junoslavenskim prostorima sa konkretno-histori-
jskim detenninantama, a prije svega sa daje o ruralno-
agranom i drutvu.
Potom eksplicira i svoje pitanja o ulozi II
revoluciji. revolucija u Rusiji nije djelo pojedinaca
89
nego su
to u kojima su mase, na njih, prepoznale izraz
svojih misli i prepustili im ( 19)
Ko su glavni reforme kapitalizma? Prije svega,
odgovara kapital, a onda, i nacionalizam sa svojim ludilom.
90
No, otpori komunizmu H onim momentom, pitanje egzis-
tencije ne bude lealo u sreditu ljudskih interesa." (26)
Nadalje, uvodi II svoj projekat socijalizma i problematiziranje pojam
diktature prole/arija/a. Prelaz od kapitalizma ka socijalizmu poima kao
prelaz vlasti na radnitvo, a taj prelaz shvata kao " ... trganje ispod pre-
vlasti i podjelu vlasti. Ne radi se tu o diktaturi proletarijata ... ". (12)91
Naprotiv, radi se s tim prelazom o tome " ... da se lj udsko drutvo tako
uredi, kako ne bi mogao ni jedan za rad sposobni tog dllllva ivjeti
88 Ovu misao jo jednom formulirati: ' 'Kolika u prvo vrijeme biti sadrina
refonne, koliki korak drutvo u novoj smjernici od sposobnosti i
turi naroda. To bi trebalo svakako uzeti u obzir,jer bi se val reforme mogao odbiti
od nesposobnost mase kao o klisuru, a posljedica bi bila zbrka, patnje i boli, koje
jalizam treba da uklanja." (26)
89 Naprimjer, on navodi, Trockog iH Lenjina. (19)
90 on time i i anga:hnan tampe, borbu pro-
tiv ruske revolucije. (19)
91 Ne radi se u tom prelazi ni o stvaranju drutvenog poretka " ... u kojem bi n. pr. zidar
imao o materijalu za kole, ili o umjetnosti. Radnik
ti i u novoj eri radnik, ili duevni prema tome, za ta ga bude narav stvorila
... ". (12)
244 Alija
.
na tugjega rada i da svako dijete kao novi zajednice nagje li
istojjednake uslovezaivot ... ". (13) revolucijadovrlava, zapra-
vo, revolucije i to tako to otkalnja njihove nedostatke i ukla-
nja povrede socijalne pravde. (13)92 Dok su revolucije traile
..... samo ravnopravnost (s plemstvom, nap. E. Z.) pred zakonom ..... ,
dotle, sada, " ... radnitvo zahtjeva novi poredak i nove zakone." (20) Ono,
zapravo, recipira protivljenje nejednakosti II zakonu
plemstva i ali sada istupa protiv tog zakona, sma-
ga iluzornim i se za jednakost, s onu stranu rada i kapi-
tala, dakle, s onu stranu svake ..... ovisnosti o drugome." (2 1) Smatra da
prelaz osigurava prevladavanja iz drutva nasli-
diferencije plutokratije i proleterske klase, i da on, zato,
domava ideju socijalne pravde. (21) Otuda, koncepcijski ne
pn"lrvota teoriju diktature p1"01etarijata, a II konkretno-historijskom kon-
tekstu ruske revolucije, smatra da je ona dedukcija haosa i
realizirana historijskom nudom. Ali, ona je bila izvor snage, svijesti i volje
proletarijata - ruskog radnog naroda. (19)
Pa, ipak, neovisno od tih nunosti, teorijsko-koncepcijski, on smatra da
ruski "", boljevizam ili diktatura proletarijata - nije socijalizam, j er je
diktatura jednih nad drugima sa socijalizmom nesravnjiva." (20) No,
ruski proletarijat, s obzirom na neprijateljsko
okruenje, ne moe bez diktature ostvariti svoje ideje. Smatra on, u tom
kontekstu, socijalna, odnosno, ideja", .. ne se za
dogledno vrij eme nigdje u cjelosti ostvariti, podravati vojsku."
(23) "oboruanu nacionalu" koja nastupati spram mili-
kapitalizma, Ali, to je tek historijskom nudom
provizorij " ... jer onim momentom, se privatno vlasnitvo u pogle-
du zemlje i sredstava proizvodnje socijalizira, prestaje i ostaj e
tek tradicionalna opreka izmegju proletarijata i bUIoazije, koja tijekom
vremena blijedi, dok u prvoj generaciji posve ne (23)
Nadalje, u projektu socijalizma tematizira i problem privahle svojine.
Socijalizam nosi sa sobom tendenciju " ... da se privatne svo-
jine nad onim stvarima, koje po svoj oj prirodi pripadaju zajednici,
nagomilavanje kapitala." (15) Ova deprivatizacij a, koja na
92 Otuda se francuskom protivljenju ruskoj revoluciji da je
ta revolucija promatrano sa idealnog stanovita, dovretak te fran-
cuske revolucije. (21)
Alija 245
aksiolokom planu nosi sa sobom detronizaciju materijalnog uspjeha kao
apsolutnog kriterija vrijednosti i socijalnih promocija, za njega ne
nita drugo do uslova privrede za sve. (16) Odbacuje
stanovite da deprivatizacija vlasnitva u socijalizmu unititi privatnu
iniC1jativu. Naprotiv, za razliku od privatne inicijative koja
je materijalnim motivima - dobitkom, a oni nisu nuni
-za rad i tetni su za duevni rad privatna inicijativa,
idea/nim motivima, " ... u drutvu bi izbor
one struke rada, koja pojedincu, da svoju sposobnost to
razvije na vlastito zadovoljstvo i na korist zajednice." (16)93 No, ni soci-
jalizam nije lien inaterijalne motivacije u privatnoj inicijativi " ... samo to
se ne tako, da svaki grabi za se kao Z\jer sprenma na zator dru-
goga, nego tako, da specijalnom rodu pojedinca odgovara specijalan rad
drugoga kao rada jednog za drugoga." (11) on vjeruje da tako pojm-
lj t:na privalna init:ijativa u socijalistii::kom kontekstu " ... pored
ostalog i za to da se sve sposobnosti, koje priroda prospe na ljudski rod,
nesmetano razviti ... ". (17)
u svoje refleksije o socijalizmu i poimanje njegova odnosa
spram komunizma. Socijalizam treba " ... smatrati vie kao smjernicu
drutvenog razvoja nego kao jedan drutveni tip. Cilj, kojem ta
smjernica vodi, je komunizam ... ". (15) Ne uputa se u deskripcije komu-
nizma, tek apostrofira kako je on " ... jedan drutveni tip, koji trai visoku
inteligenciju, usljed koje bi se os pojedinca dala pomaknuti iz
egoizma da vie kroz sa\jest." (15) Komunizam, li njegovoj antici-
paciji, ", .. se ne tek devizamajednak.osti i slobode, on ih ostvaru-
je zakone, koji odgajaju jednake i slobodne ljude." (15)
drutveni razvoj za svoj smisao, u odnosu na takvu percep-
ciju komunizma, ima da podgoji i spretni ".,. u egoizmu ogrezli ljudski
materijal ... " za " ... taj idealni drutveni tip." (25)
Projekt tranzicije
Nakon ovih teorijsko-konceptualnih ideje, smisla i
projekta socijalizma, a od apostrofiranog stanovita da se
prelaz socijalizmu ima odvijati u skladu sa konkretno-his-
93 "Idealna motivacija je u stanju, da prosvjeti i kultwi u dadne onaj koji
snazi oogovara, dok materijalna motivacija razvoj kul-
ture je u ovisnost o dobitku." (16)
246 Alija
tarijskim uslovima, i ne jednovremeno po transhistorijskom modelu,
Alija se uputa II sadrinski projekciju
refonne II osebujnim uslovima junoslovenskih zemalja. A to osebujno,
kao to je jest II tome to je o agrarnim i kulturno neprosv-
zemljama.9
4
Otuda, proces socijalizacije po sadrini mora biti
a " ... tek po formi treba da se obazire na
odgoj i poimanje pojedinaca." (27)
U ovim okolnostima kapitalizam" ... se mora odmah II prvoj etapi isko-
rijeniti i mu razvoj na svim njegovim a to su
industrija, zemlja, trgovina, obrt i gotov novac." (26)
refonna, odnosno socijalizacije treba II junosloven-
skim uslovima sa socijalizaCljom zemljita. je te socijalizacije:
zajednica je duna " ... svakome osigurati jednak komad kulturnog
zemljita." (27)95 To se podrutvljeno i jednako zemljite
ne predaje u privatno vlasnitvo nego samo na doivotno uivanje. Ono
se ne moe U . ni prodati, ni iznajmiti, ni pokloniti, ni opteretiti,jer bi se
jednom postignutajednak.ost poremetila." (27) Njegov koncept socijali-
zacije zemljita podrazumijeva i kolonijalizacije kako bi se
hannonizirao odnos izmedu j ostalog stanovnitva.
(30) "Ovakva reforma zemljiDog posjeda nije socijalizacija zemlje u
idealnom smislu, ali svakako jedan korak. naprijed i solidna
baza., na kojoj bi se dala nastaviti izgradrUa drutvene zgrade. Glavna
svrha je postignuta, da je kapitalizam u zemljitu iskorijenjen i onemo-
(31) S tom svrhom neophodno izvriti reformu i II i
to adekvatnim porezima preko izvjesnog maksimuma. (31)
Nadalje, paraleno, sa zemljinom refonnom " ... treba socijalizirati
industrijalna (31) U se ona sastoji: "Drutvo preuzme
mjesto dosadanjeg vlasnika a sve drugo ostaje kao i prije
samo s tom razlikom, to i i duevni radnici toga posta-
ju drutvenim namjetenicima." (32) Pri tome eksplicitno odbija kon-
cept mjeovitog, odnosno, istodobnog privatnog i drutvenog vlasnitva
nad Uz industriju, drutvo treba " ... preuzeti veletrgovine,
94 ''Mi smo poljodjelski i narod." (26) ''Mi smo agrama zemlja". (32)
95 Na do kraja detaljan i autorski on ovdje ideju socijalizacije zemlji-
ta. No, nema potreba za elaboracijom log minucioznog projekta jer se ostaje, i do toga
je ovdje stalo, na konceptualnim aspketima njegove vizije prelaza ka socijalizmu u
junoslovenskom konleksru.
Alija
247
veleobrte (banje, kina, velika svratita, restaurane, kafane i. t. d.), zatim
rudnike i ume, ukoliko ne bi bile preputene dtvarenju te
eljeznice i parabrode ... svu uvoznu i izvoznu trgovinu ... ". (33)96
Reformama podlijee i maloobrt: ' 'Drutvenu politiku na polju maloobr-
ta trebalo bi udesiti tako, da bi on polagano ulazio II drutveni oblik.
U tu svrhu se ne bi smjelo dozvoliti zasnivanje novih privatnih obrta.
Omladinu koja bi iz obrtnih kola izlazila, primalo bi samo drutvo u
vlastita Na taj bi privatnog obrta u jednoj generaciji
nestalo." (35)
refonnama u oblasti finansija privatni kapital pruiti
otpor. U eliminiranju metalnog novca u obliku zlata i srebra i u
u unutranjem prometu, dravnog papirnog novca
vidi on put prelaza ka socijalizmu u sferi finansija. (35, 36,
37)97 Sa eliminacijom ekonomske vrijednosti zlata, srebra i dragulja u
drutvu nestali bi i razlozi pohlepe sa kojom ljudi vie
pokazuju svoju gospodarsku prednost nego svoje estetske sklonosti, a
draguljima bi se kitili samo ..... slojevi primitivnih estetskih
koje bljesak i arenilo veseli. Time to bi u drutvu
gospodarski razlog postao naivan i iluzoran, prestalo bi i samo
(38) Istovremeno, kamate i kamatna veresija bi prestala, a time
"". bi bila kapitalizmu prerezana ila kukavica." (49)
stambena reforma podrazumijeva "". da svaki ostane u
onim stanan;kim prilikama, u kojima ga raf orma ... ". (39) To
''Dosadanjim vlasnicima ostaje njihova za stanova-
nje, ili izbor takove, ako su ih imali vie. U za vie porodica
moe im se prepustiti, samo izbor stana. za pojedince, koji su dotle
ivjeli od najma (kirije), predvigjenaje drutvena (39) No, radi
..... pravednoga ravnanja stanarskim prilikama prelaze sve zgrade, koje
imadu neku trajnost u vlasnitvo zajednice. Stvar je odgojne plemeni-
tosti pojedinca, li se osjeti ti povrijegjen u tome, to drutvo od
njega zahtjeva, da rtvuje svoje luksuriozne nudi drugoga, ili
ne." (38) Drutvo se brine za izgradnju novih stanova i ubire stanarinski
96 ''Na trgovine trebala bi da se tendencija za postepenim
privatne trgovine. U jedan mah se to ne bi moglo, a niti bi se smjelo poduzeti." (33)
97 "Treba dakle ostati pri metalnoj valuti prema vani, a u nutranjosti zavesli
papirni novac." (37)
248 Alija
porez dok se ne osigura stanova a njegova svrha nije
" ... prihod za drutvo nego poravnanje drutvenih odnoaja II smislu
pravde." (40)
Glavni izvori drutvenog dohotka su II odnosu na nabavne i izrad-
bene, cijene roba koje drutvo prihod iz rezerviranog
zemljita to ga dodjeljuju te prihodi rudokopa, uma i prevoznih
sredstava. On se foonirati i iz poreza na koja II prvo
vrijeme biti socijalizirana, zatim iz poreza na prihode iz iznad
maksimuma te iz stanarinskih poreza. (41)
sva prometna sredstva, promet potom, brzojavom
i telefonom, trebaju biti besplatna. Viak poljoprivredih proizvoda
se prema njihovim cijenama II inostranstvu. Razvoj kulturnih instituci-
je ne smije biti takvog obima da bi ekonomski ugrozio radnike i nam-
jetenike. Agrami dohodak visinu dohotka osoblja II drutven-
im II obzir njihov napor i njihove sposobnosti.
Razlike minimalnog i maksimalnog dohotka ne smiju biti
velike. "Duevnom radniku ne pripada 'eo ipso' nikakvo
pravo na platu nego (41) Napor i sposobnost o toj razli-
ci a duevni rad na druge zadobija priznanje.
duevne i mjeovite vrste rada ravnopravne su u platama a one ne mogu
biti od dohotka zemljoradnika. No, razlikuju se po izdacima
energije. Ta se razlika duinom
radnog vijeka, odnosno radnim staom potrebnim za odlazak.
u mirovinu s tim da je tu u povoljnijem poloaju intelektualni rad.
98
Plate II mirovini bi ostale iste. Drutvo bi osiguravalo poviice plata
zavi-sno od broja djece. S obzirom na poloaj u koji zapasti,
s prelazom u socijalizam, socijalne grupe - zemljoradnici, drutveni
namjetenci i privatnici - drutvo poduzimati mjere na ekonomskom
i uravnoteenju njihovog poloaja (46, 47, 48)
Uvjeren je da bi unutar ovakvog projekta prelaza ka socijalizmu egzis-
tencija bila " ... svakom zajednice svi pod jednakim
uslovima . ... Teina ivota raspodjeljena je na sve podjednako ....
Zajednica stoji II kontaktu s vanjskim svijetom kao cjelina ona ima u
98 U prilog ovome ide, navodno, i to to radnik ne ma ta bi sa slolxxlnim vre-
menom dok bi ga intelektualni radnik mogao korisno upotrijebiti pa njegov radni vijek
treba da bude (45)
Alija 249
ruci sve gospodarske niti, te moe gospodarsku ravnoteu uzdrati." (49)
U drutvu figurirale bi tri socijalne grupe: zemljoradnici,
obrtnici te upravnici, a dok to odnosi zahtijevaju i vojnici.
(49) S obzirom na junoslovenske prilike, refonna podrazu-
mijeva i ukidanje feudalizma veJqx>sjeda, ali ono je tek pret-
postavka za sadrinski potpuno ostvarenje socijalne pravde, odnosno
ovdje projektirane refOIme drutva. (54)
No, prelaz ka socijalizmu podrazumijeva i refannu kol-
stva. (49)99 Ovdje je vano njegovo poimanje odnosa kole i religije.
" ... drutvo ne moe stajati na vie raznolikih vjersko filo-
zofskih stanovita ... ". (52) Zato se ono " ... postavlja na stanovite slo-
bodne spekulativne filozofije, i ukoliko filozofski nazori raznih religija
budu u suglasju s ovom, i priznati i usvojeni." (52) U
skladu s tim smatra da se " ... religija kao poseban predmet u
drutvenim kolama (52) Na drugoj strani,
drutvo podrazumijeva da izvan kole " ... stoji svakome prosto, da
i ispovijeda to u koliko ne bude usuprot javnom
i poretku." (52) moralka se kao poseban pred-
met u koli nego posredovati cijelokupnu nastavu.(S2)
Treba akcentirati da se, II njegovom uvidu, projekt socijalizma ne moe
II jednokratnom realizirati. Naprotiv, " ... socijalizaciju treba Ue)
rastaviti II etape i kad se ivot II jednoj staloi, onda je lako na
drugu." (26) Pri tome, i II ovoj prvoj etapi, u ref anne " ... treba-
lo bi II izbjegavati sve ono, to osjetljivo dira II indvidualno nazi-
ranje i u uredbu ivota, kojuje pojedinac na tome osnovao i pri tome
do granica, koje ne zadiru u sferu to ga treba ostvariti .... Sa
zadovoljnim ljudima se ipak vie i zato se ne smije provoci-
rati nezadovoljstvo bez milile t. j. imale bi se baru prvoj generaciji pro-
pustiti sve one uredbe, koje bi bile II stanju stvarati nezadovoljstvo,
makar one stajale tl suglasju s samo ako ih ovo nuno ne
99 Ta refonna podrazumijeva neobaveznih igralita za predkolsku djecu gdje
se igrati istim kao i obaveznog osnovnog i srednjeg kolovanje od 6. do
18. godine. Ono podrazumijeva i teorij sko i kolovanje u radionicama, a svi
moraju zavriti univer.citct Razvrstava srednje kole na kole smjera
(ratarske, zanatlijske ili industrijske) i kole teoretskog smjera koje traju pet godina. V
posljednje dvije godine se slobodno usmjeravanje ka prirodnih
ili apstraktnih znanosti (filozoftia, historij a i sl. ) "Historija sociologije se u prva tri
godita opirno, a na filozofsko shvatanje cjelokupne nastavne materije polae se 0so-
bita vanost." (52)
250
Alija
iziskuje." (40) U ovom antidogmatskom diskursu, da II
ptvoj fazi refonne do " ... klasne opreke
proletarijata i buroazije. I to ne samo gospodarske nego i tradi-
cionalne. onim momentom bi drutvo postalo materijalno i moral-
no homogeno, krenulo bi i samo putem, koji se sam od sebe prua. S
jedne strane vlast, a s druge kole i odgoj bili bi u stanju, da kroz jednu
generaciju potpuno svladaju." (52)
od sadraja svog projekta refonne, Alija
akcentira kako biti ... isto tolika vana i fannalna tj. provedbena
osnova, koja bi imala i red, kojim bi se promjena
sistema najlaglje provela. Izmjenivi upravne i upotpunivi pravne
ustanove, koje bi novi poredak. iziskivao, bila bi teorija - nacrt gotov, a
tek onda bi se moglo i na djelo." (62)
sumarij
Kao mlad, znanstveno tek publicista, i sa stanovita svo-
jih ranih uvjerenja, a to su njegove ovdje tek-
stualne reference, Alija je, jedno vrijeme, i II tome nije unutar
muslimanske zajednice bio usamljen, epigon
hrvalske pravake ideologije Ante No, to je irelevantno poli-
stanovite samo u mjeri u kojoj ono, sa pozicija naih teorijsko-
vrijednosnih kriterija, njegovu misao, ako je na to uopte
ona i pretendirala, da se uzdigne na rang teorijski relevantnih koncepci-
ja i da bude bar u dosluhu sa emancipatorskim intencijama zapadno-
evropske socijalne i znanosti onoga doba.
No, neovisno od subjektivnih pretenzija njegovih tekstova, da li je
u njegovom publiciranom rukopisu prepo:mati misli koje imaju
teorijsko-koncepcijski dignitet pa, onda, u tom vrijednosnom diskursu,
mogu one u relevantnu maticu historije socijalne i misli u
Bosni i Hercegovini?
U teorijskom smislu, a to je ovdje sa znanstveno-vrijednosnog stajali-
ta i prioritetno, prije svega, figurira njegova recepcija Renanove teorije
nacije. Ali, nije on, u diskursu, osvijestio njene granice. Ne
zna on, dakle, za, u teorijskom smislu, redukcionizme ove definicije. on
nema teorijsko-znanstvenu i povijesnu svijest o tome da fenomen naci-
je nije kulturoloko-transhistorijski fenomen,
nego da se on javlja u modernom vremenu i to sa zapadnoevropskim
Alija
251
revolucijama i drutvenim odnosima koje
one sa sobom donose.
lOO
No, u vidu teonjsku modu onog vreme-
na, a u njoj franshistorizam u fonni, ne samo
i nego i duhovno-kulturolokog poimanja bitka nacije, zap-
ravo, i dominira, moe se i tu je, ostaloga, respekt njegove
misli, da on, kulturoloki inovacijski tulosi teorijske in-
fonnacije u inteligenciju i javnost koju ona
producira.
Njegova misao, nadalje, dijeli zablude pravake ideologije. ona
ignorira empiriju muslimanske narodne samosvijesti, anahrono
pledira za njenu prohrvatsku nacionalizaciju te fonnu1ira velikohrvatske
aneksione pretenzije prema Bosni i Hercegovini. Na stranu to to ta nje-
gova misao ne korespondira sa bosanskim povijesnim njemu je
strana i nasilna. T vrijedan teorijski uvid u nepodudarnost vjerske i lUJCio-
nalne identijiJmcije ovdje je k<Xi njega, kao, uostalom, i u miljenju drugih
srpskih i hrvatskih zagovornika nacionalne srbizacije ili croa-
tizacije muslimana Bosne i Hercegovine, u osnovi, instrumentaliziran kao
pseudulegimitacijsko sredstvo pledoajea za prohrvatsku nado-
nalizaciju muslimana.
pri tome, valja zapaziti kako njegov pankroatizam, kao i kod
nije deduciran iz ove ili one pozicije antiislamizma: naprotiv, apologira
on Islam kao vrijednost po sebi te koncepciju i politiku kroatizacije
muslimana utemeljuje na njihovog islamskog identiteta. To
stanovite ne dovodi u pitanje njegova percepcija
historijskog islama i islamske prakse u samoj Bosni i Hercegovini. Ona,
u naem uvidu, u kulturolokom smislu, jest relevantna, jest, bez obzira
na njene sadrinsko-argumentacijske defekte, kao intelektualni, kao
pxluhvat - sama po sebi vrijednost. Trpi ona,
medutim, nedosljednosti, jednostranosti, neutemeljena
previde, neifOlmiranost pa, djelomice, i neznanje. Ovu
vrstu kritike njegovih uvida, istina na mnogo mjesta logikom ad
hO!1unem, publicirao je u pomenutom tekstu Musa
Otuda ovdje i na ovu kritiku.
100 O tome vidjeti u: B. Anderson, Nacija: zamiljena nacija, RlJ2I11atranje o porijek-
lu j irenju nacionalizma, "kolska knjiga", Zagreb, 1990.
252 Ahja
Slijedi on moralnu, kulturnu i aksiologiju konvergeJlcije
subidentita I to je, nevisno od njegovog
hrvatskog stanovita, jedan vrijedan aspekt njegove misli. Ali, ne
moe bez unutarnjih, i inkonzistencija tt!
misao do kraja provesti. Sa stanovita svojih predstava o i
dravno-pravnom karakteru i statusu Bosne i Hercegovine,
je, njegova ideja srpsko-hrvatske konvergencije, ostaje fonnalna,
inkonzistentna. No, iako II osnovi identificira kon-
stantne komponente srpskog nacionalizma, Alija dijeli
manire svog vremena: recipira sklonost ka poimanju
naroda i uputa se II iracionalne predstave o nacional-
nim karakterima. Stoje one II pozadini njegovog razumijevanja
temeljnih dimenzija srpskog nacionalizma. pri tome, ne pokazuje
sklonost ka kritici hrvatske svijesti i njenih objektivaci-
ja u onodobnom javnom ivotu. I u tom kontekstu njegova ideja kon-
vergencije poprima valere. Onaje to jo vie kad se ima u vidu
da je Alija sa pozicija pankroatizma dezindividualizirao
narod i time eliminirao njegov zasebni
subjektivitet. No, neovisno od ovih inkonzistenci-
ja, ostaje sama po sebi vrijednom njegova ideja i etika i poli-
tika konvergencije.
No, Alija uz epigonski diskurs, kasnije pokazuje i smisao za
autorske refleksije. Demonstriraju se, naprimjer, u njegovim koncep-
cijskim pogledima najugoslovensko ujedinjenje. Ne reducira ga, u kas-
nijoj fazi svog teorijskog i razvoja, kako je to bila konvenci-
ja onoga doba, na dravno-pravni formalizam nego ulazi i u njegove
historijsko-psihologij ske pretpostavke. I tuje i inovacijski: insi-
stira na ujedinjenju, povijesno tradicioniranih, nacionalnih duevnosti
kao pretpostavci dravne unije.
U vrijedne domete njegove misli uvrtavamo njegovu kritiku militariz-
ma, impe/ija/izma i kolonijalizma. Unutar ovih kategorija porijeklo
trai u prirodi kapitalizma on na osebujan naprimjer, za razliku
od Ive Pilara, uzroke i karakter Prvog svjetskog rata. U ovom
kontekstu II fond emancipatorskih vrijednosti njegove misli
uvrtavamo i njegovu viziju prava koje je u sebi elimi-
niralo fenomen sile, a konstituiralo se na univelzainim vrijednostima
mira, slobode, prava naroda na samoopredjeljenje i
konvergencije. Uvjerenje da se takav poredak moe
uspostaviti tek na socijalizma.
Alija
253
Uz to, njegov koncept socijalizma, zasnovan na vrijednoj psihologij-
skoj, sociolokoj i kulturolokoj kritici kapitalizma, mada je u mnogim
aspektima autorski, i to mu daje relevantno mjesto u historiji socijalne i
misli u BiH, isuvie je izvedbeno i operativno
Sadri u sebi naivnosti, elemente primitivnog egalitarizma,
irealnih konstrukcija i noosvijetenih totalitarnih implikacija. No, ono
autorsko slijedi iz njegove imanentne, a ne deklarirane, afekcije evrop-
skom socijaldemokratijom: ona implicira odbacivanje teorijsko-mark-
ortodoksija i dogmi. o
tome njegove preferencije ideje evolucije naspram nasilja revolucije,
ideja fazne, a ne jednokratne provedbe tranzicije, ideja ne
jednog univerzalnog ili unificiranog, nego pluralnih tipova socijalizma
posredovanih konkretno-historijskim okolnostima, refleksija o
diktaturi proletarijata, anulaciji privatne inicijative i sL
Njegovu vjeru u superiornu ideje socijalizma naspram
nacionalizma, i prije, ali i poslije, historija je, u
osnovi, demantirala. Toksikomanska snaga nacionalnog uvijek je bila
superiorna nad idejama drutvene, posebno unutamaciona1ne slobode i
socijalne pravde za sve.
Uz respekt autorskih iskoraka u miljenju, na jednoj, i neovisno od
defeketa njegovog projekta socijalizma, kako u koncep-
cijskim tako i II njegovim izvedbenim aspektima, na drugoj strani, valja
potencirati kako je Alija jedini musliman
koji je u ovom vremenu Ila autors/d u Iamli zasebnog tematskog
problematiziranja, izvrio radikalnu anatomiju kapitalizma i redpirao
ideju socijalizma. Uostalom, Vaso i on, kasnije, izvan Socijalde-
mokratske stranke Bosne i Hercegovine, jesu usamljene bosanskoherce-
koje promiljaju i preferiraju, i u autorskom diskursu,
ideju i projekat socijalizma. Taj poduhvat i ta aksioloka ori-
jentacija sami po sebi legitimiraju mu relevantno mjesto u historiji soci-
jalne i misli u Bosni i Hercegovini.
255
II lL
F
unkcionalna, a to recepcija poli-
I apsolutizma, i kasnije fonnalnog parlamentarizma te
ustavnosti to ju je prakticirala austrougarska vlast,
unutar inteligencije nije figurirala samo II okvirima, kako se
to konvencionalno i II javnom argonu govorilo, vladinovaca i
Naprednih Muslimana. Figurira ona II obliku, gotovo
paradoksalno, i unutar orijentiranih promotora i
sljedbenika koncepta muslimanske vjerske i vakufsko-prosvjetne
autonomije.
Autonomija
Nakon to je izborena i pravno regulirana l ova se autonomija, II pred-
stavama izvjesnih muslimanskih krugova, izraz
nalazimo, II naem uvidu, II publiciranom rukopisu S. Korkuta, smatra,
napokon, dosegnutirn drutvenim i pravnim okvirom unutar kojeg mus-
limanska zajednica moe pod austrougarskim reimom osigurati svoju
egzistenciju i ekonomsko-kulturni prosperitet. Sa ostvarenom autonomi-
jom apsolutizam, istina korigiran kasnije "bosan-
skog parlamentarizma",2 i dalje se, dakle, recipim, a
1 Fonnalno. "Statut" za muslimansku vjersku j vakufsko-prosvjetnu autonomiju stupio
je na snagu 15. IV. 1909.
2 je o donoenju "bosanskog ustava". o Sabora
i sistema njegovog i izbom.
256 Sakib Kor/cut
javni angaman ne poima II di skursu radikalnih obrata, "revolu-
cionarnog politike ili pennanentne subverzije.
II toj vrijednosnoj percepciji, indolentan odnos musli-
manske vjerske, i akademske" elite spram Autonomij&,
Karkut pisati: "Oivotvorenjem vjersko-prosvjetne autonomije
otvoreno je nama mislimanima iroko polje rada i dana prilika, da poka-
emo ta moemo i wnijemo."4 A "tatut" kojim se regulira autonomi-
ja, sa muslimanskim ", .. pravima i povlasticama .. ," jest ", .. zidi-
na, iza koje se moe uspjeno i sigurno braniti njegova (muslimanskog
naroda, nap. E. Z.) svetinja ... ",5 a to je, II njegovoj aksiolokoj
percepciji - Islam i Domovina. Zato i smatra da je svaki ruenja
"tatuta" koji II sebi sadri "lijepe i korisne propise",6 zapravo, i
kojim se " ... rui temelj nae Sa tog stajalita i pledira:
"Da, cijeni narode, svoju vj. -prosvj. autonomiju, jer bez nje ne moe
naprijed; cijeni je j budi svjestan njene vanosti, jer biti
izgubljen i pregaen ... Vjersko-prosvjetna autonomija zadnji je na
bedem. taj bedem, bdijmo nad njegovim nedostatcima! Da,
nehaj za nau vjersko-prosvjetnu autonomiju nam kobnu
bd
" "8
u ucnost, SIgurnU propast... .
3 Jo 19 12. godine pisao j e: ..... nac stranke, nai i vjerski predstavnici, vajni
mii pruvnlci i drugi akademski naobraeni inteligentni i - ne makoe da narodu protu-
saddaj naeg toliko eljenog ''Statuta'' i prikau mu koristi vjersko-prosvjetne
autonomije". No, u njegovom uvidu, i u 1918. godini vlada isti odnos: ..... progrnmne
naih stranaka o proirenju nae vj. - prosvj. autonomje bile (su) i ostale samo -
puke fraze. organi ne samo da nijesu zagovamli tog najavljenog proirenja,
nego su o tome utjeli. ... su kl ubovi i njihovi plVaci imali
posla; nove su vjerske sratjeine udarile putem scJcfa; pmvnici i druga inteligencija
zadria.c svoj visoki pasivitet ... " (Saldb Korkut, Naa vjersko-prosvjetna autonomija,
"Biser", br. 3-4, Mostar, 1.-15. Il, 1918., Ill, str. 39.)
4 Ibn Munib (Sakib Korkut), Kako da razvijemo rad u narodu'!, "Gajre!", III/19l O.,
br. 7-8, Sit. 109.
6 SmijenIo li klonuti duhom? "Biser", l. i 15. juna 1918., Sit. 164.
7 Kako da razvijemo rad u narodu?, cit izd., str. 108.
8 Naa vjersko-prosvjetna autonomija, cit. izd., str. 40.
Sakib Korkut
257
Pojam i preferencija kritike
U takvom diskursu isctpljuje se kon-
formizam ovog modela odgovora na apso-
odnosno, formalno ustavno-pravni reim. Dravno-pravna
pozicija autoIlomije sada postaje tlo za prakticiranje diskursa
mada on, kao to smo rekli, nije radikalno intoniran.
Javni angaman, socijalnu, i misao Sak.iba Korkuta
ovdje i tretiramo kao paradigmu tog diskursa. Njegovo je
miljenje miljenje pa II torne identificiramo sup-
stancijalno njegovog misaonog opusa II cjelini. To je antikon-
miljenje, ono koje ne izbjegava rizik, nesigurnosti i egzis-
tencijalne opasnosti.
9
No, mada nije, kao to smo rekli, svoju misao inspirirao projek-
tima radikalne, revolucional7le destrukcije Reima i Bosne
i Hercegovine ispod austrougarske vladavine pa se, dakle, u
okvirima Poretka, njegova je, ipak, misao u predmetnom i
sadrinskom smislu sveobuhvatna, gotovo, recimo to tako, totallla. To
j e kritika koja nema strahopotovanja, II svjetovnom kontekstu, ni pred
kim i ne libi se da bilo koji autoritet ili institucionalni, pa i per-
sonalni, centar emanacije oficijelno-reimske i opozicione,
unutarnaciona1ne, interreligij ske, ekonomske, medijske, oacio-
kratske, i sL, izloi polemi-
odvanoj i, uz to, riskantnoj, anatomiji i demistifikaciji. Unutar
takvog poimanja kritike, Korkut kritizirati i reimsku, vladinIl poli-
tiku, djelovanje i kompetencije proreimskih muslimanskih
vladiIJovaca, 10 koncepcije i promaaje muslimanskih i
9 Zato i nastupa protiv onih ljudi kod kojih je ..... zaborav snaniji od udob-
nost od dunosti, a obzir od dostojanstva i ponosa ... ". (Swdleml'rinu nu
pomolII, "Misbah", br. 22, 23, 24, VI912. 1913., str. 189.) Omj i nekoliko dntgih
Korkluovih tekstom. to biti sa arebice za nae potrebe, na
pismo tmnskribirao je Halil Bje/ak Ovdje mu izraiavamo zahvalnost.
l O Paradigmu takve kritike nalazimo u njegovoj kritici Osmana Nuri suprot
stavlj a sc njegovom postavljenju za upravitelja erijatske kole, diskreditira ga
kao drzovitog plaK'jatora manjkavog, nepofpunog i iskril'ljenog pri
jevoda Kur'ana, kao "arabista" Bosanske vlade, koji je
podupiran od strane vlade, profesora islamske kul turne historije i nes
jX)SObnog u vjersko-orijentalllim predmetima, knjievnog ''prvakn '' hrvatskih //Ius/i
mana, osobom koja govori htvatskom govedartinom", i sL (Osman NI/ri
p/agim !Neki izvori radnje "Kulturna povijest islama').''Misbah'', I/ 1912-13,
br. 16-17, 18 19, sa arebice Hali l Bjelak)

258
Sakib Korkut
vanmuslimanskih novina i listova, ali i islamske auion"tete i islamske
tucije toga doba (stratume hoda, muftija i druge uleme, ustanove Ulema-
medlisa, Vakufske direkcije i 51.)11 kao i svjetovnu muslimansku
inteligenciju, dakle, one intelektualce koje, i to ponekad ne bez peora-
tivne intonacije, naziva,

pri tome, iako kritizira inte-
ligenciju II konkretno-historijskom kontekstu i sa neposredno-empirij-
skim povodima, on, II naem interpretativnom uvidu, neka od
svojstava inteligencije kao takve. A do toga je ovdje i stalo.
No, i to je vano akcentirati, za razliku od nekih drugih muslimanskih
intelektualaca, kao to smo to vidjeli, Korlcut kritizirati musli-
mansku svakodnevnu svijest sa pozicija, navodnog, aristokratizma ili
elitizma. Njegova anatomija muslimanske zajednice, II osnovi,
odnosi sa na islamsku i (Jkademslru elitu, a ne na muslimanski narod II
njegovoj svakodnevnici.
Nadalje, razumljivo, izlazi on izvan svijeta muslimanske zajednice, u
sreditu njegove misli nalaze se empirijski, personalni i institucionalni,
akademski, medijski, crkveni i protagonisti ideja, politike i
prakse croatizacije i srbizacije muslimana, ali i
akteri i agresivne pravoslavizadje.
Nije, prema naem uvidu, Korkutovo poimanje kritike
samo II sadrinskom smislu, dakle, kao kritika koja spram
socijalne zbilje neseiektira, nediskriminira ili neprivilegira vlastite pred-
mete. je rekonstruirati i neke elemente koji ulaze u njegov
II O neradu, nehaju i nesposobnosti Ulema medfisa, (Nekolike na odgovar,
"Misbah", 111912. 13, br. 8.9, sa arebice Hali! Bjelak) o reisu Sulejmanu Sarcu, rijaseru,
rijasellijama i vakufskoj direkciji i st, pie u vire svojih tekstova kao to su,
naprimjer: tune godinjice, "Musavat", br. 36, 37, 38, 39, 40 i 41, 1911;
Dosadanji rad i uspjeh naeg Rijaseta, "Musaval", br. 41 , 1911; Sta smo
izborom autonomnog ulema-medlisa. i Io nas ako se ova stanje produi,
"Misbah", 111912 13, br. 5.
12 Njegov neselektivni, nepoltronski uklon imao je konzekvencije j u
osobnom ivotu. O tome M. pie: ''Od za autonomnu upravu i nove orga-
nizacije Islamaske vjerske zajednice mnogo je ali kada nije bilo eljenog
rezultata, Sakib-ef. je pOCeo i o tome vie pisati i kritizirati nered i Pratio je i
pisanje drugih o muslimanima i reagirao, kad god je smatrao da je to potrebno. Nije te-
dio ni svojih prijatelja i istomiljenika, ako je smatrao da su zatajili. Sve je to bio uzrok
da je imao zavidnika i protivnika. on je ostao u svojim uvjerenjima postojan
do kraja." (Mahmud Istaknuti Bonjaci, "El Kalem", Drugo dopunjeno izda
nje, Sarajevo, 1998., str. 161.162.)
Sakib Korlad 259
pojam kritike II uem smislu, clemente koji principijelna
kritike kao kritike, dakle, njena koncepcijska i socijalne,
kultume i spoznajne svrhe. Naravano, II vrtlogu borbi ni Korlrut
se konzistentno drati ovih racionalnih dimenzija kritike kao javnog
fenomena nego katkada, i sam kritizirati pseudoargumentacijom ili
kvaziracionalnim diskursom, naprimjer logikom ad hominem.
Njegova je kritika osvijetena i racionalno A to
defmira svoj predmet, vri njegovu analizu, je,
potom, sa uvidima II empiriju socijalne zbilje, protuargumentira povi-
jesno, iskustveno, i koncepcijski te pozitivno II fanni
tjeenja, vlastitih pogleda i anticipacija. U tom smislu eksplicitno
Princip je svake polemike, da se raspravlja o predmetu, a ne
autoru, princip je adab islamije, (islamski princip, princ. is!. odgoja, nap.
H. Bjelak) da se nikome nita bez dokaza ne podvaljuje ... .13
No, kritika je kod njega i unaprijed i u njenoj
osnovi, kao ono misaono i vrijednosno stoj i njegovo
paJlislamsko stajalite. Ono je onaj apriorij unutar kojeg se onda i
provodi diskurs. I tu su dati racionalni uzleti, povijesno
uvidi, ali i imanentne granice njenih dometa i njene
vjerodostojnosti. U tim okvirma, on je zagovornik kritike",14
kritike koja, po svojoj svrsi, treba da " ... pomogne i popravi ... " a ne .....
da nebratski navali i ublati."15 Ni komocija u izricanju sudova, ni laiciz-
ma, odnosno nemeritomost u razmatranju, ni bahatost u polemici ne
ulaze II njegov pojam kritike.
16
Otuda, ona mora biti zasnovana na
ekspertnoj podjeli rada, dakle, na kompetenciji pa ..... je prvi
uvjet dobre kritike svestrano poznavanje predmeta o kojem se govori
... ".17 Istovremeno, ona mora biti utemeljena na jasnim poj-
movima, precizno definiranim kategorijama, do kraja i konzis-
tentna u konkluzijama A to podrazwnijeva da posjeduje
rasudnu odnosno " ... otro oko i zdravo
I3 Nekolike na odgovor, cit. izd., str. 8.
14 Kako da razvijemo rad u narodu?, cit. izd., str. lOB.
16 Ibnl Munib (Sakib Korkut), Malo odgovora Zubidu. ' 'Gajret'', IIV191 O., br. 10, str.
155.
260 Sakib Korkut
Panislamizam
Ali, to je miljenje iz perspektive introspektivne, dakle, auten-
recepcije islama kao aksiornatskog apnorija, a toj recep-
ciji izvorno, cijel im pripada Korkut. Islam je, razumljivo, i za
Sakiba Korkuta neupitljivo sredite vrijednosnog orijentiranja, sveobu-
hvatni medij socijalne percepcije, i kulturne kritike, apsolutno
izvorite nonnativnih imperativa i povijesnih anticipacija. Sakib Korkut
je, otuda, islamski mislilac pa ovdje i tretiramo njegovu pUbliciranu
misao kao, II diskursu pojmljeno, legitiminu paradigmu
islamskog miljenja na tlu.
Njegov vrijednosni i misaoni panislamizam, a on se II tim koordinata-
ma ovdje i poima, ne II peorativnom smislu, dakle, II smis-
lu savremenih kontrovezi oko fundamentalizma, sa stajalita
i intolerantnog eVfopocentrizma, tradicionalnih ili moderniziranih
slavenskih predrasuda i demagogija diskreditacija isla-
ma i muslimanskog svijeta. Naprotiv, njegov se panislamizam, prema
naem uvidu, sastoji samo u tome da se, i II teorijskom, mentalno-vri-
jednosnom i smislu, cjelina pa i u njenim
socijalno-povijesnim dimenzijama i u njenim konkretno-historijskim
valerima i osebujnostima onovremenog drut-
va, promatra, percepira, vrednuje iz horizonta islamske dogmatike i
njenih, u dugoj islamskoj tradiciji, priznatih izvora i autoriteta. No,
moda i paradoksalno, misaoni, vrijednosni i
panislamizam biti inhibicija receIX!iji i nekih
vrijednosti onovremenog zapadnoevropskog i to liberalno pojmljenog
svijeta politike.
U svojoj perceIX!iji identificira on supstancijalno islama:
"Jedna od glavnih i najvanijih osobina Islama, kojom se uzvisuje nad
sve ostale vjere,jest to, to se ne brine samo ahiretskim potrebama svo-
jih vjernika, nego isto tako veliku panju njihovim materijal-
nim potrebama na ovom svijetu i ih kako ivjeti i udovoljiti
svojim dunostima. Islam ne da se ljudi "ne
brinu za sutra ... ", on, naprotiv, " ... svojski zagovara rad, marljivost i
nastojanje, da razvije sve svoje sposobnosti i tako bude koristan
ljudske zajednice."19 ovu djelatnu dimenziju
Sakib KorIcut 261
kao supstancijalno islama, on "Islam je borba i ivot,
otpor i energija."20 U islamu nema mjesta kontemplaciji, fatalizmu, apati-
ji, odnosno " ... pasivitetu i klonulosti ... rezignaciji ... ".21 Islam ne prihva-
ta "trulu misao" da su "". "prilike" i "zeman" od svjesne vjere u pob-
jedu dobra''22 a " ... tu borbu i stavlja u dunost svakom pojedinicu ...... 23
No, u izvravanju ovih dunosti, nisu ni ene.
24
Unutar takvog
poimanja islama Korkut publicirati i islamsku etiku aitmizma, a ona je
sama 'jezgra i islama: "Islamska je sutina - robovanje Bogu (d.
.), samilost i ljubav prema zajednici i dobru te zajednice."25
Sa ovog stajalita Karkut biti konzistentni onodobnih islam-
skih ustanova i njihovih personalnih protagonista. A na tlu te kritike,
onda, imperativna pledira: u povratku ovako pojmljenom islamu jeste
temeljna pretpostavka opstanaka i napretka muslimanske zajednice.
Otuda njegov jaVIli poziv: "Vratimo se pravom Islamu i - osta-
log - eto nas II prvim redovima borbe proti zlu, a za dobro i spas
zajednice.
26
20 Sakib Korkut, Emr bil-m aru fi neill' {lnil-munlifer, ''Biser'', IIII1918., br. 5, 6, str. 68.
22 Cit. djelo, SIT. 68. je samo kjaflfSko svojstvo", navodi Koticut jednu misao iz
tradicije. (Smijemo li klonuti duhom?, ci t. izd., str. 164.)
23 Emr bil-maruf i nehj ani/-mw/lifer, cit. izd., str. 68.
24 "Neka mije dozvoljeno upozoriti da ajet spominje mumine i muminke i prema tomu
konstatovati da se iz ovog rada ne smije enskinje. Na protiv: ono je zadueno
ovim radom isto tako kao i mukinje, pa valja prekinuti neopravdanim ene
i adet zamijeniti - eriatom, a ne obratno. Bogu boije, eni enino!." (Cit. djelo, str. 69.)
25 Sakib Korkut , Naa dunosl prcmafil/wri ijetimima, "Biser", br. 7 i 8, 15. IV 1918.,
III, str. 100. Objavljuje ovaj tekst, cijeli islamskoj etici dobra i altruiz-
ma, II kontekstu posljednjih mj eseci Prvog svjetskog rata. Kritizira indolenciju oficijel-
nih muslimanskih struktura (vakufska direkcij a, ulema-medlis i sl.) i dijela musliman-
skogjavnog mnijenja (naprimjer, ene koje ignoriraju "islamski poziv ene tjeiteljice j
odane skrbnice'') spram zbrinjavanja muslimanski h rtava, poginulih, ranjenika,
socijalno deklasiranih i sL
26 Emr bil-mam! i nehj anil-m!lIIlifer, cit. izd., str. 68. pri tome, se i na histo-
rijske primjere: Arape koji dok su sl ijedili Kur'an " ... igjahu naprijed i bijahu
ljudstva ... "; pa na "Turke": "Dok im sultan Irala/m feNe za svoje - igjahu naprijed
i podlagahu svojoj ddavu za dravom"; na Gazi Husrev-bega i sljedbenike: "Dok
nam Gazi Hurevbezi i njegovi ljedovatelji pravijahu medrese, mektebe, damije, banje,
musafrrhane i imarele bijesmo svoji na svom: slavni, silni i uvaeni. Jer - rad
llam bijae u dllhu lslama". (Naa dunost prema fukari ijetimima, cit. izd., str. 100.)
262
Sakib Korkut
recepciju koncepta muslimanske autonomije,27
diskurs i islamsko miljenje ovdje identificiramo kao
i vrijednosn! trokut unutar kojeg se socijalna, kulturna i
misao Sakiba Korkuta.
Inteligencija
Korkutov diskurs na unutannuslimanskom planu II vidokrugu
ima, ostalog, "svjetovnu", posebno studentsku
inteligenciju. se otrica uglavnom odnosi na njihova
opredjeljenja, na, kao to vidjeti, njihovu recepciju politike pro-
s1pskog j pmhfVatskog nacionaliziranja Muslimana, podrku balkan-
skim ratovima protiv Turske, radikalnu evropeizaciju i sl.
No, tl ovom kontekstu njegova se kritika odnosi na veze i
odnosa inteligencije i naroda. Onda se mogu i rekonstruirati
osnovni elementi koji ulaze II njegovo poimanje prirode i socijalno-kul-
turne funkcije inteligencije je njihovog idealizma kojije
izgubio vezu sa empirijorn muslimanske zajednice kao i ignorantskog
ili ravnodunog odnosa spram afirmacije vjerske i prosvjetno-vakufske
autonomije. je njihove participacije II procesima vlastita
separisallja i unutarnjem cijepanju muslimanske zajednice.
28
oni su,
svjetovni muslimanski intelektualci, u njegovu uvidu,
izgubili vezu sa narodom: "Mi danas imamo broj
nu imamo li VJSnih narodnih radenika, a neka na to oni sami odgovore."29
27 Sa rekonstrukcijom borbe za ovu autonomiju i II duhu njene apologije
Sakib Korlcut II vie navrata pisati o ovoj temi, naprimjer, ll: Naa \jersko-prosvjet-
na autol/omija (Uspomeni merlwm Ali-bega Firr!l.lSa), "Misbah". I11912-1 3. br- 1-2. str.
12-13; br. 6-7. str. 47-50; br. 8-9. str. 65-66; br. 10-11, sir. 78-81 i br. 18-19, str. 140-142;
Naa vjerskoprosvjetna autol/omija. (Kurlxmima desetogodinje borbe), "Biser",
IlIJI918., hr. 3-4, str. 39-42; hr. 5-6, str. 75-77; hr. 7-8, str. 113-117; O vukufsko-mcarif
skoj upravi, "Gajret", 1928.
28 Kako da razvijemo rad u Ilarodu ?, cit. izd.
29 Cit djelo, str. l 09. Oni se, prema Korlcutu, proglasima, apelima, rezolucijama ne .....
mogu oduiti 7.a rtve, to ih narod za njih prinosi. (Cit djelo, str. 109.) pita i
odgovarn. Korkut: "Inteligencija! lije dosad uradila, pa da se moe pitati Sta sad radi?
Robovala je i robuje fiks ideji. A i sistemu. " (Emr bil-marnfi nellj anil-mllnkjer, cit. izd .
str. 70.) Isti uklon ima on i prema "narodnim predstavnicima: ''Uprite mi II usp-
jeh njihova rada, pokaite kakve rezultate njihove borbe i nastojanj a, pa da vas
cmoknem u ruku". (Cit djelo, str. 70.)
Sakib Korkut
263
Otuda i insistira da akademska inteligencija, II okvirima Autonomije ", ..
svojim znanjem narodu II i svojim mu radom prui najbolji
dokaz, koliko nam je nauka potrebna i ta sve moe nauka pri
tome insistira najednakosti, pa i II kontekstu socijalnih uslova obrazova-
nja, "akademske" i "vjerske" inteligencije.3
1
U njegov vidokrug uzlazi i vjerska inteHgencija -stratum uleme.
se libiti eksplicitne kritike: ", .. treba velik dio uzroka nae kulturne
zakrljalosti traiti ne II nesposobnosti rase, jer su nai zemljaci drugih
vjera od nas dobro ne II vjeri i njenim principima, jer je Islam
od zaputenih Arapa za kratko vrijeme svjetske i najkul-
turniji savremeni narod - nego II nesposobnosti i nesavremenosti nae
uleme, koja, mjesto ... da bude Svjetlo ovom narodu - sve se vie udalju-
je od zbiljskog ivota i trai selamet u kojekakvim i perzij-
skim besmislicama, koje sa Islamom nemaju nita ... ".32
Istovremeno ..... nae hode nemaju absolutno nikakva uticaja na
bosanske muslimane."33 A vaze ... polualimi i bez ikakva saveza sa
sadanjim potrebama."34 Jo neposrednije "Ulema namje pravi
primjer - kakva ne bi smjela da bude."35 Otuda, II IX'zitivnom kontek-
stu i smatra: "Obrazovati ulemu prema duhu vremena i liiti je srednjo-
predrasuda, ako ne vie, ono je sigurno isto toliko potrebno kao
i odgojiti akademski obrazovane ljude ... ")6 Uz studij islamskih nauka,
ulema treba da stekne i "svjetsku naobrazbu" kako bi se dobili ljudi " ...
koji shvatiti i prozreti siruaciju u kojoj se nalazimo i udo-
voljiti.uvjetima, koji se moraju stavljati i nalaziti kod ljudi, koji danas-
30 Kako da razvijemo rad u narodu?, cit. izd., str. J08.
31 se za reformu medresa, a ''visoki rijaset i vakufski sabor" io
ne nita na toj reformi. Korkut se suprotstavlja produbljavanju "jaza", izmedu
"hoda i inteligencije" za "slogu i bratstva i jednakosti" unutar mus-
limanske inteligencije. (lbni Munib !Sakib KorkutI, sofra" i jednu naa
mahana, "Gajret", IIUI91O., br. ll , str. 175.)
32 Kako da razvijemo rad u narodu?, cit. izd., Sir. 1 JO.
33 Malo odgovora Zahidu, cit. izd., str. 155.
34 Smijemo li klonuti duhom?, cit. izd., str. 163.
35 Emr bil-marnf i nelif anil-mwllg'er, cit djelo, Sir. 70. U ovom kontekstu identificira
njenu nesposobnost da se organizira, bude djelatna, "Realna rada i organizo-
vana aparata ulema-medlis niti ima, niti nastoji dobiti." (Cildjelo, str. 70.) U ratnim
okolnostima ne vidi nikave isprike za takvo stanje.
36 Kako da razvijemo rad u narodu?, cit. izd., str. 110.
264
Sakib Korkut
sutra biti nosioci i Islama i muslimana II ovim zemljama."37 No,
uz nedostatak. "svjetske naobrazbe" ulemi nedostaju i druge vrline,
poput vrline sinteza znanja i hrabrosti, snage i ustrajnosti. Za to
i kae: ''Ta plae se unja, a kamo li da bie imali petlje za kakvu borbu
"odi ak"" "38
l II nu CIJU ... .
Islam, demokratija i
Korkutova percepcija egzistencijalne i povijesno prosperitetne musli-
manske perspektive deducira se iz dva temeljna stajalita. Prvo, kao to
smo vidjeli, II vjerskoj i prosvjetno-vakufskoj autonomiji vidi izboreni
dutveni i pravni okvir za onu perspektivu. Drugo, vidi je II osiguranju
dravJjanske jednakosti muslimana i njihove zajednice kao autonomnog
drutvenog individuuma. Ovdje je, akcentiramo to, vano osobno
i njegova apologija ideja dravljanstva i dravljanske jednakosti.
Unutarmuslimanske odnose, utemljene na Autonomiji, Korkut osmi-
ljava na demokratskog ethosa kojeg, na drugoj strani, izvodi iz
izvome biti islama. Otuda i afinnira osnovni princip Autonomije: " ...
upravlja islamski nanxl putem izabranih organa v.m. uprave ... ".39
Institucije Autonomije moraju biti jedinstvene, centralizirane, ali one su
" ... voljom naroda i najirih njegovih masa."40
Preferenciju demokratizma neposredno formulira stajalitem " ... da se o
narodu mora raditi sa narodom ... ",41 a muslimanska politika na " ...
narod se moe osloniti, jer se nikad nije ogluio korisnoj i islamskoj
akciji."42 Sa tog stajalita, je prakse val/zakonitosti, uzurpacije
izbornih mandata,43 one praksa po kojoj " ... vie naginjemo apsolu-
38 Smijemo li kloniti duhom?, cit. izd., Sir. 162.
39 Sakib Korkur, VakuJsIw-mearifsld prirez.- Mahmud ef Bahtijarel'iclI, "Biser", br.
13-14,1-15. VII, 1918., sir. 205.
40 Cil. djelo, Sir. 205.
42 Nafa duzl/ost premafokari ijetimima, cit. izd., str. 103.
43 Kritika se odnosi na "vanzakonsko stanje" u vakufsko-mearifskim tijelima
(Vakuftko-meariftki priff!Z, cit. djelo, sir. 206.) Provodi ga i vakufski direktor erif
je sistem uguio narodni glas i pogazio kompetenciju
dcmatske skuptine, na kojoj bi se mogla narodna volja." (Cit. djelo, sir. 205.)
-
Sakib Kor/cul 265
tizmu ... "44 i koja promovira bimkratizam II funkcioniranju islamskih
ustanova.
45
je politike koja preferira "teror klika" i, umjesto
i zbiljskog rada II narodu, dri se teoretiziranja, krutosti, abloniz-
rna i osobnog uti1itarizma. To je politika, koja, II njegovom
diskursu, ne vodi afinnaciji izvornih, demokratskih islamskih insti tucija.
Dematska skuptina je ta temeljna institucija, " ... divna demokratska i
islamska ustanova"46 koja je i tatutom Autonomije. Po "tatu-
tu" ona je ", .. ne samo vlasna - nego i duna i o svim
vanijim vjerskim poslovima svog demata."47 Ona je narodu najblii
O1gan48 i preko nje narod treba da upravlja muslimanskim ustanovama.
Muslimanski intelektualni JX)tencijal, i akademski i vjerski, treba da se
koncentrira i objektivira upravo unutar ove temeljne islamske
demokratske institucije.
49
Unutar nje treba da se fonnulira muslimansko
javno mnijenje, a muslimanska inteligencija i islamske institucije moraju
mu " ... davati prilike da se mogne nesmetano manifestirati."50
Demokratija unutar islamske zajednice, II njegovim predstavama,
ne - instituciju Sto su njegove vrline? Kao to
smo vidjeli, prije svega, njemu ne pripada nikakva politika apsolutizma.
Nadalje, islam "' ... zabacuje prvenstvo degerisane aristokracije i nepatri-
plutokratije ... ".51 je, znanja, no, u islamu " .. .
vrijedi samo takovo znanje, koje je spojeno sa duevnom snagom,
44 Kako da razl'ijemo rad u narodu? cit. izd., str. 108.
45 U njegovom uvidu mentalitet birokratizma karakterizira, prije svega,
i strukture koje upravljaju vakufima. (Vukufskn-meurifski prirez, cit. izd., StI.
203.) Upravo " ... zaslugom birokratizma, to danas u punomjeku cvate u vakufskoj cen-
trali zaboravljena su i imena tih korisnih ustanova .. ", dakle, ..... dematskih medlisa, pa
dematskih i kotarskih skuptina ... ". (Emr bil-marnf i nehi allil-mun/.;jer, cit. izd., str.
70.) A ovaj birokratizam ima razorne posljedice i u radu vakufskog sabora.
46 Kako da razvijemo rad 1/ narodu?, cit. izd., str. 108.
48 Vakufoko-meariftki prirez, cit. izd., str. 205.
49 "Mjesto II tijesne vakufske kancelarije zagjimo II narod, i odrimo to vie dematskih
skuptina, na njima zamrlu narodnu svijest? Tu neka nam bude polje rada i tu
propagandu! Tu treba da se osjeti ivot i tu treba, da komije pokau, ta
mogu i koliko mogu!. .. ". (Kako da razvijemo rad u narodil? cit. izd., str .. 108.)
51 Smijemo li kloniti duhom? cit. izd., str. 162.
266 Sakib Korkut
i ivotnom Otuda "Znanje i smjelost
to su uvijeti, da neko moe preuzeti votstvo islamske zajednice."53
Islamske II liku, su ljudi snage i i " ... akci-
je i energije ... ",54 to su ljudi borbenosti, pouzdanja i izdrljivosti. ss
svoje islamsko poimanje vrlina Kadrut
"Svjestan vogia pred - svjesnim ljedbenicima."56
Ali, JIarodIlo pravo na protest i pobunu spram unutannusli-
manskih defonniteta i njegovih aktera. Pozva6e ga da vie ne bude
"dremovan narod"57 i da svojom akcijom ne bude vie "zaputen i
naputen narod"58, Nije, medutim, ni on bez krivice za patologiju
unutar elite muslimanske "Pa ipakje za sve najkrivlji - narod, jer
kukavno motri i ne trai izlaza. on bi to morao otvoreno .. ,", S9
Kritika evropocentizma
Sakib Korkut je recepcij e evropskih vrijednosti i to onako kako
se ona vri i publicira unutar muslimanskih Smatra da
je " ... kod nas zavladala poast pogljeno ' evropejtine'."60
Evropocentrizam se kultno promovira i u toj mjeri da svaki
odnos spram "crvopej tine" zadobija javne etikete "reakcionarnosti" i
"udaranjem na kulturu".61 Otuda je .... . uutkana gotovo svaka kritika"
idolatrijske evropeizacije muslimanske zajednice i u
sferi obrazovanja {Xlsebno pa je, zbog toga " ... pravac naeg prosvj etnog
rada haman sasvim ... ".62
53 Cit.djelo, str. 162.
59 Emr bil-maruf j lIehj a"il-l1Iunkjer, cit. izd, str. 71. No, i tu figuriraj u
okolnosti: muslimanska masa ..... ne begenie i galami", ali ne ma kako bi ostvarila
svoju volju: "Tapa u mraku, jer joj fali - dobro vOlStvO." (Vakuftko-mearifski prirez, cit.
izd., str. 204.)
60 sofra" i jedna mahana, cit. izd., str. 175.
Sakib KorIcut
267
on se, bez obzira na recepciju evropeizacije, ne libi da II
diskursu interpretira tu "poast" i upozorava " ... na tetnost
ovog pravca i zle posljedice. koje iz ovakog rada neminovno slijedi-
ti."63 Umjesto to se pozivaju na ..... govore palih i sadaqjib evropskih
i diplomata", muslimani treba da se oslanjaju na uputu " ...
svete svoje knjige, kojaje visoko iznad raspredanja i nadmudri-
vanja i zakukuljenih sadanjih mudraca i filozo-
fa. "64 Sa stanovita nae intetpretacije, II
odnosu spram neselektivne recepcije "evropeizacije", Korkut pie:
"Vrlo se je lijepo oduevljavati za Evropu i unositi njezine korisne
tekovine, nu treba ujedno odbaciti kojekakve uticaje i panju posvetiti
kojim se te tekovine kod nas ukalemiti."65 Pri tome, respek-
povijesnu ulogu islama u kulturnom razvoju Evrope, on
" ... iz Evrope moe (se) gledati Istoku i grijati zrakama, koje su davale
ivot i snagu od nas kud i kamo snanijim i kulturnijim narodima."66
Ne prihvata teze kako su se ..... nai zemljaci rano probudili i izmakli nam
radi svoje - vjere i ivota ... kao i zbog pravovremene recepci-
je eVTOpske prosvjete. Kao to samo vidjeli, u samom islamu ne vidi inhi-
bitorske faktore muslimanskog napredovanja, da "islamske
zapovijedi" ... od ljedbenika Islama element reda i rada, koji
udovoljiti svojim dunostima prem Stvoritelju i okolici svojoj.''68
Muslimansko zaostajanje nije rezultat islama, jer kad bi ono bilo " ... pol-
jedica stogodinje orijentalne vladavine, onda ga se ni Bugari ni
Grci, koji su od nas mnogo blii Orijentu, ne bie mogli tako brzo otresti,
pa bi i oni bili u zastoju kao i mi."69 Sukrivica je, po njego-vom miljen-
ju, u akademskoj inteligenciji i u ulemi: "Oh, kako si grijean, islamski
narode, kako ste krivi hode i inteligencija! ... ".10
63 Diskriminacija vjerskih kola, u pogledu uslova i sadraja obrazovanja, spram
"evropeiziranih" kola za neposredni je povod Korkutovc javne inter-
vencije.
64 Naa dunost prema/llkari ijetimima. Biser, cit. izd. , str. 100.
65 Malo odgovora Zahidu, cit. izd., str. 156.
68 Cit. djelo, str. 156,
-
268 Sakib Korkut
Misionarstvo
U najrelevatnije dimenzije Korkutovogjavnog diskursa ovdje umtava-
mo njegovu racionalnll demistifikaciju, upravo na evropskom Zapadu
fenomena nacionalnog misionarstva-mesijallstva.
71
On
zna za povijesnu i savremenu egzistenciju tog fenomena.
n
No, njego-
va je misao koncentrirana na njegovu dekonstrukciju II liku " ...
fraza o kulturnoj misiji dravica Balkanskog saveza ... ".73 Ovdje se, II
njegovom uvidu, fenomen nacionalnog misionarstva - mesijanstvajavlja
kao predstava o ekskluzivnoj "kulturnoj", "oslobodi-
misiji Srbije, Crne Gore, Bugarske i

je, dakle, o
predstavama po kojima "balkanske dravice" i, II konkretno-
historijskoj praksi, II fonni anti turskog rata, posebno, provode " ... odano
sluenje civilizaciji ... ", jer, II njihovoj ideolokoj preparaciji, na djeluje,
navodno, " ... borba protiv vaIVarstvu i azijatsvu, uzvieni progon-tirani-
je i sveta borba za - slobodu i prava ... ".7
5
Racionalnu dekon-
strukciju ovog, recimo to tako, misionarstva vri on na
osnovu uvida u njegovo povijesno porijeklo, analizom njegovih ofici-
jelnih fonnulacija i, to je najvanije, uvidom II empiriju
balkanskih ratova protiv Turske.
Predstave o dravno-nacionalnom i kulturnom misionarstvu kao misiji
civiliziranja i Drugog, pri tome vrijednosno nieg, primi-
tivnog, pretkultumog,76 opravdano konstatirati, sasvim su anahrone,
71 Ova dva termina, mada se mogu diferencirati, ovdje upotrebljavamo u sinonimnom
smislu.
72 U tom smislu on:zna kako su autopredstave o nacionalno-kulrurnom misio-
nan;tvu figurirajute i " ... u Rusiji, kolijevci i zatitnici pravoslavlja i slovenstva
... u Italiji, klerikalnoj kalvinsko-protestantskoj Engleskoj i - 'liberalnoj'
Francuskoj." (Sakib Korkut, Savremene[raze, "Misbah", br. 3-4, I11912.-1913., str. 19,
sa arebice Halil BjeJak)
74 Balkanski ratovi, to treba imati u vidu, su onaj konkretno-povijesni kontekst unutar
kojeg Korkut analizira i demistificira ove misionarske
predstave.
75 Savremenefraze, cit. izd., str. 20.
76 Ideologije pansrbinna i pankroatizma unutar lih pred-
stava posebno gorljivo i "slikaju" muslimansku zajednicu da bi upravo s njima
i "legitimiralc" svoje, navodno, poslanje. Sam Korkut
identificirati taj fenomen dehwnanizacije Bonjaka muslimana i
dcmistificirati njcgove motive i svrhc.
Sakib Korkut 269
povijesno iz svijeta srednjovjekovnih fantazmagorija i iracionaliz-
ma. U tom smislu, za te predstave fana-
tizam i nita drugo."77 Otuda, u ovim predstavama o dravno-nacional-
nom i kulturno-civilizacijskom poslanju vidi on novo izdanje " ...
Baroarosa i Rikan:Ia, Akvinskih i franjevaca pod bugarskom
krunom i u bugarskom ajku."78 to tako, predstave
o nacionalnom misionarstvu, sa svojim izlivima intolerancije, antihuma-
nizIna i neliberalizma, i u balkanskim verzijama, jesu sastavni dio " ...
nazadnog i balkanskog evropejstva ... ".1
9
Te predstave nemaju svoje utemljenje, u njegovom uvidu, ni u povijesnoj
ni u onovremeno aktuelnoj praksi balkanskih dlavica. Demantiraju,
naprimjer, utemeljenost tih predstava, historijski konstatira Koricut,
njihove anticivi1izacijske diktature i strahovlade.
80
Demantira ih anticivi-
lizacijska, genocidna praksa dri:ava koje preuzimaju na sebe navodnu kul-
tumo-civilizacijsku misiju to se ponajbolje pokazuje u njihovom anticiv-
ilizacijskom progonu i genocidnom unitavanju muslimana.
81
Napokon, masovni protiv muslimanskog civilnog stanovnitva
u balkanskim ratovima do kraja demaskiraju iluziju njihovih misionar-
77 Savremene fraze, cit. izd., str. 20.
78 Cit djelo, sU". 20.
79 Cit. djelo, str. 22. Naravno, sa turkofilskog stanovita, Korirut preferirati u odno..
su na evropcjs[Vo, osmansku i islamsku superiornost u pogledu recepcije i respekta to..
lerancije, o "liberalnost! Turaka" i hipostazirati " ... nenadkriljivu htu1lanost i
civilizaciju Osmanlija ... ". (Cit djelo, SIT. 21 .. )
80 Ta je praksa do kraja antikultuma i anticivil izacijska. Ne moe se govoriti, naprim-
jer, o " ... kulturnoj misiji jedne Crne gore ... kralju i njegovim vladama bijahu
stranice skoro svih uvaenih junoslovenskih dnevnika i drugih
listova, koj i pobi, orobi, zasunji ili progna sve slobodnije narodne lj ude i cmogorslru
inteligenciju i pedesetogodinjicu str'.thovladanja pozdravie isti ti ljudi i isti ti lis-
tovi navalama i najprostijim grdnjama." (Cil. djelo, str. 19.)
81 Ilustrira to Korkut: od ropskogjanna trai i da provodi Bugarska,
koja je podjannila sve to nije koja je onako malena i nejaka, za
lridesetak godina pretvorila vie damija u crkve, nego li je Turska kroz cijelo vrijeme
svog estogodinjeg opstanka (Xldamijila crkava." (Cil djelo, str. 20.) Isto vrijedi i za
Srbiju: da provodi Srbija, koja je ne samo podjarmila nego i - istri-
jebila gotovo sve Io se je ponosilo islamom, i u kojoj danas nema gotovo ni traga silnom
islamskom hajiratu i kulturnim islamskim " (Cit. djelo, str. 20.)
270 Sakib Kor/wt
skih autopredstava.
82
Anticivilizacijski karakter ovih predstava-ideo-
logija-politika pokazuje se i II oficijelnoj racionalizaciji balkanskih rato-
va protiv Turske kao ratova "krsta protu mjeseca", dakle, kao vjersko-
krstakih ratova protivazijatizrna i islama.
83
Fraze i predstave o kul-
tumo-civilizacijskoj misiji balkanskih drava, II njegovu uvidu,
nisu nita drugo do " ... uzaludno prikrivanje borbe i mrnje
proti islamu i muslimanima ... " (pod. S. K ).84
Neovisno od ove sirnplifikacije, sasvim racionalno, mesijanske-misiona-
rske predstave vidi on kao javni izraz "samoobmana", "neiskrenosti i lice-
mjerstva", ''podlosti i opsjenjivanja",85 lane "kulturnosti inaprednosti",
lanog "slobodoumlja i liberalnosti''86 i sl. Uz to, mada zna da su ovakve
anticivilizacijske predstave, ideologije i politike nastale na evropskom
Zapadu, protestira zbog evropske tolerancije zbiljske politike dravnog
82 Zato i govori o tome kako se iza onih fraza i predstava kriju " ... nasny;vosti
ovog antikultumog, nehumanog i barbarskog fanatizma i krvolotva ... ". (Cit djelo, str.
19.)
83 Tako, naprimjer, bugarski car Turskoj ..... navjeta kriarsku vojnu i svojoj vojs-
ci: 'U borbu za krsl protu polumjeseca' ". (Cit djelo, str. 21.) Korkul u ovom kontekstu
racionalno demonri ra i predstavu o "borbi prolivazijatstva" kao bitnoj dimenziji
skrivenih motiva autopredstave o J...l.Il!umom mesijanizmu, pa tim "zatimicima 'kul-
ture' i 'civilizacije'" kako se " ... azijatstvo u ovom progoni azija!.
stvom, jer, kolijevka to ga na vrcima svojih bajoneta i topovskih tanadi
nose do zuba naoruani balkanski nosioci kulture, nije u Moskvi ili Sofiji nego Palestini,
koja bez ikakve revolte mimo napreduje pod upravom tih Azijata, u se rukama
prholom ; svih frakcija - nalazi i naj svetijeg hrama u
Jerusalemu .... ". (Cit. djelo, str. 21.)
84 Cit djelo, str. 21. Treba akcentirali kako elementi nacionalno-driavnog mesi-
janstva i njegovih ideologijskih funkcija, kako ih nalazimo identi ficiranim II
Korkutovim uvidima, ulaze, zapravo, u supstancijalna nacionalnog mesi-
janstva pa i onoga koji se artikulirao na evropskom Zapadu. O komparativnom
pregledu tih vidjeti u: Esad Ideologija nacjOl1all1jog mesijanstvo,
Kongresa intelckrualaca, Sarajevo, \999.
Sakib Korkut
27l
koji se krije iza ovih predstava.
87
Ove racionalne uvide,
ne degradira i to to zbilju balkanskih ratova Korleut percipira iz perspek-
tive osobnog turkofilstva
88
o tek biti
Prozelitizam
U tijesnoj vezi sa doktrinom, kulturom, te ideologijom
dravno-nacionalnog misionarenja kao, navodnog, poslanja "civilizira-
nja", "kultiviranja" i Drugog. jest, II naoj interpretaciji, i
poseban oblik religijskog mesijanizma - prozelitizam. Zapravo, forrnuli-
mjmo to tako, misija "pokrtavanja" od je bila sas-
tavni dio teologijskih racionalizacija svjetovnog dravno-nacionalnog
mesijanstva kao kolonijalnog porobljavanja. Bila je njegova religijska
nadopuna, argwnentacija i apologija politike evroat-
lantskog svijeta dr.t.ava i naroda.
I Sakib Karkut zna ne samo za empirijske njegovog praktici-
ranja to ga, naravno, primarno iritira i motivira najavni angaman. On,
razumljivo, zna i za prozelitizam kao historijski fenomen. No, promatra
ga u onodobnom junoslovenskom i, primamo, u
kom kontekstu. Pri tome, publicira, u naoj intetpretaciji, i teorijski i kon-
cepcijski, zanimljive i relevantne uvide u njegovu prirodu.
89
Fenomen
87 U tom smislu pisati: Ewupa., ta gluma i neiskrenost, mimo je
i slatko se smijala ovoj srbijanskoj komediji na islamske Turske ... ",
(cil djel. str. 21.) a je o pretenziji Srba srbijanaca i crnogoraca da nakon "osvete
Kosova" ... .. zapate Zapadne prosvjete". (Ci t. djelo, str. 22.) Jo jednom kritizira
evropsku toleranciju koji se vre (xl<! fonnom i predstavom o "kulturnoj misiji"
balkanskih drava. Ljudi koji govore o ..... pravima slobodi savjesti i opredje-
ljenja ... ", ipak: "Gnne na Srednji vijek i nj egovu vjersku netrpeljivost, i
zgraaju se nad rtvama inkvizicije, a mimo gledaju na rtve Tutrakana, itova i drugih
islamskih sela uz Dunav, i ne protestvuju proti i osnovanoj jedino na
sili Muzerovih puaka i najderovih topova ... ". (Cit djelo, str. 20.)
88 Manifestira se ono, da ga ovdje tek ilustriramo, i u njegovom uvjerenj u kako
Osmanlije u ovim ratovima ne rade nita drugo do to isplUljavaju svoju " ... dunost-
odbranu domovine i pradjedovskih amaneta", a osmanlijski proglas koji ovu
dunost promovira smatra izrazom humanosti, dostojanstva i (Cit. djelo, str.
20.) Oni zastupaju "miroljubivu politiku" pa, citira KoriM sultanov proglas, " ... potu-
ju prava svih naroda ... ", ..... nemaj u pretenzija ni proti jednoj dravi i prema
lome trae, da i kod drugih na iste nakane." (Cit. djeto, sir. 20.)
89 Naa je historiografija, razwnljivo, ukazivala na povijest prozelitizma iz ovog vreo
mena. Nema nijedne studije koja se bavi austrougarskom vladavinom u Bosni i Herce
272
Sakib KOI"kut
prozelitizma, koji se neskriveno promovira i agitira II vrhovi-
ma Crkve i kod Slovenaca i kod Hrvata, 90 stoji II ii Korkuto-
vog diskursa. Njegovi empirijski, i uz to koncepcijski i paradig-
akteri II Bosni i Hercegovini su Josip tadler
91
i sljedbenici. oni
su, naravno, i sa njegovog, ali i sa kulturno-civilizacijskog stanovita
uopte, problem, dakle, nisu sama po sebi poeljna, nonnalna, racionalna
stvarnost. pri tome JXlsreduju njegov diskurs, ali i
teorijski, koncepcijski, povijesni i, ustvrdirno to, sa stanovita humani-
demokratske i emancipatorski orijentirane misli i politike,
uvidi.
Promatra ga, taj fenomen prozelitizma, i II kontekstu dravne austro-
ugarske JX>litike. Ne libi se da javno publicira svoju kritiku vladine poli-
tike i II pogledu njene tolerancije prozelitizma posebno.
Ona je inkonzistentna II svojoj religijskoj politici pa, uz propisane
zakonske nonne, ipak tolerira Stadlerov prozelitizam.
92
govini koja ne registrira i empirijske primjere, posebno prozelitizma.
No, nije, iz same svoje biti, mogla rekonstruirati i njegove strukturalne, konceptualne,
dimenzije. One se otkrivaju sada sa uvidima Sakiba Korkuta.
90 Korkut navodi, naprimjer, kako kod Slovenaca postoje kasice u koje vjemici ubaci-
ju novac a na kojima pie: "Za pokrtenje bos. muhamedanaca". I hrvats-
ki biskup dr. zanesen hrvatskim mesijanstvom kao poslanjem "bedema
u "narodu hrvatskom" vidi boanskim dat narod poslan "na
etvu vjere" pa "Eto narode hrvatski, na nawnu providnosti
u savijetu je Trojednoga Boga _ . da preuzme megju rogjednom
koja bijehu krivnjom kobnih kroz godina podijeljena, JXlslanstvo uje-
dinjenja. " I splitski list Dan, list pod pokroviteljstvom pomenutog biskupa, propagira
stanovite: Hrvatima je boije namijenilo da, pod njihovom misi-
jom, balkanskl narodi " ... postanu ono, to SII i pnje bili - katolici". pozici-
ju prozelitizma i dr. Pazman, pripadnik stranke dr. Franka, u hrvatskom
saboru dao je izjavu kako su muslimani " ... idolopoklonici, oni su bezbonici ", jer nji-
hov bog "je kriv bog. idor'. (Svi navodi su dati prema: Sakib Korkut, Baja lazi, hall,
bau! ... , "Biser", br. 17-20,1918., str. 277.)
91 Korleut ne tedi da bi deskribirao tadl era u njegovoj prozelitskoj aktivnosti:
on je " ... na stari znanac i dumanin, na bajunetama i favorizirani i
- naravni protivnik ... ". Onje akter ..... i naih cna i nae ... ", on
je ..... matori i zgrbljeni ... ". (Stadferovtina na pomolu, cit. izd., str. 189.)
92 Vlada ministra Bjelinskog ..... napravila se je i slijepom i gluhom, pa niti vidi ni ti
otvorenog i javnog omalovaavanja jednog driavnog zakona. Stadler joj
(otvoreno) prkosi i izrugava se njezinim naredbama i odredbama, on otvoreno
proklamira prednost papinih odredaba nad dravnim zakonima, lli naa vlada niti ga
hapsi, niti mu javnu agitaciju i otfKlT protiv suverenosti drave i njenih ustanova.
Sakib KO/"kut
273
Promatra, nadalje, taj prozelitizam, kao rijetko koji mislilac j publicista
svoga vremena, i II tome je pa zasluuju njegove ideje i savre-
meni respekt, tako to misli relacije izmedu dravnog suvereniteta i, navo-
dnog, suvereniteta pape. tadlerov prozelitizam, zapravo, demonstrira
suverenitet papinstva nad dravnim suverenitetom to i teorijski i
Korkut kritizira i odbacuje. Zato istupa protiv teza o " ... neobaveznosti
zemaljskih zakona, koje ne blagoslovi rimski papa ... ",93 i politike, koja
konzistentno tom stanovitu, ne priznaje i ignorira ... naredbe glede
prelaza iz jedne vjere II drugu ... ".94 on zna, zapravo, da tadlerovski
prozelitizam ima i vanreligijsku, dimenziju a to, po
naem miljenju, II njegovoj percepciji, da on izraava " ...
njegovu elju podravanja drave II dravi ... ".95 Na pitanje koje sam
postavlja: "Ili su kod nas papinske bule, ili zemaljski pozitivni
zakoni, on eksplicitan odgovor: pledira za dravni suverenitet i suv-
erenitet dravnog zakonodavstva spram papinskih uzurpacija.
Jednostavno, sasvim u duhu savremenih a civilno-demokratskih svjeto-
nazora, Korkut stoji na stanovitu da ideja dravnog suvereniteta treba biti
preferirana spram anahronog, srednjevjekovnog uni-
verzalizma. Otuda podrava politiku suprotstavljanja " ... tutorstvu pape i
njegova namjesnika na stolici Vrhbosanske nadbiskupuje."96
Potom promatra ga i u kontekstu ljudskih prava i sloboda. Njegova kri-
tika prozelitizma afinnaciju prava: prozelitizam je,
u njegovom uvidu, najgrublji oblik njihove suspenzije. on je eksplicitni
oblik ignorancije i neposredne negacije lj udskih prava i sloboda. Zato
i kako je prozelitizam rx>imanje ''prava
Interpretira prozelitizam u kontekstu konceptualnih odnosa izmedu
vjerske i nacionalne identifikacije te ga smatra, recimo to tako, empirij-
skim dokazom demagokog karaktera teza o razdvojenosti vjere i naci-
je. Onodobna praksa prozelitizma pokazuje kako u sferu idologijsko-
tavie ona progoni one koji prigovaraju ovoj agitaciji i otporu, a pred tadIerov stan
alje policiju i vojsku, da ga zati ti od tobonje opasnosti insulta. Mi, drLimo, da ova
vojna ' 'parada'' postignuti to, da se tadler jo uvie ustali i na svom V!lnzakon-
skom stajalitu." Cit. djelo, str. 190.)
274 Sakib Korku!
demagogije tako i II domen agresivnog prag-
matizma spada masovno recipirana teza o razdvojenosti vjere i nacije,
odnosno vjerske i nacionalne identifikacije: identifikacija
i hrvatstva, II njegovim uvidima, upravo II prozelitizmu dobija svoju
punu potvrdu.
I napokon, mada ne i na kraju, II kontekstu muslimanskih odgovora i
muslimanske "vjerske''97 i "narodne" politike, promatra prozelitizam
kao jedan od izraza njene benignosti i naivnosti. U ovom kontekstu kri-
tizira utnju nekih muslimanskih novina,98 ali i indolentan odnos musli-
manske reprezentacije II bosanskom Saboru prema politici prozelitizma.
Umjesto da insistiraju na diskreditaciji vlade, ", .. nai saborai da
vide II ovakom dranju vlade nikakve pogrijeke, nego joj bez skrupu-
la svoje usluge i trae bazu za sastav radne o Ovo je novi
specijalitet JXlsianske 'politike'! ... ".99 ovaj fenomen, mus-
limanska saborska reprezentacija, zapravo, ignorira politiku
muslimanskih " ... i prava".IOOOtuda, opomin-
je i joj, bez potpunog i
prava - a bez potpune slobode vjeroispovijesti
- ne mogu njeni akteri ni pomiljati na potporu i soli-
97 Muslimanska ''vjerska'' vlast nema adekvatnog odgovora na strategiju, politiku i
praksu prozelitizma. Naprimjer, dok ..... i pravoslavni smjestie u
Slavoniju na hiljade sirote djece ... ", pa ..... nam Slavonija hrani vie nego li ih
je u tako-.zvanom "vakufskom" sirotitu ... " (Naa dunost prema fulwri ijetimima, cit.
izd., str. 103.), ulema-medlis ne poduzima nikakvu akciju kako bi saniral a
motive ovakvog "altruizma". I ulema-medilis ne pokazuje ni
sposobnost ni volju da parira prozelitizmu. u tom kontek-
sm, pisati: "Ulcma-medilis nema nikakova lista ni li se ko od njih sad bavi perom.
Ni1rud ne hodaju, niti su i II kakvu dodiru sa narodom. Take su nam i muftije. Nili piu,
niti kakavu akciju. Obagji koji mckteb i gradsku damiju i - Bog te veselio.
Niti sc sastaju niti zdogovaraju, a kamo li da rukovode odgojem nae srednjokolske i
druge omladine. Ko od njih moe i doviknuti Dru da j ne spominjenmo Dr
i njegovu nmogostruku dj elatnost" (Baja lazi, bau. bau! .... ci!. izd., str. 278.)
98 "Mi sc ne utnji ' Novog vakta'jer ga i inspiriu rawi ... 'anonimusi'
i poznati hulitelji 'Menure'''. CStadlerovtina Ila pomolu, cit izd., str. 190.) Sa ironijom
pie o utnji i nekih predstavnika nekadanje Narodne orgalli2acije i nekadaanjih bora-
ca protiv tadlerovtine i ne prihvata tezu o prozelitizmu kao manifestaciji i dokaz dje-
latnog "muslimansko-hrvatskog pakta". (Cit djelo, str. 190.)
Sakib KarkuI 275
damast naeg milieta.1
01
Zato, da vlada " ... ili ili ne moe
pribaviti respekta zakonskom propisu o slobodi volje i savjesti,
koje su i naim 'krnjim' ustavom ... ",102 i pledira radikalnu
politiku ignorancije muslimanske participacije II javnom ivom. 103
Ljudska prava i odnosi
Njegova kritika dravno-nacionalnog mesijanstva i religijskog prozeli-
tizma kao njegove bitne dimenzije osim toga to proizilazi iz pansilam-
skog diskursa, dakle, racionalno utemeljene apologije muslimanske
egzistencije na i balkanskim prostorima pred
i to djelatno pretenzijama, nosi II sebi
recepciju i val/islamskih, a to evropskih vn"jednosti. I iz njihove
sadrine vri se ona kritika. One su inkompatibilne prozeli-
tizInu. Suh1imiraju se te vrijednosti i kod Korkuta II sintagmi ljudska
prava. Sakib Korkut, dak1e, i II ono doba, zna za fenomen ljudskih prava
i stoji na stanovitu njihove apologije.
No, to podrazumijeva pod ljudskim pravima, a govori o tim pravima li
sintagmi " ... i prava", l04 posebno unutar mul-
tireligijskog i pod austrougarskim apsolutizmom bosan-
drutva?
Govori on, zapravo, o ljudskim pravima u kontekstu identiftkacije
Muslimana kao Evropljana. I sebe u osobnom
individualitetu i Muslimane II Bosni i Hercegovini, dakle, smatra " ...
lj udima i Evropljanima ...... 105 Njegov misaoni i vjerski panis/amizam,
vidimo, ne ignorira svijest o muslimanima kao
103 "S toga su nai 'zastupnici' duni toj vladi pokazati i djelom dokazati, da predstavlja-
ju slobodan narod, a ne roblje, i staviti joj na znanje, da bez sloboda
nema niti moe biti ni rada ni saborovanja. Vladi se mora jasno i nedvoum-
no izjaviti, da bez tadlerovskih hira nema i ne moe biti muslimanskog djelo-
vanja u javnim poslovima." (Cit djelo, str. \90.)
105 Savremene fraze, cil izd., str. 21.
276 Sakib KorIcut
jednom od evropskih naroda.
106
No, istovremeno muslimane II BiH
smatra ", .. istinskim ljubiteljima snoljivosti i .. ,",107 Otuda,
i II tom kontekstu, pod ljudskim pravima, prije svega, podrazumijeva " ...
zatitu i slobode vjeroispovijesti ... "108 i, uopte, slobode
"volje" i slobode "savjesti" ,I 09 Ove su slobode ", .. najsvetije pravo ... " i
" bj j bodn . ka " 110
... o )a s o a oVJe ....
Nadalje, uz slobodu vjeroispovijesti, II pravnom diskursu II
ova prava uvrtava Korleut i pravo na pravnu, odnosno, dravljansku
ravnopravnost ijedllakostpred Zakonom. U tom smislu i pisati: "Bez
ravnopravnosti svih pred zakonom nema i ne moe biti mira i
poretka."lll Politika hegemonije, II njegovom uvidu, neposred-
no ugroava ideju ravnopravnosti i pravne jednakosti indi-
vidua.
112
Ona je, II osnovi, u njegovim, istina imanentno a u
toj imanenciji ovdje tu ideju i dij agnosticiramo, uvidima,
ideja. A ethos jednakosti i ravnopravnosti pripada
civilnom drutvu sloboda. Ova prava i ove slobode moraju po
njegovom miljenju, na prethodnom, apnornom respektiranju ideje i
ustanove Prava i Zakona te se, otuda, i zalae za eliminaciju svakog
"vanzakonskog stanja" i za uvaavanje "... bosanskih zemaljskih
zakona ... " 113 pa recepciju ideje pravne drave tretiramo kao jedan
izraz njegove pravile kulture koja ga legitimira kao vanog sudionika u
historiji socijalne i misli Bosne i Hercegovine.
106 Ova svijest je od osobite vanosti da je u ideologiji figuri-
rala agresivna predrasuda o muslimanima kao azijatima, Turcima, Osmanlijama, jed-
nom stranom, importiranom "tijelu" na tlu Bosne i Hercegovine.
107 Savremene/roze, cit. izd., str. 21.
108 Stadlelm'tina na pomolu, cit. izd., str. 190.
llOCit. djelo, str. 190. Otuda i u kontekstu kritike prozelitizma pennanentno i pie: "Mi
od vlade i od saoorskih zastupnika traimo zatitu i slobode
vjeroispovijesti ... " le sloboda ..... koje su i naim "krnjim" ustavom." (Cit
djelo, str. 191.)
I II Cit. djelo, str. 191.
112 "Hegemonija jednog dijela - ma bio on i - ne moe se podravati, i ne
moe se zatititi ni sabljom ni bajunetiJna."(Cit. djelo, str. 191.)
Sakib Korkut 277
Njegova recepcija ljudskih prava projektira se i na
odnose. od islamske dogmatike, a II vidu konsekvence
PlVog svjetskog rata koji je donio " ... sadanje klanje, mrcvarenje i
svakovrsno unitavanje .. . ", smatra da se novi poredak ne
moe uspostaviti bez " ... pobjede prava i pravice, sporazuma i obostra-
nog prihvata principa uprave i megjunarodnih odnoaja". l 14
Samo II onim koja se suprotstavljaju nasilju i garantuju
opstanak naroda, jer bez principa " ... pravde, snoljivosti i samilosti
... "115 oni moraju propasti i nestati, jeste " ... izlaz iz labirinta dananjih
krilatica imperijalizam, kapitalizam i socijalizam; autokracija,
demokracija i samoodregj enje".J16
Divergencija - pansrbizam ipankroatizam
Mit o nuciOlZa/flom misiunarsivu, politika prozelitizma i ignorancija
ljudskih prava muslimana II Korkutovom i, recimo to, u tom
vremenu racionalnom uvidu, vane su komponente u miljenju-djelo-
vanju oficijelne srpske i hrvatske reprezentacije i u Bosni i
Hercegovini i van nje. No, ona se ne iscrpljuje u ovim dimenzijama. Tu
politiku, u vidu njen sadraj, definirali smo kao politiku
pansrbizma i pankroatizma. Uz II
Korokutovom rukopisu mogu se indentificirati i drugi elementi u ono
vrijeme ove javno publicirane i djelatne politike. u njena
supstancijalna ulazi, na jednoj strani, u radikalnom, no i
emprijski utemeljenom, diskursu osmiljena predstava u kojoj do kraj-
njih dimenzija figuriraju divergentni srpsko-hrvatski odnosi i, na drugoj ,
uvid II zbilju radikalne, pravne i kulturno-
mentalne dehumanizacije Bonjaka-muslimana.
Korkut, pri tome, polazi od, kao aksiomatskog stajalita, II to vrijeme,
unutarjllnoslovenske aksiologije, konvencionalne predstave da su Srbi
i Hrvatijedan narod sa dva imena. l 17 I muslimani u Bosni i Hercegovini
114 Naa dunost prema fokari ijetimima, eil izd., str. 101.
115 Cil djelo, str. lOJ.
117 "Srbi i HJvati jedan su nar<xl, sa dva plemenska naziva. Prema [ome treba da im i
buduCnost bude jedna." (D .... ije preuzete rezolucije, nastavak V, "Misbah", maj-juni
1913., br. 14-15, str. 109, sa arebice Hali! Bjelak.) Ovaj Korkutov tekst predstavlja kri-
tiku " ... rezolucije narodne i napredne muslimanske omladine srpske i hrvatske narod-
278
Sakib KoriM
su dio tog naroda.
ItS
Otuda, Korkut stalno govori o " ... islamskom
dijelu naeg naroda"119 Neovisno od ovog identiteta, II Korkutovorn
uvidu, je, ipak, o " ... tri svijeta, tri naziranja na cilj i svrhu
ivota i bivstvovanja - tri narodne due sa posebnim i
posebnim i pretenzijama."120 No, na tlu one posebnosti, one
individualnosti, vidimo, figurira i ona opreka koja se II Korkutovoj percep-
ciji vidi kao radikalni antagonizam, dakle, kao totalna divergencija.
121
U
njenoj osnovi stoji radikalna konfrontacija II srpsko-hrvatskim
odnosima, a koncentrira se ona, ostaloga, i II anticipaci-
jama dravno-pravnog statusa Bosne i Hercegovine. Hrvatska reprezen-
tacija, ideologiju, zastupa koncept tri-
rekonstrukcije Monarhije i integracije-ujedinjenja Bosne i Herce-
govine sa Hrvatskom 122 Srpska reprezentacija, suprotno, apso-
lutno svaku koncepciju vidi Bosnu i Hercegovinu II sastavu
Srbije. 123
nosti u .. ," i rezolucije " ... cjelokupne muslimanske akademske omladine u
Zagrebu ... ". (Dvije preuzete rezolucije, "Misbah", mart 1913., str. 74.)
118 "Mi smo sastavni dio log naroda i treba da se prilagodimo zajednici s njima." (Dvije
preuzete rezolucije, nastavak V, cit izd., str. 109.)
119 Smijemo li klonuti duhom?, cit izd., str. 162.
120 Dvije prf!llzete rezolucije, nastavak. Ill, "Misbah", br. 12, april 1913., str. 89.
121 U lom smislu i pisati: " ... izmedu tri elementa nae narodne zajednice. zijcvaju
iroki jazovi, koji progutali jo nmogo rtava i ornoj ili jo mnogog i mnogog borca
iprijalelja. Zavirimo malo u ovu nau narodnu sa stotine krpotina! ... osobito
upadaju u islam, katolicizam, ortodoksija ... "." (Cit. djelo, str. 89.)
122 "Sto se Hrvata pomato je cijelom svijetu, da medu njima nerna ni jedne stranke,
bi program, rad i dranjc mirisao na kakvo gravitiranje izvan "okvira": Oni su bili,
jesu i pobornici "zapadnog" slavenstva, koje sa nerna i ne moe imati
jake veze iz prostog razloga to ihjedn.e od drugih dijeli kultw"a i tradicija .... To vrije-
di za Hrvate iz prijeka, su ovdanji skoro svi "pravai" i njima nema ni 2
% "Slavosrba" a nema ni 1/5 takovih, koji bie pristali na samostalnost Bosne." (Dvije
preuzele rezolucije, nastavak IV, "Misbah"maj.jun 1913., br. 14-15, str. 106.) Opreke su
nepomirljive pa " ... bi bilo i previe smijeno traiti dodirne izmedu
ujedinjene Hrvatske, kojoj, po nekim kaviovima pripada i Crna Gora . te
Bosne, kojoj nije priznata ni aneksija Dovoljno je samo istaknuti, da ni
"Umjerenjaci" oko "Srpske ne daju prosloviti o pripojenju Bosne Dalmaciji, a
kamoli Hrvatskoj. " (Cil djelo, str. 105 .. )
123 " ... Srbi neee pripojenja sa Hrvatskom, niti naprimjer, u Bosni ima i jedne srpske
stranke, ili koja bi primila, a kamo li traila ujedinjenje sa preko
Save. <o. ideal ovdanjih Srba nije ujedinjenje sa Hrvatskom." (Cil djelo, str. 105.) Kao
ilustraciju ovog stanovi!ita Kokrut navodi pW1Udu lista Narod od 1000. k onome koji bi
Sakib Korku!
279
Obje pozicije ne II njegovom uvidu, na razlozima
jednokratnog ili perifernog karaktera. Naprotiv, konzekven-
cija su supstancijalnih antagonizama koji se koncentriraju oko percep-
cija nacionalnog karaktera i dravno-pravnog statusa Bosne i
Hercegovine. Hrvatska se politika deducira iz mitologije o Bosni i
Hercegovini kao hrvatskoj zemlj i i o hrvatskom povijesnom,
narodnom i dravnom pravu na Bosnu i Hercegovinu. Srpska se zasni-
va na mitologiji o Bosni i Hercegovini kao povijesno i srpskoj
zem1jil24 pa, razumljivo, iz te imperij aJne perspektive, proizilazi njena
opsesija da se II ona anektira Srbiji. Nadalje, ona radikalna
divergencija i na identifikaciji vjere i nacije, religijske i
nacionalne istovjetnosti, na podudarnosti hrvatstva i 125 te
srpstva i pravoslavlja. 1
26
I, napokon, uz sve one antagonizme, dijele ove javno-mentalne i dravno-
projekcije stav prema muslimanima: definirajmo to
tako, politiku dehumanizacije kao i politiku njihove plVsrpske i pro-
hrvatske llacionalizadje. I tu je paradoks: to muslimane vie dehuma-
niziraju to, s pravom u njegovom uvidu, vie insistiraju na njihovoj
nacionalnoj srbizaciji i kroatizaciji. Sam Korkut navodi jednoj mjesto
iz Stpske na kojem se u smislu manifestira to je
i u se sastoji dehumanizacija muslimana sa pozicija pansr-
bizma i nacionalizma U njihovoj percepciji " ... stari muslimani ... " su " ...
i dalje provodili svoj mrtvi utljivi ivot u bezbrinom i divljem
najprimitivnijih strasti ... ", njihovo je " ... sve predano
pronaao i jednog "narodovca" da je prihvatio aneksiju Bosne i Hercegovinc Monarhij i.
124 Lis! ''Narod'' bi, kako kale Kotkut, " ... izbio i 'bratu' Hrvaru, ako bi sc usudio
iXJSUmnjati u srpstvo Bosne." (Dvije preuzete 1T!Zolucije, nastavak lU, cil izd., str. 90.)
125 "Kao to su nai Srbi u praksi najprije pravoslami. pa tek onda Srbi, tako su isto i
HIvati izbrisali i zameli granicu hrvatstva i i se teko
gdje to nj ihovo "hrvatstvo", gdje li svrava katolicizam .... (postoji) saglasoost
laikata i inteligencije sa javno oglaenotn teorijom g. nadbuskupa tadlera:
"Samo dobar katolik moe biti dobar Hnul'." (Cit djelo, str. 91.) Otuda se, u njegovom
uvidu, i moe "Bosanski katolici nemaju ni jedne ustanovc, u kojoj je narodnost
od oni to sada ne umij u ni (Cit. djelo, str. 91.)
Zato, Kotkuti smatra " ... da dosta vremena, dok se dua naih Hrvata
usposobi za principu nacionalizma". (Cit dj elo, str. 92.)
126 "Drim ... da je 'srpstvo' izmijeano sa
'pravoslavljem' i da se muslimani ne mogu i ne smiju za njega zagrijavati sve dotle, dok
sc ne od svih drugih surogata i predrasuda." (Cit. djelo, str. 91.)
280
Sakib Korkut
ivotby'skom mini i II svoju tunu skromnost, nesvjesnu i
sirotinjsku" a " .. muslimanska dua ostala Ue) netaknuta, nijema za sve
misaono i humallo, surova i divlja, jaka za ono, to se malo
die nad najprimitivnije elje divljeg beduina ... ", i to II doha sve .....
i dubljeg prodiranja, novih, ideja ... ".1
27
Osman jepa Srpskoj raskinuo sa ", .. muslimanskim elemen-
tom, tim nestalnim, prevrtlj ivim elementom karaktera,
strasne due ali slabe, ili bolje nikakve kulture i inteligencije."128 A
ovakva slika 129 II kojoj se do kraja degradira musli-
manski identitet, da bi se na njenom tlu argumentirala slika njihovog,
navodnog, povijesnog spasa - prosrpskog nacionalnog osvjetavanja,
zapravo, bila je mjesto II onovrernenoj srpskoj publicistici, histo-
riografiji i sIpskomjavnom mnijenju uopte.
Ni luvatsko javno mnijenje, samo u verzijama i izrazima,
nije, u njegovom utemeljenom uvidu, lieno ovih, definiraj-
mo jo jednom to tako, agresivnih predstava. U
Korkulovoj percepciji ispoljavaju se one u stalnim pritiscima, asistenci-
jama i intervencijama u unutannus1imanski mentalni i
ivot, naprimjer, u njihovim napadima na upotrebu
127 Cit prema: Sakib Korkut, "Srbslroj rijdi" j "HrvatsIrom dnevniku" (Odobrenjem
Glavnog upravnog odbora), "Misbah" , 1I 1912-13, br. 12, sa arebicc Halil Sjelak. Ovaj
Korkutov tekst je objavljen u "Godinjaku" BKZ Preporod, Sarajevo, 2001. se
prema ovom izdanju, a navedeni tekst iz "Srpske na sIT, 175. OVU dehumanizira-
sliku Muslimana donosi ovaj list u kontekstu deskripcije navodnih okolnosti u koji-
ma se pojavio i djelovao Osman koji se nije "stidio" ni " .. _ svih onih osobina koje
terete muslimansku ra.<;u (!), a osobito onih koje ju lakomom i poudnom .. ". (Cit
djelo, SIT. 176.)
128 at djelo, SIT. 165. Takve intervencije provodi i srpska publicistika, ovdje, u ovom
konkretnom i Srpska da mora biti zasrupljena uGajretu.
(Cit djelo, str. 177.)
129 Korkut u vidu srpsku politiku utemeljenu na ovakvim
predstavama, i empirijsko " ... dranje Srba, iz kojeg jasno
izbija sva golotinja nebraISkog i nehumanog njihova dranja prema nama mus-
limanima", (Dvije preuzete rezolucije, nastavak III, cit izd., sIT. 90. ) rez-
konstatirati: "Mrnja, dakle, pravoslavne due naeg naroda na islam i nje-
gove ljcdbenike tako je jaka, da je nijesu u stanju utaiti ni evropska kultUra, o
kojoj se vole tako razmetati, ni plemenska i krvna zajednica, za koju toliko vojuju i
toliko ju, lafno, uzvisuju, pa ni ljudsko smilovanje, i najokorelijim tiran-
ima i barbarima!" (Cil. djelo, sir. 90.)
Sakib Korku' 281
II Gajretu.
130
Otuda, na taj i druge 'Jezuitski", nepre
stano, " ... produuju svoje nebratsko rovarenje i bra
"131 I hrvatski mit o vlastitom kulturno-civilizacijskom misionarstvu
i politika prozelitizma, vidjeli smo, uz " ... bljezgar-
ije proti islamu i muslimanima ... "132 II hrvatskim novinama i politiku
socijalne degradacije muslimana,133 II svojoj osnovi imaju dehuma-
sliku muslimanske zajednice II cjelini. 134
Iz ovakvih, to ovdje akcentiramo, empirijski dijagnoza
Karkut i deducira svoj uvid da II svijet privida i neutemeljenosti
spada ideja i politika koja projektira ideal srpsko-Illvatskog ujedinje-
IIja.
135
Jo je vanije to iz ovih uvida deducira muslimanski odgovor
na one antagonizme. je o politici nacionalne indiferencije. Sto se,
ovdje pod ovom politikom kod Korkuta JXXlrazumijeva?
Muslimani: nacionalna indiferencija ikoegzistencija
Ovaj se pojam, u naem interpretativnom uvidu, kod Korkuta razumije-
va i prakticira u kontekstu aktuelne politike izvanjske, nasilne
srbizacije i, isto tako, spoljanje, agresivne lauatizacije muslimana II
Bosni i Hercegovini. je, dakle, o politikama koje plediraju
"nacionalizaciju" muslimana u smislu njihove, navodno, prosvijetene
130 Ima u vidu Korleul ovdje muslimanskih Na adresu Valaifsko-
meariftkog sabora kojeg Hn'atski dl/evllik prenosi bez ikakve ograde. Korlcut ovaj
potez komentira: "'Hrvatski dnevnik', koji svakom bukvicu o pristoj-
nosti i uljudnu pisanju, trebao bi drlati na umu, da se pristojni ljudi nikad ne mijeaju u
tude stvari, da poteni ljudi nikad ne siju razdora medu i da savjesni novinari i
rodoljubi izbjegavaju povode Ir\Icnju i ("Srbslwj i
"Hrvatskom dne'l'ni/at", cil izd., str. 176.)
132 Dvije preuzete rezohicije, nastavak III, cit. izd., str. 91.
133 Naprimjer, ''vrijedi pravilo" i kod Hrvata kao i kod Srba: "Muslimanu treba ostavi-
li hamalsko ue ili irgatski trnokop , .. ". (Cit. dj elo, str. 91.)
134 u vidu odnos hrvatske politike prema muslimanima u cjelini, on pisati
kako " ... II 'Hrvatstvu' ima po nas tetnih i opasnih primjesa
i surogata." (Cit. djelo, str. 92.)
135 Fonnulira ga, naprimjer, i list Narod. "Jedinstvo Srba i Hrvata mogli samo shvatiti
kao dua lIOrodIlih, a prema tome i njihovih ideala o Bez loga,
jedinstvo izgledalo nam je samo kao jedna kratkovremena fraza".
(God. rv, br. 265, cit. prema: S. Kurkut, Dvije preuzele rezolllclje, nastavak Ill, cit. izd.,
str. 89.)
282 Sakib Korkut
identifikacije sa hrvatstvom ili srpstvom. One
svoje odjeke, konstatirajrno to, nalaze II marginalnim oblicima musli-
manske autosrbizacije i II perifernom mada deklarativnom, javno pub-
liciranom muslimanskom hrvatstvu. Kadetu
konzistentno odbija ove politike i stoji na stanovitu da muslimani II
Bosni i Hercegovini i II odnosu na pansrbizam i II donosu na pankroa-
!izam (nije, naravno, ovdje, o njegovim terminima nego o naem
sl.Ullblimiranom izrazu njegove temeljne misli) treba da stoje na neu-
tralnom terenu. A to da trebaju biti, kako II prosrpskom tako i II
prohrvatskom smislu, narodnosna, nacionalno indiferentni. U tom smis-
lu je eksplicitan: nam dakle preostaje? Ako svoj sclamet
nita drugo nego pasivitet II ovom pitanju, ili drugim narod-
nosni indiferentizam"136
Pri tome argumentira i povijesnim uvidom te uvidom, o aktuelne reak-
cije matice muslimanske zajednice: ono nacionaliziranje u ovim uvidi-
ma " ... nema nikakva korijena u Bosni i Hercegovini"137 pa u tom
smislu, i apostrofirati: "Naem narodu nije do 'srpstva' i <hrvatstva' ."138
Argumentira, nadalje, i islamskom logikom pa u toj indiferenciji vidi
neto to " ... nalae naa vjera ",".1
39
Tu prohrvatsku i prosrpsku
indiferenciju ... .. nalae zdrav razum , .. "140 koji racionalno zna za " .. ,
zasebni poloaj .. "141 muslimana II konkretno-historijskoj konstelaciji
drutvenih odnosa. No, argumentira i izloenom slikom antago-
divergencije u srpsko-luvatskim odnosima 142 kao i slikom
pansrpske i panhrvatske politike spram islama i mus-
limanske zajednice u cjelini. Empirija one politike divergencije od mus-
limana, ukoliko bi se kroatizirali ili srbizirali, ne samo da bi od njih
dodatni izvor produbljavanja radikalnih srpsko-hrvatskih kon-
136 Dvije preuzete rezolucije, nastavak IV, cit. izd., str. 107.
137 Cit djelo, str. \07.
142 Politiku narodnosne indiferencije " ... nalau odnosi izmedu naih saple-
menika drugih vjera." (Cit djelo, str. 107.)
Sakib Korkut 283
frontacija 143 nego bi unijela i razdor unutar muslima-
na, l44 to je, sa muslimanskog stanovita, primarno. A s tom unutarn-
jom recepcije pansrbizrna i opredjeljenja za pan-
kroatizam " ... opet narod bez narodnosti, jer imati na-
rodnog ideala: II dvorunici glede dravne pripadnosti i
imati jedinstvenih vanjskih obiljeja jednog naroda."145 Kao
konzekvencija, onda, dolazi egzistencijalna nesigurnost za musliman-
sku zajednicu: i osiguranje ivotnog opstanka nalae odbacivanje sIpske
i prohrvatske nacionalizacije.
l 46
Iz ovog odbijanja on izvesti nikakav pozitivni program zasebnog,
naprimjer, vansrpskog i vanhrvatskog, nacionalnog identi-
ficiranja muslimana, dakle, kao fXlsebnog, autohtonog, samosvojnog
individualiteta a pri tome II etni-
apstmkciji, i J alje da su oni tek Jio jedin!:ilvenog slavenskog naroda
kao to stari ni na stanovite dravno-pravne samostalnosti ili auto-
nomije Bosne i Hercegovineo
l4 7
S onu stranu prosrpskog i prohrvatskog
143 Ukoliko bi muslimani prihvatili politiku autokroatizacije, a s njom i ujedinjenje
Bosne i Hercegovine sa Hrvatskom unutar Monarhije na konceptu
onda bi se oni izloili "o .. nepotrebnoj borbi sa Srbima, koji su pro-
tivnici takvog ujedinjenja. I mjesto da svojim "idealom" sijemo slogu, bili bismo samo
klin razdora ... ". (Dvije preuzete rezolucije, nastavak IV, cit. i7.d., str. 106.) Ukoliko bi,
na drugoj strani, prihvatili poli tiku autosrbizacije, a s njom i koncept ''ujedinjenja izvan
Hrvalske", onda bi muslimani doli " ... u sukob sa Hrvatima, pa bi smo opet bili klin
razdora mjesto posrednik zblienja." (Cit. djelo, str. 106.)
144 "Slijedili oba pravca, lj. biti za "Ujedinjenu Hrvatsku" i proti njoj nije bez
revolucije u prirodi i logici i prema lome ne preostaje nam nita drugo, nego li napusti-
ti oba gornja pravca, pa bi ti nacionalno indiferentni ili se pak pocijepati u dva tabora pa
jedni biti srpski, a drugi hrvatski - prirepci." (Cit djelo, str. 106.)
146 Ako bi prihvatili p:>litiku "nacionaliziranja", a u kontekstu supstancijalnih antago-
nizma u srpsko-hJVatskim odnosima, muslimani biti " ... zgodno oruje proti
svojim zemlj acima isaplemenicima: redove prvih - bora-
ca - Donkihota, izloeni dvjema trima vatrama, a bez ikakva izgleda na
i ivotnu sigurnost." (Cit. djelo, str. 107.) Oruda sa pozicija one indiferencije, a u
jXlgledu srpsko-hrvatskih antagonizama, i "Budimo u toj stvari za sada neu-
tralni i prepustimo njegovo Ij eenje njima samima". (Ovije preuzete rezolucije, nastavak
V, cit. izd., str. 109.)
147 on zna za tu kao jedan od ahemativnih odgovora na pansrpske i pankroat-
dr2avno-pravne pretenzije na Bosnu i Hercegovinu (cit djelo, str. 109), ali ostaje
samo, ne ga, u narnakama log ideala" i, pri tome " ... se na
potpuno ispravno stanovite jedinstva Srba i Hrvata ... ". (Cit djelo, str. 109.)
284 Sakib Koricu!
opredjeljivanja i s onu stranu svakog narodnosnog iden-
tificiranja, muslimani treba da se okrenu sebi i da svoju
autonomiju i svoj islamski identitet. 148 A II okvirima osiguranja drav-
ljanskih sloboda i prava, prije svega, da rade II pravcu
izdizanja svojih kulturno-prosvjetnih, socijalnih i ekonomskih potenci-
ja kako bi postali respektabilan faktor i meritoran sudionik povijesnih
zbivanja i, na koncu, definiranja svoje
Na drugoj strani, pledira, i to vrednuj erno kao vanu dimenziju njegove
misli, ethos i politiku koegzistencije S drugim grupa-
ma. Muslimanska Autonomija, koja je naravno, eksteritorijalna, pa fig-
urira ne na ovom ili na onom, nego na cijelom prostoru Bosne i Hercego-
vine, ne podrazumijeva samo samostalnost II odnosu na dravna
prisezanja, nego i II odnosu na srpsko-hrvatske intervencije. Pledira,
dakle, suegzistenciju utemeljenu na praksi i nemi-
jeanja, uvaavanja autonomnih suvereniteta, respektu unutarnje slo-
bode, anuliranju spolj anjih intervencija i sl. U modelskom smislu
preferira muslimansku praksu i kulturu koegzistencije na
autonomija: "Dok mi muslimani imamo potpuno ispravan
i legalan da se ne mijeamo u nutarnje prilike ni naih Srba ni
naih H1vata i dok nae novinstvo uti o svijema sporovima, trvenjima
i blama3ma njihovih predstavnika i korporacija, dotle se oni nikako ne
mogu da otresu uloge i reisera, i na silu da reguliraju nae
ustanove i U toj strategij i vidi on rjeavanje "nacional-
nog pitanja" muslimana Bosne i Hercegovine.
ISO
148 U prostpskom ili prohtvatskom "nacionaliziranju" muslimana Bosne i Hercegovine
on, izmedu ostalog, vidi l " ... pogodovanje njihovoj zakrljalosti II pravcu
islamske svijesti i spoznaje o pripadnosti jednoj velikoj i jakom vezom spojenoj zajed-
nici islamskoj." (Dvije preuzete rezolucije, nastavak IV, cit. izd, str. 107.)
149 "SrbskQj i "Hrvatskom dnevniku". cit izd., str. 177.
150 Kako su muslimani "kulturno najzaostaliji" i "gospodarski najugroeniji" (Dvije
preuzete rezolucije, nastavak IV, cit izd., str. 107), i kako su " ... smijeni svi oni, koji
neobrazovanu, gladnu i bosu narodu govore o nacionalnim tenjama i idealima, 10
ni manje ni vie nego da su gotovo svi oni, koji tom i takvom narodu donose
novi pa jo i protuslovni pojam bratstva po krvi i jeziku i nemilosrdno i
grubo rue jo jedini oslon i bazu za njegovo i kultiviranje, pri tom
njegove intimne, s nj im usko srasle slatke i veze bratstva po njegovoj uzvienoj
vjeri ... ", (Ovije preuzete rezolucije, nastavak V, cit. izd. , str. 108), to on samo II ekonom-
skom napredovanju i kulturnom podizanju vidi " ... glavni uvijet za svog
naroda, 10 je ujedno i jedini da se islamski dio naeg naroda uzmogne odrati na
povrini i dobili vanost i (Cit. djelo, str. 109.)
Sakib KorIcut 285
No, tim osnovama i kod muslimana se moe razvijati domovillSkn svi-
jest. unutar one strategije muslimanska inteligencija " ... poma-
gati svoju najbliu i ih da domovinu prema islamskoj
zapovijedi "Hubbu-l-vatani mine-el-imani" (Ljubav prema
dio vjere, nap. prev.) postanu vrijedni stupovi i branijoci te
drnovine."lS1 svjetonazor nije ga, dakle, liio afekcije
patriotizmom i domovinskom

Otuda stalno i govori o
" ... odgovornosti prema svom narodu i domovini ... "153 kao islamskom
imperativu. No, uz ovaj "blii" strategijski cilj doputa da musli-
manima, ali kao daleka perspektiva, figurira i ideal ujedinjenja sa
Srbima i HTVatima, naravno, nakon to oni postignu spo-
razum i antagonizme.
154
Ona strategija, ne samo na empirijskim uvidima u
politiku divergencije. Ona se i koncepcijski utemeljuje,
sada iz perspektive njegovog panislamizma i razumijevanja, iz njegov-
og diskursa, odnosa islama i nacionaliteta. OVU relaciju pro-
II odnosu na interpretacije svojih, manje ili vie,
savremenika - Ljubuaka, Safveta i Osmana
Nuri
Kod njega, u odnosima islamskog univelza!izma i narodnog
identiteta kao partikulariteta, taj kosmopolitizam islamski, ima
neupitljivu, prioritetnu rneritornost i irnperativnost.1
55
Islamsko jedinstvo
151 Cit djelo, Str. 109.
152 U tom smislu i pisati kako se muslimani u Bosni i Hercegovini mogu, u okviri-
ma izborene Autonomije, " ... mime due priljubiti uz ovu grudu, s v o j u g r u d u, koju
mu djedovi namrijcle i ostavic ne zato, da je izda i budpoto proda tugjinu, nego za to,
da na njoj savije gnijezdo II kojem se otltranjivati, n e k II k a v i c e i p t i -
c e selice, nego sokolovi, koji do zadnje kapi krvi braniti svoj vatan i millet ... " . (Kako
da razvijemo rad u nmodu?, cit izd., str. 109.)
I 53Emr bil-marof inch) anii-muJ1kjer, cit izd., str. 68.
154 neutralnost u srpsko-htvatskim sukobima i oko naciona-
liziranja muslimana posebno, da oni sebi poslave dva ideala, jedan daljni i
jedan blii: " Daljni - ujedinjenje sa Srbima i Hrvatima (nakon njihova sporazuma) i
blii obezbjedenje svoje trajne i egzistencije i opstanka u ovim zemljama." (Ovije
preuzete rezolucije, nastavak: V. cit. izd., str. 104.) Blii sc cilj moe ostvariti samo poli-
tikom nacionalne il/diferencije i radom na ekonomskom i kulturnom napretku
muslimanske zajednice.
155 Argumentira to stanovite se na jedan hadis: ..... je li rad oko nacionalnog
'osvjetenja' naroda u skladu sa islamom, neka nam kae i (ovdje dat u pri-
286 Sakib Koricu!
II planetarnim razmjerama ima superiornu vrijednost II odnosu na
jedinstvo.
156
Slavenska solidarnost je bezvrijedna II
odnosu na imperativ islamske solidarnosti i

