ESADZGODIt

BOSANSKA
P O L I T I Č K A MISAO
AUSTROUGARSKO DOBA
KNJIGA PRVA
Sarajevo
2003.
č DES, Sarajevo
Za č Džemal Š Ć
Recenzije: dr. Husnija KAMBERO Ć
prof. dr. Nijaz Ć
Lektor: Samija Ć
Kompjuterska obrada: K&T
Štampa: DES, Sarajevo
Za štampariju: Rasim FOCO
Tiraž: 1.000 primjeraka
CIP - Katalogizacija u pUblikaciji
Nacionalna i univerzitetska biblioleka
Bosne i Hercegovine, Sarajevo
323 (497.6) "1878 1 t918"
Ć Esad
Bosanska č misao: austrougarsko doba I
Esad ć - Sarajevo: DES, 2003. - Knj. < 1- >
: ilustr. ; 23 cm
DosacWnji sadržaj:
Knj. 1. - 611 str. - Bilješka o autoru: str.
609-611
ISBN 9958·72843·5
COBIS. BH-lD 12546054
Ovo izdanje je objavljeno uz finansijsku potporu
FONDACIJE ZA IZDAVAŠTVO · FONDACIJE ZA
NAKLADNIŠTVO SARAJEVO
Amidži Lutvi i tetki FeJidi
SADRŽAJ
Uvod ..................................................................... .......................................................... 7
DIOI
Š Č
SOCIJALNA I Č MISAO
I. Uvod ..................... ..... .. ............................................................................................ 21
2. Muhamed Emin Ž Ć ....... ...................... ....................................... 27
3. Mehmed-beg Ć LJUBUŠAK .......................................... 39
4. Šerif ARNA Ć ......................................................................................... 69
5. Safoet-beg Š Ć ............................................. ..................................... ..... 97
6. Osman Nuri Ž Ć ...................... ......................... ..................................... 135
Š Ć .......... ....................................................... ............... ........ 163
8. Smail-aga Ć Ć .......................................................................... ... 183
9. Fadil Ć ............. ...... ....................... ................................................. 201
Ć .......... ................................ ........................................................ .... 219
ll. Sakib KORKUT ............................................................................................... 255
12. Salih Ć ........................................... .................. ............................ 293
13. IZ BIOGRAFIJA .............. ... ................................. ...................... ................ 305
DIOlI
SOCIJALNA I Č MISAO
BOSANSKIH SRBA
1. Gavro Ć . .. . ................................................................................ 323
2. Vaso PELA Ć ........ ................. ................................................................ ........ 333
3. Petar Ć ............ .................................... ....................... .. ............. ............. . 383
4. Đ đ Ć ................................................................................. ....... 397
5. Risto Ć ......................................... ...... ....... .. .... ... ... ..... ................ 411
6. Nikola Ć ............ ........................................................................ 483
7. Uroš KRUV ...................................................................................................... 509
8. lejlo DEDIJER ................................................................................................. 523
9. Vladimir Ć Ć .............................. ......................................... ................ 539
10. Ć Ć ... .............................................................................. 55 1
II. Borivoje Ć ..... ................ ............... ........................................................ . 567
12. Dimitrije Ć ........ ....................................................................... 581
13. IZ BIOGRAFIJA ............................................................. ................................ 595
7
H
istorija č doktrina, kao historija č misli, ideja i ide-
ologija, li modernoj politologiji ć je etablirana znanstvena disci-
plina Nekoliko godina nakon II svjetskog rata i svjetsko udruženje
politologa li jednoj je č konvenciji ustanovilo ovu disciplinu
kao relevantnu subdisciplinu znanosti o politici. i Kao univerzitetski pred-
met decenijama je ona figurira1a i na Fakultetu č nauka
Univerziteta li Sarajevu. pri tome č se evropska č misao a
recepiran što osvješteno a što imanentno akcePtiran totalitarni duh
evropocentrizma č je, manje ili više, recepciju č misli
vanevropskih kulturno-civilizacijsk.ib krugova. Naravno, II takvom kon-
tekstu. nije bilo ni pomisli da bi se unutar historije č doktrina na
evropskom zapadu moglo ć ne samo mjesta za konstituciju historije
socijalne i č misli II Bosni i Hercegovini kao univerzitetske nas-
tavne discipline nego ni za istraživanje, interpretaciju i elaboraciju, bar II
segmentima ili fragmentima, njenih meritornih likova.
Taj višedecenijski hendikep ispravlja se, napokon, II toku agresije na
Bosnu i Hercegovinu, u 1995. godini kada se po prvi put u historiji
č univerziteta, i to na Fakultetu č nauka,
a na presudnu inicijativu prof dr. Omera ć uvodi nastavni
predmet His/orija socijalne i č misli u Bosni i Hercegovini.
1 Još je 1948. godine grupa č Medunarodnog udruženja za č manosti
(!PSA) predložila č velika problemska kruga koji pripadaju u predmetnom smislu
domeni politologije a lU1utar njih svoje je mjesto našla i povijest č ideja. Ta
č su: I Politilm teorija: I. č teorija; 2. povijest č ideja; II Po!itilke
institucije; 1. ustav; 2. centralna vlast; 3. regionalna i lokalna vlast; 4. javna administraci-
ja; 5. ekonomske i socijalne funkcije vlasti; 6. komparativne č institucije; III
Partije, grnpc i jama mnijenje: I. č partije; 2. grupe i udruženja; 3. participacija
đ u upravi i politici; 4. javno mnijenje; IV đ odJ1osi: 1. MedlU1arodna
politika; 2. Medunarodne organizacije; đ pravo. (Prema: Adolf č
Polifilko Z11anost: predmet i suština, u: Hrestomatija politic1re Z11anosti, ''Naprijed'',
Zagreb, 1946-1971., str. 41.) O položaju ove politološke sulxliscipline u modemej
č č francuskoj i italijanskoj poliloiogiji kao i sa stanovišta č
uvida od strane Medunarodnog udruženja za č 21Ianosti, vidjeti u: Prinosi poli-
to/ogI}i, priredio đ ć "PanI iber", Osijek-Zagreb-Split, 2000.
8
Uvod
U okviru rada na ć definiranju njegovoga programa nasta-
la je i publicirana naša knjiga š č iskustvo politike. Osmansko
doba.
2
Ona je pretendirala da rekonstruira i izloži historiju socijalne,
č i č misli za vrijeme osmanske vladavine II Bosni. Ali ona
nije bila cjelovit prikaz: koncentrirala se, s ambicijom da se napiše i izda
njezin drugi dio koji bi izlagao š č č i š č
slavnu misao, zapravo, na istraživanje i č š č
manske misli. Uostalom, š č misao II osmanskom
periodu ć je č kao autonomnu misao,jerje, II osnovi, ona
bez dodira sa š č - pravoslavnom i š č č mišlju
kako zbog jezika (pisalo se na turskom, arapskom i perzijskom), tako i
zbog diferencija II ć temama, te II kvalitetu i prirodi dos-
tupnog znanja i ć obrazovanja. No, modeme znanstvene discipline
II Bosni i Hercegovini, ako bi se to istražiti, imaju svoj korijen II
š č socijalnoj misli upravo II osmanskom periodu. Njihov se
razvoj nastavlja i u austrougarskom dobu s tim da se pojavljuju nove
subdiscipline znanosti o društvu· uzmimo, sociologija te politologija II
svojim č naprimjer, kao politologija partija, nacije, libe-
ralizma i sl.
Sve to govori o otvaranju č inteligencije prema
evropskom zapadu i njegovoj kulturno·znanstvenoj produkciji. Sada,
đ nije ć ni š č ni druge nacionalne misli č
izolovana, autonomno, jer fonniraju se one II đ dodirima i
uticajima, logikom konvergencije ili divergencije i sl. No, bosansko-
pmvoslavna i č misao, u odnosu na š č
mansku, su otvorenije, intenzivnije se modernizimju, ali istovremeno
sklonije su ka č recepciji evropskog konzervativizma.
Prema tome, sa ovom knjigom, koja pretendira da bude nastavak ć
pomenute knjige, onaj se nedostatak otklanja. Ona sada uz š č
muslimansku č i č misao bosanskih Hrvata i bosanskih
Srba. Otuda i njena aspiracija da demonstrira č prikaz cjeline soci-
jalne i č misli u Bosni i Hercegovini u doba austrougarske vla-
davine. Potrebno je, dakle, akcentirati kako je ovdje č o pokušaju
koji aspirira da bude pnwg č a ne neutralnoj, idolatrijskoj, te
predrasudno ili č ć historiji socijalne i č
misli u Bosni i Hercegovini za vrijeme austrougarske vladavine.
2 Euromedia, Sarajevo, 1998.
Uvod
9
• • •
No, te ć se demonstracije publicirati u dvije knjige. Ova prva č
elaborira socijalnu i č misao š č i srpske inteligencije u
Bosni i Hercegovini. A druga izložiti u č diskursu socijalnu
i č misao i bosanskih Hrvata kao i onih Hrvata koji, mada nisu
đ Bosanci, jesu presudno intonirali i posredovali ne samo poli-
č život, nego i duhovno-kulturni milje te č misao II
Bosni u ovom vremenu. Uz to, posebno ć se, uz jevrejsku misao, inter-
pretirati socijalne, č i nacionalne ideje č
socijaldemokratije.
Ovaj uvod, đ treba shvatiti /mo uvod za obje sveske. Kada se bude
publicirala druga, u njenim završnim razmatranjima ć sin-
č a č prikaz centralnih tematsko-problemskih sklopova,
glavnih konvefgenfnih i diveJgentnih trendova, temeljnih č poj-
mova j stanovišta, supstancijalnih kako ć tako i kooperira-
ć vrijednosnih orijentacija, te teorijskih dometa i anahronizama
č socijalne i č misli u cjelini iz doba aus-
trougarske vladavine Bosnom. Ali, i prije ovog ć č
prikaza, razmatrana misao ovog ili onog autora ć kao što ć se uskoro
vidjeti, č č osvrtima Razumije se, na kraju ove druge
sveske ć data obinma bibliografija .
•••
Uz respekt prethodnih preciziranja,važno je, medutim, apostrofirati: ovdje
se uvodi ne samo svjetovna, nego i religijska misao. Interpretira se ne
saino progresima, emancipatorska, nego i konzervativna misao. Vrednuje
se ne samo misao koja je II duhu evropocentrizma, nego i ona koja je
inspirirana islamsko-orijentalnom tradicijom. Jednostvano, istražuje se,
č i izlaže misao u polifonijskom diskursu: respektira se nmogoglas-
je socijalnog i č mišljenja u Bosni i Hercegovini ovog vremena
•••
Naš intetpretativni prikaz socijalne i č misli u doba austrougarske
vladavine u Bosni i Hercegovini koncentrira se oko u ono vrijeme
ć pit"'1ia: da li i kako č misao bosanskohen;ego-
č inteligencije odgovara na austrougarski režim č apsolutiz-
ma? Ovakvo č đ ovog poretka figurira i II onovre-
menim, ali i naknadnim historiografski meritornim interpretacijama.
Istina, ono dominira II č rukopisu sIpske inteligencije, relativno
10 Uvod
marginalno je kod š č - muslimanske, a ne figurira II relevantnijem
smislu unutar hrvatske č inteligencije. ć ta dife-
rencija II đ prirode austrougarskog režima II Bosni i Hercegovini,
diferencija koja ima višesnuke teorijske i č implikacije, indicira
supstancijalnu divergenciju II odgovorima na ono ć pitanje, a njena
identifikacija se kao crvena nit č kroz sve naše interpretacije. No,
ć onaj se odgovor ne iscrpljuje II ovoj divergenciji.
Ali, č rekonstrukcija č misli II Bosni i Hercegovini za vri-
jeme austrougraske vladavine ovdje se ne reducira na interpretaciju
njenog odnosa prema karakteru austrougarske vladavine. Sa tom vladavi-
nom historija je postavila niz ć koje je, tada, II novom povijesnom
kontekstu, trebala rješavati. A ona je II našem uvidu znala prepoZIlati te
epohalne zadatke. Tri su temeljna POVijes1U1 zadatkafigurirala u to doba.
Prvo, kako riješiti iz osmanskog vremena đ agramo pitanje?
Drugo, kako, u kontekstu novih historijskih okolnosti, riješiti nacionalno
pitwye? ć kakav treba da bude državno-pravni status Bosne i
Hercegovine nakon č i proje1ctiranog prestanka austrougarske
vladavine?
Obimna historiografska literatura ć je, recimo to, istražila i protuma-
č č odgovore na ova temeljna pitanja. Ali,
č je to sa stanovišta natpersonalnih č institucija, č
partija i državnih organa vlasti i sl. Č ć u memoriji te, u svakom
č meritorne historiografske uvide, ovdje se sada mijenja diskurs
pa se rekonstruiraju odgovori na ona pitanja sa stanovišta konkretnih
osoba, personalizirane č istina, što nije bez
važnosti apostrofrrati, nacionalno diferencirane, inteligencije.
Pri tome, morao se napraviti izbo,. č č misao na meritoran č
može ć li historiju socijalne i č misli u Bosni i Hercegovini
uopšte. U tom izboru, iako nije jedini, dominira kriterij - akademsko
obrazovanje. č fakultetski obrazovane i sa doktorskim zvanjima,
ipak - dominiraju. No, uz ovaj li osnovi formalni kriterij u izbom su fig-
urirala i sadr1.inska mjerila, a to č respektirao se karakter i onodob-
na znanstveno-teorijska i č relevancija te kulturna meritornost
ove ili one č odnosno, njene publicirane misli.
Sa aplikacijom ovih kriterija pokazalo se da se socijalna i č
misao u Bosni i Hercegovini u ovom vremenu odaziva., i izvan ona tri
,
Uvod l l
temeljna pitanja, na socijalnu zbilju i njene antagonizme. Dakle, figuri-
ra i u drugim problemskim sklopovima i nalazi, pri tome, motive,
inspiracije i orijentacije unutar evropskog mišljenja pa i unutar sociologi-
je i č znanosti onoga vremena. ć i to je zagonetno,
posebno ć srpska inteligencija recipirati konzervativna teorijska
stanovišta poput socijaldarvinizma, č teorija, sociološkog natu-
ralizma, patrijarhalnog nacionalizma i sl. , i, ć č mitologije
kako sa evropskog zapada tako i iz srpske epske nacionalne tradicije,
posebno.
č inteligencija, posebno srpska, ć u tom
kontekstu, s jedne strane, jest u dosluhu sa onodobnom zapadnoevrop-
skom sociologijom, politologijom, psihologijom i tek ć soci-
jalnom psihologijom. No, ć u tom dosluhu, ona se ć u
teškim č Recipira, naprimjer, i konzervativne i emanci-
patorske autore, prihvata liberalne vrijednosti i pledira retrogradni
nacionalizam, preferira č JXllifoniju i istodobno ć nacionalni
monizam i sL Traganje za ovim 1 č č u bitnome
smislu odbilježava interpretacije koje slijede. Zanimljivo je, dakle, i to
što unutar austrougarskog apsolutizma, ć dio; č nacionalno
individualizirane č inteligencije ć osim,
uglavnom, u č recepciji, biti II dosluhu sa demokratsko-liberal-
nim ethosom evropskog zapada. I onda kada demonstrira smisao za
recepciju tih vrijednosti, njihova misao zapada, ć u neraz-
rješive inkonzistencije: one su u supstancijalnoj č s nji-
hovim pogledima na naciju i nacionalno pitanje .
•••
Nakon propasti pokušaja instaliranja bosanske nacije u njenim
ć institucionalnim i č oblicima i izrazima, bosansko-
č društvo, č II ovo austrougarsko doba figurira li tri
zasebna, paralelna nacionalno-vjerska kruga Prostorno i geografski
stanovništvo je izmiješano i difuzno đ ali mentalno, kulturno
i institucionalno š č srpsko-pravoslavne i hrvatsko-
č zajednice žive II zasebnom svijetu i II znaku u to doba ž đ i
ostvarene sveopšte autonomije. Interakcijske veze, osim na razini svakod-
nevnog života i malog broja državnih institucija, prije svega u oblasti
obrazovanja, pravnog poretka i bosanskog Sabora, gotovo da ne JXJstoje.
Personalni i institucionalni oblici muslimanske autostbizacije i autokroa-
tizacije, istina na č uspostavljaju neke č veze. Ali,
12 Uvod
č je o pseudointerakcijama. Jer, iza njih stoji presija etnocentrizma i
č hegemonizma prema Bošnjacima II Bosni i Hercegovini.
Naša sistematizacija č i njihove socijalne i č misli slijedi,
otuda, onodobnu logiku paralelne vjersko-nacionalne institucionalne
egzistencije i njen je odraz. Jer mi nismo željeli naknadnim projekcija-
ma falsificirati zbilju društvene egzistencije II Bosni i Hercegovini
onoga vremena. U takvoj struktuiranosti pokazace se i jedna č
prednost: naknadnim komparativnim uvidom ć se da li i II kojoj
mjeri š č srpska i hrvatska inteligencija II Bosni i Hercegovini
misli logikom konvergencije đ unutarbosanskih č
subidentiteta ili je pak logika i politika divergencije ć
đ njihovog č mišljenja-djelovanja. Otuda se II našoj
cjelokupnoj interpretaciji kao nit - vodilja prati ovaj odnos đ men-
taliteta konvergencije i mentaliteta divergencije II socijalnoj i č
misli II BiH u doba austrougarske vladavine.
• • •
Razumljivo, naša se interpretacija oslanja na izvomi tekst. Otuda, mnogo
citata. Kako se ne bi nikome i ništa imputiralo u našim č No,
ona se, ta interpretacija, oslanja i na dosadašnja č misaonog
opusa ovdje apostrofiranih č pri tome, to treba posebno ć bilo
je neophodno izvršiti č reviZJju dosadašnjih č ć da su
ona bila ć idolatrijama, glorifikacijama, ć konz-
ervativnih dimenzija, bacanjem II zaborav njihovog č diskursa,
č reinterpretacijama sl. Zanimljivo je da su takvi previdi i
nedostaci karakterizirali i tzv. č interpretatore te misli ć i
posebno, naprimjer, idejnih autora Mlade Bosne.
za ovu redukciju razlog je koliko razgovijetno jednostavan, toliko i
zagonetno nepoznat U našem uvidu, II ovo doba, kao u sjemeništu, kao
izvoru, pohranjeni su, JXlsebno nakon propasti - JXlraza ideje i JXllitike
bosallSke nacije, struktura1no-konfiguracijski, mentalni, socijalno-psi-
hološki i č temelji, uglavnom konfliktne, na kraju i č dakle,
sa č genocida objektivirane, povijesti Bosne i Hercegovine u 20.
Ć Teškaje, istina, č ova dijagnoza. No,jedinaje diferencija:
nije u to doba, za rnzliku od Bosne i Hercegovine nakon 1990. godine, u1ti-
mativna zatražena i, ratnom agresijom, ozbiljena teritorijalna getoizacija
naroda, odnosno č podjela i aneksija dijelova BiH. č živjeli su
u to vrijeme narodi Bosne i Hercegovine u paralelnim egzistencijama,
mada teritorijalno negetoizirani, svak u svojim, prije svega, vjerskim
,
.
Uvod 13
zajednicama No, analogijsko č nije, razumljivo, do kraja
egzakatno, ali i ovdje je indikativno, bar ć
Istina, na nivou svakodnevnice, živjelo se etllOSom komšiluka, dakle, sa
č mikrosuprožimanja i logikom lokalne suegzistencije. Ali, ta
č bila je ć samorazumljiva, introspektirana, bila je,
moglo bi se č ć prirodna zbilja ć ž]vota. Dakle, ž
se i unutar nonnalne č simbioze i vjerske ne samo tolerancije nego i
religijskog č đ Ž se to svakodnevno, ali tako
se nije ži'ljelo javno. Jer, živjelo se javno II prosvjetnim, obrazovnim,
privrednim, partijskim, ddavnim, birokratskim, parlamentarnim i drugim
zatvorenostima. Uz to, ona se paralelna egzistencija u recepcijama intelek-
tualnih elita, a daleko manje na nivou masovne svakodnevne svijesti,
manje ili više destruktivno, pervertirala u politiku divergencije, odnosno, II
do kraja antagonizirane odnose đ bosanskih nacionaino-vjer.)kih
subidentiteta. Ispoljavalo se to divergentllo i u njegovim ideologijskim, rat-
noagresivnim poduhvatima i njihovim stvarno realiziranim varijantima.
No, realiziralo se i II pseudobenignim aneksionim JXllitikama njene totalne
srbizacije i kroatizacije, odnosno aneksije Srbiji ili u nekoj, ć da u to
doba nije imala sve ddavne predikate, zamišljennj ddavi Hrvatskoj .
•••
No, intrignatno je: zašto su i basalISki Srbi - inetelektualci bili tako
č ideolozi projekta Velike Srbije? U tom fanatizmu nadmašivali su,
u nekim č i srpske fantazmagorije nastale na tlu Srbije. Tu su,
naprimjer, Nikola ć Petar ć Stevan ć Vladimir
Ć ć Jovan č ć Istraživanje bi se moglo vratiti i vremenski unazad,
pa u č reviziji dosadašnjih, manje ili više, idolatrijskih predstava II
historiografiji, historiji književnosti, II sociologiji i {XIlitologiji ideja i ide-
ologija na našem tlu, pokazati kako se II doba austrougarske vladavine u
Bosni unutar srpske inteligencije, od Petra č ć do Vladimira
ć ć od Riste ć do lefte Dedijera, č ideologi-
ja i politika negacija povijesnog individualiteta Bosne i Hercegovine i
Bošnjaka. Višedecenijsko osporavanje - č pa iratnoagresivna,
negacija Bosne i Bošnjaka ne može se do kraja razwnjeti bez istraživanja
ove dimenzije velikosrpskog nacionalizma.
ova se negacija povijesnog individualiteta Bosne i Hercegovine i
radikalna dehumanizacija Bošnjaka, a ona je uvijek bila oblik i metoda
socijalno-psiholoških priprema za masovnu recepciju ratno-ekspanzio-
14 Uvod
č politike, ne mogu razumjeti do kraja ni bez uvida II njihove veze
i odnose s velikoJuvaJskom politikom prema Bosni i Hercegovini i
Bošnjacima.
Srpski teritorija/IIi nacionalizam, a to je njegovo supstancijalno odre-
đ i II pojmu, i II ideologijskom samorazumijevanju te II č
konkretno-historijskoj objektivaciji, zapravo, jeste esencijalno re/adoni
fenomelI. Figurira II koleraciji, ali, č II odnosu rivaliteta i antagonizama,
a zavisno od historijskih okolnosti, i II fornU SJX>razurna, konvergenci-
je, savezništva, osovilISkih paktova sa hrvatskim nacionalizmom. I ovdje
se korijeni izvora one negacije II aranžmanu hrvatske č elite
mogu ć II doba austrougarske vladavine nad Bosnom. Naprimjer, da to
tek ilustriramo, mogu se ć II nacionalnim i državno-pravnim koncep-
cijama koje se fonnuliraju, na jednoj strani unutar č
č misli dr. Josipa Št.adler.l ili na dmgoj u svjetovnim antihm:an-
skim i š č č projekcijama dr. Ive Pilara koje se,
ć deduciraju iz pseudohistori ografskih uvida u južnoslavensku,
a posebno č povijest. Osim ovih, ilustracije osv-
ještenih, koncepcijskih antagonizama izmedu ovih nacionalizama su mno-
gobrojne. Naprimjer, pokazuju to rukopisi iz 1908. godine Ferde š ć i
ć

- Bosna je hrvatska zemlja, to je njihova temeljna teza i,
na drugoj strani tekstovi, uzmimo, Vlade Glušca i Jovana ć

- Bosna
je srpska zemlja, to je njihovo ishodišno stanovište. Primjere osovilISIdh
saveza nije teško navesti: za Bosnu i Bošnjake su povijesno i egzistencijal-
no najpresudniji Sporazumi ć - č te š ć - đ
Poricanje i dezindividualizaciju Bosne i Bošnjaka u aranžmanu srpskog i
hrvatskog č establišmenta ruje ć do kraja razumjeti
bez uvida u fenomen kojeg č kao fenomen š č
mallSkeautosrbizadje i autolaootizadje. Ma kako ovi fenomeni bili djelo
uske, pseudoaristokratske, iz naroda ekskomunicirane elite oni su važni
jer su asistirali č motiviran ju i ideologijskoj racionalizaciji
- prikrivanju srpskog i hrvatskog nacionalizma. Otuda ć naša inter-
pretacija č II sebe i č č koje su promovirale i
ideju muslimanske autosrbizacije i ideju muslimanske autokroatizacije.
3 Herceg-Bosna prigodom aneksije, Zagreb, 1908.
4 th'O hn·atsko pravo na Bosnu i Hercegovinu, Zagreb, 1908.
5 Hrestomatijski uvidi u njegove i č koncepcije i drugih stpskih auto-
ra u: Fuad Saltaga, Bosna i Bošnjaci u slpSkoj nacional/oj ideologiji, Sarajevo, 1997.
Uvod 15
Napokon, ni srpski etnocentrizam, nacionalizam i nacifašizam, nije
ć objektivno razumjeti bez uvida u njihovu srpsku negaciju, dakle,
u onu povijesnu liniju emancipatorskog mišljenja-djelovanja u srpskoj,
više kulturnoj javnosti a manje u politici, od Svetozara ć

i,
ć Vase Ć preko Dimitrija ć pa do Bogdana
ć i dr. lova unutarsIpska č linija demonstrira: svaka
nacija, ovdje srpska, kako kaže Tagora, ima svoju " ... istoriju razbojništ-
va, laži i pogažene vere ... ".? Ima, ć historiju otrovnog
samoljublja, vrtoglave nesvijesti o moralnoj pokvarenosti, o svojim tok-
sikomanskim idolatrijama i sl U demistifikaciji ove historije ova
unutarsrpska emancipatorski orijentirana linija mišljenja dragocjeno par-
ticipira. Ma kako bila djelatno ć u odnosu na silu državnog srp-
skog nacionalizma, i ona u ć istraživanjima treba biti respektirana
Bilo bi, otuda, vrijedno raditi i na projektima istraživanja personalne,
autorske SIPSke kritike sIpskog nacionalizma kao i hrvatske kritike
hrvatskog nacionalizma.
• • •
Unatar ocrtanog metodskog diskursa II istraživanju i č srpskog i
hrvatskog nacionalizma, pokazuje se, prije svega, kako povijesna suština
ovih nacionalizama jest u tome što su oni, kao što je č teritorijalni
nacionalizami - oni ć širenje u prostoru, osvajanje zemalja, oni jesu
opsesija ekspanzijom na teritorijama, i prema jugu, prema sjeveru i
zapadu. Geopolitika ć posebno č - sušti-
na je, povijesna konstanta velikosrpske i velikohrvatske politike ć i
prema Bosni i Hercegovini, posebno. č ta se geopolitika
utemeljuje još II doba austrougarske vladavine nad Bosnom. Metode
njene aplikacije u povijesti su mnogostruke: od politike asimilacije, a ta se
navodna asimilaciona snaga srpstva i hrvatstva unutar ovog nacionalizma,
po pravilu, č slavi i sakralizira, pa do prakse č genocida. To
je, kadaje bio u XIX i XX ć na djelu, i genOCidni nacionalizam.
6 Ć projekat aneksije Bosne i Hercegovine zamišljenoj ''Velikoj Srbiji," on
naprimjer, pisati: ''No, pretpostavimo ć č da sc velikosrpska poHtika č
uspehom i da Srbija zadobije Bosnu, Hercegovinu, Crnu Goru i Staru Srbiju. Malo bi
se našlo Srba koji to ne bi smatrali za ć ć našeg naroda ... Narod bi izašao iz
borbe za ''Veliku Srbiju" siromašniji i razoreniji no što je sada ... "Velika Srbija" morala
bi kupovati prijateljstvo u neprijatelja ponižavanjem i žrtvovanjem interesa svog naro-
da, morali bi sve više i više trošiti na vojnu si lu ... Takva politika morala bi se završiti
kakvom spoljašnjom ili tn1utrašnjom katastrofom .... ''Velika Srbija" i tesna je i đ
zgrada, pa stoga i nije kadra da obezbedi srpske narodne interese ... ". (1868.)
7 Rabindranat Tagore, Nacionalizam, "Alfa", Beograd, 1990., str. 52.
16
Uvod
No, II ovom supstancijaInom đ ovaj se nacionaliVIm povijesno ne
pojavljuje samo II svom ogoljelom liku, kao č okrutna č sila,
on se, zapravo, mora i ideologijski legitimirati a to č preparirati kao
nezlo. Na djelu je njegovo racionaliziranje kao mirnikrirnnje te introspek-
tivno i izvanjsko opravdavanje. Velikosrpski i velikohrvatski teritorijalni
nacionalizam racionalizira se, naprimjer, pseudomanstvenim utemeljen-
jem č pansrbizma i pankroatizma, č zasnivanjem
č unitarizma, zavodljivim, halucinantnim predstavama srpskog i
hrvatskog mesijanizma, imaginarnom teorijom historijskih prava na
Bosnu i Hercegovinu, fiktivnim, ć percepcijama i pari-
canjima narodnog individualiteta Bošnjaka kao č izvornih Srba i
Hrvata, č ž č vezama sa pravoslavljem,
č itd.
Priroda tih č tog legitimiranja, dakle, II aranžmanu srpske i hrvatske
č instrumentalizacije znanosti ć se rukopisima više
bosanskosrpskih i bosanskohrvatskih mislilaca koji su publicirani II vri-
jeme austrougarske vladavine u Bosni. Ne pripadaju oni arheologiji
zabluda., nego djelatno, odnosno suvremeno odjekuju, jer fonnuliraju
neke od bitnih, ovovremenih konstanti srpskog i hrvatskog nacionalizma.
Tu je i motivacija za njihovo č problematiziranje.
* * *
Uz apostrofirane tematsko-problemske preokupacije treba posebno akcen-
tirati da dvije č svaka na svoj č i to neovisno od programskih
ideja Socijaldemokratske stranke Bosne i Hercegovine, uvodi u bosansko-
č socijalnu i č misao - ideju i koncepciju socijalizma.
č je o, u javnosti poznatijem, Vasi ć i, lll1utar č javnos-
ti, nepoznatom - Aliji ć U ć onodobnom č
ambijentu, oni, zapravo, donkihoterijski i pionirski, publiciraju svoje vizije
socijalizma. Zbog te unikatnosti, ovdje se njima i ć tako obimna
interpretativna pažnja. Mada u tome usamljeni, njihova se misao mora, u
našem č konfrontirati sa č recepcijom liberalizma i. na
drugoj strani, sa č poimanjima nacije i nacionalnih odnosa
Ova č tek su dio i izraz našeg ć metodskog diskursa: da
se unakrsnim č č č misli iz
austrougarskog vremena pokaže i na vidjelo iznese sve ono što pripada
njihovim anahronizmima, civilizacijskim dometima, antibosanskoj ili
probosanskoj aksiologiji, duhu koegzistencije ili politici č
skih antagonizama i sl.
Uvod 17
•••
Na koncu, valja posebno poImati: historija bosanske socijalne i č
misli iz doba austrougarske vladavine, bez obzira koliko bila ona iznutra
ispresijecana č pa i antagoniziranim interesnim, č i svje-
tonazorskim diskursima utemeljenim u zasebnim bosanskim vjersko-
č subidentitetskim samorazumijevanjima, u našem uvidu,
izražava i dokazuje povijesni individua/ilel Bosne i Hercegovine i to po
temama i problemima, po ć diskursima, projekcijama i antici-
pacijama, po unutarnjim složenostima, po đ č
uticajima i sl. OVU historiju treba č kao potvrdu onog individu-
aliteta. Mada se, u mjeri, razvija pod agresivnim uticajem
znanosti, pseudoznanosti i nedemokratskog, č
opsesijama posredovnog, javnog mnijenja iz Beograda i Zagreba, ona,
ipak.jeslosebujno č misao.
lIDII(Q) II

II

21
pred kraj osmanske vladavine II Bosni, Mehmed Šakir ć ć ć
pisati i o patriotizmu.} No, II kontekstu recepcije osmanskog
đ proevropskog reformizma, ć ć ć otkriti i pledi-
ć publicirati jedan dIŽavljanski patriotizam. ć se on izvan
č granica, odnosi se na osmansku državu kao
cjelinu, č je, dakle, karaktera. on ć zapravo, pod patriotiz-
mom podrazumijevati transvjersku i transnacionalnu, dakle, državljansku
odanost osmanskoj državi. Njegovo temeljno legitimacijsko izvorište jest
državna praksa ostvarivanja đ jednakosti i ravnopravnosti.
Fonnulira, II Č smislu, ć ć takvo poimanje
patriotizma: ''pošto dakle patriotizam ne sastoji se samo II razlikovanju
svojih đ od stranoga nego II ć da se svaki đ bio
on koga mu drago vjerozakona ili narodnosti ima smatrati kao osoben
č države, to smo svi đ dužni ako ć č biti od
ovoga blagoglasnoga imena, da znamo i da se potrudimo svaku moral-
nu i materijalnu žrtvu dragovoljno prinjeti, koja bi imala služiti za ukre-
pIjenje i osnaženje naše države.
ć pogrješka bila bi smatrati sebe kao patriota, ć se i ć
za neku č partiju ili za neki osobiti ć se od opšteg
državnog zakona i sastava.
Dajemo li mi dokaza našeg ć za opšte blago državno i
osnaženjem đ li faktima to naše ć onda ni država ć
izostati svako pojedino tice kao č države smatrati i svojim ustavom to
potvrditi, kao što imamo svaki č prilike uvjeriti se da se je ova ideja kod
naših državnika i velikaša pa neprestano sa reformama ć ju, po
kojim sve više i više đ slobodu i pravicu daju.
l Op!>CŽnije o njegovoj ž č i prosvjetiteljskoj misli II našoj knjizi š č
iskustvo politike. Osmansko doba, "Euromedija", Sarajevo. \998.
22
Uvod
Red je dakle na nas da se pokažemo kao patrioti ili ljubitelji svoje
domovine II podpunom smislu to jest da budemo vjerni sinovi države i
cara - pa ć nam ništa smetati da plodove naše ...jernosti i IXJdanstva
saberemo." 2
Patriotizam je, dakle, vidi se, pojmljen kao državljanski patriotizam, on
funkcionira s onu stranu svake partikularne vjerske ili č identi-
fikacije, preferira lojalnost i odanost osmanskoj multinacionalnoj državi
pa bi se patriotizam sastojao II tome da se " .. . služi za napredak bogat-
stvo i č carstva ako želimo, da se s pravom nazovemo patrioti _ .. ".3
No, sa austrougarskom okupacijom Bosne i Hercegovine, postepeno
kroz č iskustva, uz bolnu emancipaciju od proturskih nostal-
gija, š č ć inteligencija napuštati baštinjenje ć ć par-
adigme II državno-pravnom mišljenju ć i poimanju patriotizma
posebno, što ć se, kao što ć uskoro vidjeti, razgovijetno demonstri-
rati ć u č misli Muhameda Emina ž ć Motivi bosan-
sko-domovinske ć promišljanje bosanskog državno-pravnog
stahtsa, povijesnih izvorišta i savremenih sadržaja bosanske patriotske
svijesti, š č vjerskog i č samorazumijevanja i sL, - sve
to s vremenom č da figurira unutar š č socijalnog,
č i č mišljenja. Ali, sada, uz sve đ recidive turkofilst-
va, u kontekstu austrougarske vladavine, poprima, kao što ć vidjeti,
u odnosu na tradicionalnu svijest, č zapravo u osnovi moderni-
ja č posredovana, prije svega, probosanskom š ć koja
č svoju islamsku osebujnost i recepcijom č liberalno-
demokratskih č filozofija koje su ć pledirale ideje
slobode i đ jednakosti, intervjerske tolerancije, dI'Žavljanske
ravnopravnosti i, ć ljudskih prava.
Uz tu esencijalnu liniju u š č mišljenju, đ u izvjesnim
muslimanskim krugovima i stratumima, i za to vrijeme anahrono spram
Bosne i Bošnjaka, figuriraju, ne može se to poricati, i konzervativni, na
marginama č prije svega, narodnog š č samorazumije-
vanja egzistentni, rekli bismo, č ć diskursi ,
naprimjer, u formi politike muslimanske č autosrbizacije i auto-
2 Mehmed Šakir ć ć Patriotizam, "Sarajevski cvjetnik", 211870, 30,1., od
25.7.1870.
3 M. Š. ć ć ci!. djelo.
Uvod
23
kroatizacije te negacije bosanske sposobnosti za individualnu državno-
pravnu i č egzistenciju o č ć interpretacije koje slijede
posebno raspravljati.
.*.
Ali, ono aksiološki i tematsko-problemski inovacijska II njihovom miš-
ljenju, razumljivo, ne isrcpljuje se u onoj evolutivnoj ali pennanentno
iznutra kontroverznoj emancipaciji. U novom konkretno-historijskom
kontekstu njihove su se aksiološke percepcije i č ideje morale
iskušati na novim, sa š č tradicionalnim iskustvima svijeta
društva i politike malo korespondentnim, svjetovnim sadržajima. Ona
se, prije svega, morala globalno odrediti prema novouspostavljenom
režimu okupacione sile, te prema novim č života, novim poli-
č ekonomskim, socijalnim i moralnim vrijednostima koje je ona
od č kroz č fonne socijalizacije i izvanjske importacije,
instalirala na tlu Bosne i Hercegovine. Unutar tog u osnovi strategijskog
đ ona je onda mogla iskušavati se i na parcijalnim temama ili
u č aspektima č zbilje u transfonnaciji,
zbilje u č u nastajanju i kontroveznom č
ć ć š č kulturna, vjerska i
č elita, II svojim č supstancijalnim tokovima i meritor-
nim iskazima, na austrougarski režim apsolutizma. a kasnije i na režim
pseudoparlamentarizma te fonnalnog ustavnopravnog poretka, odgo-
vorila je prihvatanjem i prakticiranjem, definirajmo to tako, politike
konJonnizma. I pri torne nije u tome bila usamljeno ekskluzivna. Ako
se izuzmu č radikalizam č grupe oko P. č ć i poli-
tike č nasilja unutar č grupe oko Mlade Bosne,
etablirane hrvatske i sIpske č đ repre-
zentacije, sa manje ili više intenziteta i u manje ili više javno eksplicira-
nom izrazu, uz diferencirano doziranje publiciranog č
cionog diskursa, slijedile su ovu politiku racionaliziranog konJor-
mizma-JUnkcionalizma. U tom ć kontekstu i š č
ska reprezentacija je, umjesto koncepcijski osmišljenog i javno deklari-
ranog č ili stvarno ilegalno-subverzivnog odnosa spram
Režima, kao racionalnu alternativu recipirala č parti-
cipaciju u Poretku. Ovdje, đ ovaj globalni š č odgovor
na Režim ne vrednujemo ni u č smislu, niti ga
naknadno vrijednosno preferiramo. Naprosto, figurira ovaj naš uvid
kao č sažimanje i sublimirani izraz š č
24
Uvod
magistralnog odnosa spram ratnom okupacijom importiranog i docnije
drugim [annama nasilja uspostavljanog Poretka.
No, unutar ovog ć odnosa, š č
reprezentacija je, ipak, spram austrougarskog apsolutizma profilirala s
č 20. ć dva iznijansirana stava.
Prvo, odgovorilo se, II našem interpretativnom uvidu, č
disiaJ.rsom unutar kojeg se insistiralo na prosvjetiteljskom ć
obrazovnom uzdizanju i kulturnom č i to unutar ć koje
je donijela i definirala austrougarska administracija. Upravo ova ori-
jentacija ka neposrednoj č karakterizira jedno unutarboš-
č poimanje č funkcionalizma.
Drugo, odgovorilo se, recimo to tako, aktivnim, borbenim l1erskim, kul-
turno-prosvjetnim i č pokretom za muslimansku autonomiju
kojegje nosila, II osnovi, ideja svojevrsne autogetoizacije u odnosu na
Režim i ukupne društvene odnose u Bosni toga doba. Ova opcija insis-
tira na muslimanskom institucioM/nom č u sebe i prebivanju
unutar zatvorenog sistema č islamskih i bosanskih vrijednos-
ti. Ovdje djelatni č diskurs, pod pretpostavkom da rezultira mus-
limanskom ć autonomijom, za svoju konsekvencu irna upravo
č recepciju Režima: on se kao takav ne
dovodi u pitanje, samo č aktivizmom a ne apstraktnom apoli-
č š ć ć se unutar njega ozbiljiti muslimanska vjersko-prosvjetna
i materijalna, odnosno, vakufska autonomija.
đ bez obzira koliko bila inficirana idejom i politikom izravne
č ova š č orijentacija pledira, ustvari, musli-
mansku inkorporaciju u Poredak i to u smislu recepcije kulturno-obra-
zovnih i materijalnih vrijednosti koje birokratija č politike
donosi sa sobom. Ona ć dakle, politiku pasivnog trpljenja, inertne,
u sebe zatvorene egzistencije muslimanske. Pledira, runjesto afekcije
autarkijom ili restauratorskom nostalgijom za autoritetom osmanske
države, aktivno sudjelovanje u adaptaciji i napretku zajednice kroz sin-
tezu tradicionalnog islamskog individualiteta i resorpcije č
vrijednosti. Pri tome, uglavnom, ostaje II č sferi obrazovanja i
kulnrre, a na empirijskom planu figurira u fonnu personalnog č š ć u
birokratskom apararu Države.
-
-
Uvod
25
Naravno, ovdje je č o deskripciji dva č idealno-tips-
ka. apstraktno-mode/ska š č odgovora na austrougarski
Režim. U stvarnosti, medutim, š č intelektualci i meritorni pro-
tagonisti š č politike, u č okolnostima, sa diferencira-
nom motivacijom i unutar č interesnih konstelacija, tek manje ili
više, osviješteno ili implicitno, deklarirano ili imanentno, manje ili više
javno, participiraju, kao što ć vidjeti u interpretacijama koje slijede,
u jednom od ova dva idealno tipski fonnulirana š č strategij ska
odgovora na austrougarski režim.
U svakom č ovdje ih smatramo ć apstraktnim aksiološkim i
interpretativnim okvirom unutar kojeg se, i onda kada nisu koncepcijski
osmišljeni i akceptirani, ć socijalna i č misao relevantne boš-
č intelektualne i č reprezentacije ovoga vremena. Na nji-
hovom tlu, onda, pojavljuju se dodatni reflektori pod kojima se njihova
socijalna i č misao može, II njenim motivima, kontekstualnim
valerima, problemskim preokupacijama, moralnim aspektima, socijalnim
svmama i č aspiracijama, sadržajnije i validnije interpretirati.
27
U
kulturnoj memoriji i u reminiscencijama na historiju socijalne i
č misli II Bosni i Hercegovini Muhamed Emin ž ć
stoji gotovo II anonimnosti. No, II svoje doba nije bio na ma.rgina-
ma javnog, l posebno muslimanskog vjerskog života.2 U našoj inter-
pretaciji, dvije temeljne ideje koje je promovirao II javnom životu svog
vremena osiguravaju mu mjesto II historiji č misli li Bosni i
Hercegovini. č je o idldi patJiotizma i javnom pledoajeu protiv mus-
limanskog emigrira/ga II Tursku. Ove su ideje II đ vezi, no
posreduje ih i ć momenat: njihova islamsko-dogmatska legitimacija.
1 I posredno se može ć uvid II taj angažman: ,.u jednom pismu, šio ga je 19-VIII-
1888 uputio Strosmajeru njegov osobni izaslanik za upoznavanje č prilika
medu č muslimanima Bogdan ć spominje se đ
istaknutim muslimanima, opozicionarima protiv ondašnjeg č kursa, i Hadži
Hafiz Muhamed Emin ž ć (Hamdija š ć Hadži Hafiz
Džcma!udin ž ć Glasnik Vrhovnog islamskog statješinstva u FNRJ, br. 8-10,
1955., str. 337.)
2 Uz navedene vidove angažmana u vjerskom životu sarajevskih muslimana, nj egov
vjerski autoritet ilustrira i č "Prigodom hadža prešao je jedno jutro u hanefijski
mihrab i klanjao sabah. Jedan Mek.Jija, š ć kako č Kuran ovaj Bošnjak, onesv-
jestio se od zanosa. Ovo se č do mekjanskog šerifa i taj pozove ž ć sebi te
ga zamoli da njemu i nj egovoj sviti č "surei-Feth", što on rado č Na šerifovu
molbu dolazio je svaki dan ž ć k njemu i č "surei-Feth", a kad je ostavljao
Meku, ponudio mu je šerif lijepu svotu novca, što on odbi. O njemu i tom njegovom
gestu pripovjedalo se još i 1932 god. s osobitim poštovanjem u ovom svetom mjestu."
28
Muhamed Emin ž ć
Poimanje domovine
U novom povijesnom kontekstu, dakle, II kontekstu austrougarske oku-
pacije, a bez č iluzije o povratku osmanskog suvereniteta nad
Bosnom, napušta Muhamed Emin ž ć ono ć ć
proširenje pa patriotizam poima č kao bosanski patriotizam.
Nije više č o č državljanskom patriotizmu kao lojalnos-
ti, jednom osmanskoj, a sada austrougarskoj državi, mada ona pred-
stavlja nametnuti okvir unutar kojeg se poima i afinnira bosanski patri-
otizam. č je o Bosni, o toj " ... lijepoj zemlji, koja je naša sveta
domovina ... "3 i o bosanskom patriotizmu. Sada se on, dakle, temelji i
na č premisama i č shvata. Poimanje fenomena
domovine sad đ i njegovo shvatanje patriotizma.
Prije svega, II ljudskom aksiološkom poretku, domovina i vjera su najviše
vrijedtwSti, i nalaze se, ć II đ vezi. ć tako
ove vrijednosti on ć pisati: "Kako da ne ljubimo svoju domovinu, zar
ima nešto č od vjere i domovine?"4 Otuda, u hriJerarlliji ljudskih vri-
jednosti, " ... treba domovini davati prvenstvo u č ... ".5
No, kad se đ sa ove aksiološke ravni, što podrazumijeva pod
domovinom tako visoko vrijednosno rangiranom? U tom poimanju
nalazi se više sadržinskih slojeva. Otkrivaju se, II našim č
uvidima, ne samo II eksplicitnim izrazima nego i II njihovim imanent-
nim č
ona je, prije svega, jedna prirodIla datast. Što je tu ono prirodno? Vidi se
to iz njegovog č jezika. U analogiji porodice i domovine
uspostavlja se ono apriorno, objektivno, prinxlno dato: i porodica i domo-
vina imaju isti status - prirodne su Otuda: "Kao što č svoju
(M. š ć cit. djelo, str. 336.) Bio je, prema Ibrahimu Kemuri pornat kao pjes-
nik. na tw"skomjezikll a njegovo je djelo đ Sulejman Mevlud. (Ibrahim
Kemura, Dva patriotska apela bosanskih muslimanskih pn'aim iz prvih godilla austro-
ugarske okupacije, Glasnik Vrhovnog islamskog st.arjdinstva II SFRJ, br. 9.- J O. 1970.)
U VatalIu objavio je i tekst Sarajevska nddija, 1/1884, \. ž ć su tekstovi
objavljeni na turskom jeziku i arapskim pismom kako je i č štampan VataII.
3 Patriotizam, "Vatan", br. 4 i dalje, god. I, 1301 , 1884., cit prema tekstu objavljenom
ll: Ibrahim Kemura, nav. djelo, str. 443. Jedan dio ovog teksta objavio je i Sarajevski
list, 10. X 1884. II broju 115.
4 Cit djelo, str. 440.
5 Cit. djelo, str. 440.
--
Muhamed Emin ž ć 29
djecu i svoju familiju ljubi, tako treba da ljubi i svoju domovinu."6 Ona
je onaj apriori j koji se kao prirodnost č ' 'Kad smo se na svijet rodili
najprije smo svoju domovinu vidjeli."7 Ljudsko " ... telo je šaka zemlje
naše domovine.''8 Kao prirodna datost, ona je izvorište biološke egzis-
tencije: "Zar nas nije domovina u svoje č primila te nas svojim
hljebom i svojom vodom nahranila".9 Kao prirodnost, narod je, ustvari,
jedna proširena "familija" a domovina "jedna ć No, i u širem, a
ne samo č smislu, domovina je prirodnost: ona je priroda
u kojoj se đ ona je "vazduh i voda" na koji su se ljudi navikli, onaje
i posebna "klima" i sl.
No, ona je, na tom temelju, i socijalna datost koja ima polivalentne
svrhe. Domovina je duhovno-kulturna stvarnost, ona je, dakle, " ...
zajednica jezika i interesa i obrazovanja ... ". II No, ona je i zajednica
individualiziranih č trgovine i č života uopšte. Nadalje,
egzistencijalna sigurnost i zaštita života, imetka i moralnog digniteta -
to su njene primarne svrhe. Nigdje se ne može " .. .imati onu slobodu i
onu sigurnost, koju u svojoj domovini uživamo?"12 Užitak u slobodi,
privilegijama, sigurnosti i zaštiti: to su, dakle, vrijednosti koje obilje-
žavaju domovinu.
Poimanje patriotizma
Kao sinteza prirodne datosti i socijalno-kulturne produkcije, domovina
sada proizvodi č kompleks ć onaj kojeg č
kao patriotizam. Što, u njegovom uvidu, karakterizira patriotsku osje-
ć Ona je, prije svega, zagonetna veza ljubavi đ ljudi, naroda
i njihove domovine. U objašnjenju patriotske ljubavi, opet, ž ć
koristi biološki diskurs: u modelu veza i odnosa đ majke i djeteta
traži odgonetku patriotizma. U tom smislu piše: patriotska "sveza ljubavi"
6 CiL djelo, sir. 440.
7 CiL djelo, str. 440.
8 Cit. djelo, Sir. 440.
9 Cit. djelo, str. 440.
10 CiL djelo, str. 440.
11 CiL djelo, str. 440.
12 Cit. djelo, str. 440.
.- .
30 Muhamed Emin ž ć
dolazi « ... stoga što č kao god što dijete, koje se od matere odvaja,
trudi se da svoju želju s materinom željom sjedini, i č kojije jedan
dijel tela domovine, želi da izjavi poštovanje zemlji svoje dornovine."13
No, ć patriotizma su heterogena, č ode domovini pro-
duciraju radost i ć ponosa, ali II krizama, produciraju se ć
tuge. 14 Patriotska ć su tako jaka da ih ne može ", .. sjajanost neke
zemlje ili grada '0'" dotle "zasjeniti" da bi ih uništili.
Islam i patriotizam
Osim što su domovina i vjera najviše vrijednosti, povezuje ih još jedan
supstancijalni momenat. Is/am, zapravo, legitimira domovinski patn'oti-
zam. Ne producira, dakle, II njegovoj percepciji, islam anacionalnu svijest.
Iako univerzalan, kosmopolitsk:i, II preferenciji planetarnog ummeta,
islam ne traži indolenciju spram domovinske svijesti, ne postavlja kao
imperativ ravnodušnost spram državljanskog oblika muslimanske egzis-
tencije, ne nalaže utapljanje u prazni, apstraktni kosmopolitizam i tran-
shistorijsku egzistenciju. Naprotiv, i za islam je domovinski paniotizam
vrijednost, pripada nonnativitetirna i muslimanskim imperativima Mada,
za razliku. naprimjer, od š ć on ne razvija sadržinski ovu misao,
ipak, je jasno da ć i islamskom dogmatikom poduprijeti bosanski
patriotizam. U tom smislu ć i citirati "prorokovu zapovijest": "Ljubav
domovine jest od vjere". Otuda, i sa vjerskog stajališta, " ... mi moramo
radi č naše vjere, za kojom težimo ... svoju domovinu ljubiti i nju
ne ć svom snagom se truditi da ovdje svoju ć i svoju
ć osiguramo."15
č konformizam i muslimansko iseljavanje
ć da su domovina i patriotizam aksiomatske vrijednosti, i kako one
imaju svoje uporište u islamskim nonnativitetima, to je razumljivo što se
iz njih deducira i pledoaje protiv č oblika degradacije tih vrijed-
nosti. U konkretno-povijesnom kontekstu, temeljni oblik. te degradacije
13 Cit djelo, str. 440.
14 "Nije li poznato da se mi u veseiju pjevanjem pjesama naše domovine veselimo i
njima se ponosimo a u dane tuge, lUgovanjem naše domovine svoje ć
izražavamo". (Cit. djelo, Sir. 440.)
15 Cit. djelo, Sir. 442.


Muhamed Emin ž ć
31
jest, u njegovoj percepciji, iseljavanje muslimana Bosne i Hercegovine.
Ono je č č njegovog vremena pa ć je u potresno-dra-
č diskursu doživljavati i deskribirati: "Smatram da u iskušenju
ovog vremena ne možemo ni opisati tako golemu ć kakva je napuš-
tanje domovine - bol zbog napuštanja domovine ne može se niti na jedan
č usporediti č ni sa smrtnim bolom Smrtna je bol jedanput, dok se
odlazak iz domovine mjeri smrtnom boli svih tih ljudi č Ne
može se pobrojati niti opisati koliko teških ć č i iziskuje."16
No, svi bitni elementi u njegovom poimanju domovine i patriotizma
sada istupaju kao kontraargumentacija politici iseljavanja. Pri tome,
ć manifestira se i č mentalitet spram Režima.
Ako, naprimjer, domovina, po svom supstancijalnom đ osigura-
va mir, garantira sigurnost i zaštitu, č i moralni dignitet č
poštenje i sl.) onda Dosna, i pod austrougarskom š ć ispunjava
đ domovinske zajednice. Vlasti su osigurale da nema napada" ...
na našu vjeru, i na našu ... ",jer. ''Na sve strane je savršena sigurnost
vjere, poštenja i imanja, sloboda i jednakost narodna vladaju."17 Sa tog
stajališta Muslimani nemaju razloga za emigriranje. č kon-
formizam spram Režima ovdje je do kraja manifestan: "O zemljaci!
Zemlja u kojoj živimo, spada medu civilizovana mjesta, ovdje nijesu
ć đ barbarluka, koji bi nas mogli dovesti u č i strah.
Mi možemo živjeti u našoj vjeri, trgovini, zanatu i imanju bez napadaja,
pa evo i živimo."18 Preferiranje :funkcionalne recepcije Poretka je nedvos-
misleno: ''Kad se mi zakonima i naredbama vlasti pokoravamo, danke
ć i kao i svagdje što je, vojnike dajemo, možemo slobodno živjeti,
ko nam može šta ć on vjeruje i u pravnu državu: "Ako imaju uzro-
ka što ga trpjeti ne mogu, zašto ga mjesnoj oblasti ne prijave, ako li su im
prava narušena, zašto se ne obrate pravednome sudu i stvar mu ne podne-
su.''20 U krajnjemu, Režim ne pruža razloge za muslimansko iseljavanje
iz Bosne. Naprotiv: "Sadašnja vlast, pošto ne želi ć da se smanji
16/seljavWlje, "Vatan", 111884, br. 15 - 18, II "Socijaldemokrat", br. 9, Sarajevo, 2002.,
str. 142. Ovaj kao i ž ć tekst Neko/im njdi o domovini i iseljavanju, ' 'Vatan'',
111884,4, objavljen II istom broju ''Socijaldemokrata'', na našu incijativu, za potrebe ovog
rada, prvi put na naš jezik preveo je Adnan ć iz Orijentalnog instituta.
170 .. . ... > 442
ramOt/zam, CIt. Izu., str. .
18 Cit djelo, str. 442.
19 Cit. djelo, str. 442.
20 Cit. djelo, str. 442.
32 Muhamed Emi" ž ć
muslimanski faktor II Bosni, iseljavanje s tugom promatra."21 Otuda i
pledira na muslimane da traže njenu zaštitnu intervenciju, č ć i
intetVeneiju samog Cara,22 u č pritisaka i drugih razloga koji
tjeraju na seobe ali i da preko javnog mnijenja, pa i lista Va/an, upozorava-
ju na pojave prisilnog iseljavanja 23
Ali, ni sa stanovišta islamske dogmatike č musli-
mani ne mogu opravdati svoje emigriranje. Iseljavanje " ... nije vjerski
dozvoljeno (džaiz) podržavati."24 No, ovdje, on misli iemprijskom
kalkulacijom: kvantitativnom redukcijom muslimana, emigranti direkt-
no ugrožavaju opstanak islama u Bosni i Hercegovini, što je, naravno,
islamski grijeh. Ovdje, ipak, ž ć uz svu preferenciju musli-
manske državljanske jednakosti pred Režimom, zna da II empirijskim
odnosima sudjeluje i kvantitativnost č zajednica: "Jer
svakoga naroda uvažavanje i pravo na privilegije mjere se prema broju
žiteljstva, tj. koji je narod brojem pretežniji, taj ima više slave i važnosti
kod vlade.''25 Svijest o negativnim reperkusijama manjinskog statusa u
nemuslimanskom Režimu ovdje je do kraja manifestna.
26
Ukrajnjemu,
emigriranje je protivno islamskom imperativu č islama i u
Bosni i Hercegovini, jer ako trend iseljavanja bude nastavljen ..... naj-
poslije ć se u Bosni zgrada islamstva s mjesta pokrenuti ili se može iz
temelja oboriti."27 Otuda, sa implicite pozitivnim odgovorom, ć
ž ć "Zemljaci! Zar ima kod Boga ć grijeha i kod islam-
skog svijeta gore sramote nego biti đ ovakvoj stvari?"28
21 Nekoliko ć o dOfT/ol';n; ; iseljavanju, nav. izd., str. 141.
22 U č opisima carevog moralnog digniteta, a on se iskazuje u njegovoj ple-
menitosti,pravednosti i velikoj sam milosti, ć muslimane da traže njegovu ć
radi otklanjanja razloga seoba. (Iseljavanje, nav. izd., str. 143.
23 Iseljavanje, nav. izd., str. 144.
24 Cit. djelo, str. 142.
25 n . . izd· 442
.atnobzam, nav., ., str. .
26 U tom smislu piše: "ŠLO god više ima islamskog žiteljstva u našoj domovini, tim ć
ono ć važnost imati. naprotiv šIo se više naše žiteljstvo bude wnanjivalo tim ć mu
se i važnost i uvažavanje i prava na privilegije umanjivati i najposlije izgubiti." (Cit
djelo, str. 442.)
27 Cit djelo, str. 442.
28 Cit. djelo, str. 442.
Muhamed Emin ž ć 33
I napokon, kao što nemaju razloga za emigriranje sa stanovišta Režima
i islamskih imperativa, Bošnjaci-muslimani, isto tako, trebaju odustati
od iseljavanja i sa stanovišta recepcije č domovinske, patriotske
svijesti kao takve. A nju je, uz islam, u svojoj č aksiologiji,
preferirao kao nešto č u ovozemaljskoj vrijednosnoj hijerahi-
ji. Otuda i pledoaje da se č Bosna i Hercegovina kao" ... naša sveta
domovina ..... i poziv da se iseljenici vrate u svoju domovinu.
No, ž ć je svjestan č dosega svog koncepcijskog
p:>imanja patriotizma u demotiviranju muslimana na seobe.
29
Otuda u
podsticanju te motivacije, na rnzini svakodnevne stvarnosti, problema-
tizira razloge za seobe i nastoji demantirati nj ihovu zbiljsku zasnovanost.
Agresivnost č koji SU uz " ... podsticaj nekih smutljivaca i prevarana-
ta ... ", odmah poslije okupacije napadali na muslimanska sela u č
Cazina i Like, kako bi natierali muslimane na seobu s ciljem da prisvoje
njihovu zemlju, kao motivacija iseljavanja je anulirana intervencijama
vlasti.30 on stalno upozorava daje otimanje muslimanske zemlje, zapra-
vo, glavni motiv pritisaka i drugih oblika podsticanja na iseljavanje.
31
Obaveza služerya u austrougarskoj vojsci nije, takoder, racionalni razlog
za muslimanske seobe. Jer, u svakoj državi " ... je svako osobno dužan biti
vojnik".32 Uostalom: "Svima je znano da je vojna služba u svakom dijelu
svijeta trajno prisutna ć služba Na svijetu nema ni jednog naroda,
nijedne vjerske skupine, nijedne najmanje vlade koja nema vojsku kojom
ć zemlju braniti ... U koje god mjesto u cijelom svijetu č ode, od
vojske se kutarisati ne može jer na svakom mjestu, sasvim prirodno,
biti obavezan ispuniti vojnu obavezu. "33 č je i o tome da " ... kod nas
su vojne službe najlakše .. ",34 o vojsci koja ne napada druge zemlje, nego
brani Bosnu i muslimanska prava u njoj.35
29 U tom smislu piše: "Iako smo svjesni u kome stepenu laj savjet o patriotizmu ima
uticaja na naš mali vilajet, nadamo se da ć to naši intelektualci i pametnije ozbiljno
uzeti na razmatranje i da ć neke č predrasude pokušati shvatiti i ispraviti ih."
č o domovini i iseljavananju, nav. izd, str. 139.)
O Cit. djelo, str. 140.
31 Iseljavanje, nav. izd. str. 142.
32 Nekoliko č o domovini i iseljavanju, nav. izd., str. 140.
33 Cil djclo, str. 140.
34 Cit. djelo, str. 140.
35 "Osobito naša vojska nije tu da bi branila strane zemljc, ncgoje tu radi č sig-
urnosti u domovini." (Iseljavanje, nav. izd., str. 144.)
34
Muhamed Emin ž ć
Nadalje, ni muslimansko nazadovanje u privredi i "govim" nije razlog za
seobe: "Kad je govor o nazadovanju: koliko gexl da je taj nazadak istinit i
stvaran, on se ne odnosi samo na muslimane, nego đ i ostale."36
Prevladavanje tog nazadovanja vidi li muslimanskoj inicijativi na udruži-
vanju kapitala, stvaranju č firmi i sL Potom, II zablude uvrštava
muslimanska č da sa svojim zanatskim i č umije-
ć osigUrati prosperitet II Turskoj: ''Koliko II tim mjestima ima trgova-
ca i zanatlija ... A JX>sebno je to što zanati koje mi znamo tamo ne vrijede
ni pet para, pošto tamo ima tako mnogo više majstora tih zanata."3?
Nadalje, II demotivacijsk.i argumentarij uvrštava psihološku i socijalnu
usamljenost iseljenika, troškove, patnje, trud i muke na samom puto-
vanju,38 ugrožavanje tielesnog zdravlja i svakovrsne gubitke što prate
seoba iz mjesta " ... II kojem se rodio, odrastao i navikavao se na njegovu
vodu i zrak ...... krizu II adaptaciji i navikavanja na ., ... prilike i č
mjesta u koje odlazi, narav i ponašanje drugih stanovnika, č jezik
i đ odnose. Ti problemi i tegobe kad se Č kako veli-
ka se potištenost tada javi."39
Ni nedostaci u vjersko - prosvjehlom izohražavanju muslimana nisu
racionalni razlog njihovih seoba. U tom smislu, ć tu moti-
vaciju, ć pisati: "Zato što možete biti sigurni da ć se uskoro poboljšati
situacija u brojnim našim školama koje su dovoljne da u njima za kratko
vrijeme vjerski č stanovnike opet č vjeri, kako bi
obezbijedili pobjedu vjere."40
č osvrt
Rukopis u kojem preferira vrijednost bosanskog patriotizma i pledoaje
protiv muslimanskog emigriranja iz Bosne objavio je ž ć kako
je ć č na turskom jeziku i arapskim pismom. U tome se i nalazi
zbiljska granica njegovogjavnog č diskursa. Bez obzira na nje-
36 NekoLiko č o domovini i iseljavanju, nav. izd., str. 140.
37 Cit. djelo, str. 141.
38 " ... jer, naprimjer, <XI onih koji <Xllaze ... <XI deset osoba njih sedam umire, a troje ostane
- i to u kakvoj situaciji!? Oni što ostaju, da bi se izbavili iz belaja u koji su još više zapali,
parama bi, da je to ć kupili i vlastitu smrt." (Iseljavanje, nav. izd., str. 142.)
39 Nekoliko č o domovini; iseljavanju, nav. izd., str. 141.
40 Iseljavanje, nav. izd., str. 143.
Muhamed Emin ž ć
35
gov vjerski autoritet, njegove č i patriotske ideje nisu mogle
biti masovnije recipirane s obzirom da ni u doba osmanske vlasti
Bošnjaci muslimani nisu masovno poznavali turski jezik, štaviše, s osvi-
ještenom averzijom, odbijali su da ga č i č Dijeli on, dakle,
zablude jednog dijela obrazovanog muslimanskog stratuma kojije mis-
lio daje č turskog i arapskog jezika i prakticiranjem obrazo-
vanosti na ovim jezicima ć č duhovno-kulturni i č
š č individualitet.
41
No, prevladavanje ove
zablude ć je, kao što ć vidjeti, č sa Mehmedom
ć Ljubušakom, ali se ž ć koji nije u tom pogledu
ništa osamljeno ili č nije našao u toj ć i emancipa-
torski orijentiranoj kulturno-povijesnoj matici.
42
No, neovisno od anahronizma č i č medija u kojem je
objavljen, ž ć rukopis nosio je II sebi za to doba vrijedne eman-
cipatorske ideje. Prvo, islam nije anacionalan. Drugo, islam nije transpa-
triotski ili prema patriotskoj emocionalnosti - č Nadalje,
domovmska samosvijest i patriotska odanost vlastitoj domovini je '
neupitljiva vrijednost i, kao takva, ulazi u sami vrh u hijerarhiji vrijednos-
ti. Mada u nerazvijenom obliku, jer to i nije svrha njegovog rukopisa, i
neki njegovi uvidi u prirodu fenomena domovine i patriotizma ulaze u
relevantne domete njegove misli.
41 List Volan (Domovina) izlazio je na turskomjeziku i arapskim pismom, s motivaci-
jom da " ... mnogi ć muhamedovci ne znaju modema slova ... ". (Cit. prema:
Muhsin ć Klljii.evllostwlrallje muslimanskih pisaca u Bosni i Herr:egovini u doba
austrougarske I'ladarine, Knjiga I, Akademija nauka i umjetnosti Bosne i Hercegovine,
Sarajevo, 1973., str. 73.) Njegov posljednji broj je izašao 16. IV 1897. Njegov urednik
Meluned Hulisi pokrenuo je novi list Rehlxu koji se u č i koncepcijskom smis-
lu nije razlikovao od VatQIla. Ugasio se Rehbar 16. avgusta 1899. Rehbar, a to se odnosi
i na Vaum, je bio " ... č izdanak. ovog ž č kontinuiteta na turskom
jeziku, stran muslimanskim narodnim krugovima, u kojim se ć odavno č
ć samostalno kretanje, po svojoj sadri:ini, i nedostupan po svome jeziku. Koliko
je bio đ pokazuje č niz č infolTllativnih, crkvenih, č i
književnih listova koji su u Bosni i Hercegovini u toku izlaženja "Vatana" - "Rehbara"
izdavani na narodnom jeziku, medu kojima je ''Vatan''-''Rehbar'' svojim turskim
jezikom neprirodno odudarao poput listova na č jeziku. koji su u to doba u
ovim zemljama bili izdavani od strane doseljenika." (M. ć cit. djelo, str. 74.)
42 ona ć se prirodno razvijati , ali uz nju, sve do Prvog svjetskog rata, kao u nekim
povijesnim rukavcima ć muslimanska č publicistika, ne na maternjem,
nego na arapskom pismu i jeziku. U reperkusije ovakve č orijentacije
na povijesni proces oblikovanja i razvitka š č č
samosvijesti ovdje se, razumlj ivo, ne može ulaziti.
36 Muhamed Emin ž ć
Ako izuzmemo, nadalje, anahronizam č č
diskursa, koji je, č ć mjesto i univerzalna karakteristika mišlje-
nja nacije i države u doba austrougarske vladavine Bosnom, i to unutar
svih "nacionalnih inteligencija", ipak, njegova svijest da je nacija-
domovina povijesno-socijalni proizvod, dakle, da je zajednica č
jezika, kulture, navika i mentalnosti, jest vrijednost. U te vrijednosti
spada i njegov uvid u domovinu - državu kao zajednicu je svrha da
osigurava život, slobodu, privatno vlasništvo i moralni integritet. Kao
da ovdje. možda i neosviješteno, odjekuju refleksi modernog liberaliz-
ma i njegovog JXlimanja izvorne funkcije države.
No, treba zapaziti, u njegovom poimanju bosanskog domovinskog
patriotizma figurira još jedna zanimljiva dimenzija. Mada domovinsku
svijest. uz islam, svrstava u sam vrh ljudskih vrijednosti, ipak, on o nar-
odu, domovini i pmriotskoj svijesti ne govori, primamo, iz horizonta
aksiologije koja preferira č epiku-etiku žrtve i dužnosti bez
prava i slobode spram nadpersonalnih, uz to i sakraliziranih autoriteta
Nacije, Države i sl. Naprotiv, vidjeli smo, odnose pojednica, naroda i
države on promišlja obrnuto, dakle, sa stanovišta, II osnovi, liberalno
pojmljenih funkcija države-domovine. ona je tu, ako je istinski na djelu,
da osigura č nonnativne maksime: život II sigurnosti,
II slobodi, pravo na vlasništvo i č odnosno, moralni integritet svake
individue i naroda II cjelini.
Naravno, ovdje je č o imanentnim implikacijama njegovih publici-
ranih pogleda, a ne o osviještenim percepcijama i uvidima, No, ona nisu
njegovoj misli importirana, nego su, kao nešto implicitno, II njima
JXlhranjene, On, razumljivo, nije osviješteni zapadnoevropski liberal, ali
ipak, iz njegovih eksplicitnih fonnul<icija o smislu i funkcijama države
i patriotske svijesti proizilazi da se, na ovaj ili onaj č reflektiraju ne
samo islamske koncepcije č etike i pravedne države nego i,
preko austrougarskog javnog mnijenja, vjerovatno, preuzeti zapadno-
evropski, liberalno intonirani koncepcijski i vrijednosni uvidi,
Sve ove ideje, misli ili percepcije funkcioniraju lUlUtar č
poimmy'a politike, dakle, politike koja muslimansku alternativu u
novom povijesnom kontekstu nastalom sa austrougarskom okupacijom
Bosne vidi u č č recepciji Režima i, na toj
osnovi, u eksploataciji, prije svega, kulturno-obrazovnih i ekonomskih
potencija koje ovaj Poredak, navodno, nosi II sebi, Ne doživljava, bar
javno, II interpretiranom tekstu, Režim kao poredak apsolutizma, oku-
Muhamed Emin ž ć 37
patorskog, ddavnog, č birokratskog, policijskog. Ova percep-
cija politike kao đ konformizma, naravno, u ž ć
rukopisu ostala je nerazvijena, a svoju osviještenu artikulaciju đ ć u
socijalnoj i č misli Mehmeda ć Ljubušaka.
od č 19. ć š č intelektualci problematiziraju feno-
men unutrašnjih i vanjskih migracija u Bosni i Hercegovini.43 on popri-
ma č izraze nakon austrougarske okupacije Bosne i
Hercegovine. Muhamed Emin ž ć ć nedvosmisleno ismpati
protiv muslimanskih seoba u Tursku. No, osim tog pledoajea, njegovi,
iako obimom neveliki, tekstovi, sadrže u sebi elemente jedne sociologi-
je emigracija. Ona č empirijske uvide u njihove socijalne
uzroke, psihološke motive i društvene konzekvence. I sa ovim kompo-
nentama sociologije ,emigracija njegova misao definira sebi važno
mjesto II povijesti socijalne i č misli II Bosni i Hercegovini.
43 Naprimjer, o tome vidjeti u studiji Po/itiJro u svjetlu radiJrolIle kritike (Muhamed
Emill ć u: Esad ć sošnjack iskustvo politike, nav. izd.
39
l':iIIE!llIoorn:ffi) Q rnIn:<G
lIUill'In:'Il'AN@V!Ict:
II.JJ1IJlli
(! ocijalna i č misao Mehmeda ć Ljubušaka, II
dosadašnjoj, posebno srpskoj č historiografiji, uglav-
nom je č sa stajališta njegove osobne č biografije.
U njoj, II pežorativnom smislu, diskvalificiran je kao aus/rofil i zagovornik,
navodno, analunog - bošnjalduka. No, za razliku od takvog biogratskog
pristupa, ovdje ć se, primamo, njegova č socijalna i kulturna
misao č iz njegova publiciranog rukopisa.! Ono biografsko II
interpretaciji participira epizodno i to samo II mjeri II kojoj može poslužiti
kao izvor II pojašnjavanju nekih dimenzija njegovog objavljenog teksta.
Legitimnost vlasti i č konformizam
Kad je ć došlo do instaliranja austrougarske vlasti II Bosni i Hercegovi-
ni, onda II ć kul/umom razvoju a ne II opozicionoj politici
2
vidi on
prostor muslimanskog opstanka i njegovog prosperiteta. ć
1 U tom smislu, relevantni su njegovi tekstovi: Streitschrift eil1es bosnischen Begs, Die
Presse, č hr. 115., 1879.; Ein bosnicher Beg wider Stambul, Die Pressse, br. 153.,
1879; &0 misle muhamedanci II Bosni, Sarajevo, 1886; ć ili napredak muha-
medanaca u Bosni i Hercegovini, Sarajevo, 1893. Relevantni su i njegovi predgovori
Narodno blago, Sarajevo, 1887. i 1888. ć č izdanje).
Eksplicilno odbija politiku muslimanskog opozicionog odnosa spram Vlasti: ''Dalje budi-
mo oprezni i ne dajmo se zavesti od o{XlZicijonalnih novina i glasila Na svaki č rade,
kako nas okrenuti za sobom, pa da i mi budemo vlad] protivni, kao što su i oni. Koji lis-
tovi za radikaIske dinare rade, treba da ih se osobito č kao najotrovnije guje."
ć ili napredak muluunedovaca II Bosni i Hercegovini, Sarajevo, 1893., str. 27.)
40 Mehmed - beg ć Ljubušak
a ne u č subverziji prepoznao je egzistencijalno produktivan
odnos prema Vlasti. A taje vlast " ... kulturna i ć vlast ... ",3 austro-
ugarska je država velika i kulturna država
4
dok su U gari i Nijemci pri-
jatelji muslimana.
5
Umjesto totalne konfrontacije pledira, dakle, koop-
eraciju, umjesto š č č samoizolacije insistira na
eksploataciji č kulturnih i ekonomskih ć što ih sa
sobom donosi Režim.
6
No, ne proizilazi njegov, tako ć tu poziciju definirati, č
jimkcionalizam spram Poretka č iz osobne pragmatike.
7
Ovdje
je još važnije: ć ga i doktrinarno utemelj iti ć da je Bosna i
Hercegovina " ... prvi č da se nalazi toliko muhamedanaca pod
jednog š ć vladara upravom u Evropi ... ".8 No, č je, u nje-
govoj percerxiji, o muslimanskoj egzistenciji u slobodi.
9
Pri tome, i u dogmatici Islama on pronalazi izvorište za racionalizaciju
pledira ć muslimanskog č konformizma. U tom smislu i
pisati: 'I prosti muhamedanac ć lijepo znade, da mu je gospodin Bog
zapovijedio II kuranu: ' ... podloŽlli i vjerni budite Bogu, svecu i starije-
mu od sebe' tj . vladaru, pod kojega se okriljem budemo nalazili; ne veli:
ako ne bude č nemojte mu biti vjerni i podložni."lO Ne ostavlja
3 ć ili napredak ... cil izv., str. 3.
4 Cil djelo, str. 5.
S đ su to jer su porijeklom srodni muslimanima a Nijemci " ... tako zvane Svabe,
to je kulturan i izobražcni narod, koji radi č svoga nas žele ć i na
koristan put izvesti." ć ifj napredak ... cit izv., str. 24.)
6 Zato i kritizira one mislimane koji " ... su pustili ruke niza sc, pa ništa ne rade, ne poslu-
ju ć onako badava ć gube vrijeme i zgodne prilike, koje sc lasno stignuti
nikada ne mogu." ć ili napredak ... cil izv., str. 3.)
7 Ljubušak je, č " ... bio č naglašene đ odanosti, kako osmanskom,
tako i austrougarskom režimu." (Munib ć Mehmed-beg ć
Ljubu.šak " jedan pogled na život i djelo, u: Zbornik radova o Mehmed-begu
ć Ljubušaku, Institut za knj iževnost, Sarajevo, 1992., str. 14.)
8 Sto misle muhamedanci II Basni, nav. izd, str. 18. Ovaj tekst je napisan kao odgovor na
brošuru anonimnog autora koja je objavljena u l.ajpcigu 1886. i u izvodima objavljena u
"Ob:roru" (1886., br. 12 do 14) p.xi nasiovom: Sadašnjast i najbliža ć Basne.
9 ..... do sada nije bilo nigdje i nikad č gdje bi sa pWlom slooooom živjelo preko
po milijWla muhamedovaca p.xi zaštitom jednoga š ć vladara, kao što mi
danas u našoj mi loj domovini rahat živimo." ć ili napredak ... cit., izv., str. 4.)
J O Šta misle muhamedanci u Bosni, eil izv .. , str. 4.
ć Ljubušak 41
nikakvih dilema u pogledu islamske legitimacije pozitivnog musliman-
skog sankcioniranja vlasti uopšte i austrougarske vlasti, posebno:
''Vjera nikome ne stavlja zaprijeke da ne bude istinit i ozbiljan, ć baš
tko temeljito svoj zakon izvršuje, mora biti prijatelj i srcem i dušom
onoj vladi pod kojom bez zaprijeke svoja sveta prava uživa. l l
Uz ovu neposredno legitimaciju Vlasti,
ć ć tu legitimaciju, nadalje, tražiti i II povijesnoj č
ti i narodnim tradicijskim iskustvima. č misao o nužnosti poko-
ravanja i č respektiranja Vlasti u konteksru takvih tradicija
može se ć i li njegovom djelu Risalei ahlak. U kontekstu. č
didaktike, tu se, u tom smislu, kaže: "Zato treba prije svega, da Vladara
svatko prvom glavom priznaje, i dužnost je č pokoravati mu se i
podvrgavati svim njegovim željama, koje se odnose na đ mu
narode".1
2
Ta se č andragogija pokoravOfy'a, koja izostavlja i
pravo na pobunu, ovdje argumentira i č izrekama: "Car je
božiji osjen na zemlji"; "Carske su č carevi č ''Sogu božije, a
caru carevo;" A kad je č o Vlasti, odnosno o Caru, vrijedi: "Koga je
moliti nije ga srditi ;"13 U kontekstu. ovih nonnativiteta i pledira musli-
manski konfonnizam: "Dok č mimo živi, pravedno postupa,
marljivo se ć i radi, svagdje mu mjesta ima."14
No, nadalje, č muslimansku recepciju Režima obrazlaže i
povijesnim argumentima. Onaj islamski nonnativ, II njegovom uvidu,
toliko je bio interioriziran da su Bošnjaci uvijek kroz svoju povijest i
11 Cit djelo, str, 5. Ponavlja ovu "argumentaciju" i na drugom mjestu: ''Bog nas je sviju
jednako stvorio, a pod jednog se vladara zaštitom nalazimo, u jednoj domovini skupa
živimo; i nama muhamedancima isto zakon zapovijeda: Miluj Boga svrhu svake stvari,
a iskrenog ko i sama sebe! Ne veli tog ili tog, ć č 'iskrenog' pa koje vjere bio!"
(Cil djelo, str. 11.) Treba imati na umu da ovakve j druge stavove s kojima argumenti-
ra muslimansku pozitivnu recepciju vlasti, ć formulira u č kon-
tekstu kao negaciju tvrdnje autora pomenute anonimne brošure po kojoj su " ...
muhamedanei zakleti neprijatelji Austrije i da sc pouzdano nadaju, da ć se Bosna opet
povratiti pod rurslru upravu" (Cit. djelo, str. 4.)
12 Risalej ahlak Pouka o lijepom i minom ponašanju. Po ttm;kom za muhamedansku
mladež II Bosni i Hercegovini priredio i poslovicama narodnim i arapskim okitio
muhamedanski školski odbor okružja sarajevskog a odobrio Reis-ul-ulema za Bosnu i
Hercegovinu. U Sarajevu 1300 (1883). Troškom mearif-sanduka sarajevskog. Tisak
Zemaljske tiskare. Str. 32.
13 Cit djelo, str. 32.
14 B d' '/' ... L'. .. 6
u ucnost l l napTf!UW\. ... Cit IZV., str. .
42
Mehmed-beg ć Ljubušak
pod osmanskom vladavinom iskazivali odanost i lojalnost Državi.
15
U
skladu s tom tradicijom deducira se, kod njega, i ć aktuelni
š č funk.cionalizam spram novog austrougarskog Poretka.
U kontekstu ovih povijesnih argumenata figurim i njegova predstava, ozna-
č je tako, o ireverzibilnosti povijesti. Naravno, ne upotrebljava Kapeta-
ć ovu sintagmu, ali njen smisao stoji iza uvida s kojim argumentira
ć restauracije osmanske vlasti II Bosni: "Što se č misli i nade
za povratak Bosne II turske ruke, hl ć to baš lijepo svatko znade uz ovu
stranu, da ova zadnja dva vijeka, što je godj turska vlada izgubila i što joj se
oduzelo, ć nikad i nikad nije joj se povratilo. Bosna može biti sve drugo,
ali turska nikada."16 Ovaj se povijesni uvid situira II širi antiturski stav koji
se manifestira i II njegovom sudu da je Bošnjacima pod austrougarskom
vladavinom umnogome bolje nego pod osmanlijskom upravom. t
7
Imanentna misao o ireverzibilllosti povijesti participira i unutar njegovih
predstava o konstitucionalnim normama onovremenih unutarbosanskih
odnosa: ako je, imanentna je logika njegovog mišljenja, povij est nešto
jednokratno, onda ni savremene odnose đ unutarbosansk.ih
subidentiteta ne traba graditi na projekcijama i reaktualizaciji povijesno
minulih, a ireverz:ibilnih odnosa. t8
15 U tom smislu, ć pisati: "Bosanski bezi vjerno su služili sultana, pa ć tako služiti i
Njegovu č premilostivome caru i kralju Franji Josipu 1. , kojega Bog neka
puno i puno godina sretno i poživi." (StQ misle llluhamedanci u Bosni, cit izv.,
str. 16.) I još jednom, poziva se na povijesoo utemeljenj e muslimanskog legitimiranja
nove vlasti: "Za cijelo vjerno su svi svoga vladara i svoju domovinu služiH, pak se
uzdamo, da ć i mi tako. Bosanski beglerbezi, alajbczi, kapetani i t d. to je
č pak stare babe kafu: ' Kud potok, tuda i ć (Cit djelo, str. 16.)
16 Cit. djelo, str. 6.
17 Fonnulira ovo stanovište ć u brošuri Ein bosnischer Beg wider Stambul
\1879)
8 Ilustrira ovu i imanentno ć j spram autora one brošure, č intoniranu
misao koja, povodom teze o muslimanima kao ":mIdetim neprijateljima Austrije", kaže:
"Bar da je reko, da su svi muhamedanci nekad bili neprijatelji š ć a tako svi š ć
muhamedanaca i to onda, kada su bile križarske vojne a ne sada, tada bi se moglo nešto
misliti o istini ne u devetnaestom vijeku, kada na to ć niko ć ni da misli" (Sto misle
/IIuliamedaJlci II Rami, cil izv., str. 4.) ć ne na projekcijama povijesno jednokrat-
nih odnosa, nego na mOOemim principima tolerancije ć ć osmisliti ethos
unutarOOsanskih veza i odnosa Ovaj uvid ć kasnije, i drugi muslimanski intelek-
tualci, u č smislu, naprimjer, i Osman Nuri ž ć [ u takvom odnosu
spram povijesti muslimanska inteligencija se distancira spram hrvatske i srpske inteligenci-
je koja, upravo, obrnuto, kako bi povijesno utemeljila svoj pansrbizam i pankrootizam,
povijest vidi kao medij produciranja savremenih antagonizama i podupiranja spram
Muslimana ć velikosrpskih i velikohrvatskih č projekata.
Mehmed-beg ć Ljuhušak
43
No, ideju o irevrezihilnosti povijesti upotrebljava kao sredstvo legiti-
macije Vlasti i u jednom č smislu. Ona, zapravo, njemu
pokazuje kako je ć unutar nove Vlasti ponoviti progone mus-
limana do kojih je došlo s č osmanske države iz Ugarske,
Slavonije, Like, Krbave, Srbije i Crne Gore. Povijest je jednokratna:
«Svatko znade, da su davno prestale \jerske borbe i križarske vojne."19
Nova Vlast je legitimna i, đ ostalog, što s okupacijom nije vodila
upravo te ratove protiv muslimana u Bosni i Hercegovini.
20
U č fenomena legitirrmosti Vlasti, i to sa stanovišta vlastitih
percepcija š č relacija spram Režima, uvodi on u javni diskurs
moderne pojmove - pojmove dtŽavlj'anske jednakosti i đ
ravnopravnosti. Oni su, s jedne strane, u našem interpretativnom uvidu,
deskriptivni utoliko što č opisuju tujednakost kao državno-
č praksu. Ali, oni su i nonnativani utoliko što su u idealnom
smislu postavljeni kao pretpostavka legitimnosti vlasti i š č kon-
č lojalnosti. U tom smislu ć i pisati: "Po našem mišljenju
mogu II Bosni svi elementi jednako dobro napredovati i na gospo-
darstvenome polju se razvijati, dok je glavno i vrhovno č uprave II
zemlji: 1. Ravnopravnost; II. Vlada stoji posve objektivno prema svim
vjeroispovijestima u zemlji; III. Vlada ć priznati potpunu ravno-
pravnost svim vjeroispovijestima; N Radi vjere ne smiju se ć
držav ljanska prava; V. Svi državljani bez razlike vjere imadu u jednakoj
mjeri uživati zaštitu države. To su glavna č pa tko ne bi mogao
napredovati pod ovakvom upravom! Bože je uzdrži u zdravlju puno
godina!''21 Dakle, samo u mjeri u kojoj Država provodi državljansku
jednakost, i II pravima i u zaštiti, u toj mjeri može se, u njegovom uvidu,
č i š č legitimacija njene egzistencije u
Bosni i Hercegovini. Argumentira, prema tome, š č lojalnost i
odnosom Vlasti spram njihovog društvenog položaja: zasniva se on, i
stvarno i normativno, na č jednakosti, ravnopravnosti i osigura-
vanju ć napretka.
22
Jer, Vlast, paje ona i zbog toga legitimna, "".
19Sd ' 'l· 1_'_·· 5
u UCllost I IlIaprr!atU(. .. . CIt. IZV., str. .
20 Cit. djelo, str. 5.
21 Sta misle llluhamedanci u BosIIi, cit. izv., str. 19.
22 Zato stalno insistira na tome da vlada " ... svakome jednako pruži ruku, da svakoga jed·
nim okom gleda, da svakoga uputi na dobro i da svakome kaže, što mu je zlo. Ne stoji
carevina samo s jednim elementom, ć "sa sjedinjenim silama"." (Cit djelo, str. 17.)
44
Mehmed-beg ć Ljubušak
č nam je svima ravnopravnost, dala nam vjersku i gragjansku
potpunu slobodu, koju danas II punoj mjeri šljedbenici sviju vjerois-
povijesti uživaju:>23 Ljubušak, dakle, zna za pojam i č aksiolo-
giju dtŽavijanske jednalwsti i đ ravnopravnosti pa ovo znanje
i tretiramo kao svojevrsni novum li č š č
skom diskursu toga doha. Sa ovim pojmovima, više II neosviještenom
ili koncepcijski nerazvijenom smislu, recipira se č II to doba,
li multinacionalnoj Austrougarskoj carevini. ć pojam držav-
ljanske nadje kao č nacije, nacije kao č a ne č
naroda, dakle, naroda koji se konstituira na č đ jednakosti
pred Zakonom i š ć