Unutarzemaljska, ovdje unutarbosanska, suplemenska,
solidarnost sa pripadnicima drugih vjera - periferna je, neobavezna,
bezvrijedna II odnosu prema integritetu islamskog ummeta i dunosti
solidarne s njegovom cjelinom.
158
U ovom
kontekstu, onda, i slijedi da bi svako nacionalno identificiranje musli-
mana II BiH, i ono II smislu posebnog partikulariteta, a poseb-
no ono II smislu prosrpskog i prohrvatskog opredjeljivanja, ukoliko vodi
ekskomunikaciji iz svjetske muslimanske zajednice, zapravo, bilo
bezvrijedno i inkopatibilno, II odnosu na parcijalitete,
viim, univerzalnim islamskim imperativima. 159 Ne moe,
dakle, Sakib Korkut ovdje koncepcijski pomiriti islam i narod, ovdje,
muslimanski identitet i individua1itet Bonjaka.
jevodu, a objanjenja u zagradama daje H. Bjelak, nap. E. Z.) Hadis erif: "Nije od nas
(nije na - nije musliman) onaj, koji propagira plemensku zajednicu (ovinizam), nije od
nas onaj koji ratuje za plemenske interese, nije od nas (nije na - nije musliman) onaj
koji umre kao propagator plemenske zajednice"(ovinista). (Dvije preuzete rezoIlIcije,
" Misbah", mart 1913., Sir. 75.)
156 U prilog ovom stanovitu pisati: "Alejhis-seJam je bio Arap, i time se je
i ponosio, nu to mu ipak nije ni malo smetalo, da sa Arapima - ncmuslimanima vodi
ljutu borbu na smrt i ivot i da ratuje sa svojom najbliom rodbinom. Eto kako je on
'nacionalno jedinstvo' i kako ga sc je drao." (Cit djelo, sir. 74)
157 U tom smislu, muslimanske koji II balkanskim ratovi-
ma protiv Turske insistiraju na njegovim slovenskim motivima i interesima, Korkut
od toga da je unutarislamsko bratstvo boanski imperativ, i pisati kako oni ne
mogu ", .. govoriti o nekakvoj slavenskoj dobiti .. ," (cit. djelo, Sir. 74.) u odnosu na
unutannuslimansko bratstvo i na njemu zasnovanu islamsku solidarnost Zato i kritizira
muslimanske to, umjesto podrlke "islamskom oruju" u balkanskim
ratovima "._. zvrndaju o slavenskim i simpatijama. .. ". (Cit djelo, sir. 75.)
158 Da se muslimanski ideali II Bosni i Hercegovini ne moraju ..... poklapati sa ideali-
ma zemljaka i sunarodnjaka ... ", kako to tvrde muslimanski vidi se iz
jednog ajeta kojeg Korkut navodi: "Jehudije i biti s tobom zadovoljni sve
dotle, dok se ne pokloni njihovoj vjeri i mileru." (Cit. djelo, Sir. 74.)
159 Oruda, rigoromoj kritici izlae muslimanske koji kao "slijepi
Slaveni" i u ime narodnosti" plediraju ".o. da na milet treba da napusti vezu sa
hilafet-islamom, i poprimivi ideal nacionalizma, svrati pogled samo na se i svoje saple-
mcnike" te " ... da ne idealicmo izvan granica svoga naroda." (Cit djelo, Sir. 76.)
Sakib Kori,",
287
Thrkofilstvo
Ovdje, medutim, uz koncepcijski panislamizam posreduje i njegov
uklon fonniran neposredno li konkretno-histori-
jskom kontekstu balkanskih ratova. je o njegovoj poziciji koju
kao turkojiistvo. Ali, i ono je, opet, posredovano panis-
diskursom i njegovim vrijednosnim preferencijama.
Stanovite osobnog turkofilstva Korleut eksplicitno fonnulira: " ... nae
(su) simpatije na strani Turske, zato to je nepravedno napadnuta, jer,
svoje, jer je nositeljica hilafeta i jer je to pravi islamskog
naroda li ovim zernljarna."l60 Posebno insistira, pri tome, kao to smo
vidjeli, na islamskom bratstvu i muslimanskoj solidarnosti 161 i Turskoj
kao nositelju hilafeta. Jer: "Islam veli, da dahilijetskom umire
onaj musliman, koji ne ma i ne prepoznaje balife svog vremena."162 A
" ... osmanlijski vladar ujedno je i Halifa svih muslimana na zemlji."163
No, Korkut, istovremeno insistira i na digniteta "Meihatu
novog Halife", 164 kako bi doao " ... do svoje prave uloge li islamskom
svijetu."165 U analogiji sa papinstvom, ..... da su njegovi zas-
tupnici nuni isto tako, kao i zastupnici papizma, a da se prema oJen-
zivnoj djelatnosti raznih misija "za svetu. propagandu", te
organizovanom radu framasunskih i drugih "loa" - postavi bar
defanzivna "organizacija za zatitu Islama i njegovih principa. "tampa
160 Savremenejraze, cit. izd., scr. 22.
161 Otuda, u kontekstu kritike muslimanskih po kojima " ... nade i ide-
ali B. muslimana ne smiju biti izvan granica njihove zemlje" (Dvije
preuzete rezolucije, mart 1913., str. 76), a na islamskoj solidamosti,jo jed-
nom kae:' ''Ni slovca simpatije prema ogrezloj u nevinoj krvi, proljevenoj za
svoju domovinu i svoj u uzvienu vjeru, ni truna islamskog propisana
Boije Knjige: alel kuffari ruhamau bejnehum' (strogi prema kafuima,
samilosni sobom) i uzvienim naeg Devlet1ije (a s.) 'Muslimani su ko
zupci od veu i jedni druge'! alosno, tri puta alosno ... ". (Dvije preuzete
rezolucije, mart. 1913., str. 76.)
163 Promjena na hilafetsknj stolici, "Biser", br. 13 i 144, l. i IS. juli 1918., str. 193.
164 je o novom osmanskom vladaru Mehmedu Vehuddinu koji je, pod imenom
Mehmed Han Sesti, na prijestolju naslijedio svog brata Mehmeda Reada Hana V koji
je bio ''prvi ustavni sultan" Turske. (Cit. djelo, 194. )
288
Sakib KorIcut
je osma velesila", pa zato se i na Meihat ne bi posluio njenim
blagodetima? Nae je uvjerenje, da sadanji diplomatski zasrupnici
Turske nijesu II stanju biti zastupnici Balife: baka dravni interesi
turskog carstva, baka reprezentacija Ralife svib Muslimana."I66
saetak
U historiji socijalne i misli II Bosni i Hercegovini, a do tog
situiranja ovdje je primamo stalo, drutvenoj misli Sakiba Korkuta,
prema njenim tematskim preokupacijama, spoznajnim uvidima,
intonacijama i inovacijskim imaginacijama, II naem
surnariju, pripada relevantno mjesto. U a onda i II
bosansku socijalnu i misao na respektabilan unio je me-
ritomu pmblematiku. a to da je, uglavnom, ako izuzmemo nje-
gov odnos spram i turske drave i njegovu pledi-
misao o muslimanskoj nacionalnoj indiferenciji, znao prepoznati
to je na dnevnom redu, kao njena pitanja, bosanskohercego-
i, posebno, muslimanske historije. Nije dakle, II svom misaonom
i publiciranom opusu stajao na marginama ili II rukavcima povijesti to
njegovu misao II stvarima vremena - meritumom.
U tom konteksru, on je, naprimjer, teorijski i historiografski relevantno,
to je po naem miljenju od osobite vanosti, problematizirao i dijag-
nosticirao supstancijalne dimenzije onodobnog poimanja fenomena
nacionalizma srpskog i hrvatskog, i to posebno u njegovu doktrinarno-
ideologijskom odnosu prema Bosni i Bonjacima. Prepoznao je, s
pravom, i sa dijagnozama, njihove konstante: politiku i, gotovo
a ne samo etablirano-oficijelnu. pseudokultwu dehumanizaci-
je Bonjaka, zatim, pankroatizam i paf1srbizam kao ideologijsko-
mitoloku Jomlu/u njihove proSlpSke i pm/l1vatske nacionalizacije te, u
dravnopravnom smislu, to je najvanija povijesna permanencija ovih
nacionalizama, njihov teritorija/ni ekspanzionizam uvijek., objek-
tiviran u formuli , doktrinarnoj, ideologijskoj , a na
koncu, ako to muslimani mi/om, igenocidnoj, prisaje-
dinjenja Bosne ili Velikoj Srbiji ili Velikoj Hrvatskoj. Otuda, svaka
rekonstruktivna historija i bosanske socioloke i politoloke
misli koja tematizira ovaj fenomen poricanja Bonjaka
i povijesnog, teritorijalnog, i dravno-
Sakib Korkut
289
pravnog bosanskog individualiteta, ne moe njegove spoznajne
domete. No, naalost, dosadanji znanstveno-
akademski, II osnovi fragmentarni, uz to i rijetki, osvrti, manje ili vie
bib1iobiografski, na tu povijest nisu nalazili za shodno da sadrinski
recipiraju i njegovu misao.
Ako bi sa stanovita problemska-tematskih preokupacija njegove misli
i II horizontu njegovih temeljnih ideja htjeli akcentirati njegove
misaone ideje, onda bi, II svakom morali hipostazirati, uz kri-
tiku nacionalizma i njegovu kritiku prozelitizma i
nacionalnog mesijanizma. Ovdje je on, unutar bosanske drutvene
misli, Jer, iako su II onodobnoj srpskoj i hrvatskoj etnocen-
i publicistici artikulirane i propagirane
idej e i politike mesijanstva, zanimljivo je, muslimanska inteligencija,
ako izuzmemo uzgredne opaske Osmana nije se, u problem-
skom i tematskom smislu, bavila ovom po muslimansku egzistenciju -
opasnom ideologijom. Sakib Korkut je u tematiziranju ovih
ideologijskih fenomena, otuda, usamljena intelektualna figura. I sa tog
stajalita njegovo da demistificira politiku i ideologiju misio-
narstva-mesijanstva predstavlja, ne samo sa onovremenog stajalita,
nego i stajalita povijesti misli u Bosni i Hercegovini, recimo
to tako, unikatno, "pionirska" ali i teorijski relevantno
No, Sakib Koricut, na drugoj strani, ne moe, u naem uvidu,
do kraja iz svojih empirijski utemeljenih uvida deducirati samu sutinu
onovremenog, konkretno-historijskog mesijanstva-rnisionarstva: pred-
stave o dravno-nacionalnom civilizacijsko-kulturnom mesijanstvu,
mada mogu imati, kao to su u kontekstu balkanskih ratova i imale, i
religijsku konotaciju (motive, pobude, inspiracije, opravdanja, raciona-
lizacije, legitimacije i sL) samo su, nije spoznajno do toga doao, ideo-
loke konstrukcije kojim se racionalizita zbiljska sfera "svjetovnosti" -
- dravni ekspanzionizam, teritorijalni imperijalizam,
terorizam i ratni genocidni 167. K.orkut, dakle, unutar svog panis-
diskursa ne moe do kraja izvesti ove sekularne svrhe i
svjetovne konsekvencije: mada zna za empirijske manifestacije one
167 Treba da elementi nacionalno-dravnog misionarstva - mesijanstva i
percepcija ideologijskih funkcija ovih predstava, kako ih nalazimo identificiranim u
Korkutovim uvidima., ulaze, zapravo, u supstancijalna nacionalnog mesi-
janstva pa i onog koji se artikulirao na evropskom Zapadu. O ovom kompara-
tivnom uvidu vidjeti u: Esad Ideologija nacionalnog mesijollStva, kongre-
sa intelektualaca, Sarajevo, 1999.
290
Sakib Korkut
dravne interesne politike, on, ipak, simp1ifikatorski reducira supstanci-
jalna dravno-misionarskog poslanja na vansvjetovnu sferu -
na tlo sukoba i islama.
Bonjacima, (on se, naravno, tako ne samonominira nego je
o naem imenovanju) onje originalan, i po tome to je II bo-
javnost Ullio radikabu'
mentalitet. Povijest i unutarbosanskih
po/ernim II toj kritici ima - svoju paradigmu. ona nema strahopotovan-
je pred autoritetima, ni onodobno vrhunski autoriteti, muslimanski, vjer-
ski, akademski}) ili (<vladinovski, nisu amnestirani od kritike, da
bude supstancijalna, a ne da se na uzgrednostima ili akcindentali-
jama, preferira znanje, riskantnost i odvanost kao svoj aksioloki i
racionalni temelj, mada, razumljivo, mjestimice ne moe odoljeti iskue-
nju argumentiranja logikom ad hominem. U svakom njegov
diskurs, kao metodsko-refleksivni odnos spram drutvene zbilje,
jeste, u naem uvidu, paradigma radikalnog miljenja u his-
toriji socijalne, i misli u Bosni i Hercegovini.
Pri tome treba konstatirati supstancijalnu granicu u njegovom
miljenju: njegov pWlislamizam. On mu, II sutini, ne smeta intelektual-
no da recipira i, uz opravadan, racionalno selektiran pristup evropskom
neke liberalne ideje Zapadne Evrope. Preferiramo, u ovom
kontekstu, njegov smisao za recepciju pravne lrulture koja podrazumi-
jeva, u njegovom iskustvu, recepciju ideja dravnog nad papinskim suve-
renitetom te d/av/janske jednakosti i i prava.
Ona, istovremeno, biva projektirana na razinu te mnjesto
sile ili ove ili one ideologije hipostazira pravne vrijednosti kao temelj
konstitucije s\jetske zajednice. povijest dravno-
pravnog i miljenja, nedvosmisleno, mora respek-
tirati, i uzeti u obzir, i ove njegove spoznajno-vrijednosne i civilizaci-
uvide. oni su limitirani u prihvatanju tih ideja
utoliko to ih, uglavnom, njegova misao svodi na religijski kontekst pa
ih, sadrinski, reducira, to je razumljivo ako se promatra unutar njego-
vog temeljnog, diskursa, na slobode i
prava u sferi religijskih entiteta. Izvan njegovog vidokruga ostaju i
druge dimenzije ljudskih prava to je, svakako, i konzekvencija kako
limita u subjektivnoj infonniranosti tako i objektivnih, povijesnih grani-
ca datih u Reimu: i one dosege u otkri-
vanju mu1tidimenzionalnih aspekata ljudskih prava.
Sakib KarIcut
291
No, i unutar tih granica njegova misao respekt II jednom svom
aspektu. je o tome da ideja prava iz drav-
nog konteksta biva projicirnna II samu muslimansku narodnu zajednicu, pa
se ovdje, sada, pokazuje II fonni imperativnog pledoajea za aplikaciju
islamske demokratije unutarrnuslimanske zajednice koja II sebe
i svojevrsnu emancipatorski orijentiranu sociologiju inteligencije je
konture sam li svom publiciranom rukopisu fonnulirao, te i ovu dimenzi-
ju njegovog miljenja tretiramo - relevantnom. Sa stajalita demokratije
kao wijednosn radikalni je njenih mnogolikih defonnacija unutar
muslimanske zajednice, odnosno njene islamske reprezentacije kao to su,
sklonost ka apsolutizmu, birokratizmu, aristokrarizmu, plutokratiji, van-
pravnom aktivitetu, formirnnju klika, preferenciji privatnog, pasivitetu i
indolenciji spram dobra muslimana, vodstva od naroda,
i sl. Korleut je, zapravo, medu islamskim mis-
liocima onoga vremena originalan i i po insistiranju na
instaliranju te afinnaciji demokratije i demokratskih institucija u odnosima
vjernika i islamskih ustanova., naravno, pojm1jenih unutar islamske
dogmatike. Rekli bismo: zalaganje za ljudska prava vjernika, za vladavinu
njihove volje, njihovih htijenja i interesa, kritika birokratizacije islamskog
vodstva, apologija i rehabilitacija islamskih demokratskih ustanova poput
dematskili skuptina i sL, - sve to, bez obzira to se na unutarreligij-
skoj razini, pripada dosezima njegove misli i njegovog
ukupnog javnog angamana. Spoznaja vrijednosti i islamska politika
afinnacije ethosa demokratije u muslimanskom narodu. i kad se
ona posredno, preko demokratizacije \jerskih odnosa i njihovih insti-
tucionalnih objektivacija jeste relevantna dimenzija njegovog miljenja s
kojom, kad bi bila masovnije recipirana, sam muslimanski narod, potenci-
jalno, i u sferi, moe da otkriva te prisvaja i nova iskustva vlasti-
ta bivstvovanja. I ire problematiziranje statusa demokratije,
sloboda i prava lUlutar muslimanske zajednice jest samo po sebi
intringantno i inovira da se ono eksplicitno i ne pojavljuje
unutar drugih, tradicionalno hijerarhijski ustrojenih vjerskih zajednica
onoga vremena. prema tome, i onda kada pitanje demokratije tematizira u
unutannuslimanskom kontekstu, njegovi spoznajni uvidi i aksioloke pre-
ferencije imaju ire implikacije te, otudn, i ulaze u fimdus rele-
vantnih dometa njegove misli.
U onim apostrofiranim limitima, kako subjektivnim, tako i objek-
tivno-historijskim, vidimo i izvorie njegovog anahronog tur-
kofilstva, mjestimice i iracionalne averzije spram muslimanske aka-
292 Sakib KOI'kut
dernske inteligencije kao i ignorancije namdnog individua-
liteta. On je, zapravo, nesporno II samosvijesti, li ivoj praksi, II javnom
angamanu obrazovani musliman, te konzistentno apologira musliman-
ski identitet. Ali ne moe, pri tome, ispravno pansrpsku i
panhrvatsku nacionalizaciju muslimana, odgovoriti pozitivno i ekspli-
citno: to su oni II lIarodllOSlIOm smislu.
Istina, on zna, i to publicira, muslimani su, navodno, zajedno sa Srbima
i Hrvatima, dio jednog naroda, ali ne nominira taj narod. Uz svu
racionalnu kritiku srpsko-hrvatskih antagonizama i hrvatsko-srpskog
nacionalizma spram muslimana, njegova misao, sa pozicija
muslimanskih povijesnih interesa, ipak, pledira politiku i
koegzistencije, kOlJvergencije i tolerancije bosan-
skih subidentiteta pa i ove nonnativne ideje tretiramo vanom dimen-
zijom njegove aksiologije. No, muslimani i kao dio jednog
ireg naroda, i onda kada slijede onu aksiologiju, u onodobnom konkret-
no-historijskom kontekstu niti trebaju, nominirati sebe kao
nacionalne Srbe ili Hrvate, a doputa da do muslimanskog ujedinjenja
.sa Srbima i Hrvatima u perspektivi, kad oni prevladaju
ne sukobe. Ali, ne sugerira ni to da sebe muslimani razu-
miju kao zasebnost - kao povijesno individualizirani narod.
Tradicija bonjatva, i ona iz doba austrougarske vladavine Bosnom,
tako ostaje izvan njegovog vidokruga te, otuda, u njoj i ne moe
nikakvu inspiraciju.
Politika nacionalne indiferellcije kao defanzivna, odbrambena ideja - osta-
je, u ovom dobu njegovog javnog angamana, njegova ideja. Ne
moe joj se i izvjesna racionalna svrha utoliko to je bila
fom1Ula odbrane od agresivnog srpskog i hrvatskog nacionalizma prema
Bonjacima. Bila je, na drugoj strani, racionalna utoliko to ju je Koricut
povezivao sa populariziranjem muslimanske domovinske, dakle
bosanske samosvijesti. Ni ta politika, na jednoj, kao ni islamska identi-
fikacija, na drugoj strani, nisu II njegovim percepcijama bili nespojivi sa
imperativom izgradnje i afifmacije muslimanskog bosanskog patriotiz-
ma. Koncepcijski i javno publicirani pledoaje za taj patriotizam.
uVftavamo II vrijedne aspekte njegovog miljenja-dje1ovanja.
Pa ipak, i pored svih racionalnih motiva i svrha politike nacionalne
indiferencije, ona kao takva, u naem retrospektivnom uvidu,
ulazi, empirijsko-povijesno kao epizoda, kao marginalija, u
odnosu na narodno muslimana Bosne i Hercego-
vine, II fond ili tradiciju nacionalnog (ne)samorazumijevanja.
293
O
d polovine juna do polovine decembra 1900. godine Salih
II Ek.sekutivnom doboru Pokreta za vjersku i
vakufsko-mearifsku autonomiju II Budimpeti ..... kao perovo-
gja i glavni dopisnik i izvjestitelj za novine. Za taj posao me nije bio
nitko najmjo, no su me nekoji nae deputacije pozvali, da
posluim optoj stvari, koliko sam kadar,"1 U to vrijeme intenzivno pie
tekstove usmjerene protiv austrougarske vlasti II Bosni i
Hercegovini. Objavljuje ..... koje sam o prilikama II Travniku
pisao ... ", II ..... Zastavi, Braniku, Srbobranu, Ostdeutsche Rundschau li
Revue d' Orient II Budimpeti, Journal de Debat II Parizu,
Narodni Listy II Progu." 2
U to doba objavljene su tri antiaustrougarske broure koje su se rus-
tribuirale irom Bosne i Hercegovine: Stradanje muhamedanskog "(lmda
u Herceg-Boslli, Najnoviji zulllm II Bosn; i Hercegovini. Proganjanje
islamskog lill/uda u Herceg-Bosni.
J
Po njegovom
" ... koje sam ja pisao i koji su izali li Zastavi, Braniku i Srbobranu,
J Salih "Izjava", cit. prema: Ferdo Hauptman, sabrao i priredio, Borba
Muslimana Bosnc i Hcrcegovine za ljenku i vaJmftlw-mearifslru (1I IInnnmiju. Arhiv
Republike Bosne i Hercegovine, Sarajevo, 1967., str. J13.
2 Salih iz Zapisnika, koji sadri i elemente autobiografije, o sasluanju S.
(od 27. oktobra 1901. godine) pred austrougarskim vlastima, u: F.
Hauptman, nav. djelo, str. 20J.
3 S. Iz "Zapisnika", cit izv., str. 204.
294
Salih
uvrteni su mnogi od njih II gore navedene broure ... " .4 Jedan je od
autora koji su objavljeni II brouri Bezakonje okupacione
uprave u BiH iz 1901. godine, a se i pisac potpisao kao
Ehli-Islam.
5
Upravo ova broura II kojoj je, prema vlastitom priznanju.
objavio 10
6
II sreditu austrougarske represivne akcije pro-
tiv Saliha i bolne afere" koja uslijediti i iz koje
on inkriminiran kao voda i sudionik pokreta
S obzirom na antiaustrijski duskurs ovih i broura pisao je Salih
pod pseudonimom pa i nije rekonstruirati ono nje-
govo autorsko II ovoj publicistici. U svakom izraavaju oni
koncepcije ondanjeg rukovodstva muslimanskog
Pokreta za autonomiju i gledita, a njihovu sadrinu
smo vidjeli kod erifa koja su proizilazila iz saradnje
sa s1pskom i intelektualnom reprezentacijom.
No, njegov je javni angaman vrlo kratko trajao tako da se
nakon 1902. godine njegova misao izvan politike i nema vie
neposredne relevancije za historiju misli u Bosni i
Hercegovini. Pa ipak rukopis uvrtavamo II tu histori-
ju. Zbog i to pri tome motivira?
Ovdje drutvenu znanost poimamo u irokom pa ona u sebe
i filozofiju i njene su1xliscipline. U tom kontekstu onda nje-
gov publicirani rukopis, mada se vie neposredno ne bavi svijetom poli-
tike, zasluuje respekt. on je, dakle, relevantan utoliko to je, posebno
unutar inteligencije onoga vremena u duhoVllD*Iculturnu pro-
dukciju i znanosti po prvi put unio zapadno-
evropsku filozofsku problematiku i estetiku kao njenu subdisciplinu.
4 S. Iz "Zapisnika", ci l izv., str. 205.
5 Svoje koautorstvo u ovoj brouri S. sam otkriva: "Ako mi bude najnovija
broura pred pripravan sam II njoj one koje sam ja pisao:' (Iz
"Zapisnika", cit. izv., str. 204.) Prema ova i druge nave-
dene brclure su i tampane u tampariji doktora II Novom Sadu i
to na njegov troak, a ne na troak muslimanske deputacije koja se nije obavezala
tampariji da ove broure kupiti, n .. ali jeste da ih po
rasprodati". (Iz ''Zapisnika'', Sir. 205.)
6 S. Iz "Izjave", cir. izv., str. 314.
Salih
295
U lishl. Biser
7
1913. i 1918. godine, sada dr. Salih
objavljuje i svoja dva najvrednija, i to teksta, jedan iz
oblasti filozofijski pojmljene psihologije umjetnosti, a drugi iz oblasti
recepcije modeme filozofije i njenih posebnih likova. Prvi tekst nosi
naslov Sredstva i dojmovi izraavanja (psiholoka razma-
tranja)8 a drugi SavremelUljilozojija i njeni sustavi.
9
U se sastoji
njihova socijalno-kulturna relevancija?
Sa austrougarskom okupacijom i, kasnije, aneksijom Bosne i Hercego-
vine, mijenjaju se, prije svega, za Bonjake, socijalni status, poloaj u
strukturi i pravne ivota i duhovni kontekst, bolno
se revidiraju tradicionalne vrijednosne preferencije, jer novo vrijeme
trai i novi miljenja i nove aksioloke orijentacije. Po prvi put i
obrazovani Bonjaci se s novim svijetom ivota pa, pod
prisilom novih egzistencijalnih iskustava, postaju u povijesti
kog naroda - na mnogim stranama duha, kulture, milje-
nja i ivota samog. 10 Uglavnom, misli se sada logikom susretanja, sin-
teza, pomirenja, konvergencije: obrazovani Bonjaci u sebi da
pomire Istok i Zapad, islam i evropsko iskustvo i sL
Tako je i u filozofskom miljenj u. I dalje figuriraju Bonjaci - islamski
mislioci, pa i mislioci - sufije, i uopte dominira miljenje II islamskom
diskursu. Cijela je duhovnost, i njena kulturna produkcija,
kao to smo vidjeli, od M. E. do Sakiba ef Korkuta, posre-
dovana i islamskog vrijednosnog diskursa.
7 Monografski uvid u ovaj liSI kojcgje, u toku tri godine koliko je izlazio, (od OI. 06.
1912. do 12.05. 1913., od OL06. 19 13. do 15.06. 1914., i 1918. godine) najdue
Musa (od 1913. do sredine 1914.) u: Emina Memija,
Lamija BISER, Knjievno historijska monograf!ia j bib/iografl}a,
l\'UB BiH, Sarajevo, 1998.
8 Objavljeno u: "Biser", V 1913., l, hr. 11, Vl, br. 12.
90bjavljeno u: ''Biser'', l. -IS.V 1918., Ill, hr. 9-10, \.-I S'v1 1918, III, br. 11 -12, 1. 15.
VII 1918, III, br. 13.14,1.-15. VIII, 1918., lIJ, br. 15.-16., 1 15. IX 1918., br. 17, 18, 19,
20. S obzirom da po svojoj koncepciji, Biser pisali "u islamskom duhu ..... , (cit.
prema: E. Memija, L. nav. djelo, str. 14.) objavljivanje filozofskog
rukopisa Saliha indicira odvanost i mentalitet otvorenosti ka
recepcij i vanislamskih vrijednosti pa, otuda, ovaj potez Bisera :zasluuje i
naknadni kulturoloki respekt.
10 U tog povijesno-duhovnog procesa otvaranja ka recepciji zapadnoevropskih
iskustava svijeta i ivota stoji :Sakir O tome u: Esad
iskustvo politike, Osmansko doba, "Euromedija", Sarajevo, 1998.
296
Salih
Ali, vrijeme donosi "novotarije" od kojih proima zebnja. U tom
kontekstu, i na tlu teorijskog miljenja, pojavljuje se Salih -
jedaJi od prvih Bonjaka -filozofskih pisaca, ali sada to jest u zapadno-
evropskom smislu otvara se ka illtelpre/a-
tivlloj recepciji zapadnoevrupske filozofije. Ovdje tek sublimirana
predstaviti dimenzije njegovog filozofskog
rukopisa.
11
Estetika i psihologija u umjetnosti
Salih se, posredno, iskuava II jednom osebujnom filozof-
skom diskursu. Iskuava se II medijumu refleksije o umjetnos-
ti. Raspravlja o fenomenu II umjetnosti. on svoju
raspravu kao psiholoko istraivanje. Ali, smatra psihologiju jednim
dijelom filozofije. I zaista, li svojoj interpretaciji on se, uz pozivanje na
prirodnu znanost, i u filozofskom kontekstu. Tu se njegova misao
posreduje, naprimjer, recepcijom i openhauera. Promilja svoje
temeljno pitanje: " ... kako je to da se mi u jedno sta-
nje jednoga lica u romanu ili drami prenesemo i da to stanje nae
naa silom zaokupi? - Ili napr. kako se to moe objas-
niti, da nas jedan istaknutiji u kojem samo zamiljena lica po
opisu neto i djeluju - prenesu u takvo duevno raspoloenje, kao
da mi to sami u istinu doivljavamo?"12 U ovom irem kontekstu, ona
promilja i na koje umjetnost proizvodi i dojmove

U refleksijama o ovom supstancijalnom pitanju, Salih
odbacuje estetilru umjetnosti pa i posebno.
U tom konteksru onda se distancirati spram metafizike
koju i kao " ... misteriozno o tragediji". 13
intencije openhauerove filozofije, odnosno, temeljne misli o
svijeru kao vlastitoj predstavi unutar koje odnosi kauzaliteta nisu nita
drugo do subjektivni izraz miljenja.
II ira elaboracija, sa reprintom njegova dva filozofska teksta., II naoj knjizi: Filozofski
pisac Salih Kongresa intelektulaca, Sarajevo, 2000.
12 Salih Sredstva i dojmovi istraivanja (psiilOloka raZma1rO-
,Ija), "Biser", V, 1913., l, str. ll.
13 Cit. djelo, "Biser", VI, 12, str. 265.
Salih
297
''Ta njegova misao temelji se na torne, to sve uistinu nije
materija, samo pa je po torne kauzalna spoznaja samo
subjektivna, ili saznanje rezultata i nekog probitka."14
smatra da je ovu openhauerovu filozofsku percepciju
potvrdila i modema prirodna znanost, a ilustraciju toga nalazi kod
Hemholtza Odnosi kauzaliteta, i sam slijedi tu misao, nisu djelo
nikakve predestinacije nego su djelo 'besvjesne
prirode". 15 U ovom horizontu, i svoju estetiku
djela.
Ali, on na drugoj strani, odbaciti i jedno drogo stanovite koje bi
mogli kao teoloku estetiku umjetIlosti i Pod ovom
teologijskom estetikom, kao jednom od varijanti estetike,
kako je mi ovdje podrazumijeva Salih poglede
"starih ili "starih odnosno, njihove predstave
" ... 0 vlasti neke vie boanske pravde, koja ba u tragici
dolazi do svog objavljivanja, do svog vidnog izraaja. - Ovi nazori su,
dakako. predpostavljali teoloko i teleoloko poimanje ovog svijeta s
kojim nevidljiva ruka do u najmanje silnice ravna i upravlja."16 No, u
se, naprimjer, u dramskom tekstu, " ... ne radi o
boanske pravde ... " jer, razrjeenja II drami " ... bila bi upravo
djelo nepravde i surovosti onog uzvienog duha, koji uprav-
lja ovim svijetom."17 Njegov je temeljni koji ga distancira od
estetike umjetnosti, " ... da se u katas-
trofama ne radi o objavi, ili volje jedne mudre i ovijem svi-
jetom sile ... ". 18
S onu stranu filozofske i teoloke metafizike, svoju estetiku
utemeljiti na psihologiji koju poima i kao dio filozofije i kao dio
prirodne znanosti. prihvata i se unutar tzv. asocijativne
psihologije koja produkciju stanja, uglavnom, tijesnim
asocijativnim vezama somatskih i psiholokih eleme-
nata u ljudskoj duevnosti. Unutar ovakvog psiholokog stanovita " ...
18 Cit. djelo, sIT. 264.
298 Salih
moemo sa da Mtnost nije nita drugo,
odnoaj i ali odnoaj samo i po
djelu ili piesmotvoru nama ivo i sistematski
Nije, dakle, II njegovom iskustvu i teorijsko-estetskorn
saznanju, dojam II umjetnosti ni karaktera, niti
je predstava boanskog kao to ..... ivac svega ne
nalazi se niti II nedunosti, niti II krivnji lica, je tako
sadrana II samom i uzroku jedne jedinstvene cjeline, koja se
pod silom prilika raznoliko pojavljuje."20 Unutar kate-
gorija kauzaliteta, uzroka i posljedice, radnje i efekta, utemeljenih na
asocijativnoj psihologiji, Salih zasnovati svoju estetiku
i posebno. II krajnjemu, izgu-
bilo je li njemu se sada, u kategorijama ovog natu-
ralizma " ... vri jedan prelom jedne prirodne snage i to po
nekom zakonu, koji je toj snazi svojstven i koji upravo iz nje proizilazi,
ili njoj sama blizu stoji." 21
valja akcentirati: njegove analize II umjetnosti
relevantno figuriraju unutar samog diskursa. No, kad se
i izvan tog diskursa, a to ovdje posebno apostrofiramo, umjetnost poima
sa sekulamog stanovita i emancipira je od bilo kakve transcendencije,
teoloke ili svejedno. Moda je u sferi kulture, odnosno,
umjetnosti on prvi meritomi Bonjak koji misli iz sekularnog diskursa.
A to, istodobno, se u horizontu prirodnih znanosti i recep-
cije njihovog racionaliteta, njihovih kategorija, kakve su, naprimjer,
kauzalitet i sL Uvodi kod nas, pri tome, i psihologiju umjetnosti zasno-
vanu na prirodnoj znanosti. U svakom u irem socijalnom i
duhovno-kulturolokom kontekstu u intelektu-
alnu produkciju unosi vantranscendentni miljenja oslonjen,
dodue, na recepciju pojmljenih prirodnih
znanosti. Upravo taj smisao za evropska iskustva, za sekularni diskurs,
za racionalnost prirodnih znanosti, za miljenje u logici imanencije, a ne
ove ili one transcendencije i pri tome, u vidu onodobno
duhovno-aksioloki i kulturno-mentalni milje unutar
Salih
299
inteligencije, njegovu misao i pa, i u
tom smislu, ona se ovdje uvrtava u povijest socijalne misli u Bosni i
Hercegovini.
Neke o atribucija njegove misli jo jednom na vid-
jelo u njegovom razumijevanju veza i odnosa filozofije i drut-
va te smisla i afinnacije filozofije II obrazo-
vanost, posebno.
Drutveni smisao filozofije i Bonjaci
Poznaje Salih glavne likove onodobne zapadnoevropske
filozofije, njene unutarnje orijentacije, sisteme i protagoniste, vlada
njenim kategorijalnim aparatom, operira logikom filozofskog miljenja,
identificira ono supstancijalno te filozofije, je interpretira,
recipira njene intencije, misaone domete i vrijednosne preferencije.
Njegova filozofska studija analizira, interpretira i koncizno izlae mo-
dernu filozofsku misao koja, II njegovom uvidu, figurira,
u " ... sustava: pozitivizam, materijalizam, naturalizam i idea-
lizam."22 Svaki od ovih "sistema" dovodi on u vezu sa modernom
a unutar njih interpretira njihove najreprezentativnije likove.
No, i unutar nje vri predmetnu redukciju: zanimaju ga unutar ovih sis-
tema, primamo, stanovita i gnoseoloka pitanja. Njegov
metodsld pristup je do kraja osvijeten: "Obzirom na osnovu
ove radnje, se ova rasprava samo na najglavnije sustave
savremene filozofije i njene predstavnike. Time je ujedno
da nije svrha ove rasprave baviti se velikim, uspjenim i opir-
nim radovima pojedinih filozofijskih disciplina i ogranaka. Ovdje se
uglavnom radi o tome, da se karakterie i utjeca-
nje na pitanja i na pitanja teorijske spoznaje.''23
22 Salih Savremena jilozof1)a i njeni sustavi (Studija), ''Biser'', 15. V 1918.,
br. 9 i 10, str. 135.
23 Ci t. djelo, str. 135. Ali, naalost, ova studija, u kojoj Salih vri recepciju
modeme filozofije, za svoje vrijeme, u svijet
filozofije, nedovrena. Ne moemo znati da li bi u svoj "leksikon filo-
zofa" bar u sistem" filozofije, Marksow i EngeJsow misao,
kao i misao evropske socijaldemokratije, naprimjer, R. Luksemburg, K Kutskog, K.
Renem, O. Buera, F. Metinga i dr.
300 Salih
No, ne II analizu njegovih interpretacija onih filozofskih sistema,
za nas, II naem kontekstu, vano je pitanje: filozofija i ima
li ona neku drutvenu svrnu uopte, i ima li ona, posebno ona zapadno-
evropska, unutar naroda, nekog smisla?
Moemo govoriti o svojevrsnoj politici filozofije, odnosno o Im/tumo}
politici koja bi trebala otvoriti smisao te otkriti potrebe i
naroda za recepcijom moderne zapadnoevropske filozofske
misli. U duhu prosvjetiteljstva svog doba, on, zapravo, i to
je od posebne vanosti, filozofiju izvesti iz elitizma i kontemplacije pa
spustiti na tlo muslimanske llalVdne duhovnosti i kako bi
ona bila li funkciji muslimanske emancipacije ispod svakovrsnog ropst-
va, i ono tradicionalizma, predrasuda i svakog dogmatizmao
Rasprava o savremenoj filozofiji treba, zapravo, da " ' 00 pobudi II naem
muslimanskom dijelu naroda intcrcsovanjc za savremcnu fi lozofi-
ju, te da barem II nekoliko suzbije onu rairenu . 00 sadanju krivu predra-
sudu o njoj."24 A je o predrasudi koja je za evrop-
sku kulturu uopte. S njom figurira "o .. neopravdani sud javnosti, koji
tvrdi da filozofija, kao takova, ne zasluuje bolju sudbinu",25 a to
da ostane, u uvidu, izolirana od kulturnog razvo-
ja i da bude " ... i nehotice od ire javnosti i ignorisanao"26 za
takvu "sudbinu", smatra dijelom je i sama savremena filo-
zofija odgovorna, jer " ... mi danas nemamo, ili moda ne moemo
imati, takove filozofije, koja bi bila kadra i dostojna zahvatiti i
dubljega udjela j uticaja u naem savremenom, snanom i brzom kul-
turnom razvijanju.''27
No, s intencijom da unutar kulturne javnosti iritira interes za
savremenu filozofiju Salih objektivno participira ll, jo
diskretnom, prevladavanju tradicionalnog, unutannuslimanskog prosv-
jetiteljskog A ono se, uglavnom, kao to se pokazalo u
prethodnim interpretacijama, reduciralo na protoprosvjeti.teljsld. poriv,
Salih
301
dakle, na elementarno irenje obrazovanosti, socijalizacije i kulturnog
i to u i medijima ili u
religijskim diskursima. Vaninteresna, apstraktna, teorijska refleksija o
supstancijalnim pitanjima ljudske egzistencije, uglavnom je, u presv-
jetiteljskom angamanu, na periferiji.
Radi on, dakle, naspram manira ignorancije i
nja filozofije, na njenom rehabilitiranju i unutar bosanskih Muslimana
U tome je usamljen, jer, tek kasnije dva svjetska rata dolaze
drugi filozofi, i oni na Ijevici,2B i oni u centru, 29
naravno, zaboravivi na svoje i ne nalazivi, tako, u njemu
nikakvu inspiraciju.
rezime
Na tlu masovne neobrazovanosti i cjelokup-
na duhovnost i kulturna produkcija kod Bonjaka posredovani su, kao
to se to pokazalo, aksiomatskom recepcijom islama. No, ona je, nakon
austrougarske okupacije, posredovana i otvaranjem, istina
kontroverznom i bolnom, ka duhu modernizma, odnosno, ka recepciji
k:ulrume produkcije sa evropskog Zapada.
Ali, je oblik izraavanja duhovnog identiteta i kod
Bonjaka - knjievnost. Druga duhovna iskustva su marginalna. U tom
kontekstu, miljenje koje bi se moglo kao filozofsko, na jednoj
strani, jo je II znaku recepcije islamskog diskursa, i na drugoj strani,
posredovano je, i onda kad se II naznakama javi, knjievnim anrom.
Eksplicitnog filozofskog teksta jo nema. Ko to nema ni recepcije
zapadnoevropskog pojma i iskustva filozofije.
28 Lijeva inteligencija, naprimjer, razvija filozofsku misao na stranicama
Putokaz koji, pod urednitvom Hasana izlazi u Zagrebu od 1937. do
1939. godine.
29 Hrestomatijski uvid II mcritorne autore filozofskc misli dva svjet-
ska rata ove orijentacije (Mustafa aban Nurija
Abdurahman Adi! Dervi M. Korkut) u: Fliandra, Bonjaci j mod er-
liU, misao Bonjaka od polovine XIX do polavine XX ''Bosanski
kulturni centar", Sarajevo, 1996.
30 Sire o obrazovnom i kulturnom stanju Bonjaka pod austrougarskom vladavinom u:
Muhamed Muslimani II Bosni i Hercegovini, Biblioteka '>Politika i drutvo",
Beograd, 1938.
302 Salih
I sada, II takvom hendikepiranom kontekstu, i to je ono fasci-
nantno, javlja se jedan obrazovani Bonjak kao filozofski pisac. Tu je
dakle, Salih Izvan vreve borbi, II kon-
tekstu, pie svoje filozofske rasprave. Unutarmalobrojne visokoobrazo-
vane inteligencije. otvara se pojmu i sadrini zapadno-
evropske filozofije, pa razotkriva i javnosti njena
II stvari filozofije 19. Otvara se recep-
cijom misli kao fi lozofije umjetnosti, ali i interpretativnom
recepcijom nekoliko orijentacija II filozofiji 19. Ovdje
ga kao filozofa da, i onda kada nije na djelu
do kraja alltorski filozofski mkopis, i na razini recepcije i
prikazivanja evropskih filozofijskih tokova, mislilac jest u
filozofiji i sa filozofijom. Unutar povijesti filozofskog miljenja u
Bonjaka, miljenja koje je II dosluhu sa zapadnoevropskim iskustvima
filozofije, w to su rani tekstovi i to im, samo po sebi, daje visoki vrijed-
nosni dignitet.
No, vrijednim se pokazuje, kao to smo vidjeli, i njegovo razumijeva
w
nje drutvene svrhe filozofije te njeno prosvjetiteljsko mjesto i
emancipatorska unutar naroda posebno. U njego
w
voj percepciji znanost i filozofija posebno, i unutar Bonjaka,
prevladavaju protoprosvjetiteljizam te, na drugoj strani, treba da
izvan domena i predrasudnih averzija. A fenomen protow
prosvjetiteljstva dugo vremena karakterizirao je kulturne djelatnosti
svih nacionalnih zajednica u Bosni i Hercegovini pod austrougarskom
vladavinom. Pledoaje za njegovim prevladavanjem su bili rijetki. Jedan
od njih publicira i Dimitrije svojom projektivnom maksiw
mom "za demokratizaciju nauke i filozofije" to u njegovoj viziji
kulturnu politiku izdizanja intelektualnog nivoa naroda kako bi mogao
recipirati vie oblike znanja iz sfere znanosti i fi lozofije, odnosno
otvoriti se ka razmiljanju" ... o pojavama prirode, o i
njegovu drutvu, o smislu i vrijednostima naeg moralnog ivota i djelo-
vanja."3l I Salih kao to smo rekli, sa viom prosv-
jetiteljskom motivacijom, s onu stranu predrasudnib ignorancija i elit-
ekskluzivizma u kulturi, znanosti i filozofiji, da
31 D. nauke i filozofije, "Bosanska vila", 1908. cit. prema:
P. Palavestra, Knjievna'il Mlade Bosne, II, Hrestomatija, "Svjetlost", Sarajevo, 1965.,
SIJ". 31. Sire o ovom programu demokratizacije znanosti i filozof tie kod vid-
jeti u drugom dijelu ove knjige.
Salih
303
Muslimanima Bosne i Hercegovine priblii savremene, zapadno-
evropske filozofske refleksije o a opet vanim
pitanjima ljudske egzistencije.
32

Kulturna i znanstvena javnost Bosne i Hercegovine kada bi joj
do toga bilo stalo, angaman Saliha vjerodostojno valo-
rizirati tek u jednoj slici koja njegovo anrovski heterogeno
djelo (od preko dramskih tekstova - komedija pa do
filozofskih situirari II povijest knjievnog, i
filozofskog miljenja u Bosni i Hercegovini. S tom slikom pokazalo bi se
kako dr. Salihu jest mjesto u plejadi respektabilnih, a neo-
pravdano zaboravljenih, figura nae povijesti.
32 Vrijedil o bi napor i pokazati kako modema bosanskohercego-
fi lozofija ima svoj u tradiciju i u vremenu austrougarske vladavine II Bosni. Dio
intelektualne javnosti, osim recepcije islamske filozofije, (pie se, uzmimo, o Ibn Sini,
Ibn Ru.diju, Andalusiju i dr.) otvara se ka otkrivanju, prisvajanju i interpretacijama
zapadnoevropske filozofije. listovi u tom smislu piu, naprim-
jer, o Marksu, Laj bnicu, Sokratu, Aristotelu, Spenseru, Harunanu, Openhaueru, lli. S.
Milu, Marku Aureliju, S. Smajlsu, Kantu, Fihteu, F. Je)(ilu, Rusou, Emersonu, i
dr. Kao filozofski pisac, otuda, Salih figwira II kontekstu koji, iako u embri-
onalnom smislu, ipak jest otvoren i ka recepciji zapadnoevropske filozofske misli. No,
II kulturnom miljeu, on, kao to smo rekii, inovacijske iskorake.
305
MUHAMED EMIN 1837. godine u Sarajevu.
Obrazovao se II Sarajevu i Istanbulu. Postavljen je 1868. godine za
lja (medevvid) pravilnog Kur'ana II Gazi Husrev-begovoj
medresi. U porodici ova je sluba ostala do 30. septembra
1949. godine. U Begovoj damiji vrio je i slubu duzhana i devrihana
U Carevoj damiji obavljao je imamsk:u i batibsk:u slubu. Kako je austrij-
ska vojska nakon Sarajeva (19. 8. 1878.) preko dvadeset damija
pretvorila II skladita, i kako je i Begova damija II isto vrijeme bila
zatvorena, a njen hatib bez plate, odlazi II Instanbul kako bi podnio zbog
takvog stanja pritubu osmanskim vlastima. Ostaje II Istanbulu vie
mjeseci i tu se po svojoj vjerskoj obrazovanosti, pa ga intrige spri-
da postane i imam sultana Abdul-Hamida. Pamti se po tome to je
"vrlo dovu" prilikom instalacije prvog reis-ul-uleme i
Ulema-rnedlisa (15. decembar 1882.) za Bosnu i Hercegovinu.
Prilikom otvaranja renovirane Begove damije (19. decembar 1885.), uz
sudjelovanje naroda i predstavnika svih bosanskih oblasti, je " ...
mevlud tako kako se moda nikad prije, a moda ni poslije, nije
obavio II toj damiji." Preradio je sa uspjehom Sulejman
"Mevlud". Nakon kratke bolesti, umro je u Sarajevu 20. aprila 1892.
godine ostavivi, iz dva braka, iza sebe estero djece. (BiografSki podaci
prema: Hamdija Hadi Hafiz Demaludin
Glasnik Vrhovnog islamskog statieinstva u FNRJ, br. 8-10, 1955., str.
336-337.)
MEHMED L.JUBUAK "se rodio 19. decembra
1839. godine II Vitini kod Ljubukog, na dobru svojih
starenika, muselima i kapetana ljubukih. Njegov otac Ali-beg Kapeta-
bio je kajrnekam II Ljubukom, a majka mu je bila porijeklom iz
306
Iz biografija
znamenite porodice iz Livna, opjevane II narodnoj pjesmi.
nauke zavrio je II svome rodnom mjestu, a rudiju II Mostaru,
gdje je dobio znanja iz turskog, arapskog i perzijskog jezika, da nastavi
kolovanje II medresi pred muderisom Mehmedom II
Ljubukom. II tursko-crnogorskim borbama i biva odlikovan
za zasluge i lijepo vladanje. Nakon toga je postavljen za komisije
koja radi II Mostaru pod predsjednitvom Devdet-pae na
refonni II Hercegovini. za uspjehe II tom radu sultan ga odlikuje ordenom
medidije reda i imenuje ga II decembru 1864. kapudibaom
(majorom). od 1865. do 1875. je kajmekarn u Stocu, zatim
II Ljubukom, ponovo II Stocu, te li i Trebinju, s prekidom II 1869.
godini, kada preduzima putovanja po svijetu: od Trsta II Veneciju, Padovu
i Veronu, te preko Trrola i Salcburga II i Petu; zatim preko Krfa II
Egipat, a odatle u Smirnu, Carigrad, te morem u Vamu, Bukuret
i najzad Dunavom i Savom II Bosnu. ustanak ga je zatekao
1875. u Trebinju, gdje daje ostavku na slubu i seli se u Sarajevo, gdje se
oeni Mustaj-pae U Sarajevu ga 1876. imenovae za
refonnne komisije sa Hajdar-efendijom na a u maju 1877.
postavljen je za grada Sarajeva. Iste godine je izabran za
poslanika u turski parlament. U nemirnim danima okupacije on je
izabran za Narodnog odbora, u kome je odigrao pasivnu ulogu, a
zatim se preko Vitine i Ljubukog prebacio u Makarsku, a odatle u
Vrgorac generalu Poto se 1878. vratio iz i Pete, kamo
je iao kao poklonstvene deputacije, imenovan je 7. decembra iste
godine za gradskog Sarajeva. 10. aprila 1879. odlikovanje
ordenom eljezne krune reda, a ll. avgusta postao je
vladin savjetnik. od 1893. do 1898. godine se nalazi na
JXlloaju Sarajeva. Razbolio se u julu 1898., a umro je 29. jula
1902. godine u Sarajevu." (Muhsin Knjievno stvarwIje musli-
mansIdh pisaca u Bosni i Hercegovini u doba austrougarske vladavine,
Knjiga I, Akademija nauka i umjetnosti Bosne i Hercegovine, Sarajevo,
1973., str. 80.)
ERIF je reden u Mostaru 14. septembra 1874.
Prema saoptenju Husage koje je dao Muhamedu
1952. godine, otac erifa bio je iz okoline Bitolja.
(prema: Alija Nametak, Mmg;nalije ... nav. izd., str. 192.) Nije imao
nikakvo fonnalno obrazovanje, pa nije, prema vlastitom zapisu,
zavrio ni osnovnu kolu. da se, kako je pisao, li kolama iz
Iz biografija
307
knjiga propisanih za Hrvatsku II kojima su se muslimani i islam,
to je " ... II ostalim glavni uzrok, da sam uz hiljade i hiljade mostarske djece
ija ostao i bez osnovne kole - samouk" ("Miramur! list g. e-
rifa cit. izd.)
Radi kao optinski u Mostaru., aktivno se u osnivanje
i rad mostarske muslimanske (kiraethane) je sekretar.
S se u Pokret za vjersku i vakufSko-mearifSku
autonomiju. Nakon predstavki B. Kalaju i Franji Josipu
(oktobar 1899.) otputenje iz slube kada vlasti smjenjuju i sa
muftijskog poloaja. Uz afirmira se kao najistaknutiji
Pokreta, vlasti ga tretiraju kao najradikalnijeg, najekstremnijeg musli-
manskog opozicionara, pokuavaju ga bezuspjeno jedno vrijeme pri-
dobiti za politiku vlade. Zajedno s Dervi-begom Mira-
lemom i drugima, u skladu sa tadanjom muslimanskom politikom pak-
tiranja sa antiaustrijskom srpskom opozicijom, sudjeluje u vie navrata
u kreiranju dokumenata s kojim bi se definirala i uspostavila politika
mllslimansko-s1pske sloge. Pripisuje mu se, i od strane ondanjih vlasti,
ali i u kasnijoj historiografiji, zapravo, daje bio zagovornik poli-
tike saradnje Muslimana i Srba. Bio je njen dosljedni protagonista, i
mimo otpora tzv. umjerenih Muslimana i lojalnih tzv. Muslimana vladi-
novaca, za svo vrijeme trajanja Pokreta. Prema Osmanu A.
pod pseudonimom Ehli Islam objavio je knjigu Spisi islamskog naroda II
Bosni i Hercegovini II stvari vjersko-prosvjetnog j samouprave,
Novi Sad, 1903., (Osman A sredio, Pregled tampanih djela
na stpsko-llIvatsknm jezilru Muslimana Bosne i Hercegovine od 1878-
-1948, nav. izd.) Pie u novosadskoj Zastavi koji se, sa
drugih autora, objedinjuju u vie knjiga i distribuiraju ilegalno u Bosni.
Nije autor, kako to pogreno navodi Enciklopedija Jugoslavije, nego
samo jedan od autora, da je II istranom postupku Salih
priznao daje, pored drugih on pisac deset u
ovoj knjizi, brouri Bezakonja okupacione uprave u Bosni j Hercegovini
(1901). Onaje bila povod da ga austrougarske vlasti, u konteksru optih
represalija prema istaknutim sudionicima Pokreta, intemiraju u Raku
Goru kod Mostara do maia 1902. godine, a poslije u Tmvniku, mart
1903., zbog veleizdaje, osude na dvogodinji zatvor kojeg pod tekim
uslovima izdrava u Zenici.
Stekavi simpatije i zbog osobnog stradanja, ponovo se, nakon to je
puten na slobodu 1905. godine, i uz pris-
308
Iz biografija
ustvo predstavnika srpske opozicije, aktivno II poli-
ivot snano konsolidaciji. uz Dervi-bega Miralema,
muslimanskog opozicionogpokreta. Savremenici uz njegovo ime doda-
ju i atribut efendija. tIan je delegacije (februar 1906.) koja odlazi II
Carigrad na razgovore za prognanim kako bi se, to je i ost-
vareno, izdejstvovao njegov pristanak na pregovore s vladom oko
autonomije, nakon obnavlja veze sa srpskom opzicijom i II
Beogradu i II Bosni. Na sastanku II Slavonskom Brodu sudjeluje II
formiranju Muslimanske narodne organizacije i postaje njenog
Egzekutivnog odbora na je Ali-beg Firdus. Akter je unutar-
muslimanskih sukoba, posebno sa umjerenim muslimanima koji su,
se paktiranju sa srpskom opozicijom, zagovarali postizanje
autonomije u saradnji s vladom i II ovim konfrontacijama osigurava
ulogu u vodstvu muslimanskog pokreta. Potpisnik je nmogih
predstavki Odbora i delegacija i timova pokreta.
Sudjeluje neposredno u preuzimanju drutva Gajre! od strane ovog od-
bora u rad, zajedno sa ostalima, prema miljenju dijela onovremene
muslimanske javnosti, lU10si prosrpsku i kulturnu orijentaciju
i propagandu srpske politike to se jo razgovjetnije
postavljanjem Osmana za sekretara ovog drutva dolazak " .. .
aranirao je Serif ... ". (prema: L Kemura, Uloga Gajreta .. .
nav. izd. , str. 56.) Direktor je Vukufske direkcije, sudjeluje II tom svoj-
stvu u preuzimanju (1914.) Gajreta i njegove imovine od strane
Vakufsko-mearifskog sabora, je Upravnog odbora Muslimanske
centralne ballke. Kao vakufski direktor, viri1ni je bosanskog Sabora
i najuticajnija Muslimanskog kluba.
S I svjetskog rata podnosi prijedlog o rasputanju bosanskog
Sabora te vodi, napustivi tradicionalni kurs saveznitva sa srpskom
opozicijom, politiku do kraja loja1nu Monarhiji. Naputanje orijentacije
ka paktiranju sa antiaustrougarskom srpskom politikom nije zaborav-
ljeno niti oproteno pa se II kasnijim intetpretacijama, kao naprimjer II
Enciklopediji Jugoslavije, njegov angaman, bez ikakve racio-
nalne osnove, do krnja reducira tako to se bitne dimenzije nje-
govih tadanjih koncepcija, posebno onih o autonomiji Bosne te, otuda, i
prikazuje a iz prosrpskog diskursa u krajnje negativnim atribu-
cijama. Tako, naprimjer, autor natu1mice o njegovoj biografiji u pomenu-
toj Enciklopediji pie: "Kad je 1909, poslije austro-ugarske aneksije BiH,
pitanje autonomije skinuto s dnevnog reda sporazumom
predstavnika muslimanskih verskih poglavara i feudalnih
Iz biografija
309
zemljoJX>sednika sa austrijskim vlastima ... vodi sitnu JX>li-
tiku na liniji zatite interesa begova i pretvara se
u demagoga na versko j osnovi. Tu ulogu nastavlja i u
staroj Jugoslaviji, u kojoj zavrava kao estojanuarski senator (od 1933.)."
Neposredno se, to JX>menuta Endklopedija falsifikatorski preutkuje,
pred kraj rata angaira u aktivnostima, JX>sebno u i Budimpeti, u
definiranju dravno-pmvnog statusa Bosne i Hercegovine i to na
autonomije. U novostvorenoj dravi Srba, Hrvata i Slovenaca,
odnosno Kraljevini Jugoslaviji se, se opet svojoj
staroj orijentaciji saveznitva sa srpskom politkom, ovaj put sa
SIpskim radikalima Nikole vodi, (1920.) oslonjen na tadanje
srpske vlasti, Muslimanske radikale okupljene oko njihovog lista
Domovina i orijentirane protiv Jugoslovenske muslimanske orga-
nizacije. Doivljava sa neovisnom muslimanskom listom na izborima za.
Konstituantu (1920.) - izborni krah sa dobijenih 449 ili 0,3 % glasova da
bi se, poslije toga, povukao iz akiivnog ivota, a list
Domovina uskoro prestaje izlaziti. .
Ponovo je, kao protivnik dr. Spahe, postavljen za direktora Vakufske direk-
cije u Sarajevu i izabran za Vakufsko-mearifskog sabora sastavljenog
bez pristalica JMO a od proreirnskih Muslimana kada je istovremeno i
njegovog Upravnog odbora. Diktatorski reim kralja Aleksandra ga
aktivira paje bio, kao to je i senatoru vrijeme estojanuarske dik-
tature (od 1933.). Umro je u Sarajevu 26. januara 1935. godine.
Rekonstmkcija njegove biografije ovdje je izvrena na osnovu navedenih
dijela o. A. M. A. Purivatre, N. Dt
I. Kemure, T. F. Hauptmana i Enciklopedije Jugo-
slavije.
SAFVET 6. maja 1870. Njegov otac Ibrabim-beg
(1840.- 1902.) bio je pjesnik, pisao je histori-
ografske pisao je i na turskom jeziku, bio je osmanski
funkcioner. Safvet sa ocem vrijeme ivi u Mostaru,
Ljubukom, ponovo, u Mostaru, Stocu i Konjicu, a od 1882. godine u
Sarajevu. Zavrava ovdje rudiju gdje se upoznaje sa orijentalnim
jezicima, a od 1885. do 1895. godine sarajevsku, dravnu Veliku
ginmaziju. Bio je sluenja vojske jer je 1893. godine platio
bedela. Dva puta prekida gimnazijsko kolovanje zbog profesora
matematike, a u Zagrebu, zbog u manifestaciji prilikom JX>laganja
310 Iz biografija
kamena temeljca Doma (26. juna 1894.) vlasti mu
zabranjuju dovretak gimnazije II Hrvatskoj i Slavoniji. Prije gimnazi-
jske mature koju, ipak, polae II Sarajevu 1895. godine, objavljuje
pjesme II Vijencu, Pmsvjeti i Nadi.
Upisuje se na Univerzitet II (Filozofski fakultet) gdje, uz odbijanje
vladine stipendije, od 1895. do 1899. slua arapski, perzijski i turski jezik,
te studira literaturu na ovim jezicima. U za tampu svoju
prvu zbirku pjesama Ttvfanda iz dubrava. Nakon zavret-
ka studija, li 1900. godini objavljuje Kratku uputu u prolost Bosne i
Hercegovine. U ovoj godini dekretom vlade (23. juli 1900.) postavljenje
za profesoraarnpskogjezika na sarajevskoj Velikoj gimnaziji gdje
raditi l . septembra 1900. Sa saradnicima, i
list Behar (izlazi od 1. maja 1900.) i sudjeluje kao inicijator II
osnivanju drutva Gajre! (1903.) je prvi predsjednik, a ID funkciju
obavlja do 1907. Sudjeluje u osnivanju Koturakog drutva EI-K amer
(1904.), Islamske tamparije koja da radi 1905. Iako
oboljeva, prema vlastitom (krajem 1905.), na elucu kada je,
za kratko vrijeme, smrliao 14 kilograma, i dalje se javno angaira, sudjelu-
je u osnivanju Drutva muslimanske omladine (1906.), Muslimanske
Centralne banke u Sarajevu (19 11.) i "Zemanove", kasnije ZdJllene
Tiskare. Zbog pomenute bolesti trai na Velikoj gimnaziji dopust, a 31.
decembra 1906. godine otputen pod izgovorom da nije poloio pro-
fesorski ispit. Nakon otputanja sa gimnazije, uz dozvolu vlade, u 1907.
godini list Ogledalo koji je izlazio tri mjeseca u 13 brojeva
Nakon studija u arhivama i bibliotekama (1908. i 1909.) polae
ispit, kako sam kae, iz islamskih jezika i njihovih literatura te iz histo-
rije i arapske filozofije, potom brani disertaciju Bo/y'aci j
Hercegovci u islamskoj /ayievnosti (ocjenjuj u je dr. Karabacek i dr.
Bittner, prema odlikom) na osnovu koje je pro-
moviran (20. maj 1910.) na doktora filozofije "ex linquis islamiticid".
Bio je poligJota, govorio je arapski, turski, perzijski, latinski i
razumio francuski. Banja Luka ga stavlja na listu za svog zastupnika u
bosanskom Saboru nakon biva izabran za Zenwyskog SiNje-
ta Predsjednikje Sabora do 31. januaru 1919. godine kada Narodna vlada
nove Drave Srba, HlVala i Slovenaca ukida saborsku kancelariju, a
raZIjeava ove fimkcije. Podnosi zahtiev Narodnoj vladi da ga
vrati u dravnu slubu, a ova sugerira Ministarstvu unutranjih dela II
Beogradu da bude primljen u konzularnu slubu s obzirom na poznava-
nje orijentalnih jezika. U biva postavljen za honorarnog
Jz biografija 311
kustosa Zemaljskog muzeja. Kako je vidio da iz Beograda nema
nikakvog odgovora na njegovu molbu, na zahtiev, a uz preporuku
T ruhelke, Vlada ga od I. januara 1921. postavlja za stalnog slubeni-
ka Muzeja gdje radi do 18. maja 1927. kada biti i penzioniran. od
1920. godine pobolijevati, a bolest je poodmakla, u
ne uspijeva. Zbog slabog zdravlja i materijalnih neprilika podnosi
vlastima molbu da mu priznaju radni sta od perioda kada je radi-
ti u sarajevskoj gimnaziji (1900.) i rad na mjestu predsjednika
bosanskog Sabora. Rad II gimnaziji mu se odmah priznaje, a rad II Saboru
mu se II penzijski sta tek na osnovu Zakona od 29. novembra
1928. a definitivno penzija mu se regulira 2. aprila 1929. godine.
Uz prodaju vlastite biblioteke II Bratislavu, i ova viegodinja "afera" sa
priznavanjem penzijskog staa kako je, uz sav stvarni i deklara-
tivni respekt i javnosti, ivio, II
odnosu na njegov autoritet i zasluge, II materijalno i
okolnostima Lei, vie stanova-prebivalita,
bolestan devet godina i umire 9. aprila 1934. godine. novina
odmah je objavila tekstove povodom smrti Safvet-bega
(Biografski podaci prema: Sajma ivot i rad Safveta bega
u dokumentima Dravnog arhiva Bosne i Hercegovine, u:
Safvet-beg - intelektualna strategija, Zbornik rado-
va skupa, Udruenje intelektualaca Muslimana grada Zenice,
Zenica, 1994; Hamdija ivot Dr. Safvetbega
"Novi Behar", 19.-21., 1. maj 1934; ovaj dvobroj
Novog Behara je II cijelosti a povodom njegove
smrti.); Edhem Moje uspomene iz saradnje sa merhum Safvet-
begom, ''Novi Behar', cit. izd; Alija Nametak, In memoriam Safvetbegu!,
''Novi Behar", cit. izd; Ademaga na Safvetbega, "Novi
Behar", cit. izd.)
OSMAN NURI je u Mostaru 28. 6. 1869. godine.
Mekteb, rudiju i medresu zamio je u Mostaru, a erijatsku
kolu u Sarajevu 1893. godine. Iako nije dobio traenu stipendiju od
Zemaljske vlade, odlazi u i Zagreb gdje zavrava Pravni fakultet. U
Zagrebu djeluje kao Stranke prava. II demonstracijama
1895. godine povodom dolaska carn Franje Josipa u Zagreb, kada je
spaljena zastava. lbog toga lei II istranom zatvoru i biva
na mjeseca. Radi u redakciji "Hrvatske domovine". Sa
312
Iz biografija
Ivanom je prva dva godita (1894-1895, 1895-
-l896) publikacije "Mearif' - "Muhamedanski kalendar". Jedan j e od
i knjievnog lista Behar. Pie II listovima Pros\;jeta,
Nada, Vijenac. Prevodi sa francuskog, arapskog i ruskog
jezika. Radi kao profesor kole II Mostaru, Sarajevu
i Banjaluci, upravitelj je erijatske kole II Sarajevu od 1912.
do 1914. godine. Radi i li Zemaljskoj vladi. Kao vladin predstavnik i
savjetnik sudjeluje II radu Anketne komisije za rjeavanje vjer-
sko-prosvjetnog pitanja muslimana II BiH (god. 1900. i 1901.) Pie, kao
vladin povjerljive izvjetaje o Pokretu za vjersku i vakufsko-
prosvjetnu autonomiju i radi na pridobijanju prvaka Pokreta za Vladu.
U 1900. godini se pridruuje grupi sarajevskih intelektualaca (na su
inicijative dr. Ivo Pilar i Duan N. koja inicira stalne knjievne
susrete u fonni "Kola sarajevskih knjievnika". Na funkciji revizora
angaira se II Upravnom odboru Udruenja novinara i knjievnika
Bosne i Hercegovine, je skuptina odrana 3. jula 1911.
Slom Austro-Ugarske monarhije ga na mjestu predstojnika u
Banjaluci. U novostvorenoj dravi biva postavljen na mjesto
Ministarstva unutranjih poslova u Beogradu. Bio je Dravnog sav-
jeta u Kraljevini Jugoslaviji. Umro je 23. l2. 1937. godine. (Biografski
podaci prema: EnciklopedIja Jugoslavije, 3, Zagreb; Muhsin
Behm; Knjievflohistorijska monografija, "Svjetlost", Sarajevo, 1971;
Tomislav Kalajev reim u Bosni i Hercegovini 1882-1903.,
"Veselin Maslea", Saraj evo, 1987., str. 306.; Nusret Autonomni
pola-et Muslimana za vrijeme austrougarske uprave u Bosni i
Hercegovini, "Svjetlost", Sarajevo, 1980.; Risto Pokuaj orga-
nizovanog djelovanja knjievnilw u Bosni i Hercegovini 1878-1918.,
"Prilozi", Institut za istoriju, Sarajevo, br. l7, 1980;) O Osmanu
i u: Dluanl Osman Nuri, Narodna enciklopedija srp-
N; Ivan Nekoliko uspomena iz
prolih vremena, "Novi behar", 7/1933-34; IvanA. O suradnji
nekih Bonjaka i HercegovaCll a poglavito Muslimana u "Obzoru ", II
knjizi: ObzOl; spomen-layiga 1860-1935; Anonim, MedIum Osman Nuri
"Jugoslovenska pota", 9/ 1937., 2606, 2; Anonim, MeriUJnl
Osmall NW1 "Muslimanska svijest", 3/ 1938., 42, 8.
UKRIJA je l 890. godine u Gacku, a umro u
Sarajevu 1973. godine. U danima bio je i u nacionalnom i II
smislu prosrpski orijentiran. Prema njegovim memoarskim
Iz biografija
313
zabiljekama jo za vrijeme boravka II Vakufskom konviktu u Mostaru
jedini se 35 koji su uglavnom bili prohrvatske orijentaci-
je, Srbinom. (prema: Mustafa Bonjaci u emigraci-
ji, Monografija Bosanskih pogleda 1955-1967., institut Cirih,
Odjel Sarajevo, 1996., str. 215). To rano iskustvo njegov burni,
kontroverzni ivot II cjelini. Pojavljuje se (nakon 1907.) sa
prosrpskom orijentacijom, zajedno sa Osmanom i sljedbenici-
ma, kao aktivista lista "Gajret", a jedno vrijeme je i njegov urednik.
1914. godine objavljuje brouru O nacionalizovanju musli-
mana, (tamparija "Naroda", Sarajevo). U 1916. godini nalazi se sa
grupom Muslimana u Odesi od kojih njih devet dobija i srpske oficirske
Ukrija je u ovo vrijeme na posebne muslimanske
fonnacije (oko 200 ljudi) koja se, uz patronat predstavnika srpske
vrhovne komande za sakupljanje dobrovoljaca, drugim dobro-
voljcima bori u Rusiji. (podaci prema: Atif Purivatra, Jugoslovenska
muslimanska organizacija u ivotu Kraljevine Srba, Hrvata
i Slovenaca, Bosanski kulturni centar, Sarajevo, 1999., str. 17.) Narodno
SHS za BiH delegiralo gaje, uz saglasnost dr. Alberta Kramnera,
ministra za Konstantu, u Privremeno narodno predstavnitvo SHS koje
se sastalo l. marta 1919. godine i radilo do 22. oktobra 1920. godine.
(Prema: A. Purivatra, cit. djelo, str. 58.) Mada deklarirani Srbin, kao
ovog zajedno sa nekim drugim deklariranim Srbima (Hamid
SVIZO, Sulejman Smail kritizira teak poloaj i
stradanja Muslimana u to doba. (Glas Naroda, organ Demokratske
stranke, Sarajevo, 95,17. X 1919.) Potpisnik je programa Organizacije
jugoslovenskih radikalno-naprednih nacionalista za rad medu Musli-
manima od 25. januara 1919. godine u kojem se rad ove organizacije
definira kao " ... rad Jugoslavena Jugoslavenima i za Jugoslaven-
stvo." (Prema: A. Purivatra, cit. djelo, str. 398.) Ova grupa i list
(glavni urednik Omer Kajtaz) koji pod urednitvom
na srpskoj identifikaciji Muslimana, izlazi od 20. IV
1919. do 23. N 1920. (Prema: A. Purivatra, cit. djelo, str. 398.)
Sudjeluje na sastanku gdje je da se stvori Nacionalna
demokratska stranka 1919. godine. (prema: Nusret
ranja stranaka u BosIIi i Hercegovini nakon
KraU-evine SHS (1918-1919.), ''prilozi'', Institut za istoriju,
Sarajevo, br. 21, str. 154.) Kao Srbin-demokrata, zajedno sa efkijom
osniva Muslimansku stranku, i kao saurednik. uz
urednika dr. Novu, radi u lisru Glas teaka, organu ove stranke
koji izlazi od 3. marta 1920. do 1. 12. 1920. (prema: A. Purivatra, cit.
314
Iz biografija
djelo, str. 75). Sudjeluje II pripremi Kongresa Muslimana intelektualaca
(odran 6. i 7. septembrn 1928. godine), sudjeluje u njegovu rndu kao
Predsjednitva Kongresa (predsjednik j e Demaludin i
izborom postaje Egzek:utivnog odbora ovog Kongresa. (prema:
Ibrahim Kemura, Kongres Muslimana intelektualaca u Sarajevu 1928.
godine, "Prilozi", Institut za istoriju, Sarajevo, br. 17, 1980., str. 179 i
184). U Egzekutivnom odboru okupljenom oko ReJonna
(izlazio II prvoj polovini 1928. godine, Devad
koji recipi.ra ideje Kemala Ataturka i zahtijeva refonnu muslimanskog
drutva, sudjeluje i ukrija (Prema: Ibrahim Kemura. cit.
djelo, str. 188.). Postaje narodni poslanik kao kandidat na jedinoj "ze-
maljskoj listi" Petra na izborima za Narodno predstavnitvo
II Beogradu koji su, nakon ozakonjenja estojanuarske diktature,
odrani 8. novembra 1931. godine. Nakon Sporazuma
(1939.) s kojim se po pIVi put Bosna i Hercegovina dijeli,
i dalje kao Srbin-musliman, ukrija se pokretu za
autonomiju BiH. (Konstitucija ovog pokreta izvrena je na skupu u
Sarajevu 30. decembra 1939. godine: Prema: M. cit. djelo,
str. 2 17.) "Za vrijeme Drugog svjetskog rata ukrija je aktivno
pomagao pokret." (Mustafa cit. djelo,
str. 17.) U ime glavnog odoora Gajreta na skuptini ovog drutva (14.
septembar 1945.) podnosi prijedlog o prestanku rada Gajreta i njegovu
ulasku u novofonnirano drutvo Preporod. (prema: Filandra,
politika II XX "Sejtarija", Sarajevo 1998., str. 223.)
Nakon II svjetskog rata napisao je studiju o Ivi i
objavio u Bosanskim pogledima, 1961. U obliku broure ovaj tekst, pod
naslovom prikaz romana Ive objavili su Bosanski
pogledi, Fribourg, 1962. (prema: M. cit. djelo, str. 217.)
Objavljuje i dva teksta II "Glasniku" Vrhovnog islamskog starjeinstva
u SFRJ: Stav sarajevskih mIlslimaIla 1941. godine, II (XIV) 1951., br.
3-5; Sevdalinka - naa naroda pjesma (povodom radio eseja t. Zdrav-
- XLVII I983., br. 1-2, 1958. Prema Aliji Nametku posljednjih
desetak godina ivota " ... nije izlazio iz a imao je i "jaku
sklerozu". (Sarajevski nekrologij, institut, Nakladni zavod
Globus, 1994., str. 190.)
SMAIL-AGA je u Mostaru 23. XII 1884.
godine. Kao rtva ustakog terora 1945. godine odveden je II
logor Jasenovac gdje je i ubijen. Zavrio je akamediju u
Iz biografija 315
Grazu. U Mostaru 1906. godine Musavat, spram
ugarske vlasti, list opozicione orijentacije. Pod njegovim ureditvom,
svake sedmice izlazio je do 19Q9. godine. Austrougarske vlasti, zbog
pisanja u Musavatu, kanjavaju ga sa est mjeseci strogog zatvora. List
Musavat biva prenesen II Sarajevo i prelazi pod patronat Egzekutivnog
odbora Muslimanske narodne organizacije. se razilazi sa
rukovodstvom ove organizacije i list Srpska omladina, a kasnije,
sa Osmanom i list Samouprava. Do Prvog s\Cietskog rata blizak
je sa vrhovima Radikalne stranke i Narodne odbrane u Srbiji. U vrijeme
Prvog svjetskog rata uhapen je i interniran u Arad. U nekoliko navrata,
poslije rata, bio je predsjednik optine u Mostaru. (Biografski podaci
prema Enciklopedija Jugoslavije, Leksikografski zavod FNRJ, 1956.)
FADIL "je 6. januara 1889. godine u Kladnju. U
rodnom mjestu je zavrio osnovnu kolu, a zatim je svrio pet razreda
gimnazije u Tuzli ijedan razred kole u Sarajevu, nakon
je prekinuo daljnj e kolovanje. Radio je u Zemaljskoj banci li Sarajevu
od 1911. do 1922. godine, kada je preao u Zagreb, gdje je do 1939. bio
generalni skeretar Saveza bankovnih Jugoslavije. Od 1939.
do 1945. bio je personalni referent u Glavnoj bratinskoj blagajni u
Sarajevu, a od tada do 1947. radio je u Ministarstvu rudarstva II
Sarajevu. Penzioni sanje l. jula 1947. Godine 1919. izdao je knjigu pje-
sama Stihovi, a 1941. u Zagrebu knjigu novela Mali ljudi iz velikih
kola. Umro je 15. novembra 1958. godine II Sarajevu. tAlija Nametak!:
Bibliografija folk/ome u deset godita Behara, Sarajevo, Institut
za folklora, 1957., str. 131." (Muhsin Knjievno
stvaranje muslimanskih pisaca u Bosni i Hercegovini u doba aus-
trougarske vladavine, I, Akademija nauka i umjetnosti Bo'sne i
Hercegovine, Sarajevo, 1973.) Prethodnim biografskim podacima treba
dodati da je objavio i djelo Intelektualni radnici i pokret,
Zagreb, vlastita naklada, 1927. Kao pjesnik. i pisac nekoliko
je u mnogim listovima kao to su, naprimjer, Behar,
Muslimanska svijest, Muslimanska sloga, Zeman, Osvit, Mlada
Hrvatska, Hrvatsko pravo.
ALIJA Bez obzira na sva nastojanja da se ostvari uvid u njegov
ivotopis, uspjeli smo ptiknpiti tek nekoliko biografskih podataka. Nje-
govog imena nema u leksikonima, enciklopedijama, a od bibliografija
316
Iz biografija
navode se dva njegova djela II bibliografiji. (Nav. izd.)
Njegovog imena nema ni II Bibliografiji Jayievnosti, (SEBIL,
Zagreb, 1994.) Mustafe dok Muhsin registira njegove
rane radove II Behatu. Pronali smo tek jedan o njemu iz pera nje
govih savremenika i to tekst Muse koji o njemu
pie ne samo iz racionalnog diskursa, nego i sa afektivnom averzijom i
pseudologikorn ad hominem. Pie, povodom broure Uzroci
propadanja islamskog naroda da je nepoznat II naoj knjievnosti i
javnom ivotu, da ", .. kako vele - tudira pravne nauke na
... ", govori o njemu kao o pijanom Aliji jer ", .. rekoe nam da
je notorna pijanica .. ,", kako gaje " ... otrovala ivotinjska filozofija ludog
j pokvareno majmuniziranje jednog Darwina i Haeckela o evoluci-
ji i selekciji .0." te, kao potvrdu te svoje ocjene o njegovom svjetonazoru
i o tome da je bio, kako kae, pokvaren jo u mladim danima, navodi
jednu epizodu iz gimnazijskog ivota: " ... kada je jednom pri-
likom - bio je esti razred sarajevske gimnazije, kako smo - doao u
konvikat megju islamsku nedunu i rekao: 'Bogjeumro' ." (Musa
nav. djelo)
U Spomenici Prve gimnazije iz 1927. godine vidi se da je 1906. godine,
kako u njoj pie,polo;o ispit zrelosti, odnosno, da je zavrio ovu gim-
nazUu. Medutim, zanimljivo je da ove Spomenice nita ne
zna o njegovom ivotnom putu pa, dok se uz imena drugih maturanata
daju osnovni biografski podaci, uz njegovo ime - stoji nepoznato.
Postoji, prema Spomenici Gajreta iz 1928. godine, podatak da je svo-
jevremeno, u austrougarsko doba, bio stipendista Gajreta na studiju
filozofije u Zagrebu. Znatno da je bio glavni urednik lista Muslimallska
svijest. Iz jednog pravakog manifesta vidi se da je u Bosni i
Hercegovini bio gorljivi pristalica Hrvatske stranke prava, te sudjelovao
na njenim skupovima i u Zagrebu.
SAKIB KORKUT je u Trnvniku 1884. godine. Njegov otac,
pred kojimje sluao medresanska predavanja, hadi Ahmed Munib-ef
KorIcu! bio je muderis i Ulema-medlisa. Nakon to je stekao
osnovno i srednje obrazovanje u Travniku, 1904.-1905. godine zavrava
erijatsku kolu. mditi kao erijatski sudski vjebenik
pri Kotarskom sudu u Tuzli. Nakon stupanja na snagu "tatuta" kojim
se regulira vjerska i vakufsko-prosvjetna autonomija, i nakon reorgani-
zacije Islamske zajednice, postavljen je za inspektora (mufettia) II
Vakufskoj direkciji u Sarajevu to obavljati do 1917. godine. U toj
Iz biografya
317
godini postavljen je za muderisa i upravitelja novosnovane i reformi-
rane Okrune medrese u Sarajevu. U od 1910. do 1913.
godine aktivno radi u drutvu Gajret gdje obavlja i dunost predsjedni-
ka Glavnog odbora (1911.-1912.) i u Organizaciji bosanskohercego-
ilmije, (i to od njena osnivanja 1912. pa do I svjetskog
rata) gdje obavlja funkciju zamjenika sekretara i odgovornog urednika
njenog lista Misbah. Poslije I svjetskog rata sudjeluje u osnivanju
Jugoslovenske muslimanske organizacije, biran je kao poslanik za
Ustavotvomu skuptinu, odgovorni je urednik Pravde, glasila JMO. U
vrijeme rascjepa u]MO (1923.) zajedno sa Ibrahimom-ef.
njenim i predsjednikom, izlazi iz ove stranke i sudjeluje u
osnivanju nove Jugoslovenske muslimanske narodne organizacije kada
njen listkad. Poslije neuspjeha na novim izborima i prestanka
rada ove organizacije se iz ivota i ivi na
imanju u Travniku. Ovdje " ... sa svojom porodicom ivotari u punom
smislu te Bez redovnih prihoda, naputen i od prijatelja, Sakib-ef.
provodi dane ali se ne ali nikome, nego to sve podnosi ." (M.
Biva 1927. godine postavljen muftijom u Travniku i obavlja, ali
bez prihoda i uz spletke protivnika, tu dunost do smrti.
Posljednji javni nastup ima na Kongresu muslimanskih intelektualaca
(6. i 7. septembar 1928.) kada podnosi referat "O vakufsko-meari-fskoj
upravi" (objavljeno u: Gajrel, 1928.) Umro je l. marta 1929. godine.
(Biografski podaci prema: Hfz. Mahmud Istaknuti Bonjaci,
"El-Kalem", Drugo dopunjeno izdanje, Sarajevo, 1998.)
SALili u Travniku 1873. a umro u Banjoj Luci
1943. godine. Bio je u nekoliko bosanskih mjesta. Kao je
1889. na slubi u osnovnoj koli II Gornoj Tuzli. Angaira se na pokre-
tanju bi zadatak bio da promovira srpsko-muslimansku
saradnju i slogu. Povezuje se i sa krugom oko "Srbobrana". Sakuplja pot-
pise Muslimana u Travniku prilikom Zmajeve proslave u Zagrebu. Zbog
takve aktivnosti gubi slubu u Tuzli i II Travniku, i biva stavljen pod
istragu. Rano se i u knjievni ivot svog vremena.
U 1891, 1895, 1896, 1899. godini u Bosanskoj vili i Nadi objavljuje sti-
hove. od maja 1900. godine, kako sam kae, djeluje u pokretu za vjersku
i vakufsko-prosvjetnu autonomiju Muslimana, te od polovine juna do
polovine decembra 1900. godine radi u Eksekutivnom odboru Pokreta u
Budimpeti. U to vrijeme intenzivno se bavi
usmjerenoj prema austrougarskoj vlasti II Bosni i Hercegovini.
318
Iz biografija
Nakon njegove antiaustrougarske spisateljske aktivnosti, prema
vlastitom 18. oktobra 1901. slijedi policijska akcija i to
neposredno povodom broure Bezakonje okupacione uprave u Bosni i
Hercegovilli. "to II policajnom, a to li sudskom istranom zatvoru, leao
sam neprekidno oko nekih 96 dana." Austrougarska vlast ga, kako sam
kae, na godinu dana tamnice.
ga otpuuje da je izdao JX>kreta i ..... da se pro-
dao ' vabi'." U jednom "memorandumu" Egzekurivnog odbora iz 1902.
godine, sa potpisima 180 muslimana iz Bosne i Hercegovine, ne pomi-
mu ime, biva, uz eksplicitno distanciranje od njegove spisateljsko-
aktivnosti, optuen za izdaju lidera Pokreta.
Nakon "Izjave" s kojom pokuava demantirati takve
imputacije. Salih se, i li depresiji,
iz aktivnog djelovanja unutar pokreta " ... jer me moji
vajni prijatelji napustie i zaboravie na me li odsudnom jer ostadoh
osamljen i ako nijesam zbog sebe i sam kriv za onaj za koji sam odgo
varao pred zakonom i za koje sam eto O tekom stanju u kojem
se nalazi u tom vremenu i njegovo miljenje da su u pomenutom
Memorandumu o njemu napisane ..... takove stvari, koje su kadre, ne
samo da me ponize, da me izvrgnu i ivotu pogibeljnim napadajima
od strane prostog, razd.raenog i islamskog u
Travniku." Trpi i njegova porodica (otac i majka) pa u nepodnoviljivom
stanju trai ..... da se odavde uklonim i da odem u Zagreb."
Nakon " ... sa opozicionog poprita ... ", ipak, nastavlja Salih
sa javnoknjievnom u listovima
Behar i Biser.
Salih u ovo doba odlazi na univerzitete u Getingenu, (1903.)
Hajdelbergu gdje 1904. biva odbijen i Wircbergu (1905.) Kasnije,
na Pravnom fakultetu odbranio je doktorsku
disertaciju.
No, njegov literarni razvoj vodio ga je anru komedije pa je II svoje
doba bio i poznat kao komediograf. Napisao je i objavio dvije komedi-
je: Oba gluha (Sarajevo, 1911.) i (Sarajevo, 1912.)
Salih je umro 1943. godine, a II 1942. godini Hamid Dizdar,
povodom izvedbe njegove komedije na sceni
Hrvatskog dlavnog kazalita II Sarajevu, njegovo
knjievno, posebno dramsko djelo, navodi kako su Saliha
njegovi savremenici prozvali "bosanskim Molierom".
Iz biografija
319
Iz ovog Dizdarevog zapisa saznajemo jo nekoliko biografskih podata-
ka. Vidimo daje u Banjaluci radio kao advokat, da "danas", tj. u 1942.
godini, u sedamdesetim godinama, ivi u Banjoj Luci i daje " ... shrvan
tekom ... ". No, " ... teke prilike u kojima je ivio, kao i
ivota, kojem se je odao, i pun trzavica u poslu i u braku,
otjerali su ga od rada i od knjievnosti. Velika je
teta za nau knjievnost to se to dogodilo s piscem i dr.
Salihom koji je prestao ba tamo, gdje se i gdje
se dolazi do boljih i trajnijih rezultata." (Biografski podaci prema:
Ferdo Hauptman, sabrao i uredio, Borba Muslimana Bosne i Hercego-
vine za vjersku i vakufsko-meanfsku autonomiju, Arhiv
Republike Bosne i Hercegovine, Sarajevo, 1967; arko u:
Narodno pozon"te, Sarajevo 1921-1971., Narodno pozorite Sarajevo,
1971; Salih Izjava kao poruka onima koji me potvorie i u
javIlosti oklevetoe. (Kao svoj odgovor protivnicima, ovu
"Izjavu" Salih je distribuirao 20. juna 1902. godine. Ona
sadri u sebi i elemente autobiografije. CU: F. Hauptman, nav. djelo;
Hamid Dizdar, Stari bosanski pisci na pozol7lici, "Sarajevska hrvatska
scena", 11/1942., br. 8. Esad Filozofski pisac Salih
Kongresa intelekrualaca, Sarajevo, 2000.)
IIDIICQ) IIII
II
lPCQ)lLIrlI'IIcelKk CQ)

323
lL.
P
miljenje Gavre II smislu,
ilustrira misaoni, i vrijednosni prijelaz iz
pravoslavne II identifikaciju i to II kontekstu
posljednjih decencija osmanske vladavine II Bosni. Otuda, sublimirana
interpretacija njegove misli ovdje moe biti i kao uvod II
socijalne i misli bosanske srpske inteligen-
cije iz doba austrougraske vladavine nad Bosnom. On, onaj prelaz,
nije bez unutarnjih kontroverzi, inkonzistencija i kolebanja,
pa se onda i samoidentifikacija kod i ne pojav-
ljuje II svom do kraja kristaliziranom liku.
Rijetki interpretatori njegova dva objavljena djela l uglavnom su se bavili
njegove i vanjskim manifestacijama njegovog poli-
angamana II kontekstu "epskog srpstva" kao i ''knjievnim''
aspektima njegova rukopisa, prije svega, njegovu neo-
brazovanost, spisateljsku ne\jetost, kitnjas-
l Gavro je objavio dva spisa: tampano u Zemunu 1866.
godine u Sopranovoj tampariji; Robstvo u slobodi ili ogledalo pravde U Bosni, tam-
pano u Novom Sadu 1872. godine. prva sveska ove druge knjige napisana je 1869.
godine, druga je i gotovo dovrena u progonstvu u Akri u Siriji prije njegovog
bjekstva II Rusiju a sveska osim II ooiocima, koje je II Razvitku 1910.
godine objavio Petar nije nikada ni objavljena.
324
Gavro
tost i sP Ostajali su po strani njegove, manje ili vie osvijetene, no i
promjenlj ive ideje to ovdje ulaze li vidokrug inter-
pretacije.
No, je o svjetovnim idejama neobrazovanog bosanskog trgovca}
Kao to vidjeti kasnije, primat II javnom ivotu bosanskih Srba
postepeno preuzimati akademski obrazovana srpska inteligencija. Zato
moemo i kako se s zavrava jedan tip svjetovnog neo-
brazovoJlog znGnja ijavnog angamana a, s vremenom uobli-
novog i, ostaloga, recepcijom orijentacija
unutar evropske znanosti posredovanog, srpskog socijalnog i
miljenja. Otuda, i II tom smislu interpretacija koja slijedi jest svojevrsno
II taj diskontinuirani novum.
o bonjatvu i bosanskoj identifikaciji
Iz vremena kada se angairao II skuptine predstavnika svetenst-
va i pravoslavnog naroda iz cijele Carigradske patrijarije
4
indikativna
su dva momenta koja otkrivaju jo uvijek unutar bosansko-pravoslavnog
kruga konvencionalni odnos spram i identifikacije.
2 Petar Gavro Djela ll, "Svjetlost", Sarajevo, 1951.; Jovan
Gavro Krajinik, Odabralli Sarajevo, 1952.; 1\'0
Gavro i povodom njega, Zbornik radova Instituta za knjievnos-
ti SAN, knj. 2, Beograd, 1952.; Ivo Zemlja. ljudi i jezik kod Petra
Predgovor lzabnmim stranicama Petra Malica srpska-Srpska knjievna 7..adru-
ga, Novi Sad-Beograd., 1961.
3 O lome sam govori kako je nastalo njegovo djelo Ogledalo pravde.
Jovo " ... je pisao a ja sam mu govorio za to to ja ne znam pravopisa." (Robstvo
u slobodi ... nav. izd., str. 55.) I jo jednom o svojoj polupismenosti kae: "Mi smo imali
dosta slugu, od kojih su neki znali i pisati, a ja sam ovo malo io danas znam od
njih pisati, neto od njih, a neto iz pisama." (Cil dj elo, str. 63.) Pa ipak,
prema autobiografskim kazivanjima, znao je turskl i bio uspijevao je trgovati na
irokom i putovati od dalmatinskih i gradova u unutranjosti Hrvatske do
Trsta, i Instanbula. (Cit. djelo, str. 63. i 112.)
4 Kontekst i smisao ove Skuptine koncizno predstavlj a Vladislav
''Kada je 18. februara 1856. sultan Abdul-Medid proglasio Hatihumajlm, po
kome su svi podanici carstva, ma koje vjere bili, u pravima i dunostima,
nastala su bolja vremena za Nas se ovdje samo one uredbe koje se odnose
na organizaciju crkve i kole. za dohotke svctenstva, koji su do uuia bili pa
davali narodu povoda da se tui, je u Hatihumajunu da se fIksirati. S\jetovne
poslove konfesija, ukoliko su bili u vezi s crkvom i kolom, korporacije (oP-
tine), sastavljene od svetenika i svjetovnjaka. Za popravak bogomolja se vie morati
Gavro 325
Zanimlj ivo je da Gavro sklapa ugovarS po kojem " ... zas-
tupati pri skuptini mjesto ispred svega naroda pravoslavno-
hristianskog u Bosni."6 Bosansko-pravoslavna a ne srpsko-pravoslavna
identifikacija je eksplicitna, a nju i kasnije manifestirati.
7
U radu Skuptine, na drugoj strani, u kritici
svetenstva aJXIstrofua da ne znaju "narodnogjezika",8 i trai "arhijereje
prave od naeg jezika.''9 Vidimo kako ni jezik ne srpskim
jezikom nego "naim" i "narodnim" jezikom. \o
traiti odobrenje od a za podizanje novih bogomolja se samo onakav ferman
kojim se cxiobrava plan Svaka vjeroispovijedna optina moe otvarati kole
kakve samo nastavni plan i izbor kontrolisati vlast." (Vladislav
Izabrana djela, Knjiga II, 'Yeselin Maslea", Sarajevo, 1985., str. 54.)
5 ''Predstavnid dabro-bosanske, i dijela r3ko-prizrenske eparhije, na sastanku
u Sarajevu, izaberu jednog trgovca iz Bosanske krajine, Gavro da njihove
eparhije zastupa na carigradskoj skuptini. Ko je bio izabran od naroda
eparhije, nisam mogao saznati. Clanovi sarajevske crkvene optine i predstavnici kaj -
makamije: novopazarske, i sastave ugovor s
i potpiu ga 13. marta 1858. Po dogovoru je "izabran" za predstavnika ispred
svoga naroda pravoslavno-luistianskog II Bosni pri skuptini u Carigradskoj paUij arliji za
uredenje crkvenih i narodnih poslova ... U ugovoruje odredena plata
od 3000 groa, koja se razrezati na narod po kajmakamijama prema broju
Razrezani namet nazvan je po Gavrinu imenu, gmrija." (V- cil djelo, str. 55.)
6 Cil prema: Vladislav Izabrana djela, nav. izd, str. 55.
7 Naravno, srbi zacija bosansko-pravoslavne identifikacije traje, dolazi iz vrhova
svetenstva_ Naprimjer, u jednom pismu kojeg 3. jula 1860. godine pie arhi-
mandritu Joanikiju iz Mostara, on, arhimandrit govori kako mu je
''brat Srbin". (Nav. prema: Hajrudin Iz prepiske Gavre "ivot",
Saraj evo, br. 22 - 23,1954., cit. djelo, str. 618.)
8 Prema: V. cit. djelo, str. 55.
9 Prema: Hajrudin cit djelo, Sir. 616. dobija mandat bez detaljnih
insuukcija, pa, prema vlastitom nahodenju, na Skuptini od 29. marta 1859. godine iznosi
projekt koji se svodi na zahtiev za emancipacijom bosanskih pravoslavaca od
dominacije svetenstva. Saeto ga inerpretira V. "On je 29.
marta 1859. godine podnio skuptini optu predstavku, u kojoj je na iznio
albe naroda u Bosni protiv bosanskih mitropol ita Iznio je da mitropoliti ne znaju naro-
dnogjezika, da svetenike kanjavaju tekim i kaznama, ih u bukagije i
po tabanima, da alj u zaptije (andare) kada koji svel.eni k umre, pa zaptije oduzi-
maju svctcnikove knjige, odede i konja sa opremom, kao tobonje mitropolitovo
nasljedstvo, da za novac postavljaju svetenike, ljude koji nita ne :maju - ' ni
pravo - da za crkve, za novac doputaju da se svakojake nezakoni-
tosti". Ukratko da se arhijerej i vladaju kao (V. cit. djelo, str. 55.) Rad
ove skuptine je zavren II 1863. godini. Fra Grga navodi da se za vrij eme rada
ove Skuptine Gavro " ... hrabro opirao mnogim stvarima, osobilo kod patri-
jarke kurije". Pa i pored toga, prema i ostali predstavnici se
326
Gavro
U kontekstu razumijevanja takvih bosanskih identifikacija, Jovan
je podcrtavao daje bio" ... jedan od prvih naih pisaca iz ovih
krajeva koji bosanske muslimane nacionalno odvaja od Osmanlija i
naziva jednoplemenitom za otklanjanje
nesloge i zavisti naziva ih i "jednokrvnom
Eksplicitno, iako ih ponegdje kolokvijalno zove Turcima, razlikuje
bosanske muslimane od Turaka: "Ja ovde ne mjeam Bosance Turke.
Oni kakvi su da su, nai su."13 Osim tenninom Bosanci naziva ih i
Bonjacima pa govori o naoj sunarodnjacima Bonjacima. 14 No,
ono jedlloplemeno,jednokrvno, mada nigdje direktno
ne zastupa poziciju pansrbizma, ipak nosi njegove
embrionalne elemente. Signalizira ih, naprimjer, i njegova tvrdnja
kako jednokrvni Bonjaci-Bosanci-Turci " ... ne znaju ni jedne
turske progovoriti, a kamo li pisati ili svi govore srpskijem
jezikom, a ni srpski svi ne znaju pisati ni Ne upotrebljava ter-
min Hrvati. pa govori o Srbima i Kato/icima,16 naziva ih Latinima,
respektira bosanske franjevce.
17
No, sklon je koristiti narodne izreke s
kojima se ire i populariziraju negativne stereotipne slike o Drugima,
kad su vidj eli " ... da nita koristiti tl interesu narodnom ._.", pa tako " ... nije nl Gavro
nlla korisna svojim donio .. " Dolazi vrijeme kad se kompromitira ''kod naro-
dnog mnijenja" u potrazi "svoje plate od naroda" (Svi navodi prema: fra Grga
ulfX1mi:e/lja (1829-1878.), u: 12abrana djela, lli, "Svjetlost", Sarajevo, 1990., str. 322-
323.) Na drugoj strani, naziva svojim starim pnjateljem (cit djelo, SIr.
176) i dodaje: "A fra Grgo je polen ali straljiviji od svakog zeca" (Robstvo u slo-
bodi ... nav. izd, str. 57.)
10 Zabiljeeno je da su tl nekim iz ovog doba pojedini bosanski pravoslav-
ci jezik kojim govore odnosno, bosanskim. a ne srpskim. Tako
je, naprimj er, Prokopije traio od " ... Ali -pae da se za vladiku
postavi jeziku." (Prema: Senahid Bosanskijezik,
Vijete kongresa intelektualaca, Sarajevo, 1955., sir. 8.) A hercego-
ustanika Pero Tunguz znao je govoriti: 'Razumi me 00SanSki ti govo-
rim.' " (Prema: Ante Bosanski jezik, mit jlj stvarnost, u Zborniku Bosna, bo-
njatvo i bosanskijezik, "Matica Bonjaka", Cirih, 1993., Sir. 30.)
11 Cit. prema: H, cil djelo, str. 616.
12 Robstvo II slobodi ... nav. izd . str. 181.
14 Cit. djelo, str_ 54.
15 Cit djelo, str, 67.
16 Cit djelo, str, 64.
\7 Cit. djelo, str. 64. Govori o fratrima bosanskim. (Cit. djelo, str. 175.)
Gavro
327
posebno o Turcima, a najednom mjestu i o Jevrejima.
18
Nema osnova,
na osnovu citiranja ove narodne poslovice, o njegovim anti-
semitskim inklinacijama. One eksplicitne izraze dobiti tek kasnije, u
doba austrougarske vladavine Bosnom, kod, kao to vidjeti, dijela
akademski obrazovane srpske inteligencije.
I kasnije ne govori o srpsko-pravoslavnoj nego o bosansko-pravoslavnoj,
odnosno, identiflkaciji. Govori, naprimjer, o pravoslavnom
namdu u Bosni, 19 o tome kako je 1858. godine bio u carigradskoj patri-
jariji predstavnik bosanskog naroda
20
i kako je " ... bosanskom narodu
sluio vie od deset godina poteno i vjemo."21 I docnije pie o tome
kako mnogi svetenici i svetenu lica koji su u Bosni " .... stradali i
snut nali ... ", zapravo, "su sve sami ... Bonjaci bili.''22 I
dalje govori o namdu bosanskonz
23
a u jednom pismu pisanom u
Zemunu 21. februara 1873. godine, dakle, nakon 15 godina od potpisi-
vanja onog Ugovora, navodi da je "sluio" ne samo Visoku
Vlast nego " ... i sav Bosanski pravoslavni Narod kao predstavnik nje-
gov .. .".24 Dakle, i sada vidimo kako, u naknadnim reminiscencijama,
ne govori o bosanskim Srbima nego o "Bosanskom pravoslavnom
Narodu". Kao da u ovakvim formulacijama jo prepoznaje bosanski,
odnosno individualitet iznutra diferenciran na religijske
subidentitete. Govori na drugom mjestu i o ''Bosanskom Narodu" ne
vie ni jednan njegov religijski predikat, pa kae: "Ako to
sumnjate o meni da vam Lackam, a vi slobodno pitajte ako sveg
Bosanskog Naroda bez razlike vjere zakona ... ".25 Ovdje je
nedvosmislen: govori o jednom, vjerski izdiferenciranom ali, ipak, j ed-
nom "Bosanskom Narodu". A religijske pripadnosti jo nisu pojrnljene
kao one ostaju irelevantne za egzistenciju jednog, povijesno
18 Ilustrirajmo to jednim primjerom: "Pravo veli, ona naa novija narodna poslovica:
Kloni se turske pravde i judina trgovanja". (Cit djelo, str. 35.)
19 Iz pisma Sarajevskom Cvjetniku, 1. novembar 1879., prema: Robstvo
II slobodi oo. nav. izd, str. 168.
21 Ci t. djelo, srt. 221.
23 Cit. djelo, str. 16\.
24 Cit. prema: H. cit djelo, str. 619.
328 Gavro
individualiziranog bosanskog naroda. Bosnu naziva Bosrwm, Bosnom i
Hercegovinom, Bosnom, Hercegovinom a lepo Sarajevo naziva prestoni-
com Boslli2
6
te identificira njene granice sa Srbijom (SIpSka
Bosnu percipira kao domovinu i otadbinu.
2S
U ovo doba II svojim predstavama o posebnostima,
odnosno, o narodnosti i njenom mjestu unutar ivotnih vrijednosti, kao
da iskazuje preferenciju univerzalnih nad partikularizmom vri-
jednosti. Pisao je, s tom indik.acijom: "Nije pitanje gdje se ko rodio,
kako se koji zove, nego je pravo poteno pitanje, ta je koji radio i ta
privredio, i prinio U ovom konteksru prihvata prosvje-
titeljske ideje. U tom smislu "Oh samo da je znanja, pa bi bilo
svega",30 je znao kako bez II narodu " ... ne moe
nikad procvetati sloboda, kao li zdruenim zemljama sjeverne
Amerike!"31 pledira jednakost ljudi i respekt moralnih vrlina
neovisno od vjerske identifikacije.
32
Ali, prosvjetiteljstvo je jo uvijek
kod njega u elementarnom smislu kao irenje osnovne pros-
vjete i kolskog obrazovanja te akt osobnog mecenstva.
Ka srpskoj identifikaciji
i njene implikacije
U povijesnom procesu srbizacije bosansko-pravoslavne identi-
fikacije, i postepeno naputa ono probosansko pois-
izraeno II predstavi egzistencije jednog, iako vjerski difere-
nciranog, ''Bosanskog Naroda". Zapravo, s onim identifikacijama,
gotovo istodobno, i u reminiscencijama i u aktualitetu, govori o Ilama
Srbima u BOSIIi, o Srbima iz Hercegovine, o srpskom lIarodnom jeziku
33
26 Iz pisma Sarajevskom Cvjetniku, 1870., u Robstvo u slobodi ... nav. izd., str. 170.
27 Robstvo II slobodi ... nav. djel. , naprimjer str. 89, 122, 142.
28 Cit djel., str. 123 i 162.
29 H. cit. djel., str. 616.
30 Robstvo II slobodi ... nav. izd., str. 253.
32 ..... ja sve ljude drim jednake. To se ma i razumije, da svoje najvie volim ... ". (Cit
djelo, str. 125.) Preferira te vrline, kao to sUfXJlenje, valjanosI i sl. neovisno da li ljudi
bili ili Latini. (Cit. dj elo, Sir. 127.)
33 Cil. djelo, naprimjer, str. 48, 154, 164.
-
Gavro 329
i srpskoj gramatici.
34
Sada govori o Srbima, o dob,im, potenim,
ljubaznim i Srbima iz Bosne, o bosanskim Srbima koji su ga
vlastima denunciraii,35 o sIpskom lijepom O sfpskim narodnim
poslovicama, O srpskim porodicama II Sarajevu, o SIpskom grbu i s1.
36
I sam se deklarira kao Srbin: ''Nijesarnja iz Vlake da sam Vlah. Ja sam
Srbin."37 Ta promjena II identifikaciji do kraja
se eksplicitno manifestirati II njegovim predstavama o
dravno-pravnom statusu Bosne i Hercegovine. Sada se, u kontekstu
ove projekcije, umjesto bosanske identifikacije pojavljuje
identifikacija paflSlpskog karaktera kao i identifikacija sa panslavjz-
mom. Unutar ovih predstava i identifikacijskih vrijednosti projektira se,
zapravo, u sutinskom smislu, i sveukupna dezindividualizacija Bosne i
Hercegovine.
Na tlu prve identifllmcije, predstavu o Srpstvu,38
stvara on mitsku sliku Srbije pa se Grku, vladici
Dionisiju, koji je publicirao svoje pod pseudonimom Ljubomir
pisati: ne diraj u Srbiju, tu nau zenicu! Srbija
gleda svoga posla: ona irna veliki zadatak koga treba i mora da izvri,
aJi prije zore ne dan .. . Srbija je u pepelu zapretena eravica koja
se ne moe nikada ugasiti, koja se ne hvali i ne ali ako puhne
vjetar te otpiri pepeo sa eravice, onda teko tebi ... ")9 Pri
tome, potencira Srba iz Bosne i Srba iz Srbije: "Da ipak Srbi
iz Srbije imaju neku simpatiju prema nama Srbima u Bosni, to je prava
istina, a nae su misli iste takve kao i njine. Mi smo jednomiljena
b
' "40
raca.
35 Veliki dio knjige Robstvo l t slobodi .... posveten je rigoroznoj kritici i diskreditaciji
bosanskog vladike Dionisija, njegove svite i dijela srpske koja je pristajala uz
njega.
36 Cit. djelo, str. 19, 57, t 41, 145, 155, 186, 193, 203, 223, 235.
39 Cit. djelo, str. 1 je ovo pismo napisao povodom Dionisijeve optube da
slui Srbiji i Rusiji i da vodi neko tajno revolucionarno drutvo.
40 Robstvo lt slobodi ... nav. djelo, str. 154.
330 Gavro
Uz ovu identifikaciju i ovu mitsko-misionarsku predstavu, sada prihva-
ta pretenzij e Srbije i Crne Gore na Bosnu i Hercegovinu, pa II njenom
anektiranju Srbiji vidi njenu povijesnu perspektivu.
41
Ova antibosanska
projekeijaje eksplicitna:jedino rjeenje za Bosnu i Hercegovinuje tome
da sultan " ... pod uslovima i ugovorom, lijepo i prijateljskim
dakle, " ... sa uslovima ustupi ove provincije svojoj vjernoj
kneevini, svom mladom knjazu Milanu rv, a ne treba zab-
oraviti i .... mladog knjaza Crne Gore Nikolu
Sluti i idejujUIloslovenskog zbliavanja, ali ipak, uz recepciju politike
srbij anskih pretenzija na Bosnu i Hercegovinu, ide i njegova prihvata-
preferencija ruskog mesijanizma i politike
panslavizma. I II ovom kontekstu dolazi do njegova sklonost poli-
mitologijama, samo to je sada Rusija predmet mitske sakra-
lizacije. Jo jednom ono rano prosvjetiteljsko ka manju i obra-
zovanosti, se u preferenciji, navodnog,
poslanja ruske carevine.
44
Rusija je za njega velika, silila i ona
je flaa majka,45 ona " ... da porusi i pod svoj stavi ... ",46 onje
fasciniran njenom pa pie: " ... ti treba da zna da veli-
ka i Rusija moe kad god sa Turskom
Rusija ima II pripravnosti dva milijuna hrabrijeh vojnika, kad
namigne tri, kad zamoli narod kad narodu kae da se valja boriti
za vjeru i slobodu nae od vjekova tome onda esapa
nema!"47 Da nije bilo " ... velike Rusij e, do danas po manje bi bilo
krtenja sa tri prsta!".48 Zamilja, II istoj knjizi, da pod patronatom
Rusije do sveslavenskog dravnog ujedinjenja: "Tako narodi koji
41 prema njegovom autobigrafskom osmanske vlasti u Bosni su ga
optuile da je bio tajnog drutva koje je radilo napridnlivanju i ujedinjenju Srbije,
Bosne, Hercegovine i Crne Gore. (Cit. djelo, str. 132.)
42 H. cit. djelo, str. 617.
43 Robstvo u slobodi ... , nav. izd.
44 Svoju knj igu ''Robstvo u slobodi ... ", ''Nikolaju Ignjatijevu,
i poslaniku velike i Rusije pri otomanskoj blis-
tateinoj Porti u Carigradu".
45 Robstvo u slobodi ... nav. izd., str. 158
47 Cit. djelo, sIT. 158.
48 Cit. djelo, SO'. 157.
Gavro
33l
ljube i volu, se pretapaju u jedan narod i ja mislim da trebati
mnogo vrijemena da svi Slaveni jedno veliko slavensko carstvo,
koje se nadaleko i na iroko."49
rezime
biografiju i trallsfonnacije njegove misli ovdje treti-
ramo kao izraz tranzicije bosanshrpravoslavne svijesti
od protoprosvjetiteljstva do mitologije. To je, na drugoj strani,
i svijest koja prelazi od bosanshrpravoslavne identifikacije, odnosno od
recepcije predstave o egzistencijijednog Bosanskog Naroda ka
srpsko-pravoslavnoj identifikaciji. Ona je, istodobno, i prelaenje od
bosanskog patriotizma do imperijalnog pansrbizma, a poslije, i panslavi-
zma u kojima se gubi bosanska sarnosvij est i njena i
na relevancija. U toj tranziciji ka ideji, kulturi i politici svesrpstva,
posebno unutar pansrbizma i predstava o jedno-
krvnoj pledira narodnu dezindividualizaciju
Bonjaka-muslimana. tih, II odnosu njegova rana stanovita, novu-
rna, kod razumljivo, u teorijsko-koncepcijskom
smislu, jesu II embrionalnom stadiju. Pri tome, je o tranziciji jedne
49 PO svemu njegovo srbofi lstvo i njegovo rusofilstvo nisu doli iznenada niti
su bili neto O njegovom tajnom radu za srpsku vladu pie i fra Grga
u svojim Zapamcelljima: Dok je Gavro radio na "gavri-
je", daJde, svoje zaostale carigradske " ... opazila Ge) vlada, da Gavro hoda po
narodu samo pod izlikom, da pobire zaostalu a da zapravo nekakove srpske stvari
propaginJ. ... ", nakon " ... ovi siromah bude protjeran u Aziju u ... ". (Fra
Grga Martie, cit. djelo, sir. 323.) Na drugoj strani , odrava on kontakte sa ruskim
konzulom u Sarajevu o izvjctava "Bosanski vjestnik", list pokrenut u aprilu
1866. godine, a ga je Ignjat Sopron, (br. 23, Vl 866.): na obiljeavanju
ruskog cara, uz ostale pravoslavne optine, prisustvuje i Gavro
A na stranicama "Sarajevskog cvjetnika" ( W1870, BR. 44-47) mitropolit
Dionisije (1834-1894) mitropoliti dabrobosanski, napada uz Vasu
Leontija i Gavru kao agente "rusko-srpske
politike". (Podaci prema: Todor Kruevac, listovi u XiX veku,
"Veselin Maslea", Sarajevo, 1978., Sir. 53.) Uz ruskih oficira bjei iz
tva u Siriji o fra Grga Mame memoarski pie: u gdje je bio
..... se trefi sin Osman pain Reufbeg za okrunog pretstojnika. Lijepo ga primi,
pa mu dopusti, da moe namjesto sUlljevati u zatvoru, po gradu slobodno hodati. Poto
je on slazio u luku, gdje vapori dolaze, upozna se sa zapovjednikom jednog ruskog
vapora, koj i mu dade svoju prisvlaku, pa jedne u odijelu ruskog
on dolje u luku, i tu ga kapetan strpa u jedan vapor, koji je vunu turao, pak u toj vuni
skriven dospije u Beograd, kuda potom dobavi enu svoju iz Sarajeva, te ondje vijek
svoj provede." (Fra G. Martie, cit. izv., str. 323.)
332
Gavro
poluobrazovane, svijesti inficirane afekcijama,
naprimjer, tradicionalizmirna i elementima anarhizma, ali i otvaranjem
ka recepcij i ideje jednakosti, univerzalnog,
i transreligijskog moraliteta i sl. je, i o svij esti simbiozi-
rane s epikom i mitovima, nesigurnostima II identitetu i iracionalnim
fascinencijama, pansrbizmorn i panslavizmom.
Ona nesigurnost II identitetu i kolebljiva tranzicija ka pansrbizmu - uz
afekciju politikom anektiranja Bosne
Velikoj Srbiji, dakle, politikom s kojom se vlastiti bosanski iden-
titet i individualitet Bosne i Hercegovine kao fX)vijesni, teritorijalni,
dravno-pravni i individualitet -
li povijesnom periodu, II doha austrougarske vladavine
Bosnom, a na tlu dovretka importiranih procesa srbizacije bosansko-
pravoslavne identifikacije, i se taj
diskontinuitet unutar nove, ali sada i u duhu evropskih drutvenih
znanosti i koncepcija - obrazovane svjetovne
srpske inteligencije. S njom, s tom inteligencijom, iz njenih per-
cepcija svaka ideja i svaka zamisao o egzistenciji ili bosan-
skog naroda, a srpska nacionalna samoidentifikacija do kraja i ned-
vosmisleno biti osvijetena, pa na njenom tlu biti kultura,
ideologija i politika ekskluzivnog srpskog nacionalizma.
333
U
lF historiji socijalne i misli li Bosni i Hercegovini ima Vaso
osebujno mjesto. I to ne samo po obimu nego i po
onodobnoj tematskoj inovativnosti publiciranog rukopisa. Onje)
prije svega, bio prvi autor iz Bosne i Hercegovine kojije na teorijski osvi-
jeten recipirao i popularizirao ideje socijalizma. Utemeljen je,
otuda, historiografski uvid: ideje II Bosni i Hercegovini
pojavUuju se II [anni, prije organizovanog {Xlkreta,
sredinom 70-ih godina XIX vijeka. irio ih je Vaso i ljudi oko
njega - sIpski i trgovci."! Sa i prisvajanjem ideja socijali-
zma dolazi II tematsko-problemskom smislu do diskontinuiteta II njegovoj
socijalnoj i misli. Jer, kada se, poslije osmanskog progonstva II
Aziju, a ono 1869. i traje vie mjeseci, II Srbiju onda on na-
puta svoju prvobitnu pansrpsku poziciju i miljenje iz horizon-
ta mito!okog, 5vesrpstva, te s oduevljenjem prihvata teoriju
i ideje socijalizma,2 mada kao to cerna vidjeti, tragovi pansrpskog
diskursa, mjestimice i II JXljedinim aspektima, i dalje figurirati u njego-
vom miljenju.
l Ilijas pokret u Bosni i Hercegovini do kraja
prvog svjetskog rata i stvaranje drave 1918. godine, "Socijaldemokrat",
Sarajevo, br. l, 2000., str. 170. Ovaj tekst je precarnpan iz Prilozi, Institu! za
istoriju, Sarajevo, 1981., hr. 18.
2 Vrijeme tog zaokreta bi lo je vrijeme " ... kada list objavljuje Marksov
,
Manifest partije, a Svetozar Radenik, prvi
334
Vaso
Kada promatramo njegov publicirani tekst II cjelini, onda vidimo kako
se njegova misao tematski ne iscrpljuje II refleksijama o socijalizmu.
3
No, one zauzimaju supstancijalno mjesto II njegovom literarnom opusu
i legitimiraju njegovo situiranje II relevantni krug merituma II historiji
socijalne i misli II BiH. Otuda se naa interpretacija i koncen-
trira na poimanje socijalizma.
to su, II njegovoj percepciji, njegove temeljne komponente?
list na Balkanu. Pod uticajem ideja literarure i
naputa svoje zagovaranje uske nacionalne borbe, posebno to se uverio da se II
njoj ne podudaraju interesi radnog i vladinog aparata.
Uz to, od sada biti vie svetski putnik koji kao nepoeljna osoba
imati mesta ni podrke II celom 'srpstvu'. TI momenti i druenje sa evropskim socijali sti-
ma presudni za njegov idejni zaokret koji se u mnogome ispoljiti kao negacija
ranijih sopstvenih stavova." (Branko Srpska i hrvatska knjievna tradicija u
periodu, Institut 7.a knjievnost, "Svjetlost", Sarajevo, 1991., str. 361.)
3 dio njegovih preokupacija, naprimjer, vezan je za pedagoku i kolsku prob-
lematiku, za zdravstvenu edukaciju stanovnitva, i sl. Pie,
nakon okupacije, o austrougarskoj vlasti u Bosni da ona ne
moe ispuniti proklamiranu civilizatorsku misiju. (O tome u: Risto Vruo
"Svjetlost", Sarajevo, 1951., str. 120-128.)
Vaso
335
I
KONCEPCIJA SOCIJALIZMA
U imaginarnoj percepciji,jer za nj u nema utemeljenja u povijesti drevne
socijalne i misli, u njegovom uvidu, ideja socijalizma popri-
mala je vie historijskih oblika. Razlikuje on pa/rijarha/ni4,
bogoslovslafJ, utopijski,7 driawli,8 revo/ucionanll} ID
l l i ili socijalizam je predstavnik
Karl Marx. Deklarira se kao sljedbenik i popularizator, upravo,
socijalizma.
12
4 Ilustrira ga slavenskom i srpskom zadrugom. (Socijalizam ili runovni
druJn'll. Beograd, 1894., cil. prema: Vaso Izbrana djela, I, "Veselin
Maslea", Sarajevo, 1971., str. 2 ID.)
5 Manifestira se u zahtievima za jednakost II posjedu i kolovanju, za
ena i sL Nalazi ga II djelimaAristotela, Platona, Sokrata, Protagore, Faleja Ha1idonskog
i zakonodavca Likurga. (Cit djelo, str. 210.)
6 Njegovi formulatori, od preko Hrista do Moravske " ... traili su pod
finnom boga i vere i ekonomski prevrat i u korist ravnopravnosti
sviju ljudi." (Cit djelo, sU". 211.)
7 Njegovi predstavnici, Tomas Mor, Sent-Simon, Furije, Robert Oven, su zamiljali
drutvo koje " ... u miru i ljubavi." (Cit. djelo, str. 211.)
8 Luj Blan, Blanki, Ferd, Lasal, ali i Bizmark " ... vlasnike drave, crkve i
novca da im je dunost da rade, da ostvaruju ivotne potrebe radnog naroda putem
reforama pravednih i podnesenih za ceo radni narod. Prema tome, drava treba da se
umea u sva pi tanja i da postupno bar socijalizira dravu, drutvo, le tako otkloni krvavu
revoluciju ... ". (Cit djelo, str. 211.)
9 Ovaj socijalizam trai " ... da se silom socijalne revolucije otori sve to smeta i to ug-
i nasilnim suzbija primjenjivanje socijalizma u sve drutvene uredbe,
zakone, odnose i poslove."(Cit. djelo, str.212.) Njegov je naj]X)znatiji zagovornik Babef.
10 Bio je manifestan u proglasu Pariske komune 1871. godine koj i je proklamirao " ...
jednaka prava i jednake dunosti za ceo privredni narod." (Cit. djelo, str. 212.)
IlOn" ... da goni silu silom, nasilje nasi ljem, da oko 7.3 oko, zub za zub, krv
za krv, i da rmi sadanji drutveni red i poredak: bombama, dinamitom, noem,
nitroglicerinom i drugim sredstvima. (Cit djelo, str. 213.)
12 Ovaj socijalizam " ... revolucionie sve i svakoga da ostvari svoja putem
obavetavanja, udruivanja, organizacije, izbora i zakoncxlavstva." (Cit. djelo, str. 213.)
Istovremeno, u njegovom uvjerenju, zasniva se na spomajama sociologije, statistike,
ekonomije, morala, matematike, fizike, kozmograftie, hcmije. embriologije,
antropologije, psihologije, anatomije, fiziologij e, higijene, pedagogije i sl. (CiL djelo,
str. 370-373.)
336 Vaso
Socijalizam kao nunost
Prije svega, smatrao je da je socijalizam historijska nunost: izraz je,
uvjerenje on, zakona prirode i antropoloke, odnosno, socijalne prirode
ljudstva. Po " ... zakonima nunosti i po zakonima kulturnog i istorijskog
razvitka, tako i po glasu bezbrojnih drutvenih nepravdi inerazumnosti
i ivotnih potreba radnog naroda ... ", II njegovoj percepciji " ... pojavio
se i utvrdio socijalizam kao nauka, koji se je danas ugnezdio II svim civ-
iliziranim i kulturnim dravama i pokrajinama."!3 Trijumf socijalizma
proizilazi, dakJe, II njegovom uvjerenju, iz neminovnih zakona
prirodnog i historijskog razvitka.
14
Prema tome, on je II ovoj vjeri II
ideju apriorne, transhistorijske detenninacije socijalizma nedvosmislen:
"Zakoni nunosti, i zakoni prirodnih i humanitarnih nauka gone ljude i
narode II socijalizam i II tabor socijalista ... ".15 nauka
" ... po stmji napredovanja sad tie sad bre razvijati se, dok ne
stupi na sveto zemljite ostvarivanja."16
No, o kakvim je zakonima i nunostima Reflektira on ovo pita-
nje iz pozicija filozofije koju sam stvamom,
racionalnom, i je o filozofiji koja se, u
njegovoj svjetonazorskoj refleksiji, zasniva na zakonima prirode, na
zdravom i razumu, na istinama i i, na spoz-
najama drutvenih i prirodnih nauka. 17 A svrha je nauke da " ... i
da ukae ljudima sve glavne uzroke iz kojih se razvija svaka drutvena
i glupost i mrnja i stagnacija, pa da odmah za tim
da ukae i kako ljudi i narodi ovde na zemlji iveti
napredno, razumno i solidarno ... ",18 odnosno, da u ljudskom drutvu
utvrdi " ... vladu prave istine i istinske pravde, zasnovane na i
ekonomskoj jednakosti i i medunarodnoj solidarnosti sviju
ljudi i naroda."19 JednukosIje vrnunski ideal, ali i onje izraz
13 Cit. djelo, str. t 95.
Vaso 337
prirodnih zakona.
20
Takvi " ... prirodni zakonijednakosti trae za svakog
jednaka ekonomska, prosvetna i prava, da bi tako
mogao svuda i svagda odgovarati prirodnim potrebama to
jest, da bi svaki celog veka svog rnogao ravnopravno podmirivati
ivotne potrebe svoje."21
Iz horizonta ovako pojmljene socijalne, angairane filozofije identifici-
ra i prirodne i historijske zakonitosti koje, navodno, neminovno
vode trijumfu socijalizma. Temeljni zakon koji vrijedi i za prirodu i za
ljudsko drutvo jeste zakon napretka koji se ostvaruje dugotrajnim
radom, i usavravanjem. Dok u prirodi, u
njegovom uvidu, djeluju hemijski i fizioloki procesi, dotle li drutvu
djeluje povijesni napredak. koji jest djelo " ... i drutvenog
dovijanja, umovanja i primenjivanja."22 Zakon napretka a ne nunost
zastoja, imobilnosti, jeste istovjetni zakon i prirode i ljud-
skog drutva: " ... isti zakon (prirode, nap. E. Z.) kretanja, razvijanja,
usavravanja i vidimo i kod ljudi i kod drutva."23 Niko,
otuda, ne moe, niti, u smislu, smije da anulira ove
antropoloke zakone i usavravanja i nikome nije dop-
uteno da drutvu kao ivom organizmu " ... smeta kretanje i razvijanje".24
Proizilazi da je " ... ne samo nuno nego neophodno da se na osnovu
zakona usavravanja i kao i na osnovu bezbroj -
nih potreba, i sve drutvene uredbe, navike, odnosi i
menjaju, udeavaju, usavravaju, i primenjuju prema
duhu narodnih, i drutvenih potreba, i prema razvitku nauke
. "25
l pravog progresa ....
Socijalizam je izraz tih prirodnih i historijsldh zakona, on nuno
dovesti do drutva II kome radni narod postati " ... neposredni tvorac
sviju zakona i uredaba, svake uprave i presude. Ko to on stvara
nered u prirodnom redu, a takvog izgrednika treba kazniti i bestraga
20 " ... u prirodi susretamo na svakom koraku zakone jednakosti zakone koji otvoreno
pokazuju i trae da se vri za sve ljude zakon jednakosti ekonomske, prosveme i
25 Cit. djelo, str. 207. - - _ . _ -
338
Vaso
uputiti.''26 Prema tome, socijalizam " ... nije pojava niti je
ove ili one genijalne glave, nego je i sveti rad
istorijskog razvitka, progresa, i nuni rezultat borbe dvaju istorij skih-
stalea, tj. globadija i sirotinje."27 Kao takav,
socijalizam je " ... izraz apsolutne istine, pravde i razumnosti .. ,"28 te ", ..
velika socijalizma su i neunitiva."29 Kako je socijalizam
izraz ljudskih i narodnih potreba koje ", .. iz zahteva
fiziolokih, higijenskih, psiholokih. ekonomskih, i
moralnih ... ",30 to onda ", .. moemo da je ceo narod i ceo ljudski
rod, po prirodi svojoj, socijalista; ali on to ne ma ni iskazati, ni ostvari-
ti bez svesnih i odvanih nastavnika i vodilaca."31
Povijesna svrha tako utemeljenog socij alizma, socijalizma kao
nauke" koja ", .. obuhvata i prirodu i drutvo ljudsko ... ",jer se bavi " ...
zakonima vasionskim - da pozna zemaljske, pa odmah zatim on se
oslanja na poznavanje zemaljskih zakona - da pozna a
da pozna ukupno drutvo i njegove zakone kreta-
nja, razvijanja, poslovanja, i ivota ... ",32 jeste u tome da ... "
podriva" i rui staro, dananje drutveno uredenje, i stvara novo drutvo
sa novim, boljim
Socijalizam i privatna svojina
No, to karakterizira to "dananje drutveno kojeg
historijskih zakona socijalizam, kao " ... . najsavreniji protest
drutvenih uredaba i novog i solidarnog
..... ,34 sruiti i
28 Cit. djelo, scr. 209.
30 Cit. djelo, str. 2 t 9.
Vaso
339
Utemeljeno je ono, to prije svega, na privatnoj svojim' i kapi-
talu pa je to sama sr njegove kritike i negacije. A " ... u
ovo vreme modernog drutva, kapital je i kapitalizam strahovita sila. To
j e takva da i same drave slue njoj i od nje zaziru."35 No, " ... svaki
kapital nije nita drugo do suti nagomilani rad, zarada"36
je, u njegovom uvidu, o radu radnika.
37
Ali, na tlu kapitalizma pri-
vatna se svojina percipira kao sakralizirana vrijednost: ''Danas se
oboava i sa svim zakonima privatna svojina, mada se
II svemu i svetu zna da je ona strahoviti
uzrok svim prevarama, prestupima, podlosti ma, razvratima; i
da je ona glavni tvorac sviju monarhijskih, religioznih i
nacionalnih laarija i eksploatatorskh laarija."38 Privatna svojina je
uzrok to je " ... sadanje drutvo otrovano, trulo, kuno i jako bolesno
.. . ")9 Privatno vlasnitvo je, u njegovim uvidima, izvorite ne samo
socijalnog zla, nego i moralne dekadencije, aksiolokih perverzija i poli-
patologije. privatnu svojinu kao izvorite opte
moralne dekadencije u drutvu,jo jednom pisati: "Jer vlasnici suvre-
menog drutva - drave, crkve i kapitala, nemaju mahom ni
ni morala. udnja za imanjem i za unitila je svaku vezu
moralnu, radnog naroda i njegovih vlasnika,
upravnika i poslodavaca. "40
No, na njenom tlu kapital je i sakramentna vrijednost: ' 'Danas je taj kapi-
tal, taj nagomilani trud radnikov, postao je njihov bog, (misli na dravni,
crkveni, prosvjetni i finansij ski establiment, nap. E. Z.) vera, crkva, patri-
otizam, otadbina, moral i idol koga na srcu nose. Radi kapitala i vlasti,
oni mahom zla kojima nema granica. tog kapitala piu
bezbrojne zakone i odravaju onakve koji nj ima slue, na tetu,
36 Narodna provo ili lIae nrodlone potrebe, Boograd, 1889., cit. prema lznbrana 1;ela,
Tom I, nav. izd., str. 138.
37 Njima jX)Svetuje spis Pir bezdunika ili radnika, Beograd,
1893., U IZJ1bral1im djelima, nav. izd. U ovom spisu argumentira u prilog svojim
temeljnim tezama da je radnik ..... podigao celu kulturnu zgradu ljudstva .. " i da on " .. .
oivljava svojim nudom svekoliki i intelektualni progres (Cit. djelo, str.
172.) Kao takav, on, radnik, treba da " ... uiva najbolju nagradu, prava, najbolju
ugodnost i (Cit. djelo, str. 176.)
38 <,--" l" " " 198
JU{;lja Izam ... CIl IZV., str. .
39 Cit. dj elo. str. 377.
340 Vaso
i propast radnog naroda."41 Kapitalje " ... postao velesila i bog -
bogova, ali njegovo II gospodskim rukama bezbrojne prestupe
i nepravde i bune i razvrnt. "42
Na tlu privatne svojine i drutvenih kapital-odnosa izdie se, II njegovom
radikalno uvidu, alijenirana dravna, ijavno etablirana
Njeni su, II njegovom II osnovi racionalnom uvidu, protagonosti
drava, crkva, birokratija, monarhizam, dinastija i sl. ''Danas je
jaka koja opija, vlada i drma sa svetom, - II crkvi, narodnos-
ti, veri, kapitalu, dravi, zvanju, monarhiji, dinastiji i porociicij"43 Ovaj
oficijelni establiment kapitala dri " ... ceo narod kao prezrenu
ritu i robove, koji treba da ive bez nauke i da rade za gospo-
du."44 Alijansa kapitala i establimenta
posreduje, II njegovom uvidu, cjelokupan socijalni ivot: II
funkciji ove alijanse jesu pravo, moral, vojni sistem i uprava, crkva, nauka
i prosvjeta, politika i diplomacija, proizvodnja i promet.
45
Socijalni svijet je, otuda, na temelju ovog saveza, diferenciran radikalno na
" ... tabor i tabor ugnjetenih ... ".
46
Kako su kapital i kapitalizam
kao strahovita sila djelo radnikova to "." treba da se taj tvorac te sile -
udrui s ostalom ugnjetenom i oglobljenom radnicima, pa da tu
silu zaoija i zavrne na pravi put, t.j, da upotrebi svu tu silu kapitala i kapi-
talizma u korist svoju, A to je, onda, put ka socijalizmu: samo
socijalizam, u njegovom uvidu, i to i socijalizam, moe
prevladati i ukinuti ovakvu historijsku vladavinu kapitala i svih njegovih
socijalnih konzekvencija: ideaIje da se "'" utvrdi republika,
solidarni savez svega radnog naroda, koja za sve pravednike
jednake dunosti II svemu i jednaka ekonomska i prava za sve,"48
41 <' . , > > > 199
.;}uelJa IZGm ". CIt IZV" str. .
43 Cit. djelo, str. 221. I jo jednom: diLavna,. crkvena, prosve\l1a i
gospoda sastavljaju veliki tabor i svetu alij anciju samo zato da sc odre u gospodstvu,
sil i ili vlasti, i da zgrnu to vie gotovine, kapitala, u ruke svoje i svojih privrlenika".
(Cit djelo, str. 199.)
45 Cit djelo, str. 198. i 199.
Vaso 34 1
Socijalizam, revolucija ili evolucija
No, u pogledu socijalnih metoda uspostavljanja socijalizma i on
raspravlja o odnosu metode revolucija (nasilje) i metode
reforme (evolucija). Narod" ... ima pravo i dunost da na ma koj i
uklanja sve one koji kretanja i napredovanja ... "49 a ono je,
kao to smo vidjeli, prirodno-historijski zakon i izraz antropolokih
potreba ljudi i naroda kao povijesnog oblika njegove socijalne egzisten-
cije. Dakle, pravo na revoluciju ili refomm proizilazi i iz toga to niko
" ... ne srne i nema prava da silom bajoneta dri nad narodom one zakone
koji su nepravedni i kodljivi ... ".50 Aplikacija tog prava, utemeljenog i
na " ... i zakonima prirode, na rezultatima nauke, na
istorijskom progresa i na nemmovnim zakonima nunosti ... ",51
jest pravo na izbor metoda promjena, dakle, revolucije ili metoda evolu-
cije. Njihovu primjenu konkretno-historijske okolnosti, priroda
ove ili one drave, stanje u ovom ili onom narodu. To li
se socijalizam ustanoviti ..... mirnim ili revolucionarnim putem ... ",
odnosno " ... umnim i legalnim ili prevratnim i krvavim putem ...... 52
Ipak, on preferira, posebno u srbijanskom kontekstu, metode reformi: " ...
srpskim kao i svima drugim svetskim socijalistima najdrae je da rade, da
ire svoju nauku po narodu i mirnim knjigom i
zborovima i organizacijom udruivanja. za takvo mimo irenje
takve pravedne i iazumne nauke nigde raditi revolver, dinamit i
bomba."53 Jer, revolucija i nasilje koje ona sa sobom donosi, u njegovom
uvidu, su, akcenrirajmo to, nisu izvama aspiracija socijalista.
50 Cit. djclo, str. 234.
53 Cit djelo, str. 233. U tom smislu jo jednom govori: "Socijalisti rade na djelu socijal-
izma - na djelu ekonom;kog i i zbratimljavanja svega radnog na-
roda, bez razlike \'jere i narodnosti: besjedom, knjigom, novinom, udruenjem, javnim
dogovorom, zrorom, organizacijom, pa i zakonodavnim putem u parlamentima i
optinama. Oni samo u krajnjem hote da odbiju silu silom, tiraniju revolucijom."
(Dn/ga Pelagii:eva odbrOJla orana pred slIoom 5 jllna 1896 godine /I &ogradIl zbog
optuene Iuljige "Ko je prestlIpnik i bImtovllik i Iw roi imanje i porodicu ", Beograd,
1897., u: V. Izabrani spisi, III, "S'-1ctlosC, Sarajevo, 1955., str. 213.)
342 Vaso
Naprotiv, historijski gledano, identificira on pe/faktora koji SU stvarali re-
voluciju i revolucionare. To su: religija injelli predstavnici,54 plemstvo,5S
" ... drava i njeni nepravedni i glupavi zakoni i upravnici ... ",56 J1lOfW1ilizam
i difl(1Stijizam
S7
te kapital i kapitalizam.
5B
Revolucija u njegovom uvidu,
u krajnjemu, odgovor na nasilnu negaciju zakona historijskog razvitka, hti-
jenja progresa, morala, ivotnih potreba naroda od strane vlasto-
draca. Kad silom evolutivne reforme po ovim zakonima onda su
oni tvorci revolucije.
59
Revolucija je, u prilog tome na mnogim mjestima u
svojim rukopisima argumentira on, odbrana od tiranijskog nasilja nad soci-
jalistima i idejom socijalizma: tad socijalisti na silu odgovaraju silom, na
teror odgovaraju terorom, umjesto refonne diu pobunu - revoluciju. Njen
sukrivac je beslla tiranija vlastodrL.<tca - nad naukom socijaliz-
ma i politikom njene objektivacije.
60
lli historijska propast ili pobjeda socijalizma, vjeruje on, u tome j e povi-
jesna altemativa. On vj eruje da .. ... socijalisti ili socijaldemokrati ...
ranije ili docnije ostvariti socijalizma, pa bilo mirnim ili revolu-
cionarnim putem."61 Uvjerenje da pripada socijalizmu - na-
rodi izabrati da budu po nauci socijalizma
62
a ideja socija-
lizma trijumfirati " ... pa makar se protivnici socijalizma svi pretvorili
u oruje, otrov i delate. "63
54 "Islorija priznaje i to da niko nije prolio vie nevine krvi od cr\cve i njenih
mantijaa, pa bilo \0 svojom rukom, ili posredstvom vlada i opasnih vlasnika. Popovtina
je i najmanji pokret i polet ideja, i najmanji umni napredak za1ivala krvlj u
ljudskom i pokrivala narodnim leinama, onih koje su oni satrli i stamanili. " (Socijalizam,
... eil izv. , str. 360.)
55 Ono je " ... sa monarhizmom sttahole i uase. koji naterae Francuze da
podignu veliku francusku revoluciju, tu jasnu zoru ljudskog i
56 "U sadanjem vremenu mnoge su drave najkrupnij i uzrok koj i razvija, i podie
bunu - revoluciju; ali ne zato to eli revolucije, nego zato IO ona nenasitimo trai robo-
va i nezaslu.nog bogatstva i po!Ovanja". (Cit. djelo, sIr. 360.)
57 Srpska istorija je puna primjera ovih lI1IUka buna-revolucija: s njima se trae promjene
monarha ili monahrije ili promjena dinastija. (Cit djelo, str. 360.)
58 Nepravde koje donosi cksploalacija " ... izazivaju kod radnog naroda
gnev, suze i osvetu, a to troje revoluciju i umnu i krvavu." (Cit. djelo, str. 360.)
Vaso
343
Idolatrijska slika socijalista
Slika on socijaliste i socijaldemokrate, moe se religije jer
i socijalizam kao apsolutnu, istinu svijeta, zapravo, II sutini, u
naem uvidu, poima kao sekularnu, svjetovnu religiju. ih
propovjednicima i apostolima socijalizma.
64
oni SU privrenici i agita-
tori socijalizma
65
noeni moralom rtve i odvanosti. oni su
u borbi za oivotvorenje socijalizma.
66
U smislu
i religijskom diskursu pie: oni su " ... apostoli apostola. Oni su so soli
zemljine; oni su svetilo, koje osvetljava sve i putove
ivota i rada ljudskog, i tvorci nove nauke, novih ljudi i novih
nih uredaba i drutvenih pJslova i odnoaja. "67
Sa takvim uzvienim moralom, metodom revolucije ili metodom refonne,
socijalizam i socijalisti " ... da se uniti svako ugnjetavanje
ljudi i naroda; da se obori svako privredno (ekonomsko) globljenje,
kaiaranje i ispijanje naroda ... da se iz osnova reformie, preporodi
sadanje neprirodno drutveno i da se svi privredni i
moralni odnosi tako udese i urede da svaki privredni i nuni drutva
radi i ivi II blagostanju, u miru i II ljubavi sa svim ostalim ljudima i nar0-
dima ... ".68 Sa socijalizmom bezbroj ljudi i ella, zapazimo to, II ono
doba govori anticipatorski o jednakosti i ravnopravnosti polova, ostavili
su iza sebe tradicionalne i suvremene centre i oblike alijenirane No,
ne samo da su ostavili " ... nego i objavili rat svakoj vjeri, crkvi, narodnos-
ti, dravi, monarhiji, dinastiji i svemu i svakome to stoji na putu ideali-
ma istine i pravde, jednakosti i bratstva''69 Otudaje u njegovoj percepciji
socijalizam najkrasnija, najlulprednija, najprimdm)"a, najpravednija, lIaj-
moralnija drutevna nauka.
70
64 Cit djelo, str. 195. Naprimjer, socijaliste naziva apostolima socijalizma u:
Droga odbrana .... ci t. izv. , str. 207. i 208.
65
Socijalizam ... cit. izv., str. 210.
I sebe apostolom socijalizl1Ia te ce "Za mene je raditi i umri-
jeti u slubi istine i pravde - u slubi propovijedi i nauke."
odbrana pred sudom dr..an 23 l1I(1rta 1895 godine il Beogmdu, Beograd, 1895., cil
prema: V. Izabrani spisi, knjiga, Sarajevo, 1955., str. 194.)
66 co . /. . 380
JOClja IZam ... CIt. IZV., str. .
69 Cit. djelo, str. 22 L
344
hlso
Jedan ili nacionalni socijalizmi
Nj egov odnos prema izboru metoda uspostavljanja socijalizma, vidjeli
smo, respektira konkretno-historijske okolnosti. Pri tome polazi od toga
da " ... je nauka socijalizma jedna svuda i za sve narode i lj ude ... ".71 Ali,
II historijskim kontekstima " ... i socij alisti raznih naroda
udeavaju svoje poslovanje i svoje programe i zahteve prema zakonima
svoje drave i prema svesti i potrebama naroda: negde trae
vie a negde manje."72 Ovim uvidom da legitimira i naciO/wlne
socijalizme.1
3
No, ovoj argumentaciji dodaje jo jedno staja-
lite. Odbacuje, zapravo, stanovite po kojem se socijalizam javlja i
racionalno funkcionira tek na evropskom zapadu, na tl u razvijenog ka-
pitalizma, razvijene industrije i ofonnljenog proletarijata, dakle, II
drutvima II kojima je do kraja zaotren antagonizam rada i kap-
itala, kapitalista i radnitva. Hrani tezu da se socij alizam moe j aviti i
funkcionirati i II manje kulturnim i nekulturnim narodima,74 II industrij
skim i neindllstrijskim zemljama,75 dakle, i u Srbiji
76
i JIa Olijentu.1
7
Zato biti " ... kod nas i II Orijentu ima vie mesta socija.
lizmu i pitanju negoli na zapadu Evrope."78
72 Cit djelo, str_ 215_ 11u.<;tira to detaljnim programskih zahtieva
socijaldemokrata i belgijskih socijalista_ (CiL djelo, str. 216.-219.)
73 Otuda i pie o socijalizma u Srbiji i na Orijentu, odnosno o srpskom
socijalizmu i socijaliziranja Bugarske, Hrvatske, Rumunije, Madarske, i drugih
zemalj a i naroda. U tom smislu i "Mada se ma da u svetu postoji samo
jedan - internacionalni socijalizam, ali pak, kad se udeava program, treb--
nik prema prilikama nekog naroda i neke drave, onda moe da se kae:
socijalizam srpski, ruski, bugarski, hrvatski, francuski, cngleski, i tako daljc."
(Cil. djelo, str. 238.)
76 Socijalizam ..... ima mesta kod nas u SrpstVU isto kao i kod sviju drugih kulrumih i
nekuhtunih naroda ... ". (Cit. djelo, str. 234.)
77 Detaljno obrazlae ovu tezu u komparativnom diskursu. (Cit. djelo, str. 224 - 237.)
78 Pir bezdllnika ... cit. izd., str. 192.
Vaso
345
Socijalizam i uloga ideja u historiji
Pri torne argumentira i svojim uvidom II ulogu ideja u historij i i
ljudskom drutvu. " .. . nijedna misao, ni jedna ideja II nauci
i drutvu, ne javlja se po volji ovog ili onoga, po neodoljivim zakoni-
ma nunosti, Nema pojave bez uzroka '" Kad se ne bijavijale i
drutvu ovakve ili onakve fXltrebe i nude, onda se ne bi pojavile kod
njega ovakve ili onakve ideje - misli, koje ga ideje i da
on te potrebe namiriti kad obori nepravdu i nezgodu, pa uspostavi prav-
du i zgodu za bolji ivot."79 U analogijskom diskrsu ovaj uvid vai i za
pojavu ideja: nisu one proizvod fantazije individualnog
genija, nego su djelo historijsko-socijalnih uslova, Nije, otuda, razvijeni
kapitalizam kontekst pojave socijalizma: "", ima mesta nauci
socijalizma svuda gde ima drugih nauka i partija, gde ima siromatine i
besnih vlasnika i bogataa, gde ima nepravde i neznatva, gde ima rata
i ratnog oruja, gde ima lai i prevare, gde ima kapitalizma i gladnih i
golih radnika i drugih beda i narodnih,"80
I II neindustrijskim, nekulturnim, nerazvijenijm zemljama, kakve su
Srbija i zemlje OJijenta, prema torne, "", narod na boluje kao i drugi na-
rodi od teke, opasne, kune i bolesti: ekonomske, telesne, JXlli-
umne i moralne.''8 J Na tlu te patologije ijavlja se ideja socijalizma:
u njemu je jedini njen lijek. I u zemlj'ama Orijenta, a ne samo na evrop-
skom zapadu tek sc " ... onda roditi nanxlu i sunce jednakosti
i slobode, sunce opte i solidarnosti, sunce znanja i blagostan-
ja, kad se u drutvu ostvare ideje, kad se narodi urede i
ponaaju po nauci socijalizrna.''82 Ni u ovim zemljama ideja
socijalizma se ne moe unititi kao to se II historiji ni druge
ideje " .. . nisu mogle silom bajoneta niti unititi silom progon-
stva, zgarita, apsana iveala .. , Kad ihje ineznalite
kupalo II krvi njihovih prorx>vednika, one su sve bujnije napredovale i sve
korena zahvatale II srcima .,,".83
Na osnovu ovih uvida, kasnije, i detaljni program
reforme Srbije na

79 Soc {. ., . tr '32
Ija Izam ... CI . IZV., S . _ ,
80 Cit djelo, str. 236,
83 Ci l. djelo, str. 235.
84 Cit. djelo, str. 238. i dalje. Program je do kraja te njegovo elaboriranje
izlazi iz naeg tcmafSkog okvira i ciljeva ove interpretacije.
346 Vaso
Socijalizam i partije
Sloboda udruivanja, tek se o tome ulazi II
vrh njegove aksiologije. No, istovremeno, iz
iskustva sa srbijanskim medupartijskim borbama onog vremena, a naj-
poslije i iz teorijsko-koncepcijskih razloga deduciranih iz njegove vizije
socijalizma, nije sklon pledirati za egzistenciju partija pa insis-
tira na monolitnom svenarodnom pokretu za oivotvorenje ideja socijaliz-
ma,S5 Otuda i smatra da se socijalizam moe realizirati transpartijsk.i.m
ujedinjenjem, i dobrom organizacijom radnog flaroda.
86
Plooira, razumljivo, i fonnirnnje udruenja jer ", .. sa-
mo tako moe se sa uspehom boriti za ostvarivanje svojih prirodnih prava
i potreba. Udruena snaga postaje sila, a sila umna, moralna i telesna
zadobija sve i pobeduje svuda. "87 Zbog toga i tvrdi da do emancipaci-
je onda ... .. kad se s!ok.i udlUe i i zanatiijsk.i, i indus-
trijski radnici II razna drutva i zadrugarstva ... ",88 Ta udruenja treba
da budu " .. . carstvo radnika, ali ne carstvo sa krunama, mitrama i bajone-
tama, nego carstvo ravnopravnosti i ekonomske jednakosti.''89
Pri tome, organizacije moraju biti internacionalne: " ... treb-
nik radnog naroda nema i ne srne imati granice i drave, narodnosti i
crkve ... ".90 Insistira, u skladu s tim, i na formiranju bratskog saveza srp-
skih, bugarskih, hrvatskih, rumunskih,
i socijalista.
91
No, organizacija ne smije
85 Cit. djelo, str. 25 1. i 252 Otuda pisati: "Jer samo umni i moralni bogalji i
pekulanti mogu troiti vreme, snagu i novac na takve i partijske
prepirke, i podvale, kad narodu treba, kao ozeblom suncu, i ekonom
skog ... ". (Nav. izd., str. 108.) Pa ipak sa stajalita, u
Radikalnoj partiji u Srbiji u jednom trenutku prepoznati vanog aktera. njegovog kon
cepta ustavnih refanni. (Nanxlana pr{[lla ... cit. izd., str. 145.)
86 Socijalizom, cit. izv., str. 251. i 252
88 Pir bezdunika ... eit. izd., str. 171.
90 Socijalizam, ... cit. izv., str. 383. To orgaruzacij e treba da imaj u
na wnu posebno " ... izmedu sebe i ukrtena Srbi, Hrvati, Bugari,
Rumuni i Grci." (Cit. djelo, str. 383.)
Vaso 347
biti zarobljena u dogmatske predstave o njenim simbolima, pa ni crve-
nom zastavom.: "Za delo socijalizma treba bratskog skupa, dogovora i
organiziranog rada, a ne crvene ili bele zastave. ''92
No, uz svu afekcij u internacionalizmom sves!avenski motiv u
artikulaciji figurira mjestimice u njegovom miljenju. Evo
jednog mjesta gdje tu odu slavenstvu demonstrira: ''Ime slavenin zaista
je veliko i dostojno da se njime zovemo, a nae divno
zemljite, koje se prua od Tirolskog i Jadranskog mora, do Crnog i
Mramornog mora, i nae tako divno jedino je u stanju
dati nam genija, sa kojim se po svetu isti nski slaviti i svestrano
Ali , figurira, u tom kontekstu i preferencija
juflos!ovensfva: "Rodoljubi, patrioti, srpski, bugarski, hrvatski i kranjs-
ki, ako su odista iskreni prijatelj i naroda, treba da upotrebe svu svoju
snagu da stvore jednu slobodnu konferenciju "Junoslavensku" od ta
posve srodna sa takvim pravima i
slobodama. ''94 Ko to vidimo, u tu konferenciju ne ulaze i drugi
junoslovenski narodi, Bonjaci, Makedonci i Crnogorci.
Socijalizam i liberalizam
No, zanimljivo je, Vaso integrira u svoj projekt socijalizma i
temeljne ideje zapadnoevropskog libera!l1o-demokratskog miljenja.9
5
Preuzima, prije svega, liberalnu idej u lIstavnosti ali, ovdje je o usta-
vnoj konstituciji a ne drave.
96
Sa ovom
92 Cit. djelo, str. 384."Ctvcna zastava kodi delu socija!i2l"lla,jer zbog nje
rasturaju zbor i prekrate (Cit. djelo, str. 384.) Doputa, dakle, da
organizacije upotrebljavaju narodne, odnosno, nacionalne simoole, i narodnu
zastavu. (Cit. djelo, str. 384.)
93 Narrxllla prava ... cit. izv., str. 150.
95 Fonnulira ih, prije svega, kao sastavni dio svoje vizije socijalizma u Srbiji, ali ulaze te
vrijednosti i II njegov projekt socijalizacije Bugarske, Hrvatske, Rwnunije,
i drugih zemalja i naroda (Socijalizam, cit izv., str. 238.) Pledira,
stvaranje bratskog i slobodnog saveza svih balkanskih i podunavska-posavskih naroda.
(Makedonska M'Oiucija, "Socijaldemokmt", Beograd, br. 22 od \7. scptrcmbra 1985., u:
v. Izabralli spisi, knjiga, Sarajevo, 1955., str. 247.)
96 Takav ustav treba da garantira prosvjetnu i ekonomsku jednakost 7i1 sve
drutva i to je njegov stub. Istovremeno, to je ustav socijalne dritn'e koja treba da bude
" ... zatita, potpora i spas svakom iznerroglom, postradalom i naroda ... ".
(Socijalizam, cit izv., str. 239.)
348
Vaso
idejom odbija on, dakle, dinastijski oblik vladavine.
97
Zatim, recipira ideju apsolutnog suvereniteta tijela
- skuptine.
98
poredak se zasniva i na slobodnim izborima
utemeljenim na pravu glasa.
99
Ustanovljuje i referendumsko
pravoYX> Nadalje, izvrna vlast j e apsolutno zakono-
davnojl01 a sudska je izbama i neovisna. 102 se vjerski sudovi
i svaka prinuda II trokova za svetenstvo i bogomolje.
103
Pledira za lokalnu, odnosno optinsku i okrunu samoupravu l 04 i pri
tome defmira svoje poimanje komune: ona je oblik nezavisne optine.
''Komuna je i ekonomski oblik drutva. Komuna je onakva
optina koja sama vri sve svoje poslove optinske. U njoj su svi
ravnopravni."\Os Zagovara ukidanje vojske i ustanovljenje sis-
97 U tom smislu pie kako ..... mi ne uvodimo nikoga u gospodsku, salonsku i
politiku." (Socijalizam, cit izv., str. 251.) I ustavnim refonna-
ma Srbije zahtijeva ukidanje monarhizma i insti tucij e dinastij e. (Narodna pral'll ... cit.
izd., str. 114.) Smatra kako su " ... prava - ustanove protivne napretku nauke,
protivne zakonu prirode ljudske, protivna pravima i interesima naroda ... ". (Dnlga
odbrana ... ci t izv., str. 21 I.)
98 Nju ..... niko ni u kom ne moe rasPUSliti ni odloiti pre, nego kad to ona sama
rei." (Socijalizam ... cit. izv., str. 241.) l II drugom spisu pledira za ovaj suverenitet: trai
da se II srbijanskim ustavnim rcfonnama " ... suverenitet, nezavisnost
j zakol1odaw/O vlast velikoj i Narodnoj Skuptini ... ". (pod V. P., Narodila prava
... cit. izd., str. 110.)
99 Zakonom ove ustavne, drave treba osigurati ..... opte ravnopravno i
neposredno izborno pravo glasanj a i biranja za sve punoljetne (20 godina) nan>-
da, po kome svaki imati pravo da bira i bude izabran, ne da li je on platio
porezu ili nije." (Socijalizam, cit izv., str. 240.) Ovo stanovite formulira i u spisu
Narodna prava ... cit izd., str. 119.
100 To je pravo da referendumom oduzmu status kada poslanici ne
rade po poloenoj zakletvi. (Cit djelo, str. 240.)
101 Cit. dj elo, str.241.
102 moraju biti izborne sudij e i moraju besplatno sudili. (Cil djelo, str. 243.)
104 Cit. djelo, str. 24 1.
105 Cit. djelo, str. J 15. "U komuni je, dakle, vlast sam narod .... komuna samo da
udesi u narodu pravednu i pameulU organizaciju rada i nagradu za rad,
time svakome pravo da bude slobodan, i u svim kori snim radovima i
naukama" (Cit djelo, str. 315.)
Vaso
349
tema 1larodlle odbralle.
I06
Pledira ukidanje pijunske slube i ukidanje
smrtne kazne i insistira na drutveno korisnom radu kao obliku sudskih
sankcija.10
7
U socijalizmu mora se " ... pravo slobodnog
udruivanja, zbora, dogovora i javnog predavanja, bez ikakvog
U slobodi tampe vidi temeljni stub poret-
ka. 109 Ovo je jedna od vrijednosti koju favorizira do apsoluta: " ... slobod-
Ila tampa treba da bude II zakonu i li dlUtvellim obirujima uzvi.enija i
svetija od sviju svetinja i od sviju bogova i privilegija, od sviju
vlada, vlasti i vladara. (pod. V p')"110 Ovim vrijednostima, medutim, ne
isctpljuje se njegov spisak zahtieva.111
Zadruni socijalizam
Recipira on, dakle, na jednoj strani, neke od temeljnih ideja i institucija
zapadnoevropske liberalne demokratije. No, na drugoj strani, li svojoj
deskripciji socijalizma tla Orijentu on, zapravo,
u tradicionalnoj, patrijarhallloj s,psko-slavenskoj zadruzi prepoznaje
paradigmu socijalizma. I 12 U tom nastojanju da uspostavi sintezu libera-
lizma i partrijarhalizma i jest, II naem uvidu, jedna od osebujnosti nje-
gove misli. Ono pak, biti i tlo nepremostivih inkonzistencija
u njegovom miljenju. on nije mogao osvijestiti tu u
hannoniju dovesti liberalne ideje i kolek-
tivizam. Medutim, ono se nastojanje utemeljuje na izloenoj ideji o
smislu i mogut.i1ostima lIacionalllih socijalizama konkret-
no-historijskim uslovima ovog ili onog, ovdje sIpskog, naroda.
106 Uzor tog sistema vidi II Kraljevini Svedskoj i Republici Svajcarskoj. (Cit djelo, str.
246.)
107 robija II rudnicima vie koristi i neg li ubijanje, koje se brzo zabo-
ravi." (Cit. djelo, str. 245.)
109 Mora se zakonom zagarantirnti " ... potpuna, sloboda tampe i za
nju se nikakvi zakoni i paragrafi vezati ne smej u; njoj se nikakvo ne
srne." (Cit. djelo, str. 248.)
110 Cit. djelo, str. 249. stanovia slobodi tampe izlae i u spisu Narodila
prava ... , nav. izd., str. 112 118.
111 da se II do kraja formulacijama, to i
nema koncepcijskog interesa da se oru ovdje interpretiraju.
112 ''Socijalizam kad se prevede na srpski drutvenost, zadrugarstvo,
Socijalizam dolazi od socijalizirati i socijaliziram neto i nekoga, na primer, narod,
drutvo, dravu, optinu itd., dakle, to uoptavati, uzadruivati pojedince i
pojedinosti II zajednicu, II zadrugarstvo". (Socijalizam ... cit izv. , str. 208.)
350 Vaso
Prije svega, o realnim ukidanja privatne svoj ine, to je
temeljni imperativ, ", .. pa da sva zemlja, sve zgrade i sve
sprave za proizvodnju postami zadrugarska ili OPtillSka
svojina ... ", (pod. V. P.), II njegovoj historijskoj percepciji, .... .
nae srpske velike zadruge, slavenske optine i druga bez-
brojna patrijarhalna zadrugarstva ostalih naroda II kojima je sva zemlja
i svi alati za proizvodnju bili zadrugarska ili optinska svojina."!}3 One
su i dalje uzor, ali pod pretpostavkama: " ona mala i
neuka srpska zadruga ivela je ugodno, a ne siromano, a
veliko korporativno, svesno zadrugarstvo jo sto
puta bolj e i ugodnije, bez oskudice i siromatva."1l4
No, on zna, II modernom vremenu ne moe se ostati na tim drevnim
uzorima. ''Na osnovu tih starih zadruga treba dalje, da uredimo
zadruge."1l5 One, dakle, ostaju i u socijalizmu: privatna
svojina moe se ukinuti samo tako da se pretvori u optinsku, zadru-
garsku imovinu. ! 16 One su socijalni oblik kolektivne
imovine
l17
i funkcioniraju na socijalizma.
II8
pri tome razlikuje
od kolektivizma. ' 'Kolektivizam
akcionarski jeste onaj kad zadrugom upravlja gospoda
akcionara, koji radnicima nadnicu po svom i dre ih kao
kupljene robove, a svaku dobit iz te mdnje uivaju akcionari i njihovi lju-
bimci .... kolektivizam pak da svakom zadrugom
upmvljaju i sami radnici. Sva zarada njihova se
voljom samih radnika na uivanje sviju zadrugara ravnopravno ... ".119
1i3 Cit djelo, str. 295. "Prema tome, bilo kome milo iH mrsko, ali moramo priznati
istorijsku i ekonomsku istinu da su te patrijarhalne zadruge bile i jesu ne samo sestre
velikom mladom bratu socijalizmu, nego je zadruga srpska i ostale svetske
zadruge prava mati socijalinTIlL" (Cit. djelo, str. 295.) pri tome
insistira da zadrugan;ka i optinska svojina nije samo srpsko djelo nego da je ..... slwd-
Ila duhu stQvel/stva i ... ". (pod. V. P. , Cit. djelo, str. 297.) Otuda navodi his-
torijske primjere te svojine kod Nijemaca, Amerikanaca, teha i sl.
114 Pir bezdunika ... ci!. izd., str. \90.
115Soc, . . 302
Ija IZalII ... cI l IZV., .
Vaso
351
Prema tome, ideju u svom projektu socijalizma jo jednom kate-
fonnulira: " ... nova ekonomska nauka, nauka socijalizma,
zahteva i trai od ljudi i naroda da se udroe u velike kolektivne socijali-
zadrnge, (pod. V. P.) koje mogu biti kao sela, op-
tine, i u ui i najiri savez zadrugarskih optina."120 Temeljno socijali-
na kojem one treba da funkcioniraju jest jed-
nakosti: " ... jednaka prava na sve i jednake dunosti II svemu. Na
osnovu toga, svakom zadruge sve ono to trae za
svakog ivotne potrebe njegove, tojest fizioloke i psiholoke
treb
"121
po e.
Na tlu ove zamisli Vaso definirati i druge aspekte
preobraaja drutva, a {X)sebno u sferi privrede, kolstva,
prosvjete i crkvene religije.
122
II
NARODNOST, NACIONALIZAM
I CRKVENA RELIGIJA
Kritika
narodnosti i nacionalizma
Vaso j e rigorozni predstava o namd-
nosti, nacionalnosti i patriotizma. Te predstave iz " ... savremenog
zanosa, fanatizma religiomog i nacionalnog ... ". 123 narodnosti i
patriotizma djelo su " ... drutvenih nerazumnih ... prepredenih
religiomih i nacionalnih ... "124 te su, u njihovom aranmanu,
izdignuti ..... na visinu oboavanja i ... ".125
Posebno se odnosi prema uobroenoj svetinji narodnosti. Prije
svega, smatra da su " ... imena narodnosti, patrio-
122 Kako je na djelu do kraja razrada ovih dimenzija. to i ovdje
nema potrebe za njenom elaboracijom.
123 SO .. l' .. 354
cija Izam ... C1t. 1ZV. , .
352 Vaso
tizma i religije posve nejasna i suvopama, ne samo za nego i za
odraslu omladinu."126 istinski od lanog,
patriotizma,I27 II tom smislu j pisati :
"Dananji patriotizam samo je tit varalicama i podlacima i
globadija i ubica. On prua otrov iveala
svakom drugom narodu, pa i srodnom plernenu". 128 U njegovoj
percepcij i ", .. je negiranje, poricanje crkvene religije i nacionalnosti
opravdano i pred sudom morala i narodnih potreba i privrednih i
zdravstvenih interesa .. ,"129 kao to je opravdano i pred ..... sudom
prirodnih nauka .. ,", 130 Treba zapaziti da kritizira narod-
nosti i patriotizma II njihovom sakraliziranom,
obliku.
131
Otuda, sve one
koj i su ", .. objavili rat svakoj veri, crkvi, narodnosti, dravi, monarhiji,
dinastij i ... "132 te pledira da se iz nastave izbaci " ... svako i
zborenje o narod.nosti."133
126 Cit. djelo, str. 354. Poima ovdje omladinu, jer ovu problematiku raspravlja II kon-
tekstu obrazloenja svog temeljnog Slava da se II kolama ne smije govoriti o ovim ido-
lima i svje#l1jama.
130 Ci!. djelo, str. 354. se na prirodne nauke II odbacivanj u hipostaze, idol-
trc[mana nmvdnosti kako one ..... ne nalaze II organizmu
nikakvih narodnosti i religije. Nauka ne vidi i ne poznaje II krvi ni
Francuza ni Nemea, ni Rusa ni Engleza, ni }(jneza ni Talijana, ni Srbina ni Bugarina, ni
Rwnuna ni ni Jevrejina ni ni Arnauta ni nego vidi i poznaje
samo i zakone kojima taj organizam postaje i traje. Samo po spoljnjcm obliku i
po stroju nekih delova tela nauka deli ljude na pet rasa, koje nisu postale po volji nekih
bogova starih ili novih, nego su takve kakve su po sili zakona klimatskih i po
zakonima (Cit djelo, str. 354.)
131 pri tome se poziva na niz autora koji u smislu govore o
predstavama o nacionalnosti i patriolizimu te ..... u narodnosti vide uasno zlo i
zverstvo;" (Cit djelo, str. 354, 356.) U tom smislu, kako " ... i po naem tvrdom
i duboko ispitanom uverenju moemo da je ideja, narodnosti uasni izvor
bezbrojnih i i i omraza, neprijatelj stava i
svakovrsnih danguba, teta, napasti, i nepreglednih sitnih i krupnih pogibija ....
zbog te proklete nacionalnosti (sc) i u p::!gibiju bacaj u ne samo prisni pri-
jatelji i susedi, nego i pa i deca sa roditeljima." (Cit. djelo, str. 355.)
VtlSO 353
No, posebno kritizira nacionalni i religiozni ovinizam i fanatizam.
134
Oni su proizvod i saveznici kapitalizma.
135
Na njegovom tlu dolazi do
pervertiranja, do patolokih deformacija, vidjeli smo, i samog patriotiz-
ma. U njegovoj percepciji socijalizam po svojim svrhama ..... otklanja
svuda i svagda nacionalni fanatizam i ovinizam. zbog koga se ljudi i
narodi omraavaju i u krvave ratove hvataju."136
Na tlu ove kritike on fonnulirati i neke svoje idealno-normativne ali
ireaIne vrijednosti. od Boga da " ... da svi ljudi i narodi
veruju u jednu veru, pa ma kako se ona zvala, ali veru bez ikakvih
trokova, ceremonija, bogomolja, i bez posrednika ... ".137 i
moliti od Boga ..... da svi ljudi i narodi govore jednimjezikom i piu jed-
nim pismom, jer ih ovakvi raznovrsni jezici i znaci pisanja grozno
troe, unazaduju i u velike ili male sukobe i ratove baca-
ju."138 U skladu s tom percepcijom, daje
o svetom, velikom i djelu, 139 kako socijalizam"
... osvijestiti ljude i narode da je neophodna drutvena potreba da se bar
na svakom kontinentu ove zemlje ljudi slue jednim kalendarom, jed-
nim pismom i jednim jezikom, dok budemo svjesni da se ljudi na svih
pet kontinenata slue samo jednim jezikom, jednim pismom i jednim
kalendarom."140
134 f u kontekstu podrke makedonskoj rel.vluciji manifestira ovu kritiku te pie: "Mi
iskreno i od sveg srca pozdravljamo makedonsku revoluciju, ne se na plit-
koumne i oviniste Srbije, Bugarske, Vlake i poklisare turske i
kaurske. " (Mukcdons/w reI'Oiucija, cit. izv., str. 246.) Istovremeno, u ovom tekstu
stvaranje makedonske drAve " ... koja iznova ozarena duhom svog
nekadanjeg bogumilstva razvi li novu zastavu i ekonomske jednakosti ... ".
(Cit. djclo, str. 247.) I prema drugim narodima pokazuje toleranciju pa, naprimjer,
Hrvate naziva Hn'atimu. (Iz pisma iz 1873. godine, cit prema: R
nav. djelo, str. 88.)
135 .. ,. 220 223
JUCl)a Izam ... CIt. IZV., str. . l .
137 Poslanica bogu ili predlog pobonim /larodima. Beograd, 1891., cit. prema V.
Izabrana djela, nav. izd., str. 159. '"Ta i ovde na zem1ji nema ni jednog
oca koji baci decu svoju nekoliko vera da se zbog toga i eepaju ... ". (Cit.
djelo, str. 160.)
139 Delegatima illtemaciollalnog kongresa, odranog 1891 godine u
Briselu, Beograd, 1892., cit. prema: V. Izabrani spisi, Sarajevo, 1955., su. 10.
140 Delegatima illfemaciol1all1og ... cit. izv., str. 10.
354 Vaso
o srpstvu i sverspkom ujedinjenju
U ranom periodu svogjavnog angamana II Bosni i Hercegovini, dakle,
jo II doba osmanske vladavine II Bosni, bio je Vaso prema
standardima srpskog javnog mnijenja onog vremena, konvencionalno
opsjednut idejom sIpstva i sveslpskog ujedinjerYa. Bile su to ideje - vri -
jednosti koje su njegov primarni diskurs W1utar kojeg je mislio-
djelovao. Svoje i poslanje vidio je tada kao ", ..
ono sveto i plemenito djelo, koje serbstvo vozviava1i, wnnoavati i
napredovati."141 Cijeli svoj angaman sarnornzumijeva kao djelatnost
radi ", .. bolje vascijelog srpstva" a posebno
lloroda.
142
Sutinu sIpstva percipirao je II njegovoj epskoj sadrini, pa je
ta epika, II tadanjim njegovim predstavama, najvanlji izvor fonniranja
stpske svijesti i njenog patriotizma.
143
Njegovu najeksplicitniju manifestaciju vidio je u srpskom jeziku: on je
" ... najdragocjeniji amanet srpski ... ".144
A svesfpsko ujedinjenje, kao njegova misao, impera-
tivno je trailo stvaranje pansrpske drave na Balkanu. Otuda svoj
angaman poima kao angaman " ... u interesu srpstva i njegovog skori-
jeg ujedinjenja."145 Njegov je ideal tog vremena: ",., sjediniti u
optu. zajednicu, pod jedan krov, tijelo mile majke
Srbije."146 U tom smislu, ", .. oduevljen za slavom carstva srpskog
141]zabroni spisi, Knjiga prva, Sarajevo, 1952, str. 266.
142 pismo "Mati ci srpskoj"', Banjaluka, 22. oktobar 1867., cit. prema: R
nav. dj elo, str. 33.
143 A ono je ispunjeno, II njegovoj vrijednostima-vrlinama luabrosti,junrlt-
va, odvanosti, slobodarstva, dosjetljivosti, odbranom svojih prava,
srpskog carstva i sl. (Izabrani spisi, Knjiga prva, Sarajevo, 1952., str. 269-270.) Taj
karakter srpstva pretXlznaje se i II pledoajeu kakav je ovaj: " ... vaskrsnuti staru sl avu srp-
sku, povratiti snagu zalijel!iti rane krvavog Kosova,; osvetiti divne junake 7..a
slobodu pave ... ". (/zabr<mi spisi, Knjiga druga, cit. izd., str. 359.)
144 Izabrani spisi, Knjiga druga, Sarajevo, 19.52., Str. 24.
145 pismo "namjesnicima kneevskog dostojanstva" u Beogradu, Stara
Gradika, 10. februar 1869., cit. prema: R. nav. djelo, str. 36. Kasnije, 1871
godinc, jedan je od potpisnika memoranduma crnogorske Dmi"e zi1 i
ujedinjenje slpsko II kojem se predlae " ... ideoloka priprema za ujedinjenje srpskog
naroda kroz ustanak 7..a ... ". (Cit. prema: R. nav. djelo, str. 68.)
146 Izabrani spisi, Knjiga druga, cit. izd , str. 44.
Vaso 355
... ",147 i pie: " ... zapjevali (bi) svetu pjesmu ujedinjenja,
svekolikog srpstva, pod jednom zastavom svetih od
Jadranskog mora do Vidina i Karpata, od Kupe, Drave i Matoa do
Drima i Vardarske r:ijeke."t48
Ovakva stajalita, u ovim godinama, u svojoj osnovi ne manifestiraju
samo velikosrpski nacionalizam kao teritorijalni nacionalizam. U nje-
govom temelju stoji i njegov pansrbizarn. "Po tadanjem mi-
ljenju Crnogorci "Bonjaci", ''Ercegovci'', Dalmatinci -
svi su Srbi, i nepravilno je i grijeh je prema srpskom narodu razdvajati
ih tako sa nekoliko imena. Sve je to jedan narod, razdvojen, istina, poli-
administrativno i "vjerozakonom" , alije ta razdvojenost privreme-
na. Treba nastojati da se ona likvidira, a ne podravati je i
ovakvim besmislenim cijepanjem jednog naroda po pokrajinama.
Srpski narod "ne sastoj i se samo u slobodnoj kneevini Srbiji, nego ...
Opta Srbija zauzima prostor od Jadranskog mora do Vidina i Orave,
a od rijeka: Kupe, Drave, i Moroa do Vardara li Makedoniji i do
'Skadra Grada' ... ".149 Neraskidiva, veza
pansrbizma i teritorijalnog srpskog nacionalizma, vidimo, ovdje je do
kraja
No, kasnije u vrijeme ustanka (1875.-1878.)
on insistirati na aplikaciji ovog svog ideala II njegovoj
programskoj orijentaciji. Zanimljivo, on prihvatiti proklamaciju
kojom se II ProglaslI naroda bosanskogl
50
objavljuje prisajedinjenje
Bosne Srbij i.
IS I
147 V. Autobiografija, cit. prema: Risto cit djelo, str. 23.
148 izabrani spisi, Knjiga pIVa, Sarajevo, 1952., str. 278. Mada ponegdje govoriti
premiloj nam ponosnoj Bosni, identifikacija sa Srbijomje dominanma te se II ovo
vrijeme potpisuje sa "Sin majke Srbije" ili "Prijatelj majke Srbije". (Prema: Branko
cit. djel o, str. 356.) No, i kasnije govoriti o majki Srbiji i naoj dragoj Srbiji.
(Narodna prava .oo cit. izd., str. i 13, 114, 129.)
149 Slavko Vaso ll: V Izabrana djela, I, ci t
izd." str. 16. citat naveden iz njegovog pisma Nekim evropskim
objavljenog II nj egovoj knjizi Pokuaji za narodilO j Beograd, \871.
150 je o programskom dokwnentu objavljenom 20. juna (2. jula)
1876. godine.
151 U Proglasu se kae: " ... danas jedini zakoniti predstavnici Srbske zemlje Bosne ...
proglaavamo da se domovina naa prisajuava kneevini Srbiji, zakonitom i pravom pre-
jamniku drave starijih n3ijeh kraljeva i cereva i proglaavamo naSim nalj ednijem
gospodarom knjaza srbskog Milana M. (Cit. prema: R
nav. djelo, str. 105.)
356 Vaso
Odbija potpisati, daje o gluposti i greci koja se ne moe
oprostiti, ovaj PlUglas iz vie razloga. Prije svega, motive, sadrinu i cilje.
ve ustanka pojmio je, primarno, kao socijalnu revoluciju emancipacije
ispod nenarodnog reima.
U vezi s tom motivacijom, a II vidu, nadalje, nenarodni reim II
Srbiji, odbija politiku bezuslovnog prisajedinjenja Bosne Srbiji pod
dinastijom Jer, socijalna revolucija nema za cilj da jedan
nenarodni, turski reim zamijeni novim antinarodnim srbijanskim
reimom. Otuda II tom smislu, pisati: "Mislioci i radnici za istinsko
i potpuno naroda ... ujedinjenje s kneevinama SIp-
skim, ali pod uslovima - pod uslovima zato to se boje da ne bi narod
iskusio onu poslovicu to veli: ''Blago meni, dolazim kod kuma. Kod
kuma samljeti bez ujma" ... A kum odgovara: "Blago meni, eto moga
kuma! od kuma uzeti dva ujmal"lS2 Primarnije cilj osvajanje narod-
nih prava i sloboda, pa otuda, " ... ma skim se ova pokrajina sjedinila,
nek se zna ta je ovaj narod elio i zata je krv svoju prolivao."153
Prema torne, Vaso u pogledu dravno-pravnog poloaja Bosne
i Hercegovine, ne pledira nikakvo apriorno prisjedinjenje Bosne Srbiji.
Ono je koncepcijski poeljno i nuno, ali ono je pojmljena tek uslovno,
aposteriorno, ovisi, dakle, od karaktera samog reima II Srbiji: njegova
pronarodna refanna pretpostavka je njegove stvarne objektivacije.
Nadalje, proglaavanjem Bosne srpskom zemljom i proklamiranim nje-
nim prisajedinjenjem Srbiji izazvane su hrvatske pretenzije prema
Bosni: u Hrvatskoj se, on, sve vie govoriti o Bosni kao
hrvatskoj zemlji, te da je ona "dragocjeni kamen iz krune hrvatskog kra-
lja Zvonimira". Ne vidi, on u motivima i ciljevi-
ma nikakvu elju za carstvu velikog Zvonimira ni "silnog
Duana": naprotiv, narod je rtvovao " ... i i imanje, pa svoj i svoje
152 V. Istorija blu/e, izdanje, Beograd, 1882., cit
prema: R. nav. djelo, str. 107. Ovo djelo je, prvi pUl objav-
ljeno 1879. godine.
153 Cit djelo, str. 107. To stanovite o svcsrpskog ujedinjenja [onnuli-
rao je nekoliko godina ranije: "l danas stojim protivu svake nepravde i samovolje zato,
to sa nepravdom i samovoljom do svesrpskog i ujedinjenja ne
moemo, jer narod Ile ide samo da pmmjeni sulraJla za imepratora? Pau zn bana jli
upana, nego ide Ilarod Ila to da promjeni sramI/O ropstvo za svetu slobodu, emilo za
svjetli[o."192 (pod. V. iz njegovog pisma Onima, koji me u
cit. prema: Slavko cit. djelo, str. 16. Objavljeno je u knjizi
Pokuoj za namdl10 i Beograd, 1871.
Vaso
357
porodice ivot za i slobodom, za i napre-
tkom."I54 Prema tome, II njegovom uvidu, prokJamacija o prisajedi-
njenju Bosne Srbiji, falsificira motive i ciljeve borbe,
na jednoj strani i, na drugoj, producira velikohrvatske pretenzije prema
Bosni. Odbija ovu proklamaciju, na drugoj strani, i
diskursu: ona izaziva imperijalne ambicije Austrije i Rusije. -
Mada uz uzgredne reminiscencije na ono epsko s' pstvo, 155 u osnovi
napustiti tu povijesno-mitoloku percepciju,l56 on ipak, i dalje govo-
riti OS1PStvu, 157 i pledirati za rad " ... II slavu Srbije i srpstva"158 pa i u
kontekstu apostolske apologije ideje socijalizma, u krajnjemu, braniti
plVjekt pansrpske drave. Tu, II ovoj projekciji je eksplicitan: zahtijeva
da se " .. . spoljna politika Srbije (pod. V P.) udesi tako da to pre ujedi-
ni sve Srbe u jednu cel inu, i da bratske odnose i saveze sa
Hrvatima, Kranjcima, Bugarima i Rusima, solidarno i sa
svim drugim narodima, koj ima je stalo do svete soli-
darnosti."159 Zato i dalje promilja pretpostavke koje ne bi ruile " ...
154 Cit. prema: R. Besarovic, nav. djelo, stT. 106.
155 Tako naprimjer, o pozi tivnoj ulozi pravoslavnih bogomolja u borbi
protiv turske vlasti pisati kako je srpski narod u njima, ostaloga, " ... gusle
srpske, tog sedog srpske istorije, tog mutnih i svetlih dana,
i ljudi, log budioca narodne svesli, log bunlovnika proliv inevaljalaca,
lOg odvanih junaka i naroda, log vesnika boljih i dana ... ".
(Socijalizam .. . cit. izv. , SIT. 270.)
156 tako i Srbe li krug " ... a kod nas Srba i drugih
preko devedest odsto ... " stanovnitva seljaci i zanatlije radnici ". (Radni
narod je sila "ZanatlisIci savez", Beograd., hr. 56 od 9_ oktobra 1894., cit.
prema: V. Izbrani spisi, knjiga, Sarajevo, 1955., str. 238.) o
maloj zemlji Srbiji. (Narodna prava ... cit. izd., str. 144.) Pa ipak se mjestimice pozi-
vati li svojoj argumentaciji na epsko srpstvo koje je znalo " ... organizirati ustanke i vodi-
ti \crvave ratove proti vu svojih. silnih Turaka ... " (Narodna prava ... cit izd.,
stT. 119.) i koje je bez ordellu, Irolajni i zlatnih Imiformi gillulo za svelo djelo
(Narodna prava ... cit. izd., SIT. 122.) U ovom kontekstu. figurira i njegova
predstava " ... da je na narod jedan od prvih razvi tih naroda. Ovu istinu priz-
svaki kada ta govori i ta trai za sebe srpski seoski narod, a ta li razume-
ju i ta trae ostali svetski narodi. Ovu zdravu svest naeg naroda srpskog priznaju i sami
stranci." (Narodna praJ.la ... cit. izd., str. 148.)
157 Naprimjer, govori i dalje o prijateljima Srbije i srpstva. (Narodna prava ... cit izd.,
stT. I44.)
158 Cil. djelo, SIT. 109.
358
Vaso
svetu vezu srpskog ujedinjenja, slavu, diku i napredak Srbije ... ".160 No,
tek sa Srbije kao drave je ujediniti ", ..
II bratsku i slobodnu zajednicu ... sve Srbe, koji su danas na ras-
cepam i razdeljeni ... ".161 Mada eksplicitno neiskazano, razgovijetno je
kako se II njegovoj projekciji pansrpske drave i Bosna i Hercegovina
nalazi II njenom sastavu.
o antisemitizmu i islamu
No, kako je takav proj ekt pansrpske drave, posebno sa
stanovita naroda II Bosni i Hercegovini, inkonzistentan kritici
pervertiranih poimanja narodnosti, nacionalizma i opsesije
nacionalnom dravom. 162 Na drugoj strani, II svompledoajeu za intema-
cioflalizam sam zapada II inkonzistencije i II jednom drugom aspektu svog
miljenja: II kritici nacionalnog fanatizma, posebno II svom odnosu spram
Jevrej a, demonstrira nedosljednosti. Deklarativno se, dakle, zalae za
jednakost, toleranciju i odnose brat-
stva.
163
Ali, dok, naprimjer, izraava do kraja pozitivan, tolerantan odnos
prema, kako ih sam zove, Ciganima, 164 dotle, na drugoj strnni, suprotno
onom koncepcijskom stajalitu, publicira antisemitske stereotipije.
Uputa se, dakle, U, prema intelektualnim navikama 19.
nacionalnu, ovdje jevrejsku kolektivnu karakterologiju pa je
slika II negativnim, a to predrasudnim predstavama.
161 Cit. djelo, str. ISO.
162 One koji su opsjednuti tom idejom smatra eksploatatorima " ... koji smjeraj u da u
svojoj ujedinjenoj 'narodnoj dravi' sami uzjau na svog ' dragog naroda', pa da
mu isto kao i prijanji vlasnici ispijaju sokove iz tijela i mozga. Krteni vlasnici Srbije,
Ruminije, Bugarske i pokazuju svojim radom da nisu u ekonomskom pogledu
narodnog blagostanja mnogo bolji od nekrtenih prijanjih turskih gospodara".
(Delegatima internacionalnog kongresa .,. cit. izd. , str. 8.) Nacionalna
drava jest vrijednost, al i tek pod pretpostavkama, pa onda ni nedostatak
nacionalnih drava ni nerijeeno pitanje " ... naeg nacionalnog ujedinj enja
.,," nije smetnja poj avi i afirmaciji socijalizma. (Cit. djelo, str. 7.)
163 Tako, naprimjer, u svojoj projekciji socijalisti1!ke srpske zadruge pie kako "." Srbi
priznaju u svi m nesrbima i sestre, a tako isto nesrbi smatraj u Srbe." (Socijalizam,
... cit. izv., str_ 27L)
164 U reformiranoj Srbiji treba da sc " ... izda zakon za useljavanje i
Cigana ... Takim oni se mogu uskoro i postati stalni i vred
ni ___ ". (Cit. djelo, str. 275.)
Vaso 359
Fonnulira tu predrasudnu karakterologiju posebno II knjiici
VJerozakoIISko Talmllda ili Ogledalo potelya.
165
U ovoj
knjiici, za koju smatra de je cjelish.odna i Wlyesfl{l II vremenu " ... kad
jevropske diplomate gone Smiju i Rumuniju da priznaju i njihovu
vjeru, kao ravnopravne sa ostalim dravljanima pred zakonom ... ", onje
" ... naivno prihvatio demagoka da su svi Jevreji lihvari i
eksploatatori i da to proizilazi iz Talmuda."I66 No, on sada pokuava
da, na paradoksalan pomiri svoje antisemitske predstave sa pledira-
idejom ravnopravnosti, jednakosti i bratstva.
167
Da bi i Jevreji -
uivali ove vrijednosti moraju se, zaprnvo, samog Talmuda:
", .. nikome ne priznajemo ravnopravnost, koji vjeruje II Talmudu II JX>dob-
ne ludorije, koje propovjedaju: zabludu, omrazu, la, prevalU, i stamanji-
vanje svega onoga, to II Tahnuda ne \jeruje."I68 Kad se odreknu
Tahnuda i kada " ... prigrle vjeru istine i bratstva i jednakosti
"169 da' " b .. "170Adl'd odri
... on lm ". ravnopravnost tre a pmnab. .. , . o o tog -
canje ne " ... treba pod Tahnudski odmjeravati i suditi svima onima,
koji i sami po Ta1mudski mjere i sude."171
No, da se ne radi naiVI/om p,iJrvataJlju predrasudnih predstava o
Jevrejima, pokazuje i to to ih i kasnije reproducira u svojim
tekstovima. Izraavaju se one, prije svega, u kontinuitetu samog ime-
novanja u upotrebi za Jevreje imena i atributa
Upotrebljava ove termine u porijekla Biblije i sadr2ine
dogmatike kako bi, na njihovo i porijeklo,
165 Ova je knjiica izvod iz djela dr, Augusta Rollinga "Die Sittenl ehre des Talmuds"
koje je objavljeno u Berlinu 1876. godine. (Prema: R. cit. djelo, str. \84.)
166 Risto ci t. djelo, str. 184.
167 Pledira tu ravnopra .... nosl za sve: " ... nek niko ne misli da smo mi kao ljudi protivni
ravnopravnosti jer mi pripadamo onim ljudima, koji propovjedaju ne samo
ravnopravnost, nego i jednakost i bratstvo sviju ljudi i narooa, dakle i Civuta;
(Vjerozakonsko Tablll/da ili Ogledalo potenja, cit. prema: R
nav. djelo, str. t 84.)
168 VjerozaXOIIsko Talmuda ... ciL prema: R nav. djelo, str. 184.
171 Cit. djelo, str. 184. Ova knjiica za vrijeme njegovog ivota izala je u
tri izdanja, a novosadska Zastava (br. 160 od 21. oktobra (2. novemoor) 1879.) pre-
je svojim kao ''vrlo zanimljivu i (Prema: R cit.
djel o, str. 185.)
360
Vaso
dodatno, obezvrijedio i obesmislio i nju samu j samu tu dogmatiku.
l72
No, i II tom kontekstu, one tennine upotrebljava,
pri tome, neke II Vjerozakoflskom Talmuda ...
publicirane negativne slike svjetovne jevrejske karakterologije, tako da
bi njima pokazao peorativnu, ali transvremerutu, te otuda, i savremenu
paradigmu moralne gramzivosti, pohlepe za sticanjem te
svekolikog zla. Paradigma su, nadalje, i raskorak duboke
religioznosti i licemjerja: ona, ta njihova religioznost, navodno,
tekje maska za moralnu hipokriziju. U tom smislu naprimjer, pisati :
"tivuti su JXlboni i strano tvrdi II vjeri II boga, raj i pakao, pa su
varalice II drutvu, i da nije drutvenih zakona oni bi sa njihovom tvrdom
vjerom II boga, raj j pakao, sa njihovom velikom uase
svima onima s kojima oni II dodir dolaze."173
se II kontekstu obesmiljavanja svih dogmi, pa i
one o bezgrenom i o Mariji.174 Jevrej i -
su mu, vidjeli srno, zbilja i metafora bezdunosti, nemoralnosti i
prevarantskog koristolj ublja, ali i ovo etiketiranje opet situira u kontekst
demontae religijske dogmatike. Tako, oni su mu i u kontekstu obesmi-
ljavanja dogmi, naprimj er, dogme blagoslova, negativni
kriterij i mjerilo za kritiku moralne hipokrizije crkvene
172 Tako kako su ..... Civutina raznoliko i nesuglasno napisali ... ".
(UmolVnje razuma ili ta reli arf1imandn"t. profesor i direhor jedne bogosIOlije. -
o religiji j Iljenim dogmama, Budimpeta, 1880., cit. prema: V. lzahrw/a (ljela, I,
nav. izd, str. 41.) lli, na drugom mjestu, tvrdi isto: "Za sve ludorije, to se
nahode, ne treba na i refonnatora Hrista krivicu bacati; jer on nije nita svojom
rukom napisano ostavio, nego su pisali knjievnika onako kako
su znali i (Umovanje raZI/IIIa ... cit. izd. , str. 39.)
173 Umolmlje zdravog raZlIIIIa. cit. izd., SIT. 48. Registrira i jedan kako u srpsko-
pravoslavnom miljeu figurira ta kscnofobijska predstava o Pojavljuje se
ona u praksi patrijarha kao sredstvo manipulacije, prijetnje i pritiska.
Nakon to su seljaci zatraili da im vrati otetu zemlju, onje zaprijetio " ... da ih sve
prodati. Na to odgovori jedan deputacije: 'Hvala vam, Ekselencija!
Hristos je doa da nas od Civuta izbavi, a vi kao namjesnik njegov prodajete nas
tima' . Za tu iskrenu teaka patrijarh je napolje istjerao deputaciju." (Umovanje
rUZ!llllU .. cit. izd., str. 46.)
174 mi bobja! da spase ljude, pa ne srne da sam
narode, deeu nego gura sina svoga tl netisru ulrObu i malcricu
Marije, da ga ona rodi; ne sme kazati da je njegov sin, nego nagovara sirotog Josipa, da ga
proglasi za svoga sina." (Koliko flas kaSta bog i gospodar, 1884., u: V. Pelagit,
Izabrana djela, I, cit. izd., str. 70.)
Vaso
361
hrijerahije.
17S
I II kontekstu obesmiljavanja imperativa o
gradnji raskonih bogomolja i izdravanju mantijCla Jevreji se pojaviju
kao najgori no, ipak, superiorniji, odnosno, bolji u odnosu na
onu praksu hijerarhije.
176
i u kontekstu
Hristovog o podlim varalicama.
l77
Ni njegov odnos spram islama, dodue, u njegovoj percepciji,
u Turskoj, nije manje Ustvari, ne razlikuje islam
od turske dravne politike, pa svoje predstave o islamu, uglavnom,
deducira iz odnosa spram turske politike. Turska je vladavina,
zapravo, " .. . vladavina koja svoj im varvarskim koranom i
prezire sve to nije muhamedansko, te na osnovu toga stavlja
smetnje svakom napretku istinitih, i kulturnih ideja."178
Turska osloboditi "o.. do god se ona svog i korana"
ne Ali poTO je svaki srastao s koranom, to se on ne moe
preporoditi, dok ga, ukupno sa cijelom mu carevinom, struja
revolucije ne oturi sa terena evropskog ... ".1
79
No, iznimno znati i
kod Turaka prepoznati i uzor vrijednosti, naprimjer. II njihovoj
175 posebno pravoslavni " ... manrijai u svojim jo vie varaju svet
negoli najvarljiviji i najbezduniji Jer ovi ti naplate neku stvar trostruko skuplje no
IO ona kota, ali ti ipak ima u rukama i koristi sc tome stvari, pa makar da si teko pre-
varen. Ali mantijai daju ti 7.2 skupe pare takvu robu blagoslov, koju ti niti vidi, niti od
nje neku slubu i korist dobiva. DaJde, blagoslov je najskuplja i najnekorisnija roba na
svetu, koju ipak nerazumni svet naziva svetom" (Pos/anica bogu ... cit izd., str. 158.)
176 "80g treba da zna da i najgori sam sebi gradi dom svoj , ukraava ga po volji
i ukusu j svoje krupnije i sitnije sluge." (Pas/anica bogu ... cit izd., str. 160.) No,
i od tog najgoreg gora je hijerarhija koja s narodnih leila gradi
megalomanske bogomolje i prikuplja sredstva za svoje izdravanje.
177 se Bogu, u vidu Hristovu da ne vrijedi nita bez djela,
"Moc biti da si ti i dopustio podlim varal!cama da zOOg toga obese
Hrista; jer ceo svet se takvoj tvojoj kojom si pustio sina na veala i
bezbrojni svet u muku i zbog njegova." (Poslanica bogu ... cit izd., str.
l66.)
178 Makedonska revolucija, cit izv., SIT. 246.
362 Vaso
nesklonosti da svoje vladaoce oboavaju li [onni slika. ISO dijeli
sa srpskom epikom i srpskim javnim Dmijenjem sve negativne pred-
stave o turskoj vladavini na Balkanu i II Bosni posebno.
IS I
No, uz ovo intolerantno, necivilizacijsko Kur'ana var-
varskim, a istom terminologijom diskreditira i Sveto pismo, pa ga
slIInamilom i varvarskom knjiut7nom, 182 i II kontekstu svoje
radikalne negacije religije on obesmiljava ti. ali interpretativno
ponegdje iskrivljavati i islamsku dogamtiku sadranu II Kur'anu. Na-
primjer, pie kako " ... Turci vjeruju da je bog bacio s neba jednu knjigu
- Alkoran proroku Muhamedu, iz koje svi svu mudrost crpi-
ti ... ",183 Ili, naprimjer, II isti rang stavlja Hrista i Muhameda - tretira ih
kao spasitelje i PfVroke.
184
vjero u Hrista i
Muhameda.
185
dogmu o raju s tonom ironijskog
obesmiljavanja pisati o islamskoj predstavi raja: 'Muhamedanski
mantijai jo predstavljaju krasote raja, da tamo
pored ostalog uivanja, koristiti se 'hurijama' , koje i posli-
je suprukog snoaja i dovijeka ostati djevojkama kao bogoro-
dica pored Josifa i Hristova ' djeva',186 Dijeli jo jednu
stereotipnu predstavu o islamu: "... bogomolje, mitropolije,
bogoslovske kole, vladikane itd. ne stoje u vazduhu za
presveti presto oca nebeskog, kao to Turci za
Muhamedov grob, nego sve te 'bogougodne' zgrade ponametane su po
najboljim mestima seoskim i varokim."187 I sa stanovita egzistencije
ovozemaljskog zla obesmiljava islamsku vjeru pa u tom kontekstu
180 ' 'Turska carevina nema sultanovih slika niti njcgovog lica na novcu i markama, pa
muhamedanci vie ga JX)tuju no Srbija i Austrija svog vladara." (Narodna prava ... ci t.,
izv., str. 143.)
181 Demonstira to, naprimjer, da navedemo jednu ilustraciju, radikalno
negativnu sliku " ... to je onaj spahija. gospodin i krvopija narodni
u Hercegovini." (Umovanje razuma ... cit. izv., str. 32.)
J 83 Cil. djelo, str. 60.
185 Ko, naprimjer, ne respektira Hristovu zapovijest "Ko ima dve haljine, neka jednu
dade onome koji nema" on " ... lae da ima vere II Hrista, ili Muhameda, ili II Mojsija
... ". (Narodila prava ... cit. izv., str. 139.)
186 Tf . v. . ...... 37
umorU/ije c/Stog razuma ... Ctt. tLU., str. .
187 Koliko flas kota bog i gospodar ... ci l. izd, str. 59.
Vaso 363
islamsku molitvu deskribira peorativnim tenninima: ''Mantijai i narod
i turski tolike vjekove ogulie se molitve, se u
prsa i se na munarama: 'alah il alah!' pa sve sa zla na gore. Gone
ih i biju od sviju strana."188 No, ovakva i stajalita tek su mali
dio njegove destrukcije svakQg smisla crkvenih religija.
Nihilizam spram crkvene religije
Prije svega, kritizira povijesno-socijalnu funkciju crkvene religije. Ona
je, u njegovom uvidu, kroz povijest bila u funkciji etabliranja i
nja reima,189 a takvu funkciju obavlja i u savremenosti.
Crkvena religija je, to j e nj egovo supstancijalno stajalite, li funkciji
privatne svoj ine, kapitala i njihovog saveznita sa dravno-
establimentoITI. Kri tizira radikalno socijalne :funkcije religi-
je kao socijalne organizacije, kao crkvene zajednice, kritizira njihovo
autofunkcionalizaranje u svrhu drutvenog poretka sveopte
eksploatacije na temeljima privatne svojine i kapitala. kri-
tika ovih socijalnih funkcija crkvene religije ''Dananja crkva
po volji njenih i visokoosveeenih slugu i upravnika, postala
je po volji grablj ivih mantijaa dom trgovine, dom eksploatacije, zaglu-
pljivanja, dom i omraze i uzor vetak bez-
brojnih, posvetenih za narod, izmotacija, posve protivnih nauci uzor
Hrista i kriteriumu istina."191 u vidu ove
socijalne funkcije crkvene religije, izraene i II crkvenoj maksimi
Narodi, pokoravajte se vlastima, jer je svam vlast od boga poslata, 192
pledira da se ljudi i narodi oslobode " ... zemaljskih i nebeskih idola i
188 lJ, . -. . ._..1 45
movanje ctsfog razuma ... CIt. tro., str. .
189 Ilustrira ovaj uvid i dranjem pravoslavne hijerarhije u vrijeme .mvezne revolucije
s!pske pod kojom podrazumijava ustanak u Bosni i Hercegovini i ratove Srbije i Crne
Gore protiv Turske. U tom smi slu pie: "Zato valjda II naoj saveznoj stpskoj revoluci-
ji protivu carigradskih i drae 'pastiri naroda', 'sluge boije' - sarajevski i
mostarski vladika stranu tih naroda, a proglasie sve revolucionare Bosne i
Hercegovine kao otpadnike i bezakonike drutva .... i na sramotu crkvenog morala,
'sluge boga i oltara' glasae protivu narodnih prava, protivu njegovc slobode i sreCe,
protivu svega 'stada' i svoga hranioca - naroda." (Umovanje razuma ... cit. izv.,
str. 39.)
191 Soc ,. . . 198
I)a IZru" ... CIt. IZV., str. .
192 "O, ljudi! 0, narodi! Zar takav nauk nije sramna i tiranska la koju su sklopili laovi-
popovi, u dogovoru sa ekonomskim i narodnim!" (Koliko nas
kota bog j gospodar? ,cit. izd., Sir. 74.)
364
Vaso
autoriteta - boga i gospodara, koji im isisavaju ivotnu snagu tela i
mozga i otimaju 1avavu zaradu i od usta utedu."193 Jer, ", ..
nije da raskrste ljudi sa zemaljskim autoritetima dogod vjeruju
i potuju nebeske autoritete."194
Potom radikalno kritizira, nazovimo to tako, ekonomiju
crkvene religije. U tom kontekstu izvore i visinu fmansijskih
trokova potrebnih za odravanje crkvene religije kako bi i na taj
argumentirao II prilog njenog obesrniljavanja.1
95
je crkvene
graditeljske megalomanije koja ignorira ivotne potrebe naroda.
196
Protivi se opstanku crkvenog danka i krupnih i sitnijih mallti-
jaa
l97
te vidi II njemu oblik izrabljivanja naroda, 198 Otuda pledirati
za radikalne preobraaje i li ovim aspektima funkcioniranja crkvene
religije. Naprimjer, da manastirska imanja i zdanja postanu privredna
zadrugarstva ili zadruge, privredne, prosvjetne i moralne
kole, a da se ukine institucija

Iz kritike izvora njene ekonomske on vri i kritiku crkvene religi-
je sa stanovita morala. Svetenike i naziva zasebnom i
nemoralflom kastom koj a se " ... brine samo o svojim platama i pravima
193 Koliko nas kota bog i gospodar?, cit. izd., str. 5\.
194 Cit. djelo, str. 7K
195 Tim aspektima crkvenih religija poseban spis Koliko nas kota bog i
gospodar?, nav. izd. Evo tek jedne ilustracije tih njegovih fInansijskih
'. pravoslavni narodi, kojih ima oko 100 miliona dua ..... troe na svoje bogomolje i man-
tijae u toku sto godina oko 148. 200, 000. 000 franaka, tojest sto i osam mi lijar-
di i dvesta miliona dinara." (Poslanica bogu ... nav. izd. , str. 156.)
196 " .. . sluge boga i oltara trae da se grade crkve i zvonare, da se ukrase ol tari i tem-
pia (ikonostasi), mitropolije i kapele, ne na to to je ivotna potreba naroda ... ".
(Socijalizam ... cit. izv., str. 224.)
\97 od njih " .. jos nikad narod nije dobio rodnu godinu i spasenje u bolcsti i drugoj
napasti, niti je molitvom njihovom dobio bar kogod odozgo sa neba gotovu staju,
kolu, bolnicu, i druge namirnice." (Cit. rijelo, srr. 226.)
200 Cit. djelo, SIT. 269. i 271. Uz naredbu da se u niko ne smije vie primati,
ivot treba refonnisati tako da obavljaju korisne pri vredne djelat-
nosti i da se mogu eniti: "Time smo u isto ...,-eme skinuli i onu ljagu sa lica
va kojim su ga okaljali i zaneSenjaci sa o kome
Hristos nita ne govori, ali na popovtinu kao na varalice i aspidin narod."
(Ci t. djelo, str. 270.)
Vaso 365
.... ".20l I u moralnom smislu oni izdaju Hristovu nauku.
2ff2
Jer su danas
" ... manastiri razvratite a i preko volje postaju razvratnici
ipodlaci. Izuzetakje jX)sve mali."203 Njima, mantijaima tek " ... treba pri-
vatne svojine i olakog gospodskog ivovanja i U njego-voj
percepciji " ... i ivot mantijaki pokazuje posve jasno da
je njihov bog, njihova vera i njihova crkva, u njihovom depu i
trbuhu, i da su oni jedino zbog toga ruili i ruili jedne bogove, vere i
crkve, pa druge stvarali, gradili, hvalili, osvetavali, oboavali i
podravali."205 Ovdje je rigorozno "Sadanji moral, koga crkva
odrava, i radi koga, bajagi, mantijai na svijetu postoje, jeste javna la,
koja je zakonom i i privilegisana."206
Nadalje, rigorozni je antikulturne i antiprosvjetiteljske funkcije
crkvene religije. Zasniva je na radikalnom suprotstavljanju moderne
prirodne nauke i religijske dogmatike. Ove nauke " ... tvrde osnovano i
neoborivo da je sve ono puka izmiljotina i la to se u katihizisu
i takozvanom 'Svetom pismu' o nekom raju i paklu, o nekim nebeskim
i bogovima ... ".207 l jo jednom ovaj sci-
diskurs: " ... sve nauke stoje II opreci sa svim crkvama
'dogmatima' i verama,jer te nauke tvrde posve osnovano i daje
svaka vera u bogove, pa bili oni ili ili mno-
- proizvod divlje mate, gluposti, nezrelosti, pekulantnih
laova i varalica ... ".208 Pri tome se poziva na Marksa i marksizam i
Darvina i darvinizarn: "Darvinizam je oborio osnovu nebeskih autorite-
ta - natprirodnih sila; a marksizarnje podranio sva zemaljska privilegi-
rana prava i otvorio put i solidarnosti sviju ljudi i naroda .... ".209
20 I Cit djelo, str. 231.
206 Umovanje raZIlffla, cit. izd., str. 46. Ilustrira ovaj crkveni nemoral brojnim
primjerima, od podrke pram na prvu pa do spaljivanja refortlUltora ljudstva. (Cit
dj elo, str. 42. i 43. )
207 <,--" /. .. 225
ucljo Izam ... CII. IZV., str. .
208 Cit. djelo, str. 356. pri lOme se posebno poziva na spoznaje matematike, fizike, koz-
mografije i hemije. (Cit. djelo, str. 371.)
----------- -- - - - .-
366
Vaso
Napokon, obesmiljava religiju kao takvu, dakle, njenu samu dog-
matilal. Prije svega, obesmiljava samu egzistenciju Boga
2
\o i iz nje
deduciranu kozmogoniju: .... . kosmologija, fizika i astronomija ne vide
i ne mogu da II nebeskom prostoru ni prestola boijeg, ni carst-
va savaotovog, ni ni legione ni slavu ni mi-linu
raja, ni paklene vrele kazane vode i vatre za grenike ...
utvrdili su istinu da niko nije mogao stvoriti svet samo za est
dana, niti ima koga ni na nebu ni na zemlji koji moe da sve-
tove i prirodne pojave gore na nebu, II sviti i
Obesmiljava i biblijski nauk o Adamu i Evi,212
dogmu o boijem i predstavu po kojoj je Bog stvorio
po svom 'podobiju',213 o raju i paklu,214 biblijske o
dogmu o i vaskrsu Hrista,216 o Hristu kao spa-
210 "A realna filozofija veli da je on uobra7..ena mata gluposti, najdublje gluposti."
(Umovanje razuma, cit. izd., str. 31.) Posebno obesmiljava pred-
stave o dobrom, pravednom, premiloslivom, preblagom, premudrom i
Bogu: one su nespojive sa nepravdom na zemlji, zakonima,
ljudskom pattIjom, zlom i prirodnim katastrofama i sJ. (Koliko nas kota bog
i gospodar?, cit. izd., str. 69, 70, 71 i 72.) u vidu ovo ovozemaljsko zlo, on
ce, u do kraja obliku, pokazati, u fonni dvadeset tri molbe Bogu, neosno-
vam>s\ tih predstava u spisu Poslanica bogu ili predlog pobonim narodima, nav. izd.
211 Soc ,. .. 357
Ija IZam ... CIt. IZV., str. .
212 ''Nije ljudska krivica to su Adam i Eva sagrijeili, a nisu ni njih dvoje krivi, nego je
kriv sam tvorac - bog. Kakva majka onakva veli narodna poslovica. Da bude bog
bolje, sa .... rlenije svoj porod, proizvod stvorio, pa mu TVorevina ne bi sagrijeila."
( Umovanje razuma, cit. izd., str. 30.)
213 Ovom dogmom crkva ..... i sebe i boga uasno kalja." (Cit. djelo, str. 30.) Zlo i
u svijetu smisao ove crkvene dogme do kraja obesmiljavaju, pa
"Groznog srca otac nebeski !" (Cil djelo, str. 43.)
214" ... takozvani raj i pakao jesi zlonamjerna mantijaka izmiljotina, sa
su narod lake plaiti i globiti mogli." (Cit. djelo, str. 36.)
215 i zdravi razl.oz;i to i smatraju 7..a golu la. (Cit. djelo, str. 40.)
216 " .. a pisce, (Svetog pisma, nap. E. Z.) apokalipse, trebalo je odvesti II ludnicu
i oblagati hladnim kompresama sa tuirajem. Tako isto trebalo je i sa
i prorocima, koji pisahu da se Hristos rodio naitijem svetog duha, da je
Marija ostala i nepokvarena djevojka i posle rodenja Hrista, da su Hristos i Lazar
vaskrsli iz mrtvih, i da posle nekog stranog svi ljudi vaskrsnuti iz mrtvih i pris-
lupiti pred sud boga oca i boga sina, koji odvojiti grenike u pakao, a pravednike II raj,
u carstvo nebesko." (Koliko Ilas kota bog i gospodar?, cit. izd., str. 74.)
Vaso 367
siteiju lj udstva,217 samo Sveto pismo,218 samu instituciju Crkve,219
njenih simbola i njenih rituala.
220
Svoju kritiku crkvene religije akcentira i neslaganjem sa stanovitern
internacionalne koje smatra da religiju treba promatrati
217 Zdravi razwn " .. , eli da mu se ' opipatelno' pokae, je Hristos spasao svijet; Mi
vidimo naim da i dan danas, i kroz svu prolost istorije, svijc! trpi svakojake
i nevolje JX1Slije Hristova dolaska do danas. isto kao i prije Hrista ... Ako li se pod
tim Hristovim spasenjem razumije spasenje od grijeha i pakla, i to nijc istina. Jer, ako je
Hristos svojom i stradanjem iskupio od grijeha, i otvorio svima put u
carstvo blaenstva u raj, onda zato trebaju sada mantijai, crkve, molitve i toliki trokovi
oko toga?" (Umovol/je razuma, cit. izd. , str. 40. i 41.)
218 razum vidi i veli da je tako zvano ' Sveto pismo' skup, zbornik mantij akih
i glupih izmiljotina i da vie vrijedi za jedan tabak fizike,
fiziologije, kemije, no sve crkvene i bogoslovske knjige, to su od iskona do danas
napisane." (Umovanje razuma, cit izd. , str. 38.) Sveto psima " ... je sveto kao
kupus u Ljudima razuma i potena srca izgleda kako se moe zvati
Sl'etim pismom jedna lG1jiurina koja je isupnjeno najkrupnijim lagarijama od
do kraja!' (pod. V. P., Koliko nos kota bog i gospodar? cit. izd., str. 73.)
219 "Crkva je privilegisani dom zaglupljivanja, lai i ropstva. la kao profesor bogoslovi-
je i amimandrit i po Iri puta ovo kaem. Kad bih rekao lagao bih narod."
(UmoVOl1je rozuma, cit izd., str. 44.) pri tome se poziva i na Hrista: "Hristos, za
koga vele popovi daje sin baiji, hodao je kao iO veli Sveto pismo u prostim sirotinjskim,
haljinama i nanxi bez crkve i odede, bez i kandila, u otvorenoj prinxii. u polju,
na gori, na vodi i POO hladnikom, a sl uge njegove uveravaju TIanxi II toj sramnoj lai da je
ceremonija crkvena ugodna bogu ocu i rogu SinlL .. 'sluba boija' nij e nita drugo do
ruganje na boga i ismevanje Hrista i njegovih - apostola." (Koliko nas kota bog
i gospodar?, cit izd., str. 61.) Tu averziju prema institucionalnoj crkvenoj organizacijijo
jednom fonnulita: '" kada bi taj II boga svet verovao i potovao log svog
nebeskog boga onako kako veli Isus Hristos, be""L crkava i damija, manastira i sinagoga,
i bez ceremonija, mantijaa i molitvica, onda ne bismo mi ni rekli protivu takvog
verovanja - verovanja koje se sastoji samo u pomisli i elji." (Poslanica bogu ili
predlog pobonim narodima, cit. . izd., str. 155.)
220 "'Molitva i blagoslov' ne vrijede vie od bapskog preklapanja i
(Umovanje razuma, cil izd., str. 44.) krst' nema vrijednosti ni svetosti
koliko tap, jer ovim se svijet potapa i brani, a krstom se niko ni II kom
ne moe. Krst je kao i molitva varalicama," (Cit. djelo, str. 45.)
"Krtenje je jedna navika, koja je toliko sveta koliko puenje opijuma i
duvana." (Cit. idj elo, str. 45.) "Bogoslovske kole nisu nita drugo no zavodi u kojima
se kako se fi nUe i vjetije zaglupljivati narodi, svijet i poricati i ismi-
javati istine." (Ci t. djelo, str. 45.)
368 Vaso
kao pn'valllu stvar.22 I je zamiiju novih ljudi koji ", .. marlji-
vo rade da se ideja religije prelije II svetu ideju istine i '" Tada
prestaje i svekoliko dananje zaglupljivanje i omraavanje koje dolazi
od strane takozvanih 'slugu boga i oltara' ."222 Umjesto vjere i religijske
istine pledira za vjeru " ... II prirodnih zakona,
istina, i II jednakost i bratstvo."223 Zato i poziva:
"Pohitaj i spasi ovaj bedni narod, ovo zaglupljeno i ljudstvo,
od kune atmosfere nebeskog i zemaljskog monarha, tiranina-boga i
gospodara! ''224
mo-Lemo da njegova radikalna kritika crkvene religije
prije svega. na recepciji apsolutnog " ... nema boga
ni pakla, ni raja ni Danas je samo sobom bog, tvorac,
nauke: hemije i fizike. on njih stvara i rastvara razna tela, grmi i
kiu proizvodi."225 A supstancij alna OOrednica njegovog anlroJX>Centrizrna
koji nastupa umjesto S\jetonazora jest, vidimo, scijenti-
221 Izraava slaganje sa svim odlukama Kongresa Internacionale odranog
1891. godine u Briselu osim sa stavom da religiju treba smatrati privatnom stvari: "Jer
religija nije privatna stvar, nego je ona i :zakonitija naredba od sviju drugih
ona je najkrupnija i najtrokovitija zakonita zabluda i la ... ". (v
Delegatima internacionalnog socijalisticKog kongresa drat/og 1891 godine u Briselu,
Beograd, 1891., prema tekstu objavljenom u: Vaso !zabraJIispisi, Sarajevo, \955.,
std.)
371
voclja Izam ... CII. iZV., str. .
223 Umovanje razuma, dl iz., str. 47. U njegovoj krit id crkvene religije pokazuje
sc i ispovijedni ton: "Meni, kao bogoslovu, arhimandritu, profesoru i ditreJ.. .. "toru 'bosan-
bogoslovije, za dugo bijee teko ovu istinu protivu nas mantijall
i naeg mantijakog morala ovako javno priznati i svijetu na vidiku oo Ali uvid-
nau duboku pokvarenost i fino udeene la}.arije, koje smo mi pokrili sjaj-
nim pokrovom, tojest, velikom firmom; boga, vjere, crkve i morala, saznavi uz to stvarne
potrebe naroda i i njegove goleme nevolje ... sam bio po nagonu
razloga, a u hatar istine i da dam ostavkn na to veliko zvanje i
gospodovanje ... i da istupim u otvoreni i nepomirljivi boj protiv mantijakih la.arija, i da
se JX>Svctim stv-dIDOm unapredenju i usavm.vanju sebe i svoga naroda i
roda, ukoliko sam kadar to (Umovanje razuma, cil izd., str. 47. )ApostrofIra
jo jednom svoje osobno religijsko iskustvo koje JX>Sreduje njegovu misao emancipacije
od crkvene religije tako to sc poq1usuje: "Vaso Arhimandrit u ostavci i pro-
fesor i rektor bogoslovije, dakle, onaj koji poznaje sve nitavilo svih svetskih
manrijakih i:ogomolja i molitava, vera j bogova." (Pas/anu:a bogu ... cil izd, str. 168.)
224 Kolika nas koita bog i gospodar? cit izd., str. 97.
Vaso
369
zam: vjera II i superiornost uma. A istiIla
prirodnih nauka pokazuje " ... daje boga ukupno sa svima verama
popovskim prava izmiljotina i grozna la varalica i ladolea
koji su voljni da zaglupe i zavade narode, pa da tako o njegovom znoju
onako gospodariti i uivati mogu;"226 I antropocentrizam i scijentizam
su, u naem uvidu, komponente njegovog ireg, fundamentalnijeg
stanovita: nikakva transcendencija nema vie smisla, sva je stvarnost u
ima/lellciji svijeta.: " ... u delima ljudskim i u pojavama pnrodllim nema
i ne moe biti prsta boijeg, (pod. V P.) niti ikavog njego-
vog, nego da sve biva po zakonima prirode, koja nije ni milosti-
va ni nemilostiva, ni pravedna ni nepravedna."227 Sva ova stanovita,
posreduje njegova temeljna pozicija koju identificiramo kao
recepciju apsolutnog racionalizma. On u sebe neupitnu vjeru
u ljudsko znanje i njegovu u sposobnost i ljudski
smisao za rece}Xiju moralnog dobra. No, on u sebe
to tako, i etiku petjekcionizma i etiku eudamollizma, a one su, u naem
uvidu, njegova misao: "Sva narodna i treba
da se j edino u tome sastoji: da slui usavravanju, boljitku i
lj udskom. "228
No, zanimljivo je, i to treba zapaziti, jer u dosadanjim interpretacijama
to i nije registrirano, svoju kritiku crkvene religije Vaso posred-
no utemeljuje i na recepciji bogumi{ske religijske dogma tike. Zna za nju,
mada joj, dijelom, imputira i ideje i poziva se na
nju te iz njenog horizonta i sa stanovita njenih vrijednosti kritizira
likove pervertiranja institucionalnih formi i empirijske zbilje
crkvene religije. Upravo po ovoj rehabilitaciji i reaktualizaciji bogumil-
skog koncepta Vaso jest i osebujna II historiji
socijalne i misli u Bosni i Hercegovini .
229
228 Narodfla pravo ... cit. izd., str. 147.
229 Evo njegove interpretacije religijske dogmatike i socijalnog bogumila:
"Bogumilska nauka ila je da narodima jo jasnije prikae one uzor-istine i fXluke koje
su propovjcdaJi Buda, Zoroastar. Hristos i drugi prijatelji
ugnjetenih i naroda - istine koje glase: Svi su ljudi i JXl :zakonu prirode
jednaki; ljubi blinjeg svog kao samo sebe ... Ne drugome ono io nisi rad da ti drugi
ljudi ... da niko nikome nije duan biti rob niti podv!astan; da zemlja treba da pri-
pada samo onima iO je svojim rukama da su spahije i bogatai i
bezbone pijavice naroda; da vladari i vlasnici nisu od boga nego od da su
370
Vaso
Hrist i socijalizam
U legitimaciji socijalizma posebno II apologiji radnitva i eksploatira-
nog naroda on se, kao to smo rekli, pozivati na izvornu
Hristovu zahtjev za ukidanjem privatne svojine,
naprimjer, argumentira i Hristovim naukom: "Oboavan od naroda sin
boiji Isus Hristos, veli mu Lukinom II glavi 3. stihu Ilovu
zapovest: ' Ko ima dve haljine, neka jednu dade onome koji nema' .''230
Tako svetenik.e i naziva grabljivim i nazadnim jadnicima koji
" .. . da znaju da svaki onaj izdaje Hristovu nauku i narod svoj koji
da ivi i da radi po onoj Hristovoj propovedi: "Pastir dobar polae
i duu svoju za stado svoje" i onoj drugoj koja veli: "da svetle dobra dela
naa pred ljudima, kao to svedi na stolu i sunce na nebu"."231
Otuda socijalizam i njegove programske projekcije utemeljiti i na
izvornoj samog Isusa.
Sa tog stajalita radikalno, u kontekstu svoje percepcije
ciljeva, odbacuje " ... svako verozakonsko zaglupljivanje naroda ... ".232
moral je najsavreniji moral " ... pored koga pretvara se u
prah i nitavilo mantijako-crkveni moral."2J3 No, on, ovaj moral, ima
svoje izvorite, ostaloga, i u samog Hrista koji je,
u njegovoj percepciji, " ... uzor ..... 234 Tako naprimjer,
ideju ravnopravnosti kao ideju srpskog, odnosno socija-
zadrugarstva legitimirati i Isusovim propovijedanjem ove
popovi varnlice naroda i izdajice boga i moraJa; da bog nema i ne treba nikakvih nam-
jesnika i advokata - mantijaa; da bog ne trai nikakvih molitava, vjera i crkvi; da su
bogomolje popovski dutani gdje vode bezbonu rrgo\,1nU sa imenom boga i morala; da
su zvona trube; da su ikone varvarski idoli; da bog ne lrai od \judi nikakve
rtve itd. - Bogumili su priznavali boga i Hrista kao uzvienc ideale koje trcba drati u
mozgu a ne II bogomoljama, molitvama i ceremenijama mantijakim."
(Droga odbrana ... cit izd., str. 204.) Zanimljivo je da on apostrofira kako
su bogumili bili proganjani i od strane pravoslavne hijerarhije, preciznije od vizamijske,
i bugarske gospotine (Cit. djelo, str. 204.) ali su se, uz sve progone, proirili pod
imenom patarena, albigonaca i sl., II Ital iji, vajcarskoj, paniji, Francuskoj, Engleskoj ,
Cekoj. (Cit. djelo, str. 205 i 206.)
230 Narodna prcn>a ... cit izd., str. 139.
231 Soc / . .. 23 1
ljQ Izam ... CIt. iZV., str. .
Vaso
371
ideje.
235
I zamisao socijalne pravde ukOljenjuje u Hristovoj nauci.
236
I ideju bratstva utemeljuje u Hristovoj

S njom
u vezi jest i ideja kosmopolitizma a i nju" ... je i Isus Hristos, naz-
vani 'spasitelj sveta' propovedao."238 Svoju temeljnu misao da
dravni, crkveni i vlasnici, a ne komunisti , socijalisti, soci-
jaldemokrati, rue religij u na svakom koraku, potkrepljuje opet
Hristovim "Pastir dobri polae i duu svoju za ovce svoje",
dakle, za narod.
239
A oni, vlastodlci, zapravo, ne ispunjavaju ovu i
druge izvorne Hristove zapovijesti.240 I ideju mira medu ljudima i naro-
dima utemeljuje i II Hristovoj ''Hristos je propovedao mir
ljudima, a gospoda dravna i crkvena pod fumom patriotizma i dravne
vere rue to, pa ire medunarodnu mrnju i vode neprestane ratove."24I
Ne uglavnom indoktrinirane, narodne zablude o socijalizmu pa
" ... moramo prema narodu biti velikoduni kao Hristos, koji sveala
odgovara: 'Prata im se, jer ne znaju ta rade.' Slava
Hristu i onima koji se do takve vrline i uzoritosti uzvisiti mogu! ".2
42
Kao to vidimo, Vaso temeljne ideje svoje vizije socijalizma
nalazi i u Hristovom nauku i s njim dodatno legitimira nonnativnu
sadrinu te svoje vizije. Zato biti i eksplicitan: ''Mi ... ne pobijamo
uslugu Hrista, kao refannatora, kao radnika za sirotinju i za
svoje to jest, ako je on zbilja i postojao .. . Hrista vidimo kao
koji je neto i o socijalizmu naglaavao. Po tome moemo ga
potovati kao potena i napredna u ondanjem pokvarenom
drutvu jevrejskom. "243 Otuda vjeruje da nije "oo. daleko ono sveto
_235 Cit. djelo, str. 271.
236 "Religija Hristova trai: da se razdeli imanje sirotinji, pa da se ide putem Hristovim
u borbi protivu nepmvde u ime istine i pravde ... ". (Cit. djelo, str. 362.)
237 " ... Hristos, koga stotine miliona oboavaju kao sina boijeg, da su svi ljudi
ljubi blinjeg svoga kao samog sebe, a blinji jeste, dodaje on, svaki na
svetu." (Cit. djelo, str. 355.)
240 Citira i vie drugih fonnulacija iz konfrontira ih sa praksom svjetovne
vlasti i crkvene religije i, pri tome, argumentira u prilog temeljnoj tezi da drava i crkva,
i iznevjeravaju Hristovu (Cit. djelo, str. 362.)
243 Umaval/je raztll1Ul, cit. izd., Sir. 42.
372 Vaso
vreme kad ceo narod i ceo rod ljudski verovati samo takvu veru, jer
ona jedino dolikuje bogu pravde i istine, bogu razuma i
Hristu. ''244
je o vjeri II socijalizam. on i svoj projekat socijalizma, II naem
uvidu, deskribirati jezikom religijske dogmatike. ali sada II njegovom
sekularnom obliku. Socijalizam nije bezbonitvo, percipira socijalizam
kao sekularnu vjeru
245
pa umjesto crkvenog Boga i njene dogmatike
socijalizam ispostavlja vjeru II " ... naeg boga pravde i istine (Jxxl. V.
P) ... ".246 U tom smislu i pie:" ... nGaje vjera - i nauk socijaliz-
ma ... naa je crkva - narodno i bratstvo i blagostanj e; na
je moral - ekonomska i jednakost sviju ljudi i naroda i sviju
korisnih privrednih i nunih drutvenih a na je gospodar
razlog nauke uopte, a razlog i zahtev fiziologije i humanitarnih
nauka ... . Mi te svetinje i vie potujemo i uzdiemo od svijih man-
tijakih bogomoljaca na svetu."247 Jo jednom utemeljuje svoju percep-
ciju socijalizma kao vjere u i djelu samog Hrista; ''Takom verom
disao je i sam Hristos, koji veli: 'Crkva boija - to ste vi narod; bog je II
vama samima; ide vreme i je nastupilo kad se moliti bogu ni
u crkvi jerusalirnskoj, ni na gori samarijskoj, nego pravi bogomoljci
moliti se duhom i istinom, jer je bog duh i istina; gde se sastanu dva ili
vie njih II ime mene, tu sam ija i tuje crkva' i t. d.''248
244 Poslanica bogu ... cit izd., str. 168.
245 U tom smislu pisati kako je on " ... naa vera, crkva i pobonost prava, istinita.
razumna i za sve ljude i narode, za sve vekove i pokrajine ... Ona ne tta.i. ni
bogomolje ni bogomoljaca, ni crkava ni damija, ni manastira ni sinagoga, ni popova ni
ni hoda ni fratara, ni papa ni patrika, niti ikakvih trokova i izmotacija
sadanjih." (Socijalizam, ... cit. izv., str. 367.)
Vaso
ID
SOCIJALIZAM I SVJETSKI MIR
Antimilitarizam
373
U temeljne ciljeve socijalizam uvrtava izgrndnju svijeta bez ratova,
vojske i oruja. Politika mira je i njegova temeljna preferencija. Otuda,
pennanentno i konzistentno kritizira politiku naoruavanja uopte2
49
a
posebno srbijansku vojnu obuku koja se svodi na sticanje vjetine " ... da
svaki zna to bolje i bre napadati i ubijati druge lj ude i narode ... ".250
Zato traiti i radikalnu, i to u koncepcijskom smis-
lu, utemeljenu vojnu refonnu. Ona eliminiranje
vojske,25l u operativnom smislu, vojnih vjebi nedeljom i za
praznike, vojnika II zadrugarsku privredu, ukidanje svih
vojnih zvanja, zabranu upotrebe vojske protiv apsolutni
suvrenitet skuptinskog predstavnitva u o ratu i miru i sl.252
Anfimilitarizam i pacijizam, dakle. svrstavamo u njegova teme/jna poli-
stajalita. U tom smislu i pie i trai, moli od Boga" ... da se ljudi
i narodi urede i ponaaju tako da prestane jednom zauvek u svetu rato-
vanje i ratno oruje i oruanje."253 No, njihova objektivacija podrazu-
mijeva na jednoj strani, emancipaciju ljudi i naroda od autorite-
ta boga i gospodara,254 od " ... boije i gospodareve tiranije .. . ",255
ispod tiranina-boga i gospodara.
256
Na drugoj strani, ona je objckti-
vacija, a s njom i ona emancipacija, tek sa socijalizmom.
25 I Ona je uvijek u fi.mkeiji a[X)logije establimenta: "Zbog toga gospodari
i njihovi jataci umnoavaju vojsku i oruje, andare i pijWle, kao bajagi u interesu
otadbine i naroda, za odranje reda i poretka, a u samoj stvari, vojska i oruje treba im
jedino radi odravanja sebe i svojihjataka u vlasti i gospodarstvu i radi jo
globijenja i ugnjetavanja naroda ... ". (Koliko nas kota bog i gospodar?, cit. izd., str. 85.)
252 Soc" ,. .. 246
I)a IZam ... CIt. IZV., str. .
253 Poslanica bogu .,. cit izd., str. 161. sc i u ovom kontekstu Bogu,
pa "Zar je dostojno nekog boga da sama Evropa svake godine otima naro-
dima svojim tri i [x) miliona vojnika II miru, a \o do 16 miliona u ratno vreme, pa ih
stavlja II kasarne i gubilita ... ". (Poslanica bogu ... cit. izd., str. l61.)
254 Koliko nas kota bog i gospodar?, cit. izd. , str. 93.
255 C d l 96
lt. O, str. .
374
Vaso
on treba da srui drutveni poredak koj i " ... odobrava i upranjava prin-
cip varvarskog ratovanj a, oruanja ... " ,257 Sa
biti da narodi " ... budet ubijanja -
budet oruja i sramnog ratovanja, preobrate na .. . namimi-
ca, nunih potreba narodnih i ljudskih."258
Mir i odnosi
Vidjeli smo, II nacionalinnu, ovinizmu i pervertiranom patriotizmu,
odnosno II religioznom i nacionalnom fanatizmu, vidi on izvore ratova,
tog, glavnog medunarodnog ubicu II modernom svijetu. Kada se
svijet reformira po socijalizrnaonda vjeruje, ", .. tek biti
ljudima i nanxlima mira i ljubavi, pravde i istine, razumnosti i blagosta-
nja, i potenja."259 Njegov se ideal i sastoji II tome da se na osnovu
preobraaja drutva tl cijelom svij etu izgrade takvi odnosi
koji da svi ljudi ive ". __ II blagostanju, II miru i ljubavi sa
svim ostalim ljudima i narodima bez rata i ratnog oruja ... ".260
Socijalizam " ... izmiriti i zbratimiti i omraene pomenute
narode, kao i cijelo ljudstvo ... ".261 mir - to je jedna od
najviih vrijednosti u njegovoj aksiologiji.2
62
Dok se ne dovri
preobraaj drutva predlae formiranje
komisije koj a treba da ..... strane izmiri i presudu im izda.''263 Uz
njih idu i vrijednosti internacionalne tolerancije, solidarnos-
ti
264
i zbratimljenja.
265
257 <"- - " ,. .( tr 270
.xK.:l)a lZanl Cl . IZV., S. .
258 Cit. djelo, str. 371. U prilog takvoj viziji govore sve nauke, sociologija, statistika,
racionalna ekonomija, moral i sl,. (Cit. djelo, str. 370, i 371.)
261 Cit. djelo, str. 239. Ovdje misli na narode u Srbiji, Bugarskoj, Vlakoj, Rusiji,
Hrvatskoj i Turskoj . (Cit. djelo, str. 239.)
262 Cit. djelo, str. 253-
264 Socijalizam podrazumijeva i izgradnju svjetskog drutva koje i na " ...
solidarnosti sviju ljudi j nanxla. " (Cit. djelo, str. 205.)
265 Cit. djelo, str. 253. Zala i govori o svetom bratstvu kojeg
ugroavaju crkvena religija i narodnosti. (Ci t. djelo, str. 357.)
Vaso
375
Socijalizam i jeste " ... tvorac solidarnosti i prave i
ekonomske jednakosti ... ".266 Pledira da ove vrijednosti, dakle, antimili-
tarizam i mirotvorstvo, budu okosnica novog, refonniranog
kolskog obrazovanja.
267

rezime
U interpretacijama, na prostorima ex-Jugoslavije, a
posebno u Bosni i Hercegovini, socijalna i misao Vase
uglavnom, je recipirana. 268 I to zbog, za doba u
kojemje mislio-djelovao, njegovog ranog. vie/onna/nog, pris-
vajanja i populariziranja same ideje socijalizma. Ovdje se ta nekada
konvencionalna recepcija naputa pa se
ulazi II racionalnu kritiku njegove misli.
Razumije se, u limitima vlastite obrazovanosti i u granicama osebujno
percipiranih povijesno-aksiolokih preferencija, prihvata Vaso
u historijskim okolnostima koje su do kraja prema njenim
prvim pojavama, ideju socijalizma li verziji evropskih socijalista i soci-
jaldemokrata, a ne u ortodoksnim varijantama. U skladu
s tim, preferira, II osnovi, i II krajnjem smislu, reformizam umjesto nasi-
lja revolucionarnih obrata. Vie je socijaldemokrat nego
avanturist i nihilist ili revolucionarni komunist.
Pri tome, i II tome vidimo vrijedne domete njegove misli, njegova je
analiza socijalne patologije to je sa sobom donosi privatno
vlasnitvo na tlu kapitalizma, II nmogim dimenzijama deskriptivno
adekvatna, teorijski, mada i epigonska, relevantna.
266 Cit djelo, Sir. 377.
267 "Pri posmatranju vojske i ratnog oruja, gradova im se o svima
uasima danguba, mkova, bralOubistva, nemoralnosti, )Xlgibije i
swnanutosti, koje donosi rat i ratno pravo i oruje, i o kako se to najgroznije
varstvo unititi moe ... ". (Cit djelo, su. 328.)
268 Mjesto njegova nazvano je U vie navrata izdavani su njegovi
izabrani spisi. Obiljeavane su godinjice njegovog i smrti. Na
akademijama aksiologija ga je slavila. Interpretatori njegovih
spisa su marginalizirali njegove koncepcijske previde i zablude. Prikrivale su sc,
naprimjer, njegove antisemitske predrasude, a njegov projekt prisajcdinjenj a Bosne
velikoj pansrpskoj dravi gotovo da je cenzorski pre<:utkivan. Ilustracije su lo
recepcije njegove socijalne i misli.
376 VclSO
Na njenom terenu, onda, fonnulira on i bitne komponente svoje huma-
i demokratske aksiologije: preferira ideal socijalne
jednakosti, socijalne pravde, emancipacije rada, drutvene solidarnosti,
vladavine prava, sloboda radnika, bratstva i sL
Ali, sa tezom da je socijalizam sa svojim temeljnim zahtjevom za uki-
danjem privatne svojine, i tu pokuava biti inovacijski, i na neindustrij-
skim, osnovama, ipak, odstupa tl odnosu na tada
misao o relacijama razvijenog
kapitalizma i socijalizma.
269
No, i onda, i poslije, nesporazum je bio II pogledu poimanja Marksovog
razumijevanje pretpostavki i karaktera revolucije.
Njegova je temeljna ideja da je povijesno nuno prevladavanje pri-
vatnog vlasnitva nad proizvodnim snagama. No, do njega ne
voljom avangardnog subjekta nego sa svjetsko-povijesnim
razvojem podrutvljavanja sredstava za proizvodnju i podrutvljavanjem
socijalnih odnosa Ono, podrazumijeva do kraja razvi-
jeni planetarni svijet kapitala, profit-odnosa, robne proizvodnje, trino-
razmjenske ekonomije, racionaliziranog rada, te znanosti, tehnike,
tehnologije i svjetskog Nije kasnije, na
evropskom i orijentalno-azijskom tlu imala ovakva Marksova zamisao
revolucije svoj humus, mada je bila, uslijed historijskih
okolnosti, manje ili vie, nasiillo i prakticirana II formi, ne
socijalnih, nego kao revolucija.
Ali, u teorijska razrjeenja Marksovog poimanja revolucije
ovdje se ne moe ulaziti. Vaniji su drugi, matUe koncepcijski komplici-
rani, uvidi u percepciju socijalizma
dakle, svoju viziju socijalizma II kontekstu pretkapitalizma i njegovih
rudimentiranih oblika na [StOlal, a prije svega II Srbiji, on zapravo, u
osnovi, formulirati projekat patrijarhalnog SOCijalizma je paradigma
tradicionalna slavensko-slpska zadl1lga. Teorijski previdi i kon-
cepcijski redukcionizmi pa i naivne predstave o socijalizmu onda
proizilazi iz recepcije te paradigme.
269 Na tlu ove misli, odmah nakon Socijalizma ... pojavile su se kritike
upravo ove temeljne teze: on " ... ne zna niti moe da pojmi da je socijalizam
produkt drutva jednoga, osnovanoga na privamoj svojini i tek na izvesnom stupnju
razvitka, kad se javi tako zvani slobodni radnik, proleter, sa velikom industrijom Niti
on zna i moe da pojmi da suvremeni socijalisti ba u daljem razvoju te industrije gleda-
ju ostvarenja svoj ih ideala." (S. M. P., Delo, Beograd, 1894.)
Vaso 377
Socijalizam je, kao historijsko-antropoloki predestinirana nunost i
apsolutna istina svijeta, na drugoj strani, bar, ovdje, II naem
uvidu, kod njega zamiljen, u osnovi, misti:fikatorski, kao mitologija,
religija, idolatrija. Projicirana je, dakle, kao transhistorijski, ontologijski i
antropologijski utemljena stvarnost koja nekom logikom
predestinacije i njenog nadolazi i, napokon, trijumfira. No, ta
predstava nije, ni u njegovo doba, unutar emancipatorskih filozofija,
imala racionalno utemeljenje. Jer, zamilja ona socijalizam kao djelo neke
aksiomatske u historiji: kao, prije svega, sekulariziranu
dogmu o iskupljenju to, zapravo, moda i nesvjes-
no, refleksijama njegove izvorne i to dogmatske religioznos-
ti. Kao da se pojmovi teologije ovdje tek sekulariziraju i
izraavaju, u poimanju socijalizma, u svjetovnim tenninirna to
nije, objektivno, njegov unikatni patent. Jer ta, da uzgred kaemo, trans-
formacija uglavnom karakterizira i miljenje evropskog zapada
u cjelini, posebno u 19. pa i u 20. stoljeCu.
270
Socijalizam je, logikom te sekularizacije pojmljen, nadalje,
kod njega, i II eshatolokom diskursu: on je apsolutna svrha
svijeta i, navodno, definitivno rjeenje povijesno produciranih antagon-
izama ljudske egzistencij e. I to je, taj smisao za pseudosvjetovni eshat-
logizam, j edna od formi sekularizacije njegovog izvol7log
miljenja pojmova, koncepcija, vrijednosti i anticipacij a to ulaze II nje-
govu vizij u socijalizma. Na tlu tih transmutacija od ka svje-
tovnosti on socijalizam recipira, u osnovi, idolatrijskim diskursom pa
socijaliste zamilja, kao to smo vidjeli, apostolski, sakralizira-
na, kao nadljude. slike su kasnije pennanentno reproducirane u
pokretu i proizvodile idole i harizml,
a one su bile stoeri pseudo totalitarizma.
I tu je supstancijalni hendikep njegovog projekta socijalizma, tu je on,
mada u tome dijeli sa svojim vremenom i modu uvjerenja i utopij-
skih nada, izgubio kontakt sa miljenjem i uvidima u logos
povijesti. Jer, polifonijska filozofija povijesti, s onu stranu evropocen-
predstava o pravocrtnoj, ali predestiniranoj linij i historije koja,
navodno, nuno odvodi lj udstvo u socijalizam-komunizam, prepoznaje
povijest kao polje egzistencijalno-socijalnih alternacija,
zapravo, kao ispranjen prostor od eshatolokih, imanentnih ili trans-
cendentnih, ili religijskih, svejedno,
270 O toj transfonnaciji vidjeti u: Esad Ideologija nacionalnog mesijanstva,
Sarajevo,1999.