Ovo iskustvo i znanje, dijelom ć participi-
rati, ć i II njegovom shvatanju bošnjaštva.
Legitimira, nadalje, austrougarsku vlast i komparativnim uvidima II
položaj muslimana u susjednim i drugim evropskim zemljama. Nigdje
muhamedovci ne"", uživaju '" ovakvu slobodu i rovnopmvnost, kao što
mi u našoj miloj domovini Bosni iHercegovini. "25
No, legitimira austro-ugarsku vlast ne samo đ utemeljenim
državnim zakonima, nego i samim carskim autoritetom, Njegov moral-
ni dignitet jest garancija dfŽavljanske jednakosti i ravnoprovnosti.
''Naša su sva prava č sa carskim č ". car što č i
ć to se nikad ć ne može, to je za njegove podanike provi
temelj i č spas, za koje nikad i nikad sumnjati ne treba,"26
Nadalje, ligitimira austrougarsku vlast i svojom percep::ijom, ne samo
ć položaja muslimana i cijelog č
naroda, nego i istim takvim statusom mnogobrojnih naroda koji žive
pod ", .. zaštitom slavne habsburške ć .. ",27
23 BuduCnost ili napredak ... cit izv., str. 6. Ilustira te \Ijerske slobode egzistencijom vjer-
skih institucija kao što su reis-ul-ulema i ulema-medžlis, vrhovni šerijatski sud, šerijatska
č škola, muftijstvo, kadije, zemaljskO vakufsko po\jerenstvo, mearif-medžlis,
vjerske, č i ženska škola,jetimski sanduk u koji dolazi imetak naše malodobne
č neovisna narodna glasila Bošnjak i Vatan. (Cit izv. str. 9 ilO.)
4 Benjamin Kaiaj, U reprezentativnom smislu, jest na č pros-
torima protagonist takvog poimanja društvenopovijesnog ć nacije. O tom poimanju
šire u: Esad ć Ideologija nacionalnog mesijanstva, VK.BI, Sarajevo, 1999.
25 ć ili napredak ... cit izv., str. 8. liustira ove uvide polo.rnjem muslimana u
Srbiji. Cmoj Gori, Rusiji, u Alžiru pod š ć Francuza, u Indiji pod š ć Engleza. (Cit
izv., str. 8.)
26 Cit djelo, str. 6.
27 Ci!. djelo, str. 23.
Mehmed-beg ć Ljubušak
45
U poimanju legitimacije vlasti uvodi ć i ideju utilitarizma i
interesnu konstelaciju. Istina, ne razvija svoje refleksije o fenomenu
koristi i interesa u š č nacionalnoj politici što ć kasnije,
ć č naprimjer. u svom poimanju narodnog identiteta
Šukrija ć nego ostaje ona, ta ideja, u pukoj naznaci. No, ostaje
relevantnim to što ć u javni č diskurs svog doba
uvodi i ove kategorije profanog svijeta te II njihovoj dimenziji promiš-
lja č zbilju svoga vremena. Bez predrasuda, doktrinarnih inhibi-
cija, on u tom smislu, prepoznati temeljnu tendenciju modernog svi-
jeta: "Sada svaki narod, svaka vjeroispovijest i pojedina ć đ
sebe gledaju korist, interes i ravnopravnost ... " .28 Otuda, š č
muslimanska legitimicijska podrška Režimujest na djelu u mjeri kojoj
on donosi korist i od interesa je za muslimansku zajednicu. ć
je nedvosmislen kada i u kontekstu ovih vrijednosti argumentira u
prilog pozitivnoj recepciji nove Vlasti. Uvjeren je, i to popularizira, da
zemaljska austrougarska vlada, a to je onda i č legitimnom ne samo
sa muslimanskog nego i stanovišta cijelog č
Ilaroda na č napretku radi Vlast
29
, " ... iz dana u dan za nas se
neprestano trudi i nastoji sve što bolje da nas unaprijedi."30
Unutar identificiranog argumentiranja u prilog pozitivnoj recepciji aus-
trougarske vlasti, vidimo, ć iako više imanentno nego teorij-
sko-koncepijski osviješteno, što se, razumljivo, od njega i nije moglo
č uvodi u š č diskurs pojmove-fenomene
legitimacije vlasti i č lojalnosti. Vlast je legitimna upravo zbog
š č lojalnosti: njena osviještena recepcija tu vlast i č legitim-
nom. Recepciju ovih pojmova moderne politike, đ uvršatavamo
u vrijedne dimenzije njegovog č mišljenja.
28 Sta misle muhamedanei u Bosni, cil izv., str. 4.
29 Taj se napredak ogleda, đ ostalog, i u tome što je Vlast prevladala stanje iz doba
osmanske vlasti u Bosni ..... kada je megju nama puška pucala j lov se prolijevala ... ".
(Cil djelo, str. 22.)
30 Cil djelo, str. 22.
46 Mehmed-beg ć Ljubušak
Karakterologija i apologija Bošnjaka i islama
ć je sklonost vremena bila da se svakodnevna svijest i inteligencija
upuštaju u karakterologije cijelih naroda.
31
Ni socijalna i č
misao u Bosni i Hercegovini u prvim decencijama 20. ć i to
unutar svih "nacionalnih inteligencija", kao što ć se pokazati u kasni-
j im interpretacijima, nije bila te sklonosti lišena.
No, te ć karakterologije, koje se upuštaju u socijalno-psihološke
anatomije nacionalnih duševnosti, u jednoj zagonetnoj simbiozi karak-
terizirati, na jednoj strani, i duh naciollalnog narcizma i, na drugoj, duh
gotovo č percepcije ć dekadencije vlastitog nUITJda.
Motivi pritome, biti č povodi diferencirani, svrhe pluralne, ali
u osnovi svih tih karakterologija, u ovim njenim ekstrenmim izrazima -
narcizam i mazohizam - ć anahroni melltalilet aristokratizma.
Jednom ć naprimj er, kao što ć tek vidjeti, slika ć dekadencije
i vrijednosne degradacije vlustitog nUITJdu biti u funkciji promoviranja,
navodno, mesijanske kultne uloge nacionalnog heroja. Drugi put ć ta
Ć slika biti, što ć se uskoro demonstrirati, osmišljena kao
osnova kritike i odbacivanja politike konfrontacije spram Režima. č
put, kao kod ć ć slika ć zamijenjena pozi-
tivnom karakterologijom. A ona ć biti, u spoljašnjem smislu, u funkci-
ji racionalizacije i apologije Režima. Ali, što je presudno, ć u unutar-
njem, supstancijalnom smislu, u funkciji odbrane samog povijesnog
opstanka š č zajednice.
31 Jednu konciznu, ali infonnativnu sliku te sklonosti ka fonnuliranj u narodnih karak-
terologija daje Rudi Rizman. on piše kako je još 1761. godine Denis Didro u svojoj
Endklopediji pisao kako svaki narod ima svoj osebujni karakter, pa da se"s toga rmgu
upotrebiti poslovice: obestan kao Francuz. ljubomoran kao Italijan, ozbiljan kao
š:panac, zao kao Englez, ponosan kao Š:kotlandžanin, pijan kao Nemac, lenj kao Irac,
nepošten kao Grk itd_ ć Francuze sa đ VOl!er je poredio živah-
nost majmlUla i živahnost č Kant je pisao da su Francuzi č i lj ubazni, ali i
živahni, obesni i neprincipijelni. Englezi su u ono vreme č smatrani dubokotunni-
ma, ali i hipohondrima, za Monteskjea, Englezi su bili č nestrpljivi i skloni
samoubistvu. Kant je smatarao da je Engleska ··zemlja kaprica", Francuska "zemlja
navika", a Spanija "zenllja predaka", Po njegovom mišljenju, Spanci su ozbiljni i
ponositi, Nemci uživaju ugled hladnokrvnih ljudi, pošteni su i vole red, marljivi su, a
neduhoviti. O Nemcima se rado govorilo i to, da studiraju više nego drugi narodi, da
mnogo č da pišu dobre knjige, što je, đ više zasluga njihove vrednote nego
prirodne obdarenosti." (Rudi Rizman, Marksizam i nacionalno pitanje, SSO Srbije,
Beograd, 1987.
j
strA9.)
Mehmed-beg ć Ljubušak 47
Treba, pri tome, imati na umu da Ljubušak svoju p:>zitivnu sliku boš-
č karakterologije izgraditi u konfrontaciji sa
radikalnim, izvanjskim, agresivnim, Sl]Jskim i hrvatskim č
krajnje ć predstavama muslimanske zajednice u Bosni
i Hercegovini. Nastala II takvom kontekstu, njegova karakterologija obi-
lježena je predstavom o š č supel'iomosti. U nje-
govoj percepciji Bošnjak-muhamedanac " ... je temeljit, koretkan, vjeran,
pa ako i nije još po novom sistemu civilizovan",32 a " ... muhamedanski
elemenat nikad (nije) ni bio toliko surov i divlji, koliko kaže pisac
brošure;"33 č na muslimane otpada najmanje "grijeha" - " ...
đ ubijstava i drugih č ... ".34 Dok, slika on i dalje tu superi-
ornost, "neki - tobožnji š ć nisu došli u Bosnu, oni, muslimani, nisu
" ... ni znali za ove psovke, da ih imade na svijetu, koje oni dan danas
medju nama izgovaraju i obdržavaju."35 Vjerska privrženost muslimana
je neuptljiva, č ''Ta koji elemenat imade u Bosni da je pobožniji i bogo-
moljniji."36 A " ... muhamedanac nije č o milosti i potporom druge
vjeroispovjedi živjeti kao neko drugi, ć ako je valjan, mora sebi iz
kamena hljeb izvaditi.''37 I u sferi rada, zanata i ć muslimani su supe-
riOlni: " ... muhamedanski Ge) narod II Bosni najsposobniji za svaku rad-
nju i za saminauk."38 I u svijetu trgovine muslimani su najsJX>sobniji: "Po
svoj Bosni da su muhamedanci č trgovci to bar dobro svako
znade",39 a II cijeloj Bosni i Hercegovini " ... ni jedan muhamedanac nije
bankrotirao."40
32 Sto misle fIIulwmedanci lt Bosni, cil izv., str. 5.
33 Cit. djelo, str. ll. U prilog svojoj predstavi ć navodi i neke "povijesne
argumente": Naprimjer, muslimansku ulogu u Spaniji, kada su muslimani "dali cijeloj
današnjoj Evropi izgled i naputak na naobrazbu". (Cit djelo, str. ll.) lli tretman bosan-
skih franjevaca u fennanu sultana Mehmeda kojegje izdao prilikom osvojenja Bosne; lli
opstanak i gradnju crkvenih objekata {xld osmanskom vladavinom; (Cit djelo, str. l l.)
34 Cit. djelo, str. 12.
35 Cit. djelo, str. 12.
36 Cit. djelo, str. 12.
37 Cit. djelo, str. 13.
38 Cit. djelo, str. 14. č ovaj sud ć ć se na uvid u "bosanski
paviljon" na budimpeštanskoj izložbi koja je odr.i.ana prethodne godine.
39 Cit. djelo, str. \4.
40 Cit. djelo, str. 15.
48 Mehmed-beg ć Ljubušak
za razliku, naprimjer, od, ć to, tek nekoliko godina kasnije publi-
cirane ž ć slike muslimanske zajednice koja je ispunjena tonovima
dekadencije i č predstavama njihovog ć propadanja,
ć sada svoju sliku ispunjava ć percepcijama i
nekom vrstom odbrambenog, benignog, a ne agresivnog, imperijalnog
š č narcizma. Mada iz č č motiva,
i na tlu č č svrha, ć predstave muslimanskog
samopouzdanja umjesto psihologije samodegradacije, odnosno, umjesto
predstava o inherentnoj muslimanskoj dekadenciji, sad su u Kapetano-
ć uvidu, povijesno-empirijski vjerodostojne. Njihova je svrha da,
na jednoj strani, demistificiraju dehumanizira ć predstave o š č
musIimanskoj zajednici, dakle, predstave koje tu zajednicu proglašavaju
nes{Xlsobnom za moderni povijesni život. I na drugoj strani, da argumen-
tiraju u prilog đ statusu muslimana sposobnih za
recepciju vrijednosti koje je donio Režim. Dakle, da demonstriraju ć
predstavu unutar koje se tvrdi, kako to č pisac one anonimne brošure,
da " ... nikada turski element ne može se ni najmanje razvijati na gospo-
darstvenom polju kao ć Egzistencijalni motivi, a ne puko ideo-
logijsko ili doktrinarno suparništvo, prema tome, stoje, u krajnjoj liniji iza
tih predstava. Ti motivi jesu i u osnovi njegove apologije islama.
Afinnacija njegovih vrijednosti i stoji u temelju onih njegovih karak-
teroloških predstava
No, u kontekstu deskripcije pozitivne muslimanske karakterologije i
pledoajea za muslimansku funkcionalnu recepciju Režima, Ljubušak
biti i č i č konzervativnih, č crta boš-
č mentaliteta.
42
Podvrgava kritici mentalitet fanatizma, ravno-
dušnosti, apatije, pasiviteta i ć indolencije spram novih povijesnih
ć koje je donio Režim.
43
U novom vremenu Bošnjaci treba
da razvijaju ć vrline kao što su č odvažnost, marljivost,
41 Cit djelo, str. 17.
42 U tom smislu, naprimjer, ć "Ne treba se vazda onoga staroga č držati, koji
je nekada nešta vrijedio, vet se treba kretati, kako vrijeme iziskuje." ć ili
Iwpredak ... cit. izv., str. 12.) Ili, na drugom mjestu ponavlja istu misao: " ... kod nas
Bošnjaka imade ih, koji se sve staroga č jako drže; ali ć to s vremenom sve
š ć ne treba se do kijameta nepovoljniog č držati, ć radit, č pisat, nasto-
jat i kretat se, pa onda ne treba nikome snebivati se." (Cit djelo, str. 21.)
43 Zalo i pledira: Bošnjacima treba ukazivati na put napretka " ... a ne objesiti ruke niza se,
pa gledat, kuda SWlce kroji, jer je 10 svakoga naroda prava propast." (Cit. djelo, str. 21.)
Mehmed-beg ć Ljubušak
49
o/a-etnost, poslovni afinitet, sposobnost č i s1.
44
Otuda, na tlu kritike
onih mentalnih crta i percepcije novih, povijesno kontekstualiziranih vrli-
na pledira š č aktivnu recepciju materijalnih, č obra-
zovnih, kulturnih, privrednih i ć socijalnih potencija njihova razvitka
pod austrougarskom vladavinom. Njena eventualna granica data je samo
u jednom: da nije U suprotnosti sa islamom i njegovim vrijednostima 45
No, islam po sebi ne nosi inhibicije za muslimansko č u mod-
erne kulturno-obrazovne i č tokove.
46
Otuda, uz č
vanje islama, istovremeno, ponavlja svoj č diskurs, musli-
mani trebaju " ... starijoj vlasti \jemi i podložni biti, našu djecu, naše
potomke prema vaktu i zemanu iz dana u dan č raditi, poslovati,
žuriti se, turiti se, i t. d. To su ustanove naše ć i naše ć
Agrarni odnosi
Apologija š č individualiteta kao cjeline č
u njegovim uvidima, u sebi i apologiju njegovog unutarnjeg partikularite-
ta: ć to tako, onodobnog socijalnog str-aluma š č
manske elite ć Otuda, u sferi agranih odnosa, ć on status quo
ć neprikosnovenim privatnost č vlasništva
koje je ''begovima i agarna", u njegovom uvidu, " ... još od š đ
ostalo."48 Cjelinu š č narodnog dobra veže za održavanje njihove
44 Cit. djelo, str. 12.
45 "Mi č muhamedovci, ako budemo radili i trudili se, kao što to
današnje vrijeme iziskuje, ako budemo č i primali sve ono, u koliko nam nije našemu
dinu zarara, naravno i bez ikakve dvojbe ć nam i buduCnost sve bolja i sigurnija" (Cit
.$flO, str. 12.)
"Hvala Bogu ć u našemu lijepome muslomanskom dinu nema nikakve
muke ni zaprijeke, mi mcr1emo sve, što nam dinu nije zarar, č Naš ć veli: "La
haredie fid-din '., lo č 'U muslomanskoj vjeri nikakve š ć nema'. za napredak,
za blagostanje ni najmanje nam naš din ne smeta." ć ili napredak ... cit izv., str.
14.) I još jednom tu ć misao akcentirati: " ... u našemu dinu nema nikakve zaoprijeke;
dozvoljeno je sve to treba č samo nije dozvoljeno sve raditi." (Cil djelo, str. 17.)
Ilustrira tu islamsku otvorenost arapskom obrazovanošCu i kuliurom u Španiji, visokom
š ć osmanskih sultana i vezira, promocijom Bosanaca na najviše državne
funkcioji u Osmanskoj carevini, školovanjem djece osmanske elite ć u Evropi i sJ. (Cit
13, 15, 16, 18.)
Cit djelo, str, 27.
48 Sto misle muhamedanci u Bosni, cit. izv., str. 14. Na drugoj, srpskoj strani, u para-
č smislu, Petar č ć ć pobijati ovakovo stanovište o drevnosti musliman-
skog zemljišnog vlasništva pa ć "dokazivati" kako su ti posjedi, zapravo, nastali, č
uzurpacijom osmanskog zakonodavstva te, navodno, otuda nemaju utemeljenje ni u
pravnim č osmanske drave. O tome vidjeti poglavlje o Petru č ć
50 Mehmed-beg ć Ljubušak
ć 'Mi želimo da ima u Bosni što više veleposjednika i bogatih
domorodaca, jer što nasje ć u boljem stanju, to je naravno, daje bolje
i po zemlju i po narod, - ali samo pravednim č U veleposjedu
i feudalnim agrarnim odnosima u Bosni i Hercegovini ne vidi ništa povi-
jesno anahrono i č

Figuriraju č feudalno-pravni odnosi i u
susjednim zemljama, u Dalmaciji, Hrvatskoj i Ugarskoj.51 Odnose vele-
posjednika i kmeta u Bosni j Hercegovini smatra normalnim i u mnogo
č zasnovanim na njihovom sporazumijevanju.
52
Upozorava i na
kmetove koji su č bogatiji od begova, a njihov je položaj bolji u odno-
su na kmetski status u drugim, posebno, u obližnjim zemljama. Uostalom,
u njegovoj interptretaciji ne može se u Bosni j Hercegovini ni govoriti o
feudalizmu zapadnoevropskog tipa ć da je još prilikom osvojenja
Bosne taj sistem uništen.
53
Insistira na tome da se Vlast ima osloniti na
č stratum kao fX>uzdan, konzervativan elemenat unutar
č društva. 54
Kritika politike iseljavanja
ć istupa bez dvoumljenja protiv muslimanskog iseljavanja iz
Bosne i Hercegovine. I ovdje dolazi do izražaja njegovo mišljenje iz
dvije perspektive, jedne partikularne, one koja promatra kroz prizmu
č diskursa, i jedne ć koja misli iz perspektive boš-
č zajednice kao cjeline. No, i jedna i druga su posre-
dovane recepcijom bosansko-domovinske svijesti, odnosno respekti-
raojem domovine i patriotizima kao vtijedllosti.
49 Cit. djelo, str. 22.
50 U tom smislu piše: "Zar u drugim provincijama nema vlastelina, grofova, baruna,
spahija, velmoža i t d, ako jim i nije ime beg, aga ili efendija, to je sve nekako u blizu
stalo, samo prema vremenu u drugoj formi i pod drugim naslovom se nalazi u svakoj
zemlji, u svakom mjestu, svako svoje pravo uživa; neda nitko svoga badava drugomu."
(Cit. djelo, str. 14.)
51 U brošuri Streitschrift ei"es bos"isc1zell Bags (1879.)
52 Naprimjer, ono sc pokazuje II dogovorima o tome ć li kmet u novcu il i naturi
ć ve\eposjedniku svoje obaveze. (Što misle muhamedanci ZI Basni, cit. izv.,
Sir. 23.)
53 U brošuri Srreilsch,.ift eil/es bosI/ische", Begs (1879.)
54 U navedenoj brošuri.
Mehmed-beg ć Ljubušak 51
U prvoj, vjeruje II duboku ukorijenjenost č mentaliteta
II zemlju Bosnu: ć bosanski beg, vlastelin, ć zemljoposjed-
nik svoga dobra tako lahko - bez velike muke - ostaviti. Kad ga nije pri
ć Bosne t. j. kad je sultan Bosnu osvojio, zašto bi ga sada
ostavio;"55 pri tome vjeruje li č lojalnost novoj Vlasti i
uspostavljenom Režimu. U onoj drugoj perspektivi, protivnik je iselje-
vanja muslimanskog stanovništva II cjelini: ..... zar ne bi bilo i grijehota
i sramota, da se to staro bosansko stanovništvo razseli, koje č svoju
č još od vremena bosanskih kraljeva. Kad se nijesmo rasuli i
raselili, kad je sultan Mehmed Bosnu osvojio, otklen da bi bilo pravo da
se sada rase1imo!"56 U politici vlasti ne vidi nikakav razlog za iseljavanje
i vjeruje II š č lojalnost Režimu.
S7
Pri tome, vjeru-
je u duboko povijesno utemeljenu domovinsku svijest muslimana u Bosni
i Hercegovini.5S A ona spada u neupitljive vrijednosti što ć
izražava osobno ć č generala ć ''Domovina
kakva bila, rodjenom je sinu mila!"59 S stanovišta ove aksiologije, a u
religijskom diskursu, nepotrebno, bezrazložno iseljavanje, iseljavanje
" l 'b šk uk "'''bš liki' "h"60N
... za ma u stvar l ez te e m e ... Je ... a ve gnJe... o,
on je i anripatriotski č "Ko teži za iseljenjem, to nije domoljub. Tude
nema ni najmanje patriotizma .... Treba ozbiljno i stalno u svojoj
domovini biti."61
55 Sto misle muhamedwld u Bosni, cit izv., str. 15.
56 Cil djelo, str. 17. ć samo nakoliko godina nakon Muvekila pokazuje
muslimansku svijest o srednjovjekovnoj Bosni, pa ga i smatramo jednim od musliman-
skih č muslimanske svijesti o kontinuitetu "savremene Bosne" sa predis-
lamskom Bosnom.
57 pri tome "argumentira": ''Bolje namje sto i sto pUla, nego smo mislili." (Cit djelo,
str. 17.)
58 «Naši su pradjedovi č svoju zemJju i domovinu na stotine i stotine godina i
svaku muku ttpjcli i ć a nijesu se dali pokrenuti sa svoje baštine, ć su jako i
tvrdo č svoj slatki i lijepi č ć ili napredak ... cil izv., str. 26.)
59 Sto ć muhamedand u Bosni, cit izv., str. 16. pri lome ć ''Naš je svetac
alejhi selam rekao:" Hubul-vatan; millel iman. " To č Svoju domovinu ljubiti od
vjerskih se ustanova broji. ć ili napredak ... cit izv., str. 25.)
60 Cit. djelo, str. 25.
61 Cit. djelo, str. 26.
52
Mehmed-beg ć Ljubušak
Koncepcija bošnjaštva
U povijest ideje i č koncepcija bošnjaštva, koju, prema našim
spoznajama, tek treba na č č napisati, sa svojim shvatanjem
bošnjaštva posebno relevantno mjesto ima Mehmed-beg ć
Ljubušak. on je ptvi obrazovani Bošnjak koji ć na tlu austrougarske vla-
davine Bosnom osmisliti bošnjaštva kao nacionalni odgovor na musli-
mansku razapetost đ č afiniteta prema onodobnoj
Turskoj i č ć utapljanja nacionalne osebujnosti II č
evropski duh.
No, onu povijest ideje bošnjaštva II bitnome posreduje jedna i II moder-
nom vremenu neugasla kontroverzija. Koncentrira se ona oko supstan-
cijalnog pitanja: nije li bošnjaštva nacionalna samosvijest bosanskih
muslimana ili je pak bošnjaštva integralna svijest bosanskog naroda
diferenciranog, II vjerskom pogledu, na muslimane, katolike ipravos·
lavne? Kako ć na ovu kontroverziju odgovoriti Mehmed·beg
ć Ljubušak?
Prije svega, Ljubušak ne ostavlja nikakve nedoumice: mada pledira za
muslimanski funkcionalni konfonnizam spram austrougarske vlasti,
samo je, za njega i za Bošnjake - Bosna i Hercegovin.a mila domov-
ina,62 Patriotizam se više ne poima kao dIŽavljanska odanost transna-
cionalnim imperij ama II kojima je Bosna prebivala ili prebiva, Naprotiv,
to je sada č bosanski patriotizam i odanost Bosni i Hercegovini
kao jedinoj š č domovini.
Unutar takve domovinsko-patriotske percepcije Bosne, u svojoj kon-
cepciji bošnjaštva, Ljubušak, đ muslimanima, po prvi put eksplic-
itno i konzistentno razdvaja pojam narodnosti i pojam vjere, Vjerska i
narodna identifikacija nisu jedno te isto,63 On ć preferirati š č
narodna, ma koliko difuzna, ć njihove, ma koliko izvanjski ili
introvertirano potirane, č identifikacije i to spram mentaliteta koji
njihov individualitet reducira na vjerske identifikacije ili ih smatra nji-
hovim apsolutnim đ U tom smislu ć i pisati: "Bošnjak koje
vjere bio .. , onje opet ostao pri svojoj narodnosti; vazda i uvijek svaki
628d· ./. dk·· 8
II ucnost I I napre a ... CIt. IZV., str. .
63 Argumentira u prilog toj diferenciji on, prije svega, povijesnim i1Wlracijama -
"dokazima" koji se odnose, primamo, na veze izmedu Bošnjaka i Osmanlija, ali daje i
druge, š č "povijesne argumente",
Mehmed-beg ć Ljubušak
53
bosanski muhamedanac veliki je musliman - može biti ć neg' oni što
žive u Arabiji, ali se nije nikada odrekao svoje narodnosti, ć ju je
vazda dobro č kao svetu stvar."64 Naravno, pri tome, u pIVom
planu su povijesni uvidi: ''Da se je salila narodnost u vjeru, te da se ne
pazi na narodnost, ne bi se Bošnjaci toliko puta sa svojim kalifom (sul-
tanom) tukli i borili za svoje pravo i č ć diferenciju
izmedu vjerske i nacionalne identifikacije, Ljubušak ć konzistentno
zastupati stav da u Bosni i Hercegovini egzistira "jedanjed.ini isti bosan-
ki amd
" 66
S n "
Iz ove perspektive ć se i prema č individualitetu Srba i
Hrvata. "Što se č Hrvata i Srba, to su ogranci od jugoslavenskog
viteškog naroda, kao što smo i mi isto jedan ogranak, te se na pIVom
mjestu nalazimo."67 No, č da je pravoslavno-srpska i č
hrvatska identifikacija novijeg vremena ć pri tome da je ona
č porijekla, da pitanje ovih identifikacija vrijeme izbistriti te
ć ć do š č narodnog udjedinjenja.
68
No, pored razdvajanja vjere i naroda, II Ljubušakovu koncepciju boš-
njaštva ulazi još nekoliko važnih elemenata.
64 Sto misle muhamed(JJJci u Bosni, cit izv., str. 7.
65 Cit djelo, str. 7. Ilustrira to i sukobima jednovjemih Srba i Bugara.
66 Cit djelo, str. 8. Iz predstave o razdvojenosti vjerske i narodne identifikacije
ć je deducirao svoju predstavu o egzistenciji jednog bosanskog etnosa -
bosanskog naroda. Nije još uvijek slutio kako se teza o razdvojenosti ' \jere i narodnos-
ti" može reinterpretirati tako da posluži kao glavni argumcntarij u ncgaciji č indi-
vidualiteta samih Bošnjaka-muslimana. Taj "preobra!" č su u doba austrougarske
vladavine Bosnom i č inteligencija i č č inteligen-
cija Vidjeti o tome, naprimjer, II poglavljima koja se bave Mladobosancima, poli-
č mišlj u Petra č č Ive Pilara i Josipa Štadlera. Ali, ć modernu pred-
stavu o diferenciji izmedu vjerske i nacionalne identifikacije i dio muslimanske
inteligencije koji je prihvatio projekt autosrbizacije i autokroatizacije operirao jc tom
diferencijom kao temeljnim argumentom u prilog č pansrbizmu i pankroatizmu.
U č smislu o tome vidjeti u poglavlju koje interpretira č misao
Šukrije ć Smailage ć Alije ć i Fadila ć
67
Bd
, "'" dk"" 24
u ucnost I I napre a ... Cit. IZV., str. .
68 "Istina, imade neko kratko vrijeme, otkako su se naše komšije č u dva tabora
dijeliti i to po vjeri; vele š ć da su Srbi. a vele katolici, da su Hrvati; ali ništa za to,
to je JX>teklo iz nekih č vrela. To samo vrijeme sve izbistriti. Kao ŠIO vel i neki
profesor iz monarhij e: kad bi se svi sjedinili, da bi nam svima hajimije i korisnije bilo,
jer što je više jaja, guSta je (Cit dj elo, str. 25.)
54
Mehmed-beg ć Ljubušak
Prije svega,posebnost š č IIllJrxillOSti manifestira se II tome što ona
ima " ... svoju lijepu i mamenitu č prošlost"69 No, njen se indi-
vidualitet sastoji i II š č svijesti o toj historiji. Zato II njegovu kon-
cepciju bošnjaštva, II našem interpretativnorn uvidu, ulazi š č his-
torijska svijest ć i. posebno, svijest o tradiciji odbrane š č
narodne samosvijesti te njenih stvamih č č objektivacija
pod osmanskom vlacUwinom.
70
1 zaista, tu Ljubušak ima pravo: kroz cijeli
period osmanske vladavine Bosnom, a razumljivo je što to nije č
svakodnevna narodna svijest, intelektualna, ekonomska. vojna i č
elita š č ć nije se nikada utopila II panosmanizam, a kasnije ni
II panturcizam. Naprotiv, uz svu inkorporiranost II panisJamizam i II
osmansko ž č mišljenje, š č elita č č je svi-
jest o š č č č individualitetu kao što je svi-
jest o Bosni kao državno-pravnoj i č osebujnosti unutar
Osmanske carevine.7
1
U svakom č bitnu je: u kunslilutivnt: de-
mente Ljubušakove koncepcije bošnjaštva ulazi memorija povijesne
tradicije borbe za š č identifikaciju i njenu č
objektivaciju. A ona, ta identifikacija č u sebe i svijest o individu-
alitetu narodne š č duhovno-kulturne tradicije, njenih sastavnih
elemenata, kao što su, kako piše Ljubušak, č č pjesme,
poslovice, starodrevni č i sl. 72
Nadalje, u njegovu koncepciju bošnjaštva ulazi i jasna svijest o njegovu
kontinuitetu sa sredlljO\!iekovllom Bosnom. No, ovdje je na djelu redukci-
ja: " ... malne sve staro bosansko plemstvo i vlastela, spada samo k
muhamedanskom elementu dana danas u Bosni. ''73 on tragom ovoga
redukcionizma, ć i dalje II preciziranje tog kontinuiteta. ć ć ga u
vezama sa bogumilstvom: Bošnjaci, za Ljubušaka,
imaju svoj povijesni korijen u bogumilskoj vlasteli.
69 Cit. djelo, SIJ". ll.
70 Ilustrira taj povijesni kontinuitet primjerom Mehmed-p3ŠC ć koji " ... nije
nikada svoju domovinu zaboravio, nego joj je uvijek od koristi bio ...... ($(0 misle
muiwmedaflci u Bosni, cit. izv., str. 7.) lli primjerom Husein·kapetana š č ć koji
"najbolje č kako su se " ... Bošnjaci toliko puta sa svojim kalif om (sulatnom)
rukli i bori li za svoje pravo i č (Cit. djelo, str. 7.) lli terorom Omer·paše Latasa
nad š č odbranom svoje domovine. (Cit. djelo, str. 7.)
71 O toj identifikaciji šire u: Esad ć š č iskustvo politike, Osmansko doba,
nav, izd.
72 ć ili napredak ... cit. izv., str. l l.
73 $(0 misle 1II1lhamedanci u BosIIi, cit. izv., str. 6.
Mehmed-beg ć Ljubušak
55
Asistira u toj logici i njegova recepcija južnoslavenskog diskursa. Poima
i razumijeva on bošnjaštvo, zapravo, i u horizontu respektiranja
južnoslovellSfva kao vrijednosh' pa i to ulazi u bitne dimenzije njegove
koncepcije š č č identifikacije. U tom smislu, on zna za
č supstrat š č individualiteta i na njemu insisti-
ra. Bošnjaci-muslimani su kao autohtono stanovništvo Bosne, staros-
č u bosanskoj zemlji ukorijenjeno stanovništvo, slavenskog
porijekla, pa teze o njihovom č turcizmu nemaju nikakvo povi-
jesno utemeljenje. U širem smislu, svojim književnim radom, posebno
djelom NalTxino blago, nošen logikom i aksiologijom konvergencije,
ž ć južnoslovenski diskurs koji, naravno, nije kod njega fonna
š č č dezindividualizacije, on je " ... uspio da preovlada i
poglede vjerske, narodne i društvene č prema književnom
blagu drugih naroda II Bosni i Hercegovini i na Slovenskom jugu i da
ga integriše II isto kolo sa živim književnim đ bosanskoherce-
č Muslimana.'>74
U Ljubušakov koncept bošnjaštva, nadalje, ulazi i aksiologija IoleralI-
cije. Kako u BiH egzistira jedan bosf.mski IlolVd to se odnosi u njemu
imaju graditi na etici i politici đ toleranCije. Ljubušak ć II
svom književnom stvaranju prakticirati tu ideju tolerancije, naprimjer
recepcijom književnih ć iz č i pravoslavnog kul-
turnog kruga u Bosni i izvan Bosne. Otuda i djelo NalVdno blago svje-
č O " ... Kapetanovicevom đ duha vjerske podvojenos-
ti, i širokom č č odnosu, veoma naprednom i
avangardnom u savremenom istorijskom i književnom trenutku:>75
No, ethos tolerancije nosi u sebi još dvije temeljne ideje: ideju ravno-
pravnosti i ideju ullularbosallSke konvergeJlcije.
74 Muhsin ć Književno stmranje muslimanskih pisaca u Bosni j Hercegovini II
doba =trougarske vladavine, nav. izd., str. 89. "Ljubušak se nije đ č
rio II nacionalnu samodovoljnost, ć se, spajanjem č kultura, duhom vinuo II viz-
iju ad hominemo. U svom publiciranom tekstu i č postupku, Ljubušakje dobro-
hotni č sinteze južnoslovenskih tradicij a. dokazavši to komentiranim proslovima
zbirki, č tiskom č i ć č izdanja, angažiranjem Slovenca kao
č i tiskara, nacionalno bogatim izborom poslovica ("iz svake š č po jedan cvi-
jet'), uvrštavanjem mudroslovlja iz književnih tekstova najboljih južnoslovenskih pjesni-
ka, itd." (IlMid ć 4Jelo u č i kultumom saobražavanju musli-
manskog sa južnoslovenskim etnosom, Zoomik radova o Mehmed-begu ć
Ljubušaku, Institut za književnost, Sarajevo, 1992., str. 132.)
75 M. ć ciL djelo, str. 91.
--- --------
56 Mehmed-beg ć Ljubušak
Vidjeli smo, ideja ravnopravnosti, II stvari, kod Ljubušaka podrazumi-
jeva ideju d.ržavljanske jednakosti. Tu je ć eksplicitan: bez
obzira što II njegovoj koncepciji bošnjaštva damira muslimanska
dimenzija, i što je muslimanska zajednica percipirana II valerima supe-
riornosti, on istupa protiv svake diskriminacije, svake politike privilegi-
ja i preferencija, a za aksiologiju ravnopravnosti. U tom smislu je deci-
dan: ''Mi znamo samo ravnopravnost, pak selarnet (spas) i po zemlju i
po narod bez razlike."76 A ona, osim II državljanskom smislu, mora biti
i č svakodnevnost, đ se kao ravnopravnost II pravu na
imetak, duhovnost i moralni identitet, č obraz, poštenje.
77
I ovdje se
ideji ravnopravnosti daje islamski legitimitet: ''Muhamedanski elemenat
ništa drugo i ne traži, nego samu ravnopravnost, a to je pIVa stvar II
kuranu."78 I islamski i sekularno, dakle, sa stanovišta drž.3vljanskih
prava, Ljubušak odbija politiku diskriminacije: ''Mi ne tražimo nikakvo
pIVenstvo, a velimo: i č i č č elementu, č i
poštenje;"79
Unutar aksiologije tolerancije, ravnopravnosti i državljanske jednakosti,
onda, ć može da misli logikom konvergencije đ bosan-
skih č subidentiteta. Za razliku od nekih kasnijih meri-
tornih bosanskih intelektualaca svih č identiftkacija,
o č ć tek interpretacija koja slijedi kazati svoju č koji su u ma-
njem ili ć intenzitetu, s manje ili više fanatizma, bosansku zbilju
percipirali i mislili logikom i politikom radikalne divergencije u interes-
ima bosanskih č subidentiteta, divergencije koja
č supstancijalnu č i, puku, u sebe zatvorenu koeg-
zistenciju, Ljubušak na onim vrijednostima misli i percipira socijalnu
stvarnost mentalitetom saradnje, suegzistencije. kooperacije, suprožima-
nja,jednom č logikom i aksiologijom konvergencije. Izražava se ta
logika i preferencijorn sloge i ravnopravnosti kao vrijednosti: ''Mi opet
velimo, od sloge boljeg temelja nema, a od ravnopravnosti boljeg
76 Cit. djelo, str. 10.
77 U tom smislu ć pisati: ''I kod Boga i kod suda II tri stVari smo svi jednaki: mal
(imetak), džan (duša), eTl (obraz, pcltenje), u tome se sastoji sva ravnopravnost, to nam
i sami kuran bez ikakave razlike zapovjeda." (Sto misle muhamedanci rt Bosni, cit. izv.,
SIT. 10.)
78 Cit. djelo, str. 10. Ovdje, i na drugim mjestima, II citatima č kuran donosimo II
izvornom obliku, kako je štampan.
79 Cit. djelo, str. 9.
Mehmed-beg ć Ljubušak 57
naslona." 80 No, ta ideja i politika konvergencije za koju pledira sadni u
sebi jednu č pretpostavku: ona je ć kada Srbi i RIvati ..... ne
biše na nas krivim okom gledali, kad biše nam priznali našu narodnost
..... Sl pa onda " ... mogli bi i s njima sa svijem u ljubavi živjeti."S2 Pod
ovom pretplstavkom i II duhu konvergencije đ š č
vjerslcih subidentiteta pledira za afinnaciju č sa stanovišta šire ge0-
grafije č ć ekskluzivne bosanske etike komšiluka.
S3
U njegovo poimanje bošnjaštva ulazi, nadalje, i preferiranje bosaJ1skog
jezika i pisma. š č narodnost u njenom individualitetu i njen
" ... č bosanski jezik ... "84 Sada se kod Ljubušaka š č
nacionalno-kulturna svijest iskazuje ne više na orijentalnim jezicima
nego na bosanskom, odnosno, kako on to kaže, maternjem jeziku. Tom
preferencijom Ljubušak ulazi u maticu duhovne produkcije koja se
ć u nacionalne okvire, odnosno u duhovno-povijesnu tendenciju
koja ć od kraja 19. st. odvesti, kako kaže Razim Š ć .....
bosanske muslimane u krilo nacionalne kulture i civilizacije".85 I ovdje,
dakle, na terenu č politike, odbija politiku č srbizacije i
č kroatizacije Muslimana u Bosni iHercegovini. 86 Insistira on,
dakle, na tome da se š č samosvijest obnavlja i afirmira osloncem
na maternji, bosanski jezik. 87 Pri tome, sam, u osobnoj korespondenciji,
80 Cit. djelo, str. 9.
81 ć ili napredak ... cit izv., str. 24.
82 Cil djelo, str. 24.
83 "Naši sugragjani i naše kormije š ć i katolici, svela nas dužnost steže, da se i s
njima lijepo i trajno pazimo. od kOlruije ko može ć biti. Kaže naš ć i na onome
svijetu da ć za komšiju pitani biti. od toliko vijekova zajedno živimo, pa. i odscla
sve što ljepše i uljudnije budemo megjusobno živjeti, to ć i za nas i za nje od velike
koristi biti." (Cit. djelo, str. 24.)
84 Cit. djelo, str. l L
85 Razim ć O književnom stvaralaštvu bosanskih muslimana na orijentalnim
jezicima, "Život", Sarajevo, br. lO-ll, 1972., str. 436.
86 ć plemmsko jedinstvo naroda na ovim prostorima, on ipak, ć " ... alje samo
pitanje dal govorimo hrvatski ili srpski." (Što misle muhama/and u &sni, cil izv., str. 6.)
87 č prednosti č i pisanja na maternjem, bosanskom jeziku: "Nama je
Bošnjacima, a osobito na našem materinskom jeziku vrlo 18500 č Naš je jezik ijez·
grovit i veoma bogat i naši su stari na našem jeziku, ne buduvši im nikakve nužde,još u
ono vrijeme nešto pisali,naprimjer Ilhamija iz Travnika, Gaibija iz Zvornika, Kaimija, koji
kraj Save u Gradiškom leži. TI su naši zemljaci mnogo nešta u prozi i II stihovima na
našem jeziku pisali." ć ili napredak ... cil izv., str. 16.) Ovdje Ljubušak pravi
previd: nije Kaimija nego Gaibija sahranjen u Gradišci.
58
Mehmed-beg ć Ljubu§ak
memorira i prakticira bos č 88 Istovremeno pledira, č za ono
doba, da muslimanska inteligencija, uz rad na prikupljanju folklorne
đ č pisati i prevoditi na bosanski jezik. 89
Još jedan važan element figurira II njegovu poimanju bošnjaštva. č
je o preferenciji modeme nauke i obrazovanosti kao č pret-
postavci š č nacionalne egzistencije, i to obrazovanosti " ... po
novom sistemu ... ", dakle, po evropskim uzorima. Zato, svjestan vrijed-
nosti te obrazovanosti, i konstatira, a sa ć intonacijom, da
Muslimanima, da bi bolje napredovali, još uvijek nedostaje " ... po
novom sistemu nauka i izobraženje."90 No, Ljubušak nije evropocentrik
kao što ne ostaje ni pri tradicionalnom islamskom pojmu obrazovanja.
I za LjubuŠ3ka š č narodna svijest i samosvijest
temelji se na č recepciji evropskog ali i onog vlastitog, auten-
č koje je posredovano i iz islams.ko-orijentalne kulture i civilizaci-
je. Niti ultranacionalizam i zatvoreni život u konzervatizmu niti život u
ć utapljanju u evropsko zapadnjaštvo - to je
Ljubušakova linija koja odjekuje životvorno.
No, napokon, u Ljubušakovu koncepciju bošnjaštva ulazi još jedan, isti-
na, za suvremenost historijski prevladani momenat. č je o
Ljubušakovoj identijikaaji begovata, te bosansko-muslimanske elite
ekonomske i obrazovane ć kao socijalnog nosioca š č
nacionalne samosvijesti. on smatra da š č narodni individualitet i
u savremenosti č to što " ... imamo svoju starodrevnu aristokraciju i
plemstvo ... ",91 što oni u svojim rukama i dalje drže veliki posjed sa
ogromnim mamenitim dobrima i ubiranjem zakonite ć

Otuda, ujed.noj č hipostazi, u tom smislu, on pisati: " ... samo
onaj narod ima jaki temelj i stalnu podlogu materijalnom i
gg O njegovom odnosu prema č vidjeti šire u: Stipo đ Ljubušak i
č Zbornik mdova o Mehmed-begu ć Ljubušaku, Institut za
književnost, Samjevo, 1992.
89 Buducnost ili napredak ... cit. izv., str. 17.
90 Sto misle muhamedwlci u Bosni, cit. izv. , str. I g. No, i tu vidi napredak, ć i bolji
"o.. za ovo nekoliko godina od okupacije pa dosad, nego li kad je Osmanlija 1848.
godine po Omer paši uveo nove reforme II Bosni, te postavio nove škole pod imenom
'Ruždije'." (Cit. djelo, str. 18.)
91 ć ili napredak ... cit. izv., str. II.
92 ć ili napredak ... cit. izv., str. ll .
Mehmed-beg ć Ljubušak
59
moralnom životu, koji ima jakih i rodoljubivib veleposjednika, koji su
u svakoj zemlji tim vredniji, č dalje u č vjekove dopiru,
tvrdo ć starinu o dobru i zlu svojih pradjedova, č ć njihove
krijeposti, č jezik, - pravo č sve ono, što je vjekovito i
neumrla duša naroda; a to ti je dan danas samo jedini muhamedanski
element II Bosni."93 ć da begovat povijesno č iz sred-
njovjekovnog bosanskog plemstva, on ć u njemu ć ne samo
socijalnog aktera obnove š č tradicije nego i suvremenog nosio-
ca š č nacionalnog identiteta. I pored anahronosti tog feudalno-
klasnog romantizma za suvremenost u njemu, II našem uvidu, ostaje
kao racionalna ideja - ideja o kontinuitetu modernog bošnjaštva i boš":
č naroda sa narodom srednjovjekovne Bosne.
U ć smislu, treba ć kako u njegovoj koncepciji bošnjašt-
va figuriraju: svijest o zasebnoj i č prirodi fenomena narodnos-
ti koji se ne iscrpljuje II njegovim religijskim atributima; svijest o
š č narodnoj identifikaciji sa Bosnom kao jedinom vlastitom do-
movinom i oosanskopatriotska aksiologija;94 svijest o njegovom slaven-
č supstraru; svijest o njegovoj povijesnoj tradiciji č su
č elementi: kontinuitet sa narodom srednjovjekovne Bosne, svijest
o bosanskim teritorijalnim granicama, svijest o š č herojsko-
epskim fonnama njegove afinnacije i odbrane u povijesti; svijest o jeziku
u kojem se ono povijesno objektiviralo; osebujna narodna č i
duhovno-kulturna individualnost; aksiologija državljanske jednakosti i
ravnopravnosti; etika unutarbosanske tolerancije, mime suegzistencije,
konvergencije i ethos komšiluka; hipostaza č stratuma
kao njegovog povijesnog aktera i suvremenog apologete.
č rekapitulacija
ć misao Mehmeda ć Ljubušaka u ondašnji povi-
jesni kontekst, ali i na vertikalu povijesti socijalne, č i kulturne
misli u Bosni i Hercegovini, pokazuje se u meritornom uvidu Muhsina
93 Sto ć llluhamedanci u Bosni, cit izv., str. 8. ''To nam č temeljito uzdržano
naše dobro, posjed, č i jezik, i vlastela još od Bogomila. koji se zovu još i dan danas
istim podrijekIom: ć ć ć ć ć ć
i mnogo drugih. "(Cit djelo, str. 8.)
94 O njegovom patriotinnu, naprimjer, u: Milan Bodiroga, Putrioti:Lam - osnovni život-
ni i ć č Mehmed-bega ć Ljubušaka. u: Zbornik radova O
Metuned-begu ć Ljubušaku, Institut za književnost, Sarajevo. 1992.
60
Mehmed-beg ć Ljubušak
ć da je on bio č inovacijskih iskoraka II važnim
aspektima muslimanske egzistencije onoga vremena.
Prije svega, li njemu se " ... kao prvom izvršio radikalni duhovni prelom
đ orijentalnog đ i č perspektive, izmedu turskih
inercija i austrougarskih simpatija, sa punim obilježjima kako duhovnog
tako i društvenog potencijala li ovim pojmovima ... ".95 Grupa, kojoj je
pripadao i ć " ... se prešutno ali č pomirila sa prin-
cipom saglasnosti narodnog govora i zapadnog pisma kao adekvacije
slovenskog porijekla i tradicije č Muslimana, te sa
oblicima kulturnog razvoja č slovenskih naroda, ne napuš-
ć svoje orijentalne religiozno-duhovne č Sa
ć je, nadalje, " ... prvi put preko č č jednog
Muslimana fonnulisan č stav emancipacije od Turske, koji egzi-
stirati i trajati kao koncepcija i težnja jednog od dvaju glavnih vidova i
pravaca č š i književno-kulturnog života Muslimana u
Bosni i Hercegovini u toku cijelog razdoblja austrougarske vladavine."98
Njegovo publicirano shvatanje o neprikosnovenim pravima vlasnika
zemlje na svoj posjed " ... predstavljalo je u ovo vrijeme prvi glas, koji
ć se kasnije ponavljati kao jedna od lajtmotiva cjelokupnog č
i društvenog života Muslimana.''99 Nadalje, " ... stihovi jednog nemu-
slimanskog pjesnika prvi put upotrebljeni u tekstu Muslimana pred-
stavljaju sami po sebi svojevrstan kuriozitet i presedan .. .",100
ć je "". prvi put u istoriji pisane č bosansko-
č Muslimana, relativizirao, odvojio (religiju, nap. E. Z.)
od narodnosti i supustio u drugi plan, ć prvenstvo nacionalnom
95 Muhsin ć cit. djelo, str. 80.
96 ć u ovu grupu ubraja Jusuf-bega ć Mustafu Hilmi H. ć
Mustafu Hilmi ć Ibrahim-bega Repovca, Esada ć Ibrahim-bega
š ć Esada Ć Mustaj-bega š Ć i druge. (Cit. djelo, str. 79.)
97 Cit. djelo, SIT. 79.
98 Cit djelo, str. 82. OVU ideju ć je publicirao još u tekstu Ein bosnischer
Beg wider Stambul (1879.)
99 Cit. djelo, str. 81. Fonnulira ga ć 1879. godine u polemici sa dr, ć
u brošuri Streitsdlrift eines bosnischen Begs.
100 Cit. djelo, str. 83. Misli se na ć đ ž ć stihova iz
Osmana: "Proklei bio tko cit v1reJNa svojega reži brata/Jer ć sva izvire! samo iz
toga kalna blata." ć i na ovaj č svoju afekciju kulturom tolerancije i koegzis-
tencije navodi ove stihove ć u tekstu Sto misle muhamedanci u Bosni, nav. izd
Mehmed-beg ć Ljubušak
61
ć ... ".101 Svojom koncepcijom bošnjaštva osionjenom na musli-
mansku č elitu ekonomske ć "", postavio je i prvu
idejnu osnovu č č istorizma i tradicionaliz-
ma u književnom stvaranju Muslimana, i posebno istakao tezu o
č bosanskoj č piemenito-paniotskoj tradiciji
begovata, i njegova kontinuiteta sa bosanskim plemstvom prije
islamizacije."I02 Nadalje, ć je ..... prvi iznio i motiv nega-
tivnog stava prema iseljavanju Muslimana na planu patriotske emocional-
nosti i suprotnosti domovine prema đ ... ".103 ć
Narodno blago je unutar č muslimana " ... prvo
č književno djelo objavljeno na srpskoruvatskom jeziku i zapadnom
pismu ... ".104 U ovom djelu identificira se još jedan novum: ''Književna
koncepcija o slovenskom č porijeklu bosansko-
č Muslimana, sa konkretnom idejom o njihovoj bogumil-
skoj izvornosti, i uz njihovo strogo č od Osmanlija, prvi put je
izražena u ovoj knjizi. "105 U O lUlŠljem pjesnicima i kJljiževnicima,
objavljenom o č blagu (1897.) govori se o ..... alhamijado litera-
nui i prvi put na srpskoruvatskomjeziku o ilahijama i kasidama."l06
No, unutar ovih ć kulturnoposvijesnih novuma koje identificira
Muhsin ć u našem č diskursu mogu se identificirati i
druge osebujne dimenzije i važne karakteristike njegove socljalne i
č misli do č je ovdje, prirodno, i primarno stalo.
Pri tome, treba imati u vidu granice te misli koje proizilaze iz konkret-
no-povijesnog konteksta. č režim, sam po sebi, inhibira
razvoj socijalne i č misli. Drži on društvo u unutarnjoj nedifem-
ciranosti koja je pretpostavka slobode same, suspregnuo je on subjek-
tivna prava i htijenja, monocentrirao je svijet politike, a mehanizmima
represije totalitarno kontrolirajavnost. Uz to, austrougarski apsolutizam
aplicira se u č povijesnom miljeu č
društva: on je importiran i vojnom silom, uz otpor i teške š č
IOIC'd'] 84
lt. o, str. .
102 C' d'] 44
lt. o, str. .
I03 C' d'] 84
lt. o, str. .
104 Cit djelo, str. 94.
105 C' d' ] 94
lt. o, str. .
106 Cit djelo, str. 145.
62
Mehmed-beg ć Ljubušak
žrtve, \07 nametnut, a društvo je samo predindustrijskog karaktera, repro-
ducira se na dominaciji feudahtog vlasništva, č partije još se nisu
pojavile, radnlštvo se tek formira, obrazovanje je na pretprosvjetiteljskoj
razini agrarnog društva, medijski oblici javnog života su rudimentirani i
nacionalno diferenciram. č društvo prebiva II
unutarnjoj diferenciji i samoizolaciji tri č zajednice. Nakon
okupacije, š č zajednica objektivno prebiva II nepri-
jateljskom okruženju i egzistencijalnim strepnjama.
U takvom koncizno i, razumljivo, II ovom kontekstu nužno, apstraktno
deskribirnnom povijesnom kontekstu s kraja 19. i č 20. ć
ni produkcija tadašnje č intelektualne elite nije
imala pretpostavke za slo1x>dni razvoj. Vrijedi to i za š č
mansku inteligenciju Velike teme evropske fX>litike toga doba kao što su
kapitaiska aksiologija, vrijednosti đ društva, ideologija libera-
lizma ili demokratije, pravna kultura, č personalizam, medijske slo-
bode i slo, razumljivo, pod presijom austrougarskog č apsolutiz-
ma, ostaju neotkrivene ili, ako se one i naslute, ostaju prepoznatljive više
imanentno nego u osviješteno-teorijski č fonnama.
Pa ipak, i u takvim. za slobodnu misao i za recepciju evropskih č
iskustava, nenak10njenim povijesnim okolnostima, u rukopisu Mehmeda
ć Ljubušaka prepozanje se preferencija više modernih ideja i
č vrijednosti. U takve respektabilne ideje ulaze pojmovi legUim-
nosti vlasti, č lojalnosti, đ jednakosti i
ravnopravnosti. Rekonstrukcija č historije soci-
ologije društvenog kollfonnizma i JUnkcionalizma te politologije lojalnos-
ti i legitimnosti vlasti njegovu misao, ma kako ona bila publicimna u
neakademskoj fonni i u vanteorijskom pojmovnom jeziku, morala bi tre-
tirati kao jedno od svojih ranih izvorišta.
Tu je, nadalje, i ideja o diferenciji đ vjerske i nacionalne identi-
fikacije. Ona je nosila u sebi sekularno-emancipatorski naboj ali, prirod-
no, nije ga ć ni mogao prepoznati niti je, uostalom, u kon-
tekstu njegovog poimanja bošnjaštva gdje je on izvorno i figurirao, on
bio od presudne važnosti. U svakom č ideja te diferencije, bez
obzira na njene kasnije manipulativne reintetpretacije, za šta on, prirodno,
107 O austrougarskim represalijama, i to u Sarajevu, vidjeti u: Hamdija ć
Sarajevo II doba okupacije Bosne 1878; Sarajn'O za Irijeme austrougarske oIalpacije
(/878-19/8), u: Izabra JIa djela, TV, "Veselin Masleša", Sarajevo, 1991.
Mehmed-beg ć Ljubušak
63
ne snosi nikakvu odgovornost, pripada vrijednim dometima njegove
misli pa ona, kad bi postojala osviještena, napisana historija sociologije
religije na tlu Bosne i Hercegovine, a nje nažalost nema, u našem uvidu,
samu sebe situira u njene ishodišne meritume.
Nadalje, u tom kontekstu ć svijest o bosanskom patriotizmu,
svijest koju ne anulira ni islamski univerzalizam kojem ć do
kraja pripada, ni njegova, više imanentna, recepcija zapadnoevropskog
pojma državljanske nacije na kojoj se, u ideološkoj sferi, gradila odanost
sprama transnacionalne austrougarske države, ulazi, đ li povijesno
meritorne dimenzije njegove misli.
Tu je, kao što smo ć akcentirali, i respektibilna ideja tolerancije i poli-
č ethosa konvergencije đ bosanskih subidentiteta. U vrijedne
misli, nadalje, spada i ideja o irevelzibilnosti povijesti i o iracionalnosti
projekcija povijesno jednokratnih, dakle, prevladallih odnosa na bosan-
č savremenost. Komunikativna otvoff!nost i smisao za
kultumu polifoniju, a ne za muslimansku samoizolaciju, mentalitet tradi-
cionalizma i konzervativne imobilnosti, i to su vrijednosti Ljubušakovog
mišljenja i njegovih vrijednosnih preferencija. Južnoslovenski diskurs,
nošen logikom kovergencije, a ne divergencije i sukoba, posredovan vri-
ć š ć o toleranciji i koegzistenciji kao egzisten-
cijalnim i civilizacijskim normativitetima, đ ne samo u tom vre-
menu, nego i sa stanovišta povijesti č aksiologije
ć razumljivo, u našem č uvidu, respekt.
No, i sa onodobnog stajališta, i u onovremenom kontekstu., Kapetanovi-
ć javila č pedagogtja fimkciollal1log koll/onnizma spram
Vlasti,l08 koliko god bila racionalna i egzistencijalna, jest anahrona i ne
odjekuje više suvremeno. Izostavlja on, i onda kad se poziva na islam-
sku legitimiciju č recepcije Vlasti, zapravo, islamsku
misao koja opravdava i pravo na pobunu. 109 A ta misao ima svoju tra-
diciju i unutar č č misli obrazovanih Bošnjaka.
108 O islamskoj legitimaciji dužnosti na pokoravanje Vlasti, i 10 II njenom hiposmziraju-
rem obliku, a onako kako su je II doba osmanske vladavine Bosrom percipirali obrazovani
Bošnjaci, vidjeti II studiji Sallkcijskapolitika i č iron/onI/izam (Mustafa Sidiki ć
!EI-Mastaril), ll: Esad ć š č iskustvo politike, Osmanskn doba, nav. izd.
109 O tome kako se islamski legitimira i to pravo, a ne samo dužnost na pokoravanje, i
to II š č iskustvu II doba osmanske vladavine, vidjeti II studiji Politika kao
tofaina represija (Muhamed ž č ll: Esad ć š č iskustvo politike,
Osmansko doba, nav. izd
64
Mehmed-beg ć Ljubušak
I doktrinarno i empirijski, č njegov je konformizam isuviše
radikalan, a pledoaje za č lojalnost Vlastima isuviše je ira-
cionalan, mentalno poltronski, č i osobno, a ne ć dobrom ili razu-
mijevanjem matice historije koja nasiljem instalirana, intoniran. Iako zas-
tupa tezu o jednom bosallSkom narodu č vjerskih identifikacija,
Ljubušak nije mogao do kraja koncepcijski razviti ideju integralnog ili,
modernim jezikom č državljanskog bošnjaštva. Recimo to, po
našem mišljenju, ispravnije, jer ta sintagma ima svoje ukotjenjenje II
jeziku ili samoirnenovanju, što je jedini meritum i za nas suvremene,
srednjovjekovne Bosne, nije mogao recipirati ideju bošnjanina i to zbog
favoriziranja muslimanskog begovata kao, navodno, ć
povijesnog i suvremenog aktera i interpretatora š č samosvijesti.
Anahronizmi ovog redukcionizma II poimanju bošnjaštva pokazuje se,
višestruki su.
Prvo, i ako može argumentirati tezu da je feudalna elita, i to što se ide
dublje u povijest u toj mjeri više i č i mogla biti konzervator č
bosansko-muslimanske svijesti, on, ipak, đ da se ć od sredine
19. ć u Bosni i Hercegovini gubi takva povijesna uloga musli-
manske elite č i vojno-ekonomske ć Moderni histo-
riografski uvidi pokazuju da, nakon Omer-pašine likvidacije bosansko-
muslimanskog stratuma ć zapravo, drugi muslimanski, prije svega
đ stratumi postaju subjekti nacionalne samosvijesti i
neposredni akteri odbrane bosanskog povijesnog indvidualiteta. To se
manifestira, naprimjer, i u vrijeme bosanskog rata protiv austrougarske
okupacije. I lO
Drugo, anahronizam one redukcije u poimanju š č č
identiteta pokazuje se posebno u kontekstu evolutivne industrijalizacije
Bosne, te razvoja ć obrazovanosti. U kontekstu pojave i afirmacije
novih socijalnih stratuma unutar muslimanske zajednice, begova! gubi
svoju povijesnu misiju pa na mjesto njega novi slojevi, uz uske stratume
proevropski obrazovane inteligencije, kao što je to bio č i u razvo-
ju zapadnoevropskih nacija, č objektivno, promoviraju sebe u
stubove š č identiteta te razvoja njegove samosvijesti i borbe za
slobodnu egzistenciju. Naravno, ovaj proces je ć još u Kape-
ć doba rudimentiran, ali ipak prepoznaljiv. Vezati povijesnu
110 O interpretaciji č dimenzija ovog mta u: Esad ć š č iskustvo
politike, Osmansko doba, nav. izd.
Mehmed-beg ć Ljubušak 65
perspektivu cijele š č zajednice za sudbinu jednog ma koliko još
ć i relevantnog, ali, objektivno, sa stanovišta kretanja č i
lokalne, a kamoli svjetske historije, ć prevladanog, u njegovim
svrhama i misijama, društvenim i č ulogama, socijalnog stratu-
ma, i tada i kasnije, bio je, za muslimansku egzistenciju, riskantni,
neproduktivni anahronizam. No, optika socijalno-partikularnog miš-
ljenja j č aksiologije kod njega, još uvijek je toliko jaka
da zastire stvarnost pa se II njoj ne mogu vidjeti ni č anahroniz-
mi ni novi povijesni akteri muslimanske egzistencije.
ć anahronizam one redukcije manifestirao se i II pasivnom odbijanju
muslimanskih masa da prihvate tako pojmljeno bošnjaštvo kao svoju et-
č osviještenu identifikaciju. To odbijanje on ne vidi, jer \jeruje II iden-
titet povijesnih interesa muslimanske zajednice kao cjeline i uske musli-
manske elite ekonomske ć A pojam interesa, slojnih. klasnih, kulturnih
i sL, nije usvujiu u toj rrtieri da bi, kako l:e (o č kasnije neki musliman-
ski intelektualci, II njihovom diskursu uvidio č naboj u lU1U-
tannuslimanskim socijalnim strukturama i pojmio kako se u novom povi-
jesnom kontekstu interesi muslimanskih masa objektivno, u svom č
nom povijesnom toku, odvajaju od interesne motivacije muslimanske
č elite mOCi. ć u to doba, dakle, insistiranje na dominaci-
ji interesa ove ć kao inherentnog dobra cijele muslimanske zajednice
predstavljalo je izliv ideologijskog prikrivanja društvene stvarnosti.
I, napokon, onaj anahronizam se pokazuje i u žestokom, radikalnom,
č intoniranom odbijanju ideje bošnjaštva unutar srpske i
hrvatske oficijelne ž č i intelektualne elite.
ll l
No, to i nije
najvažnije. ć da je proces srbizacije i kroatizacije "jednog te istog
bosanskog naroda" ć bio č na djelu, i da nije bilo one redukci-
je, ideja integralnog č bošnjaštva ne bi unutar bosanskih Srba i
bosanskih Hrvata našla ć tlo.
Ali, uz sve ove granice, nije ć ideja i koncepcija bošnjašt-
va, u našem uvidu, bez racionalne motivacije, historijskog utemeljenja
i konkretno-povijesne svrhe.
112
Prije svega, ć je, i prema
III č smislu, uz teMre iracionalizme, "log1kom" ad hominem, uz
osobnu averziju spram ć takvo odbacivanje, naprimjer, publicira Petar
č ć a uz č oslonac na Vladimira ć
112 Ne pripada ovdje komparativna analiza odnosa izmedu ć koncepci-
je bošnjaštva i onog njegovog poimanja kakvo se može ć uzmimo kod Antuna
ž Ć u listu Bošnjak ili u č projektima Benjamina Kalaja. Tek treha
66
Mehmed-beg ć Ljubušak
pansrpskirn percepcijama, i to č č ostao " ... j edan od
onih č tipova bosanskih Muslimana koji su samo Bošnjaci i
Muslimani, koj i ć samo bosanski i koji su smatrali za težak gri-
jeh biti onim što su: ili Srbi ili Hrvati."ll3 No, njegova koncepcija boš-
njaštva povijesno racionalno funkcionira sa svoje dvije temeljene svrhe.
Jednom pozitivnom, koja č i afinnira autohtonost i narodnu
individualnost Bošnjaka-muslimana. Drugom, II č kontek-
stu, i s apologetskom intencijom, ona povijesno produktivno funkciorn-
ra kao prevencija ć č srbizaciji i kroatizaciji Muslimana
Bosne i Hercegovine. Otuda se i može, sasvim korektno, ć
"Ljubušakovo bosanstvo II delikatnom vremenu pokazalo se č i
kulturno mudrom i dalekoseŽI1om orij entacijom. U vrijeme nacionalnog
previranja, sa relacijama od negiranja do svojatanja, zastupati bosanst-
vo č je braniti narodnosnu samosvojnost Muslimana u BiH."114
Ljubušakovo bošnjaštva, po svojim motivima, ambicijama i svrhama
nije, dakle, za razliku od ideologije pansrbizma i pankroatizma, bilo agre-
sivno, imperijalno, nasilno prema Drugom. Nije, utemeljeno na onim vri-
jednostima tolerancije, etike konvergencije i južnoslavenskog diskursa,
pretendiralo da se osloncem na vlast pojavi kao ideologija asimilacije i
negacije drugih č individualiteta Ono je, ž ć vidjeli smo,priz-
llanje za sebe, zapravo, imalo primamo jednu pozitivnu intenciju i u tome
je njegova temeljna povijesna vrijednost: " ... Ljubušak je svojim baš-
njaštvom, ć nominalno i lojalno uz č liniju vlasti, branio
č ž ć zastupa koncept integralnog i to č i državno-povi-
jesno utemeljenog bošnjaštva. O tome u: Slavko A. č ć Samostal"a j slobodna
BosIla j Hercegovina č imperativ fra Anilina ž č "Nova et vetera",
Revija za filozofsko-teološke i srodnc studije, Sarajevo, 1979., svezak 2. Koncepcija
bošnjaštva II listu Bošnjak evoluira od prvobi tnog integralnog bošnjaštva ka bošnjaštvu
kao č identitetu muslimana Bosne i Hercegovine. O ovoj evoluciji šire u:
Mustafa ć List Bošnjak i pitanje nacionalne identifikacije Muslimana, u:
Zbornik radova o Mehmed-begu ć Ljubušaku, Institut za književnost,
Sarajevo, 1992. Benjamin Kalaj, na drugoj strani, č tradiciju š č samosvi-
jesti, ne oktroira je, oslanja sc na njeno povijesno i č utemeljenje ali, ipak, pri-
mamo bošnjaštva, odnosno bosanstvo poima po modernim zapadnoevropskim uzorima
kao č a ne č naciju. Sire, kao što smo to ć č o
ovome u: Esad ć Ideologija nacionalnog mesijanstvo, nav. izd.
J 13 Vladimir Ć ć Mehmed beg ć Institut za č Balkana,
Sarajevo, 191 1., SIT. l. U poglavlju koje interpretira Ć ć č misao šire o
njegovoj negaciji š č narodnog individualiteta sa p:>zicija pansrbizma.
114 Rašid ć cit djelo, str. 126.
Mehmed-beg ć Ljubušak
67
zapravo muslimansku narodnu samosvojnost."115 Upravo je ta temeljna
povijesna svrha njegova bošnjaštva i bila motivacija primitivnog anatem-
iziranja i iracionalnih napada na ć II krugovima srpskih
intelektualaca koji su zastupali poziciju č pansrbizma.
116
No, i Ljubušakov odgovor kao i koncepcija integralnog bošnjaštva, II
našem uvidu, za našu suvremenost nisu nijemi niti su izgubili na aktuel-
nosti. Bez obzira na suvremene kontroverze oko bogumilstva i Bosanske
crkve, Ljubušakova temeljna ideja o š č kontinuitetu sa boš-
č narodom srednjovjekovne Bosne pa II tom kontekstu i obnova
š č nacionalne samosvijesti, podrazumijeva i obnovu historijske
svijesti koja mora doprijeti do "znanja" i "prisvajanja" tradicije srednje-
vjekovne bosanske države. No, osim toga, II novom povijesnom kontek-
stu, njegova ideja bošnjaštva inspirira, ali sada transfonnirana II zamisao
o povijesnim ć konstituiranja bosaJIske nacije, ne više kao
č individualiteta nego kao držav1janske nacije. l 17
U novom povijesnom kontekstu, na novim pretpostavkama nastalim
nakon 1992. godine sa agresijom protiv Bosne i Hercegovine i njenog
uspostavljanja kao nezavisne države, valja kontroverzije oko bošnj aš.
tva-bosanstva-bosanske nacije Iješavati ne samo teorijski nego i prak-
č dakle, povijesnom praksom koja nas tek č No, da ta prak-
sa ne bi bila stihijska i neartikulirana, valja se ć i povijesti ideje
bošnjaštva kao vrelu orijentiranja i nove č prakse primjerene
dobu II kojemjesmo i II kojem tek prebivati.
115 Munib ć cit. djelo, str. 16.
116 Tako ć naprimjer, Vladimir ć eksplicitno ć kako se II ć
rukopisu misle muhamedonci u Bosni nalazi " ... č da se Muslimani ć
kao narodnost. " (Cit djelo, str. 12.) ć ć uspostaviti jedan model totalne destruk-
cije ć duhovnog djela, pa ć se LU1Utar njega mlati i Petar č ć sa
jom ć kritikom i iracionalnom negacijom navodnog ć
bošnjakluka. (petar č ć BošnjakJuk, ''Otadžbina'', U19 11, br. I (24. avgust/6. sep-
tembar), u: SabraJ1a djela, Knjiga m , "Svjetlost", Sarajevo, t 967.)
117 O jednom od ć promišljanja historijskih pretpostavki č bosw/ske
nacije vidj eti u našem tekstu D11I.gi ekskurs: bosanska nacija.!?, objavljeno u našoj
knjizi BosallSld rukopis Omera ć "Promocult", Sarajevo, 2001.
69
K
ao, uz muftiju ž č nesumnjivi autoritet li muslimanskom
JX>kretu za vjersku i vakufsko-mearifsku autonorniju,2 a kasnije
i kao lider Muslimanske narodne Olgallizacije (MNO)3 Šerif
ć je svoj č angažman prakticirao i II fanni spisateljske
djelatnosti
4
i na taj se njegov rukopis ovdje pozivamo.
l O muftiji Ali-Feluni-efcndij i ž ć (Mostar, 1853.- Carigrad, 1918.) č i vodi
Pokrnta u: Alija Nametak, MW'gIillllije () ži\'ohf i rat/u Imiflije Ali-Fehmi-efendije
Džnhim, Anali Gazi Husrcv-begovc biblioteke; Ibrahim ć Osvrt na život j
pisana cijela Afi-Fehmi-eJendije DŽ<lbica, Anali Gazi Husrev-begove biblioteke, Sarajevo,
knjiga II-Ill; Hivzija ć Mostarske mujilje, Glasnik VIS, XXXVIIlI197S. , br,
9-10. Bilo bi sJXlmajno produktivno rekonstruirati njegove č poglede II toku tra-
janja Pokreta, ali nije o tome pisao, te je o ovoj problematici na arapskom jeziku štampao
samo jedno ć djelo 1908. godine li Instanbulu koje nije prevedeno na bosanski jezik.
U njemu kritizira austrougarsku upravu i i:mosi svoje protivljenje aneksiji Bosne.
2 Austrijske vlasti su ga smatrale " .... najekstremnijim predstavnikom muslimanske
opozicije {Xls\ije ž ć (Tumislav č ć Ka/ajeLl rciim 1/ BosIIi i Hercegovini
(1882-1903.), "Veselin Masleša", Saraj evo, 1987., str. 422.)
3 Iscrpnije o njegovom č djelovanju II poglavlju iz biografija.
4 S obzirom, pogotovo u ranom periodu njegove djelatnosti, na njegov spram aus-
trougrask:c vlasti subverzivni diskurs, pisao je i publicirao č prije svega, u srpskim
listovima, posebno u novosadskoj 'Znsfavi - pod pseudonimima. Kako nije ć
dešifrirati te pseudonime, to ć se, razumljivo, oslanjali na više relevantnih č
koje je objavljivao pod svojim imenom. Uostalom, na to obavezuje i njegova publici-
rana č " ... javno sam napisao, da odgovaram za pisanje "Novog Vakata" samo za ono
što {Xltpišetn i šifiiram. " (Iz njegovog č "Srpskoj č u "Novi vakat", br. 30,
Sarajevo, 15. oktobar 1913.)
70
Šerij ć
Mada, na drugoj strani, nije pripadao svjetovno akademski obrazovanoj
š č inteligencij i, naprotiv, bio je samouk, uVfŠtavamo ga li his-
toriju š č socijalne i č misli zbog toga što je neposredno,
ali i autoritativno, sudjelovao II oblikovanju š č politike i
č javnog mnijenja II Bosni i Hercegovini II cjelini.5 Ideje i poli-
č koncepcije Pokreta, svakako, imaju svoje mjesto II historiji
bosanske socijalne i č misli. One ć dijelom biti rekonstruirane
i preko č pogJeda Šerifa ć pa i sa tog stajališta nje-
govo mišljenje tretiramo kao sastavni dio magistralnih tokova
š č misli iz doba austrougarske vladavine nad Bosnom. S nje-
govom prezentacijom, istovremeno, ć stvorene pretpostavke za pot-
punije razumijevanje š č misli, koja se, ne samo iz autorskih
poriva, nego i iz perspektive č recepcije vladine politike,
i to u đ periodu, nije č kao radikalna kritika i opozi-
ciona poricanje karaktera i č smisla samog Pokreta.
Rana misao: protiv kroatizacije Muslimana
ć na samom č svog č angažmana ć se s jednim