378 Vaso
Ali, sada nastupa paradoks II njegovom miljenju: mada projektira, II
koncepcijskim dimenzijama, II naem uvidu, socijalizam II logici i II
mentalitetu sekulariziranog upada i II iracionalne negacije
njegovog povijesnog smisla, svjetonazorskog, socijalnog, psihologijskog
i filozofijskog izvorita To ima i svoje implikacije. Prije svege, on je
radikalni povijesno-socijalne funkcije crkvene religije, a ona se
sastoji II njenoj apologiji spram narodne zbilj ski
eksploatatorskog i socijalno nepravednog i ekonom-
skog establimenta. Bez obzira na njene II osnovi, ona
i to, II naem uvidu, historiografski nije sporno, identificira kako
je historijska Crkva, preokupirana i vlastitim materijalnim interesima,
bila uvijek vana, komponenta establimen-
ta, te se stavljala kao legitimacijsko sredstvo II funkciju
reima.
Uz radikalnu kritiku socijalno-psiholokih funkcij a religije, koje pro-
duciraju svijest podanitva, pokornosti, konformizma i kontem-
placije spram reima eksploatacije i socij alne nepravde, ostvaruje on i
uvide i u svojevrsnu, kako smo to nazvali,
ekonomiju Crkve. Pri tome, identificira izvore i oblike nj ene ekonomske
koja se, uglavnom, u njegovim, II osnovi historijski uvidi-
ma, crpila iz eksploatacije narodnog, odnosno, nacionalnog bogatstva.
Njegova kritika eko,wmije Crkava, dakle, njene materijalne
u osnovi, korespondira sa povijesnim te je i u tom
smislu utemeljena i racionalna. ona je, ova kritika, u austrougarsko
doba, bila doprinos emancipatorsko-prosvjetiteljskim i
tumim intencijama bosansko-srpske i
misli pa je za to ovdje i svrstavamo II njene vrijedne
doprinose. Jer, ona je postavila, ako i nije moda rijeila, pitanje:
odakle bogatstvo materijalno vjerskim zajednicama i prije, II historiji, i
sada, u savremenosti? Ne postoji, bar do sada, ozbilj na historiografska
znanost O ekonomiji vjerskih zajednica u nas. Vaso je
bar ideju te orijentacije u historiografiji - inicirao i zato, ostalog,
meritorno mjesto II historiji socijalne i misli u Bosni
i Hercegovini.
Nadalje, je on i crkvene kulturno-prosvjetiteljske funkcije. OVU
kritiku izvodi, izmedu ostaloga, i iz radikalnog suprotstavljanja religije
i prirodnih nauka kao oblika spoznaje svijeta. se, dakle, II tom
smislu, unutar tradicionalne prosvjetiteljske averzije i negacije svake
Vaso 379
spoznajne vrijednosti religije. pri tome ne zna i za modele
razumijevanja ovih odnosa, za one koji, naprimjer, ustanovljuju kako
nauka u formi svojih zakona religijsku viziju boanske
umnosti II svijetu ili da su i religijska spoznaja dva
paralelna, nedodirljiva i neovisna oblika spoznaje i to tako
da jedan drugi ne negiraju ili ne ponitavaju.
No, uz kritiku socijalnih, psiholokih, ekonomskih i sporoajnih funkci-
ja crkvene religije, on, i to je vrhunac njene kritike, obesmiljava samo
njeno izvorite - religijsku, posebno dogmatiku. I tu, sa
stanovita apsolutizma diskursa, kojeg,
slijedi, gotovo apsurdne previde.
Zapravo, izvjesno je, uz sav racionalni potencijal njegove kritike histo-
rijske, dakle, povijesno reinterprerirane-iskrivljene crkvene religije,
dakle, religije kao socijalne institucije, ona, posebno u
a ne racionalnoj, razlikujmo ta dva pojma,27l demontau dogmatike
zavrava u totalnoj diskreditaciji religije i negaciji svakog
njenog ljudskog smisla te, na tom tlu, gubi i na svojoj racionalnosti. A,
u vezu ove percepcije o, navodnoj, prirodi religije i koncep-
cijske ideje socijalizma, objektivno, producira i inhibicije u mentalnoj
svijesti masa ka recepciji ideje socijalizma. One su se, ostaloga,
na kraju 20. sa slomom evropskog socijalizma, da to uzgred
pomenemo, pokazale i prije svega, prema ideolgijsko-
preferenciji, navodne, superiornosti ateizma i njenoj
proklamaciji javne ravnodunosti prema religijskim afinitetima ljudi
svakodnevnice. Taj animozitetni rigorozum spram religioznosti ,
II naem diskuru, ne samo njegove uvide II socijalnu
povijest religije, nego i njegov koncept socijalizma u mnogo -
. . .
lmagmanum.
271 U razlikovanju pojmova j racionalno slijedimo Franca Nojmana:
"Ljudsko ponaanje moe biti racionalno i iracionalno. Govoriroo li o racionalnom po-
naanj u, ne mislimo time na ponaanje. Imenica koja odgovara pridjevu
'racionalno' jeste 'racionalnost', dok korespondira s 'racionalizmom' ...
Racionalna teorija ne da ljude, ljudske skupine i klase ne i do
intelektualni motivi, recimo pramovjctje, vjera ili potisnuti nagoni. Racionalni prisrnp
vidi da tc iracionalne snage imaju vic ili manje presudnu uJogu ... i pokuava ih objas-
niti... prisrup, naprotiv, promatra kao intelektualno
kao apstraktnu pridruivanja:" CF. Nojma", Odnos suverenosti prema vladavini
zakona, misao, br. 4, Zagreb, 1990., str. 29.)
380 Vaso
Uz to, njegovi antireligiozni spisi, ispunjeni uvredljivim podsmijehom,
surovim ironizmom, vulgarnim cinizrnima i sL, pokazuju i dimenzije
necivilizacijske ignorancije Drugog i I tu se, napokon, II
koncepcijskom smislu, pokazuje jo jedna od bitnih inkonzistencija II
njegovom in/oleml/Clja prelila religijskoj svijesti i
njenim dogmatskim izvoritima nespojiva je sa njegovom deklariranom
recepcijom liberalno-demokratskih vrijednosti i aksiologi-
je koja, i II njegovim predstavama, II sebe, kao to smo vidjeli,
ethos slobode i prava na javnu subjektivnost.
No, smo to akcentirati, uz sav radikalizam II odbacivanju crkvene
religije, legitimira on socijalizam ne samo sekularnom nego i eksplicitno
argumentacijom se na aksiomatski
vrijednosni status, navodno, Hrista. I tu je jedna od
zagonetnih inkonzistencija njegove misli. No, iz diskursa dvadesetog
i ta veza afirmira, bar u ovom to nije posrijedi u
drugim aspektima njegove vizije socijalizma, naprimjer, u predstavi o
superiornosti klasnog i internacionalnog nad magijom nacionalnih
opsesija, njegov afinitet ka anticipaciji, a njega je potvrdila, naprimjer
ideja i koncepcija socijalizma ili teologije
ili islamskog socijalizma. Njegova se misao, i to je
njena imanentna, ali nepremostiva o religiji II ekstrerni-
ma. U tom kontekstu i ne moe do racionalno, a ne
utemljenih stanovita. Naputa, naprimjer, poziciju
apsolutnog teomOflocellf1izma i na drugoj strani, na stanovi-
tu apsolutnog antropocentrizma. Naputa svijet iracionalnih idol atrija,
ali zavrava na stajalitu apsolutnog scijentizma. Odbacuje smisao svi-
jeta transcendenClje, ali se II apsolutizaciji svijeta imanencije.
Radikalni racionalizam nastupio je umjesto iracionalizma ili transra-
cionalnog miljenja. U tim radikalno diskursima Vaso
je u miljenju religijskog fenomena morao zavriti u svo-
jevrsnim iracionalizmima, i tuje granica njegovog miljenja.
Zanimljvo je, da Vaso u svoj koncept socijalizma inte-
grira i nekoliko temeljnih vrijednosti i demokrntske
aksiologije. Ne dakle, nikakav diskontinuitet nego, i to je jedna od
vrijednosti njegove misli, recipira, mada ne uvijek i konzistentno, taj aksi-
oloki ethos to, u krnjnjoj liniji, korespondira i sa njegovom koncepcijom
evolutivnog prelaza u socijalizam. Recipira tako, naprimjer, ideje
ustavnosti, suvereniteta izbornog tijela, slobodnih izbora,
socijalnog i pluralizma, slobode tampe i javnog mnijenja i sl .
Vaso 381
Ali, nije mogao osvijestiti temeljnu, supstancijalnu inkonzistenciju u
recepciji ovih ideja i svoje vizije socijalizma utemeljenog na patrijaraI-
nom zadrugarstvu i kolektivizmu.
Nadalje, II kontekstu idealizacije ideje kosmopolitizrna i vizija
socijalizma, te idolatrijskih percepcija mesijanskog poslanja socijalista
- socijaldemokrata, nije Vaso mogao razumjeti porijeklo, rele-
vanciju, snagu i povijesnu svrnu nalVdnosti. Njegova se kritika
idolatrijskih pervertiranja ovoga moe smatrati racionalnom. No,
kad se ta kritika poistovijeti sa odbacivanjem nacionalnih identifikacija
kao takvih, a on to svojim pozivima na idealno-normativni um,
dakle, da vjeruje u jednu vjeru, da govori jednim jezikom,
da pie jednim pismom kako bi izbjegli konflikti, onda
njegova misao II imaginaciji koja ne korespondira s
i u njegovo vrijeme, historijskom praksom superiorne
nacionalnog II odnosu na klasne identifikacije, na proleterski
internacionalizam, kosmopolitizam i sl.
Neovisno od ovih valera, i neovisno od toga to ih vee za
svjetski trijumf u vrijedne domete, prije svega, njegove
aksiologije, uz one akcentirane, uvrtavamo prejerellciju
antimilitarizma, antiratni dislaJrs i rekonstrukciju-izgradnju
nih odnosa na vnjednostima milVtvorstva, etici bratstva i jednakosti te
ethosu solidarnosti ljudi i naroda.
Vaso za razliku od kasnijih bosansko-srpskih intelektualaca,
nije imao afinitetet ka recepciji teorija. Naprotiv, znao je za
fenomen rasa ali, u diskur.m racionalizma i scijentizma, nije mu pri-
davao nikakva posebna niti je iz njega deducirao bilo kakve
socijalne, ili nacionalne koncepcije. Antisemitske predrasude
kao jedno od najkontroverznijih njegovih stanovita, otuda, nemaju iza.
sebe, u svojoj osnovi, nikakav diskurs. No, one su ne samo
civilizacijski anahrone, nego su i koncepcijski inkonzistentne njegovoj
recepciji liberalno-demokratskih vrijednosti i temeljnim idejama u nje-
govoj viziji socijalizma. Ni njegovi pogledi na islam nisu bez jednos-
tranosti i predrasuda. Pokazuju i njegovu neinfonniranost u pogledu
izvornog islamskog dogmatizma.
Vaso je, vidjeli smo, njegovao simpatije prema slavenstvu i
junosloveJlslvu. No, nije, istodobno, ni u kontekstu recepcije socijalizma,
napustio ideju pa!lSrbizma. Jer, mada je ponegdje govorio o Bosru kao
382 Vaso
svojoj otadbini i II jednom periodu upotrebljavao termine bonjaci i eree-
govei, njegovo je stanovite i koncepcijska
TaZIjeenje dravno-pravnog statusa Bosne i Hercegovine II fonni njenog
prisajedinjenja Srbiji
272
i II periodu recepcije, apologije i popularizacije.
ideja socijalizma, ostalo, uglavnom, konstantni posrednik i opsesivna
aspiracija II njegovom miljenju i II javnom angamanu II
cjelini. Otuda, sa pozicija pansrbizma i svesIpskog ujedinjenja II
obliku pansrpske drave, II njegovoj zamisli reducirane junoslovenske
konferenCIje i nema, kao to smo vidjeli, mjesta za Bosnu i Hercegovinu
kao povijesni individua1itet niti za junoslovenske narode kakvi su
Bonjaci, Crnogorci i Makedonci.
***
No, s onu stranu prezentiranib opservacija, Vaso prije
svega, po tome to je, kao prvi Bosanac, otkrio, prisvojio i popularizirao
ideju i projekciju socijalizma, osigurava sebi, li naem uvidu, relevant-
no mjesto II historiji socijalne i misli II Bosni i Hercegovini.
Unio je u nju, zadnjih decenija 19. po prvi put, do tada nepoz-
natu tematiku i na taj otvorio inteligenci-
ji iskuavanja novih problema, a samu
misao doveo u dosluh sa, u to doba, na
evropskom zapadu, magistralnim teorijskim, ideologijskim i prak-
tokovima izraslim na tlu razvoja sindikalnog,
socijaldemokratskog i pokreta. No, bosanskoherce-
posebno, nacionalna inteligencija, ako izuzmemo onu koja je
bila okupljena oko Socijaldemokratske stranke Bosne i Hercegovine, onu
uglavnom, nije prepomala pa i za vrijeme austro-
ugarske vladavine, svoj javni angaman i svoje i soci-
jalne preokupacije vezati za problematiku socijalizma. U tome biti dva
izuzetka Ponajprije, istina u diskursu i uzgredno, ideju i kon-
cepcije socijalizma Risto No, Alija
nekoliko decenija nakon Vase kao to smo vidjeli, biti prvi
Bosanac, uz to prvi musliman-Bonjak koji pred kraj PIvog s\jetskog
rata napisati i objaviti programsko djelo o socijalizmu.
272 Ne dovodi u pitanje taj koncept dravno-pravnog statusa Bosne i Hercegovine ni to
to je nj egovu aplikaciju u jednom vremenu poimao uslovno: moe biti ona na djelu tek
pod pretpostavkom demokratskog preobraaja Srbije. Nije mu, daJde, sama ideja o
prisajedinjenju nego su mu njene pretpostavke, vezane za karaktcr srbi-
janskog reima, nedostatne i
383
K
njievni rukopis,
1
miljenje i javni angaman Petra
supstancijalno su i posredovani recqxijom
ethosa Njegov javni diskurs, zapravo, paradigma je
i to miljenja. Ono je njegov odgovor na
poredak apsolutizma.
Ali, nije o kritici pod pseudonimom, o kuloarskoj kritici, kritici
koja je liena egzistencijalnog rizika Naprotiv, to je kritika II javnom
diskursu. Ona je javna kritika javne vlasti. No, ona je i institucionalna
kritika i kritika II institucijama. Njeni mediji su ustanove JX>retka, prije
svega bosanski Sabor, i medij. Onaje a ne kon-
spirativna, ona je II direktnom sa a nije tajno sub-
verzivna. Ona je radikalna, a Ona je totalna i prevrat-
odnosi se na sve sfere vlasti. Ona je direktna i racionalizirana, ali
je posredovana i cinizmom, humorom, folklorizmom.
No, ona nije ni apstraktna ni besadrajna, nije ni instinktivna, stihijska
ili jednokratna. Iza nje stoji osvijeteni koncept, jedna artikuli-
rana politika i razgovijetna aksiologija. Iza nje, dakle, stoje
percepcije o temeljnim zadacima vremena No, ta
kritika je recipirala ideje sIpskog establimenta
l se " ... s pravom smatra rvorcem i glavnim rcprczentantom modeme
proze iz Bosne". (Todor Krukvac, Petar u: Petar Sahrana djela, Knjiga
m, Sarajevo, 1967., str. 18.)
384 Petar
onog vremena, II njoj figuriraju predstave i predrasude sIpskog javnog
mnijenja, recipira projekcije srpskog
miljenja, mada zna i sama da sc, kao kritika, usmjeri spram
konfonnizma te politike, spram njenog komprorniserstva ili funkcionalne
recepcije Vlasti.
Radikalna kritika vlasti
Karakter austrougarskog reima II Bosni i Hercegovini Petar
kao apsolutizam, kao "otri i nemilosrdni" "".
reim ... ''2, kao ", .. sistem ... "3. U njegovoj kriti-
ci on je do kraja mdikalan. Antiaustrijski stav j e do kraja transparentan
i eksplicitan.
4
Odnosi se njegova radikalna kritika na sve oblike vlasti,
na sve njene sfere, na njenu organizaciju, administraciju i represivni
aparat.
Bosanski Sabor nije istinski parlament. S U Saboru se
''komendije'', 6 II Saboru se ne zna " ... ni ko pije ni tu se "dan-
gubilo".8 Sabor j e do kraja formaliziran, on je " ... u rukama
2 Naa poezija pod apsolutizlIlom, u: Petar Sabrana djela, Knjiga Il,
"Svjetlost", Saraj evo, 1%7 . str. 211 . Ovaj pisan za 9. broj Otadbine bio j e
zaplijenjen. prvi put je tampan'u Sarajevu 1951. godine u Djelima Petra
3 Naa u: Petar Sabrana djela, Knjiga ll, cit. izd., str. 275. Ovaj tekst pred-
stavlja uvodni u prvom broju Otadbine. U sebi sadri progra-
ma " ... po kojem je pod vodstvom inteligencije izvrSeno prvo organizovanje
srpskog naroda II Bosni i Hercegovinf'. (P. Kruevac, Beleke, u: P. Sabrana
djela, Knjiga ll, ci L izd., str. 364.) Objavljen je u OradibilJa, Banja Luka, br. 1 (28/15.
juni), str. l .
4 on jo iz mladosti. U 1901. godini pie kako " ... mi
borbu protiv vabe, koji guli na narod., otima mu slobodu i ubija
pismo Milki s kojom se kasnije i oeniti, u Banju
Luku, Zagreb, 25N 1901., u: P. Sabrana djela, Knjiga III, nav. izd. cit. izv. , str.
182.) Osobna neovisnost oo vlasti, od "vabe" je " ... odvajkada bio moj idea!."
pismo bratu Iliji u Gomionicu, Sarajevo, 20. 11906., cit izv. str. 197.)
5 " ... na Sabor nije parlamentarno tijelo nego jedan Landtag ... n. (Izjava O radil
Sabora, II zasjedanje Sabora, III sjednica od 16. oktobra 1911 . u: P. Sabrana
djela. Knjiga I/I, cil. izd., str. 149.)
6 pismo Milki u Banju Luku, Sarajevo, 4. XII. 1910., cit izv., str. 227.
7 pismo Milki u Banju Luku, Sarajevo, 25. I 191 1., cit. izv., str. 228.
8 Rasprava o budetu za /910. godinu, u: P. Sabrana djela, Knjiga Ill, cit. izd.,
str. 59.
Petar 385
vlastodraca .. ",9 njegova ustavna, i onako reducirana, je prividna,
vlasti ignoriraj u njegovu volju. 10 Odbacuje izborni konfesionalni sistem
kao "nakazan" i nespojiv sa parlamentima u modernim zemljama. II
konformizam spram vlasti dominira.'2 To se odnosi i na
srpske poslanike.1
3
Uputa se, noen iracionalnim stereotipijama, da
ovaj konfonnizam i kao konzekvenciju nekog u Bosni figuri-
azijatskog duha i orijentalnog poltronizma)4
U diskursu nalazi se sama organizacija austrougarske vlasti u
Bosni i Hercegovini. Nakon ustanovljenja Sabora, smatra iracionalnim
postojanje "vrhovne uprave" u koja ne samo daje "skupa" nego je
nepotrebna da Sabor kontrolirati bosansku vladu. vlada
"... postaje svakim danom sve protivnija eljama od 23 miliona
9 [zjava o radu Sabora, cit. izv., str. 149.
10 "1 pored svega uskog djelokruga naeg Sarora, drali smo da vlada i drugi faktori
respektovati volj u i nae. Ali smo se, gospodo, uvjerili da se volja ovoga
Sabora nije nikada respektovala i da je miljenje i elja onih faktora koj i danas imaju
i suverenu u poslovima nae otadbine da ovaj Sabor ima samo pravo da
pokomo glasa vladi budet i da joj odobrava namete i terete na narod." (J;java o radu
Sabora, cit. izv., str. 148.)
111zjava o radu Sabora, cit. izv., str. 149; Povodom jednog zakona mji ne I'ui za mus-
limane, ci t. izv., str. 151,
12 U tom smislu i izjaviti : " ... sve saborske klubove to se
gloe i ne vode borbu protiv vlade, a za narodna prava i slobodu." (izjava o
radu Sabora, II zasjedanje Sabora, VI sjednica od 28. oktobra 1911., cit. izv., str. 149.)
13 i njegovi sljedbenici su dranja Srpskog kluba u bosan-
skom Saboru. U Srpskom klubu " ... ima ogroman broj koj i vrlo zaboravlja-
ju interese narodne, i lee svim silama da se dopadnu onima gore!" pismo
Aleksi i Milutinu u Sarajevo, 27. jula 1911., u: P.
Sabrana djela, Knjiga Itl, cit. izd. , sir. 233.) poslanika Srpskog kluba je prevar-
ila narod, kod njih vidimo " ... beskraj no poputanje i ulagivanje vladi ... ". (O programll
obnovljene "Otadbine ", Drabina, Sarajevo, I11911, br. I (24. avgustl6. septembar), u:
P. Sabra/ID ,ljela, Knjiga II, cit. izd., str. 32.) J spram drugih srpskih grupa,
nIlprimjer. one kojaje okupljena oko ''Narod'' . njeguje stav: "Oni su
meni uvijeke bili". pismo :Livku u Sarajevo, Ivan, 10.
VIIl 1913., u: P. Sabrana djela, Knjiga III, cit. izd., str. 236.)
14 U Bosni i Hercegovini, u toj "alosnoj zemlji", se "tako azij ski komotno robuje bez
nacionalnog otpora i protesta, u ovoj blagoslovenoj zemlji sinekura i orijentalnog ulagi-
vanja za masni zalogaj ... ".( Pjesme Alekse Samica, Otadbina, I1l91l, br. 23., u: P.
Sabrana ,lJela, Knjiga Il, cit. zid., str. 236.)
386 Petar
Slovena ... ",15 Ona je ", .. neustavna i neparlamentarna i nedemokratska i
neodgovoma".16 Kritizira praksu nekvalificiranih promocija na dravne
funkcije, predlae ukidanje okrunih vlasti \7 i posebno sarajevske
gradske optine. 18
U ii njegove radikalne kritike jest i austrougarska upravna adminis-
tracija. Ona je stvarna vlast", No, su vlasti" .. . u
Bosni i Hercegovini bile kad su ovamo dole, i za ovih 30 godi-
na ostale su i grdno neraspoloene prema naem narodu."19 U
njegovoj percepcij i administrativno jeste ", .. jedno
kolonijsko kolonijsko koje je sa
prezirom 32 godine gledalo i jo danas gleda na na narod. To je
pune 32 godine postupalo sa naim naro-
dom."20 Kritizira praksu diskriminacije spram bosanskih kadrova koji-
ma se radnog anagaovanja II upravnom aparatu.
Kritizira nekontrolirani rast birokratije u upravi i velike trokove njenog
izdravanja. Optuuje administraciju zato to, uz
Hrvata i Srba koji su doli iz Hrvatske, defonnira narodni jezik.21
Kritizira praksu tampanja dravnih dokumenata na i
jeziku, ali protivnik je njihovog publiciranja na dva pisma,
"srpskom i hrvatskom" i trai: "Ovo je narod koji je siromaan, pa bi
trebalo da se primi jedno pismo u interesu kulturnog ujedinjenja i
nacionalne tednje. Treba da tedimo. to da se
IS Andre Serdam: Balkallski rat i austrijska intervencija, Bosanska vi/a, 1913., hr. 13.
i 14. (30. jul), cit. izv., str. 3S4.
16 O programu obnovljene "Otadbine ", cit. izv., SIT. 322.
17 Rasprava o budew za 1910. godinu, cit. izv., str. 54.
18 Trai ukidanje ove "gradske da njeni ostalog " ...
svojim ncpatriotsldm radom i uslugama ubijaju moralno zdravlje i demoraliziraju javno
miljenje i narod, koji pOCinje na poljelku gubiti \jeru i II samog sebe." (Beledije.
Dali, IIII 906, br. '16. (7. maj), u: P. Sabmna djela, Knjiga II, cit izd., str. 270.)
Ovaj napisan odmah poslije krvavih demonstracija pred gradskom
One su prethodile generalnom trajku 1906. godine. Tada tui
za uvredu, a nakon dvodnevne sudske rasprava biva na 14 dana
zatvora ili 70 kruna globe.
19 Rasprm'a o budetu za 1910. godinu, cit. izv., str. 61.
20 pitanje, I zasjedanjc Sabora, XLII sjednica od 7. decembra 1910., cit.
izv., sIT. 75.
21 Jezik u zakOllskilll tekstovima, I zasjedanje Sabora, XXIX sjednica od 14. novembra
1910; XXXIII sjednica od 19. novembra, cit. izv. , str. 68-73.
Petar 387
Mi smo j edan narod, jedan nam je jezik, pa treba da bude i jedno
pismo.''22 Mada ne deklarira ime tog jezika, je o srp-
skom jeziku. Kritizira namjeru administracije i policije da preuzmu
kontrolu nad osnovnim kolstvom, predlae koncept autonomnog kol-
stva, sa narodnim kolskim odborima kao upravnim organima, bez
"policijskog tutorstva" i 'birokratske" kontrole.
23
U
smislu, njegova kritika austrougarske administracije ustvrditi:
a trebalo bi jednom da
do svijesti da narod nije tu radi njega, nego ono radi naroda. U
tome bi duhu trebalo da se nae vaspita, ali to je
i svaki pokuaj bez uspjeha sve dotle dok na vrhovima dravne
uprnve sjede stari i nepopravljivi reakcionarci, koji otvoreno izjavljuju
da i pojedina ekonomska i socijalna pitanja i s
3ndarskih i bajoneta rj eavati."24
Trai, nadalje, promjene l.U1utar represivnog aparata, prije svega vojske
i policije. Predlae jednogodinje sluenje voj nog roka, i to u
Bosni i Hercegovini.2S Protivi se velikom vojnom budetu, iznosi 10
posto iz ukupnog bosanskog budeta.
26
Za policiju-andarmeriju kae
da su uprave to "... bili strani ljudi, pravi varvari."27
Policijske strukture su " ... iritelji nemorala u naem narodu .. .",28
andarmerija vri i " ... pijunsku dunost .. .".29 Rigorozni je
policijskih represivnih akcija protiv radnitva i uopte slobode " ... sas-
tajanja, udruivanja i tampe."30 " ... na narod
je mnogo prepatio od te andarmerije .. ." }I
22 Rasprava o budetu za 1910. godinu, cit. izv., str. 57.
23 Obavezna osnovIla nastava, l zasjooanje Sabora, LVII sj ednice od 16. februara
1911., cit. izv., str. 79- 83.
24 pitanje, I zasjedanje Sabora, LXXIV sj ednice od 16. marta 191] ., cil izv.,
str. 9J.
25 Rasprava o budetu za 1910. godili/l, cit. izv., str. 60.
26 Cit. dj elo, str. S9.
30 pitanje, cit. izv. str. 88. Brani, pri lome, pravo na trajk, pravo radnika da
se organiziraj u II organizacije", brani pravo na listove, posebno
njihov list "Glas slo1:xxie". (Cit. djelo, Sir. 88. )
31 Rasprava o budetu za 1910. godinu, cit. izv., str. 60.
388 Petar
Na temelju totalne, radikalne i projektirane kritike Vlasti.
smo osnovne sadrinske komponente ovdje idetificirali, njegova se
misao koncentrira oko dravnopravnog
pitanja dravnog i agrarnog pitanja.
Pansrbizam
pansrbizam, kao onovremena konsensualno, i II Srbiji i II
Bosni Hercegovini, stanovite srpske politike, akademske, kulturne,
obrazovne i javnosti, recipira i Petar Ono je
eksplicitno i javno publicirano: on je "duboko uvjeren" i "ispovijeda"
javno ", .. da su Bosna i Hercegovina, po svom nacionalnom obiljeju,
srpske zemlje ..... .3
3
A II njegovoj pseudohistoriograf-
skoj percepciji, i njenom anahronom jeziku Srbi,
"h bo k " 34 d" " k l "35
ta .,' erceg sans a rasa ..., 10 su ... srps og pemena .
Konzekvencija je nedvosmislena: stanovnitvo Bosne i
Hercegovine je srpsko, samo to je iznutra vjerski diferencirano.
Egzistira . samo jedan srpski narod pravoslavne, islamske i
identifikacije. Bonjaci muslimani su za njega samo dijelovi srpskog
naroda.3
6
Uz Bonjake muslimane pod svesrpstvo spadaju i
32 Iscrpan, istina apologetski, sa stanovita srpskog nacionalizma pregled srp-
skih autora koji, sa pozicija pansrbizma, smatraju Bosnu u Hercegovinu srp-
skom zemljom, a njene stanovnike Srbima u: Laza M. Sta su Srbi mis-
lili o Bosni, privatno izdanje, Toronto, 1965.
33 Naa cil izv., str. 276. Ovo pansrpsko stanovite jo jednom,
ali sada, bez ikakvog utemeljenja, gotovo halucinantno, ali propagandno svrhovito,
da je " ... wnni turski dravnik ... " Osman Topalpaa " ... jasno naglasio, da
su Bosna i Hercegovina po svom nacionalnom obiljeju nesumnjivo jedino srpske
zemlje. To je vano kad se ima na umu da Topal-paa trije bio nikakav prijatelj
Srba, nego da je naprotiv paljivo i surevnjivo pratio svaki pokret II srpskom narodu, i
u Bosni i van njenih granica." istonjske uspomeJle, Srpska V/ 1909, br.
98-100 (6119, 8121 i 9122. maj cit. izv., Sir. 282.)
34 Naselja srpskih ZEmalja, Rt.lZ\-itak, II 19 lO, br. 4., 1. april, cit izv., sir. 300.
36 Vidi se to iz jednog njegova stava operna Osmanu koji je " ... bio i ostao
duboko osvijeten i Srbin musliman"; onje bio " ... jedini musliman u zemlji
koji nije u napredovanju i ekonomskoj slobodi srpskog kmeta gledao propast musliman-
skog dijela naeg naroda" (pod. E. Z.), OsmWl OtadbiJla, 1I/1012, br. 70 (20.
martl2. april, cit. izv., Sir. 250., Onje, u njegovoj percepciji, bio za to " ... da se politika
muslimanskog dijela lIaeg naroda (pod. E. Z.) demokrntizuje ... ". (Cit djelo, Sir. 250.)
Petar 389
Hrvati: 'Mi smo jedan narod, jedan je jezik ... ".37 Srbi i Hrvati - to su
dva plemena jednog naroda.
38
l kod pansrbizam je iden-
imperijalnoj nacionalnoj dezindividualizaciji Bonjaka i manje,
diskretnije javno deklarativno - Hrvata. No, ta se imperijalnost korigira,
fonnulira se u benignom. nenasilnom obliku: " ... ipak nikome
nametati srpsko ime. Neka se zove kako ko i miluje, a ko nam pris-
tupi, dobro nam doao."39
No, on se poziva i na Bonjatva. Govori o nama kao "starim i dobrim
Bonjanima"40 i za sebe kae da je "dobri Bonjanin".41 No, nema
zagonetnog: sa stanovita pansrpstva upotrebljava
i sintagmu "dobri Bonjani". Kad, naprimjer, govori o tome kako " ...
nas stare i dobre Bonjane mora zaboljeti ... " kvarenje srpskogjezik.a,
onda on, zapravo misli na prvobitne, srednjovjekovne Srbe, opet
kvazihistoriografski da je stanovnitvo srednjovjekovne Bosne
bilo srpsko. Ide tome II prilog citiranje zapisa sa kao demon-
stracije starog srpskog jezika II Bosni.42 I kod Petra se aktuelni,
savremeni pansrbizam projektira II povijest, na tlo srednjovjekovne
Bosne, i obrnuto, njegova se aktuelnost legitimirati i
jesnim pravima koja proizilaze iz, navodno, strukture
bosanskog stanovnitva II predosmanskoj Bosni. U ovom kontekstu on
do kraja anahrono i iracionalno, noen predrasudama i
stereotipijama, objaviti kritiku, navodnog, "feudalnog bonjakluka" koji
od srednjovjekovne Bosne preko osmanske vladavine vrhuni u bonja-
kiuku Mehmed-bega iz izlazi " ... onaj i
uski bonjakiuk, sa svojom odvratnom nacionalnom i bez-
danom, feudalnom poudom za sabiranjem materijalnih dobara, raznih
37 Rasprava o budetu za 1910. godinu, cit. izv. , str.S7.
38 ..... dijalekat uzet je ..... za knjiemi jezik dvaju
braISkih pl emena jednog nam naroda, za knjievni jezik hrvatskog i srpskog plemena."
(Jezik II zakonskim tekstovima, u: P. Sabrana djela, Knjiga lli, cit. izd., str. 69.)
39 Naa ci!. djelo, str. 276.
40 Jezik II zakonskim tekstovima, ciL izv., str. 68; Martolozi sa Zmijanja su " ... stari
dobri Rol/jani ... ". (Naselja sIpskih zemalja, ci!., izv., sir. 300.)
41 Agramo pitml}e, I zasjedanje, LXXXVI sjednice od 4. aprila 1911., u: P.
Sabrana djela, Knjiga Ill, cit. izd., sir. 147.
42 Citira, naprimjer, natpis sa Radivoja Opraita. (Jezik u zakonskim tekstOVima,
cit izv., Sir. 68.)
390
Petar
poloaja, i titula."43 Tradicija "starih i dobrih Bonjana" rezervi-
rana je, prema tome, II njegovoj i pansrpskoj percepciji,
samo za Srbe.
Konzekvence
No, onaj poziv na povratak II svesIpstvo je otvoren, samo to se ne
pledira na nasilnu asimilaciju.
44
Ali, je o javnom iskazu. Tek li
intimi, II privatnoj prepisci, vide se sve implikacije i pritajene
dimenzije pansrbizma. Tu dolazi na vidjelo to stvarno misli:
muslimane Bonjake Bosne i Hercegovine, uz svo peorativno
tog termina, naziva Turcima.
45
Rezultira njegov pansrbizam, i to je
jedna od njegovih bitnih dimenzij a, historijski i moralno
imenovanjem muslimana Bosne i Hercegovine. Uz
to preimenovanje, i uz negaciju njihovog individualiteta,
demonstrira se taj mentalitet i li onoj
interpretaciji muslimanske i nj i-
hove percepcije bonjatva. Dehumanizacija Bonjaka musli-
mana, dakle, bitna je odrednica pansrpskog mentaliteta i kod Petra
Otudaje programska deklaracija lista "Otadbina" da
" .... slogu i poten sporazum s Muslimanima, jer
nas taru mnoge muke i nevolje", osim u Srn.lS-
lu, inkongruentna njegovoj temelj noj, konceptualnoj poziciji u
nacionalnom pitanju, dakle, stanovitu pansrpstva.
Uostalom, otkriva taj kalkulantski pragmatizam i to to, upotrebljava-
za Muslimane i naziv Turci, njegov pansrbizam pokazuje i kselIo-
fobijskll svijest: "Bosanski katolici da nas sve uz Turaka
pohrvate, a Turci uz katolika da kmeta i seljaka za
43 Bonjakiuk, Otadbina, I11911, br. I (24. avgustl6. septembar), cit izv., str. 227).
Ovdje do kraja radikalizira iracionalizme Vladimira to ih je iskazao u
svojoj knjiici Mehmed-beg Institut za Balkana, Sarajevo,
1911.
44 No, u praksi, taj poziv figurira i formama agresivne propagandne,
uvredljive diskreditacije islama i muslimanske i represivnog "osvjetava-
nj a" posebno muslimana Bosne i Hercegovine. O tome vidjeti u kritici velikosrpske
ideologije i politike koju je publicirao Osman Nuri
45 Naprimjer, u jednom pismu pie: "Sabor je otvoren. Mi smo Srbi protivni vladi,
Turci i katolici su uz vladu, pa moe biti svata." pismo Milki u Banju
Luku, Sarajevo, 11124. januara 191 1., u: P. Sahrana djela, Knjiga m, cit. izd. ,
str. 228.)
Petar
391
vremena zarobe."46 Ne prolzilazi "SJXlrazum s Muslima-
nima" iz istinski demokratske teorije nacije i nacionalnih odnosa nego iz
pansrbizma je, onda, konzekvencija i ksenofobija kao kolek-
tivni strah od otpora vlastitom uz to i imperijalnom, narcizmu.
Uz pansrbizam rezultira i divergentnom
logikom: ne vidi nita konvergentno bosanskih subiden-
titeta, rezonira dominatno na tlu mentaliteta koji percipira samo silnice
divergencije, dakle, u predstavi sukoba, antagonizama, totalne interesne
konfrontacije i egzistencijalnih prijetnji. Njen je manifest-
ni izraz uvjerenje: "Katolici i Turci su protiv nas." 47 Iza javno publici-
ranog pansrbizma, vidimo, u intimnoj, nepubliciranoj svijesti
figuriraju ksenofobijska i razorni mentalitet divergencije.
48
Pansrpska svijest figurira u javno se izdaje za benignu,
u privatnoj intimi, rezonira logikom konfrontacija.
No, mentalitet, ksenoJohijska i JXllitika
diveJgencije ne iscrpljuju unutarnja pansrbizma.
Pridruuje im se hegemonizam: on je supstancijalno
pansroizma. je u paosrpskom mentalitetu figurira
samo jedan jezik u Bosni i Hercegovini - srpski jezik. Insistira se da on
bude jedini jezik javnog ivota i drlavne administracije. No, on se percipi-
ra jednim iracionalnim narcizmom.
49
Njegov patoloki kontra-
punkt, na drugoj strani, dolazi iz Hrvatske, i od Hrvata i hrvatskih
46 pismo Mi lki u Banju Luku, Samjevo, 24. III 191 1., cit. izv., str. 232.
47 pismo Milki u Banju Luku, Sarajevo, februar 191 1., ci!. izv., str. 230. Pie,
dOOue, ovo u kontcksru diskusije o agrarnom pitanju, gdje su, stvarno, muslimanski i
srpski interesi bili do kraja amagonizirani. No, ona ksenofobijska i divergentna svijest nadi-
lazi svoj neposredni povod, je konzekvencija pansrbizma koj i i p:xIsvjesno
na o!p:)r.
48 Taj mentalitet se moe prevladati samo u horizontu interesne identifikacije
kmetskog stratuma iz svih zajednica: jer to se mus-
limanskih i svih drugih kmetova,ja tu apsolumo nikakve razlike ne pravim. "(Agrama
pitanje, u: P. Sabrana djela, Knjiga Ill, cit. izd, str. 145.)
49 StpSki jezik je "veliki", "sjajni", "silni", "slobodni" jezik, "on je kristalno i
"planinski svje", onje " ... i u najstarijim vremenima bio lijep i mnogo
ljepi i narodniji oo jezika u srpskim zemljama koji se razvio unekoliko pod uti-
cajem vizantijske kulture i sintakse." (Za sIpski jezik, Otadbina, I11911, br. 37, 24.
decembarn. januar, u: P. Sabrana cijela, Knjiga Il, cit. izv., str. 247 i 248.) To je
" ... na krasni jezik, najljepi slovenskim jezicima ... ". (Jezik II zakonskim tekstovi-
ma, u: P. Sabrana djela, Knjiga III, cit. izd. , str. 68.)
392 Petar
Srba,50 a prijeti mu i duh.
SI
Naravno, nema mjesta za bosanski
jezik. ulllltarizam kao vid pansrpskog imperijalizma, i to
onako kako gaje fonnu1irao jo Vuk do krajoje recipiran i kod
Petra
Agrarno pitanje
javni angaman i njegova nacionalna koncepcija II svojoj poza-
dini II ii dre agrama pitanje kao centralno pitanje oko koga su se
uspostavile radikalno divergenme politike ondanjih naciona1no-
partijskih reprezentacija. Bavi se s njim i II historiografskom diskursu
S2
i
II komparativnoj vizuri53 trai argumentaciju za svoje temeljno stanovite.
U njegovoj percepciji polarizacija oko agrarnog pitanja je apsolutna: 'LJ
javnosti i II Saboru iznose se i zastupaj u dva dva principa za
tjeenje ovog krupnog nacionalno-ekonomskog pitanja: jedan je fakulta-
livan, po dobrovoljnom sporazumu kmeta i age, a drugi obligatan, po
kome bi morala drava sve kmete odjednom da otkupi i agama isplati nji-
hovo mirijsko vlasnitvo.
54
on i sljedbenici slijede ovaj drugi princip -
krnetovske odnose treba odmah ukinuti i to njihovim obligatnim
otkupom: "Mi ... i nepopustljivo stoj imo na stanovitu obligatnog
rijeenja agrarnog pitanja ... ".55 Samo onaj ko recipira ovo tjeenje mani-
festira i dokazuje " ... bosanski patriotizam".S6 No, vidjeli smo,
upravo na ovom pitanju percipira duh i politiku sveopte divergencije
bosanskih i socijalno-stratumskih
subidenteta, ali i politiku nj ihovih paktova i interesnih koalicija.
50 Kajkavtina i mu je "uboga" i iz njih " .. .izlegla lana i
neorginalna tokavtina pod imenom hrvatskog jezika". Tako je srpskom jeziku, a to je
"bogomdani jezik", zaprijetila opasnost i sa te strane. (Jedna korisl1ll ustanova, Stpska
Vl I909, hr. 197 (12125. septembar), u: P. Sabrana djela, Knjiga II, cit. izd.,
str. 220.)
51 za njega taj duh djeluje preko "nakaradnog" hrvatskog jezika II ''koji
se uunjao" kroz onu "ubogu" kaj kavtinu i (Cit. djelo, str. 220. )
52 Agramo pitanje (u: P. Sabralla djela, Knjiga Ill, cit. izd, str. 11 2 - 147) inter-
pretira povijest zemljine svojine II Evropi od rimskog doba i II Bosni i Hercegovini.
53 Pie o zemljinoj svojini II Rwnuniji : Agrarni odnosi u Rumuniji prije 1864.,
Razvitak, Banja Luka, I1l9l O, br. l ( l . januar), u: P. Sabrana djela, Knjiga II, cit.
izv., str. 290 - 294.
54 Kmetol'sko pitanje, Srpska VIII1911, hr. 95 (17130. maj, cit. izv., str. 312).
55 Agrama politika bosanske vlade, I zasjedanje, LXXX sjednica od 27. marta 1911.,
u: P. Sabrana djela, Knjiga lIT, cit. izv . str. 99.
56 Cit. djelo, str. Ill.
Petar
393
Dravnopravne projekcije
kritika austrougarske vlasti, nacionalne koncepcije i soci-
jalnoagrarna politika u sebi kod sadre i jednu "pozitivnu", nor-
mativnu, vrijednosno projekciju unutarnjeg drutvenog i
dravnog i dravnopravne perspektive Bosne i Hercegovine.
Unutarnje dravno Bosnu i Hercegovinu definira kao " ...
autonomiju sa reprezentativnim sistemom i odgovornom vladom."57 To
treba da bude ustavna, parlamentarna, demokratska i pravna drava. U
njoj mora biti razdvojena zakonodavna, nadzorna i sudska vlast.
Narodno predstavnitvo se bira optim, direktnim, jednakim i tajnim
pravom glasa bez obzira na konfesionalne granice, a proporcionalni sis-
tem titi manjine. Sa sljedbenicima trai " ... i slo-
bode bez kojih se ne da ni zamisliti ustavan narodni ivot."58 Te slobode
" ... jesu sloboda sloboda zbora i dogovora, sloboda tampe, slobo-
da udruivanja ... ".59 Nacionalno bogatstvo Bosne i Hercegovine treba " ...
da pripada nama, sinovima ove zemlje."60 Agramo pitanje rijeiti uki-
danjem kmetstva obligatomim otkupom. Svim konfesijama treba dati
" .. . samoupravu u \jerskim stvarima ... " to pretpostavlja odvajanje
crkve i drave.
61
II ... da se religiozni i narodnosni
ne ... " i tu nastupati "naj liberalnije."62 Bosna i Hercegovina
je, kao to smo vidjeli, nacionalna srpska zemlja, ali " ... nikome
nametati srpsko ime."63 No, jezik sa plVenstvom mora biti jezik
javne komunikacije i dravne administracije. A Bosne i
Hercegovine vidi u horizontujugoslovenstva: " ... vazda propav-
jedati i snano isticati ideju Jugoslovenske zajednice."64
57N ' .. . . 275
asa njec, Cit. IZV., str. .
61 Cit dj elo, str. 276.
62 Cit djel o, str. 276.
394
Petar
osvrt
dravnopravne projekcije, svakako, li sebi sadre nekoliko
liberalno-demokratskih ideja. Zamisao o ustavnoj dravi, o odvojenos-
ti zakonodavne, izvrne j sudske vlasti, predstave o liberalnom izbor-
nom sistemu, ideja i ljudskih sloboda, emancipacija svijeta
rada od eksploatacije, simpatije prema orga-
nizacijama", razdvojenost drave i religije i pravna jednakost vjerskih
zajednica, pledoaje za tolerancijom i respektiranjem
svake vjerske i sL - sve su to vrijednosti i ideje
koje, II njegovoj recepciji i interpretaciji, ulaze II visoke, moderne
domete miljenja li Bosni i Hercegovini toga vremena. Uz
ove ideje i diskurs, onaj riskantni, ali moralno dig-
nitetni otpor ona subverzivna misao spram represije, onaj
poriv i emancipatorskim, ulaze u meritorna iskust-
va politike u doba austrougarskog apsolutizma. Njegovo osobno iskustvo
u vezama odnosa morala i politike ostaje Ono uz
javnu ima i privatnu dimenziju, nepublicirani sloj koji, vidjeli smo, nosi
valere.
No, Petar i njegovi sljedbenici ne mogu da osvijeste nepre-
mostive inkonzistencije u kojima stoje kada ovakve dravnopravne i poli-
projekcije sa svojim koncepcijama u nacionalnom pitanju.
Upravo te koncepcije ne sadre u sebi nita liberalno i demokratsko.
Projekt srpske emancipacije, zasnovan na pansrbizmu, i deklarativno i
implicira neslobodu za druge narode u Bosni i Hercegovini.
sloboda kao dio sloboda, na tlu unitarizma,
rezultira odricanjem prava na jezik drugim grupacijama
II Bosni i Hercegovini. Naknadna srbizacija povi-
jesti drugim narodima pravo na vlastitu povijest. Preferiranje
jugoslovenske zajednice, kao dravnog okvira za Bosnu i Hercegovinu,
na tlu onog pansrbizma, nije nita drugo do drugim, demagokim imenom
prikrivena vizija Velike Srbije. Petar dakle, ne moe osvijestiti
duboku svojih dravnopravnih i nacionalno poli-
koncepcija.
U toj protivrjetnosti do vrhunca dolazi nacionalna dezindividualizacij a
Bonjaka muslimana. A ona II sebi njihovu sveoptu dehu-
manizaciju, a to degradaciju bitnih kulturno-povijesnih dimenzija
njihove egzistencije kao i represiju koja ih kao, navodne,
dijelove srpstva do kraja i resornirati. U doba
Petar
395
kada Petar i u javnom angamanu i u svoj privatnoj komunika-
ciji, opsesivno vezan za Srpstvo
65
, uz svu anahronu peorativnost i
intonaciju, govori o Bonjacima kao Turcima, a nje-
gov blisld saradnik iz Bosanske Vile govori o Sarajevu kao
"prestonici srpske Bosne"66 i kako dolazi vrijeme kada srpska ideja
" .. . svojim otrim plamenom srpske zemlje od ove poganije,
koja nas smeta, davi, priguuj e i koja bi htjela da nas proguta i uniti u
najodsudnijim ... ",67 projket srpstva" i
Bosne i Hercegovine ne nosi u sebi univerzalnu emancipaciju, naprotiv,
je i imperijalan spram Drugih. Zato njegova u mnogo
racionalna kritika austrougarskog apsolutizma nije mogla uni-
verzalno odjeknuti emancipatorskim intencijama, kao to ni njegove li-
beralne dravnopravne ideje nisu mogle reflektirati svebosanskim
demokratskim vrijednostima. Ostale su i one kritike i ove ideje fonnalne
i deklarativne, jer su II nacionalnim koncepcijama imale svoju vlastitu
. .
negaCIJU.
I miljenje, dakle, dijeli zablude svoga vremena,
ima u sebi olovne utege srpske mitologije, srpskog etnocentrizma i
velikosrpskih pretenzija prema Bosni i Hercegovini. Te se
granice uspostavljaju i komotnim, kretanjem II kategorija-
ma stereotipija, recidivima plemenskog mentaliteta i predra-
sudnim percepcijama "azijatskog" ili "orij entalnog" duha II Bosni i
Hercegovini.
6S Pokazuje to jo kao gimnazijalac u Beogradu, te u jednom pismu od 15. aprila 1898.
godine ocu kae: '1'a moj a svetinjajeste: na prvom mestu moje domovine
i ujedinjenje raskomadanog srpstva." (petar Sabra/la djela, Knjiga Ill, cit. izd.,
str. 168.) I u intimnim, ljubavnim pismima djevojci Milki preferira svoje
srpstvo joj: "[maj uvijek u da ti biti ena jednog srpskog knjievni-
ka i profesora." (Pismo u JO3vku, Banja Luka, IIII. 1903., u: P.
Sabrana djela, Knjiga III, str. 189.) I u drugim privatnim, neslubenim pismima, ljud-
ski, prijateljski PJzdrav je nacionaliziran: potpisuje se sa "S srpskim !X)zdravom". ( P.
Sahra/la djela, Knjiga III, II, Prepiska.)
66 pismo Pctru Sarajevo, 29/11.1909., u: P. Sahrana
djela, Knjiga III, cit. izd., str. 243.
67 pismo Petru Ivan, 3. 8. 1909., u: P. Sabrana djela, cit
izd., str. 241.
396 Petar
Ove granice i one inkonzistencije, te njihove nedemokratske implikacije
II dosadanjim i znanstvenim interpretacijama
miljenja-djelovanja, ostajale su preutkivane.
II duhu glorifikacije njegovog "nacionalno-demokratskog",
"revolucionarnog" i "projugoslovenskog" angamana one su mimikri-
rane i nepublicirane. No, njihovo identificiranje ne devalvira ni
za ono doba moderne,liberalno-demokratske dimenzije njegovog milje-
nja-djelovanja. Iz mitologije II kojoj je prebivao, zato,
valja na tlo racionalnog diskursa lUlutar kojeg njegova misao otkri-
va sadrine i svrhe, i aspektu njihove onodobne vrijednosti i II
aspektu njihova onovremenog anahronizma. Tek II tom racionalnom,
vanmitolokom diskursu, od etnocentrizma i ideolokih
preparacija, njegovo miljenje definira svoju IX>ziciju II IX>vi-
jesti socijalne i misli II Bosni i Hercegovini.
397
K
aa mladi intelektualac publicirao je nekoliko
svojih tekstova 1912., 1913. i 1914. godine. smrt tl
drugoj polovini 1914. godine je njegov puni
intelektualni razvoj. Otuda je, razumljivo, njegova socijalna i
misao ostala nerazvijena II punom kapacitetu, figurirala je vie II naz-
nakama, fragmentima i koneiznim, rudimentiranim oblicima. Kalendar-
ska mladost i biografska tragika tako posreduju njegovu misao, njezinu
sadr.inu i njene domete, a time i, ovdj e pojmljena i aplicirana, mjerila
njenog vrednovanja.
No, to II relevantnijem smislu dato je II njegovoj poziciji
unutar srpske grupe okupljene oko lista Otadbina je
neprikosnoveni autoritet bio Petar koncepcij e ove grupe .
i njegovu socijalnu i misao. l Ali, nije on tek njen
e}Xlgon. U svom vremenski kratkom javnom angamanu, i to II
vrijeme bolesti, se kao j edan od njenih ide-
ologa.
2
Pri tome, na tragu recepcije Masarikovih ideja,
se iskuati, djelimice, i u autorskom diskursu.
l U to vrijeme, Klub poslanika oko "Otadbine" uz predsjednika Peera
su i dr. ivko sekretar dr. Simo Kosta
Vaso R. Maksim i Stojan Stoj ... (Prema: Branko
Petcu "Svjetlost", Sarajevo, 1953., str. 263.)
2 Nakon novembarskih izbora 1913. godine, u vrijeme bolesti, ovu srpsku
grupu " ... sve vie preuzima i vodi mladi intelektualac izrazito
opredjeljenja dr. uz punu podrku dr. Zivka i ostalih".
398
Nadalje, njegovu socijalnu i misao posreduje i njegov
angaman unutar ove grupe srpskih iskustvo zbiljske poli-
tike vie posreduje njegovu misao nego teorijski porivi ili recepcije
socioloke i li politoloke lektire. Pa ipak, II svijetu empirijske politike
ne se instinktivno, stihijski, logikom grubog pragmatizma. Iza tog
angamana stoje, daju se prepoznati metodom
imanentne analize i rekonstrukcije, stanovita koja imaju i elemente
teorijske refleksije. Do stajalita koja II rudimentir'anom obliku i sadraju
imaju ipojmovlIo-kollcepcijski dignitet ovdje je, prije svega, i stalo. No,
ona, kao to je ostala su II nerazvijenom obliku. Neovisno od
toga, ona, II naem uvidu, argumentiraju uvrtavanje njegove misli II
historij i socijalne i misli II Bosni i Hercegovini.
Poimanje politike
I je bio rigorozni austrougarskog reima3 i empirij-
ske srpske politike onoga vremena.
4
Ta se kritika nazire iza njegovih
deskripcija patologije reima i zbilje srpske politike, ali publicira se i II
eksplicitnim fonnulacijama. No, i iza deskripcija po-
zitiv:iteta i iza direktno osmiljene kritike daju se identificirati vane kom-
ponente onoga to bi mogli nazvati kollcepcijsko poimwye politike.
Ono se pokazuje, naprimjer, li njegovom razumijevanju odnosa
prvgrama i taktike. U duhu, konstatira
kako " ... srpske grupe uopte nemaju programa ... "5 a kad ga
(Miodrag M. VuUn, Otadbina, I, "Svjetlost" Sarajevo, 1991., str. 166.) Jo
za ivota njegov se angaman respektirao o svjedoci ijedna zabi!jeka. II
"Otadbini" napisana povodom napada [ista ''Narod'' na
", .. dr. radi vrlo mnogo II naoj stranci ... u svog rada,
stekao je vrlo lijep glas i ugled u naoj zemlji svojom i
('Otadbina", 1914., V, br. 43, str. 3.)
3 Ova je kritika radikalna, opoziciona, je u kontekstu
koncepcija i angamana grupe "Otadbina", medutim, ona je kon-
vencionalna, Njene je temeljne komponente ronnulirao Petar Slijedi
ga u ovoj kritici, u njenoj sadrini i u njenoj radikalnosti i pa i nema potre-
ba da se njegovi uvidi ovdje posebno izlau.
4 I u ovoj kritici srpskih grupa, okupljenih oko lislova "Srpska
''Narod'' i lista "Istina", slijedi on Petra i koncepcijsku liniju grupe
"Otadbina".
5 Nai zadaci, "Otadbina", 19. 12. 1913., cit prema objavljenom tekstu u: Branko
nav. djelo, str. 260.

399
imaju onda su to " ... programi papira bez krvi i mesa, bez one topline i
ljubavi koja iz mrtvih slova daje ivot hiljadama tielesa."6 Programska
bezidentitetnost obiljeeva srpski ivot: 'Nae grupe
ne znaju odgovoriti na pitanje: to I ako vam odgovore, to je izvje-
jednoga koji je u neprilici."7 Ne razumijeva politiku, dakle,
kao taktiku, praksu laviranja, kompromisa, pukog pragmatizma,
kao od programske misli ispranjenu djelatnost. Insistira na jedinstvu
programskog identiteta kao primata i taktike. U
tom smislu i ''Teko je dodue o taktici govoriti gdje
nema prograrna.' '8
U njegovo poimanje biti politike ulazi i razwnijevanje odnosa
teorijskih koncepcija i prakse. Politiku pojmljenu kao sintezu
programa i taktike ne poima kao djelatnost koja se
deducira iz ove ili one teorije, pa kritizira one " ... koji se uvi-
jaju u misterioznost irokih koncepcija .. .".9 Naprotiv, nije teorija ili
apstraktna koncepcija nego, na jednoj strani, oslukivanje i
reprezentacija interesa socijalno deklasirallih, ovdje, prije svega
stranIma i, na drugoj, zbiljski, uspjeh u politici na
emancipaciji ovih slojeva,jert izvon"te politike. 10 U tom smislu i
kako ishodini orijentir i cjelokupna preokupacija politike treba
da bude " ... onaj duboki za onoga naeg roba, na kome treba da
zidamo svu kulturu i napredak naeg naroda II svim krajevima."1 1
U kontekstu recepcije liberalnih ideja i radikalne kritike austrougarskog
reima, prirodu politike razumijevati i sa stanovita
njene veze i odnosa premajavIlom nlllIjenju, odnosno statusu tampe
kao njegovom konstituensu. Deklarira se kao radikalni reak-
cionamih zakona o tampi, kao protivnik svake pa i preventivne cen-
zure, subjektivne, upotrebe i
zloupotrebe zakona o tampi. Suprotstavlja se i kritizira
6"d 260
jyasl za OCI, CIt. IZV., str. .
8 Cit. djelo,.str. 260.
II Cit djelo, str. 260.
400
principe II politici austrougarskog odnosa prema tampi,12 te pledira pot-
punu slobodu javnog mnijenja i tampe. U tom smislu i kae: ''Dunost
je i svih naprednih ljudi II zemlji i napose narodnog predstavnitva, da
titi tampu II naoj zemlji, jer bez slobodne tampe nema slobodna
duha II narodu ... Neka zemaljska vlada zapamti, daje naa elja i tenja
razvijanje slobodnog duha II narodu, da je nae pravo i na zahtjev da
smijemo saoptavati narodu sve ono, to donosi sa sobom progres,
nauku i kulturu, i da nikome ne damo da nam to zabranjuje."13
Uz respekt veza i odnosa demokratske politike i slobode
tampe, II njegovo razumijevanje prirode politike ulazi i poimanje smis-
la i morala. Kao to nije reducirana na razinu puke
taktike i pragmatike bez programskih koncepcija, tako isto
politika ne moe biti ni ispranjena od morala. Ovaj pojam
ulazi u njegovu preferenciju idea/llo-llof1l1ativllih dimenzija politike.
Upravo politika kompromisa, lavimnja, svakodnevnog utilitarizma,
reakcija i st, imaju tetan uticaj na moral kao
nesumnjivu vrijednost. U njegovoj percepciji, s onu stranu kratkovid-
nog pragmatizma, moral treba da sadri, u idealno-
normativnom smislu, u sebi iskrenost, dubinu svijest, odlu-
solidamost SCI deklruimnim, altruizam, antiservilizam i sl. 14
Nadalje, koncepcijsko poimanje politike demonstrira se i u njegovom
razumijevanju fenomena partija. U razumijevanju ovoga
fenomena on polazi od uvida u zbiljski pluralizam u srpskom
javnom ivotu.
15
No, ne nastupa sa pozicija
negacije ove polifonije niti iz horizonta neke zamiljene totali-
tarne homogenizacije pledira za njenu anUlaciju. Jer, zna da se ..... kon-
12 Identificira dva takva principa: "Cilj opravdava sredstva" i "predobiti ili wtititi": "Oni,
gospodo, gledaju da predobiju ljude, gledaju da predobiju tampu, a kada je ne mogu da
predobiju onda je unitavajtL" (Poloaj wmpe u naoj zemlji, Govor u saoorskoj sjedni-
ci od 13. (26.) marta 1914. prilikom debate o reformi zakona o tampi, "Otadbina",
1914., V, 21 , str. 5.)
13 Poloaj .tampe II naoj zemlji, ci t. , izv. , str. 6.
14 "' . ad . . . 260
,.asl z aCI, CII. IZV., str. .
15 ' 'Tako se i kod nas pojavila ona diferencijacija po vaspitanju, moralu, pokrajinskim
uticaj ima, ekonomskim i socij alnim problemima, a uglavnom, po iskrenosti i dubini
(Cit. izv. , str. 260.) Taj se pluralizam ispoljava i u djelovanju opozicij e rJ.di
opozicije, oprotunizrnu radi oponunizrna., kooperativnosti s vladom, u politici servi1iz-
ma " ... koji samo sebe i svoj interes poznaje." (Cit. izv., str. 260.)
401
glomerat poslova .. . " ne moe uspjeno voditi iz
centra.
16
Otuda u onoj empirijskoj polifonij i trai prostor za pluralno
partijsko organiziranje, ovdje, konkretno grupe okupljene oko
Otadbine. 17
No, to treba da budu partije II takvom miljeu? Partija treba da
bude " .. . organizovana narodna sila, koja organizovanom svojom
voljom ostvariti uslove privrednog, kulturnog i nacionalnog napret-
ka."18 Partija, " .. . osnovana na irokim slojevima naroda ... "19 u kon-
tekstu austrougarskog apsolutizma, ima i preventivne svrhe, prije svega,
odupiranja svakovrsnom teroru. Ona treba da artikulira interes malog
potenog da osigura pojedincima iz iroke narodne mase " ... ne
mali uticaj na proirenje savremenog ivota privrednog kao i
programa malog te razborite taktike koja vodi ost-
varenju.''20
Pravna misao
Stoji on na stanovitu aJX>logije pravne dlave i kollzistelltnog legalizma.
Protivnik je arbitriranja i voluntarizma u
aplikaciji zakona. Ma kako bili insuficijentni zakoni se imaju primjenji-
vati. Preferira pravnu sigurnost naspram anarhizma i subjektivizma u sferi
prava. Preferira u dravi dominacij u prava nad JXllitikom i Pledira
za neovisnost sudstva u odnosu na izvrnu dravnu vlast. Manifestira, na-
primjer, ova stanovita u odnosu na austrougarski Zakon o tampi i Kaz-
neni zakon. Ma kako oni bili ne/iberalni i reakciollal71i, pledira
konzistentnu, a ne pervertiranu, od vlasti instrumentaliziranu, primjenu
zakona II skladu sa njihovim duhom: ''Dunost je naa da gospodi
16 Oruda Srpski klub u bosanskom Saboru pokojnim, te smatra da on ne moe
voditi sam ukupnu srpsku politiku, te i inisistira na novom partijskom organiziranju.
(Cit. izv., str. 259.)
17 u vidu diferencije unutar srpskogjavnog ivota, otuda, i smatra da
je grupa oko Otadbille poprimila ''karakteristike stranke" i da je nastupila .....
potreba modeme organizacije ... ". (Cit. izv., str. 261.)
18Nd 261
al"! za aCI , CI t. IZV. , str. .
20 NaSi zadaci, cit. izv., str. 261. U stvari, tako percipira konstituciju grupe
oko Otadbifle u novu partiju. Implicitno, projektira on model masovne, naro-
dne, a ne kadrovske, partije je svrha da izraava i afi nnira
interese malog
402
sa zemaljske vlade, da traimo ne samo refonnu nego i jedno ispravno
primjenjivanje dananjih zakona ... ".21
No, II respektu pravne drave i legalizma ne iscrpljuje se njegov pravni
diskurs. Bavi se on i par excellence pravnim temama kakva je i oblast
pliva/nog prava II prometu nekretninama. Sa ueg pravnog stanovita,
je Sefardskog zakona, njegove pravne regulacije II odnosima
dva tipa zemljinog posjeda, mit-ije i mu/ka te podrava aus-
trougarsku reformu ovog zakona koj a bi liberalizirala privatni promet
zemljitem. No, ovdje se ova pravna problematika promatra II irem
povijesnom, socijalno-ekonomskom i kontekstu: eliminacije
feudalizma II Bosni i Hercegovini. Otuda i smatra da " ... odredbe
ramazanskog zakona odudaraju od privatno-pravnih
evropskog zapada i najtee se dadu sloiti s dananjim pravnim shvata-
njem i s modernim prometnim potrebama. "22 Podjela zemljinih posje-
da na mirijske i mulkovne
23
" ... izazvana je srednjovjekovnim feudal-
nim sistemom. ... Feudalnog je sistema, kao oblika upravne i vojne
organizacije, davno nestalo, a razlika mu1ka i mirije postoji i
danas, sa svima svojim mnogobrojnim i raznovrsnim posljedicama."24
Otuda je ramazanski zakon zastwjo, nesavremell je, jer je nestala nje-
gova osnova - vojne i dravno-upravne dimenzije feudalnog sistema
koji je i na dravnom vlasnitvu nad zemljitem, a koje je vlast
davala pojedincima kao kompenzaciju za vojnu slubu.
25
Podrava
reformu pravnog odnosa prema zemljinom posjedu u
21 Poloaj tampe u naoj zemlji, cit,. izv., str. 6. Vlasti suprotno: oni " ... ne prim-
jenjuju reakcioname zakone kakvi su, nego ih primjenjuju, to je reakcionami-
je i zloupotrebe i svjesno zloupotrebe." (Cit. izv., str. S. )
22 Osnova zakona o ukidanju nekih odredaba Zakona o zemljinom posjedu od 7.
ramazana 1274., "Pregled", Sarajevo, 1912., br. 6, 7 i 8, str. 314. Rijet je o osmanskom
Zakonu o posjedu nad 7.emljitem iz 1858. godine, a primjenjivao se jedno vrijeme i u
doba austrougarske vladavine u BiH.
23 U njegovom mirijsko zemljite je drlavoo a driava ga daje u posjed poje-
dincima UZ obavezu placanja desetine. U mu1k-svojinu spada sa dvoritem
i vrtom do pola dunuma. Identificira jo tri vrste nepokn:mosti: vakufske, zemlje
preputene javnoj upotrebi (metruke) i zemlje bez gospodara (mcvat). (Osnova zakona ....
cit. izv., str. 314.)
24 OSI/ova wkolla ... cit. izv. , str. 315.
25 dravno vlasnitvo vie ne postoji, a kao vlasnici tog zemljita u gruntovni-
cama su upisani njegovi posjednici tako da je, i sa te strane, rWllazaflski zakofl - ana-
homo (Cit. izv., str. 3\5.)

403
skladu sa zapadnoevropskim pravom koje" ... ne pravi nikakve razlike
nepokretnostima nego ih tretira sve jednako i jedinstveno ... ".26
Pri torne apelira za legalizaciju i prava, odnosno narodnog
pravnog shvatanja II prometu nekretninama.
27
No, uz
prometa nekretninama od srednjovjekovnih stega, odnosno ukidanje
dvostnlkih pravnih propisa o pravu raspolaganja nad nekretninama, 28
on pledira na polju privatnog prava jo radikalnije reforme od onih koje
provodi austrougarska vlast. Ovaj pledoaje je sastavni dio njegove pro-
jekcije emancipacije BiH od recidiva feudalizma, to se posebno
izraava u njegovim pogledima na agrarnu problematiku.
Agrarno pitanje
Njegov se pravni diskurs dijelom aplicira i u agrarnom pitanju. Kao
dosljedni sljedbenik Petra smatra da je tzv. kmetsko pitanje,
zapravo, centralno pitanje u BiH.
29
U njemu se saimaju sve
supstancijalne kontroverze i svi temeljni
socijalni i antagonizmi Polarizacija je apsolutna, politika
divergencije je u ovom pitanju dovedena do krajnosti. "Jedini II Bosni
koji svoje stanovite imaju, je begovat, i mi. Begovat hak,
a mi - obligatomo rjeenje agrarnog odnoaja".3
0
Obligatomo
ovog pitanja - i za njega je apsolutno stanovite pa ovdje, unutar grupe
"Otadbina", i nema nikakvog kompromisa)1 Austrija je, u njegovom
uvidu, neprestano drala u privilegovanom poloaju begovski stratum
32
26 Osnova zakona ... cit. izv., str. 319.
27 Cit djelo, str. 321 i 322_
29 Oko ovog pitanja " ... vrti sc danas cijela politika Bosne i Hercegovine ... ". (Nai
zadaci, cit. izv., str. 260.)
3
0
N"d'" 260
asi za aCI , CIt. IZV., str. .
31 U argumentiranju u prilog ovakvom Ijecnju poziva se na historijska iskustva II
emancipaciji od feudalizma II Austriji, Pruskoj, cijeloj Poziva se na
Andraijeva na Berlinskom kongresu, na analize Agrome fXJ!itike prof.
i djela prof. Grinberga i sL (Austrija i nrue agrarno pitanje, govor II
saborskoj sjednici od 25. februara (10. mart) 1914., prigodom debate o me!ioracijama,
"Otadbina", br. 17, 28. februar (13. mart) 1914.)
32 je 36 godina, kako je Austrija dola u nau zemlju i za sve to vrijeme ona je vie
imala na umu begovat nego cio ostali narod od dva milijuna dua." (Govor II saborskoj
sjednici oo subote 20. aprila (9. maj) 1914., "Otadbina", br. 33, 1914., str. 2.)
404
te nije htjela da rijei agrama pitanje " ... II prvom redu, da zadobije
sklonost muslimanskih posjednika, koja joj je mogla zatrebati za even-
tualni put na Solun. Ona je, zatim htjela da ima vazda, kako se to u nas
kae, pod rukom tj . pod svojim uticajem muslimane, a mislila je, da
to najlake ako pokae prividnu sklonost ITlUslimanima i ako ih
u isti mah zadri u orijentalizmu, koji se manifestuje u nesposobnosti za
privredu, II oskudici privredne inicij ative i u kulturnoj apatiji. Ona je,
dalje, htjela da odri nas i muslimana jedan jaz, i to joj je polo
za rukom,jer su muslimanski na alost, proklamovali interese
muslimanskih posjednika, koji su, uostalom, krivo kao
interese cijelog muslimanskog elementa. l, napokon, vlada je htjela da i
na nemuslimanski elemenat, i pravoslavni, i
pravoslavni, zadri II jednoj privrednoj i kulturnoj za
sve a za eventualnih unutranjih i interna-
cionalnih komplikacija."33 Svojom politikom u agrarnom pitanju, odnos-
no politikom fakultativnog otkupa kmetova, austrijska vlada " ... da
na narod zadri to due u privrednom ropstvu i da mu ne da
za puno kulturno razvijanje."34
Kao to vidimo, II konteksnt agrarnog pitanj a, rigorozni je mus-
limanske saborske reprezentacije. Ona bezrazlono poistovje-
interese begovskog stratuma sa cjelinom muslimanskih interesa.
predstavnitvo begovskog stratuma u bosanskom Saboru sma-
tra nelegitimnim, jer ne predstavlja interese muslimanskih nego
svoje vlastite, partikularne interese.
35
Istovremeno, kri tizira, navodnu,
dominaciju begovskog stratuma II Saboru
36
koji, s njom, uzurpira i
ugroava interese viemilionskog nemuslimanskog, pravoslavnog i
stanovnitva.3
7
Nadalje, sam ovaj stratum pogreno shvata
33 Austrija i nae agramo pitanje, cit. izv., str. 2.
34 Govor u saborskoj sjednici od subote 20. aprila (9. maj) 1914., cit. izv., str. 2.
35 Bosanski saror tako doputa da ga vOOe " ... ljudi, koji pretstavljaju 15 hiljada posjed-
nika." (Govor u saoorskoj sjednici od subote 20. aprila (9. maj) 1914., cit. izv., str. 2.)
36 A begova! " ... svaku i najmanju lij epu stvar u oyom saboru. (Galama
muslimanima)." (Govor u saborskoj sjednici od subote 20. aprila (9. maj) 191 4. ,
cit. izv., str. 2.)
37 samo da ovo: slika koju daje ovaj sabor jeste slika jednog nenonnalnog
sabora, slika nenonnalne zemJje. To je potrebno ovom prilikom naglasiti i upozoriti na
okolnost da u ovom nenormalnom saboru vodi bcgovat, da pored begovata, koji
predstavlja 15 hiljada izbornika, ne dolaze do ljudi koji zastupaju dva milijuna stano-
vnika." (Go\'Or u saborskoj sjednici od subote 20. aprila (9. maj) 1914., cil izv. Sit'. 2.)
405
svoje interese: obligatorno kmetova je i njegov, ali, navodno,
neosvijeteni, ekonomski interes.
38
I vlasti i begovski stratum ostaju u
duhu orijentalizma koji je ovdje, vidjeli smo, peorativno pojmljen, kao
izvorite njihove samoizolacije u odnosu na novi, svijet
privrednih inicijativa i kulturnog napretka. Kritizira muslimansko-hrvats-
ki pakt u Saboru u agrarnom pitanju ga neprirodnim, jer se
preko ovog pakta uspostavlja saveznitvo
hrvatskih kmetova i muslimanskih begova.
39
Tek pod pretpostav-
kom uspostavljanja srpsko-hrvatske interesne zajednice " ... u priv-
rednim pitanjima voditi glavnu begovat"40 Iza ovih kritika stoji, kao
to je imperativno pojmljeni, zahtiev za obligatornim
kmetova i ukidanjem srednjovjekovnih feudalnih odnosa.
Nacionalno pitanje
demonstrira svijest da u nacionalnom pitanju ne
nita orginalno, autorsko, slijedi liniju jednog miljenja i jedne koncep-
cije kojaje u kontinuitetu insistirala na tezi o Srbima i Hrvatima kao jed-
nom narodu sa dva imena, dva pisma i dvije vjere.
41
U tom
smislu "Ja da ... kaem da je moje najdublj e osvje-
da su Srbi i Hrvati jedan narod sa dva ravnopravna imena, koja
imaju jedno kao i drugo isto i jednako pravo na opstanak i na
38 ' 'Pravilno interesi i begovata i svih muslimana trae rijeenje agma Eno
Mustajbeg veli da od jednog kmeta ima samo 2 forinte godinjeg prihoda.
Mnogo bi vie imao kad bi !Dga kmeta (Gomru saborskoj sjednici od subote 20.
aprila (9. maj) 1914., cit izv., str. 2.)
39 Ovaj pakt je neprirodo/l " ... ne zato to su ga sklopili Hrvali i Muslimani, nego stoga
to su ga sklopili zastupnici kmetova s bezima." (Govor u saborskoj sjednici od subote
20. aprila (9. maj) 1914., cit. izv., str. 2.)
40 Govor u saborskoj sjednici od subote 20. apri la (9. maj) 1914., cit. izv., str. 2.
41 "Ja ne mogu kazati nita novo. Stvarje pretresena mnogo puta, napose u novije vrijeme
nastala je o !Dm pitanju lilerarura i ja iz nje da Vam dam tek mrav pregled." (Za
norrxiJlo jedinst.'O, "Otadbina, 1914. br. IS, str. S.) pri tome poziva se na miljenja
Svetozara Ivana Jovana Sanjina, Franje biskupa J tros-
majera, mitropolita beogradskog Mihajla, Kosru Matiju Bana, Jovana
Polita Natka Nodila, Jovana Posebno
se poziva na Milana i njegovo djelo Narod koji IUlrtaje. (Za /larodno jedin-
stvo, "Otadbina", 1914. , V, br. 16,slr. 5.)
406

"42 Ovo stanovite unosi i u Nacarl programa
je koautor bio: "Srbi i Hrvati su jedan narod sa dva ravnopravna
imena, koja imadu isto pravo na opstanak i ... Potpuno osv-
o pravilno interesa srpskog i hrvatskog
dijela naeg naroda, stranka stoj i tvrdo na stanovitu narodnog jedinst-
va i smatra narodno jedinstvo za jedino pravilnu podlogu svega naeg
nacionalnog, kulturnog i privrednog rada."43
srpski i hrvatski ovinizam,44 smatra da je srpsko i
hrvatsko kulturno i jedinstvo istovremeno i projekt,45 njihovi
ideali tek treba da se poklope,46 to je historijski proces koji traje i
se, i to historijskom koj u subjektivitet tek
moe stimulirati i ubrzati.
47
Otuda i pledira politiku konvergencije,
kooperacije i jedinstva Srba i Hrvata da ideja o naro-
dnoj istovjetnosti i jest ula i ulazi ne samo II svijest intelektu-
alnih elita, nego i u masovnu srpsku i hrvatsku svijest.
48
Unutar tog
stanovita prihvata i koncept jednog srpsko-hrvatskog jezika.
42 za namdIla jedinstvo, Govor u saborskoj sjednici od 17. (30.) decembra 1912. pri-
likom debate o osnovi, "Otadbina", 191 4., V, br. 15, str. 5. Upozorava da to
nije samo njegovo miljenje nego i cijele grupe "Otadbina".
("Otadbina", br. 16, str. 5.)
43 Naen "Otadbina", 1914., V, 25, str. 5.
44 Ovinimm vazda zastupa Hn'l1lski DnevIlik a ' 'katkad Srpska (Za IlarodlIO
jedinsfl'O, "Otadbina", 1914., br. 15, str. 5.) U ovoj osudi je eksplicitan: "Ja imam kurai
da ovdje kao Srbin kaem, da sipskc ovcne, kao i hrvatske." (Cit izv., str. 5.)
45 Otuda miljenje o srpsko-hrvatskom jedinstvu tek " ... treba da prodre i nas
iskreno, otvoreno i bez ikakvih zadnjih namj era na pretapanje jednog elementa u drugi."
(Za IIarrxblo jedinstvo, "Otadbina", br. 15, str. 5.) Uvjeren je: ''Ideja narodnog jedinstva
prodire i sve vie." (Za narodilo jedinstvo, "Otadbina", 1914., br. 16, sir. S.)
46 " ... mi smo svakoga dana, svakim momentom sve blii i blii kad nam se i
ideali potpuno poklapali ... ". (za narodilo jedinstvo, "Otadbina", br. 15, str. 5.)
47 ' 'Tu, dakle, imamo duali7.am, i sad je stvar istorijske nude da se taj dualizam
pribliuje unitari:anu. Ja velim, to je stvar istorij ske nude, i tu se ne moe nita prom
jeniti nikakvim uticajima sa strane. Stvar je samo svih osvije.lenih lj udi u naem naro-
du da tu i da sl! s time ne tek mire, negu da se lilllt! odueve i da kuliku mogu
doprinesu ubrzavanju loga procesa." (Za narodilO jedillSf\'O, "Otadbina", 1914., br. 16,
str. 5.)
48 "Ja idem dalje i velim, da je to miljenje sviju oSvjea;nih i
naeg naroda u svim naim krajevima, to je miljenje koje je prodrlo i II najire slojeve
naeg naroda, van nae zemlje, a koje prodire, Hvala Bogu, i nas." (Za narodno
jedinstvo, "Otadbina", br. 15, str. 5.) To je miljenje posebno raireno u Dalmacij i,
Slavoniji i Srbiji. (Cit. izv., str. 5. )
407
te predstave na tlu emprijske politike, naprimjer, u agrarnom
pitanju, pledira za paktove izmedu Srba i HIvata: "Prirodni i zdrav moe
biti samo pakt Srba i RIvata i to ne samo pakt nego jedinstvo
svih Srba i Hrvata bez obzira na konfesije. "49 Otuda pledira za
afumaciju " ... svijesti o zajednici interesa srpskog i hrvatskog dijela
naeg naroda ... " i preferira stanovite ", .. narodnog jedinstva Srba i
Hrvata."50 Pod tim pretpostavkama Muslimani neCe vie dolaziti " ... do
u naim nacionalnim pitanjima ... ".51
A Muslimani su II negovoj percepciji a/laciona!rii.52 Oni tek treba da se
nacionalizira ju u prosrpskom ili prohrvatskom smislu. Unutar jedin-
stvene politike tog jednog, a dvoimenog naroda " .. . treba da se i
Muslimani, bilo kao Srbi ili kao Hrvati."53 To se stanovite formulira i
u Nacrtu programa grupe "Otadbina" je, kao to je
koautor bio i "Stranka dri da nai nacional-
ni, i kulturni interesi trae to skorije i to pravilnije nacionali-
zovanje Muslimana, pa i sama raditi oko toga i svaki pravilan rad u
tome pravcu podupirati. Taj rad ne smije nipoto biti takav da izaziva
trvenje i nesuglasice izmedu Srba i Hrvata. Uopte, Muslimane ne treba
pridobivati za ekskluzivno nego za napredno Srpstvo i Hrvatstvo, koje
stoji na stanovitu narodnogjedinstva."54
osvrt
U rijetkim interpretacijama socijalne i misiu
ona je vrednovana u atribucijama. Smatralo se da je on sa
svojom grupom Otadbina stajao na stanovitu parlamen-
tarne, zapadnoevropske, Masarikove demokratije,
i ideja, te revolucionarnogjugoslovenst-
va
SS
Ova grupa je krajem 1913. i tokom 1914. godine II bosanskom
Saboru " ... prestavljala vie parlamentarnu levicu i, kao takva, priprema
49 Govor u saborskoj sjednici od subote 20. aprila (9. maj) 1914., cil izv., str. 2.
54 Naen programa, cit. izv., str. 5.
55 Branko cit. djelo, str. 261 i 262.
408
se II prvom redu za ujedinjenje Junih Slovena izvan okvira Austro-
Ugarske Monarhije."56 Da li i II kojem smislu ovakve atribucije imaju
svoje utemeljenje II njegovom publiciranom rukopisu?
Nije sporno da je II razumijevanju politike prepoznao
vane komponente modernog poimanja politike uopte i liberalno-
demokratskog poimanja politike, posebno.
uvid II odnose programa i
taktike sastavni su dio svakog teorijskog promiljanja biti poli-
tike. I on prepoznaje relevantnost ove problematike te, reduk-
ciju politike na puki pragmatizam, insistira na programski osvijetenoj
politici.
Ne samo tradicionalne nego i savremene politoloke teorije politike idea-
lno-nonnativne aspekte politike smatraju legitimnim, pa se oni pojavljuju
i kao fonna protesta i distance spram politolokog i sociolokog pozi-
tivizma, strukturalizma, funkcionalizma j sL57 Otuda u vrijedne domete
njegovog miljenja i uvrtavamo identiflkaciju nonnativno-
idealnih dimenzija politike koje, mak.ijavelizam, u
sebe u pozitivnu aksiologiju morala.
Nadalje, u liberalno-demokratskom diskursu on j e identificirao presudni
slobode javnosti, slobode tampe i eliminiranja cenzure za poli-
tiku i uopte za slobodan nacionalno-dIavni ivot.
Modema politologija nije ni zamisliva bez istraivanja i teorijskog
poimanja fenomena partija kao to ni bit modeme politike nije
shvatljiva bez uvida u nj ihov karakter i prirodu reima u kojima figuri -
raju i koje konstituiraju. No, relevanciju ovog fenomena, parti-
ju je razumijevao kao svenarodnu, partiju koncentriranu na
artikulaciji interesa socijalno deklasiranih stratuma, a posebno seljatva.
U respektibilne vrijednosti njegovog miljenja uvrtavamo apologiju
pravne d,ave i konzistentni legalizam.
Uz vrijednosti i borba za emancipaciju BiH
ispod recidivaJelldalizma ulazi u vane dimenzije njegove aksi-
ologije. No, ovdje, posebno u Ijeavanju agrarnog pitanja, sa stanovita
56 Branko cit. djelo, str. 263.
57 Sire o teorijama u: Bcyme Von Klaus, Savremene poli-
teorije, "Stvamost", Zagreb, 1977.

409
apologije apsolutno pojmljenog zabtieva za obligatomim
kmetova, pledira radikalnu politiJru diveJgencije unutarbosanskih
socijalno-straturnskih i nacionalno-vjerskih subidentiteta
Prema tome, nije sporno da je recipirao neke Iiberal-
no-demokratske ideje, ali je njibov fond, moe se bar na osnovu
uvida u njegove autorski publicirane tekstove, reduciran u odnosu na
njihovu recepciju unutar rukopisa drugih srpskih autora iz
toga vremena. Njihova bi se lepeza mogla proiriti ako bi njegovom
autorskom miljenju pridodali i stanovita iz Nacrta
ma iz 1913. godine. lako se radi o kolektivnom djelu, nesporno je da je
u ovaj Nacrt, kao njegov koautor,58 unio i svoja osobna poli-
gledita. Tu se, posebno u konceptu dravno-pravnog poloaja i
unutarnjeg BiH, razgovijetno prepoznaje recepcija
liberalno-demokratskih ideja. Tu se, naprimjer, insistira na
konzistentnog, sveobuhvatnog parlamentarizma i potpuna demokrati-
zacija uprave i unutranjih drutvenih odnosa u cjelini. A taj globalni,
koncepcijski projekat u sebe opte, slobodne, tajne, direktne,
jednake i proporcionalne izbore, zatim slobode,
prava, slobodu savjesti i nauke, slobodu izraavanja misli,
tampe, zbora i dogovora, udruivanja i koalicija, nepovredivost
praga, tajnost pisama, zakonom osiguranu ravnopravnost svih konfesija,
samoupravu optina, srezova i okruga, samostalnost i nezavisnost sud-
stva, zatita od nezakonitih postupaka upravnih vlasti,
srpskogjezika u upravu i unutarnji i osiguranje ravnopravnos-
ti i sJ.59 Na osnovu ovakvog unutarnjeg trai se " ... da
se dravno-pravni poloaj nae zemlje uredi tako da Bosna i Hercegovina
postanu samostalna upravna oblast sa svim obiljejima drave, ravno-
pravna objema dravnim polarna u monarhiji.''60
Nesumnjivo je, dakle, da i preko ovog Nacrta u per-
cepcijama unutarnjeg dravno-pravnog i
BiH recipira temeljne ideje liberalno-demokratske filozofije, ustavne
misli i politike. od posebne je vanosti projekcija konstitucije BiH kao
drave unutar Monarhije. No, poput drugih srpskih autora i
58 Branko smatra da je to djelo kao jednog od novih I'oda
grupe Otadbina. (Cit djelo, str. 261.)
59 Nacrt programa, cit. izv., str. 6.
410
II nacionalnom pitanju naputa liberalno-demokratski diskurs,
te zapada II nepremostive kontroverze i inkonzistencije. Zastupa tezu o
Srbima i Hrvatima kao jednom narodu. Ta pozicija, najednoj strani, nije
imala realnog utemeljenja, pa je pripadala vie moralnim projekcijama
i iluzijama, nego to je izraavala empirijsku zbilju diferenci-
rane srpske i hrvatske nacionalne samoidentifikacije. Na drugoj strani,
ako je o jednom narodu onda se ne moe govoriti, ni II pre-
ventivnom smislu, ni o pretapmyu, dominaciji, hegomoniji: to su rela-
cioni pojmovi. Oni II onom jednom ne figuriraju. Isto tako, iz ove
temeljne teze nije deducirati ni njegov koncept
jugoslavenstva jer se ono II svom pojmu ne moe iscrpiti II srpsko-
hrvatskom i jedinstvu. A, ukoliko se reducira na
srpsko-hrvatske odnose, ono nije samo nego i diskrimina-
torsko i prema drugim junoslovenskim narodima.
I napokon, dijeli predrasude svog vremena prema
Bonjacima - Muslimanima II Bosni i Hercegovini. Stoji, dakle, na pozi-
cijama odricanja njihovog individualiteta i pledira njihovu
prosrpsku i prohrvatsku nacionalizaciju. Istovremeno, demonstrira ani-
mozitetni mentalitet prema svemu orijentalnom, pa se uputa i u deskrip-
cije iracionalne, predrasudne muslimanske karakterologije. I u ovim
dimenzijama svog miljenja ostaje zarobljen u anahro-
nizam i nedemokratsku, neliberalnu dehumanizaciju Drugog. I u nje-
govom se, dakle, miljenju u nepremostivim inkonzistencijama nalaze
recepcija liberalno-demokratskih ideja i pozicija koncepcijskog konzer-
vativizma - nacionalizma u poimanju nacije i nacionalnih odnosa u BiH.
411
P
o intencijama, sadrini, temeljnim idejama i aspiracij ama soci-
jalna i misao Riste je - posebno unutar
bosanskosrpske intelektualne produkcije -
Koncentriraju se II njoj, zapravo, problemski sk1opovi,
temeljne dogme, konvencionalni mitovi i te teorij ske
inkonzistencije za maticu srpske socijalne i
misli toga vremena. Pri tome, uspijeva on profilirati autorski diskurs i
inovirati, II sadrinsko-tematskom pogledu, tu misao i se do izv-
jesnih teorijsko-koncepcijskih stanovita. Dijeli, sa onodob-
nom etablirwlom sIpskom milju ishodina stanovite radikalne, pre-
kritike austrougarskog reima II Bosni i Herce-
govini. I dislrurs spram socijalne zbilje je ono to II
sutinskom smislu indvidualitet njegovog miljenja.
U historiji socijalne i misli u Bosni i Hercegovini Risto
ima, u naem uvidu, osebtuno mjesto i po angamanu na
recepciji i publiciranju relevantne lektire producirane na evropskom
Zapadu. Zanimljivo je da se, u osnovi, radi o recepciji ne samo emanci-
paiorskih nego i ideja i koncepcija evmpskog konzervativizma toga doba.
Ova lektira, koja se odnosi, prije svega, na nacije, naciona-
lizma i, navodno, prirodnih zakona historije, u bitnome suoblikovati
autorske poglede Riste Tu onda, kao to vidjeti, biti
rodno tlo nerazIjeivih inkonzistencija II njegovom miljenju.
412
I
DISKURS
Kritika apsolutizma
Risto
Poput drugih relevantnih srpskih intelektualaca onoga vremena i Risto
supstancijalnu atribuciju austrougarskog reima II BiH vidi II
njegovom apsolutizmu. Na djelu je okrutni pritisak i
poticajnog reiima.! Otuda II koncepcijska-programskom smislu i
pisati: panju kritikovanju birokratskog i apso-
sistema vladavine i svu snagu, da isti bude .... ".2
Konzekvence tog apsolutizma su mnogostruke. Naprimjer,
stanje, zapravo, jeste jedna od reperkusija
apsolutizma) U tom " ... i neodgovornom reimu ... "4
nalazi se opte zloS za narode Bosne i Hercegovine. Jer, interesi tog
reakcionamog reirna
6
suti nski i empirijski " ... nijesu ni najmanje II
skladu s interesima nae domovine."7 Taj reim kao dvostruki
imperijalizam i Pete.
8
Identificira ga kao reim koji nasilno
instalira strance u dravnu upravu i na socijalne poloaje

To je,
nadalje, reim " ... koj i ne doputa, da se slobodno i proizvoljno razvija
kako tako i drutvo."lO Bosna i Hercegovinaje, u njegovoj per-
cepciji, zapravo, "o.. jedna kolonija naroda, napola ili nimalo
I zrelost, Narod, hr. 42, 22. IX 1907., cit. prema: Risto
rcuJovi, "Veselin Maslea", Sarnjevo, 1988., str. 16L To je reim " ... koji dri pod poli-
cajnom paskom sve ustanove, prosvetne i ekonomske, i koji da im udari bi ljeg!"
neredi, Narod., 398, 2L V (3. VI) 1914., cit. izv., str. 189.
2 Prva ''Narod'', br. I, L I 1907., Cil izv. , str. 49. Citirana je ostala
nedovrena da je cenzura u nastavku izbacila nekoliko redova. Ili, u tom smislu,
pie on, naprimjer, ojakom apsolutizmu ondaJnje uprave. (Kako da radimo, Kalendar
''Fmsvjeta'' za 1911., cit. izv., str. 63.)
3 Nae stanje, ''Narod'', hr. 34, 22. VIII 1907., cit. izv. , str. 57.
4 O organizaciji, ''Narod'', hr. 47, 27. X 1907., cit izv. str. 59.
5 O organizaciji, cit. izv., str. 59.
6u
v
." 57
Ivase stanje, CIt. tzV., str. .
7 Naa snaga, "Narod", hr. 210, ll. (24.) III 1912., cil. izv., str. 68.
8 Sursum carda, "Srpska hr. 253, 20. XI (3. XII) 1909., cit izv., str. 61.
9 Kako da radimo, Kalendar "Prosvjeta" za 1911., Sarajevo, cit. izv., str. 63.
IOAT' ." 57
l oase stm!le, CIt. IZV. , str. .
Risto 413
slobodnih."11 Otuda, radikalno odbacuje teze o kulturno-civilizacijskoj
misiji Austrije i o tome kako su Srbi i RIvati nesposobni za dravni i
kulturni ivot bez Austrije. 12
Nita se, nije promijenilo sa donoenjem bosanskohercego-
ustava: ''Mimo sve ustave II kulturnom svijetu, ustav Bosne i
Hercegovine osnovan je na vjerskoj podlozi, a uz to je uzet kurijalni sis-
tem, su bogatiji stalei mnogo protekcionisani. Kad se jo uzme da
vlada nije odgovorna narodnom predstavnitvu i da narodni predstavni-
ci nemaju potpunog imuniteta ni prava interpelacije, svakome biti
jasno kako su neznatne i nitavne one mrvice slobode koju je narod ovih
dvaju pokrajina dobio aneksijom."1 3 Apsolutizam je dobio sa Ustavom
i Saborom samo novu fonuu: parlamenta/izam je uzakonjeni apsoluli-
zam.
14
I dalje je strahovlada na djelu: " ... nepogreivost naih upravni-
ka primljena je kao osnova bosanske uprave. Svaka kritika reima
bezobzirno se uguuj e, svaki nezavisni list stalno ruku dravnog
odvjetnitva."IS Ustavni reim i politika uprave, na drugoj strani, pro-
duciraju " ... cijepanje jednog naroda sa tri vjere .. ".16 A ..... Austrija, za
ljubav svoje nastrane i politike, ne se rtvovati
interese celog jednog naroda."17 Ona prakticira
politiku je princip " .. . dravne vlasti i autoriteta, sa
eljeznom rukom, a bez obzira na prave interese naroda."18
je egzistencijalno "Poloaj nae otadbine tako je
daje u pitanju biti ili ne biti ... ".19
Otuda i smatra kako je borbeni cilj posebno
sIpske antiaustrijske politike, zapravo, " ... da (se) namjesto dananjeg
sistema vladavine podigne novi, u kojem bi narod bio svrha i razvrha
II Novi kurs, ''Pregled'', hr. 4-5, IS. V 1912., cil izv., str. 70.
12 The Southem Slav Question Habsburg Monarchy (od E. W Selon Watson), Narod,
hr. 149, 3. (16.) XII 1911., cit. izv., str. 217 i 218.
13 O sIpskom narodil, Pregled, hr. 4, IS. VJI 1910., cit. izv. , str. 135.
14 Naa par/amenfamost, Narod, hr. 143, ,12. (25.) XI 1911., cit. izv., str. 173.
15 Dva tipa i Jednn reim, NanxI, hr. 294, 8. (21.) V; hr. 295, ll. (24.) V i hr. 2%, 15.
(28.) V 1913., cit. izv., str. 223.
16 O srpskom narodu, cit. izv., str. 135.
17 Agrama rezo/licija, Narod, br. 387, 12. (25.) IV 1914., cit. izv., str. 100.
18 Na moral, Pregled, hr. 3, 1. Vl 1910., cit. izv. , str. 168.
19 P .. . . 49
rva rijec, CIt. IZV., Sir. .
414
Risto
stvari .... ".20 Zato se, s tom idejom narodnog suvereniteta, i deklarira:
", .. borimo se protiv vlade i njenih planova, koji nijesu ni naj-
manje II skladu sa interesima nae domovine." 21 Tu ne moe biti
reformskih korekcija, te i tvrdi: ", .. nae je uvjerenje da je II ovakvom
ustavnom sistemu voditi pravu nacionalnu politiku .. ,",22
Onaje, dodue, ako se prethodno ili paralelno vodi borba ", .. za
ustavna, parlamentarna i prava
u
.
23
A ova, kao to vid-
jeti, prava i uvrtava II supstancijalne komponente
demokratije.
24
U skladu sa svojim radikalnim diskursom on
umjesto opozicionu ori-
jentaciju akcentirati: ''Mi stoga i postajemo opozicija za ovaj ustavni i
upravni sistem. Mi se nikada nismo dali iluzijama da II njegovim
granicama isposlovati ita to je II stvari korisno za na narod
.... ".25 Sa ovog radikalno-opozicionog stajalita pisati: nama j e " ...
glavna stvar da suzbijamo tetnu vladinu politiku .. . ".26
Kao to se vidi, njegova radikalna kritika Reima ignorira, prezire,
ekskomunicira iz politike onodobno etablirani konformizam i pledira
totalnu emancipaciju Bosne i Hercegovine ispod
ugarske vladavine.
Kritik. unut.rbosanske politike
Njegov se radikalni diskurs ne fokusira samo na austrougarski
birokratsko-policijski reim. on u ii dri i
fonne, u njegovom uvidu, patoloke egzistencije unutar-
bosanske politike. Iza nje, stoji i objektivno, historijski nasli-
stanje, pnje svega, stanje lIekultumosti: "Bosanski
su, dakle, rtva opteg nekulturnog stanja II naoj dravi."27
Objektivno, drutvo obiljeavaju i
20 O orgal1izaciji, cil izv. , str. 59.
21 Naa snaga, cil izv. str. 68.
22 Nae stanovite, Narod, br. 349, 20 xl (3. Xli) 1913., cit. izv., str. 75.
23 0 . ... .. 59
orgamzacy" CIt. tzV. , sir. .
25 Nae stanovite, Cil izv. , Sir. 75.
27 uku .. 70
nOVI rs, CIL IZV., Sir. .
Risto
415
primitivizam.
2B
Mentalitet anacionalizacije i afekcija serviI-
to su, izmedu ostaloga, konzekvence Reima i povijesno tradi-
cioniranih dominantnih obiljeja drutva:
i nacionalne vrline smatrale su se kao i prestupi,
te su bile progonjene, a servilnost, podlost i potkazivanje
gledale su se kao vrline i njegovale."29 Teko, depresivno
stanje drutva jo jednom se slika:
"Na jednoj strani fanatizam i fatalizam, ivljenje od tude muke, odsust-
vo svakog shvatanje stvari bez
i moralnih pobuda; na drugoj strani ropski duh, nedostaj anje
tenje za slobodom, pomankanje nacionalnih i vrlina, na
strani puzanje, munasipluk i Jo je u ivom dahiluk i
jo ivi duh turskih ulizica. Sve to protkano i nekul-
turom prua nam sliku drutvene gnjilosti i drutvenog gliba u kome se
nalazimo. Sliku i smrdlj ivu kao to je kakva orijentahm kasaba.
Na takvom drutvenom je li da to drugo raste i
napreduje nego li i otrovne gljive?,"30 To je njegova slika
onoga " ... od naa domovina boluje."31 No, Ila subjektivnoj razilli,
je o politici koja preferira i na
kraju proaustrougarski odnos prema Reimu. svoj
diskurs iskuati i u bespotednoj anatomiji hrvatske, muslimanske a
posebno etablirane politike srpske reprezentacije u Bosni i Hercegovini
koja je preferirala politiku konformizma spram Reima.
U kritici hrvatske reprezentacije se posebno bavi
k.lerikalizmom Josipa tadlera,32 destrukcijama politike srp-
28 Nae drutvo, Narod, br. 39, 8. XI 1907., cit. izv., str. 84.
29 U drutvenom glibu, Narod, br. 284, 30. III (12. IV) 1913., cit. izv., str. 96.
31 U lei spas, Narod, br. 288, 13. (26.) rv 1913., cil izv., str. 98.
32 Zato se i suprotstavlja onima koji rue " ... ujednoj zemlji verski odgojenoj i podje-
ljenoj autori tet nae religije II borbi sa tadierom i druinom." (Narodna solidarnost,
Narod, br. 40\ , 4. (17.) VI 1014., cit. izv., str. 102.) Stadler je " ... glavni nosilac apsa-
reima ... ", a glavna svrha njegove politike je katolicizam .. ." a " ... hrvatstvo
- to je samo nuan most, prelaz." (Nadbiskup Stadler o Bosni, Narod, br. 41 , 15. IX
1907., cit. izv. , str. 159 i 160.)
416
Risto
sko-hrvatske koalicije i proaustrijskom politikom luvatskih
vladil!ovaca, 33 kritikom recepcije pravakog ideala o ujedinjenju svih
ruvatskih zemalja i stvaranju velike hrvatske drave3
4
i sl.
Uz kritiku muslimanskih vladinovaca, kritizira i druge
vidove muslimanske politike, naprimjer, II nacionalnom samorazumije-
vanju, II agrarnom pitanju, II politici hrvatsko-muslimanskih paktova, II
njenoj, navodnoj, antisrpskoj orijentaciji,35 II muslimanskom odnosu
prema balkanskim ratovima, i sl.
Naravno, i po obimu i II sadrinskom smislu, Risto se domi-
nantno bavi kritikom srpske politike.
36
Evo jednog takvog mjesta:''Mi
smo obezglavljeni. Izuzevi rad Prosvjete, mi nijesmo uspjeli da II
drugim pravcima stvaramo sistemski. Naa borba postala je
verbalizmom, jer se ne oslanja na irokim narodnim masama: pojedi-
imaju samo po jednog pristalicu za svoje ideje: same
sebe."37 Isto tako, " ... srpski elemenat po gradovima, ako ne nazaduje,
sigurno ne napreduje."38 Glavni je nedostatak te politike nepostojanje
raznovrsne i jake organizacije.3
9
stanje nemorala
karakterizira srpski ivot.
40
Srpski seljaci izgubili su ideale, materijalizam vlada srednjim
staleom, na djelu su rascjepkanost javnog ivota i dezor
w
ganizacija u nacionalnom radu, o dobru je usko,
cjeline nema, svako ivi zasebnim ivotom, II srpskoj politici
33 U tom smislu pie kako se u Saboru muslimani i katolici "o.. bez skrupula i bez one
unutranjc gric sa\jcsti, identifikuju sa vladinom politikom, dok joj se pravoslavni
odupiru - (Novi kurs, cit izv., str. 71.)
34 ledanpogled, Narod, br. 164, \. (14.) II \91 2. , cit izv. , str. 142.
35 Tako za "Vakat", organ " ... tzV. ujedinjene muslimanske organizacije" da on
" ... nije nita drugo nego knjiga za albe begovata, izliv prkosa pro-
tiv Srba." ("'Vaka! " i muslimanski poslanici, Narod, br. 362., ll. (24.) I 1914., cit. izv.,
str. 155.)
36 Kritika sc odnosi na politiku fonnulinmu oko Perra i lista Otadbina, j oko
lista Srpska kao i onu koju su prakticirali i drugi epigoni
oficijelne vladine politike.
37,, .. 68
lYrua sI/aga, Cit IZV., str. .
40 Nai oonosi, Narod, br. 347,13. (26.) X1 l 913., cit izv., str. 182.
Risto
417
vladaju kratkovidnost, i borbe se vode pro-
tiv a ne za principe, dominiraju privatni interesi i u
politici, a su neiskrena, uvjerenja su nestalna, sposob-
nosti su male, relativne vrijednosti se uzimaju za apsolutne, preferiraju se
neobrazovane opte narodno dobro se identificira sa osobnim
interesima, ne poima se ta je jezgra pravog nacionalizma, 41
ivot ispunjen je ogovaranjima i hva1jenjirna, u borbama rijetko su na
djelu moralne pobude i borba je borba aru-
moznosti, tvrdoglavosti i pretenzija, a ne borba izmedu miljenja i nazo-
ra, nema tenje za harmonijom, preferira se jeftina popularnost, moralna
svijest i intelektualna snaga su rudimentirani, nema svijetlih karaktera koji
bi bili regulatori II politici i nacionalnom radu, nema solidarnosti
drutvenih klasa, konkurencija ne na viim principima,
najosnovniji moralni principi se ne priznaju nego se diskutiraju,42 moral-
na snaga je slaba, politika je puna fraza, lanog radikalizma, propast srp-
skih susjeda se doivljava kao srpska dobit i srpska II odnosu na
Reim na djelu je srpska servilnost su karakteristika, la1na i ropska
poslunost i radikalnost u

Ova kritika stanja srpsko-povijesnog i aktuelnog mentaliteta, kao to
vidjeti, na kraju, jza sebe krije njegovu, u to doba,
resorpciju, unutar konvencionalne bosansko-srpske inteligencije,
preferiranih, stereotipnih i idolatrijskih veIZija pansrpske
mitologije.
Posebno je orijentiran prema onoj srpskoj
reprezentaciji koja se i odnosi prema
Reimu. Radikalno je dakle, prema Srbima vladillovcima koji
" ... objavljuju da se sloboda dobiva i molbom. Oni
da tako vaspitno da na narod predstavlja krdo gladnih cukaca
koji bi bili gospodarima zahvalni za svaku za svaki
smrdljivi i crvljivi mesa . .. Od politike oni su najordi-
narniju trgovinu ... Sa tom njihovom lakejskom politikom Srbima sve
.. ' " 44
to gore tCI ... .
41 Srednji stale kod lIaf, Pregled, br. 7-8, 1910., (IS. l 19 II .), cit. izv., str. 91.
43 atribucije navedene su izvomo ili parafrazimne prema: Na
moral, cit. izv.
44 Dole maske, Narod, br. 384,29. III (ll. IV) 1914. , cit. izv., str. 18S i 186.
418 Risto
Nj egova misao j e posebno usmjerena na rad bosanskohercego-
Sabora. U njemu se ausno-ugarska politika zasniva na sred-
njovj ekovnomjanatizmu i zaslijepljenosti to treba da bude garancija
", .. za uspeno delovanje dananjeg odvratnog reima."45 Njegova
radna " ... ostavlja taj utisak mumija koje ne govore;
kad govore, koje pokazuju hudu siromatinu svakog duha i svakog
razloga."46 Sabor je do kraja fommiiziran, on je leglo bezdunosfi,47 on
" .. . je ostao mjesto gdje treba jo samo dati osigurane glasove za dogov-
ore svrene izvan njega i prije njega."48 Sabornici su lutke koje unose II
Bosnu vlast i despotizam, oni su i sjenke" ... koje bez pravog
obraza vode za ruku vapske kolonije ispreko Save i unose medu nas
infiltraciju novih morala i novih aristokrata. Te mumije bez
oglauju neprikosnoveno pravo da gospodari i nau dunost da
slu3mo."49 U Saboru djeluju spekulanti koji " ... su samo
vjerni slubenici i izvrioci faktora koji su van narodnog uticaja i kruga.
Oni su protagonisti sitnog morala koji se osniva na
interesima ili zadovoljenj ima."50 Naziva ih i lakrdijaima vla-
dine \leCine, oni su " ... ljudi sa od sa koom na obrazi-
ma ... ",51 te " ... se sa naj ivotnijim interesima naeg sveta, naeg
naroda, a teaka."52
Kritika stanja srpske zajednice noena je, to tako, projektom
emwlcipacije " ... od mana, kojih je puno. Unutarnje prebiranje
nam ivomog sadraja, bez koga smo toliko vremena ivjeli. S tim sti-
canjern sadraja postepeno i mana u kojima se topimo, koje nam
ne daje da naprijed; jednom jedan realan
narod, koj i ima svoj raison d'etre opstanka."53 Njegova socijalna i poli-
45 Lakrdijai, Narod, br. 395, 10. (23.) V 1914., cit. izv., str. 207.
46 Radila veCilla, Narod, br. 357, 18. (3 \. ) XII 1913., cit. izv., str. 200.
47 Leglo bezdullOSti, Narod, br. 403, 11. (24.) VI 1914., cit. izv., sir. 209.
48
R
d ,. .. 200
a flU veClIlU, CIt. IZV., str. .
49 Cit. djelo, str. 20 I.
50 Hadiilllci, Narod, br. 361, 4. (17.) I 1914., cit. izv., str. 206.
Sl L krd v . 207
a IjlJSl, CIt. IZV., str. .
52 Lakrdijai, cit. izv., str. 207. ove sudove o vladinoj povodom rasprava
o agrarnom pi tanju a odnose se i na " ... nekoliko ljudi, skupljenih s koca i konopca, to
se naziva imenom srpskom narodnom organizacijom .. . ". (Cit. izv., str. 207.)
53 Na Illoral, cit. izv. , str. 169.
Risto
419
misao i promiljanje nacionalne politike, posebno,
koncentrirana upravo na osmiljavanje socijalnih, kulturnih, ekonom-
skih i pretpostavki i dimenzija ove emancipacije.
II
TEORIJSKO-KONCEPCIJSKA
STANOVITA
Uz radikalni diskurs, Risto uspijeva, to je ovdje od
posebne vanosti, fonnulirati, za onodobnu socijalnu i misao u
BiH, autorska stanovita koja demonstriraju i njegovu afekci-
ju teorijsko-pojmovnim refleksijanUI. One, kao meta/ujeKa pozadina, stoje
iza njegove kritike empirije onovremene socijalne zbilje. Upravo li ovim
dimenzijama njegova misao osigurava, li naem uvidu, sebi relevantno
mjesto u historiji S(K;jjalne i misli u BiH.
Prirodni zakoni historije
U teorijsko-koncepcijskom smislu izdvaja se u naem interpretativnom
uvidu jedna osebuj na manje ili vie osvijetena, recimo to
tako, ontologija i antlVpologtja. se, zapravo, konzervativnom
milju sa evropskog Zapada, Risto svoje socijalne i
uvide dijelom deducira. iz prethodne recepcije teorija o pnrodnim zako-
nima historije. Preuzima ovu teoriju, prije svega, od H. Spensera i
U tom smislu i pie: ''Po principu Spenserove diferencijaci-
je i integracije, kako na biolokom i na psiholokom tako i na ekonom-
skom sasvim je razumljiva nejednakost ljudi i naroda i
postanak raznih grupa ljudskog drutva, koje se kako u koje vrijeme i
kako na kojoj podlozi zovu: kaste, stalei, crkve, redovi, esnafi i, najkas-
nije stranke ... ".54 Na drugoj strani, " ... po
bezobzirnoj borbi masa lako je razumljiv poloaj pojedinih
grupa i nesmiljeno isisavanje i gonjenje sa strane drugih ... ".55 Neje-
dnakost ljudi i naroda te borbu ..... i prignja-
... "56 smatra za " ... dva zakona, koja su duboko
54 Postanak i razvitak stranaka, Narod, br. 20, 19. V 1907., cit. izv., str. 53.
420 Risto
II krv i meso svih ljudi ... "57 Na tlu ovih prirodnih zakona historije se vode
borbe konzervativne, liberalne i partije. No, II tim
borbama ipak ", .. se odnoaj ne promjeni ... ",58 ostaju, i dalje. po prirodnoj
nunosti, stari odnosi nejednakosti, nepravednosti i neprestanih sukoba.
59
No, II irem smislu, prihvata antropoloke teorije o tranhis-
tarijskoj, nepromjenljivoj ljudskoj prirodi. "Antrop!ozi dokazuju da se
i struktura nije kvalitativno promijenila od
onih najstarijih vremena od kada ima tragova ljudima."60 Izraava to i
Ludvig koji ", .. dokazuje da pokretima masa i socijalnim
grupisanjem vladaju neumoljivi prirodni zakoni uslovljeni pri rodom
ljudskog i ustrojstva sa instinktima i sugestijorn."61 U
ovom kontekstu prihvata i teorije o tranhistorijskorn, dakle, konstantnom,
predestiniranom karakteru rasa se na Luana i Sofera "." koji
dokazuju stabilnost rasa i pri ukrtavanju. te ukoliko se rase ukrtavanjem
mijeaju i iskrsava u kasnijem ivotu njihovu razmjeavanje
i i povratak na prvobitne tipove."62
Prema tome, bez rezerve recipira teoriju o prirodnim
zakonima historije u osnovici stoji tranhistorijski karakter ljudske
prirode i njenih rasnih tipova. No, ne ostaje na pozicijama apsolutnog
prirodnog detenniniZl11a: ''Vjerujemo sociolozima, koj i vele da ivotom
naroda vladaju neumoljivi zakoni osnovani na ljudskoj prirodi .... ali mi
vjerujemo, i to da pojedinci mogu iako ne osujetiti a ono bar ili
pospjeiti taj prirodni tok."63 U ovoj vjeri, ipak, kod neosvl-
jeteno, stoji inkonzistencija: ako vrijede prirodni zakoni onda nema
mjesta ljudskoj intervenciji i slobodi.
57 Cit. djelo. str. 53.
63 Srbi i Hrvati, Narod, br. %, 17. (30.) V 1908., cit. izv., str. 127.
Risto
421
Normativni pojam politike
Nadalje, u teorijsko-pojmovnom smislu, izdvaja se i njegov pojam poli-
tike Nije on, razumljivo, nigdje u monografskom,
smislu, definirao politiku kao takvu. No, ipak, se njegovo teorijsko
poimanje politike moe rasJX>znati. Samo to se ono mora rekonstruirati.
A to logikom potrage za imanentnim njegovog publici-
ranog iskaza koji se odnosi na empiriju onoga vremena
je identificirati njegovo teorij sko IXJimanje JX>litike.
Prije svega, polazi on od stanovita da je politika " .. . nesumnjivo jedna
od najzamrenijih i najkomplikovanij ih nauka, ili bolje da kaemo:
vj etina. U politiku se slijevaju poput pritoka: sociologij a i psihologija,
finansije, ekonomija i pravo." 64 U tom smislu, ne smije se " .. .
politike kao vjetine II kojoj kao i u ratu od vjetog manevrisa-
nja zavisi uspjeh."65 No, smatra. da je ..... politika u prvom redu
vjetina, primjena svih gore navedenih drutvenih nauka
... ".66 Scijentizacija politike - to je njegova ideja s kojom ant-
icipira moderne fenomene meritokratije, elitizma, tehnokratije
i scijentokratije.
No, vano je akcentirati, je o njegovoj projekcij i politike kao ide-
alflog lIormativiteta, a to o onome to politika treba da bude.
Otuda je on radikalni deskriptivnog pojma poli-
tike kojeg pojmom realne politike. Ona " ... u
ne nita drugo nego nesvesnu borbu za vlast i starih
reima, sa malim izmenama li i velikim izmotavanjima u
u naredbi i li izjavama ministara ... ".67 Idealno-nor-
mativno pojmljena politika ne pripada iluzijama, a s realnom politikom
" ... se ne s mesta, nego se oko sebe."68
U ovom interpretativnom diskursu, pokazuje se, prije svega, njegovo
razumijevanje odnosa morala i politike. A ovaj odnos stoji li ii
njegovih refleksij a koje imaju teorijski dignitet. Ukrajnjemu, nonna-
64 Seljak i po/itika, Pregled, br. 2,15. II 1912., ci t. izv., str. 94.
65 zrelost, cit izv., str. 163.
665 l' k' l' .,,,- .. 94
elja I po ItiII, cit. IZV., str. .
67 Novi listovi, Narod, br. 3S6, 5. ( IS.) IV 191 4. , cit. izv., str. 119.
68 Ci!. djelo, str. 1 [9.
422
Risto
tivno on preferira moralIllI politilal. Taj idealitet valja, prije svega,
razumjeti II kontekstu njegove kritike paleo ili neomakijavelizrna. Ne
promilja veze i odnose izmedu ciljeva i sredstava u politici logikom
Makijavelijevog mentaliteta. Naprotiv, pledira zamisao morali-
ziranja politike.
Na ovakvoj teorijskoj pozadini on publicira svoj nomlativni pojam poli-
tike. to su, dakle, idealne vrijednosti koje bi politika morala II sebe
resorbirati?
Prije svega, politika ne figurira kao fenomen sui generis. Naprotiv, ona
je epifenomen: " ... zdrava politika samo je proizvod zdravih ekonom-
skih i kulturnih prilika."69 Vezu kulture i politike definira na
" ... kulturi (je) zadnja stepenica: politika."70 kul-
ture i politike JXlsreduje pojam i fenomen slobode. Politika kao
epifenomen dublje stvarnosti je, zapravo, skoncentrirn.na, u nonna-
th'llom smislu, oko slobode. Ona treba da bude prostor slobode za
izraavanje narodne volje. Tako pojmljena politika pretpostavlja har-
vezu jake tradicije i jake kulture. "Sama tradicija
suvie je konze1Vativna, ona na pasivnost, na rezignaciju, kao
to sama kultura vodi suvom intelektualizmu - posmatranju stvari bez
dovoljno sudjelovanja u razvijanju i duevnih.
Hannonija narodne tradicije i kulture nuni je uslov napretka,
ili, drugim slobode."7l Ako, u idealnom smislu, politika jest
prostor slobode za narodnu volju, onda sam pojam slobode u narodnu
svijest treba da donosi kultura i tu je ona njena veza sa politikom. "Sa
kulturom dodaje se kao sadraj nar<x:l.nim tradicijama i uzvieniji
pojam slobode, i prema tome vjera u svoju snagu, vjera u pobjedu
nezaokvirene slobode."72 No, i sloboda je ovdje pojmljena kao oonna-
tivitet, dakle, kao vrijednost koju tek treba unijeti u narodnu svijest: ''Mi
moramo da mijenjamo na duh, da uzmognemo uspjeno razviti akciju,
koja imati jedini cilj - slobodu."73
71" 'k .. 70
IVOV/ urs, CII. IZV., str. .
Risto 423
Ova misionarska bit politike - misija unoenja preko hllture svijesti o
slobodi u narodni duh, ispostavlja akcionizam, djelatnost
kao nonnativnu bit poiitike.7
4
Politika nije, dakle, apologija
njegove stabilnosti, liena je straha od promjena to, i ovdje, proizilazi
iz njegovog diskursa spram Reima.
Ali, akcionizam ne pretpostavlja puki jednokratni pragmatizam. U nor-
mativnom smislu, politika " ... mora da tei ideala, koja jedino
daje dovoljno snage i dovoljno vjere u uspjeh poduzete akcije."7S A
ideal " ... nije espap koj i se kupuje, nego duevna snaga ivota, nego sam
ivot. Prodati ga, postati rob."76 U nonnativnom smislu, politika
je ovdje pojmljena kao politika koja se rukovodi viim nacionalnim ide-
alima, a ne oportunizmom, utilitarizmom i pukim, ispraznim akcioniz-
mom. Vidjeli smo, centralni ideaije ideal slobode. Otuda je on radikalni
" .. _ sitnih ljudi, nosioca uske politike i uskog moraf::l ."77 On
pledira za politiku zasnovanu na idealima i uzvienim principi-
ma.
78
U tom smislu i pie kako od principa ispranjenoj politici treba
suprotstaviti politiku su " ... uzvienost, daleki pogledi i izv-
jesna doza idealizma."79
No, u ovom kontekstu pojavljuje se jo jedna dimenzija njegove
normativno pojmljene politike. Vezana je ona za odnos morala
i politike. Govori on o moralu kojije " .. . u ove zadnje godine
od aneksije, kod svih stranaka padao redovno i stalno .. . ".80 Ali, u nje-
govom srpsko-nacionalnom diskursu pojam morala u tijesnoj
je vezi s srpskim nacionalnim moralom.
SI
U razumijevanju odnosa
morala i politike on prihvatiti mak.ijavelizam.
82
A on je u osnovi
74 Recipira ovaj akcionizam od Macinija na kojeg se poziva, cit. djelo, str. 71.
75 CiL djelo, SIT. 71.
76 Cit. djelo, str. 7i.
77A1-d- " 84
Hase nlStvo, CIt. IZV., str. .
80,,- ._ .. 75
Jvase stanoV/ste, CIt. IZV., str. .
82 O ovim vezama raspravlja II posebnom Privatni morai j moral,
Narod. br. 375,26. XII (ll. I) 1914. elanak predstavlja, zapravo, analizu i interpretaci-
ju: Scipio Sighele: Moral private e Morale politiea. E. Fratelli Treves L. 3.50.
424 Risto
Sigelovih razmatranja: ''u drutvenom ivotu la postaje neizbjeiva,
okolianje - umjenost za vladanje, a pretvaranje - diplomatska okretnost.
Vidimo dalje da strast, patriotski ideal ili sektaki, izvinjuju i
djela i da se sramota od akcije umanjuje kada joj je cilj i
indirektan. Na taj ako se da je sektaki ili moral
nerazvijeniji oo privatnog morala i daje kolektivnost uvek intelektualno i
moralno gora OO priznaje se, eo ipso, socijalna funkcija.
Ta funkcija postaje tim i obimnija to kolektivnost sve vie potisku-
je i potire njezine osobine ... . Istina, ove teorije nisu nove. ta je
drugo rakao Makijaveli u svom djelu Vladar?''83
No, on ne slijedi ni Sigela84 ni Makijavelija. U tom odbijanju, na jednoj
strani, konkretno-historijski situira Makij avelija: "Samo treba
napomenuti, da je Vladar Makijavelijev proizvod 16. i da je
glavni motiv njegov bio: stvaranje talijanske drave. A u stvaranju
dravnog organizma su nuna zla. Dananje drutvo, II tom
pogledu, je i prema tome i sredstva, koja je oprav-
davao Makijaveli, postala su bespredmetna ili bolje nemoralna."85
Na drugoj strani, se na zapadnoevropske autore, slijedi on
normativnu zamisao o moralnosti politike ili o moralu:
"Drutvena svest ide, nesmnnjivo, cilju da privatni moral to vie prib-
lii drugim da nemoralnost zameni
Takvo shvatanje zastupali su Don Stjuart Mil, MorIi, Sudvik,
kao i znameniti sociolog Tard."86 Stoji, dakle, on ne samo na stanovi-
tu moralnosti individue nego i na stajalitu apologije moralnosti politike
i javnog ivota uopte. Naravno, je kod njega i o j ednom nonna-
tivno, a ne empirijski deskriptivno percipiranom pojmu
morala. Takvo svoje stanovite i posredno
Gambetinu koja, u njegovoj parafrazi, govori: "lednom dan
kada politika svedena na njezinu pmvu ulogu, prestavi biti sredstvo
umjemih intriganata, odbacivi nelojalne i odvratne manevre, pokvareni
duh, i svu onu strategiju pretvaranja i podzemnosti, postati to mora da je,
83 Privatni moral i 1I10ral, cit. izv. , str. 79.
84 "Sigeie, iako dobar pisac, nije ujedno i dubok pisac. on je tretirao pitanja
pomno. Zato se kod njega nalaze, kraj mnogih opaanja, n1avi Onje
suvie generalisaa. A general isanja, u sociologiji, su opasna. Osobito
opasna kad ih ne vC\iki talenti." (Privatni moral i moral, cit. izv., str. 80.)
Risto
425
moralna pouka, izraaj svih odnoaja interesa, i
kada ona ulijevati potovanje kako savjesti tako i duhu, i dik-
tirati pravna pravila ljudskim drutvima ... ".87
No, kada sa tla koncepcijskih refleksija, se uputa u
deskripcij u empirijskih likova svakodnevne politike i projekti-
ra sliku daje politika vjetina i da
" ... je upravo teko biti dobar jer su zahtjevi koji se njemu
postavljaju vrlo veliki ... ",88 u toj slici mora imati vrlinu strpIje-
lifa i /Izdrljivosti jer je to " ... II politici vrlo vrlina ... ",89
b
" I b . tk "90" Ikre
mora I h ... vr o o razovan I po ovan ..., ... vr o o tan J pnse-
ban ... ",91 lien doktrinarstva, imobilnosti i demagogije koja " ... sveli se
i velikim kulturnim narodima, a kamo li malim i uz to nekulrurnim i jo
ne sasvim nacionalnim."92 Oruda, pod sentimentalnim shvatanjem poli-
tike, a ono " ... redovno je proizvod nekulturnosti i besprincipijelnosti
raznih slojeva naroda ... ",93 podrazumijeva onu predstavu koja isprav-
nim smatra onog koji ima "najmanje kvalifikacije".94
Nadalje, treba da budu ..... svijetli primjeri ispravnosti i karak-
ternosti irokim narodnirn slojevima ",95 oni treba da demonstriraju
delltlmenstvo i moralnost a to je " ... adut u borbi."96
Njihov moralni identitet i javni aktivitet trebaju da na uni-
verzalnom, supstancijalnom uvidu: "Svi socijalni i problemi na
kraju krajeva osnivaju se na principima. Prema i dubini
tih principa Ijeavaj u se proporcionalno socijalna i pitanja."97
87 SociJlIlnasredinll u BosIIi, Pregled, br. 6,15. XI 1910, cit. izv., str. 87. No, konstati -
ra on da je taj ideal politike " ... mnogo udaljenij i kod nas nego kod ostalih naroda,jer je
za to potrebna visoka moralna i intelektualna kultura, od koje smo mi veoma daleko."
88 Seljak i politikn, cit. izv., str. 94.
89 zrelost, cit. izv., str. 163.
90 Se/ k / ka .. 94
fja I po III , CIt. IZV., Sir. .
95 Naa par/amentamost, cit. izv., SIT. 173.
97 Na mami, cit izv., str. 168.
426 Risto
Liberalno-demokratska aksiologija
U konkretnijem, sadrajnijem smislu, njegov se pojam politike ispunja-
va i recepcijom liberalno-demokratske aksiologije. Ona je sastavni dio
njegove preferencije eVJvpeizacije koja iza sebe ostaviti svaki ovini-
zam, tieskogrudnost, klerikalizam i vizantijski mentalitet.
98
Nesumnj ivo,
zna za zapadnoevropske liberalne i demokratske vrij ednosti
i ovu aksiologiju prisvaja i publicira. Mjestimice se uputa II
rekonstrukciju povijesti demokratije. Smatra da je " ... mainska tehnika
proizvela duboku promjenu II ekonomskim i socijalnim osnovama cj e-
log kulturnog svijeta ... " pa je " ... demokratija proizvod tog preobraaja
ekonomskog, jer demok.ratizam dravica i rimske drave, ne
moe se uzimati II obzir, kako ga neki vole naglaavati - on
nije postojao."99 Demokratizam je " .. . proizvod devetnaestog vijeka, a
njegov je krajnji ogranak - proletariat - socialna demokratija.
razvitak tog iao je, uglavnom, u prilog toj demokratij i. Razni
socijalni zakoni, proireno izborno pravo skoro II svim kulturnim
dravama ... to najbolje Mada slijedi temeljne ideje
Spenserove sociologije, ne prihvata njegovo stanovite da demokrari-
zam predstavlj a ..... za napredovanje naroda i
... "101, kao to ne prihvata kritiku demokratije u liku
Gustava Le Bona,102 Tokvila. i sL103 Ne recipira,
dakle, onodobne socioloke, teorij ske i ideologijske diskvalifikacije
demokratije.
98 Ova preferencija indirektno se prepoznaje iz jedne ocjene duhovnih
kretanj a medu omladinom: ''Dananja omladina mnogo i to knjige od vred-
nosti. ona se slavlja u dodir sa idejama i shvatanjima kulturnog sveta, ona se
cvropeizira. Njezin horizont se iri, prestaje biti ovenska i tesnogrudna, da postane
jugoslovenska, prestaje biti klerikaina i vizantijska, da postane slobodoumna i vedro
neredi, Nanxl, br. 398, 21. VC3. VI) 1914., cil izv., sIr. 190.)
99 Cilj(JVi modernog obrazovanja i vaspitanja, Narod, br. 140,2. (15) xr i br. [42,9.
(22.) XI 191 L, ci t. izv., str. 239.
102 GUSlaV Le Bon je, u njegovom uvidu, smatrao demokratiju kao povratak primi-
tivnosti i divljatvu, vladu slabij ih nad bolesnih nad zdravim, glupavijih nad
pametnijim. Tokvil je, II njegovom uvidu, smatrao demokratiju nunim zlom.
(Cit. izv. , str. 241.)
Risto
427
ideju, kulruru i politiku demokratije kao neupitlj ivu vrijed-
nost
104
on se deklarira kao apologet " ... slobodoumnih idej a i
demokratskih ... ". 105 Unutar demokratskih vrijednosti, prije
svega, on preferira " ... i slobode ... ".106
Emancipatorsku perspektivu u Bosni i Hercegovini vidi u " ... proirenju
ustavnih i sloboda, kao i ukidanju svih feudalnih ustanova, a
na temelju socijalne nunosti i principa rada."i07 On pledira da " ...
postanemo slobodni ljudi, slobodni A " ... svijest
.. . je osnova svake politike i po torne svake solidne drave."l09
Nadalje, u korpus demokratskih vrijednosti uvrtava, i na tome poseb-
no insistira, " ... ideju narodnog samoopredjeljenja".110 On, u tom smis-
lu, zna za ideju " ... narodnog suverenjteta ... " .l ll Zna da " ... samo od slo-
bodoumnih reima koji su izraz opet narodnog suvereniteta nastaje
cjelokupno napredovanje ... ".1 12 I jednu i drugu vrijednost, samoopred-
jeljenje i suverenitet naroda, smatra pretpostavkom kulturnog napretka
" ... jer se niko ne moe brinuti za jedan narod, niko ne moe eliti vie
dobra jednom narodu nego narod sam."113 Otuda, u njegovoj percepci-
ji demokratije " ... narod je izvor i utok svih prava."114 Nadalje, II
demokratskom diskursu, preferira " ... konstitucionalnost i ... izbor-
no pravo."IIS Ustavnost, koja garantira prava,
1 04 Demokratija mijenja prirodu drutvenih odnosa pa i karakter obrazovanja i vaspi-
tanja. U demokratskom kontek<;tu kola vie primamo ne razvija intelekt i misao, ona
" ... zahtijeva vaspitanje i obrazovanje volje karaktera. koji na akciju. Akcija.,
energija i incijativa treba da su osnovna modeme nastave i modemog vaspita-
nja ... Naravno da II toj promjeni potpuna spccialista i
radenik ton." (Cil. izv., str. 240.)
IOSp ..... . 49
rva njec, CII. IZV., str. .
107 "Vakal" i muslimanski poslanici, cit izv., str. 156.
I08p .... 49
rva rijec, CIt. IZV., str. .
109 Naa pariamentamost, cit izv., str. 172.
I IOp .... 47
rva rijec, CIt. IZV., str. .
111 Cit. djelo, Sir. 47_
112 "Vaka! oo i muslimanska opozicija, cit. izv., str. 156.
1\3n- .... 47
rT ,'O rijec, CIt. IZV., str. .
114,, . " S8
Ivase stoJ/je, CIt. IZV., str. .
115 Postanak j razvitak stranaka, cit. izv., str. 54.
-----_. -
428
Risto
svrstava II ove vrijednosti.1 16 Posebno se zalae za parlamentarni sis-
tem
l17
i pariamentarizaciju vlade ", .. to uspostavljanje njihove
odgovornosti pred narodnirn predstavnitvom ... bez odgovornosti vla-
dine, iluzorna su sva ustavna i parlamentarna prava, narodno pred-
stavnitvo II tom nije nita drugo do medlis, knjiga elja
. lb "118
l za a.
Nadalje, II temeljne vrijednosti liberalne demokratije uvrtava i ", .. ideju
jednakosti i ravnopravnosti svih ljudi .. ,"119 kao i " ... kult individua" ,120
Posebno apostrofira i brani, unutar svog poimanja zapadnoevropskih
liberalnih doktrina i partij,a, ovu idej u individualizma. 121 Pledira za sis-
tem II kojem postati autonomna.
122
Porijeklo ideje individu-
alizma nalazi jo II dobu renesanse i humanizma j er su oni doprinijeli
" ... usavravanju kao takve, razvijanj u ovih sposobnosti do kra-
jnje granica, jednom tenje toga doba ile su u stvaranju
hominis universa1is."123 No, od aristokratizma izvrila je
Francuska revolucija, " ... oslobodila je kao ga
l bodn
' " 124
s o lm gra anmom ... .
U korpus liberalno-demokratskih vrijednosti uvrtava, ideju
pluralizma i slobodnu javnost koja u sebe slobodu
i kulturu racionalnog dijaloga i necenzurirane, debate. To su rele-
vantne vrijednosti, u njegovoj percepcij i, demokratije Jer, " ...
razlikovanje u pogledima na politike znak. je napretka. Gdje
god toga ima razilaenja, tu ima i borbe, a gdje ima borbe tu ima i
pravog progresa ... Kritika idebatovanje - to su po naem miljenj u
glavne vrline prave demokratije."125 Temeljna pretpostavka da se otk-
116 O organizaciji, cit. izv., str. 59.
118 Nita, Narod, br. 38, 15. (28.) ul 1914., ci!. izv., str. 184. Otuda se zalae, II
tranzicijskom smislu, za parlamentarizaciju austrijske vlade II Bosni. (Cit. izv., str. 184.)
119 Postanak i razvitak stranaka, cit. izv., str. 54.
122.. ..J" 61
coma, CLt. lZV., str. .
123 Ciljevi modernog obrazovali ja j vaspitanja, cit. izv., str. 239.
125,, ." 58
Hase s/mlje, CIt. IZV., str. .
Risto
429
Ione " ... uzroci opteg zla, koje se sastoji u sadanjem
i neodgovornom reimu ... "126 jest demokratizam pojmljen i kao plurali.
zam. Otuda, kritizira politiku koja zagovara "jednoduje", pa preferira
ethos "raznih miljenja"127 da smatra kako " ... razlikovanje u
pogledima na politike znakje napretka."128
No, ne uspijeva konzistentno provesti liberalno-demokratski diskurs.
Afektiran recidivima aristokratizrna i srednj u
klasu kao temelj ni subjekt liberalno--demokratske aksiologij e,
sposobnost stratuma za demolaati}u.
129
Srpski seljak, prema
tome, ne moe biti subjekt demokratske nacionalne politike jer on " ...
ostao je uglavnom na istom stupnj u kulture i ekonomskog stanja kao i
za vrijeme turskoga reima .... Kmet ne moe nikada prisvojiti i asim-
ilovati one vrline, koje su neophodne za modernu dravu i
moderno drutvo. Ta kmetovska ga nesposobnim za
usavravanje kako u materijalnom, tako i u duevnom pogledu.
Njegova psihologija i njegov mentalitet odgovaraju onom bivih ljudi
ili besciljnih masa."J30 I ovdje progovara njegova recepcija prirodnih
zakona, ovdje kroz pojam selekcije i dominacije najsposobnijih . soci
i kulturnih elita.
Kako je " ... duh solidarnosti osnova modernog drutva .. ", to i sa
stanovita recepcije ovog duha seljatvo ne moe relevantno sudjelovati
u fonnuliranju i prakticiranju nacionalne politike: ''Take solidarnosti
kod naeg teaka moemo najmanje da zato mi drimo da oni
i ne bi mogli svoje interese do optih, njihova solidarnost razdi-
jelila bi se na sela i zaseoke." 131 Borba seljaka " ... kroz cijelu modernu
istoriju bila je redovno nesistematska njezin je izrazjacquerie -
126
0 . ... .. 59
organIzacy', Cll. IZV., sir. .
127AT- ." 58
nase stal/je, C11. IZV., str. .
129 U tom smislu i pie: "Interesantno je istaknuti da smo mi Srbi prvi se-
ljake kao poslanike,jcr to zahtijeva demokracija. Koliko tu ima lanog i licemjernog, mis--
!irno, ne treba isticati. Prava demokracija mora da bude selekcija - aristokratska
da upotrebimo jedan paradoks, i to samo na prvi pogled ili ona je vladavina najsitnij ih i
najprimitivnijih strasti. Do tog mjerenja doli su ne protivnici demokratizma, nego nje--
govi najveCi i najbolji predstavnici. (Seljak i politika, cit. izv., str. 94.)
130 Na moral, cit. izv., str. 165.
131 C" I k I' ., .. - . . 95
Jelja l po ItiKU, CII. IZV., str. .
-------------------------------------------------------- --- -
430
Risto
lokalne pobune. Morale su pobijediti liberalne ideje stalea
pa da bi se stale oslobodio od srednjevjekovnih ustanova."132
Iz horizonta ovakvih percepcija, ne prihvata politiku seljaka-
poslanika II bosanski Sabor i uopte II aktivIlu politiku te smatra da samo
stale noen liberalnim idejema moe rijeiti i agrama pita-
nje, i to, na obligatnog otkupa. Njen elitni dio je sad dominantan:
da srpska inteligencija nije " ... manje patriotska i nacionalna
od seljaka ... ",133 stoji na stanovitu da srpska inteligencija treba da for-
mulira i empirijski vodi ne samo politiku II agrarnom pitanju, nego i srp-
sku nacionalnu politiku II cje1ini.l34
No, uz svu recepciju aksiologije, on nije bez
odnosa spram paleo ili neoliberalizma a on biti posebno ela-
boriran u kontekstu njegovog poimanja partija.
partije
Ako bi s 20. traili ishodite u
prepoznavanju meritornosti partija za moderni svijet politike i ako bi u
rekonstrukcij i povijesti miljenja partijskog fenomena na tlu BiH doli
do studenaca, onda bi se tu, kao pojavio Risto
Jer, po ptvi put, u kontekstu, iako ne u mono-
grafskom nego u fragmentarnom smislu, uputa se on u osvijetenom,
teorijskom smislu, u promiljanj e porijekla, tipova i karaktera
partija na evropskom tlu. On zna za aristokratske, konzervativne, libe-
ralne i odnosno, socijaldemokratske partije. Zna za his-
torijske kontekste u kojim su nastajale i za nj ihove izvorne intencije.
Konzervativna partija, nastala historijski iz aristokratskih stratuma,
jeste stranka " ... velikih posjednika, kojoj su po pristupili i
industrijalci, a naginju joj visoki j stale."13S Kroz
njihov" ... privredni i program provejavaju temeljna
pozivanja na istorijska prava i drutvene odnoaje, koji su tradicijom
pa bila ma koga postanja."136 No, konzervatizam ruje mono1i-
135 Postanak i razvitak strallaka, cit. izv., str. 52.
Risto
431
tan ni jednodimenzionalano Unutar njega figuriraju kako krajnje reak-
cionarstvo koje apologira plemstvo i "000 da se drutvo povrati u
idealno stanje feudalnog gospodstva,
saveza i zanatlijske esnafske organizacije 0 "137 tako i stanovita koja "o ..
se vie pribliuju liberalnim idejama kao Treitscke, kome je blizu i libe-
ral Bluntschli."J38 Radikalni, reakcionarni konzervativci zagovaraju
monarhizam, " ... protivnici su izbornog prava glasa, protivnici
svih sloboda koje pogoduju razvitku individutuna izvan klasne
organizacije."J39 Iz konzervativnih krugova " ... potpomae se obilno
antisemitska struja, koju su prihvatile i stranke, ali koja se
sve vie svoditi na antikapitalizam ... ". 140 Konzervativizarnje,
nadalje, blizak klerikalizmu da se bori " ... za nerazdvajanje crkve
od drave, samo s tom razlikom to prvi da religiju upregnu u
slubu drave, a klerikali dravu u slubu religije."141
da je konzervativizam histonjski prevladan i
anahroll.
142
Otuda u njemu i ne nalazi inspiraciju za svoju socijalnu i
misao. Konzistentno tom uvidu, pledira prevladavanje aksi-
ologije plemstva u srpskom mentalitetu. On da se unutar srpstva
prevladaju svi partikulariteti i partikularitet
tobonjeg plemstva.
143
liberalne stranke su historijski produkt srednjeg, stalea
koji je uvijek " ... isticao napredak i slobodu svakog individua,"I44 a
razvijaju se sa pojavom engleskog parlamentarizma i " ... slue za mus-
tru svim ostalim dravama evropskim."145 Liberalne stranke su nastale
kao reakcija na konzervativizam pa su proglasile " ... jednakost i ravno-
14t Cit. djelo, str. 53.
142 U toj anahronizaciji, u njegovom uvidu, sudjelovali su napredak telmike, razvitka
industrije, novi status gradova, promjene u kolektivnim predstavama o nasljedstvu,
monarhizmu i sl. (Cit. izv., str. 54.)
143 Kako da radimo?, Kalendar "Prosvjete" za 1911., cit izv., SIT. 64.
144 Postanak; razvitak stranaka, dt. izv., str. 52.
432 Risto
pravnost svih ljudi i gojiti kult inidividua."I46 U skladu sa ovi kul-
tom, temeljni princip liberalizma jeste " ... pustiti svakome pojedincu neka
se bez ikakvih zapreka pusti u borbu i prema svojim individualnim
sposobnostima ste(';e sebi dostojno mjesto u dIUtvu."147 U kontekstu
ekonomije, taj se princip, zna R kao slobodna
trgovina, konkurencija, ukidanje svih privilegija, monopola, dravnih
nameta i 51.
148
on zna za D. Rikarda koji, u njegovom uvidu, " ... veli da
je jedino razdioba rada i nesmetana konlrurencija
kako individua tako i naroda prirodni zakon razvoja."149 Sa stanovita li-
beralizma, s pravom drava " ... ne smije koga pot-
pomagati, niti mu zapreka praviti, odbacuje zbog toga potpomaganje
sirotinj e, veterana, ena i djece, ... ".1
50
identificira daje za paleo-
liberalizam drava tek " ... jedno potrebno zlo, koje irna da se brine samo
za pravni poredak, i obranu od oruanog vanjskog neprijatelja, a za kul-
turni i ekonomski razvoj svojih nema da poduzimlje nikakvih
pozitivnih mjera."151 on, zna za evoluciju liberalizma
koji je, napokon, prihvatio 'Konstitucionalnost L .. izborno pravo."152
Risto je, u osnovi, identificirao glavne komponente
onoga to ovdje kao paleolibera1izam. No, i to je zanimlji-
vo, on poduzima i kritiku ideologije. Ona se u sublimira-
nom smislu izraava na principima liberalnih
stranaka mora se primjetiti ostaloga da svaki kupac nije potpuni
pomavalac robe i da zbog toga solidni produkti moraju biti dravom
od nesolidne konkurencije. Zatim, da u interesu morala, a i
napretka, moraju biti dravni veterani, siromasi i ene, i zato
to moda od njih zavisi i individualni razvitak pojedinih zdravih i jakih
dravnih Zatim, da je cilj svake drave, kao i pojedinca, da bude
149 Cit. djelo, str. 54. Osim za D. Rikarda, on zna i za druge rane teorijske protagoniste
ekonomskog i liberalizma, ma da je poznatu frazu laisser fain:
prvi izrekao Marki Daranson, zna za fizokrate Gumeja i Kesnaja, zatim za A. Smita.
ISOC 54
lt., str. .
Risto
433
to te ba stoga razloga treba drava da upotrebljava shodne
mjere, a zatitnu carinu kod podizanja pojednih grana privrede u
dravi, industrije. No, im je zamjerka to su proglaen-
jem liberalnih ideja pretpOstavili da svi ljudi sa golim svoj im i
duevnim sposobnostima stupaju u borbu i konkurenciju, a pustili su iz
vida ogromna ekonomska dobra naslagana kod pojedinaca dosadanjim
privilegovanim socijalnim Otuda i smatra da sa liberal-
nom promocijom prava, jednakosti ljudi i slobo-
da " ... nijesu ukinute one velike ekonomske poljedice, koje imati
nagomilani kapital u slobodnoj konkurencij i individua." I54
Kao to se vidi, koncepcijski ne prihvata
marginalizaciju dlave, traj prostor njenoj relevantnijoj ulozi, nalazi ga
u njenim socijalnim funkcijama, u zatiti i stimulaciji razvoja privrede i
otklanjanju nejednakosti II raspodjeli dmtvenog bogatstva.
No, u tome se ne iscrpljuje njegovo poimanje drave. od dijag-
uvida da se evropska drutva onog vremena u sukobi-
ma izmedu prava i drutvene pravednosti, liberalnog
individualizma i etatizma, on odbaciti, na jednoj strani, Hegelovu
filozofiju drave
l55
iz koje se razvila " ... militarna ili
drava ... ",156 i, na dmgoj, fi lozofiju drave koju su razvili sljedbenici
Darvina 157 i koji su " .. . dravu sveli naj edan policajni organ." 1 58
\54 Cit. djelo, str. 54. Upozorava da na ovaj liberalni fonnalizam i konsekvencije
koncentracije kapitala ukazati Lasal i Marx, odnosno da se na tlu ovih
libe-ralnog svijeta pojaviti ideja i teorija socijalizma. (Cit. djelo, str. 54.)
155 U njegovom uvidu, Hegel " ... stavlja na mjesto prava dd:avu - za njega
drava nema cilj da slui nego je cilj sama sebi. Ona nema cilja da slui
crkvi, niti da se cijepa od crkve; naprotiv, modema drava treba da je izvor kako reli-
gioznog, tako i sekulamog autoriteta. Jednom ne postoje granice za nje-Lin
autoritet ni za njezinu odgovornosl." (Na /llOm/, cil. izv., str. 164.)
156 N,u Illoml, cit. izv., str. 164. pri tome, kako se Marx ne moe identifi-
cimti s Hegelom, iako mu je on duhovni otac, kao to se Spenser ne moe poistovjetiti s
timerom ili Kropotkinom, a diferencije i nj ih se uspostavljaju uprnvo u
poimanju driave. (Cit. izv. str. 164.)
157 Na osnovu Darvinove teorije selekcije, oni !ill tmijeli " ... u sociologiju bioloki prin-
cip i proglasili borbu za ivot kao osnovu drutvenog naprelka, lRlitenje slabijih kao
dobro za odranje i rase ... ". (Cit. izv., str. 165.)
----------------------- .--- ------
434
Risto
Izmedu ovih ekstremnih shvatanja drave, vjeruje, kompro-
mis: "Poj avom modeme demokracije je dravu staviti II
pasivni poloaj, njezin cilj sve jasnije postaje: da izmiri pravo s prin-
cipom opteg narodnog dobra. "159 Ali, iz toga, II njegovom uvidu ne sli-
jedi drava egalitarizma II maini izgubiti svaku vrijed-
nost. Naprotiv, to nije ''U svakom drutvu uvijek elita,
koja imati drugi mentalitet, drugu psihologiju okoline; i radi toga
je, skoro apsurdna, nivelacija razuma i onda kada se i pret-
postavi nivelacija imanja po receptu To trve-
nje, ili bolje nekongruencija i drutva, uvijek
bazu za razvijanje drutveno."l60 Sukob i njenih indi-
vidualnih prava, na jednoj, i dobra, na drugoj strani, ostaje his-
torijska pennanencija: nj ihova udaljenost se smanj ivati, ali nikada
biti anulirana, te figurirati kao izvor i drutvenih
transfonnacija. No, ovom anticipacijom pribliili smo se
poimanju teorije.
Kritika teorije isocijaldemokratije
Ko to je u njegovom uvidu, socijalizam se pojavio kao reakci-
ja na liberalizam, odnosno na " ... lou stranu liberalnih principa."161 to
su, u njegovom uvidu, glavne komponente teorije"?162
Prije svega, onaje teorija: "Njezino je ishodite kritika kapitali-
ekonomskog naeg vremena i analizovanje pojma
konkurencije i vika."163 Nadalje, se teorija " ...
obara na sadanje socijalno uredenje po klasama, koje podraje drava,
te stoga ubacuje i dr1.avu.. ..
I64
No, teorija ima i svoje idea-
le: ''Njezin ideal je ravnopravno drutvo bez drave, u kome su svakom
jednaki uslovi za razvijanje ... ostvarenjem
ideala odstraniIe (bi se) klasne i interesne nejednakosti
161 Postanak i razvitak stranaka, cit. izv., sir. 55.
162 Ci t. djelo, str. SS.
163 Ci t. djelo, Sir. SS.
164 Ci t. djelo, Sir. SS.
Risto
435
ljudi."165 Ijednakost prepoznaje kao jedan od ideala socijaliz
ma. No, smatra da socijalizma, tu i Marksa i
Engelsa, nisu jednakost poimali kao i jednakost indi
vidua. Takve ideale teorija izvodi iz s kojima
povijest ljudsku historiju i cjelokupno " ... socijalno
ona da svede na ekonomske uzroke, a promjene II njemu
na promjene II ekonomskoj tehnici."l66 Ali, on zna da ni
teorija nije homogena i unifonnna.
167
On se uputa i li kritiku teorije. Naprimjer zapaa protiv.
u Marksovom miljenju historije i prirode.
pod uticaj em darvinizma, Marks zapada " .. . u kontradikciju kad veli da
je klasna organizacija ne samo historijski nego i prirodni bioloki pro
ces."168 No, u centru nj egove kritike stoji, navodna, teza
po kojoj " ... istorija nije nita drugo nego neprestano mijenjanje irozvi
janje prirode."169 U kritici ove teze dolazi do izraaja njego
va recepcija teorije prirodnih zakona i transhistorijske antropologije: iz
njihovog diskursa on odbacuje ovakvo poimanje historije. U tom smis
lu akcentira: kako su pri ostalim svoj im
ekonomski jednostrani, kako svuda pri ispitivanjima zabacuj u
antropoloki, rasni i momenat psihologije masa tako i ovdje putaju iz
vida etnolok.i momenat."170 Kontra ove teze istupa sa apologijom
izloene teorije o transhistorijskoj konstantnosti ljudske prirode i njenih
rasnih tipova. Otuda, se na etnografa Rada j smatra da su
historijske razlike ljudi, kultura i rasa ne kvalitativne nego tek
kvantitativne te da, se na rasa Ludviga Voltmana,
sloboda individua i naroda "... nije stvar inmicije nego borbe i
oprobanosti snage ... "171 koja je, navodno, data u aprioriju lj udske
prirode.
167 Osim za Marksa i Engelsa on zna i za druge socijalizma, za Furijea.,
Libknehta j Kauckog i onu diferenciranost upravo nalazi unutar njihovih koncepcija
socijalizma.
J 68 Postanak i razvitak stranaka, cit. izv., str. 55.
436
Risto
Sa stanovita teorije o transhistorijskom karakteru ljudske prirode i ras-
nih tipova i iz nje deducirane teorije o prirodnim zakonima historije,
odbaciti teoriju drutva i historije.
socijalizma, koji su drutvo i individue shvatali suvie
apstraktno,l72 ne vide " ... u njemu rezultat bezbrojnih generacija, koje
su preturile razne faze selekcije i u borbi za opstanak, ne
vide u njemu krvi i mesa i svih instikata, koji su za njih usko vezani, ne
vide onih zakona koji vladaju u psihologiji gomila, II kojimaje slobod-
na volja iluzorna, nego umjesto toga postavljaju jednu skupinu razum-
nih, moralno visokih osoba sa slobodnom voljom, i s takom skupinom,
s takvim krivim premisama stvaraju naravno
Otuda, na tlu recepcije teorija o transhistorijskom identitetu ljudske
prirode i pie: "Rasne razlike i temeljne osobine roda, tenja
za i lakim ivotom uslovljen im slubom drugih uvijek ostati
u svojoj vrijednosti i kao to i do sada biti glavni civilizaci-
je."174 No, kao to je recepcija teorija o tran-
historijskom karakteru ljudske prirode i predestinaciji zakona ljudske
historije, dakle, njegova teza o iluziji slobode i slobodne ljudske volje u
historiji, u nerazIjeivoj su kontradikciji sa njegovom recepcijom libera-
i demokratske aksiologije.
Ali, njegova teorijsko-koncepcij ska kritika teorija nije ga
odvela na poziciju. Naprotiv, u vidu historiju borbe
izmedu socijalnih klasa i partij a, aristoiaatije, konzervativizma,
liberalizma i socijalizma, on, ipak, smatra da borba protiv buro-
askog kapitalizma " ... zavriti pobjedom radnitva ... "175 a zadatak je
dr2ave " ... da shodnim zakonima obezbjedi radnike od eksploatacije i
uvede izborno pravo glasa."176 Ovoj anticipacij i ide naruku i to to
se liberalizam izmijenio iz temelja te " ... pribliio se je socijalnoj
demokratiji; izmedu njihovih programa ima samo nekoliko II
kojima se ne slau: u pogledima na svojinu ... Dakle, glavni zastupnik
individualnih prava, liberalizam, napustio je ideje za koje se borio preko
jednog I tako je oboren bedem socializovanju drave i
Risto 437
drutva."I77 No, iz ovoga uvida ne deducira preferenciju
"racionalnog kolektivizma" i idilsku kolektivnog socijalizma
178
s
kojim " ... bi nestalo borba klasa ... ", jer, smatra on, " ... interesi drutvenog
organizma i interesi (su) ... ne mogu (se) nikada
izmiriti,jer su po sutini neizmirivi."179 Uostalom, kad bi pobijedili idea-
li socijalizma" ... to bi prestanak drutvene evolucije na koj u soci-
jalisti tako malo paze. Cijela istorija ispunjena je borbom
i slabijeg, i uvijek za slabijeg drutvena organizacija koju prirodno
nametne, nema dovoljno racionalne sankcije."180
neovisno od svoje teorijske kritike teorije, i neo-
visno od ove predstave o povijesno-nunom trijumfu radnitva nad
buroaskirn kapitalizmom,181 Risto se uputa i u kritiku
Socijaldemokratske stranke Bosne i Hercegovine. Ona nije, uglavnom,
osim II nacionalnom nego
prirode. da su Srbi simpatizirali ne samo principe soci-
jalne demokratije, kakva su slobode i jednakosti, nego i same
socijaldemokrate, formulira antisocijaldemokratsku platfor-
mu iz vie razloga. U njegovom uvidu, soci-
jaldemokrati su napustili u praksi apologiju principa slobode i jed-
nakosti. Nadalje, utonuli su u puki pragmatizam i utili tarizam: ''Nae
socijaliste nemaju danas drugog ideala osim trbuha. Dnevni rad od
osam sati i poviica plata, to su svi ideali naih socijalista."182 l to je, u
njegovoj percepciji, najvanije, socijaldemokrati " ... napada-
ju sve to je srpsko. Ni svojih napadaja nijesu socijaliste
okrenule protiv k1erikalaca i reakcije, a preko dvije upereno je
protiv Srba! U napadaju protiv Srba socijalna demokratija ide ruku pod
ruku sa k1erikalnim listovima. Nastoji se da se ubije vjera u
narodnost, pa bi onda i Srpski Narod bio zreo za propast, a socijalna
177 Ciljevi modernog obrazovanja i vaspitanja, cit. izv., str. 241. Spenser j e bio porte-
parole liberal izma, ali nj egovo " ... o dravi, drutvu, kao i
vaspitanju i obrazovanju, spada danas u istoriju." (Cit. djelo, str. 241.)
178 Ciljel'i modemog obrazovllllja i vrupitalIja, ci!. izv., str. 241 .
180 Cit. djelo, str. 241 .
181 Ovu sintagmu upotrebljava sam cit. djelo, str. 56.
182 urito SiliO protil' socY(Jlista?, "Srpska br. 100,25. V (7. VI) 191 1., cit. izv. ,
str. 113.
438
Risto
demokratija bi slavila pobjedu .. ,", 183 svoju kritiku
'Uostalom, nama izgleda da njima nije ni do Srba ni do principa soci-
jalne demokratije, nego je sve ovo napadanje na Srpstvo, da se dopanu
malo vlastima, da se bolje zatite interesi - trbuha."184
Kao to vidimo, uz pragmatizam i iznevjeravanja konceptualnih princi-
pa, kritizira socijaldemokratiju, prije
svega, II pogledu njenog poimanja nacij e i nacionalnog pitanja, a II tom
kontekstu, i njenog odnosa spram srpskog naroda, da oni ", ..
idu potpuno istim putem, kojim je ila reakcionarna vladavina
Kalajeva."185 Otuda, se uputa i II interpretaciju evolucij e
internacionale II razumijevanju nacionalnog pitanja. U njegovom uvidu,
i teorijski, i organizaciono Druga internacionala naputa ne
samo an<lcionaino nego i stanovite o identitetu drave i naroda 186 te
smatra da "000 internacijonalna socijalna demokracija nije mogla vie
nacionalno pitanje ignorisatio"187 Posredno, ovi su uvidi adresir-
ani ka socijaldemokratijio
183 Cit. djelo, str. ID. Na empirijskoj razini, u svakodnevnom ivotu soci-
jalisti napadaj u srpska krsna imena, srpsku istoriju ".0. da se izbaci iz srp-
skih kola." (Cit. djelo, str. 11 4.)
185 Cit. djelo, str. 11 4.
186 Argumentira taj uvid novom definicijom naroda to ju je 1906. godine usvojio
Internacionalni biro: ''Kao nan:xl priznaje sc svaka grupa pojedinaca, koji
su pod jt:dnom vladom. Ali Biru mot: iwimno kao narodt: priznati i takve grupe poje-
dinaca, kod kojih tenja za avtonomijom i moralnim jedinstvom, kao rezultat dugih
istorijskih tradicija, jo ivi, bez obzira na to, da li su podvrgnuti jednoj vladi ili vie
njih". (Narrx/nosni princip u Internacionali, "Srpska br. 174, 13.
(26.) VIII 1910., cit. izv. , str. 112.)
187 Narodl/osni princip u internacionali, cit. izv., SIT. 112. U interpretaciji
ove problematike, poziva sc na dr. Maksima Anina, ali zna i za druge unutar
Internacionale, za Signera i Adlcra_ (Cit. dj elo, str. 11 1, 11 2.)
Risto
III
POIMANJE NACIJE, NACIONALIZMA
I NACIONALNE POLITIKE
Koncepcijsko poimanje nacije
439
Proklamira on srpsko nacionalno stanovite kao gravitacijsku
svoje cjelokupne socijalne i misli. Teorijski, misaono,
i aksioloki centar njegovih percepcija jeste, u
naem uvidu, prepoznat u srpskom etnocentrizmu. Stoji, dakle, na srp-
skom nacionalnom stanoviru 188 i svoju publiciranu misao fromulira iz
diskursa srpske nacionalne politike. A ona treba da posreduje cjelinu
misaonog, kulturnog, socijalnog i bivstvovanja sIpstva.
Srpski nacionalni i1lferesi treba da " ... sredite, prema kome se
upravljaju i u koje se slijevaju sve nae akcije, sve nae tenje."189
Srpski nacionalizam - to je, dakle, temeljni horizont unutar kojeg on
misli zbilju onoga vremena. U tom smislu i
pie: ''To vrhovno gledite sa koga posmatrati ivot i prilike nae
jeste vie fwcionaino stanovite, i samo obziri na nj nas u pisanju
i kritikovanju naih i optih srpskih prilika i sveukupnog rada u
Srpstvu."I90 U tom smislu jo jednom pie: ljubavi prema
nacionalnoj ideji i ideja slobode to je ipak oruje."191
No, na drugoj strani, u skladu sa recepcijom konzervativne zapadno-
evropske socioloke misli, Risto fenomen nacije razumijeva u
diskursu. Nacija-drutvo figuriraju, u nje-
govom uvidu, kao prirodni organizam. "Svako drutvo, bez obzira na nje-
govo kulturno stanje,predstavljajedall organizam, u kojem kao
pojedini organi me funkcije, koje imaju samo jedan cilj, - da potpo-
mognu to i napredovanje cjelokupnog organizrna."I92 U
analogiji sa ivotinjama jednostavnije organizacije ovo poimanje naci-
je dobiti na i razgovijetnosti: "Za primjer dovoljno je navesti da
188 Prva cit djelo, str. 49. pri tome, deklarativno, apstrofira kako se drlali
negacije" drugih narodnih niti drugima srpsko ime,
koj im se mi ponosimo." (Cit. djelo, str. 49.)
189 VIe nacionalnog egoizma, Narod, br. 168, \3. (28) II 1912., cit. izv. , str. \44.
190 Nae stanovite, cit izv., str. 66.
19\ Narodna Narod, hr. 401, 4. (17) VI t 914., cit. izv., str. 102.
192 O Olganizaciji, cit. izv., str. 59.
,
440
Risto
kod ivotinja niske organizacije razni dijelovi tijela tako su slabo povezani
da mogu biti nezavisni jedan od drugoga. Razdijelite ivotinju na zgodan
i od nje dvije, tri ili moda vie ivotinja, koje
biti svaka za se sposobna za nezavisan ivot. Tu dakle ne postoji organs-
ka cjelina i jedinstvo, koje vee usko organizam i njegove dijelove."193
Nacija jest i treba da bude upravo organska cjelina u kojoj }Klstoj i jedinst-
vo i razlikovanje dijclova.
194
No, ne moe on iz poima-
nja nacije osvijestiti nerazrjeivu u svom miljenju, njegove
antiliberaIne i antidemokratske konzekvencije.
Onaj se diskurs, onda, mzumljivo, u poima-
nju nacije, nacionalnih odnosa i nacionalne politike kompletira recepci-
jom socijaldatvinizma, odnosno njegovim idejama prirodnog odabiranja,
adaptacije i borbe za opstanak. Otuda i pisati: ''prvi uslov II borbi za
ivot kako pojedinih ljudi lako i naroda jest prilika-
ma koje se iz dana II dan stalno mijenjaju."195 U
diskursu preferira borbu " ... naroda i ljudi ... "196 kao historijsku
predestinaciju, a u toj borbi narodima, stoje
na raspolaganju " ... i organizacija."197
No, njegov naturalizam ne recipira II sebi II supstancijalnom smislu
i rasne teorije. Rijetko govori o rasnoj supstanciji naroda, a tada
govori o ponosu nacionalista na svoju rasu, o narodu II BiH koji pripa-
dajednoj rasi, o slavenskoj rasi ili englesko-saksonskoj rasi,198 o tome
kako je Austro-Ugarska proglasila inferiornost srpske rase,l99 kako
su i veliki evropski pisci predstavljali svoju rasu i kako se nisu
mogli iskorijenti iz svoje rase2
00
i sl. Pri torne on zna da je " ...
nje u rasu i vrijednost po svojoj tendenciji protivno socijalnoj
refonni .''201
193 Na!; moral, cit. izv., str. 166.
194 "Civilizacija razlikuje se od nekulturnog stanja ne toliko!XJ uspostavljenom redu,
koliko!XJ raznovrsnom razvitku, koji je stalni pratilac tog !XJretka." (Cit. djelo, str. 166.)
195K "'d d ? .. 63
alW fl ra /nIO., Cll. IZV., sIr. .
198 Ciljel'i modernog obrazcJl'allja i vaspitanja, cit. izv., str. 242.
199u - ''''k' ' " 165 1Vas po mc IIIIora ,CII. IZV., str. .
200 lllnaciollalllll knjievnost, Narod, br. 155,24. XII 1911. (6. 11912.), cit ,. izv., str. 245.
201 Na moral cit. izv., str. 166.
Risto 441
Uz recepciju teorija historije i nacije i njihovih varijanti
(biologizam, organicizam, socijaldarvinizam, rasizam, i sl.)
fonnulira i poimanje biti nacije. A ono je
onom naturalizmu pa se i ovdje pokazuje jo jedna inkonzis-
tencija u njegovom miljenju. U ovom diskursu, on
govori o ila/udI/oj dui: nacija je i individualizirana dua koja ima svoje
vanjske, materijalIle manifestacije, kakvi su jezik, pismo, zastave,
nacionalna heraldika i sl., i svoj Ulili tam ji sadliaj. U tom smislu pie: "
... narodna dua ne dijeli se na njegova materijalna i duevna
kultura nerazdjeljivaje i ona se izraava preko vidljivih znakova,
kojima je i pismo i zastava. Ne potovati i ne braniti te spoljne izraaje,
bi ne priznavati ni unutranji sadraj narodne due."202 U
diskursu poimanja nacije i o njenim kolek-
tivnim osobinama koje ulaze u supstancijalna nacionalne
duevnosti. A to "Svaki narod ima svoje osobine po kojima
predstavlja jednu psiholoku cjelinu i jedno socijalno jedinjenje.
tih osobina pIVi uslov da od jednog socijalnog
jedinjenja postane ono to se zove narod ili nacija. Te osobine izraene
su u manirima, navikama, i pogledima na svijet, koji se II
ivotu nazivaju moralom."203 i navike su i u dui
pojedinca i u duJi naroda " .. . posljedica tromosti ljudske due ... "204 a
osobine i su izvor " .. . i evolucione
snage pojedinih naroda."205 za ove osobine vee se i cio ljudski napre-
dak.
206
Nacionalna je kultura, kao to jo vidjeti, izraz nacionalne
duevnosti i njenih osobina.
202 i latil/ica, Narru, br. 138, 16. X (8. Xl) 191 1., cit. izv., str. 171.
203 Na iZVO/li kulture, Srpska br. 143,6. (19.) VII 1910., cit. izv. , str. 231. Zato i
govori o srpskom nacionalnom moralu u Bosni i Hercegovini. (Nae stanovite, cit. izv.,
str. 77.)
204 Na izvonl kultlllY!, cit. izv., str. 231.
442
Risto
Normativna doktrina nacionalizma
Unutar recepcije teorije o prirodnim zakonima historije (zakon selekci-
je, adaptacije, borbe za opstanak slabih i jakih ljudi, naroda i rasa i sl.)
Risto srpsku nacionalnu politiku percipirati kao politiku
koja se deducira iz tih zakona. U tom smislu i pisati kako je nacionali-
zam " ... nuan i cjelishodan, - odgovara duhu prirodnih zakona."207
POimanje nacionalizma dijelom deducira on i iz pozitivne recepcije rele-
vantnih ideja talijanskog nacionalizma kojeg konfrontira sa francuskim
nacionalizmom. U njegovom uvidu, i to je jo jedna od inkonzistencija
1ljegove misli, francuski nacionalizam je degeneriran upravo liberalno-
demokratskim vrijednostima koje preferira kao to su plurali-
zam, viepartizam i parlamentarizarn. Ova je inkonzistencija, koju ne
moe osvijestiti konzekvencija njegovog poimanja
nacije da je ono nespojivo s liberalnim i demokratskim ethosom.
Sublimirano to u francuskom nacionalizmu ovako
fonnulirati: " ... nacionalizam sinonim je natrane stranke, kleri-
kaine, antisemitske, Francuski nacionalisti pomijeali su
i pokvarili svoga patriotskog sa svim nezdravim i
nestalnim strastima parlamentarne politike: nijesu ni znali, dakle, da
visoko dre ideju nad strankama; oni su je umanjili, se s njom i
II unutranjem rivalstvu, se za vojni tab protiv Drajfusa, za crkvu
protiv slobode miljenja, za dinastiju protiv republike."208 No, talijanski
nacionalizam je madaje jo uvijek vie knjievni, intelektualni,
literaran, doktrinaran.
209
U njemu nema reakcionarstva, antisemitizma,
monarhizma, dinastijskih preferencija i sL, pa " ... sadraj talijanskog
nacionalizma je od onog parlamentarnog nacionalizma fran-
cuskog."21O U Italiji " ... nacionalizam nije i ne moe da bude - radi his-
torijske sudbine i sredine - nego liberalna stranka, iskreno i hrabro libe-
ralna ... ".211 Iz njegovog sadraja izdvaja, to kao vri-
207 Srednji stalei kod nas, cit izv., str. 92.
208 Nacionalizam talijanski i nacionalizamfrancuski, Srpska br. 165,2. (15.) VIII
19\0. i br. 170,9. (22.) VIII 1910., cil izv., str. 107.
209 Cil djelo, str. 109 i 110.
Risto
443
jednost, njegov glavni cilj, njegov veliki ideal -
domovine''212 i ostvarenju "velike Italije.''213 Otuda u svojim per-
cepcijama srpskog nacionalizma imati za uzor italijanski nacionalizam.
No, to on u koncepcijskom smislu podrazumijeva pod nacionaliz-
mom? ''Nacionalista je koji ponos svoje rase, i svoje kul-
ture, i pripravan je da je brani od stranaca. Nacionalista ljubi svoju
zemlju, ne iz nego lijepim oduevljenjem
zaljubljena i eli da je slavna, velika."214 Literarni jezik ne
moe sakriti recepcije rasnih teorija nacije to korespondira sa njego-
vim teorijskim stanovitem o prirodnim zakonima historije i
poimanju nacionalnog fenomena. Kao
to ne skriva i refleksije njegovog poimanja talijanskog nacionalizma -
njegovih ideja i zamisli o i stavi nacije. No, u tome se ne iscrplju-
je sadrina njegovog pojma nacionalizma. on II njega i pojam
slobode: nacionalizam, to je ..... borba roba da postane sam svoj gospo-
dar, da sam svoju sudbinu opredjeljuje i dade joj svoj ...
Jednom to je tenja za potpunom, nefalzificiranom slobodom.''2IS
Ali, njegova aksioloka, ovdje preferencija slobode u nerazri-
jeivoj je kontradikciji sa njegovim poimanjem prirodnih zakona histo-
rije, historijske egzistencije nacije, nacionalizma i nacionalne politike.
Nadalje, u poimanju nacionalizma uvodi pojam zdravog216 i pravog
nacionalizma, a onje ... .. podloga za opstanak kako pojedine osobe tako
i naroda."lI7 Ali, nije ovaj pojam deskriptivan,
Naprotiv, on je i nonnativni ideal, ovaj se nacionalizam tek
treba da razvije u srpskoj svijesti Njegov, dakle, nonnativno bitni
atribut jest, prije svega, uni/ormiranje srpske psihe. 218 Potom, i to je jo
jedna inkonzistencija u njegovom miljenju, njegova osnova jest
215 NaciQnalizam u Dalmaciji, Narod, br. 25,23. I (5. II) 1913., cit. izv., str. 117.
216 Na nacionalizam, Kalendar ' 'Prosvjeta'' 1913., cit. izv., str. liS.
217 Na adresu Srbobralla, Narod, br. 171, 24. II (7. llI) 1912. , cit. izv., str. 178.
218 "Srpska psiha sc, postaje jedna, nerazdjeljiva i kraj sv1h
pokrajinskih diferencija koje su proizvod i prilika." (Na /lucional-
izam, cit. izv. , str. liS.)
444
Risto
demokratska,219 mada, kao to vidjeti, onaje vie aristokratska,
Njegova su sredstva " ... rad, organizacija i moralno pre-
... ",220 a cilj j e njegov", .. jedinstvo naroda,"221 U njegove
atribucije uvrtava borbeflosP22 i vjeru li

Potom, pravi ili
zdravi nacionalizam sadri II sebi etiku samortvovanja kao i osebujno
poimanje odnosa etike prava i etike dunosti: to su unutar
nacionalizma korelativni pojmovi, II su vezi .
224
No, sada II
vezu dovodi naciona/llu sJ/agu i etiku prava. Nacionalizam jest".o. vjera
II nau snagu, jer bez snage ne moemo imati ni prava. Snaga i pravo II
istom su odnoaju kao pravo i dunost. Ili bolje da kaemo, pravo i
dunost su rezultat snage. Koliko imademo snage, toliko imati i
prava, koliko prava, toliko i dunosti. To je, dakle, usko ispre-
pleteno."225 Posebno insistira na ovoj vezi nacionalne snage i
nacionalnih prava: " ... nije samo dovoljno imati neko pravo, nego ... je
nuno tome pravu dati i snagu."226 Pri tome vjeruje u
superiornost srpske nacionalne snage.
227
Nadalje, umjesto "sitnog
rada" nacionalizam pledira rad II skladu sa velikim srpskim idealima i
srpskim velikim ciljevima pa i cilj srpskog nacionalizma treba da bude
ne " ... egrtska nacija, nego velika nacija, sa svim svojim odlikama i
219 Naf nacionalizam, cit. izv. , str. 115_ to podrazumijeva pod demokraISkom osnovom
nacionalizma vidi se, posredno, u njegovom nacionalizma. on je
bio nadona/ista ali nacionalista u smislu " ... irokogrudnog demokrate, koji u
rasprostiranju svojih ideja u najirim slojevima nanxla nalazi garantiju njenih pobeda."
(Dt: Jovan (1877-19/4), Narod, br. 393, 3. (16.) V 1914., ci!. izv., Sir. 122.)
220 Na /laciona/izam, cit. izv., sir. liS.
221 Cit. djelo, Sir. liS.
222 " ... pravi nacionalizam nije proizvod kratkovremenih kompromisa., triko-
va i smicalica, nego jedna i ustrajna borba, puna samopregorenja i
samoportvovanja, osnovana na principima." (NacionalizlIm II
Dalmaciji, cit. izv., str. 117.)
223 Na naciona/izam, cit. izv., str. 115.
225 Cit. djelo, sIr. 115.
226 O srpskom llarodu, Pregled, br. 4,15. VII 1910.,cit. izv., SIT. 129.
227 Snagu srpskog naroda " ... i nai neprijatelji priznajlL Momentalne pobjede nad
naim narodom mogu se katkada izvojtiti, ali kasnije te pobjede pretvaraju se u poraz,jer
narod sa desetinu miliona dua, koji ima nesumnjivo velikih vrlina,jakih osobina za borbu
u ivotu ne se, on sc samo prisiljava na ilaviju i istrajniju otpornost i odbranu.
Istorija nas najbolje tome (O srpskom narodil, cit. izv., str. 137.)
Risto 445
osobinama."228 U poimanju nacionalizma uvodi pojam nacionalflog
egoizma. Definira ga u kontekstu prirodnih zakona historije kao bitnu
komponentu borbe za opstanak rasa, naroda i individua. U tom smislu
pisati : "Svaki narod, isto kao i svaki pojedinac mora da ima dosta
veliku dozu egoizma pa da u ivotu ima uspjeha, dakle, da napreduje.
Bez toga, on u vrtlogu borbe i utakmice propada ili postaj e robom, slu-
to izlazi jedno na isto." 229 I srpski nacionalizam treba da se
sastoji u tome ..... da stalno i postojano mislimo najprije na sebe i o sebi,
da postanemo egoiste u onom plemenitom smislu ... jer od toga zavisi
.. . rjeavanje srpskog problema."230 No, i ovaj je pojam, kao to se vidi,
u srpskom kontekstu nonnativno intoniran, pripada onome idealnom
trebanju to se pokazuje u jo jednoj formulaciji: "Mi tog nacionalnog
egoizma nijesmo pokazivali dovolj no, i mi taj moramo da
jer na taj i solidarnost pojedinih klasa, kao i
pojedinaca u naoj naciji."231 Nacionalni zdravi egoizam
232
suprotstav-
lja lanim zapadnim Jlllmallitamim idejama
233
pa srpski nacionalisti
sve vie usvajaju gledite "". da svoj rad i djelovanje ude3vamo
ne po sentimentalnim klieima pojedinih humanitaraea, nego prema
koristi srpskog naroda, prema njegovim potrebama. drage su nam
humanitarane ideje, ali nam je drai srpski narod, iri se i uzima korje-
na u naoj inteligenciji."234
socijalni nosilac srpskog nacionalizma treba da budu srednja
klasa i njena illteligellcija.
235
U tom smislu i pie: "Pravi
nacionalizam je vie pojava kulture, proizvod
228 Na lIaciollalizam, cit. izv. , str. I \3.
229 VIe nacionalnog egoizma, cit. izv., str. 146. ''Pogledajmo malo oko sebe, pa
se uvjeriti da drugi narodi brilj ivo i palj ivo vode pol itiku prema tom nacinalnom
egoizmu, i to im upravo dona8 uspjehe, koje im mi Srbi priznajemo."
(Ci t. djelo, str. 144.) U takve narode uvrtava, naprimjer, i Poljake.
230 Nae stanovite, ci!. izv., sir. 66.
231 VIe nacionalnog egoizma, cit. izv., Sir. 144,
232 Na nucionalizam, cit izv., str. lIS.
233 Cit. djelo, sir. liS.
235 No, govori on o lome u normativnom smisl u, jer u zbilji " ... naa tzv. inteligencij a
daleko je odvie da odgovori tom svom pozivu ... ", pozivu glavnog aktera srpskog
nacionalizma. (SredI/ji stale kod nas, cit. izv., sir. 91.)
446
Risto
stalea, II kome na prvom mjestu dolaze obrazovani ljudi.''236 Otuda, ", ..
nosilac pravog nacionalizma treba da bude obrazovana omladina, od nje
treba da impuls.''237 Jer, ", .. nacionalizam, kao i svaka ideja,
proizvod je vaspitanja i obrazovanja, a nikako primitivnosti, kako se to
kod nas vrlo misli i vjeruje."238 Na drugoj strani, pravi naciona-
lizam, govori ponovo njegov aristokratski elitizam srednje klase, srpske
mase degradira na pasivni elemenat, na masu, na lljesto koje se voljom
intelektualne elite oblikuje: "A tijesto nalazi se II irokim narodnim
masama, i mi od njega moemo umijesti to No, nemaju
Srbi fonnirane socijalne pretpostavke zdravog nacionalizma, nisu ih imali
ni II novijoj historiji ", .. jer II Srbiji II njenog dravnog ivota nije
ni bilo pravog stalea, koji je redovno nosilac progresa i
nacionalne ideje .0.", 240 Tog ", .. stalea mi nemarno i zato nemamo ni
kulturnog ivota, niti pravoga nacionalizma; po kulturi jo smo
po nacionalizmu, naravno, uvijek smo regionalisti." 241
Ne samo u kontekstu recepcije aksiologije nego i u
kontekstu refleksija o socijalnim nosiocima pravoga nacionalizma,
Risto publicira osebujno shvatanje uloge seljatva u
nacionalnoj ideologiji i politici. smo rekli kako smatra da
seljatvo nije sposobno za recepciju i
demokratskih ideja. Otuda, na drugoj strani, ono nema niti moe imati
relevantnu ulogu II politici i nacionalnoj JX>litici, posebno.
svijet tone u neznanju, ne shvata ni najprimitivnije pojmove
prava i dunosti; nema solidarnosti, jer taj redovno je
pratilac vieg kulturnog ivota; nacionalni izuzevi periferije,
skoro je rudimentaran ili uopte ne postoji.''242 stratum,jednos-
tavno, ne moe biti subjekt nacionalne politike, jer nije u stanju svoje
partikularne interese na nivo optih nacionalnih percepcija.
236 Srednji stale kod nas, cit.izv., str. 92. Otuda i zamilja: "Regionalizam, kao nuna
posljedica dananjega kulturnoga stanja, mjesto pravom nacionalizmu, a iz
toga ce se razvi ti potplUlO novi unutarnji ivot u srpskom narodu." (Cit. djclo, str. 92.)
237 Cit. djelo, str. 92
238Se/ k /. L . . 95
fJa I po Ifil<.U, CIt. IZV., str, .
239", . /. .. 116
"as naCIOII(I/zam, CIt. IZV., str. .
240 Seljak i politika, cit. izv., Sir. 93.
241 Srednji stale kod nas, cit. izv. , str. 92
242 Seljak i politika, cit. izv., str. 94.
Risto 447
"Seljak na, kakav je danas, zaokupljen je jedini najbliim stvarima, on
je materijalist, za njega ideja ako je i razumije, u to vrlo sumnjamo,
nema onog podsticaja kao za inteligentnog. Zato ba dr2.imo da
bi stradala ta nacionalna stvar kada bi je zastupali nai seijaci."243
Nadalje, u konceptualne odrednice pravog lladonalizma uvrtava sve-
srpstvo pojmljeno kao prevladanost mentaliteta unutarsrpskog lokaliz-
rna, provincijalizma i regionalizma.
l44
Zato i ''Na naciona-
lizam ne ide dalje od granica pojedinih pokraj ina, kao to ni nam umni
horizont ne ide dalje od najblie stanice."245 Uz eliminaci-
ju regionalizma i anuliranja diferencija svesrpstva na socijalne stalee,
ulazi u pojam pravog nacionalizma.
246
Ovaj pojam u sebe
inkorporira i eliminaciju egzistencije pluralizma.
247
Taj
antistaleki, - diskurs i poima-
nje nacije iako i koncepcijski i sa
demokratijorn: "Srbi su demokrate i ne poznaju stalea. Mi poznamo
samo zanimanja. bio doktor ili zanatlija, trgovac
ili teak demokrati je jednak. Mi stoga ne smerno stvarati stalee ....
Upravo radi svojih posebnih interesa svaki pojedinac treba da
j e u borbi celine."248
da, na drugoj strani, " ... duh solidarnosti osnova je modernog
drutva ... ",249 to s onu stranu svih unutar nacionalnih socijalnih dife-
rencija, on svellacionalnu solidanwst pojmiti kao izraz i kom-
ponentu pravog nacionalizma. U tom smislu i pie: "U ovoj zemlji mi
244 Zato pisati kako su Srbi " ... jo jednako podijeljeni na polcrajine", pa "otuda, " ...
ne moemo pojmiti ta je jezgra pravoga nacionalizma. ili upravo
Pijemontezi. s velikim negodovanjem iz drugih Icrajeva Srpstva - jer
u tome dolasku gledaju konkurenciju i oduzimanje hljeba domorocima; isto se tako
i Bosanac uzajamno objeduju." (Srednji stald kod Ilas, cit. izv., str. 91.)
246 Ako se to ne dogodi, ona srpska pocijepanost na stalee rezultirati time to " ...
pasti kao rtva - strancima i njinom prodiranju u nae gradove, u naa sela."
(Narodna solidarnost, cit. izv., str. 101.)
247 U prilog toj eliminaciji poziva se i na historijska iskustva: ''Kao da prave
stranke ne postaju tek sa ustavnim i parlamentarnim ivotom jednog naroda. Gdje su
kod nas uslovi za stranke?" zrelost, cit. izv., str. 16\ .)
248 Narodila solidarnost, cit. izv., str. 102.
249 Seljak i polih"ka, cit. str. 95.
.
448
Risto
imamo uglavnom da branimo nacionalni moral i da razvijamo nacional-
nu kulturu. Ovaj moral i kultura zajedno s ekonomskim
naeg naroda postie se samo solidarnosti, koja je glavni prin-
cip naprednih demokratija."250 No, treba imati II vidu da je ovdje na
dj elu jo jedna inkonzistencija li njegovom miljenju: je o soli-
darnosti unutar pojmljene nacije, o natpersonalnoj, oat-
stratumskoj, natpartijskoj, solidarnosti, a to onda
da je o solidarnosti unutar nacije ispranjene od svakog
demokratskog ethosa i liberalno etike indvidualizma i perso-
nalizma. To je, implikacije su to njegovih koncepcijskih stanovita, so-
lidarnost unutar jednog apstraktuma kakav je nacionalna cjelina, i to
pojmljena kao bioloki individuum, kao organska stvarnost
u kojoj je svaki dio - individuum - anonimni rtvenik na
njenom sakraliziranom oltaru.
Nacija, religija i drava
Risto stoj i na stanovitu da stanovnici Bosne i Hercegovine .....
pripadaju nesW1Uljivo jednoj rasi, ali, uticajem raznih faktora, nuno pro-
gres nacionalisanja nije izvren niti se tl kratkom vremenu izvriti.''25l
Prema tome, u Bosni i Hercegovini ivi stanovnitvo koje ..... pripada
uglavnom trima vjerama, a jedne je krvi, jednog jezika."252 Otuda i
akcentira: "Strogo odijeljene grupe, koje se oslanjaju na pojedinim vjera-
ma, i danas u sutini postoje, vjerski princip ostaje i na dalje glavna raz-
lika drutvenih grupa, a runa i glavna osnova naeg sveukupnog
ivota."253 Pa, ipak, vjerske identifikacije ne smatra " ... uzrokom ras-
cjepa jednog naroda.''254 Otuda i pledira kollve/gentlll1 poli-
tiku, dakle, " ... rad i sporazum jednokrvnom
sve tri vjere. "255
No, u ovom kontekstu, zanimlj ive su njegove refleksije o povijesnoj
ulozi religija na tlu Bosne i Hercegovine, a posebno o njihovoj ulozi II
uspostavljanju zasebnih socijalno-grupnih i identi-
250 NarodIIll so/idamart, cit izv., str. 102.
251 SocijalI/a sredil/a 1/ BosIIi, cit. izv. , str. 87.
2520 49
rTva rijec, CI!. IZV., str. .
253 Socija/na sredina 1/ BosIIi, ci!. izv., str. 87.
254 D..... . . 49
rTVa njec, Cit. IZV., str. .
Risto 449
ftkacija, Temeljna je njegova teza da jo od srednjeg vijeka "'" prava
religioznost nije bila osobina Bosanaca, kao uopte cijelog srpskog pIe-
mena,"256 U njegovom uvidu u pogledu vjerskih identifikacija " ... Srbin
je, a osobito Bosanac, povran i
Taj fonnalizam u religioznosti imao je veliki uticaj na povijest Bosanaca.
Socijalni sukobi i borbe su samo prividno zadobijali religijski
karakter. Jer je "'" religija bila vie sredstvo, bar onih koji su vodili ili
predstavljali narod, nego li cilj.''>58 Na drugoj strani, iza religijskih iden-
tifikacija krile su se socijalno-klasne identifikacije pa se je njihov sukob
povijesno i pod religijskim platom. se kao pseudore-
ligijski sukob da " ... pojedine religije predstavljale (su) pojedine
klase.''259 Islamska religija predstavljala je oosansku vlastelu,
i elemenat, a "'" religija predstav-
ljala je religiju i bespravnih .. .''261
Implikacije ovih su dvostruke, Recepcija islama od strane
bosanske elite objanjava "'" da islam u Bosni nije uspio da apsorbuje ire
slojeve narodne iako su jezik, pogledi na svijet bili skoro
" 262
Na drugoj strani, sukobi socijalno i i
stratuma, zapravo, stvarana je sadrina drutvenih antagon-
izama, ali su oni, istovremeno, poprimali fonnu religijskog sukoba
izmedu islama i U tom smislu i pie: "'Borba za 'krst
i slobodu zlatnu' bila je, po naem miljenju, borba dviju klasa,
vjerskim duhom .... u Bosni (se) pored religioznog fonnaliz-
ma, prvanja i dananja religiozna netrpeljivost moe uglavnom svesti i
256 Socijalna sredina u BosIIi, cit izv" Sir. 87. Otuda, ne prihvata l:embcrlenovu tezu
o dubokoj rcligomosti srpskog naroda u srednjem vijeku koja o njihovom ger-
manskom porijeklu. (Cit djelo, str .. 88.)
257 Cit. djelo, 88. Ilustrira to borbom izmedu dvije, i pravoslavne
crkve u Bosni, prelazom bosanske vlastele i stale7..a" na islam .....
radi njihovih posjeda ... ".(Cit. djelo, str. 88.)
260 A oni su zadrali sva prava koja su im pripadala po srednjovjekovnom pravu i nje-
govim ustanovama. (SocijalIla sredina u Bosni,. izv., str. 88.)
262 Cit djelo, str. 88,
450 Risto
ovim socijalnim rnzlikama."263 Argumentira ovu tezu i bor-
bom bosanskih Muslimana za to irom autonomijom Bosne: "Religijska
zajednica nije ih smetala da se bune protiv svog vrhovnog 'derskog pogla-
vice."264 No, kasnije, kako je vjera bila izvor poloaja Musli-
mana, s gubitkom tog poloaja njegova se odbrana racionalizira kao
odbrana od i inovjerne vlade. Religijska fOlma botbe pravo-
slavnih protiv muslimana skrivala je socijalnu sadrinu te borbe:
tenju za autonomijom i eliminacijom ", .. Muslimana i njihovog
izvanrednog poloaja '0'''' 265 Ne toliko, smatra nacionalna
ideja
266
koliko socijalna motivacija i interesi inspiri-
raju sukobe i odnose II Bosni II ovo doba.
Ne moe se govoriti o nacionalnim identifikacijama II ovom vremenu
", .. da je turska invazija fonniranje nacije II onom smis-
lu kako se taj pojam danas razumije,"267 Nije, dakle, II doba osmanske
vladavine u Bosni pripadnost bila s nacionalnom pripad-
nego sa socijalno-klasnim stratumima a i katolici i pravoslavci su
se isto - Bonjacima pa "", vjerska netrpeljivost nedavnogje datu-
ma."268 Divergiranje vjerskih grupacija koje vodi i
nacionalnim identifikacijama, u njegovom uvidu, djelo je novijeg, postos-
manskog vremena, a konsekvencije tih tokova divergencije su viestruke,
posebno u pogledu vjerske netrpeljivosti, diferencija u mentalitetima i
antagoniziranih politika. ''Danas te tri vjerske grupe ...
zasebne cjeline, vode politiku, a prema tome i taktiku .,' mentali-
teti svih triju grupa su, i za i.zravnjavanje tih mentaliteta potreban
je jo dugi niz godina.''269 No, i dalje je o tri vjerske grupe "". ajed.ne
nacije".270 Jer, dananje stanje " ... produenje je staroga Okupacija je
samo unekoliko izmijenila neke odnoaje, i stvorila neke druge,''27l
266 Ona ..... nije jasno dolazila do svog izraaja, osobito u srednjoj Bosni i onoj strani
za Dalmaciju." (Cit. djelo, str. 88.) Nacionalne tradicije " .. , bilo je u svim slojevima i na
svim krajevima, ali ona nije bila zadobila fonnu," (Cit djelo, str. 88.)
Risto 451
od uvida po kojem je u Bosni i Hercegovini
..... vjerska i nacionalna osjetljivost do kraja razvijena ... ",272 on u libe-
i demokratskom diskursu preferira koncept "vjerske
snoljivosti" i odvojenosti crkve i drave te punu ravnopravnost svih
vjerskih zajednica. Otuda i smatra da " ... svaka konfesija svoje vjerske
stvari slobodno i autonomno bez mijeanja dravne vlasti, pot-
puno odjeljenje vjere od drave najbolje je Ijeenje ovog pitanja."273 U
tom smislu pie: " ... mi proglasujemo vjeru privatnom, odnosom poje-
d
.. 274
mea ....
U ovom liberalno-demokratskom diskursu radikalni je
ovdje, klerikalizma. Borba protiv klerikalizma za
koju pledira, II stvari je borba " .. . protiv crkve, koja tei za svjetovnim
gospodstvom, i u toj tenji njezini predstavnici upotrebljavaju sva sred-
stva koja im daje jezuitska kazuistika, od kojih su glavna: intrigantstvo
i neskrupuloZl1ost."275 Klerikali " ... nijesu samo neprijatelji moderne
drave, nego i svake prave religije."276 Jer oni ..... slue se religioznim
masa, a za svoje svrhe, koje su retro-
gradne, upravo protiv cijelog duha dananjeg doba. Klerikalizam je
stranka ljudi koja kao svoju najteu artiljeriju upotrebljava
vjeru.''277 Klerikali su " ... protiv demokratije, protiv slobodoumnosti i
protiv nacionalne ideje."278 Borbu za emancipaciju naroda ne mogu
voditi klerikalci nego samo " ... napredni elementi, koji ne gledaju na
papin prst, kao neku magijsku i nebesku silu .... Dok je klerikalizma,
nema velikih ideja.
279
272 Jedan Narod, br. 74, 27. II (1 1. III) 1908. , cit. izv., str. 214.
273 n. ,, 49
,,"Va njer.:, ClI. IZV., str. .
274 S_L tj ." 128
ruj J nrYCJtJ, CIt. IZV., str. .
275 Klerikalj u akciji, Srpska br. 142, 21. VII (3. VIII) 1911., cit. izv., str. 174.
278 Cit. djelo, str. 174. Italiju, Spaniju i Austriju smatra zemljama sa jakim
k1erikal izmom a Ljubljanu smatra celltrumomjugoslovenskog klerikalizma. (Cit. djelo,
str. 175.) No, ne govori i klerikalizmu pravoslavlja uopte, i srpskog, posebno.
452
Risto
Nacija, kultura i jezik
Cijeli farnilijarni, dravni i ivot naroda izraava nacionalne
osobine. Nacionalna je kultura, zapravo, njihov izraz. "Osnovu
savremene ljudske kulture elementi pojedinih nacionalnih kultura.
I se da je II savremenom evropskom drutvu prevladalo miljenje
da se pravi kulturni progres ne moe zamisliti bez stvaranja nacionalne
kulture. Na taj je stvaranje nacionalne kulture postalo II isti mah i
cilj savremenog ljudskog drutva i sredstvo za odravanje i odbranu
malih naroda. ''280 U kontekstu takvog poimanja veze i odnosa
nacije i kulture, pledira on za kulturno jedinstvo cjelokupnog
Srpstva,2SI a ne samo Srba II Bosni i Hercegovini.
282
Nacionalna kultura se ne stvara ni ni od silom sastavljenih
komada pojedinih naroda, pa se i ne moe govoriti, naprimjer, o "aus-
trougarskoj" kulturi da ne postoji ni austro-ugarska nacijao
283
je ne samo za srpsku kulturu nego i za druge narode na
Istoku Evrope da "000 ive na granici dva razna kulturna svijeta,
i zaputenog Istoka i bujnog, naprednog i progre-
sivnog Zapada. Granica ta dva svijeta nije nigdje tako otro
izraena kao II zemljama gdje ivi srpski narod. Fatalno je za srpski
narod to svoju kulturu die na ruevinama stare vizantijske kulhrre i to
nema neposrednog dodira s evropskom k:ulturom."284 Onje upoznaje
preko Austro-Ugarske "o .. gdje ima nmogo bolesnog, pogrenog i nepre-
... "285 pa zato evropsku kulturu ne moe srpski narod primiti
" .. . izvorski i nenatrunjenu .. . "286 te kroz to posredovanje " ... mi
unosimo sve osobine tih sredina. "287
280 Na izvom kulture, cit. izv., str. 231.
281 Srednji stale Iwd Ilas, cit. izv., str. 92.
282 "Prosvjetill"jllbilej, Pregled, br. 7, 7 i 8, 1912., cit izv., str. 248.
283 Na izvonl lrultlll"e, cit. izv., str. 231.
287 Cit. djelo, str. 232. Otuda smatra da su izvori savremene evropske kulture u
Italij i, Francuskoj a II Engleskoj pa ove kulture Srbi i treba da
(Cit. djelo, str. 232. )
Risto
453
No, kultura " ... ima da prosijeca puteve narodnom i da to
postigne ona mora daje nacionalna."288 Knjievnost je njezin konstitu-
cionalni dio, ona je nosilac nacionalne kulture. Jer, " ... velike literature,
pored svih optih principa koji su im jesu individualne,
nacionalne."289 Ali, nacionalna knjievnost se, u njegovom poimanju,
ne svodi na njegovanje patriotizma i bavljenje rodoljubivim temama,
ona ima, zapravo, ire Ovdje ponovo dolazi do izraaja njego-
vo poimanje nacije kao individualiteta nacionalne
duevnosti: kultura i knjievnost treba da budu njen izraz. U tom smislu
i pie: da naa knjievnost treba da bude i da postane
nacionalna elimo kazati da se njezini izvori treba da nalaze na naem
srpskom. Ona treba da je refleks srpske due i odjek srpskog srca. Ona
treba da se II Srpstvu kao kod svoje a ne kao neka strana
osoba koja gleda uzvijerena u svijet koji je ne shvata, potrebama
ni idealima ne odgovara, i jezik i ne razumije."290 Srpska
knjievnost, bez imitacije stranih kultura, treba da izraava karakter,
mentalitet i duu srpskog naroda.
291
Pri tome odbija dva ekstremna,
suprotstavljena shvatanja knjievnosti i kulture, ono koje tradiciju svodi
na primitivizam i ono koje nadnacionalnu " ... demokratsku, ili
drutvenu knjievnost."292 Knjievnost " ... mora da
bude stvarana na narodnom jeziku. u tradiciji i iz tradicije, ona
na toj trndiciji ivi i s njome evoluie."293 No, Risto ne pledi-
ra samo za nacionalnu knjievnost: on pledira i za sveoptu naciona-
!izaciju duhovne produkcije i drutvene, i
prirodne nauke.
294
Visoko rangira jezika u politici nacionalnih odnosa
da je prihvatanje srpskog standardnog jezika., kako ga je definirao Vuk
vana pretpostavka sIpsko-hrvatskog kulturnog, a poslije i
ujedinjenja. No, proiruje svoje refleksije o jeziku i pismu u
288 Za nacionalnu knjievnost, Narod, br. 155,24. XII 1911. (6. 11912.)., cit. izv., str.
244.
294 O srpskom narodil, cit. izv., str. 130. i 131.
454 Risto
kontekstu onodobnih saborskih i vansaborskih diskusija oko jezika.
Konceptualno, polazi do toga da su i zastave amblemi srpske naro-
dnosti.
295
U tom smislu jo jednom akcentira: "Dananja naa je
nacionalno pismo, produkt srpske kulture i jedno srpsko
obiljeje.''296 Suprotstavlja se austrijskim i napadime na ove
simbole srpstva " ... jer ukidanjem tih narodnih obiljeja mislilo se ubiti
nacionalnu indvidualnost srpsku, a s time i otpornu snagu srpskog naro
da."297 tvrdnje nemodernosti i o
tome kako je ono crkveno, pravoslavno pismo, suprotstavlja se promo-
ciji prvenstva latinice " .. .jer je prije kratkog vremena bila kod nas
nepoznata, a danas je pismo manjine."298 Otuda pledira srpskim poli-
..... da pribave ono potovanje i ono mjesto koje joj pri-
pada prema broju Srba pravoslavnih."299 Istovremeno suprotstavlja se
jezika u unutranji na eljeznicama.3
00
Srbi, Hrvati, Muslimani, Jevreji
smo istakli kako smatra da su Srbi, Hrvati i Muslimani
jedan narod s tri vjere" Formulira to stajalite eksplicitno jo jednom:
"Mi stojimo na stanovitu da su pripadnici svib triju recimo starosjedi-
konfesija, koje govore ovirnjezikom,jedan narod, kojije zadrao
svoja dva plemenska imena, ali se i oso-
bine znatno ne razlikuju,"30l No, u svom publiciranarn tekstu koncen-
trira se dominantno na srpsko-hrvatske odnose.
295 i latinica, cit. izv., str. 170.
296 Cit. djelo, str. 170. pri tome se poziva i na historiju srednjovjekovne Bosne smatra
da su svi dokumenti pisani Ila a u doba osmalijske vladavine vlasli su
izdavale listove Bosnu i Cvjetnikna (Cit. djelo, str. 171.) on, bez obzi
ra na sve ne razlikuje srednjovjekovno bosansko pismo - od srpskog
pisma -
298 Cit. djelo, str. 17J.
299 Cit, djelo, sir. 171.
300 Sta sad? Kalendar "Prosvjeta" za 1914., cit. izv., Sir. 204.
301Sb""/i """ 127
r I I rvali, CIt. IZV., sir. .
Risto
455

Govori on u jednini o srpsko-hrvatskom narodu
302
i nacionalizmu srp-
sko-hrvatskom.
303
Srbi i Hrvati su dij'efovi istog naroda, oni sujedinice
naeg nanxia,304 to je jedan narod sa dva imena.3
05
Nj ihov naciona-
lizam treba da dovede do jedinstva Srba i Hrvata: "Jedinstvo Srba i
RIvata mogli smo shvatiti samo kao dua narodnih a
prema tome i njihovih ideala II To jest
pretpostavka njihovog jedinstva. Misli, dakle, u ovom kon-
tekstu nacionalne odnose logikom i aksiologij'om konvergellcij'e. I
onje sklon da logikom, etikom i politikom konvergencije
subidentiteta promilja i projektira historij ske
procese. U tom smislu, naprimj er, ''1 svakom bulevar-
eu jasno je da poboljanje naih ekonomskih i kulturnih pri-
lika moe nastati kooperacijom, a nikako borbom, op-
tim interesima moraju se sitniji posebni interesi. Jer sa ovakom
politikom koja se vodi u Bosni svi nai stalei, bez razlike konfesija,
propadaju, nose samo istaknute v<Xie, a najvie koristi
vuku gospodari i eksploatatori: i Peta."307 No,
njegova ]X)litika konvergencije ostaje vie a njena koncepcija,
pogotovo u aspektu poimanja nacije i nacionalnih odnosa, se u
nerazIjeive imanentne inkonzistencije.
Fenomen nacija, nacionalizma i srpsko-hrvatske odnose i II
drugim kategorijama onodobne sociologije kakve su diferencijacija,
borba, imitacija, integracija, sugestija i sl. U diskursu logike diferencije,
smatra da su katolicizam sa zapada, pravoslavlje sa istoka, kulturne
konzekvencije ovih identifikacija, povij esne prilike, ukrtanje
interesa drava unutar kojih su ivj eli, povijesni fak-
tori diferencijacije II srpskom i hrvatskom identitetu.
30R
Na te identitete
djelovali su i socioloki zakon imitacije " ... ostalih nacionalno svj esnih
302 Novi listovi, cit izv., str. 119; O srpskom narodu, cit. izv., str. 133.
303 Nacionalizam II Dalmaciji, cit izv., str. 117.
304 Lepa manifestacija narodnog ujedinjavanja, Narod, br. 399, 24. V (6. vl) 1914., cit.
izv., str. 123.
306 Nacionalizam II Dalmaciji, cil izv., str. 118.
307 "Vukat" i muslimanski poslanici, ci t. izv., str. 155.
308 S bH ... 127
r I I rvatI, CIt. IZV,., str. .
456 Risto
naroda srednje Evrope ... "309 kao i zakon sugestibiliteta n, .. sa strane
faktora."31O Pod uticajem tih sociolokih zakona II srpsko-
hrvatskim odnosima prevladavalo je borbe.
311
No, kulminaciona
diferencijacije je prevladana i II srpsko-hrvatskirn identifikacijama
a II njihovim odnosima je ", .. nastupila reakcija integracije."312 Politika
diferencijacije i politika povijesnih borbi, II njegovom
uvjerenju, nije stvorila i srpsko-hrvatsku diferencijaciju pa taj
supstrat neumitno morati biti podloga i za kulturnu i
integraciju.
313
Otuda i akcentira kako ", .. mi ne dajemo imeni-
ma Srbip i Hrvat posebno nego ih smatramo
homogenom masom, koja bez obzira na to ime moe se poli-
razno diferencirati."314 A i ovdje, II ovom uvjerenju, figuriraju
refleksi njegove recepcije prirodnih zakona historije: da
historijom vladaju iz ljudske prirode deducirani prirodni zakoni, smatra
on da je ova integracija izvjesna pogotovo zbog toga to ljudska ak-
cija u njegovoj percepciji moe dejstvo tih zakona kanalisati i stimuli-
rati.
315
Otuda i pie: ''Mi smo sebi u stavili da taj tok pomog-
nemo pospjeiti."316
Kako ne postoji diferencijacija Srba i Hrvata, to on pro-
jektira program njihove kulturne i integracije. Primarna je u
tom projektu kultura: kulture nuno za
sobom i narodnog jedinstva, i taj sadraj zajed-
due. snaga."317 Iako su srpski i hrvatski mentaliteti
ono vjeruje: " ... proces naeg spaj anja se
314 Srbi i Hrvati, cit. izv, str. 127. To vai i za Bosnu: "Ni ovdje u Bosni za nas ne
ta imena posebne grupe ... ". (Cit. izv., str. 128.) No, kako priznaje htvatsko
ime " ... ne samo onima koji scbe nazi vlju Hrvatima nego rado doputarrio da se sve
one do sada ogromnom nacionalno nes..jesne mase tog naeg zajed-
bos-herc. slavenskog kontingenta nazvati Hrvatima." (Cit djelo, str. 128.)
317 Rad Ila Kalendar ''prosvjete'' za 1912., cit. izv., str. 248.
Risto
457
nezavisno od nas samih,"318 Na planu stvorena je jedna od
njenih pretpostavki, a definirao j u je Vuk stvaranjem srpskog
knjievnog jezika "", i tim dao podlogu za kulhlmo zblienje
pravoslavnog dijela srpsko-hrvatske narodne mase," 319 Druga pret-
postavka je, takoder, stvorena: preko Ljudevita Gaja srpski jezik je "",
primio i dio slovenske mase, i to je bio i korak, koji je
upravo stvorio podlogu za dalji razvoj te kulturne integracije,"320 No, u
krajnjemu, mada empirijske izraze i potvrde recepcije te integraci-
je,321 a njoj je zapreka klerikalizam,322 ona je
nonnativna ideja pa i katolici tek
treba da prihvate ovu ideju kojoj se najbolj e oduiti tako to "" , bez raz-
like vjera i drutvenih slojeva potpomau razvoj kulture, demokratizma,
liberalnosti i svijesti o jedinstvu srpskog i hrvatskog naroda i njegovoj kul-
turnoj, ekonomskoj i na balkanskom {Xlluostrvu."323 No,
ni Srbi nisu ostvarili sve pretpostavke za hl integracij u: ''Nij esmo uspjeli
da se mi Srbi ovdje u Bosni jedno ... Jer to jedinstvo ostaje najo-
uplja fraza, ako Srbi S jedne strane ne zapnu iz sve snage da se
ekonomski i kulturno podignu, jednom da se duhovno ujedine
... "324 Otuda i smatra da se problem jedinstva Srba i Hrvata moe
apsolvirati samo prethodnim, svestranim, cjelovitim tjeenjem srpskog
pitanj a
325
318 rat u hrval.'ikoj literaturi, Narod, br. 276, 2. (15.) III 1913., cit. izv.,
str. 253.
319Sb H .. . 127
r II rvati, CIt. IZV., str. .
320 Srbi i Hrvati, cit. izv., str. 127. No, smatra da je pravaka politika Ante tek
oteala recepciju ove pretpostavke ali tc i reakcije zaustaviti povijesni proces
srpsko-hrvatske integracije. (Cit. izv., str. 128.)
321 Prepoznaje tu objektivaciju u fonni slonog, rada poslanika prvog
Sabora gdje se manifestira ideja narodI/og jedil/stva srba i
Hrvata u naporu " ... da izvojuju svojoj domovini to slobode, Io iru
autonomij u." (O srpskom I/arodu, cit. izv., str. 135.) Pokazalo se na djelu, vjeruje on u
duhu konvergencije, da je u " ... radu sve tri vjerske grupe .. ", zapravo, " ...
jedini pravi put kojim se treba boriti za prava ovoga bespravnog naroda ... ", a rad " ... u
prvome saboru pokazuje da su sve tri vjere dole do i da su pole ovim
putem." (O srpskom I/arodu, cit. izv., sIT. 135.)
322 Klerikali u akciji, cit. izv., str. 175.
323 .......... li . .. 128
ural I rvati, CIt. IZV., str. .
324 Rad Ila laltturi, cit. izv., str. 246.
325 Ar ' 67
;vase stal/OvIS/e, CIt. IZV., str. .
458
Risto

No, kakvo mjesto i imaju Muslimani
unutar koncepcije jednog naroda sa tri vjere? Muslimani,
..... koji se medu nama nalaze kao jedna vrsta oaze ... ",326 II kontinuite-
tu akcentira element su naeg naroda, oni su jedan dio naeg
naroda. Oni su, ipak, II odnosu na srpsko-hrvatske odnose, na margini
njegovog teorijskog i interesa. Pokuava ipak, fonnulirati i
publicirati i politiiai SlpSke konvergencije prema muslimaJIima. Polazi
od toga da su Srbi " ... kao nosioci ideje ... integracije"327 " ... misliman-
ski dio stanovnitva Bosne svojski potpomogli II njegova kul-
turnog i rada poslije okupacije ... ".328 i takvom asistencijom
dobili " ... indirektni dobitak to muslimani svoj dio naeg nar-
oda i proeti ga i Pri tome dijeli
predrasudu svoga vremena po kojoj je u islamu sadran temeljni uzrok
zaostajanja i marginalizacije muslimanskog svijeta: "Suvie jaki vjerski
momenat bio je moda jedini razlog da muslimanski narodi od 16. stol-
nijesu korak unaprijed, dok drugi evropski narodi, proavi
kroz vatru vjerskih borba u XVI i XVII rijeili su borbu za
opta prava prili rjeavanju prava nacionalnosti, da zatim
zagaze u rijeenja najirih socijalnih pitanja, koja je postavila pobje-
donosna demokracija. "330
Protestira, medutim, na muslimansko prije svega, II pog-
ledu autorecepcije srpsko-hrvatske nacionalne identifikacije. Kritizira
njihovu nacionalnu indolenciju i nedostatak srpskog ili hrvatskog
nacionalnog od teze o jednom narodu sa tri vjere
kao i od projektiranog i integracije Srba i Hrvata kada
oni postati ..... jedno, sa jednakim ciljevima i jednakim idealima u
326 Rezolucija akademske muslimanske omladine, Narod, br. 266., 26. l (8. n) 1913.,
dt. izv., str. 147.
327
S
b
u
.'. 128
r l l nrvatl, CII. IZV., str. .
329 Cit. djel o, str_ 128.
330 Rezolucija aJwdemske muslimanske omladine, cit izv., str. 146.
331 Kada bi narodne Muslimana zaista h0ele njihov napredak " ... ne bi se
kao to se danas da su Srba i Hrvata,jer nemaju nikakva nacional-
na (NaSi Muslimani, Narod, br. 142,9. (22.) xl 1911., cit. izv., str. 141.)
Risto 459
... ", 332 akcentira, u tom smislu, kako se u ovom apelu za
nacionaliziranjem Muslimana ..... ne ulazi u obzir kome se privoleti
carstvu, Srbima i Hrvatima ..... .3
33
VaIlo je da se muslimani nacional-
iziraju, pa, otuda, i prekorava: "Jer nacionalni ivot nije
jedna prazna kako dananje muslimanske tvrde, i roba za
trgovinu, nego arite iz koga se razvija cjelokupni narodni ivot. Iz
pogleda naih Muslimana na nacionalni proizilazi odsustvo ide-
ala kod njihove omladine, proizilazi njihova nehrabrost u novih
puteva."334 Njima propast prijeti ako " ... ne putem usavravanja-
koje u ovom nacionalisanje."335 Muslimansko
djelovanje treba da izgubi vjerski upravo kroz tu nacionalizaciju
s kojom treba " ... da se sa sredinom u kojoj se nalaze, sa
Srbima i Hrvatima. Oni moraju vezati svoju sudbinu sa sudbinom Srba
i Hrvata, oni moraju voditi nacionalnu borbu, koju Srbi i Hrvati vode,
ili ako ne vode, moraju voditi. prijeti im opasnost da nacionalno
s\jesni povedu protiv njih borbu."336
U diskursu stereotipija, nadalje, identificira njihov fanatizam ... .. to je
na kraju krajeva razdraeno stanje vjerskog jedna bolesna
pojava. "337 Kritizira muslimansko kao kao ono
koje apelira na muslimanske instinkte, muslimanskim
masama, odbija komunikaciju sa zapadnom kultw"om i civilizacijom,
uspostavlja saveznitva sa Hrvatima, ratove balkanskih naroda
protiv Turske kao vjerske ratove, 338 indolentno j e spram izvjesne
332 Rezolucija akademske muslimanske omladine, Cil izv., str. 147.
333 Cil djelo, str. 147
334 u M /. ." 141
IVasl us I mOlIl, Cll. iZV., str. .
335 Rezolucija akademske muslimanske omladine, Cil izv., str. 146. je o dvije
rezolucije koje je muslimanska akademska omladina usvojila u i Zagrebu.
Razumljivo, kao to smo vidjeli, muslimaruki intelektualci, poput Sakiba ef. Korkuta,
sasvim u odnosu na intencije, sadrinu i vrijed-
nosne preferencije ovih rezolucija.
336Cil djelo, str. 147.
337 Nai Mlls/imani,cit izv., Sir. 141.
338 ''Balkanski namii pobjedili su i smrvili Tursku, ne u znaku vjere nego II znaku
nacionalizma. [ tih balkanskih pobjedonosnih naroda nije dananja veza vjera -
nego nacionalne tenje i nacionalni ideali." (Rezolucija akndemske muslimanske omladine,
cil izv., str. 147.) dijeli mjesto srpskog javnog mnijenja tog vremena:
slavi sjajne balkanske pobjede, a srpske pobjede u balkanskim ratovima
(Pajm'a pravog /lacionalizma, Narod, hr. 276, 2. (15.) ITI 1913., Cil izv., str. 151.)
460 Risto
degeneracije Mus1imana,339 " ... ubijaju svaki ugled Muslimana, slabe
im poziciju .. ,"340 i sl. i II prevladavanju takvog stanja vidi pretpostavke
njihove emancipacije i napretka.
341

Risto zna za antisemitizam i onaj to ga provodi
dravna politika, posebno.
342
Iz tog kruga drava izdvaja Srbiju koja
prakticirajevrejsku dravljansku i rnVI1opravnost,343 akcentira
liberalan odnos bosanskih Srba prema Jevrejima344 a osobno ne stoji na
anrisemitskom stajalitu.
345
No, ova pozitivna percepcija ne liava ga sklonosti da se uputa II nega-
tiVIlU kolektivflo-jevrejsku karakterologiju. U tom smislu pie: "U svo-
me radu se Jevreji ne obazllu nmago na pravila dlutvel10g morala. Sve
to prua dobit a ne potpada pod paragrafe zakona zemlje, li
kojoj su, oni smatraju doputenim, pa se ni na zakone ne obaziru uko-
liko misle da im rad ostati skriven. Ova njihova neskrupuloznost
339 "filkat" i muslimanski poslanici, cit. izv., str. 155.
341 Nai Muslimani, cit izv., str. [40. pri tome, akcentira kako o ovakvoj kritici ne eli da
vrijeda ili napada "muslimanski element naeg naroda", naprotiv, eli njihov napredak: "J
mi Srbi Prnvosla...m sa dosta jakom eljom jer propadanje jednog dijela naeg
naroda smatramo kao slabljenje cjeline, kako smetnju za kulturni rad," (Cit
izv., str. 141.)
342 ''U velikom broju drava postoje organizovane panije antisemita koji kao
najglavniju svoga programa borbu protiv Jevreja Imade drava kao Rusija i
Rwnunija koje svojim podanicima Jevrejima ne dadu prava kao i ostalim
dok ih neke ne priputaju iz..jesnim pozivima, kao to ih Austrija ni poto ne
priputa mjestima." (Nai Jevreji, Narod, br. 322, J7. (30.) VIII 1913., cit
izv., str. 153.)
343 ''Prema srpskom demokratskom drave, oni su u Srbiji potpuno ravno-
pravni dravljani i mogu, ako se pokau sposobni, da do visokih mjesta."
(Nai Jevreji, cit. izv., str. J53.)
344 "I mi Srbi u Bosni i Hercegovini potpuno smo liberalni u pogledu svoga ponaanja
prema Jevrejima i ne pokazujemoni najmanjeg znaka kakve rasne mrnje ili vjerske netol -
erancije." (Ncrii Jevreji, cit izv., str. \53.) Potencira srpske <>llSlugc za j evrejsku
promociju pa, naprimjer, " ... samo uz Srba advokata dobili su oni i virilina mjesto
predsjednika advokatske komore u Saboru." (Nai Jevreji, cit. izv., SIr. 154.)
345 V vrline talijanskog nacionalizma, za razliku od francuskog, uvrlitava i to to u
njemu nema antisemitizma. (Nacionalizam talijanski i lIuciollali2am /ralIcuski, cit. izv.,
SIT. 108.)
Risto 461
u metodama neStunnjivo je jedan od glavnih razloga njihova
uspjeha u privrednim poslovima, ali ona imje i pribavila veliki broj pro-
tivnika i neprijateija."346
Iz horizonta ovake stereotipne percepcije jevrej ske nacionalne
karakterolo gije provodi on kritiku jevrej ske politike u Bosni i
Hercegovini, a posebno njihovog odnosa spram Reima i bosanskoherce-
Srba. Prigovara im, prije svega, i utilitarni
odnos spram austrougarske vlade: "Jevreji su i II nas, kao i u ostalim
dravama, potpuno uz vladu. oni svoje bezuslovno pristajanje uz
vladu imaju naplatiti i u i u privrednom pogledu."347
Konzekvencija tog konformizma je i to to dobijaj u privilegije,
ostalog, i najunosnije poslove u dravi.348 Na drugoj strani, uz sav, navod-
no, liberalni i tolerantni srpski odnos spram Jevreja oni, u njegovom
uvidu, ipak, vode antisrpsku politiku.
349
Otuda, zagovara naputanje
preliberalnog srpskog odnosa prema Jevrejima.
350
A glavni odgovor,
sugerira na, navodnu, jevrej sku antisrpsku politiku, treba da
bude totalna ekonomska blokada Jevreja.
351
on ide i dalje: pledira, i neo-
visno od odgovora najevrejsku politiku, za i afinnaciju srpske
ekonomske autar-Ilije koja treba da fimkcionira na svoj svome
i koja je i patriotska dUI/ost pa unutar srpske zajednice treba
da se odvija cjelokupna proizvodna i kupoprodajna djelatnost. Anahro-
nizam ovakve ekonomske politike je
346.,, ... . 152
HasI Jevreji, el I. IZV., str. .
349 ''pa kako nam Jevreji ovo preliberalno nae ponaanje prema njima?
Otvorenim i bezobzirnim napadanjcm na nas. Kad god u borbi naoj sa vladom Jevreji
u poloaj da nam mogu nakoditi, oni to na mig vlade izvre brzo i
(Naii Jevreji. cit. izv., sIT. 154.)
350 "Ali ima nelO to ne moremo da odobrimo u naem ponaanj u prema Jevrejima,
jer nam donosi veliku tetu: mi smo prema nj ima i vi e nego liberalni, pa ne odgo-
varamo ni na njihova izazivanj a i napadaj e j ednakom mjerom ni onda kad nam je to
veoma lako." (Naii Jevreji, cit. izv., SIT. 152. )
351 Srbi, da su najbrojniji. jesu glavni svega onoga s Jevreji lrgU4
j u, pa, kao sankcija, treba da usljcdi bojkot jevrejske trgovine, odnosno, da Srbi prestanu
kupovati koo Jevreja. (Nai Jel'reji. cit izv . str. 154.) Ekonomsku blokadu treba
provesti i oo jevrejskih kredita tako to Srbi mali trgovci kupovati
kod Srba velikih trgovaca, gradskom stanovitvu glavne muterije moraju biti
srpsko seosko stanovnitvo i sl. (Cit. izv . SIT. 154.)
-----------------
462
Risto
No, li ovoj kritici i izvan Bosne i Hercegovine, pa naprim-
jer, sugerirati sa onovremenih stranputica ako se " ...
emancipuju pretjerane megalomanije i ako suzbiju jevrejsko obiljeje
koje je tako II njihovoj politici."352 I II ovom kontekstu,
vidimo,jevrejstvo percipira II peorativnim konotacijama .