od centralnih pitanja onoga vremena: postoji li, što je i li se sastoji
muslimanski individualitet? Odmah, ć 1898. godine istupa protiv
onoga što ovdje zovemo muslimanskom č autosrbizacijom.
6
ć politiku č srbizacije muslimana deklarira kulturnu poli-
tiku koja ć " ... ć bratsku isfoželjnu "slogu muhamedanaca" II
svrhu "da lakše dogjemo do naše ć napretka i blagostanja ... ".7
5 Svoj č kredo definira kao demokratski a ne č š ć kako svaku
svoju javnu izjavu " ... dadnem revidirati od svojih istomišljenika, jer ć da apso-
č na svoju ruku radim." CU tekstu: "Miramur! ", Treei list g. Serifa ć
"Htvatski dnevnik", Sarajevo, č 30. kolovoz 1917, br. 194.)
6 Manifestira ovo stanovište u č odnosu spram Mehmeda ef. ć iz
Mostara koj i je u listu Dubrovnik pisao, parafrazira ga ć kako su " ... svi mus-
limani Bosne i Hercegovine cl) Srbi, da ih je Srpkinja rodila i srpskim mlijekom odgo-
jila ... ". ć Priposlano, "Bošnjak", VUU1898, 14.,3.) Doduše, navodi
kako je ć ove svoje tvrdnje opovrgao 1895. godine i č " ... da je za nas
Islame najubitaCnija struja "Stpstvo", te da je on osobno izkusijo, da je to za naš lijepi
din najopasnije sretsvo." (Cit tek., Sir. 3.)
7 U tome vidi, kao izabrani č njegovog privremenog odbora, i glavnu motivaciju tek
u Mostaru ofonnljenog Muhamedanskog č č i dobrotvarnog druitva.
(Priposiallo, cit izd., sir. 3.)
Šerif ć 71
No, u ovom vremenu, odbija i politiku č hrvatizacije muslimana.
Nekoliko mjeseci nakon embrionalnog fonniranja Pokreta, koji po nje-
govom mišljenju č na Novu godinu 1899. godine u Mostaru,8
javno i č manifestira č simpatije prema Anti č ć i
pravaškoj ideologij i-politici, a posebno prema njihovom odnosu prema
muslimanima koje u ovom vremenu zove muslimi i lslami.
9
č o
tim wijednosnim preferencijama njegova č "Kad je pred kratko
vrieme skoro sav sviet ustao proti tobožnjem tursko-islamskom zulumu
i tiranstvu, naša se je muž, uzor Hrvata, neunrrli. dr. Ante č ć i
ustao o odbranu muslima i ć nepristrano č dokazao neistini-
tost tvrdnje te zabludjele rulje. ć radi ovoga samoga mi Islami dugu-
jemo č ć kao trajnom predstavniku Hrvatstva, neizmjernu
blagorodnost. Ne ć da se upuštam II razpravu, jesu li Islami Herceg-
Bosne Hrvati ili ne, ć ć ć koja o torne skorim
mora č dižem ovu č š i č svim srcem i dušom: daj bože
da ova proslava urodi novim sjajnim kulturnim č koliko za
hrvatski narod, toliko za cjelokupno pošteno ć Slavenstvo. U to
ime živila Slavenstvo, živila Hrvatska."IO
Treba zapaziti da on, za razliku od dijelova š č inteligencije koja
č akademsko obrazovanje na univerzitetima u Zagrebu i č odbi-
ja eksplicitno deklarirati hrvatstvo kao č identitet muslimana te da,
što je, svakako, iz perspektive austrougarske vlasti bilo subverzivno,
č hipostazira slavenstvo č su subidenti teti i Hrvati i lslami. A
taj motiv slavenstva kao i š č č supstrata ć
se, vidjeli smo, javio kod ć Ljubušaka, kao što ć se, ali s
č č svrhama, javljati i u kasnijim č boš-
njaštva, odnosno muslimanskog identiteta.
8 Iz Zapisnika o saslušanju Šerifa ć 8. avgust 1902. godine u; Ferdo Haupt-
man, sabrao i prirerlio, Borba Muslimana Bosne i Hercegovine za vjersku i vakufol«r
mearifsku autonomiju, Arhiv č Republike Bosne i Hercegovine, Sarajevo,
1967., str. 327.
9 Ovu konfuziju u muslimanskoj samonominaciji, i pored toga što j e dio muslimana
sebe nazivao Bošnjacima, pokušava prevladati Osman Nuri ž ć koji predlaže da se
umjesto svih tih imenovanja, č ć i tennio muhamedanci, etablira termin, odnos-
no ime - muslimani.
10 Iz govora na č otvaranju Hrvatske č štamparije tl Mostaru, uz
prisustvo okružnog i sreskog predstojnika, "Osvit", br. 29 od 8. 4. 1899., cit. prema: T.
č ć nav. djelo, str. 305.
72 Šerif ć
No, ona oda č ć pravaštvu ć tek epizoda, jer njegov
kasniji č angažman i dok je trajao Pola-et i poslije njegovog
č biti posredovan sasvim č č koncepcijama i
orijentacijama, te ć imati č u njegovom č mišljenju.
Nakon izvjesnih inkonzinstencija II svojim pogledima na mlliilimanski
individuaJitet, Šerif ć ć u kontekstu žestokih konfrontacija oko
ć ž statusa Bosne i Hercegovine, naprimjer, kao
što vidjeti, i II 1917. godini, snažno obnoviti i afinnirati svoju
nu politiku koja odbija č lavalizaciju i srbizaciju Mlliilimana.
Poimanje politike: opozicioni diskurs
č ć se u Po/ael, kao njegov meritomi autoritet, kao što smo rekli,
za razliku od č č politike što su je prakticirali
đ krugovi lUlutar š č akademski obrazovane inteligencije,
njegovo mišljenje-djelovanje karakterizira č odnos
spram alliitTOugarskog režima. Njegovu prirodu č kao apsolutizam
ili kao krUli apsolutizam. l l Fonnulira on, razumljivo, taj č uklon
unutar č zahtjeva što su ulazili u programske aspiracije tnlliiliman-
skog pokreta za vjersku i autonomiju. 12 Ali, njeguje
ga, izvjesno vrijeme, i nakon č te nakon upostavljanja tzv.
ustavne vladavine i konstituiranja bosanskog Sabora, pa se javno deklarira
kao č parlamentarne prakse. To što je, po njegovom mišljenju,
lliitavnost jedna velika opsjena jest, đ ostaloga, rezultat i sukoba
izmedu saborskih č reprezentacija 13 č je saborske
II Šerif Aranutovic, Naše partamentame prilike, ''Novi vakat", hr. 3, Sarajevo, 9. juli
t 913., ć o tome što se pretrpilo za vrijeme tridesetogodiSlljeg apsolutizma ć
ć kako " ... smo mi na sebi iskusili, što č kruti apsolutizam. Gorko smo iskusili,
kakva je to ć kada ti drugi, koji za te nema ni srca ni dLcle, tvojom ć
i \Vojim novcem barata." (Cit. djelo)
Ne pripada našim tematsko-problemskim preokupacijama historiografska analiza
ovog Pokreta. Otuda, iz brojne literature koja sc bavi njegovom genezom, ć
na Nusret Š ć Autonomni pokret Muslimalla za vrijeme austrougarske uprave u
Bosni i Hercegovini, "Svjetlost", Sarajevo, 1980.
13 Evo jednog ilustrativnog primjera takvih č percepcija: ''Mjesto ozbiljnog, pozi-
tivnog rada, mi smo najviše vremena našeg saborisanja proveli u kojekakvima, prego-
vorima, prigovorima i dogovorima na štetu zemlje i naroda, a na radost onima koji su žalili
za prošlim vremenima i zcbli od naše ustavnosti. I tako, mjesto da smo nešto nova i koris-
na za zemlju i narod izradili, mi smo našim parlamentarnim neradom č mnogo
lOga, što bi same prilike i vrijeme. makar da je apsolutizam i ostao - sobom donijele."
(Naše parlamentarne prilike, nav. izd.) Zato smatra " ... da je ta sva naša ustavnost jedna
velika opsjena, od koje narod i zemlja vrlo malo hasne imaju." (Cit djelo.)
Šerif ć
73
prakse, ali ne dovodi II pitanje samu instiruciju parlamentarizma:
"Saborski je rad bezuvjetno IXltreban, jer to iziskuju interesi zemlje i
naroda. Mnoga važna pitanja, koja su od eminentne važnosti po kulturni
i gospodarski razvitak naše zemlje i naroda, č ć dugo na svoje
tješenje, kojemu stoje na putu neprestane krize u saboru."14
No, i prije i poslije đ us/avnosti, kritizira, konceptualno i u prag-
č percepcijama, Ć ć položaj muslimana,
ć u prisrupu poslovima u administraciji, austrougarski polici-
jski režim, politiku cenzure, 15 naredbe o iseljavanj u, 16 samovolju vlade
koja radi protiv volje muslimanskog, pa i hrvatskog, kJuba u Saboru,
kriminalna djela vladinih č nezakonitosti u vladinim koncesi-
jama, odgovornosti vlasti za silne nepravde nanijele muslimanima, za
moralIle i materijalne pa/rije i tegobe koje podnose za vrijeme I svjet-
skoga rata 17 i sl.
Politiku u kontekstu austrougarskog režima, pa i poslije aneksije, razu-
mijeva kao opozicionu politiku egzistencij alnog ,izika. U tom smislu
eksplicitno piše kako je za " ... akcij u č borbe i najizrazitije
opozicionalnosti."18 O}xJzicioni diskurs spram Režima č u sebe
i č odnos spram unutarbosanskih suaktera politike. Poima, dakle,
politiku, kao pennanenciju kritike i polemike. Oruda, njegov se, kako
kaže, temperament, ne može pomiriti s č taktikom oportu.nizma
14 šerif ć Kad ce sabor č raditi?, "Novi valeat", br. 31, Sarajevo, 18.
oktobar 1913., str. 2.
IS Potpisuje sa grupom javnih č predstavku vlastima u kojoj se zahtijeva ukida-
nje preventivne cenzure i slobodu štampe. (Prcma: Mustafa ć Pravni položaj
i š č razvitak BiH od 1878-1914., Bosanski kulturni centar, Sarajevo,
1991. , str. 133.)
16 č je o naredbi (30. oktobar 1901.) koja uvodi tzv. š ć iseljavanje. Bila
je uperena protiv đ Pokreta. Ona ć povratak onima koji su se iselil i bez
dozvole zemaljske vlasti.
17 Iz izjave Serifa ć listu Pester Lloyd, prema Hrvatskom dllel'lliku, br. 190,
Sarajevo, 25. kolovoz 1917. U ovoj izjavi ArnaUlovic, ustvari, navodi č poglede
na položaj muslimana koje su on i š ć iznijeli u memorandumu kojeg su č
Caru 16. maja 1917.
18 Š. ć Ne mogli dalje ... , napisano II Mostaru, 7. jlU1a 1909., objavljeno u
listu Musavat, br. 20, 12. jWlU 1909. Taj aspekt rizika iskusio je i sam zatvorskom
kaznom te ga potencira: :za narod se "". deset godina malom..<Jžanom izvrgavao
ć opasnostima .. . ". (Cil djelo)
74 Šerif ć
i puzaly'a spram Režima, politikom poluopoziciollalnosti, mlake pasivne
borbe, polumehkaškom taktikom i sl. I II ustavnom kontekstu slijedi takvo
shvatanje politike pa odbija, prije svega, srpske optužbe da prakticira poli-
tiku vladinovaca,19 I dalje insistira na muslimanskoj opozicionoj politici
koja ć biti otvorena, mužeV1la i 1Iepomirljiva.
20
Uvažava mudrost
č taktike, ali je č licemjerstva i demagogije II politici. Sklon je
radikalnoj kritici muslimanskog naroda kada sankcionira takvu politiku
svojih predstavnika, pa ć kako mrzi iprezire takav narOO,jertaj narod,
ukoliko protežira kompromisersku ?Jlitiku jeste ".,. klika strašivica i
kukavica, nedostojni potomci naših herojskih pregja, koji ni pred silnim
sultanom Mahmudom ni pred velikom Turskom carevinom nisu bili pu-
zavci ni kukavice,"21 Docnije, đ posebno s č I svjetskog
rata, on napustiti ovaj radikalno opozicioni č diskurs i prakticirati
politiku lojalnosti i č funkcionalizma spram Režima.
19 Č Šerifa ć bez naslova, ć kritici Srpske ć 18. septem-
bar 1913., Novi vukat, br. 31,18. oktobar 1913.
20 Cit tek., str, 2,
21 Treba imati II vidu kontekst u kojem č ovakvo poimanje politike i ovu kritiku nar-
oda. Srpska opozicija mijenja stav i ž ć lojalnost Monarhiji primaje aneksiju pa
on ž ć razrješenje takve promjene piše (20, maj 1909.) naprimjer, pismo advokatu
ć (Musava!, br, 18,26, maj 1909,) da "Srpska č od opozicionog postaje kufer-
arki list što nije " .. , dostojno ni Srba kao takovih, ni Srba kao naših save:mika." (M!ISOl'ut,
br. 20, 1909.) Gradski zastupnici u Mostaru biraju predstojnika Pintera, bez obzira na to
što je bio protagonist represivnih mjera protiv Po/lnta, za č đ a taj izbor
č i ć Stolac, Konjic, Ljubinje, ć i Nevesinje, č da gaje za č
đ ", .. izabrala skoro č Hercegovina." (Cit djelo,) Deprimiran takvom poli-
tikom, ć da je s njom dezavuisano njegovo opoziciona č kao programsko
č Muslimanske narodne organizacije, javno, kako kaže, č mandat
narodu, i č se potpuno s č polja te objelodanjuje kako se " .. , od danas ć
miješati u politiku ni kao privatan č i ni u kojem pogledu, nego živjeti
ć o prošlim vremenima kao svaki drugi č mrtvac, kakovim sebe proglašu-
jem." (Cit djelo.) No, u istom broju Musavata u nepotpisanom tekstu pod naslovom
Korak ocajnika č se njegova alxiikacija, uz komplimente podr:hlva njegov
angažman, p:>ziva narod da pokaže da lije p!/ZaVac i kukavicu ilije dostojwl svojih đ
i "sxjež za borbu" te pokaže kako II njemu ", .. nije iztnnrla ljubav za ć domovinu"
i izražava nada "", da ć u kratkom vremenu vidjetfopet SeriJa, gdje se bori u prvim
redovima narodne vojske," (Cit. djelo,) A skupština mostarskih č na-
rodne organizacije, održana 11. jW1a 1909. godine, II posebnoj Rezoluciji, uz č
komplimente njegovoj č i njegovim č :zaslugama, posebno stradafništ.ll,
neustrašivosti, č stalnosti. paln'otizmu, umnosti, ć da je on stub islamske
l'tvari u Bosni, i daJje ga smatra "svojim predstavnikom i ć zastupnikom"
te pledira za njegov povratak u politiku i Organizaciju, (Musavat, nav. br.)
Šerif ć
75
Ni muslimanski Pola·el, kao što se vidi uz ovih kritika, kao ni srpsko-
pravoslavni pokret za crkveno-školsku autonomiju nisu se reducirali na
zahtjeve iz č religijskog domena. Naprotiv, ovi pokreti su imali " ...
eminentno č č ć samim tim što su oba pokreta u
uslovima č upravljanja zemljom tražila maksimalno
odstranjenje uplitanja vlasti u djelatnost vjerskih i s njima povezanih
prosvjetnih institucija. Kod ć faktora oba pokreta bilaje primjet-
na težnja da organi vjerskih zajednica dobiju što šire kompetencije i
obilježja č organizacija.' '22
No, č se, ć politiku kao č djelatnost, onje
istovremeno shvata i kao č č praksu. Njegov
č diskurs ne odvodi ga u idealismlje, anahronizam, avanturizam,
ideologiju nasilja i sl. Naprotiv, logikom č realizma on zna raz-
likovati stvarno, ć izvedivo i idealno kao što razlikuje ono pri-
marno od sekundarnog u sferi č ciljeva. Do onog idealnog, do
svojih najviših ideala " ... narod dolazi samo postepenom i razumnom
borbom, ozbiljnim i sustavnim radom na podizanju i č zemlje i
naroda. Tek narod ć i gospodarstveno jak može s uspjehom
da vodi borbu za svoje ideale.''23 Politiku ne promatra, dakle, iz pers-
pektive idealnog, ali ni sa stanovišta poslušnog, č sank-
cioniranja ć Politika kao opoziciona kritika, II njegovom
iskustvu, pogotovo u kontekstu vladavine strane sile, pripada domenu
ć izvedivog i prioritebwg.
24
Politiku, dakle, poima kao djelat-
nost razumnog č koji prihvata " ... ono, što se ć može, i što
je od ć i prešne važnosti za naš narod i našu uspješnu borbu ... ".25
22 Oževad š ć Pokušaji stvaranja č saveza đ VOlhtva srpskog i
mIlSlimonskog autQflol1lllog pokreta II Boslli i Hercegovini, Prilozi Instituta za istoriju,
br. 14-1 5, Sarajevo, 1978., sit. 150.
23 Š. ć Naie parlamentarne pri/ike, nav. izd.
24 Ilustrirajmo ovo poimanje politike: ...... nije pametno, ni patriotski da ometamo i spri-
č sto i jednu stvar tako rešnu, potrebnu i korisnu za narod i zemlju, za jednu ili dvije
stvari, za koje smo svi poprijeko mjereni, da ih sada, ni ti za dogledno vrijeme, ni pod
kakvim uslovima ć ne možemo." (Naše parlamentarne prilike. nav. izd., str. 2.)
đ našegjezika na željeznice je " ... idealno, opravdano i bezuvjetno potrebno. Ali
je pitanje,je li izvedivo? Mi smo se svi č i bistro uvjerili, da torne stoje na putu takve
koje mi nikako, ama baš nikako, bar za sad prebroditi ne možeTno."( Cit. djelo.)
25 Naše parlamentarne prilike, cit. izd., str. 2.
76
Šerif ć
No, politika je potraga za novim ć ona je, sa opozicionag
stanovišta, politika permanentnih zahtieva pa zato " ... ono što nam
danas ne dadu ... "neprestano ", .. mi treba da tražimo, za šta treba da se
borimo i da teren pripravljamo. "26
č distanca spram Režima, II njegovim percepcijama,
nikako ne implicira i ne nalaže pledoaje za muslimanskom samoizo-
lacijom i ignorancijom vrijednosti što ih donosi č č
života.
27
Naprotiv, on, ć II vidu moderno vrijeme koje je II znaku
č vrijednosti, zna: "Utakmica i rad danas drži i diže narode,
a toga rada i utakmice potrebno je muslimanima na Balkanu više, nego
ikome drugom, jer je ovo jedan kraj Evrope, gdje se podmiruju đ
č najviše na vašu štetu.''28 Otuda, muslimanima koji su nakon bal-
kanskih ratova potpali pod nove gospodare, ć da ne ponove
greške muslimana Bosne i Hercegovine iz njihovog odnosa spram oku-
pacionog režima, pledira: " ... ne bježite ni od šta, što je novo i kulturno,
jer se od toga ć ne može; to je č i to prodire i nema kraja na
zemlji, gdje odete, a da vas to stignuti ć Politika adaptacije
umjesto sterilnih nostalgija, politika receptivne otvorenosti, prije svega,
u sferi rada, ć i obrazovanja, a ne č indolencije, aktivna
politika č s novim životom tunjesto prezira novotarija - to
je muslimanska politika koju promovira i pledira Serif ć

26 Cit. djelo, str. 2.
27 Naproti v, ta indolencija i ta averzija jesu muslimanske greške, te ulaze u njihova
gorka iskustva pa se " ... sada ljuto kajemo, što se nijesmo umjeli odmah ć u novim
prilikama ... Prije 35 godina i nas je okupirala jedna tugja sila. l megju nas je došao novi
č života i rada. Zapadje sa svojom brzinom, spremom i š ć č malo po
malo istiskivati istok sa svojim rahatlukom, mirom i ž š ć .... Sve, što je đ
nas izbilo novo, mi smo to mrzili i prezirali, a nije bilo ni govora, da bi se nešto moglo
i prihvatiti .... Trebalo je da đ 20-25 godina, dok smo se č š ć dok su
naša djeca č u ć broju škole i modeme zanate polaziti dok smo se ozbiljnije
prihvatili posla i stupi li u utakmicu sa ostalim svijetom, da bar 000 č i održimo,
što nam je ostalo." (.šerif ć Muslimanima na BaikamI, "Vakat", br. l. 2. ja-
nuar 1914., str. 2.)
28 Cit. djelo, str. 2.
29 Cit. djelo, str. 2.
30 Sklon je, č i osobno, da, bez predrasuda i konzerva[i:mta, muslimanske akcije pro-
matra u kontekstu iskustava drugih naroda i države pa kao vakufski direktor, ilustrujmo
to, u tom smislu, ć na otvaranju muslimanskog sirotišta u Sarajevu (17. januar
1913.) Ć "Sve zemlje, svi narodi i sve države davno su vidjele, da je otvaranje ovakvih
sirotišta jedna oo najpotrebnijih ustanova za č č .... ". ( Prema brošuri Musliman·
sko sirotište u Bosnu i Hercegovinu, zadružna štamparija, Sarajevo, 1913., str. 6.)
Šen! ć 77
Nadalje, njegovo mišljenje-djelovanje karakterizira to što č
kao politilm konvergencije. Upravo nedostatak smisla za konvergenciju,
sklonost ka separatizmu i antagonizmima i jeste to, što u njegovoj per-
cepciji, ustavnost i bosanski Sabor č jednom velikom opsjenom bez
stvarnog efeketa u zbilji narodnog života. ž ć se za bratski i složni
rad na onom pozitivno č on ć još j ednom pledirati za onu
politiku: "Složni rad svih konfesija na otvorenom i jasnom programu,
to je jedini uvjet za naš uspješan napredak, a ko ć da se utrkuje u
ć prosto mu je i nek za to sam odgovara svojoj savjesti i
ć "31
Iz č iskustva, đ on zna kako se ta politika konvergencije
đ tri bosanska subidentiteta ozbiljuje fragmentarno pa ostaje u
domeni ideatiteta. Odnos spram muslimanskih interesa definira njene
paI1nerske sudionike. Otuda, ta ć se politika i u njegovom angažmanu
prak.ticiratijedno vrijeme spram srpskih opozicionih č orijentaci-
ja, ajedno vrijeme i u fonni hrvatsko-muslimanskog pakta u bosanskom
Saboru. No, i tada, promjenom partnera to paktiranje ne poima, kako sam
piše, kao antisrpsku ili antihrvatsku muslimansku politiku. Politiku kon-
vergencije, u tom smislu, shvata i kao prevenciju ugrožavanja i zaštite
muslimanskih prava i interesa. To je orijentira: "Mi imamo svoj pravac.
Po tom ć pravcu raditi. ć ć uvijek dati bratski zagrljaj.
Ljudima i prijateljima stoji na raspoloženju naša ruka ljudstva i prijateljst-
va, a neprijatelj ima "šilo za ognjilo")2 U tom smislu, srpskim poslanicima
ć kako je, naprimjer, muslimansko-hrvatski pakt ..... izvjesnim
31 Našeparlamentame prilike, nav. izd., str. 2. Otuda i javno pledira onu politiku konver-
gencije pa u njenom duhu i piše: "Mi svi, koji sjedimo u saboru, sinovi smo jedne :zemlje
ijednog naroda, imamo 90 % iste jX)trebe, jX)najviše nas jednaka muka tare i nevolja pro-
goni, pa šta bi bilo naravnije, nego da mi svi, koji iskreno želimo dobro narodu i:o"Vome,
upregnemo sve sile i č i bratski poradimo oko materijalnog napretka i kulturnog
procvata naše domovine i našeg naroda. Sva je sila stvari i pitanja, koji su za sve nas od
jednake neizmjerne koristi za zemJju i nanxi. Sva je sila stvari i pitanja u kojima nema
ništa, što bi nas moglo dijeliti. pa se mi ipak, · Bog zna s kakvih razloga - i o tome prepire-
mo i đ dok se Ć iz prikrajka smije i uživa, kako sve, što je naše, stagnira. Mi za
stotinu č stvari, koje su za sve nas od ć potrebe i koje su ć i pred-
vidive, privcžemo jednu č č zapletenu i puta ć i tako
sve okrenemo twnbe ... ". (Naše parlwnelltl1l11e prilike, nav. izd., stt. 2.)
32 Šerif ć Kad sabor č raditi?, cit. izd., str. 2.
78 Senf ć
osujetio mnoge i mnoge zle namjere koje su II svojoj nebratskoj i paklenoj
duši zasnovali protiv muslimana i protiv muslimanskog opstanka u Bosni
iHercegovini. ''33 Nije, đ kao što smo rekli, antisrpsld intoniran:
Muslimani i Hrvati su sklopili pakt ..... ne da rade protiv Srba i njihovih
opravdanih interesa, nego da zaštite svoja prava i svoje interese protiv
bezobzirne nasrtljivosti izvjesnih s1pskih poslanika "34 Kada, dakle, sIpS-
ka opoziciona politika istupa protiv muslimanskih interesa, naprimjer u
agrarnom pitanju, ili kada nasrupa licemjemo i demagoški pa javno mani-
festira opozicioni stav, a potajno s režimskirn establišmentom radi na štetu
muslimana,35 on ć č ne š ć kao ideal, politiku kon-
vergencije đ sva tri bosanska subidentiteta, u hrvatskoj reprezen-
taciji tražiti njenog aktera Zato ć II jednom trenutku napisati: "Prošlo je
vrijeme kada su Srbi s nama muslimanima iskreno radili ... Danas ... su
Srbi dušmanski ustali na sve što je naše muslimansko ... ".36
Bez obzira na lU1utannuslimanske otpore, kritike i denuncijacije,37 insisti-
rao je, ipak, u najdužem periodu, na slozi, kooperaciji i širokoj saradnji sa
Srbima koje naziva lIošim saveznicima, dakle, sa srpskom opozicionom
inteligencijom i liderima srpsko-pravoslavnog pokreta za crkvenu i škol-
sku autonomiju 38 za razliku od umjerenog krila u Pokretu, pripadao je,
33 Clanak S:erifa ć bez naslova, ć kritici Srpske č 18. septem-
bar 1913., "Novi vakat", br. 31, Sarajevo, 18. oktobar 1913., str. L
34 Cit. djelo, str. l.
35 O toj, kako je naziva, licemjemoj, demagoškoj, č srpskoj politici šire
u ć citiranom ć kritici Srpske č
36 Šerif Arnautovic, "Srpskoj č cil izd., str. 2.
37 PO svemu ć bio je kontroverzan č te je stajao u središtu č
konfl ikata unutar onodobnog š č establišmenta. Prema vlastitim č
optuživan je da je on uzrok unutannuslimanskih đ da bi njegovo č iz
politike olakšalo uspostavljanje sloge medu Muslimanima, da mu je stalo do popu-
larnosti i sl. (Ne dalje ... "Musaval", br. 20, \909. ) Uostalom, i sam u 1917. godi-
ni govori o tome kako je za dvadeset godina svog č rada bio izložen mnogob-
roj-nim napadima, progonima, zulumima, intrigama. (u tekstu: "Miramur!", č list
g. Serija ć cit. izd.)
38 U historigrafskoj lektiri nalaze se kontroverzne interpretacije politike muslimansko-
srpske saradnj e, a ovdje ć s obzirom da u sebi sadrži šire i č uvide, na
studiju Dževad ć Pokušaji stvaranja č saveza đ vorutm srpskog
i mIlslimanskog autonomnog pokreta II Bosni i Hercegovini, ci!. izd.
Šerif ć
79
smatra se II historiografiji, njegovom ekstremnom, radikalnom krilu upra·
vo po torne što je konzistentno insistirao na mpostavljanjll č srp·
sko--mus1imanskog pakta kao formule i forme, metode i puta ozbiljenja
temeljnog cilja koji je definiran u odnosu na zamišljeni ć državno-
pravni status Bosne i Hercegovine. Sto je ć misao tog projekta?
Agrarni odnosi
No, prije nego što izložimo njegove poglede na ovo supstancijalno
pitanje II njegovom mišljenju-djelovanju, u sublimiranom obliku,
ukažimo na njegovo shvatanje formule za razrješenje agrarnog pitanja.
Ono je bilo jedno od č izvorišta politike divergencije đ
unutarbosanskih č subidentiteta. ć akcentirana politika
konvergencije ć ć savladati antagonizme oko ovog pitanja. I on
ć kao sva tadašnja meritorna reprezentacija, odbiti, prije svega, srpski
koncept obligatornog otkupa i đ kmetova.
39
pri tome č
stanovište Nikole ć koje tvrdi kako rješenje agrarnog pitanja
predstavlja " .. . jednu neizostavnu i č potrebu cijele zemlje, kao
želju stotina hjljada slabih sirotnih kmetova, kao ogromnog
majoriteta stanovništva Bosne i Hercegovine."40 č ovu tvrdnju,
prije svega, sa stanovišta srpske politike: nj enu meritumi, tvrdi on, nisu
prihvatal i proj ekt obligatornog tješenja agrarnog pitanja niti su ga srna·
trali, kako tvrdi ć da ono predstavlja " ... jednu neizostavnu i
č potrebu cijele zemlje .. . ".41 Promjenu srpske politike i javno
insistiranje na obligatornoj formuli smatra dernagogijom spram srpskih
masa, odnosno u tome vidi " ... demagoška sredstvo srpskih č
koj ima trguju i zavaravaju svoje pristaše."42
39 IzlaZe, naprimjer, svoje poglede na agrama pitanje u polemici sa dr. l. M. Bemreitcrom,
bivšim austrijskim ministrom trgovine i č i dr. Nikolom Stojanovi6em. I jedan
i drugi plediraju za obligatomo tješenje agrarnog pitanja. (Šerif ć Agrama
pitanje, "Novi vakat", br. 49, Sarajevo, 13. decembar 1913.)
40 ć citira ovaj njegov stav iz pisma što ga je upUlio Bemreiteru koji i sam
podrLava obligatomi koncept tj ešenja agrarnog pitanja i ukidanja kmetstva. (Novi vokal,
nav. izd.)
41 Poziva se, pri tome, da su srpski poslanici na prvom zasjedanju Sabora glasali za pro..
jekt fakultativnog otkupa, da nisu do tada smatrali agramo pi tanj e od "naj aktuelnij e
vamosti", da srpska grupa oko Srpske č nije, ć sa Muslimanima i Hrvatima.
č ne samo zahtiev za obligatomim otkupom nego ni agrarno pitanje ć u pro-
gram rada Sabora Lsl. (Agrama pitanje, nav. izd.)
42 Nav. tekst, str. l.
80
Šerif ć
Mada ne eksplicira direktno muslimansko gledište na ovo pitanje, ono
se, ipak, da prepoznati. Osobno je protiv politike obligatornog rješenja
agrarnog pitanja jer zna za " ... sve štete, koje bi se muslimanima naniw
jele, kad bi se agrama pitanje š obligatornirn č on zna
da bi II toj fonnuli ", .. ogroman dio muslimanskog stanovništva u Bosni
i Hercegovini bio sasvim lišen zemljišnog posjeda, iza č bi nastupi-
la posve prirodna pošljedica, da bi izgubili ekonomski i č položaj
koji danas zauzimaju."44 Napokon, tvrdi kako ..... obligatorno tješenje
agrarnog pitanja nije želja ogromnog majoriteta stanovništva Bosne i
Hercegovine ... jer Muslimani i Hrvati zajedno predstavljaju rnajoritet
stanovništva Bosne i Hercegovine ...... 45 ć kao što vidimo,
interese muslimanskog naroda II cjelini sa partikularnim interesima
jednog njegovog stratuma - veleposjednika. Jer, " ... kako se pri svakom
dodiru tog pitanja (agrarnog, nap. E. Z.) imadu držati u vidu interesi
muslimanskih zemljoposjednika."46 Pri tome ć sc dozvoliti da sc
..... olakša otkupljivanje kmetskih selišta na č muslimana ... ",47
odnosno, da se s novim nametima i porezima na štetu muslimana
provede i projekt fakultativnog otkupa kmetskih selišta uz državne kre-
dite.
48
Sada, vidimo, na drugoj strani, agramo pitanje promatra iz ugla
muslimansko-1uvatske konvergencije pa projekt obligatornog otkupa
kmetova tretira kao fonnu razbijanja sloge Muslimana i Hrvafa.
49
Proturski državno-pravni koncept
Sa takvim đ agrarnog pitanja i u kontekstu ć č po-
č orijentacije, a u saradnji sa srpskom reprezentacijom, zajedno sa dru-
gim đ Pokreta, jedno vrijeme, formulirao je, prihvatao, a}X>logirao i
publicirao, kad je č o projektivnom konceptu državno-pravnog statusa
Bosne i Hercegovine, stanovište po kojem Muslimani ne smatraju Bosnu i
43 Cit. djelo, str. l.
44 Cil djelo, str. [.
45 Cit djelo, str. 2.
46 Iz č saoorskog kluba Muslimanske ujedinjene organizacije koje potpisuje i
Š. ć "Novi vakat", br. 14, Sarajevo, 26. novembra 1913. U tome je kontinuitet
politike starog egzekutivnog odbora i Muslimanske ujedinjene organizacije. (Cil tekst)
47 Cil tekst, str. l.
48 Cil tekst, str. 1.
49
A
... izd tr 2
gramo plitlllJe, CIt. ., S . •
Šerif ć
81
Hercegovinu sastavnim dijelom Monarlllje, te da je ona za njih inostranstvo, 50
pa ona treba da ostane pod sLnI€]wlitetom osmanske dlŽave, ali sa širokom
autonomijom. Sl ć na torne da se potpiše sloga sa Srbima, unutar
Muslimanske narodne organizacije i II 1908. godini pledira da se " ... javno
kroz Evropu traži autonomija ... ".52 U njenom poimanju, insistiralo se na
smjenjivosti bosanskog guvernera po vjerskoj identifikaciji. I u vjerskim
pitanjima insistirao je na sultanovom suverenitetu ć ... da prema
šerijatu sultanu kao najvišem poglavaru sunitskih muslimana pripada
pravo imenovanja reis-ul-uleme i da se š ć u pogledu Bosne sastoje u
tome da se duhovni karakter sultanove vlasti ne može odvojiti od politike
.... ".53 Isto stanovište ć i č 1907. godine kao č musli-
manske delegacije rekavši baranu Benku " ... da muslimanski zastupnici ne
dele mišljenje Njegove Preuzvišenosti da je jedini vladar Bosne car i Kralj
Franja Josifi da on kao direktni vladalac jedini ima prava da imenuje Reis-
el-ulemu. Naprotiv, muslimanski zastupnici smatraju da je Njegovo
č Sultan pravi suveren Bosne, a da je Berlinskim ugovorom aus-
trijskom caru dato samo administrativno pravo, a ne duhovno, koje pripa-
da Sultanu kao haliti i suverenu."54 U skladu s tim i nakon preuzmanja
Gajreta od strane Egzekutivnog odoora,.šerif ć je insistirao na
politici stipendiranja koja ć favorizirati teološke studije što je, đ
ostaloga, imalo i " ... č implikacije: isticanje održavanja veza sa
C
· do "55
angra ill ....
50 Iz j ednog njegovog č iz novosadske Zastave iz 1902. godine, prema: Osman
Nuri ž ć Borba muslimana za versku i autofIomju, u:
Vladislav ć Osman Nuri ž ć Nikola ć Bosna i Hercegovina pod
austro-ugarskom upravom, Geca Kon a. d., Beograd, str. 79.
51 Svoju projekcij u č ć muslimana vezanu za Tursku ilustrativno ma·- ..,
nifestira i u 1917. godini š ć kako ..... je Stamboi naše svetište, .. . u Stambolu sIoIu-
ju Sultani, koji su pet sto godina bili naši gospodari i kojima dugujemo hiljadama blago-
darnosti i za nebroj na č nam č ..... u Stambolu stoluje Halifa naš
ć vjerski poglavica ... Stamboi Ge) naš simbol i ideal i ako smo vjerni, korektni i
najlojalniji podanici uzvišenosti naše Habsburške dinastije!" (U tekstu: '·Miramur!",
ć list g. Šerifa ć cit. izd.)
52 Cit. prema: M. ć Pravni položaj ... nav. izd., str. 148.
53 N. Š ć Autonomni pokret ... cit. izd., str. 260. č je o njegovom izlaganju pri-
likom prijema muslimanske delegacije kod ministra Burijana, č decembar 1907.
54 Osman Nuri ž ć Borba muslimtuJU ... nav. izd., str. 90.
55 Ibrahim Kemura, Uloga Gajreta u društvenom životu muslimana, "Veselin
Masleša", Sarajevo, 1986., str. 52.
- - - -- - ---- - --------
82 Šerif ć
Takav projekt državno-pravnog statusa Bosne ć i programski projekt
Muslimu1ISke namdlle Olganizacije koja je smatrala " ... II državno-
pravnom pogledu Bosnu i Hercegovinu dijelom TUl'Ske carevine, a Austro-
Ugarsku Ć evropskih sila, koje su joj na Berlinskom kon-
gresu povjerile samo upravu i đ ovih pokrajina. "56 Ovaj je državno-
pravni projekt, medutim, dugo vremena bio konstanta srpske nacionalne
politike: "U s1pskoj nacionalnoj propagandi sve do aneksije godine,
istican je turski sultan kao legitimni suveren nad Bosnom i Hercegovinom,
a austrougarska okupacija tretirana je kao privremena Ovo je otvaralo
nadu da ć se č pitanje ć II ć riješiti II
smislu srpskih nacionalnih težnji, kada jednog dana ponovo đ na
đ č scenu."57 Bez obzira na ove motive Serif Arnau-
ć ć zastupati ow politiku srpsko-muslimanske č konvergenci-
je, i kasnije, naprimjer, II doba aneksione krize. ć se aneksiji i ć
biti II delegaciji Muslimanske narodne organizacije koja ć II februaru
1910. godine č priznati aneksiju i izraziti lojalnost dinastiji.
5S
Radikalno ć đ napustiti ovu orijentaciju č I svjetskog
rata ć se za lojalnost Monarhiji.
No, sastavni dio srpskog projekta takvog državno-pravnog statusa Bosne i
Hercegovine bilo je i njihovo stanovište po kojem su muslimaJIi i
pravoslavlli, zapravo, dijelovi jecbwg - srpskog flmTXia. Istovremeno, II
srpskim verzijama SIpsko-muslirnanskog č pakta nalazilo se i
insistiranje da se II atonomnoj Bosni pod sultanovim suverenitetom etabli-
ra kao oficijelni jezik - srpski jezik, a č pismo da bude _

Šerif ć i drugi predstavnici Pokreta nisu prihvatali ovu poziciju
koju č kao srpski č pansrbi.zma koji u sebe č i
č begemonizam 60 Odbijali su, dakle, politiku prosrpske nacionaliza-
cije Muslimana, odnosno srpsku koncep:;iju o muslimanima kao č
56 Cit. prema: M. ć Pravili položaj ... nav .. izd., str. 137.
57 Dževad š ć Pokušaji stvaranja ... cit. izd., str. 148. A srpske težnje nisi bile
indiskretne, naprotiv, u literaturi se " ... s pravom č da je č autonomija
zemlje uz č sultanovog suvereniteta za srpsku opoziciju bila samo etapa na pUN
č Bosne i Hercegovine Srbiji. "(ciL djelo, str. 141.)
58 Prema: M. ć Pravili poloŽilj ... nav. izd., str. 202.
59 Oba stajališta mogu se, naprimjer, č u Nacrtu sporazuma koji je razmatran na
sastanku novembra 1900. godine u Novoj Gradišci.
Ilustrira to odbijanje i jedan č č iz OOsanskog Sabora. Nakon
saborske izjave Milana Š ć da č pitanje mogu riješti samo Srbi i Hrvati " ... a da
se Muslimani, dok se ne izjave, da li su Srbi ili Hrvati, u to pitanje ne mogu miješati. Neka
Šerif ć rekne je li Srbin ili Hrvat, pa ć mu dati u č pitanju č ć
Šerif ć 83
Srbima.
61
Postoji, đ i mišljenje kako je i kasnije sudjelovanje
š č prvaka u sporazumijevanjll, koje je rezultiralo č md-
nim verzijama dokwnenata o paktu, jer do njegovog formalnog
č nije nikada došlo niti je moglo ć bilo tek č a ne
strategijski cilj muslimanskog Pokreta.
62
Kasnije, kada j e č o č
politici, kao lider Muslimanske Jlllmdlle organizacije, u Bosanskom
saboru ć se u jednom trenutku promociji srpskog jezika kao
oficijelnogjezika II Bosni i Hercegovini.
63
No, docnije, II drugoj polovi-
ni decembm 1912. godine ć ć II č č zakona
koji je utvrdio da ć se II cjelokupnom ć upotrebljavati
č jezik Srba i Hrvata, koji Srbi nazivaju srpskim. Hrvati
hrvatskim, a u složbenoj upotrebi ... naziva se srpsko-hrvatski ... " dok ć
biti osigurana pillla ravnopravnost ć č i latinskog pisma.
64
Na
koncu i on i Muslimanski klub su na č zasjedanju Sabora č
sa radom 29. decembm 1913.) prihvatili vladin č zakon. Zanimljivo
je da u srpsko-hrvatskim debatama o č zakonu u vrijemezasjedan-
ja Sabora ne sudjeluju č muslimanskog kluba: ''To ilustruje odnos
tadašnje muslimanske č elite predstavljene u Saboru prema
č pitanju kao nacionalnom i socijalnom problemu .... S obzirom na
č Dok su muslimanski demokrati podržali ovaj š ć stav,jer su misl ili da su mus-
limanski poslanci izabrani na anaeionalnom programu pa nisu došli u Sabor " ... da vode
kavgu oko jezika, nego da im pomognu II raznim životnim pitanjima" (Samouporam, hr.
49, 14. XII 1911.), ć je reagirao dobacivši mu: "Ja imam više prava na jezik od
Vas koji ste došli ovamo." (Prema: M. ć Pravni položaj ... nav. izd., SIT. 250.)
61 Historiografija, na pnnjer, nedvosmisleno utvrduje takvo odbijanje u kontekstu
rasprava o pomenutom nacrtu sporazuma ( 1901.) iz N. Gradiške: "Muslimanski pred.
stavnici tražili su da se iz Nacrta ovog ugovora izostave klauzule o službenom jeziku
koji treba da bude srpski, zatim stav o č upotrebi ć kao i ona č Nacrta
ugovora koja regulira agramo pitanje." (N. ć AI/lonomni pokret ... cit izd., str. 116.)
62 Takvo stanovište zastupa, naprimjer, Nusret Šehic, Pokret Muslimana za ljersku i
vakuftko-mearifsku autonomiju 1/ svjeriu pregovora sa Zemaljskom vladom za Bosnu i
Hercegovinu 1901. godine, Prilozi Instituta za istoriju u Sarajevu, 911, 1973., str. 97-
161. I Dževad š ć tvrdi da nisu đ nikakvi podaei na osnovu koj ih bi se
moglo pouzadno č da je formalno potpisan đ ugovor posebno na sas-
tanku u Slavonskom Bnxlu iz 1902. godine. (Pokušaj stvaranja č saveza .. nav.
izd., str. 193.)
63 Dževad š ć č odnosi u bosanskohercegovac"kom sabom j
č pitanje (1910. 1914), Akademija nauka i umjetnosti Bosne i Hercegovine.
Sarajevo, 1999., str. 196.
64 Prema: Df. š ć č odnosi ... nav. izd., str. 132.
84 Šerif ć
socijalni, idejni i č profil ć dijela muslimanskih poslanika, te
č agrarnog pitanja i :za širu muslimansku populaciju, agrarno pitanje
i s njim povezani odnosi ostalo je i dalje dominantan problem musliman-
ske politike."65
Muslimanski individualitet i bosanska autonomija
U vrijeme saborskih diskusija oko č zakona, ć se i
dalje za angažman na afinnaciji muslimanskog indvidualiteta, Šerif
ć ć smatrati da č konsekvencije poraza Turske u balka-
nskim ratovima, jest svijest da jedini put bosanskih muslimana - jeste
put recepcije evropskog č života.
66
ć i Novi vakat, č
je orijentaciju usmjeravao, izjašnjavaju se za narodno jedinstvo Srba i
Hrvata kako se Muslimani ne bi morali cijepati ć sc za
jednu od ovih nacionalnih identifikacija.
67
Ikasmje, u 1917. godini, ć u više navrata svoje poglede na mus-
limanski indvidualitet i ć državno-pravni status Bosne i
Hercegovine. O njima u znanstvenoj publicistici postoje kontroverzna
mišljenja. U rekonstrukciji njegovih stanovišta iz ovog vremena mi ć
se držati, prije svega, njegovog objavljenog teksta. Ona se fonnuliraju u
kontekstu drhtave, sentimentalne, demagoške, nervozne ali i agresivne
Juvatske nacionalne politike koja insistira na hIvatskom nacionalnom
identitetu Muslimana i na projektu č Bosne i Hercegovine -
Hrvatskoj.68 Što, dakle, u takvom kontekstu, ć ć Šerif ć
65 O kontrovermoj č politici u bosanskom Saboru, pa i č pogledima Š.
ć i Muslimanskog kluba o ovoj problematici, vidjeti iscrpno u: Dževad
š ć č odnosi ... ci t. izd Zanimljivo je, đ da su u vri-
jeme diskusija o č zakonu iz muslimanskih krugova dolazili zahtievi da se kao
č jezik uvede turski s arapskim pismom.
66 Kao što smo vidj eli, to stanovište iznosi ć u Muslimanima Balkwla,
"Vaka[", br. I, 2. januar 1914.
67 Prema: Dž. š ć č odnosi, ... nav. izd., str. ISO.
68 Reprezentativnu formulaciju ovih projekata pred kraj r s-.jetskog rata možemo ć
kod 1. Štadlera i I. Pilara. Hrvatska štampaje, č preplavljena tl ovo vrijeme analiza-
ma muslimanske politike aJi uvijek iz perspektive ondašnjeg temeljnog hrvatskog sta-
jališta: projekta prisajedinjenja Bosne - Hrvalskoj. č je, da to illl5triramo
jednim primjerom, u tom smislu nepotpisani tekst č težnje naših lIllIslimana
objavljen u "Hrvatskom dnevniku", br. 4, 5,6, č 1918. godine.
Šerif ć
85
Prije svega, bez dvoumljenja, č i odbacuje tezu o Muslimanima
kao č Hrvatima ili č Srbima. Oni su, u njegovoj percep-
ciji, zasebnost, individualitet. Pri tome se poziva, što je svakako po
našem mišljenju i jedino meritorno, na samo ć muslimanskog
naroda a oni, muslimani " ... pristati ć da su prije sve, nego Hrvati i Srbi
i kad im rekneš da je Hrvat ili Srbin jednako mu je, kao da si mu zdrav
zub iz č potegao."69 Upravo ta č muslimanska svijest o
č o samosvojnosti, iskazana i II odbijanju da se muslimani
masovno, u svojoj matici prosrpski ili prohrvatski nacionaliziraju, č
iracionalnim zahtjev hrvatske politike za njihovom prohrvatskom
nacionalizacijom.
70
No, njihov se individualitet, u njegovoj percepciji
ne iskazuje samo u onom odbijanju, on ima i svoj objektivni, pozitivni
sadržaj iskazan u osebujnostima njihove č i č života
uopšte.
71
Razumljivo, onaj individualitet muslimanski iskazuje se i u
njihovom islamskoj identifikaciji.
Tretira, đ iskaze muslimanskog individualiteta kao argumentarij
osobnog č stajališta koje odbacuje politiku č Bosne
ć Velikoj Hrvatskoj i insistira da se njen državno-pravni status treba
riješiti II formu autonomije. No, ne daje ovdje objašnjenja o tome o
kakvoj je autonomiji č ali je nedvosmislen II stavu da ne misli na
autonomiju Bosne u okvirima ć Hrvatske. U prilog tom svom sta-
jalištu dodaje i još nekoliko argumenata. Prije svega, ć se na
žalosna iskustva historije i još žalosnija iskustva od okupacije do dallas
69 ··Miramllr.l ". ć list g. Šerifa ć nav. izd. pri tome piše: "Vj vrlo dobro
znate, da od hiljadu muslimana u Bosni i Hercegovini ima možda najviše jedan, koji je
nacionalno osviješten i koji se priznaje Hrvatom ili Srbinom. Je li to pametno ili ludo - to
je drugo pitanje i o tome se dade obaška opširno govoriti i raspravljati - ali mi sada govo-
rimo o č stanju kako jeste. Dakle, od 600.000 muslimana može ih u najvišem
č biti 6000 muslimana, koji su nacionalno svjesni, koji se ć Hrvatima ili
Srbima, ostali 599.400 ... " ne ć se Srbima ili Hrvatima. (Cit tekst, nav. izd)
70 "Pa kad je to tako, kako vi mlYlete tražiti od nas.... da se preko ć nacionaliziramo i
da pristanemo na Vaše nacionalne težnje, kad ste Vi za te težnje trebali stotine godina."
(Š. ć nav. tekst.) pri tome se poziva na bosanskog franjevca, č ime ne
navodi, koji je prije 60-70 godina " ... vrlo odrešito protestirao, što su se pojedini bosan-
ski katolici č nazivati hrvatima, jer oni nisu hrvati, nego bosanci i da se kao bosan-
ci imadu mnogo ć slavama ponositi, nego kad su bili Hrvati ... ". (Nav. tekst)
71 U tom smislu piše: "Dostaje mala šetnja kroz ŠCher Sarajevo i kroz bijeli Zagreb ili
kroz Stolac i Petrinju pa da se na svakom koraku č vidi grdna razlika i prilika,
i č i č života i svega drugoga. Ko je slijep, toga ne vidi, a ja nisam č da
č (Nav. tekst)
86 Šerif ć
O odnosu hrvatske politike prema muslimanima koja je u sebi nosila i
antiislamski diskurs, on ć "Jest, upravo kao što velim ja se bojim
našeg opstanka kao muslimana ako se sjedinimo s HIvatskom, Slavo-
nijom, Dalmacijom itd."72 Potom, koristi i demografski diskurs: musli-
mani u Bosni predstavljaju jednu ć stanovništva a ujedinjenjem bi
muslimani postali u novostvorenom č entitetu apsolutna,
zanemarljiva manjina, tekjedanaestina. U svakom č on je pro-
tivnik svake državno-pravne fonnuJe za Bosnu i Hercegovinu koja bi
Muslimane dovela u status č manjine"}3 Otuda se, ć
II vidu takav demografSki status muslimana u Bosni i Hercegovini, i sva
negativna iskustva i s vladom, i sa srpskom i hrvatskom politikom, a u
prilog odbijanja onog projekta ujedinjenja, i pita: "Pa kad smo te i takve
đ doživljavali u č kad č ć ja šta ć nam
se đ i kakove ć đ doživljavati kad budemo u Vašoj
ujedinjenoj samo jedanaestina."74 Sve to ide u prilog njegovoj tezi
da je srpsko-hrvatska predstava o jednom narodu s tri vjere, zapravo
č i demagoška te joj je svrha da prekriva zbilju diskriminacije
i dezindividualizacije muslimana Bosne i Hercegovine. Mada pledira
za konvergenciju muslimana i katolika, ipak, insistira na spo:maji -
nismo jedni.
75
Njegov je č nedvosmislen: bosanska autonomija nije ništa lUfljet-
no što ć brzo nestati s karte Evrope, kako to, č smatra hrvatska
etablirana politika i ć č javnosL Uz akcentiranje mus-
limanskog individualiteta i doboko historijsko utemeljenje bosanske
autonomije tretira kao važnu protuargumentaciju politici integracije-anek-
sije Bosne u HIvatsku. Otuda, u svom memorandlUllU caru od 16. maja
72Uustrird la negativna iskustva, naprimjer, teškim č borbama da se u sarajevsku
gradsku upravu, nakon izbora u kojima je pobijedila Htvatsko-Muslimanska paktaška
ć zaposli više, zapravo tek pet muslimana (Nav. tckst) Zatim, iluslI'ira ih neliberal-
nim, nakaznim zakonom koji jc, nakon dugorrajnog odbijanja, usvojio hrvatski Sabor i
koji fonnalno promovira jednakost Islama sa drugim vjeroispovijestima. đ ta neg-
ativna iskustva ilustrira da se od okupacije do 1910. godine II školama č iz
knjiga propisanih za škole II Hrvatskoj, iz knjiga tl kojima se vrijedao Islam ŠiO jc, po nje-
govom mišljenju,jedan od razloga što je maJo muslimanske djece išlou škole. (Nav. tekst)
73 Iz ć Memoranduma od 16. maja 1917., cit. prema: E. ž ć
č kretanja đ Muslimanima Bosne i Hercegovine za vrijeme Prvog svjetskog
rata, Akademija nauka i umjetnosti, Sarajevo, 1991, str. 220.
74 "Miramur!", ć lisi g. Serija ć nav. izd., str. 2.
75 Š. ć nav. Ick, str. L
Serlf ć 87
1917. godine, kao iskaze tog historijskog utemeljenja te muslimanske
svijesti o toj tradiciji, potencira državnu samostalnost Bosne do 1463.
godine, egzistenciju Bosne kao "posebnog vilajeta" za vrijeme
osmanske vladavine kada je " ... njen autonomni karakter ostao gotovo
nedodirnut". ć on ć zato i smatrati da je .... . autonomni
položaj Bosne i Hercegovine postao njena istorijska tradicija za koju su
č muslimani podnosili velike žrtve."76 Njegovo
je, u tom smislu, stanovište č "U državno-pravnom pitanju
muslimani stoje na stajalištu, da Bosni i Hercegovini treba dati posebno
samostalno upravno č Oni nisu složni sa deklaracijom
Jugoslavenskoga kluba i nisu za nikakovo ujedinjenje, jer su prilike,
č č života i sve drugo sasvim č od onih zemalja s
kojima bi se imali usajediniti. A to je i njihova tradicija, jer su se za
vrijeme turske uprave borili protiv svom istovjernom sultanu i kalifi za
samostalnost svoje domovine i ako su u svim drugim pitanjima bili
bezuvjetno odani podanici svog sultana."77
No, kao što smo vidjeli, ne samo iz historijskih, stQlih tradicijskih nego i
iz razloga koji su vezani za muslimanski identitet II savremenosti brani
ideju i politiku bosanske autonomije ne š ć se još II pomenu-
tom memorandumu o č autonomne Bosne- đ Otuda,
koncepcijski je konzistentan, bosanska autonomija je " ... neophodno
potrebna i jedino pravedno riješenje pitanja naše domovine, jer takvo
riješenje uz muslimane želi ogronma ć č
stanovništva."78 pri tome se poziva, ž ć tako i kontinuitet svoje
politike, i na hrvatsko-muslimanski pakt saborskih poslanika od 31. marta
1911. kada je usvojen č koncep;::ijski stav: "I. Mi muslimani sto-
jimo na stanovištu autonomije Bosne i Hercegovine u kakovom god
državno-pravnom sklopu Habsburške monarhije."79 U ovom trenutku
dosljedno slijedi i programske stavove Ujedinjene muslimanske organi-
zacije, koja je, zapravo, preuzela program MNU, a koji Iješenje državno-
76 Enver ž ć č kretanja ... cit. izd., str. 220.
77 Iz izjave šerifa ć saradniku Pester Lloyda, cit prema: Miramur!,
"Hrvatski dnevnik", br. 190, Sarajevo, subota, 15. kolovoza 1917. č je, kao što smo
rekli, o izjavi datoj nakon što su šerif ć iSafvet š ć č svoj memo-
randum Caru.
78 Cit prema tekstu "Miramur! H . ć list g. Serifa ć nav. izd., str. 2.
79 Cit tekst, str. 2.
88
Šerif ć
pravnog statusa Bosne i Hercegovine ne vidi II njenom pripajanju kao
županije bilo Ugarskoj bilo HIvatskoj80 Zato č hrvatskoj politici:
"Ako je ujedinjenje Vaše životno pitanje, isto tako je neujedinjenje naše
životno pitanje. Nemojte nas silom grliti i bratiti, kad mi ne želimo toga.''81
pri tome pledira i organizovanje plebiscita ć da bi se ogromna ć
na stanovništva izjasnila za autonomiju, a protiv č Hrvatskoj.
U pomenutom Memorandumu,S2 ć na stanovištu da se Bosni osigu-
ra autonomni položaj unutar Habsburške monarhije, istupa on, dakle,
kao protivnik. prisajedinjenja Bosne i Hercegovine - Hrvatskoj na osno-
vu, navodnog, hrvatskog državnog prava. Ali, protivnik je i stvaranja
jugoslovenske države koje traži Deklaracija Jugoslovenskog /duba, jer
bi se i II toj novoj državnoj tvorevini Muslimani opet utopili kao apso-
lutna manjina II jugoslovenskoj ć Istovremeno, istupa i protiv poli-
tike podjele Bosne i Hercegovine izmedu Austrije i Ugarske.
80 Prema: Df. š ć č odI/osi ... nav. izd., str. 96.
81 Š. ć "MiraJIIllr!" ć list g. Serifa ć nav. izd., str. 2
Redakcija Hn'Otskog dnevnika je u istom broju odgovorila na ovaj ć tekst
č ć opet sva njegova historijska i č stanovišta posebno č ć postojanje
bilo kakve bosanske narodnosti ć gorljivo da se muslimani opredjeljuju kao
HlVati ili Srbi.
82 U ovom memorandumu ć i7Jaže svoje poglede na još dva važna pitanja.
Agrarano pitanje treba riješiti tako " ... što bi zemljo)X)Sjednici odustali od jednog dijela
svoga vlasništva i što bi država pritekla u ć dodjeljivanjem kmetovima jednog dijela
agrarnih zemljišnih površina i jeftinih zajmova." (E. ž ć č kretanja ... cit
djelo, Sir. 221.) S takvim Ijcšenjem zemljovlasnici bi zemljište koje im preostane napokon
mogli, kako ć kaže, ncm'Oti svojim. lstowemeno u Memorandumu zahtijeva
sazivanje bosanskog Sabora ć da je Bosna i Hercegovina ..... jedina zemlja u svijetu
u kojoj se upravlja bez svakog uticaj a naroda na upravu i bez svake narodne kontrole"
ć pri tome gledište po kojem se Sabor "ne može sazvati zbog Srba" ć se
na hrvatski Sabor č je predsjednik upravo Srbin pa on "ipak radi veoma patriotski".
(Prema: E. ž ć cit djelo, str. 211.) No, ovi i drugi zahtjevi iz Memoranduma nisu pri-
ć u državnom establišmentu Monarhije a u Bosni reis-ul-ulema Džemaludin č š
ć se, prema poglavaru ć u razgovoru sa dr. Antunom Kol"OŠeOOm, predsjed-
nikom Jugoslovenskog kluba II austrijskom parlamentu, distancirao od njegove č
platfonne. (E. ž ć cit djelo, sir. 222.) No, kako piše E. ž ć muslimanska ori-
jentacijaje bila č ć Muslimana slijedilaje UMO u njenom opredjeljenju za
autonomiju Bosne i Hercegovine u sklopu Austro-Ugarske Monarhije." (cit. djelo, Sir.
224.) Ujedinjena muslimanska orgaJ/izacija (UMO) stvorena je 14. avgusta 1911. godine
ujedinjenjem Muslimanske narodile orgam"zocije (MNO) i MuslimaJ/ske samostable
stranke (MSS), ali je u potpunosti ta nova organizacija preuzela od MNO program
autonomije Bosne i Hercegovine. (E. ć cit. djelo, str. 219.)
Šerif ć 89
Izgleda, bar prema historiografskoj literaturi, U ovo vrijeme on precizirati
svoje poimaty'e bosanske autonomije. Treba ga razumjeti unutar šireg poli-
č konteksta. Historiografija, zapravo, ukazuje kako, pred kraj Ptvog
svjetskog rata, š č reprezentacija, u kontekstu kontroverznih dis-
kusija u ć državnopravnom statusu Bosne i Hercegovine, stoji na
pluralnom stanovištu. Unutar srpskih i hrvatskih krugova sve je prisutnija
jugoslovenska ideja u fonni projekta o ujedinjeqjujUŽlloslovenskih naroda
II č državu. Tu jugoslovensko4žavnu orijentaciju, koja je u sebe,
bar sa stanovišta š č č merituma, č č indi-
vidualiteta i instaliranje bosanske autonomije, đ Bošnjacima prihvata
đ grupa č u kojoj su, naprimjer, Hamid Svrzo, dr. Halid-beg
Hrasnica, dr. Mehmed Spaho,83 Smail-aga ć ć Osman Nuri Ha-
ž ć koji kao okružni predstojnik u Banjoj Luci radi na ujedinjenju Bo-
sanske krajine i Bosne i Hercegovine sa Srbijom.
84
ć grupa oko Baša-
Ć kao što ć vidjeti, ć Bosne vidi unutar Hrvatske ali na
č autonomije. A Serif ć i njegova grupa, i dalje ć na
stanovištu da je austrougarska državnopravna misao garancija bosanske
autonomije, ć sada đ za Bosnu i Hercegovinu
nude spasonosno tješenje nakon rata: da se u formu autonomije, BosIla i
Hercegoviful plisajedini - đ što je korespondiralo đ
skim pretenzijama koje su se zasnivale na, navodnom, historijskom pravu
iz srednjovjekovnog doba po kojem je Bosni mjesto pod krunom svetog
Stjepana. 86
83 Prema pisanju Pester Lloyda (24. septembar 1918.) dr. Mehmed Spaho je rekao:
"Izjavio sam da odobravam stanovište o ujedinjavanju svih Jugoslovcna; prema mojim
zapažanjima ć dio muslimanskih intelektualaca i srednje klase kao i one ispod
srednje klase, teži toj ideji. "(Cit. prema: Atif Purivatra, Jllgoslovenska muslimanska
organizacija II č životu Kraljevine Srba. Hrvata i Slovenaca, Bosanski kulrurni
centar, Sarajevo, 1999., str. 20.)
84 Enver ž ć č kretanja ... str. 234. Sve se ove č prema uvidu E.
ž ć angažuju " ... na poslovima u pripremanju jugoslovenskog ujedinjenja." (ci!.
djelo, str. 234.)
85 Tun tenninom dio ondašnje javnosti č je njegovu tada;l1ju č pozicijtL
86 Prema izvještajima austrougarskih vlasti. posebno po analizama poglavara ć
ova projekcija bosanske autonomije unutar ugarske države bila je sredinom 1918.
godine ć u muslimanskim č krugovima koji su uporno odbija!i
velikohrvatske programe I. Pilara i 1. Štadlera o prisajedinjenju Bosne Hrvatskoj, po!i-
tiku jugoslavizma i sve druge državnopravne projekte u :maku srpskih spram musli-
mana asimilatorskih nacionalnih aspiracija a ć č koji je zastupao i popular-
izirao lU politiku bio je Šerif ć (E. ž ć cit djelo, str. 228.)
90 Šerif ć
No, i u posljednjim sedmicama PIVOg svjetskog rata, ć i
njegovi sljedbenei kao da nisu ni svjesni nove č situacije
i njenih č rezultata, te i u oktobru 1918. godine podnosi,
memorandum fun Spicmileru, č ministru finansija, u kojem.
ne ć raspade Monarhije, traže povoljniji položaj Muslimana " ... i
da se vjernost Muslimana primjereno honorira te da se barem j edno
mjesto predstojnika i nekoliko drugih važnijih mjesta u upravi povj eri
Muslimanima ..... ć pri tome, da se " ... u ovim zemljama mora
vladati u suglasju sa narodom, da odgovorna mjesta odjelnih predstojni-
ka moraju biti popunjena ć sinovima."87 U ovim fonnulacija-
ma slijedi programski stav Muslimanske narodile organizacije koji
zahtijeva " ... ono što i ostali narodi uživaju, slobodu i sudjelovanje u
upravi svoje domovme".88
Medutim, ..... na kraju rata dominacija č pravca u maku UMO
izgubila se i rasplinula u izmijenjenoj konstelaciji č odnosa, kojoj
su davali obilježje jugoslovenska misao i jugoslovensko ujedinjenje ....
U č istoriji Muslimana Bosne i Hercegovine otvorena je nova
stranica. Njenu najvažniju sadržinu ispisivao je odnos prema novoj državi
- Jugoslaviji. č je proces šireg otvaranja č
Muslimana prema jugoslovenskoj ideji, sa č koje mu je
baštinila istorija, kao i novim koje ć im se pridružiti."89
87 Navodi ć memorandwna prema: E. ž ć cil djelo, str. 233. Ovaj
memorandum je, č ć podnio neposredno poslije osnivanja Narodnog
vijeCa Slovenaca, Hrvata i Srba u Zagrebu koje se opredijelilo za stvaranja nove države
Slovenaca, Hrvata i Srba iz č E. ž ć č kako i ovaj memorandum
đ ..... koliko je glavni pravac muslimanske poli tike u Bosni i Hercegovini bio
izvan osnovnog toka jugoslovenskog pokreta, u kojem su bile ol,:upljene i na
č platfonni ujedinjene č č partije jugoslovenskih naroda II
okvirima Austro-Ugarske Monarhije." (cil djelo, str. 234.)
88 Cit. prema: ć Pruv"ipoloiaj ... nav. izd., str. 137.
89 E. ž ć ć kretanja ... cit. izd .. , str. 234. Ne bi trebalo zdravorazumski, kao
nešto neupitno, č ž ć tvrdnju: "Jugoslovenski č i duh koji je
prožimao zbivanja na završetku razdoblja austrougarske vladavine II Bosni i
Hercegovini najdublje je vezan za pobjedc srpske vojske u č prvog svjetskog
rata." (cit. djelo, sir. 234.) Uloga ove vojske je daleko kontroverznija, i sa unutrašnjeg i
sa stanovišta đ politike da bi se mogla reducirati na onu ć ali
pojednostavljenu tvrdnju u šta sc ovdje, naravno, ne može ulaziti, jer je ta problematika
izvan naših tematskih preokupacija. No, Bošnjaci ć i II ono doba imati kotroverzan
odnos prema ć misiji srpske vojske pa dio Bošnjaka, kako to č i Šerif
ć s č č č srpsku vojsku u Bosni. On ć naprimjer,
Šerif ć
91
č osvrt
Nakon višegodišnje č borbe sa potpisom cara Franje Josipa
(1. maj 1909.) stupio je na snagu Statut za autonomnu upravu islamskih
vjerskih i vakufsko-mearifskih poslova u Bosni i Hercegovini. U
Statutu je definirano ..... da vakufsko-mearifske i vjerske autonomne
vlasti samostalno rješavaju sve stvari koje po Statutu spadaju li nj ihovu
nadležnost, tako da se protiv rješenja tih vlasti ne može tražiti nikakva
pravna zaštita od državnih vlasti, ukoliko ta rješenja nisu u suprotnosti
s ć državnim zakonima. Po Statutu glavni organi islamskih vjer-
skih i vakufsko-mearifskih poslova su Vakufsko-mearifski sabor kao
vrhovni autonomni nadzorni organ cjelokupne vakufske imovine u
Bosni i Hercegovini, Vakufsko-mearifski saborski odbor i Vakufska
direkcija kao izvršni organi Sabora, Ulema-medžlis (Rijaset) za
vrhovno vodenje i upravljanje Islamskim vjerskim poslovima i
Hodžinska izborna kurija. Po ovome Statutu Bosna i Hercegovina su
bile podijeljene na šest muftijstava (Mostar, Sarajevo, Travnik, Banja
Luka, ć i Tuzla). Muftije je na prijedlog Rijaseta postavljala
Zemaljska vlada. Izabranom reis-ul-ulemi menšuru (ovlaštenje) je
davao balifa, odnosno šejhul-islam.''90
Serif ć je bio jedan od ć lidera Pokreta č je rezultat
č predstavljen u ć ć fonnulaciji. No, kao
što smo vidjeli, njegovo mišljenje-djelovanje, permanentno č
sa š č razdorima i suprotstavljenim percepcijama odnosa
kako prema etabliranoj vlasti tako i prema politici paktiranja sa srpskom
12. novembra posjetiti komandanta SIpske vojske pukovnika Milana ć i u ime
Muslimana iz Rogatice il'nlZiti zahvalnost za angažman te vojske na upostavljanju reda.
ć se na " ... bratskom držanju srpske vojske, naglasivši da j e s č me('\u
Muslimanima bilo neizvjesnosti i strahovanja kako ć stpska vojska posrupiti sa musli·
manskim stanovništvom; ali danas su i on i Muslimani ć što su se uvjerili da je srp-
ska vojska došla bratski bez namjere ma kakave osvete." (Iz lista Narodno jedinstvo, l ,
13. II 1918., cit. prema: A. Purivatra, Jugoslovenska musiimalIska organizacija ... nav.
izd, str. 30.) Teško je, naravno, procijeniti koliko se u ovim č nalazi nešto od
onog racionalnog lukavstWl uma numag u susretu s Ilovom silom u Bosni, a koliko su
one izraz osviještene proSIpske č koncepcije ili neutralna deskripcija zbiljskog
ponašanja srpske vojske prema Muslimanima. U svakom č s onu stranu jednos·
tranosti i predrasuda, postoji potreba za novim mooografskim znanstvenim istraživanji·
ma ovih aspekata š č povijesti u ovom vremenu.
90 Mahmud ć Islamska zajednica u Bosnj j Hcn:cgovini do đ u:
/sUun i MIlSlimani II Bosni i Hen::egovini, E-Ka1em, Sarajevo, 1991. , str. 150.
92
Serif ć
opozicijom i carigardskim autoritetima, nije reduciralo pokret na č
vjerska pitanja nego je nosilo II sebi šire č koncepte unutar kojih
primamo č imaju pitanja državno-pravnog statusa i unutarnjeg
đ Bosne i Hercegovine.
Ako se ima II vidu, spram austrougarske vlasti, II dijelu meritorne, uz to,
etablirane š č inteligencije, ć č intencija
koja je, ć da Bošnjacima ne preostaje ništa drugo do da
logikom adaptacije osiguravaju svoju egzistenciju i pretpostavke ć
napretka, svoj aktivitet iscrpljivala U, istina važnoj ali, II osnovi, apoli-
č sferi kulnunog i obrazovanog prosvjetiteljstva ili funkcionalnom
participacijom II institucijama austrougarske države na tlu Bosne i
Hercegovine, onda i č č diskurs Šerifa ć prak-
ticiran, č do vremena saniranja aneksione krize, zadobija na svojoj
vrijednosti: paradigma je š č č iskustva austrougarskog
apsolutizma. Istovremeno, demistificira on uvriježene predrasude da se
antiaustrougarski opozicioni č kurs njegovao č unutar
stpske politike i njene inteligencije što, sa svoje strane, opet ć na
vrijednosni dignitet njegove č misli u historiji č miš-
Ije'\ia kod Bošnjaka u 20. ć
Prema tome, u ovom aspektu, ć mišljenje-djelovanje ulazi
meritorno u, još u doba osmanske vladavine nad Bosnom, č
povijest š č č politike spram Režima.
No, i njegovo poimanje plirode politike je č Vidjeli smo, u
opozicionom diskursu, ona je polje kritike, polemike, rizika i odvažnosti.
Ali, nije, u njegovim percepcijama, ona prostor i najradikalnija opozi-
cionalnost jer pod politikom ne podrazumijeva subverzivni avanturizam,
č anarhizam, revolucionarno nasilje, terorizam i sl. Uz
svu č distancu spram Režima, medutim, to nije, na drugoj strani,
politika nostalgije, konzerviranja i restauracije nego politika kreativne
adaptacije i receptivne otvorenosti spram djelatnog evropskog č
života i njegovih vrijednosnih preferencija. Istodobno, u politici kao
opozicionoj djelatnosti razlikuje stvarnost, ć izvedivost i ide--
alitete. Slijedi politiku logikom realizma ali on, ć što je ć i
izvedivo u empirijskom kontekstu, uvijek na horizontu kao orijentir ima
pred č one krajnje, najviše č ideale. Politika nije, dakle, akcen-
tirajmo u našem uvidu i te imanentne crte u njegovom poimanju politike,
djelatnost č reakcija, č neosmišljenih, č a
Šerif ć 93
jednokratnih ili k:ratk.ovodnih č nego je, naprotiv, mada posre-
dovana ć realiteta, plTJjektivna politika nošena i usmjemvana
idealnom č aksiologijom koja sublimira najviše narodne ciljeve.
Otuda, reko!lSt11lkcija his/OIije š č poimanja pri1vele ili biti same
politike ima racionalnu motivaciju da uzme u obzir i ć
shvatanje politike.
Nadalje, bez obzira na njenu promjenljivu č motivaciju i uti-
litarne diferencije u akcentaciji politike č paktiranja, jednom sa
srpskim, a drugi put, sa hrvatskim establišmentom, ideja konve1gellcije
đ bosanskih č subidentiteta jest vrijednost po sebi pa
pripada važnim dimenzijama njegovog č mišljenj a-djelovanja.
No, ona je ostala, u njegovim predstavama, u domeni č ideala.
Nije tu politiku, ć logiku č realizma a ne apstraktnih
ideala, ć razumlj ivo, apologiju muslimanskih interesa i
prava kao izvorište i ć nonnativitet zbiljske JXllitike, mogao
konzistentno provoditi zbog teških divergentnih rascjepa u č
skim pogledima na onovremena supstancijalna pitanja, kakva su, naprim-
jer, projekt državno-pravnog statusa Bosne i č pitan-
je ili č Iješenja agrarnog pitanja. Naprimjer, u č
politici i državno-pravno pitanje,jedno vrijeme, ć JXllitiku kon-
vergencije prema srpskoj oJXlzicionoj reprezentaciji, dok ć u agrarnom
pitanju, drugi put, pledirati i ozbiljavati muslimansko-luvatsku konver-
genciju. No, i II takvim č muslimansku politiku nije shvatao
kao antisrpsku ili antihrvatsku politiku koja bi ugrožavala racionalizirane
interese srpskog i hrvatskog naroda.
U svakom č rekonstrukcija historije politike kollvelgellcije i
divergencije đ unutarbosanskih č subidentiteta
č i uvide u njegovo iskustvo ove politike.
No, ta ideja konvergencije, što je od osobite važnosti, u sebi sadrži os\jcš-
tenu politiku odbijanja prostpske ili proluvatske nacionalizacije Musli-
mana. Zapravo, u povijesti š č nacionalnog samorazumijevanja
relevantno mjesto ima njegova politika odbijanja muslimanske auto-kroa-
tizacije i autosrbizacije te izvanjske č srbizacije i hrvatizacije kao i, u
tom kontekstu, JXlzitivna afirmacija muslima!lSkog individualiteta. Isto- .
vremeno, na tlu apologije tog identiteta, njegov č aktivitet obilje-
žava promocija i subjektivizadja mllS/imallSke politike kao samostalnog i
ravnopravnog aktera javnog života u Bosni i Hercegovini onoga vremena.
------ - - - - - - - - ---- - - - - -- ---
94
Šerif ć
Otuda, svaka rekonstrukcija povijesti š č samorazumijevanja,
posebno one njegove orijentacije koja je znala za š č individu-
alitet, č II sebi i ć konceptualne poglede.
I II histotji š č dfŽavno-praV1log mišljenja njegova stanovišta
imaju svoje č mjesto. Respektabilna je, li tom kontekstu, njego-
va konzistentnost u apo/agi)i ideja bosanske autonomije koja jest, II našem
uvidu. vrijednost sama po sebi. ona je, č unutar š č inteligen-
cije i š č č establišmenta, racionalno poimana, ne samo
II onodobnom nego i II kasnijim povijesnim kontekstima, kao jedina real-
no ć alteranativa - fanna č bosanskog povijesnog, teritori-
jalnog, č č i državnopravnog individualiteta i,
što je isto tako važno, č i afinuacije š č narodnog indivi-
dualiteta, II svim njegovim dimenzijama, prije svega, egzistencijalnim, a
onda i ..jerskim, kulturnim, ekonomskim, č pravnim i sl. Ideja
autonomije, bez obzira u kakvim se širim državnim cjelinama ona zamiš·
ljala, bila je zapravo egzistencijalni odgovor agresivnoj politici š č
dezindividualizacije pa i samog nestanka Bošnjaka te politici aneksije
Bosne susjednim državama ili njenoj unutarnjoj, politikom srpskog i
hrvatskog velikodržavnog nacionalizma - ozbiljenoj podjeli. U povijesti
š č ideje autonomije kao vrijednosti po sebi i kao važne dimenzije
š č državno-pravnog mišljenja, u našem uvidu, važno mjesto ima
i č misao Šerifa ć No, ideja autonomije podrazumije-
vala je u njegovim percepcijama i unutarnje đ Bosne zasnovano na
pravu Bosanaca da sami upravljaju svojom domovinom pa i ovu ideju,
formulirajmo smisao te ideje u č sintagmi, unutarnjeg bosanskog
suvereniteta, tretiramo kao relevantnu dimenziju njegovog č
mišljenja i javnog angažmana. Zanimljivo je, na drugoj strani, da uz svi-
jest o muslimanskom individualitetu, i u doba Kalajevog režima a ni
poslije, Šerif ć nije ni za trenutak bio afektiran idejom bošnjašt-
va koja, č preko lista Boš,yak nije do kraja nestala iz javnog života
onoga vremena.
Neovisno od toga, rekonstrukcija historije š č državno-pravnog
mišlje!yOa, može, u našem uvidu, uvrstiti i ć stanovišta.
Napokon, njegovo č mišljenje, kao što je to č kao što ć
tek vidjeti, i kod nekih drugih š č intelektualaca i č iz
ovog turbulentnog vremena, karakteriziraju momenti diskontinuiteta što
je, svakako, đ ostalog, konsekvencija i osobne afekcije č
pragmatizmom. No, taj diskontinuitet u kontekstu Kraljevine Jugoslavije
Šerif ć 95
II bitnome ć a ne više akcidentalno ili utilitarno, obilježiti njegovo poli-
č mišljenje i djelovanje.
9l
Karakteriziraju njegovu č misao,
đ racionalne ali ponekad i imagil/ame recepcije odnosa č
snaga i oskudne ć u anticipaciji ć povijesnih trendova što
se č pokazalo u njegovoj, do posljednjeg trenutka, opti-
č viziji opstanka Austrougarske monarhije i č Bosne -
đ Njegove č predstave o Osmanskoj vladavini II Bosni
đ nemaju nikakvo utemeljenje
92
kao što II svijet onodobnih boš-
č iluzija spada politika koja je č povratak Bosne pod sul-
tanov suverenitet i pod vlast Stambola tog, kako je pisao, vidjeli smo,
našeg simbola i ideala.
ć ć č ideje imaju relevantno č
II č a ne idolatrijski ili predrasudno intoniranoj, historiji bošn-
č č državno-pravnog, konvergentnog l
nacionalnog mišljenja i mišljenja prirode }XJlitike kao takve.
91 Izvan naše tematske preokupacije, razumljivo, izlazi interpretacija njegovog č
mišljenja i djelovanja u ovom vremenu, ali o onom diskontinuitetu, u kratkim naznakama,
ovdje vidjeti u poglavlju Iz biografl}a.
92 Jednostrane, simplificirane i č percepcije ne mogu se racionalno braniti, a o
tome č ne samo bosansko-pravoslavna i č iskustva č i
u pismenom obliku, razumlj ivo, č iskazana i u radikalnim, irealnim pretjerivanjima,
nego i kontinurani š č č <Xl.nos spram osmanskog režima u Bosni o č
iscrpno vidjeti u našoj knjizi š č iskustvo politike, Osmansko doba, Euromedija,
Sarajevo, 1998.
97
J
oš za života, i JXlsebno, kasnije, II višedecencijskoj recepciji nje-
l gova duhovnog djela, š ć je unutar polifonijskih kompeten-
cija i multidisciplinarnih diskursa s pravom memoriran i č
kao meritorni književnik, č i kulturni djelatnik. Njegova č
misao, đ ostajala je na margini interpretativnih ć I II
rijetkim osvrtima, njegov se č angažman, uglavnom, ocjenjuje ne
kao angažman II duhu politike /wo poziva nego kao angažman pod pri-
silom oko1nosti
2
ili, sa stanovišta onoga što je znanost izgubila ali i sa
stanovišta osobne sudbine - kao greška.
3
l U novije doba na ovu dimenziju upozorio je Halid Č š ć š ć kao ć
u: Safoet-beg š ć - š č intelektualna strategija, Zbornik radova č
skupa, Udruženje intelektualaca Muslimana grada Zenice, Zenica, 1994.
2 ''Dr. š ć nije smatrao politiku svojim živomim ciljem. Koliko se bavio politikom,
10 su njega prilike samo potisnu1e na to polje" (Dragutin Hofbauer, Nekoliko misli o Dr.
Safvetbegu š ć ''Novi Behar", br. 19.-21., 1. maj 1934., str. 286.) O toj presiji prili-
ka il i faktora č koji je nenadano uticao na njegovo neposredno č
u oficijalnu JXllitiku govori i sam š ć "Mislio sam na č č š
zatražiiti stolicu za islamske jezike, ali sudbina odredi č U to vrijeme Bosna j
Hercegovina dobile su ustav. Tri izborna kotara ponude mi mandat na programu narodne
organizacije. ć da me niko ko divljaka nete birati otklonim izbor na programu. No
č đ kurija i bez programa izabere me u č sabor.
2. juna iste godine izabran sam tl zemaljski savjet, a 25. septembra poslije smrti Firdusa
Alibega. koji je umro prije otvaranja sabora, JX)Stao sam predsjednik sabora Bosne i
Hercegovine. U toj č zatekao me rat i po ustavu ostao sam predsjednikom S31x>ru sve
do 31. januara 1919. godine." (Iz ć molbe Predsjedništvu ministarstva u
- - ------- -
98
Safvet-beg š ć
No, neovisno od ovakvih sudova njegovih savremenika, kao ć
sudionik kulrurno-prosvjetiteljskog preporoda, on je, ipak, pojmio
smisao i ć politike te č 1907. godine " .. . č potrebu po-
č odgajanja naroda našega_ Politika je restegljiv pojam, II njoj
se može ć neprijatelj da nametne narodu za č i đ i
da ga demagoški i sofizmima zavodi na krivi put."4 Aficiran takvim
poimanjem politike " ... on sam je najviše cijenio svoj č rad,
najzanosnije o njemu govorio, osobito o onom razdoblju, kada
je zaista rijetkim narodnim povjerenjem izabran za narodnog zas-
tupnika II bosanski sabor ...... 5 A II percepcijama njegovih saradnika,
na č tlu, š ć je bio sinteza tradicionalnog aristokratizma
Beogradu (povodom zahtijeva za regulacijom penzijskog staža), od 23. oktobra 1923.
godine; u: Sajma ć tivo( j rad Safoeta bega Bašagica u doJaunentima Državnog
arhiva Bosne i Hercegovine, u: Safoet-beg š ć - š č intelektualna strategiJa,
nav. zbornik, str. 50.)
3 ''po mom uvjerenju za nauku nije se mogla desiti Safvetbegu u životu, osim teške
bolesti, ć ć no je nj egovo stupanje u politiku. Da je merhum mj esto toga zasio
na stolicu č š profesora bio bi njegov č rad mnogo obilniji, a uz to bi
danas imali makar jednog koji bi mogao bara donek1e popuniti prazninu, što j e
nastala njegovom ć (Hamdija ć tivot Dr. Safvetbega š ć
š ć "Novi Behar", nav. hr. str. 274.) č je o tome da je, nakon š ć
doktorske promocije, Vjekoslav ć pokrenuo inicijativu da se na č
č š osnuje katedra za orijentalne jezike i da se kao profesor jXIZOve i na nju
postavi š ć Nakon što je izabran u bosanski Sabor, ta sc inicijativa ne realizira a
š ć neposredno ulazi u onodobni svijet politike. No, š ć sam č da nije
nikoga ni molio u č okrugu da bude izabran, jer j e incijativa došla iz
izbornog sreza č su izaslanici dolazili č u č da izdejstvuju njegovo prihvatanje
mandata, te da se dugo predomišljao dok se nije č da prihvati izbor. (Dr. Safvet-
beg š ć Odgovor Ila č nepovjeren;cu, Sarajevo, 28. novembar 1913.,
''Novi Vakat", Sarajevo, br. 42, 28. novembar 1913., str. 2.) Imao je, pri tom izboru,
nakon što je on ć promijenio svoj č odnos prema š ć i direktnu
podršku Egzekutivnog odbora Muslimanske narodne organizacije o č piše
"Muslimanska sloga", Sarajevo, br. 30, 17. maja 1910., str. 3.
4 Edhem ć Moje uspomefle iz saradllje sa Merhllm Safoetbegom, "Novi
Behar", nav. br., str. 295. Kao rezultat takvog shvatanja politike, pojavljuje se negov list
Ogledalo č prvi broj izlazi 31 . maja 1907.
5 Alija Nametak, ln memoriam Safvetbegu.', ''Novi Behar", nav. br. str. 285. č
ovo Nametak kao Bašagi(;ev saradnik u nekoliko posljednjih godina njegovog života.
Safvet-beg š ć 99
(begovskog)6 i mentaliteta demokrate
7
Politiku nije poimao logikom ma-
kijavelizma ć pri tome, č etiku i racionahri diskurs u politici.
8
No, uz sve ovakve i č ocjene njegovog č habitusa i njego-
va, mada ć u fonnama eksplicitnog č rukopisa,
par excellence č misao ostajala je, uglavnom, izvan vidokruga.
Mada, dakle, š ć nije u ekspertnom ili žanrovskom smislu č
mislilac, ć se da je, ipak, ć rekonstruirati i komponente
njegovog č diskursa.
A ona se, ta č misao, što imenentno a što eksplicitno, pojavljuje
na trostrukom planu.
Prije svega, njegov kulturni angažman je, zapravo, jedna politika i
aplikacijajednogpoimanja politike u konretno-historijskom kontekstu.
Ispoljava se kao imenentna politika spram austrougarskog Režima i, na
drugoj strani, kao koncepcija nacionalne, ovdje š č politike
unutar tog Režima.
Nadalje, ono č prekriveno je kod njega književnom i historiograf-
skom žanrovskom fonnom: II poetsko-književnim. i historiografskim
oblicima, zapravo, krije se jedna osviještena č misao vezana, prije
svega, za razumijevanje bošnjaštva II njegovim povijesnim i onovremeno
aktuelnim dimenzijama.
6 š ć sc i u osobnom životu i II svakodnevnoj koresJX)ndenciji neskriveno deklari-
rao kao begovski aristokrat U jednoj bilješci, II kojoj opisuje svoj susret sa Đ đ
ć agentom, špijunom, provokatorom, vidi se da se, u rutinskoj komunikaciji,
kako to sam kaže, predstavljao kao š ć posjednik iz Sarajeva" i da je svoj moral-
ni integritet lcgitimitrao i tako ŠIo se predstavljao kao "Unuk Bašage ž š ć i
Samilage č ć koji " ... nije do sada ne nikada nikoga denuncirati, jer ga č
ponos i usJX)mena na dugi niz djedova, koji se nijesu nikada ogriješili o poštenje." Oz
š ć bilješke objavljene u: Ivan A. č ć Nešto o javnom životu Dra
Safi·etbcga BGŠagiea, "Novi Behar", nav. br., str. 277 i 278.)
7 "Biješe ć pravi naS aristokrata, visoko obrazovan, a ipak do u dno duše
demokrata." (Ademaga š ć Ć na SaJvetbega, "Novi Behar", nav. br., str.
279.) č sud č i Alija Nametak: ''pa iako beg, JX)romakjedne ext najstarijih
aristokratskih č ponxlica, on je bio u punom č č demokrat,
barem II ovo vrijeme otkako sam seja s njim upoznao." (Cit djelo, str. 285.)
8 O lome č i Dragutin Hofbauer: "Svoje č protivnike iz uvjerenja je
nastojao razuvjeriti lijepim č i prohldokazima. Nonikada se nij e služio č
sredstvima ni denuncijama. Duboko je prezirao č pehlivane, koji su
Š Ć narod iz koristoljublja." (Cit. djelo, str. 280.)
100
Safvet-beg š ć
Napokon, ono č iskušava se i II eminentno č rukopisu.
Razumljivo, rekonstrukcija njegove č misli ć se l na
ovaj rukopis.
Pri torne, važni momenti njegove č biografije uzimaju se, kao
što je to č II intetpretaciji socijalne i č misli drugih boš-
č autora, II obzir tek utoliko ukoliko mogu asistirati II razumije-
vanju njegove publicirane č misli. S onu stranu biogra/iZma i
biografskog psihologizma kao ć i metodski anahronog,
odnosno, spoznajno neproduktivnog pristupa, ovdje se, dakle, rekon-
strukcija njegove č misli vrši na osnovu, istina, II žanrovskom
smislu pluralnog, no publiciranog teksta ć da on II sebi sadrži me-
ritum za onu rekonstrukciju.
Politika kao kulturna politika
U š ć svjetonazorskoj aksiologiji prosvjeta, domovina i islam
pripadaju vrijednostima najvišeg ranga.
9
Muslimansku politiku unutar
austrougarskog režima definira, prije svega, kao kultumu politiku č je
ć stub prosvjeti telj stvo. 10
on vjeruje u ć ć i u njemu nalazi ono za muslimansku
zajednicu u Bosni i Hercegovini egzistencijalno-spasonosno.1
2
Uz
č drugih moralnih i islamskih vrijednosti i recq:x;ija modernog
9 Izražava taj rang i njegova č koja govori o neophodnosti pridonošenja na " ...
žrtvenik prosvjete, domovine i islamskog napretka." š ć govor na "Gajretovoj"
skupštini, ''Behar'', IV, str. 256.)
10 Takvo stanovište ć uglavnom, do vremena kada se č angažira fonru-
ranjem svog lista Ogledalo, i kasnije, ć u ptvim izborima te ž ć se u
bosanskom Saboru. ć ć iz ovog č poimanja politike i poimati je II
njenom eksplicitnom č dakle, kao autonomnu javnu djelatnost koncentriranu na
č aspekte č angažmana.
II " ... pl'OS\jeta uvijek pobjeguje". š ć govor na "Gajrelovoj" skupštini, cit. izv.,
str. 255.)
12 "Kolika je ć prosvjete, šta je ona sve č u prošlosti, šta sve č u sadašnjosti
i šta ć sve č u ć o tome je svak uvjeren ko ... pozna povijest jednog kul-
turnog naroda, ili ko budnim č gleda svijet ... Slava i ć tih velikih naroda je bila
i prošla, ali spomenici na negdašnji kulturni sjaj i duševni rad još i danas žive u predaji
svih naroda ... sve što nije č pod bajrakom prosvjete, to je izglodao zub vreme-
na, to se izgubilo za uvijek kao da nije nigda bilo ni bitisalo." (Cit. djelo, str. 256.)
Sa/vet-beg š ć
101
znanja jest, u njegovom uvidu, supstancijalna pretpostavka musliman-
skog povijesnog održanja: Č se u ovim teškim vremenima može
održati na visini jedino osobnom vrlinom, moralnom i materijalnom
š ć kojenarn uvjete propisuje i uzvišena vjera naša ijedino naoružan
savrernenim znanjem može vršiti njene uzvišene zapovijedi."13
No, kulturna i prosvjetiteljska politika ć podrazumijevaju, prije
svega, u njegovoj percepcij i, otkrivanje i prisvajanje stn'remenih saz-
nanja i modeme nauke što č i otvorenost ka ć u
duhu recepcije novih č i privrednih znanja.
14
A ta su znanja
izvor ć ljudi i naroda u modernom vremenu.
15
đ iza nje-
gove hipostaze ć modernih nauka i č znanja stoji vjera u
Ć ljudski napredak u historiji .16
Sa ovakvim predstavama konfrontira se sa tradicionalnim vrijednostima
koje u vojnoj ć vide izvor opstanka i prosperiteta. 17 Otuda, musli-
mani i u Bosni i Hercegovini moraju se " .. . boriti za svoje potomstvo
oružjem današnjeg vremena: knjigom i prosvjetom."18 No, istovre-
meno, one su konfrontirane i sa tradicionalnim shvatanjem znanja -
onim shvatanjem koje znanje reducira na vjersko znanje i konzerva-
tivnu č Smatra, đ da u islamu ne postoji ništa što bi
inhibiralo muslimane u recepciji imperativa ć i modernih
13 Iz "Gajretovog" poziva muslimanima u BiH kojeg je (konac ramazana 1903.) pot-
pisao š ć kao nj egov predsjednik. Otuda smatramo da ovaj poziv izražava i njego-
va osobna stajališta. ("Gajret", "Behar", IV, str. 269.)
14 "Ali razjašnjavati duh današnjeg vremena, dokazivati potrebu prosvjete i moderne
nauke gotovo je suvišno, jer lO je svakom jasno, a i hvala Bogu sve iz dana u dan više
dolazimo do te svijesti ... " (Iz "Gajretovog" poziva muslimanima u BiH, cit izv. str.
269.)
15 č je o znanju kao sili " ... koja je II sadašnjosti majdan individualne i ć ć
koja ć u ć na polju tehnike otvoriti č izumima i na polju nauke č
velika ć š ć govor na "Gajretovoj" skupštini, cit izv., str. 256.)
16 ć u taj napredak insistira da i muslimani u Bosni i Hercegovini budu " ...
sudionici ć ljudskog napretka ... " preko, izmedu ostalog, i modernog obrazovanja.
(Cit. djelo, str. 256.)
17 "Prošla su ona vremena, kad se pjevalo .,. Slava ide sablju a ne pero ... jer se danas
u svemu svijetu popjeva ... Pobjeda je na strani nauke a ne na strani zastave." (Cit. djelo,
str. 256.)
18 Iz "Gajretovog" poziva muslimanima u BiH, cit. izv. str. 269.
[02
SaJvet-beg š ć
znanja.
19
Na drugoj strani, on, taj imperativ nema samo individualnu
svrhu i ne reducira se na interesnu sferu osoba: on osigurava Ć pros-
peritet muslimanske zajednice kao cjeline i Bosne i Hercegovine kao
njihove domovine, dakle, li funkciji je ć dobra.
20
Iz č uvida II prezentirana š ć poimanja, koja, II
osnovi, onovremenu muslimansku politiku reduciraju na njenu kul-
nnno-prosvjetiteljsku dimenziju, mogu se, po našem mišljenju, identifi-
cirati i elementi jedne neosviještene sociologije modernog znanja. Jer,
pojmio je povijesno-socijalnu ć moderne nauke i tehnike i, II kontek-
stu svoje vjere, II povijesni napredak, njihove ć vrijed-
nosti. No, nije bila ona đ idolatrijskim pogledima na ć
duh evropeizacije niti je hyela anulirati povijesne sastavnice musliman-
skog individualiteta što se, ć ponajbolje demonstrira II njego-
vom shvatanju islama, bošnjaštva i bosanskog patriotizma.
Sociologija muslimanske zajednice
š č nonnativni pledoaje za muslimansku recepciju modeme
znanosti i tehnike sastavni je dio jedne, naravno, nerazvijene, više
implicitne č sociologije muslimanske zajednice u Bosni i
Hercegovini. Njena su dva ć uvida: prvi, deskripitivni, odnosno,
č o ć zastoju u njenom socijalnom razvoju, i drugi,
nonnativni, o osloncu muslimanske zajednice na samu sebe. Prvi
eksplicitno dijagnosticira: ''Naš zastoj u razvitku umnom, gospo-
darskom i ć kulturnom, tako je jasan, da ga ne treba dokazivati
ni brojevima ni logikom, on je č č zle pošljedice
našeg zastoja u napretku modernom, savremenom, ne ć nikome
tako gorke biri kao nama, koji do nedavno bijasmo element ć i
vigjeniji.''21 No, drugi, ć alternativu toj stagnaciji, nonnativno ple-
dira: "I mi muslimani u Bosni i Hercegovini prisiljeni smo, da se megju
19 "Deviza sviju naroda u današnjem vijeku jest izražena u jedooj č plVsvjeta. No
ta deviza davno je ć poslavijena islamskim narodima, ona je nikla sa islamom zajed-
no." (Cit. djelo, str. 269.)
20 sa recepcijom modernog manja muslimani mogu osigumti ne samo islamskl
napredak nego i " ... domovini č slavu ... ". (Bašagitev govor na "Gajrctovoj"
skupštini, cit izv., str. 256.)
21 Iz "Gajrctovog" poziva, cit. izv., str. 269.
Safoet-beg š ć
103
se potpomažemo, a da nikad svi zajedno nemamo na koga da se oslonimo.
Mi smo ostavljeni sami sebi, i ako se sami za se ne {XJbrinemo, teško ć ko
drugi za nas osjetiti našu 001.''22
I jedan i drugi uvid on u drugim kontekstima sadržajnije đ
U objašnjavanju uzroka svog prvog č uvida š ć ć se
upustiti u svojevrsnu socijalnu psihologiju muslimanske zajednice. Iz
drugog nonnativnog uvida ć jedan program č ć ć
misao biti uspostavljanje unutannuslimanskog socijalnog, č
č kulturnog i mentalnog homogeniteta.
U skladu sa manirima svoga vremena, i š ć se upušta II slikanje mus-
limanske etllosocijaine psihologije. Samo što se ona, u odnosu, naprim-
jer, na Ljubušakovu muslimansku karakterologiju, sada uglavnom,
deskribira č apostrofiranjem njenih negativnih crta. A one se
poimaju, istovremeno, kao važni izvori ć muslimanske dekadencije. U
č se sastoje " .. . naše pogreške i prirogjene mahane ... ": "Mi u
svakome goj imo zlo mišljenje i stunnjamo u č poštenje; mi uhodi-
mo, raspitujemo i istražujemo tugje tajne i sramote; mi potajno prislušku-
jemo, zavirujemo, napinjemo sva ć ć da što č kroz
vrata, da što vidimo preko oka; mi se tugjimo od svakoga, jer sebi
uobrazujemo, da smo najpametniji,jer svaki o sebi misli "ja sam drugoga
nema", a to nas dijeli, otugjuje i u nama ubija megjusobnu ljubav i pri-
jateljstvo; mi zavidimo jedan drugome sve i što smo i što nijesmo i što
imamo i što nemamo; mi ć legja jedan od drugoga, ne pozdrav-
ljamo se, ne razgovaramo jedan s drugim; mi se mrzimo, preziremo, lju-
tima se i tužimo jedan drugog bez obzira na to: imamo li pravo ili
nemamo; mi nijesmo ć nego krvni neprijatelji u privatnome i
javnome životu.''23 U cjelini, " ... II našem islamskom elementu vlada
ć vrtoglavica. Ne ma se: ko pije ni ko ć
No, ovake i druge đ mahane nisu nikakavapriorij, usud, prirod-
na datost, naprotiv, mogu se prevladati rehabilitacijom i afinnacijom
islamske etike jer gdje nema morala " ... tu se ne da zasaditi ništa, da č
ni najneznatnija klica vjere."25 No, njene pozitivne crte, ć pre-
22 Cit djelo, str. 269.
23 Sto ijedan hadisi šerif, "Behar", I. maj 1903., br. l, str. 245.
24 S. š ć Nai program, "Ogledalo", Sarajevo, petak 31. maja 1907., SIT. L
25 Sto ijedan hadisi šerif, "Behar", I. maj 1903., br. I, sIT. 245.
104
Safvet-beg š ć
poznaje II š č povijesti, a II modernom kontekstu, kao što ć se
tek pokazati, II novoj muslimanskoj inteligenciji, uz savremenu organi-
zaciju muslimanske zajednice,26 vidi č aktera njihove revitali-
zacije i javne afrimacije.
ć se na Kur' an i hadise, š ć ć jednu od č pret-
postavki historijskog prevladavanja č crta muslimanske soci-
jalne psihologije vidjeti II društvenoj reafinnaciji uflutamlUslimanskog
homogeniteta. On II sebi sadrži nekoliko konstitutivnih elemenata. Prije
svega, punu afirmaciju muslimanskog udruživanja kao vjerske
dužnosti.2? Islamje " ... osnovan na udruženju i uzjamnoj ljubavi .. . ",28
odnosno, na islamskom bratstvu.
29
A " ... smrtni je grijeh ... "30 raditi na
njegovoj sabotaži ili destrukciji. Zato je vjerska dužnost svakog musli-
mana da participira u razvoju islamskih udruženja, zadruga i islamske
društvene zajednice u cjelini.}1 Ono islamsko bratstvo, pak, č
recepciju etike dobra, altruizma, solidarnosti, žrtvovanja za ć interes
i sl. No, respekt etike islamskog bratstva jest, istovremeno, u bosansko-
č kontekstu, i izraz i imperativ patriotske aksiologije, on
je i rodoljubno djel0
32
ć da s tom etikom dolazi i do ć pros-
26 Izmedu ostalog, dužnost je svakog llluslimana, a u cilju ć napretka, " ... utirati put
modemoj organizaciji svoga elementa ... ". (8. š ć Naš program, cit izv., str. l.)
27 Iz š ć govora na "Gajrctovoj" skupštini, cit. izv. , str. 256. Ponavlja ovu
temeljnu misao ć je i č ustanove dŽIITlle s kojom se
ne obavlja satro dužnost nego razvijaju č vrijednosti !jubavi i prijateljstva le
quhav prema islamskoj ć (Sto ijedan hadisi šerif, nav. izd, str. 244.)
8 Iz Š ć govora na "Gajretovoj" skupštini, cit. izv., str. 256.
29 Cit. djelo, 256. Njemu je " ... umek hazreti Omerovo halifovanjc, kome se dive
propovjednici socijalizma i cijeli obrazovani svijet ... ". (Cit djelo, str. 256.) Zanimljivo
je, ovo je jedno od rijetkih mjesta gdje š ć ć pominje socijalizam. ć
poglede I. Taylera na islam, objavljene 1884. godine u listu ''Times'', ovu ć č upotri -
jebiti još jednom: "Ukratko č Islam je vjera ć jer je jedina tjera. koja
je OS1l01l0llU na demokratskim I/Stanovama i koja propovijeda realni socijalizam, šIo
mora imponirati emcu i Evropejcu". (Sto ijedan hadisi šerif, cit izd, str. 241.)
30 lz š ć govora na "Gajrelovoj" skupštini, cit. izv., str. 256.
31 Sto i jedan had;si šerif, cit izd., str. 244. Ona u sebe, osim vjerskih ustanova,
č i one kakve su kiraethane č č afinnaciju š ć sve-
srdno p[edim. (Cit izd., str. 245.)
32 Iz "Gajretovog" poziva, cit. izv.
Safvet-beg š ć
105
periteta Bosne i Hercegovine kao domovine njenih muslimana A ta
muslimanska težnja napretku putem sveislamskog udruživanja nije
ništa njihovo ekskluzivno, naprotiv, č je za sve narode.
33
Nadalje,jednu od č pretpostavki historijskog prevladavanja mus-
limanske stagnacije š ć vidi II promjeni muslimanskog vrijed-
nosnog odnosa prema stjecanju materijalnog bogatstva i bogatstvu kao
takvom.
34
Pri tome, ć se i na evropski odnos prema bogatstvu
ć da je ono pretpostavka kulturnog razvoja evropskih
država.3
5
No, važnije je, ć islamski tu promjenu ć
se na Kur'an i više hadisa. Jednostavno, ć odnos prema bogat-
stvu od predrasuda, animoziteta, averzija te ga ć promatrati u optici
vjerskog grijeha. Naprotiv, ne siromaštvo
36
nego sticanje materijalnog
bogatstva č ć kao islamski imperativ. No, ć ga pojmiti
logikom poWepnog egoizma
37
nego, naprotiv, promatra ga II prizmi
islamske etike, dobra,38 altruizma i solidarnosti sa socijalno
ć stratumima.3
9
U svakom č ..... bogatstvo Ue) usko
č sa blagostanjem i samosvijesti svih ć naroda."40
-33 "Kako je prirodna želja i težnja u svakom č da ne ostane iza svojih drugova,
isto tako je prirodna skupini ljudi i cijelom narodu, da ne ostane iza drugih skupina i
drugih naroda; zato mislim, da je i u nama opravdana želja i težnja, što sc brinemo, da
se ne izgubimo u vrtlogu radišna i ambiciozna svijeta - što smo stvorili "Gajret"." (Sto
ijedan hadisi šerif, cit. izd., str. 244.)
34 Izlaže svoje misli o vrijednosti bogatstva on u kontekstu č hadisa
Siromaštvo ;.stom što nije ć (Cit. djelo, str. 241.)
35 Cit. djelo, str. 241.
36 " ... jer je teško plemenito misliti i raditi, ako misli i radi za kruh". (Cit. djelo,
str. 241.)
37 "Dakako to bogatstvo ne smije muslim na hrpu trpati i mrijeti više nj ega, nego s njim
pristojno izdržavati svoju ć i pomagati bližnje ž ć uvijek na pameti, da i svoje
potomke kako tako osigura." (Cit. djelo, str. 241. )
38 I izvan konteksta u kojem č odnos preme bogatstvu kao vrijednosti, preferira
islamsku etiku dobra:" .. . č je ogledalo plemenitosti duše. " Razvija i č
ovu etiku u kontekstu č hadisa Zapovijedajte, da se dobra pa makar ih vi
ne č o zabrol1jlljte, da se zla č pa makar se niju ne (Cit. djelo, sir. 242.)
39 pri tome ć ć " ... ruka, koja daje milostinj u hajimija je od ruke, koja prima
milostinju, jer je kletva sirotinje veli neki pisac, da sc sva njezina djela, pa makar joj
nikakove koristi ne nosila, pripisuju niskom interesu." ( Cit. djelo, Sir. 241.)
40 Cit. djelo, str. 241.
106
Safvet-beg š ć
on zna, đ da je i muslimanska zajednica unutar sebe socijalno,
č kulturno, obrazovno, č mentalno i sL, diferencirana i
heterogena. Pa, ipak, pledira za njen unutarnji moralni i č
homogenitet. Istupa protiv svakog unutannuslimanskog č
č oblika nesloge, razmirica i s1.
41
Sto pod ovim č
podrazumijeva: ", .. rekao je resululIah: ko dijeli II stranke (moj e šljed-
benike), ne pripada nama t. j. muslomanima. Taj se hadis odnosi na sve.
Ne smije muslim, ako želi, da ostane islamske zadruge. bacati zag-
jevice ni megju pojedince ni megju društva, ni megju narode. Ko to č
'lejse minna' (nije naš) veli resulullah."42 Diskreditira unutannusliman-
skD separisanje ć se na hadise koji kažu ", .. da se č
Muslimani od č i da propovjedaju udruženje, j er su i slabi
jaki, kad su složni i udruženi."43 A nj egovi su glavni protagonisti, vidi
se to iz njegove deskripcije uzroka propa"ti Arapa u Španiji, lj udi skloni
osobnom narcizmu, samozvanom vodstvu, manipulaciji masama prema
liderskim ambicijama, stvaranju stranaka II narodu ne sa stanovišta
ć dobra nego po logici vlastitih harizmatskih aspiracija, ostvare-nju
privilegija u raspodjeli ekonomske, privredne i trgovinske ć u pris-
rupu državnim službama i privatnoj koristi koje one donose i sl.
No, tako pojmljeno č II njegovoj percepciji, nikako ne
implicira niti imperativno nalaže instaliranje totalitarizma. Naprotiv,
onaj se homogenitet, osim na etici islamskog bratstva, treba da zasniva
41 U tom smislu, deskribirajuci onovremenu unutannuslimansku zbilju, ce ć "Svak
dere na svoju stranlL Nije ć sastaviti trojicu ljudi, megju koj ima se ne rodi pet
raznih mišljenja." (Cit. djelo, str. 241.)
42 Cit. djelo, str. 245.
43 Cit. djelo, Sir. 246,
44 Njegovu prirodu ilustrira č unutar Arapa u S:paniji koje je, po njegovom
mišljenju, dovelo i do njihove propasti. Identificira njegove duševne i materijalne uzroke.
"Duševni je u:zrok: uobraženje pojedinih individua, koji sebe drže da SU najpametniji ljudi
i kao takovi pozvani, da budu prvaci nanxia. Svaki takav č živi u megalomaniji, da
on mora biti prvak, vogia i zastupnik: narodnog mišljenja. Da postane to, što je sebi
uobrazio, služi se svakokakvim sredstvima, pa makar on bio uvjeren, da radi proti svojoj
savjesti i zdravome razumu U takovim č č se bira plodno tlo i č na
jaku stranku u narodu i prema tome udešava se program, da se može ć narodna masa
za nos. Nekome to pogje za rukom, a neko sc prevari u č i izigra Uobraženi libe-
mlae ć se č puta fanatizma, 3 fanatik liberali:nn3 itd." (Cit djelo, sir. 245.) S ovim
duševnim vezan je j materijalni uzrok propadanja a ..... taj je č iz zavidnosti radi
unosne državne ili privatne službe i trgovine .... Dakako u tome igraju ulogu svakodnev-
na sredstva kao uhodarstvo, fesat, muzevirluk i t. d. sve najstrožije oo Islama osugjene
mahane i izložene kao smrtni grijeh." (Cit djelo, str. 245.)
Safvet-beg š ć
107
na islamskim demokratskim ustanovama. A najvažnija od njih jest
džemat.
45
On treba da bude središte unutarmuslimanskog dijaloga i
definiranja ć dobra. Uz afinnaciju islamskih demokratskih ustano-
va, đ pledira i prevladavanja onih muslimanskih pogrešaka i
pn'rogjednih mahana i to reafirmacijom islamske nauke o moralu u
č presudnu ulogu imaju vaizi i č

Pod svim tim pret-
postavkama može se ozbiljavati ć misao koja kaže " ... da je Islam
osnovan na slozi i udruženj u. a sloga i udruženje osnivaju se na
đ prijateljstvu i zbiliženju. Zato je sveta dužnost svakoga
muslimana da nastoji oko sloge i udruživanja, jer č propasti
kao što su propali narodi prije nas."47
Kasnije, sa đ bosanskog Sabora i partij skog organiziranja,
š ć ć korigirati ovo stajalište i prihvatiti, kao što ć vidjeti,
ideju parlamentarizma i č pluralizma kojeg on implicira. No, i
dalje ć ne mogavši poricati empiriju unutarbosanskog pluralizma,
ć ideji unutarmuslimanskog jedinstva i ć dobra,
č se ć prema unutarbosanskim č konfrontacija-
ma, sada u fonni hipostaze bosanskog patriotizma, insistirati na središ-
tu svebosanske sinteze, harmonije i konvergencije.
Koncepcija bošnjaštva
š ć je, kao što je č javnosti poznato,jedno vrijeme, u doba aus-
trougarske vladavine Bosnom, manje ili više eksplicitoo,javno manifesti -
rao svoju hrvatsku iden#fikaciju. No, u njenim naknadnim interpretacija-
ma nije se, u našem uvidu, razlikovalo č i č hrva1stvo.
Nj egova se identifikacija, još u mladosti, u našem č sa hrvat-
stvom može pojmiti kao identifikacija sa č hrvatstvom i to onako
kako se ono onodobno poimalo unutar pravaške, č ć ideolo-
45 Vrijednost ove islamske ustanove đ i jednim hadisom: "Kako je nepohva-
ljeno, kako je griješno ne &upiti tl društvo, koje muslirni osnivaju u svrhu nauke i
udruženja neka vam kaže ovaj hadisi šerif: 'Božija je ć s džematom (zadrugom);
ko se odijeli od džcmata, odijeli se, da ide u džehcncm.'" (Cit djelo, str. 244.)
46 Cit djelo, str. 241 .
41 Cit. djelo, str. 246.
108
Safvet-beg š ć
gije.
48
Ali, neovisno od ove diferencije š ć kao i, ć neki
drugi š č autori, II našem uvidu, pripada, II č smis-
lu, II onovremenosti individuama koje su manifestirale, bar javno, ono
što ovdje č kao kolebljivi ili nesigumi č
identitet.
No, nije on nigdje eksplicitno svoju identifikaciju shvatao kao č luvat-
stvo, niti je II svom rukopisu koncepcijski ili tematski razvijao ideju i p.Jjam
č hrvatstva kao supstancijalnog đ č identiteta bosan-
skih muslimana. Naprotiv, II književnim fonnama i II eksplicitno č
teksru, š ć posebno II ranom dobu svog javnog angažmana vezanog za
saradnju sa listom Bošnjak, razvija i publicira svoje JX>imanje bošnjaštva.
Što, đ š ć podrazumijeva pod bošnjaštvom?
Prije svega, II ovom ranom periodu govori on o bosaJ/skom na/Vdu.
49
No,
vrši odmah preciziranje: pod bosanskim narodom, č podrazumije-
va bosWlSki muslomanski elemenat, mus/omane u Bosni i Hercegovini,
mus/omane Bošnjake.
50
Ovdje su, dakle, sinonimni pojmovi basamki
narod, Boš1yad, muslimani u Bosni i Hercegovini.
ć na ovoj identifikaciji, istovremeno se, razumljivo, suprot-
stavlja politici kroatizacije i srbizacije Bošnjaka.
SI
To podrazwnijeva
da radikalno odbacuje i pojave, nazvali smo to ć tako, muslimomke
48 Manifestira š ć tu recepciju, nakon saradnje sa listom Brunjak, ć 26. Vl!
1894. godine koalici oni praV3Šl\(H)ir..:ornški program koji sa pozicija č pankroatiz-
ma ć dokazati kako su Bosanski Muslimani ".,.po krvi, rodu, plemenu i jeziku Hrvati
... ", (prema: Mustafa ć Pravili položaj i š č razvitak BiH od
/878-19/4., cit. izd., str. 102.), a Bosna i Hercegovina, i sa č i sa fiktivno
zamišljenog drlavno-povijcsoog prava, hrvatska zemlja Još jednom javno deklarira svoju
identifikaciju u ovom radnom periodu tako što kao jedan od malobrojnih Muslimana sud-
jeluje (ljeto, 1900.) na č instalacije hrvatske zastave ć
prosvjetnog htvatskog udruženja, i na banketu ć ovom đ (Prema: M.
ć cil djelo, str. 103.)
49 Upotrebljava u ovom periodu ovu sintagmu, naprimjer, II tekstovima: Hubb-ul vatani
min-el imwl. Ljuoov otudibifle svjelDIlIje č "Došnjak", 1891., br. 2, str. 2;
Književno pismo. l fil a s i j a" pripovijetka iz bosanskog života. napisao Rizvan
beg Kulinovic (?) Biograd, 1892., "Bošnjak", 211892, br. 7, od 18. februara, str. 1.
50Kn'" . . . l
ljIzevno pISmo ... cl l IZV., str. .
51 U kontekstu demistifikacijc pisaca koji se pojaviju POO lažnim muslimanskim imeni-
ma, ć ć naprimjer, da oni i na taj č ć da nametnu Bošnjacima hrvatsko ime.
(Književno pismo ... ''Bošnjak'', br. 8, od 25. fcbruara 1892, str. \.) Kritizira i demistificira
i književnu produkciju nadri-Srbll ili č Srba koja, ć lažnu slogu,
Sa/vet-beg š ć
109
autosrbizacije i muslimanske auto/avatizacije.
52
Pri tome zna da
pravoslavne " ... vjera uz SIpStvo veže .. . ", kao što i katolici " ... imaju
vjerskih i č razloga, što uz luvatstvo pristaju ... ".53 ć u
vidu te identifikacije, s onim odbijanjem, onje do kraja eksplicitan: "Mi
znamo, da smo Bošllj'aci a to moramo i svijetu kazati."54 (pod. S. B.)
Zato i insistira da Bošnjaci č svoje ime i odbiju svaku politiku
svog preimenovanja u pro srpskom ili prohrvatskom smislu.
55
Zanimljivo je da objašnjava i razloge zbog kojih se velika manjina
muhamedovaca autosrbizira ili autokroatizira. đ da ne č
oni to iz uvjerenja nego su primamlj"eni za ovu ili onu strallku ili da bi
stekli slavu i da vjeru i narod žrtvuju " ... u č svoje ć i il1teresa."56
(pod. S. B.) Ova objašnjenja možemo smatrati i najranijim č
ma unutar š č inteligencije muslimanskog deklariranja u srp-
č i č smislu.
No, što, u konstitutivnom smislu, u njegovim percepcijama, koje poneg-
dje sinonimno č pojmove bosanstva i bošnj aštva, ulazi u narodni
š č individualitet?
a đ ć islamska ć ć " ... da oosanske muslomane pod krinkom narod-
nosti II srpsku vjeru privedu ... ". (Cit. djelo, str. 2.) ć ovu č i pan-
srpsku politiku prema Bošnjacima još jednom ć ć "Bošnjaci nijesu divlje stado, da
se koncem devetnaestog vijeka u tugje zamke fataju" (Bosanskijem trutoyima,
"Bošnjak", 1,24, str. 2.)
52 OVU kritiku vrli II tekstu Bosanski jem trutoYima, cit. izv., str. 2. Ovdje muslimane
koji se deklariraju kao č Srbi il i č Hrvati č izdajicama svoje
domoyil1e koji 1UlOse razdor medu š č narod ć da je d!anost svakog
Bošnjaka da takav kukolj, da takve zabludjele č uporno na pravi put ć (Cit.
djelo, str. 2.)
53 Cit. djelo, str. 2.
54 Cit djelo, str. 2.
55 "Pa sada, da na to ime zaboravimo, da se drugim imenom nazovemo - mi koj i smo
prvi uro&ieni ci i glavni faktori ove zemlje, nikad, pa za nikad, nikad!" (Cit. djelo, str. 2.)
Otuda, još jednom, radikalno odbacuje politiku onih muslimana koji ć da steknu " ...
titulu apoštolstva hrvatske jJj srpske propogande."(pod. S. B., cit. djelo, str. 2.) Uvjeren
je da je bosanstvo duboko historijski utemeljeno da ga nikakva takva propaganda ne
može dovesti u pitanje.
56 Cit. djelo, str. 2.
110
Safvet-beg š ć
Prije svega, II taj individualitet ulazi š č samosvijest: Bošnjaci su
svjesni svoje narodne posebnosti.S
7
No, ta samosvijest nije nikakva fan-
tazija, tlapnja, fikcija, nešto nerazborito, naprotiv, historijski je ona
utemeljena: "Mnijenje o bosanstvu ne ć se bez razbora kao sladak
san; ono je č š ć velikom ć i neodo!iivom silom č
č i ć jednoga naroda pod jednim grbom i pod jednom
zastavom sakupljena, koja je sve i sva pretrpio, a imena se svoga nika-
da odrekao nije."58 (pod. S. B.) Ko što vidimo, supstancijalni supstrat
š č narodne samosvijesti sadržan je II č narodnom
ć što se historijski fonniralo životom unutar č
ž č oblika š č egzistencije, oblika ovdje izraženih
č predstavom o životu pod jednim grbom ijednom zastavom.
Uvjeren je da je bosanstvo duboko historijski utemeljeno tako da ga
nikakva politika njegove izvanjske, nasilne srbizacije i kroatizacije ne
može dovesti li pitanje.
59
No, ć time se ne iscrpljuje Bašagi-
ć historijsko utemeljenje š č narodnog identiteta.
Nadalje, u konstitutivne elemente š č narodnog individualiteta
uvrštava on i njegovu povijesno-genetsku č osnovu: Bošnjaci su
porijeklom Slaveni.
60
U ovoj identifikaciji i kod š č otkrivaju se dva
važna momenta diferenciranja. S njom, Bošnjaci se č odvajaju od
č Turaka, odnosno č heterogenih Osmanlija. Na drugoj strani,
oni se, bez obzira na prvobitnu srodnost, kao što smo vidjeli, diferencira-
ju i spram slavenskih, ali ipak č č Srba i Hrvata
No, uz prepoznavanje njegovog č porijekla, š ć utemeljuje,
prije svega, š č narodni individualitet - histonjski, i to na tlu nje-
gove povijesti u Bosni i Hercegovini. Na ovom utemeljenju i ponajviše
radi i misli.
Razumljivo je, s obzirom na onodobne, č evropske, manire li poimanju
biti nacije, što ć i š ć i svojim historiografskim uvidima i svojom
č imaginacijom, bošnjaštvo, prije svega, povijesno utemeljiti
57 Cit. djelo, str. 2.
58 Ci!. djelo, str. 2.
59 "Koliko vijekova u našoj duši bosanstvo živi, dvadeset ili trideset puta toliko vjekova
treba ... dok se bosanstvo iz duše vjernoga bosanskoga naroda izbije." (Cit djelo, sir. 2.)
60 "Šta je Bošnjak? Jedna mala granaIVclikoga stabla Slavijana, .... ". (Iz š ć
pjesme $la je Bošnjak, "Bošnjak", 2. 1892, 1,4.)
Safvet-beg š ć
III
i afirimirati ga u njegovim povijesnim dimenzijama i likovima. Pri tome
ta se povijest slika logikom historijskog romantizma: to je povijest bošn-
č slave, viteštva, herojstva, junaštva, pobjeda, krvarenja, poslo-
janosti,61 velikodušnosti, mudrosti,62 relevancije u odnosima svjetskih
sila i s1.
63
za razliku od olle č etno i socijalno-psihološke karak-
terologije Bo.fnjaka u njegovoj onovremenosti, on, kao što vidimo,
njene pozitivne crte vidi, primarno, u š č povijesti. Posebno, u
tom kontekstu, akcentira takve dvije etnokarakterne crte-vrijednosti:
ponos i stid. 64
No, u tom historijskom utemeljenju, š ć preferira i apoJogira ideju
š č povijesnog kontinuiteta i to u tri odsudila aspekta.
Prije svega, u njegovom uvidu postoji povijesni kontinuitet đ pre-
dislanlSke Bosne i Bosne pod osmal1Skom i austrougarskom vladavinom.
U tom smislu, u njegovim percep:::ijama, povijest srednjovjekovne
bosanske države je integralni dio š č povijesti u cjelini.65 Otuda,
č Bošnjaci baštine povijesni kontinuitet još od bosanskih bogumila
č su, zapravo, i nasJjednici.66 Jer, bogomili su " ... za inad katolicima i
pravoslavcima ... "67 primili islam pa, i s te strane, s obzirom da je ...... raz-
lika megju pravoslavjem i pataranstvom kolik od neba do zemlje ... " 68
nema nikakve historijske osnove panstpSka teza o muslimanima kao
61 U tom smislu, š ć ć ć ''Deset puta - ne jednom umrijeteJ Al Bošnjaštva
ć se nete!" CU pjesmi je Boš1ljak, cit izv.)
62 O toj vrlini, naprimjer, govori u Književno pismo ... "Bošnjak", br. 8., cit izd., str. I.
63 Naprimjer, o tome u njegovoj pjesmi SUlje Bošnjak, cit izv.
64 U njegovoj interpretaciji, iz š č narodne !X>ezije, naprimjer, " ... se vidi , daje
bosanski muslim, uvijek mnogo držao do obraza i tijekom vjekova stekao megju sus-
jednim narodima naslov "ponosni", jer se s plemenitijem djelom ponosio, a od sramot-
na djela stidio. za naš narod je obrazli č onaj, koji č svoj ponos, pazi da se ne
ogriješi II svoj u savijest i da ne povrijedi zakone morala. Osim toga ne smije vrijegati ni
poštenje drugoga." (Sto ijedan hadisi šerif, cit izd., str. 243.)
65 U ilustrativnom smislu ta ideja kontinuiteta u č fanni izražava se njegovim
stihovima: "Gdjegod bili, Bosnu proslavili/od Kul ina do današnjegdana .. ". (Ko to we,
"Bošnjak",2. 1892.,3,3.)
66 I kasnije, š ć ć sa historiografskog stanovišta pisati o ovim vezama kontinui-
teta, naprimjer u tekstu Patareni i islam, "Gajret", Sarajevo, 16. juna 1927., br. 12.
67
K
,,· . -t' tr I
njlzevno pISmo ... CI • IZV •• s. .
68 Cit djelo, str. I.
112
Salvet-beg š ć
č Srbima. Povezuje on na liniji povijesnog kontinui-
teta srednjovjekovnu Bosnu i islam, naprimjer, II likovima bosanskog
bana Kulina i Husein-kapetana š č ć koji trndira njegov duh i
uopšte baštinu srednjovjekovne Bosne.
69
I II ovoj pjesmi š ć " ... još
jednom, završno, č tradicionalni narodosno-<lomovinski kontinu-
itet bosanskih heretika i Bosanskih Muslimana, i Bosne od srednjeg vije-
ka do suvremenih dana, što ć naglašavati i II svojim povijesnim i kul-
turno historijskim spisima i studijama. ''70 No, ovdj e, valja zapaziti: II kon-
tekstu deskripcije tog kontinuiteta on posebno insistira na kontinuitetu
srednjovjekovne č OIistokratije
71
koja je .... .. pris-
tajala uz bogornulstvo ... "72 i pod osmanskom š ć na ć i krvi formi-
rane begovske elite š č ć
Nadalje, postoji povijesni kontinuitet u š č kulfttmoj plVdukciji,
posebno u knjlievnosh·.
73
š ć posebno insistira na ovoj dimenziji
kontinuiteta š č povijesne egzistencije. Prije svega, zato što je
69 U tom smislu š č ć u š ć pjesmi U zi(Jina!lUl Jajca grada
(''Bošnjak'', I. 1891., 27, I.) ć "Ha na noge, na č svanuo je sretan dan,/Jer .
ć iz groba danas OSla! naš premili Kulin Ban." Još jednom, naprimjer, izražava taj kon-
tinuitet stavom da je Bosna " ... mgjala Bošnjake: Kuline, Tvnke, ć
ć ć .... ". (BosansIajem tnttovima, cit izv., str. I.)
70 Muhsin ć Rodoljubivo-patriotski pjesnik Mirza Saft'et, u: Islam j Kultura
Bošnjaka u djelima Safoet-bcga š ć Mehmeda ž ć i Edhema ć
Zbornik radova č simpozija 1414/1994., č džamija, Zagreb, 1994., str.
98. Naprimjer, u svom djelu Kratim uputa u prošlost Bosne j Hercegovine još jednom
ć akcentimti bosanski povijesni kontinuitet od doba Kulina bana, pa ć pisati: ''Kako
je poznato, ovo doba naše prošlosti (misli se na doba osmanske vladavine Bosnom,
(nap. E. Z.) ne samo da nije ras..jetljeno, ć je tamIlije od zemana Kulina bailO, (pod.
E. Z.) radi oskudice gradiva, jer još fennani. bujruntije i druge listine, koje tru1mu po
lavanima i policama, nijesu ispitane. Isto tako razni natpisi po javnim đ iz
č doba, koji propadaju s dana na dan, nijesu istraženi i č đ
(Sarvet-beg š ć Kratka uputa II prošlost Bosne i Hercegovine (Od g. 1463-1850),
Sarajevo, Vlastila naklada, 1900., str. 3.)
71 Anonim (Safvet-beg š ć O OOsOJtS/wm plemstvu, ''Bošnjak''. 4. 1894,9, l.
Ovdje prirodu srednjovjekovne bosanske države definira kao aristokratsku repubJiku
ć da je bosansko prijestolje nakon Tvnka I bilo u rukama nekoliko velikaških
porOOiea. (Cit djelo, str. 1.)
72 O bosanskom plemstvu, cit. izd., str. I.
73 Njegov O bosa1lskoj književIIosti ("Bošnjak", l. 189L l, 3-4) " ... predslavJja
prvi historijski pregled književnog stvaranja Bosanskih Muslimana, od orijenlalske
književnosti do alhamijado-literature i narodnih pjesama." (Muhsin ć
Rodoljubivo-patriotski pjesnik Mirza Saft'Ct, cit izv., str. 93.)
Safvet-beg š ć
113
ona najpostojanya i najvjerodostojnija. U tom smislu ć pisati: "Jedan
narod može izgubiti ć i gospodstvo, slava njegova oružja može ispli-
vati, barjak pod kojim je vojevao može postati plijenom neprijatelja,
njegova prava i pravice mogu se pretvoriti II nutva slova - kratko
č jedan narod može doživiti pravi č socijalni i ekonomski
fiasco II svojoj postojbini. Sve je to privremeno, sve može biti od danas
do sutra. Ali ipak imade nešto što nije prolazno, što ne može ni puki
č ni ć neprijatelj uništiti, a to su umotvorine, koje mi zovemo
literaturom. U tom carstvu ni sila, ni č da č ni zub vremena ne
može č umne č naroda, koj ije priVIjedio kad je pobije-
dio vatvarstvo i neznanje."74 Njegovu interpretacij u kontinuteta II boš-
č kulturno-književnoj produkciji đ ovaj Ć uvid.
Nadalje, njegovo insistiranje na ovom aspektu konti nuiteta š č
povijesne egzistencije svoje č poprima i u onovremenom kon-
tekstu. A njega karakterizira ć predrasuda prema kulturno-duhovnoj
muslimanskoj produkciji pod osmanskom vladavinom: onaj e u percep-
cijama srpske i hrvatske č historiografije, zapravo, ili
č ć ili marginalna, primitivna i konzervativna. S tak-
vom ć slikom š č duhovnih potencija,75 zapravo,
"argumentira" se u prilog ć negaciji njihovog povijesnog i č
kulturnog individualiteta. š ć razumljivo, odbija ovake iracionalne
predrasude i č predstave pa, ć ideju š č
književno-kulturnog kontinuiteta, tu produkciju, č s notom superi-
ornosti, favorizira kao višu vrijednost naspram onodobnih kulturno-
duhovnih produkcija naroda slavenskog juga. U tom smislu ć i pisati:
''Naši djedovi nijesu znali samo pregoniti se s diplomatama i baratati s
oružj em, nego đ poput velikih č č pisati omašna
djela o raznim strukama znanosti i isto tako pjevati zanosne pjesme i
ljupke gazele u perzijskom i turskom jeziku. S tijem ć da č
nekima i nekima da izbiju iz glave one č predrasude da su
74 Safvct-beg š ć Bošnjaci i Hercegovci u islamskoj !wjižcvflosti, Glasnik
Zemaljskog muzeja u BiH, Sarajevo, 1912., XXIV, str 8.
75 š ć zna za te negacije, pa ć povodom svoje interpretacije pj esnika Mezakije,
pisati: naši zemljaci zato što su Bošnjaci preko njih se prelazi kao da nijesu
ostavili ni jedne umotvorine koju bi vrijedno bilo spomenUli onako uzput ... Zato mi,
njihovi zemljaci, moramo smatrati svojom svetom dužnosti iznositi im biografije i
umotvorine na javnost iz zaJll1lŠCnih biblioteka." (Saf\'et-beg Š ć Izabrana djela
JJ, "S*tlost", Sarajevo, 1971., str. 165.)