No, i Risto na drugoj strani, ne samo srpsku politiku spram
Jevreja, nego i cjelokupnu zbilju svoga vreme-
na promatra kako II diskursu idealno-nonnativno zamiljene konver-
gencij e tako i II optici estoke, divergencije izmedu
bosanskih subideniteta. Ali, da se radi o jednom
narodu sa tri vjere, dakle, da nisu na djelu sukobi
individualiteta, to onda !>rpsko-hrvatske sukobe kao
sukobe "". dvije stranke".353 A ti se sukobi
oko interesa, posebno se koncentriraju oko rjea-
vanja agramog pitanja.
354
agrarnih prilika je osnova
ekonomskog napretka naeg. To je uslov i produk-
tivnosti naeg naroda."355 Zalae se da se to pitanje " ... pravilno i
pravedno i po age i po kmetove rijei, na stanovitu da je u
prvom redu pozvan sam narod da II toj stvari preko narodnog pred-
stavnitva donese svoje miljenje."356 No, kao i drugi srpski intelektua-
lci toga vremena to "pravilno i pravedno" vidi II obligatornom oslobo-
kmetova.3
57
Upravo se u odnosu na ovu formulu uspostavljaju
sukobi i odnosi divergencije. Otuda su srpski
protivnici osim vlade i" ... feudalci , koje moemo ubrojati sve
352 11,e Southeren Slav Que.stion Habsburg Mo"an:.hy (R. If. Selon Waalson), cit. izv.,
str. 218.
353ob"H , .. 128
>Jr I I rvati, CI t. lZV., str. .
354 U ovom pitanj u na djel u je radikalna divergencija: "Jer danas celi duh tei
jednom, da se Srbi doguraju do zida, da do Katolici i Muslimani vemo i
bezobzirno provadaju skovani plan. Poznalo je da se manjine u Austriji stalno
mau. U Bosni feudalci su gospodari, radini elemenat predmet je progo-
na i (Leglo bezdunosti, cit izv., str. 210.)
355 Prva cit izv. , sir. 48. Agramo pitanje je " ... ivotno i najglavnije pitanje srp-
skog naroda u Bosni i Hercegovini." (Na moral, cit. izv . str. 165.)
356D.... 48
r, va njec, CIt. IZV., str. .
357 "Jedini je lek obligatno ree,y'e agrara, j to i to pre ... n. (Lakrdijai, ci!. izv., sir.
208.)
Risto
463
muslimane ... "358 kao i Hrvati koji se protiv naeg nacionalizma bore
" ... sada prikriveno, sada otvoreno. "359 No, u agrarnom pitanju i kon-
reprezentanti srpske politike, ..... tzv. predstavnici
demokratskog srpsko-htvatskog naroda upiru u kola feudaleima, oka-
menjuju jedan socijalni anahronizam, jednu socijalnu nepravdu i tako
sputavaju razvijanje narodne ekonomske snage;''360 Odgovor na tu poli-
tiku mora biti odbrana " ... nae supremacije i koja se polagano
fonnira. "361 Ali, duh i politika divergencije se deduciraju iz historije " ...
stoljetnog robovanja pod Turskom, kada je vladalo bezakonje i
kada je vrijedilo pravo samo i kada je kmet ivio u
bespravnosti i a age u neradu i rahaduku ... ".362 Logikom i
mentalitetom divergencije potencira i neostvarenu osvetu nad musli-
manima kao izvorite antagonizama: "Osveta to jest kazna, kao korelat
pravde i nije zadovoljena. Porok je neokajan i dalje
trajao."363 Otuda, s austrougarskom vladavinom ostali su " ... nepokajani
svi stari grijesi, sve nepravde i zla djela. Kmet je ostao kmet, a raja -
raja."364 Insistiranje na kazni, osveti, i na drugoj strani, muslimanskom
pokajanju nije nita drugo do jedan od iracionalnih mani-
festacija diskursa, aksiologije i politike divergencije
izmedu subidentiteta.
No, to i divergentno pojavljuje se i na drugim planovi-
ma, naprimjer, u hrvatskoj indolenciji spram borbe za srpsko-crkvenu
autonomiju i srpsku borbu za parlamentarizam i ustavno pravo,365
podrci "tadlerovsko-frankovske grupe",366 kroz njegovu negativnu
358 0_'- k - ,- -ka - - 95
.xf)a I po ItJ ,CIt tZV., str. .
360 Agrama rezolucija, cit izv., str. 99. U tom smislu pie " ... kako se ceo rad
stavlja pod j aram begovima i apsolutizmom zaraenoj vladi, kako se ogromna
rtvuje manjini, iz nama nepoznatih razloga, bar od strane Srba i Hrvata koji su u vladi-
noj stranci." (Cit izv., str. 99.)
361 C'_,- k- /- -ka - - 95
.xf)a I po 111 ,CIt IZV" str. .
362 U drutvenom glibu, cit izv., str. 96.
365 Demonstracije, Narod, br. 166,8. (2 1) II 1912., cit. izv., str. 177.
366 Jugoslovenska politika II Bosni, Narod, br. 96, 17, (30.) V 1908., cit izv., str. 106.
464 Risto
hrvatsku karakterologiju,367 II njegovoj hipostazi, navodne, ekskluzivne
sIpske sposobnosti za dravni ivot koju Hrvati nemaju, 368 II
nom nepriznavanju nacionalnih imena, 369 kroz
sukobe o nazivu i upotrebi jezika i pisma,370 II recqx:iji
jugoslavenstva, 371 li odnosu prema aneksiji
Bosne i Hercegovine,372 II radikalno suprotnom odnosu prema pravakoj
ideologiji stvaranja velike hrvatske drave koja bi li sebe i Bosnu
i Hercegovinu,373 ti odnosu na politiku Hrvatske narodne zajednice,374
odnosu spram Turske:
375
i sl.
Pri svemu tome, njegova logika i politika divergencije deducira se i iz
diskursa koji odnose li Bosni i Hercegovini misli i vrednuje iz perspek-
tive ili kategorija manjinskih i grupacija-zajednica.
Naprimjer, II preferencij i srpskog jezika i pisma argumentira,
ostalog, i time da su Srbi najbrojniji - predstavljaju 44% cijelog
stanovnitva.3
76
A latinica ne moe biti pismo, jer je to
367 Hrvati, naprimjer, preko trideset godiflo pokazuju prepoten/1/ost i agresivnost,
pokazuj u bolesne i drzovite pretenzije, uvijek su zemaljske vlade i sJ.
ca j latinica, cit izv., str. 170.)
368 ''Ba iz le istorije proizilazi da su Srbi sposobni i za kulturu i za dr1.avni ivot Kroz
cijelu srpsku istoriju provejava neodoljiva volja za i slobodom, to je pot-
puno strano hrvatskoj istoriji ... ". (cit izv., str. 218.)
369 Jugoslovenska politika II Bosni, cit. izv., str. 106.
370 i latinica, cit izv., str. 170. i 171.
371 No, u srpske i hrvatske psihe, u pobjedu jugoslovenske
ideje, zbilju divergencije u srpsko-hrvatskim odnosima,
jo trzavica, trvenja, nesporazuma, ali ipak sama ideja se dati ugui -
ti; ona i snaiti i kao delotvornija nunost ivota u oorbi (Lepa man-
ifestacija narodnog ujedinjavanja, cit izv., str.,124.)
372 elemenat ovih zemalj a ... vidio je u aneksiji ostvarene svoje ideale: ujed-
injenje hrvatskih zemalja pod jednom krunom." (O srpslwm narodu, cit. izv., str. 134.)
Istina, hrvatski narod se kasnije " ... sve blie Srbima pravoslavn-
im ... ". (Cit. izv., str. 135.)
373 Jedna pogled, Cil, izv., str., 142.
374 O radikalnoj kritici Nikole ove stranke, u: Stal Nita, cit izv., str.
182, i 183.
375 Muslimanska reprezentacija, naprimjer, II njegovom uvidu, i dalje pred-
stavlja Tursku kao "ognjite civilizacije", Italiju smatraju "kao varvmku zemlju" i sl.
(Nai Muslimani, cit. izv., str. 140.)
376 i latinica, cit. izv., str. 171.
Risto
465
pismo, prije svega, hrvatske m.anj ine.3
77
Hrvati su manjina i kao " ...
izrazita manj ina u ovoj zemlji na silu da bude vrha i razvrha,
da bude gospodar u zemlji !"378 Kritizira austrijsku vlast i Kastu
Hennana to su se stavili na hrvatsku stranu, na " ... stranu jedne i vjer-
ski i nacionalne manjine ... ".3
79
Ili, razrjeenje agrarnih odnosa mlsli sa
stanovita superiornosti srpske dok participacija Jevreja u
Saboru i drugim dravnim tijelima mora da j e determinirana njihovom
a " .. . nema ih ni 12.000 u zemlji".380 Ilustracije su to jo
jedne od inkonzistencija u njegovom miljenu: ideja konvergencije i
ravnopravnosti nespojivi su s logikom koje projektira
drutvene odnose unutar kategorijalnog i vrijednosnog para manjinski -
manjina i
Dravno-pravni i
status Bosne i Hercegovine
Iz nekih publiciranih tekstova vidi se kako on stoji na stanovitu bosan-
patriotizma i BiH, koju smatra naom
domovinom,38 I kao povijesnog individualiteta. U tom smislu i pie: " ...
rni ne teimo izvan granica Bosne i Hercegovine, jer to nije ni
potrebno, Nama je do kulturnog razvoja cjelokupnog,
elementa Bosne, nama j e do ekonomskog podizanja i
demokratizma i slobodotnnDosti u upravi, a ostalo preputamo vremenu i
onom sociolokom zaklonu."382 No, istovremeno on Bosnu i Hercego-
vinu ne promatra kao jednost u svom individualitetu, nego govori o Bosni
i Hercegovini kao o dvije pokrajine to je jo jedna od inkonzistencija u
njegovom miljenju.
Kao i drugi meritomi srpski intelektualci onoga vremena i Risto
u svojim percepcijama Bosne i Hercegovine stoji na pozici-
378 Cit. djelo, str. L 70.
379 Jedan cit izv_, 213,
380 u . ';' .. . . 153
Ivasl eJ,-'rejl, CIt. IZV. , str. .
381 Svetlo je II nama, Narod, br. 402, 7. (20.) VI 19 14., cit. izv., str. 191.
382"'b H ... 128
Jr I I n'all, CIt. IZV. , str. .
466 Risto
jama pansrbizma.
383
Otuda on stalno govori ne o jednoj, nego o ... ..
drugim srpskim zemijama,"384 o "srpskim krajevima",385 o svesrpstvu
kao takvom. U tom pansrpskom diskursu vie ne govori o Bosni kao
zemlji jednog naroda sa tri vjere ili o zemlji srpsko - hrvatskog naroda
kao jednog naroda. Risto i tu se opet demonstrira jo jedna
od nernZIjeivih inkonzistencija II negovom miljenju, sada
govori i o SJPskoj BosIli, on ne eli da "srpska Bosna" postane ", .. jedan
pojam bez unutarnje vrijednosti."386 Bosna je, dakle, srpska zemlja, i
jo vie, Bosna i Hercegovina to su " ... dvije najljepe srpske zemlje".3
87
Bosna je II tom pogledu (nedostatak pisanih historijskih dokurneneta,
nap. E. Z.) " ... zaostala iza drugih srpskih zemalja."388 A se
na etnografske radove l efte Dedijera kako je ", .. Hercegovina
bila glavni rezetvoar za neke srpske krajeve, kao Bosnu, Liku itd .
... ")89 I ovdje, kao to smo rekli, dolazi do jo j edna od konzis-
tencija u njegovom miljenju: ako je Bosna srpska zemlja, onda se
anulira koncepcijsko stanovite o srpsko-hrvatsko-muslimanskom na-
rodu kao jednom narodu s tri vjere.
No, i tako pojmljena Bosna mora, u njegovoj anticipaciji,
imati status autonomije. U tom smislu i " ... ostajemo kao i do
sada, na stanovitu avtonomije nae domovine."390 Odbacije tadierov
pledoaje Reimu da Bosni i Hercegovini ne smije dati
autonomiju nego samo reJigijsku,391 daje autonomija nae
domovine, zasnovana na ustavnim i slobodama, " ... postala
383 U srpske zemlje ubraja Staru Srbiju, Makedoniju (Agrama rezoIlIcija, cil. izv. , str.
100), one su ule " ... pod skiptar ponosnog bijelog dvoglavog orla .. ", (Sta sad?, cit. izv.,
str. 73.) iako je Makedonija, sentimentalnom bratstvu. Srba iz Srbije " ...
skoro sva pobugarena, da je nestalo srpske svijesti koja je bila prije mnogo od
Bugarske" (Vie nacionalnog egoizma, cit izv., str. 145.), a Crna Gora je "srpska zem-
lja", ona je "slobodna srpska kneevina". (O s1ps/wm narodil, cit. izv., str. 132.)
384 Na nacionalizam, cil. izv., Sir. 115.
385 O srpskom narodil, cil. izv., str. 129.
d ? .. 64
l\.al<U ara 11110., Cl\. IZV., str. .
387 O srpskom narodil, cit. izv. , str. 130. i 135.
388 Socijalana sredina 1/ Bosni, cit. izv., str. 85.
390 AI o 0 67
Hase stanOl'lste, CIt. IZV., str. .
391 Nadbiskup Sladler o Bosni, cit. izv., sir. 160.
Risto 467
nunom potrebom."392 Istovremeno, odbacuje hrvatsku koncepcij u tri-
Monarhije s kojim bi se, ujedinjenjem svih
hrvatskih zemalj a, formirala Velika Hrvatska,393 a li njenom sastavu bi
bila i Bosna i Hercegovina.
394
U toj koncepciji vidi politiku koja bi Srbe
i Hrvate sredstvom i neki most za dalje prodi-
ranje Austrije na Balkan. 395
Slavenstvo, jugoslovenstvo i srpski mesijanizam
Njegova socijalna, i anticipativna misao, u
skladu s manirima onog vremena, sadri u sebi i slavenski diskurs. Sklon
j e deskripciji slavenske karakterologije,396 govori o slavenskoj
dui, smatra daje sa aneksijom Bosne i Hercegovine " ... slavenstvo ...
izgubilo jednu poziciju .. ",397 II gennanizatorstvu vidi pro ..
ti vnika slovenske ideje,398 zalae se da se " ... slovenski karakter
Bosne i Hercegovine ... ",399 da se ove zemlje ::.pasu za s!ovenstvo,400
pledira za sveslovensku solidarnost,401 jer se slavenstvo II Bosni moe
393 U njegovoj percepciji Velika Hrvatska " ... trebala bi biti nagrada hrvatskom narodu za
priljeoo teglenje i za dobar most za dalje prodiranje na Balkan." (PredzIIaci, Narod, br.
146, 23. xl (6. XlI) 1911., cit izv., str. 215.
394 Demonstracije, cit. izv., str. 177. U lom smislu jc i recepcije trijalizrna u
srpskom listu Srbobran. (Na adresu Srbobrana, cit izv . str. 178.)
395 The Sol/them Slav QUestiOIl Habsburg Mcmarr:hy (R. W. SetOIl Watson), cit izv., str.
217.
396 "Slovenski narodi po:mati su radi svoje dezorganizacije, medusoboog crvenja i
nesporazuma; svaka nacija ima i vodi zasebnu politiku, koja je diametral-
no protivna optem slovenskom idcah.L Odatle i dolazi u'.'jerenje ITUlOgih neslavenskih mis-
lilaca da smo jedna efeminirana rasa koja ivi ivotom a ne ivotom misli i akcije.
Moje je duboko mjerenje da je to duevno stanje proizvod srupnja kulture, na kom stoji
slovenskih naroda: jer j edino visoka kultura moe da dade poleta idealima, da
dade dovoljoo snage za odbranu i narodnih i rasnih prava" (cil izv., str. 129.)
398 "Vakat" i muslimanski pos/anici, cit. izv., st!. 155.
399 O srpsknm narodu, cit izv., str. 137.
400 Cit. djelo. str. 137
401 No, ona je, u njegovom uvidu kontrovCiflla, " ... tenja za slovenskom
svravala se oporim a kadikada i ("Prosvjetni " jubilej, cit. izv.,
str. 249). Prethodna unutarsrpska solidarnost jest put i ka slovenskoj solidarnosti. (Cit.
izv., str. 251.)
468
Risto
osigurati " ... samo ako ga potpomognu ostali slovenski narodi, ako
slovenska solidarnost ne bude samo slovo na papiru, nego imade jaku
realnu podlogu ... ",402 a Rusiju vidi kao prirodnog predstavnika
Slovena.
Programski, Risto deklarira i ideju jugoslavenstva:
i nosioci jugoslovenske ideje ... "403 a unutar
ireg stanovita kojeg izraava
"Balkan balkanskim narodima."404 Govori o jugoslovenskom narodu
. " ... koji prima na sebe sve konkretnije fonne ... ",405 o "jugoslovenskim
pokrajinarna"406 i izraava optimizam to se " ... Bosne i celog
Jugoslovenstva".407 Zalae se za zdravu jugos!ovenslat ideju,408 za
jugoslovensIru solidal7lost,4f!) za " ... stvaranje i
jugoslovenske kulture, koja je, nesumnjivo, svake i solidni-
je akcije."410 Misli, pri tome, prije svega, na akci-
ju Srba i HIvata. Preferira Jovana koji je u njegovoj
percepciji " ... apostol i propovednikjugoslovenske ideje ... ",4! 1 onje " ...
apostol nacionalne misli i duboke jugoslovenske ideje",412 a
jugoslovenski narod imao je u njemu " ... svog apostola, svoga
propovednika i
Afirmaciju ideje jugoslavenstva vee za prethodno razrjeenje srpskog
pitanja: "Problem jedinstva Srba i Hrvata, kao i problem jugoslovenski,
smatramo kao prirodnu posljedicu pravilnog rjeenja srpskog pitanja."414
403 P .. d' 49
IVa rijec, CIt. 0, str. .
404 Cit. dje!o, str. 49.
405 Dr lovan (I877-1914), cit izv., str. 122.
406 u . /. ." 119
i VOV/ IstoVI, Cit IZV .. , str. .
407 lugoslovenskn politikn u BosIIi, cil izv., str. 105.
408 Novi listovi, cil izv., str. [19.
409 Lepa manifestacija narodnog ujedinjavanja, cil izv., str. 124.
410 Novi listovi, cil izv., str. 119. Ovdje misli na srpsko-hrvatsku akciju.
411 Dr lovan (1877-1914), cit. izv., str. 121.
414 Nae stanovite, cil izv., str. 67.
Risto
469
Taj "spasonosni rad" najugoslovenstvu vee, na drugoj strani, i za recep-
ciju idej e jugoslavenstva i prihvatanje politike srpsko-hrvatske integraci-
jeod strane Hrvata
415
koja " ... donijeti ijugoslovensku ... "416 integraci-
ju. Otuda se i zalae za srpsko-hrvatsku integraciju kako bi ona pospj ei-
la i donijela jugoslovensku.
417
No, sad se pojavljuju i motivi i predstave SIPSkog mesijanstva. One se
javljaju u kontekstima i sadrajima. Naprimjer, u kontekstu
projekta kulturne i integracije jednog naroda sa tri vjere, ova
se predstava javlja II fonni teze da su Srbi, kao jedna svjesna i sl!Jea
nacija,418 bez utilitamih motiva, dakle, sa
nosioci i ideje integracije i ideje jugoslovenstva.
419
To,
istovremeno, da su oni ekskluzivni nosioci i protagonisti unoe-
nja kulture, demokratizma i liberalizma Hrvate i Muslimane.
420
Srbijajejunoslovcllsld Pijemont, Srbi su bili i " ... uvijek vj eran
poklonik slobodoumlja ... "421 a II srpskom narodu " ... se odavno gleda
pjesnik svih slovenskih naroda .. . ".422 I II irem evropskom kon-
tekstu, u svojoj sredJ1iovekovnoj povijesti, Srbi su akteri mesijanskog
poslanja, ali sada kao " ... bedem za civilizovanu Evropu."423 Iz te povi-
jesne perspektive projektuj u se njegove halucinacije o sprskom mesijan-
skom poslanju i u savremenosti.
Izvorita i principi srpske nacionalne politike
Iz perspektive srpskog etnocentrizma, a na tlu svog poimanja nacije i
nacionalizma, Risto vane dimenzije svoje socijalne i
misiu koncentrira na fonnulirnnj e izvorita i koncepcijskih principa nor-
mativno-idealno i emancipatorski orijentirane svesrpske nacio-
nalne politike.
415 Jugoslovenska politika 1/ Bosni, cit izv., str. 106
416 Srbi j HnlQti, cit. izv., str. 128.
418S d' 73
ta sa a., CIt. IZV., str. .
419S b IJ .. 128
r. II nn'atl, CIt. IZV., str. .
421 Nadbiskup Stadler o Bosni, cit. izv., sir. 160.
423 nje Sourhem S/a\l Question ._. cit izv. , str. 218.
470 Risto
Doktrina o ugroenosti sIpskog naroda. Njegova kritika apsolutizma i
unutarbosanske politike, kao i njegova koncepcija srpske nacionalne
politike, to racionalno, a to ideologijski, iza sebe ima predstavu
ili doktrinu o ugroelws!i srpskog naroda. panju na ovu
predstavu, jer je ona mjesto iz kojeg se unutar srpske inteligencije,
onda, deduciraju druge, a posebno koncepcijske ideje o srpskoj
nacionalnoj politici. Mnogobrojna su mjesta koja o ovoj dok-
trini. Izdvajamo nekoliko misli. ''Moda nikada Srpski Narod nije sta-
jao II poloaju kao danas ... Sa svih strana, Srpski Narod se
napada ... ".424 No, ova predstava o ugroenosti stpstva projek.itra
sc i na poloaj Srba II Bosni i Hercegovini. Srbi se ne nalaze II svojoj
nacionalnoj dravi " .. . nego II dravi kojom vladaju stranci, koji nijesu
ni najmanje naklonjeni Srbima, a kamoli Srpskoj Ideji:'425 I nije
samo o nenakJonosti: "Poloaj nae otadbine tako je da je II
pitanj u biti ili ne biti.
U pitanju je da li ostati gospodari u svojoj ili biti rtva
invazije, rtva postepenog ali potpunog unitenja."426 Ovakve i
predstave izvode se iz ksenofobijskih percepcija zbilje: "Postojala je i
postoji opasnost da od tog modernog ivota, koji je zavirio dolaskom
Austrije II nau domovinu, primamio stvari, civilizacije i
da tako putem degeneracije - Ta opasnost bila
je jo kada se uzme u obzir da je Austrija II ulozi pobjeditelja ula
u Bosnu, i kao predstavnicima gennansrva smatrala nae kao
inferiorne .. . ".427 Na djelu je dekadencija srpskog naroda: 'Varoi
nam propadaju, jer se proteiraju stranci, potiskuju se se
korupcija, po selima krnetovska beda, u redovima i
inteligenciji treberstvo i obeshrabrenje. Crna i strana slika. Tom stanju
treba radikalnog leka"428 Otuda, u egzistencijalno-povijesne naloge
srpske politike u cjelini uvrtava sam opstanak srpskog naroda.
429
Radi
se, o njegovoj sudbini.430 Smisao je javnog angamana da osigura
424 Poloaj Srba, Narod, br. 140,2. (I S.) XI 1911., cit. izv., str. 138.
425 Seljak i politika, cit. izv., str. 9S.
426 n .. .. 49
.rva njec, CIt. IZV., str. .
427 Kako da radimo, cit. izv., 63.
428 , .. '_ . .1 v 208
L..UlVf1yOSI, CIt. IZV., str. .
429 Prva cit. djelo, str. 49.
430 Srpski nanxi, u tom smi slu, pie " ... preivljuje zadnju krizu, tl kojoj
se o njegovoj sudbini ... ". (Noe stanovite, cit. izv., str. 66.)
Risto
471
" ... dobro i spas nae otadbine"43I te " ... kako bi se narod spasao od
propasti ... ".432 Strah od gennanizacije Bosne - to je jedna pennanencija
u njegovoj kritici Reima. No. opasnost od gennanizacije je, u njegovom
uvidu, i opasnost za Evropu. Otuda poziciju apologije od
gennanizma pledirati stalno opominjanje " ... nacionalne svijesti na
pangennansku opasnost koja prijeti Italiji kao i ostaloj Evropi ... ".433 Zato
i projektira i stvaranja " ... latinsko-slovenske lige, protiv
pangermanske najezde ... Rusija kao prirodni predstavnik Slovena, dobi-
va II Italiji sve vie prijatelja ... jer sada germanizam predstavlja za Italiju,
kao i druge evropske narode, opasnost. "434 No, i unutar Bosne i
Hercegovine Srbi su egzistencijalno ugroeni od svojih neprijatelja" ... jer
imamo protiv sebe krugove, a zatim uz te krugove nae kato-
like i jedan dio muslimana koj i vrlo zamjenjuju politiku sa nevjer-
stvom i mari_fetlukom."435
U kontekstu ove doktrine o egzistencijalnoj ugroenosti srpstva
i Srba, posebno, formulira i svoju i
maksimu normativno projektirane srpske nacionalne politike: "Jep salus
nationis supenna lex: spas nacije neka namje najuzvieniji zakon."436
U svakom njegova doktrina o ugroenosti srpskog naroda mi-
ljena je kroz pojmovni par prijatelj-neprijatelj 437 i on u bitnome
odrediti njegovu ukupnu socijalnu i misao.
S'pska etno psiholoka karakteralogija. Njegova kritika onodobne
srpske politike kao i njegovo nonnativno-idealno zamiljena srpska
nacionalna politika, u pozadini nosi II sebi i jednu, mada teorijski i
deskriptivno nerazvijenu, srpsku etnopsiholoku karakterologiju. Bez
obzira koliko ove percepcije bile racionalne ili iracionalne, one ulaze u
manir srpske inteligencije kojeg se ne liava i Risto
43 1p d' 51
rva njec, CIt. 0 , str. .
433 Nacionalizam talijanski i nocionaiizamjrancuski, cit. izv., str. 109.
434 Cit. djelo, str. 110. "A latinsko-slovenska liga bila bi dovoljno jaka protivocIbrana."
(Cit izv. , SIT. 110_)
435 Poloaj Srba, cit. izv., SIT. 138.
436 VIe nacionolnogegoizma, cit. izv., SIT. 145.
437 Otuda on stalno govori o srpskim brojnim neprijateljima, o
neprijateljimu Srba, o naim neprijateljiIIIa, o tome kako sc Srbi ne boje svojih neprija-
telja i sl.
472
Risto
je o sklonosti da se ova misao bavi etnopsiholokim karakterizaci-
jama sIpskog pa i drugih naroda. A ta je sklonost konzekvencija, II
naem uvidu, i recepcije konzervativne literature toga doha sa evrop-
skog Zapada. No, treba da tu sklonost ispoljava ju muslimanski i
hrvatski intelektualci toga vremena, pa tako ona nije nikakav ekskluzivni
patent bosanske srpske inteligencije. nekoliko ilustracija
takve karakterologije koja na generalizacijama i stereotipijama.
Srpski narod, II prolosti i sadanjosti, karakterizira, navodno, smisao za
altruizam: onje ..... troio svoju snagu za druge, sa i altru-
izmom svoje slavenske due, i tako nesvjesno prenebregavao svoje sop-
stvene interese."438 Srpsku duevnost karakterizira, II diskur-
su to akcentira, tenja ka optoj slovenskoj solidarnosti " .. . mjesto da
protivnim putem, da se najpIje mi upoznamo i da
udarimo temelje srpske solidamosti."439 Nadalje, za razliku od musli-
mana i katolika koji " ... nemaju ni tradicije ni kulture ... ",440 " ... Srbi
pravoslavni imaju tradiciju dosta jaku, ali nemaju dovoljno kulture."441
Srbe karakterizira i nestalllost slpskogjavllog miljenja.
442
Nadalje, " ... mi Srbi smo verbalni, vie smo naklonjeni kritikovanju
nego Srpsko duevno stanje karakterizira i
egoizam u najgorem smislu te a to " .. . da sve procjenjujemo,
bez plemenitij ih narnjera."444 dunosti kod Srba je rijet-
ka pojava - vrlina, a Srbi kao stari narod jo se nisu " ... pameti;
iz cijele nae istorije izvadili smo ono to je najgore."445 Stari srpski
patrijarhalni moral sa svojim vrlinama je a novi se nije izgra-
dio.
446
Ovdje ilustrirane dimenzije srpske etnopsiholoke
karak.terologije nisu tek komponenta njegovog teorijsko-soci-
olokog i socijalno-psiholokog poriva i diskursa. Ova karak.terologija
438 " - .-.. 66
I.ase stanoV/ste, Cll. IZV., str. .
439 "Prosvjcmj "jubilej, cit izv., str. 249.
440u .,- .. 71
,.01'1 /f.urs, Clt. IZV., str. .
442 Jedan pogled, cit izv., str. 143.
443 Rad tla kulturi, cit izv., str. 247.
446 Na moral, cit. izv., str. 165.
Risto
473
funkcionira i u kontekstu projektovane srpske nacionalne politike: ona,
sa svojim sa svojom sadrinom i objektivacijom
treba da anulira negativne aspekte srpske etnopsiholoke karakterologije
koja je, II njegovom uvidu, uglavnom, proizvod, a
ne neki neizmjenjivi apriorij.
Primdni zakoni borbe. Unutar recepcije teorije o prirodnim zakonima his-
torije (zakon selekcije, adaptacije, borbe za opstanak i sl.) Risto
i srpsku nacionalnu politiku percipirati kao politiku koja se deducira iz
tih zakona. U tom smislu pisati: " ... svakog naeg drutva treba
da prome ideja: da kao Narod moramo i\jeti i da prema torne moramo
i imati uspjeha ... nesposobni moraju i Radi
nas sigurno, priroda, mijenjati zakona, kao i historija."447 U kate-
gorijama borbe, pobjeda i poraza sposobnih-nesposobnih, jakih-
slabih, snanih i inferiornih rasa i naroda percipira, dakle, on izvorite,
prirodu i svrhu i srpske nacionalne politike.
NacionalIli ideali. Nadalje, srpska nacionalna politika mora biti zasno-
vana ne na reakcijama, konfonniz-
mu,jednokratnom utilitarizmu i dnevnom akcionizmu, nego na velikim
idealima, prije svega, na " .. . misiji stvaranja slobodne
otadbine."448 U skladu s njegovim koncepcijskim poimanjem biti
tike kao nonnativno-idealne prakse, i srpska nacionalna politika mora
recipirati iskustvo: " .. . ideali su osnova svakog narodnog i kul-
turnog rada. Bez toga svaki narod spada pod rubriku inferiornih. "449
Borbe naroda pa i na Balkanu, posebno " .. . se zavri-
ti pobjedom onih koji uza se imaju vie idealizma i vie
vie podudaranja sa neumoljivim zakonima drutvene i prirodne evolu-
cije, vie nagona za istinom i vie nagona prema
ovim posljednjim. Jer bezuslovna istina i istinitost, bezobzirno intelek-
tualno potenje koje ni od kojih konsekvencija ne zazire II svim pitanji-
ma drutvenog ivota, najbolji je kvasac za napredak i za unitavanje
starih istina a dananjih lai, starih tradicija a dananjih obmana."450 Na
tlu ovog pokuaja da sintetizira teoriju o neumoljivim prirodnim
447 H .. 69
snaga, CIt. IZV., str. .
448 Poloaj Srba, cit. izv., str. 139.
449 H M l ... 140
I,asl us Imam, CIt. IZV., str.
450 Pojave pravog nacionalizma, cjt izv., str. 152.
474 Risto
zakonima historije i idealizma, Risto
smatrati da i srpska nacionalna politika II cjelini mora osigurati" ... da i
mi i Stpski Narod u Bosni budemo bolji i kulturniji, portvovaniji i idea-
lniji. U tom znaku
Socijalni i prevrat. Nadalje, srpska nacionalna politika, uteme-
ljena na deskribiranoj, radikalno negativnoj dijagnozi prirode Reima i
dekadencije drutva, ne moe da se zas-
niva na pukom pasivnom spontanih historijskih procesa, niti
se moe objektivirati pragmatizmom ili palijativnim sredstvi-
ma. Ona treba da bude vodena idejom velikog, dubokog, epoha/nog
prevrata unutar drutva. Ta se zamisao defini-
ra i argumentira na '1] ovakvom drutvenom stanju mora
se dogoditi neto golemo, neto elementarno. Samo kakav golemi, ele-
mentarni socialni potres moe da tu pomogne, potres koji rui sve staro,
trono, nevaljalo; potres koji pretrese i prodrma drutvo, koji mu probu-
di svaku li kome zatrepta svaki atom drutveni; potres, koji elek-
trie i preporodi drutvo .... u drutvenom ivotu ima elementarnih
potresa, koj i preobraze, preporode, elektriu drutvo, unesu novi duh,
zapahnu ga svjeinom morala i ljudskih vrlina, jedno prebace ga
sa stranputica u sasvim drugu Samo taki epohalni
poput elementranih stihija mogu da poprave izmetnuto, degenerisano
drutvo. Izgleda mi daje lo jedno socioloko pravilo. Istorija nas barem
da je to tako. Ona nam pokazuje da se drutvo, kad bi prevladalo
nevaljalstvo i pokvarenost, kad bi poroci oteli maha, kad bi drutvo
zapalo u teko bolesno stanje, jedino takim socialnim potresima
spasavalo od propasti, regenerisala i ozdravilo. Toga u nas nije bilo, to
nam nedostaje, a bez toga nam nema spasa ni moralnog ozdravlje-
nja."452 I ovdj e progovara jezik prirodnih zakona historije i biologi-
organicizma. No, u sociolokom diskursu, priziva se,
revolucija mada se taj termin ovdje ne upotrebljava. U svakom
srpska nacionalna politika treba biti akter, sudionik, tog
regenerativnog, velikog "socijalnog potresa" unutar
drutva u cjelini, i srpske zajednice, posebno.
451 Poloaj Srba, cit izv., str. 139.
452 lei spas, Narod, br. 288,13. (26.) IV 1913., cil izv., str. 98.
Risto 475
Svenacionaina organizacija. To se revolucioniranje i one se srpske pob-
jede po prirodnim zakonima historije mogu ostvariti samo " ... organi-
zacijom i to jakom organizacijom:
Njegova misao opsesivno je preokupirana idejom " ... dobre disciplino-
vane organizacije ... " kao komponente srpske nacionalne poli-
tike. "Za svaku borbu, ma u kojem pravcu, neophodno je nUIla jaka
organizacija, u kojoj svaki pojedinac se samo kao cjeline;
njenim interesima."454
Ovdje je pojam organizacije iri od pojma partija, nadilazi ga
i, anulira potrebu i smisao njihove egzistencije. Ono vie nacioIlaI-
llO stanovite, koje uvijek slijedi stanovite "srpske cjeline",455
iz sebe svaku partijslai boju,456 ono ne moe da nosi u sebi nikakvo
pG11ijsko obiljeje a svaka kritika in fikcijom partijskim partikalurizmom
treba da se provodi s tog stajalita.
457
Otuda smatra da srpski narod " ...
koji se bori da srui dananji i birokratski sistem, koji se
bori za slobodu i za priznanje narodnog suvereniteta ne moe imati poli-
stranaka, nego mora svu svoju narodnu snagu ujedinjenu drati .
bi sav njegov trud bio uzaludan. Zato mi i ne
nego nacionalnu organizaciju, jer samo taka organizacija odgovara
453u .. 69
/ vGSa snaga, CIt. 1ZV., str_ .
456 da stranke mogu figurirati tek unutar ustavnog poretka i parla-
mentarnog reima, on smatra da ne treba stvarali stranke
unular srpskog naroda jer to bi proizvesti strasti najgore vrste i sla-
nja." zrelast, cit. izv., sir. 161.) Odbija struktuirnnje unutar srpske
nacionalne politike i iz jo jednog razloga: "Cijepanje na stranke nije opasno, kad su
stranke moralne i kulturne. Ali ako stranke nij esu take, onda se nemoral iri u masu i mi
svi na taj gubimo svoje glavno uporite, jer na nacionalizam, nae prosvjetne i
kutume zahtieve moe ostvariti jedan moralan i organizovan narod." (Nai
odnosi, cit izv., str. 182.)
457 Nae stwlovite, cit. izv., str. 66. Iza ovog nonnativnog pledoajea stoji dijag-
noza: " ... u svakoj oblasti srpskoj ima vie stranaka, i svaka stranka smatra za svoju prvu
dunost da u narodnoj i odbijanju neprijateljskih udaraca Z3U7ll1e toboe
drugo stanovite; ... Kod nas svaki da ima svoj u pol itiku, svaki smatra da srpska
istorija od njegovog dolaska na arenllI tako se naa potrebna
akcija raspTava - atomizira. To je nesumnjivo odraz nedovoljne nare kulture,jer ova pret-
jerana indi vidualnost nije proizvod jakog unutarnjeg ivota, koliko tvrdoglavosti
i neobrazovanosti." (Poloaj Srba, cit. izv., str. 138.) Treba zapaziti: ovdje jedan od rijetko
prisutnih motiva i predrasuda u njegovom rukopisu, ovdje prema cmcima za
koje je, navodno, tvrdoglavost i neobrazovanost.
476 Risto
dananjem poloaju nae zemlje i naeg naroda, jer je samo takva orga-
nizacija II stanju ostvariti uslove za stranke. Tih uslova danas
nema. Njih treba tek stvoriti dugim i promiljenim radom.458 Ona, ta sve-
nacionalna organizacija, je smisao i zadatak ", .. da narod
vaspitava, da ga dovede do zrelosti ... da demokratizuje
politiku i uvede mase II javni rad,460 treba da bude " ... autokritet, koji
II svojim rukama poslove cijele zemlj e ... "461 i da fonnulira i
prakticira " ... cilj i pravac ... "462 svekolikog srpstva.
Prema tome, jedan od temeljnih uslova II borbi za ivot i individua i naro-
da jeste " ... smisao za sistematski organizovani rad."463 Jer " ... se
mjeri prema organizacije."464 Nacionalna politika zasno-
vana na takvom natpartijskom i nadstratumskom poimanju svenacionalne
organizacije treba da anulira sve unutamacionalne partikularitete pa da
naciju poima kao prirodni organizam.
46s
No, organizacija svaki
spontanitet: "Sistematski rad i organizacija proizvod su s'-desnosti; oni
mijenjaju donekle mentalitet drutva i naroda." 466
ova teorija svenacionalne organizacije, tog socijalnog
konstituenta svesrpske nacionalne politike, na prethodnoj, kao to smo
vidjeli, predstavi drutva-nacije kao biolokog organizma. Ali, ovako
poimanje svenacionalne organizacije opet dolazi II nerazrjeivu inkonzis-
tenciju s njegovim liberalno-demokratskim ethosom, a posebno s nje-
govom etikom individualizma. Jer, nema, vidjeli smo, mjes-
ta za pojedinca kao pojedinca, on je tek "srpske cjeline"
njenim interesima, pa svako ili dranje
. " d' ". " ... ln "467
l ... eranJe II stranu... Je ... za nas l antmaclona o.
458 zrelost, cil izv., str. 162.
460 " v 75
,.ase stanovl.Ste, CIt. IZV., str. .
461 u > . " 57
,.ase stanje, Cit IZV., str. .
463 Kako da radimo?, cit. izv., str. 63.
464,, .. 66
!Vasa snagu, CIt. IZV., str. .
465vLJ d' :>.. 64
r...alW tla ra 11110., CIt. IZV. , str. .
466 Kako da radimo?, cit. izv., str. 64.
467 " . .. 66
!Vasa snagu, CIt. IZV., str. .
Risto
IV
OSVRT
477
Sa stanovita tematsko-problemskih preokupacija, recepcije temeljnih
orijentacija onodobne drutvene misli sa evropskog Zapada i apliciranog
metodskog diskursa socijalnu i misao Riste
situiramo u izvorita povijesti modeme sociologlje i politologije u Bosni i
Hercegovini. Temeljne socioloke i politoloke teme u njegovoj misli fig-
uriraju: socioloki zakoni historije, socijalne grupe, drutveni stratumi i
klase, fenomeni politike i drave, partije, nacije, religije, kulture
i sl. Elaboriraju se oni, i to je jedna od karakteristika njegovog misaonog
opusa, na osnovu, za ono doba meritornog poznavanja zapadno-
evropske drutvene misli.
U posebne vrijednosti njegovog miljenja uvrtavamo njegovu inter-
pretaciju partija s kojom, u naem uvidu, pripada ona ranim
sociolozima ovog fenomena. U vri-
jedne domete njegove misli, u naoj percepciji, spada i kritika zapadilo-
evropskog liberalizma, a posebno njegovog radikalnog, konkurentskog,
ekonomskog i socijalnog individualizma i njegovog
poimanja drave. Upravo II poimanju moderne
drave olkJiva ideju socijalne drave, pa s tim uz
svu kritiku teorija, koje i simplificira, dijelom i zbog frag-
mentarnog anra njihove interpretacije, recepira ideje evropske
socijaldemokratije. U ove domete uvrtavamo i odbacivanje paleo i neo-
makijavelizma u JXllitici, pledoaje za moralnu politiku ili
moral kao i civilizacijsku misao koja politiku poima, ne kao
puku borbu za vlast, nego kao djelatnost osvajanja slobode.
Razumljivo, U najvrednije domete njegove misli, i to II kon-
tekstu, uvrtavamo i CJXlhalnu ideju - zamisao o Bosne i
Hercegovine ispod austro-ugarske vladavine.
No, u recepciji zapadnoevropske drutvene misli onoga vremena, a ona
je i izraz njegove afekcije evropeizacijom miljenja, kulture i politike u
drutvu, pa i ova afekcija spada u vrijedne
aspekte njegove socijalne i misli, kao i u svojoj autorskoj soci-
olokoj imaginacij i, vie neosvjeteno, zapada II supstancijalne, koncep-
cijske Njihovo se rodno tlo nalazi u istovremenoj recep-
ciji konzeIVativnih orijentacija evropske sociologije i emancipatorskih
ideja liberalno-demokratske filozofije XIX Iz ovog temeljnog
478 Risto
izvorita brojne inkonzistencije II njegovom miljenju poseb-
nih tematsko-problemskih sklopova i konkretno-historijskih, na tlu Bosne
i Hercegovine socijalnih i procesa i fenomena.
Nije, dakle, sporno da njegova socijalna i misao recipira i vri -
jednosno preferira liberalno-demokratskufilozofrju i socioloku teoriju.
Izdvaja, akcentira i hipostazira, II tom smislu, demokratski ethos,
i prava i slobode, ustavni konstitucionalizam, poli-
parlamentarizam. pravnu dravu, pravo glasa, partijski plura-
lizam, autonomiju javnosti, narodni suverenitet, sekularnu koncepciju
drave, vjersku toleranciju i sL
Iz tradicije evropskog liberalizma i demokratizrna posebno recipira i
aplicira javni diskurs iz kojeg teorijski i koncepcijs-
ki njegova temeljna misao emancipacije ljudi, naroda i Bosne i Herce-
govine ispod austrougarskog reima. kritika kako
Reima tako i etablirane unutarbosanske politike supstancijalno je opo-
ziciona, koncepcijski radikalna, a ne funkcionalna, ona je a
ne refonnska, ne ostaje unutar Poretka nego pledira njegovu destrukci-
ju, ona zahtijeva totalno Bosne i Hercegovine, a ne kozme-
demokratizaciju i fonnalnu ustavno-pravnu parlamentarizaciju
okupacionog, odnosno, aneksionog reima Austro-Ugarske. U ovoj pro-
jekciji sadranje njegov supstancijalni odgovor na reim.
No, to je, istodobno, i kritika koju nosi njegov normativno-idealni diskurs:
on u bitnome karakterizira njegovu socijalnu i misao u cjelini.
Nije, dakle, njegovo miljenje noeno logikom fak.tokratije nego etikom i
logikom treban ja, dakle, nonnativnim idealitetima koji
orijentiraju i anticipiraju, a ovo normativno i anticipativno definiramo kao
jedno od vanih njegove sociologije i politologije.
Na drugoj strani, on, kao to je ak.centirano,
recipira temeljne ideje konzervativne zapadnoevropske sociologije koje
su inkonzistentne liberalno-demokratskoj filozofiji. U tom smislu,
recipira teorije o prirodnim zakonima historije,
antropologiju tranhistorijskog karaktera, temeljne ideje socijaldarvini-
zrna, poimanje nacije i nacionalizma (biologizam, organi-
cizam), izvjesne komponente rasnih teorija, antidernokratsku teoriju
elita i intelektualnog aristokratizma,
poimanje demokratije koje iz sebe stratum i
pluralizam i sl.
Risto
479
Na tlu ovog paralelizma u recepciji soci-
olokog konzeIVativizma i liberalno-demokratske filozofije, kao to je
produciraju se inkonzistencije II njegovom miljenju partiku-
larnih tema kojima je ona preokupirana. Figuriraju, prije svega,
temeljne recepcije prirodnih zakona historije,
liberalno-demokratske aksiologije i teorije
i ideologije nacije, nacionalnog homogeniteta i nacionalne politike.
Supstancijalne se kontradikcije u njegovom miljenju koncentriraju oko
ideje i pojma slobode. Njegova preferencija slobode kao sredi-
ta izvora i smisla politike, te njegova liberalno-demokratska, i
aksiologija nisu, prije svega, korespondentnl sa njegovom
recepcijom teorija o prirodnim zakonima historije. U te zakone, koji
proizilaze i iz transhistorijske biti ljudstva, a vae ne samo za odnose
izmedu individua i socijalnih grupa nego i za odnose nacija, uvr-
tava pojmljene zakone prirodne selekcije, prilag"&a-
vanja, borbe za opstanak, zakone odnosa sluge i gospodara,
ti i i odnosa nejednakosti i
nepravednosti, zakon tenja za za lahkim ivotom, prirodno-
antropoloki zakon instinkata u regulaciji drutvenih procesa, prirodni
zakon gomile, antagonizma socijalnih straruma i klasa, nepromjenljive
biti rasa, rasnih razlika i sukoba, zakon transvremenih i nerazIjeivih, iz
same antropoloke supstancije ljudstva impliciranili, sukoba
i drutva, indviduaInih prava i dobra cjeline - drutvenog
organizma, odnosno, naroda, nacije kao organizma, zakon rivaliteta i tri-
jumfa snage naroda i rase kao dominantno izvorite njihove slobode i sl.
Kad bi ova teorija zakona ostala na nivou deskripcije historije, onda one
ne bi bile, u osnovi, falsifikatorske i ne bi bile moralizatorske. No, nije
o opisima historijske empirije: to su prirodno i antropolo-
ki determinirani zakoni historije, dakle, transvremeniti, nerazIjeivi
odnosi, jer se nikad ne mogu apsolvirati, ali su istovremeno i izvorite
njenog dinamizma, procesa drutvene evolucije. On, dodue, zna,
naprimjer, u konteksru kritike Marksove filozofije historije, za protivr-
biolokog i historijskog socijalnih procesa i
njegovih tvorevina, ali ne moe je do kraja osvijestiti i konzistentno
anulirati u svom miljenju. Ako su ovo prirodni, transhistorijski
zakoni ljudske prirode i prirodni zakoni historije, onda on unutar ove
socioloke teorije nije II da razrijei
ideje ljudske slobode koju hipostazira i ideje apriornih, prirodnih deter-
minacija koje ova teorija etablira. Uostalom, i sam govori o iluziji ljudske
480
Risto
volje u kontekstu recepcije teorije o prirodnim zakonima historije. A u
diskurs, u jo jednu spada njegova misao da se
ljudskom intervencijom ovi zakoni ne mogu mijenjati nego, tek asisti-
stimulirati.
Zatim, u supstancijalnoj su inkonzistenciji njegova nonnativno-idealna
koncepcija moralne politike koja ostavlja prostor ljudskoj slobodi, inter-
vencijama u historijski proces i moralno-k:ulntmom perfekhliranju svi-
jeta ivota i, na drugoj strani, njegova predstava o prirodnim zakonima
historije kakvi su borba na smrt i ivot izmedu rasa, naroda, jakih i
slabih, gomile i elite i sL, zakonima koji, logikom prirodnih aprioriza-
ma, ljudsku autonomiju i slobodnu volju. Ni njegova
antropologija, koja na predstavi da figurira transhistorijska bit
ljudske prirode, ne korespondira sa recepcijom ljudske slobode i histori-
je kao polja alternacija, pa je i ona II njegovim
demokratskim ethosom i antropolokom teorijom koju on implicira.
Nadalje, u nerazIjeivim nalazi se njegovo
i, istodobno, poimanje biti
nacije. I ovdje je na djelu neslobode koju impli-
cira nacija pojmljena kao prirodna, stvarnost i nezaklju-
slobode koje sa sobom nosi kulturoloko-moralna
percepcija supstancijalnih atribucija nacije. Jer, organicizam u poimanju
nacije podrazumijeva dominaciju vie, sakralizirane, prirodno date
organske stvarnosti nacije nad individuama i njihovim pravima i slobo-
dama, a kulturoloko stanovite, imanentno, ne inhibira, nego obrnuto,
afinnira svijet personalnih subjektivnosti. Isto tako, u inkonzistencijama
su njegova recepcija decentrizma j
individualizma i koncepcija nacije koja u sferi
politike promovira unifonnizaciju i radikalni monocen-
trizam te ethos personalizma, subjektivna htijenja i individu-
alne ljudske slobode. teorija nacije, istovremeno, konzis-
tentno kontradikciji, je njegovoj recepciji libe-
ethosa pluralinna: pojm-
ljena nacija i iz nje deducirana nacionalna politika ekskomuniciraj u
pluralizma, slobodu socijalno-stratumskih interesa i svjetona-
zorsku, kulturnu polifoniju. Ova se kontradikcija posebno manifestira II
njegovom poimanju svenacionalne organizacije. Ona je, u sutini, tota-
litarna, jer je ekskomunicirala iz nacionalne politike stratum-
sko-staleko-klasni pluralizam, prava regionalnih autonomija, slobodu
intelekrualnih svjetonzora i nesputanost kulturnih alternativa. Cjelina
Risto
481
svesrpstva usebi je resorbirala i unitila svaku polifoniju. a koncept srp-
skog nacionalizma je ispranjen od i demokratskih
vrijednosti za koje, na teorijskom planu, konceptualno i aksi-
oloki - pledira.
No, nije Risto unutar bosanskosIpske inteligencije u ovim kon-
tradikcijama ekskluzivan: one obiljeavaju misao i drugih srpskih intelek-
hlalaca koji ne mogu da teorijski, i vrijednosno pomire svoje pre-
ferencije i demokratske aksiologije i anahrono-konz-
ervativna stanovita o naciji, nacionalizmu i politici nacionalnih odnosa.
U nacionalnom pitanju su antidemokrati i antiliberali, a II filo-
zofiji i sociolokoj teoriji su protagonisti emancipatorskih, zapadnoevrop-
skih, liberalno-demokratskih ideja i vrijednosti svoga vremena.
I kad se sa teorijskog tla, i propita njegova misao
koja reflektira o zbilji Bosne i Hercegovine onog vremena,
posebno zbilju nacije i nacionalnih odnosa, kao i njegova nonnativno
pojmljena srpska nacionalna politika, onda se i ovdje mogu identificirati
supstancijalne inkonzistencije izmedu konzervativnih i emancipatorskih
stanovita i vrijednosti. Prije svega, figurira
njegove preferencije ideje, kulture i politike konvergencije i ideje,
ethosa i politike divergencije nacional-
no-vjerskih subidentiteta.
Vie dijelom i pledoaje za konvergenciju
u nerazrjeivoj je inkonzistenciji s miljenjem, kategorijama i vrijednosti-
ma koje stoje iz l1iegove percepcije zbilje divergencije. Proizilazi, dakle,
ova dijelom iz stvarno, socijalno,
i pravno antagonizirane socijalne, i kulturne stvarnosti
onoga vremena. No, proizilazi ona i iz teorijsko-koncephla1nih razloga
kao i iz recepcije srpskog mnijenja onog doba ispu-
njenog idolatrijarna, pansIpskim percepcijama, samolju-
bivim nacionalnim autostereotipijama, iracionalnim svesrpskim predrasu-
dama, agresivnim animozitetima prema Drugom, oivljenim i djelatnim
mitovima, tradicionalizmima reinkamiranih herojskih mumija i epskim
matarijama o mesijanskirn poslanjima ekskluzivnog srpstva.
Jer, nije braniti ideju, politiku i kulturu konvergencije, naprimjer,
na kategorijama, idejama i vrijednostima kakve su uni-
a II stvari pansIpska percepcija jednog naroda sa tri vjere,
prosrpska ili prohrvatska nacionalizacija Muslimana, insinuantna percep-
cija islama kao izvorita muslimanske dekadencije, predrasudni ani-
482
Risto
mozitet spram orijentalnog, negativna luvatska, konvencionalna etnopsi-
holoka karakterologija, panslavenski monocentrizam pod ruskim
patronatom, superiorna prava II odnosu na manjinske narode,
predstave o srpskom mesijanstvu i o sposobnosti srpskoj za
dravni ivot koju drugi narodi nemaju, j preferenci-
ji i slave srpskog naroda, promoviranje srpskogjezika kao jezika
drugih naroda, predstava o Bosni i Hercegovini kao i povijesno
srpskoj zemlji i dvije najljepe srpske zemlje-PJkrajine, negativna karak-
terologija Jevreja i sl. i pledoaje za konvergenciju, sam
po sebi civilizacijska vrijednost, tako zapada II nerazrjeivu kontradikciju
sa koncepcijama i vrijednosnim preferencijama koje
posreduju njegovo miljenje II diskursu divergencije.
U kontekstu ovih i drugih vie teorijsko-konceptualnih kontradikcija,
anahronizma i konzervatizma, gube svoje utemeljenj e do sada
uglavnom idolatrijske, interpretacije socijalne i misli
Riste

Objektivna, racionalna, valorizacija te misli,
je i do tada nekonvencionalno obimni opus prerano prekinut njego-
vom mistifikacija i naknadnih projekcija,
respektira njegovo relevantno mjesto II ranoj historiji sociologije i poli-
tologije u Bosni i Hercegovini kao i njegovu meritornost u otkrivanju,
recepciji, javnom publiciranju i pribliavanju moderne liberalno-
demokratske aks:iologije onodobnoj do kraja,
rudimentiranoj intelektualnoj eliti. No, bez obzira na svu
javnosti koja je mogla recipirati njegovu misao, ostaje on,
i za svoje doba, jedan od relevantnih protagonista otkrivanja i afinnaci-
je liberalno-demok.ratske kulture te se, i u ovom kontekstu, u
naem uvidu, moe uvrstiti u pionirske populizatore ove kulture kojaje,
u posebno u drugoj polovini 20. unutar euroat-
lantske znanstvene zajednice postala jo jedna od etabliranih znanstvenih
disciplina modeme politologije.
468 Literatura koja se bavila socijalnom i milju Riste zanimlji-
vo, nije isuvie obimna. dva svjetska rata o njoj su pisali, naprimjer, Vladimir
Jovan Pero Nikola U doba
Jugoslavije pisali su o njemu, naprimjer, Ljeposava Gatalo, Veljko Velj ko
Todo No, istraivanju i novom publiciranju njegove misli u ovom vre-
menu doprinos dao je Dragomir koji je pripremio izbor njegovih rado-
va i napisao obimnu uvodnu studiju o ovim radovima tampani m u izdanju "Veselina
Maslee" iz Sarajeva. (Cit. izd., [988.) U ovoj knjizi je objavio pregled objav-
ljenih radova R. i popis literature o R.
483
P
red II svjetski rat, uz Vladimira i Stevana
Nikola je bio jedan od meritornih, dakle, neposred-
no uticajnih bosanskosrpskih ideologa projekta Velike Srbije i
autora doktrinarnog utemeljenja srpskog geno-
cidnog pokreta i njegove empirijske prakse. l Razumlj ivo, ovdje, II
naem tematsko-vremenskom okviru, ne pripada inerpretacija tog pro-
jekta II njegovim percepcijama. No, zanimljivo je, to se i pokazati,
njegove pozne velikosrpske koncepcije svoje ishodite imaju
II njegovim ranim, II doba austrougarske vladavine nad Bosnom, objav-
ljenim teorijskim i ideologijskim stanovitima. Tu nema diskontinuiteta,
njegova aksiologija je II viedecenijskoj konzistenciji, dovodi
je II ovom vremenu on do krajnjih
Unutar, za vrijeme austrougarske vladavine u Bosni, pub1iciranog, obi-
mom nevelikog, rukopisa Nikole izdvajamo nekoliko, za
historiju socijalne i misli II Bosni i Hercegovini relevantnih,
tematsko-problemskih sklopova. je o naciji i srpskom nacionaliz-
mu, kritici klerikalizma, demokratiji i agrarnom pitanju. Uostalom, to su
teme koje dominiraju u literarnoj produkcij i bosansko-srpske inteligen-
cije toga vremena, te II tom pogledu njegova misao nije nita ekskluzivno,
l Bio je II rukovodstvu S1pSkog kulturnog kruga koji j e kreirao program
ravnogorskog pokreta Drae U leksikonima izdatim
II periodu to se a to i falsificira. Vidi se \0 i iz bibliograf-
ske natuknice o njemu u leksikonu Ko j e ko u Jugoslaviji.
484
Nikola
i orginalno. No, Nikola mada je pripadao, kako
su se njegovi swniljenici a bez racionalnog utemeljenja, sami
nazivali, liberalno orijentiranoj srpskoj inteligencij i okupljenoj oko lista
NalVd, posebno u razumijevanju srpskog nacionalizma, fonnulirati
radikalno konzervativna stanovita. Konstitucionalne, koncepcijske
dimenzije sIpskog nacionalizma sada u u ideal-
no-tipskom smislu, biti dovedene Ila vidjelo.
Odnos prema Reimu
Figuriraju one i u kontekstu njegove, za srpsku inteligenciju karakteri-
kritike austrougarskog reima.
2
U toj kritici, ne zastu-
pa, se, vaninstitucionalni radikalizam i politiku ilegalne subverzije.
on zna za bosanskog Ustava i ingerencija Sabora.
3
I objavljivanja Ustava, ipak, pledira njegovu funkcionalnu srpsku
recepciju kao okvir novih unutarbosanskog
aktiviteta: "Ali kakav god ustav bio - valja od njega stvoriti bazu za
rad. Kao Srbi mi smo navikli na borbu, kao demokrate mi
moramo da se naviknemo na aktivnost. Pasivitet ili neplodno kritiko-
vanje treba da izbacimo iz niza metoda naega rada. Svaki zakon i svaka
institucija vrijede samo onoliko, koliko vrijede njegovi izvrioci, odnos-
no predstavnici."4 I kasnije,
stajalite: ''Nama je data legislativa i kontrola - u granicama. S toga
mi moramo iskoristiti ovu priliku, da legislativom i kontrolom osigu-
ramo korist svojoj otadbini .... Ustavomje nae pravo osigurano. Njega
treba II punoj mjeri iskoristiti. Svaka polovnost moe postati vrlo opas-
na."5 Unutar ustavnih i potencija institucije Sabora treba se
voditi borna za podizanje ekonomskog i kulturnog stanja naroda
2 Jedna od takvih misli glasi: ''Naa ttagika opet lei u tome, dajedna vlada sas-
tavljena od rudih ljudi upravlja naom zemljom. Prirodno je s toga da ona u prvom redu
mora zastupati i interese Da predpostavimo naj korektnije ljude kao njene pred-
stavnike - nije Njihov nacionalni i drla-vni egoizam, patriotizam, njima
imperntivno nalae, da rade, kako rade." (Bosanske investicije, Pregled, Sarajevo, br. l,
1912., str. 2.)
3 ''I\Iaa prava, sadrana u tom ustaV/lOm staturu, minimalna su. Specijalno pravoslavni
i musl imani su sa brojem viril ista. Pravoslavni i sa brojem biranih (XJslanika ....
Birokratski upravljanja je potpuno Sabor je skoro jedan savjet."
(Na pragu novog doba, Pregled, Sarajevo, br. l, 1910.)
4 Na pragu novog doba, cit. izd., str. 3.
5 Bosamke investicije, cit. izd., str. 2.
Nikola 485
i zemlje.
6
Pri tome i diskurs, kalkulira sa
vantnom ulogom Bosne u odnosima Austrije i

U takvom diskursu, i pod pretpostavkom unutarbosanskog,
posebno unutarsrpskog jednoduja, racionalno percipira potencijalnu
bosanske vlade.
8
Tako, okolnosti
instalirane s Ustavom i Saborom, definira pojam reallle politike koju
razlikuje od politike servilnosti, tako definira politiku kompromisa raz-
je od politike kompromitacije.
9
No, ovaj, u naem uvidu, pristup prestaje
rirati kada njegova misao u nacionalnu sferu: tu se sada pokazuje
onaj srpski ovinizam.
Nacija, srpstvo i srpski nacionalizam
Nikola razlikuje dva odnosa prema naciji, jedan kojeg pokri-
va vrijednosno pozitivnim terminom nacionalizam i drugi kojeg izraava
vrijednosno negativnim terminom ovinizam. Ne eli da se
govo koncepcijsko poimanje nacije i srpskog nacionalizma shvati II ter-
minu i pojmu ovinizma. No, je o i licemjemoj pretenziji:
njegovo shvatanje srpskog nacionalizma, II sadrinskom smislu, i jest,
zapravo, u naem uvidu, koncentrirani izraz i idealno-modelski oblik srp-
skog ovinizma. \o Otuda su, zapravo, u naoj interpretaciji, termini i
movi nacionalizma i ovinizma u njegovom miljenju sinonimi.
6 Fromulira ovakva stajalita u kontekstu diskusije povodom velikog zajma za
nju eljeznica u BiH.
7 "U borbi, koja predstoji Austrije i Ugarske moe glas nae otadbine
ti mnogo vie, nego bi vrijedio u nonnalnim prilikama. Taj momenat treba iskoristiti i
za 10 trebaju vrlo sposobne, vrlo okreme vode nae politike." (Na pragu "ovog doba,
cit izd., str. 3.)
8 U lom smislu pie: " ... nas nete nijedna od spomenutih vlada izigrati. Mi
ta vie biti traeni i dragocjeni saveznici svakoj od njih, kad joj bude trebala naa
i - kad ona osigura ili dade bolje garancije za napredak nae otadbine." (Cit.
djelo, str. 3.)
9 Na pragu. 1I01'og doba, cit. izd., sU". 4.
10 Razvija, svoje poimanje nacije i srpskog nacionalizma u kontekstu radikalne
negacije hrvatstva, hrvaL<;kog identitetskog samorazumijevanja, hrvatskog nacionalizma
i hrvatske nacionalne politike, pa u tim relacijama, u tom smislu, pie:
nam vrlo ao, ako neko ovo izlaganje shvati kao negiranje Hrvatstva ijedino kao
izraz srpskog ovinizma." (Srbi i HfVGti, drugo izdanje s pogovorom, Srpska tamparija
dra Svetozara Novi Sad, 1902., str. 5.)
486 Nikola
Filoloki, etnografski i diskurs u poimanju nacije, u ovom
prirode srpskog i hrvatskog naroda, diskurs koji da su
oni jedan narod, I l smatra nedostatnim.1
2
Otuda, pretendira da svoje
razumijevanje srpskog nacionalizma-ovinizma deducira iz vie izvora,
prije svega, iz ire socioloke teorije nacije. \3 Pri tome prihva-
ta teorij u i njezino poimanje fenomena pleme, narod i
narodnost, odnosno nacionalitet. U nj egovom uvidu, po toj teoriji pleme
(Stanun) je ..... ivotni produkt, narod (volk) djelo, a
narodnost (NationaliHit) kulturna pojava, kulturno djelo. U plemenu je
jedinstvo, u narodnosti moralno i duhovno."14 U daljim
preciziranjima teorije, akcentira kako pleme nastaje prije
pojave drave, a narod nastaje u dravi inicijativom jednog plemena. 15
on kao to vidimo, pleme definirati kao his-
torijski prvobitni entitet. Narod je plemensko konstituiran u poli-
zajednicu u formi drave. Nacionalitet je narod kao
dravni individualitet koji je dosegao svijest o kulturnom,
moralnom i duhovnom jedinstvu. U ovom kontekstu posebno insistira
na diferencij i naroda kao naroda i naroda kao narod-
nosti, odnosno, nacionaliteta.
16
ovu diferenciju poziva se
i na " ... s koj im se s malo razlike slau svi dravnopravni
od do Martensa ... ",17 po kojem je narodnost " .. .
prirodno udruenje ljudi sjedinjenih zajednicom zemlje, porijekla.
i jezika, sa jedinstvom ivota i o
pripadnosti."18 pri tome, II nacije i nacionalne ideje poziva se
11 Pogovor, cit. izd., str. 52.
12 ''1)0 sada se kod nas II pretresanj u tog pitanja (o vezama i odnosi-
ma Srba i Hrvata, nap. E. Z.) polazilo jedino sa fi!oloko-ernografskog gledita
... Ali i ako je to gledite jedno od glavnih, ono nije i jedini osnov posmatranja." (Ci t
djelo, str. 6.)
13 Pretendira da iz perspektive sociologij e nacije odgovori na pitanje: da li su Srbi i
Hrvati dva plemena istoga naroda il i dva posebna naroda (narodnosti) ili jedan narod,
jedno pleme. (Cit djelo, str. 6.) Rijet je o II 10 doba ni stanovita unutar
kojih su se poimali identitel i odnosi Srba i Hrvata.
16 Diskutira on, zapravo, savremenoj temi, o odnosu dfavljanske i clnonacije.
17 Srbi i Hrmti, cit. djelo, str. 8-
Nikola
487
i na Karla Kautskog: ''Koreni su moderne nacionalne ideje, kako zgod-
no veli K.autski: l. osiguranje unutarnje i proirenje spoljne pijace; 2. slo-
boda i demokracija; 3. irenje knjievnog obrazovanja u masu."19
Recipira one socioloke teorije sa evropskog Zapada po kojima
nacionalitet u sebi, istovremeno, i svoj supstrat,
kao bioloku zajednicu krvi i tla, i njegovu transfannaciju II narod kao
zajednicu u fonni drave i njegovo uzdizanje II zajednicu
jezika, kulture, morala, duhovnosti i svijesti o pri-
padnosti. Nacionalitet je, to je krajnja implikacija ovog shvatanja, djelo
biologije, politike i kulture.
No, ova socioloka sada, bez racionalne osnove, aplici-
ra na interpretaciju hnratskog narodnog identiteta i, II kontekstu negaci-
je tog identiteta, razvija radikalnu verziju srpskog nacionalizma-
ovinizma. Ni sa stanovita ni sa stanovita Kautskijeve
teorije, u njegovom uvidu, Hrvati nisu nacija. Dakle, sa stanovita onih
definicija, smatra da Srbi i Hrvati nisu jedan narod sastavljen od dva
plemena " ... jer bi potcjenjivati kulturne i tekovine
obojih, da ih nazovemo imenom gomila, koje su spojene
samo zaj ednicom porijekla."20
to, za razliku od hnratskog, karakterizira srpski narod!
teorija aplicirana na historiju srpskog naroda se, prije svega,
u ulozi onog srpskog plemena koj im je upravljao Stevan Nemanja: ono
je formirala srpsku dravu a s njom i srpski narod. kao narod.
21
Onje, dakle, djelo srpske drave, ali se njegovo jedin-
stvo oformilo tek odbranom na Kosovu i sud-
binom robovanja osmanskoj vlasti.22 Napokon., nakon plemenske i naro-
dne etape srpski se narod konstituira i kao nacionalitet koji je kulturno
djelo i moralno i duhovno jedinstvo srpskog naroda. A tom kulturnom,
moralnom i duhovnom j edinstvu udario je temelje Sv. Sava.
23
20 'H "d' l 6
umll ' .... all, CIt. o, str. .
--------------------- ----
488 Nikola
ekskluzivni identitet srpskog naroda, iz kojeg proizilazi i
njegova superiornost, sastoji se II tome to je on proao sve tri povijesne
etape II svom razvoju: od plemena preko naroda (volk) pa do nacionalite-
ta. Konzekvencija je narod koj i nije preao povijesne
etape II skladu sa teorijom i nije narod. Ovdje, to su
Hrvati. Srpska nacija nije, nadalje, je konzekvencija njegovog
stanovita, poput drugih nacija, moderni fenomen, nego je fenomen sred-
njevjekovlja, pa se i II torne pokazuje njen ekskluzivitet. I tu je ekskluzi-
vizam: on zna da se ideja nacionalnosti pojavila nakon Francuske revolu-
cije, ali eto, i prije tog doba, to pokazuje povijest srpskog naroda " ... bio
je proces, da od naroda postaje narodnost."24
No, II lome se ne iscrpljuje njegovo poimanje srpske nacije. Ekskluzivizam
sIpskog identiteta, manifestan II njegovom drevnom, srednjovjekovnom
porijeklu i povijesnoj evoluciji od plemena do nacionatiteta, tekje jedna
od sadrinskih dimenzija srpskog nacionalizma.
U njegovom uvidu, je u odnosu Srba i HIvata, o
poimanju slobode. Nije o di ferencijama nego o
hrvatskom i srpskom shvatanju slobode. l u tom poimanju dominira srp-
sko shvatanje koje, onda, hrvatstvo reducira na a ne
nacionalni entitet.
25
Demonstrira se to u tezi u ekskluzivnom slobo-
darstvu i naprednjatvu Srpstva.
26
Srpska je odlika ljubav prema slobo-
di i nezavisnosti.27 No, srpski narod " ... je inteligentan i on voli borbu
... ".28 Srbi su, za razliku od. Hrvata, " ... tolerantni i velikoduni."29 Oni
su sentimentalan i narod.3
0
Oni nisu, kao Hrvati, vjerski fanati-
ci.31 Oni posjeduju, za razliku od. Hrvata kojima je svojstven tek opti
moral, svoj osebujni srpski narodni moral, a to je " ... posebna
grana srpske kulture."32 I ire, posjeduju oni posebne filozofske, reli-
27 Pogo\'or, cit. izd., str. 45.
28.Cit. djelo, str. 32.
Nikola
489
giozne i moralne nazore.
33
Karakterizira srpsku kultwu njena priv la
za Druge i njezina snaga koja imponuje.
34
Srpska se identitetska
karakterizacija manifestira, nasuprot tezi o hrvatskom historijsko-
dravnom pravu, u tzv. srpskom prirodnom pravu koje je, toboe,
izloeno u srpskoj narodnoj misli.35 Srpski se ekskluzivizam, nadalje,
pokazuje II srpskoj epici, II sIpskom narodIlom lIliljenju,36 izraenom
u srpskim narodnim pjesmama, II o mjednom guvnu, II
svijesti o srpskom kulturnom i jedinstvU. Upravo
je ova folklorna stvarnost, stvarnost narodnih pjesama izvor srpskog
ponosa.
37
Hrvati nemaju inteligentnih seljaka za razliku od Srba:''I srp-
sku kulturu i srpsku dravu i onu poezij u, sve je stvorio
srpski seljak. Osim vajcaraca primjera u istoriji."38
No, na drugoj strani, srpska inteligencija je " ... u nas slabo ta privrijedila.
Ona je ta vie puta i kvarila,jer je u njoj bilo raznih elerne-
nata."39 U tom smislu i pie kako je " .. . teko inteligentnijeg i puni-
jeg ivotne snage naroda od srpskog naroda i inteligencije, koja pokazu-
je manje oduevljenj a od srpske inteligencije."40 Ova oda selja-
tvu kao izvoritvu nacionalnog srpstva ne korespondira sa
vim poimanjem demokratije koje sposobnost stra-
tuma iz demokratskog ethosa.
U ovom kontekstu on izraava i mesijansku svijest:
Srbi su ekskluzivni protagonisti slobodarske svijesti, naprednosti, kul-
ture i civilizacije.
41
Srpska narodna misao ... .. ... ekonomsku, poli-
i kulturnu nezavisnost, i spas od gennanske najezde.
42
Srpsko je
33 Izraavaju sc oni u " ... narodnim umotvorinama i sa posebnom naro-
dnom illlljemosti ... ". (Cit. djelo, str. 45.)
34 Cit. djelo, str. 46. Govori o tome kako je kult srpskog j unaka Marka
postao kult i kod Hrvata i Bugara. (Cil dj elo, str. 46.)
35 Srbi i Hrvati, Cit. djelo, str. 16.
38 Pogovor, ci t. izd., str. 50.
41 Srbi i Hrvati, cit. izd .. , sir. 14. No, u toj misiji, Srbi, raciona1izira njihovo kulturno
zaostajanje, navodno, nastupaju polako ali stalno, pa zato " ... skoro osnivati
opere pa daje za kratko vreme izgubimo." (Cil dj elo, str. 15.)
490
Nikola
mesijanska poslanje, posebno prema Htvatima da ih obrazuju na neki
" ... za slobodnoumne Jjude."43 Oni su nosioci moralnosti
etike altruizma i saaljenja, nisi sposobni za pakost prema Drugima,44
Nj mova je misija, oni su pozvani da budu nosioci toleran-
cije i da za tu misao pridobiju ", .. sve vjere naeg naroda."45 Oni su
narod ekskluzivne ivotne snage, nisu se ", .. izgubili II moru drugih rasa
i kultura, nego su puta i kao manjina sebi kulturno
autohtonu Otuda, II svojim predstavama srp-
skog identiteta, Nikola upravo akcentira tzv. srpsku asimila-
cionu snagu. Ekskluzivitet srpstva sastoji se II njegovoj asimilatorskoj
snazi prema Drugome: unutar srpskog naroda ..... posta-
ju ... II drugom koljenu ne samo imenom, nego i kulturom Srbi
.. ,".47 Njihovaje otpornost i osobina srpske kulture, i tu se,
onda, u evropskom kontekstu, i postavlja srpsko nacionalno kao neri-
jeeno pitanje.
48
Srbi su, dakle, narod sposoban za. posrbljavanje, pa
onda oni i strani element ... .. u drugom koljenu ... " srbiziraju.
49
U tome je njihova, navodna kultumo-civilizacijska superiornost. I upra-
vo zbog te superiorne predikacije SIba, ne mogu Hrvati biti narodnost
(nacionalitet), jer je, navodno, Hrvatska, uglavnom, proizvod i refleksija
stranih, ovdje, austrijskih i uticaja. Srpski ekskluzivizam., dakle,
u njegovoj percepciji pokazuje se i u asimilatorsiroj sllozi sl'esrpstva. No,
srpska autopredstava kod Nikole mani-
festira se i u navodnoj srpskoj otpornosti prema ekonomskim i kulturnim
uticajima Evrope. Suprotno, u njegovom uvidu, RIvati nemaju takve
atribute tako da i u kulturnom i civilizacijskom smislu nisu sposobni da,
u nacionalnom smislu, pariraju Srbima 50
44 Pogovor, cit izd., str. 23. Ovdje misli na Hrvate i u ovoj etici vidi srpski odgovor na
njihovu mrnju. (Cit. djelo, str .. 23.)
4S Pogovor cit. izd. , str. 43. Rijet je o tolerancij i u obliku formule: "Brat je mio, koje
':iere bio." Hrvati ne mogu nosi li tu vrijednost da je kod nj ih "popovska
imad svega" i "vjerska netolerancija iznad svega." (Cit djelo, str. 43.)
46 Pogovor, cit izd., str. 49.
47 Srbi j Hrvati, cit iz. , str. 13.
50 Cit. djelo, str 14. Upravo ova snaga i srpska superiornost proizvodi hrvatsku mrnju
prema Srbima. (Pogovor, cit. izv. , str. 23.)
Nikola 491
Dehumanizacija Hrvata
se u onim kategorijama plemena, naroda i nacionaliteta (naro-
dnosti) i unutar predstave o srpskom identitetskom ekskluzivizmu, sad
Nikola stati na stanovite opte dehumanizacije Hrvata.
A to je bitno svakog pa i srpskog nacionalizma. Njena je
teza da oni, po onim sociolokim kriterijima nacije, nisu " .. . ni
pleme, ni posebna narodnost. oni se nalaze na prelazu iz plemena u naro-
dnost, ali bez nade da ikada posebnu narodnost."5l Nisu,
dakle, nacionalitet (narodnost) jer, prije svega, nisu proli kroz srednju
etapu u povijesti razvoja nacija, nisu se nikada konstituirali kao
zajednica u fonni drave,52 a onda nisu mogli ni atribute
modeme nacije kao kulturne zajednice. Jer, oni " ... niti imaju posebnog
jezika, ni zajednice ni ivota, ni, to j e glavno,
svijesti o pripadnosti , i s toga ne mogu biti posebna oarod-
oost."53 Nemaju oni " ... razvijene nacionalne svijesti ni
zajednice interesa svih Hrvata. "54 Izraz tog nedostatka u poimanju naro-
dnosti, koji je konzekvencija JXldloDosti hrvatske inteligencije izvanj-
skim sugestijama,S5 vidi u njihovom lutanju u 19. ..... od Gajeva
Ilirstva do trosmajerova Jugoslovenstva i Hrvatstva ... ". 56
Hrvatstvo kao ilirstvo, koje je trebalo obuhvatiti Srbe, Hrvate i
Slovence, stvoreno je iz austrijskih potreba protiv Madara. trosma-
jerovo jugoslovenstvo, koje i Bugare, bilo je odgovor na srp-
sko odbijanje ilirstva, forma Junih Slovena i podrka
austrijsko-vatikanskim pretenzijama na Balkan. A nakon stvaranja
Austro-Ugarske monarhije dolo je do hrvat-
stva je svrha - divide et impera.
S7
No, oni ne samo da nemaju zajed-
svijesti o svom individualitetu, nego, kao to smo
rekli, u predstavama, nemaju ni kulturni indi-
51S bH d 9
r I I rvati, Cll. IZ . , str. .
52 I kad uslovno prihvata tezu da su Hrvali nakon ujedinjenja s imali svoju
samostalnu dravu, ipak, konstatira: "Stvar je u toliko :alosnija, ukoliko je to vie isti-
na, kad za tol iko vremena od zajednice nije mogla postati i kulturna jedinica
... ". (Cit. djelo, str. 9.)
55 Pogovor, cit. izd., str. S2.
56cbH .. '_..1 10
.x I I IVati , CIt. l.c.u. , str. .
492
Nikola
vidualitet, oni " ... nemaju nikakvih specijalno svoj ih pogleda na svet (u
vjeri. vaspitanju i t. d.) nikakve nacionalne umjetnosti ni
kn
'i ." 58
J evnosti ... .
Ni jezika svoga nemaju jer su prihvatili srpski jezik pa, II cjelini gleda-
ne smiju se ni da govore o hrvatskoj kulturi.
59
Htvati
nemaju, dakle, kulturni identitet, jer su, ostalog do
kraja radikalno rtve II ovom utica-
ja. Tu je njihova inferiomost.
60
I ako pokazuju snage otpora " ... onda
stoje vie pod uticajem srpske kulture."61 Otuda, i ne moe biti ni go-
vora o hrvatske kulture nad srpskom.
62
Naprotiv, preferira srp-
sku kulturnu i civilizacijsku superiornost. Ne mogu oni na sebe preuzeti
mesijansku ulogu rnirotvorstva, nosioca napretka i nisu oni pozvani " ...
da vode PIVU na Balkanu ... "63 j er nisu kulturniji od drugih balkan-
skih naroda.
Ni po Kautskijevom poimanju nacije Hrvati se ne mogu svrstati u naci-
je. Oni nemaju ni unutarnje trite, niti ga, kad bi i postojalo, smatra
mogu proirivati, jer ive II sklopu ekonomskih carin-
skih zajednica, Austrije i koje daju pravac ekonomskoj
politici.
64
Oni nisu nacije i zbog toga to ne mogu slobodu i
demokraciju jer ne poznaju slobodu i demok:ratiju.
65
Njihova je
knjievnost na sasvim nenacionalnoj osnovi te i nije
iriti tu knjievnost II masu pa i sa stanovita ovog Kautskijevog kriterija
oni nisu modema nacija. Oruda i nema smisla njihova borba za ruvatska
59 Uz to, nji hova inteligencija uglavnom slui sc i talij anskimjezikom pa i
to vodi denacionalizaciji. (Cit. djelo, str. 13.)
60 Hrvati su " ... narod, to u sluzi gleda svoj ideal, ne moe vic nita ni traiti
nego da postigne svoj ideal- da postane sluga To je moral , to danas vlada u HrvatskoJ"
61 Cit. djelo, str. CJ. Ako su se, naprimjer, dijelom emancipirali od kulture onda
je " ... to moglo biti samo u srpskom duhu. " (Pogovor, cil djelo, str. 34.)
62 Srbi i Hrvati, Cil izd., str. 13.
Nikola 493
dravna prava.
66
Oni " ... ne mogu dalje da se bore kao posebna narod-
nost, jer za to nemaju prava. Oni jesu i ostaju samo jedna stran-
ka, koja sve da Srbe u borbi sa neprijateljima smete."67
No, ako Hrvati nisu nacionalitet, a to su onda oni: Hrvati, dakle, "nisu
i ne mogu biti posebna narodnost, ali su na putu da fXlstanu srpska naro-
dnost."68 Hrvati tek rade na prenoenju u sebe srpskih kulturnih osobi-
na kojih se oni nikada ne mogu

Navodni dokaz za to, za to
hrvatsko sjedinjenje sa Srbima vidi u hrvatskom prihvatanju srpskog
knjievnog jezika.1
0
I sada nastaju koncepcijske kontroverze. Oni
nemaju nikakvo pravo na kulturnu superiornost. Oni su rtve uticaja
Oni su navodno, nezaustavljivim procesom preta-
panja u srpstvo, jer " ... se tu sastaje masa sa masom ... ".71
S obzirom na tu jednorodnu i zastupa tezu da
su Srbi i Hrvati ne dva divergentna etnosa nego dvije opcije,
dvije stranke.72 U tom smislu i pie: "Besmisao je vie i govo-
riti o dvije narodnosti. Pismo i vjera nijesu nigdje obiljeja narodnosti -
ne mogu ni kod nas biti. Oni, koji govore o Srbima i Hrvatima kao o
posebnim narodnostima ili su izdajice, ili neznalice."73
Njegov srpski ovinizam u radikalnoj, disjunktivnoj alterna-
tivi, u borbi za hegemonij u, nema izbora. ili oni i li mi, odnosno " ... do
istrage nae ili vae ... ".74 U ovoj istrazi Hrvati zbog nj ihovog
manjinskog poloaja, teritorijalno-geografske konstitucije, izmi-
jeanosti sa Srbima kulturno i dravotvorno superiornim je mesi-
janstvo, po zakonu procesa opte evolucije, - da avangardno nose
napredak. 75 Srbi, i srpski krajevi, jer se nj ima rodilo
66 Cit. djeto, str. 47.
68 Srbi i Hrvati, cit. djelo, str. \5.
69 Cit. djelo, str. ! 5.
70 "Uzimanjem srpskog jezika za svoj knjievni jezik, su najvaniji korak sje-
dinjenju. (Cit. djelo, str. IS.)
74sb"n .' '_..1 17
r. l l rvati, cILILU., str. .
494 Nikola
najvie junaka, to je i najljepa rasa, i najinteligentije stanovnitvo,
njima su se odigrali veliki historijski krajevi
gdje se govori srpski jezik i odakle su potekle one divne
umotvorine i sP6 II toj borbi za hegemoniju Srbi ..... jer je
srpski centar mnogo bolji i jer smo mi najposlije i kvantitativno
mora Srpstvo pobijediti Hrvatstvo. ''77 Srbi a ne Hrvati, jer su
oni nosioci progresa.7
8
Srbi su nosioci te ideje kulturne zajednice sa
Hrvatima, njihovo je poslanje da nose ideju i poimanje slobode.
79
Kad
se dostigne isti ideal slobode, onda moe stupiti w djelo ujedinjenja.
so
Srbi su nositelji slobodoumlja.
8l
l Hrvati se moraju .... .jedan put okupi-
ti oko slovenske srpske narodne zastave, da pod njom ju sa
snanim Gennanstvom, Talijanstvom i "82 Pri tome, ne
proputa priliku da akcentira, vie hrvatskoj inteligenciji patrio-
tinna i recepcije ideje o zajednici sa Srbima,83 kako je prijatelj ..... jakog
i ujedinjenogjUIlog Slovenstva."84
Kritika
klerikalizma i antisemitizam
U politici dehumanizacije Hrvata sa pozicija srpskog nacionalizma-
ovinizma kritizira hrvatsku politiku koja je, u njegovom uvidu, pre-
putena dominaciji popova internacionalne crkve.
BS
To je tako
bilo u hrvatskoj povijesti, to obiljeava i hrvatsku savremenost: " ...
76 Pogovor, ciL izd, sir. 49. Ovdje se poziva na hvalospjeve Srbima iz pera Emilija
Kaste]ara, de Gubematisa, Leom Bolisa i sl.
77 Predgovor, cit izd., str. SL
78 Cit djelo, sir. 51.
79 Srbi i Hrvati, cit izd., str. 18.
BO Cit djelo, str. 18.
81 Cit, djelo, Sir. 18.
82 Pogovor, cit izd. , str. 48.
85 Srbi; Hrvati, cit izd., sir. 12. popovi mrnju prema svima koji ne prih-
vataju dogme posebno prema izrnati cima pa otuda i ne moe biti
hrvatsko-srpskoj slozi ".o. dok popovi ne prestanu biti faktor u hrvatskom
javnom ivom." (Pogovor, cit izd., Sir. 22.) Oni manipuliraju i hrvatskim masama
ih i oltar II svrhe. (Pogovor, CiL djelo, str. 30.)
Nikola 495
popovi su pomagali da narod, jo nesposobnijim za akci-
ju, i tako je dolo do stanja, koje i danas traje, da masa naroda ne
je nikako u borbi i da hrvatske tenje predstavljaju jedino neko-
like klike, koje slue interesima, samo ne hrvatskim ",",86
Koncentrira se na kritiku klerikalizma da ne postoji
pravoslavni klerikalizam, Jer, "", Srpskom narodu prebacivati
klerikalizam: to je besmislica, ''87 Srbi jesu religiozni, ali nisu
klerikalni "". jer im je religija nacionalna. Religioznost je u opte odlika
svih Slovena.''88 I II Srpskoj pravoslavnoj crkvi figurira vjerska nezavis-
nost i odbrana nacije kao glavni princip crkvenog 89
Smatra, pri tome, da su liberalizam i klerikalizam apsolutne
suprotnosti.
90
Klerikalizam izraava kosmopolitizam pa onda preferira,
kao kontrarnu vrijednost, demokratski nacionalizam.
91

klerikalci "." nastoje ubiti svako slobodno miljenje .. . ", oni " ... ele na
mjesto nacionalnih drava uspostaviti papinsku imperiju, da upravljaju
politikom svijeta.' '92 Oni su moral i
pojmove o svemu razvoj posebne hrvatske kul-
ture,93 No, sa pozicija srpskog nacionalizma, smatra da je identifikaci-
ja hrvatstva i "", zapreka prodiranju srpske misli "," u
hrvatski narod.9
4
RIvati " .. , stavljaju narodnost II slubu vjere .. .''95 i u
tome se sastoji klerikalizam. Na osnovu klerikalizma ne moe se stvoriti
liberalan i demokratski narod,96 I to posebno ako je unutar njega ger-
manizam na djelu, Otuda eventualnu abdikaciju klerikalizma i smatra
hrvatstva.
97
Nije ni pod uticajem Masarikovih
86S6' 'H "'zd 8
r I I rvah, CII. I ., str. .
87p "zd 44
ogovor, Cit I . , str. .
go Srbi i Hrvati, cit. djelo, str. 15.
92 Pogovor, cil djelo, str. 30.
93 p " 'd 46
ogavor, CllIZ ., str. .
95p " 27
ogovor, CIt. IZV., str. .
96Sb"H ' " d 18
r I I rvati, CIt. IZ ., str. .
496 Nikola
idej a, stvoriti od " .. . klerikalnog liberalan i demokratski narod ... "98 ni ti
je u tom kontekstu da hrvatstvo preuzme prirodno umjesto
dravnog prava za osnovu svog djelovanja.
99
Spas za Hrvate je da se
otresu " ... hegemonije jezuitske, koja je svemu zlu kriva."IOO
No, u vezi se kritikom klerikalizma stoji i njegov antisemiti-
zam. Jevreje naziva publicira negativne, peorativne predstave
o njima, smatra ih odgovornim za hrvatsku dekadenciju
"Surevnj ivost trgovaca i netolerancija popova ide ruku
pod ruku. Izgleda paradoksalno, ali je na alost istinito, su zaista
iza popova glavni faktor u hrvatskoj politici."iOl I oni sudjeluju u pro-
dukcij i mrnje prema Srbima: ' 'Mrnja hrvatska, koju su nagomilavali
popovi i na decenije, morala je jednom izbiti na povrinu."102
i klerikalci su producenti strana kod luvatskih
masa,jer, narod kao takav ne moe biti 103 Hrvati .... . ne vide svo-
jih pogreaka, ni ni popova, koji im kou zgulie."I04 Prihvata
tezu po koj oj netolerancija nije osobina sloveno-ger-
manske rase, jer je nju crkva primila od Jevreja, pa je u
Hrvatskoj propovijedaju najvie popovi. IDS U Hrvata od
jezuitizma i uticaj a vidi njihovu

Pri
tome, Htvatska " ... i ele-
mentom ... "107 mora da se oslanja na Srbe.
100 Pogovor, cit. izd., str.26.
J 03 Cit. dj elo, str. 2S.
i07 Cit. djelo, str. 54.
Nikola
497
Bosna, Muslimani i agrarno pitanje
Stoji on na pozicijama jX1llSrbizma i srpskog lenlOlijalnog
nacionalizma. lOS Govori zato o vie dijelova, naprimjer, o ..... zapadnom
dijelu Srpskog Naroda ... ,"109 ne govori o jednoj nego o nizu srpskih
zemalja Jadranskog mora i Dunava. U srpske zemlje ubrajajUI1u
Dalmaciju sa Bokom i Dubrovnikom, dio Hercegovine i Crne Gore,
Bosnu, Novopazarski Sandak, zapadnu Srbiju i umadiju i
ravni Srijem. I potencira: "To je srpski centar. Ostali srpski krajevi, koji su
naseljeni su iz ovog centra ... zadrali su sve kulturne osobine
domovine svojih otaca i ostali joj potpuno vjerni." liO Bosna i Hercego-
vina je, pie on, zemlja sa jedinstvenom teritonjom, s jedinstvenim jezi-
kom, a to je stpskijezik, i s jedinstvenom istorijom.
lll
No, madaje razdi-
jeljena " ... vjerama i nazivima nanx:lnosti"112 ona je srpska zemlja. II 3
je, dakle, samo o nazivima jednog, ovdje, srpskog naro-
da. No, zanimljivo je da on upotrebljava sintagmu Bosanska Dtava.
114
Onaje za njega i naa otadbina.
115
Njeni interesi posebno II bosanskom
Saboru, treba da su iznad partijskih, vjerskih, nacionalnih i borbi.
116
Pledira za jednodunost i u borbi protiv napada, a za odbranu
" ... interesa otadbine."117 I jo jednom: ''Vjerski i partijski
1 08 pri tome on zna za teritorijalno irenje Srba, poziva se na Stanoja koji
iznosi historijsku da Srbi zauzimaju teritoriju nego u doba doseljenja i da
se to irenje odvijalo na tetu Hrvata, pa i u tome, pie Hrvati su "vatreni
branioci besmislenog" historijskog i dravnog prava. (Pogovor, cit izv. , str. 49.)
109 Bosanske investicije, Pregled, br. 1, 1913., str. 1.
liO D ....... 49
rogovor, Cit lLu., str. .
III Na pragu novog doba, cit. izd., str, 4.
ll2C d l 4
lt. o, str. .
113 U tom smislu pie kako je uvjerenje izraeno u jednoj knjizi, a u izdanju
Matice Hrvatske, da je Bosna srpska zemlja izazvalo i podiglo hajku i hrvatsku
netolerancij u. (Pogovor, cit. izd., str. 43.)
114 BosQmke iIIresticije, ci!. izd., str. 2. Upotrebljava ovu sintagmu u kontekstu zala-
ganja da "vojne eljeznice Banjaluka - u "ruke Bosanske Drave."
115 A njeni interesi treba "". da budu od pedanterije i orijentaiskih kapri-
ca." (Bosanske investicije, cit. izd., str. 3.)
ll6
C
d l l
l t. O, str. .
117 Na prog!lnQIIQg doba, cit. izd., str. 4.
498
Nikola
motivi moraju biti uvijek II pozadini prema optim patriotskirn."l 18 Ali,
ne moe osvijestiti temeljnu inkonzistenciju: kako II zbilji objektivirati
koncilijantnost i konvergenciju na tezi da Bosna, vidjeli smo. kao drava
i otadbina jest sIpska zemlja, zemlja jednog, srpskog naroda.
No, dok je II njegovom uvidu srbizacija hrvatstva tek stvar
srpska identifikacija Muslimana je, tvrdi on, povijesno
apsolvirana. Srednjovjekovno je ona djelo. Bogumili su bili Srbi
i borili su se, navodno, za srpske nacionalne interese. se za
crkvene dogme borili su se, II halucinantnim percepcijama, tvrdi on, i za
sIpsku svoju nacionalnost, za ", .. srpski nacionalni j ezik, stare
slavenske vjerske ustanove ... "119, Kasnije, oni koji su prihvatili islam
ostali su Srbi i tako to su izraavali i kao muslimani taj drevni srpski
duh nezavisnosti, borbe za samoupravu, taj srpski revolucionarni
duh. 120 U onovremenoj , {XKl austrijskim reimom, borbi mus-
limana u BiH protiv izraavaju oni taj
ni srpski duh.
121
I begovi, kao bosaJlSka aristoh'atija, uz dubro-
II srpsko-lnvatskim sukobima, stali su u ovom vremenu na srp-
sku stranu i tako izraavali srpski demokratski ethos i srpsku
nost. 122
U tjeavanju agrarnog pitanja on se ne poziva, kako je to bilo
na historijske i motive i argumente.
Pledira za obligatorni otkup kmetova od strane drave i pri torne nastu-
pa sa pozicija politike, te sa ekonomskom i sociolokom
mentracijom.
123
Sa privatno-ekonomskog stajalita, i kmetovi i age
imali bi korist od obligatornog tjeenja agrarnih odnosa. Sa porastom
imovinske snage kmetova bi se njihova kulturna i
snaga. A age bi, da ive u gradovima, dobijeni novac mogle
koristiti kao investicijski ili kapital.
124
Postoje i
t l9 Pogovor, cit djelo, str. 44.
120 U borbi Husein-bega ili AJi-pae " ... vidite taj srpski
revolucionarni duh, vidite onu besprijekornu lj ubav prema sloOOdi i nezavisnosti, kojom
se odlikuje srpski narod na svim stranama." (Pogovor, cit. izd., str. 45.)
123 O/klip Jone/ova, Pregled, Sarajevo, 1910., br. 2., str. 65.
Nikola
499
ekonomski razlozi za obligatomi otkup kmetova: sa racionalnom
obradom zemljita od strane njenih vlasnika bi se ekonomska
stanovnitva, razvila bi se industrijska proizvodnja, a s njom i opta
kultura. 125 argumentacija za obavezni otkup insisti-
ra na tezi da bi sa slobodnim zemljoradnicima drava odbila od sebe
snani konzervativni element, otvorio bi se proces ukidanja stalekih
podjela i demokratizacije zemlje, konfesionalne opreke
i muslimana, gradova i sela izgubile bi na otrini,
Muslimani bi se integrirali II drutvo i kao 'Jednakopravan dio
jednog naroda", 126 uspostavila bi se ekonomska i ravnotea.
127
No, sugerira i mjere koje bi mogle ubrzati i fakultativni otkup dok se ne
usvoji koncept obligatornog otkupa.
128
No, II kontekstu ovog pitanja se II muslimansk\.l karakterologi-
ju, ovdje muslimanskog stratuma. Aginska konzervativna
podrka reimu samo je " ... ostatak orijentaIske kulture i tromosti koja
u dodiru sa zapadno-evropskom kulturom prelaziti u
drugu krajnost - negiranje svega to postoji."129 Muslimani su skloni
"kismetu", u torne trae utjehu, podnose II tom i promjene, pa
i one u agrarnim odnosima. kmetova muslimani bi se
amalgirali " .. . s ostalom drugih vjera", i kod njih bi se lake " ...
razvila ljubav prema otadbini ... , DO a s afirmacijom tole-
rancije i jednakopravnosti svih vjera na osnovu ukidanja feudalizma i
Muslimani" ... bi osjetili, da ih vee prolost i s
ostalim ne bi se vie kao usamljena vjerska oaza,
nego kao jednakopravan dio jednog naroda."]3!
128 Cit. djelo, str. 69 i 70.
130 Cit. djelo, str. 68-
500
Nikola
Koncepcija demokratije
i kritika inteligencije
Kako je spojiti ethos demokratije i njegovanahorni koncept
nacije? I, kako je dovesti II vezu srednjovjekovnu srpsku aris-
tokratiju i, II naem uvidu, halucinantno pojmljenu srednjovjekovnu
demokratiju? Uspostavlja on ove veze, ali bez i
sadrinske argumentacije. Kao iO stpska nacija nije proizvod mo-
dernog doba, nego je djelo srednjovjekovnog vremena, isto tako srpsko
i prakticiranje demokratije, navodno, iz drevnog doba
srednjovjekovnog srpstva. I tu je na djelu jo jedan ekskluzivitet:
demokratija je povezana sa aristokratijom. Dolo je sa svetosal/ljem do
stapanja " ... srpske aristokracije sa demokracijom u jednu nerazdjeljivu,
divnu sastavinu - demokraciju s aristokratskim ponosom. U tome i lei
vanost kosovskog boja, II tom smislu SlpSk.i poraz na Kosovu
jednu veliku pobjedu."132 Svetosavska kulturno-nacionalno jedinstvo i
izraava se u ovoj sintezi. Demokratija je paradoksalno povezana sa
aristokratijom i srpskom epikom junatva: " ... pojam Srbin
(je) sa pojmom junak, gde pored sve demokracije vlada neko
i ponos ... ".133 U srpskom poimanju demokratije nije, dakle,
nestalo aristokratskog, Otuda i njegova teza o srp-
skoj svjeoj demokratskoj kulturi. 134 Srbi se visoko dre demokratskog
principa, ali kod njih demokratija " .. . ne poniznost kao kod nekih
drugih slovenskih naroda, nego - neku vrstu aristokratije!"135 To poima-
nje demokratije iz srednjeg vij eka kad se stara srpska aristokratija
stopila s narodom u kontekstu robovanja. 136
Srbi su nosioci liberalizma, Hrvati klerikalizma. Oni su protagonisti
demokratskog nacionalizma, a Hrvati ultramontanskog kosmopolitizrna.
Srbi su nosioci onoga to mora pobijediti po zakonima evolucije - ideje
i principa demokratije, a Hrvati su fanatici klerikalizma. Hrvatsko his-
torijsko i dravno pravo je ispranjeno od liberalizma, a srpsko prinxlno
pravo, kao osnova programa srpskih partija, nema II sebi nita
132 Na pragu novog doba, cit. izd. , str. 7.
135n "d 51
rOgovor, Clt IZ ., str. .
Nikola 50 l
k1erikalno-konzervativnog. 137 Srbi su, progovara opet opsesija srpskim
mesijanstvom, nosioci borbe protiv klerikalizma a za demokratiju, za
nacionalnu kulturu protiv kulhlre, za ekonomsku nezavisnost a
protiv ekonomske oni su protagonisti borbe za napredak
a protiv nazatka Na srpskoj, a ne na hrvatskoj strani,je i trijumf napret-
ka i afinnacija biolokog - borbe za samoodranje koji
srpsku ivotnu snagu. 138 Sukob Srba i Hrvata kao dvije
stranke i jest sukob ovih 1iberalno-demokratskih i kon-
zervativno-klerikalnih ideologija. Zato je teza o srpsko-hrvatskoj slozi
tek uplja ji-aza i tako biti dok HIvatima upravljaju popovi.139
Jedinstvo Srba i Hrvata je kada njima zavlada
kulturna zajednica, kad budu njima isti dravni ideali i kada
Hrvati prihvate srpsko shvatanje slobode.
140
I figuriraju jo dva uslova:
jedan pledira borbu za hegemoniju, ali s humanim licem,141 a drugi
zagovara srpsko-hrvatsko upoznavanje, jer ono " ... dovodi
do misli i opasnosti u lei i
osnova za obranu i za osnovanje
Pri tome, u ovoj borbi i dalje Hrvati i Srbi sudjeluju kao dvije
a ne strane.
143
No, uz svu ovu srpsku mitologiju, vidjeli smo, on stoji na stanovitu
realne, evolutivne politike, te unutar njega i pojam
demokratije dobija nove konotacije. Sad politika u sebe i druge,
a ne samo epske vrijednosti: ''potenje i patriotizam nijesu jedini uslovi
za uspjehe. Oni treba da su temelj ali oni nijesu nije-
su uspjeh. A ta je svaka politika bez uspjeha?"I44 Srpska demokratija
138
p
d 47
ogovo!", Cl!. IZ ., str. .
140 Cit. djelo, str. 18. Ponavlja ovu misao i u Pogovoru, cit. djelo, str. 36. No,
licemjerno pie on: Srbi Hrvatima ".00 u tom radu mogu samo p:)eleti uspjeha i svuda
im (Cit. djelo, str. 18.) Njihovo ujedinjenje ne moe biti djelo ni puke verbalne
elje ni " ... dobre slovenske due ..... nego proizvod politike i logike. (Cit. djelo, sir. 19.)
141 ..... i ako se budemo morali borili - borimo se kao ljudi, jer je mnogo bolja otvore-
na borba od dosadanjih zakulisnih spljetaka i sitnih (Pogovor, cit. izd. , str.
56.)
142 Cit. djelo, str. 5S.
143 Cit. djelo, str. SS.
144 Na pragu novog doba, cit. izd. , str. 3.
502 Nikola
treba da i na moralnoj snazi, ali ona se " ... mora pretvoriti II sves-
tran intezivan nacionalni rad, II jedan stvaran opipljiv uspjeh."145 Pri
tome srpski demokratski nacionalizam mora II sebi razviti i nacionalni
egoizam: ''Mi se moramo naviknuti na to da postanemo jedna
nacija. Kod pojedinaca vie humanosti, kod cjelokupnosti vie egoiz-
ma"l46 Nacionalni egoizam, to je ", .. osnovica savremene kulture, koju
smo mi do sada suvie shvatali ... ",147 pa on treba da bude ", ..
lozinka naeg djelovanjao"l48 Etika i politika nacionalnog egoizma
tek moe dovesti do unutarsrpske i unutarbosanske tolerancije i solidarnos-
ti II odnosu na vanjske napade. 149
Sa pozicija svog pojma demokratije, pojma realne politike i preferenciju
etike nacionalnog egoizma on sada potencira: "Poezija i teorija moraju
pred i realnim ivotom."150 No, sad se tu uspostavlja
veza s njegovom kritikom inteligencije i njenom ulogom II demokratiji i
nacionalnoj politici. za vie ljubavi " ... prema ovom bijednom
narod
" 15 1 " podI lik likibo dO l " 152
u..., a ona Je ... oga ve og napora, ve a", ,
akcentira kako ovog patriotskog "". nema u obilju ni kod nae
inteligencije .. ,",153 Inteligencija je, na drugoj strani, sukrivac za pogreno
shvatanje demokratije, Srpska demokratija je "meka ijednostrana", ona je
''bez svjeine, bez klasnog ili nacionalnog egoizma"l54 jer su joj "dali
boju i ljudi iz ravnice" ijer su njome "upravljali profesori",155
U ovom kontekstu dovodi li vezu pojam demokratije i pojam nacionalnog
egoizma: "Snaga svih ostalih demokratija lei upravo u njihovom egoi-
145CO dO 1 3
lt o, str. ,
147 Co dO 1 4
II. o, str. ,
14Sco dO 1 4
lt. o, str. .
149co dO 1 4
lt. o, str. .
151 Bosanske investicije, cit. izd., str. 2.
154 Srps/m demokratija iz mojih biljeaka, Pregled, Sarajevo, br. 4-5 (15. maj) 1912.,
str. 200.
Nikola 503
organizovanju s podlogom jake discipline. "156 Demokratija nije
ideji nacionalizma, naprotiv: ''Demokratija mnogo duguje
nacionalizmu. Onaje sad osionac". 157 No, srpska inteligencija, " ...
glavni pobornik demokratije zanemaruje nacionalni egoizam i misli da je
E A d hrv
"ka "158 ona . l" da
vropa - eroag prave, a ne as arena ... . lUIS l .. Je
dosta stvoriti veliku partiju, da se stvori kulturna nacija i slobod-
nadrava". !59
Inteligencija zaboravlja: ''Vaspitati i organizovati narod to je prvi novi
zadatak demokratije. To je teka stvar, ali nije
Demokratija treba da preferira dunosti, a da manje prava i da se
razvija manje kroz partije, a vie kroz mnotvo" kulturnih liga i privred-
nih zadruga."161 Demokratija se treba II praksi, respektirati nju
treba tako to se unositi II mase, bez kojih nema politike niri
demokratija moe imati uspjeha ako u njoj nema organizovanja disci-
pline, podjele rada i usaVTavanja.
162
Politika nacionalnog egoizma podrazumijeva i realne uvide u odnose
kvaliteta i kvantiteta srpskih nacionalnih snaga. ''Nikad nismo
sravnjenje s protivnicima. Fantazijaje uvijek vie nego
zrelo razmiljanje, uvijek vie pravde nego nae
snage."163 Zapadno-evropska demokratija skinula je sa sebe veo
humanosti, a postavila je " ... snagu kao jedino sredstvo za postizanje
uspjeha".I64 Srpska demokratija nije vidjela ove zahtjeve u pogledu
metoda i ciljeva evropske demokratije, njenih kulturnih sestara: ona je
" ... visila, i danas visi volje i zapadnjaka,
sudbine i fantazije."165
504
Nikola
Srpska inteligencija, taj demokratije, nije dakle, II
percepciji, opazila sutinu savremene demokratije II zapadnoj Evropi i
otuda jalovost srpske borbe. Srpska inteligencija " ... izala je
bila iz prirodnog ivota, a nije ula II intelektualno".l66 Ona
je bila imitator, nespreman preuzimala j e ideoloki altn-lizom
iz zapadne Evrope i unosila ga ", .. II na egoizam, privatni i
nacionalni. Zapadnog egoizma nije niko ni primijetio. Slikana je sij en.
ali nisu predmeti. Kao plod takve zablude na demokratizam nije
mogao imati nikakvih resultata." 167 Dio inteligencije ", ..
ostaje sanjalo ... njezin ivot sastoji se II tualjkama nikad II
radu i borbi. ona demokratie, ali jezikom, sa lijenosti; ali nikad sa
II ruci, nikad s radom. Orijent i demokratija, enske i muke
osobine, ne mogu se sloiti u jednoj II jednom narodu ili -
kao izuzetak mogu, ali to je hennafroditsk.i izuzetak - bez llspjeha," I68
Zalae se za. demokratiju zasnovanu na snazi, vioj kulturi, na pravoj slo-
bodi, na stvarnom radu, jer bez prave radinosti nema demokratije:
"Demokratija je rad - ona je uslov za svestran privatan i dravan
rad. Sjedinjene Drave su primeri dokaz za to". 169 No, kod Srba
je bilo obrnuto: "" , kod nas je demokratija mehanu i - Dovine pet-
Vjeruje u novu generaciju koja se " .. . trudi da ozbiljnije shvati
i svoju i dravnu ulogu."l71
No, u poimanju demokratije ulogu daje njihovoj
aristokratskoj harizmi i njihovom, spram infantilnosti i apoloscentnog
mentaliteta masa vanom. "Nijedan reim, ni jedna ideja ne moe
napredovati bez jednog kao predstavnika i kao
Demokratija se razlikuj e od ostalih reima samo tim, to se taj "jedan
stvara izborom. Selekcija glasanja, mjesto selekcije plemena.
primitivne demokratije moraju imati ovakvu koja je
autoritetom od svih. Bez nje nema vaspitanja za demokratiju, jer
! 67 Cit djelo, str. 203.
170S kod kr" .. 204
rps erno atija ... CIt. IZV., str. .
171 S kod kr" .. 204
rps emo utlJu .. , CIt IZV., str. .
Nikola
505
nema veta nad djetinjskim ispadima mase, a kod nas nije bilo prave
organizacije oiti je bilo jakih individua. Ni danas nema. Stoga se vrlo
volja najgorih u narodu smatra voljom naroda"l72
Uz kritiku inteligencije i preferenciju i ovdje preferira i trgo-
stratum u demokratskom nacionalizmu i demokratskoj politici, jer
su ovi stratumi bili i kulturno i teritorijalno pokretljiviji oego profesorski
i intelektualci.
173
osvrt
Nije sporno daje, poput drugih bosanskosrpskih intelektualaca, i Nikola
u misao onoga vremena unio
vantna teorijska shvatanja nacije K. Kautski). No,
pri tome supstancijalnu greku: uzima ove teorije za apsolutnu
nost i kao neupitne kriterije za identifikaciju egzistencije ili ne
tencije nacija ovdje konkretno - Hrvata. Ona grupacija koja ne
figurira po mjerilima tih teorija jednostavno ne postoji kao nacional-
ni individualitet. Dogmatska aplikacija ove ili one teorije nacije je
Ovdje dogmatizam, zapravo, onesposobljava miljenje
da prepozna ono osebujno, II razvoju
ove ili one nacije, dakle, ono to odstupa od generalizacijskih
uobraenja ove ili one teorije. A upravo to u odnosu na
neku apsolutiziranu teoriju nacije nikako ne govori da nacija nije u svom
bivstvovanju, da ne figurira u svom osebujnom nacionalnom individua-
liteto. Nisu teorijske konstrukcije nacije nego sam konkretno-historijski
ivot nacije mjerilo i izraz njenog bivstvovanja. Uostalom, nacija se
opire svakom supsumiranju pod ovu ili onu njenu teorijsku definiciju pa
neovisno od nje sama sebi priznanje i slobodu vlastita opsta-
janja. Na drugoj strani, pouzdan je znak da je na djelu
rizam i hegemonizam uvijek kad se ova ili ona teorija
nacije dogmatizira i promovira u apsolutno mjerilo prizna-
vanja ili negacije ove ili one nacionalne egzistencije.
To se pokazuje i u miljenju Nikole Sve relevantne kom-
ponente srpskog etnocentrizma i nacionalizma-ovinizma ovdje su na
djelu u svojoj punoj kristalizaciji. Tu je, prije svega, njegovo mitoloko
utemeljenje: kao i svaki drugi, tako se i srpski nacionalizam
172 Srpska demokratija ... CiL izv., str. 201.
173 Srpska demokratija ... ciL izv. , str. 203.
506
Nikola
na tlu mitskih predstava koje dolaze iz dubine srpske povijesne tradici-
je. Zatim, tu je na djelu i halucinantno percipirana /lacional-
na sllpeliomost onaje i rasna, i intelektualna, i kulturna i moralna, zapra-
YO, totalna. U vezi s ovom predstavom jest, kao jo jedna vaIla kom-
ponenta ideologije srpskog nacionalizma, zarobljenost uma II
predrasude. Nadalje, figurira opsesija srpskim nacionalnim mesi-
janstvom: poslanj e je srpstva da nosi i afinnira ideje j vrijednosti slo-
bode, kulture i civilizacije Potom, i to je supstancijalno za svaki
nacionalizam, na djelu je ideja i zamisao totalne dehuma1lizacije -
degradacije Drugog. Peorativna karak-
terologija Drugog sastavni dio je ovog manira dehumanizacije ali moe
figurirati i samostalno kao relevantna predikacija srpskog nacionalizma.
Isto tako, figurira i arogantna preferencij a asimilatorske srpstva:
njegov je i ekskluzivitet u pravu na asimilaciju Drugog. Ideja i
politika, otuda, pallsrbizma i pripada supstancijalnim elemen-
tima srpskog nacionalizma. hegemonizam ulazi II njegova bitna
Pseudoteorij a o pn"rodnim pravima srpstva, jest sas-
tavni dio ideologije srpskog nacionalizma. Teritorijalni ekspallzionizam,
zasnovan na pansrbizmu, dakle politika irenja srpstva u pros-
toru, vidjeli smo, i ovdje figura kao dimenzija srpskog naciona-
lizma. U odnosu na Bosnu i Hercegovinu, srpski se nacionalizam
pojavljuje kao apsolutna negacija njenog povijesnog, duhov-
no-kulturnog, dravno-pravnog i individualiteta. A II odnosu
na Bonjake, on se bezobzirno deklarira kao totalna negacija njihovog
nacionalnog individualiteta. No, krajnjaje konzekvencija svih tih dimen-
zija srpskog nacionalizma i nj ihov je krajnji sukus: politika hegemonije
nad Drugim. Srpski nacionalizam i jest pall.'ilpski i velikodravni hege-
monizam. Mada su i drugi bosanski Srbi slijedili zamisao i razvijali kon-
cepciju srpskog nacionalizma, ipak, II historiji socijalne i misli
u BiH, miljenje ima posebno mjesto upravo po tome to
je, iako II saetom obliku, fonnulirao i publicirao idealllo-modelski lik
srpskog ovinizma-nacionalizma.
Unutar ovakvog miljenja nacije i nacionalizma ni njegovo poimanje
demokratije ne moe iz ispraznih, pledoa-
jea. Do krajaje inkonzistentno njegovom nacionalizmu. Tako, naprimjer,
njegova analiza klerikalizma sadri u sebi i racional-
nih uvida. No, liberalno-demokratski diskurs u toj kritici pokazuje se
formalnim i verbalnim: ta je kritika, suprotno tom diskursu i njegovoj
aksiologiji, instrumentalizirana kao sredstvo totalnog poricanja hrvatskog
Nikola 507
nacionalnog individualiteta pa je tako izgubila svoje racionalne, emanci-
patorske dimenzije. Nadalje, recepcija alltlsemitskih predrasuda i JX>litike
dehumanizacije Jevreja uopte, to, uz nacionalizam, pri-
pada najreakcionarnijim aspektima njegove socijalne i misli
uopte, a ti se motivi nalaze, kao to je pokazano, i kod drugih bosan-
skosrpskih autora, npr. kod V i R ni na koji
nije korespondentna sa liberalnom filozofijom i demokratskom aksilogi-
jom na koje se poziva. ideja bosanske dravnopatriotske svije-
sti, te pledoaje za kulturu koegzistentne konvergencije unutar-
bosanskih socijalnih, i vjerskih subidentiteta nepremostivo je,
supstancijalno je u s njegovim pansrbizroom,
totalnim poricanjem nacionalnog identiteta Bonjaka te iracionalnom
srbizacijom njihove cjelokupne historije i njenih markantnih
Favoriziranje sile, asimilacije, superiornosti, mesijanstva i nacional-o
nog egoizma kao nOl1nativnih ideala u odnosin1a inkonzi-
stentno je demokratskoj aksiologiji za koju pledim.
Ali, uz ove, ovdje tek ilustrirane ali kontradikcije, posma-
trano samo za sebe, njegovo poimanje demokratije je dodatno insufici-
jentno.
Prije svega, njegova teza o demokratiji i njenoj sintezi s aristokratijom li
srednjo'-:iekovlju nema nikakvo historijsko utemeljenje. Jo se manje hipo-
staza stratuma kao izvorita srpske demokratije moe racionalno
braniti. Gotovo mitsko favoriziranje harinne takcx:1er, nespojivo je s
demokratskim ethosom. Utemeljenje demokratije na rasnoj snazi naroda je
a ne demokratsko. Njegovo miljenje koje se u cjelini
logikom radikalne divergencije naroda samo po
sebi je antidemokratsko. Jo vie, njegovi pojmovi demokratskog nacio-
nalizma i nacionalnog egoizma su u sebi i neutemeljeni. Intele-
ktualni elitizam kojem je, navodno, da izvana u mase unosi svijest
o demokratiji, ne korespondira sa izvornim demokrati-
je: izvodi je iz nepremostive diferencije rekli bi, pasivne materije
"djetinjastih" masa i aktivnog lima - odabrane, aristokratske inteligencije.
Iz ovih insuficijencija i inherentnih inkonzistencija vidi se kako Nikola
mada se u permanenciji poziva na zapadnoevropski liberalni
i demokratski ethos, ruje li sutini, uspio razumjeti dimenzije i
supstancijalne vrijednosti modeme demokratije. No, to je, ostalo-
. ga, i nuna konzekvencija njegovog mitolokog JX>imanja srpskog nacio-
nalizma.
509
P
o pretenziji da utemelji tijesnu vezu izmedu biologije, sociologi-
je i politike, II naem uvidu, Uro Krulj zauzima
ekskluzivno mjesto II historiji socijalne i misli li Bosni
Hercegovini. ! Tu interakciju nalazi II pojmu i nauku rasne higijene i
njegovoj poddisciplini - nacionalnoj eugenici. U njihovom diskursu
fenomen politike, drave i nacionalizma.

slika historije
No, II pozadini onih veza stoj i, pak, njegova recepcijasocijaldarvinizma i
biologizma II drutva i historije. Otuda, iz perspek-
tive socijaldarvinizma historija mu se }X)javljuje kao supstancijalna borba
ljudi. rasa, naroda i drava. A II toj borbi trijumfira raSI/a superiornost. U
takvoj slici historije je eksplicitan: " U silnoj i velikoj homi sa
protiv prirode, drave protiv drave, naroda sa naro-
dom i rase sa rasom su i uvijek oni, koji su tje-
lesno i duevno bili snaniji. Treba dakle imati na umu taj histo-
rijsko-bioloki fakat, daje borba naroda, drava i rasa svrila pobjedom
1 ''Bioloke nauke postale su tim vafan podupornnj sociologiji, bez kojih ova upravo nije
ni Timje i rasna higijena kao bioloka nauka postala vaan faktor u ivolu jedne
nacije odnosno drava." (Uro Krulj, Nacionalna rasna higijena, Pregled, Sarajevo, br. 5
(15. "'premOO) 1910., "'. 262.)
510 UroKrulj
onoga, kojije bio i duevno .. ,",2 Historija, dakle, nije nita
drugo nego neprestana borba za "hegemoniju", za poziciju superiornos.
ti i dominacije, za "pokoravanjem" i "zadobijanjem
Historija jest historija pobjednika i onih koji se uzdiu i
onih koj i padaju. to je historija prijatelja i neprijatelja, snanih i slabih,
i hendikepiranih. To su temeljne kategorije unutar koj ih Krulj
misli i historiju.
3
A II njoj trijumfiraju rasno-bioloki superiorni
narodi: ''U utakmici naroda hegemoniju zadobijaju tijelom i
jer se narodi diu i padaju, zadobivaju i gube je prema dizanju
i opadanju duevne i tjelesne
Na tlu ovakve i pojmljene historije, onda,
pojavljuje se egzistencijalni fenomen rasne lm/ture uople
5
a njen je
stub nacionalna ra.';na higijena. Historija kao borba naivol i smrt,
potom " ... nagon za samo-dranjem naroda kao cjeline ... "6 kao i" ...
tenja za usavravanjem i hegemonijom .. . ...., ispostavljaju " .. . newrutno
rasno ku1tivisanje nacije po zahtijevima rasne higijene.''8 Ona je. unutar
i slike historije, " ... II borbi
naroda. jer je s jedne strane snano odbranbeno sredstvo, a s druge strane
dobra podloga za suzbijanje i pokoravanje drugih naroda.''9
Rasna higijena
i nacionalna eugenika
Nakon to je fenomen rasne kulture i nacionalne rasne higijene utemeljio
u slici historije. kombiniranoj sa biolokim rasiz-
mom, i sa njenog tla pojmio njihovu egzistencijalno-povijesnu svrhu, II
sadrinskom smislu definira sam pojam rasne higijene.
2 CiL djelo, SU". 262.
3 zakoni historije vae i " ... u naim prilikama i na naem
geografskom terenu ... ", pa i ovdje " ... pobjednik ona nacija, koja bude prva
shvatila i sprovela rasne higijene." (Cit. djelo, str. 262.)
5 "Rasna kulrura je osnovica na kojoj se podie jedna velika nacija duhom i tijelom
Uro Krulj 511
ona irna svoju objektivnu osnovu u biolokom zakonu "prirodnog odabi-
ranja". on govori kako se i " ... sama priroda pobrinula za usavravanje i
zdravlje rasa odbacivanjem nepodobnih, a umnoavanjem krepkih indi-
vidua. Krajnji smisao "prirodnog odabiranja" jeste rase."lO Na toj
"prirodnoj podlozi" nalazi se ipak prostor za ljudsku intervenciju i to u
obliku rasne higijene. A ona, zasnovana na "teoriji o i " ...
da racionalno podupre taj bioloki zakon prirodnog odabiranja, da svjesno
sprovodi kultivisanje rase."11 Otuda i smatra da prirodno odabiranje " ...
treba staviti na racionalnu, osnovu, kao i cijeli ivota ... ".12
U uem smislu, rasna higijena se bavi fenomenom "rasnih bolesti" koje
" ... nisu nita drugo nego nasljedne odnosno bolesti, koje se
prenose putem sjemenih s koljena na koljeno."13 Rasna higijena " ...
ima zadatak da ispituje i te rasne bolesti ... ".14 Njen je zadatak
trostruk: " ... da se u to manje ili nikako ne ljudi sa tje-
lesrum i duevnim nedostatcima (defetkima) ili sa dispozicijom za njih;
da se rasne bolesti istrijebe i rasne patoloke osobine otklone,i
da se postanak novih rasnih patolokih stanja odnosno
rasnih bolesti. U drugom pak redu zadatak je rasnoj higijeni usavrava-
nje rase rasnom kulturom na temelju prirodnog odabiranja."15 U kraj -
njemu, svrha je rasne higijene " ... i kultura rase."16
l O Cit. djelo, str. 264.
II Cit. djelo, sIT. 264.
14 Cit. djelo, str. 265. U ove bolesti ubraja, naprimjer, bolest, kratkovidnost,
hemofiliju, rahitis, a" ... ruberkolozna disJX>zicija (je) nasljedna patoloka rasna osobi-
na". (Cit. djelo, SIT. 272.) U rasnu patologiju i "ljelcsnu degeneraciju" ubraja i fenomen
"slabe konstitucije" koja sc manifestira u slaboj kotanoj nerazvijenoj, suptilnoj
muskulaturi, tankoj, providnoj koi, optoj ljelesnoj slabosti, nerazvijenosti,
krlljavosti, slaboj otpomoj snazi. Manifestacije "duevne degeneracije" su glupavost i
drugi vidovi smanjivanja duevni h sJX>sobnosti, histerija i neurestenija, ano-
malije, sve duevne bolesti, " ... defekti od moralne nastranosti pa do naklonosti
(Ci t. djelo, str. 272.) Alkohol i duhan su glavni izvori msne patologije. Krulj
ta abnonnalna stanja tielesna i duevna jesu izrazito nasljedna ... " pa,
sa svoje sITane, ona "tele naciji" jer " .. .joj smanjuju njenu tjelesnu i duevnu sJX>sob-
nost za napredak i borbu u utakmici sa drugim narodima. "(Cit. djelo, str ... 272.)
Eliminacija ovih "abnonnalnih stanja" jest zadatak rasne nacionalne higijene.
512 Um Kn/lj
Nacionalna eugenika je novi "ogranak biologije" i sastavni dio rasne
higijene. Pod njom se podrazumijeva "higijena
individua sa bolestima i nedostatcima tjelesnim i
duevnim, a podupirati wIih i krepkih individua jest jedan od
najvanijih zahtieva rasne higijene, koji spada II opseg i obradu
nacionalne eugenikc".! 7 Nacionalna eugenika " ... ima da djeluje II dva
pravca, II negativnom i II pozitivnom. Negativni pravac se sastoji II tom,
da se smanji odnosno bolesnih i nepodobnih
drutva, a pozitivni pravac sastoji se II mnoenju sposobnih i II
usavravanju njihovu."18 Zapravo, " ... glavno teite rasne higijene lei
II nacionalnoj eugenici."19
Biologija i politika
No, II kakvoj vezi stoji biologija i politika, prirodni zakon odabiranja i
ljudska inteIVencije, teorija o i rasna kultura, nacija i priroda,
drava i rasna higijena? Ima mjesta za ljudsko uplitanje u bioloko:
"Popravljanje i usavravanje rase treba da bude jedna od najuzvienijih
i najvanijih zadataka drutva. Ono to priroda nesvjesno i sporo,
treba da preuzme racionalno, svjesno."20
Ta, navodno, racionalna intetvencija II bioloki svijet se, pri-
mamo, preko dravnog aktiviteta, a potom kroz rasno vaspitanje i kulti-
viranje nacije. Socijalno zakonodavstvo
21
i poreska politika
22
jesu dva
19 Cit djelo, str. 349. Nacionalna eugenika ima i druge zadatke, naprimjer, da ispituje
odnose izmedu drutvenih klasa i nataliteta " ... jer izgleda da postoji tendencija civilizaci-
je da umanjuje plodnost kod viih tipova"; prikuplja i istrauje biografije " ... vrlo darovi-
tih, sposobnih i nesposobnih porodica"; istrauje " ... socijalne uticaje na brak i
isputuje " ... u koliko dravna akclia stoji u opreci sa eugenikom II pogle-
du stanja za maloumne i iz navike, le im Posebno " ...
pitanje o interniranju nepodobnih treba uzeli II (Cit djelo, str. 353.)
20 Cit djelo, sir. 349.
21 Socijalnim zakonodavstvom otklanjaju se drutveni uslovi koji rasnu
patologiju, naprimjer, u oblasti javnog zdravstva, stanovanja, ishrane, kolstva, radnih
mjesta, socijalne higijene, a!koholivna, prisilne inlemaclie zaraznih. bolesnika j s!. Otuda
su rasna i socijalna higijena II tijesnoj vezi. (Cit. djelo, str. 345, 346, 347.)
22 "Sve iO slui dobrom rugijenskom ivotu ne smije biti oporezovano, nego mora IO
olakice uivati." (Cit djelo, str. 348.) A sve to sudjeluje II rasnoj poseb-
no alkohol i duhan, mora biti podvrgnuto rigoroLJ1Om op:!rezivanju. (Cit. djelo, str .. 348.)
UroKrulj
513
najvanija vida angamana drave na rasnoj higijeni i nacionalnoj
eugenici.23 U ovim oblicima drava se involvira II individualnu mental-
nu i javnu, socijalnu higijenu, a one, sa svoje strane, i jesu
dimenzije rasne higijene u njenom socijalnom i aspektu.
Pravnom regulativom i zabrana braka drava treba poseb-
no da afirmira i smisao nacionalne eugenike. 24 No, rasne
higijene i nacionalne eugenike trebaju postati, mehanizirni socijalnog
i kultiviranja, interiorizirana, tako da jesu dio socija-
lizacije, svakodnevne svijesti i sastavni dio nacionalnih dunosti. Ali,
moraju postati i sastavni dio obrazovanja dravnika i