114
Safvet-beg š ć
naši predi bili nepristupni kulturi. Oni su, slobodno smijem ć to-
liko č polju č koliko i naši susjedi na polju zapadne
prosvjete."76
Nadalje, II konstitutivne elemente š č narodnog individualiteta
uvrštava i njegov jezik. Mada ć se kasnije deklarativno izjašnjaviti da go-
vori i piše luvatsk.im jezikom, II ranom pericx:lu, vezanom za saradnju sa
listom Bošnjak, jezik kojim Bošnjaci govore naziva bosanskim jezikom. 77
Otuda ć uz ime, č i materijalno bogatstvo i bosanski jezik smatrati
historijski č a supstancijalnim obilježjem š č narodnog
identiteta.1
8
Dakle, njegovu suvremenu konstitucionalnost II š č
individualitetu ć ć i II njegovoj historijskoj utemeljenosti: bosanski
jezik je kroz povijest figurirao kao jezik Bošnjaka 79
76 Safvet-beg š ć Kratka uputa u prošlost Brune j Hercegovine ... cit. izd., str. 189.
U kakve sve iracionalizme zapada predrasudna, č historiografija pokazuje i
Tomislav č č koji, č ć ovo š ć historiografsko djelo tvrdi kako je
ono bilo " ... nadahnuto feudalnobosanskom ideologijom" i kako je ova knjiga " ... odgo-
varala socijalnoj i nacionalnoj ideologiji režima, pa je Zemaljska vlada č da
otkupi 300 primjeraka za potrebe državnih škola kao i daje č za nagradu bolj im
č srednjih škola. č ministarstvo fmansija je odobri lo tu odluku, alije
sugcrisalo da se ona oprezno sprovede, s obzirom na neke nedostatke knjige koje je
utvrdio Taloci. Po Talocijevoj ocjeni ona je sadržavala neke legende, pa je Minisrarstvo
smatralo da knj igu treba u interesu č autori teta i nepristrasnosti vlade č
školama na č da "otpadne privid autorizacije sužbenog odobrenja sadržaj a djela od
strane Zemaljske vlade."" (T. č ć cit djelo, str. 263.) S istim č
zabludama, i Todor Kruševac ć do kraja iracionalno, pisati kako je Bašagic, svojom
pjesmom ć izlasku lista Bošnjak, (Znaš, š č nije davno bilo .. .')
zapravo, interpretirao Kalajevu tezu o bosan."koj naciji, samo što je tu tezu izrazio sti·
hovima. (T. Kruševac, č listovi u XIX veku, "Veselin Masleša",
Sarajevo, 1978., str. 244.) Interpretacije T. č č i T. Kruševca jesu samo jedna
od ilustracija one predrasudne. č pa i č intonirane histori-
ografije koja u svemu ooome što objektivno jest ć i djelo š č nacionalne
emancipacije i otpora č pansrbizmu i pankroatizmu vidi č aus!r().
filstvo. pol tronsko sankcioniranje ć re-.funske ideologije, ovdje, u ovom č
ideologije Kalajevog bosanstva.
77v'" . "d l
n.njlzevno pISmo ... CIt. lZ .• str. .
78 BosanskijelII trotovilIla. cit izd., str. 2.
79 ć ovo stajalište, on akcentirati kako je bosanski jezik, ć
Bošnjacima · visokim fimkcionerima osmanske države, " ... igrao ulogu kao jezik diplo-
mata? Zar nije cijeli carski dvor bosanski s njime (misli na Mehmed-pašu ć
E. Z.) govorio? - Jest, č i svi evropski poslanici morali su znati bosanski, da mogu
s njime razgovarati." (HI/bb-ul valani lIIin-e1 imatI. Ljubav otadžbine s vjerom je
č "Bošnjak", 1891., br. 9, str. 2)
Safvet-beg š ć
115
I, napokon, postoji kontinuitet u povijesnoj misiji bosanskog plemstva.
so
Njemu "". u svoj im povijestnicama, znanstvenim radovima, daje izuzetnu
ulogu č domovinskih tradicija, sloge, nezavisnosti i etike, te antios-
manlijskog prkosa. ''81 I pod osmanskom š ć bosansko plemstvo i
bosanska elita ć koja se instalirala u vrhovima osmanske države bili
su stubovi bosanske samosvijesti. Bosanska ć je toliko doboka
i intenzivna da se ni Bošnjaci koji su se promovirali na držame fi.mkcije
nisu anacionalizirali, naprotiv, u njegovim uvidima, oni znaju za svoje
porijeklo, č memoriju na svoj narod i na Bosnu, te njeguju patriot-
sku ć No, važno je da ta JX>vijesna uloga nije stvar minulosti,
bosansko plemstvo, kome se on uglavnom i ć i II savremenosti,
objektimo, jest protagonist i takve misije, ali pod pretpostavkom da se
bosansko-begovska elita ć otvori ka recepciji modernog U
tom smislu i pledirati: ''Nek se danas opamete naši bogati bezi i age, pa
za inad našim 'kulturegerima' naobraze svoje sinove i tako stvore nezav-
isnu inteligenciju, č ć se tražiti naša prava i pravice, č ć
predstavništva monarhije primati naše izaslanike, č ć diplomati o
nama voditi č č ć jamo mišljenje govoriti o nama i našim
tražbinama." 82 Kao ideologijski izraz bogovske elite ć š ć i nje-
gov list Ogledalo ć JXlvijesne uloge bosanskog plemstva na
savremenost: "Narodu je vazda na č stajalo njihovo plemstvo, kaže
nam JX>vijest i služilo mu kao uzor i dobar primjeru svemu."83 No, i kas-
nije, u kontinuitetu, ovu svoju predstavu o š č misiji
bosanskog plemstva š ć ć konzistentno projektirati i u kontekstu
rasprava o rješavanju agrarnog pitanja pa ć ostati sljedbenik apologije
č prava bosanske elite č ć 84
80 O bosanskom plemstVII, nav. izd. .
81 Muhsin Rizvic, cil djelo, Str. 97.
82S

··"· .. I
. a agtc, nas progrWII, Cit IZV., sir. .
83 Ogledalo, hr. 3., 15. VI 1907.
84 Kao glavni ideolog Muslimanske narodne stranke kojaje osnovana 1920. godine, on
je, sa ovom strankom zastupao interese begovskog stratuma. Ova stranka II svom pro-
gramu zastupala je " ... stav da kmetu treba dati zemlju koliko mu je nužno za egzisten-
ciju. ali prvenstveno državnog zemljišta, a tek poslije kmetske zemlje, i to uz "primjenu
i valuti dostojnu odštetu" koju treba sam seljak da plati. "Stranka je č protivnik
č da je zemlja božija, i onoga koji je đ neka zemlju posjeduje onaj ko je
ne đ isto tako kao što posjeduje fabrikant svoj kapital:' Stranka "ne priznaje"
nikakve donesene propise, niti one koji ć bili doneseni, a č se slobodnih posjeda
(begluka)." (Atif Purivatra, jugoslovenska muslimanska organizacija u ć
životu Kraljevine Srba, Hn>ata i Slovenaca, cit izd., str. 76.)
116
Safvet-beg š ć
No, II ovo doba ć i ulogu nove inteligencije pa ć kao pripadnik
NapredIlih Muslimana, dakle, muslimanske inteligencije koja je, ignori-
ć poziv neposrednog č angažmana, insistirala na recepciji
kulturne politike kao politike prosvjetiteljstva unutar unaprijed zadatih
okvira Režima, pledirati za njenu č eksplicitniju funkciju, i to II
fanni njene inkorporacije II č MlISlil1laJlSh'U namdlltl
Olganizaciju. 85
No, što podrazumijeva pod inteligencijom i što je njena socijalna funkci -
ja? "Inteligencija je jedna odabrana kasta ljudi II jednom narodu koju neki
nazivaju: duševna aristokracija. Ona mora dobro poznavati prilike II
domovini i II državi, kojoj pripada i prema državama, s kojima direktno
ili indirektno dolazi II dodir. Kratko č inteligencija II jednom naro-
du ili elementu mora poznavati svijet i kulturni razvoj svih naroda ... da
prema uvigjavnosti služi napretku svoga naroda i prevratu svoje
domovine."86 Kao "reprezentacija naroda", kada je č " ... o životnim
pitanjima u jednoj zemlji ... (ona) ... ne smije biti indiferentna,
ona - makar niko ne htio - mora stajati na braniku narodnih svetinja i
prava, mora se zauzimati za svoj elemenat ne ć ni moralnih ni mater-
ijalnih ŽI1ava.''87 Kako bi ispunjavala te svoje socijalno-povijesne naro-
dne svrhe, ona " ... mora biti ne samo svestrano obrazovana, nego takog-
jer marljiva u č odnošaja u svijetu, plemenita u nastojanju oko
napretka svoga naroda, poduzetna u obrazovanju i uzgajanju rnlagjeg
naraštaja ... Uzgajati č buditi samosvijest u nanxiu, a suzbijati
ž č elemenat, č put napretku. O uzgoju ovisi ć o
85 đ nakon iskustva sa idejom dominantno kulturno-prosvjetiteljskog, uz to i
č preporoda, sa ovom apelacijom š ć da se " ... naša inteligencija kroz
č vrijeme od kako sc vodi ozbiljna akcija za saniranje naših vjersko-prosvjetnih pri-
lika držala u tom pitanju postranice pasivno." (Ogledalo, br. 10. 2. vm 1907.) Priznaje
sada mandat EgzeJ..lltivllog odbora, ali smatra da mu se treba pridružiti š č
inteligencija_ pri tome, pokazuje re'Le!VU prema vanmuslimanskim asistencijama, prije
svega, sa stanovišta đ argamih odnosa. Zbog toga ć ć "Imade đ obra-
zovanima Muslimanima ljudi, koj i ć mogu i umiju pisati ako ne ljepše i bolje za nas.
barem toliko, koliko su umjel i oni koji su do sada pisali naše peticije." (Ogledalo, br. 2,
7 VI 1907.) š ć inicijativa ne nailazi na podršku, "Srpska č ga napada sma-
ć da on problematizira "muslimansko-srpsku saradnju" a sam š ć i zbog
sukoba oko Gajreta, obustavlja dalje izlaženja svog !ista Ogledalo.
··1
• nOS program, CIt. IZV., SlI". .
87 Cit. djelo, str. l.
Safvet-beg š ć
117
suzbijanju ž č elementa opstanak; a oboje skupa je pitanje: o
biti ili ne biti za današnje vrijeme."88 No, ostaje š ć i dalje, uz respekt
ovog stratuma, na stanovištu nacionalne superiornosti i povijesne misije
š č plemstva.
Domovina, patriotizam i islam
FOll11ulira š ć i publ icira svoju koncepciju bošnjaštva u ranom,
č periodu, u doba saradnje sa listom Bošnjak. 89 Uz preradu
nekih pj esama koje su izvorno hipostazirale bošnjaštva, gdje se ono
sada izostavlja, sa svojom Trofillldom javno š ć deklarira svoju
č identifIkaciju ć svoj jezik hrvatskim jezikom.
No, OVll identifikaciju on " ... ć isticati ni II listu ''Behar'' 1900. ni II
društvu "Gajret", koje je on osnovao i vodio, jer je bila strana bosansko-
musIimanskoj nacionalnoj i kulturnoj sredini II ovoj drugoj fazi nj ihova
književno-kulturnog preporoda, kada je ime Bošnjak ustupalo pred
imenom Musliman pod č pritiskom hrvatskog i srpskog
nacionalnog pokreta i oportunizmom austrougarske vlasti prema njima,
koja i bosansko ime jezika administrativno zabraniti 1907. a prihvati-
ti dvoirneni srpsko-hrvatski naziv jezika.''90 đ kasnije, još jed-
nom, više eksplicitno, nego posredno, i to povodom izdavanja IX godiš-
ta Behara, kada on deklarativno i programski prihvata pankroatizam,
indirektno ć deklarirati svoju č identifikaciju.
9l
88 Cit. djelo, str. L
89 Njegova recepcija i apologija bošnjaštva nije samo nešto osobeno, imimno, napro-
tiv, treba ih promatrati " ... u povezanosti sa savremenim težnjama proslavljanja, đ
ili otpora naroda, a pjesnikov estetski domet se mora posmatrati II horizontu č
nja naroda kome pripada, i č on svijest i izraz predstavlja. " (Muhsin ć cit.
djelo, str. 103.)
90 Muhsin ć cit. djelo, str. 102.
91 Kao č uredništva, š ć ć naime, prihvatiti ć stanovište: ''Narod naš
naime II Bosni i Hercegovini kao i naša ć preko Save i Dunava kao i ona preko
Drine govore istim onimjezikom, kojim i mi pišemo, samo ga zovu dvojakim imenom.
Prema tome postoje dvije književnosti, hrvatska i srpska. Književnici i saradnici koji
preuzeše da uz promjenu i prošireni program izdaju ''Behar'', broje se II hrvatske
književnike i rade na polju hrvatske književnosti. S toga, a i jer ć imenu pored
hrvatskog i srpskog Ile može nigdje biti mjesta, (pOO. E. Z.) obnovljeni ć ''Behar'' biti
hrvatski list ... ''Behar'' ć morati da sljubljuje i jedan narod raznih vjeroispovijesti, .. . ".
118
Safvet-beg š ć
Mada više ne govori eksplicitno o bošnjaštvu, ono nije II sadržinskom
smislu nestalo, samo što se sada javlja II drugoj fonni, razvija se, II
našem uvidu, i publicira pod pojmom domovine. Naravno, kod š ć
je č o Bosni i Hercegovini kao domovini. Otuda je š ć rano
poimanje bošnjaštva II uskoj vezi i sa njegovim shvatanjem domovin-
skog fenomena. [ dalje, dakle, š ć njeguje kult Bosne i Bošnjaka, i
sada taj kult prožimaju epske slike i č percepcije, ali sada
II fonni hipostaze domovinskog patriotizma, i to više II jednom racional-
nom diskursu.
92
Zapravo, pojmovi domovine i naroda su II ovom kontekstu gotovo
istovjetni: iako dijelovi naroda mogu egzistirati izvan domovine, ipak,
II supstancijalnom smislu, domovina jest ovdje đ kao domovina
- postojbina matice jednog naroda. To je, primamo, dakle, č nar-
odna ili nacionalna domovina. Prema tome, fenomen domovine u
š ć uvidu ne đ ni njen državni (ne)status, ni priroda
č režima ili karakter vlade pod kojom se ona nalazi, ni stepen
kulturnog razvoja, ni njen teritorijalni obim ni geografski položaj.93
Domovina je jednostavno " ... kolijevka jednog te istog naroda s kojim
dijeliš radost i žalost, s koj im pjevaš i jadikuješ u istom jeziku i po istoj
kajdi. To je kolijevka ogragjena kostima tvojih otaca i djedova i okar-
tana njihovom č krvi."94 No, to je " ... bešika jednog te isto-
ga naroda ... " gdje su " ... isti č gdje se istim jezikom govori i za
iste svetinje gine."95 Domovina, odnosno narod, ovdje su ć
dakle, kao zajednica istovrsnog č porijekla, č povijesne
sudbine, kao zajednica jezika, zajednica istovjetnih vrijednosti i sveti-
nja te i č kolektivne ć
92 (Osman Aziz, Na č IX godišta, ''Behar'', l S. maj 1908. godine, br. I., str.
403.)
93 š ć je još 1891. godine II Bošnjaku (br. 2, str. 2-3.) objavio tekst o ovoj temati -
ci pod naslovom Hubb-ul varani min-el iman. Ljub(N otadžbine s vjerom je č
Sve temeljne misli, č i u č formulacijama, ali sada nešto u razvijenijoj
sadržini reproducira II svom radu Sto ijedan hadisi šerif, poglavlje VITI, ''Behar'', br. 6.
ć se tek lenninološka razlika, naprimjer, umjesto č otndžbina II Beharu
upotrebljava lennin domovina. Kako jc tekst u Beham u nekim nijansama razvijeniji II
odnosu na onaj II Bošnjaku, to ć se naša interpretacija oslanjali upravo na njegovu
sadrlintl
94 Sto ijedan hadisi šerij nav. izd., str. 83.
95 Ci!. djelo, str. 83.
Safvet-beg š ć
119
No, II daljoj analizi i razvijanju fXJjma domovine š ć ć se, ponajpri-
je, kretati u jednom diskursu kojeg č kao č
diskurs. Dakle, fXJima fenomen domovine u kategoriji naturalizma i nje-
govih varijanti, geografizma i organicizma. Prije svega, domovinski
fenomen je univerzalIla prirodna datost, a to č neka vrsta domovinske
ć i potrebe za domovinskom identifikacijom, ovdje sa
staništem, u njegovom uvidu, ć su svojstva cijelog živog svijeta.
Prema tome, " ... ljubav prema otadžbini nije volja pojedinih ljudi, ć sila
prirode - nešto č svim stvorenjima."96 Domovina je, dakle,
ontogenetski fenomen živog svijeta.
97
U užem, antropološkom smislu, domovina je biološka datos/ kao što je to
i porodica, te funkcionira, sa svoj im smislom, analogno porodici.
98
Domovina nije, dakle, nikakava ljudska " ... lUl1otvorina koju je ljudska
mašta uzdigla do uzvišene misli, nego ... prirodno č "99 Ona je,
dakle, " .. _ prirodno č koje od najranijeg djetinjstva nosimo u srci-
ma."l00 S obzirom na tu prirodnu datost, domovinski je fenomen drevni,
arhetipski fenomen: ''Kako je staro ljudstvo, onako je staro i č u
Ij udima."101 No, osim što je biološka, onaje, II percepciji naroda, istovre-
meno, i geografska individualizirana stvarnost, zbilja osebujne flore,
faune, klime i s1.
102
U obje te dimenzij'e domovina ulazi u anfropološla,
konstituciju.
Nakon što je identificirao ontogelletski i antropološki status domovinskog
fenomena u ljudskom i narodnom iskustvu, š ć sad č promatra
domovinski fenomen II aksiološkom kontekstu. Domovina je vrijednost
96 Hubb-ul lIatalli min-el iman. Ljubav otadžbine s vjerom je č cit izv., str. 2.
97 Cit. djelo, str. 2.
98 Domovinski ć kao ljubav prema rodnom mjestu " ... imadu i životinje. Tice
ljube svoje gnijezdo; i one ć ljubav prema mjestu i kraju, gdje su se izJegle i
prema gajevima kuda lepršaju kada se povrate sa zinl0višta. Dakle ljubav je prema
domovini nešto, što je č svim stvorenjima" (Sro i jedan /ladisi šerif, cil izd.,
str. 82.)
99 Ne samo II literarnom, č smislu, pojam domovine razumijeva II analogi-
ji sa doživljajem majke. (Hubb-ul valani min-el iman. Ljubav otadibine s vjerom je
č cit. izv., str. 2.)
100 Sto i jetlml hadisi šenf, cit. izd., str. 82.
101 Cit. djelo, str. 82.
102 Cit. djelo, str. 82.
120 Sa/vet-beg š ć
ali niti je rutinska, svakodnevna, niti je u hijerarhiji ljudskih vrijednosti
nešto nižeg ranga. Ona, dakle, pripada najvišim wijednostima, a to č
pripada svijetu idola, svetinja, sakraliziranih nonnativileta, ona je, u nje-
govom uvidu, i božansko djelo. U tom smislu ć kako je domovina
"velika svetinja", "idol", "blago đ vrijednosti", ona je "
božansko ć ... ć svojina i svetinja svih.1judi."103
Kada je tako u ontogenetskom, antropološkom i aksiološkom diskursu
odredio fenomen domovine, š ć analizira i definira ljudski, zapra-
vo, narodni odnos prema ovom fenomenu. đ ga, kad je poziti-
van i osviješten, kao patn·otizam. U histon·ografskom diskursu afinnira
patriotizam kao povijesno iskušanu, đ vrijednost.
I04
Potom, u
psihološkom diskursu, identificira skalu emocionalnosti koj a karakterizira
patriotizam. U njemu su sadržana "uzvišena ć "zanosa"
i đ ć koje "živce uzdrma", s njom su vezana snažna
ć "radosti" i "žalosti". \05 Nadalje, u č diskursu, u bitna
đ patriotizma uvrštava moral dužnosti, koji č i etiku žrtve.
U tom smislu, domovina je stvarnost spram koje " ... svoje vlastite interese
zaboravljamo, idol, kome se život na žrtvenik doprinosi."l06 Dužnost
polaganja individualnog života na "žrtvenik domovine" uzvišena je ljud-
ska dužnost.I 07 Upravo ova č hipostaza žrtve za domovinu, ona,
103 Uz č imaginaciju, š ć ć potencirati ovu dimenziju domovinskog
fenomena; domovina " ... je gruda zemlje pod našim nogama, koja nam š ć miriše,
ć cvate i nježnom ljubavi diše." (Cit. djelo, str. 82.) Ili, u tom smislu, reti ć
"Seli brate u najljepše krajeve širokog svijeta, seli u zemlje, gdje tropsko ć raste, gdje
lotosi i bajne ruže cvatu, ć ti to č rasti, ni to ć cvasti kao šljive i jabuke,
kao naše lubenice i smilje na tvojoj rogjenoj grudi; (Cit. djelo, str. 83.) Jer " ... tajna
ljubav veže za domovinu i njezine skromne š ć i gajeve." (Cit. djelo, str. 83.)
l04C· d· 1 8'
lt ue o, str. _.
105 Ilustrira to primjerima iz rimske povijesti, ć da " ... ljubav prema domovini nije
ni ujednome narodu na svijetu našla ć srce kao II Rimljana" (cit. djelo, br. 6, str. 83),
arapske povijesti iz Španije (cil djelo, str. 83), kao i č iz povijesljednog ha!ife iz
porodice Ć (cit. djelo, " Behar", br. 7, l. august 1903., str. 100).
106 Sam ć u svojim pjesmama, izražavati takve ć ć o Bosni
kao "miloj domovini", "miloj majci", "miloj Bosni" i sl.
107 Sto ijedal/ Iladisi šerif, "Behar", br. 6., str. 82. I ranije, u Prvoj pjesmi ("Bošnjak",
l, 1/ 1891,4,4.) š ć ć uvesti motiv žrtve, dužnosti i vjernosti domovini. A u pjes-
mi Utjeha ("Bošnjak", 111891,4,4.) domovinu, ovdje predstavljenu II č
identifikaciji, doživljava kao izvor osobne srete i životne inspiracije, dakk; kao neupit.
nu vrijednOSI najvišeg ranga.
Safvet-beg š ć
121
II ovoj sakraliziranoj verziji i nema nikakvih granica, 108 ulazi u supstan-
cijalna đ patriotizma.
109
Zbog otadžbine ne bi žalili " ...
ć žrtve doprinijeti ... ", zbog nje " ... i svoje vlastite interese zabo-
ravljamo ... ", ona nije " ... suho ime, koje fantazija u zvijezde okiva, ć
uzvišena misao - svetinja, za koju je slatko umrijeti, a još slagje rane
podnijeti."!!O
Uz elilal ž/1ve, i u egzistencijalIlom diskursu, otkriva se još jedna supstan-
cijalna dimenzija domovinskog fenomena: domovina je povijesno-egzis-
tencijalna pretpostavka samog narodnog opstanka pa je zato ona" dragi
kamen" na kojem nije urezana samo povijest narodna i na kojem se ne
ogleda samo njegova sadašnjost, nego je to ''kamen'' " ... na kojem su ure-
zana č naše ć U deskriptivnom i, istovremeno,
u nonnativnom smislu ć još jednom etiku žrtvovanja kao sup-
stancijalnu odrednicu patriotizma. Otuda potencira on i egzistencijalni
karakter domovinskog i patriotskog fenomena: ''Kad se za domov-
inu bori, na sve zaboravlja: na smrt i život, na oca i majku, na ženu i djecu,
jer muje sve tijesno č s domovinom; ako nju spasi, spasio je sve
milo i drago, ako nju izgubi, izgubio je sve milo i drago."l J1
Fenomen patriotizma đ i u religijskom diskursu: patriotizam je i
islamski imperativ. Zapravo, u poimanju bošnjaštva, š ć je morao raz-
riješti još jedno č pitanje: u kakvim odnosima stoji bošnjaštva i Bosna
kao povijesni individualitet i islamska identifikacija kao njihov vjerski
subidentitet? ć smo vidjeli kako Muhamed Emin ž ć i Me1uned
ć Ljubušak ne vidi II islamu nikakve anacionalne imperative.
Naprotiv, II te imperative spadaju i recepcija č samosvijesti i bo-
!O8 Otuda i š ć osobno preferira etiku žrtve i povijesne č koje su se žrtvo-
vale " ... za č svoga doma i naroda ... " i " ... koj i i svoj život na kocku metnuše u ime
mile domovine i ljubljenog naroda." (Cit. djelo, "Behar", br. 7, stT. 97.) Ubraja u gale-
riju ovih č naprimjer, Aleksandra Velikog, Ccmm ili Napoleona.
109 Ljubav prema domovini " ... nema nikakvih granica; ko sve otadžbini na žrtvenik ne
položi, nije ništa doprinio, ko sve za nju ne č sve je uskratio." (Hllbb-1I1 vatani min-
ei imali. Ljubav otadžbine s vjerom je č cit. izv., str. 2.)
110 l ovu vrijednost deducira jz njene zbilje II š č historiji: "Bošnjaci su tvoj i
stari, kojim ginut biješe slast, za ognjište svoje milo, za dragoga roda č (Iz pjesme
U zidbwma Jajca grada, "Bošnjak", 1891.,27, 1.)
III HI/bb-Ill vufani min-el iman. Ljllbav otadžbine s vjelVlIl je č cit. izv., str. 2.
112 Sto j jedan "adis! šerif, "Behar", br. 6., str. 82.
122
SaJvet-beg š ć
sanske patriotske svijesti. No, sada š ć II sadržinski razvijenoj
fonni argwnentira temeljnu tezu kako islamska dogmatika ć
ć normira i recepciju bosanskog patriotizma.
113
ć da su mnogi islamski pisci iz novijeg vremena odbacili
tradicionalni, posebno predislamski, ali i islamski " ... kosmopolitizam i
plemenski separatizam ... ",114 š ć ć svoju temeljnu tezu argumen-
tirati ć arapske i turske, ali i bosanske pisce, Derviš-pašu
Mostarca i ć pisce koji su, ć onaj kosmopolitizam.
nedvosmisleno branili stanovište da je patriotizam II islamu ne samo
dopušten nego da je i to imperativ islama. Otuda se i na Istoku" ... ljubav
prema domovini malo pomalo uvriježila II mlagjem naraštaju, koji joj
svaki dan pjeva himne i dublje je zasagjuje II srce svoje mladaži."1 15
...
No, š ć rasprava o domovini i patriotizmu nije primamo doktri-
narno motivirana. Naprotiv, onaje nastala na tlu njegovog č uvida
II nedostatke domovinske afekcije i patriotske samosvijesti kod bosanskih
Muslimana kao i njihove kultivacije II duhu ovih vrijednosti. On, istina,
zna da su Bošnjaci u svojoj povijesti imali jaku domovinsko-patriotsku
svijest
l16
ali u savremenosti, II njegovoj č percepciji, nema do-
voljno odgoja za tu svijest. U ovoj dijagnozi onje eksplicitan: ''Ta baš tog
uzgoja nema j oš ni danas kod nas, a bez njega nije bilo, nema, i ć biti
ljudi ni II jednome narodu. Zaista treba žaliti, što bosanski muslimani ne
ć da razumiju veliku važnost domovinskog uzgoja, nego s nekom hlad-
nokrvnosti gledaju na svoju rogjenu grudu kao da joj nijesu pravi sinovi
Ć č A jedan od temeljnih uzroka tome nalazi se II sferi
113 Cit djelo, str. 82.
114 Razvija š ć ovu misao u posebnom tekstu Sto j jedan hadisi šerif, nav. izd.
Obustavlja njegovo objavljivanje š ć nakon cenzure koju su, osim vladinih
č sa dozvolom vlasti, vrlili predstavnici uleme, naravno, u ilegalnoj fonni. O
tome šire u: Edhem ć Dvostruka cenzum radi Safoetbega, "Novi Behar", cit.
izd. str. 306.- 311.
115 Sto ijedan hadisi šerif, "Behar", br. 7, str. 98. Jedan od islamskih pisaca - kosmo-
politika jest i pjesnik Vrve ibnul-Vcrd Essealik. (Cit djelo, str. 98.)
116 Cit djelo, str. 98. Tu su arapski pjesnici Ibni Džubejr i lmaduddin i turski pjesnici
Selim I. Juvuz, Namik Kemal i Abdulhak Hamid.
117 ''I mi smo znali negda ljubiti svoju domovinu. Naše narodne pjesme, naša povjesnica
puna je č velikana kao ć i Ibrahim paša Novošeherlija ... Kako treba
ljubiti domovinu lijep mu je primjer Alxtulah paša, koji je s poznatim rije6ma: "l glavu
svoju dafl: a kanlellajetinog Ile dam ", ispio radije č š otrova, nego li se pokorio carskoj
naredbi, da Pounje odcijepi oo svoje domovine." (Cit djelo, "Behar", br. 7, str. 97.)
Safoet-beg š ć
123
č

i školskog odgoja. Posebno č insistira na tome da
školskog odgoja i obrnzovanja u duhu morala patriotizma nema " ... jer
naši uzgoj itelj i sami nemaju pojma o islamskom moralu, a kamo li o
domovinskom i č uzgoju. Mislim da ć pogriješiti, ako č
da viša polovina naših dušobrižnika ne poznaje rijee:i: domovina, vrlina,
pristojnost, ljudstvo, bmtstvo, sloga, gajret i l d pa kako da č od
naše mladeži, da nam bude bolje uzgojena?"1I9
U osnovi tako dijagnosticiranog stanja u školskom obrazovanju, ipak,
jeste muslimansko nerazumijevanje odnosa đ islama i patriotizma
U tom smislu ć ć ''Kako da tražimo od nje (od mladeži, nap. E. Z.)
domovinski i č uzgoj, koji se temelji na nauci o moralu, kad ni o
toj nauci nema pojma, premda je vas Islam osnovan na najuzvišenijem
moralu, premda su Islam i moral dva pojma, koja se ne smiju rastaviti,
premda hazreti pejgamber veli: "Ja sam opremljen da usamim mornl."
(mekarimek ahlak)."120 A islamski moml, ć da je domovinska
ljubav i 'božansko ć vidjeli smo, II nonnativnom smislu,
č i moral patriotizma. Zato i pledira, prije svega, mladim ge-
neracijama da slijede ideale starih Bošnjaka i s recepcijom bosanskog
patriotizma osiguraju ć bosanskog naroda i " .. . ponosne Bosne i
č Hercegovine ... " kako Bošnjaci ne bi ostali «.oO zadnji megju
evropskim narodima na sramotu svojoj otadžbini ... ".121 U tom konteksru
od posebne j e relevancije nova muslimanska inteligencija jer ona treba da
" bud· narod .. l· b d · · "122
... l U U samosVIJest, av prema omoV111l... .
S druge strane, š ć rasprava, li konkretno-historijskom kontek-
stu ć neposredno je inspirirana muslimanskim iseljavanjem
iz Bosne i Hercegovine pa je, zapravo, pledoaje za zaustavljanje tog
toka, i to promocijom i hipostazom bosanske domovinsko-patriotske
svijesti.
123
118 Cit djelo, str. 99.
t 19 "Za naš ć uzgoj možemo slobodno mi da ga nikako i nema, jer nema uslova,
pod kojima se razvija II drugih naroda. NilŠOj djoci u najboljim kutama pušta se na volju,
da se sami prama svojim prilikama razvijaj u i uzgajajtt" (Cit. dj elo, str. 99.)
120 Cit djelo, str. 99.
121 Cit djelo, str. 99.
122 Hubb-1I1 vatani min-el iman. Ljubav otadžbine s "!ieromje č cit. izv., str. 2.
123S
B
-" Af- .. l
. asaglc,"as program, Cit IZV., str. .
124
Safvet-beg š ć
Važno je, pri tome, č kako on hipostazira vrijednost bosansko-
domovinske svijesti i II koJI tekstu đ parlamentarizma. ustavnos-
ti i višestranaqa.I
24
U tom kontekstu bosanski patriotizam zadobij a
dodatne vrijednosti: on, II njegovoj percepciji, postaje i č sve-
bosanske sinteze, izvorište tolerancije i konvergencij e đ unutar-
bosanskih vjerskih, partijskih, interesnih i drugih sub identiteta.
Patriotski rad za narod i domovinu, rad za dobrobit naroda i Bosne i
Hercegovine kao njegove domovine, to treba da " .. . svima nama lebdi
pred č kao mornaru zvijezda vodilja. Mi je iz vida izgubiti ne smi-
jemo. Dok nam se pogledi na njoj sastaju, patriotizam ć nas ć
na slogu i č rad .... ". \25 š ć ne govori o narodima nego o
narodu Bosne i Hercegovine, kojije, unutar uvedenog parlamentarizma
i višepartizma iznutra izdiferenciran, pa u takvom ambijentu, patrio-
tizam, kao č vrijednost, osigurava rad iznad č zadje-
vica te podrazumijeva složni, č i bratski rad na ć dobru
naroda i Bosne i Hercegovine kao cjeline.
126
124 Otuda i njen č č folklorni jezik emocija, metaforn, slika sl.,
dakle, otuda nj egova č intencija usmjerena ka svakoonevnoj svijesti.
125 pri tome on zna za granice oktroiranog ustava za BiH i instaliranog saborskog par-
lamentarizma, zna, dakle, da .... . postoji .hmk i dubokjaz đ parlamentame prakse
i Ž č teorije o parlamentu ... ", zna da " ... obje vlade u monarhiji Ve-Lu nam ruke
više nego zaslužujemo ... ", zna kako je č put do istinske samouprave u Bosni a
da sc ..... samo složnim radom može pripraviti tlo, da jednom đ do sabora II
najširem smislu č Uvjeren je da je u Bosni " ... đ svijest za ustavni život
... ", da se afmnira par/amelltama svijest, da su zastupnici evropskoj javI/osti pokazali
da maj u " ... parlamentarno raditi". Ali. onaj raskorak đ teorije i prakse parlamen-
tarizma može se, vjeruje, ć tako ŠIO ć se trijezno đ đ onog ŠiO
je ć daliUS ć i č ideaia, jer šIo " ... se oomah ne može ć
ostavlja se za bolja vremena_" (Svi navodi iz nacrta š ć pozdravnog govora u
č Saboru šio ga je izrekao 1913. godine nakon što je po drugi
put izabran za njegovog predsjednika, prema: [van A. ć ć Ne.ito o j(Nnom životu
Dra Safvetbega ć "Novi Behar". cic izd., str. 276.)
126 Cit djelo, SIT. 276. I u pristupnoj, besjedi, nakon što je oficijelno prvi
put izabran za predsjednika Sabora, na XXV sjednici Sabora, odri:anoj 25. oktobra (7.
novembar) 1910. gooine, š ć insistira na bosanskom patriotizimu kao središtu sin-
teze dobra cijelog lloroda j cijele domo)lille ć ga na vrijednostima ć
dobra, č rada, sloge, ljubavi, hannonije, etike bratstva i,
ć đ konvergencije. (Prema Stenografskom izvješlaju sa pomenute XXV
sjednice č Sabora.)
Sa/vet-beg š ć 125
Državnopravni status Bosne i Hercegovine
Identifikacija, u našem uvidu, sa č a ne č hrvatstvom,
nije ga č da misli o bošnjaštvu, bosanskoj domovinskoj svijesti
i bosanskom patriotizmu. To ć se pokazati i u pogledu njegovih poli-
č stanovišta vezanih za kontroverze oko državno-pravnog statusa
Bosne i Hercegovine.
Muslimani imaju na Bosnu i Hercegovinu " ... historijsko i prirodno
pravo".I27 Svojom krvlju, muslimani " ... znali i umjeli svoju grudu
braniti i svoja prava štititi od ć i vanjskog neprijatelja."128 Osim
toga: "Naše prirodno pravo su lijepe zemlje, stare baštine, koje su nam
č historijom, zakonima, kongresima i konvencijama. Mi
č ć s toga stanovišta baziramo svoje historijsko i prirodno pravo na
našu domovinu, dižemo svoj glas proti svakom diplomatu, koji se s
nama titra kao č na burzi sa stanovitim produktima i tražimo od
predstavništva monarhije, da o nama vodi malo više č i da ne
bagateliše naše opravdane tražbine .. "129 Obrana historijskih i prirodnih
prava muslimana na BOSI/U i Hercegovinu kao vlastitu domovinu, uz
angažman na moralIlom i materijalnom napretku islamskog elementa,
đ vakufsko-meariftke autonomije, u zaštiti "prava i pravice naših
starodrevnih baština" i islamskih svetinja - to je, u njegovoj percepciji,
jedna od najviših dužnosti muslimanske inteligencije.
130
Unutar doktrine o historijskom i primdllom pravu muslimana na Bosnu
i HercegOVinu., u osnovi, ć ideju č
autonomije. Manifestira tu koncepciju, naprimjer, snažnim insistira-
njem da Muslimanski klub u bosanskom Saboru, spram đ
hrvatskih pretenzija, stane na stanoviše odbrane autonomnog statusa
Bosne i Hercegovine. Muslimanski klub ć 2. maja 1911. godine publi-
cirati č izjavu, iza koje ć stajati, nakon vlastitog insistiranja
na njenoj fonnulaciji, i š ć ''Mi Muslimani stojimo na stanovištu
127 Prema: I. A. ć ć Nelto ojm·nom životu Dra Safvetbega š ć Cil izv. ,
str. 276. U tom smislu i ć "Još jednom naglasujem: mi svi skupa složno možemo
dosta dobra č za narod i domovinu, a podijeljeni u stranke narodu i domovini
mnogo štete nanijeti." (Cit. djelo, str. 276.)
··1
• 3S3g:tC, Has program, Cll. IZV., str. .
129 Cil djelo, str. 1.
13
0
C· d·1 I ·
lt. o, str. .
126
Safvet-beg š ć
autonomije Bosne i Hercegovine, II kakvom god državno-pravnom
sklopu bila Habsburška monarhija."! 31 Koncept č
autonomije š ć ć još jednom podržati i to tako što ć potpisati pro-
gramsku orijentaciju nove Ujedinjene muslimanske organizaCJje koja
eksplicitno deklarira da ona " ... stoj i na stanovištu autonomije Bosne i
Hercegovine bez obzira na to, II kakvom se god sklopu nalazila habsburš-
ka monarhija."132 Naravno, s obzirom na njegovu deklariranu ruvatsku
orijentaciju, ovakvo š č stanovište, kojeg je ovdje zastupao i
Ademaga š ć izazvalo je šokantno č II č ori-
jentiranom luvatskom đ 133
No, II godinama Prvog svjetskog rata š č reprezentacija formuli-
ra č projekte državno-pravnog statusa Bosne i Hercegovine. U
takvom kontroverznom kontekstu Safvet-beg š ć i njegova grupa
vide Bosnu i Hercegovinu sjedinjenu sa Hrvatskom gdje bi imala i izv-
jesnu autonomijll. 134 Ideja č autonomije, dakle, i
dalje figurira, ali je projektirana II fanni integrirane Bosne i
Hercegovine II Hrvatsku. A sa tom idejom, koja u osnovi, pledira
opstanak Austro-Ugarske monarhije, ali sada č konstiruirane,
Safvet š ć II stvari, č teritorijalno-povijesni , č i
č individualitet Bosne j Hercegovine. No, nešto kasni-
je, š ć ć napustiti ovo stanovište i izjaviti da prihvata program
Narodnog ć države Srba, Hrvata i Slovenaca 135
131 Cit djelo, str. I.
132 MrlSavat, br. 25, 3, V, 1911.
133 9
MrlSavat, br. 54, 16, VIII, l I I.
134 Mirjana Gros, Hn'otska politika u Bosni i Hercegovini od 1878. do 1914.,
Historijski zoomik, Zagreb, nr. 14, 1966-67., str. 54.
135 U literaturi se u nekim nijansama razlikuju interpretacije ovakve š ć ori-
jentacije. Naprimjer, Atif Purivatra pisati: ''Predsjednik tadašnjeg Bosanskog S81x»a
dr. Safvet š ć smatrao je da Bosna i Hercegovina treba da dobije autonomiju ili da
bude pri sajedinjena Hrvatskoj, odnosno da se "utjelovi II hrvatske zemlje."
(Jugoslavenska muslimanska organizacija u politic1wIn životu. Kraljevine Srba, Hrvata j
Slovellaca, cit. izd., str. 18.) No, Mustafa ć ć pi sati kako je uz Serifa
ć i š ć vidio sredinom 1917. godine ć Bosne i Hercegovine
unutar đ "Od š č č prvi su istupili predsjednik sabora Safvet-beg
š ć i Senf ć tada jedan od najuticajnijih voda Ujedinjene muslimanske
organizacije. Oni su 17. VIn 1917. predali memorandwn caru Karlu, s prijedlogom da se
državno-pravni )X)ložaj BiH riješi njenim č Ugarskoj, sa osiguranom
autonomijom." (Historija lJojnjaka, "Preporod", Sarajevo, 1997., str. 476.) No, neovisno
Safvet-beg š ć
127
č rezime
Što u mišljenju Safveta š ć zaslužuje da bude respelctirano kao važna
komponenta historije socijalne i č misli u Bosni i Hercegovini?
pri tome, č ono što je u njegovoj osobnoj č biografiji
bilo ć te, naprotiv, insistiramo na konstantama koje, bez
obzira na kontekst u kojem su bile fonnulirane, ostaju, sa stanovišta his-
torije socijalne i č misli u BiH, njeni vrijedni teorijsko-koncep-
tualni doprinosi. ć bez pretelIzija Ila č vrednovanje,
li tom smislu, nekoliko važnih aspekata te misli .
•••
Prije svega, ona je paradigma konceptualnog stanovišta kojeg srno, II
teorijskom smislu, nazvali, redukcijom politike na kulturnu politiku. 136
Politiku muslimanske, odnosno š č zajednice, dakle, ne poima
š ć kao izvornu _politiku, politiku par excellence, kao politiku kon-
frontacije ili subverzije spram Režima ili, pak, kao č politilm
Naprotiv, ona je implicitno pojmljena kao politika fUnkcionalnog kon-
fonnizma i to u fanni njene simplifikacije na kulturnu politiku prosvje-
ć u duhu modernih nauka i č manja. Model č miš-
ljenja kojeg smo nazvali fUnkcionalni konJonnizam u š ć pub-
liciranom rukopisu smatramo, dakle, bitnom komponentom u historiji
socijalne i č misli u Bil-L Ona ć se, kasnije, ne samo u doba aus-
trougan;ke vladavine nad Bosnom, nego i u doba dvije JI/goslavije, kra-
ljevskoj i č pennanentno pojavljivati kao jedan od važnih
od ovih razlika izvjesoo je da š ć nije u ovom vremenu vidio Bosnu i Hercegovinu
ni II projektirnnoj južnoslovenskoj dr1.avi niti II sastavu đ Vidi njenu ć
kao auconorruj"ll, dakle, kao poVIj"esni indivlduaJltet unutar Hrvatske. Vj·crovao je, prema
razgorovu Sejfudina ć ("Jug", br. l, 1918.) sa š ć da " ... nema nijedne
č - a kamo li č - koja bi ... " ujedinjenje Bosne i Hercegovine sa
đ poj3Šnjavao kako S. ć ć bosansku atonomiju a ne č
Bosne đ i da ć broj muslimanske inteligencije traži bezuvjetno ujedinje-
nje Bosne i Hercegovine s Hrvatskom, Slavonijom i Dalmacijom, ali bez Srbije i Crne
Gore. (Prema č Dr. Sqfvet-beg š ć o težnjama OOs(mskih muslimana, ''Hrvatskl
dnevnik", br. 3, 4, 4. č 1918.)
136 Ovu izjavu, prema zapisniku sa sjednice Glavnog oooora Narodnog ć Bosne i
Hercegovine (24. oktobar 1918.) prihvataju uz š ć i reis-ul-ulema Džemaludin
č š ć Rifat š ć i Derviš Miralem. (Nav. prema: A. Purivatra, cit. djelo,
str. 23.) č je, zapravo, o prihvatanju stvaranja nove drave Srba, Hrvata i Slovenaca
u ć sastavu biti i Bosna i Hercegovina.
128 Safi'et-beg š ć
aspekata š č refleksija o odgovorima na režim ć Prema
tome, povijest modeme č sociologije jimkcionaliz-
ma ili č sociologije, morala bi uzeti u obzir i š ć
misao kao jednu od paradigmi njene rane razvojne etape.
No, u tako }X>jrnljenoj }X>litici mogu se identificirati i elementi jedne
neosviještene sociologije modemog znanja. I u njenompmtozasnivGfyu ili,
kulturološki ć II njenoj vestemizaciji, njegova misao đ
respeket u }X>vijesti socijalne i č misli u Bosni i Hercegovini. Jer,
pojmio je, prije svega, socijalnu snagu nauke i tehnike i njihovu relevanci-
ju u sticanju materijalne i kulturne ć naroda. Shvatio je njihovo presud-
no č ne samo za egzistencijalni opstanak ljudi i naroda nego i nji-
hovu ć ulogu u pogledu njihovog statusa u S\jetskoj raspo-
djeli i novom pristupu društvenoj ć Pojmio je, na kraju, na tlu svoje
ć lJ'ere u historijski napredak č i ć vrijed-
nosti modeme nauke i savremene tehnike. U svakom č povijesna
rekoflsfmkcija sociologije sozl/(mja na tlu Bosne i Hercegovine u ranom
š ć mišljenju, neovisno od toga što je ona više imanentno nego
eksplicitno data, može ć jedno od svojih izvorišta.
Sa ovim komponentama, ć ć to tako, embrionalne sociologije zna-
!lja i kulture uojJCe, š ć je, u odnosu na onodobno č musliman-
sko mišljenje, te njegov reflektivni i č odnos prema ć
evropeizaciji č društva, formulirao č stano-
vište. No, ono nije bilo inspirirano anfiislamskim motivima, naprotiv, valja
to ć niti je bilo sklono da, sa pozicija idolatrijske recep::ije evro{X>Ccntriz-
ma, ignorira tradicijske komponente š č povijesnog individualiteta,
niti je bilo opsjednuto č resorp;ijom evropske aksiologije ć
A to se pokazalo i u njegovom pozitivnom, apologetskom poimanju izvorne
dogmatike, odnosno č islama, domovinskog fenomena, bošnjaštva i
patriotizma. š ć se, dakle, ć ovom linijom sr€(/'ye nyere i to u ovoj
etapi svog javnog angažmana.
Pri tome misli, valja to akcentirati, bez svijesti o unutarnjo-konceptual-
nim granicama vlastitih š č percepcija. I još važnije, č
je njegovo mišljenje o spoljašnjim limitima njegovih teorijsko-aksi-
oloških preferencij a. Još uvijek misli on u
rodnom diskursu u skladu sa, doduše, ć duhom svog vremena. U
tom č š i č diskursu misli on č pret-
postavke historijskog prevladavanja, navodne, u njegovim č
predstavama, egzistentne muslimanske stagnacije.
Safvet-beg š ć
129
Gdje su, zapravo, te pretpostavke? Vidi ih on u: ć ć
koje č i recep;:;iju modernih nauka i č znanja te, u skladu
s tim, profiliranje nove muslimanske inteligencije; svemuslimanskom
udruživanju zasnovanom na islamskoj etici bratstva i na č mo-
deme organizacije; afinnaciji islamske legitimacije sticanja materijalnog
bogatstva kao osnove č muslimanske ekonomske ć rehabili-
taciji i afinnaciji islamske nauke o moralu; č homogenosti zasno-
vanoj na islamskim demokratskim ustanovama Pri tome, važno je č
ovaj muslimanski (dakle, vjerski) diskurs, ne ignorira č
muslimanski individualitet.
•••
Naprotiv, on je, sa Ljubušakom, č jedne, nazovimo to tako,
protosociologije š č nacije. Ona, kao što smo vidjeli, č II
sebe, mada u nerazvijenom obliku, kao i kod Ljubušaka, svojevrsnu
etnopsiholOgIju Rošl/jako, pa se i on može, u JX>vijesti bosanskohercego-
č odnosno, š č etnopsihologije i socijalno-psihološke misli
ć svrstati II č ove, II đ II kontekstu
evropske znanosti, etablirane znanstvene discipline. Muslimane u Bosni i
Hercegovini, dakle, Ile svodi Ila \jersku, č nwoollo, lIeutralIllI za-
jednicu. Naprotiv, prepoznaj e je i II njenom llorodnom individualitetu.
U njegovoj percepciji, zato, Bošnjaci nisu ništa š č iskonstruirano,
č Bosni strano ili č Naprotiv, figurira, kao što smo ć
vidjeli, njihov višestoljetni č i ž č kontinui-
tet kao autohtonog stanovništva Bosne i Hercegovine. Njihovaje lU1utar-
nja č diferencija, s pravom on konstatira, novijeg vremena, impor-
tirana je izvanjskom kroatizacijom i srbizacijom Bošnjaka koji su, č
u njegovoj percepciji, do č ovih procesa., povijesno egzistirali
kao jedan, istina, vjerski diferenciran, ali u č smislu jednorodan
narod - š č narod.
13
? Sa ovim uvidom i njegovim koncepcijskim
l3? Naravno, iza tog stajališta stoji okrutna zbilja austrougarske okupacije i postanek-
sione vladavine. No, ni on, ć svjetonazor racionalne, č orijenti-
rane muslimanske inteligencije i č elite koja je razumjela da je pod
š ć okupacionom dominacijom č diskurs stvar č iluz-
ij a, za razliku od odredenog kruga č inspiriranih bosanskosrpskih intelektu-
alaca, u njoj, ć te ć sa stanovišta nj egovogjavnog angažmana, ne vidi ništa
revolucionarno ć Naprotiv, on i njegovi sumišljenici II austrougarskom apso-
lutizmu, kasnije korigiranom, navodnom. ustavnošCu i fonnalnim parlamentarizmom.,
kako su ga, č a lo ć lek vidj eli, percipirali bosansko-srpski intelektualci, ne vidi
ni šta č č č i sl., ŠiO bi moglo ili trebalo provocirati mus-
limanski ć revolucionarni, radikalno emancipatorski pokret.
130
Safvet-beg š ć
implikacijama istupa š ć sasvim racionalno, historijski motivira-
no, tada protiv politike denacionalizacije Bošnjaka, odnosno, kao što
smo rekli, njihove č srbizacije i kroatizacije.
138
Otuda da to još
jednom akcentiramo, istupati i protiv pojava muslimanske autosrbi-
zacije i autokroatizacije.
139
U toj povijesnoj sociologiji š č nacije, dakle, sociologiji koja
š č narodni identitet ne percipira samo II njegovom aktualitetu
nego i njegovom historijskom utemeljenju, š ć II svom mišljenju
nije ništa, ć II odnosu na onodobna evropska poimanja naci-
je, č Naprotiv, ć na historijsko-kulturnim dimen-
zijama boš,y"uštva on je, II osnovi, sudionik-recipijent evropskih iskus-
tava s nacijom. Na ovom utemeljenju i ponajviše radi i misli.
Nije to, medutim. kao što smo rekli, ništa č ili č I povijest
:razvoja nacionalne samosvijesti kod evropskih naroda pokazuje kako se
ta samosvijest konstituirala osloncem na svijest o vlastitoj povijesti. A ona
je i ovdje ispunjena ne samo racionalnim uvidima nego i č
mitovima, epskim hipostazama, č percepcijama, posebno
reminiscencijama na herojska doba, č podvige i pobjede, velika
ć i mitski preparirane povijesne uzlete. U svakom č moder-
na nacionalna svijest je neodvojiva od njenih predstava o vlastitom povi-
jesnom utemeljenju. š ć što osviješteno, a što spontano, slijedi ovu
liniju mišljenja i a:finnacije onog nacionalnog u evropskom kontekstu.
Da, đ rezimira ć upitamo: što, II njegovom iskustvu, ulazi u
konstitutivne elemente bošnjaštva, bosansko-<lomovinskog fenomena,
odnosno, II veze đ bosanskog patriotizma i islamske identifikacije?
138 Ta misao, koja je onovremeno izazvala žestoke, iracionalne reakcije protagonista
č pansrbizma i č pankroarizrna, izražava š ć č stih: "Znaš,
š č nije davno biJo;Svega mi sv'jela! nema petnaest ljeta/ Kad u našoj zemlji
ponositoj! I č zemlji Hercegovoj! Od Trebinja do brodskijeh vrata! Nije bilo
Srba ni Htvataj A danas se kroz svoje hireJOba stranca ko u svome šire.! l još nešto,
č oko vješto! Hrabri ponos i srce č Nada sve se č mora:/ Oba su nas
gosta saletilaj Da nam obnu najsvetije blago! Naše ime ponosno i drago;! Eto hore,
š ć razgovore."
139 ć ovakav emancipatorski smisao š ć stihova i savremene inter·
pretacije sa pozicija etnocentrizma vidjeti u njima negativnu inklinaciju. č ć ih
izrazom "agresivnog bosanskog nacionalizma" (Tomislav č ć Kalajev režim u
Bosfli i Hercegovilli 1882-1903., cit izd, str. 226.) ili kretanjem u "mutnim vodama baš-
njak1uka." (Todor Kruševac, č listovi uXIX veku, cil izd., str. 248.)
Safvet-beg š ć
131
U odgovoru na ova pitanje otkrivaju se č elementi koji, đ
mogu ć u jednu embrionalnu teOliju nadje koja ć se kasnije u kontek-
stu, naprimjer, č č č
mitoloških teorija, razviti u evropsku teoriju kulturološke definicije
nacionalnog identiteta. U ovom kontekstu, š ć i smatramo imanent-
nim protagonistom ove defincije nacionalnog individualiteta II bosansko-
č kontekstu.
A ta definicija-teorija insistira, kao što to radi š ć u razmijevanju
š č individualiteta, na njegovim kulturološkim, a ne materijal-
nim, dakle, odnosima koji se č č relacija u socijalnoj, odnos-
no č i proizvodnoj strukturi. Otuda on, š č identitet i pre-
poznaje u transhistorijskim, kulturološko-duhovnirn komponentama:
narodna č ć tradicionalna č svakod-
nevnice, historijska reminiscencija na č uz to herojsku, slavnu,
epsku prošlost ponosa, mudrosti, morala, č zajedništvo, kulturno-
stabilna i superiorna književna, i ć intelektualna produkcija, i sl.
A kad govori o materijalnoj bazi bošnjaštva, dakle, odnosima vlasništ-
va nad, li to doba, zemljom, i ć materijalnoj ć č kap-
itala, onda on, zapravo, favorizira, č i antipovijesno, presudnu
ulogu č stratuma. No, č je, rekli bismo, i sa stanoviš-
ta onodobnih, a ne samo naknadnih, postfestum č reinterpreta-
cija, o jednoj fantazmagoriji. Jer, njegova begovski ć aksi-
ologija ignorira ć status gradskih, đ aktera bošn-
č povijesti. Nije više, č u njegovo doba, taj historijski stratum
svjetsko-povijesno relevantan. Naprotiv, u novom povijesnom kontek-
stu, kao što se pokazalo, prestao je da bude presudnim povijesnim
akterom š č narodnog individualiteta. š ć to, č opsjed-
nut privatnom begovskom ambicijom, ali i historijskim romantizmom,
u epohalno-svjetskom smislu, nije shvatio. Prema tome, ako bi sa
č stajališta vrednovali njegove percepcije bošnjaštva u ovoj nje-
govoj dimenziji, onda bi morali ponoviti istu argumentaciju i iste
sudove koje smo izrekli i oljubušakovoj ć predstavi
povijesne misije begovskog stratuma ć Otuda, ovdje i ć
reproducirati tu ć č č opservaciju. ć u ovom
kontekstu, tek akcentiranje jedne od, u našem uvidu, važne inkonzisten-
cije u njegovom mišljenju. Insistiranje na doktrinarnoj apologiji djelat-
no-supstancijalne misije begovskog stratwna, u vremenu kad je ona,
objektivno, ć anahronizirana, đ i preferiranje nove evropski i
132
Sa/vet-beg š ć
islamski obrazovane inteligencije II narodnom ć samoosv-
š ć i ć napretku muslimanske zajednice, na drugoj strani,
indiciraju Č đ č tradicionalizma i recipi-
ć modernizma, č koju njegovo mišljenje nije moglo
racionalno razriješiti i prevladati.
ć možemo ć š ć je jedan od ranih š č
intelektualaca koji su, i neosviješteno, a ne samo iz č
č razloga, recipirali kulturološke teorije !lacije i iz njenih horizona-
ta mislili š č narodni individualitet. Otuda i možemo ustvrditi:
svaka rekonstfukcija povijesti kulturoških teorija-defincija nacija na tlu
BiH morala bi se vratiti š ć kao jednom od svojih meritornih
izvorišta.
• ••
Sa stanovišta povijesti š č državno-pravnog mišljenja, II vrijedne
domete njegove č misli uvrštavamo 'i recepciju ideje i
doktrine o historijskim i prirodnim pravima muslimana na Bosnu i
Hercegovinu kao Iy'ihovu autohtonu domovinu. Ova doktrina, II fonni,
navodnog, hrvatskog prirodnog, historijskog, č i državnog prava
na Bosnu i Hercegovinu, kako konstituent, figurirala je II pravaškoj ide-
ologiji i ć i ideologijama i politikama velikohrvatskih pretenzija na
Bosnu i Hercegovinu. Neovisno od toga da li ju je preuzeo iz pravaštva,
pod č uticajimajedno vrijeme oblikovao svoj č svjetonazor,
ostaje relevantnom daje on, u našem uvidu, prvi Bošnjak koji
je ovu doktrinu tretirao kao č i legitimacijsku osnovu musli-
manskih prava na Bosnu i Hercegovinu kao sopstveni historijski i prav-
č domovinski individualitet.
Na drugoj strani. bez obzira na izvjesne č i konfuzije, ona
se doktrina u njegovom mišljenju objektivirala II fonni bosallSkoherce-
č č politike kao državno-pravne fonnuIe unutar
koje se mislilo raz:tješenje onodobnih kontroverznih projekcija ć
statusa Bosne i Hercegovine. Otuda, svaka rekonstro.kcija povijesti ideje
i politike č autonomije mora u sebe č i
š ć percepcije.
U takvom č i ć aksiološkom horizontu on
ć i dalje, ć o narodu a ne narodima Bosne i Hercegovine,
ć za interesnu disperziju koju sa sobom donose ustavnost, parla-
Safvet-beg š ć
133
mentarizam i š č na najviši vrijednosni rang ć bosanski
palfiotizam kao središte i izvorište ć dobra, tolerancije, sloge, brat-
stva i konvergencije đ unutarbosanskih sllbidentiteta, dakle, vri-
jednosti koje osobno, II svom svjetonazoru, i preferira. Otuda, rekarl-
shl/krija povijesti ideje i sadržine bosanskog patriotizma, takoder, mora II
sebi č i š ć iskustvo ovog fenomena modernog svijeta .
•••
Interpretativna dedukcija teorijskih vrijednosti š ć misli, i to sa
stanovišta njihove relevancije unutar evropskih socijalnih znanosti i u
povijesti č znanosti II Bosni i Hercegovini, kako je ona
u ovom rezimeu č naravno, ne zaboravlja č vremena u
kojem je ona nastajala i fonnulirana. No, istraživanje i č tih vre-
menskih žigova ostaju u domenu biografizma i, s pravom, č
historiografije. S tom š ć o metodsko-pristupnim granicama naše
interpretacije, ć se rekonstrukciji socijalne, kulturne i č
misli Osman Nuri ž ć č njegovog, u jednom vremenskom peri-
cx:Iu, saradnika-koautora na nekim č kulturnim projektima
135
C! ociološki diskurs II interpretaciji karaktera muslimanske zajed-
i:}) nice II Bosni i Hercegovini i kritika politike muslimanske
nacionalne dezindividualizacije što se provodila II č kul-
turnim, obrazovnim, medijskim i č fonnama njihove srbizacije i
kroatizacije, II bitnome obilježava žanrovski heterogenu misao Osmana
Nuri ž ć Ona, na drugoj strani, otkriva fenomen kojeg, ć smo to
,
rekli, č kao nesigurni ili kolebljivi č identitet pa i on ulazi
II č đ njegovog osobnog iskustva svijeta naroda i
politike. Unutar ovog tematsko-problemskog kruga, ć pri
tome, njegov osobni ili koautorski književni rukopis, l naša interpretacija
ć se koncentrirati na njegov publicirani tekst koji ima socijalnu i č
relevancij u.
2
Metodom analize eksplicitne sadržine, ali, još više, metodom
l Prvo književno djelo objavio je 1894. godine: Ago ć Pripovijest iz prošlosti
Mostara, Zagreb, 1894., Hrvatska biblioteka. Ova pripovijest prethodno je izašla u
č "Dom i sviet", god. vnl1 894. Književna djela kasnije pisao j e zajedno sa pri-
jateljem Ivanom ć ć Objavljivali su ih pod č pseudonimom
Osman-Aziz: Bez nade. Pripovijest iz mostarskog života,''M:atica hrvatska", Zagreb,
1895.; Bez svrhe, Slike iz života, "Matica hrvatska", Zagreb, 1897.; Na pragu novog
doba, "Matica hrvatska", Zagreb, 1896.; Pripovijesti iz bosanskog života, Društvo Sv.
Jeronima, Zagreb, 1898.
2 Islam i kultura, Zagreb, 1894. Muslimansko pitanje u Bosni i Hercegovini, Zagreb,
1902.; djelo je objavljeno anonimno; Islam i Prosvjeta, II ediciji "Gajretova predavanja";
Muslimanska versJw.prosverna autonol1Uja u BiH j pitali je halifata (povodom 2S-godiš--
njice ž ć pokreta), "Gajret", Sarajevo, IX (J925.), hr. 7, 8, 9-10, ll, 12, 15;
136
Osman Nuri ž ć
imanentne analize i prepoznavanjem implicitno č konzekvencija
njegove misli, ć se ž ć ideje i koncepcije koje imaju
svoje dignitetno mjesto II povijesti socij alne i č misli II Bosni
Hercegovini.
Aksiološki po,tul.ti:
islam, domovina, narod
Islam je za ž ć apsolutno središte vrijednosti, aksiomatska
izvorište orijentiranja i percepcije svijeta života i njegove interpretacije.
HNarnaje naša vjera najsvetija i najuzvišenija stvar, i ništa na svijetu nije
tako veliko i uzvišeno, da bi se moglo uporediti s tom svetinjom. Ako
nas tko povrijedi II imetku, osobnoj č ili ozlijedi na tijelu, mi mu -
ako ć - možemo i oprostiti, ali uvrede vjere, povrede vjerskih
ć Diti možemo niti smijemo ma kome oprostiti. Kad se radi o
vjeri, kod nas prestaju svi obziri, za obranu vjere mi smo spremni žrtvo-
vati sve, pa i život svoj."3 U aksiomatskoj preferenciji islama i njegove
apsolutno ć vrijednosti on je eksplicitan: "To ravnalo, taj
putokaz, koji ima da nas vodi na putu prosvjete i koji ima da nas
ć kako da udesimo naš ć a nada sve obiteljski život, jeste
naša sveta vjera - Islam."4 Njegov sociološki diskurs, književni rukopis
i č credo do kraja su posredovani islamom. I onda kad se otvara
ka recepciji zapadnih vrijednosti, ne izlazi on II sekularnu sferu i ć
da svoju rasudnu ć subsumira logici profanog. Naprotiv, ostaje u
islamskom diskursu ć u njemu emancipatorski potencijal.
Islamje otvoren ka recepciji modernog znanja, obrazovanosti, kulture,
vrijednosti rada, tehnike, č ethosa. "Islam je vjera razuma,
u njegovim zasadama sadržana su č napredka, usavršavanja,
dobrostivosti i đ ... Islam i civilizacija dva su uzajamna pojma,
Muhamed a. s. i Kur'an, Kultuma istorija Islama, I, Beograd, 1931.; Borba muslimana
ul versku i valaifSko-meariftlal autonomiju, u: Vladislav ć Osman ž ć
Nikola ć Bosna i Hercegovina pod austro-Ugarskolllllpravom, Geea KonA. D.
- Beograd, 1938. TakCK1er, II BehaMl pod vlastitim imenom i pseudonimima Vwnik, Nedim,
AMil/hak, Dllfl!ndiš i Dževad objavio je više, za interpretaciju njegove socijalne i č
misli, relevantnih tekstova.
3 Vamik (Osman Nuri ž ć Papimati križari, "Behar", 211901-1902, 5, l. juli
190\., str. 120.
4 Osman Nuri ž ć č Islama i naš zadatak, "Behar", JfI900-01, I , str.12.
Osman Nuri ž ć
137
dva č faktora."5 U sociološkoj anatomiji muslimanske zajednice
ne stoji na nekom islamu izvanjskom stajalištu: naprotiv, unutar njegove
aksiologije ć se njegov č diskurs. Otuda, u svojoj recepciji islama
ć ga osloboditi od unutarnjih predrasuda, bajkovitih naslaga, legendi,
pseudohadisa, konzervativnih valera, imobilnih konotacija. Istovremeno je
rigorozni č nmogovrsnih negativnih stereotipija što nastaju i figurira-
ju izvan islamskog svijeta, onog na evropskom Zapadu, ali i unutar bosan-
skim Mru;limanima susjednih naroda.
No, u njegovoj percepciji islam ne proizvodi anarodnu svijest niti se igno-
rantski odnosi spram patriotizma kao vrijednosti. Naprotiv, uz islam, i
respekt etnicKog, narodnog individualiteta "svetog" ranga
6
i patn'otske
samosvijesti kao idealnog nonnariviteta, ulazi u vrijednosno-aksiomatski
krug unutar kojeg se ć njegovo mišljenje-vrednovanje i interpretiranje
onodobne socijalne zbilje. U identifikacij i i ovakvom ra.ngiranju ovih vri-
jednosti ž ć je nedvosmislen: "Vjera, domovina, narod - to su
najuzvišenije ideje, najsvetije stvari što ih č može imati, to su ideali
za koje svaki pošten raditi mora. Raditi za te ideale, nije dosta samo
htieti, treba biti prožet i zadahnut tim idealima, uz to imati znanja, č
nepoklebivu i uztrajnu volju i vjeru u narodne svetinje i ć domovine."7
Islam, dakle, u njegovoj percepciji, ne implicira indolenciju spram državno-
-domovinske egzistencije kao vrijednosti. Naprotiv, u islamskoj nauci je utvr-
đ ''' Hubu! vatani minei iman" -ljubiti domovinu svoju dužnost je vjers-
ka.''8 č relevancija ove patriotske aksiologije pokazuje se i u kontek-
stu u kojem se fonnulira: to je kontekst iseljavanja Muslimana u TillSku. U
ovakvim preferencijama, ć ih pozitivno u dogmatici islama,
Osman ž ć Nuri istupa protiv ove politike koja je mjestimice, u jednom
vremenu, motivirana i autoritetom nekih ''plVaka'' ž ć grupe"Y
5 Cit. djel o, str. 13.
6 ž ć je objavio prijedlog da se iz javne upotrebe izbaci lennin mulU/medanci kao
ime za "islamski narod" u Bosni i Hercegovini i da se upotrebljava naziv muslimani.
(Muslimani, a Ile IIlIIhamedanci! Poslanik, il Ile prorok i propheta. ledan predlog.
"Behar", 1/1900-1 901, 1,6.)
7 Osman N. ž ć Muslimansko pitanje ... nav. izd. , str. 88.
8 Osman N. ž ć Dolazak hadiija, "Behar", I. maj 1900., god. L, 190111, str. 29.
č OYU misao on povodom povratka hadžija i još jednom kaže: " ... sretni su i zado-
volj ni što se ć na svoju rogjenu grudu, jer, ljubiti svoju domovinu dužnost je
vjemika."(Cit. teks. str. 29.)
9 " ... nj ihovoj (se) č i pohlepi pridružila i zloba, koja je našla svoj bezdušni vrhunac
u potajnom propagiranju na iseljavanje". (Mllslimanslw pital/je ... ci t. izd., scr. 66.)
138
Osman Nuri ž ć
ž ć đ ne ostavlja nikakve dileme o tome što podrazumijeva
pod domovinom: "Želimo li se održati i napredovati, mi moramo svi kao
jedan biti prožeti jednom mišlju, a ta je: da su Bosna i Hercegovina naša
domovina, da smo tu nikli i odrasli, da svaka stopa zemlje, krvlju poškra-
pana, govori o slavi, prošlosti, ć i ć naših predaka."lO Otuda je,
unutar svoje rigorozne kritike ž ć pokreta" konzistentni pro-
tivnik i č seperatizma koji se ć i II vjerskim i II
vakufskim pitanjima, posebno, fonnulirao i zahtijevao unutar ovog pokre-
ta Zato neprestano kritizira protagoniste - č a}XJstole"l l ili
"oligarhijska ć ili "nove apostole"13 - te" države Hercegovine"; 14
II supstancijalnom smislu, odbacuje mostarski ", .. direktorij države
Hercegovine .. ,"15 ..... koji traži odciepljenje vakufa i posvemašnje odie-
ljenje od svoje bosanske ć ... ",16 i " ... koji Deee ništa, ama baš ništa,
da znadu za svoju bosansku ć
No, on zna i za stratifikacij ski karakter patnotIzma, za njegove
demagoške oblike, za njegov mimikrijski karakter, Otuda je rigorozni
č takvih oblika i preparacija patriotske svijesti: u njima se uvijek
partikularni interes nekog unutannuslimanskog stratuma ili neke elitne
grupacije predstavlja kao cjelina interesa muslimanske zajednice, 18 dakle,
pojavljuje se, recimo to tako, kao laž.
10" /' 1.." " --' 89
11'l US mwnslW pIta/ije , .. Cit lo.J., str. .
I I Cit djelo, str. 93.
J 2 Ci t djelo, str. 94.
13 Cit djelo, str. 84.
14 Ci t djelo, str, 87.
15 Cit. djelo, str. 92.
16 Cit djelo, str. 93.
17 Cit djelo, str. 84.
18 I ovdje, ć OVll svijest o lažnom pattiotizmu koj i parcijalitete promovi·
ra u cjelinu, ž ć misli na elitu ž ć pokreta: "11<0 da vjeruje ... u njihov patti-
otizam, kad se zna, da su sami dosta posvojili vakufskih dobara i da nikada, ama nikad
u svom životu nisu narodu č dobra ni koliko što može muha poni eli na krilu; TKo
da vjeruje u islamske ć i narodni patriotizam jednog iksa ili ipsilona, koji je od
svog postanka pa do danas živio takvim životom, koji se ne da opravdati ni najliberal-
nijim č modernog slobodnoumnog ć morala i pristoj nosti ... "
(Muslimansko pitanje ... cit izd., str. 90 - 91.)
Osman Nuri ž ć
139
Medutim, ako je nedvosmislen u poimanju domovine, 19 onda se ta raz-
govijetnost ne može identificirati u njegovom poimanju naroda kao
svete vrijednosti. Na tlu njegovog razumijevanja i kod ž ć javlja se
fenomen kojeg smo ć č kao nesigurni ili ko/ebljivi identitet.
Još kao ..... student Šerijatske č škole, osobito je bio prožet
č ć doktrinom ... ",20 bio je u ... dobro poznat kao Hrvat upoz-
navši 1uvatsku nacionalnu ideju preko literature koju je dobijao od Esada
ef. ć iSafvetbega š ć Otuda, javni angažman č
sa prohvatskom č identifikacijom.
22
U ovo vrijeme ..... njegova
'fiks-ideja' je spajanje Bosne i Hercegovine sa velikom Hrvatskom."'23
Potom, ć od razlikovanja vjerskog i č identiteta, ž ć ć
eksplicitno prihvatiti, definirajmo to tako, č ili panlnvatsku
politiku s kojom se muslimani u Bosni i Hercegovini identificiraju kao
č Hrvati.
24
No, on osobno, u svojim tekstovima č
karaktera, nigdje eksplicitno ne deklarira svoju 1uvatsku č identifi-
19 On, naravno, u kontekstu austrougarske vladavine, još ne govori o Bosni i
Hercegovini u državno·pravnom i č diskursu, pa č Bosnu i
Hercegovinu patriotskim kategorijama, č "domovina", "rodna gruda" i sL No,
i tada je jasno: niti Tursku niti Austro-Ugan;ku ne smatra domovinom.
20 Muhsin ć Književno stvarwlje muslimanskih pisaca u Bosnj j Hercegovini u
doba austrougarske vladavine, Tom I, Akademija nauka i wnjernosti Bosne i
Hercegovine, Sarajevo, 1973., str. 148. ć smatra da je ž ć rano prihvatanje
ideologije č ć bilo , .... direktna posljedica njegovog drugovanja, još II ranim mla·
č danima u Moslaru, sa Ivanom č ć sinovcem don Frane č ć u
to doba č viših razreda ginmazije u Sarajevu." (Cit djelo, str. 149.) I njegovo
č š ć u demonstracijama 1895. godine u Zagrebu prilikom dolaska Cara, zašta je đ
na zatvorsku kaznu od 4 mjeseca, ..... ilustruje č ć č
egzaltaciju ž ć u to doba ... ". (M. č cit djelo, str. 157.)
21 Tomislav č č Kalajev režim uBosnj j Hercegovini 1882·/903., cil izd., str. 306.
22 Toje rana faza kada se ž ć u Zagrebu (1890.) upoznaje sa Franom Supilom, piše
II njegovoj ''Crvenoj Hrvatskoj", recipira ideologiji Ante č ć piše u hrvatskim
listovima "Hrvatska", (list Stranke prava), "Hrvatsko pravo", "Obzor", "Bog i Hrvati",
"Mlada Hrvatska", "Dom i sviet" i objavljuje svoje djelo Islam i kultura, nav. izd
23 T. č č cit djelo, str. 307.
24 Č IX godišta, "Behar", 15. maj 1908. godine, br. 1, str. 403. Na
ovoj panhtvatskoj platformi u đ č odbor ''Behara''ulazc i Safvct·beg š ć
ž š ć (Mirza Safvet), Fehim ef. Spaho, š:ukri ef. ć (Prema: cit teks., str. 402.)
140
Osman Nuri ž ć
kaciju, a tek uzgred jezik II Bosni ć č kao luvatski.25 č II žiži
svoje kritike ž ć neprestano ignoranciju "rnaterinjegjezika" od strane
konzervativnih struktura unutar ulemme2
6
i pledirati " .. . refonnu odgoja
II obitelji i školi na osnovu populariziranja i zdravog č islamskih
istina na materinjemjeziku.''27
Projugoslovenska č identifikacija, s kojom se mijenja i odnos
prema državno-pravnom statusu Bosne i Hercegovine, nastupa kod
ž ć kasnije, sa kraja I svjetskog rata
28
a manifestira se indirektno,
II njegovomjavnom č angažmanu.
29
No, bez obzira što, iz č ili koncepcij skih razloga, podrazu-
mijevao pod narodom, ž ć je bio svjestan ne samo vjerskog nego i
narodnog individualiteta muslimana Bosne i Hercegovine.3
o
25 Tako ć samo na jednom mjestu II Muslimanskom pitanju ... posredno indicirati da
jezik muslimana naziva hrvatski m jezikom: "A što je naj ljepše - ni same "hodže" ne
znadu niti razumiju lu zbrku, smiešanu od tri, č jezika, pa kad djaci č samo
šIO se onim č pridodavaju hrvatske nastavke ... ".( Cit. izd., str. 46.)
26 " ... mi se svemu lomu tvrdokorno opiremo, ć i svoj maternji jezik."
(Muslimansko pitanje ... cit. izd., str. 28.) Insistira da se nastava u vjerskim školama
obavlja na maternjem jeziku.
27 Mus/ima/Uko pitanje ... cit. dj elo, str. VI
28 Na ralnO rdsu\o Austro-Ugarske monarhije meritomi Bošnjaci, kao što jc to č
u kontekstu č š ć drlavnopravnog mišljenja, odgovaraju na tri
č Grupa oko Safveta š ć zagovara pripajanje Bosne i Hercegovine
Hrvatskoj a grupa oko Senfa Ć predlaže pripajanj e Bosne i Hercegovine
đ ć grupa radi na jugoslovenskom ujedinj enj u (Hamid Svrzo, Halid-beg
Hrasnica, dr. Mehmed Spaho, Smail-aga Ć ć a njoj pripada i Osman Nuri
ž ć (Prema: Enver ž ć č kretanja đ Muslimanima Bosne i
Hercegovine za vrijeme prvog svjetskog rata, u: č skup ć 80. godišnjici
aneksije Bosne i Hercegovine, Akademija nauka BiH, Sarajevo, 1991., str. 234.)
29 Posredno ilustrira tu novu orijentaciju i to što je ž ć kao predstojnik Banje Luke
" ... djelovao Ge) II pravcu sjedinj enja Bosanske krajine i Bosne i Hercegovine sa
Srbijom." (Enver ž ć cit djelo, SIT. 234.)
30 Zato i piše kako je neophodno č sl'Oj narodni i ljerski individua/itet. (Musli-
malIsko piranje ... nav. izd., scr. 89.)
Osman Nuri ž ć
Odnos prema Režimu:
vlast, konformizam i kritika
141
Osman Nuri ž ć a nije, kao što srno ć vidjeli, u tom stanovištu eks-
centrik, pledira muslimansku inkorporaciju u Poredak. Pri tome i on boš-
č odgovor na Režim vidi u adaptaciji s kojom ć se
recipirati ć svenarodnog napretka što ih nosi u sebi poredak
č vrijednosti. Angažman u č sferi obrazovanja, kul-
ture, rada i ekonomije, na jednoj strani i, na drugoj kooperativna, kons-
truktivna participacija u sferi politike, odnosno, :fi.mkcionalna participaci-
ja unutar birokratske administracije Režima - u tome vidi on racionalnu,
povijesno smislenu i egzistencijalno djelotvornu š č
politiku.
ž ć nema, pri torne, iluzija o ć i smislu bilo kakve pre-
č ili subverzivne politike unutar austrougarskog režima. Otuda,
i pledoaje za, č to tako, č politiku: "Treba se
posve sprij ateljiti i saglasiti sa današnjim položajem i stanjem, te u smis-
lu toga i raditi, a ne obazirati se na kojekakve fantazmagorije i
ć promjene."3l No, ne č ni č "opozicioni"
diskurs, ali to jest racionalna, funkcionalna, a ne radikalno subverzivna,
nasilna, vaninstituciona1na, ilegalna opozicija. U tom smislu ć pisati
kako on ne zagovara " ... da svi muslimani sliepo pristanu uz vladu, da
u njezine ruke polože svu svoju sudbinu i da se ništa sami ne brinu.
Bože č Naprotiv, mi ć da ima i opozicije j kritike, jer i
opozicija i kritika, ali razumna i stvarna, dobra je i koristna II svakoj
stvari, a č u upravi. I kako je škodljiva i štetanosna i sliepa i rob-
ska privrženost, tako je i još gora opasna i štetna i tvrdoglava i nerazum-
na oporba. Dakle est modus in rebus. "32
Narod, masa i politika
ž ć mišljenje, JXlsebno ono koje se upušta II anatomsku analizu
duhovnog i materijalnog stanja muslimanske zajednice, ć se unutar
jedne šire, i imanentno ć koncepcije ili predstave o narodu,
odnosno narodnoj društvenoj zajednici, i to u onome što onajest i što bi
31" l· 1._ ·· .. d. 89
mUS ImansKO pltO/IjC .•.. ,CIt. IZ ,str. .
32 Cil djelo, str. 90.
142
Osman Nuri ž ć
nonnativno trebala biti. Ta predstava, zapravo, logikom, recimo to tako,
vrijednosnog mOllOCelltrizma, preferira društvenu monolitizaciju oko
konsensualnog i apsolutno neupitljivog središta aksiološkog orijentira-
nja. Oruda, ona sadrži II sebi jedan, defmirajmo ga II ovoj terminologi-
ji, mOflokratski mentalitet koji posreduje cjelinu narodne egzistencije.
Ovdje se narod, II našoj interpretativnoj percepciji, zamišlj a II
č diskursu, kao neki oblik organizma II kojem cjelina i
dijelovi funkcioniraju č I j oš radikalnije formulirano, narod
se, ovdje, č zamišlja logikom jednog diskretnog mehallicizma, pa se
slika kao stroj i opisuje č terminima mašine)3 U svakom
č II našem č uvidu, totalitarne implikacije ovakve per-
cpecije naroda, koje su II č oblicima naturalizma, organicizrna
ili mehanicizma-mašinizma prisutne II meritornim filozofijama Evrope
druge polovine 19. ć nisu kod ž ć razwnljivo, osviještene.
Uz ovu predstavu o prirodi narodne društvene zajednice, na č tlu
traga za uzrocima dekadencije muslimanskog društva, važna je još jedna
njegova, u osnovi, sociološka percepcija. Odnosi se na fenomen mase
kojeg ž ć interpretira unutar svog č uklona prema protagonis-
tima ž ć pokreta". No, neovisno od tog neposrednog konteksta,
njegova su zapažanja, s našeg č stajališta, o fenomenu mase soci-
ološki relevantna. Racionalna politika, u njegovom uvidu, ne može se
voditi na demagoškoj animaciji mase. Što, zapravo, masu karakterizira?
Prvo, kod " ... masa je č ć nego hladno razsudjivanje ... ".34
Mase lahko zapadaju u oduševljenje a JX)litiku " ... ne može dugo pratiti i
nositi oduševljenje masa ... ", jer, one su prevrtljive, a na kraju ć
"djela".3
5
Narod se može pretvoriti II masu, u " ... prostu s\jetinu" i to " ...
33 Fonnulira eksplicitno takvu predstavu: "Svi č zajednice moraj u biti svjestni
ć svrhe i ć probitaka, te prema lomu i raditi. Ta ć svrha mora svima biti
sveta i uzvišena, svi moraj u biti toga svjestni, te nastojati oko oživotvorenja tih ideala,
ne š ć zato nikakovih ŽItava. Dok tako svi rade i nastoje oko oživotvorenja ć
č ideala, dotle se Opel svaki pojedinac brine i trudi, da sebe što bolje č
te da uzmogne što izdašnijom podporom poduprleti č narodne težnje. Bogataš
materijalno, wnnik svojim duševnim produktima, a radnik svojim p:>šternm i patriot-
skim radom: svi skupa u zajednici č napried kolo narodne ć Tako đ
dlUŽlVO ili država izgleda kao jedan stroj, u kojemje i najmanja spravica na svom mjes-
tu; a nadje li se što, da je đ il i nevaljalo, nastoji se popraviti, izgladiti ili - neda li
se to posve izbaciti, da drugima ne smeta. To su zahtjevi i uvjeti ljudskog društva."
(Muslimansko pitanje .... cit. izd., str. 5.-6.)
34 " ,. ko·' .. _..1 IV
mW Imans pitanje .. . , CIt. ILlI., str.
35 Cit. djelo, str. IV
Osman Nuri ž ć
143
podlim i č č huškanjem ... ";36 narod se "da zavesti", uz pritisak
ć okolnosti, toliko da se ponaša "kao s\jetina". Izmanipu-
lirani narod i narod srozan na nivo mase i svjetine, zapravo, ima svoje
predstave i zamisiii, a đ demagogije svoje konspirativne interese:
raskol đ naroda i đ je do kraja radikaliziran.
37
No, on je uvjeren
da je masa, na kraju, fonnulirajmo to tako, radikalno sankcijski sposobna
spram đ demagoga imanipulanata: ..... nu tko razdražuje samo
ć ne č ć i s razborom masa, toga tim sigurnije napusti-
ti i na nj se oboriti upravo one iste mase, koje su mu prije klicale slavu.
Kako godj što može biti ugodna privrženost puka, još teža je zaslužena
njegova ć neljubav, mržnja. S toga ć se vazda najsigurnije
č oni, koji jedino idu za tim, da rad posebnih svrha nastoje da -
bilo kakvim sredstvima - predobiju mase. "38
Otuda u svoj č analizi anatomije muslimanske zajednice i
odbacuje politiku utemeljenu na podraživanju i manipulaciji musliman-
skim narodom. No, na drugoj strani, ne prihvata ni ć pred-
stave naroda kao takvog: odbacuje i tu fonnu demagoške manipulacije
narodom. Zato u svojoj anatomiji muslimanske zajednice i ć s onu
stranu takvih idolatrija, " ... zapitati vlastite mane svoga naroda, tome
tražiti liek i nastojati, da se te mane č i izkoriene ... ".3
9
č anatomija
muslimanske zajednice
ć od islama kao integralnog središta vrednovanja-mišljenja-djelo-
vanja kao i od ć identificiranih nonnativnih predstava o narodu, ž ć
poduzima opsežnu č anatomiju muslimanskog društva u Bosni i
Hercegovini i to iz perspektive sociološkog diskursa. A to č njegovoj
č refleksiji izložene su sve relevantne dimenzije društvene egzis-
tencije Musliinana: ne zaustavlja se ni na jednom njenom partikularitetu
ili subidentitetu, s onu stranu kulturološkog ili č
36 CiL djelo, str. 3.
37 U radikalno č diskursu, ž ć uscvari, u ovoj analizi ima u vidu, navodno,
manipulativnu prirodu ž ć politike što za konsekvenciju ima degradaciju musli-
mana na razinu mase i svjetine.
38 Mus/imanslw pitanje ''', ,cit izd., str. IV
39 Cil djelo, str. 92.
144
Osman Nuri ž ć
redukcionizma, koji, č totalitet narodne egzistencije svodi na jedan
njen predikat pa taj predikat uzdiže na rang njenog apsolutnog đ
rasudnom i č snagom, č percipira temeljne oonoseu koji-
ma prebiva muslimanska zajednica. ć se II toj kritici sistematski,
č i metodski osviješteno i konzistentno: na razini je deskripcija,
dijagnoza, kauzalnih objašnjenja i č anticipacija.
Na nivou deskripcije njegovi uvidi indetificiraju spoljne manifestacije
muslimanske egzistencije.
40
Na razini dijagnoza njegova misao identifici-
ra ć dekadenciju muslimanske egzistencije. Napokon, socijalnopsi-
hološki ć sa stanjem straha uspostavljenog Okupacijom,
Muslimani zapadaju II ć atmosferu rezignacije, indolencije i dekaden-
cije. ć takvu deskripciju on ć ć '1] ovo dvadeset godina
vidno pada II č da muslimani silno nazaduju i s dana II dan sve to više
propadaju. Bogatstvo i posjedi, koje su imali do okupacije, č je opa-
dati i ć se sada dobrahno izmaklo iz muslimanskih ruku. Novim kulturn-
im tekovinama, koje se đ u našim zemljama, malo se ili nimalo
koristimo mi muslimani, a trgovina i obrt na veliko dnevno nam bježi iz
ruku. Dakle dva ponajglavnija fuktom ljudskog družtva i dva najglavnija
č modeme dJiave: materijalno dobro staoje i duševna inteligen-
cija fale, manjkaju nama muslimanima Bosne i Hercegovine."41
Na nivou kauzalnih objašnjenja njegova misao traga za uzrocima musli-
manskog zaostajanja i besperspektivnosti. Uzroke ne vidi ni u prirodi isla-
ma ni u politici vlade.
42
ć uzrok vidi u nedostatku monOCCD-
č č ili č pojmljenih, č vrijednosnih
orijentacija unutar kojih se definiraju ideali i ciljevi muslimanske zajed-
nice. Otuda ć i ć " ... mi nemamo pravih ideala o našoj domovini i o
našem obstanku."43
40 Ulaze u tu desIaipciju njegove slike moralne i socijalne patologije, kao naprimjer,
raskalašenosti na č opijanja po kafanama., licemjerstva pojedinaca spram vlasti,
\crvnih delikata j sl.
41 Muslimansko pitanje ... nav. izd., str. 4.
42 Islam nije smetnja ka napretku, a austrougarska vlast stvara institucionalne, materi-
jalne i druge pretpostavke, poput refonni nastavnih planova i programa, za napredak
muslimanske zajednice.
43 Muslimanko pitanje ... cit. izd., str. 88. ć da je vlada stvorila institucionalne
i materijalne pretpostavke za napredak muslimanske zajednice, on ć II tom smisiu,još
jednom ć " ... nama muslimanima ne fale sredstva i prilike za svaki duševni, prosv-
jetno-vjerski i materijalni napredak, ali nam fali glavno poticalo na rad i napredak, fali
nam č ć ideal." (Mllslill/usko pitanje ... cit. izd., str. 88.)
Osman Nuri ž ć
145
Unutar ovog ć objašnjenj a, ulazi on i u identifikaciju posebnih
uzroka muslimanske dekadencije. U njena dva glavna "razloga" uvršta-
va " ... nepoznavanje vjere i narav naših Ijudi."
44
Pod naravi muslimana
Bosne i Hercegovine {X>drazumijeva č i mentalitet što su se
fonnirali još u doba osmanske vladavine Bosnom. Ne radi se, dakle, o
" . b' <<45 l' '" b I··
... naravnoj nesposo nostI... mus unana Jer, ... o ratno mus Iman!
su otvoreni i talentirani ... ",46 nego o đ mentalitetima i imo-
bilnim vrijednosnim orijentacijama. U takvo đ spada averzija
prema školovanju, strah od inovacija,47 sklonost ka rezignanciji, nes-
posobnost prihvatanja k.apitalizma,48 đ vrijednosti rada
49
i sl. Ta muslimanska "narav" č se slika ovako: " ... stoljetna
neurednost i zapuštenost, a s druge strane primrzla ć i odporna narav
našeg svieta za svaku promjenu, pa ma kako plemenitu i korisnu ...... 50
Nepoznavanje islama, u njegovoj percepcij i, ipak, glavni je uzrok
dekadencije muslimanske zajednice. "Kako prije, tako se i danas naš svi-
jet krije za ustanove vjere, ć uistinu ni vjere ni onog, što ona
dopušta, što trpi, što li zabranjuje. Jer da su se muslimani Bosne ikada
držali svoje vjere kako treba i dalje se danas drže, oni bi danas bili prvi i
ć element Bosne, č su ovako tužan reliquij ...... SI Ostaje
konzistentan u ovoj percepciji: " .. . sva naša duševna i materijalna bijeda
dolazi samo i č otuda, što ne poznamo temeljne osnove i bitnu
svrhu Islama."52 Zbog nepoznavanja svoje vjere, što za konzekvenciju
44 Muslimansko pitanje ... cit. izd., str. l B.
45 Cit. djelo, str. 16.
46 Cit. djelo, str. 16.
47 Dok su katolici i pravoslavni " ... prionuli uz rad i školu, muslimani su pohvalno upi·
rali prstom u one "prave turke", koji nisu davali svoju djecu na nauke j školu, koji su sc
odupirali svakom napretku, makar da im sc sinovi i č ć duše i gnjiju u smrdljivom
kalu nerada i dangube." (Muslimansko pitanje ... cit. izd., str. 12.)
48 Dok su drugi prihvatli novi ekonomski poredak " ... naš ć kapitalista sa svojim
novcem nije znao, što se veli, uzeti ni oku soli." (Cit. djelo, str. 13.)
49 "Kako je sa školama, tako je i sa radom u ooce, uzprkos toga, ŠIO sc u Kur-anu,
hadisu i svim islamskim teoložk:im knjigama č rad. kao sveta dužnost. Uzprkos
svega toga, gdje Icnijeg i bezposlenijeg, gdje nemamijeg svieta od nas?" (Muslimansko
pitanje ... cit. izd., str. 23.)
SO" l· ,._.. . ,-" SS
/v/us ImanslW pilanje ... CIt. uu., str. .
51 Cit. djelo, str. 22.
52 Osman N. ž ć č Islama i naš zadatak, cit. izd., str. 14.
------------------ ---------------------- ---
146
Osman Nuri ž ć
ima i to daje prakticiraju više površno, formalno, muslimani su " ... okor-
jeli II nekim predrasudama, koje se č kose sa ustanovama Islama, a
otuda i radi toga se đ da njihova mladež, pa i stariji, upravo lahko-
umno i bezsvjestno gaze svetinje vjere i morala. Oruda ona pokvarenost
neizobražene mase i skrajna vjerska indolencija njihove poluinteligenci-
je."53 Ni prozelitizam, č je rigorozni č bio.
54
kao što je bio i
č i slabosti vlade i č ignoriranja austrougarskih propisa o
ovoj materiji,55 II uvidu Osmana ž ć Nurija ne može se objasniti tek
spoljašnjim razlozima: i on svoje tlo nalazi na nedovoljnom poznavanju
izvornih vrijednosti i dogmatike islama.
56
Glavni krivac muslimanskog nepoznavanja islama jest ulema koju
ž ć slika II krajnje negativnim bojama. Moralna dekadencija,
egoizam, medusobni antagonizmi, dogmatska nekompetencija, vanjski,
ritualni isprazni sjaj,57 č i ignorancija č i rada, 58 nedos
M
53 Cit djelo. str. 16. U nepoznavanju islama ž ć vidi izvore njihovom otporu reforM
mama i za vrijeme osmanske vladavine tl Bosni, pa i bosanski pokret za aUlonomiju
Huseina š č ć č kao konzekvencu onog nepoznavanja. I pri tome, cijeli
pokret vidi u negativnoj konotaciji, ne kao borbu ''7.a svete ideale, za visoka č (cit
djelo, str. 20) nego kao periodu kojaje " ... na sebi nosila č znak svojevoljnih hira,
osobnih ć i č mržnje." (Muslimansko pitanje ... cit. djelo, str. 20)
54 ć na č Fate ć (uzima se kao č č prozelitizma) on
ć da " ... taj barbarski č najstrožije đ ... ". (Cit djelo. str. 81.)
55 Vidi se to iz kritike bosanske delegacije koja je trebala, a nije, povodom č
prozelelizma upitati ministra: " ... kada su se i gdje č sveštenici držali naredbe o
prelazu iz jedne vjere u drugu i gdje je ta naredba i taj zakonski propis, po kojem se
mogu malodobna j nedorasla djeca prevoditi u č Pa kakovu važnost
ć ima ta naredba, kada je protiv nje cjelokupni č kler prosvjedovao i javno
izjavio, da ta naredba za njega ne postoji i da je se držati ć (Namik, IOsman Nuri
ž ć Bosna pred delegacijama, "Behar", 711906-07, str. 55.)
56 ..... uzme li se II obzir hrdjavi i nikakovi odgoj č stališa, onda nije ni
č da se toga i više đ (Muslimanska pitanje ... cit. djelo, str. 81). U ovom
kontekstu neposredno kritizira ž ć "Ali ef. ž ć muftija je još od osamdesetih
godina, pa. šta je uradio na vjerskom. provjetnom ili na kojem drugom polju za Islam i
islamski narod?" (Muslimansko pita/y'e ... cit. izd., str. 81.)
57 "Uzmemo li pak bielu ahmediju kao vanjski znak hodžinskog staleža M ŠIO u nas u
istinu i jest. onda je kod nas broj hodža preko svakog č (Cit djelo, str. 26.)
58 " ... naši ahmedijaši ć č u bezposlici i neradu trate vrieme, makar
da se to protivi Islamu, ljudskom razumu i prirodnim zakonima." (Cit djelo, str. 27.)

Osman Nuri ž ć
147
Ijednost u javnom životu,59 konzervativna privrženost tradiciona-
lizmu,60 rigidnost II odnosima prema novim vrijednostima, reproduci-
ranje islamskih škola u duhu svakovrsne anahronosti.
61
č
oslanjanje na autoritet i intervenciju Turske - sve su to u njegovom
č diskursu atributi ć dijela bosanske uleme.
62
Njegova
je kritika do kraja rigorozna i radikalna: "Stoga sve mrtvilo, nehaj ,
nerad, odvratnost od škole i napredka, te zaziranje od svih "novotarij a",
a k tomu posvemašna indolencije našeg naroda ima se pripisati jedino
našim hodžama svih dlaka i vrsta. Oni su krivi što je narod tako duševno
i materijalno propao."63
Deskripciju i č anatomiju muslimanske zajednice ž ć
ć razumljivo, završti i terapijskim projektom. Njegova je formula jed-
nostavna: unutar ć austrougarskog režima treba " ... liepa pri-
onuti u svojoj domovini uz svoju grudu zemlje, pa raditi i č č i
raditi, pa ć vidjeti, da ć za kratko vrieme č napred, prop-
š ć izostatke nadoknaditi i udariti č i solidne temelje boljoj
ć ... za nas muslimane (je) jedini spas u našoj domovini Bosni
i Hercegovini i to tako da radimo i č č i radimo. Samo tako i
nikako č ć se je uzdržati i napredovati ... "64 U centru tog
prosvjetitelj skog rada treba da stoji porodica i škola. ''Temelj i osnov,
59 Ovdje ž ć misli na inkonzistcncije u j avnom životu koje proizilaze iz primata pri-
vatnog Ulilitarizma nad principima i moralnom kongruencijom pojedinaca iz ulemskog
stratuma. (Cit.djelo, str. 31- 33.)
60 ona se pokazuje, posebno, u odnosu prema refonni vjerskih škola, č
osloncu na turski inlerVcncionizam, preferenciji turskog u odnosu na maternji jezik i u
obrazovanju i jeziku administracije: "Kroz pet ć osmanlijskoga gospodstva nije
bilo u Bosni muslimana ni na hilj adujedan, kojije č rurskijezik, a sad bismo htieli,
da i "švabe" preko noei zaturkesaju. I još ne vidimo, kako smo smiešni." (Cit djelo, str.
29.)
61 Njegove slike mekteba i medresa i u spoljašojem, prostornom smislu, i u pogledu
organizacije i sadržaja nastave su do kraja č i depresivne. (Cit. djelo, str. 38 i
dalje.)
62 U žiži njegove kritike ulazi" ... ona ciela č bezpOSlenih ahmedijaSia, koj i bez
ikakava znanja, bez srdaca i duša, bogu dane kradu, koji se smucaju od kahve do kahve,
od siela do siela te lU druge prebiru, ć i na svaki č č j fesad ć
To nisu nikakve hodže, bog č to su nedostojni č islamske ć zajed-
nkc." (Muslimansko pitali je ... cit. izv., str. lX.)
63 " /' ',.' , " zd 53
mW lmanslW pItanje ... Clt. I ., str. .
64Muslimansko pitanje ... ,cit. izd., Sir. 89.
148
Osman Nuri ž ć
kako pojedinca tako i cielog naroda jest ć i škola. U obitelji
se ć temelj i č II školi se nastavlja i dotieruje, a II životu i
društvu provadja i ustaljuje. Dakle obitelj i škola najvažnija su dva fak-
tora za odgoj pojedinaca i naroda te dok ovo dvoje nije uredjeno, ne
može biti ni govora, o napredku naroda. "65
Vakufsko i agrano pitanje
ž ć č anatomija muslimanske zajednice i njegov č
odnos spram ž ć pokreta" sadrži II sebi i poglede na dva
č pitanja što ilije historija postavila II to doba: vakufsko i agrarne
pitanje. Prvo, uglavnom ostaje unutam1Uslimansko, rješava se na
relaciji s Režimom, dok drugo ulazi II samo središte č borbi
đ č reprezentacija toga doba.
U vakufskom pitanju ž ć II osnovi slijedi vladinu politiku. Suprotno
ž ć pokretu" smatra racionalnim to što je Režim preuzeo u
svoju ingerenciju đ i održavanje vakufa. Argumentira to
stanovište pojavama zloupotrebe vakuf a II privatne svrhe
66
i njihovim
ć propadanjem do Okupacije.
67
"Vlada ih je spasila i uredlla."68
No, vladinu intervenciju smatra "spasonosnom" i tranzitnom, ć da
vakufi postoje " ... za to, da se prema odredbama vakufa i vakufuama
(zapisa, legata) dobrotvora upotrebljavaju u vjerske i prosvjetne svrhe
islamskog naroda u Herceg-Bosni."69
U agrarnom pitanju, li odnosu na vladinu politiku, ž ć zauzima, u
osnovi, samostalniji stav. Prije svega, smatra da se li agrarnoj sferi ne
radi o č feudalnim odnosima ovisnosti nego da je č o zakup-
6S Cil djelo, str. 38.
66 "Pa tko da vjeruje svima onima, koji traže vakufsku samostalnost, jer ih vlada tobože
"pojede", dok su sami po nekoliko hiUada vakuf skog novca prone\ljerili". (Cit djelo, str. 91.)
67 "Ako se vlada pobrinula, da uredi vakufc, zar nije radila u našu korist'? Znadu li naši
memorandwnaši "države Hercegovine" kakovi su vakufi bili do okupacije, a kakovi su
sada? Znadu li oni, kako se je bezdušno i bezsavjestno kralo i baratalo sa vakufskim
dobrima?" (Cit djelo, str. 87.)
68 Cit djelo, SIT. 88.
69 Cit djelo, str. 88. Ko što se protivi da se sa " ... vakufskim prihodom grade suvišne
kafane i banje sa deficitom ... ", nije ni zato ..... da se predadu u ruke na milost i nemilost
onima, koji su ih do okupacije harali i č (Cit djelo, str., 88.)
Osman Nuri ž ć
149
č odnosima. Zemljoposjednici su vlasnici svog imanja
pa se suprotstavlja svakoj nasilnoj eksproprijacij i njihova vlasništva, a
ona je nezamisliva u pravno đ državi.
70
U ovom kontekstu zna
i za komuniste: oni su paradigma te nasilne eksproprijacije ć da bi
oni, kad bi se kojim č pojavili, tražili " ... da se ć dokine priM
vatna vlasnost ili da se uz malu otkupnu cijenu preda jednom izvjesnom
staležu.''? I Istupa protiv austrougarskog novuma - đ ''paušali-
ranja desetine".72 I drugi njegovi č

su " ... podudarni na liniji kri-
tike ekonomsko-pravnih propisa austrougarske administracije sa opštim
stavovima Egzekutivnog odbora o agrarnom pitanju, koji idu putem
zaštite č prava i interesa. Feudalno-kmetovski odnosi u
ovim se definišu kao č č i na toj ekonom-
sko-pravnoj osnovi se traži puno i dosljedno poštovanje agrarnog
zakonadavstva preuzetog od turske uprave. "74
Kritika pansrbizma i pankroatizma
č anatomija muslimanske zajednice vršena je u kontekstu
radikalne kritike ž č pokreta" za vjersku i vakufska-prosvjet-
nu autonomiju. No, dio njenih važnih komponenti odnosi se i na
fenomene što se đ izvan ovog Pokreta. č je o pojavi autos!"-
bizacije dijela muslimanske inteligencije kao i politici koja pledira srp-
sko-muslimansku saradnju u opoziciji spram Režima. č pristup
ovim fenomenima ć i neke druge dimenzije ž ć č
percepcija i manje ili više osviještenih koncepcija. č je o kritici
velikosrpske politike i o pogledima na državno-pravni status Bosne i
Hercegovine. Dakle, valja tek rekonstruirati bitne elemente pansrbizrna,
70 Nedim, (Osman ž ć Nuri), Bosna pred delegacijama, cil izd., 54-55.
71 Cit. djelo, str. 54.
72 "Kakovim pravom, da se sile zcmljovlasnici da sklapaju nekakve paušalne ugovore
glede svog vlasništva i tome, da se odreknu svih onih prava, koja iz toga naslova za njih
izviru?" (Cit. djelo, str. 55.)
73 Abdulhak (Osman Nuri ž ć Sefarske naredbe, ''Behar'', 7/1906-07, 1,7;
Abdulhak (Osman Nuri HadžicJ, Prisilna i osigurana sredstva, te ovršni postupak u
agrarnim stvarima, "Behar"" 7/1906-07, 2, 15-17; Dževad (Osman Nuri ž ć
Paušaliranje desetine, "Behar", 711906-07, 5, 52-54; 7, 79-80; 8, 86-87; 13, 147-148.
74 Muhsin ć Behar. Književnohistonjska monografija, "S\jetlost", Sarajevo,
197\., str. 299.
150 Osman Nuri ž ć
odnosno velikosrpske politike i to onako kako se oni kod ž ć
pojavljuju II medijumu njegove kritike muslimanske autosrbizacije kao
i kritike velikosrpstva ć
Kritika, definirnjmo to tako, pansrbizma i velikosrpske politike stoji kao
konstanta u njegovom mišljenju i javnom angažmanu. ona č rano,
još u polemici sa Milanom ć 75 kao paradigmom srpskog
etnocentrizma-narcizma i dehumanizacije Bošnjaka II fonni degradacije i
negacije islama kao supstancijalnog đ njihovog narodnog identite-
ta i individualiteta. Nastavlja se kritikom srpskih intervencija i srpskog
upliva u đ i u č orijentaciju muslimanskog opozicionog
pokreta za autonomiju - tih ''peštanskih memorandumaša."76 N o, ova kri-
tika je spoljašnja, pomalo insinuantna i ć ekscesna i ć
nije, dakle, "koncepcijska". ć se, sprva, u tom liku s kritikom jedne
pojave koju č kao muslimalIsIat autosrbizaciju.
Kritizirn on ovaj fenomen u dva konteksta, moralnom i č

Muslimanskoj autosrbizaciji, odnosno, intelektualcima koji prihvataju srp-
stvo kao svoju nacionalnu identifikaciju prigovara, prije svega, njihovu
moralnu odgovornost u devalviranju muslimanske narodne tradicije i
islamske aksiologije ć U tom smislu, š ć o srpstvu Omer-bega
š č Skopljaka, on ć ''Ne zamjeramo niti izpitujemo č
narodnosno uvjerenje, ali ipak nijesroo mogli vjerovati, da ima i jednog
muslimana, koji bi se tako zaboravio te makar za volju pogazio tradi-
cije i svetinje svoje vjere i svojega narocla."78 ''Pobratimstvo'', otuda, i nije
ništa drugo, do " ... podal insult i drska pogrda na uspomene i trndicije nas
č muslimana, pa i same islamske \jere."79
75 Islam i kultura, nav. izd.
76 Muslim(lnrm pitanje ... cit. djelo, str. 4. ć da su u programu rada Pokreta u Pešti
" ... u veliko Irumovale poznate đ i gazde srbsk.oga pokreta. jer, mora se :mati, da su
"srbi" od č mostarskog ''pokreta'' pa sve do polaska u Peštu bili ć u sve nam-
jere i osnove naših deputiraca ... ", (cit. djelo, str. 99) vidi te uplive preko angažmana
srpske, novosadske "Zastave", u folTTli angažovanja srpskog ''pisara'' u peštanskom uredu
Pokreta, ''po7Jlatog prijatelja svesrbske ideje" (cit. djelo, str: \03) kao i jednog "Rusa", u
č kad predstavnici peštanske delegacije "sa č srbima" ispijaju tokajac i
šampanjac u zdravlje sultana i Velike Srbije!"(Cit. djelo, str. 98.)
77 Nep:>Sredni predmet njegove kritike objavljene u ronni pisma uredništvu ''Sebam'',
(111900-1901, 17, l. januar 1901.) jest knjiga pjesama PoblUumrtvo koju su zajedno u
Beogradu objavili Omer-beg š ć Skopljak, Osman Đ ć i S. A. ć
78 Nav. tek, str. 64.
79 Cit. djelo, str. 64.
Osmall Nuri ž ć
IS l
No, centralni smjer njegove kritike odnosi se na demistifikaciju njihova
velikosrpstva. Njihova srpska identifikacija, u njegovu č uvidu,
jest istovremeno identifikacija sa idejom i politikom velikosrpstva, odnos-
no, sa politikom njegove ekspanzije prema Bosni i Hercegovini kroz
opsesivnu viziju Velike Srbije. U tom smislu, pjesme Pobratimstva, samo
sada u epskoj fonni, kroz recepciju srpskih mitova i legendi,jesu ..... zado-
jene jednom mišlju, a sve u skupu manifestiraju svesrpsku ideju "Velike
Srbije" Dušanova kalibra, koja se stere od Triglava do Carigrada, od
Dunava do Jadranskog mora ...... 80 Prigovara im i fanatizam u recepciji
ove ideje i politike: " ... i mi možemo mime duše ć da ni jedan srbijan-
ski šovinista nije tako zanosno, tako gorljivo obradio tu č misao,
kao gornja trojica' ... srpskih pesnika Muhamedove vere' ."81 Kritizira i to
što u č fonni, a logikom Velike Srbije, plediraju za svesrpsko
ujedinjenje, ujedinjenje svih srpskih zemalja što č i pripajanje
Bosne tom zamišljenom «Dušanom carstvu".82 ć srpsku iden-
tifikaciju, a sa njom i politiku obnove-stvaranja Velike Srbije. ovi intelek-
hlalci prihvataju, II njegovom mišljenju, i srpsku mitologiju, epske fan-
tazmagorije o srpskom junaštvu, falsifikatorske predstave o osmanskoj
državi, o ''ugroženom'' i ć č srpstvu, 83 uz istovremeno prešu-
ć nasilja i č nad muslimanskim civilima Cijeli ovaj svijet,
recimo to tako, predrasuda i fikcija ne č ž ć kritici.
Uz ovu kritiku muslimanske autosrbjzacjje Osman Nuri ž ć č
se konfrontira sa protagonistima muslimansko-srpske saradnje prepoz-
ć u njoj muslimansku, istina, neosvij eštenu, recepciju pansrbizma
i velikosrpske politike.
84
Ovaj č uklon č se rano.
S5
S onu
80 Cit djelo, str. 64.
81 Cit djelo, str. 64.
82 "Koje su to srpske zemlje, koje još uj edinjene nijesu. a koje Omer beg želi sjediniti
i od dušmanskih zuluma izbaviti? Po teorij i srpskih č u srpske zemlje spada-
ju osim Šwnadij e i Crne Gore još i ove zemlje: Bosna-Hercegovina, Dalmacija,
Slavonija i Hrvatska (osim Zgorja), Macedonija i Stara Srbija sa Carigradom,jer je to
Dušanovo nas1ijegje". (Cit. tekst, str. 64.)
83 Tako ć ć kako je i za Osmana Đ ć kome je "srpstvO alfa i omega", njegova
domovina " ... u ropstvu i pod č o on je č braniti". (Cit. tekst str. 65.)
84 Neposredan povod za ovu kri tiku jest jedna izjava muslimanske i pravoslavne omla-
dine objavljena II č 3. jula 1906. godine. Objavljuje je pod pseudonimom NWllik u
"Beharu", 7/1906-7, 7.
85 Tri č ć kritici ove kooperacije ž ć objavljuje u listu "Hrvatsko
pravo" (1898. godina) pod č naslovom Srpsfw..mllhamedanska sloga.
152
Osman Nuri ž ć
stranu neposrednog povoda ove kritike,86 ć se ovdje kod ž ć
defInira pozicija č diskursa iz kojeg ć se kritizirati srp-
sko-muslimanska saradnja. Srpsko-muslimanski interesi, II njegovom
uvidu, su suprotni upravo zbog č odnosa đ aga i
kmetova: srpski je interes da uništi zemljovlasnike. Ova saradnja nije,
nadalje, realna ć da srpska politika zavarava muslimane o tome
kako je izvjesna restauracija sultanovog suvereniteta II Bosni i
Hercegovini. Srpska intervencija i upliv njihove politike mogu samo
proizvesti unutannuslimansku neslogu i odvesti muslimansku zajednicu
II radikalnu, a to č egzistenijalno neizvjesnu, konfrontaciju sa
Režimom. I napokon, ona je saradnja ć i zbog pritajenih
velikosrpskih č projekcija: " ... Srbstvo kao takovo sadržaje II
sebi č ideju koja se skroz naskroz u svakom pogledu
protivi muhamedanskom bivstvu, obstanku i napretku."87 Ne vidi on,
dakle, ništa konvergentna đ Muslimana i Srba II Bosni i
Hercegovini: divergentni diskurs koji misli i vrednuje u kategorijama
antagonizma ovdje je do kraja radikaliziran.
I kasnije, logikom divergencije, ž ć ć ponoviti, ali sada i sadIiinski ih
ć bitne elemente svoje "protuargumentacije" i do kraja demisti-
ficirati velikosrpsku politiku. Smatra da srpskajavnost, u supstancijalnom
smislu, slijedi ideju svesrpstva, pa ć pisati: "Šta može biti č cilj i
svrha srpstva kao ideje, ako ne oslooogjenje i ujedinjenje svih zemalja i
plemena za koje Srbi drže, da su srpske? Nije li to vajkadašnja težnja Srba;
nije li za to ustanak pod Crnim Gjorgjem, ne hvastaju li se Srbi, da je i
nevesinjska puška pukla u tu svrhu? A može li to biti težnja i cilj bosansko-
č Muslimana? Bog č Iz perspektive <Xlbacivanja
politike stvaranja Velike Srbije, on ć definirati i svoj pogled na državno-
pravni status Bosne i Hercegovine. č ć to u kontekstu ideje o reviziji
Berlinskog ugovora. Tu ideju u srpskoj interpretaciji vidi kao formu anek-
sije Bosne "Velikoj Srbiji", jer ta revizija II srpskoj politici ne č ništa
86 Povod ovim tekslOva jest prisustvo muslimana na skupovima koje u Mostaru orga-
niziraju Srbi, a posebno onaj koji se organlzirn uz obilježavanje Sv. Vasilij a.
87 Osman Nuri ž č H1Vatsko pravo, br. 790, <xl. 24. lipnja 1898.
88 Namik, nav. tekst, str. 364.
Osman Nuri ž ć 153
drugo do " ... samoupravu ili pripojenje "slobodnim" srpskim drža-
vama."89 A time bi islamski narod potpisao sebi "smrtnu osudu".90 Ne
vidi, dakle, akcentirajmo to, povijesnu ć Bosne i Hercegovine u
sastavu Velike Srbije.
Ali, sad ponovo u kritici dolazi do izražaja diskurs odbrane zemljoposjed-
č prava: pansrbizam i velikosrpska politika direktno su usmjereni ka
njihovom anu1irnnju. Otuda, ne treba misliti" ... da ima j jedan pravoslavni
II cijeloj Bosni i Hercegovini, koji bi iskreno i iz dna duše đ današ-
nji pokret pravoslavnih ''kmetova'', njihova nasilja i nasrtavanja na aginske
č i njihova imanja.''91 Srpska javnost, novine, knjige, brošure,
novinstvo, stoji na stanovištu " ... da je č posjed nepravedan
i nezakonit, daje to zemljište prvobitno bilo "kmetavsko" i daga njima bez
okolišanja i bez ikakve odštete treba i }X>vratiti."92 A kao što smo vidjeli,
ž ć II agrarnom pitanju stoji na suprotnom stajalištu kojeg još jednom
formulira: "Mi stojimo na stanovištu, da je to naša potpuna vlasnost sa
svim pravima, koja otuda izviru i da se to nama ne može oduzeti, nego
samo s našom voljom i zakonitim putem, č svi Srbi, kako rekosmo,
stoje na skroz protivnom stanovišt\L''93 Prema tome, politika Velike Srbije
i politika nasilne eksproprijacije zemljoposjednika, kao ono supstancijalno
srpske politike i srpske javnosti ć u ž ć percepciJI,
ć muslimansko-srpsku č kooperaciju.
ž ć kritika pansrbizma i velikosrpske politike, nadalje, pojavljuje
se i kao neposredna kritika srpskih protagonista takve politike, ali, sada II
obzir dolazi i kritika upliva prohrvatske politike u Bosni i Hercegovini.
94
89 Cit djelo, str. 364.
90 Cit djelo, str. 364.
91 Cit djelo, str. 364.
92 Cit djelo, str. 365.
93 Cit. djelo, str. 365.
94 Objavljuje je II seriji č pod naslovom PapiroaJi hižari, C'Behar", 211901-02, 5;
211901-02,7; 211901-02, 8; 211901-1902, 9; 211901-02, 14; 211901-1902, 18; 3/1902-1903,
14, kao i II nizu drugih tekstova kao što su: Smrt Sulejmana II Sjqjnog. (Na adresu
"Pobratima "J, "Behar", 111900-190 I, 11; Kula od IIZ(kt/W, č đ iz prve
polovine XVII vijelaJ, napisao plVf Josip Virgil ć ''Behar'', 111 900-1901, 12; fu'eSilje.
U Pesmi Zmajol'a, "Behar", 111900-1901, J 5; Križarske VOjIIC, ''Behar'', 111900-1901 , 17;
Knjeginja JeleJla, bosanska legenda u č napisao lwmov, '"Behar", 211901-1902,
9; Mistifikacija ili propagandni službenici na poslu, "Behar", 211901-1902, 20; "Poturica
gori od č (Na adresu hrvatskih i srpskih Ilovina), "Behar", 311 902-1903, 4;
154
Osman Nuri ž ć
Ona je prije svega JXllitika č pansrbizrna ili dakle,
mentalno je imperijalna a, na koncu, spram Bosne - teritorijalno ekspan-
zivna, odnosno, č U kontekstu ove kritike ž ć
identificira i demistificira još dvije, č konzekventne ali bitne, kom-
ponente pansrbizma i velikosrpske politike. U jednoj se pledira teza o
muslimanskom povratku na "pradedovsku veru" a II drugoj ć
reinterpretira povijesna tradicija.
Prvu neposredno identificira: "Sve pripovijesti srpske literature II kojima
se piše o nama, zadahnute su jednom, te istom idejom: idejom srpstva i
pravoslavlja. U svim djelima srpske beletristike, II kojima se piše o bosan-
č Muslimanima, uvijek Muslimani igraju tu tužnu i
žalosnu ulogu, da prije ili poslije spoznaju, kako su njihovi predci bili srbi
pravoslavni, nalaze po tajnim sobama i dolafima srpske ikone i - najposli-
je postaju i sami sebi pravoslavru.''96 No, ovaj pansrpski pledoaje, istovre-
meno, II njegovom č uvidu, traži i nešto više, muslimansko "osvješ-
tavanje" o "p1Vobitnom grijehu" - izdaji srpstva i "okajavanje" navodnih
grešaka što su č prelaskom na islam. Traži, dakle, piše on, osvješ-
tavanje i «iskreno žaljenje", navodnih, nacionalnih izdaja i priznanje povi-
jesnih zabluda. Istovremeno, u njegovoj Č č i deskrip-
tivnoj percepciji, pokazuje se kako srpski nacionalizam spram Muslimana
manifestira nadmeno đ ć snagu, č pojmljena
velikodušje i sklonost praštanju sa pozicija, navodno, superiorne stpske
ć