Nacionalizam i patriotizam
Tu se, onda, uspostavljaju veze biologije, nacionalizma i patri-
otizma. i svrha nacionalne eugenike treba da prodru u nacional-
nu svijest naroda i svakog pojedinca. To treba da bude jedan dio nacional-
nih dunosti, sastavni dio modernog patriotizma."26 Jer " ... popravak i
usavravanje rase odnosno nacije jedan je od najuzvienijih i
najvanijih stvari, za kojom treba da idemo. Nacionalna eugenika treba
23 Neke elemente svojih koncepcijskih stanovita o rasnoj i socijalnj higijeni Uro Krulj
izloiti u govoru odranom u 75. sjednici Sabora (5.- 18.)
marta 1911. Ovaj govor u obliku objavljenje u Pregledu, Sarajevo, 113, 15.
maj 1911.
24 Brak i nisu, u njegovom interpretaciji, privatna stvar pojedinca, drava ima
pravo da i :mbranjuje sklapanje brakova ukoliko su inkompatibiini principima
nacionalne eugenike. otud se i ..... slobOOa u novog narataja mora dovesti
u sklad s inleresom drutva, drave j nacije,jer sve p::lSljedice nesposobnih,
bolesnih i degenerisanih individua snosi najzad drutvo, nacija i drava, zato se ni
djece ne smije smatrati kao privama stvar pojedinca." (Cil. djelo, str. 351.) sa
stanovita nacionalne eugenike, po njegovom miljenju, zakonom treba zabraniti brakove
nasljedno osoba (idiotima, duevnim bolesnicima,
iz navike, teko tuberkuloznima i notomim pijanicama.) PO principima nacionalne
eugenike donja granica za ivot kod ena bi bila barem osamnaesta a kod mukara-
ca dvadesetpeta godina. A gornja granica kod ena je a kod mukaraca pedese-
ta, pa se ..... u godinama izvan tih granica ne bi smjela djeca (Cit. djelo, str. 354.)
25 "Rasna i socijalna higijena duboko :msijeca II sam dravni ivot, tako da i obrazo.-
vanje dravnika za poziv, kao i iziskuje ne samo studiju filosofije, istorije i
nacionalne ekonomije, nego i opsenu studiju biolokih faktora, rasne higijene,
kao nauke koja pokazuje u sc sastoji i sposobnost jednog naroda i kako
jedan narod postaje i duevno jak." (Cit djelo, str. 263.)
514 UroKrulj
tako da prome jedan narod, da postane, kako to Galtan divno veli, nje-
govom nacionalnom religijom."27 Zato nacionalne eugenike, a
posebno zahtievi koji se odnose na sklapanje brakova, ", ..
treba da prodru II rasnu i nacionalnu svijest pojedinca",28 zapravo ", ..
treba da prodru II ivot i nacije pa da postanu neto sasvim
Temeljni sadraj nacionalizma i sastoji se II osvijetenoj recep-
cij i imperativa rasnog kultiviranja. ''Nacionalizam kao jedan od glavnih
dananjeg doba i dananjeg drutva, zagovara neumitno rasno
kultivisanje nacije po rasne higijene."30 Patriotizam se i sas-
toj i II tome to pojedinci osvijeteno recipirati rasne higijene j
nacionalne eugenike i doivljavati ih intimno, a ne pod presijom, kao
bitnu komponenru svojih nacionalnih dunosti uopte. Rasno kultivi-
ranje jest " ... postulat nacionalizma."3! Rasna higijena moe se afinni-
rati " .. . podizanjem rasne svijesti i modernog patriotizma."32
Unutar svog temeljnog i rasnog diskursa Krulj
razvija i izlae i neke druge dimenzije II svom JXlimanj u nacionalizma i
patriotizma. Prije svega, smatra da dananje " ... ljudskog drut-
va nalazi se II fazi nacionalizma ... " i da su nacije, zapravo, " ... drutvene
jedinice, na koje je podijeljeno, ili u koj ima je okupljeno dananje kul-
turno Ijudstvo."33 Nacionalizam je " ... produkt vieg stupnja
produkt jedne kulture."34 No, i on se, kao to smo vidjeli,
II diskursu socijaldarvinizma: II njegovoj osnovi stoj i prirodni zakon
borbe za samoodranjem, a egoizam je njegov glavni faktor.
35
Kad se
egoizam kao sredstvo samodranja proiri na cijelu zajednicu, on se
onda transfonnira u altlUizam: " ... altruizam u okviru jedne nacije jest
proireni egoizam".36 Nacionalni egoizam uzima unutar modernih nacija
28 Cil.djelo, str. 354.
32 C d l "64
Lt. Je O, str. _ .
33 Uro Krulj, Modemi patriotizum,Pregled, Sarajevo, br. 3., 15. avgust 1912., str. 120.
36 CI!. djelo, str. 121.
UroKmlj
515
oblik patriotizma: ''patriotizamje nacionalni egoizam, ali ... predstavlja
jednu poodmaklu fazu egoizma, jer se rasprostire na mnogobrojne
jedne nacije. Patriotizam je prema tomu jedan stepen altruiz-
ma"37 Patriotizam je, zapravo, "sredstvo nacionalizma". I nacionalizam
i patriotizam imaju jedinstven zahtiev: " ... da jedna nacija postigne jedin-
stvo i slobodu kao prve uslove za i snage nacionalno-
kulturne, da zadri svoje osobine, koje je karakteriu kao naciju i da sve
te karakteristike i dobre osobine razvije i dovodi do savrenstva, da cijeli
narod povede kulturnom progresu, kulturnom savrenstvu. "38
On, razlikuje "sentimentalni", i "pravi", "moderni"
patriotizam
40
koji je, zapravo, projzvod moderne kulture i korespondi-
ra sa njenim vrijednostima.
41
Pod modernim patriotizmom, a njega " ...
treba kod nas tek odgojiti ... ", Krulj podrazumijeva patriotizam " ... koji
dovodi u vezu personalni interes s nacionalnim dunostima, gdje se
ivota pojedinaca udeava i dovodi u sklad sa dobrom i
napretkom nacije i rasne kulture."42 U odnosu na i senti-
mentalni patriotizam" koji ".o. moe da odvede naciju na stranputicu i u
propast ... ",43 moderni patriotizam, zasnovan na sintezi i hannoniji
interesa individua i nacionalnih dunosti kao interioriziranih vrijednos-
ti koje se vie ne shvataju kao spoljanja, nametnuta nunost nego kao
osvijeteno nonnativitet, " ... vodi samo i
savrenstvu nacije, jer se osniva na modernim naukama i na zdravom
shvatanju."44 Pod modernim naukama ovdje se, prije svega, podrazumi-
jevaju biologija, medicina i i rasno-bioloki pojmljena
sociologija pa, kao to smo vidj eli, rasna kultura kao nacionalna dunost
i supstancijalnu sadrinu modernog patriotizma.
37 Cit. djelo, Slr. 121.
39 za patriotu" je to da on " ... misli da je svoju
nacionalnu dunost ako je na svoju vinsku stavio nacionalnu trobojku ili sliku kakvog
naciona1oog heroja ... ". (Cit djelo, str. 123.)
40 Nacionuina rasI/u higijenu, ci t. izd., sU". 263.
41 Moderni patriotiZam, cit. izd., str. 122.
42 Nacionalna rasna higijenu, cit. izd .. , str. 263.
43 Moderni patriotizam, cit. izd., str. 123.
516 Uro Krulj
No, moderni patriota, smatra Uro Krulj, podvrgava se zahtjevima ne
samo rasne higijene nego i onim " ... koje na nj stavljaju moderne nauke
kao ... sociologija, ekonomija, moderna i moralna Na toj
osnovi, moderni patriotizam " ... ide za tim, da nacija
postane zbir ne samo tieJesno zdravih, nego i intelektualno izvrsnih indi-
vidua. on razvija i usavrava i moralne sposobnosti, gaji sve vrline
vitetva, hrabrosti, karakternosti i povrtvovanosti. Tei da
sve, dobre i rijetke sposobnosti razvije i umnoi, a nevaljale i neJXXlobne
istrijebi ... Jednom on tei za savrenstvom individue i nacije."46
Kritika "pseudohumanizma"
od navedenih stajalita, Uro Krulj se pokazuje kao rigorozni
modernog drutva u njegovoj socijalnoj dimenziji. Njime vlada
" ... pseudohumanost, kojaje mnogo doprinijela, to su pojedine dana-
nje rase odnosno nacije oslabile i rasne higijene i
nacionalne eugenike se ignoriraju a ona se ne mogu " ... sloiti sa lanom
dananjeg drutva."48 Otuda i tvrdi kako se naalost " ...
dananja stavila (se) donekle u sa rasnom higi-
jenom. Dananje sociaino stanje unitilo je prirodno odabiranje, koje
vri rase. Socialni poredak dananjeg drutva rasno
bolesnim, nepodobnim, degenerisanirn i mnoenje isto
tako, eventualno i lake, nego li najsposobnijim i najzdravijim."49 Ne
zastupa nikakve "drakonske mjere" II primjeni ovih ali smatra
daje izraz lanog humanizma to to moderne drave djece sma-
traju kao privatnu stvar. ' 'Takvu humanost treba refonrusati. i
mora se svesti u granice rasne snage, a ne smije
voditi nacionalnom opadanju i degenerisanju."50
45 Moderni patriotizam, cit izd., str. 123. U skladu s tim, patriotizam se pokazuje II
angamanu na ekonomskom nacije, paje i tedljivost jedan dio patriotizma,
zatim, na zdravstvenog stanja nacije primjenom rasne higij ene i
nacionalne eugenike, a posebno na planu ivota da je " ... velik patri-
otizam dati naciji lijep broj potomaka zdravih tjelesno, sposobnih duevno,
moralno, osiguranih materijalno." (Citdjelo, SIT. 124.)
47 Nacionalna rasna higijena, cit. izd., str. 263.
Uro Kndj
517
osvrt
U kontekstu pozicioniranja fenomena etniciteta i fenomena nacionalite-
ta u savremenoj socijalnoj antropologiji Denkins "Poto
su posle 1945. godine ideje "rase" izale na lo glas u javnosti i
krugovima, etnicitet je predusretljivo u tu prazninu,
borbeni u krvavoj reorganizaciji sveta posle
hladnog rata. Bestidnost stoji rame uz rame sa rani-
jim eufemizmima kao to su "rasna higijena" i reenje."51
No, nisu tek nakon II svjetskog rata, nego, i u doba svog nastaja-
nja, naravno, u diskursu liberalno-demokratske i misli,
teorije i politike "rasne higijene" bile demaskirane i kompro-
mitirane. Ne moramo, dakle, fonnirati otklon prema Kruljovim
temeljnim kategorijama tek po standardima emancipatorske misli druge
polovine 20. No, on, pokazalo se, nije bio II dosluhu sa onodob-
nim zapadnoevropskim dekonstrukcijama teorija i
socijaldaIVinizma pa zato i njegovu misao po onovremenim stan-
dardima emancipatorskog diskursa, situiramo u maticu i kul-
turne desnice i konzervativne ideologije
Istina, mjestimice je Uro Krulj svjestan rizika u primjeni rasne
higijene i nacionalne eugenike. Naprimjer, iako zagovara zabranu braka
prema nacionalne eugenike, ipak kako je " ... za sada
teko postaviti granicu kod koje bi brak. bio zabranjen ... ".52 Kao daje
svjestan manipulativnih implikacija koje se ne mogu kontrolirati i drati
unutar znanstvenih uzusa, ako su oni i onih pa i
upozorava da njihova aplikacija ne mora imati radikalne oblike ili " ...
oblik. partanskog unitavanja slabunjave djece ... ".53
No, ova uzgredna upozorenja ne dovode II pitanje njegova koncepcijs-
ka stanovita. A ona, u osnovi na recqx:iji
historije i njegovih podvarijanti - socijaldan'illizma i rasizma
- i definiramo to tako, bioloko-medicinskog scijentizma.
Recepira on biologizam u njegovom obliku.
Osvijeteno prihvata socijaldarvillizam koji u historije kao
historije supstancijalnih sukoba operira sa tri temeljne kategorije: borba
51 Denkins, Etnicitet u novom k!/uru, Biblioteka XX vek, Beograd, 2001., str. 19.
52 NacionalIla rasna higijella, cit. izd., Sir. 353.
518 Uro Krulj
za opstanak. selekcija kao prirodno odabiranje i mutacija - evolucija
vrsta. Darvinova bioloka teorija sada se tansfonnira II nauk. o prirodi
historije i II Historija kao historija borbi jest
historija odabiranja najboljih, najsposobnijih. Vidjeli smo da i
Uro Krulj II svojoj slici historije konzistentno slijedi socijal-
darvinizarn.
No, ide on dalje, pa uz socijaldarvinizam recipira jo jednu varijantu
biolokih teorija historije i drutva. Prihvata, zapravo, biolo-
gizam. Za razliku od drugih srpskih intelektualaca II Bosni i
Hercegovini, koj i, prihvataju rasnu teoriju nacije, ali je izvode
vie nereflektirano, Uro Krulj sada recipira ovu "teoriju" i II njenom
"znastvenom liku."
U diskursu biologizma historija nije vie borba individua
nego borba izmoou kolektiviteta, ovdje rasa i naroda kao rasno individua
liziranih entiteta. u tim borbama samo bioloki vrednije,
genetski superiornije rase, a propadaju oni narodi je rasna supstan-
cija bioloki bezvrednija. biologizam, otuda, i smatra da u
historiji bioloki superiornije rase - vladaju, protagnosti su historije, a
one rase bioloki inferiornije predisponirane su ili za pokoravanje ili za
nestanak.
I ovdje Krulj konzistentno, vidjeli smo, slijedi biologizam, pa
zato, i misli historiju, naciju i moderni patriotizam kao oblike borbe za
nacionalnu hegemoniju, superiornost i vladavinu nad Drugim. Njegov
nacionalni patriotizam zato govori jezikom
ovdje, srpske nacije kojoj se, u sutini, i
je posjednut snagom, hegemonijom,
usavravanjem nacije. se unutar teorije i u recepciji
sociologije i kad to Uro Krulj slijedi antihu-
diskurs a otkriva ga i njegov jezik. Kako je nacija, prije
svega, jedan rasllo-OJganski individuum to se prema njoj i odnosi
jezikom veterinara nacije. A u tom jeziku figuriraju izrazi kao to su:
odstranjivanje, odbacivanje, odabiranje, istrebljivanje, usavra-
vanje, popravljanje, umnoavanje, otklanjanje,
bolest, patologija, i sl. Na socijalnom i tlu, to je jezik scijen-
tokratije, naciokratije i totalitarizma. No, on, ipak, ne recipira sve teze i
konzekvence teorija, posebno one koje se odnose na favorizi-
ranje bijelaca, arijevaca, aristokracije, i sl.
Uro Kl1.dj
519
Moderna 2llanost je pokazala svu 2llanstvenu socijalnu i kulturnu bezvri-
jednost i socijaldruvinizma i biologizma.
54
Ona je pokazala
kako su socijaldarvinisti, bezrazlono, ... .. obilje i zauzimanje pozicija
s biolokom a ekonomski laissez loire, razboj-
konkurenciju i rivalstvo s prirodnim odabiranjem."55 Pokazala je
kako socijalni sukobi u historiji i u modernom vremenu ne proizilaze iz
rasno-biolokih diferencija nego ih i posreduju tradi-
cijom i manipulacij om instalirane predstave, i
njima korespodentne prakse, o navodnim rasama i njihovoj bioloko-
genetskoj hrijerarhiji. Te predstave su, kako to pie Moris
Divere, zapravo dio k.amuflae, psiholokog mehanizma preno-
enja, transfera ili kompenzacije za stvarna djela zla, prikrivanja, napri-
mjer, ratova, ekonomske eksploatacije, stvarne socijalne
neIDjesnosti, grupne ili stratumski producirane lane superiornosti i s1.
56
U mjeri u kojoj slijedi socijaldarvinizam i biologizam i Uro
Krulj pripada rukavcima modeme drutvene znanosti Njegova
pretenzija da utemelj i veze biologije i politike na pseudo-
znanstvenim osnovama, dakle, na znanstveno bezvrijednoj sintezi socijal-
datvinizma i biolokog rasizma.
No, ta pretenzija, osim u uem znanstvenom kontekstu, vidjeli smo,
imala je ire implikacije. Jedna od njih ispoljava se, definirali
smo to tako, kao biololw - medicinski scijefl tizam.
57
A on doputa sci-
jentokratiji i naciokratiji, i to, vidjeli smo, u njihovom pakh1,
da pod izgovorom aplikacije moderne, prije svega, medi-
cinske znanosti, intervenira u ivi svijet individua i oblikuje ivot naci-
je, ne po slobode, humanizma, etike personalizma i demo-
kratije, nego po halucinantnim predstavama nacionalnog inenjeringa i
njegovih uobraenja: rasnog usavravanja i ideala
54 O tome iscrpno vidjeti u: Teodosij us Dobanski, EvoilIcija Nolit,
Beograd, 1982.
55 Dobanski, Evolllcija nav. djelo, str. 23.
56 Moris Divefe, Uvod u poliliku, Savremena administracija, Beograd. 1966, str. 25.
57 Naravno, Uro Krulj ne upotrebljava termin "scijentokratija", no, II naem uvidu, s
njim se moe pokriti i izraziti njegova hipostaza ideje o "znanstveno-rncionalnom" reguli -
ranju, korekcijama i usavravanju procesa koji. potpadaju pod, kako sam pie,
prirodne zakone odabiranja.
520 UroKrulj
rasne ekspanzionizma i aspiracije Nacije na
vladavinu Drugima. Pri tome, mada je medicinski ne pokazu-
je svijest o rigoroznim granicama ondanje genetske znanosti. Pa ipak,
sa njenog tla deducira ne samo znanstvene
nego, to je jo vanije, socijalne i projekcije i nacionalne nor-
mativitete. Jedna od njih jest i njegova, utemeljena, kritika mo-
deme, javne, socijalne politike na evropskom Zapadu kao pseudohu-
manizma i, navodne, dekadencije modeme civilizacije.
Njegova sinteza biologije i politike, II kranjoj liniji, izlae naciju scijen-
tokratsko-naciokratskim manipulacijama a njenu historijsku perspek-
tivu II odnosu spram drugih naroda vee za odgoj II duhu ekspanzioniz-
ma i socijalizaciju logikom hegemonskih pretenzija. Njegov nacionalni
patriotizam u sutini i nije nita drugo do scijentokratski, na rasI/oj higi-
jeni i nacioIlaInoj eugenici utemeljeni, na sintezi socijaldarvinizma i
rasizma zasnovani, javni odgoj srpske nacije za antidemokratizam,
totalitarizam i imperijalizam.
OVU implikaciju ne dovodi u pitanje ni to to on, za hannoni-
ju individualnih interesa i interesa nacije kao cjeline, posebnih afiniteta
osoba i kolektivnih nacionalnih dunosti, da smisao za etiku
personalizma. Jednostavno, onaje ovdje deklarativna, formal-
na, jer je inkonzistentna njegovom temeljnom stajalitu o nacij i kao
rasno-biolokom organizmu koji, onda, iz svoje prirode, dakle, iz nad-
personalnih zakona odbiranja, nagona za samoodranjem i porivima za
hegemonijom, nacionalne dunosti kao nadindividualne,
nune, predestinirane, uz to i sakralizirane, imperative. Iz sinteze soci-
jaldanrinizma i rasizma ne moe se deducirati ni
etika personalizrna ni ethos slobode ni demokratski svijet unutama-
cionalnog i internacionalnog ivota.
Kruljov pokuaj da sugerira i elaborira sintezu biologije i poli-
tike, medicine i drave, prirode i nacije, historije i genetike, kulture i
prirodne znanosti, nacionalnog patriotizma i diskursa biomedicinske
znanosti - do kraja je osebujan, autorski kad se posmatra II
cjelini i u magistralnim tokovima socijalne i misli II Bosni i
Hercegovini u doba austrougarske vladavine. No, i po recep-
ciji socijaldarvinizma i biolokog rasizma, po njihovom instaliranju u
temelje projektirane nacionalno-dravne politika i javnog vrijednosnog
odgoja srpske nacije te po preferiranju scijen-
tokratsko-naciokratske kompetencije u oblikovanju socijalnog ivota i
Uro Krnlj
521
nacionalne aksiologije, sa svim njenim antidemokratskim implikacija.
ma, Uro Krulj i ima ekskluzivno mjesto II historiji socijalne i
misli II Bosni i Hercegovini. Dijeli on. preko recepcije
cijaldarvinizma i rasnih teorija, i sa njihovim konzekvencijama, sa
drugim, i to ne samo srpskim, intelektualcima svoga vremena
mentalnu, intelektualnu i kulturnu zatvorenost ka otkrivanju i prisva-
janju II ono vrijeme emancipatorski orijentirane liberalno-demokratske
pa i odnosno, socijaldemokratske fi lozofije i javne kul-
ture sa evropskog Zapada.
523
U
z historiografiju i knjievnu historiju i u mediju drugih
manstvenih disciplina socijalna i misao pronalazi pros-
tor svoje objektivacije. U takve discipline, unutar kojih se
misao pojavljuje II svom mimikrijskom obliku, uVItavamo his-
torijsku geografiju, etnologiju, psihologiju i antropogeografiju. U
smislu razvija ove discipline II bosanskohercego-
kontekstu. Jefto Dedijer. Bitne dimenzije njegovog
miljenja formulirane su i publicirane unutar ovih disciplina.
pansrbizam
I Jefto Dedijer, poput drugih bosanskosrpskih intelekrualaca, stoji poseb-
no spram Bosne i Hercegovine, na stanovitu pansrbizma.
1
pri
tome II pozvati istraivanja unutar historijske geografije, antro-
pogeografije i etnologije.
2
Otuda on " ... zapadnim srpskim zemljama ... "
! on sc iri i izvan Bosne i Hercegovine, pa Dedijer, naprimjer, govori o "skopskoj
Staroj Srbiji", o srpskom nanxlu u ''Makedoniji i dijelovima Sr.are Srbije", o "Kosovskoj
Staroj Srbiji" i sL (J. Dedijer, Srbi i Bugari, Pregled, Sarajevo, br. 9, 10, ll. i 12. april
1913., str. 427).
2 Svoja etnografska istraivanja, Jovana a on je i za njega ncupitljiv
:manstveni autoritet, Jetlo Dedijer temelji na istraivanju narodne tradicije i njene,
navodne, \jerodoslojnosti. Etnografsku historiju, dakle, on zasniva, primamo na nanxl-
noj memoriji. r tu jc granica njegove etnografije.
524 Jefto Dedijer
smatra i " .. . Ravuniju, Hum i Bosnu .. ."3 Etnografska istraivanja ll ", ..
Bosni nijesu ovako intenzivno kao II drugim srpskim zem1ja-
ma,"4 stanovnitvo je uglavnom II
smislu srpsko, a II vjerskom smislu pravoslavno. "Osobito su
pravoslavni i Bogumili prelazili na Islam, katolici su bili II mjeri
od susjednih drava, i se da to biti uzrok to
su neke pravoslavne porodice prelazile II vjeru, koja imje bila
blia od Islama."5 U njegovoj percepciji samo pravoslavni II Bosni ", ..
imaju i nacionalnu svjest i nacionalne tenje, koje se odlikuju osobitom
Na drugoj strani, ", .. za Muslimane ... moe se da
nemaju nacionalne svijesti. Kod Muslimana nju je zamjenjivala
pripadanja jednoj dravi i religiji, od koj ih su im dolazila i izv-
jesna socijalna i ekonomska Ako su Muslimani izgubili
nacionalnu svijest, ostala im je nacionalna tradiCija i ta je nesumnj ivo
srpska."7 Ona nije u potpunosti zaboravljena, pa dio Muslimana zna za
svoje srpsko porijeklo i za svoju prvobitnu pravoslavnu vjeru,
Otuda: "Veliki dio muslimanskih starinaca ima srpsku tradiciju, Oni
vele redovno da su "od Srba", Mnogi znaju da su bili pravoslavne vjere,
i svoj ataju se s mnogim pravoslavnim bratstvima."8 A, na drugoj strani,
", .. i mnoga bratstva predstavljaju pravoslavne
starince."9 A i oni, katolici, pri tome" o narodu, o seljacima",
zapravo, "nemaju nacionalne svijesti", odnosno, ", .. sve do novijeg vre-
mena nijesu imali ni nacionalne svijesti, ni nacionalnih tenji. Pripadnost
vjeri i velika lj ubav prema svemu to je bila su nji-
hova glavna Zbog toga nije nerazwnljivo to su oni u najnovi-
je vrijeme prihvatili hrvatsko ime, i postali gotovo bezuslovni sljedbeni-
ci austrijske ideje."lO u njegovom uvidu, najmanje je
3 Srbi i Bugari, str. 433.
4 Jefto Dedijer, Porijeklo sianovI1iNa, Pregled, Sarajevo, br. 7
i 8, 15. januar 1911., str. 423.
6 J. Dedijer, Hercegovina, Antropogeografske studije, "Veselin Maslea", Sarajevo,
1991., str. 122.
8 Porijeklo stanovnitva, cit. izd, str. 425.
10 J. Dedijer, Hercegovina, cit. izd., str. 122.
lejto Dedijer 525
starinaca u BiH - katolika. I I Za muslimane koji su " ... svoju sudbinu
vezali za sudbinu turske drave ... " to je 'oilo najfata1nije",jer nisu, kao
pravoslavni " ... koji imaju karakter planinskog naroda ... "12 i
koji su bili " ... najagilniji i najekspanzivniji od svih ... ", mogli
svoju izvornost i spasiti se od degeneracije. l J Muslimanska elita
nije, uglavnom, autohtono bosanska, nego

Muslimanima " ... ima neto ostataka srednjevjekovnog plemstva ali ovi
ne predstavljaju posjednici
zemalja mahom su doseljenici."15 Iz ekspliciranih stanovita proizilazi
da pozicija pansrbizrna jest pozicija koja, u krajnjem,
posreduje njegovo miljenje u cjelini.
Politika i njene determinacije
Ne samo historiju nego i modernu politiku i srpsku
posebno, l efto Dedijer prije svega, logikom geograjizma.
Geografski poloaj i njegove konzekvencije, a ne imanen-
cija same srpske politike, njeni prividi, njene greke, imperijalne ambi-
cije ili, naprimjer, neznanje, u osnovi svijet poiitike.
16
II Porijeklo stanovnitva, cit izd, str. 4JO.
I) Muslimani i katolici kao stanovnici ravnica i gradova proli su degeneraciju kroz
razne bolesli kao IO su sifilis, suica i sL (Cil. djelo Sir. 427.)
14 begovske fami lije, po njegovom miljenju, su (Cit. djelo,
str. 430). Aspiraciju Srbije da i u vojnom pohodu na more gorljivo apologira i
obrazlae i Jovan Cviji": d!! se srpski " ... cio TlIIrod u svim svojim dijelovima
jedinstven II tvrdoj clji, da. na otvoreno more", konkretno na Jadransko
more na tlu Albanije to srpska vojska i dio albanske obale,jer od loga
"zavisi ekonomska nezavisnost Srbije." (Jovan Pristup Srbije na Jadran,
"Pregled", br. 9, 10, 11 i 12_ april 1912. (1. april 191 3.), str_ 524.)
15 Cit. djelo, str. 4JO. Dedijer smatra da nebosansko porijeklo muslimanske eli te
ekonomske ne proizvOOi i njihovih prava na zemljini posjed. To pori-
jeklo, z-apravo, " ... nita ne mnanjuje njihova prava koj a mogu u imati, ali
besmislica TlII osnovu toga pretendovati na veliku starinu." (Cit djelo, str. 431.)
6 Te-Linom "naeg geografskog poloaja" izmedu turskog imperijali2ma i zapadnog,
imperijalnog, aU'itrougarskog kalol ici2ma, on naprimjer, povijesnu "sud-
binu" srednjO\jekovne, novovjekovne i savremene srpske drave. (Srbi i Bugari, cit izd.
str. 428). Isti geografski apriorij, II zajednici sa drugim faktorima, objanjava politiku i
drugih naroda, ovdje, naprimjer, Bugara: ''Za nas je od vainosti da sada znamo da li
bugruski narodni genije biti u stanju da pogodi svoj e puteve na koji ga njegova
prolost, njegova snaga i geografski poloaj." (Cit. djelo, str. 440).
526 JeJto Dedijer
je II tom smislu, a II kontekstu elaboracije, ambicija
sIpske drave da na more
l7
i njegov uvid: "Geografske prilike i
naa najnovija istorija propisale su nau politiku ... ".18 A i
bugarsku nacionalnu politiku to to se Bugarska .... . danas ne
nalazi na putu nijednom izvan Balkanskog poluostrva."19
No, nije samo II geografskom individualitetu politika unaprijed izdikti-
rana. U onaj apriorij koji detenninira politiku uvrtava Dedijer i karak-
ter etnogeneze, odnosno, sastav ovog ili onog naroda U tom
smislu II kontekstu srpske i bugarske nacionalne politike,
i tvrditi: 'Mnogi momenti koji se javljaju II ivotu obiju na-
roda mogu se smatrati kao posljedica ovih osnovnih razli-
ka ... ".2
0
U etnografskoj historiji naroda, data je, dakle, ona apriorna
determinacija i historije i moderne politike uopte)'
Napokon, ona apriorna detenninacija nacionalno-dravne politike dataje
i II psihologiji, odnosno, u dui" ili "nacionalnom
karakteru".22 A on je, dijelom, i konzekvencija individu-
aliteta. Samo politika koja uspijeva da u sebi same cjelinu nacionalne
duevnosti jest historijski produktivna. Takva je i srpska radikalna politi-
ka. Jer, radikalna stranka "... kao predstavnik apsolutne
stanovnitva sjedinila je u sebi raznovrsne psiholoke osobine naeg
naroda ... (a osebno, nap. E. Z.) ... borbenost i organizatorski duh.''.23
17 Stoji on na stanovitu da se " ... ne moe (se) zamisliti velika kopnena drava bez
mora i kopnene sile." (Cit. djelo, Sir. 440).
18 Cit. djelo, sir. 441 .
19 CiL djelo. Sir. 435.
21 Bugar.>1ci nacionaJno...dravni i ivot umnogome je bugarskom elnO-
genezom. Bugarski narod je proizvod "mOllgolsko-turskih i tatarskih naroda." (Cit. djelo,
str. 431.) on je dijelom j slavenski narod, u njegov sustav ulaze i Vlasi, masa Kumana i
Turaka iz osmanskog doba, AJbanasa i krimsk:ih Tatara. ova etnogeneza odredila je poli-
historiju Bugara. Naravno, srpska etnografska historija je daleko je
slavensko-srpska individualnost je to je imalo i reperkusije na
srpsku politiku i srpski nacionalni karakter. (Cit. djelo, str. 433-435.).
22 Ove sintagme Dedijer posebno upotrebljava u tekstu Na nacionalizam, Pregled,
Sarajevo, br. 5, l S. septembar 1910.
23 1. Dedijer, Demokratija s lica i Promatranja iz borbe II Srbiji,
Pregled, br. 4-5, 15. maj 1912., str. 182. Sa taljenjem konstatira Dedijer da takva
sinteza nije uspjela u Bosni i Hercegovini: " .. mi vidimo na alost da se u nas
nijesu mogli podudariti elementi s ovako raznovrsnim osobinama i stvoriti jednu vclilru
ijaku organizaciju." (Cit. djelo, str. 183.)
JeJto Dedijer
527
Partije i borbe
U onim apriorijima ne isctpljuje se Dedijerevo JXlimanje JXllitike. Uz njih,
i pojmovni par jest temeljni diskurs lUlutar kojeg on
JXlima bit politike uopte, i srpske nacionalne politike, JXlsebno. on se,
zapravo, pojavljuje kao srpskih i borbi i
ta partija u Srbiji. No, li tim analizama, to imanentno, a to
eksplicitno, provejava i njegovo ne samo deskriptivno nego i nomlGtivno
shvatanje politike. Ono je utemeljeno na etnografiji, a objektivirano
rijski, u njegovoj recepciji, u srpskom radikalizrnu
24
koji se predstavljao
kao " ... rusofilska, austrofobska, panbalkanska i pansrpska stranka"25 Ali,
i u ovom normativnom kontekstu, uz one apriorne determinacije politike,
figurira miljenje politike iz perspektive diferencije svijeta naroda na pfi-
jateIje i neprijatelje. Srpsku nacionalnu poli tiku, i II njenom deskrip-
tivnom, i u njenom nonnativnom liku, definira6e on u ovim kategorija-
ma.
26
Misli on, dakle, na du one eme, politiku i lUlutamju i vanjsku, u
kategorijama superiorne sile, vladavine i dominacije.
No, iz srpskog nacionalnog karaktera, proizilaze, u njegovom
diskursu i politike. Otuda i istupa protiv fXllitike koja se zasni-
va na ''kuItu politike koja na osnovama toga kulta " ... postaje
inadijska, zajedljiva, tvrdoglava i osjetljiva.''27 partije
utemeljene na toj patologiji postaju " ... zlo, teret drutveni, jer one ne
borbe za principe i metode za Ne podrava " ... previe bor-
bene energije ... " u IX>iitici uopte, i stpSkoj radikalnoj politici, {Xlsebno.
29
Protivnik je personalnih koncesija, "zastupanja privatnih interesa" i pre-
dominacije u politici i dravnoj upravi.
30
Radikalni
24 srpski radikalizam, u OOnosu na srpske liberale i "naprednjake", sma-
da je on unio u srpski narod demokratske vrijecbtosti kao to su optinska
samouprava, opte i direktno pravo glasa i sl., Dedijer i pisati o ovoj dimen-
ziji srpske politike, akcentirajuci kako je ona, ideje,
zapravo, zanemarila pitanja vojske, administracije, pitanje i sl. (Demokratija
s lica i cit. izd., str. \78. i 179.)
26 Naprimjer, govori on o " ... kulrumoj i materijalnoj naih neprijatelja ... ",
(Na nacionalizam, cit. izd., str. 280), O nalogu da Srbi budu superiornij i od " ... naih
... " (Cit. djelo, str. 281.)
2 Ci t. djelo, str. 277.
29 Demokratija s lica i ci t. izd., str. 183.
30 Ci t djelo, str. 184.
528 Je/to Dedijer
je antagonizama inteligencije3
1
i seljatva II empirijskoj
politici i partijskim borbama)l Sve to, uz koncepcijsku i
preferenciju ove ideologije-politike, obiljeava, II njegovom
uvidu, srpsku radikalnu politiku.
Iza ovakvih kritika stoji nj egov poredak vrijednosti. Na vrhu
te ljestvice jest nacionalna drava
33
i s njom povezani anaciona1izam
koji treba da ", .. postane naa nasuna duevna potreba".3
4
Nadalje,
ustavnost, demokratija, autonomija pojedinca, prava, i
socijalne slobode su

U
vrijednosti uvrtava Dedijer i tijesnu, participativnu, kooperativnu vezu
pravoslavnog svetenstva i nacije, odnosno, nacionalne drave.
36
No, neovisno od recepcije ovih vrijednosti, najvaniji je izvor os-
vijetene nacionalne politike u spoznaji i aplikaciji
due i nacionalnog karaktera. Politika koja ima tu spoznaju moe biti
historijski djelatna.
Nacionalni karakter
Unutar etnografskih istraivanja uputa se l efto Dedijer u deskripciju i
prikaz, prije svega, srpskog nacionalnog karaktera. No, to nije
vrijednosno neutralan ili znanstveni prikaz. Uz opseIVacije,
31 Srpsku inteligenciju karakterizira " ... violentnost u politici", netrpeljivost j
... ", nedostatak razumijevanja i irokogrudnosti i sl. (Cit. djelo, str. 186.)
33 Nacionalna dr2ava, odnosno ".o.dr2avna ideja glavni dio istorije srpskog naroda
sto i pedeset godina". (Na nacionalizam, cit. izd., str. 277.)
35 Dedijer je nedovoljne objektivacije ovih vrijednosti II stpskoj politici, a uzrok
toj insuficijenciji vidi u tome to " ... nije i u dovoljnoj mjeri dravni
presti i autoritet, to sloboda pojedinca nije dovoljno od neopravdanih
napadaja odozdo, to s optih sloboda nije uvedeno dovoljno reda, sistema
i sigurnosti II svakom pogledu." (Na nacionalizam, cit. izd., str. 279.) No, ovaj
diskurs ne smeta mu da Srbiju promovira II "pionira" oivotvorenja zapadnoevropskih
grduansku-d<mluknllskih vrijednosti.
36 "o .. treba gledati da se i crkva i kler to vie angauje u optoj nacionalnoj stvari . Jer
samo saradnjom tl nacionalnoj stvari moe se crkva spasiti od neminovne sudbine koja
je postigla crkvu u Italiji i u Francuskoj poslije pobjede nacionalne i opte slo-
bode." (Na nacionalizam, cit izd., str. 279.). Ovaj angaman proizilazi iz
prava na enidbu i porodicu pa je, u tom pogledu " ... na kler nacionalni i demokrat-
ski". (Cit. djelo, str. 279.)
Jefto Dedijer
529
on je noen i pozitivnom motivacijom. S jedne strane,
nacionalna karakterologija je tu da demonstrira poziciju
pansrbizma to, kao to smo vidjeli, i
stanovite prema Bosni i Hercegovini kao" srpskim zemljama". S druge
strane, ona je tu da podupre predstavu o Srbima kao superiorumu
sa mesijanskim poslanjem. A ova predstava bilaje temeljna komponen-
ta ideologijskog i pseudoznanstvenog legitimiranja srpsko-imperijalne
politike uopte, i prema Bosni i Hercegovini, posebno.
U deskripciji srpskog nacionalnog karaktera Dedijer identificira nje-
gove pozitivne i negativne osobine. Ne njegovu listu tih
osobina, ovdje tek u ilustrativnom smislu navesti one najfrekvent-
nije, kako bi se vidjelo ta je i u se sastoji Dedijerova nacionalna
karakterologija,
Srpsku nacionalnu individualnost karakteriziraju: " ... poztnvna osnova
sposobna za odbranu, za progres i stvaranje")7 te oorbenost. vanredna
bujnost i momentalna snaga. Iz hipostaze ovih osobina proizilaze i " ...
destruktivnost naeg karaktera".38 Otuda on i izlae " ... sve mane naeg
i nacionalnog karaktera koje smetaju naem napretku."39 U destruk-
tivne crte srpskog nacionalnog karaktera ubraja: sklonost ka borbe
radi borbe same;40 " ... malo Olganizatorskog i stvara rada;"4l kult
interesa koji ignorira nacionalnu cjelinu, njene inten-cije i interese,42
preferira, ne socijalizaciju i nacionalizaciju, nego goli individualizam;43
" ... pSiholoki dekalIditizam ... " do kojeg dolazi zbog toga to su Srbi " ...
primili elemente vizantijske i arapsko-turske l eventualno
40 ''Navikli smo na oorbu i mi traimo da se borimo. Kad nema istinskih neprijatelja
iznalazimo ih i stvaramo sebe, samo da imamo u vriti svoje borbene proh-
tjeve. Vodimo borbu radi same borbe i ona nam nije sredstvo nego cilj i pasija." (Na
nacionalizam, cit. izd., Sir. 276.)
41 C' 'zd. '75
ILI ,str. _ .
42 Ova je osobina rezultat i srpskog epskog vaspitanja: "U javnom ivotu ne vidimo
cjelina, njihovih intencija i interesa JXljedince, i mahom sebe kao junake.
Opijeni smo suje[om i glavni motiv javnog rada je slava ili korist.
kult igra u nas strahovitu ulogu. Sve se nade JXllau u mjesto u cjeline ...
Svi da smo prvi, da smo vode, a malo nas ima radnika." (Cit. djelo, str. 276.)
43 ' 'Mi smo danas malo socijalni i nacionalni a suvie individualni." (Cit. djelo, str. 277.)
530 Jefto Dedijer
arapsko-perzijske kulture ... Mnogi orijentalski pogledi na svi-
jet, na drutvo, na narod, na opte i dravne interese, koji i danas vlada-
ju II naim porijeklom su iz tog kulnrrnog kruga. Po naim
se i danas tipski predstavnici ofijellta!skog, i
psiholokog dekanditizma;44 sklonost ka provincijalizmu i nacional-
nom partikularizmu;45 duevna stanja obiljeena stalnim promjenama
i stanja apatije;"46 odsustvo patriotskih i
nacionalnih II " ... obliku finih i velikih strasti kulturnih naro-
da ... " .47
S obzirom na prostornu rasprenost srpskog etnosa, Dedijer govori i o
regionalnim osebujnosrima due". Taj regionalizam
srpsko-pravoslavne karakternosti ispoljava se, naprimjer, na tlu
Bosanske krajine koja, II njegovoj percepciji, predstavlja
granicu pravoslavnog elementa". A Krajinici imaju " ... karakter svij u
ljuti su, preduzimljivi, s energijom od momenta, prijeke
jednostavnih pogleda i jednostavne pameti . Ovo je jedan od najna-
cionalnijih krajeva nae otadbine, gdje su primarne osobine srpskog
naroda doivjele svoje osvjeenje."48
45 "Prijeti opasnost da na nacionalizam ne postane provincija/aJI
Nijesmo jo vaspitani da svaku pojavu posmatramo sa gledita optih nacionalnih
interesa, i da interese pojedine provincije podredimo optim nacionalnim interesima. U
nas se misli da se pravi patriotizam sastoji u forsiranju interesa ue otadbine i II
optih interesa lokalnim interesima. Otuda bolesna tenja nekih krajeva
da prcduzmu vodstvo u nacionalnim stvarima, i ako za to nemaju nikakvih drugih uslo-
va osim jednog uobraenja i bezrazlol1e ambicije." (Cit. djelo, str. 278.)
46 "Mi se oduevljavamo od vremena na vrijeme. U nas se izmjenjuju stanja
entuzijazma i jedne strane apatije. Te promjene imaju neto to na
ducvno stanje jednog Ima krajeva koji su ivjeli dugo vremena u
jednom oduevljenju, a danas su predstavnici pesimizma i skepticizma.
Kad se wlgamo izrazimo ima krajcva i generacija koje su iza jedne
nacionalne terevenke doli u stanje nacionalnog mamurluka. Ove osobine i navike prcd-
stavljaju jednu veliku manu naeg nacionalnog karaktera." (Cit. djelo, str. 280.)
47 Konzekvencija je tog odsustva i odsu."tvo sinteze izmedu individualnog i
cionalnog: "Nijesmo u stanju da velike nacionalne stvari shvatimo kao pitanja i
sviju nas zajedno i svakog pojedinca, da opta nacionalna
i da u vrenju nacionalnih dunosti osjetimo zadovoljenje naih
duhovnih potreba." (Cit. djelo, str. 280.)
48 Ponjek1o stanovnitva, cit. izd., str. 428.
Jefto Dedijer 531
Spoznaja i izlaganje pozitivnih osobina i nacionalno karaktemih
"mana" treba da stoji u temelju nacionalne politike. A ona " ... treba diza-
ti i usavravati i u tome je vanost naeg opteg nacionalnog
preobraenja i vaspitanja. Mi se moramo veoma mnogo promjeniti."49
Treba nacionalno vaspitanj e da bude idejom snage, superiornos-
ti, nad "neprijateljima". U tom smislu, Dedijer
''Moramo sebe i iroke narodne mase; moramo primiti
mnogo vie savremene evropske kulture i morala. Ako da
odolimo neprijatelju moramo postati od njega Mi treba da smo i
moralniji i liberalniji, intenzivnijeg i miljenja od naih nepri-
jatelja."50
U kontrapunktu sa srpskim nacionalnim karakterom, Jefto Dedijer
deskribira i bugarski nacionalni karakter. A on, II osnovi, proizilazi iz
bugarske etnogeneze. Po svojoj nacionalnoj duevnosti, Bugari su
skloni "velikim skokovima" u razvoju, naklonjeni su harizmama,
velikim pojedincima i oni su "jako nestrpljivi",52
"lete za teritorije" i "teritorijalnim "nenasitivi
su za teritorijalnim osvajanjem",54 oni su "uobraeni, gordi i
osioni". 55 To je narod koj i "pati od onoga to se zove nesvjestica od
oni "ne znaju za odmaranje i os\jeavanje narodne
mase",57 to je narod "sa velikom psiholokom manom, jako pohotljivi
i prevrtljivi" . 58 Bugari su, po svom nacionalnom karakteru, "neu-
morni u imitovanju, i kopiranj u i prenoenju."59
49 Na nacionalizam, cit. im, str. 280.
so Cit dj elo, str. 280.
5 J Srbi i Bugari, cil izd., str. 438.
52 Oni su " ... do nazad pedeset godina predstavljali najbjedniji narod na Balkanskom
Poluostrvu, bjedniji i od Arbanasa koji su bili nekultumiji od Bugara ali slobodniji".
(Gl djelo, str. 435.)
53 Cit. izd., str. 438.
54 Cit. izd, str. 439.
55 Cit. izd., str. 438.
56 Cit. izd., str. 439.
57 Cit. izd., str. 439.
58 Cit. izd., str. 440.
59 Cit. djelo, str. 438. ''Ta osobina bila je u stanju da zanese mnoge strance koji povrno
promatraju. l Bugari bie predstavljeni za balkanske Japance." (Cit. djelo, str. 438.)
532 Jefto Dedijer
Srpska nacionalna politika treba da zna za ove bugarske nacionalne crte:
one su njen temelj i orijentir. Iz srpske etnogeneze proizilazi, navodna,
srpska inklinacija ka demokratiji, a iz bugarske etnogeneze proizilazi
sklonost ka azijatskom despotizmu.
60
I ovdje vidimo kako Dedijer etno-
genezu i psihologiju uzima za osnov i izvorite djelatne fXJlitike.
No, ima ambiciju da II tijesnu vezu dovede nauku i politiku: ova spoznaja
je djelo a ono, opet, irna relevanciju.
61
Nauka
je tu II funkciji nacionalnog vaspitanja i usavravanja pozitivnih osobina
nacionalnog karaktera.
Srpski nacionalni mesijanizam
U okviru svog poimanja srpskog nacionalizma, prihvata Jefto Dedijer i
pUblicira ideju, mentalitet i politiku ekskluzivne povijesne misije srpst-
va, odnosno srpskog nacionalnog mesijanizma. Ona je, II njegovoj per-
cepciji, menifestna jo iz doba srednjovjekovne srpske drave: srpski
narod je i tada, u mesijanskom duhu, morao " ... da bude na braniku svoje
slobode, balkanske nezavisnosti i interesa nekili velikih evropskili dra-
va."62 Ideologiju srpskog mesijanizma on deducira i iz svog "orgina1nog"
poimanja nacije. 'Vaskrsavanje mnogih zamrlih i zaspalih rasa i naroda
od XVIII vijeka redovna je pojava na jugoistoku Evrope. Planinski naro-
di nisu samo najekspanzivniji, i privredno oni izazi-
vaju velike drutvene i kulturne promjene. Velike planine su kolijevke
mnogih velikih nacija."63 A Srbi, posebno II Bosni i Hercegovini, dijele te
opte osobine i kvalitete jer su oni, kao to smo vidjeli, u Dedijerovom
uvidu, "planinski narod."
No, mesijansko poslanje nije historijski adaktirano: ono je i supstanci-
jalno obiljeje moderne srpske nacije i njene drave. Kraljevina Srbija
" ... daje ivu sliku idealima svih balkanskih slobodnjaka. Svojim
demok.ratizmom i slobodom Srbija postaje pionir zapadnoevropske ci-
vilizacije na Balkanskom poluostrvu. U toj ulozi s njome se ne moe
60 " ... u ivotu bugarskog naroda ima \Tlo mnogo karaktcmih crta koje su
veoma dravnom ivotu mongolskih naroda Prednje Azije." (Cit. djelo, str. 432.)
61 i upomavanje takvih osobina (srpskog nacionalnog karaktera, nap. E.
Z.) postaje vrsta rada koji ima velike vanosti." (Na nacionalizam,
cit izd., str. 275.)
62 Srbi i Bugari, cit. izd., str. 428.
63 Porijeklo stanovnitva, cit. izd, str. 426.
lejto Dedijer 533
ni jedna susjedna dfava".64 Nosilac tog mesijanstva jest
srpska radikalna politika: zato i govori o "civilizatorskoj misij i srpskog
radikalizma".65 Unutar mesijanske svijesti figurira i prepotenci-
je i nacionalnog narcizma.
66
osvrt
Socijalna i misao lef1e Dedijera posredovana je etnolokom
strukom - etnografskim diskursom. No, neovisno od ove mimikrije, mo-
je rekonstruirati njegove temeljne ideje. Uostalom, vidjeli
srno, njegova etnografija nije znanost, ona ima svrhe, a
one se odnose na vaspitnu, prosvjetitelj sku, ulogu
nauke II nacionalnoj politici.
pledira za srpsku otvorenost ka recepciji evropskih kulturnih
i moralnih vrednota. Na tlu vrijednosti koje osobno preferira.
vidjeli smo, Dedijer, u osnovi, recipira liberalno-demokratske vrijed-
nosti. Tu je, prije svega, kao vrijednost, preferirana ideja nacionalne
drave, nacionalizma, odnosno patriotizma, prava, lokalne
samouprave, osobnih i socijalnih sloboda. On zna za ove vrijednosti i
javno ih hipostazira.
No, istodobno, nije Dedij er uspio osvijestiti temeljne inkonzistencije
ovih vrijednosti i vlastitog poimanja politike i nacije. A politika
je, kao to smo vidjeli, jedan superobjektivizirani apriori} utemeljen na
geografizmu, etnogenezi i nacionalnoj psihologiji. Nije, dakle, pojmio
ovu historijskog objektivizma i demokratskih vri-
jednosnih preferencija koje otvaraju prostor za za
aposteriomu subjektivnost uopte, i u politici, posebno. Nije pojmio
nepremostivu inkonzistenciju pozicije koja brani apriorij
64 J. Ikdijer, Na naciollllliz(Un, ci t. izd. str. 279.
66 U tom smislu naprimjer, za Srbiju u prvoj deceniji 20. i da ona " ...
spada u red najslolxxlnijih i najustavnijih drava. U tome se sa Srbijom ne moc
uporedivari ni jedna drava srednje i Evrope." (J. Dedijer, Demokratija s lica i
Promatranja iz borbe u Srbiji, cit izd., str. 186.) Sve srpsko-
pravoslavno superiornije je II odnosu na Drugo, ovdje, pa je i pravoslavno
svetenstvo, na osnovu prava na enidbu i porodicu, kao to je " ... i nacionalni-
je i demokrat.skije od (J. Dedijer, Na nacionalizam, cit. izd., str. 279.)
534 Jeflo Dedijer
geografije i stanovita koje pledira ljudsku slobodu II historiji. Nije
mogao osvijestiti nespojivost pledoajea za demokratiju i hipostaze
gotovo predestinirane etnogeneze, psi-
hologije i superobjektivizirane stvarnosti
No, s onu stranu ovih samo miljenje II diskursu etno-
geneza i nacionalnih kamkterologija jest znanstveno i racionalno
neutemeljeno, a na socijalnom i planu neminovno implicira
konzervatizam, totalitarizam i aksioloki anahronizam. Jer, politika
deducirana iz teze o egzistenciji jedne, monolitne, unificirane nacionalne
duevnosti nuno zavrava, na socijalnom terenu, kao drutveni unita-
rizam i monokratizam. I jedno i drugo, nacionalni rnonocent-
rizam i jednodirnenzionalizam supstancijalna su
totalitarizma.
A II okrutni imperijalizam zapada svaka dravna politika koje se
utemeljuje i na halucinatnim predstavama o nacionalnom mesijanstvu pa
iDedijerova prestava o srpskom nacionalnom poslanju pripada fundusu
retrogradnih, konzervativnih, ideja etablirane srpske
misli onoga vremena. Iracionalnost tih predstava posebno dolazi iz nji-
hovog utemeljenja u etnografiji tzv. planinskih naroda. U ovoj pseudo-
teoriji, koja je znanstveno neutemeljena, planinski narodi, a njima pri-
padaju i Srbi, po svojoj prirodi, navodno, preuzimaju na sebe egzisten-
cijalne vitalnosti, civilizacijsku i mesijanska pronoenje povi-
jesnog napretka. U odnosu na koncepcijska utemeljenja ideologije
nacionalnog mesijanstva na evropskom lapadu, deducirana iz etnologi-
je planinskih naroda, je njegova percepcija izvora, karaktera i
aspiracija srpskog nacionalnog mesijanstva.
Neovisno od toga to njegove empirijske analize politike odraavaju
konkretno povijesni kontekst, one, istovremeno, sadre II sebi i jedan
lIormativifet. Percepcija politike kao zbilje utemeljene na emi prijatelj-
neprijatelj-67 zapravo, implicira, ne samo simplifikacije svijeta politike,
67 Esencijalno politike u pojmovnom paru prijatelj-neprijatelj konstantna je
prcdikacija svakog konzervativizma i totalitarizma. No, do krajnjih
konzekvencija poimanje politike kao autonomne, supstancijalne, a ne akcidentalne,
stvarnosti sukoba prijatelja-neprijatelja kasnije Karl mit, ideolog
nacizma. Kao to se, smatra K.. Smil, esencij a ekonomije iscrpljuje II poj-
movnom paru korist-teta, a morala II paru dobro-zlo, te estetike II paru lijepo-nII/o,
tako se sama bit politike paromprijetelj-neprijatelj. O tome u:
Esad Kult suvereniteta, FES, Sarajevo, 1997.
Jefio Dedijer 535
nego i jednu afekciju politikom. Misli on,
na tlu onog ematizma, zapravo, svijet politike i odnosa
II kategorijama-vrijednostima sile, vladavine i dominacije. To su
normativne, imperativne vrijednosti II njegovom poimanju fXllitike kao
takve. One su, konzekventno, i normativni ideali koje treba da
resorbim i srpska dravna politika. Ona, II skladu s tim idealima,
izraava Dedijer tu njenu toksikomanski doivljavanu opsesiju,
treba, da kopnene drave pripadaju krugu slabih, hendikepi-
ranih, biti imperijalna politika srpskog izlaska na more. No, kon-
cepcijska-normativne percepcije biti politike i srpske nacionalne
politike, posebno, formulirane II onim kategorijama pripadaju anahro-
nizmima i diskursu desnog konzervativizma II refleksijama

Prepoznaje se ova afekcija teorijskim i konzervativizmom i
u inkonzistenciji, koju, nije osvijestio, njegovog dekla-
rativnog personalizma i aksiologije prava, na jednoj,
i njegovog poimanja nacije i nacionalizma, na drugoj strani. U osnovi,
istina, neosvijeteno, zastupa onjednu organsku teoriju nacije koja uvi-
jek preferira, navodnu, istinu nacionalne cjeline, ono, navodno,
izvjesno dobro nacije pa je ona predindividualna, via,
stvarnost. Na drugoj strani, unutar tako pojmljene j hipostazirane
Nacije-Cjeline kao sakraliziranog apriorija trai on, bar verbalno, i
mjesto za osobnu individualnost, te pledira za jednu sintezu privatnog
interesa osoba i interesa Nacije kao, u sutini, transpersonalnog
Individuuma. Liberalno i naciokratsko, aposteriorno i ariomo, Istina
Cjeline i pravo subjektivnih htijenja ovdje su u neranjeivom nesugla-
sju. Ako se tome doda i njegova teza o historijskim apriorijima politike,
onda se, uz geografIzam i organicizam, i s te strane,
aplikacije njegovih izvornih, ekspliciranih, liberal-
no-demokratskih i vrijednosti.
Do vrhunca dolaze one inkonzistencije onda kad se njegova ver-
balno prizivana demokratska aksiologija i znanost-politika pan-
srbizma. Nastranu to ovaj pansrbizam nije utemeljen i to se
Dedijer u njegovom utemeljenju unutar predrasucme,
historiografije koja unaprijed da kvaziznanstveno dokae ideologiju
i politiku pansrbizma Antidemokratizam i antihumanizam njegove tx>li-
misli na tlu ove upravo dolaze do ekstremnog izraza.
Sva demokratska retorika pokazuje se kao iluzija pred da
pansrbizam, i II njegovoj interpretaciji, na jednoj strani, vodi tota-
536
Jelto Dedijer
litarnoj, agresivnoj negaciji bosanske samosvojnosti i
manskog povijesnog individualiteta. Istovremeno, na drugoj strani,
priprema on, II pseudoznanstvenom, etnografskom diskursu, s recepcijom
pansrbizma legitimaciju imperijalnoj politici svesrpstva se,
tradicionalno, idejna motivacija i racionalizacija traila i II opsesijama srp-
skim nacionalnim mesijanstvom. I II recepcij i ove opsesivne fiksacije
Jefto Dedijer se logikom anahronih fantaz-
magorija i tl matici spske amodeme, misli - ideologije i
politike.
No, neovisno od ovih imanentnih lefto Dedijer ulazi II
povijest socijalne i misli li Bosni i Hercegovini, prije svega, po
recepciji, bar deklarativnoj , zapadno-evropskih vrijednosti, na
jednoj, i po pokuaju da, li znanstveno i demokratski anahronom diskur-
su, a posebno unutar mitologija, politiku misli u aprior-
iju geopolitike, etnografije i nacionalne psihologije. Dijeli on, pri tome,
zablude konzervativizma, ne samo srpske drutvene misli svoga
vremena, nego i socij alne i znanosti i to kako na tlu
Bosne i Hercegovine tako i na tlu Zapadne Evrope.
Ne samo kao konzekvencija nego i kao konstitutivni element njegove
recepcije jest i poricanje bosanskog povijesnog ind-
vidualiteta i identiteta. Bosna i Hercegovina
je i u njegovoj etnografskoj percepciji srpska zemlja, a
Muslimani u Bosni i Hercegovini su da su srpsko-
pravoslavnog porijekla, Srbi. Uz to, percipira ih iz perspektive
predrasudnih, do kraja predstava o orijentalnom: ono je
izvorite supstancijalne dekadencije kojoj, navodno, ne ni
muslimani. Nasilje nad
skim individualitetom u fonni etnografske znanosti i psudoznanstveno
ingnoriranje konzistentnih, masovno-narodnih
skih otpora - u pozicija ekskluzivne, malobrojne bo-
intelektualne elite ne igra nikakvu relevantnu ulogu - njihovom
prosIpskom ili proluvatskom nacionaliziranju - i li publiciranom rukopisu
lefte Dedijera neskriveno figuriraju.
Prema tome, i II bosalIskom i pitanju njegova konceptual-
na misao pripada konvencionalnostima velikosrpskog nacionalizma te
situira se II onodobni agresivni, konzerva-
tivizam: II njoj nema nita od one pa i recepcij e liberalno-
demokratskih vrijednosti. No, na drugoj strani, ni II onodobnoj, po spo-
leJto Dedijer
537
znaj nim dometima, historiografiji, nije on mogao
uporite za ovakva stajalita. Konzekvencija su oni apriornog statusa
pansrbizma u njegovom miljenu II cjelini. S njim, i on par-
ticipira u formuliranju i populariziranju imperijalnih,
velikodravnih aspiracija onovremene srpske politike i prema
Bosni i Hercegovini, posebno.
lefto Dedijer je relevantan za historiju socijalne i misli u Bosni
i Hercegovini i kao pa dijelom, i konceptualni teoretik,
prirode partija i borbi, te u povijesti ove dimenzije drutvene
znanosti u Bosni i Hercegovini on ima relevantno mjesto. Historija poli-
partija u Bosni i Hercegovini, dakle, mora uzeti u obzir njegova
iskustva, mada su ona publicirana u rukopisu koji nije izvorno, i u teo-
rijskom, metodskom i u anrovskom smislu -
539
U
duhovno-kulturnoj i
tradiciji jo iz doba osmanske vladavine, socijalna i poli-
misao objektivirala se osim II eksplicitno
rukopisu i kroz druge anrovske fonne. Spontano, takva se tradicija nas-
tavlja i II publicistici II doba austrougarske vladavine nad Bosnom.
Prakticira se i II radovima srpske inteligencije. je o tome da se
misao fonnulira i izraava unutar historiografskog diskursa, a
posebno II fonni historije knjievnosti. Tu maniru pmkticira i Vladimir

Pansrbizam
i denacionalizacija Bonjaka
Stoji on na poziciji To je bilo stajalite srpske
inteligencije onoga doba pa on, II tom smislu, ne zastupa nikakvo
ili autorski ekskluzivno stajalite.
No, i II posrednim i li eksplicitnim fonnulacijama, njegov se
pansrbizam pokazivati kao ideja i politika denacionalizacije
Bonjaka-muslimana i njihove asimilacije u srpski etnikum. On zna za
samosvijest, no, ignorira je, pa insistira na
540 Vladimir
onome to, oni, navodno jesu: "ili Srbi ili Hrvati."l Bonjaci-musli-
mani su samo " ... dio naeg (srpskog, nap. E. Z.) plemena .. . ".2 Smatrao
je " ... da se Muslimani kao narodnost."3 Oni " ... su
nacionalno bili II potpunoj neizvjesnosti. Stariji su se zvali
Muslimanima i Turcima i nekoji uz to Bonjacima, to ime s puno
uvjerenja za nacionalno."4 Otuda, sa pozicija panstbizma
i negacije nacionalnog individualiteta, II poorativnom kon-
tekstu, i pie kako Mehmed-beg Ljubuak svom listu
''Bonjak'', zapravo, " ... oduzima svaku nacionalnu boju, si se samo
tim to je Bonjak i namjerno izbjegava sve, to bi ga ili
Srbinom ili Hrvatom."s Zalae se, od
ideje Srbi svi i svuda, za " ... stvarnost duhovnog jedinstva svih Srba",6
i Srbemuslimane.
A onda slijedi stereotipna, trivijalno slika Bonjaka
muslimana. je o " ... dijelu naeg plemena" koje je " ... puno kon-
servatizma i predrasuda mirno gledalo iz svojih londa i kako
se sve oko njega i razvija, kako sve da ivi drugim,
intezivnijim ivotom, i koje se trzalo samo onda, kad bi mu dogorilo i
kad ga je vrijeme davno pregazilo. "7 Muslimani su "spor i neaktivan
element"g, a uz to: "Duboka ideja nacionalne svjesnosti je ne samo
l Vladimir Mehmed beg Inslitul za Balkana,
Sarajevo, 1911., str. 1. Mehmed beg ..... je najzad, jedan od onih
tipova bosanskih Muslimana, koji su samo Bonjaci i Muslimani, koji samo
bosanski i koji su smatrali za teak grijeh biti onim to su: ili Srbi ili Hrvati." (Cit djelo,
sir. l .)
4 V. Mus/imani II novijoj srpskoj knjievnosti, Pregled, br. 9, 10, II i 12., l.
april 1913., str. 443.
5 Mehmed beg cit. izd., str. 24.
6 V. za narodno Misli i napomene povodom "Prosvjetine"
ankete tom pital/ju, Pregled, Sarajevo, br. 6,7 i 8., jun, jul, avgust 1912., sir. 350.
7 Mehmed beg cit izd., str. 26. Ta predstava jo jednom
se iskazuje u opisu sredine iz koje je potekao Mehemed-beg a potekao je
" ... iz jedne konzervativne sredine i bio u njoj, sporoj, neaktivnoj, punoj predra-
suda." (Cit.djelo, str. 37.)
8 V. MuslimaJlj u novijoj srpskoj knjievnosti, Pregled, br. 9, 10, 11 i 12., l .
aprill9J3., str. 447.
Vladimir 541
irokim, nekulturnim masama, nego i ljudima s vie znanja. " Y Veliki dio
mislimanskih intelektualaca " ... mijenjao je svoja nacionalna
kao kabanice, dijelom s toga, to nisu imali svjesnosti,
uvjerenja, a dijelom iz pekulacija." 1 O
Miljenje u dogmi pansrbizma, autonarcizmu, u pre
drasudama, nacionalnim karakterologijama i generalizacijama - i ovdje
je na djelu. No, ono funkcionira i svrhishodno. Kako su " ...
Muslimani nacionalno jo, uglavnom, potpuno ravnoduni ... ", II ono j e
miljenje tu da podupre proces njihovog nacionalnog, a ovdje to
pros1pskog osvjetavanja. Ono je tu da legitimira asimilacijsku politiku
pansrbizma: Bonjaci. muslimani, "naem pie
menu" tek mogu otvoriti historijski produktivnu egzistenciju.
Odbacivanje bonjatva-bosanstva
Njegov pansrbizam, negacija nacionalnog identiteta i
pros1psko-asimilatorska nacionalizacij a Bonjakamuslimana sastavni
su dio i komponenta njegovog radikalnog odbacivanja bonjat-
va, i ire, svakog bosanstva. se on u do kraja iracionalnoj kritici i
poricanju onoga to bosansko s1pska, i pansrpski orijenti-
rana inteligencija naziva - bonjakluk.
12
Bosanstvo nema nikakvo povijesno utemeljenje ne samo u srednjov-
jekovnoj Bosni13 nego ni u osmanske vladavine Bosnom.
Osmansku historiografiju koja govori u prilog povijesti bosanskog indi
vidualiteta on smatra nekompetentnom te njeni autori " ... ne mogu biti
J O Ci!. djelo, str. 443.
II V. Prosvjetna anketa drutva Prosvjete, Pregled, Sarajevo, br. 9,10, l t i 12.,
J. april 1913., str. 35.
12 on ovu averziju u smislu, pa je drugi intelektualci
posebno Petar samo dovriti u nj enim ekstremnim dimenzij ama. Kritika
bo:."njatva kod kao ID vidimo, posredovana, navodno, kri-
rikom knjievnog djela i koncepcija Mehmeda Ljubuaka.
13 Poziva se, pri tome, naprimjer, na izvore koji su " oo . identifikovali Srbe iz
bosanske i srpske drlave ... " kao i na V. Gluca koji je "oo. za potvrdu o narodnosti (srpskoj,
nap. li Z.) baoovih podanika dao vrlo lijep i provjeren materijal" (Pavelje Matije Ninoslava
bmw basansJ.vgu i narodnost podWJi/m. Sa1*i",;/011l dviju povelja. Napisao prof
dr. Vaso Gluac. Banja i.JJka /9/ 2., Pregled, Sarajevo, br. 4.5., 15. maj , 1912., str. 249.)
542 Vladimir
za nas nikada autoritet za odregjivanje nacionalnih problema". 14
Uz to, smatra da se II osmanlijskim percepcijama uopte terminom
Bonjaci izraavala tek regionalna identifikacija sa Bosnom.
Bosanstvo je bilo, prije svega, i za njega bosanstvo, dakle,
jedna konstrukcija Reima,lS A ono je, on, II naem uvidu, sa
pozicija integralizma, ", .. stvoreno samo s tim ciljem da
razvija jedan uski, bosanski patriotizam."16 U njegovoj
percepciji, ''bosanski nacionalizam"!7 je antisrpski jer je anacionalan a
"patriotska vaspitanje" jest samo srpsko-nacionalno vaspitanje. 18 Otuda
postojanost Bonjaka II njihovom narodnom individualitetu
19
on prob-
lematizira, s podozrenjem relativizira, dovodi II pitanje i, naposljetku, s
pozicija pansrbizma - i radikalno negira.
Nacija i religija
U kontekstu denacionalizacije Bonjaka-muslimana sma-
tra nonnalnim da se o njima govori kao o ali insistira
da se, prim tome, identificira i njihovo prvobitno porijeklo.
20
A
muslimani, ti nisu nita drugo nego, kao to smo vidjeli,
ili Srbi ili Hrvati. U prilog toj i pankroati-
ideji, ideologiji i politici on zastupati tezu o
14 Mehmed-beg cit. izd., str. 35.
15 A Mehmed-beg koji je II "svom bosanstvu ... dogcrao najdalje ... ",(cit.
djel., str. 26.) svojim je bonjatvom, II stvari, pomagao bosanstvo". (Cit djelo,
Sir. 24. Apostrofirajo jednom kako je "rosanstvo" djelo austrougarske vlasti: 'LJ jedno je
doba i vlast iz vrlo providnih namjera bila istakla 'oosanstvo" nae nacije i istupila sa svo-
jim autoritetom, da nas ubijedi II njemu." (Muslimani u novijoj srpskoj knjievnosti, cit
izd., str. 443.)
16 Mehmed beg cit izd., str. 24.
17 Prosvjetna anketa dnltI'a Prosvjete, Pregled, Sarajevo, cit izd., str. 35.
18 Otuda, insistira na afilTIlaciji srpskih a ne dravnih kola koje su " ... anacionaine ili
s tragovima izvjesnog bosanskog nacionalizma ... ".(Cit. djelo, str. 35.)
19 Naprimjer, sa koncepcijskom averzijom, samo prividno neutralno, a, u srvari, vrijednos-
no tu postojanost, on ce o njoj jo jednom ''Mehmed-beg
je, to mamo, bio Bonjak i mao samo za nartxinost Onje u tom bio dosljedan
i gotovo drugom razlogu ili uvjerenju." (Mehmed beg cit izd.,
str. 35.)
20 "I ta smeta, kad je govor o da sc ne kae porijeklo ma koje ono
vjere bilo?" (Cit djelo, str. 35.)
Vladimir
543
razdvojenosti nacionalne i religijske identifikacije. No, to razdvajanje
nije ni kod njega noeno uvidom u bit modernih nacija ili
nekim drugim emancipatorskl orijentiranim predstavama. Naprotiv, ono
je razdvajanje tek argumenticija utemeljenju pansrbizma.
Prije svega, smatra da je " ... taj problem vjersko-narodni ... toliko
u Bosni nego u ostalim krajevima ... ".21 Ne prihvata tezu o iden-
titetu srpstva i pravoslavlja kao i o, na osnovu tog identiteta, srpskoj
zatvorenosti ka asimilaciji elemenata". Rusko identificiranje
pravoslavlja i narodnosti nije, u njegovoj percepciji, egzistentno kod Srba.
Svoju argumentaciju o onom neidentitetu, kao osnovi pansrpske asimila-
cione snage, reducira na ilustracije: "Ako su sfpski i pravoslavni
pojmovi otkud onda u gotovo Dubrovniku, koji jo u
XVIll. nije dozvoljavao pravoslavnu crkvu, a II XIX. se oorio sa
prdvoslavnim Rusima i Crnogorcima, otkuJ, pitam, tamo toliki broj Srba
katolika? Otkud i to, da se jedan kanonik Srbinom i
da mu pravoslavni Srbi najljepi spomen? ... Je li to, moda, zbog
vjerske nae? Je li, moda, naa vjerska
Srbima tolike Muslimane II Bosni j Hercegovini i uvela ih u srpsku
knjievnost?"22 Preferira, otuda, na osnovu one diferencije, srpsku
nacionalnu asimilacionu snagu, u njoj ne vodi nita ili
imperijalno
23
pa smatra da hrvatska asimilaciona nije od
srpske.
24
Naprotiv, koncepcijski preferira pokrete i organizacije gdje u .....
bratskom kolu ... uhvatili su se kao Srbi i pravoslavni i katolici i
muhamedanci ... " jer " ... dokazali su, da vjera ne dijeli i da je ideja
narodnosti uzvienija i od svega."25
21 Poslanica g. Matije Mudre povodom moje ocjene njegove "Historije starijih
jllgoslovens!uJI knjievnosti"', Pregled. Sarajevo. br. 7. i 8., 15. januar 1911., str. 506.
23 Superiornost srpske asimilacione nacionalne snage manifestira se posebno u
nacionalnom centru: "A to je vaan i elemenat. Jer II centrumu jedne
srpske i li hrvatske rase gube se pojedinci stranci kao kaplje u moru, gube se jer (izuzevi
neke kolonije) nemaju svojih Skota, svojih drugih vaspimih sredstava, nemaju svoje sre-
dine. Oni zadravaju samo vjeru i prema njoj se, jasnih nacionalnih osjetanja,
nacionalno opredjeljuju". (Cit djelo, Slr_ 508.)
24 Komplemi tira toj srpskoj asimilacionoj snazi navodeti primjere asimi lacije II srpst-
vo Rmnuna, Cincara, MaJorusa. (Cit. djelo, Sir. 508.)
25 Ova vrijednosna preferencija pansrpski perci pirane narodnosti nad
vjerskim diferencijama kompiemitira neposredno srpskom omladinskom drutvu Zora,
no, ona sadr;;:i u sebi i njegovo stanovite. (Istorija srpskog akademskog drut-
va "Zore" II (prilog istoriji omladinskog pokreta), Omladinska knjinica,
Beograd, str. 50.)
544 Vladimir
Sposobnost srpstva da asimilira druge etnikume, i
manjine, II njegovoj aksiologiji. nije nita agresivno,
totalitarno, naprotiv, ulazi, zapravo, II prestine, hipostazirane, kultne
nacionalne vrijednosti. Razdvojenost srpstva i pravoslavlja, vidimo, otkri-
va, II njegovoj percepciji, navodnu, asimilacionu snagu.
Prosrpske nacionaliziranje i autonacionaliziranje Bonjaka-muslimana, II
ovom kontekstu, nije, za njega, nita drugo do demonstracija srpske asim-
ilacione superiornosti. I muslimani, koji nisu imali 'Jasnog nacionalnog
okupljeni samo oko svoje vjere, predodredeni su da se pod-
vrgnu onoj, navodnoj, srpskoj asimilacionoj Ideja, ideologija i
politika pansrbizma tako zadobija svoju "legitimaciju" i II
interpretaciji nacionalne i religijske predikacije.
Pansrbizam i muslimanska autosrbizacija
Nadalje, njegov pansrbizam projektira drevnu bosansku historiju
se duhovne tvorevine smatraju produkcijom srpstva.
Naprimjer, srpske su narodne pjesme o bosanskim kraljevima i pripovije-
tke o Hercegu Stiepanu
26
. No, specijalizira se za srbizaciju
limanskog narodnog stvaralatva pa su, po njegovom mlljenju, uzmimo,
bo-sanske sevdalinke, bez obzira to se razlikuju od narodnih lirskih pje-
sama u Vojvodini i Dabnaciji, oblik srpske narodne lirike, srpske su mus-
limanske pjesme o Aliji Kuni Hasanu, Budalini Talu i
sl.27 Ide i dalje, pa svoj pansrbizam manifestira kroz recepciju
knjievnosti muslimanskih intelektualaca kao srpskih knjievnika.
Nastavlja se ovdje na manir to ga je ustanovio Milenko M.
sa svojom pansrpskom interpretacijom identiteta i duhovne pro-
dukcije intelektualaca i predstavnika muslimanske elite iz doba
osmanske vladavine Bosnom
28
Vladimir u stvari kompletira
enciklopediju Srba-muslimana u sferi duhovne proizvod-
nje. Istina, II antologiji je o koje su se same
deklarirale II srpskoj identifikaciji. No, i druge pisce, naprimjer, Mehmed
26 Vladimir Pavle Pregled srpske /wjievhosti, Beograd, 1909., .
"Pregled", br. 5 ( 17. septembra) 1910. , str. 319.
27 Cit. djelo, str. 318. i 319. on zamjera, zapravo, to u historij i srpske
knjievnosti nije uvrstio, izmedu ostaloga, i likove knjievnog stvaralatva u
Bosni.
28 Milenko V. Znameniti Srbi muslimani , Srpska knjievna zadruga,
Boograd, 1906.
Vladimir
545
bega piscem " ... iz redova jednog velikog dijela
naeg elementa, kojije dosad bio potpuno pasivan u naoj knjievnosti."29
od toga da je bosanska, u stvari, anacionalna knjievnost,30 ne
se na kritike kako izvanjske srbizaci-
je tako i muslimanske autosrbizacije,31 Vladimir svoju poli-
tiku pansrbizma manifestirati upravo hipostazom
koje deklarativno ili stvarno jesu protagonisti politike musli-
manske autosrbizacije.
32
Ona je rezultat novijeg vremena, nakon aus-
trougarske okupacije, jer tek ..... uticajem novije kulture i korek-
tnijirn nacionalnog je to separisanje (na
osnovu vjere, nap. E. Z.) da se gubi, sporo, vrlo sporo, ali ipak primjet-
no."33 Sa muslimanskim knjievnicima koji se nacionalno autosrbizira-
ju u " ... srpsku knjievnost uao je tako jedan elemenat naeg naroda
ovoga puta svjesno, se potpuno naim knjievnim
strujama i primivi bez ograda na knjievnijezik i nae pismo. Time je
postignut jedan veliki uspjeh srpskih nacionalnih nastojanja, uspjeh
knjievnogjedinstva bez razlike vjere."34 Razdvajanja i nacije i mit
o s!pskoj asimilacionoj snazi, vidimo, i ovdje, ponovo progovaraju.
S tom hipostazom njegov pansrbizam ne moe a da ne rezultira
u to doba konvencionalnom dehumanizaCijom "muslimanskih masa.
Njihova " ... su nacionalna bila zakrljala ili ... ", pa,
nasuprot, nastupaju knjievnici, Srbi-muslimani koji " ... proeti srpskim
nacionalizmorn ... ",3S zapravo, " ... su raskrstili s predrasudama svoje
okoline i uli u srpske redove voljni da bratski snose sve, to Oni
29 Mehmed beg cil izd., str. 13.
30 Cil djelo, str. l.
31 O toj kritici posebno vidjeti ovdje II tekstovima Osmana Nuri
objavljivanim u listu Behar.
32 U ovu grupu ubraja Mustafu Hilmi ranog i Saliha
No, " ... svi su oni docnije napustili rad II srpskoj javnosti, pa ili Hrvate ili
sc pasivisaJi". (Muslimani u /lovijoj srpskoj knjievnosti, cit. izd., str. 444.) Dolaze novi
Srbi-muhamedanci-knjievnici: Dervi-beg Omer-beg Avdo
Ali Riza Avdo Hasanbegov, Osman
Hatida (Cit. djeL, str. 444.- 449.)
33 Muslimalli II novijoj srpskoj Ialjicl'nosti, Pregled, br. 9,10, II i 12., L april 1913 .
str. 442.
35 Ci!. djelo, Sir. 448.
546 Vladimir
su prvi osjetili svu intenzivnost srpske nacionalne misli i prihvatili je
potpuno '0.",36 Supstancijaini, stvarni otpor
nacionaliziranja" II prosrpskom i prohrvatskom smislu on II tom
smislu, kao, navodni, izraz njihove kulturne
inferiornosti, nacionalne neosvijetenosti i historijskog lutanja. A II kon-
trapunktu - aktere muslimanske autosrbizacije kao CIV1-
Iizacij ski proboj i emancipatorsk:u intenciju musl imanske elite.
pansrbizam
pansrbizam manifestira se i II jo jednoj dimenziji, na
planu. je 0, iz tradicije Vuka
koncepcij i po kojoj II Bosni Hercegovini figurira samo jedan jezik - srp-
ski jezik37 Hevaija je napisao srpsko-turski ''potur
1631. gOdine.
38
takvo stanovite i stavom da je Abdija, " ...
vrlo popularna pjesma Jusuf-bega spjevana 1866.
godine"39, zapravo, pisana " ... u jednom pola srpskom, a pola turskom
jeziku."40 Savremena politika treba da se zasniva ne djelima
hrvatskih i srpskih pisaca iz Hrvatske, jer oni su preko gennanizarna
iskvarilijezik, 41 " ... nego na jeziku Vuka i i na stilu Ljubomira
Bogdana Slobodana i Jovana
Uz to i kao i drugi meritomi bosansko-srpski
intelektualci toga doba, neskriveno pokazuje nar-
cizam.
43
36 Cil djelo. , str. 450.
37 Citira Vuka "Srpski se govori i najpravilnije u Hercegovini i II
Bosni". (Na Pregled, Sarajevo, br. 3., 1. juni 1910., str. 153.)
38 Muslimani u /lovijoj s1pskoj knjievnosti, cit. izd., str. 442.
39 Mehmed beg cit. izd., str. 20.
40 Cil djelo, str. 20. l Duvanjski arzl/lah, spis - molba jednog duvanjskog age iz 1806.
gooine, takoder, pisanje " ... ujeziku pola srpskom pola turskom ... ". (Cit. djelo, str. 20.)
41 Dakle, " ... ne na primjerima Petm Josipa Augus!a enoe i
drugih, jezik ne nmogo, na tim primjerima, koji danas II naim udbenici ma
... ". (Na cit. izd., str. 159.)
42 Na jezik, cit. izd., str. 159.
43 Srpski jezik je " ... ovdje toliko sve i lijep . bez sumnje, zasluuje da se istakne kao
najljepi."(Cit. djelo, str. 159.)
Vladimir 547
Junoslovenstvo i antisemitske predrasude
Poput drugih srpskih intelektualaca onog vremena i manifesti-
ra afekciju rusofilstvom.
44
No, sklon je preferenciji pansslavizma
45
j,
posebno, junoslavenskom homogenitetu ali bez, to mjes-
timice akcentirati, predrasuda.
Neuspjehe u junoslavenskom ujedinj enju, pak, ekskluzivno
heterogenom strukturom balkanskih prostora te u tom smis-
lu i pisati: "Etnografski elementi Balkanskog PoluostJva bili su oduvek
naj areniji i najsloeniji i moda nema na evropskom tlu nijednog
na kom bi se izmenilo toliko rasa i plemena kul-
tura i priroda kao to je to kod nas. Posledice toga ne zatiru se
gotovo nikad. I ne samo vie duhovne potrebe i ne samo pri-
like, i ne samo verske razlike behu uzrok, to se kod naegjunos!aven-
skog plemena razvilo toliko osobenog i ponekad prosto nego
je zato nesumnjivo bilo j tih rasnih, provincij skih i lokalnih uveta,
domaaj vie u uzajamnom antagonizmu, nego nam
je uspelo da do kraja sagledamo i Za razliku od u
kojima se " ... ukrtavaju samo dve krvi, slovenska i germanska
... ",47 pa zbog toga i mogu nastupati kao cjelina istovrsnoj
svrsi, upravo ona heterogenost sukrivac je to su se u
j unoslavenskom etnosu razvili individualizmi, kako pojedinaca, tako j
pokrajina i plemena" a njihova je konsekvencija " ... da
naa narodna snaga ne do svoje pune mere".48
Drugi temeljni uzrok neuspjeha u junoslavenskom ujedinjenju vidi on u
nepostojanju srednjeg stalea koji bi svojom nacionalnom misijom domi-
nirao inteligencije i nanxla. Upravo ovdje u srednjeg
44 U tom smislu ali to "mi imamo vrlo malo neposrednih utisaka i obavijctcnja" o
Rusima od "nama toliko bliske i toliko drage Rusije, koja nas je obavezala
s toliko panje i zauzimljivosti i s kojom smo do XlII. imali toliko
dugih i veza ... " (Vladimir Dr. Trnski: O Rusiji i Rusima.
Stogodinjica dvanaeste i trinaeste. Uvod. Misli i utisci; iz prolosti, Crte iz literature u
vezi sa psihologijom "arodflom, Beograd 19/2. , "Srpska omladina" , 5.1 (14) januara
1913.; str. 100.
4S O idejama pie, naprimjer, u tekstu Utisci iz Praga, "Knjievni j ug"
l. j uni , Zagreb, 1918.
46 Ulisci iz Praga, cit im, str.399.
47 Cit djelo, str. 399
548 Vladimir
stalea, koji po njegovom milj enju, snagu modernih
naroda, pokazuju se elementi njegovoga dislrursa.
Poput nekih drugih bosanskosrpskih intelektualaca i recipira
antisemitske predrasude pa peorativnom slikom, navodnog, jevrejsko-
ga karaktera ovdje, II ovom konkretnom dekadentno
stanje srednjeg stalea unutar junoslavenskog etnosa. U tom smislu
pisati: "ledino na srednji stale ... ne bee dorastao, ovako oskudan i
kakav je i ovako isprepleten i izukrtan od raznih elemenata niih
instikata, visokim shvatanjima nacionalnih dunosti, koje je dalo vreme
i ova teka ratna iskuenja. Strano je kako su se II njemu II
irokom obimu razbudili svi cil/carski i jevrejski a/avizmi (pod. E.z.) i
kako se kroz i trita sve svesnije jedan nezazo-
ran moral novca i kult bezobzirnog Kao to vidimo, preferi-
i kulturnom mentaliteteu dehumanizaciji Bonjaka
pridruuj e on ovdje i mentalitet dehumanizacije Jevreja i Cincara.
osvrt
Sudjeluje i V u artikulaciji i publiciranju ideja, mentaliteta, kul-
ture i politike koji nacionalno dezindividualiziraju Bonjake a Bosni i
Hercegovini, kao sIpskim zemljama, svaki povijesni,
kulturno-duhovni, dravno-pravni i individualitet. U osnovi tog
poricanja stoji njegovo prethodno, temeljno, koncepcijsko stanovite
koje smo definirali kao pansrbizam. A ono je i tada, i kasnije,
bilo ideoloko izvorite i instrumentarij velikos-
rpskih aspiracija i u njihovom empirijski djelatnom, agresivnom,
obliku. Iz njega se, onda, deduciraj u, u
svojoj sadrini i druge komp:mente njegove socijalne i rnlsli.
No, njegovo odbacivanje bosanskog patriotizma, sa stanovita onodob-
ne srpske javnosti, bilo je konvencionalno ali, istodobno,
to poricanje s onu stranu tih halucinacija, biJo j e povij es-
no anahrono jer j e, korespondiralo sa nasilnim pansrpskim,
velikodfavnim projekcijama aneksije Bosne i Hercegovine - Velikoj
49 Neposredno fonnulira takvu tvrdnju koja istovremeno, i kao apel: ''Ono, to je
veliko i to je za visoko potovanje tl novoj Srbiji, 10 je uspjeh kulturnog napretka
njezinog, velikog i spoja jaka nacionalnog sa solidnom kulturom,
dizanja njezinog duha i srca." (U: Dr. Trnski: O Rusiji i Rusima., ... cit izd., str. 102.
Vladimir
549
Srbiji. Poricanje vrijednosti bosanskog patriotizma i negacija vrijednos-
ti bosanskog nacionalizma, zapravo, konzekvencija su njegove recepci-
je pansrbizma i na njemu utemeljenog srpskog velikodravnog
hegemonizma. Uz to, njegovo bosanske patriotske
kao konstrukcije okupacione vlasti jest u sutini falsiftka-
torsko jer, jednostavno, ignorira povijesnu ukorijenjenost bosanskog
nadonalizma i reducira njegovo izvorite na interes Austro-
Ugarske monarhije.
a u osnovi iz diskursa pansrpskog nacionalizma,
aktere muslimanske autosrbizacije u oblasti knjievnosti Vladimir
zapravo, pokazuje, na drugoj strani, nesposobnost da prepoz-
na svijest Bonjaka-muslimana kao svijest otpo-
ra njihovom prosrpskom ili prohrvatskom nacionaliziranj u. I
sa tog stajalita pripada njegova nacionalna misao rukavcima povijes-
nih kretanja onoga vremena. Pripadaju, dakle, pred-
stave - arheologij i anahronih ideja u historiji socij alne i misli u
BiH.
Unutar njih, misli on II diskursu ideologijski retrogradnih, kulturno pro-
tivcivilizacijskih i znanstveno neutemeljenih ideja, pojmova i projekcija.
o tome i njegovo moralno bezbrina i znanstveno iracionalna
upotreba pojmova koje smo identificirali kao pojmovi dehumanizacije,
karakterologije, stereotipija i predrasuda, rih
njihovih toksikomanskih i zbiljski najrazornijih oblika. Negativne,
slike etllopsiholoki!t atribucija bosanskih musli-
mana, unutar kojih se oni, a to je svugdje pIVa djelatna radnja agre-
sivnog nacionalizma, degradiraju na egzistenciju niih, pa i neljudskih
vrijednosti, i ovdje su, kao i II drugim tu da
racionaliziraju imperijalizam i hegemonizam. Naravno,
on ne upotrebljava onaj kategorijalni aparat ali sadrina njegovih per-
cepcija se bez rezeIVe moe supsumirati pod ove pojmove.
U one anahronizme njegove socijalne, i nacionalne misli
spadaju i njegov pojam i mitologija srpske nacionalne asimilacione
sflage i s njima u vezi njegova interpretacija odnosa izmedu nacije i
religije, nacionalnih i vjerskih identifikacija. Preferira, vidjeli smo,
ideju, kulturu i politiku asimilacije Drugog. Ne vidi u tome nita anti-
demokratsko, agresivno, imperijalno, ne pTeIX'znaje u toj politici mani-
festaciju ugroavanja ili negacije prava drugih etnikuma i manjinskoet-
grupacija na vlastitost. Naprotiv, vidi u toj politici nacionalne
550 Vladinlir
superiornosti i, navodnog, srpskog civilizacijskog Hipostaze
tako pojmljene nacionalne demonstiraju se i II njegovom
diferencije religijskih i nacionalnih identiteta. Onaje,
zapravo, pojmljena kao "teorijska" legitimacija nesmetanog, anti-
moralnog, neobuzdanog, patolokog praktici-
ranja one asimi/adone snage i njenih antihumanih, antidemokratskih,
dimenzija i implikacija.
U naem uvidu, II nerazrjeive inkonzistcncije zapada, najed-
noj strani, njegovna deskriptivna tvrdnja koja, istovremeno, i pledira
procese povezivanja srpske kulture, srpstva i Srbije sa Zapadnom
Evropom
49
i, na drugoj strani, ovaj kvaziaksioloki i pseudokultumi ali
djelatni projekat dehumanizacije drugih naroda, ovdje posebno
Bonjaka i Jevreja. Uostalom, kao to smo vidjeli, njegova himni-
hi postaza, navodne sIpske asimilacione snage, sa svoje strane u
puku retoriku i demagogij u situira njegove pozive srpstvu da bude
otvoren ka liberalno-demokratskim vrijednostima.
U historiji misli II Bosni i Hercegovini Vladimir fig-
urira kao zanimljiv autor i po tome to je, prije svega, svojom kritikom
patolokih deformacija prakse, insistirao na
politici. A one su deformacije dolazile u fonnama njegove
germanizacije i birokratizacije. Otuda i moemo konstatirati: jedina nje-
gova misao koja pripada emancipatorskim idejama njegovog vremena
jeste misao o jezika.
No, to j e situiranje/anna/no, pa promotrena u svojoj sadrini ona
iz onog emancipatorskog. Jer j e, istovremeno, njegova pozicija srpskog
unitarizma - hegemonizma, i po strandardima onog vremena,
pripadala duhu anahrone politike i kulturnog konzer-
vativizma te izraavala u to vrijeme politiku pan-
srbizma. A onje, i II koncepciji, u svojoj aksiologiji i empirijskoj zbilji,
pogotovo kad je neskriveno postajao program srbijanske dravne poli-
tike i prema Bosni i Bonjacima posebno, bio
nedemokratski, imperijalan, na kraju i
551
"'{\ ff ladimir pripada najrelevatnijim idejnim fonnulatorima
V i akterima srpskog pokreta koji se artikulirao
II okvirima "organizacije!>! Mlada Bosna.
2
lnterpretacije njegovog
knjievnog rukopisa, njegovih ideja kao i angamana
pojavljuju se jo za njegovog ivota, II ranoj mladosti, II 1908. godini.3
Unutar srpskog kruga, odmah nakon njegove smrti, vrijednos-
no je percipiran kao " ... najbolji predstavnik cele Bosne i Hercegovine, II
onome to j e II njima najvie nesavladivo, neuokrotljivo i
l ''Mlada Bosna nije imala obiljeja jedinstvene i hijerarhijski organizacije. To
j e prije bio zbir organizovanih grupa srednjokolaca koje je
povezivala spremnost da se bore za od vlasti i za stvaranje jedne
jugoslovenske drave." (Nikola Osvrt na mjesto i ulogu Mlade Bosne u istoriji
naroda Bosne i Herr::egovine, 'J>regJed", Sarajevo, br. 7.- 8., 1974., str. 724.) I Nedim
arac zasrupa miljenje: "Mlada 80snaje ostala nehomogena, na kon-
spirativne grupe svijest su proimale kompilirane ideje raznorodnog porijekla."
(Nedim arac, O nekim elementjma stT1lktUf"e mfadobosanskog polaT!-
ta, "Pregled", Sarajevo, hr. 7. - 8.,1974., str. 738.)
2 Smatra se da je u Mlada BOSI/a (Kalendar "Prosvjete" za
1911. godinu) pIVi put upotrijebljen ovaj naziv. O nj enoj djelatnosti, ire u: Veselin
Masleb, Mlada Bosna, "Svjetlost", Sarajevo, 1945.
3 O Vladimira Petar kao "Brankovo kolo",
Sremski Karlovci, br. od 12. novembra 1908. godine, u: Vladimir Ogledi i
pisma, "Svjetlost", Sarajevo, 1956., str. 336.
552
Vladimir
On je bio nepomirljivi pristalica nacionalne borbe i revolucije
... Oni su, (Vladimir i pripadnici Mlade Bosne, nap. E. Z.)
pored nai j edini i pravi revolucionari. Direktni
unuci i sinovi uskoka i hajduka .. ,",4
je " ... pripadnik jednog velikog narataja nacionalnih revolu-
einara ..... ,5 bio je ", .. od krvi onih koji su dizali bune na dahije, bili bitke
na Crnim Potocima i po nevesinjskim planinama."6
I kasnije, nakon II svjetskog rata, unutar etabliranog
diskursa, uglavnom II duhu glorifikacije, interpretacij e
identificirale su Vladimira i pripadnike Mlade BosIle kao
"revolucionare", "demokrate" 'Jugoslavene"'? Iako rijetka, ipak je,
mada nema nikakvo utemelj enje da je bio, i po
vlastitom samorazumijevanju, srpski pokret, provokativna predstava po
kojoj je pokret Mlade Bosne bio interna-
cionalan, svenacionalan, dakle, djelo inteligencije sva tri naroda Bosne
4 Boidar Purie, Nekrolog, "Srpske No vine", Krf, 3. avgust 1917., u: Spomenica
Vladimini cit izd., str. 96.
5 M. B. Nekrolog, Vlado "La patrie Serbe", Paris, sep!.-okt.
1917., u: Spomenica Vladimirn GaCinovieu, cit. izd., str. 99.
6 Borivoje Vladimir II Sarajevu, u: Spomenica Vladimiru
cit. izd., 102. I kasnije, u doba Kraljevine Jugoslavije se
jednoduno kao ideolog srpske revolucije u Bosni i Hercegovini. Vidjeti, o
tome, naprimjer: M. M. (Marko Vladimir i ideolog
nacionalne napredne revolucionarne omladine, "Politika", Beograd, br. od ! 2. avgusta
\ 934.; Vojislav Gmlrilo Princip i revolucionamog rada II
SarajevlI, "Jugoslovenski !ist", Sarajevo, br. od 8. januara 1941.
7 Recepcija onih i, II osnovi, predstava da se prepoznati i u
tekstova na okruglom stolu o Mladoj Bos"i a objavljenih II ' 'PregledU'',
Sarajevo, br. 7-8., 1974. gooine. Onu predstavu o revolucionarnom credu unutar Mlade
BosIle naprimjer Vlajko "Njih je okupljala ideja revolucinarne
borbe za nacionalno ispod austro-ugarske okupacije":(Vlajko
Mlada Bos/la i pokret II Bosni i Hercegovini, ' 'Pregled'', Samjevo, 1974., SIr.
73!.) Ovaj autor posebno insistirati na njihovom jugoslavenstvu, iako naprimjer,
Vladimir kao reprezentativni sudionik Mlade Bosf/c, tek pred kroj ivota
otkriti i prisvojili ovu idej u, a Borivoje kao IO vidjeli, uzgredno spom-
injali 'Jugoslovensku zgradu". (Ci!. izv. str. 73 J.) I Vladimir Dedijer apos-
trOfirali jugoslovensku orijentaciju Mlade Bosne su pripadnici, navodno, shvatili" ...
neizbenost revolucionarnog unitenja Habzburke Monarhij e i, drugo, potrebu stvara-
nja junoslovenske zajednice sastavljene od junoslovenskih naroda istog
porijekla, ali razdvojenih istorijom". (Vladimir Dedijer, Sarajevo /914.,
Beograd, 1966. , str. 765.)
Vladimir
553
i Hercegovine.
8
U kontekstu ideolokog monocentrizma, kritike
ovakvih predstava su bile, manje ili vie, skromne, diskretne i obazrive.
9
No, ne radi li se ill o stereotipijama i ideolokog diskur-
sa? One se propitati a njegova misao, bez ideolok-
ih i predrasuda, na
Ekspanzivni pansrbizam
Dva su temeljna pitanja to ilije historija, kao postavila
u Bosni i Hercegovini pod austrougarskom vladavinom: nacionalno
pitanje i pitanje dravnopravnog i statusa, ne samo unutar
Monarhije, nego i u projekcijama ispod austrougarske vla-
davine Bosne i Hercegovine. Kako misao
Vladimira misao koja, kao to vidjeti, nije mogla
ignoritati ove historijski posredovane zadatke egzistencijalno-epohalnog
karaktera, odgovara na ova dva historijski supstancijalna pitanja?
Odgovori se unutar ire koncepcije i unutar
tradicionalnih predstava o povijesnom identitetu i individualitetu Bosne i
Hercegovine. Temeljnu, izvorinu komponentu tih koncepcija i predstava
8 Mlada BosIla je " ... predstavljala akciono jedinstvo najborbenijih elemenata u borbi
mlade inteligencije sva tri naroda u borbi za Bosne i
Hercegovine od austro-ugarske okupacijc." (Branislav jediIlSf\'O Mlade
BosIle P/vriv austro-ugarske okupacije, "Pregled", Sarajevo, br. 7-8., 1974. , sir. 805. )
9 Taj diskurs koji da demistificira one glorifikacije i konvencionalne pred-
stave le pokae njihovu neadekvatnost unutar etablirane interpretacije,
jeste unikatan ali tada vie diskretan nego eksplicitan. U ilustrativnom smislu, taj se
diskurs moe naprimjer, u interpretaciji Nedima Sarca ili Mustafe
Tako Nedim arac dovesti u pitanje uvrijeenu predstavu o revolucionamon karak-
leru pretenzij a Mlade Bosne pa " ... kod mladobosanaca su primjetne
svojevrsne preokupacije i identifikacije sa subjektom istorije kome pripada
misij a .... u skali programsko-stratekih ciljeva dominirali (su)
aspekti nacionalne afinnacije. Bitnije promjene ostalih komponenti socijalnog stanja i
odnosa stajali su na periferiji il i JXlsve izvan neJXlsrednih interesa i dometa ovog JXlkre-
ta. (Nedim arac., cit. djelo, str. 738.) Ovaj uvid i u naoj interpretaciji, kasnije,
neposrednom analizom programskih dokwnenata su tvorci idejni lideri
Mlade BOSI/e. J Mustafa problematizira puku aplikaciju pojmova "revolu-
cionarnost", "narod" i 'Jugoslovenstvo" II interpretacijama ideja Mlade Bosne
na njihovom preciznom definiranju bez se, onda, stvaraju
predstave o miljenju pripadnika Mlade Bosne. (Mustafa
Nekoliko IIIctodoloJkih nupomcl1a za pristl.lp Mladoj BosIIi, "Pregled",
Sarajevo, br. 7-8.,1974.)
554 Vladimir
stanovite pallsrbizma. Fonnulira ga eksplicitno: "Bosna
j e stara srpska zemlja. Po svojoj psihologij i, kulturi, celom ivotu."tO
Recipra ovim stajalitem Vladimir kon-
cepciju unutar srpske obrazovane i elite toga doba, i one II
Srbiji, i one II Bosni i Hercegovinu, posebno populariziranoj II
Bosanskoj viItil Mada se mjestimice identificira i kao Bosanac,12
pansrpska pozicija nUDo rezultirati negaci-
jom dravno-pravnog individualiteta Bosne i Hercegovine pa se
tjeenje njenog starosa nakon vidj eti II aneksij i Srbiji.
Dezindividualizacija
Bonjaka muslimana
Sa POZIClP pansrbizrna, i promovirati .....
radikalno nacionalno stanovite .. ,"\3 koje treba da stoj i II
programu srpske inteligencije. to ulazi i nj egove bitne komponente?
10 Vladimir Mlada Bosna, kalendar ''J>ros\jete'' za 191 1., Sarajevo 1910.,
u: Vl adimir Ogledi i pisma, cit. izd., SIT. 70.
II "Srpski kurs je u svakom broj u "Bosanske vile" obeleen, iskazan na bilo koj i
Kao skoro svi Srbi u to vreme, list stoji na stanoviru da je Bosna i Hercegovina srpska
zemlja i da u njoj ivi jedan jedini, srpski narod, razdeljen u tri vere. Dosljedno tome,
lis! poslojanje RIvala i hrvatskog imena, u okupiranoj zemlj i, i lO u vie pril ika
otvoreno, bez ograde iskazuje. Tako, na primer, kad Tihomir prikazuje
"Zbornik za narodni ivot i junih Slavena", urednitvo II beleci dodaje: '1)
Bosni i Hercegovini niti ima Hrvata niti hrvatskih imena, nego doljaci kvare i jezik i
XIJlI1898, hr .. 8., str.128). Pored ovoga, list se zalae za istorijska prava Srba
na delove Dalmacije i Dubrovnik i zastupa tezu o Srbima katolicima, ... ". (fodor
KrUit:VKC, listovi u XIX veku, "Veselin Maslea", Sarajevo,
1978., SIT. 318.) Uz sav svoj pansrbizam, Vladimir ne zauzma ovako
radikalno stanovite spram Hrvata U tekstu u koj em formulira asimila-
torsku politiku spram Muslimana u Bosni i Hercegovini, kako novopokrenut list
"Srpska omladina" " .. . prema Hrvatima u pasivi. neakruelnim pi tanj e
srpsko-hrvatskog jedinstva koje reiti proces rada i vremena celih desetina godina ... ".
(Pismo MilaIlu II Bos. Krojillu, Sarajevo, 28. jula 1912., u: V.
0f'edi ; pisma, cit. izd., str. 197.)
1 U tom smislu govori ti: ' 'To me veseli i kao Srbina i kao Bosanca (odnosno
Hercegovca)." (Pismo Mi/Will u Sarajevo, Mostar, juna 1908., u: V.
Ogledi i pisma, cit. djelo, SIT. 185.)
13 Fonnulira ga Vladimir kao i idejnu orijentaciju novoosno-
vanog lista SlpSka omladina koj i j e izlazio u Sarajevu 1912113 kolske gooinc.
Obrazloeno je u pismu MilaIlu u B. Krajillu, pisano u Sarajevu 28. jula
1912. godine, u: V. Ogledi ipisma, cit. izd. SIT. 197.
Vladimir 555
Prvo, ono " ... zastupati kooperaciju omladine sIpske: pravoslavnih II
muslimana, a prema Hrvatima II pasivi ... ";[4 drugo, ono ", ..
propovedati kult nacionalne dogme, nacionalizam kao religiju, kao
tendenciju ivota ... "; 15 ovaj ", .. nacionalizam
eskpanzivan, i nedovrene elemente (muslimane) ... ";
16 ", .. meanjem stvarati novi tip ljudi srpskih". !?
Kao to se vidi, sastavni dio i konzekvenca ovog stanovita jest misao i
politika nacionalne dezindividualizacije Bonjaka muslimana Bosne i
Hercegovine i Iyihove srbizacije, odnosno asimilacije u SIpSki. nacional-
ni korpus. Muslimani su, zapravo, II njegovoj pansrpskoj opsesiji,
neosvijeteni II svojoj srpskoj identifikaciji, oni su nacionalno ", ..
i nedovreni element ... ", pa se zato i glofiriciraju
poput Osmana koji, kao " ... lijepi srpski tip ... ",18 kao " ... srpski
. , . "19 ka ,. . kre . Srb' "20 k ,.
nacIOna Ista ... , o .. . IS n l otvorem ID... , ao ...
nacionalista bosanskim muslimanima .. . "21, " ... veliki
talas nacionalno pridavijenom. wnrtvljenom masom naeg naro-
da ... ",22 odnosno, muslimanima kao dijelu s1pskog naroda. Ko u " ...
bezizraznu, anacionalnu, sredinu ... '23, kakva je muslimanska,
unosi pros1psko osvjetavanje, odnosno " ... borbeni srpski nacionalizam
... "24, uzdie se na tron onih koji " ... pripremaju velike epohe i revolu-
cije u duama i stvarima ljudsk.im."25
14 Cit djelo, Sir. 197.
18 Vladimir Gacinovic, Osman obj avljeno kao nekrolog u listu ''J>rosvjeta'',
Sarajevo, sveska za apri l 1912., u: V. Ogledi i pisma, cit izd., str. 79.
22 Cit. djelo, str. 7K
25 Cit. djel o, str. 79. U nekim interpretacijama mladobosanski pansrbizam se identifici-
ra, ali ne nalazi se za shodno da se on demistificira. Tako, na primjer, Vlajko
(obonje mladobosansko jugoslavenstvo, konstatirali: "Pri
tome su BiH i Makedonija smatrani srpskim zemljama. Nije se imala predstava kako bi
u tom izglooalo nacionalno bosanskih Hrvata i Muslimana".
556 Vladimir
Rasna "teorija" nacije
No, to podrazumijeva Vladimir pod nacionalizmom
i srpskim nacionalizmom, posebno? Ono na recepciji rasne
teorije nacije.
G
. " l k"' "26'" . k" "27
ovon o ... s ovens OJ rasI... 10 ... rasnostI srps OJ ... , on veru-
je II ", .. vrednost nae mlade burne rase ... ",2S govori o tome kako II
Bosni ", .. zvone izmeane melodije dalekih rasa" ... 29, pie o novoj
srpskoj generaciji koja je ", .. pred stvaranjem nove rase i umiranjem
" 30 'ed .. " ml dib B " ka
stare ... , a za J nu generacIJu... a osanaca ... e rnje
imala ", .. primitivnih koja vezuju delove jedne rase i ih
duboko solidarnim II tekim danima". ;3] II "alosnom" ivotu srpskih
d
d " da . fizk . ln" 32 A
stu enata VI l ... opa DJe rase, IC 0, umno I mora o ... .
unutarsrpski spor o odnosu prema aneksij i ", .. stavio je celu rasu II novo
gvode i ukvrio na mali, razbacani i srpski narod."33
(Mlada Bosna i pokret u Bosni i Hercegovini, cit izd., str. 731.) da je
"muslimansko pitanje" unutar pansrbizma, vidimo to kod "rijeeno" nji-
hovom dezindividualizacijom i srbizacijom, slijedi, iza one konstatacije,
apstraktni komentar: ''Njihova velika slabost bila je u tome io nisu znali da poveu borbu
za nacionalno s IXlIoom za rjeavanje socijalnih pitanja." (Cit djelo, str. 731.)
Uz tu "veliku slabost" ide, II naem uvidu,jo temeljnija: koncepcijs-
ka pozicija ekspanzivnog pansrbizma i rasna teorija nacije, to se, ovdje, kao i u
mnogim drugim tekstovima koji se bave interpretacijom idejnih orijentacija Mlade Bosne,
jednostavno preutkuje. O kritici mladobosanskog, pansrpskog nacionalizma i njegovoj
recepciji kod Veselina u knjizi MkuJa Bosna (1945.) posebno II aspektu njegove
negacije nacionalnog individualiteta Muslimana vidjeti u: Avdo Humo, Mjesto Mlade
Bosne u borbi protiv Austro-Ugarske, "Pregled", Sarajevo, 1974.
26 Vladimir Pismo Rosi u od 20. X. 1914., u: V.
Ogledi i pisma, cit izd., str. 212.
Cit. djelo, str. 215.
Vladimir Pismo iz TuionaRosi u od 3. Xl 19 14., u: V.
cit. izd., str. 218.
29 Vladimir Mlada Bosna, cit. izd., str. 70.
30 Vladimir Bogdnn Zeraji(:, pod naslovom smrt jednog heroja objavljeno
anoninmo u izadnju Pijemonta tl Beogradu 1912. godine, u: V. cit djel., str. l l?
31 Ch. djelo, str. 123.
33 Cil djelo, str. 128. U recepciji rasne leorije nacije nije u to doba nita
Dijeli on ovu predstavu sa srpske inteligencije toga vremena. U ilus-
trativnom smislu navedimo jednu predstavu Pere Vladimir je
''Najrasniji V. nap. E. Z.) u celom naem mladom kolenu, onje bio
samo inkarnacija nae rasne due ... ". ( Pero Pomen o u:
Spomenica Vladimiru uredio P. Sarajevo, 1921., str. 110.)
Vladimir
557
Ovdje tennin rasa nije upotrebljen kao metafora nego da identificira
zbiljsku bit nacije. Nacija je, u njegovoj percepciji, jedna ekskluzivna
prirodnadatost,jedan rasno profilirani entitet, jedno bivstvu-
koje u sebi nacionalni individualitet krajolika i totalnu
"nacionalizaciju" prirode i geografije.34 Kao rasno-bioloka datost, nacija
i nacionalno su i neto misteriozno: na tajanstvenoj
identifikaciji nacije i zem1je.
3S
Rasni individualitet nacije dat je, primamo,
u stratumu. 36 No, nacija, utemeljena na tom rasnom ekskluzivi-
tetu, dakle, na "zemlji i kIvi",jest i duhovno-kulturni i moralni entitet. Slika
ga, i jezikom. Kako je nacija jedan
rasni individualitet, to ona, kao organski individumn mora imati i
atribute. U toj sintezi rasnog i duhovnog u njegovoj percep-
ciji nacije figuriraju sklonosti ka stereotip ijama 37
Elita i mase
Nadalje, ulaze II njegovu percepciju srpske nacije jo dva vana elemen-
ta: kao rasno-kulturna datost, nacija se moe ne samo preoblikovati
nego se moe, kao to smo vidjeli, " ... stvarati novi tip ljudi srpskih." I
drugo, recipira ideju mesijanizma, odnosno ekskluzivne srpske misije.
No, ideja" stvaranja" kao spravljanja novog srpskog tipa proizilazi
i iz podjele nacije na elite i mase.3
9
Njegov rukopis vrvi od rigoroz-
nih predstava o dekadenciji koja proima srpske gomile i srpske
34 U tom duhu i pie: "Treba opevati naa jutra i sutone, zagrliti nae gore i reke, visove
i vence. u nae selo, otkriti srpsku duu, i rasnosl srpsku. (Cit djelo, str. 215.)
3S Otuda i "Ko objasniti du1x:lku i duu i rodnog
zemlje." (Cit. djelo, Sir. 214.)
36 U tom smislu i pie: "Ah! dobri srpski ti nosi utehu, blagu bratstvo i
veru u srpsku misiju, u vrednost nae mlade bume rase." (Pismo iz Tulona Rosi
II od 3. XI. 1914., u: V. cit. djelo, str. 218.)
37 Jedna <xl takvih, u smislu, generalizacija odnosi se na Slavene:
"Slaveni najvie trpe svojim fiziolokim i moralnim sastavom: oni su neni,
sentimentalni, bez Mde volje, bez dubokih izraza i izvaj anih linija i brazda II
surovoj ivotnoj bitci. Prva ih pridavi i oslepi. Brzo se lome njihove i
plemenite due." (pismo Bratu Vojislavu II wzanll, 28. septrembar 1916., u: V.
Pisma i ogledi, cit izd., str. 26 1.)
39 on u enevi Gustava Le Bona i, vjerovatno, njegovu Pshilogiju mase to moe
da ima refleksije i na njegove predstave o srpskim masama. (Pismo Mirku
II Neatel (Svajcarska), pisano u enevi 1911. godine, u: V. Ogledi i pisma,
cit izd, str. 190.)
558 Vladimir
mase.
40
I stratum, koji je, unutar rasne teorije nacije
sakraliziran kao njen supstrat,41 percipira se li negativnim kono-
tacijarna.
42
No, II centru kritike i ovih predstava stoji
srpska klasa i njena reprezentacija. Na nju
se odnose ''Bitna karakteristika naih dana to je
nastrojenje duhova, mali individualizam, uivanje. Tuje sva slava
i sva radost uskog naeg vremena. Podani konkretnijem delu sebe,
ivotu pod i mi smo izgubili smisao velikih potreba,
instinkt velikih nagona, veru velikih osvajanja i obnavljanja. Uticaj
religija II ivotu naroda i pojedinaca vie su nego duboki i sudbonosni.
Dok su verovali, narodi su iveli , i II umiranju bogova uvek je odlazio
najlepi deo njihova ivota. Bez ideala i bez vere, nae generacije dale
su alosne prirnerke svoga opadanja."43 Ova rigorozna kritika, u stvari,
iza sebe krije odbacivanje legalizma i institucionalizma u javnom
angamanu i preferira vanpravne oblike aktiviteta, to u
Mladoj Bosni biti kao temeljna forma i metoda njenog
djelovanja.
40 U ilustrativnom smislu, nekoliko takvih mjesta. "Za poslednjih trideset
godina vrlo malo se razvio na drutveni tip. Taj tip je pun dubokih tragova
ropstva .... Mislimo, radimo, ivimo na sitan uvek sa malim i bez velik
ih svetlih uverenja, koja pokreCu, prikupljaju, ... ivot daje teak utisak srudeni i
apatije. U svojim vrhovima mi smo samo grub materijal, koji treba
slo-liti, prikupiti, postrojiti. Dole, u dubinama svojim, mi smo primiti'l>11i, surovi i var
vari. Imamo oznake mladih i neprobudenih." (Mlada 8osl1a, cit. izd. Sir. 71.) Hi, na dru
gom mjestu kae: "Nikada srpski ivot nije bio sa manje plamena, diskusije,
ideja i i sa sve vie vreve, malih sporazumevanja, i smeha koji opominje na put
i sito telo." (Krik cit. izd., Sir. 75.) U njegovij percepciji "srpska sadaSnjica"
ivi u" ... rejjmu i alkohola ... ". a jedinstvo sa onima" ... koji
pate, bolesnih i narodnih masa ... ".( Bogdan erajic, cit izd.,
Sir. 122.)
41 Fonnulira to na primjeru B. ''U doba malih, slepih cepkanja i
partija, za njega bcle jedini suveren srpski narod, jedina stranka mali nii sloj
i srednja njegova masa." (Bogda" cit djelo, sir. \3 1.)
42 Tako naprimjer, govori t o " ... n8Cm isujevemom seljaSkom staleu
.. ".(Sarajevski alentat, cit izd., str. 84.) No, ovakve predstave su rijetke da je
otrica kod i sljedbenika dominatno usmjerena ka srpskoj
kJasi i njenoj reprezentaciji koja se dri legalizma i institu
cionalnog djelovanja unutar austrougarskog reima.
43 Mlada Bosna, cit. izd., Sir. 75.
Vladimir
559
Kult heroja
Na tlu takvih predstava, onda, moe da se izdigne kultu inteligencije i
kultu nacionalnog heroja 44 on. zapravo, i jest protagonist srpskog mesi-
janizma i mesijanizma unutarnjeg srpskog naroda.
Otuda, kult nacionalnog heroja, i u njegovoj deskrip-
ciji, upotrebljava jezik religije. Sudbinu srpskog naroda vee za pojavu
heroja.
45
oni su ..... nai apostoli, tvorci i krstonosci novih religija i novih
srca. Oni probuditi nae umrle bogove, oiveti vile presvisle od ljubavi
i tuge, doneti novo carstvo slobode i spasiti srpsku duu od ras-
pada i poroka."46 Oni, poput Ljubomira 47 rade " ... apostoI-
ki
"48 ' . 'd'" l ku' "49
s m zamm .. . , II njemu Je VIlO ... aposto s pojavu ... , poput
Bogdana oni " .. , uzimaju predodredeni poloaj vesnika novih
ideja, novog rada i novih akcija ... propovedaju revoluciju duha i miljen-
ja ... stvaranja novog ivota na najiroj nacionalnoj osnovici, novi svetlij i
moral umiranja za ideju, slobodu i okovani narod."50 Otuda je i kult rtve
supstancijalno ove vizije nacionalnog Heroja. on.
poput " ... govori religijom i fanatizmom ... ",51 on je " ... apostol
buna, ruenja i ... ",52 on " ... kao krstonosac proneti svoju
44 Mada u objaVljenim tekstovima ne navodi da je u obilju literature koju je
studirao i Tomasa Karlajia i njegova konzervativna, iracionalna i preda-
vanja O herojima, kultu heroja i herojslwm u istoriji, ona su ipak mogla posredovati u njc-
govoj viziji kulta srpskog nacionalnog heroja. Ovo njegovo djelo prevedeno je II Beogradu
1903. godine. (Informacija prema: Dejan Pjesnici Mlade Bosne, ''pregled'',
Sarajevo, br. 7-8., 1974., str. 823.) Iz drugih izvora se zna da su sljedbenici Mlade Bosne
Kar1ajla. ga je, naprimjer, bliski saradnik Borivoje (Nove
generacijc, "Srpska omladina" 1913., u: Spomenica Vladimiru cil izd., str.
15.) ire o T Karlajiu u: Ernst Kasirer, Mit o dravi, ''Nolit'', Beograd, 1972.
4S ''Problem naroda nije nigde tako duboko vezan sa problemom hero-
ja kao kod nas. Nikada, opet, srpski iivot nije vie za tim nego danas,
kada je pun praznina, poroka i bolova, koji ulaze u vene, zadiru u srea i plove naom
krvlju." (Y. Krik objavljeno u kalendaru PllJ.n-jcte za 1912. g.
Sarajevo 1911., u: V. Ogledi i pisma, cit. izd., str. 75.)
46 Krik cit. izd., str. 76.
47 Urednik Pijemo/Ita u Bogradu, lista koji je okupljao "nacionalne revolucionare".
Umro zaraen kolcrem na bugarskom frontu 1913. godine u bolnici u Skoplju.
48 Sarajevski atentat, cit. izd., str. 86.
50 Bogdan cit izd., str. 118.
SI Bogdall cit. djeL, str. 129.
560 Vladimir
veru i pobediti i ... ,"53 on je, poput ", .. kao
mladi bog .0.", proklamira ", .. novu religiju, novu :filozofiju i novu ota-
dbinu slobode i vidika. "54 Srpski nacionalni heroj rukovodi se
samo jednim koje pripada ''boanstvu i reiigiji",55 - kult rtve
tom boanstvu je apsolutan. Otuda on, poput II sebi sintetizira "
... romantiku i revoluciju, mistiku i religiju."56 Nacionalni heroj, odnosno,
"srpski revolucionar" mora biti, " ... umetnik i konspirator, imati talenta za
borbu i stradanje, biti i zaverenik, zapadnih manira j haj-
duk, koji zaurlati i povesti boj za i pogaene,"57
Nacionalni heroji, znaju za diferenciju
mase i elite ali, oslanjaju se na rasni instinkt mase-gomile, pa vjeruju:
"Revolucija nikada ne dolazi iz kao to se pogreno misli,
nego iz revolucionarne misli koja raste u narodnoj duevnosti, bogata
entuzijazmom, velika unutranj im ivotom i gestima, koji stoje u
psihologiji gomile".58 Nacionalni heroj kao revolucionarni
mesija, revoluciju, opsjednut je stvaranjem novog tipa srp-
stva i srpskih Ijudj59 i "nove istorije".60 U tom njegovom poslanju treba
da sudjeluje nacija kao apsolutni homogenitet, kao jedan individuum,
nema mjesta unutarnjem pluralizmu ni diferencijacijama u subjek-
tivnostima ni politeizrnu odanosti.
61
Nema ljudskih prava, ostaju samo
53 Cit. djel., str. 129.
54 Bogdan cit. izd., str. 120.
55 Vladimir Gijova etilw, pismena radnja za diplomski ispit iz filozof tie na
fakulletu u Fribllrgll (vajcarska), ju]i 1917., u: Vladimir Ogledi i pisma,
cit. izd., str., 177.
56 Bogdafl cit. izd., str. 121 .
59 "Stvaranje novog tipa koji pripremiti direktnu akciju i zaljuljati srpskom sada-
njicom, u vezi s naom tradicijom, koja je oogata patnjama, konspiracijama i bunama,
treba daje veliki i brzi cilj sadanje srpske tiine." (Bogdan cit. izd., str. 127.)
60 Cit. izd., str. 123.
61 ''Na velikom delu treba da celo srpstvo pod svun maskama, u sVim funkCI-
jama, nepri metni genije svugde prisutan, pod kabanicom vojnika, togom
mantijom srpskog svetenika, u ivotu srpske majke, i dui srpske dcvojke, u diplomaci-
ji, u varoi, u malom selu. Svugde da se digne velika zavera, da obuzme vera, koja
imati svoje pesnike i proroke, oorce to probijati puteve, mislioce to obele3vati
linije, oportuniste koji stvar u mnogootonom ivotu mirovanja."(Bogdan
cit djelo, str. 126.)
Vladimir
561
mitoloki pojmljene vrijednosti dunosti i rtve za Naciju. Zato je sklon
mistifikaciji jednonacionalnih drava, a sve multinacionalno mu je
dekadentno.
62
Kao "zapadnih manira" srpski nacionalni heroj
ima, svoje evropske uzore u jednom Garibaldiju
63
ili
Maciniju i 'Mladoj l ta1iji".64
No, nije razvijao i elaborirao sakramentni kult nacionalnog
heroja suhoparnim, hladnim, jezikom. Naprotiv,
retorikom, literarnom imaginacijom, raskonim
jezikom emocija i pisao je ..... buntovne,
vere i portvovanja ...... 65
Na tlu takvih teorijskih i predstava i sudjeluje, kao
najuticajanija u profil iranju JX>1itike i prakse velikog -
srpskog naroda i "srpskih oblasti Austrije".
66
A to
zapravo, je i ideja njhovog ukupnog angamana.
Tu su on i sljedbenici eksplicitni: svi su bili uvjereni .... . da je
samo stranom borbom osloboditi narod i spasiti srpstvo."67 Na usnama
Bogdana " ... lutala velika Srpsko I kasni-
je: "Celo se pokolenje spali na rtveniku srpske slobode u Bosni."69
62 Vidi se to iz njegovog odnosa prema Sjedinjenim Dravama i
Francuskoj: ''Nema zemlje bez nacionalne osnove, bez izrazite due, bez
moralnog i tradicije. Pariz je i zbog toga blizak, jer je velika radionica umova
jednog naroda, svesnog, onnenog predvodnika ljudskog plemena. Amerika je "mutIjav-
ina", meanje, hemija naroda, vrlo ali iva hemija spajanja i mzdiranja
rasnih." (pismo Bratu Vojis/am u Lozanu, 28. septembar 1916., u: V.
Ogledi i pisma, cit. izd., str. 212.)
63 za sebe kae da je bio " ... oduevljeni Garibaldijevac i .. ".
(pismo Milanu II Sarajevo, Mostar, juna 1908., u: V. Ogledi i
pisma, cit. izd., str. 185.)
64 Sarajevski atentat, cit. izd., str. 85. pie kako zakletva Macijenijeve orga-
nizacije ''Mlada Italija" za njih i "nije bio istorijski dokument nego pesma."
(Cit. dj elo, str. 85.) Knjiga ''Mlada Italija" se u krugu njegovih istomiljenika: "Od
Pere medIcmara, uzmi knjigu "Mlada italija" ... ". (PisO}O Spiri Soldu u
Zagreb 8. juna 1912. u: V. Ogledi i pisma, cit. izd., sir. 196.)
65 Borivoje Mlada Bosna, cil. izd., str. 23.
66 Sarajel.ski atentat, u: Ogledi i pisma, cit. izd., str. 81.
6750 . 'e t, ._" tr 91
ra}elJS"-l atelIla , CI . tLU. , s. .
68 Bogdan cit. djelo, str. \3\.
69 Dallilo Objavljeno tl listu Otadbilla, Njujork, 1916., u: V. Ogledi i
pisma, cit. izd., str. 140.
562 Vladimir
osvrt
U aksiolokom svijetu Vladimira nacija kao rasni entitet je
situirana na rang aksioma, neupitlj ive dogme, apsolutne vrijednosti,
najvieg moralnog imperativa. Ona, ima religijski karakter i prema njoj
se odnosi na religioznosti: nacionalizam je sama religija. Njena
povijesna sudbina zavisi od kultno pojmljenog nacionalnog heroja.
Pri tome, nema predstave o karakteru unutamacionalnog ivota ili priro-
di nacionalnog drutva i drave: svijest o demolaatiji reducirana je do
kraja, do neprc}Xlzantljivosti. Tema demokratije je izostavljena iz njego-
vog miljenja. Dunost a ne pravo, funatizamrtve a ne slobo-
da subjektivnosti, uitak II predavanju misteriju Nacije a ne
recepcija rasudlle to su totalitarne, naciokratske vri-
jednosne implikacije misticizma nacije.
No, rasne teorije nacije, i po mjerilima onog vremena, i u evropskom
konteksru, pripadale su ideologijama konzervativizma i imobilnog tradi-
cionalizma. Pripadale su reakcionarnim doktrinama francuske restau-
racije
70
, pseudoznanosti socijaldarvinizma, iracionalnim psihologijama
mase i apologetskom nauku o elitama, antiliberalnim
pokretima i ideologijama. A na tlu, naslanjala se na plemen-
sku aksioloku tradiciju i primitivni kolektivizam.
Iz takve konzervativne i anahrone teorije biti nacije, prirodno, nije
mogao ni emancipatorski potencijal nacionalne politike niti njene
demokratske intencije koje su, ostala do kraja izvana teorijskog i
vrijednosnog interesovanja Vladimira i njegovih sljedbenika.
Utemeljen na anahronom odnosno,
poimanju nacije, koje vrhuni II rasnoj teoriji nacionalnog kao i na
srpskom nacionalizmu kao ekspanzivnom pansrbizrnu,
projekt srpskog nije mogao II sebi nositi istinske emancipa-
torske pitencijale: Srba, vidjeli smo, podrazumijevalo je,
istovremeno, instaliranje novog ropstva ili totalnu dezindividualizaciju,
prije svega, za Muslimane-Bonjake. Pri tome njegova predstava o
muslimanima kao indifiretnom grupacijom, odnosno, naci-
onalno " ... i nedovrenom elementu ... " falsificira onodobnu
zbilju muslimanskog vlastitosti; sa osvijetenim, uz to i ''koncep-
70 Iscrpne uvide u ove doktrine u: Cvjetan Todorov, Mi i drogi, Biblioteka XX vele.
Beograd, 1994.
Vladimir 563
cijski" fundiranim fanatizmom nacionalizma, ignorira kako procese i
oblike muslimanskog kulturnog otpora agresivnoj srbizaciji i
kroatizacij i tako oblike nacionalne autosubjektivizacije Bonjaka
muslimana, naprimjer, o fonni u to vrijeme strana-
ka. I na jednoj i na drugoj rnzini Bonjaci muslimani, u svojoj
supstanciji, iskazuju i pokazuju otpor formama njihove vanjske
narodne dezindividualizacije. Otuda njegov projekt, spram Bonjaka mus-
limana, agresivnog, asirnilatorskog pansrbizma
na imaginaciji pa, i s te strnne, pripada fantazmagorijama stpSke
omladine"7l je "opevao tragediju".12
Implicirala je njegova "teorija" nacije, nacionalizma i pansr-
bizma, nadalje, aneksiju Bosne i Hercegovine - Velikoj Srbiji. A to
rezultirala je negacijom njenog povijesnog, teritorijalnog,
duhovno-kulturnog, dravno-pravnog i individualiteta.
73
misao pretendirala je da bude idejna suptancija
programa srpskog ali to nije bio program istinske emanci-
pacije za sve. Nj egov se nacionalizam, ne moe pravdati i
racionalizirati izvanjskim razlozima, naprimjer koncentriranom represi-
jom austrougarske vlasti spram Srba u BiH.74 On, kao to smo vidjeli,
proizilazi iz osvijetene koncepcije unutar koje se def mira i priroda
nacije i karakter njene "emancipacije".
71 Borivoje Mlada Bosna. ci!. izd., Sir. 54.
72 Ci l djelo, str. 54.
73 S obzirom na bliske veze Mlade Bosne i velikosrpske tajne, organizacije
Ujedinjenje ili SIlIrl, vjerovatno je da je program ove organizacij e i na ovakve
mladobosanske predstave o Bosni i Hercegovini. A 11 Ustavu (Beograd, 9. maj 1911.
godine) ove organizacije, je cilj "ujedinjenje Srpstva", stoji 7.) da su uz ostale i
Bosna i Hercegovina "srpske pokrajine". (Prema Statutu objavljenom u:
Povijesni dokumenti o jednoj srpskoj ideolOgiji, priredili Mirko Grmek,
Marc Gjidara i Neven imac, "Globus". Zagreb, 1993., str. 69.)
74 Takvu interpretaciju, naprimjer, formulira Todor "U godinama 1908-
1910, to jest u vreme kad je sva otrina okupalorskog terora bila uglavnom usmerena
protiv srpskog naroda, u odnosu na Hrvate i muslimane, od njih
podrku svoje politike, II je sigurno momenat u kome su nje-
gove nacionalne srpske koncepcije bile neto vie naglaene" (Predgovor knjizi:
Vladimir Ogledj i pisma, "Svjetlost", cit. izd., str. \5.) Nije, kao to je
pokazano, kod o "prenagla3vanju" srpskih nacionalnih koncepcij a,
nego o nj egovom osvijetenom miljenju prirode nacije i koncepcijski osmiljenom srp-
skom nacionalizmu, kao to nij e o nacionalizmu koji proizilazi, primamo. iz van
jskih razlOga nego je on na dj elu kao konzekvenca one koncepcijske osvijetenosti .
564 Vladimir
No, taj program nije mogao nositi zbiljski emancipatorski {Xltencijal i na
tlu njegovih metoda. Vladimir i Mlada Bosna na austrougars-
ki apsolutizam odgovamju pod uticajem anarhizma i nihiliz-
ma
75
, prisvajaju metodu terorizma.
76
Djeluju vaninstitucionalno: na poli-
apsolutizam odgovaraju i tajnom organizacijom.
77
Zato su i radikalni srpskih partija koje II fonni lega-
lizrna djeluju i javnom ivotu.
78
Njihova "revolucionarnost" jest indi-
vidualna akcija - terorizam.
79
predstava o "srpskoj revo-
luciji" II BiHjest predstava o pukom bez vizije revolucioni-
ranja unutamacionalnih, odnosno, drutvenih odnosa. Ni ni
sljedbenici nemaju predstavu o revoluciji kao demokratskoj revolucij i:
demokratski ethos je II njihovom miljenju - anonimnost
75 Sam identificira uticaj literature na svoje profilira-
nje. U jednom pismu govori o tome kako se kod pire Solde, kojij e bio zatvoren, nalaze
" .. dva moja, prepuna anarhi zma i nihilizma .. " . (Pismo Jovanu u
va)carsku. pisano vjerovatno odmah poslije sarajevskog atentata II Belgiji. u: V.
Pisma i ogledi. dt izd., str. 207.)
76 I V. up(rebljava termin terorizam pa u oojanjenjima njegovih motiva i
korespondencije sa njegovom atentat iz 1910. godine kao
delo". cit izd. scr. 131.)
77 O neposrednom sudjelovanju u organiziranju i radu tajne antiaustrijske organizacije
i Jedan iZIjeta) o revolucionamom radil koj eg je 22. maja 1912.
godine predao sam kapetanu Kosti u Sapcu, jednom od pov-
jerenika ove tajne, organizacije II 80sni.( U: V. Ogledi i pisma,
cit. izd., Sir. 308.- 313.)
78 "Oni nisu mali niti mogli da shvate legalne parlamenl.ame borbe II saborima niti poli-
kompromise ... Borba oko crkveno-kolskih autonomija, u koju je leglo, jedno
vreme, celo nae nacionalno pitanje u Bosni, ostavila ih je ravnodunim. Oni su hteli
punu slobodu, sve pravo, i zato su pregovorima i pretpostavljali borbu
u i muki udarac u grudi." (BtJidar Nekrolog, "Srpske novine", Krf, 3.
avgusta 1917., u: Spomcnica Vladimira uredio Pero Sarajevo,
1921., str. 97.)
79 Borivoje o recepciji le metode terori:nna unutar Mlade Bosne pie:
iz Praga su jedan pouzdan metod: organizovan sitan rad na
narodnom preko prosvete do slobode. Ali Masarikov realizam .... nije bio
upotrebljiv u Bosni ... u kojoj je, za rastrelljenje, trebalo zadaha krvi vic od alfabetskih
tablica ... Drugi metod direktne individualne akcije izgl edao je suvie teak. Ne stoga
to se ne bi nalo terorista ... nije bilo jo dovoljno izvebanosti, sigurnosti i -
sredstava . ... Uza sve, omladinaca se poslednjem meto-
du. Medu njima prvi Vladimir koji je bio konspirator ... " . (Vladimir
u Sarajel'U, ci t. izd., str. 102.)
VLadimir
565
Taj se ethos miljenju, izgleda, otkriva pred kraj ivota.
Pero identificira m evoluciju od individualnog anarhizma-
terorizma preko srpskog nacionalizma do socijalizma i
jugoslavenstva: ''Taki je bio Vladimira revolu-
cionara: od revolucionara on je imao da se razvije u revolu-
cionara idejnog, drutveno moralnog; od nacionalizma, da II soci-
jalizam, i najzad u neki vii jugoslovenski humanizam."80 Prema
memoarskom Tina se nakon upozna-
vanja sa ruskom inteligencijom, identificira sa socijalnorevolu-
cionarnom pozicijom.
81
Ali, u objavljenim programskim tekstovima, na
koje se naa interpretacija oslanjala, nema znakova takve identifikaci-
je.
82
Da je due ivio, moda bi teorijski i evoluirao u tom
pravcu, ali to ulazi u sferu
80 Pero Pomen o Govoreno 2. septembra 1917. u
Crkvi II Lozani, na parastOSll koji je davalo drutvo u: Spomenica Vladimiru
cit izd., str. 116.
81 " ... kad smo se nali pred sami rat godine 1914 . -.. je bio vrlo
socijalista i tvrdio je da su, stvamo, socijalisti jedina stranka koja jeste, moe i mora da
bude prava jugoslovenska ... Zato ne moemo da budemo zadovoljni onim poimanjem
koje ga pretstavija naprosto kao bosanskog ili srpskog revolucionara. Po svom duhu i
tenjama, je pripadao demokratiji truda. Mada nije tampao ni jedne ide--
oloke rasprave je bio naih ljudi koj i idu za Barbisom, Lahom i
svjetskim pacifi zmom. " (Tin Spomenica Vladimira
"Jugoslovenska njiva", Zagreb, br. 44 i 45, iz 1921. Cit prema: Todor
Predgovor knjizi: Vladimir Ogledi i pisma, cit. izd. , str. 17.) Tin u
navedenom tekstu kako se pozivao i na Svetozara sma-
da se nastavlja na njegovo djelo, da je pisao manifest jugoslovenskoj
omladini u kojoj je ",,_ sem marksista, vidio, jo uvek, sensimovce, furi -
jeriste, i prudonovce, i blankistc, i bakunjovce itd. , itd. Tu je pokazao moda i malo
odvie fantazije."
82 bibliograftia i popis radova o njemu u: Ogledi i pisma, cit. izd., SIT.
329.- 347, priredio Vojislav Izbor bibliograftie o Mladoj Bosni i sarajevskom
atentatu u: ''Pregled'', Sarajevo, br. 7-8., 1974., priredio Uranko
567
lIlL.
T
r emeJjni motivi, vrijednosne preferencije i osnovna "teorijska"
stanovita II razumijevanju nacije i nacionalizma. kao i pogledi na
metodu "revolucionarnog" to ih nalazimo II
miljenju Vladimira figuriraju i II miljenju Borivoja
poimanje nacije
Ion, kao fonnulira "teoriju" nacije i nacionali-
zma supstancijalnu odrednicu orgaIlicizam i rasni misticizam.
No, modificira je II ' bit" nacije i nacionalizma i njihovu kul-
turno-moralnu komponentu. Nacionalni identitet i nacionalizam su
bioloki supstrat, ali se ipak ne mogu ", .. sasvim usisati s
mlekom",! U percepciji se: '1zvesno da postoje neke
nacionalne klice svojstvene svim mladim i novimjedinkama jedne rase
.. ,",2 Vidimo, kako ovdje i jezik ('sisanje", mleko", "klice",
"rasa" i sL,) odaju diskurs unutar kojih se misli nacija i
nacionalizam. Unutar njega, on govori o tome kako se .... budi na rasni
atavizam i naim venama potekla je nervozno lav naih dedova."
3
No,
I Borivoje Nove gelleracije, "Srpska omladina", 1913., u: P. Palavestra, cit
izd., str. 12.
2 Cit. dj eL, str. 12.
3 Borivoje Ideja j dela, "Srpska omJadina", 1913., u: P. Palavestra, cit izd. , str. 16.
568 Borivoje
trai se mjesta i za kulturne i moralne dimenzije nacije: 'Mi na svet
dolazimo s naj primitivnijim klicama koje valj a razviti;jer ako se s njima
ne postupa neno, one su uvek na putu da zakrljaju ili se potpuno
ugue."4 Uvjerenje daje ovakva percepcija nacije i nacionalizma kao
sinteze bioloke predestinacije i socijalnog proverena".5
No, onaj diskurs sa uskog terena biologije izlazi na ire
tlo naturalizma: sada i samo prilOdno tlo participira u profiliranju rasnow
kulturnog individualiteta nacije. Iskuava on tu misao na terenu
knjievnosti. Otuda insistira na tome kako treba " .. . dati kritiku naih svesti
i analizu naih srca, kada se bude premetalo i istraivalo ono to je u nama,
uslovljeno tlom na kome smo se odnegovali",6 a je o Bosni kao " ...
zemlji sa svojim prirodnim pejzaima .. ".7 Taj odnos prema
pJimdnom tlu sudjeluje u profiliranju atributa sIpske
nacije: ''Mi smo vie od ostalih delova stpske i htvatske nacije
i i vie vezani za tle jednom neveselom sentimental
w
Iz tog odnosa proizilazi i kvalitet nadonalne duevnosti: ''u na
w
ma su manje izraene strasti nae nacije i obeleene izvesne
osobine, i jedan kult prirodnog pejzaa sa svim svojim najdiskret-
nijim nijansama.''9 U svakom "nacionalna duevnost" i nacionali
w
zam kao recepcije uticaja prirodnog tla, manifestiraju se i u horizontu " ...
rasne solidarnosti, simpatija i ljubavi prema zemlji, njenim planinama i
njenim stvarima". 10 No, ovdje se pokazuje kako je u skladu sa rna-
nirima svoga vremena, recimo to u diskursu, sklon miljenju II
optici sterotiopija, pa se, na iracionalnom tlu, uputa u riskantni napor for-
mulinmja karakterologija, dakle, deskripcije naroda kao da je on jedna
osoba i jedna pa mu se mogu pripisati konzistentni, unifonruti
karakterni atributi.
Unutar poimanja biti nacije i nacionalizma, Borivoj e
se i na povijesno porij eklo nacionalizma pa ulazi na teren
razumijevanja odnosa religije i nacije. Smatra kako je religija,
4 Nove generacije, cit. djeL, str. 12.
6 Borh'oje Mlada Bosna, ''Bosanska vila", 1913., cit. izd., Sir. 50.
g Cit. djelo, str. 50.
10 Nova generacija, cit. izd. , str. 13.
Borivoje 569
" ... duhovni i drutveni smisao ... " unutar " ... primitivnih naroda ... "
prikrivala i pokrivala ..... instinktivno rasne zajednice, rasnih
tenji i ideala."ll U instinktivnoj formi, nacionalizam je " ... uvek posto-
jao, ali je stvar u tome to nije bio fonnulisan i onako jasno izraen kao
danas."12 Otuda, nacionalizam je " ... zamenjivala religija ili,
on je bio tako usko s religijom da se izgubio u njoj".13
U fonni instinkta, nacionalizam je drevan, a II formi osvijetenosti, on je
djelo "novijeg vremena" kadaje " ... postavljen kao teorija i posle prove-
den u pmksu".14 Sa novim vijekom, vijekom "slobode, bratstva i jed-
nakosti" preferirano je, " ... na prvom mestu nacionalno jedne
rase i potpuno ga odelio od re1igije."15
Nacija je, u njegovoj percepciji, prije svega, na-
stvamasI: uz svoj rasni individualitet i uz ukorijenjenost II
prirodno tlo kao ono njene "duevnosti", ona je nuno i
"nacionalni organizam". 16 Otuda, u njene bitne odrednice ulazi to da na
razini individue nacija se, baru fonni ''klica'' javlja kao djelo akta
kao bioloki apriorij. No, i prirodno do posreduje u oblikovanju duhovnog
nacionalnog identiteta koji ulazi kao "nadogradnja" biolokim kompo-
nentama nacionalnog. U organskoj sintezi tih komponenti nacija se onda
i pojavljuje kao rasni individuum utemeljen na biolokom tlu i kulrurno-
duhovnom mediju. Oruda i neprestano govori o naciji kao rasi te se,
kao i unutar "rasnog misticinna".
Razumijevanje nacionalizma
No, to podrazumijeva pod modernim nacionalizmom? U kul-
turno-moralnom aspektu nacije, ga II strogim kategorijama
dunosti, odgovornosti i rtve prema i za naciju. U takvom aksiolokom
kontekstu, nema mjesta za vrijednosti ljudskih prava unutar nacije i
prema naciji. Ponajprije, moral dunosti spram nacije,
II Cit. izd., str. 12.
16 Borh'oje usamljellih, "Srpska omladina", 1913., u: P. Palavestra,
cit. izd., str. 22.
570 Borivoje
"Nacionalizam je otvoreno, iroko i dunosti
prema svojoj naciji i ispunjavanje tih duI1osti."17 U kategoriji
odgovornosti, nacionalizam je, istovremeno" ... pun moralne
odgovornosti i moralnih zahteva."18 l napokon, tu je i ono najsvetije:
kult rtve kao supstancijalno nacionalizma: "Njegova posled-
nja zapoved je i okrutna i svirepa; ona trai rtava, iako li tome lei
njena ozbiljnost, lepota i vrednost"19 Uz apsolutiziranu vrijednost rtve
ide, kao njena konzekvencija, preferencij a i hipostaza djela kao esenci-
jalnog i potvrde nacionalizma: nacionalizam " ... razumem
kao delo a ne kao kao ivot a ne kao sliku ivota. Samo takav ima
zdrave uslove za povoljno i plodno uspevanje, i za uspehe, na
posletku. "20
No, time kod nisu iscrpljena sadIinska nacionalizma
pojmljenog kao konzekvenca "rasnog misticizma" i
organicizma. Njegovo je da je on apsolutna vrijednost ili
apsolutni totalitet i to u dvostrukom smislu.
Prvo, nacionalizam " .. . proima ceo ivot, i kao kakav
neprestano budni pratilac opominje ga na dunost i odgovornost. On ne
ivi danas da sutra bude zaboravljen ili ublaen, jer u lom nije
ivi i nacionalizam, nije trajno i iskreno predavanje svojoj naciji.''2!
Ovo "predavanje naciji" je, dak1e, apsolutno i totalno, jer, " ... okrnjen,
ublaavan i umekavan, on nij e potpun, on je zagrejavanje za
nacij u i nedovoljno vrenje dunosti koje duguje prema njoj."22
Drugo, kao apsolutno, bezuslovno "predavanje" autodepersonalizirane
individue naciji, nacionalizam naciju kao do kraja monolitnu
drutvenu cjelinu. Otuda, kao apsolutna, sakralizirana vrijednost,
nacionalizam, posebno nacionalizam naroda",23 trai
totalnu jednodunost nacije, njenu apsolutnu monocentriranost, organsku
17 Nova generacija, cit. izd., str. 13.
Borivoje 571
U tom smislu, nacionalizam, sa svojim vrijednostima
dunosti, odgovornosti i rtve, " ... treba da i osvoji, sjedini i
veto vee sve due, da postane jedino koje ima najdubljeg
smisla."24 Zato u njegovoj percepciji "nacionalna vera", se
na KarlajIa, postaje velika, ivotvorna, plodna nacionalna Otuda
je nacionalizam najvia, apsolutna ivotna vrijednost: "Raditi za naci-
ju, rtvovati se za naciju, danas jedino moe da smisao nekom
ivotu,"25 pa je " ... nacije jedina prava ... ".26 A u najvie
ljudske vrijednosti spada nacionalni ponos, nacionalna i nacional-
na Vjera.
No, iako sav misaono, vrijednosno i uronuo u srpski nacional-
izam, ni ne moe ostati neosjetljiv na bosanski kontekst. Otuda,
mjestimice upotrebljava i sintagme kakve su ''bosanski i
duh"27 na "izvesnim osobinama" nije se " ... nekom posebnom
snagom ... "28 zaustavila Mlada Bosna. Govori o " ... tvrdom i
nepopraviljivom bosanskom optimizmu ... " koj egje imao, kao pjesnik,
Jovo