ć II takvoj velikosrpskoj politici i neprestano vezi-
95 Za ilusttaciju srpske ideologije kao ideologije pansrbizma ž ć uzima Milenka
ć ć i nj egovo djelo Znameniti Srbi MU/lOmedtmci. U njemu su kao Srbi-
muhamedanci č Mehmed-paša ć Ali-aga ć Hasan-aga Krajišnik,
Hadži Mustafa-paša, Husein-kapetan š č ć (Zmaj od Bosne) i Sinan-paša č ć
Svrha ove knjige po ž ć je da bude " ... neko ratilo srpske ideje i mamilo na udicu
srpske politike." (Papimati križari, "Behar", 2/1 901-1 CXl2, 8, 15. avgust 1901., Sir. \35.)
96 Vamik (Osman N. ž ć Papirnati križari, "Behar", 21190\ -1902. 18, str. 156.
Identificira ovu srpsku fiksacijll, đ II č analizi pjesme Devesilje, iz
bilježaka II prozi Srbina mllhamedallca ć Tuzlaka, opjevao Zmajova, kao i II tek-
stu Farme-kaduna, koj u je napisala srpska spisateljica Mil a, ć pri tome:
"Uzal ud je dokazivati, da su naši praoci bi li srbi pravoslavni, mi ;::namo, Uit to nismo i
da nikad biti ne ć - ako Bog da!"("Behar", nav. br. str. \56.)
97 č je, II tom smislu, pisanje "Brankova kola" s koj im se ž ć i sukob-
ljava: "Srbi Muhamedanci treba da nam se vraie 10 je prirodno, a mi opet treba da ih
raSirenim rukama č i voljno im pravimo mesta u nanxinom kolu, koje su oni
svoje volje, a za celo ne iz patriotizma ostavili. Ali ako ć da nam se vrate, ne pro
fonna (ne samo onako na č ili gonjeni č nuždom ili iz nekih č speku-
lacija (a ć imamo žalosnih primera za to, kao ŠiO je valjda svim poznalO), nego iz
Osman Nuri ž ć
155
vanje sudbine s1psfva za ishod sukoba đ š ć i islama,
ž ć razumljivo, č odbacuje takve pretenzije, č
to tako, imperijalnog pansrbizma
No, u kontekstu ove ć kritike ž ć identificira još
jednu bitnu dimenziju panSl1)skog nacionalizma. č je o njenom
odnosu prema povijesnoj tradiciji. U tom odnosu onje, pokazuju to naši
č uvidi, č sa, definirali smo to ć tako, pankroatizmom.
l pansrpski mentalitet i č javnost, u njegovim č
percepcijama, neprestano koriste povijest, na jednoj strani, za produci-
ranje đ i đ č konfrontacija a, s druge strane,
proizvode njen č potencijal č ć je iracionalnom
preparacijom, sublimirajmo imanentna č njegove misli, kao
povijest legendi, mitova i epskih halucinacija. Nasuprot takvom pris-
tupu, ž ć pledira da se ne "kopa po povijesti", da se ona ne iritira kao
izvorište sukoba, ne č kao medij osveta, uvreda i negacija musli-
manskog individualiteta. U tom smislu, č ć ć ć
se listu "Obzor", pisati: " ... da li je shodno i umjesno podgrijavati
stare rane? Mi držimo, da nije. Šta je bilo II srednjem vijeku, da li
su "turci" zarobili jednu "kaurkinju" ili "kauri" jednu '"nlrk.inju" - to
sada iznositi i u pjesmi pripijevati, mislimo da nema nikakve ni odgo-
jne ni literarne svrhe. To je bivalo č kada je svijet č
bio razdijeljen i đ kada su vladali drugi nazori, ali danas to
nema smisla. Danas i ć i kulturniji, đ udaljeniji i đ
narodi rade i nastoje, da izglade č opreke i nastale nesug-
lasice, da se tako uzmogne mimo i solidno razvijati duševno i materi-
jalno; oni se zbližuju i bratime da uzmognu lakše i koristonosnije
ubedenja i ljubavi prema svom nan:xl.u, kao na novo zadobiveni sinovi svoga naroda, to ih
treba da primimo sa zaboravom i praštanjem onoga, što su se o narod ogrešili, ali ne srne,
ne treba da bude, da oni tom prilikom ne ostanu upozoreni i u neznanju, da su se oni teško
ogrešili ° S'.'Oj narod. Tek kada to sa iskrenim žaljenjem uvide, a to uvigjanje dokažu svo-
jom novom ljubavlju i patriotizmom, onda su zaista krv organizma narodnog primili u
sebe, da ih sada hrani j da im daje život. No ć kojim treba da ih vodimo tom I1jihorol/l
vigjenju njihovih grehova, i ako treba da je blag i neuvredljiv, ipak nikako ne srne i ne treba
da bude ovakav, tj. pevati samo slavopoje i laskati onima, koji još nij esu to zaslužili.
Celina (tj. Srpstvo) je dovoljno snažna i jaka uvek da može praštati i biti velikcxiušna
prema delu č ali za ljubav malo delu svom (tj. muslomanima) ne srne se ipak cxin-
cati onoga, na č se osniva njegova sva prošlost a donekle i ć (Papimati
križari, "Behar", 211901-1902, 8, 15. avgust 1901., str. l36.)
156 Osman Nuri ž ć
raditi za ć i dobrobit naroda i Protivi se, dakle, to tako
č ž ć projektiranju povijesnih odnosa na savremenost,
poima jednokratnost povijesnih epoha i odbija percepciju povijesti kao
medija produkcije sukob,,-99
Uz ovakav pristup povijesti, a on je č usmjeren i prema srpskoj i
prema hrvatskoj javnosti, I OO ž ć pledira za ideju tolerancije i mime
koegzistencije, i đ i đ č U č smis-
lu taj ethos se ovako formulira: ..... radimo svaki za se, razvijajmo se i
napredujmo, koliko koji možemo, potpOmažimo jedan drugog, pak
ć onda biti i jedni i drugi i ć napredniji, č i složniji."iOl S tog
stajališta u žiži svog č diskursa drži intoleranciju spram islama i
muslimanskih vrijednosti kao i medijsku, književnu ili akademsku
ravnodušnost prema toj intoleranciji.
102
Prepoznaje i demistificira svu
demagogiju pozivanja na bratstvo sa Muslimanima dok istovremeno i
98 Papirnati križari, 211901-1902, 7, 1. avgust 1901., str. 13 J. U tom smislu jošjednom
ć potcrtati: '" Srbi i Hrvati imadu i pametnijeg i prešnijeg posla oko prosvjete i nanxlnog
odgoja, nego li podgrizavati stare, č - pa makar i "historijske" - rane i kojekakve
trice i besmislice. To nas može samo zavaditi, a nikad zbližiti." (Cit. djelo, str. 131.)
99 U tom smislu, a povodom Kule od uzda/m ... kojcgje napisao prof Josip Virgil ć
on ć još jednom ć Č u ovo današnje doba č pretjerane i č puta
izmišljene dogagjaje prošlih vijekova? č svijet nastoji, da se megju pojedinim nar-
odima i plemenima izglade sve opreke i starinske zadjevice i da se ljudstvo mimo i
miroljubivo razvija na polju ulj udbe i napretka, a evo profesora, narodnog poslanika i
ć sa najkrvavijim dogagjajem, što ga je mogao napipati u mraku sedamnaestog
vijeka" ("Behar", 1/1900-1901, 12.) I povodom knjige ć povesniea" koju su
napisali dr. Ivan ć i Vjekoslav ć istupa ž ć sa kritikom vjerske imoleranci-
je i fanatizma: "2alosno je, da i dan danas u dvadesetom vijeku ima ljudi i to tOboŽlljih
č i profesora, koji se, uza sve svjedožbe zrelosti i č nijesu mogli
otresti Č predrasuda vjerske nesnošlj ivosti i fanatizma" (Papirnati križari,
"Behar", 311902-1903, 14, 15. novembar 1902., str. 205.)
100 One su istovjetne u pogledu agresivne intolerancije prema islamu, ali i musliman-
skoj povijesti u Bosni i Hercegovini. Ilustrira to ž ć i upotrebom sintagme ''poturi-
ca gori od č te pledira: "Stoga mi ovim molimo sve srpske i hrvatske novine, da
se više okane u svom pisanju ove za nas uvredljive izreke ... ".( "Behar", 311902-1903,
4, 15.juni 1902., str. 64.)
101 Papirnati križari, "Behar", 211901 -1902, 18, str. 162.
102 Č u cijeloj hrvatskoj i srpskoj literaturi nema ni dva retka napisana u
prilog i pohvalu Islama; nije se našao ni jedan ni hrvatski ni srpski pisac ili č koji
bi po vrelima Islam č i onda o njemu pisao ... U č borbi iskrvišc se megj u
se o naše bratstvo, a šIo se č napadaja na našu svetu vjeru, tu su slOŽIli ko rogjeni bliz-
naci". (Cit. djelo, str. 158.)
Osman Nuri ž ć
157
srpska i luvatska javnost odbija da respektira islamske vrijednosti i
"naše islamske č Indolentna je ona spram agresivnog antiis-
lamizma, lišena je potrebe da javno demistificira njegov karakter i
apologetski promovira ideju "bratstva", tolerancije i suegzistencije.
104
U osnovi je licemjerna i demogaška spram muslimana i njihovih vrijed-
nosti, pa " ... pod maslinovom granom krije č nož ... ".1
05
I "s
lijeva" i "s desna" atakira se na islam a " ... taj ć zanat ne
možemo č okrstiti nego li " ... literarne križarske vojne" ... ".1
06
Otuda i govori O " ... divljoj rulji papirnatih križara, koj i poput onih iz
srednjeg vijeka, upravo bamarski gaze i vrijegjaju tugji 'rz, obraz, vjeru
i sve, što je sveto i uzvišeno."107
U takvom okruženju ž ć pledira aksiologiju tolerancije i koegzisten-
cije, ali uvjerava da to nisu vrijednosti slabih, ć nesposobnih
da se brane: " ... mi se možemo braniti, možemo ako bude potrebe iz
defansive stupiti u ofensivu, ali to nema smisla, nema smisla i bezum-
no je vrijegjati ma č č osobito vjerska."108
č sukus
č mišljenje i ž ć sociološke percepcije karakteriziraju, prije
svega, konformizam, funkcionalizam, aksiornatizam i č diskurs.
č konformizam spram Režima proizilazi iz osviještene pozicije
koja zna da unutar apsolutizma vlasti u svijet fantazmagorija ulazi pre-
č politika. Otuda i njegov č diskurs: uzadatom
103 Cit. djelo, str. 158.
104" ... jer mi još ne opazismo, da bi i e i g I a j e d n a stpska ili hrvatska novina osudi-
la taj č zanat svojih kolega, i da bi tako bar uzela u obranu svoju ć (!) musli-
mane. Što više, teško bi bilo ć i dvije novine u cijeloj hrvatskoj i srpskoj č i
č Žllmalistiei, koje nas nije jednom ili više puta najosjetljivije povrijedile u
našim vjerskim č pa kada se je našao ma tko bilo s koje strane, da bi nas uzeo
u zaštitu; A kamo posebne knjige i brošure?" (Papirnati križari, cit. izd .. , str. 159.)
105 Cit. djelo, str. 139.
106 Križarske vojne?, «Behar", 111900-1901, 17, L januar 1901., str. 273.
107 Cil djelo, str. 273. Piše ovaj tekst ž ć povodom objavijivanja pripovijesti
Mejrima koju jc napisao dr. Frana S. ć a objavlj ena je u 23. i 24.
broju "Prosvjete".
108 Cit. djelo, str. 162.
158
Osman Nuri ž ć
okviru kao pozitivi tetu racionalizira se javni angažman i osigurava
egzistencijalni opstanak muslimanske zajednice. A mjera i karakter
opozicionog spram Poretka sadržana je upravo II sposobnosti recepcije
potencijala što ih definira i ć sam Režim. Ideja legitimacije
:funkcionalizma, sa stanovišta njenog č II historiji sociološke i
politološke misli II Bosni Hercegovini, li svakom č zaslužuje
respekt ali, razumljivo, li č diskursu.
Unutar č konfonnizma-fi.mkcionalizma mišljenje se č
na aksiomatskom tlu. Islam kao apsolutna vrijednost, domovinski patrio-
tizam kao vrijednost aksiomatskog ranga (a tu se misli na patriotizam
prema Bosni i Hercegovini) i apologija muslimanskog narodnog indivi-
dualiteta kao neupitljivi apriorij: II tom aksiološkom trokutu ć se nje-
govo mišljenje. U ovom kontesktu u wijedne domete njegove misli uvrš-
tavamo stanovište koje apolagim spojivost islamske identifikacije kao
univetzaliteta ipatriolske aksiologije kao svjetovnog partilmlaritela.
Ono je u bitnome smislu đ kao č č mišljeflje.
Svoju inspiraciju i sadržinu crpi, prije svega, na unutannuslimanskom
planu, kao kritika č koncepcije i djelatne prakse muslimanske
elite ć č II Pomtu za vjersku i vakujslw-prosvjefnu
autonomiju. đ unutar kritike pal/srbizma i pal/hvatizma, inspiri-
ra se demistifikacijom č medijskih, akademskih i č obli-
ka muslimanske narodne dezindividualizacije i destrukcije islama kao
temelja njihova identiteta, što č i kritiku fenomena autosrbizaci-
je. pri tome, č diskurs se, na tlu onog konfonnizma, do kraja
lišio iskušenja u kritici Vlasti.
Unutar ovih ć odrednica, ž ć vrši č anatomiju musli-
manske zajednice. Njen je krajnji rezultat uvid da se njena emancipators-
ka perspektiva ne može graditi unutar politike koju fonnulira i prakticira
Pokret za autonomiju. Naprotiv, ovdje sada progovara prosvjetiteljski
poriv: tek unutarnjim radom na vlastitom duhovnom individualiziranju, i
to logikom socijalnog č kultwnog preporoda i recepcijom modeme
obrazovanosti, muslimanska zajednica osigurava svoj identitet, socijalnu
promociju i egzistencijalnu perspektivu. Otuda, uz one ć č i
prosvjetiteljsko ć ulazi II bitne odrednice njegova mišljenja
Ali, njegova radikalna kritika muslimanske restauratorske, zapravo pro-
turske nostalgije, muslimanske afekcije tradicionalizmom i š ć
u izvjesnostima konzetvativnog mentaliteta završava, ponekad, i rein-
Osman Nuri ž ć
159
terpretacijama povijesti koje nisu korespondentne ne samo sa modernim,
nego i sa onovremenim historiografskim spoznajama. Naprimjer, opsjed-
nut kritikom muslimanskog tradicionalizma, ž ć ipak, ne uspijeva da
uspostavi diferenciju đ kritike "aristokratskog" muslimanskog
konzervatizma toga doba i vlastitih, uz to promašenih, projekcija na povi-
jest emancipatorskih muslimanskih pokreta. Otuda, njegovo č
poriva, motiva, povijesnih svrha i konzekvencija Po/a-eta za autonomiju,
kojegje predvodio Husien-kapetan š č ć ostaje idologijski inhibi-
rano i osobno psihološki ć pa nije u dosluhu sa epo/Ul/nim inten-
cijama tog Pokreta. 109 Zanimljivo je da, naprimjer, Sukrija ć koji
objavljuje svoj č pamflet u isto vrijeme kad ž ć figurira
kao javna č povijesno č indentificira intencije ovog Pokreta, pa
se li ovom pitanju ž ć u odnosu na svoga savremenika, č sasvim
anahronim. Č to ć jednostavnom fonnulacijom: Husein je" ...
cio islamski svijet Bosne zatalasao i poveo u borbu kao musliman protiv
jedne islamske carevine i to -u i me II a c ije."110
ž ć ne zna eksplicitno, jer o tome ništa ne publicira, i to vrednovano
prema masovnoj ć muslimanske svakodnevnice tog vreme-
na, za imanentne ili manje ili više osviještene elemente individual-
izirane š č č ć Dakle, uz
svu mentalnu otvorenost kao recepciju zapadnoevropskog iskustva
nacije kao č zajednice državljana, i uz svu svijest o diferenciji
vjerske i nacionalne identifikacije, ne može on, vjerovatno pod presijom
objektivne prisile povijesnog konteksta, a ne samo subjektivnih reflek-
sija i percepcija, ć izvan duha i logike leoceJltrizma i otkriti sekular-
nu percepciju nacije. Uz to, on, razumljivo, ne otkriva, poput drugih
muslimanskih "prosvjetitelja" toga vremena, ideju narodnosnog, odnos-
no, unutarbosanskog č ili, bar, č pojmljeno,
muslimatISkog bošnjaštva ili bosanstva.
Ali, prosvjetiteljske predstave, uz to i flomwtivne projekcije o narodu II
izvjesnoj mjeri su okrunjene njegovom č slikom naroda
unutar koje se identitet naroda i unlltamarodni odnosi promišljaju
109 O interpretacijama ovog Pokreta u: č ć S. Ahmed, Pokret za autonomiju Bosne
od 1831. do 1832. godine, Orijentalni institut, Sarajevol996.; Esad ć BošnjacKo
iskustvo politike, "Euromooija", Sarajevo, 1998.
110 Šukrija ć O naciolloliwvonju muslimana, Napisao i izdao autor, Sarajevo,
1914., str. 11.
160
Osman Nuri ž ć
logikom stroja, dakle, na š č č ž ć ne
uspijeva osvijestiti totalitarne konzekvencije ovakve, č ne deskrip-
tivne nego idealno-nonnativne, refleksije o narodu, što je i razumljivo
ć da ethos demokratije stoji, uopšte, izvan njegove refleksije.
Demokratski diskurs i recepcija zapadnoevropske liberalne misli nisu,
manje ili više, još otkriveni kod muslimanske inteligencije ć pa II
tom aspektu ž ć misao nije ništa č
Ne uspijeva, kao što je č do kraja otkriti ideju moderne nacije kao
takve. I sam, kao što smo to ć više puta apostrofirali, manifestira kole-
bljivi ili nesigurni narodni identitet. Za razliku od, uzmimo, Ljubušaka
ili š ć i to II njegovom ranom razdoblju, koji znaju za š č
samosvijest, on, II svom nesigurnom identitetu, ni tenninološki, a kamoli
koncepcijski osviješteno, ne reci pira š č narodnu identifikaciju.
Naprotiv, Ilfvatojilstvo obilježava njegovu javno deklariranu č
orijentaciju. Ali, to mu, č ne smeta, sa jedne strane, u njegovom
diskursu sasvim razumljivo, da identificira i demistificira temeljne kom-
ponente velikosrpske ideologije i politike ali i, s druge strane, da prepoz-
na i č negacije muslimanskog narodnog individualiteta.
č pansrbizam, narodna dezindividualizacija Muslimana njegovom
logikom, stara vizija obnove Velike Srbije, teritorijalni ekspanzionizam i
žudnja za pripajanjern Bosne Velikoj Srbiji, ć dehumanizacija musli-
mana degradacijom islama kao osnove njihova identiteta, agresivni, pro-
pagandni pledoaje za njihovom srbizacijom i pravoslavizacijom - sve su
to, u ž ć č uvidu, i to sa ispravnom, povijesno - djelat-
nom dijagnostikom ć komponente velikosrpske politike. U
ovom konteksru ne izostaje ni kritika č delllll1umizacije
muslimana Bosne i Hercegovine. ona se, kao što smo vidjeli, svodi na
njihovu č nihilizaciju. Otuda, njegovu č analizu,
prije svega, č pallSrbizma, njegovih konstitucionalnih,
idologijsko-doktrinarnih dimenzija i č aspiracija, tretirnmo kao
vrijedan sJX'znajni domet njegovog mišljenja. U rekonst1Ukciji pOVIjesti
š č /o'itike nacionalizma njegovi demistijikatorski uvidi dolaze II
njeno rano doba, na č te, i sa tog stajališta, đ respekt.
ž ć karakter i agresivne aspiracije velikosrpske i
velikohrvatske ideologije i politike spram Bosne i Bošnjaka, ne vidi u
empirijskoj č zbilji onoga vremena ni iz diskursa muslimanskih
stratwna ekonomske ć - ništa konve/gellhw. Demistificira se, u tom
kontekstu, antimuslimanski karakter pansrbizma, a nj en krajnji ishod
Osman Nuri ž ć
161
jest č deskripcija stvarne divergencije u č ekonomskim
i kulturnim odnosima đ bosanskih Srba i Muslimana Bosne i
Hercegovine. Njegovo se mišljenje, otuda, može uzeti, pod pret-
postavkom egzistencije onodobne velikosrpske, pa č
politike za paradigmu mišljenja radikalne diveJgellcije đ bosan-
skih č subidentiteta.
Ali, njegova č i č opservacija onovremena djelatne
politike divergencije nije ga, pokazuje se to u našem uvidu, lišila pozitime
intencije: u konkretno-povijesnom kontekstu, on, ipak, fonnulira jedan
pledoaje za, i to na č toleranacije, ć nalog suegzistencije
unutarbosanskih subidentiteta. Tolerancija, đ sasvim ispravno
tvrdi on, podrazumijeva, prije svega, misao i politiku priznanja musli-
manskog individualiteta. Izražava ž ć time jednu misao koja ostaje
konstantnom dimenzijom povijesne egzistencije Muslimana u Bosni i
Hercegovini. č je o poruci (nalogu, egzistencijalnom imperativu) koja
ć priznanje u percepciji "susjednih plemena" kako to sam ž ć ter-
minološki fonnulira. Tu muku, definirajmo je tako, zadobijanja prizna-
nja od Df1igih ć s č 20. ć iskušava i sam ž ć
Sastavni dio njegove ideje tolerancije, uz ethos pdznGllja, jeste i, nazovi-
mo to tako, č recepcija povijesti. Kao radikalni č
unutannuslimanskog tradicionalizma i konzervatizrna, 11 I ž ć se
deklarira i kao radikalni č što odjekuje sasvim moderno, manipula-
tivne upotrebe povijesti, a to č onih percepcija historije koje iz tradi-
cije, snagom lIeo/anatizma i paleomitologije, deduciraju samo ono što
proizvodi, krajnje č bez dosluha za Š Ć intoler-
aotne meduvjerske i đ č odnose. Ostaju, kao relevanfne, teo/ijs-
ki i aksiološki l1IeJ"itome njegove misli o SUegzisteJlciji i tolerallaciji mada
111 Te kritike ne ostaju bez odjeka, udarci se ć sukob je radikalan. ž ć i istomiš-
ljenici, koji sebe nazivaju ''naprednim'', u jeziku Pokreta se pežorativno č kao
"vladinovci". Pokret odgovara na ž ć MusIimalISko pitanje ... tvrdnjom da je to
smišljeni napad " ... na islamski narod, na njegovu historijsku prošlost, na njegove vjerske
svetinje i narodne osobine i č (Memorandum islamskog naroda oo 28. maja 1902.
godine, cit prema: N. Š ć nav. djelo, str. 146.) No, u kasnijim interpretacijama, onim
nakon I svjetskog rata, i ž ć ć korigirati neke svoje ocjene o ovom Pokretu. O lim
ć č u njegovom radu BOl"ba nmslimona za versku i vakufsko-
meariftku outOlIomiju, u: Vladislav č Osman ž č Nikola ć
Bo.wa i Hercegovina pod austro-ugarskom upravom, nav. izd.
162
Osman Nuri ž ć
su one posredovadne depresivnom slikom povijesnih silnica divergencije
đ unutarbosanskih č subidentiteta, slikom koja, ipak.
ma da su ove silnice, II suštini, Bosni importirane.
U produkciji tih silnica, svakako, participiraju i protagonisti politike
muslimanske autosrbizacije. Njene č likove ovdje identi-
ficiramo II publiciranom rukopisu Šukrije ć i Smail-age
Ć ć te, otuda, predstoji č interpretacija
njihovoga mišljenja.
163
R
ukopis studenta Šukrije ć karakteriziramo kao
mu osviještene, ideologijski osmišljene muslimanske auto-
srbizacije, dakle, srpskonacionalne identifikacije, a onda i pro-
srpske č djelatno-propagandne orijentacije. Interpretacija koja
slijedi drži se njegova teksta objavljivanog do 1918. godine, dakle, II
vrijeme austrougarske dominacije Bosnom i Hercegovinom, i to
uglavnom njegovog programskog teksta O nocionulizovonju musli-
mana koji je, č izazvao simpatije srpske inteligencije
1
ali i kontro-
veI71lC reakcije unutar hrvatskih
2
i muslimanskih krugova, a prosrpski
orijentirana muslimanska inteligencija, i kasnije, decenijama, autora i
I Naprimjer, Jovan ć je odmah u tom duhu napisao prikaz: O naciollo/izovanju
muslimana. Napisao je i izdao Sukrija ć Sarajevo, 1914. "S[Jlski knjižemi glas-
nik", Beograd, 1914., XXXII/3. Istovremeno sa pozitivnom recepcijom piše i Risto
ć O nacionaliziranju Mus/imana, "Narod" , br, 368, l. ( 14) II \014- l. II 1914.
2 O tome, naprimjer, č i č č R. Š. M.: Povodom knjige: .. o
nacionalizovanju muslimana ", 1914., "Hrvatska svijest", l, 6. U 1918. godini, u svojoj,
pod pseudonimom i na č II č obj avljenoj knjizi Jumoslovensko pitaJ/je
Ivo Pil ar ć ć č pol itiku spram Muslimana, II odbacivanju
ovog ć teksta ć toliko radikalno da ć posumnjati i u njegovo stvarno
autorstvo. ''Piscem brošure izdaj e se student Sukrija ć ali spretni, izvanredno
tendenciozni sastav, mjcslO tiskanja i okolnost, da je pisae (student) navodno sam
namirio troškove tiskanja, ć na to, da je pisac č Srbin, a možda i
Beograd." (JUŽIloslavensko pitanje, HDZ, Podružnica Varaždin, 1990., str. 313.)
164
Sula-ija ć
njegovu brošuru ć bezrezervno - respektirati) No, i prije pojave ove
knjige II nekoliko tekstova deklarira svoju srpsku identifikaciju.
4
I ovdje-
njegov opsesivni programski credo: " ... muslimane treba naciona1izovati. "5
I to ne izvanjskom presijom: nacionalna autosrbizacija muslimana je
ć ideja i njegove knjižice O nacionalizovanju muslimana.
6
No, ona
II sebi i sadrži neke druge zanimljive ali intrigantne misli i zamisli.
3 Li st Biser sa negativnom intonacijom objavljuje: Ć Musa Ć ć O nacional-
iziranju mI/slili/ana, 1.- 15. II 1914, ll, 15-1 6, str. 251-256. ['renesno iz Hrvatskog
dnevnika. Nekoliko č uz prikaz brošure Šukrije ć Potpis: Anonim. Na dru-
goj strani, II skladu sa njihovom č orijentacijom, sa simpatijama i
č cxlobravanjem, kasnij e, recipira sc ovaj rukopis unutar Gajretove inteligenci-
je. (Spomellica 25-godišnjice Gajreta 1903-1928, uredio Hamza Humo, Sarajevo,
1928.) I nekoliko godina kasnije, š ć o Avd! ć Hasanbegovu, kojije bio
» ... musliman po vjeri i Srbin po srcu ... (, Hamid Svrzo bez č uklona, svrsta-
ti i Suk:riju ć u plejadu ))musiimanskih omladinaca« (Smailaga Ć ć
Husaga Ć š ć Avdo ć Hamid SVILO, Avdo Sumbul, Mehmed ž ć
Hasan Rebac, ć koji su išli sa "Srbima pravoslavne vjere". Na č
je č stajao Hasanbegov a on je bio " ... đ prvim nacionalno omladinei·
ma." Ali, " ... u ono vrijeme biti Srbin, sanjati o jugoslovenskoj zajednici, zanositi se
nacionalnim idealima, č jc biti č swnnjivac i revolucionar" I u ovoj
naknadnoj percepciji, ć sa svojom autosrpskom identirlkacijom, pripada plej adi
" ... nacionalnih boraca koji su putem taj nih organizacija potkopavali temelje crno-žute
monarhije uporedo sa omladincima drugih vjera. skupljenim u redovima ' Mlade
Bosne'." (Svi navodi prema: Hamid Svrzo, Avdo ć HasanbegOI; Povodom
35-godišnjice č č snl11i pjesnika nacionalne Bosne, "Gaj ret", XVV1935, 13; cil
prema: Hamid Dizdar,Izabral/a djela, Tešanj, 1998., str. 435).
4 Jedno ([hitno pitanje, omladina«, 111912, 191 3, br. 8; Zbdatak stpSke musli-
mal/Ske omladine, "Srpska omladina", br. I, Sarajevo, \.(14.) septembra 1912;
Muslimansko pitanje u flas, "Srpska č 001913. br. 32; Što sada?, "Srpska č
lXI1913, br. 4, br. I. I nakon I svjetskog rata objavljuje: Ideja Jugoslavenstva,
ć br. 2, 20 VII 19 19; P",a č ć 111919., I; Odgovor Ila anke-
tu o s'Pskohn'atskim odnosima, Srpski knj iževni glasnik N. S. Knj. VVJ922, hr. 2;
Sporazum i Muslimwli, "Gajrel", XXVl940, hr. 1-2; č se plahi i lakomi ",
Kalendar "Gajrel" 1941, Sarajevo, 194Q.
5 Jea1l0 akutno pitanje, nav. izd., Sir. 140.
6 Svi navodi koji slijede, ukoliko to nije č č llalaze se u ovoj
ć hljaici. No, i prije njenog publiciranja, u programskom smislu, propovi-
jeda pol itiku prosrpskog nacionaliziranja muslimana Bosne i Hercegovine pa II tom
smislu, popularizirati, navodnu, potrebu ..... da se Muslimanima u Bosni i Hercegovini
dade drugo odijelo i druga duša. Pod odijelom mislim, da musl imanski separatizam od
drugih treba rušiti. Muslimanu treba jasan vanjski znak, treba č da nije samo
Musliman sa velikim slovom, nego da ima nešto više i č nešto što ga karakteri še
Šukrija ć
165
Kritika vlasti
U pozadini njegove č koncepcije stoji pennanentna
kri.tika aushvugarske vlasti. Mada ne stoji u središtu njegovih tematskih
preokupacija, ona, i u č opsegu, sama služi kao jedan od
važnih argumentarija te koncepcije.
Prije svega, č i kritizira temeljno č austrijskog upravljanja
Bosnom: " ... divide et impera (rnzdvoj pa vladaj) ... ". Nadalje, to je vlast
koja je muslimane reducirala na vjersku skupinu, odnosno" ... odgajala
muslimane samo kao muslimane i na svaki č nastojala da II njima
č onaj njihov antagonizam: prema drugim vjerama." Ta redukcija
jeste njena strategijska potreba.
7
Potom, to je vlast koja je na sve č
č širenje srpske nacionalne ideje đ muslimanima. Ona je, uz
to, II tu svrhu, instalirala č narodnost" - "bosansku narod-
" " l b ku tranku" " . drža l trani<
nost, osnova a osans s te ... IZ va a organ te s e
'Bošnjak'''. I ustavni statut i koncept izbora za Sabor sankcioniraju takvu
austrougarsku politiku i predstavljaju njen nastavak. To je neprijateljska
gemwnsko-austrijska politika prema Srbima i Južnim Slavenima uopšte
a bosanska vlada je eksponent takve politike. Pri torne vjeruje da ta pro-
tivsrpska i protivslavenska politika Austrije " ... ć i ne može biti duga
života, jer je II njoj ć polovina Slavena. a i ti moraju jednom ć do
č Uz to, smatra da " ... klerikalna i č Austrija ne može biti pri-
jatelj Islama." O tome č i sve gmzote kroz koje je prošla musli-
manska borba za vjersku i vakufsko-mearifsku autonomiju kao i njeno
u š agrarnog pitanja, te se Muslimani ne mogu !Izdati
u bosansku vladu koja je nestalna, labava i opaWla. Protivi se aus-
trougarskoj politici đ č i đ jezika kao
službenog jezika u upravi i na željeznicama, forsiranom zaJXlšljavanju
stranaca - đ kao i širenju č mreže u skladu s interesima
đ drugim narodima. To je njegova n a c i j a. Musliman treba da se jednom uvjeri,
da je Srbin i č srpske nacije. To je njegovo pravo odijelo. Novu dušu ć Musliman
dobiti zajedno sa odijelom. Nigdje se ne smije zaboraviti, da mu se sa odijelom udahne
nova duša· srpski nacionalizam i sve što je: s našim nacionalizmom č .... Srpski
nacionalizam je za me č on ima sve odlike i karakteristike zdravog i naprednog
organizma, zdrave i napredne hrane, nama toliko potrebne. on potpuno odgovara našem
narodnom idealu." (Zadatak !>rpske mu.slimwl!>ke omludine, nav. izd., str. 105.)
7 "Vlast u nas i od sada, kao i dosada, uvijek težiti, da Muslimani ostanu uvijek s a III o
Muslimani. Takvi joj jedino i najviše trebaju." (Zadatak !>rpske mlL'iliman.ske omladine,
nav. izd., str. 105.)
166
Šukrija ć
Svabe i đ a ne prema interesima naroda sve tri vjere. pri tome,
đ je da muslimanske mase II Srbinu vide ..... č narodnog,
otporna i oIX>ziciona1na vladi, neprijatelja njoj i germanskoj politici."8
U deskribiranoj kritici Režima ć se nalaze temeljni motivi njegovog
č mišljenja, a prije svega tlo na kojem ć č
opservirati muslimanski odgovor na njegovu instalacij u i č
funkcioniranje. ć ga posredno, navodnim, uvidom II musli-
manski kolektivni mentalitet.
Muslimanska "karaktero!ogija"
Prema manirima svoga vremena, i Šuk:rija ć II jednom pseudo
socijalno-psihološkom diskursu pokušava dijagnosticirati duhovno
stanje i spoljašnje vidove muslimanske egzistencije toga doba.
Govorimo o pseudodiskursu ć da se njegova slika muslimanske
zajednice ć ))iogikom« generalizacija, unutar stereotipija, č
predrasuda, recipira konvencionalne predstave, "misli" u jednostranos-
tima srpskog etnocentrizma, upušta se u karakterologiju - psihologiju
naroda kao č osobe, jednog individuuma. Slika je do kraja depre-
sivna
9
, insistira na dekadentnosti, duhovna i društvena deklarisanost je
hipostazirana, frustriranost je dovedena do kraja. 10 Muslimani su u nje-
govoj percepciji " ... i antinacionalni .. . ", oni " ... nijesu svjesni ni svoga
narodnog imena .. . "; ne " ... razlikuju narodnost od vjere ... ", ne poznaju
8 iedno akutno pitanje, nav. izd. , str. 149. Hrvate, pak, vjeruje, muslimani percipiraju
kao vladinovce, austrofile, Austrijance, sljubljene s gennanizmom monarhijske politike.
I to je, u njegovoj interpretaciji,jedan od razloga zašto muslimani trebaju prihvatiti srp-
sko, a ne !uvatsko, kao svoje nacionalno ime.
9 U tom smislu piše, naprimjer, kako je " ... sredina i alnlosfera u koju je dospio organi-
zam našeg muslimanskog elemcnl.a, trula i nezdmva." (Zadatak srpske muslimanske
omladine, nav. izd., str. 104.)
10 Ovaj jedan aristokratski, č pogled na "muslimanske mase" nije ništa
ekskluzivno ni č I drugi muslimanski intelektualci, u kontekstu č antagon-
izama svoga doba, u svojim projekcijama p::llaze od depresivne slike duhovnosti i
društvene egzistencij e muslimana U č smislu, naprimjer, kao što srno to
ć vidjeli, č to i Osman Nuri ž ć No, ova manira karakterizira i aristokratizam
stpske inteligencije. U ilustrativnom smislu figurira, naprimjer, kod Vladimira ć ć
koji ć ć kult stpskog nacionalnog heroja, za Srbe u Bosni i Hercegovini ć
" ... mi smo primitivni, surovi i varvari." (Mlada Bosna, kalendar Prosvjete za 1911., u:
Vladimir ć ć Ogledi i pisma, "Svjetlost", Samjevo, 1956., str. 71.)
Sukrija ć
167
" . alnih ' d vinskih' dužn ... .. II ." .
... naclon 1 omo ostt 1 mteresa...; om ... nemajU
nacionalizma, nemaju svijesti o narodnoj zajednici, ne ljube svoga roda ni
doma onako predano, nije im to svetinja .. "; idolatrijski su vezani za
TurYu pa " ... slijepo vjeruju u ć i silu Turske ... ", gJedaju " ... danas u
Srbinu ć svog dušmanina ... ", oni " ... dr.le da je od Boga dato, da
se "vlah i č đ se bore ... "; ..... podaju se sudbini-kismetu. .. " jer
nisu navikli da se brinu sami o sebi, prebivaju u "apatiji" i "rezignaciji",
oni su "fanatizovani", zarobljeni su li č č predispozicije" i "pre-
drasude", " ... ne vide u svojoj ć nijedne svijetle č ... "; to je
"svijet konzervativan, ne voli radikalnih promjena i mrzi novotarije ... ",
nj ihovi ideali su "nikli iz predrasuda", oni su "sputani fatalizmom",još se
nalaze " ... u mraku vjerskog fanatizma i u mraku neznanja .. . ", lutaju
" ... bez pravca j puta ..... , slabog.su morala i opsjednuti matelijalizmom bez
ideala, kod njih realnih i razbOlitih misli nema. No, ova slika musli-
manske "duševnosti" i njihove socijalno-psihološke ''karaktemosti''
potrebna je kao "pozadina" na kojoj bi se č "figura" njegove
temeljne zamisli - povijesne nužnosti prostpske nacionalizacije musli-
mana. Tek u ovoj orijentaciji ć muslimanska dekadencija i dezori-
jentacija mogli bi se prevladati.
No, argumentira on i č iskušava i racionalni diskurs, i to uvodenjem
pojma ill/eresa u definiranju društvenog ć naroda i predstave kojom se
razdvajaju ljera i lIG1rxi u razumijevanju njegova identiteta. Na tlu ovih
racionalnih pojmova ć on i svoje poimanje /ellomeJulllacije.
Pojam interesa
Po prvi put u onovremenom š č mišljenju Sukrija ć
eksplicitno, bez predrasuda, liberalnom logikom i u sekularnom diskursu
uvodi i promovira fenomen if/teresa kao ono što u supstancij alnom smis·
lu đ i modelira narodnu zajednicu. Naravno, motivi su sadržani u
zamisli da se interesno legitimira č srbizacija i eliminira \Ijerska
komponenta u č definiranju muslimana Bosne i Hercegovine.
11 To je, pak. suprotno imperativima Islama, jer poziva se: "Huhbur Il{ltani miner imani,
što č daje vjmka <hdnost svakog muslimana: lj ubiti domovinu." No, muslimani II
Bosni i Hercegovini ne pomaju ove, i u islamu utemeljene, svoje nacionalne i domovinske
dužnosti. pri tome se pod domovinom ..... razumijeva onaj prostor zemlje sa svim onim
ljudima, koji govore istim jezikom II glavnom su istih č za domovinu, odnosno nar-
odnost je dakle mjerodavan jezik i č vjera nikako .. .. jezik kaže za č kojemu
on narodu pripada." A muslimani govore srpskim jezikom. Muslimansku domovinu,
č č svi oni krajevi " ... gdje se govori našim srpskim jezikom."
168
Šukrija ć
No, neovisno od ove motivacije, prepoznavanje i preferiranje fenomena
interesa II bitnome obilježava njegovo poimanje društvenog ć naroda,
ovdje, muslimanskog, i đ odnosa uopšte. Tuje eksplicitan:
"Kada se dakle radi o stvarima ovog svijeta, o interesima naroda, grupa i
ljudi, vjera ne igra i ne treba da igra ikakve uloge. Tu vode č narodni i
klasni interesi."12 I II politici muslimana Bosne i Hercegovine " ... vjera II
svjetskim poslovima ne može i ne smije igrati nikakve uloge. Po njoj ne
moramo udešavati naš današnji rad i borbu, nego samo po interesima; a II
tom radu naravno ne smijemo da dolazimo II koliziju s njom". U ovom
kontekstu č recipira ideju daje vjera "sasvim privatna stvar",
Konzekvencije: muslimani nisu č narod
Na tlu ove preferencije onda slijede, možda i nedovoljno osviještene ili
nedovoljno razvijene, konzekvencije.
č je, svakako, uvid II č u najmanju ruku bipo-
lamu interesnu struktuiranost naroda. U tom smislu, ć je eksplici-
tan: '1nteresi age i kmeta muslimana ne mogu nikada biti niti se s
njima mogu identifikovati interesi ostalih naših klasa. Rješenj e agrarnog
pitanja ne može jednako zadovoljiti i agu i kmeta. To je č jer
jedno stoji protiv drugog. Nikako ne može biti u interesu kmeta musli-
mana, da ostane i dalje kmet. Ostale naše grupe nijesu nikako, ili ako su
zainteresovane II tom pitanju to im ono nije nikakvo životno pitanje."
rnleresna unifikacija naroda pripada sferi demagogije i ideoloških misti-
fIkacija.
13
Ni identitet u vjeri ne može anulirati lU1Utamjll interesnu het-
erogenost naroda.
12 pri tome argumentira i uvidom da i unutar muslimanskog svijeta do sukoba dolazi,
ne zbog islama, nego zbog č svjetovnih interesa i njihovih sudara. Ne mogu ni
muslimanske zemlje imati iSlovjetovne svjetovne interese o č u njegovom uvidu,
č i sukob inncdu Turske i Perzije: 10 je sukob zbog granica.
13 Zna, u tom smisl u, za ideologij ske prcparacije sa kojima se socijalni partikularilet
predstavlja kao stanovište narodne cjeline. Otuda ć i pisati kako su muslimanske đ
" ... zasrupa\i interese samo jedne grupe - č Agramo pitanje proglasili su
životnim pitanjem svih muslimana II Bosni i Hercegovini, i age i kmeta, i đ i
seljaka, i trgovca i zanatlije i radnika. "
Šukrija ć
169
Iz uvida II interesnu struktuiranost narodne zajednice, a u tome ni mus-
limanska zajednica nije ništa č ć da i " ... muslimane u Bosni
i Hercegovini dijele interesi ... ", deducira se druga konzekvencija: na tlu
te unutarnje interesne stratifIkacije nije ć Narod supsumirati pod
jednu Partiju ili jednu Politiku. Tu misao ć neposredno formuli-
ra: " ... mi nemamo nikakvih muslimanskih interesa, niti išta, što bi nas
moglo udružiti ujednu klasnu i č partiju". Na interesnom terenu,
dakle, muslimani ne mogu biti "_ .. svi u jednoj interesnoj i č
. "
gruPl..· .
Tu je i ć konzekvencija: imanentno ć uz to i liberalno
intonirana predstava o izvornom pluralnom ć nacije. Demokratski
ethos u poimanju naroda je na pomolu. No, ć ne ide toliko daleko,
jer demokratski diskurs izlazi izvan njegovog iskustva svijeta poli tike.
I napokon, slijedi č konzekvencija. Iz socijalno-klasne struktuiranos-
ti muslimanske zajednice izvodi on č neodrživ i empirijski neuteme-
ljen, ali dalekosežan č kako se muslimani ne mogu interesno sup-
sumirati pod jedan Interes i jednu Partiju, to se onda oni ne mogu ni kon-
stituirati kao zasebni č individualitet - kao č narod". Tu se
pokazuju posljedice izostanka demokratskog diskursa: iz interesno plu-
ralne strukture naroda ne može se nikako deducirati predstava o
ć njegova č u individualizirani č narod.
A onda slijedi krajnja radikalna konzekvencija: iz ć konsti-
tuiranja muslimana kao č naroda jednostavno se, s jednom
č prazninom u argumentiranju, č u novu negaciju: narod koji
nije č narod nije ni č odnosno, narod kao nacionalni entitet
Neovisno od ovih inkonzinstencija č dedukcija, ć
ć narod interesnom konstelacijom, stoji II inovacijskom
č svoga vremena. Jer, dominiraju II to vrijeme totalitarne pred-
stave o narodu: č varijante naturalizma (organicizam, rasizam,
patrijarhalni kolektivizam, iracionalni nacionalizam "krvi i tla", naprim-
jer, u mišljenju ć mladobosanaca i sl.) ili č pred-
stave koje, opet, logikom imanentnog totalitarizma i monocentrizma,
narod percipiraju II metafori stroja i deskribiraju jezikom č
diskursa (naprimjer, kod Osmana Nuri ž ć ili č per-
cepcije unutar kojih se cjelina narodnog individualiteta do kraja iscrp-
ljuje u njegovom islamskom identitetu pa se i ne može ć u svjetovnu
sferu narodne egzistencije, II onaj profani svijet svakodnevnog utilitarizma.
170
Šukrija ć
Suknja ć dakle, misli, doduše II nerazvijenom obliku, prirodu
narodnog individualiteta izvan ovih č koncepcija i defini-
ra ga polifonij skom empirijom interesne struktuirnnosti.
Interesi, vjera i nacija
No, ovakvo poimanje, zapravo, za svoju konzekvenciju ima eliminira-
nje vjerske komponente iz definiranja narodnog individualiteta i
nacionalne politike. Ono, na drugoj strani, č na recepciji onovre-
meno modernih predstava o razdvojenosti vjerskog i nacionalnog iden-
titeta. U tom smislu još jednom piše: ' 'Danas se udešava sav rad prema
interesima nacije; vjera ostaje privatna stvar, preuzima ulogu kojoj je
bila namijenjena li njezinom č Ali, i to je zanimljivo, ć
ć iskoristiti njen demokratski i emancipatorski potencijal nego ć na
tlu ove diferencije argumentirati II prilog muslimanskom srbiziranju,
odnosno definiranj u Bošnjaka muslimana Bosne i Hercegovine kao
č odnosno, nacionalnih Srba. Na drugoj strani, za razliku od
č klerikalaca koj i radikalno plediraju istovjetnost č i
hrvatske identifikacije, onu istu razdvojenost vjerske i č pripad-
nosti, č inteligencija ć iskoristiti za kroatizaciju
Bošnjaka muslimana Bosne i Hercegovine, pa ć i pledirati za jedno
hrvatstvo - č i islamskog subidentiteta.
I Šukrija ć nošen tom logikom, recipira č predstave
o jednom č sverspstvu koje je toliko snažno da u sebi dopušta
svoju unutarnju diferenciju na pravoslavne, islamske pa i č
subidentitete. I sad tu dolazi do izražaja veza đ interesnog i
nacionalnog: ne đ vjerski identitet prirodu nacionalnog indivi-
dualiteta, nego taj individualitet u njegovoj unutarnjosti đ njego-
va interesna polifonija. Zato muslimanska politika i ne treba da bude
definirana u islamskom nego u interesnom diskursu. Sekularna predsta-
va naroda je gotovo otkrivena, ali je sada stavljena u funkciju legitimi-
ranja č pansrbizma i prosrpske dezindividualizacije muslimana
Bosne i Hercegovine. Vjera ne može dijeliti muslimane i Srbe ć
da ona jest irelevantna u poimanju č individualiteta. A na tlu
empirijskih interesa gube se č diferencije: figuriraju istov-
jetni socijalnoklasni interesi. U tom smislu ć apostrofira: "Seljak
musliman ima iste interese kao i pravoslavni i katolik, isto tako zanatli-
ja, trgovac, posjednik itd.". Ta svijest o č interesima musli-
Šukrija ć 171
manskih i srpskih socijalnih stratuma jest i treba da bude izvorište zajed-
č svijesti o č istorodnosti. Na interesnom planu, ni vjera, ni
agrarno pitanje, dakle, nisu smetnja da muslimani i Srbi budu " ... ujed-
noj interesnoj i č zajednici".
Ali, nije č samo o interesnoj, č nego i č
zajednici. U "argumentiranju" u prilog toj ć zajednici, uvodi,
osim interesne, i drugu vrstu argumentacije. Poziva se II svom pledoajeu
za srbizaciju muslimana na č "argumente", ć se II
kulturološkom diskursu vezanom prije svega za pitanje jezika i, napokon,
argumentira teorijsko-koncepcijskim đ fenomena narodnosti,
nacije i nacionalizma. No, ć II pozadini stoji ijedan diskurs koji
pledira iz perspektive svijesti koja zna za srpsku silu pa, ć je,
logikom prevencije, na osnovu procjena ć argumentira. U ovom
aspektu ć ć zapravo, demantirati svoj vlastiti interesni diskurs:
š ć se u privid teza o istovjetnosti srpsko-muslimanskih socijalno-
klasnih interesa. Jer, sad se misli pod pesnicom srpske sile, a ne logikom
slobodnih, ravnopravnih i konvergentnih interesa Unutar ovih nizova
"argumentiranja" ć se neutemeljenosti i č ink.onzinstencije
II njegovom mišljenju.
Povijesno "utemeljenje" pansrbizma
ć ideju ne samo interesne i č zajednice đ Musli-
mana i Srba nego i njihove, navodne, č istomdnosti, ć ć se
pozvati i na povijest njihove etnogeneze i, pri tom, ć rezoni-
rati. ć o prihvatanju islama u Bosni, č tvrdi on kako su
stanovništvo predosmanske Bosne č č Srbi pa, otuda, ni
Muslimani nisu, u č smislu, ništa drugo nego Srbi.14 Prihvata on,
dakle, ć tvrdnju srpske č historiografije koja č pan-
srbizam "argumentira", navodnim, č sastavom stanovništ-
va predislamske Bosne.
14 Dio bosanskog stanovništva je promijenio vjeru " ... ali nas ta razlika u vjeri nije
č i ne može nas č dva ili ni naroda, ne može nas otcijepiti od našeg naroda,
koji je ostao u staroj vjeri. Mi smo i dan danas onaj isti narod, istoga jezika i istoga u
glavnom č kao što smo bili prije nego što smo primili Islam."
172
Šuk rija ć
Unutar ovakve pseudoznanstvene etnogenetske predstave, naravno, nema
mjesta ni za ideju č bošnjaštva, odnosno bosanstva. Nju ć
ć eksplicitno odbaciti. Smatra ID ideju austrougarskom rnanipula-
tivnom idejom, oblikom č širenja srpske ideje đ musliman-
ima i sredstvom produkcije đ antagonizama. Vlada je II tu
svrhu ", .. stvorila bosansku narodnost ... ", a Karaj se potrudio da č
historijski" brani" ovu č nanxlnost".15 I ovdje, ne š ć se
II racionalnu rekonstrukciju povijesti ideje bošnjaštva, ć recipira II
ono vrijeme ć ć č č
"demistifikaciju" š č narodne samoidentifikacije.
U tom kontekstu, naravno, nema mjesta ni za bosanskijezik: "Naš je jezik
srpski - č da smo mi Srbi; odnosno hrvatski - Hrvati. Naši ć tru10gi
ć nije ovo srpski jezik nego bosanski. To bi isto bilo kao kad bi oni u
Misiru ili TriJXlIiosu itd. rekli: nije ovo arapskijezik nego misirski, tripoli·
tanski itd. a kod svih je taj jezik isti arapski. Našim se jezikom ne govori
samo u Bosni i Hercegovini, nego daleko još izvan Bosne: u Srbiji Novoj
i Staroj, Crnoj Gori, Dalmaciji itd. pa rugdje ti ljudi ne kažu: ovo je jezik
srbijanski, crnogorski, dalmatinski itd. nego svi govore da je srpski,
odnosno Hrvati govore da je hrvatski. Ni mi ga dakle ne možemo zvati:
bosanski jezik." č analogijskom logikom, vidi se, još jednom
se pokazuje kao hendikepirano, konfuzija u JX>jmovima regionalizma i
bosanskog JXlvijesnog individualizma do kraja je evidentna.
Nadalje, u "argumentiranju" JX>vijesnim razlozima u prilog prosrpskom
nacionaliziranju muslimana, ć prihvata i konvencionalnu, unutar
srpske historiografije i srpskogjavnog mnijenja ć do kraja radikalno
negativno intoniranu predstavu o osmanskoj vladavini u Bosni. Njegov je
č radikalan: ''Turci dakle nijesu, niti su ikada bili zaštitnici, ni naši
niti li naše vjere . Islam." Sa ambicijom da odvoji Muslimane od nostal·
gije prema Turskoj, ć ''Mi Srbi muslimani nemamo se od
Turske č nadati; mi s Turcima nemamo ništa č osim
vjere, i uz njih nas ne može ništa vezati. Baš naprotiv!".
15 I prije objavljivanja knjižice O naciona1izovanju fIlIIsIimana zastupa č stajal-
ište: "Danas ne postoji samo razlikovanje po vjeri, nego je naša uprava stvorila i
nacionalnu podjelu, stavila je Hmtte protiv Srba. Osobito joj ovaj rad podjele uspijeva
medu muslimanima, gdje je išao tako daleko, da je upotrebivši njihov vjerski fanatizam
htiela da u Bosni stvori i ć narodnost - Bošnjaštvo. U tom je pak morala ustuknuti i
tajojje zamisao propala, kao šIo propada sve sa lažnom osnovom, kao što se mora sruši-
ti ć u koje su temelji loši." (JedIlo akutno pitalIje, nav. izd., str. 146.)
Šukrija ć
173
đ naroda i nacionalizma
ć "argumentiranje" povijesne nužnosti srbizacije muslimana
Bosne i Hercegovine ć se i teorijsko-pojmovno utemeljiti. Otuda i
daje razgovijetna đ temeljnih poj mova - naroda, nacije i nacio-
nalizma. No, ć ovdje ne može konzistentno provesti interesnu
definiciju naroda pa i sam recipirati elemente doktrinamog naturaliz-
.
ma l orgamctzma.
Narodnost definira kao jedan objektivitet, prirodni pasivitet. vanindivi-
dualnu empiriju, organsku stvarnost u koju se ulazi aktom đ pa j e
karakteriziraju dimenzije "kIvi i tla". U tom smislu i piše: "Narodnost
č č kao č jednog naroda; č i jezik i č i
sve drugo što č narod narodom; ona je sa svakim č ć
đ kod svakog je jednaka i svakom pripadajednako pravo na
nju; ona je apsolutno pasivna i bez aktivnosti." Sada dolazi svjesni
aspekt narodnosti manifestan II nacionalizmu kao temeljnom obliku
nacionalne samosvijesti: "Nacionalizam je svjesnost č da pripa-
da jednoj narodnoj zajednici i svijest, da s njom pada i diže se; ona
ljubav prema svom rodu i pokazuje kao faktora u naroduj on je
- protivno od narodnosti - mobilan, aktivan i buntovan, č sve da đ
do svog cilja; on teži slobodi i neda se sputavati; on nije đ u naro-
du i ne đ se sa č on se č u životu odgojem i kulturom i
s toga nije kod svakog č niti li kod svakoga naroda jednak; on
nastaje u č i u narodu i č - pokret". Prema tome, narodnost je
" ... konstanta i ostaje uvijek jednaka, dokle god taj narod č za sebe
posebnu jedinicu, a nacionalizamje promjenljiv, on može č odnos-
no slabiti."
U skladu sa đ pojma narodnost, priznaje ć osim vjere
koja ih razdvaja " ... sve drugo, jezik, č itd. što karakteriše narod
kao narod, to sve imaju naši muslimani ... Nema dakle ništa, što bi ih
dijelilo kao narod od ostalih Srba i Hrvata ... Jedino je to, što su još nesv-
j esni, djeca u tom pogledu, pa ne znaju, kako im je ime. A kad malo
č i osvijeste se i to ć saznati."16 Nemaju, dakle, ć srp-
skog nacionalizma kao nacionalne samosvijesti. U č smislu su
Srbi, a II nacionalnom smislu tek treba da otkriju i masovno prisvoje sip-
sku nacionalnu samosvijest. Otuda njihov povijesni put nije u tome da
16 Jedno akutno pitanje, nav. izd., str. 147.
174
Šukrija ć
postanu " ... posebna samostalna gtupa, muslimanska i da vodimo samo
muslimansku politiku i bornu .. " nego II tome da ..... odbacimo
djeljenje i vjersku borbu i da II zajednid sa ostalim đ drugih
vjera vodimo nacionalnu borbu", Kako muslimani, pa i Hrvati, nemaju
razvijen nacionalizam - nacionalnu svijest
l7
i kako je ta svijest kod Srba
č to nacionaliziranje muslimana i treba da se razvija kao recepcija
srpske nacionalne samosvijesti. Otuda i gorljivo pledira protiv politike
koja ć da muslimani II nacionalnom smislu prime hrvatsko ime.
18
Na tlu diferencije đ ovih pojmova ć otkriva i recipira ideju
moderne nacionalne države. Ona II njegovoj percepciji II bitnome
odreduje moderni svijet i karakterizira suvremenu egzistenciju II naro-
da. Otuda i smatra da i muslimani svojom prosrpskom nacionalizaci-
jom otkriti i prisvojiti ideju nacionalne države kao č oblik sop-
stvene egzistencije.
Diskurs sile
Ostaje na kraju "argumentiranje" u diskursu sile, ć i srpske superi-
ornosti. Gotovo neosviješteno demonstrira ć empirijski odnos
srpske politike prema muslimanima kao odnos arogancije, ć i
sile. Zna on za ć dimenzije pansrbizma, prepoznaje
17 U njegovoj percepciji Srbi i Hrvati " ... su jedan narod, ali sa dva plemena." č
prevladavanje p(eme1lSkog šovinizma, te njihovo ne samo č ujedinjenje nego i
kulturIlo jedinstvo pod kojim podrazwnijeva niveliranje historijski produciranih razlika
II njihovim kolektivnim osobinama, odnosno " ... potpW'lO č duša narodnih,
č njihovih osobina i unutrine u svakom pogledu. Jedinstvo kod nas Srba i
Hrvata č prema tome, da mi moramo č i dovesti II sklad l j. u č
ono, što je istorija i kultura vjekovima rastavljala i rastavila." đ dok ne đ do
tog ujedinjenja i togjedinstva, samo kod Srba postoji prm,i lIocionaliznm a " ... za pravi
nacionalizam kod Hrvata teško je ć da ga ima, kod nj ih on istom ć da nastane, u
povoju je, u izgradnji i jedva mu se mogu zapaziti konture; ć se samo u omladini.
... Hrvati (u BiH, nap. E. Z.) č apsolutno nenacionalizovanu masu, bez
nacionalnih ideala;" A kada se razvije onda ga treba zvati srpsko-Im'atski a ne hrvatski
nacionalizam ć da je apsurdno u jednom narodu razvijati dva nacionalizma.
Otuda, rezonira on, muslimani u Bosni i Hercegovini, treba da prihvate srpski nacional-
izam kao svoj identitet, a s lim prihvatanjem, makar i od 50. 000 muslimana (s obzirom
na onodobnu č pravoslavnih, katolika i muslimana) pokazao bi se srpski karak-
ter Bosne i Hercegovine.
18 "13oriti sc i otimati oko imena nema smisla, č za Hrvate; ostali bi u loj borbi
kratkih rukava i štetili bi tim najviše sebi."
Šukrija ć
175
njegovu spremnost na desnukciju muslimanske egzistencije, a svaku
konfliktnost i sukob sa srpskom politikom identificira kao prijetnju
samom muslimanskom opstanku. I uopšte, misli i rezonira ć na
kraju u kategorijama i cx:lnosima č i sile.
19
Sa tog stajališta, II njegovom uvidu, muslimani stoje pred jedinom alter-
nacijom: ili ć biti uništeni, ukoliko sebe ć kao poseban č
narod, ili ć osigurati ć ukoliko se nacionalno srbiziraju. U tom
smislu pisati: "Izdvoj iti se u zasebnu grupu, biti samo musliman, koji
ć se samo za svoje posebne 'muslimanske interese' boriti, č
stvarati u Bosni i Hercegovini novi č narod, muslimanski. To
č baciti rukavicu i izazvati na se cijeli srpski i hrvatski narod, č
da postanemo zbilja onaj 'drski parazit' u đ tijelu." ć da ć
pa njegovom mišljenju, ć do ujedinjenja Srba i RIvata te ć ostavl-
ć i7.a sebe đ sukobe oko nacionalnog pridobij anja musli-
mana, " ... postati jedno i protiv nas, jer je sasvim prirodno da ć trpi-
ti, da se II srcu njihova naroda, od njihove knri i na njihov č stvara
drugi ili ć narod, drski parazit. ... S toga ni mi muslimani na svom
putu separisanja nemamo izgleda u ć ć se ć
odhrvati Srbima i Hrvatima drugih vjera, jer ć to biti II svakom pogle-
du nejednaka borba, a na našu štetu." Otuda i pledira, da muslimani, pri-
ć nacionalno srpstvo kao svoj nacionalni identitet izbjegnu " ...
borbu sa Srbima i Hrvatima, koja mora neminovno ć ako pokušamo
biti posebna grupa i posebni č narod, muslimansko bosanski,
drski parazit II đ tijelU." S druge strane, gotovo č preferira
č kvanritativnu, prostornu i nacionalno subjektivnu supenna-
ciju srpstva nad muslimanima i Hrvatima Otuda, pledira on srbizacij u
muslimana sa pozicija slabog, ć hendikepiranog, pa njegov
pledoaje za prosrpsko nacionaliziranje muslimana jest osmišljen kao
prevencija nad razornom silom ć srpstva. Nema, dakle, kod
ć ništa od one, naprimjer, ž ć odvažnosti u kritici
velikosrpske politike, odvažnosti koja se ne libi ni od ć tonova.
19 Kriteriji za zbilju ovih atribucija jest snaga nacionalizma: ''Po jakosti nacionalizma
se mjeri snaga jednog naroda II borbi s drugim. Brojno jednako jak narod a sa slabijim
nacionalizmom podliježe drugom narodu sa č nacionalizmom i pretapa se u nj. "
(Jedno akutno pitanje, nav. izd. , str. 147.)
176 Šukrija ć
Metode nacionaliziranja muslimana
Projekt nacionaliziranja muslimana, podrazumijeva, prije svega, obustav-
ljanje borbe đ luvatske i SlpSke nacionalne stl1l.je za dominaciju
đ muslimanima. Koncerx;ijski i metodski, dakle, treba odbaciti p:>li-
tiku Srba i Hrvata koji su išli " ... đ muslimane kao dvije č
č partije i tražili samo privrženike đ nj ima." Konzekvencijaje
te politike unutarmuslimanska nervoza, kolebljivost, stalno ernigriranje iz
jedne II drugu partiju, puko, fonnalno muslimansko srbofilsfvo ili
IllvatofilstvOl
O
i sL ć da Hrvati u borbi sa Srbima " ... ne mogu
nikako uspjeti ... " pa je ta borba nepotrebna i štetna " ... ako ć zajed-
no", to, kao što srno vidjeli, muslimani treba da se povrate srpskom na-
rodu, da prihvate srpsko kao svoje nacionalno ime, prosrpsko naciona-
liziranje muslimana, odnosno njihovo socijaliziranje sa sIpskim naciona-
lizmom, u njegovoj percepciji, jeste ono jedino za njih spasonosno te,
osim toga, realno i stvarno.
U politici i procesu nacionaliziranja muslimana, nadalje, sugerira
ć imena " .. . Srbin - Hrvat - ne smiju se isticati (i to zavisi od
kraja i prilika) jer masa II njima vidi atentat na vjeru." 21
Glavni akter populariziranja srpskog nacionalizma đ muslimanima
treba da bude omladinska, srednjoškolska i studentska populacija.
Naravno, na njegovoj afinnaciji moraju raditi i svi obrazovaniji i svjes-
niji Muslimani.2
2
za razliku od rada đ muslimanskim masama, ona
treba istupati radikalno te " ... ukloniti sve, što bi smetalo potpunom
č svih triju vj era ... ". Od posebne je važnosti eliminirati
unutar ove populacije vjerski diskurs: ''Nijedna č knjižica, ni jedno
društvo ili sastanak ne smije imati karakter; sve treba da je zajed-
č nacionalno."
Nadalje, č metode nacionaliziranja muslimana moraju
favorizirati svijest o č interesima a oni ć " ... probuditi svi-
jest o narodnoj zajednici, a ova mora donijeti ime .... ovo je najzgodniji i
po našem mišljenju jedini č koj i ć donijeti ploda."23
20 Jedno akufllo pitanje, nav. izd., sir. 148.
21 Cit djelo, str. 149.
22 Zadatak srpske llluslimanske omladine, nav. izd., sIr. 105.
23 Jedno aja/tilo pitanje, nav. izv., str. 148.
Šuh'ija ć 177
ć obazrivije metode nacionaliziranja muslimanskih masa, sma-
tra da ovu politiku đ č interesa II muslimanskim masama
treba prakticirati, prije svega, uvcx1enjem institucionalnog zajedništva
Politiku prosIpske nacionalizacije muslimana, osim što treba zasnivati na
razvoju svijesti o č sIpsko-muslimanskim interesima te kul-
turnom uzdizanju naroda i uz ć štampe i žive č nužno je, dakle,
objektivirati i instaliranjem transvjerskih č ustanova 24 One ć
biti okvir i mehanizam formiranja muslimanske svijesti o č
interesima i o srpskoj nacionalnoj zajednici kojoj pripadaju. otuda se i pro-
tivi institucionalnom separatizmu, a u č institucijama vidi pret-
postavku srpsko-muslimanske duhovno-mentalne, č i socijalne
konvergencije. Ideja č institucija nije bez racionalne vrijednosti,
ali, II njegovoj percepciji, institucionalni integrizam, po svojim projektiran-
im svrhama, zapravo, jest formula kompromitiranja ethosa zajedništva.
č akcenti
Refleksivno problematiziranje fenomena interesa tretiramo kao novum
kojeg je u j avni diskurs i sociološko mišljenje društva, svijeta politike,
narodne stvarnosti i đ odnosa unio Sukrija ć To je
jedna od racionalnih teorij skih ideja koja se pokazala produktivnom u
anatomiji nacionalne zbilje toga vremena. Sa tom idejom ć ulazi
u č pisce svoga doba. on zna za unutarnji stratifikacijsk.i interesni
pluralizam i zna za ideološka peIVertiranja kada se jedan socijalni partiku-
laritet, onaj elite ć instalira i imputira kao ć dobro.
Interesna struktuiranost i u njegovoj percepciji rezultira uvidom II totali-
tarne implikacije politike koja supsumira cjelinu narodne egzistencije pod
neku vaninteresnu ideju, ma šta ona bila. Otuda i racionalnim smatramo
njegovu predstavu da se, osim u č diskursu, nacionalna
cjelina ne može Ć partiji ili jednoj politici.
Uz ideju interesa, uz sve inkonzistencije i č uz sva pogrešna
č nadalje, u vrijedne domete njegova mišljenja što dolaze iz pers-
pektive interesne refleksije, uvrštavamo ideju konvergencije, potom ideju
razdvojenosti \jere i nacije kao princip konstitucije modernih nacija, te
ideju č naroda i nacionalne dlŽave kao povijesno ć
oblika č egzistencije modernih naroda.
24 "Sva društva i druge ustanove treba po ć osnivati u zajednici:
č zadruge, zanatlijska, šegrtska, č udruženja, sokole, banke itd."
178
Šuknja ć
No, mišljenje II interesnom diskursu svih ovih ideja moglo gaje, poten-
cijalno, odvesti ć demokratskog ethosa, recepciji modernog libera-
lizma i ć mišljenju koje, sasvim savremeno, reflektira zbilju logikom
slobodne polifonije socijalnih, kulturnih, vjerskih i č subiden-
titeta. Ali, ć nije mogao izvesti ovakve konzekvencije iz svoje
racionalne identifikacije interesne konstelacije unutar koje prebiva mod-
erna nacija. Nije, đ do kraja mogao iz svog temeljnog interesnog
diskursa prevladati č i č refleksije o prirodi
naroda-nacije, refleksije koje su bile č za ć misaonih
napora njegova vremena. U svojoj predstavi naroda kao vanindividu-
alnog, prirodnog objektiviteta usvojio je i č percepciju o
narodu kao stvarnosti ''krvi i tla", kao jednom biološkom aprioriju. Ovaj
anahronizam ne dovodi u pitanje i to što je znao i za subjektivnu stranu
narodne egzistencije izraženu u nacionalnoj samosvijesti, odnosno nje-
govim tcnninima kazano - u nacionalizmu.
Otuda, na tlu ovih č za razliku od, naprimjer, Osmana Nuri
ž ć koji misli logikom divergencije đ bosanskih, posebno mus-
limansko-srpskih subidentiteta, Šukrija ć u osnovi, slijedi misao i
ideju konvergencije u muslimansko-sIpskim odnosima Konvergencija je
dakle, u njegovom aksiološkom sistemu, percipirana kao vrijednost. No,
njena je sadržina č pervertirano. Ne radi se o konvergenciji
đ dva đ priznata č č individualiteta.
Naprotiv, na djelu je mišljenje konvergencije, na jednoj strani, kao proce-
sa muslimanske autodezindividualizacije i asimilacije u č č
srpstvu i, na drugoj strani, o pansrpskoj resorpciji unaprijed dehumanizira-
nog muslimanskog entiteta. č je, dakle, o konvergenciji koja, II kraj-
njoj liniji, jeste proces muslimanskog samoodricanja, asimilacije i izvanj-
skog JXlricanja Prema tome, ona II sebi dobija patologijsku sadržinu
Ni ideja odvojenosti vjere i nacije, recipirana kao vrijednost i č
konstitucije modernih zapadnoevropskih nacija, kao ni ideja č
llaroda i nacionalne države nisu u svojoj sadržini i povijesnoj svrsi pro-
č u demokratskom diskursu. Otuda, bitna granica njegovog
interesnog diskursa ć i u mišljenju onih ideja posebno, proizilazi
iz njegove vanjske, unaprijed postavljene svrhe: da budu II funkciji
legitimacije ideje o prosIpskom nacionaliziranju muslimana Bosne i
Hercegovine. Sa tom apriornom tezom, interesni diskurs je poslužio za
iracionalnu negaciju vjersko-kulturne dimenzije muslimanskog naro-
dnog individualiteta. Umjesto da svoj racionalni uvid u razdvojenost
Šukrija ć
179
'.jere i nacije u modernim sekularnim društvima promisli u njegovim
emancipatorskim potencijarna, on je taj princip reinterpretirao tako da je
onu razdvojenost stavio II :funkciju dokazivanja kako muslimani ne mogu
biti č narod i, još više, kako se ne mogu konstituirati kao zasebni
narodnosne-nacionalni individua1itet A onda, li krajnjoj liniji, vodi njego-
va misao č kako je naciona1no-državno konstituiranje Muslimana
anahronizam i povijesna ć pa nacionalnu državu mogu žudjeti
tek kao državu ć svesrpstva č su i sami č i č dio.
A u kontekstu austrougarskog č i, kasnije, pseudoparlarnen-
tarnog poretka, II okolnostima neotkrivenih i nerazvijenih sekularnih
dimenzija nacionalne egzistencije, II vrijeme č nepostojanja svje-
tovne inteligencije kao merituma, te đ društva i demokratskih
oblika nacionalnih sinteza, u ambijentu agresivnog panstbizma i pankroa-
tizma, teorijsko i č negiranje islamsko-kulturnih komponenata u
č muslimanskog narodnog individualiteta, a one su II onom
ć kontekstu mogle biti jedino njegovo pouzdano središte, nije ništa
drugo nego doktrinarno nasilje nad empirijom i ideološko racionalizira-
nje nasilja nad muslimanskom č egzistencijom. Da nije sa razine
interesnog diskursa skrenuo na ideološki put diskreditacije muslimanskog
individualiteta, onda bi on u svom č obliku bio vrijedan novum u
javnom mišljenju svoga doba.
Pri tome, važno je akcentirati: ć ne slijedi logiku i politiku anti-
islamizma, naprotiv, ć tezu da vjeri ništa Ile smeta narodnost,
č da ć prihvatanjem srpske muslimanske identifikacije musli-
mani č svoju vjeru i vjeruje kako ć oficijelna srpska politika
znati respektirati tu dimenziju njihove egzistencije. Na drugoj, pak,
strani, njegove č percepcije onodobnog muslimanskog odnosa
prema islamu u bitnome posreduju njegovu negativno intoniranu soci-
j alno-psihološku karakterologiju muslimana Bosne i Hercegovine. Kao
i kod drugih bosanskih pisaca, koji se upuštaju u ove kamkterologije, i
ć utemeljena na impresijama, subjektivnim generalizacijama
i onovremenim stereotipijama pa otuda, u našem uvidu, nema produk-
tivnu spoznajnu vrijednost. Uz to je i ideologijski funkcionalizirana:
služi kao pseudoargumentarij politici nacionalne srbizacije muslimana.
U istoj fimkciji pojavlj uje se i njegova kritika Vlasti. Zapravo, uz respekt
utemeljenosti i vjerodostojnosti njegove kritike Režima što, đ tretiM
ramo vrijednim dimenzijama njegovog mišljenja, ne treba previdjeti i
njena č Ona je, kao i njegova muslimanska karekterologija,
180 Šukrija ć
đ u istom smislu ideologijski funkcionalizirana pa za svoj predmet
selektivno uzima samo ono što argumentira u prilog njegovoj temeljnoj
programskoj ideji - treba da, sa svoje strane, motivira muslimane da se
nacionalno identificiraju kao Srbi. Pokazuje se taj idologijski diskurs
posebno u njegovom odbacivanju tradicije, povijesnog utemeljenja i au-
tonomnog smisla ideje bošnjaštva-bosanstva kao puke, č
č konstrukcije vlasti. Sa ovom averzijom prema ideji
bošnjaštva njegovo stanovište pripada marginama č tokova
dotadašnjeg š č mišljenja te se, tako, utapa, epigonski, u vlada-
ć dogmu ideologije pmlSrpstva koja je, đ s prezirom, č
kompromirirala, kako se to u njenoj tetminologiji kaže, bošnjaJduk,
odnosno, povijesne korijene, tradiciju, legitimitet i onovremene svrhe
ideje i politike bosanstva, odnosno, bošnjaštva.
No, njegovu reinterpretaciju ideje o odvojenosti vjere i naroda i o trans-
religijskoj konstituciji modeme nacije nužno je promatrati u širem povi-
jesnom kontekstu.
Prvi se otkriva u č oblicima poricanja nacionalnog individualite-
ta i subjektiviteta Boš.qjaka. Pokazuje se, zapravo, kako su, uvijek, anti-
š č mentalitet i empirijska politika destrukcije BiH kao povijesnog,
teritorijalnog, č državno-pravnog i č individu-
aliteta, i to u aranžmanu protagonista pansrbi.zma i pankroatizma, s
č žestinom i sa toksikomanskom š ć illSistirali Ila
redukciji Muslimana, odnosno, Bošnjaka, na njihovu vjersku identifikaci-
ju. Djelatno ih, a ne samo ideologijski, ć kao vjersku grupu,
istodobno, u okvirima te percepcije, i s njom kao temelj nom "argu-
mentacijom", odricali su im bilo kakav i u bilo kojem smislu zasebni
č supstrat i poricali č komponente nacionalnog identiteta.
No, iz te redukcije proizilazio je uvijek i č program nji-
hove dehumanizacije, program koji se kretao od politike asimilacije, na
jednoj strani, pa do č genocida, na drugoj.
Drugi se kontekst manifestira u š č autoredukciji na vjerski iden-
titet. Otkriva se kako su se i sami Muslimani, odnosno, Bošnjaci, unutar
vlastita samorazumijevanja, što autonomnom voljom, što pod presijom
č svijesti, a što pod vanjskom prisilom, đ reducirali
na vjersku grupaciju.
Ovdje se ne može ulaziti II povijesnu interpretaciju ove redukcije. U
ovom č i u ovom kontekstu, jedino se može ć razumljivo je što
su se č muslimani č u svoj vjerski identitet
Šukrija ć
181
u povijesnim okolnostima u kojima nisu imali ni svoju č teritori-
ju, ni svoju č državu, ni svoju transreligijsku reprezentaciju u
politici, ni svoju svjetovnu inteligenciju, ni svoje sekularne institucije u
politici, kulturi, obrazovanju, ekonomiji i sl. Kad jedan, ovdje š č
narod, dakle, spletom historijskih okolnosti, a ne nekim apriorijem ili
č ć unutarnjih predispozicija za nacionalno-
državno konstituiranje, nema, na društvenom tlu svog konkretno-his-
torijskog bivstvovanja, IIU10g0 č od onog svjetovno-civilnog unutar
kojeg su se fonnirale i fonniraju, posebno, modeme zapadnoevropske
nacije, onda je i č da egzistencijalna prinuda i ć okruženje
reperkusiraju ć {Xlvratkom u religijski identitet kao stu-
denac njegova individualiziranja i preventivno izvorište njegova pavi-
jesnog bivstvovanja. .
No, sada sa Šukrijom ć imamo ć fenomen: ne prihvata se
ni prva ni druga varijanta njihova poricanja; sada se, zapravo muslimani
apologiraju spram jedne i druge politike redukcije njihove cjeline na
vjersku identifikaciju, č se njihova egzistencija transreligijski, i to
u svjetovnoj konstelaciji interesa, vjersko se smatra tekjednom ali irele-
vantnom odrednicom nj ihova identiteta. Muslimani su nešto ć i šire
od svoje vjerske kongruencije. Ali, konzekvencije su č upravo
na tlu razdvojenosti vjere i naroda č im se i svojstvo č na-
roda i č individualnosti, a povijesna perspektiva zamišlja II nj i-
hovom asimiliranju u svesIpstvo.
No, vidjelo se: interesna refleksija nije mogla do kraja utemeljiti tezu o
prosrpskoj nacionalizacij i muslimana. š ć potencijalno
racionalne dimenzije mišljenja u kategoriji interesa, a u namjeri da
"argumentira" egzistencijalno povijesnu nužnost č srbizacije
muslimana, ulazi ć u svijet iracionalizama i anahronizama
ć na taj č sa ć srpskim etnocentrizmom i ideologi-
jom pansrbizma, njihove predrasude, falsiftkate i fantazmagorije.
Pokazuju se one u njegovom neutemeljenom č č struk.-
ture stanovništva predosmanske Bosne, porijekla i povijesnog razvoja
ideje č bošnjaštva i bosanskog jezika i sl. U "argwnentiranju"
povijesnim uvidima ć u stvari, i najviše đ
I na kraj u racionalnost one interesne socijalnoklasne refleksije o prirodi
nacionalne egzistencije gubi se u njegovom diskursu koji misli i recipira
odnos sile i ć S tom recepcijom i sam demonstrira kako naciona-
č svijest mora č u totalitarnom nasilju. Pokazuje se, napasU-
182 Šukl"ija ć
jetku, kako logika nacionalizma mora završiti II hipostazi ne slobode nego
sile, ne jednakosti nego diskriminacije, ne II racionalnosti nego II strahu,
ne II ravnopravnosti nego II podaništvu, ne II demokratskom ethosu nego
II totalitarizmu asimilacije i II genocidnim prijetnjama .
•••
No, kako sam Šukrija ć naknadno, II svoj im memoarskim
zapisima č svoju prosrpsku identifikaciju? ć ove
zapise, Mustafa ć ć ć " ... ć piše da se opredijelio
kao Srbin zbog agresivne propagandne akcije ć koji su
operirali đ muslimanskom č omiadinom, kako bije pridobili
za hrvatstvo. Ta mu je napadna č agresivnost smetala. ''Morao
sam se, izgledalo je onda 'opredijeliti' , jer je to bilo II modi...". pri tome,
nakon balkanskih ratova, nije " ... vidio nikakve štete za bosanske
Muslimane, ć da ć II slobodnoj Srbiji odnosno Jugoslaviji biti
ostvareno potpuno bratstvo. "25
No, neovisno od ovakvih č vidjeli smo kako i kod Šukrije
ć pozicija autorecepcije pansrbizrna nije bila ništa spoljašnje; za
sobom je č vrijednosne preferencije, posredovala je idejne per-
cepcije, uplivisala u pojmovno mišljenje i đ sadržinske domete i
granice "teorijskih" koncepcija i pretenzija i, što je isto tako važno, deter-
minirnio njihov javni angažman i č biografiju. Pokazuje se to i u
č mišljenju-djelovanju Smail- age Ć ć
25 Mustafa ć Bošnjaci II emigraciji, Monografija Bosanskih pogleda / 955. -.
1967., š č instirut Zurich, Odjel Sarajevo, Sarajevo, 1996., str. 215.
183
K
ada dr. Halid-beg Hrasnica, advokat Ademage š ć kao tužite-
lja Smail-age ć II toku sudskog procesa, ć
š ć zasluge oko Gajreto, govori o onima koji simpatiziraju
Srbe kao neprijateljima ovoga društva, onda Ć ć

neposredno II
ć replici, č uzvikuje: "Jok, mi ne simpatiziramo,
m i s m o S rb i"'2 U ovoj č tvrdnji sadržana je njegova
ć č misao i ona stoji II suštini programa njegovog javnog
angažmana. Uz. naprimjer, Osmana ć