Na drugoj strani, osim to najednom mjestu govori o
tome kako Mlada Bosna " ... biti jedan vrlo potreban kamen pri
velike kulturne jugoslovenske zgrade"30 ne uputa se, u pro-
tekstovima, II promiljanje jugosloven-
skog mentaliteta.
Misija inteligencije
Borivoje kao i Vladimir na tlu
poimanja nacije i nacionalizma, izvedenog iz
"teorije" nacije, recipira diferenciju elite i mase, pa se uputa na
teren radikalne kritike svakodnevnice srpskih masa kako bi i sam
mogao hipostazirati u kultnom smislu herojsku srpsku elitu, posebno
24 Cil djelo, Sir. 13.
25 Ideje i dela, cit. izd., str. 19.
26 u.samljenih,. cit. izd., str. 23.
27 Mlada Bosna, cil izd., scr. 51.
28 Ci!. djelo, Sir. 51.
30 Cit. izd., str. 52.
572
Borivoje
omladinu."31 Iritiran je inteligencijom koju karakterizira
"... ono fatalno predavanje optem toku bez protesta, ravnoduno
izmirenje sa ivotom mase koja nita vie ne trai sem gola preivlja-
vanja."32 Neprestano kritizira " ... filozofiju stojicizma ... " inteligencije,
.. ... tvrdoglavi i podli egoizam otrovanih dua ... "
pri tome, kako svaka "samoivost" " ...
propadanje sopstvene due i kre sve obaveze prema zemlji i nacional-
noj dui."33 U maniru generalizacije, na dekadenciju
unutar srpske svakodnevnice, "Gadna filozofija
samoivosti i sebezadovoljenja glavna je karakteristika jednog velikog
dela naeg drutva ... . ima nama neto trulo i gadno to kui dobro
i plemenito oko sebe."34
U ii radikalne kritike srpske stvarnosti kao stvarnosti dekadencij a
nalazi se, kao i kod generacij a "naih pod kojom se,
u stvari, misli na reprezentaciju koja prihvata da
djeluje institucionalno i u okvirima austrougarskog poretka na legalan
U skladu sa svojom opsesijom za vaninstitucionalnim, paralegal.
nim i "revolucionarnim" angamanom, ovoj reprezentaciji se prigovara:
"Vaspitani u jednoj mlakoj bezbojnoj sredini, razdvojeni
mrnjama, razdvojeni nacionalno, srno se prema nama
samima. Nai bili su kapitulirali i na nj ihovo oruje popadala je
njihova srca zatrpala sramota. I to bi nekoga njima je
zadovoljstvo iO mogu golo iveti ne nita i sve to
se od njih zahteva,"35
31 U smlslu, evo samo tri mjesta na kojima sc takva kritika,
Nacionalizam omladine ", .. nije borben, nije smeo, ne daje nade II lepe i bolje dane. On
ne struj i nije jedina religija, on je jedno pokraj ostalih, on ne obuzima
srca, ... ". (!deje j dela, cit. izd., str. 16.) lli, na drugom mjestu se kae: ''Vera II na opti
nacionalni uspeh bila se i u naim srcima zacarila se tiina i ravn
odunost. Mi smo ili nai m stazama kao to se ide na gubilite, mimi i alosni u svo--
joj ... ". (Ideje i de/a, cit. im, str. 16.) se i trpela. Tukli su nas i mi smo
Imali su za nas najpogrdnije, najsramotnije to moe gospodar robovima."
(Ideje i dela, cit izd., str. 17.)
32 usamljenih, cit izd., str. 20.
35 Ideje i dela, cit. izd., str. 17.
Borivoje 573
Na takvom tlu, onda, razumljivo i kod izdie se kult nacionalnog
heroja, odnosno, omladine" kojoj pripada poslanj e "vaskr-
sa" i srpskog naroda u Bosni i Hercegovini. Ono se ost-
varuje kulnmo rangiranim vrijednostima znanja, dunosti, rtve i djela.
Nasuprot sveoptoj dekadenciji srpskog drutva alternativa je nedvos-
mislena: ''Valja traiti lek na nekom drugom mestu, i onda se najzad
da se nacionalni organizam moe popraviti i nacionalni ideali ost-
variti. Najpotrebnije je do saznanja. Odatle se smisao za delo
i rtvovanje, i onda su sve prepreke sitne, sve smetnje nitavne.''36
Nacionalni mesijanizam
Uz poslanj e odabrane inteligencije, u tom "vaskrsu" sudjeluje priziva-
nje i obnavljanje, najednoj strani, srpske nacionalne mitologije,37 i na
drugoj strani, profiliranje i populariziranj e svijesti o ekskluzivnom srp-
skom mesijanstvu. Ni ni argwnentacijski i legitimira-
ne izlau sadrinu srpskog povijesnog poslanja, ali nedvosmisleno
iskazuju vjeru u srpsko mesijanstvo. dosta apstraktno, i to II
kontekstu balkanskih ratova, da respektira
srpske " ... herojske napore za izvijtenje svojih pravica ... ", 38 to mesi-
janstvo fonnuliratri na ovakav srpska nacija " ... ima usrdne elje
da donese jednu novu i sveu notu u optu kulturu sveta."39
Neovisno od toga to ni ni zamisao srp-
skog mesijanstva, tu idej u ne ona figurira unutar idej -
nih protagonista Mlade Bosne to se moe vidjeti u
36 usamljenih, cit. djelo, str. 23.
37 U nacionalne svesti najirih nacionalnih masa" i koristi srpsku
mitologiju, pa, naprimjer, u kontekstu "pobjedonosnih" balkanskih ratova, pie: "Ono
u to su verovali oo nas, ali maloduni kao i mi, ispWlilo se. San sEarih naih
barda, naih nacionalnih pesnika ispunjenje. Isptnljeno je ono IO su opevali slepci gus-
lari pod debelim hladom ostarelih hrastova, il i uz raspaljena ognjita, u puste,
mime Ono to je jednom poeleo talijanski pesnik sada je istina i ko
mole da iz sinjeg mora nije isplivala Markova topuzina i da njegov arac nije pro-
leleo obnovljeno Kosovo? Na nacionalni pesnik g. Aleksa video je gde
leti iroko raskrivljenih krila i trese svojim tekim mrkim grivama." (Ideje i dela, cit.,
izd. Sir. 18)
38 Ideje i dela, cit.. djelo, str. 19.
574 Borivoje
recepciji i intetpretaciji ove zamisli. Ona je jasna i
razgovjetna: "Kroz celu nau istoriju osetili su i guslari, a i mi,
da ide vatrena struja neke mesijske misli, za sobom cele gen-
eracije, i ih, i i i opet. Mi nekako
da nai nisu vodili ratove niz kotlinu
samo da ire zemlju, nego da kau jednu ideju oni je nisu
moda dovoljno jasno videli ni sami, ali suj e slutili i zidali joj hramove
na svakom povijarcu i posle svake pobede, sve dole do Soluna. Mi svi
dobro vidimo kako je narodni genij skinuo s Lazara zlatni oklop i s
gvozdene lemove, i zaodeo ih odedama, kao da su pravi
sveci. Ceo Kosovski Mit nije vie za nas epopeja, kao to su
Ilijada, i Eda, i Nibelunka Pesma, i pesme o Karlu Velikom. Kosovski
Mit izgubio je istorijski karakter i pretvorio se u jednu narodnu filozofi-
ju ili religiju. Ne peva se snaga nego ideja: po snazi, Vlah Alija je
od Strahinje, i od Marka, i Murat od Lazara. Car Lazar upra-
vo se pobede, za pobedu idejnu, kad ga o torne pita
Sveti Ilija, gromovnik. sudbine. Njegovi vojnici idu u boj sa svetim
u srcu.
Tako na najdublji narod shvata svoju istoriju i svoj zavet u njoj. Pa ni
jedan strani dubok i objektivan, da smo mi
onaj narod koji imamo da reimo balkanski problem: ne govorimo o
smislu, koji i nije vaan, nego o kultumom."41
40 Pero je " ... u Samoboru kcxl Gaeka 1888. godine. Gimnaziju je
zamio II Mostaru, a II tenevi i Friburgu srudirao germanistiku i filozofiju.
Godine 1917. doktorirao u Friburgu disenacijom o u knjievnos-
ti . Bio dobrovoljac II balkanskim ratovima 1912-1913, a za vreme prvog svetskog rata
u emigraciji sekretar ''I>rosvcte'', drutva za narodno Godine 1916.
boravio s Vladimirom u SAD na prikupljanju za porodiee
postradalih rodoljuba. Posle prvog svetskog rata bio sekretar II ministarstvu inostranih
poslova i sekretar ''I>rosvete'' II Sarajevu. l 926. godine preao II Skoplje gde je bio nas-
tavnik., vanredni i redovni profesor na katedri za jezik od 1927-194 l. za vreme
rata prisilno penzionisan, je u slubu (X)s\e i do 1958. bio profesor
za jezik i knjievnost na Univerzitetu u Beogradu. Poslednje godine ivota
proveo je skren tekom Umro je u Beogradu 1964. godine. Pored niza
zapaenih radova iz oblasti germanistike, medu kojima se studija "iler u
Jugoslaviji" (l 937) i niz O Geteu, je objavio knjige "Srbi uAmeriei"
( 1917), ''Napor Bosne i Hercegovine" (1929), "Sabrani ogledi" (1956), u kojima ni
izdaleka nije sakupljeno sve to je on napisao." (P. Palavestra, cit. djelo, str. 409.)
41 Pero PQmel1 1917., u: Spomenica Vladimiru
eit. izd, str. 110. -111.
Borivoje 575
Ne u iru interpretaciju glavnih komponenti ideologije srpskog
mesijanizma, ovdje valja akcentirati samo to da ovakva
interpretacija sadrine i smisla srpske mesijanske svijesti promauje
utoliko to ignorira povijesnu da je ona bila ideolgijski oblik
racionalizacije teritorijalnog ekspanzionizma kao, kroz vijekove, sup-
stancijalne odrednice velikosprskog nacionalizma. Nije, dakle, navodno,
benigno po svojoj izvornoj intenciji, mesijanska poslanje bilo poslanje
unoenja u svijet neke spasonosne Ideje i univerzalnih duhovnih vrijed-
nosti; naprotiv, ono je, kao sastavni dio velikosrpske nacionalnodravne
ideologije, bilo instrumentarij legitimiranja kontinuirane, agresivne
politike irenja "srpstva" i njegove drave u prostoru. Srpski naciona-
lizam je kroz povijest uvijek bio ekspanzivni telitorija1ni nacionalizam i
to je njegovo supstancijalno a mit o srpskom mesijanskom
poslanju bila je fonna njegovog rnimikriranja. ovakav ide-
ologijski smisao srpskog mesijanstva, Pero propovijedati
srpsko irenje ka Zapadu. Zamilja da " ... dravne granice opau sve
nae pokrajine ... "43 u okvirima Jugoslavije, i to ne zato to bi
srpskom narodu trebala jugoslovenska drava " ... da mu proiri zemlju
i vojsku za dalje ratove. Ne, nego zato to on vie ratova-
nje".44 irenje na Zapad, jer " ... je odista Hrvatska jo potrebnija od
.. . ",45 nuno je, navodno, zbog toga to srpski narod ne moe
prebivati vie ..... ako se ne pomea i ukrsti sa onom blaom krvi svoje
zapadne Otuda " ... nije Jugoslovenska samo zemlja, nego je
Jugoslovenska jedan ideaL"47 Ideja jugoslovenstva, fonnulirana, istina,
unutar zamisli o srpskom mesijanstvu, za razliku od i
kod Pere vidimo, je do kraja kristalizirana.
Pansrbizam i dehumanizacija Bonjaka
Kada se i u svojim teorijsko-koncepcijskim aspektima nacionalna
misao Borivoja siruira ili aplicira u bosanski konkretno-historij-
ski kontekst onda se u njoj otkrivaju nove dimenzije. Pokazuje se,
zapravo, da ona, u svojoj sutini slijedi stanovite pansrbizrna.
I u njegovoj percepciji tri su njegova
45 Cit.,djelo, str. 114.
576 Borivoje
Prije svega, u Bosni egzistira samo jedan srpski narod diferenciran na
tri vjere. 48 A i jezik je srpski pa i JlU10ge muslimanske pjesme pisane
su arapskim pismom a srpskim jezikom.
49
Nadalje, pansrbizam
i u njegovoj percepciji na, kako kae "srpskoj zavetnoj misli"
koja sves' ps/ro ujedinjenje ili ujedinjenje S'pstva bez obzira na
njegove unutarnje vjerske i provincijalne razlike. 50 Potom, karakterizira
ga nacionalizam kao religija, kao moral rtvovanja individual
nosti i subjektivnih htijenja cjelini homogenog Srpstva i otadbine5
1
,
nacionalnog ponosa i svijesti o srpskoj i i s1.
52
48Da recipira ovo stajalite pokazuje njegova deskripcija proslave desetogodinjice
"Prosvete": "Kao rijetko do sada na proslavi su bili u velikom broju ne samo Srbi
pravoslavni, i Srbi katolici i Srbi muslimani."(B.JJBorivoje "Proslava dese-
togodinjice "Prosvete", "Srpska omladina", br.2., Sarajevo, I. (14) oktobra 1912, str.
54.) Uostalom, eksplicitno govori, ne primjer, o, muslimanima kao dijelovima naeg,
srpskog naroda. (Posledl/je pesme Osmalla "Slpska omladilla ", br. 5.,
Sarajevo, 1. (l4.)jwluara 1913., str. J03. i 104.)
49Fonnulira ovu tvrdnju na kraju svog prikaza knjige Scheic Seifuddin E. Kemura und
Dr. vl. Serbo kroatiscke Dichtung Bosnicher Moslims aus dem XVII ., u XIX.
JahrhW1dert, "StpSka omladina", br. L, Sarajevo, l. (14.) septembra 19 12., str. 24.
50 Proslava desetogodinjice "Prosvete" ul. izd. str. 54.
5 I Ove dimenzije njegovog shvatanja nacionalizma su vec apostrofirane. Evo jo jedne
fonnulacije u kojoj se nacionalizam poima kao religija. o nacionalnom vaspi -
tanju omladine on pisati: ''Njihov nacionalizam u punom srpskom smislu treba da
bude podignut do religije, i njihova uvjerenja od kamena." (Rad srednjokolaca na
"Srpska omladina" br. 1., Sarajevo, 1. (14.) septembra 1912., str. 16.)
njegovu nonnativnu etiku samortvovanja subjektivnost i Srpstvu i
otadbini jo jednom. U nacionalnom vaspitanju srpska omladina" ... treba raskrstiti sa
sobom, svoje ivotne potrebe svesti na minimum i se trpljenju i pregaranju ... nji-
hovo samoljublje ponilCno, i individualno voljenje opte voljenje. Kada
se bude radi lo o interesima celog srpskog naroda, sitni, interesi kao
pena." (Cit. djelo, str. 16.) Sa srpskim nacionalnim vaspilanjem," .. mimo .. se ide u
neznanu daljinu gde se poloiti ivot i stvarno dokumentovati obilno, radosno
voljenje otadbine." (Cit djelo, str. 17.) I kad hvali ciklus Na Kosovu iz knjige
Nove pesme on jo jednom hipostazirati etiku rtvovanja za otadbinu pa pisati
kako one pokazuju" ... da u nas ima ive i zdrave snage, koja se umeti da rtvuje za
otadbinu." (BJ. (Borivoje M. M. Nove pesme, "Srpska omladina",
br.2., Sarajevo. 1.(14) oktobra 1912, str. 52.)
52Akcentira ove vrijednosti udeskripciji Z8vrSnice pomenute proslave ''f>rosvete'':
i duboki izljevi bratskogjedinslVa prati la su ih,
skupa, nap. EL) a ponos - nacionalni ponos - i saznanje svoje i bili su
kruna svega." (Proslava desetogodinjice "Prosvete", cit. izd., str. 54.)
Borivoje 577
Napokon, i u njegovoj predstavi u pansrbizam ulazi mentalitet i
politika dehwnanizacije Drugog.
Ovdje je, kod odehumanizaciji BonjakaMmuslimana. Ne
iskazuje se ona samo u poricanju njihovog narodnog individualiteta i
plediranjem politike njihove srbizacije. Jo vie, publicira se kao
deskripcija njihovog mentaliteta i ivota u radikalno degradiraM
i u do kraja peorativno, predrasudno i predM
stavljenoj karakterologiji. Umjesto anatomije ove deskripcije
evo njenog izvornog lika to se slika u kontekstu opisa muslimanske sre-
dine u kojoj je djelovao Osman zato je
djelo njegovo " ... suvie Ue) skromno, maleno i toplo ... " i zalo nije moglo
dati pjesme koje bi imale svoju trajnu vrijednost karakterom muslimanske
sredine on "J, pokraj toga i s toga: sredina u kojoj je iveo:
nevaspitana, ta vie ni nacionalno osvetena, pod utiskom mrtvog
i tako prostog i tako ivota. Sredina naih konzervativaca, ljudi
pobonih i mlakih, ljudi ubijenih sobom i s polja, ljudi koji ne
ele vie nita no da provedu svoj ivot tiho i mimo. I u takvim prilika
M
ma, opkoljen i stegnut takvim ljudima on i nema kad da se ozbiljno preda
studijama, da proivi kako i koliko treba, da iz kruga banalnosti i
savremenosti koja gospodari ogromnom naih redova. on se
predaje irokoj socijalnoj refonni muslimanskog dela naeg naroda i
zaokupljen idejama on svoj lepi talenat raskiva u sitan novac .
.. . II njegovim pesmama i suzama zatreptali su bolovi jednog dela nae
nacije koji ne zna nita, koji ne veruje ni da ivi."53
osvrt
Ne razvija Borivoje kao Vladimir eksplicitno kult
nacionalnog heroja, ali iz vrijednosne deskripcije omladine
i misije inteligencije se on u imanentnim obrisima. Ne izlae on
eksplicitno ni metodu terorizma; no, nakon sarajevskog atentata, apsoluM
tizira djela se karakter i smisao otkriva na tlu njegove kritike legaiM
izma i institucionalne politike srpskog Respektira i kulturno-
pros\-jetiteljski angaman na oblikovanju "nacionalne duevnosti". Jer, i
na tl u teorije nacije apostrofira i njenu moralnuMkul-
turnu kom(Xlnentu pa inzistira na radu koji ne samo da aktivira srpski
53 Poslednje pesme Osmana ut. izd., str. 103 i 104.
578 Borivoje
"rasni atavizam" nego i na rasnosti nacije utemeljenu,
nacionalnu duhovnost fonnama socijalnog i kultiviranja
onog rasnog individualiteta srpstva.
No, neovisno od ovih i diferencija spram "teorijskih" shvatanja
Vladimira i kod njega na djelu je anahrono, znanstveno
neutemeljeno, konzervativno shvatanje nacije i antidemokratsko, totali-
tarno poimanje nacionalizma koji, treba da potresa i "pretresa"
Srbe " ... boanstvenom groznicom . .".54 Jer, nacija je pojmljena kao
monocentirani apsolut, iznutra socijalno i svjetonazorski nedefirenci-
rani totalitet, identitet jednorodnosti.
Ovakva predstava o prirodi nacije konzekvencija je
miljenja uopte i jedne od njegovih bitnih komponenti: stanovita koje
se unutar organske rasne mistike. Nacija je, otuda, nadindividual-
ni organizam pa onda i nacionalizam postaje organska dimenzija ljud-
skog ivota Nacionalizam se, dodue, ispunjava vanorganskim, dakle,
moralno-duhovnim vrijednostima i sakraliziranim odgov-
ornosti, dunosti i rtve. Ali, to su vrijednosti koje imperativna nalae
vanindivudua1na stvarnost nacije koja j est dogma, religija, sakrament,
vie ovdje, rasno-organska istina svijeta.
"teoriju" nacije i nacionalizma rekonsturirali smo
njene eksplicitne iskaze fonnulirane u njegovim programskim tekstovi-
ma, ali jo vie, njene imanentno
implikacije i neosvijetene, konzekvencije. Sa ovog
intetpretativnog stajalita rekonstruirana njegova "teorija" nacije i
nacionalizma, i po mjerilima u to vrijeme magistralne evropske
misli uopte, i nauka o nacij i posebno, jest anahrona, konzer-
vativna "teorija" nacij e i nacionalizma " ... kao jedine religije .. .".55 Tim
anahronizrnima pripada i njegova sklonost ka miljenju logikom
stereotipij a i nacionalnih karakterologija
No, ta sklonost, u smislu, nije nimalo benigna. Ona, zapravo,
kako se to pokazalo u njegovoj percepcij i Bonjaka, jest kvaziracionali-
zirani oblik pseudolegitimiziranja zbiljske politike njihove dehu-
manizacije i, na njenoj osnovi, izvanjske, nasilne i srbi-
zacije koja se, pri tome, publicira i agitira kao, jedina povijesno-
54 NOI'u generacija, ci t. djelo, str. 14.
Borivoje 579
egzistencijalna alternativa njihovoj mentalnoj, karakternoj, soci-
jalnoj, ekonomskoj i dekadenciji pa i samom nestanku. Ona je,
dakle, sastavni dio njihove narodne dezindividualizacije i desub-
jektivizacije pa je, otuda, kao izraz radikalnog konzervatizma i agresivnog
antidemokrntizma, konstitutivna oorednica srpskog nacionalizma
Iz konceptualne defekcije njegova susptancijalnih dimenzija
drutvenopovijesnog nacije nisu mogli ni filo-
zofija, ni demokratski ethos, ni liberalni svjetonazor. Jer, individuum je
utopljen u organsku supstanciju nacije kao rase, anadindividualni
nacionalni monolit promoviran na rang apsolutne svetinje. Ne ostaje
nikakva prostora za etiku personalizma, demokratski pluralizam, ethos
diferencija i subjektiviteta kao ni za ljudska prava u naciji i spram nacije:
figuriraju do apsoluta uzdignute patrijarhalne, plemenske,
totalitarne vrijednosti dunosti i rtve spram sakralizirane, u rasni misti-
cizam zagnjurene Nacije.
Ove anahronizme, dakle, antilibera1ne i antidemokratske implikacije na-
"teorije" nacije u naem uvidu, da ispravi
i kompenzira Dimitrije takcx1er, jedan oo idejnih aktera mi-
ljenja-<ljelovanja prakticiranog unutar Mlade Basne.
581
K
ako se to faktografski kao " ... pesnik, knjievni
i likovni filozof, nacionalni revolucionar"! Dimitrije
respektiran je kao najumnija Mlade Bosne.
Naravno, iz njegovog knjievno-filozofskog rukopisa, onog objav-
ljenog do 1914. glodine. preferira se ono to irna relevanciju za njegovo
miljenje. Ono je, dato, prije svega, tl kontekstu njegovih
pogleda na knj ievnost gdje je bio ", .. najdosledniji pmgram-
ski iracionalist srpske poezije prve decenije veka,"2 i gdje je razvijao
aktivizam koji je " ... u sutini svojoj ...
pozivi na pobunu protiv sveta drave i
nepravde, protiv "monarhije" (u pluralu: dak1e ne samo habsburke),
protiv socijalne nepravde, (se) neprestano, sa pozivima na
slubu "onom svetu" ... To je fiosofija, ali njen aktivizam,
ma koliko bio akcij om Mlade Bosne, nikako ne zavrava u
okvirima te akcije nego je proet i jakim iracionalizmom apsolutne
volje koja se iskazati kao volja bogotraioca: ako je ta volja u
Mladoj Bosni, onaje zavrila u bogu."3
l Borivoje Dimitrije Vodeni cvet, Povodom smrti Dimitrija
"2ivot", Sarajevo, br. 13., 1953., str. 260.
2 RadtJmir ijuik, Dimitrije Zarad prazl/og ambisa
blistavog Tvorca, program Radio Beograda, zima 1976., str. 437.
582 Dimitrije
Naravno, interpretacija njegovog estetskog iracionalizma ovdje izlazi
izvan predmetnog okvira. No, medij knjievnosti ulazi u vidokrug u
mjeri u kojoj se u njemu probija misao o centralnim
pitanj ima kojima su se bavili sudionici Mlade Bosne. je o
fenomenu nacije, nacionalizma i odgovorima
na austrougarski apsolutizam.4
njegovo razumijevanje ovih fenomena je tako osebujno i
toliko u odnosu na i "teoriju" nacije, i
u odnosu na etabliranu misao toga vremena, da
ostaje zagonetnim to to su, bar kada je o ovoj problematici,
dosadanje interpretacije i mogle situirati u meritorne
sudionike pokreta Mlada Bosna.
Individualizam i liberalizam
Dimitrije ne recipira i patrijarhalnu,
plemensku vrijednosno-misaonu poziciju u razumijevanju nacije i
nacionalizma to mu, onda, otvoriti za novi misaoni
iskorak, za recepciju ideje jugoslovenstva.
5
Ne se, dakle, kao oni,
na terenu milj enja pa, otuda, ne iskuava zablude rasne
teorije nacije i totalitarizama izvedenog iz predstave o mistici
nacionalnog organicizma. Naprotiv, fonnulira jednu liberalnu misaonu
poziciju koja smisao za personalizam i individualizam, pa sa
njenog stanovita pokuava u obliku dovesti u vezu indi-
viduu i naciju, i to u aspektu njihove slobode. to kroz analizu t7-adi-
cije i modeme na tlu knjievnosti.
Recepcija individualizma kao stanovita, iz kojeg
se, onda, posreduju refleksije o umjetnosti i JXl litici, kod je
nedvosmislena, osvijetena, deklarirana i publicirana: ' 'Plodni kult
smislenog individualizma II nas je nevidljivo malen i ako ima kakvog
4 Sam Dimitrije austrougarski reim kao apsolutizam
kako je ''Bosanska vila" bila " ... izlocna sistemat skim i grubim napadajima apsolutiz-
ma". (Za llai knjieI'l1i rad, ' 'Bosanska vila", 1910., u: P. Palavestra, cit. izd. , str. 38.)
5 "Dok Vladimir jo sav u patrijarhalnom nacionalizmu svog ljutog kra,
misli da "u srpsko vino ne treba sipati Iuvatsku vodu", dalle je zah-
svojim velikim kulturnim prebrodio sve nacionalne, region-
alne i lokalne, partikularizmc. on toj svojoj veri ostati dosledan u celoj svojoj, toliko
kratkovekoj , kulturnoj i delatnosti. " (Borivoje cit. dj elo, str. 261. )
Dimitrije 583
individualizma, to je individualizam grupa i amorfui inidi-
vidualizam neinteligentne i moralno sasvim nearistokratske mase ... u mod-
ernom svetu ... imaju Tako je individualno shvatanje ...
tako je individualizam "6 Vidi se, pod individualizmom
ne podrazumijeva nikakav osobni i grupni egocentrizam ili
difuzni individualizam amorfuih masa. Individualizam u njegovoj misli ne
nita drugo do personalizam koji preferira vrijednosti
kao naspram svakog sociocentrizma ma ta on bio, posebno onog
patrijarhalnog, kolektivizma.
No, etiku personalizma situira II iri kotekst recepcije demokratskog i
liberalnog ethosa kao bitne oznake modeme. U tom smislu i pie: ''Nae
doba karakterie se crtom svog individualizma i liberalizma, ono je
vijek udnje za i sopstvenog, ivota,
... ".7 Sasvim u njegovom uvidu se, dakle, u genetskoj i sadrinskoj
vezi nalaze ideje-vrijednosti individualizma i liberalizma.
Poimanje modeme
U ovim aksiolokim koordinatama, dakle, u horizontu recqxije etike perso-
nalizma, ethosa demokratije i liberalizma, razvija i svoju predstavu modeme.
Ona, ponajprije, sadri u sebi kritiku predrasuda prema moderni.
Figuraj u one i ulaze u svijest "gomile" " .. .. naih jz buroazi-
je, kojima je modernost istovjetna sa i .. " 8
6 Dimitrije Izloba Hrvatskog dmtva 'umjetnosti u Zagrebu, "Srpski
knjievni glas", 19 11., br. 5., str. 380. Ne stoji, pri tome, ocjena Dejana po
kojoj se zalagao za individualizam " ... kao to su to, u ovom ili onom vidu,
i svi ostali mladobosanci." (Dejan Pjesnici Mlade Bosne, ''Pregled'',
Sarajevo, br. 7. - 8., 1974., str. 823.) manir aksi-
ologije individualizma kao vrijednosne orijentacije unutar Mlade Bosne pokazuje
i Branko II Svetozar i "Mlada BosIlo ", ' 'pregled'', Sarajevo, 1975.
br. 7-8. Nije sklonost kao individualizmu bila inklinacija Mlade
Bosne to se, u smislu, vidjelo u aksiologiji i miljenj u
njenih idejnih lidera Vladimira i Borivoja Uzgred, apli-
ciranje temeljnih ideja i misli Svetozara na misaoni diskurs mladobosanacu,
kako ga vri u navedenom tekstu, ne moe, pogotovo, svoje utemelje-
nje II sadr:inskoj analizi rukopisa meritornih ideologa mladobosanllca.
7 Dimitrije Nacionalno tlo i modemost, ''Bosanska vila", 1908., u: P.
Palianstra, ciL izd., str. 45.
8 Cit. djelO, str. 41 .
584 Dimitrije
ili u mentalitet "gomile" " ... snobovskih buroaskih sinova, koji svu
modernost nalaze u zafrknutim kravatama, u visokim petama od
cipela i sa kojim stranimjezikom ... ".9 Moderna
nije, vidimo, istovjetna sa imitacijom
vanjskih signuma vremena ili sitnobufoaskom
Uz to demaskira i strah od modernosti koja bi, u ovoj kseno
predstavi, navodno, vodila srpskoj denacionalizacij i, odnosno
porazu individualnosti. l O Istupa protiv konzervativnog
narodnjatva i populizma te razbija strah prema Zapadu. Otuda i
''Mi ne smijemo biti neosjetljivi prema bujnom i svestranom ivotu
modernog i jakog zapada, jer nas, nekultume i nemoderne, taj bujni
i snani zapad pregaziti silom svoje kulture."11
Uz etiku personalizma, aksiologiju liberalizma, demokratije i recepcij u
zapadnih vrijednosti, u predstavu modeme ulazi i njegov
kosmopolitski diskurs, dakle, miljenje koje dopire od stanovita cijelog
U tom smislu pisati : "Jedan je narod ne samo skup,
agregat pojedinaca, onje organizam i, pored toga, dio drugogjo mnogo
skupa, organizma, koj i se zove Pojedinac nije samo
jednog naroda nego je i ljudskog roda."12
Unutar ovog diskursa koji misli i vrednuje rodnu, antropoloku supstan
ciju ljudskog ivota, on odrediti i vlastitu predstavu u
umjetnosti, knjievnog u knjievnosti. svuda j vazda to je
predmet umjetnosti, prvenstveni i predmet njen; ... Ono to je
bitno i to je II ono to to je
predmet i velike umjetnosti .... Ono to je kod jednog naroda
i kod jednog to nije bitno. Iona umjetnost koja prikazuje samo,
ili preteno, to to je na jednom ne iznesavi i ono
to je u tom svim ljudima, mizerna je umjetnost ili
9 Cit. djelo, str. 4\.
10 "Moemo se mi i kultivirati i rnodemizovati. pa da. ipak ostanemo, bogu hvala, ivi
i zdravi; moe sc naa knjievnost podati snanom utiecaj u modernih knjievnosti zapa-
da, pa da. ipak ostane naa, srpska knjievnost; moe jedno djelo nositi pun
biljeg individualnosti naroda, II kome je nastalo biri, II isti mah, savreno moderno. " (D.
Mitrino'\ic, cit djelo, str. 43.)
II Cit. djelo, str. 45.
Dimitrije 585
nije umjetnost." 13 Prema tome, pripadati moderni u kulturi
u krajnjoj liniji, u diskursu, recipimti ideju
personal izma, odnosno aksiologiju koja preferira vrijednost
individue kao individue.
U tome se ne isprcpljuje njegova predstava o moderni, jer ona, sa te
antropoloke razine, silazi i u konkretni
kontekst i tu dobija posebna "Tako je u, u ovom vremenu
demokracije i liberalizma, u naem okupacionsgebitu moderan onaj ko
apsurdnost reima, ko glad i bespravnost
nae jadne mase i ko trai hljeba i slobode jednom ogoljelom i
izgladnjelom narodu."14 Ova sinteza univerLalnih vrijednosti i posebnih
konkretno-povijesnih sadraja II pojmu moderne je zbog toga
to on modernu ne shvata logikom kao datost, II
njenim apsolutnim pa se ona, uz one univerzalne vrijednos-
ti, ispunjava sadrinom na konkretno-histori-
jskom tlu ovog ili onog vremena ili poretka. I S
No, i to je od posebnog jer izraava njegov smisao za respekt
svjetonazorske polifonije, koja je, bitno unutranje lib-
eralne filozofije i demokratskog ethosa, ni ideologijska ni svjetonazors-
ka pozicija ne odnos prema moderni i egzistenciju II njenoj
matici. ''Nije vano kakvo stanovite zauzima dananji prema
problemima naeg doba; moe neko biti i socijalist, i anarhist, i indivi-
13 Cit. djelo, str. 43.-44. Iz ovog horizonta, se ne libi da govori o srp-
skim knjievnim vrijednosti ma poput, naprimjer, Jovana Zmaja: "On se,
dod\le, moe zvati na i srpski veliki pjesnik, samo to to na i srpski ne i mj er-
ilo vrijednosti, a tek to mj erilo treba da nam bude mjerodavno. Neslobodan i
nesvoj, Zmaj ima svog istorijskog, kulturnog i nacionalnog Medutim, taj zma-
jski slavuj malo umije da nam kae o sebi i svojoj dui , o S\'OIll ja i SVOlII pogledu na svi -
jet i ivot" (Cit. djelo, str. 45.) sa pozicija personalizrna govoriti i o
srpskoj pripovij etci: "U naoj pripovjeci ima ljudi iz svih krajeva Srpstva, pa ipak, moe
se nema gotovo nijednog ni iz jednog naeg kraja radi svog narodskog
pjesnitva i instinkta proslavljenog, moda i preslavljenog, Srpstva." (Cit.
djelo, str. 44.)
15 ''Modernost nije neto to je stagnirano, i apsolutno, i jedno, kao to i moral nij e
apsolutan i jedan, nego relativan i podloan promjenama. Onaj ko sudjeluje u
im pokretima jednog doba, ko njegovu duevnu atmosferu i ko u nj oj ivi, mok,
s pravom, traiti naziv mooemog (Cit. djelo, SIT. 47.)
586 Dimitrije
dualist, i spiritist, i teosof, i i to god
glavno je da nau bol i trzanje u naim problemima. I ko,
svu nervoznost naeg doba, trai spasa toj on je mo
deran, bez obzira na njegovo miljenje u je spas."16
dakle, modernost ne recepcijom ovog ili onog, UZ to i apsolu.
tiziranog, svjetonazora, ove ili one monocentrirano pojmljene fi lozofi
je, ideologije ili politike. Modernost ne poima se iz perspektive
preferencije bilo kojeg misaonog sistema ili stava. Na mod
emu se moe alternativno, iz pluralnog diskursa odgovarati, ali, pri tome
je vano, stoji li to odgovaranje u dosluhu sa supstancijalnim problemi-
ma svoga vremena: da li je suvremeno, moderno.
Moderna i nacionalni individualitet
U ocrtanim vrijednosnim i pojmovnim koordinatama pripremljeno je
tlo za uvid u poimanje naroda, odnosno nacije i nacional
izma. Tu vie nema mjesta ni za mistiku rasnog individualiteta naroda,
ni za slijepu zagnjurenost II plemenski spiritus naro-
da, ni za totalitarno poimanje nacije kao medija desubjektivizacije i
depersonalizacije. Istovremeno, se pojavljuje kao
srpskog ovinizma, s1pske i
predrasuda. Istina, ipak, neke zablude svog vre-
mena, kad sa nivoa teorijskih uvida, na empirijsko tlo srpsko.
hrvatskih odnosa, ne moe do kraja konzistentno provesti svoju antina
liberalnu pozicij u kao temeljnu vrijednost koju slijedi i iz
koje misli.
Narod poimati, dodue, u jednoj kategoriji, kategorij i
organicizrna, da je narod jedan prirodni organizam, da je nar-
odno "o.. ono to je u prirodi jednog naroda organski spojeno sa ostalim
njegovim osobinama," 17 paje ono narodno, u stvari, " ... svaki proizvod
prirodnog razvitka narodnog."18 No, ovo prirodno nije kao
Naprotiv, uvodi povijesni
diskurs II razumijevanja onog narodnog u narodu. U jednoj inter-
pretacij i vidi kako se iz onog prvobitnog, prirodnog narodnog
Dimitrije 587
homogeniteta, kada ne postoji svijest o subjektivnosti i nj enim htijenji-
ma i pravima,19 kroz povijest, zapravo, smisao za posebnost i
otkriva svijet subjektivnosti, da bi s modernom, na Zapadu,
trijumfirala aksiologija individualnosti. Otuda i uvid: "Hodom
kroz istoriju narod se razvija i napreduje, iri se njegov misleni obzor,
mata dobija oblike, pojedinci se zbog procesa diferencira-
nja, .... svojom duom odvajaju iz due narodne",20
Naravno, ovakav povijesni razvoj ka otkrivanju i prisvajanju etike indi-
vidualizma redefinira i bit u umjetnosti i bit knjievnog u
knjievnosti : 'LJ tom individualizovanju lei osnov umjetne poezije.''21
No, respekt ove aksiologije individualizma nikako ne implicira i dena-
cionalizaciju, odnosno, lU1itenje nacionalne individualnosti. on je u tom
uvjerenju ehplicitan: "Modernost nije koje dmtveni pro-
gres i demoralizuje narod u kome se pojavi, (drugaje stvar, to i u mode-
nUm sredinama moe biti gada i nemorala) i ona nije nikakva opreka nar-
odnom ivoru i narodnoj knjievnosti."22
No, kako se na tlu kulnrre, moe ostvariti sinteza narodne individualnos-
ti i liberalno intonirane etike personalizma? Njegov projekt te sinteze je
jasno profiliran: "Strani uticaj treba da bude nacionalizovan, modifici-
ran prema naim silama i prilikama i od stranog treba unositi samo ono
to je dovoljno kozmopolitsko, da bi se kod nas moglo dobro i
prirodno sroditi s naom narodnom duorn.''23 Tu sintezu moe nositi
umjetnost koja na umjetnikovoj subjektivnosti i u mjeri u kojoj
se ona "iskreno": "A svaki produkt stvoren
i izazvan dubom vremena, u kom se ivi, ne samo to je narodni nego
je i modenm."24
19 "ivi se tu kolektivnom duom cijelog naroda i pojedinci nc razvijaju svoje poseb-
ne i individualnosti." (Cit. djelo, str. 46.)
21 Cit. djelo, str. 46. Na tlu onog povijesnog razvoja, smatra umjesto
" ... durevnih izraaja javljaju se pojedinac ivi svojim
duevnim ivotom i posebno izraava svoj duevni ivot." (Cit. djelo, str. 46.)
588 Dimitrije
Nauka za narod i normativno poimanje politike
Kako modernost nije nita tako i averzija prema individualnosti
nije nikakva predestinacija, Naprotiv, nacionalIla duevnost je moe
otkriti i prisvojiti. Otuda, prosvjetiteljsldm manirom svoga vreme-
na i stoji na poziciji unoenja modeme svijesti ili svijesti o
moderni u srpske mase. Taj impemtiv norma-
tivno intoniranom sintagmom: "za demokratizaciju nauke i filozofije."
Ona se razumijeva i u kontekstu mZIjeavanjaodnosa elite i mase.
Savladava ga tako to insistira na prosvjetiteljskoj intervenciji
II "nacionalnu duevnost". Zato i smatra kako " ... treba da se
svim silama zauzmemo za to da nau masu uzdignemo na vii intelektu-
alni nivo, da u narod unosimo znanja i svjetlosti, da demokratizujerno
nauke, drutvene i prirodne."25 Ovdje nije vie o
u elementarnom smislu ili o publiciranju tvorevina folklo-
ra, i narodne tradicije, nego o insistiranju na recepciji
viih sfera znanja, nauke i filozofije.
26
A to insistiranje korespondira sa nje-
govom recepcijom liberalnog i demokratskog ethosa: moderna filozofija
i nauka artikuliraju i upravo afinniraju tu aksiologiju pa se II njihovom
mediju one i mogu "unijeti" u svijest srpske svakodnevnice.
Ova zamisao ne ostaje unutar uske oblasti kuJ-
tumog angamana: ona treba da bude i temelj sIpske nacionalne
politike. Iz vizije te politike mogu se, imanentno, deducirati i neke
Mitrinovieeve odrednice politike kao nOlmativnog idealiteta. Sada
politika treba da bude zasnovana na umnim ona treba da zami-
j eni politiku kao instinktvnog, stihijskog, slijepih, jednokratnih
reakcija ili dnevnih utilitarizama. Fonnulira za svoje doba,
smjeli poduhvat: neku vrstu, nazvali bi tako, poznallStvljivQnja
polih'ke i njenog zasnivanja na rasudnoj snazi i plUloljetnoj unmosti. Sa
pozicija ovog nonnativnog poimanja umno utemeljene politike, Mitri-
je i radikalni oficijelne srpske politike svoga vremena.
27
25 Dimitrije Demokratizacija nalike i filozof ye, ' 'Bosanka vila", 1908., u:
P. Palavestra, cil izd., str. 31 .
26 " Kao da smo mi neki izuzetak, pa nam ne treba i filozofskih knjiga! I kao da
nas ne treba da zanimaju razmiljanja o pojavama prirode, o i njegovu
drutvu, o smislu i vrijednostima naeg moralnog ivota i djelovanja!" (Demokratizacija
nauke i .filozof ye, cit izd., str. 31.)
27 "Upravo cjelokupni na ivot boluje od oskudice misli, oo poloaja
stvari: mi, jo uvijek, mislimo iza svretka djela, a ne pred njego-
vim. naih radnji, osobito u unutranjoj politici, nije potekla iz
Dimitrije 589
Uz kritiku neref1eksivnosti, neumnosti, nemislenosti empirijske srpske
politike, uz kritiku nedostatka njenog principijelnog, koncepcijskog,
osvijetenog utemeljenja, ide i kritika duha autoritarizma u srpskoj
politici. Ona je eksplicitna i radikalna: ''U nas jo uvijek u politici vlada
neki autoritativni duh, te naa politika i nije politika razloga i
mudrosti nego politika autoriteta i krilatih Malo je ljudi koji se
mijeaju u politiku a kojima nisu zakrvavile od partizanstva; rijetki
su i novinari sa irokim duevnim horizontom, koji su kadri
dati na temeljnim osnovima sociolokim; koji
sve to rade, rade samo za princip i iz principa, a ne iz sitnih motiva
i partizanskih."28 Iz politike, na drugoj strani, nestale su vrijed-
nosti "savijesti", "intelektualnog potenja", "logike i
tosti" a u "javnosti" i "umalizmu" vlada surovi, rekli bi
jezikom, makijavelizam "podvaljivanja", "klevetanja" i "lai".29 U
osnovi ovakve i u duhu autokratizrna prakticirane
srpske politike lei " ... nemislenost nae javnosti. Izgubio se kriterij vri-
jednosti i smisla ivljenja i djelovanja; ne gleda se neki zadnji cilj kome
se ima teiti, niti ima izvjesnog sporazuma, plana i zadat-
ka . ... nae je miljenje uzrujano i rastrojeno."30
Prema tome, "intelektualizacija" javnog ivota u fonni demokratizacije
nauke i filozofije ne ostaje na razini masa nego ona zago-
vara i redefinicije srpske politike uopte. Iz te kritike, onda, proizilaze i
pozitivne, vrijednosti jedne nonnativno poeljne politike, dakle,
poimanje politike kao politike. Vidjeli smo, oznanstvljenje politike
podrazumijeva njeno utemeljenje na principima, na misaonos-
ti, osvijetenim projekcijama, vrlinama, na savjesti, intelek-
tualnom potenju i Sve su to vrijednosti koje ulaze u krug libe-
ralnog, demokratskog i ethosa.
Uz prethodne kritike "nemislenosti" , "nedostatka misli", "principa",
i "autoritarizma" u politici, ide i njegova kritika tradi-
plemenskog, "srbovanj a". Ono je u kon-
razlol1ih i principijelnih uvjerenja nego iz inata, zavisti, mrlnje i
nedostojnih motiva. Mjesto principa, posrijedi je, vrlo kapric. " (Demokratizacija
nauke i filozofife, cit izd., str. 29.)
28 Cit djelo, str. 29. - 30.
590 Dimitrije
tekstu. recepcije vrijednosti modeme " ... profanisanje srpske misli".3
1
A II
kontekstu prosvjetiteljstva, moderne nauke, filozofije i libera1no-demok-
ratskog ethosa, Bosanska vila svoje " ... srpstvo treba dokazati radom,
dokumentima i uspjesima II srpskoj politici, srpskoj prosvjeti, srpskoj
knjievnosti, Eto, Bosanska vila treba da srbuje samo ujednorn smislu: u
stvaranju tih dokumenata u knjievnosti, u nove knjievnos-
ti i novih srpskih knjievnika II Bosni, knjievnosti savremene i knjievni-
ka savrernenih,"32 To "srbovanje" ne podrazumijeva odricanje od bosan-
skog identiteta: uz sve"ive veze" sa "", Srbijom i srpskim zemljama , .. "
Vila kao srpski list treba da bude i " ... bosanski knjievni list..." i da "",
dokae da Bosna s Hercegovinom i svojom vrijede neto za
Srpstvo koje se jo nije stvorilo i koje tek irna da se stvori."33 Ovdje je,
pak, bosanska u osnovi, ne samo ispunjena pansrpstvorn,
nego je percipirana i kao instnunentalna stvarnost a ne vrijednost sama po
sebi: ona se pojavljuje tek kao funkcionalizirana participacija u Srpstvu.
Neovisno od ovog a na tlu njegovog libernlnog ethosa, etike
personalizma i recepcije prosvjetiteljskih intencija moderne nauke i filo-
zofije, vidimo, kako se ovdje kod gubi ono mitsko srpstvo,
nestaju narcizam i arogancija tradicionalnog srpskog etnocentrizma, izbli-
jedio je doivljene superiornosti a halucinantne
predstave o ekskluzivnom srpskom mesijanstvu nisu u vidokrugu.
Percipira se "srbovanje" tek kao rad na vlastitoj vesternizaciji, odnosno
recepciji zapadnih, i demokratskih vrijednosti. I u
ovom diskursu ostaje "strano tijelo" unutar Mlade Bosne i
unutar onodobne srpske inteligencije. Neke nove dimen-
zije ovog diskursa otkrivaju se II njegovoj percepciji ideje jugoslavenstva.
Ideja jugoslovenstva
Mada je njegova misao koncentrirana na reflektiranje o srpstvu,
kako kae na jednom mjestu i npreslav1jenom Srpstvu", da
"nama" treba zbiljski kulturnih i modernih Srba ".",34 njegov teorij-
ski i aksioloki diskurs vodi ga na tlo koje se van usko, etno-
pojmljenog "srpskog pitanja". Vodi ga recepciji i interpretaciji
31 za na knjievni rad, cit. djelo, str. 39.
Dimitrije 591
ideje jugoslovenstva, i to prije svega, promiljanoj kroz prizmu srpsko-
hrvatskih odnosa u kulturi i mjestu Bosne i Hercegovine u njenoj
objektivacij i.
Ovdje zastupa koncept srpskohrvatskog ujedinjenja.
35
Iritira ga, pa to
smatra "apsurdnim", to to unutar " ... jednog a dvoimenog naroda ... ",36
unutar dvoimenog naroda a jednog jezika paralelno, bez dodira,
upoznavanja i zbliavanja, figuriraju dvije knjievnosti, pa
zato treba " ... raditi na unificiranju tih dviju knjievnosti ... ,"37 odnos-
no, na " ... knjievnom i kutumom ujedinjenu naeg naroda ... ".38 U
ovom kontekstu manifestira se njegova averzija prema nacionalnom
ovinizmu i

o odnosu " ... srpskog patriotizma prema hrvatskom ... "
smatra da Bosa1lSka vila treba da ostavi svoju " ...
koja je do nedavno bila potreba i razumljiva ... ",40 pa " ...
treba da hrvatski narod smatra ne bratskim nego svojim narodom, i
hrvatsku literaturu svojom literaturom."41 Otuda se Bosanskoj vili " ... daju
nove ruenje predrasuda o srpsko-hrvatskom narod-
35 ''Razumije se, istorija se ne moe promijeniti, a i promjena sadanjeg stanja je teka
iz mnogo razloga. mnogo vremena dok se stvari dovedu na svoja mjesta i dok
se ono to treba. Ali ta knjievna promjena nije je i promjena
cij elog naeg narodnog ivota u smislu ujedinjenja." (D. Mitrinovit, Niz napomena,
''Bosanska vila", 1902., u: P. Palavestra, cit. izd., str. 33.)
36 Ci l. djclo, str. 33.
37 Cil. djelo, SIT. 33.
38 Ci l. djelo, str. 37.
39 ne moe do kraja konzistentno izdrati u odbacivanju jed-
nostranosti io se moc vidj eli u njegovoj kritici jczika hrvatske knjievnosti da
mu je jasna " ... samo neugodnost od bezbroj pogreaka koje vrve u njhovim
djelima, i JX>treba da lih pogreaka neslane." (Niz napomena, cit. djelo, str. 36.) Nije mu
" ... jasan kojim bi se piscima oJXlmvljao jezik". (Cit,. djelo, str. 36.) No,
nedvosmisleno, kriterij za to "opmvljanjc" vidi u prihvatanju standarda Vuka
a njihovu recepciju smatra napretkom u hrvatskoj knjievnosti.
Ilustraciju tog napretka vidi II jeziku Kosora, Nazora i (Cit. djelo,
str. 36.-37.)
40 Dimitrije za mri hyiievni rad, ''Bosanska vila", 1910., u: P.
Palavestra, cit. iril., str. 40.
592 Dimitrije
nom jedinsM1, koje, pored momenata i istorijskih, smetaju
jedinstvu nae literature."42 Na tlu ovog ujedinjenja, treba raditi i na pri-
bliavanju ..... literaturi, i bugarskoj ... ".43
iz ovog koncepta srpskohrvatskog nacionalnog identiteta-jedinstva,
jednog ali dvoimenog naroda, i ideju jugoslovenskog ujedin-
j enja na posebnu povijesnu ulogu treba da ima Bosna i Herce-
govina. Bosanska vila, na srpskohrvatskom knjievnom i kul-
turnom ujedinjenju, " ... vri svoju jugoslovensku dunost, koja je za
Bosnu neophodna."44 da se, radom na junoslavenskom ujedi-
njenju napravi " .. . jedno malo i lijepo jugoslovenstvo u Sarajevu".45
S tim pie: "Ozbiljno vjerujem da Bosna treba da poslane
zemlja najbratskijeg i najsilnijegj ugoslovenskog rada"46 i da Bosanska
vila " ... mora tu imati svog udjela".47
osvrt
Kad sa razine konceptualnih refleksija na emptijsko tlo bosanske
stvarnosti, ne moe do kraja konzistentno izvesti svoju kri-
tiku srpskog nacionalima, ovinizma i etnocentrizma, njegovih zabluda,
predrasuda i fIkcija. Prije svega, i ako mu liberalna aksioloka pozicija
i pozicija pluralizma, principijelno, doputa emancipaciju od
srpskog etnocentrizma, on jo uvijek, se u matici srpskog mi-
lj enja svoga doba, u osnovi, misli u kategoriji "srpstva" i "srbovanja",
Istina, on ovim pojmovima dati crtu individualizma i demo-
ali, i pored toga, ostaje kako za socioloko mi-
ljenje drutvenih odnosa u kojima nacija jest to to jest, to je, vid-
jeli smo, bitna karakteristika miljenja nacije i kod i kod
tako i za transnacionalni diskurs i miljenje u zbiljski univerzal-
nim horizontima.
45 Cit. djelo, slr. 40.
Dimitrije
593
Nadalje, dijeli predrasude svoga vremena o Srbima i Hrvatima kao jed-
nom a dvoimenom narodu, i snosi konzekvencije takve
koncepcije.
Kao i ostali mladobosanci., misli i djeluje unutar srpske nacionalne i kul-
turne politike, a bosanska identifikacije, mada se i zna za nju,
ipak je sporedna, uzgredna, periferna. I kad se kod javi to
bosanstva, ono je do kraja ispunjeno srpstvom, ono, kao
takvo, nema nikakvu svrhu u samom sebi, u vlastitom individualitetu
nego je vanjska stvarnost,jedan medijum za participaciju u vaskolikom
srpstvu. Njegovo bosanstvo tek je instrumentalna stvarnost, puko sred-
stvo, a ne samosvrha, ekspanzija, istina, vie duhovne, a manje ekspli-
citno teritorijalne, srpstva i jugoslovenstva.
Na teorijskoj razini nije se do kraja oslobodio diskursa s
obzirom da mjestimice naciju definira kao prirodni organizam. No, u
odnosu i napravio je radikalni odmak oslobodivi se
rasnog misticizma i geografizma u poimanju supstancijalnog nacije.
No, uz sve inkonzistencije, njegov teorijski diskurs je respektibilan.
Naravno, eksplicirao II kondeziraoirn formama programskih tekstova,
oo nije ni mogao u svojoj sadrini biti do kraja razvijen. Njegovo se
ne samo u eksplicitnim iskazima. I logikom ima-
nentne analize koju slijedimo, i potragom za neiskazanim, a
konzekvencijama tih iskaza, na kojima insistiramo, on se,
dodatno osvjetljava. No, ovdje se identificiraju tek one dimenzije nje-
govog, sadrinski i anrovski beterogenog, teksta, a on je, u osnovi,
tekst jednog filozofskog pisca i mislioca umjetnosti i knjievnosti, koje
imaju relevanciju za socij alni i diskurs, dakle, tematiziraju
fenomene koji, manje ili vie eksplicitno, pripadaju sferi politike i soci-
jalnog svijeta ivota.
U ovom metodskom kontekstu, njegov je diskurs, prije svega,
ekskluzivan je u odoosu na misaone koncepcije unutar srp-
skih intelektualnih !mIgova njegova doba.
Impresionira, s obzirom na odnosno
dub njegova vremena, i respekt
personalizma. Imponira njegova recepcija duba i aksiologije
liberalizma i demokratije. U vrijedne domete njegovog miljenja spada
poimanje i apologija moderne i njenih nonnativiteta. U meritorna ost-
varenja ulazi pokuaj sinteze duha modernosti i aksiologije nacionalnog
594 Dimitrije
individualiteta, sinteze koja se vri na tlu od tradicionalnQg,
patrijarhalnog srpskog samorazumijevanja i plemenskog doivljaja
nacionalizma. Pledoaje za prevladavanje raskoraka elita i mase,
i to u [anni naputanja, u kulrurnoj politici, elementarnog, narod-
ga tako, protoprosvjetiteljstva, spada u ose-
bujnosti njegovog miljenja.
No, via razina prosvjetiteljskog intervencionizma, sadrana II recepcij i
modeme filozofije i nauke, ima svoje implikacije i na tlu njegova
poimanja politike kao politike. ovdje vidimo kao jednog od
rijetkih, uz to i meritornih "makijavelizma", prota-
gonista projekta oznanstvljenja i pourn1javanja politike, nj enog utem-
ljenja na principima rasudne i uvidima. I ideja jugo-
slavenstva, mada jo uvijek posredovana zabludama vremena, ipak vodi
mentalnom i konceptualnom od
pa i ona, za svoje doba, pripada vanim komponentama
u osnovi, emancipatorski inklinirane aksiologije.
Po identificiranim i ovdje koncizno izraenim teorijskim dometima i
aksiolokim preferencijama Dimitrije ima svoje relevantno
mjesto II historiji socijalne i misli II Bosni i Hercegovini u cjeli-
ni, a posebno u povijesti pojave i recepcije ideje liberalizma i demo-
kratije kao i u povijesti emancipatorski intoniranog miljenja nacije i
nacionalizma.
595
1. GAVRO je vjerovatno, 1826. godine u selu
Dabru kod Sanskog Mosta. Njegov otac Filip bavi se trgovinom.
vrijeme koluje se kod Simeuna II Sarajevu da bi pobjegao
II rodno selo. Roditelji mu se sele II Bosanski Petrovac, gdje i
pisati. U Srbiju bjei 185 1. godine. se II Bosanski Petrovac zbog
bolesti. Prelaskom II razvija trgovinsku djelatnost sa Senjom,
Trstom i je govoriti nekoliko jezika. Doivo je
tragediju: umrlo mu je deset sinova, a razbojnici su mu ubili
Izabranje 1858. godine da II Carigradu II novoformi-
ranoj skuptini predstavlja svcltenstvo, bosanske pravoslavce i cijeli
narod iz cijele Carigradske patrijarije. Bio je i medlisa, a od 1868.
godine radi kao poreski Kao osmanski funkcioner i dalje se
bavi trgovinom na prostorima Austrije i PrimOlja. U prisnim je vezama
sa Topal Osman-paom; kasnije je sa komplimentima opisivao njegovo
vezirovanje. te zbog toga biva napadan od novosadskih i
drugih novina. Prema Petru " .. . pored mudrog i lukavog refor-
matora Osman-pae, vulgo Topal-pae, bio je Gavro
i najpopularniji javni narodni radnik. II onovremenoj Bosni i
Hercegovini .... Najsjajnije doba bosanske istorije pod Turcima bez
sumnje je vrijeme vezirovanja starog Topal-pae i javnog djelovanja
Gavre (petar Gavro Sabrana djela, Tom
II, Svjedost, Sarajevo, 1967., str. 296292.) Jedan je od prvih saradnika
novopokrenulog lista "Saraj evski cvjetnik" (urednik. i vlasnik Sakir
gdje se ..... brani od zbog svoje zaostale cari-
gradske plate ('gavrija'), kao i izbora u medlis i stupanje u tursku
dravnu slubu (111869, br. 10). Jo jednom se javiti na
ovom mestu i o istoj stvari i svoj javni rad opravdati kao ' bradati
suanj' iz zatvora (II/1870, br. 47)." (fodor Kruevac, Bosansko-herce-
listovi u XIX veku, 'Veselin Maslea", Sarajevo, 1978., str. 52.)
596 Iz biografija
Bio je i JX>vjerenik srpske vlade. Osmanske vlasti, nakon tog nje-
govog angamana, progone ga, biva zatvoren i Po H.
bio je prognan II Bejrut, a po drugim izvorima uAkri II Siriji.
Trai i bjei II Beograd. Tu i
kampanju protiv osmanske vlasti. No, biva, po nalogu tamonjih vlasti,
ponovo proDerao. Aktivan je sudionik priprema ustanka II Bosanskoj
Krajini. Bolest ga da se neposredno angauje II hercego-
ustanku iz 1875. godine. Umire 1876. godine li Beogradu.
(Biografski podaci prema: Hajrudin Iz prepiske Gavre
"ivot", Samjevo, br. 22 - 23, 1954.)
2. VASO je 1838. godine u Gornjim abarima kod
a-umro 25. januara 1899. II Poarevcu. ' 'Djetinjstvo je proveo
II svom niu gimnaziju i bogosloviju polazio II Beogradu.
srpske osnovne kole u 1860-63, II kome vremenu je
osnovao u i srpsku jednu od pJVih u Bosni. Napustivi
otiao je u Rusiju gdje je boravio dvije godine. Na Univerzitetu u
Moskvi sluao je predavanja iz istorije, medicine i ekonomije.
Upoznao je revolucionarna strujanja tadanjom ruskom inteligenci-
jom. je, pored ostalog, djela N. G. N. A. Dobro-
ljubova, D. L Pisareva i A. l. Hercena. Vrativi se u otadbinu, postao je
1866. upravitelj tek osnovane srpsko-pravoslavne bogoslovije u
Banjaluci. U njoj su se kolovali svetenici i P. je nastojao da
vaspita u njoj borce za slobodu i narodna prava. Mnogi ove
bogoslovije odigrali su vidnu ulogu II kasnijim zbivanjima u Bosru. P. je
osnovao i u Banjaluci srpsku Zbog protesta protiv posrupaka
turske uprave, prilikom jednog sukoba i turske strae,
1869. , sproveden na u Sarajevo. Na je ponovio
optube iznesene u protestu, zbog je krajem 1869. prognan u Malu
Aziju. U Kjutjaju je proveo neto vie od godinu dana. Iz progonstva P. je
pobjegao u Srbiju, u 1871. Potpisao je, 2. 8. 1871. proglas je
fX>tpisnik, pored ostalih, Svetozar je u radu
posljednje godinje Skuptine Ujedinjene omladine srpske (Vrliac, 15-18.
8. 1871.) Izabranje za predsjednika skuptine i odbom Ujedinjene
omladine srpske. Kad je vlada raspustila skuptinu j zabranila
rad Ujedinjene omladine, on sa nekolicinom omladinskih predstavnika
odlazi u septembru iste godine na Cetinje, gdje u osnivanju
Druine za i ujedinjenje srpsko. Kasnije odlazi u Srbiju, a
Iz biografija 597
zatim u Vojvodinu. Protjeran 1873. iz Vojvodine, ivio je u
Trstu, Grazu i Zurichu. U to vrijeme blie je upoznao liter-
aturu raznih pravaca, pratio socijalnu i borbu klase i
sam se naao u redovima.
Sa gru{Xlm socijalista je u bosanskom ustanku 1875. i bio
odbora u Kostajnici. je i u radu
skuptine u l amnici u decembru 1875. Austrijske vlasti uhapsile su ga
1876. i internirale u Mikolc. 1878. P. je ponovo bosan-
skim ustanicima. Prema austrougarskoj okupaciji BiH zauzeo je od
nepomirljiv stav. .
P. zauzima istaknuto mjesto u razvitku pokreta u naoj
zemlji. 1892. prisustvovao je skuptini Zanatlijskog udruenja u Vranju,
gdje je pokuaj da se osnuje partija Srbije. Aktivan
u organizovanju prvih proslava l . maja, P. je na zboru srpskih socijalista
u Beogradu jula 1893., kao glavni govornik, predloio da srpski socija-
listi upute svog predstavnika na kongres u
ZUrichu. je u tampi u toku posljednje decenije
XIX v. i bio jedan od beogradskog Socijal-demokrnta. Zbog
svojih i broura nekoliko puta je pred. sud i
Posljednje dane ivota proveo je na izdravanju kazne u Poarevcu.
od 1867, kada je objavio svoju prvu knjigu, P. je napisao veliki
broj radova iz raznih oblasti. Neka njegova djela prevede-
na su na strane jezike. Ukupan broj tampanih primjeraka njegovih
radova, objavljenih samo za njegova ivota, iznosi oko 250.000, ne
u taj broj u raznim listovima i
radove spada Istorija bosansko-herce-
bune. brojnim radovima u koj ima je propagirao socija-
drutveno se: Odgovor na drutvena pita-
,y'a, Socijalizam ili osnovni dn/iva, Naulm i radni namd. O
pitanjima kolstva i nastave objavio je tri knjige za srpsko-
bosanske, stamsrbijalIske i makedonske kole i
optine; Preobraaj kole i nastave; Nova n{luka o javIloj nastavi) i
nekoliko manjih radova. Stvami depna knjiga za
zdrave i bolesne, za stare i mlade, za seljake i varoane, poznatiji u nar-
odu pod imenom Namdnog bio je krajem prolog vijeka
najpopularnije djelo. Objavljeno prvi put 1879., tampano je
do 1894. u 4 izdanja i 18.000 primjeraka.
598 Iz biograftja
Moda vie nego ijedan na socijalist tog vremena, P. je II svome
javnom djelovanju istaknuto mjesto dao antireligioznoj propa-
gandi; ako nije prvi, on je, nema sumnje, jedan od prvih otvorenih
propovjednika ateizma II naoj zemlji. Napisao je nekoliko knjiga i
broura II kojima je izrazio svoje miljenje o crkvi i religij i (Umovanje
zdravog razlIma;Koliko Ilas kota bog i gospodar?;Poslanica bogu ili
predlog pobonim narodima, itd.) Reagovanje crkvene hijerarhije II
Srbiji na pojavu tih knjiga i broura dovoljno jasno govori o tome da su
one vrile nesumnjiv uticaj na Ono je bilo toliko otrije to je P.
i sam ranije bio bogoslov, ahrirnandrit i upravitelj jedne bogoslovije.
Jedna od mjera preduzetih protiv njega bilo je i javno
obavljeno II Sabornoj crkvi II Beogradu 1895.
P. je djelovao, II drugoj polovini XIX v. II vie naih zemalja i pokrajina,
u njima znatan uticaj. Gotovo punih 40 godina vodio je
borbu protiv reakcionamih reima, nikad je ne i zavrivi je,
u kaznenom zavodu. osim toga,
uticaj i u Hrvatskoj i Slavoniji, on je posljednjih decenija prolog vijeka
postao markantna od optejugoslovenskog U socija-
pokretu II Srbiji posljednjih decenija XIX V., P. je, pored
Svetozara i Mite najistaknutija figura .... " (Enciklo-
pedija Jugoslavije; Jugoslovenski leksikografsjki zavod, Zagreb, 1965.)
U ovoj Enciklopediji, koja ne nalazi za shodno ni da infonnira neobavi-
jtenog da se selo u kojemje Vaso nalazi u Bosni i
Hercegovini, uzgred se, tek u jednoj a to onda i falsifika-
torski, govori o nekim bitnim aspektima njegove biografije: o uasnim
represalijarna kroz koje je prolazio pod srbijanskim reimom. Saet prikaz
tih njegovih stradanja daje Slavko U Srbiji, gdje je proveo
vie od dvadeset godina svoga ivota, on " ... na vrat policiju
srpske samodravne monarhije i svih onih snaga koje su njoj sluile.
Tamo hapsiti i progoniti, njegove spise zabranjivati i spalji-
vati. on, u beogradskoj sabornoj crkvi, biti javno
na intervenCiju visokog klera, zatvoren u ludnicu, odakle ga oslobodi-
ti radni narod Beograda. Na kraju, u zatvoru, u
kamenom zavodu, gdje je bio na izdravanju kazne zbog jednog od svo-
jih djela, u januaru 1899 .... " (S. Predgovor Izabranim djeli-
ma Vase Tom I, nav. izd., str. 12.) Jo vie detalja o teroru srbi-
janskog reima i Srpske pravoslavne crkve nad Vasom mogu
se u: Risto Vaso nav. izd.)
Iz biografija 599
3. PETAR KOCI(': je je 29. juna 1877. u selu
Prvo obrazovanje, nakon desete godine, u manastiru u
Gomionici gdje mu je otac bio Nakon zavretka via dva razre
da osnovne kole u Banjaluci, upisuje se 1891. u sarajevsku, tada je.
dinu dravnu gimnaziju. U razredu (maj 1895.) nakon jednog
incidenta istieran je iz kole i iz Sarajeva. U Beogradu, u junu
1899. dovrava gimnaziju. Studira II (1899-1904.) slavistiku na
Filozofskom fakultetu i sudjeluje u studentskim antiaustrijskim demon-
stracijama. Objavljuje u ovo vrijeme tri zbirke pripovijedaka S planine
i ispod planine (SremsK1 Karlovci 1902, Zagreb 1904., Beograd 1905.).
Poslije zavrlietka studija (jun 1904.) desel mjeseci radi u gimnaziji u
Skoplju. Po tubi srpskog konzulata u Skoplju, podnesenoj nakon
jednog njegovog II Politici, kanjen je premjetajem u Bitolj.
Odbija da prihvati ovu kaznu i se u Sarajevo gdje reb
ruara 1906. dobija mjesto sekretara u srpskom kulturnom drutvu
Prosvjeta. Potpisnik (februar 1906.) je predstavke knjievnika, pub-
licista i novinara u kojoj se trai sloboda tampe. Sudjeluje u
trajku (maj 1906.), s namjerom da mu i seljake. U ljeto 1906.
prisustvuje u Sofiji drugom kongresu jugoslavenskih knjievnika i nov
inara, a u povratku je u bosanskoj delegacij i koja osmanskom
poslanstvu sultanov Nakon demonstracija,
decembra 1906. godine, ponovo je protieran iz Sarajeva i iz
svih mjesta sarajevskog okruga. Nastanjuje se u Banjoj Luci gdje sud-
jeluje u pripremama za formiranje Srpske narodne organizacije za
Krajinu. Policijski se kanjava i sudski se goni u 1907. godini zbog
jednog letka koji je napisao sa Jovom G. a koji poziva na
bojkot poglavaru Alboriju. (juli 1907.) na dva mjeseca
tekog zatvora, a vrhovni sud smanjuje kaznu na dvije nedelje ili 140
kruna u novcu. Radi kao urednik ljsta Otadbina brojeve vlast
zabranjuje i plijeni. Uhapen je, lei u istranom zatvoru, na
est, potom na osam, a kasnije na petnaest mjeseci teke tamnice. Na
izdravanje kazne odveden je 22. februara 1908. godine u zatvor u Tuzli,
a na slobodu je puten poslije amnestije 6. decembra 1908. godine. Radi
na etnografskim istraivanj ima II Krajini, a 1910. godine u
Banjoj Luci list Razvitak koji se ugasio nakon est brojeva. U maju
1910. godine izabran je u pIVi bosanski Sabor na jednistvenoj srpskoj
listi kao poslanik III kurije sreza. Ponovo
list Otadbina, ovaj put u Sarajevu gdje se, nakon otvaranja Sabora, i
nastanjuje. Dobija mj esto u Velikom upravnom i prosvetnom savetil gdje
list Vjesnik i radi kao redakcije BosallSke vile. Krajem
600
Iz biografija
1912. godine teko obolijeva. Nakon smrti jedinca, trogodinjeg sina Slo-
bodana (novembar 1913.) njegovo se zdravlje pogomava, te je
1914. godine odveden II beogradsku Duevnu bolnicu, gdje i umrijeti
27. augusta 1916. (BiografSki podaci prema: Todor Kruevac, cit. djelo.)
4. (Zvornik, 24. juna 1887-1915.) iz
porodice. Osnovnu kolu i gimnaziju do estog razreda
zavrava II Zvorniku, gdje, kao srednjokolac, list od
1899. iz sedmog razreda u maju 1906. zbog trajka, te gim
nazijsko kolovanje, kao i dovrava II Beogradu. U jesen 1907.
upisao je prava li Zagrebu, alije s Univerziteta te odlazi II Prag
i tamo nastavlja studij . Ovdje prihvata Masarikove ideje. se pono-
vo li Zagreb i dovrava pravne studije. U Tuzli je radio kao
advokatski pripravnik kod dr. Nikole Ovdje upoznaje dr.
Vasu Gluca i Simu sa kojima (1913.) list S!pski
pola'et II kome vodi rubriku sve do njegovog guenja II ljeto
1914. Uz zalaganje ujesen 1913. izabranje za poslanika u
Sabor BiH u Bosanskoj krajini za bosanskokrupsko izborno
Iako predstavnik stalea, kandidovala ga je grupa,
koja ga bira i za sekretara, u kome svojstvu postaje jedan od bliskih
saradnika" Otadbine ". Sa dr. ivkom radi II istoj advokatskoj
kancelariji II Sarajevu, to ihjo vie zbliava u djelovanju
u Saboru i van njega. "Otadbina " 1913. objavljuje njegov
uvodnik Nai zadaci, a zatirnNacrt Kad je
obolio krajem 1913. dr. uz potpredsjednika dr. ivka
postaje ideolog grupe "Otadbina" kojoj daje obiljeje
najradikalnije struje na liniji u BiH .... Poslije prin-
cipovog atentata na Ferdinanda 28. juna 1914. u Sarajevu, zajedno sa
svim pripadnicima saborske grupe otadbinavaca, stavljen je
van zakona, lien slobode u Gacku, protjeran u Arad, u Tuzlu i,
najzad, II Zvornik, u kome je tajno likvidiran 19. i 20. jula
1915., po svemu ubijen i u Drinu. (Miodrag M. Vujin,
otadbina I, "Svjetlost", Sarajevo 1994., str. 269-271.)
5. RISTO je II Mostaru 21. 9. 1880. godine.
Nakon zavrene osnovne kole od 1891. do 1893. godine trgo-
kolu, a poslije prelazi u novoosnovanu mostarsku gimnaziju iz
koje je 1897. godine zbog sudjelovanja u antireimskim
Iz biografija 601
demonstracijama. Nastavlja gimnazijsko kolovanje izvan BiH, u
Sremskim Karlovcima, u Suaku i Slavonskoj Poegi. Nakon zavretka
ginmazije, studira romanistiku i germanistiku u i enevi.
Pobolijeva, se i, ne poloivi sve ispite, krajem 1906. godine
se u zemlju gdje od l. januara 1907. godine preuzima dunost glavnog
urednika novoosnovanog mostarskog lista Narod. Na ovoj dunosti
dolazi u sukob s reimom i biva zatvaran. Teko se razboljeva i u ljeto
1908. godine odlazi na II vajcarsku. Nakon aneksije BiH, sa
drugim srpskim putuje u Pariz i Petrograd
ponitenja aneksije. nakon spoznaje da to
ponitenje nije se u 1909. godine u vajcarsko
gdje ostaje godinu dana. U maju 1909. godine se u
Sarajevo i postaje saradnik lista S'pska i Pregled
uredryik u septembru 1910. godine. od oktobra 191 L godine
preuzima i dunost urednika lista Narod i obavlja poslove
Kalendara ''prosvjete''. Sudjeluje u osnivanju pIVe javne biblioteke u
BiH pri srpskom kulturnom drutvu Pro3vjela. Iako bolestan, sudjeluj e
u javnom ivotu. Poslije atentata Gavrila Principa na austrijskog
prestolanasljednika Feminanda, vlast ga progoni II Mostar. Tu biva
uhapen i deportovan II koncentracioni logor II Arad gdje 20. febru-
ara 1915. godine i umrijeti. Posmrtni ostaci Riste su nakon
I svjetskog rata preneseni II Mostar i sahranjeni 19. 2. 1922. godine u
grobnici. (Biografiski podaci prema: Dragomir
Predgovor Izabranim radovima Riste 'Veselin Maslea",
Sarajevo, 1988.)
6. NIKOLA (Mostar, 3. l 1880. - Beograd,
5. III 1964.), advokat. Gimnaziju zavrio u Mostaru, pravne nauke II
Bio je jedan od opozicionig lista ''Narod'', koji je II
izlazio II Mostaru, i due vrijeme njegov urednik. Za vrijeme
aneksione krize 1908., nalazio se II ZUrichu i tamo objavio knjigu: Die
Autonomie Bosniens und Hercegovina. Godine 1910. bio je izabran za
poslanika II sabor. PIVi svjetski rat ga je zatekao
II Beogradu, odakle je II jesen 1914. otiao II Rim. Bio je
Jugoslovenskog odbora (v.) i li toku rata aktivno je radio na
stvaranju drave Junih Slavena. Na konferenciji mira II
Parizu 1918- 19. bio je ekspert za Bosnu i Hercegovinu. U rukopisu je
ostalo njegovo memoarsko djelo: Mladost jednog pokoljenja."
(Enciklopedija Jugoslavije, Jugoslovenski leksikografski zavod, Zagreb
602 [z biografija
1971.) Kao i II V. i ovdje se sakriva njegov djelatni
organizam II fonniranju velikosrpskih koncepcija
Ravnogorskog pokreta. Objavio je: Pismo poznavaocima, Beograd,
1919; Naa politika, Beograd, 1935.; Srbija i Jugoslovensko ujedinje-
'ye, Beograd, 1939., Bosanska hiza 1908-1914., Sarajevo, 1958.
7. URO KRULJ. Nakon zavrenih medicinskih studija u gdje
se medu studentskom omladinom aktivira, se II
Bosnu i Hercegovinu, II Bijeljnu gdje radi kao ljekar. Zajedno sa dr.
Nikolom koji II Dubrovniku list Dubrovnik
se II Mostar krajem 1906. godine gdje radi kao privatni ljekar. Sa
grupom mostarskih javnih list Namd (prvi broj izaao
l. januara 1907.) je bio i vlasnik. Jedno vrijeme prenosi tampanje
ovog lista II Sarajevo, da bi ga, nakon osnivanja vlastite tampanje
ponovo vratio u Mostar. Kao inicijator i privremenog odbora u
1907. godini sudj eluje u formiranju SIPSke narodile Ofganizacije se
prva i posljednja skuptina odrala 27. oktobra II Sarajevu. O tom nje-
govom angamanu i broura koja j e u ime Srpske narodne
organizacije, u njegovom izdanju izala u Mostaru 1908. godine a nosi
naslov Predstavka Glavnog odbora Srpske nmudne organizacije sa
sarajevskim programom. Sudjeluje li srpskoj delegacij i koja
ministtu Burijanu u tlan je srpske i muslimnaske dele-
gacije koja u Peti izraava proteste protiv aneksije Bosne i
Hercegovine. Te proteste izraava posebna srpska delegacija i u Cirihu
i on Nakon donoenja Ustava za BiH i fonniranja bosanskog
Sabora, a poslije trogodinje pauze II izlaenju izazvane, sa proglae-
njem aneksije, represijom vlasti, u Sarajevu novembra 1911.
aktivira tampanje lista Namd. Pored srpske grupe
okupljen je oko lista S'pska koja je bila stranka
koja je mislila da moe i treba da sa bosanskom vladom" i
grupe "Otadbina" koja je, kako pie Krulj, predstavljala "agrarno-
nacionalnu stranku", djeluje grupa, u kojoj se i sam
angaira, grupa ''Naradova'' kao i principijelno
opoziciona u saborskom radu." Nakon atentata na prestolonasljednika,
njegova se tamparija zatvara, list 'Narod" prestaje izlaziti, a dr. Uro
K.rulj biva od strane austougarske vlasti interniran iz Mostara.
(lnfonnacije i navodi prema: Uro Krulj, "Naradova" grupa, Iljen rad
i ideologija, Glasnik Jugoslovenskog profesorskog drutva, Beograd,
Iz biografija 603
1937., u: Knjiga o Mostaru, priredio Borivoje Pitalo, Beograd, 1998.
Podatak o internaciji u: Marko S. Patnje Srba 1914-1918.
godine, u: Knjiga o Mostaru, nav. izd, str. 185.) Ministar je zdravlja u
vladama novofonnirane drave. Nakon I svjetskog rata objavio je:
Vanost higijene za dravu i naciju, Sarajevo, Zemaljska tamparija,
1922.; Predgovor knjizi: Greimcr Karl, knjiga za dezi-
njektore, Sarajevo, Zdravstveni odsjek za Bosnu i Hercegovinu, 1922.;
Todor, Krulj Uro, Vladimir, Zdrave seoske za
Bosnu i Hen::egoviJlu, Sarajevo, Zdravstveni odsek za Bosnu i Herce-
govinu, 1924.; Politika i rasa (rasni nacionalizam) Sarajevo, 1925.; Kriza
parlamentarizma i njegova re/onna, Beograd, 1928.; Rifonl1a par/amen-
tamog sistema, Letopis Matice Srpske, 1928.; Senatski govO/i, Beograd
1934.; Naa politika, Beograd 1935. Preveo je:
EIen Kej , O vaspitalIju djeteta II koli, Beograd, Sarajevo 1918.; EIen Kej,
a vaspitan ju djeteta kod Beograd, Sarajevo, 1919.
8. JEFfO DEDIJER, "geograf Hercegovina, 15. VIIl 1880.
- Sarajevo 24. XllI918.). Gimnaziju u Mostaru, studirao na Velikoj
koli u Beogradu i na Univerzitetu u gdj e je doktorirao 1907. Bio
zaposlen u Zemaljskom muzeju u Sarajevu do aneksije BiH (1908.),
zatim profesor bogoslovije u Beogradu, a 1910. je izabran za docenta
geografije na Univerziteru u Beogradu. za vrijeme Prvog svjetskog mta
izbjegao je u Francusku, a zatim preao u vajcarsku. Po zavretku rata
vratio se u zemlju, gdje je umro epidemijom panskog gripa.
D. je jo kao gimnazist da sela prema Uputstvima J
U Geografskom zavodu na Univerzitetu II Beogradu izradio je
svoj rad Rudine (Srpski etnografski zbornik SA, 1903., VJ, a doc-
nije obiman antropogeografski rad Hercegovina (ibid, 1909., Xll). Dao je
i manje antropogeografske radove: Stare seoske porodice u Hercegovini,
Vrste nepoh-etne svoji!!e II Hercegovini (Glasnik Zemaljskog muzeja,
1907.,7-9 i 1908.,7-9) i zone u planinama dinarske sisteme
(Glasnik Srpskog geografskog drutva, 1914.,3-4). D. se interesovao i za
geomorfoloke probleme, i iz te oblasti dao: Prilaz; geoloko j istoriji
Neretve (Glasnik Zemaljskog muzeja 1907., 10-12) i gJacijalnomor.
foloke studije: Glacijal,,; tragovi Ila Zelell-Goli, Tavamiei i
(Glas SA, 1905., LXIX), Glacijacija u Junoj BosIli (ibid, 1909.,
LXXIX) i Traces glaciares eli Albanie et en Nouvelle Serbie (La
G60graphie, 1916-17). Pored tih studija D. je dao i vie inforrnativno-
604 Iz biografija
Porijeklo stanovnitva i Srbi i
Bugari (u sarajevskom Pregledu, 1911., 7-8 i 1913., 9-12), Hercegovina
i Hercegovci (LMS, 1912, knj. 289, sv. 5), Stara Srbija (SKG, 1912, knj.
29, br. 9) i knjigu Nova Srbija (SKZ, 1913)." (Enciklopedija
JugashlVije, Leksikografski zavod FNRJ, Zagreb, 1956.)
9. (Mostar 15. X. 1885. - vjerovat
no II avionskoj aprila 1941). Studirao slavistiku i istoriju na
univerzitetu 1904-08 kod V. K.. M. Reetara i
dr.; promovisan za doktora filozofije 1908. na osnovi disertacije o
Lukijanu Muiekom, proveo godinu dana na usavravanju II Munchenu
kod vizantologa K.. Krumbachera, II Parizu i Bologni. Godine 1909.
postavljen za efa slovenskog odjeljenja II Zemaljskom muzeju II
Sarajevu. Bio je sekretar glavnog odbora kulturnog drutva Pmsveta;
1914. zatvoren zbog veleizdaje i na procesu na 5,
a zatim na vioj instituciji, na 8 godina robije. Poslije amnestije od 4. xl
1917. prelazi u Zagreb, gdje u Kl1jievnogjuga i
priprema materijal o stradanjima srpskog naroda za vrijeme rata. Bio
glavni sekretar Narodnog za Bosnu i Hercegovinu i privre-
menog predstavnitva. Godine 1918. na svoju dunost u Zemalj-
skom muzeju u Sarajevu, 1919. izabran za vanrednog, a 1921. za
redovnog profesora Beogradskog univerziteta. Od 1922. bio dopisni, a
od 1934. redovni Srpske akademije nauka ... ". (Enciklopedija
Jugoslavije, Leksikografski zavod FNRJ, Zagreb, 1956.)
Ne samo u doba Kraljevine Jugoslavije nego i u doba naeg socijalizma
Vladimir je slavljen kao jedan od sIpskih i jugosloven-
skuh No, leksikografija je ila i dalje pa se upu-
tala u fal sifikate kako to radi citirana Enciklope-
dija, naprimjer, leksikon Ko je kn u Jugos/([\//ji, njegov angaman u for-
muliranju i populariziranju ideologije Ravnogorskog pokreta
Drae Kao rektor beogradskog univerziteta za vrijeme dik-
tature bio je omrznut medu studentima i liberalnom inteligencijom, jer se
kao "pIVa marioneta reima" bavio "reakcionarnim" radom
(Mihailo Ekspanzionizam HlVGta i rastrojstvo Srba, Javno pre-
Slubeni list SR Jugoslavije, str: 281.) Bio je "poznati velikosrpski
ideolog i "kraljev profesor" te "doajen velikosrpstva" (cit. djelo, str. 126).
Kao jedan " ... od najuticajnijih ako ne i najuticajniji, korifeja velikosrpske
ideologije ... " (cit djelo, str. 278) djelovao je kao lider Srpskog kul
Iz biografIja 605
turnog kluba. Unutar ovog kluba bio je " ... uzor glavnih (ravno-
gorskih) ideologa .. . ". (Cit. djelo, stt: 281.) Pa ipak, uz sav takav angaman
"... vlada nije ovog velikosrpskog ideologa bezbedno
evakuisala u okviru svojih prvih avio-ealona .. .. Kod autora ovog rada
postoji da je poginuo u pri pokuaju bekst-
va avionom u aprilu 1941. godine." (Cit. djelo, sb: 281.) nje-
gova djela: Nae ujedinjavanje za vreme svetskog rata, Beograd,
1921. ; Velika Srbija, Beograd, 1925. ili 1926. ili 1924. Istorija Jugoslavije,
Beograd, 1933. Kult Svetog Save, Beograd, 1934.; Borba za nezavisllost
Balkana, Beograd, 1937.; Historija Bosne, knj. 1., Beograd, Srpska kra-
ljevska akademija, 1940.; O kultu vidovdalla, Kalendar Kola srpskih ses-
tara "Vardar", za 1940., izdat u decembru 1939.
10, VLADIMIR je " .. . u selu Meka Gruda
kod 1890. godine. Nakon osnovne kole u od 1901. do
1907. gimnaziju u Mostaru, gde je neko vreme u radu
tajnih drutava. Godine 1907. upisao se u bogosloviju u Reljevu,
kod Sarajeva, koju je ubrzo napustio i posle neuspelog pokuaja da nas-
tavi redovno kolovanje u Sremskim Karlovcima neko vreme radio u
mostarskoj redakciji lista Narod, odakle se, posle aneksije, preko Crne
Gore prebacio u Srbiju i do januara 1909. bio na komitskom kursu u
Vranju. Godine 1910. maturirao u Beogradu i studije kao
1911. nastavlja studije II odakle i
dugo odsustvuje radi ive i revolucionarne aktivnosti u zemlji. U
jesen 1912. godine kao dobrovoljac u opsadi Skadra, a
1913. preko Italije stie u vajcan;ku i u Lozani studira socijalne nauke,
se II drutvu ruskih revolucionara. Godine 1913-14. II
revolucionarnoj akciji Mlade Bosne na pripremi atentata. Neposredno
posle sarajevskog atentata 1914. iz vajcarske bei u Belgiju, a:po izbi-
janju rata iz Birsla prelazi u Pariz i javlja se kao dobrovoljac u francusku
ratnu mornaricu zajedno sa Tinom s kojim u pokua-
ju francuske pomorske intervencije u Jadranskom moru. Demobilisan
potkraj 1914. on u Parizu, s marlj ivo se
kopanjem rovova; tu se s ruskom emigrncijom, s Trockim i
Godine 1915-1916. ponovo se nalazi na studijama II
Lozani, a u leto iste godine s Perom boravi u Sjedinjenim
Dravama na skupljanju priloga za porodice postrada-
lih rodoljuba. Po povratku iz SAD, u martu 1917.
odbija poziv ruskih revolucionara da s njima putuje II Rusiju i u leto 1917.
zavrava studije u Friburgu diplomskim radom o Gijou. Nekoliko dana
606 Iz biografija
nakon poloenog ispita, pod sumnjivim okolnostima i nerasvetljenom
trovanja, iznenada oboleva i umire ll. avgusta 19 17. II
Friburgu." (predrag Palavestra, Knjievnost Mlade Bosne. IIHrestomatija,
"Svjetlost", Sarajevo, 1965.) No, postoji i druga interpretacija uzroka nje-
gove smrti: "est dana posle poloenog ispita (ispit iz filozofije na uni-
verzitetu II Friburgu obavio je posljednih dana jula 1917. godine, nap. E.
Z.) jedno jutro osvane II nesvestici. Prenesen II bolnicu, on biva operisan
od slepog creva, i umire peti dan, 11. avgusta. Autopsija, koju je po molbi
prijatelja izvrio jedan na lekar, pokazalaje da nije bolovao od
slepog creva, nego od II stomaku, koji su se bili provalili." (pero
Biografski podaci, u: Spomenica Vladimira ure-
dio Pero Sarajevo, 1921., str. 94-95.)
ll. BORIVOJE roden je "u Sarajevu 1894. godine, u rod-
nolU gradu je osnovnu kolu i girrmaziju, nakon
1912. godine, kao jedan od najaktivnijih knjievnih radnika Mlade
Bosne, radi II redakciji omladinskog "Srpska omladina".
Marljivo vlastitim prilozima i prevodima Volta
Vutmena, modernih pesnika i dr.) u sarajevskoj i beogradskoj
knjievnioj tampi (Srpska Narod, Bosanska vila, Delo,) jedan je
od inicijatora knjievnog rada Mlade Bosne. Posle sarajevskog atentata
biva uhapen i nakon torture u zatvoru u jesen 1915. na tri
godine tamnice. Kaznu je izdrao u Zenici. Posle rata neko vreme bavio
se novinarstvom, a 1920. godine postavljen je za dramaturga
Sarajevskog narodnog pozorita. 1925. godine nalazi se II na
studijama dramarurgije i reije. U periodu dva rata bio je jedan
od najaktivnijih Grupe sarajevskih knjievnika. od 1941. do
1947. ivi II Srbiji, u izbeglitvu, u JX)zoritima II Beogradu i
Sapeu, odakle se u Sarajevo, gde je iveo do smrti 27. novembra
1959. godine. Pored izvesnog broja tampanih i drama
("Carske kohorte", ''Fra znamenje", zemlja",
"Podvig na Suhodolini" i dr.) objavio je i nekoliko knjiga proze:
"Zalasci" (1918), "O profanim stvarima" (1920), "Sarajevski atentat-
i utisci" (1924), ''Tabanica'' (1929), "Darovi majke" (1930),
"Deset godina sarajevskog pozorita"(1931), "Dani na Miljackill
(1953), ' 'pripovetke'' (1937), ''pometenijezici'' ( 1958), u vre-
menu" (1958), ''pisci i maske" (1962). Za sobom je ostavio i broj
prevoda Artura openhauera, Fridriha Augusta Forela, Augusta
Stindberga i dr." (predrag Palavestra, lVljievflosl Mlade Bosne, II,
Hrestomatija, "Svj etlost", Sarajevo, 1965., str. 405-406.)
Iz biografija 607
12. DIMITRIJE MITRINOVIC je " ... li Donjem Poplatu kod
Stoca 1888. godine II porodici. Osnovnu kolu zavrio je II
Blagaju, a gimnaziju li Mostaru, gde je jo kao 1905. godine
objavio svoj prvi rad o Hoze-Marija de Herediji II "Pregledu Male
Biblioteke", (Njegova je majka" ... umrla na devetog deteta
.. ,", a njegov otac, Mihailo se nakog toga ", .. oenio
esnaestogodinjom devojkom sa sela (sa kojom je imao jo petero
dece); po elji porodica se rasturila, a Dimitrije otiao
je od Nije se enio i nije imao dece." (Radomir
i jezik, Dimitrije Zarad praznog ambisa blistavog
Tvo/m, program Radio Beograda, zima 1976., str. 438.) od 1906.
godine redovan je saradnik Bosanske vile i Brankovog kola. Posle
mature 1907. godine studirao filozofiju, psihologiju i logiku u Zagrebu
(kod prof. Bazale) i neto kasnije, u Beogradu (kod prof.
Neko vreme studirao je u i Minhenu, a 1914. godine, samog
rata, apsolvirao u Tibingenu. Za vreme studija, kao neumorni nacional-
ni i radnik, putovao je po svim jugoslovenskim zemljama i
aktivno radio na okupljanju omladinskih snaga. Po svemu pisac
je poznate "Prve redakcije opteg programa za Omladinski klub
Narodno ujedinjenje", koja je, u varijantama, sluila kao
osnova za okupljanje napredne omladine pod Austro-Ugarskom vla-
davinom u jugoslovenskim zemljama. Pored obimne saradnje u napred-
nim i knjievnim jedno vreme nalazio se u ured-
nitvu Bosanske vile (1910-1913) i svojim Znatno
doprineo modernizacij i toga Nemiran i nestalan duh, mnogo i
je putovao; 1911. izvetava o izlobi u Rimu, a
zatim alje dopise iz Minhena i drugih evropskih metropola.
Postoje indicije da je pored Italije, Austrije, vajcarske i
Francuske posetio Holandiju i paniju
spomenike i galerije. prvog svetskog rata zatekao ga je II
Tibingenu, odakle se ilegalno, bez dokumenata, preko vajcarske pre-
bacio II Pariz, od.akleje krajem 1914. godine preao u London, gde je
proveo ceo prvi svetski rat jedno weme II srpskom poslanstvu i
na organiz.ovanju izlobt: u Londonu. Pu ::;vcletku Hila
nije se vratio u otadbinu; "Za Jugoslaviju", objavljen u maju
1914. bio je njegov poslednji tekst na srpskohrvatskom jeziku. U
Engleskoj, gdje je, s i vrlo retkim prekidima, iveo sve do smrti,
je u pokretanju New Age (Novo doba) u kome je
tokom nekoliko godina pisao uvodne i iz koga se kasnije razvio
608 Jz biografija
poznati New Europe (Nova Evropa). 1937. ista grupa pokrenu-
la je i New At/antis (Novi Atlanru ) II kome pie
osvrte i beleke, koje su kasnije izdate. kao separat. Kao lider
jedne grupe engleskih intelektualaca inicirao je aktivnosti,
ostalog osnivanje klubova (Antibarbarus klub, Adlerovo drut-
vo za studije individualne psihologije itd.) II kojima je drao pre-
davanja iz oblasti, prvenstveno filozofije i psihologije. Umro
je 28. avgusta 1953. u kod Londona". (p. Palavestra,
Knjievnost Mlade Bosne, II, Hrestomatija, "Svjetlost", Sarajevo, 1965.,
str. 406- 407.)
609
Esad je vanredni profesor na Fakultetu nauka
Univerziteta II Sarajevu na predmetima polilologt.ja i Historija
socijalne j misli u BosIIi i Hercegovini. Povjerena mu je nasta-
va i na predmetu Retorika. Bio je ef Odsjeka za politologiju te pred-
sjednik savjeta Fakulteta.
je 24. novembra 1950. godine II Goradu. Otac Izudin i majka
Vezira su porijeklom iz i zaselaka II
mjesnoj zajednici II optini Rudo. Poslije muhadirluka II
Bosanskoj Gradici, te nakon odsluenja vojnog roka II Korpusu naro-
dne odbrane Jugoslavije (KNOJ) otac mu kratko vrijeme radi na
administrativnim poslovima II tuilatvu II Goradu, da bi se 1952.
godine sa porodicom preselio II Doboj , nastavio raditi II Okrunom
javnom tuilatvu i, docnije, na poslovima narodne odbrane II
transportnom gdje je, uz visoka odlikovanja za
svoj poten i rad, i penzioniran.
Esad je Doboju zavrio osnovnu kolu i gimnaziju a kasnije
Filozofski fakultet - Odsjek za filozofiju i sociologiju Univerziteta II
Sarajevu gdje su, jedno vrijeme i istodobno, pod tekim finansijskim
okolnostima, uz brigu i teka odricanja roditelja, studirali i zavrili
fakultete njegov brat Enver fakultet) i njegova sestra Enisa
(Ekonomski fakultet).
Poslije studija, zaposlio se 1974. godine na uni-
verzitetu II Doboju, odnosno, u njegovom Centru za
obrazovanje koji je kasnije nastavio djelovati kao Centar za
obrazovanje i istraivanje Optinskog komiteta Saveza
komunista Doboj. Radio je nekoliko mjeseci II Zajednici optina Doboj
610
kao radnik i od 1978. godine II doboj skoj gimnaziji kao
profesor filozofske grupe predmeta (filozofija, sociologija, logika, psiho-
logija) i predmeta Marksizam i samoupravljanje.
Od l. januara 1984. godine radi II Centralnom komitetu Saveza komu-
nista BiH, vrijeme kao savjetnik II Sektoru za
pitanja II oblasti razvoja i izgradnje SK i kadrovske JXllitike, a potom
kao savj etnik II kabinetu Predsjednika Centralnog komiteta. U ovom
periodu nekoliko mjeseci radi II Institutu za nacionalnih
odnosa CK SK BiH. Od sredine 1992. godine do marta 1995. godine
radi kao profesionalni Predsjednitva Socijaldemokratske partije
Bosne i Hercegovine. U ovom periodu bio je predsjednik Gradskog i
Kantonalog odbora SDP BiH. U vie saziva nakon 1992. godine
biranje za Glavnog odbora ove partije. Bio je autor privre-
menog, a kasnije, uz Nijaza i stalnog Programa
Socijaldemokratske partije BiH koj i su usvojeni na Prvom, ratnom
(decembar 1992.) i na Drugom kongresu. Poslije izbora u novembru
2000. godine poslanikje II Parlamentu Federacije BiH. . -
Nakon osobnog angamana II 1994. godine na obnovitelj-skoj
Skuptini Udruenja za nauke BiH izabran je za njegovog sekre-
tara. Bio je inicijator fonniranja Odjela Kongresa
intelektualaca za njegovanje srednjmjekovne bosanske batine je
bio sekretar i predsjednik. Radio je od aprila 1997. godine u ekspertskoj
grupi Centra za odnose i strateke studije Fakulteta poli-
nauka Univerziteta II Sarajevu.
Bio je redakcije i predsjednik savjeta Lica,
savjeta lista Komunist te redakcija Sveske i
Glavni je i odgovorni urednik Godinjaka KPZ Preporod. a
tu funkciju obavljao je i II SoCijaldemokrat koji je, na
njegovu osobnu inicijativu i pokrenut.
Objavio je knjige: 1. Dijalektika gravitacije, pjesme, Doboj, 1982; 2.
Dijalektika nacije, Centar za drutvene aktivnosti konferen-
cij e Saveza omladine Bosne i Hercegovine, Sarajevo,
1989; 3. Fenomen izvanrednog, centar za mir, Sarajevo,
1995; 4. Bosna, "Ritam", Tuzla, 1996; 5. Studije o politici,
Ksenofont - Makijaveli - - llto, B.H. COD, Sarajevo, 1997; 6.
Ku!tsuvereniteta, FES, Sarajevo, 1997; 7. Drava, nacija, demokratija,
Iz diskursa SDP BiH, Kantonalnni odbor SDP BiH, Sarajevo, 1998;
r
611
8. iskustvo politike, Osmansko doba, "Euromedija",
Sarajevo, 1998; 9. Ideologija nacionalnog mesijanstva,
Kongresa intelektualaca, Sarajevo, 1999; 10. Titova
nacionalna politika, Kantonalni odbor SDP BiH, Sarajevo, 2000; ll .
FilozoJski pisac Salih kongresa intelektua-
laca, Sarajevo, 2000; Studije i intervj ui, Centar za kulturu i obrazova-
nje, Teanj, 2002. Ka kritici fondamentalizma, "Magistrat". Sarajevo,
2002; Dobojski radovi, Centar za kulturu i obrazovanje, Teanj, 2003.
za internu upotrebu na Fakultetu priredio je dvije hrestomatije: Drava,
pravo i jXJlitikn sredlJjO\:jekovne Bosne (Tom l i II) i Iz historije socijalne
i misli u Bosni i Hercegovini.
Od 1978. godine objavljuje priloge II listovima:
Komunist, Danas (Zagreb), Borha (Beograd), Nai dani, Dalli,
Slobodna BosIla, Glas komuna (Doboj), Style (Sarajevo), Dnevni avaz,
Ljiljan, Ilovine, Glas antifaista, Grafit (Lukavac) i Socijal-
demokratski glasnik creanj).
Objavljivao je II sarajevskoj periodici: Opredjeljenja, Dijalog, Odjek,
Lica, Pregled, Sveske, Naa kola. GlasIlik Rijaseta Islamske zajednice
II BiH, Prilozi Instituta za istoriju, Socijaldemokrat, Krug 99, Znakovi
vremena.
Publicirao je i II Most (Mostar), Putevi (Banjaluka),
teme (Ni), Socijalizam (Beograd,), Gledita (Beograd,)
Aktuelna pitanja socijalizma (Beograd), Pedagogija (Beograd.),
zapisi. Andragogija (Zagreb), Oko (Zagreb).
(Doboj), Bal/amis (Ljubljana).

Bosanska Politička Misao Austrougarsko Doba DR Esad Zgodić 2003

Uploaded by

Document Information

Original Title

Copyright

Available Formats

Share this document

Share or Embed Document

Sharing Options

Did you find this document useful?

Is this content inappropriate?

Copyright:

Available Formats

Bosanska Politička Misao Austrougarsko Doba DR Esad Zgodić 2003

Uploaded by

Copyright:

Available Formats

ESADZGODIt

mlsao ranog Alije moemo, uz

You might also like