i Šukriju ć i on, sa
l Adem-aga š ć podnio je tužbu protiv Sticpana Kobasice, (Srbina katolika kako ga
č "Srpska č koja se, po njegovim č deklarira kao "organ nezavisnih
Srba pravosla\il1ih i Muslimana" a č je bio urednik), i Smail-age Ć ć tog, po
"Srpskoj č SrbiIla Muslimana, njenog saradnika. Ć ć j e II "Srpskoj č
objavio č Muslimanski IlWOdllipokret(br. 177, od 2L decembra \905. god.). U
njemu on Me.šiCa i com. nazivaJrrlekterima - narodnim otpadnicima. š ć podnosi tužbu
protiv zoog ''uvrede i č ubijanja ugleda, č javnom
štampom". (Prema brošuri: Rafpmva protiv "Srpske ć ", Sarajevo, 1906.) Sudski pro-
ces koji je č 14. (27.) juna 1906., izazvavši veliku pažnju javnosti, posebno srpske,
završenje presudom koja" ... glasi na tri dana zatvora za obojicu optuženih. A pre[Vorili
se u č kaznu, to se kažnjava urednik Kobasica sa 60 K, a Ć ć sa 150 K
č globe." (Prema: Rafprmn protiv "Srpske č nav. izd. str. 45.)
2 Prema brošuri Rasprava protiv "Srpske č nav. izd. str. 45.
3 Pisao je o Osmanu ć razumljivo, u skladu sa svojom temeljnom orijentacijom
o nacionalnom pitanju, č je slavio njegovu prosrpsku nacionalnu orijentaciju ili
borbu za afinnaciju, kako je govorio, srpskog nacionalnog pravca đ muslimanima.
O tome II njegovim č Osman Đ ć "Musavat", ''Novi Musavat", 3. IV 1912, I,
27; Osman Đ ć "Branik", XXVIIII1912. 63. T kasnije, povodom 12. godišnjice nje-
gove smrti ć č Osman Đ ć "Gajret", 16. IV 1924, VII!, 6.
184
Smail-aga ć
svojim mišljenjem, pripada muslimanskoj, kvantitativno nevelikoj, gru-
paciji koja je pledirala i popularizirala, definirali smo je ć tako, poli-
tiku muslimanske nacionalne autosrbizacije.
Što, medutim, II njegovim percepcijama, i to je ovdje važno, figurira
kao argumentarij takve politike? č i publicira, II našem č
uvidu, dva tipa argumentiranja: jedan, ć veze i odnose
izmedu \(jere, nacije i nacionalizma., pokušava da se ć II teorijsko-
koncepcijskom i povijesnom diskursu, a drugi se, pak, poziva na
č anatomiju socijalno-mentalne i č egzisten-
cije muslimanske zajednice II Bosni i Hercegovini.
Vjera, nacija i nacionalizam
Kao i drugi bosanski intelektualci koji su pledirali politiku prosrpske ili
prohrvatske nacionalizacije Bošnjaka-muslimana, i ć stoji na
stanovištu diferencije đ religijske i lIacionulne identifikacije. No,
ć ć iz nje ni on deducirati emancipatorski potencijal:
naprotiv, ć je kao uvid koji ide u prilog tezi, koju i sam
gorljivo zastupa, o Muslimanima kao č Srbima.
4
Ideju nacije, a ne ideju vjere, smatra on č momentom mo-
deme povijesti i ć ekonomsko-kulturnog i č napretka
savremenih naroda. Vjerska identifikacija figurira kao relevancija, ali se
na temelj ima vjerskog integriteta ne može više osigurati napredak. Ideja
nacij e, odnosno, nacionalizma sad je, u njegovim percepcijama mod-
ernog svijeta, primarna. ć od takvog stanovišta, ć pri tome
na č katolike u č novijoj povijesti, navodno,
prepoznaje demonstraciju takve spoznaje, Ć ć ć ć » ... nije
vjerska osnova ni kod njih bila dovoljna da obuhvati č narodni život.
Nisu vjerski ideali mogli, da ih oduševe i dadu im poleta i kulturnog i
ekonomskog. To su mogli da izvrše i umde samo savremenij i, pristu-
č a i č ideali - nacionalni.« (Str. 114.) Ova č i,
istovremeno, normativna misao o modernoj superiornosti nacionalnog
spram vjerskog identiteta odnosi se, II njegovoj percepciji, i na
Muslimane.
4 U programskom smislu fonnulira ovo stanovište u NaciQ1Iulizum i Muslima1li,
"Srpska omladina", br. 6. i 7., Sarajevo, l. (14.) marta 1913. Svi navodi, ukoliko to nije
č č u tekstu koji slijedi nalaze se u ovom Ć ć č
Smail-aga Ć ć
185
Na drugoj strani, pravoslavni Srbi, u njegovom uvidu, ć su prevladali
identifikaciju srpstva sa pravoslavljem. A to, kod njega, č da su, s
jedne strane, prevladali onaj stupanj vlastita povijesna razvoja gdje se
SIpStvo reduciralo na pravoslavlje i, na drugoj strani, da su otkrili,
prisvojili i afinnirali nacionalnu ideju, zapravo, nacionalnu misao " ...
koja je u srpskom narodu uvijek postojala, dobila je nove hrane, novog
poleta, dobila je nove i stalne fonne, koje mu je pokazao narod
č i italijanski. " (Str. 114.) No, kod Srba, u razvoju njihove
nacionalne samosvijesti, razlikuje dvije faze: jednu č
č fazom II kojoj se nj ihova nacionalna misao iskazivala
u raznim formama, pjesmama, epikama, mitologijama i si., da bi se
nakon te faze srpski nacionalizam razvio " ... sa punim kulturnim i
ekonomskim sadržajem", (Str. 1l4.) U ovoj novoj fazi on se sastoji II
radu ", .. na kulturnom podizanju i ekonomskom č uporedo sa
razvijanjem narodne ć i solidarnosti. " (Str. 114.) U ovom peri-
odu srpska " ... jaka, neodoljiva nacionalna ideja našla je konkretnog
izražaja u solidnom i dosta organizovanom kulturnom, privrednom,
moralnom, socijalnom i rasno-higijenskom pokretu, koji okuplja oko
sebe sve više, sisternatizuje narodne sile i ć ih č
cilju." (Str. 115.)
đ ć se vlastite redukcije na pravoslavlje, SIPStvo, po mišljenju
Ć ć se otvorilo ka asimilacij i i integracij i, kako on kaže,
Muslimana i pripadnika č vjere. Oruda ć pisati: »Vjerska
baza, koja je naše pravoslavne prije vezala sa istovjercirna, i odbijala od
naroda iste krvi i jezika, - muslimanske i č vjere, ustupila
je bazi nacionalnoj , koja je istina postavila granicu izmedu nacionaliz-
ma i religije, alije zato obuhvatala i ono Srpstvo koje nije pravoslavno.«
(Str. 114.) Srbi su, u njegovom uvidu, u odnosu na muslimane i katolike
u prednosti, superiorniji su i to od vremena " ... kad je kod pravoslavnih
č nacionalna ideja da dobija izrazitiju formu, č su i kulturno i
privredno, da č brže, .. , a mi i katolici smo pošli za njima imiti-
ć ih po fonni, ali ipak ne ž ć nj ihova sadržaja." (Str. 114.)
ć pros\jetni, obrazovni, kulturni, ekonomski, socijalni razvoj Srba i
stpstva, prema tome, u njegovom uvidu, za svoj temeljni uzrok ima srp-
sku nacionalnu svijest i s njom IX>veza.ni nacionalizam i patriotizam. U
tom smislu ć i ć "Osim drugih uzroka, koji im II radu i napredova-
nju daju prvenstvo pred nama, zaista je č taj, što oni imadu visok
cilj, visok ideal narodnog ujedinjenja i moderno sredstvo za poticanje
tom idealu, nacionalizam i patriotizam." (Str. 114.) ć superi-
186
Smail-aga ć
omost II odnosu na Muslimane i katolike, prema tome, po
Ć ć mišljenju, leži " ... II onom velikom moralnom fondu,
nesalomljivoj moralnoj snazi, koju pravoslavnima daje nacionalna ideja
i na polju kulturnom i privrednom; II onoj đ cilja, ć na-
rodnog ideala, koji je nacionalna misao usadila pravoslavnom i
inteligentu i đ i seljaku". (Str. liS.)
Nije, medutim, II njegovom uvidu, samo ć prosperitet srpstva ilus-
tracija njegove temeljne teze da ekonomski i kulturni napredak II mo-
dernom vremenu jeste proizvod velike misli, misli nacije i nacionalne
identifikacije. Ilustrira to svoje stanovište razvitkom č talijan-
skog i drugih evropskih naroda, pa ć II tom smislu pisati kako je ona
č ideja bila ..... kod svib evropskih naroda, koji su II devet-
naestom vijeku č gigantske korake, bila ideja nacionalna." (Str.
116.) Smatra, đ da nacionalizacija i nacionalna individualizaci-
ja jeste proces koji je prodro i đ muslimallSke narode, posebno one
koji su u to vrijeme bili pod Osmanskom imperijom. Demonstriraju te
procese i " ... muslimanski Arapi i Arnauti, koji se bore, dižu, bune, ginu
kao snoplje, ć č svoju nacionalnu individualnost protiv svo-
jih istovjemih Turaka." (Str. 116.)
No, važno je č još jednu relevantnu dimenziju u ovim refleksijama o
odnosu izmedu vjere i nacije, odnosno vjerskog integriteta i nacionalno-
ga individualiteta. č je, zapravo, o njegovoj tvrdnji da nacionalizacija
i č nacionalne svijesti, nacionalnoga identiteta i patriotizma ne nose
u sebi sekularni duh, odnosno da nisu II č sa č vjer-
skoga integriteta naroda o kojima je č U tom smislu ć naprimjer,
ć ''Ni Arapima niAmautima nimalo ne smeta njihov nacionalni ć
da budu č muslimani ... " (Str. 116.)
•••
ć njegovo razumijevanje odnosa đ vjere i nacije
možemo ć stoji on, prije svega, na stanovištu da ne postoji identitet
đ vjerske i nacionalne samosvijesti, odnosno da je moderno doba
donijelo sa sobom diferenciju đ vjerske pripadnosti i nacionalno-
ga identiteta. Nacionalne zajednice su zapravo, tvrdi Ć ć šire
zajednice u odnosu na vjerske grupe, te II tom smislu u sebe mogu inte-
grirati grupacije č vjerskih identifikacija. č ilus-
traciju takve historijske pojave vidi u srpstvu. Drugo, konstituciju vjer-
skih naroda u nacionalne zajednice smatra temeljnim izvorištern i
Smail-aga ć
187
uzrokom, temeljnom pretpostavkom i supstancijalnom komponentom
ć ekonomskog, kulturnog, socijalnog i č mzvitka mod-
ernih naroda. Ili, preciznije č ć povijesni razvoj modernih
naroda ć je osigurati samo na pretpostavci da se oni izdignu iznad
vjerskih simplifikacija i konstituiraju kao moderne nacije. ć važan
je i njegov uvid da nacionalni identitet ne č vjerski integritet ili,
kako, ć u vidu bosanske Muslimane, kaže da nacionalna ideja " ...
ne samo da ne smeta vršenju vjerskih dužnosti, nego nam je ona jedini
spas, jedina podloga, na kojoj se možemo kulturno i ekonomski razvi-
jati i tim napretkom i snagom svoju vjerujoš bolje č (Str. 116.)
Nacionalno s!pstvo ne podrazumijeva, dakle, i odricanje od islama:
"Vjeru svoju č i branimo i na dalje, ali ne zaboravljajmo svoju
naciju i ono, što je u današnje doba jedini uslov života i napretka." (Str.
117.) Uvjeren je, dakle, da proSIpska muslimanska identifikacija ć
za svoju konsekvencu imati ugrožavanje njihovog islamskog identiteta
te, ć svaki antiislamizam, neprestano i pledira č islama .
•••
Apostrofirane teorijsko-koncepcijske teze vezane za razumijevanje
odnosa đ vjere i nacije odvode ga sada prema centralnoj ideji nje-
govog č mišljenja i javnoga angažmana: pansrbizmu, ovdje
konkretiziranom u fonni stava da su Muslimani II Bosni i Hercegovini
u č smislu - Srbi .
Muslimani su Srbi
ć dakle, da, u njegovom saznanju, nacionalna konstitucija mo-
dernih naroda jeste temelj na pretpostavka njihovog ć prosperiteta,
to onda, č Ć ć i » ... muslimani ovih zemalja moraju da
se nacionaliziraju." (Str. 116.) ć ovaj, navodni, imperativ,
on još j ednom ć ''Kad smo ć došli do uvjerenja da se Muslimani
II interesu svoga održanja, silom k.ulturnog razvitka i silom socijalnoga
procesa, individualiziranja i pripadanja jednoj naciji, moraju naciona-
lizirati, ili bolj e ć otvoreno istaknuti svoju naciju, onda treba da
naglasimo i koja je to nacija." (Str. 116.)
U odgovoru na ovo pitanje ne ostavlja nikakve nedoumice: Muslimani
su Srbi. Otuda ć i ć ''Istorija, naša prošlost, naš mentalitet, naša
genealogija, naša kultura i naš socijalni život govore bez uvijanja i bez
188 Smail-aga ć
ikakve sumnje, da smo mi Muslimani Bosne i Hercegovine Srbi i dio
srpskog plemena. Mi smo sinovi srpskoga naroda ne od č ć od
našega postanka. Kao Srbi primili smo Islam, kao Srbi razvijali smo se
i u sredini svoje srpske ć živili. Sa njima smo uopšte dijelili sudbinu
svoju i svoje domovine, a sa njima i danas to radimo. Mi smo č
jednog naroda i jedna krv č kroz naše žile. Razne državne, vjerske
j nekulturne prilike udaljavale su nas površno i momentalno jedne od
drugih, ali jezgro našeg ć ć i života stalno je uvijek jednako
sa našom ć Srbima. Osim vjere mi smo uvijek bili strani j idej i i
kulturi i težnjama i idealima pravih Turaka." (Str. lI7.) Prethodnoj
apologiji, koja se, zapravo, poziva na povijest, on ć dodati još jedan
argumentacijski sklop. ć da su uz jezik, č i muslimansko
poštovanje slobode ono što je č u srpskom i muslimanskom
aksiološkom mentalitetu i č historijske egzistencije: 'Ne jedno,
nego više puta ni jedno ć od kada živimo kao muslimani nisu
mogli u nama ubiti ono, što smo sa č mlijekom i svojim vaspi-
tanjem dobili: jezik, vjeru, i ljubav za slobodom. Za slobodu vodili smo
borbu i sa svoj im jednovjemicima. Nju nismo, niti su naši stari zamje-
njivah rna č drugim. To je isti č i sa pravoslavnim, kojima mi i
ne pokušavamo negirati Srpstvo. Šta nam onda govori i smeta da se i mi
javno priznamo i ponosimo onim što smo, što smo oduvijek bili i što
ć biti." (Str. lI7.)S
Pri tome, ć kako je srpska nacionalna svijest u prigušenom i
nerazvijenom obliku uvijek bila prisutna kod Muslimana. No, ć
stanovište, kao što smo vidjeli, kako je došlo vrijeme da Muslimani
javno deklariraju svoju srpsku nacionalnu pripadnost. Ajedan od razlo-
ga ili motiva takve deklaracije leži i u tome što je takva prosrpska
nacionalizacija, navodno, temeljni uslov muslimanskog kulturnog i soci-
jalnog razvitka. Č i dalje, i više, ć u zagonetnu ali č
resorpciju onog nagonskog, Ć ć ć ć kako " ... životni nagon i
nagon održanja sili nas sve više da se izjasnimo u nacionalnom pogle-
5 l u drugom kontekstu, ć muslimansku provladinu politiku, akcentira musli-
mansku slobodarsku tradiciju ispunjenu borbom za vlastita prava: " ... ovakva politika nije
dostojna muslimanskog naroda, koji se vazda odlikovao č borbom za svoja
prava i koji je č puta i krv prolijevao za svoja č ... " (Naši Muslimani i rat,
"Cetinjski vjesnik", 6'\913, br. 24. č je o intervjuu što ga je tl svojstvu đ
Demokratske stranke dao ovom listu. Odnosom Muslimana prema ć Turske
nakon balkanskih ratova bavi se i tl č Srbi Muslimani i propast Turske, ''Trgovinski
gJ=il<", XX1WI913, bc. 62.
Smail-aga Ć ć 189
du." (Str. 117.) Još jednom ć u biološko-egzistencijalnom smislu
akcentirati neophodnost muslimanske srpskonacionalne sarnoidenti-
ftkacije: ..... bez nacionalnog obilježja mi ne možemo više ni č da
živimo a o kakvom razvitku i podizanju ne može bez toga biti ni govo-
ra. Sve, dakle, govori da jednom prestanemo sa odbijanjem i prikrivan-
jem naše nacionalnosti i da se otvoreno izjavimo kao nacija ili bolje dio
jedne velike nacije. Da je ta nacija srpska, o tome nema spora. Mi smo,
dakle, Srbi i kao takvi stupamo u kolo naše druge ć (Str. 117.)
•••
Postavlja se, đ pitanje: da li i u kojoj mjeri ideja prosrpskog
nacionaliziranja Muslimana ili politika muslimanske autosrbizacije fi-
gurira II zbiljskom životu muslimanske zajednice II Bosni i Hercegovini?
Bez obzira koliko bio istinski, revnosno, č odan ovoj politici,
svjestan je i zna da ona nije masovno recipirana. Identificira, otuda,
neke ć uzroke nedovoljne recepcije prosrpske nacionalne politike
đ Muslimanima u Bosni i Hercegovini.
Prije svega, te uzroke nalazi u niskom stepenu prave nacionalne kulture
kod, kako kaže, svih elemenata našeg naroda II Bosni iHercegovini. 6
Konstatira, II tom smislu, superiornost konfesionalnih II odnosu na
nacionalne identifikacije: " ... i II č životu, gdje ima toliko
raznih i raznorodnih interesa, mi se stalno grupišemo samo po konfesi-
jama."7 Potom, jedan od razloga nedovoljne afinnacije prosrpske
nacionalne identifikacije medu Muslimanima vidi u njihovoj nostalgiji
prema Turskoj, ć kako kaže, jednom vrlo velikom iluzijom
č da Turska č i ć Muslimanima.
8
đ onu nedovoljnost, pogotovo II kontekstu balkanskih ratova pro-
tiv mrske države, objašnjava i jezuitskom manipulacijom vjerskim
ć Muslimana č je, dakle, i jezuitskom politikom koja
nastoji ",., raspaliti vjerskom mržnjom našeg Muslimana prema Srbima,
glavnim faktorima balkanskog saveza ... " i, pri tome, pokušavaju .....
pokidati sve prirodne veze, koje nas spajaju s njima." 9 Ta manipulacija
6 Naši Muslimani i ral, nav. djelo.
7 Cit. djelo.
8 Cit djelo.
9 Cit. djelo.
190
Smail-aga ć
i ta politika koja, kako kaže ć ć da predstavi Srbe ne pro-
tivnicima Turske, nego protivnicima Islama, imala je č uspjeha«
i zbog toga što se muslimanska zajednica ponaša kao masa ..... a ona ne
vidi nikada dalje od nekoliko č
No, bez obzira na ova objašnjenja, uvjerenje da antisrpska propagan-
da unutar muslimanske zajednice ć imati trajnoga uspjeha,jer su .....
uspjesi nacionaliziranja kulturne tekovine trajne vrijednosti."! l Uvjeren
je, dakle, II povijesnu produktivnost programa prosIpskog naciona-
liziranja Muslimana.
12
č anatomija muslimanske zajednice
Ako, rezonira Ć ć zaista II modernoj povijesti nacionalna ideja
ima onako presudan č onda se on mora pokazati i II onodobnoj
muslimanskoj egzistenciji. Zapravo, taj povijesni č nacionalne
ideje sada se mora demonstrirati i ll, nazovimo to tako, svojevrsnoj soci-
ologiji nacije, odnosno u analizi socijalno-mentalnog, kulturno-
duhovnog i č stanja Muslimana Bosne i Hen;egovine. Takva
analiza mu je neophodna kako bi, kao što smo rekli, uz teorijsko-poj-
movnu i historijsku argumentaciju, i sa te strane, zasnovao svoju pro-
gramski temeljnu aksiološku orijentaciju: pledoaje za muslimanskom
nacionalnom autosrbizacijom.
Konstatira da Muslimane u Bosni i Hercegovini od okupacije karakter-
izira, prije svega, lutanje i kolebanje, dakle, odsustvo bilo kakve stalnos-
ti. Novi život ostavio je Muslimane netaknutim » ••• ili nas je suviše sa
I O Cil djelo.
II Cil djelo.
12 U tom smislu i kaže: ''Naš je rad č IlOvog datuma, a mi ipak imamo ć neko-
liko stotina đ sa č srpskim ć i nešto uspjeha i medu đ Mi se
ć da obmanjujemo j priznajemo da još nemamo pravih, krupnih uspjeha; Medutim,
smo, da ć živo ć dalje u ovom pravcu kroz nekoliko imati toliko potreb-
nih snaga da ć ć biti sigurni za ć ''Na pitanje: što misli o ć
Muslimana II Srbiji, odgovorio je ovo: ' Ja sam da ć Muslimani u Novoj srbiji,
kao vjerska grupa živjeti kao i dosada, oni, što se č vjere ć nl najmanje osjetiti, da se
ne nalaze pod suhanom;jer, koliko ja poznajem č ć faktore u Srbiji, oni se svi drže
visokog kulturnog principa: brat je mio koje vjere bio. Od njih ni jedan nije fanatik.
Ja sam, prema tome, više nego uvjeren, da ć Muslimanima u Srbiji biti vrlo dobro,
č Muslimanima, koji govore srpski i predstavljaju jedan dio našeg naroda!'" (Naši
Muslimani i rat, nav. izri.)
Smail-aga ć 191
sobom povukao". (Str. 113.) Sve što je donijela nova uprava sa sobom,
" ... nove veze, nova sredstva proizvodnje i prometa, opšti preobražaj u
životu i radu, kojije č novu dotle nepoznatu i nama donekle stranu
kulturu, sve je to djelovalo na nas mnogo č nego li na naše sunaro-
dnike pravoslavne i č vjere." (Str. 113.) ž ć austro-
ugarsku okupaciju svoj im vlastitim državnim i vjerskim gubitkom,
Muslimane je zahvatila depresija tako da đ njima nije bilo ni orga-
nizovanije borbe protiv nove vlasti ni intenzivnijeg rada na kulturnom i
ekonomskom podizanju naroda. "Uzroke je tomu pored depresije, slaba
kultura, nikakva organizacija narodnih snaga i kod ć nedostatak
više jasno izraženih ciljeva." (Str. 113.)
A kada govori o tim višim ciljevima, velikim idealima, velikim nadama,
o otpof1.1oj snazi naroda, onda misli zapravo na nacionalne ciljeve.
Smatra da jedan od uzroka ć dekadencije leži i u tome
što nisu oni otkrili i prisvojilijasnu nacionalnu ideju ili što nemajujasnu
nacionalnu svijest. To, kao što smo vidjeli, č da jedan od uzroka nji-
hovog, navodno, ć propadanja i zaostajanjajeste i u nedostatku nji-
hove prosrpske nacionalne samosvijesti. Na drugoj strani, ć
stanje unutar muslimanske zajednice ili suštinu muslimanskog života,
rada i pokreta, Ć ć ć konstatirati da se muslimanski život odvi-
ja u dvije č dimenzije, u vjerskoj i konzervativno-ekonomskoj, a
to č da su se, u ć verzij i, svi muslimanski " ... napori
svodili na težnju da č svoju vjeru i svoje posjede. Cilj, dak1e, pot-
puno konzervativan i za održanje prijašnjih stanja dobar, ali za opšti
napredak nedovoljan." (Str. 115.)
LT ovom kontekstu zanimljiva su njegova zapažanja o prirodi islama ili,
kako kaže, naše vjere: ''Naša vjera u svojoj suštini nije militans, č
nije, kad smo joj predstavnici mi, koji se nalazimo u ovako č
prilikama i potištenom položaju. Stoga naše težnje nisu da se vjerski
proširujemo, nego samo da č ono što imamo. Ta defanziva je
potpuno dovoljna, da nas vjerski osigura, ali u njoj nema nijednog moti-
va, ni jednoj uslova, da nas kulturno i ekonomski č A bez ovoga
dvoga morali bismo postepeno popuštati i vjerski, ti. Muslimana bi bilo
sve manje, jer bi ih trijebio kulturni i privredni nazadak."(Str. 115.)
A kada je č o ekonomskom konzervativizmu kod Muslimana, on
ć ć '''Naš ekonomski motiv, đ nije dovoljan da nas održi.
Naše nastojanje, da č posjede ispravno je i korisno, ali samo
po sebi ne č napredak. Treba posebnog rada, posebnih poticaja
192 Smaii-aga Ć ć
za osiguranje ć Dokje za '<jersko održanje potpuno dovoljna
pasivna defanziva, dotle je za narodni opstanak i napredak neophodna
aktivna kulturna i ekonomska akcija. Potrebna su osvojenja bilo od
prirode i opštih kulturnih tekovina, bilo od svog protivnika. za ovu
aktivnost, za ova osvojenja treba imati veliki moralni fond, jer uz ovu
aktivnost, kakvu imamo danas, ekonomsko i kulturno snaženje ne može
biti samo sebi cilj . Naš narod je daleko od onog stupnja razvitka, da
ekonomski č radi same ekonomske snage i razvijene radinosti, da
kulturno napreduje radi same kulture. Našem narodu treba drugih poti-
caja. Njemu treba druge ideale postaviti za cilj, a ekonomiju i kulturu
č samo sredstvima za taj cilj ... Mi moramo kao našu osnovu imati
jednu ideju vodilju a ekonomski i kulturni rad imaju samo da služe toj
ideji. Ne č mi to, mi morati ć svima svojim konkuren-
tima, koji tu ideju imaju, kojima ta ideja daje snage za otpor i polet za
rad." (Str. 115.)
Kao što smo vidjeli, pod tom velikom idejom Smail-aga Ć ć
podrazumijeva nacionalnu ideju, odnosno nacionalnu konstituciju
Muslimana kao č Srba. Pri tome ć se kao dokaz srpskog pori-
jekla Muslimana pozivati i na borbe Husein-bega š č ć i Ali-paše
ć te borbe refleksom velikih nacionalnih borbi koje su se u
prvoj polovini 19. vijeka vodile u neposrednoj blizini Bosne, dakle,
kako kaže on, na Balkanu.
Prosrpska nacionalna identifikacija, dakle, u njegovoj interpretaciji je
..... jedini spas, jedina podloga, na kojoj se možemo kulturno i ekonom-
ski razvijati i tim napretkom i snagom svoju vjeru još bolje č U
toj ideji našli su napredak pravoslavci i katolici, koji zbog nje nisu nima-
lo popustili u vjeri, ć su se šta više još bolje č To moramo
č mi Muslimani, ako ć da odIŽimo što sada imamo i ako
želimo da se dalje razvijamo" (str. 116). Staviše, to je imperativan, to je
nužan, to je gotovo biološki nagonski proces " ... i mi tom procesu ne
možemo kao živa ć da izbjegnemo. Ono što je dosada kao prigušeno
tinjalo u nama treba da se javno pokaže i obilježi." (Str. 117.)
Prema tome, Muslimani u Bosni i Hercegovini, č ć svoj vjerski
identitet, ipak moraju da odbace dominaciju vjerske ideje i vjerske iden-
tifikacije te otkriju i prisvoje nacionalnu ideju i to, kod Ć ć
ć kao srpsku nacionalnu ideju. Samo nacionalno š ć
kao Srbi, Muslimani ć imati prave motive u svom radu. Tu ć ć
č snagu svog napretka, tu vidi Ć ć izvorište ć
Smail-aga ć
193
rada, muslimanske otpome snage te sposobnosti " ... za moderni život i
nemilosrdnu konkurenciju, u kojoj se nalazimo." (Str. 11 5.) To što se dio
muslimanske inteligencije ć izjasnio u srpskom nacionalnom smislu,
po njegovom uvjerenju, đ da razvitak kulture natjerati i mus-
limanske mase da se nacionalno identificiraju kao Srbi. U tom smislu i
kaže: ''Razvitak kulture goni nas i imperativno traži od nas taj proces, a
samonikle pojave nacionaliziranja pojedinih Muslimana, a osobito naše
inteligencije đ i ć ono što tvrdimo." (Str. 11 6.)
•••
U analizi stanja muslimanske zajednice, đ on se pojavljuje i kao
č i radikalni č onovremenih emprijskih č ori-
jentacija đ Muslimanima Bosne i Hercegovine. Razumljivo, aprior-
na č od koje polazi ta kritika jest definirana kao imperativ srpskog
nacionaliziranja Muslimana. Iz njene perspektive, onda, promatra se i,
dogmatskom š ć vlastite pozicije, diskreditira svaka druga
č unutannuslimanska opcija,l3
U njegovoj percepcij i cjelokupna č zbilja unutar muslimanske
zaj ednice diferenciranaje na dva č bloka, na one č
opcije koje, kako i sam kaže, " ... nikad nisu uz narod, nego vazda uz
vladu zbog vlastitih interesa"14 i one koje, navodno, slijede č
muslimanskih ineteresa, Otuda ć ć u ovom šematizmu, ć
kako " .. , u jednoj č vladinoj zemlji , .. mogu postojati samo
dvije stranke, jedna narodna, druga vladina."15 Razumljivo, č
orijentaciju koju zastupa on smatra na, jednoj strani, radikalnom opozi-
cijom č režimu i , na drugoj strani, reprezentativnim
i'nteresom cijelog muslimanskog naroda, pa je uvjeren da je ..... sa nama
devet desetina muslimanskog naroda."16
U tom kontekstu radikalnije č poU(ike prohrvatske nacionalizaci-
je muslimana č č lik vidi u Ademagi š č ali, što je
posebno zanimljivo, radikalnije č i bošnjaštva i č koncep-
13 Mada je do kraja konkretna, č i č jer se vrši u kontekstu mus-
limanske borbe za *rsku i vakufsko-proS\jetnu autonomiju i njenog odnosa spram srp-
skog nacionalnog pokreta, njegova č misao sadrži neke, više imanetno figurira-
ć koncepcijske momente pa je, zbog loga, ovdje posebno akcentiramo i elaboriramo.
\4 Prema Raspravi protiv 'Srpske č nav. izd,. SI1', 17.
15 Cit djelo, str. 16.
16 Cit. djelo, str. 17.
194 Smail-aga ć
cija koje zastupa list Bošnjak: onje vladin list i od vlade subvencional-
no glasilo.
17
ć za politiku konvergencije đ Srba-
pravoslavnih i Srba-muslimana, radikalni je č svake politike koja,
na jednoj strani, baca " ... tružnju đ muslimana i Srba pravoslavnih
... "18 i, na drugoj strani, koja njegove osobne č orijentacije sma-
tra izrazom srbijanskih pretenzija prema Bosni i Hercegovini. Sa tog
stanovišta, podržava j politiku Šerifa ć politiku koja je,
istodobno ć se za muslimansku autonomiju, manifestirala, jedno
vrijeme, kao što smo vidjeli, kako antivladino opoziciona stanovište
tako i njegov afinitet prema srpskim nacionalnim č koncepci-
jama. Deklarira se ć ć dakle, kao i apologet, kako kaže, borbe
islamskog naroda Bosne i Hercegovine za vjersko-prosvjetnu upravu. 19
Ali, istovremeno, deklarira i osobnu moralnu hrabrost u riskantnom
svijetu politike, pa u tom smislu, u toku sudskog procesa, i ć "Što
god sam mislio, to sam i napisao, napisat ć vazda i II svako doba."20
Ć ć je, dakle, radikalni č č diskursa i kon-
č mentaliteta u muslimanskoj politici toga doba. Brani
opozidolIll politiku koju osobno zastupa i protivnik je č pozi-
tivizma provladinih č orijentacija W1utar muslimanske zajed-
nice. Konzekventno toj misli, on ć i pisati : ''Narodni prvaci, osim
onoga sa svijem malog broja, što ostade na narodnom bojištu, te se i
dalje bori za njegova prava, izdadoše ovaj bijedni narod i ostaviše ga na
cjedilu. Jedni primiše mjesta u Vakufu, drugi ide na pokolenje, ć pri-
maju masne plate, a ovaj bijedni i pošteni narod strada."21
Muslimanski narod je, u njegovim opservatorskim dojmovima, u sta-
nju č bijede i patnje, onje neobaviješten o stvarnim č
orijentacijama njegove reprezentacije, odnosno njegovi prvaci nisu
17 Cit. djelo. str. 16. Argumentira, II svojoj sudskoj odbrani, š ć navodno.
antimuslimansku {XlIitiku, njegovom podrškom ovom listu.
18 Cit. djelo, str. 17.
19 Kritizka ć njegovu prohrvatsku orijenlaciju, navodnu, distancu spram pokreta za
autooomiju, dogmarskom č š ć ignorira š ć U\jerenje da su srpskom &I!"3d-
njom sa muslimanskom borbom za autonootijll" ... Sibi pravosJ. zloupotrebljavali nas Musli-
mane, ć nas samo kao materijal II svoje č svrhe. (1) To je jedan od
glavnih razloga, zašto sam se ja đ oo pokreta i OSIaO sarm nepristrani č (Ot
djelo, str. 22.) Kao što smo vidjeli, II poglavlju koje tematizira č misao:S. ć
savremena historiografija je, II osnovi, potvnlila č č ovog ć uvida.
20 Cit. djelo, str. 20.
21 Muslimanski narodIIi pokret, prema tekstu objavljenom II Rasprava protiv "Srpske
č ", nav. izd., str. 26.
Smail-aga ć 195
skloni publiciranju svojih č stajališta, što izaziva zabune i
dezorijentaciju kod muslimanskih socijalnih stratuma 22 Insistira, dakle,
na istinskom infonniranju muslimanske zajednice o č
č orij entacijama, pledira da narodni prvaci " ... đ u narod, te
da mu č što se radi i o č se radi."23 Nije narod kriv, nego
prvaci zbog loga što mu ne kažu koga JXlmagati i šta je u stvari. Zbog
toga i zbog ć )) ... nemara narodnih zastupnika ... " muslimanski je
narod » ... indolentan prema č i klonio je duhom. Zato je skrajnje
vrijeme, da se trgne iz letargijskog sna ... ".24 č je č
đ rekli bismo, č je prakse ilegalnosti unutar muslimanskih
č reprezentacija, radikalni je č konspirativIlih aspekata u
muslimanskoj politici te ć rehabilitirati njen legitimitet utemeljen II
volji naroda.
25
č đ i sukobe unutar etablirnne musli-
manske č elite na regionalnoj osnovi, odnosno đ hercego-
č i bosanskih narodnih prvaka. Insistira, dakle, na transparentnos-
h', na j avIlosti u svij"etu p olitike i na sallkcij"skoj volji naroda. Otuda i
piše: "Oni, koji se ć pravim, trebali bi da obavijeste narod, da
narod zna ko je kriv. A može i onaj isti narod kojije dao ć svo-
jijem prvacima istu oduzeti,jer mu je nije dao za č vremena.''26
No, se, č je i onih č koncepcija koje bi htie1e da đ
izvan okvira č borbe za vjersku autonomij u. Njegova kritika poli-
č muslimanske reprezentacije dijelom se odnosi i na ovu orijentaci-
ju koja, uz borbu za vjersku i prosvjetnu autonomiju, istovremeno, tu
borbu projektira kao č program unutar koga se treba riješiti i
agrama pitanje, dakle, pitanje č posjeda ili đ kmeto-
va. Protivnik je trgovine muslimanskim interesima od. strane onih naro-
dnih ć koji u muslimansku politiku unose partikularne
kalkulacije. U svakom č on se, kao što smo rekli, zalaže za trans-
22 Protestira zbog takvog stanja i kaže: "Doduše mi Muslimani u Bosni i Hercegovini
nemamo nikakvih nezavisnih novina, u kojima bi mogli popularisati narodnu politiku."
(Muslimanski narodni pokret, nav. izd., str. 28.)
23 Cit dj elo. str. 28.
24 Cit. dj elo, str. 29.
25 ZalO ć ć /lat; pIVOci, ne samo da taje svoj " ... 'rad' i od širih slojeva, nego to je i
od inteligencije, koja bi htjela i mogla ć svome narodu u ovom č č
Zaludu minuše ona zlatna vremena, kada su narodni prvaci mogli kupiti od naroda pot-
pise a da ih ovi ne pita kome, zašlo i da ih on pokomo sluša". (Cit. djelo, str. 29.)
26 Cit djelo, str. 30.
196
Smail-aga ć
ć pozicija, razgovijetnost Iwncepcija II muslimanskoj
politici pa ć II tom smislu, pisati: "Kucnuo je dvanaesti č gdje se
mora č ovaj žalosni ambijent, da se zna na smo, da se vidi
ko je vjera, a ko nevjera, jer kako danas izgleda, mnogo ih je koj i svoj
narod ć da izdaju ... "27 No, sankcijsku politiku treba da vodi sam
narod, on treba " ... da na svakom mjestu prezire i ignoriše one, koji đ
o njegovoj propasti."28 Samo muslimansku opozicionu politiku on
smatra istinskim izrazom muslimanskih interesa.
č osvrt
Bez obzira koliko se trudio da racionalno, ć se na iskustva evrop-
skih naroda, utemelji politiku muslimanske autosrbizacije, ć ć je
II onodobni č život i javni diskurs, ć tu politiku, unio menta-
litet radikalne č i fanatizma koji je č za svaki poli-
č dogmatizam, odnosno za mentalitet i č stajalište koje je
uvjereno da ideje, teze i koncepcije koje zastupa jesu - apsolutna iz\des-
nost, odnosno, da pripadaju apsolutnim istinama historije. Bio je uvjeren
da njegov projekt muslimanske autosrbizacije izražava duh modernog
vremena, da korespondira sa tokovima č povijesti,
da proizilazi, navodno, iz same egzistencijalne suštine i samog povijesnog
opstanka Muslimana. Istovremeno on, taj projekat, je pojmljen u nagolJ-
skom, biološkom diskursu, jeste, navodni, imperativ ili prirodna nužnost
č nalogu pripadnici muslimanske zajednice, kao živi ljudi, kao što
srno vidjeli, ne mogu ć I to je, u teorijsko-znanstvenom smislu,
ć previd njegovog mišljenja nacija. Biološko definiranje nacije
jeste, u stvari, neznanstveno.
Kao i drugi š č protagonisti politike muslimanske srbizacije ili
muslimanske kroatizacije poput, uzmimo SUkcije ć ili Fadila
ć kao što ć to uskoro vidjeti, i ć II bosansku poli-
č misao i onodobni javni č život unosi diskurs i mentalitet
č redukcionizma i dogmatske č Nedvosmisleno
ć svoju č aksiološku orijentaciju u nacionalnom pitanju,
Ć ć slijedi svoju poziciju kao apsolutno neupitljivu dogmu.
Svaku drugu koncepciju ili svako č stajalište prema Muslimanima
27 Cit djelo, str. 31.
28 Cit djelo, str. 31.
Smail-aga ć 197
u Bosni i Hercegovini, ili svaku drugu č orijentaciju unutar mus-
limanske zajednice - proskribira, anatemizira, diskreditira pseudolo-
gikom č i prezira svojstvenog dogmatskoj svijesti koja je
opsjednuta vlastitim stanovištem kao apsolutnom istinom.
29
đ neovisno od ovih jednostranosti, đ respekt neki nje-
govi uvidi, definirajmo to tako, u IIOl1nativIIU bit politike kao takve, kao
što su opozicioni i č diskurs ć pledoaje za š ć u JXlliti-
ci naspram konspirativnosti i ilegalnosti, kritika đ č
reprezentacije, transparentnost č identiteta, hipostaza legi-
timiteta i sankcijske volje naroda, ideja konvergencije, etika odvažnosti
javnog govora i sl.
Nadalje, s onu stranu dogmatske ekstravagancije, u vrijedne domete
njegovog č mišljenja, posebno nacionalnoga fenomena i
nacionalnog pitanja, uvrštavamo, prije svega, njegov uvid u relevantno
povijesno č nacije i nacionalne konstitucije naroda u 19. ć
i, ć u modernom dobu. Ć ć je, po svemu ć shvatio da
je nacionalna samokonstitucija u modernom dobu č pretpostavka
ne samo pukog opstanka, nego ć socijalnog, ekonomskog, kul-
turnog i č razvitka modernih naroda.
U relevantne dosege njegove misli uvrštavamo i uvid o nekongruent-
nosti vjerskog integriteta i nacionalnog identiteta što je, č tekovina
modernoga doba, a prije svega, evropskog duha sek:ularizma. No, kao
što smo vidjeli, ovaj uvid, bez obzira koliko u sebi nosio teorijsko-kon-
cepcijski potencijal, nije motiviran č teorijskim spoznajnim
aspiracijama, nego je do kraja č utilitarno instnunenta-
liziran. Zapravo, ovaj uvid, kao što se fXlkazalo, bio mu je neophodno
sredstvo za elaboraciju temeljne teze o nužnosti muslimanske č
nacionalne autosrbizacije.
U spoznajno-produktivne dimenzije njegovog č mišljenja
uvrštavamo, đ i uvid o č integriteta i naci-
onalnog individualiteta. Pokazalo se, u njegovim percepcijama, i to smat-
ramo relevantnim ć njegova mišljenja, da nacionalna indi-
vidualizacija sama po sebi ne degradira ili ne vodi dekonstrukciji reli-
gijskih identiteta unutar nacije. Nije, dakle, na pozicijama antiislamiz-
ma. ć politiku muslimanske autosrbizacije, ne stoji na nekom
29 Manifestira se ogoljelo taj diskurs i u toku pomenutog sudskog procesa.
198 Smail-aga ć
antiislamskom stanovištu. Naprotiv, on se deklarira kao apologent
interesa muslimanske, kao vjerske, zajednice II cjelini što II njegovoj
č percepciji podrazumijeva i č islamskog identiteta.
No, i u kontekstu ovoga uvida pokazalo se da Ć teorijski potencijal
njegove misli jeste u drugom planu u odnosu na njenu instnunentalnu
svrhu. Dakle, smisao je njegove misli da odbrani ideju i politiku
č muslimanske autosrbizacije i apologijom islama,
odnosno vjerskog muslimanskoga identiteta. Na tlu ovog instrumenta-
lizIna, njegovi temeljeni, u osnovi teorijsko-spoznajni i konceptualni,
uvidi, koji na relevantan č ulaze u historiju socijalne i č misli
u Bosni i Hercegovini, i to u historiju one misli koja se bavila fenome-
nom nacije, nacionalizma i nacionalnih odnosa, pripadaju, recimo tako,
allahrollizmima. Kada je, zapravo, č o njegovom odnosu prema
muslimanskom histOrijskom, socijalnom, kulturnom i č indi-
vidualitetu, i po kriterijima onoga vremena u kome je djelovao i pisao,
njegova je misao konzervativna i protuhistorijska, ć se unutar retro-
gradne fX.lzicije koju smo definirali kao poziciju apologije č
cionalnog pansrbizma koja u sebe č i politiku muslimanske
autosrbizacije.
Madaje znao da ta politika stoji, do kraja, na marginama masovne mus-
limanske svijesti i daje produkt malobrojne inteligencije, ć je
tu politiku utemelj io irealno i branio ju je pseudoargumentacijom, dakle,
jednim argumentarijem koji nema svoje nikakvo racionalno utemelje-
nje. Skoro do apsurda dolazi i njegovo rezoniranje koje se poziva na
biološko prirodnu ili nagonsku nužnost muslimalISke autosrbizadje. S
druge strane, ni njegovi, navodni, historijski argumenti II prilog ove
fX.llitike nemaju svoje utemeljenje. Naprimjer, njegova teza da su mus-
limani primili islam kao Srbi nema uporišta ni u onodobnoj, a kamoli u
savremenoj historiografiji što bi, svakako, ukoliko bi želio slijediti
racionalnu argumentaciju, Č ć ć morao znati.
Afekcije slobodom i odbranom slobode kao nešto što, II njegovoj per-
cepciji, dijele i muslimani i pravoslavci i što, navodno, đ nji-
hovu nacionalnu jednoroclnost, đ ne može se racionalno argu-
mentirati ć da je ideja slobode univerzalna ideja koja se ne može
reducirati na ovaj ili onaj narod kao ć ekskluzivitet i
citirati kao mesijanski predikat ovog ili onog nacionalnoga identiteta.
Uostalom, povijest borbe za slobodu muslimanskog i srpskog naroda,
osim u fonnalnom smislu, ne može se supsumirati pod č
Smail-aga ć
199
nacionalni imenitelj. Takoder, ni pozivanje na borbu š č ć ili
Ali-paše, sa stanovišta moderne historiografije, pogotovo moderne
osmanistike, osim u pansrpskim č uobraženjima, koja
srbiziraju cjelokupnu historiju Bosne i Hercegovine, č š i intelek-
tualno stvaralaštvo li Bosni pod osmanskom vladavinom kako je to
č unnimo Milenko ć ne može imati svoje racionalno
utemeljenje.
ć ć Ć ć je, na jednoj strani, radikalno, bes-
kompromisno odbijao politiku kako nacionalne kroatizacije Muslimana
tako i politiku tzv. nacionalne indiferencije, dakle, bio je protivnik politike
odbijanja muslimanske prosrpske i prohrvatske nacionalne samod-
eklaracije koju je, naprimjer, kao što ć tek vidjeti, valorizirao i publi-
cirao Sakib Korkut. Na drugoj strani, radikalno je negirao i samu pomisao
o š č nacionalnoj samoidentifikaciji muslimana u Bosni i
Hercegovini. Ideju bošnjaštva smatrao je historijski neutemeljenom i pro-
duktom austrougarske politike u Bosni i Hercegovini. Njegovaje pozici-
ja bila sasvim nedvosmislena: branio je poziciju č pan-
srbizma koja je u sebe č integraciju rimokatolika i muslimana
kao nacionalnih Srba. Uz č kritike valja imati u vidu i one koje
su ć č o ć nacionalnoj politici: ć da figuriraju i
u odnosi na istovjetnu Ć ć č koncepciju
ć biti ovdje reproducirane.
Fadil ć
201
K
aa antipod č koncepcijama Š. ć i
S. Ć ć uz publicirani tekst Alije ć o ć soci-
č i nacionalnoj misli biti uskoro č obimom
neveliki č lukopis Fadila ć bankarskog službenika i
pjesnika, l tretiramo kao č izraz recepcije pravaške poli-
tike ideologije j politike Ante č ć đ mladom š č
inteligellcijom. Posreduje ona do kraja, prije svega, njegovo državno-
pravno i nacionalno mišljenje. No, š ć prepomati i akcentirati
i nekoliko njegovih, istina, ideja koje imaju i univerzalniji
sadržaj i ć č
Poimanje naroda
Percipira fenomen narod, recimo to tako, u č diskursu.
Dvije su temeljne ideje njegovih č predstava. Misli narod u
pojmu teritonjafne ekspanzije i, s njim u tijesnoj vezi, u šematskom poj-
movnom paru prijatelj-neprijatelj. Kroz oba pojma vidi supstancijalnu
predikaciju naroda. U tom smislu piše: "Jedno svojstvo, koje se poput
kakove niti č kroz istoriju č č je to, da je svaki narod
I O analizi nj egovog pjesništva vidjeti u: Muhsin ć Književno stvaranje musli-
manskih pisaca u Boslli i Hercegovini II doba austrougarske viadfNine, Akademija
nauka i umjetnosti Bosne i Hercegovine, Sarajevo, 1973.
202
Fadil ć
prema postulatima svojih probitaka nastojao i nastoji raširiti svoj teri-
torij, svoj posjed i na taj č umnožiti svoje sile, a prema tome i lakše
se odrvati, eventualno i dati č udarac neprijateljskoj invaziji."2 U
č diskursu hipostazira izlazak na more kao bitnu pret-
postavku č egzistencije naroda te II tom smislu piše da je
dobitak mora najglavniji uvjet za orijašId napredak pojedinog naroda.
3
No, nije č samo o lieu/ralno j deslaipdji one niti ili č
latnim teorijsko-pojmovnim ć nego ona jest i nOfmativni
projekt na č se tlu misli nacionalna politika unutar Bosne i
Hercegovine. Otuda ovakve č predstave prirode narodnog
fenomena, a one nisu ništa njegovo ekskluzivno, jer unutar bosansko-
č posebno hrvatske i srpske inte1igencije,4 vladaju njenim
magistralnim č idejama i koncepcijama, posredovati i njegovo
mišljenje nacionalnih korelacionih veza na južnoslovenskom prostoru i
državno-pravno mišljenje statusa Bosne i Hercegovine. Zapravo, ć
u njegovargumentarij s kojim ć apologirati č državno-pravnu
refonnu Monarhije.
Akcentiranim atribucijama fenomena narod on ć dodati i još dvije rele-
vantne za samu njegovu prirodu. Narod je ne samo teritorijalna zajed-
nica koja, iz svoje biti, ć širenje u prostoru, pa je u strahu od strane
invazije, s drugima u pennanenciji neprijateljstva, nego je to i zajedni-
ca istomdlle krvi i istorodnogjezika. Za narodno diferenciranje i obliko-
vanje narodnog individualiteta nisu važne vjerske identifikacije nego
upravo č i č istorodnost. č je, otuda, unutar-
bosanske JXllitike anacionalizma i hipostaze konfesionalnih identi-
fIkacija. Konkretnije, radikalni je č politike, posebno č
ć vjerske i nacionalne identifikacije. U tom smislu piše:
"Zar je Č ć ć iz hrvatskih društava i kad je narod tako ć u
povij ima nacijonalne svijesti, osnivati udruženja s č vjerskim
2 Fadil ć č i ku/rumi pravac Muslimana pos/ije aneksije,
"Muslimanska svijest", 26, Sarajevo, č I. srpnja 1909., str. I.
3 Ci!. djelo, str. l.
4 Reprezentativnaje u tom smislu publikacjja Ive Pilara č zemljopis hrvatskih
zemalja. č studija, KomisijonaJna naklada "Hrvatska knjižara", Sarajevo,
1918. đ bosanskim Srbima po hiJXlSlaZi č mišljenja i, posebno,
č mistiftkaciji geostrategije izlaska na more ć a srpskog· posebno, izdva-
ja sc Jefto Dedijer.
Fadil ć
203
karakterom; zar je č č č Hrvate, da je u ptvom redu katolik
i da samo katolik može biti Hrvat; zar je č ć rovariti proti stran-
ci č ć ć na njezinim ruševinama uskrisiti š ć
socijalnu stranku, kojom bi Hrvatstvo izgubilo sljedbenike ostalih konfe-
sija ... te tako ostvarenju hrvatskih ideala staviti nesavladivih zapreka?"5
Ni ovi ć uvidi nisu bez č konsekvencija: oni su
nomzativni orijentir muslimanske politike koju osobno ć slijedi
a koja, kao što ć uskoro vidjeti, pledira prohrvatsku nacionalizaciju
Muslimana, odnosno smatra ih č Hrvatima.
Unutar Ć shvatanja fenomena naroda važno mjesto ima i njegovo
razumijevanje ideje narodnog suvereniteta. č ć monarhis-
č i č ž formulu u ovoj ideji, č konzistent-
no, ne vidi ništa smisleno i vrijedno. Naprotiv, smatra je, posebno u
unutarbosanskom kontekstu, iluzornom opsesijom bosanske politike i
izrazom prodora Makijavelijevih ideja u bosanski č establišment.
6
Poimanje politike i kritika bosanske politike
Mada nigdje eksplicitno ne definira svoje poimanje politike, ono se ipak,
posredno, može rekonstruirati. ć akcentirani elementi njegovog shvata-
nja naroda impliciraju što jest i što bi trebala biti politika. Vidjeli smo, ona
se đ na tlu sukoba naroda po šemi prijatelj-lIepnjatelj, njeno je ć
č teritorijalna ekspanzija i prevencija strane invazije na vlastiti život-
ni prostor, apologija monarhizma naspram đ ideje naro-
dnog suvereniteta - jeste njen aksiom a, u krajnjemu, smisao je politike da
ć ć naroda i njegove unutarnje sile. No, time još nisu iscrpljene
sve dimenzije njegovog više imanetnog shvatanja politike.
5 Fadil ć Kuda?, "Mlada Hrvatska", 3/1909-10, br. 7, str. 186.
6 Mada o ovoj ideji govori dosta konfuzno, ipak se može razabrati da nije njezin prista.
lica: č sustav talijanskog č Machiavelli-a, ocrtan u djelu "/1 principe ",
č se, kao da je đ narodnim đ Bosne i Hercegovine našao svoju porenci-
ranu č vrijednost Tek se pred petnaestak godina č š u ovoj zemlji
birokratskih mješina i č kreatura, č talambasi o ideji narodnog su-
vereniteta. U tom znaku izmilišc na površinu č rekrulirana iz konzervativnog škol·
skog sistema, i č š tražili kompase, da zaplove č koja se zove: č
ja1nim životom narodnih masa. U razvoju prirodnog procesa ne bijaše nikakove
zapreke. Ipak ne izvojštiše ni ć uspjeha, pa je i ovoj stvari taj prirodni proces
zatvorio vrata ć nacionalnim zahUevima." (Fadil ć Bosanska politika i
hrvatsko pitanje, "Mlada Hrvatska", 4/}91 1, br. 8, str. 224.) -_._ -
204 F adi l ć
Nije on samo pristalica nego je i idolatrijski sljedbenik pravaške ide-
ologije i politike Ante č ć Sklonost ka idolatrijskim percepcija-
ma, koje dodatno II č č imaginaciji harizmu obo-
gotvoravaju, dio je njegove afekcije dogmatizmom II politici.
7
Gorljivi
je, dogmatski odani pristalica, apologet i popularizator č hrvatske
misli,8 hrvatske narodne misli, hrvatske državne ideje,9 hrvatskog
državnog prava, JlIvatskog nacionalizma, velikohrvatske ideje, 1 O ideje
slobode i ujedilIjenja hrvatskih zemalja. II Pledira omladini da se pri-
druži hrvatskoj stranci prava Ante č ć jer se tamo ", .. hrvatski
misli, hrvatski č hrvatski radi .. ,".1
2
č je, II njegovoj aksi-
ologiji, recimo to tako, o apsolutnim vrijednostima koje stoje iznad tran-
scedentnih i ovozemaljskih vrijednosti. U tom smislu piše: " ...
Hrvatstvo, to je interes hrvatskog cjelokupnog naroda, to i jest ona sveti-
nja i sila, koja sudjeluje, kad š ć bratsku ruku jedan drugomu i kojoj
mi ne prezirom. ć č JX>dvrgavamo i Mojsija i Isusa i
Muhameda i sve ostalo na svijetu."13 Ovakvu č aksiologiju koja
unutar pravaške ideologije može " ... da II svoje kolo privede kako sljed-
benike svih ć konfesija, tako i ljude raznih religiomih vjerenja
..... , 14 definira ne samo kao IUduljubnu nego kao aksiologiju savremenog
č i ljemog pristaše liberalizma, odnosno liberalaca. I S
Upravo je dogmatska resorpcijajedlle politike izražena ne samo seku-
larna-literarnim nego u terminima i pojmovima religije,16 izvorište
7 U lom smislu Antun č ć je u njegovim predstavama " ... neumrli naš č
heroj za prava hrv. naroda, naš najglavniji svetac ... ". (Kuda?, cit. i7..d., str. 185.)
8 Cit. djelo, str. 185. Uz ovaj Kunagieev uredištvo Mlade Hrvatske štampa tekst:
"Donosimo racio ovaj č našeg prijatelja, koj i, kako nam piše, leži smrtno bolestan
kao primjer izlijeva č i jedino luvatske duše II ž š ć duševnih
i tjelesni muka." (Cit djelo, str. 184.)
9 Cit. djelo, str. 185.
10 Bosanska politika i hrvatsko pitanje, cit. izv. str. 225.
II Kuda?, ci!. izd., str. 186.
12 Cit. djelo, str. 186.
13 Cit. djelo, str. 185.
14 Cit. djelo, str. 185.
15 Cit djelo, str. 185.
16 S č vokacijom, njegov tekst obiluje č izrazima kojima opisuje
svoje poimanje politike i protivnike pravaštva, a u tim deskripcijama upotrebljava i
Fadil ć 205
njegovog č diskursa i radikalne kritike svake druge unutar-
š č ili unutarbosanske č orijentacije. U tom horizontu
pojavljuje se kao žestoki č č inkonzistencija ili onoga što
naziva č č evolucijom u č mišljenju-dj elovan-
ju unutarbosanskih partijskih reprezentacij a ć u njima tri -
jwnf č makijaveliZIl1a, odnosno ć " ... kakovih sve
cirkusa ima na teritoriumu bosanske politike ... ".17 Radikalni je č
neprestane promjene u konstelaciji odnosa č snaga, pre-
vrtljivosti i nestabilnosti u strategijama itaktikama, vanprogramske
uspostave paktova i, ć puke pragmatike u oblikovanju konfigu-
racije č odnosa i sl., što se sve, u njegovom uvidu, nastavlja i
nakon proklamacije Ustava za Bosnu i Hercegovinu.
IS
Zato m/ade
hrvatske pravaše, a i vlastito č stajalište, naspram one nestalnos-
ti i evolucije, nasuprot illto/eranciji i ekstremnoj neslZošlj'ivos!i drugih
č opcija i nj ihove, navodne, pretenzije " ... da imaju patent i na
patritoizam i na moral i na sve, što nije. u dishatmoniji sa njihovim man-
č koristi re/igijsldjezik. Mladi pravaši su tako, naprimjer, kaollositclji h",atskog
nacionalizma "bakljonoše svete Istine", oni posjeduju "svetu ć s kojom okupljaju
sve konfesije, hrvatstvo je za njih "svetinja", a č ć "naš najglavniji svetac".
(Kuda?, cit. izd., str. 185.)
17 Bosanska politika i h",atsko pitanje, cit. izv. str. 225. ć te č č
evolucije u ovom č naprimjer, č ć kako se srpska od prohlrske
poli/ike, kada je č bosansku autonomiju pod sultanovim suverenitetom, trans-
fonnirala u politiku apologije austrougarskog monarhijskog dualizma, dok, istovre-
meno, š ć savezništvo sa muslimanima, srpski č sada " ... aranžiraju
paleže muslimanskih dobara i ophod fanatizovane rulje protiv imetka i života tih
nekadanjih svojih b r a t s k i h ' saveznika'." (Cil tekst, str. 225.) Hrvatska politika do
aneksije bila je pod direktivom č episkopata i ..... u svemu pod hipnozom
austrijske, interesne sfere." (Cit. izv., str. 225.) Kasnije se pojavljuje kao kritika
hrvatskog pravaštva ć ..... atentate na nauku preporoditelja hrvatskog nacionalizma,
đ ć ili malodobne i neubroj ive muslimane u kri lo katolicizma. Ttiemje pruženo
oružje u ruke protivnicima hrvatske narodne misli, a nitije katolicizmu č ma i naj -
manj u korist, niti islamu ma i najmanje štete." (Cil izv., str. 225,) Poslije đ
Ustava hrvatska politika, đ ć se k!erikalizma, sada sklapa "". pakt s oružanim
Srbima, ć hr. drž. pravo - bezumljem. Poslije se nekoliko mjeseci primakošc
slavosrpskoj Muslimanskoj Narodnoj Organizaciji." (Cit. tekst, str. 225.) U istom se
smislu, u njegovoj percepciji, đ i razvoj muslimanske politike: kretala se ona od
srbofilstva i hrvatofobije do hrva!Ofilstva prihvativši, na koncu, unutar Ujedinjene mus-
limanske organizacije - ideju bosunske autonomije neovisno od toga kakavo ć biti
unutarnje đ Monarhije. (Cit. tekst, str. 225.)
18 č prilike 1/ Herceg-Boslli poslije proglašenja usfm'a, "Mlada Hrvatska",
Glasilo č Ć društva, hr, 7, Zagreb, travnja 1910.
206 F adi! ć
darinskim mišljenjem ... ",19 predstavlja II svijetlu č i karakterne
konzistencije i osobne preferencije jednog kao apsolutno ispravnog
č stajališta - politike hrvatskog pravaštva. Njegova misao je
dogmatski zatvorena II nI politiku pa izvan nje ne nalazi ništa inspira-
tivno, ć ili izazovno.
Iz perspektive dogmatske recepcije pravaštva on kritizira druge
č koncepcije. Kritizira, naprimjer, č kierikaUzam
20
j er
ć vjeru i narodnost pa hipostazom č č
iz hrvatskog nacionalnog korpusa - muslimane, židove pa i pravoslavne
kao Hrvate.
21
Kritizira, II tom kontekstu, iŠtadlerovu kIerikalnu poli-
tiku.
22
Kritizira č dogmatizam č klerikaliz-
ma ć č i moralnost
23
pa izvan religioz-
nosti ne dopušta č mišljenje-djelovanje te piše kako klerikalci
..... ne mogu zamisliti kulturna č ako se ne vlada u okviru nji-
hova programa, ako svaki č ne moli krunicu .. .. ".24 Kritizira, sa
stanovišta dogmatske recepcije pravaštva, i hrvatske naprednjake, OOoos-
no đ liberale ć ih pravom karikaturom liberalizma
25
19 Kuda?, cit. izd. , str. 185.
20 Vidi u tome važnu dimenziju luvatskog pravaštva koje je uvijek prosvjedovalo pro-
tiv " ... jezuitske klerikaIne štampe ... ". (Fadil ć Slika nazadnjaka,
"Muslimanska svijest", II/srijeda, 13. listopada, 41, str. 2, Sarajevo, 1909. Redakcija u
bilješci uz ovaj tekst kaže: "Uredništvo ne odgovara ni za fonnu ni za sadržaj.')
21 O ovom svrstavanju muslimana, židova pa i pravoslavaca piše: ''Napokon zar odgo-
vara programu č ć kad sc za volju vjerske stvari napuštaju interesi
hrvatskog naroda, pa se n. pr. u "Hrv. Straži" II zadnjem svesku veseli uredištvo, kako
propada židovstvo na korist katolicizma i veli na kollCU, da je na svijetu jedino ć
katolicizam ili bezvjerstvo? Ne vrijcdja li se tim velik dio hrv. naroda: Muslimani,
židovi, pa i pravoslavni?" (Kuda?, cit izd., str. 186.)
22 "Dr. Stadler sazvao je skupštinu svojih vjernih, osnovao "Hrvatsku zajednicu" i
upotrijebio sva sredstva proti loj s tcškim mukama i narodnim znojem podignutoj insti-
tuciji. (Hrvatska narodna zajednica, nap. E. Z.) Nije trebao "preuzvišeni" ć bombe,
kojom ć raspršiti hrvatske redove. U "Hrvatskom Dnevniku" i "Hrvatskoj Zajednici"
uzalud danas tražiti č II obranu našega imena, uzalud proti tudjinskoj invazij i i
svem što nije u skladu s našim inleresima." č prilike u Herceg-Bosni poslije
proglašenja Ilstava, nav. izd., scr. 182.)
23 U tom smislu, a u č kontekstu, pita: "Uostalom, ako je neko moralan, da
li mora moli ti krunicu .. ". (Kllda? nav. izd., str. 186.)
24 Cit. djelo, str. 185.
25 Cit. djelo, scr. 185.
Fadil ć
207
ć im, pri tome, nasuprot klerikalcima, definirajmo to tako,
hipostazu znanosti i č duh.
26
No, posebno je, uz radikalnu
kritiku protuislamske srpske, slavosrpske politike prema muslima-
nirna,27 kao što je žestoki č srhofi/skih orijentacija u muslimanskoj
politici č je, č razvoj " ... anacionaian, nemoralan. demagoški i
servilan. "28 Pri torne je sklon da u kritici koristi logiku ad honu'nem i
manir moralnih diskvalifikacija.
29
26 Oni, u tom smislu., umjesto za hrvatskim narodnim interesima " ... zanose se
kojekakvim Darwinima ... " te smatraju, u njegovoj č recepciji, svakoga nekul-
turnim " ... ko ono, što se u č č utrobi zove č ne dovodi u savez sa pros-
tom kemijskom fonnulom" (Cit. djelo, sir. 185.)
27 Slika nazadnjaka, ci t izd., Sir. 2.
28 Bosanskn politika i JlIvatskn pita1lje, nav. izd., Sir. 225. J nakon proglašenja Ustava,
u fili Iuegove kritike jo;: politika koju provodi Šerif ć i njegovi :sljcdbt:ni!;i, ali,
sada je tu i kritika č orijentacije novofonniranog lista "Samouprava" koji,
uvjeren je, kao organ muslimanske demokracije, ć đ muslimanima pridobiti
pristaše ć da proklamira borbu za "brata na selu", tj. kmeta i da ga, navodno, sub-
vencionira "Srpska č štamparija". Istovremeno brani, razumljivo,
prohrvatsku politiku Muslimanske samostalne stranke koja je nastala iz MIlslimanske
napredne stranice. č prilike u Herceg·Bosllj poslije proglaSenja ustal'a, nav.
izd., Sir. 182.)
29 Senf ć je meta takve kritike. O njegovim sljedbenicima u Mus<IVatu
govori kao š č dllŠe\'noj fokari. (Slikn nazadaJ/jakn, cit. izv. , str. 2.) To su
J/ekarakteri, č patuljici, to su " ... individui veoma sumnjive prošlosti i sadaš-
njosti oko velikosrpske filijalke .. . ", rijet je o prostacima, aminiranim denuncijantima,
srbijanskim ć i sl. (Slikn nazadanjaka, cil. izv., str. 2.) Evo jedne paradig-
č slike njegovog radikalno č diskursa u koj em i /ogiknm ad hominem
slika protagoniste srpskojilske muslimanske politike: "Jedan šerif ć koji se je
č š ć kameleonstvom i azevskim životom, životom ruskih revolucionaraca i
u isto vrijeme vladinih špij una od siromašnog pisara ć krvavih žuljeva našeg
č naroda domogao toliko posjeda; jedan Smajo Ć ć koji je takogjer
sumnjivim č i č š ć II srpsku prijestonicu postao Smailaga; jedan
Osman ć srpski "pjesnik", dosadašnj i srpske banke i po željama "srpske
ć današnji urotnik, rasipnik: Gajreta, kojeg znojem, krvavim znojem osnova islam-
ska inteligencija i koji u izljevima svojih č č proklinje č
i j adikuje za tužnim Vidovdanom, 7.a š ć srpskog carstva na Kosovu polju;
te najnoviji č redakcije "Musavata", Ahmet ć č za lO, što je tražio
u suglasju sa srpskom akademskom mladeži revizij u berlinskog ugovora i pripojenje
naše otadžbine kraljevini Srbiji, tc koji je živio kao vojnik u Tuzli ć olVoreno po
ulicama svaki dan novce od srpskih prvaka, ć se na njihov č te ć
srbijanskim volovima svoje ć za Srbij u i napokon Mustaj "beg" š ć
vlasnik "musavata", koji· kako je poznato ne posjeduje gotovo ništa, nego svoj orginal-
ni i č č taj simooi svoje "isr.aknute" č ti i takovi ljudi i ne umiju, i
208 Fadil ć
Kritika bosanske jXJlitike završava, č sa ć ocjenom da je
puna abnonnaliteta.
30
ć sve druge osim pravaške politike,
pledira, pseudologikom dogmatizma, na koncu, za homogenu, jedin-
stvenu, monolitnu hrvatskopravašku politiku ć daje to ", .. preduvjet
boljeg, slobcxlnog života našeg naroda .. ," i jedini č da se stupi " ... na
arenu divovske borbe za izvojštenje č pobj ede zarobljenog,
riranizovanog, č i pumpanog naroda ... ", a ", .. to bi danas bilajedi-
na ć hrvatskih patriota"3! Umjesto č konfuzije, umjesto ••...
mutnih i nejasnih situacija ... ",32 sa recepcijom jedne jedine politike - poli-
tike i ideologije pravaštva, ", .. koja je pored svega despotizma, progona i
korupcija znala č ustrajati uz baklju velikohrvatske ideje ... ",33
vjeruje ć dogmatskim žarom, .. . ž ć nam se ... kristalna per-
spektiva II spasonosnu ć našeg naroda."34
Muslimani su Hrvati
Ništa č antiislamskog nema u njegovom publiciranom rukopisu.
Naprotiv, on se deklarira kao apologet egzistencijalnih i historijskih
interesa islamskog elementa
3S
ili muslimana II Bosni i Hercegovini. 36
ne mogu č pisati, takovi individui po receptu svojih gospodara moraju
izvreanjem istine postepeno kužiti naš pošteni narod, kako ć ć biti posvema pris-
č č svome uništenju." (Slika nazdalljaka, cit. izd., str. 2.-3.) Na drugom
mjestu govori o ć kao nekadašnjem radikalnom č ć Hrvatu a
poslije radikalnom Srbinu dok "Musavat" naziva orgaIlom srbijmlslwg ministarstva
propagande. č i kulturni pravac MuslimanlJ poslije aneksije, "Muslimanska svi-
jest", hr. 23, Sarajevo, u srijedu 9. lipnja 1909., str. \.)
30 č prilike II Herceg-Bosni poslije proglašelIja ustava, nav. izd., str. 182.
31 Cit djelo, str. 182.
32 Bosanska politika j hrvatsko pitanje, nav. izd., str. 226.
33 Cit djelo, str. 226.
34 Cit djelo, str. 226.
3S č i kulturni pravac Muslimana poslije aneksije, hr. 26, ci t izd., str. 2. Islamski
element, muslimane, pri tome, sl ika u j eziku do kraja pozitivne karakterologije pa O
njima govori kao o " ... nekadanjim vitezovima, tom cvijetu naše aristokracije, našeg
plems(Va ... ". (Cit. djelo, str. 2.)
36 Pokazuje se to, naprimjer, u njegovom, u kontekstu osobno izraženog visokog vred-
novanja literarnog djela S. š ć imenovanju š č književnosti kao musli-
manske književnosti i š č pisaca kao muslimanskih pisaca II našoj domovini. (O
tome u: Fadil ć Bajramski prilog "Musi. Sloge" i dr. ć "Muslimanska
sloga" br. 73, 18. oktobar 1910, Sarajevo, str. 6.) Hi, u istom smislu Abdurezak Hirzi
Bjelavac svrstan je u pisce - bosanske muslimane. (Fadil ć č i profili ",
"Zeman", 1/1911,19,2-3.)
Fadil ć 209
Uvjerenje da te interese artikulira i brani hrvatsko pravaštva. Na osnovu
njegove ideologije" .. _ jednokrvna braca: muslimani i katolici ... " treba-
ju č " ... raditi u duhu hrvatskog narodnog progrnma."37 Svaka
druga i š č i unutarbosanska č opcija je egzisteni-
jalna prijetnja njihovom povijesnom opstanku. U tom smislu, č ć
je ć branitelj Ilas muslimana ... od vlaških napadaja.
38
A biti na
pozicijama hrvatskog pravaštva ne č biti na protuislamskom staj al-
ištu, naprotiv, to č biti na pozicijama odbrane /lošeg narodnog indi-
vidualiteta pa zato sebe i č suistomišljenike naziva rodoljubima,
samostalnim i samosvjesnim mu.slimanima.
39
Na drugoj strani, ne prih-
vata ni za muslimane neko nacionalno neutralno stajalište pa tu indiferen-
tnost naziva anacionalno-kretenskim duhom.
40
No, muslimani su II
č narodnom smislu Hrvati. Oni su jedan istokrvni i č
narod.
4l
Prihvata č Ante č ć o bosanskim muslimanina naj-
č š ć krvi hrvatske.
42
l tu se, uglavnom, iscrpljuje njegova argumentacija
II prilog č kroatizaciji Bošnjaka. No, na tlu razdvojenosti vjen;ke i
nacionalne identifikacije II Hrvate ć svrstati, pored muslimana, židove
pa i pravoslawu!B te protestante i pripadnike drugih vjera.
44
37 č prilike II Herceg-Bosni poslije proglašenja ustava, nav. izd., str. 181.
38 Slika "azad,y·aka, cit izd., str. 2, Sarajevo, 1909. U ovom tekstu brani sebe i Aliju
ć od MIlsavatovog napada " ... što smo koncem kolovoza na velebnom sastanku
hrv. č ć mladosti u Zagrebu pozdravili ... tu jedinu uzdanicu narodnu ... mla-
dost koja je u ć prigoda ustala po primjeru svoga č na odbranu muslimana,
koja je vazda digla svoj č prosvjed proli protuislamskom pisanju srpske, slavo5-
rpske, a č protiv fW1imaške, jezuitske klerikalne štampe ... " (Cit. djelo, str. 2.)
39 Otuda, u onom njegovom j Hoticevom , .... skromnom pozdravu, u toj č hvali
za obranu našeg elementa, vidi maziumska, nerodoljubna, dinaraška klika oko
"Musavata" nešto skroz protuislamsko. " (Slika nazad"jaka, cit. i7A.. , str. 2.)
40 Bosanska politika i hrvatska pitanje, d t. izd. , str. 224.
41 Govori O tome, naprimjer, u kontekstu kritike č JXIlitike koja je
podražavala siri/ne vjerske nesnošljivosti đ ć (Cit. djelo, str. 225.)
I na drugom mjestu govori kako su za muslimane H1vati ć iste krvi i jezika.
č i kultumi pravac Muslimana poslije aneksije, br. 26, cit izd., str. 2.)
42 Kuda?, cit izd., str. 186.
43 Cit. djelo, str. 186.
44 č i ku/tumi pravac Muslimana poslije aneksije, br. 26., cil izd., str. 2.
210 Fadil ć
Karakterologija Srba
ć od onih akcentiranih č predstava kao i od stanovišta
da su Bošnjaci, zapravo, č Hrvati, ali ć pred č motive,
metode i ciljeve zbiljske velikostpske politike onog doba, on ć publici-
rati radikalno negativnu karakterološku sliku Srba. Ni on, dakle, ne
izlazi izvan konvencionalnih manira onoga doba pa se upušta, kako to
rade i druge nacionalne inteligencije, II socijalno-psihološke deskripcije
nacionalnih karaktera.
č š ć tu sliku, zasnovanu na konstantnoj predstavi o Srbima kao
neprijateljima Hrvata
4S
i islamskog elementa,46 formulira upotrebom
tennina SlavoS1PS/w,47 hizantizam i bizantinci
48
i vlasi
49
koji imaju i
kod njega negativno, radikalno pežorativno č Kao bizante i
vlahe onda Srbe i SrbijaJlce. II njegovom uvidu, karakteriziraju nega-
tivne č š crte koje su se posebno ispoljile kroz uništen-
je islama i muslimana na tlu Srbije.
50
45 Kuda?, cit izd. , str. 186.
46 Slika nazadnjaka, nav. izd., str. 2. Zanimljivo je da tennin Srbi č stavlja pod
navodnike ili ga pišem sa prvim malim slovom.
47 Govori, u tom smislu, o protuislamslwm pisanju srpske, slavosrpke ... itampe."(CiL
djelo, str. 2.)
48 Naprimjer, govori kako su Srbi "izražavali svoja bizantska č u vrijeme sul-
tanova stupanja na prijesto, posebno u doba rurkofilske srpske politike. (Bosanska poli-
tika j hrvatsko pitanje, cit. izv., str. 224.) č je, da podsjetimo, o politici koja je zago-
varala ideju bosanske autonomije pod sultanovim, a ne austrougarskim suverenitetom.
Ili, na drugom mjestu, ć tu idej u bosanske autonomije u srpskoj verziji,
ć o Srbima kao podmuklim. bizantskim življem. (Politic7d. i kulturni pravac
Muslimana poslije aneksije, br. 23, cit izd., str. I.) Još jednom ć li tom smislu, ć
kako je kulturni svijet dao pravoslavnom elementu, "radi njegovog č
temperamenta" - "ime Bizantinaca ... ". (Cit. djelo, str. 1.)
49 Zato, naprimjer, govori o v/alkim napadaj ima na muslimane. (Slika nazndnjaka, cit
izv., str. 2.) č držanja srpske politike, nakon aneksije, naprimjer, li nj egovom
uvidu, " ... pokazuju nam onu č onu bezobraznu vlašku urotu proti interesa
islamskog elementa." č i kulturni pravac Muslimana poslije aneksije, br. 23, cit
izd., str. I .)
50 č to zvjerskim poslom pa su se s njim i sa ubistvom ondašnje č
porodice, a njeno prijestolje opisuje kao " ... krvavo prijestolje ... taj simbol srbijanskog
divljaštva ... ", Srbi-Srbijanci pokazali kao " ... negativni elemenat kulture, .. . nnnen stida
za č Evropu ... ". (Polih"c1d i kulturni pravac Muslimana poslije aneksije, br. 23, cit
izd , str. 1.)
Fadil ć 211
Otuda ć ć u vidu povijesna iskustva i antiislamski orijentiranu
srpsku politiku u aktualitetu,5l č č "Aksiom musli-
manskog rada morao bi biti taj fakat, da je napredak "srba" - nazadak
muslimana i taj sam fakat, taj aksiom je dovoljna direktiva našeg
rada. "52 Muslimani i "srbi" - to su dva naroda velikih kultumill opreka,
" ... sa č ciljevima i interesima ... ". 53 Politika č
divergencije ovdje je dovedena do svog apsolutnog lika.
Bosna č državn<>-pravnom konc.pln
ć od ć akcentirane atribucije narodnog fenomena, on ć
ć interese islamskog elementa, jednu od preokupacija svog
č mišljenja fOlTImlirati na ć č "Kakvo sredstvo da
bira u svrhu č svog teritorija, svoje eksistencije, svoje biti? Gdje
da nagje jako zalegje jak zid, koji ć ga štitit od neprijateljskih taneta?
Kako da se odhrva struji, koja vodi brod njegova života na mlin njegove
č propasti, njegova uništenja?"S4
ć na ova u č intonaciji formulirana pitanja, on
polazi od dva temeljna stajališta. Prvo, Bosna i Hercegovina nije zaseb-
ni i to organski historijsko-teritorijalni individualitet nego su to, kako se
II javnom žargonu, onom kolonijalnom i onom unutarbosanskom,
onoga vremena govorilo - dvije provincije.
55
Drugo, ć da su
Muslimani "kao č č č Hrvati, to
su Bosna i Hercegovina - noše dragocjene zemlje.
57
Unutar ovih temeljnih stanovišta, ć se pojavljuje kao radikalni
č politike bosanske autonomije. S pravom u njoj, ć da joj je
srpski č establišment uvijek davao srpsko nacionalno obilježje,
51 Misli, prije svega, na njenu prevrtljivost koja se demonstrirala i u napuštanj u opozi-
cionog stava i srpskog prihvatanja aneksije je destruirana dotadašnja tzv. mus-
limansko-srpska saradnja koju je, s muslimanske strane, predvodio Serif ć
(Cit. djelo, str. 1.)
52 Cit djelo, str. I.
53 Cit. djelo, str. l .
s4 č i kulturni pravac Muslimana poslije aneksije, br. 26, cil izd., str. l .
55 Cit djelo, br. 23, str. 1.
56 Cit djelo, br. 23, str. 1.
57 Bosanska politikn; hrvaIsko pitanje, cit izd., str. 226.
212 Fadil ć
vidi posredni put aneksije Bosne zamišljenoj Velikoj Srbij i.sS l neO\ris-
no od takve politike, bosanska autonomija nije, navodno, II interesu
muslimana,jer ne bi mogla osigurati njihov opstanak i razvoj,59 Na dru-
goj strani, II đ i balkanskoj perspektivi ć pro-
tiv ideje i politike uspostavljanja bosanske autonomije govori i to što " ...
Bosna sama za se bila bi premalena, a da bi mogla suzbiti navalu t. z.
"Drang nach Osten", navale č i ruske i širom bi i nehotice bila
vrata otvorena navali rudjinaca, što bi bilo i za ostale balkanske države,
a č za Tursku carevinu od velike pogibelji.'·60 ć piše:
"Herkul na š ć - to su danas č musli-
mani".61 Put bosanske autonomije, ukoliko ć na toj raskrsnici
izabrati ć i blagostanje, nije njihov historijski put.
No, ć svaku politiku koja stoji u maku srpskog nacionalnog
stallovišta,62 a s time i velikosrpske percepcije autonomije Bosne i Herce-
govine on, recimo to tako, s prljavom vodom iz korita izbacuje i samo
dijete, odnosno, odbacuje i samu ideju bosanske autonomije. Zato je on
č kao revnosni sljedbenik hrvatskog pravaštva, za projekt trijali-
58 Kao ilustraciju takvih velikosrpskih aspiracija citira beogradske č novosti"
(1 6. ožujak 1980.) koje pišu: " .. . Kad sc gradnjom sudbonosne novopazarske željeznice
č onda mora Crna Gora odmah na Novi pazar navaliti, a Srbija ima u Bosnu
provaliti ... lli cemo mi od Srbij e č jedno golemo groblje, ili ć stvoriti, veliku
Srbiju". Tu je, dooajc ć č program srbijanske vlade, program izvagjen iz
dušc svakoga ·Srbina'." č i kulturni pravac Muslimuna poslije aneksije, br. 23,
cit. izd., str. I .) Navodi i druge ilustracije vel1kosrpske politike u aranžmanu stanovišta
srpskih državnika, raznih udruženja, listova i sl., kako bi nedvosmisleno
pokazao " ... kuda nas je vooi\a tobožnj a autonomaška politika bos. 'Srba'. te njihovih
č nekih muslimana." (Cil djelo, str. l.) č o takvoj srpskoj percepciji ideje
bosanske autonomije vidjeti ovdje II pogaviju ° ŠCrifu ć
59 U tom smislu, ć č za trenutak, Velikosrpsku politiku, piše: " ...
zar bi mi muslimani u autonomnoj Bosni mogli ć dovoljno polja za naš daljnji rad i
za naše dalj nje razvijanje? Ne bi li mi u autonomnoj Bosni uz slabi kulturni razvoj, što
j e takogjer jedina krivnja "srpskJh" makinacija, morali ć pred jakim vlaškim duš-
maninom i njegovim historijskim č (misli na Rusiju, nap. E. Z.) te i najnovi-
jim njihovim prijateljima Švabama, kojima se znadoše - ostavivši muslimane na cjedilu
- upravo bizantski ulaskati?" č i kulturnipravac Muslimana poslije al/eksije, br.
23, cit. izd., str. 1.)
60 Cit. djelo, br. 26, str. 2.
61 Cit. djelo, br. 23, str. l.
62 Bosa}lska politika i h,....atsko pitanje, CiL izv., str. 225.
Fadil ć 213
č državno.pravnog đ Monarhije. "Trijalizam je okuplja-
nje zemlje na jugu monarhije, dakle, Bosne, Hercegovine, Dalmacije,
Hrvatske i Slavonije u jednu cjelinu, kao ć monarhijsku tvorevinu."63
Što identificira kao argumentarij koji ide u prilog takvom državno·
pravnom konceptu? Prije svega, to je interes Monarhije i hrvatskog naro·
da jer bi se " ... oslabila snaga i pohota Magjara ... " .64 No, to je egzisten·
cijaini interes i islamskog elementa: ..... II kulturnom, htvatskom narodu
.... našli (bi) jako zalegie, jaku ć pred kojom bi morali pasti nasrta-
ji i ruskih i srpskih i švapskih i magjarskih kaponja."65 Potom, u geopoli-
č diskursu ć muslimani bi II okvirima ovog đ
Monarhije dobili izlazak na more, što je, kao što smo vidjeli, u njegovoj
percepciji, najglavniji uslov ć ekspanzivnog napretka svakog naro·
da.
66
Nadalje, osigurali bi svoja imovinska prava a, na drugoj strani,
ć da HIvati manifestiraju veliku vjel"'5ku toleranciju i socijalnu
nediskriminaciju,67 to nemaju muslimani nikakva razloga da strahuju za
svoj vjerski identitet i za pristup socijalnim položajima, te da zbog toga
odbijaju projekt inkorporiranja Bosne u ć Hrvatsku. Ć ujednom
đ zamišlja kako bi muslimani unutar Velike Hrvatske kao ć
dijela Monarhije mogli biti njen ć faktor.
68
Svoju argumentaciju
č ć tvrdnjom: "Iz svega proizilazi, da bi č pravac musli·
mana, stvoren sa eminentno, sa skroz islamskoga stanovišta mora biti rad
za č sustav Habsburške monarhije."69
63 č i kulfllmi pravac Muslimana poslije aneksije, br. 26, cit. izd., str. 2.
64 Cit. djelo, str. 2.
65 Cit. djelo, str. 2.
66 Ci t. djelo, str. 2.
67 Hrvatska je zemlja " ... gdje je snosljivost vjerska najviše razvijena, gdje Hrvati
drugih vjera, pa ć i oni, što se "srbima" nazivaju, zauzimaju bolji položaj od samih
katolika ... ". (Cit. djelo, str. 2.)
68 Zar u toj novoj, č domovini, pita se, s pozitivnom intencijom, muslimani
ne bi mogli " ... uz kulrumi razvitak č voditi i biti na ć cijeloga narodnoga rada?"
(Cit. djelo, str. 2.)
69 Cit. djelo, str. 2.
214 Fadil ć
Kritika Režima
Njegova č koncepcija horizont je ne samo kritike
bosanske politike i njenih relevantnih partijskih faktora, nego je i vrijed-
nosno tlo na kojem se vrši kritika austrougarskog režima i njegove empi-
rijske politike. Ona nije, doduše, u središtu njegove misli, ali, kad je i
uzgredna, zanimljiva je ć ruje č po pravilu, hrvatska i musli-
manskc>-prohrvatska politika je s!pam Vlasti č funkcional-
na, vladinovska. No, ć se đ nako što je č podržao
ankesiju, 70 kritizirati one aspekte oficijelne politike u kojima oni ne kore-
spondiraju s njegovim pravaškim č stanovištima
Kritizira, prije svega, sam zemaljski ustav, njegov karakter i č na
koji je instaliran. To je "žalosni ustav", OD je paraliberalan i predstavlja
" ... karikaturu konstihlcije."71 On ima ..... č karakter" i pred-
stavlja nad Bosnom ..... tutorstvo austrijske i ugarske vlade."72 U skladu
sa svojim razlikovanjem vjerske i nacionalne identifikacije kriti zira
ustavno favoriziranje konfesionalnosti kao osnove izborne konstitucije
Sabora.
73
Konfesiona1na podjela saborskih mandata - to je ..... jedan
unikum u ustavnomu, konstitucionalnorne svij etu .. ... .1
4
U tome, u tom
htijenju da se na vjerskoj osnovi, a u duhu srednjo...jekovlja, izgradi
unutarbosanska složnost, vidi još jedno od sredstava vlasti da u Bosni
ubiju smisao za nacionalitetom.1
5
Po tome Bosna i Hercegovina su
70 Ona je za njega bila " ... fenomenaini, ... historijski momenat ... ", te s njom bi
Muslimani ..... morali razviti svu svoju silu, kako bi vedra č i bistra, ponosita oka
gledali II ć ... ". (Cit. djelo. br. 23, str. 1.) Zahvaljuje se ''vještoj austrijskoj diplo-
matiji" što je aneksijom zaustavila velikosrpske pretenzije prema Bosni i to u fonni
USJX)stavljanja bosanske autonomije pod turskim suverenitetom. (Cit djelo, str. 1.)
71 č zemaljski ustav u svim č pored kolosalnog i
dosadnog trabunjanja o liberalnosti svojih paragrafa, lXiaje nam potpunu karikatwu
konstitucije." č prilike u Herceg-Bosni paslije proglašenja ustava, nav. izd. str.
181.) Piše, kako sam č ovaj č u toku drugog mjeseca nakon proglašenja
ustava za Bosnu i Hercegovinu.
72 Cit djelo, str. 181.
73 Takva politika nalazi plodno tlo i u karaktern odgoja bosanskih č a on je " ...
u znaku konfesionalnog antagonizma i dušemog ropstva ... " izaodjenut " ... anacional-
no-kretenskim duhom ... ". (Bosanska politika i hrvatsko pitanje, nav. izd., str. 224.)
74 č i kultumipravac Muslimana poslije aneksije, br. 23, cit. izd., str. l.
75 č prilike u Herceg-Bosni poslije proglašenja ustava, nav., izd, str. 181.
Fadil ć
215
"zemlje unikuma".76 Narodu koji je, nakog dugog ropstva, " ... tiranije
sa strane ć rudjib nesrodnih elemenata" htio ć do .... .
nekakve svoje č ... ", takva ustavna konstitucija donijela je samo « .. .
tradicionalno sredstvo, kojim naši gospodari proti nama operiraju."77
č osvrt
S obzirom na č vokaciju njegov č rukopis karakterizira
osebujan jezik i stil. č je emocionalna, izraz se ć u metafora-
ma, analogijama, konciznostima i književnim figurama. đ treba
imati u vidu da je č o rukopisu kojeg publicira đ č omladinski
uzrast, pa i II tome vidjeti njene objektivne limite.
U sadtžinskom smislu. njegov č tekst je u osnovi epigonski, a ne
autorski. Ali, u tome nije č ili ekskluzivan, naprotiv, i poput
drugih ne samo š č nego bosanskih intelektualaca ć
pojavljuje se kao popularizator ć č č koncepcija i nji-
hovih vrhunskih autoriteta. Slijedi, đ i popularizira konven-
cionalne komponente hrvatske pravaške ideologije i politike Ante Star-
č ć pri tome, manifestira bilne crte dogmatske svijesti u politici.
č percipira pravaštvo kao dogmu i demonstrira afekcije idolatri-
jskim mentalitetom, š ć ka č apsolutizacijama i pseudore-
ligijskim hipostazama harizmi. Unutar te dogme, s kojom, anahrono,
diskreditira ideju i č kulnuu pluralizma, ostaje vjeran monarhizmu
nasuprot republi.kanizmu i liberalnoj ideji narodnog suvereniteta.
No, II kontekstu afekcije dogarnatizrnom njegov je č rukopis
č rukopis koji uz racionalno argumentiranje zna upotrijebiti i
logiku ad hominem obojenu č _etiketiranjem i moralnim
diskreditacijama. Sa stanovišta č ć on je gorljiva, odana i
konzistentna kritika č č koncepcija, prije svega,
hrvatskih naprednjaka kojima progovara lažni liberalizam. č
klen'kalizma ć njihovo ć hrvatstva i č
i, posebno, navodno, srbofilske muslimanske politike u liku Šerifa
ć i Muslimanske Narodne Organizacije. U ovoj podvo-
č u ovoj inkonzistenciji - č dogmatizmu i radikalno-
č č diskursu ć se negova č misao.
76 CiL djelo, str. 181.
77 Cit. djelo, sir. 181.
216 Fadil ć
S druge strane, i njegov č tekst č u tektonskim rascjepima
unutar, kako ga on naziva, islamskog elementa oko supstancijalnih
pitanja kakva su, naprimjer, nacionalni identitet Bošnjaka i državno-
pravni status Bosne i Hercegovine. Figurira unutar š č intelektu-
alne i č zajednice č pluralizam, ali u odsustvu č
konsenzusa oko onih za opstanak š č naroda supstancijalnih
pitanja. U inhibiranju ć č tog konsenzusa sudjelu-
je i njegova obimom nevelika publicirana č misao.
Bez obzira koliko za to imala racionalnu osnovu u zbilji srpske agresivne,
č politike onoga vremena, nju tretirarno kao š č
paradigmu politike radikalne, do kraja antagoniziralle divergencije
spram jednog unutarbosanskog, ovdje srpsko-pravoslavnog subidentiteta.
Isto-vremeno, ona je i pokušaj jedne etnopsihoiogije utemeljene na
č predrasudama i karakterologU; do kraja posredovanoj nega-
tivnim, a konvencionalnim stereotipijama. U tome nema č č
ć da sklonost ka takvoj etnokarakterologiji obilježava č to-
kove bosanske socijalne misli i to u nj enim najreprezentativnijim likovima.
Na drugoj strani, njegova etnokarakterologija kao i č
misao u cjelini posredovana je č mišije/y'em, a unosi ga u
š č misao po prvi put u eksplicitnom izrazu, pa i taj novum treti-
ramo kao vrijednost po sebi, koje je, u našem č uvidu, inficira-
no teorijskim anahronizmom i č konzervativizmom. Ono je, kao
što smo vidjeli, opsjednuto teritorijalnim ekspallzionizmom, posebno,
navodnom, č š ć izlaska na more, i percepcijom
đ odnosa kroz dogmatiziranll šemu plijatelj-neprijatelj.
Ovakav č diskurs, đ posreduje i njegovo poimanje
fenomena naroda. U njemu pokušava pomiriti biologiju i kulturu,
odnosno, istovjetnost krvi i, iz sfere kulture, prije svega,jezika kao bit-
nih odrednica narodnog individualiteta. Ostaje ovdje, vjerovatno neos-
viješteno, a ne ć pri tome, za zapadnoevropske teorije držav ljanske
nacije, nacije kao č naroda, mada je, č i u Bosni, preko B. Ka-
laja, etablirana austrougarska politika pokušavala objektivirati taj kon-
cept, u granicama konvencionalne leOlije etnonacije kao entiteta kojeg
karakteriziraju, navodno, istovjetno krvno pOlijeklo, č povijest
i č tlo, te kuitllma istomdIIost. Otuda, njegov paniavati-
zam č svaku misao o bošnjaštvu, odnosno bosanstvu, ne samo
u č smislu, nego i kao č naciji. No, ni u tome nije eks-
č njegova misao, jer konceptualno shvatanje nacije kao
Fadil ć 217
efnol/acije jest ć mjesto i ć poimanje ne samo u bosanskoj
kulturnoj produkciji nego i unutar javnog mišljenja na cijelom južno-
slavenskom prostoru. Pa ipak, uz sve limite u njegovom poimanju naci-
je i uz dogmatsku recepciju pravaške ideologije i politike koj a je bitno
spomajno č đ respekt dometi njegove misli lIhitici,
naprimjer, politike č klerikalizma i, posebno, velikos!]Jske
nacionalne i državne politike prema BosIli i Hercegovini .
•••
No, sve su ove karakterizacije njegove č misli manje relevantne
II odnosu na njene dvije temeljne koncepcijske ideje. One su, zapravo, i
glavni motiv za njihovo uvrštavanje u historij u socijalne i č misli
u Bosni i Hercegovini.
Prva od njih č Bošnjacima zasebni č individualitet i promovi-
ra ih u č Hrvale. Kao što misao Šukrije ć i
Smaila ć tretiramo paradigmom muslimanske alltosrbizacije,
isto tako ovdje njegovu i nacionalnu misao Alije ć atribuiramo
paradigmom muslimanske autokroatizacije. Mada pripadaju margina-
ma š č samosvijesti onoga vremena, ipak, ove
dvije nacionalne koncepcije, objektivno, sudjeluju u inhibiranju afinna-
cije š č identiteta i participiraju u mišljenju-djelovanju koje
agresivno radi na destrukciji nj ihovog izvornog č individualite-
ta. U temelju ove politike stoji liberalna ideja o diferenciji đ vjer-
ske i nacionalne identifikacije. Ali, on nije prepoznao u njoj ništa liber-
alno ni đ demokratsko i emancipatorsko. Naprotiv, i u njegov-
om pravaškom velikohrvatskorn mišljenju, kao što je to č koci
drugih bosanskih i vanbosanskih autora koji su izražavali ć politiku
prosfpske ili prohrvatske nacionalizacije Bošnjaka, ta ideja je tretirana
kao formula š č nacionalne dezindividualizacije i to nj ihovom
redukcijom na vjerski entitet.
Druga se, pak, odnosi na projekt državno-pravnog statusa Bosne i
Hercegovine. ć č koncept đ Monamije,
č ona ć bilo koje forme bosanske državno-pravne i poli-
č autonomije i Bosnu s muslimanima kao nacionalnim Hrvatima
vidi utopljenu-inkorporiranu u zamišljenu Veliku Hrvatsku. Tako stoji
ova njegova projekcija izvan bitka bosanske povijesne egzistencije te
pripada koji su poticali iz rukavaca bosanske povijesti i
II njima završavali.
218 F adi/ ć
I jedna i druga ideja pripadaju historiji državno-pravnog i nacionalnog
mišljenja II Bosni i Hercegovini. Ali, i sa onodobnog stajališta, poseb-
no, iz perspektive kasnijih historijskih tokova, stoje, kao što smo rekli,
izvan č trendova povijesti pa ih ovdje, II kontekstu historije so-
cijalne i č misli II Bosni i Hercegovini, zajedno sa koncepti-
ma muslimanske autosrbizaaje, i tretiramo kao š č iskustvo
č anaizronizma i paradigmu odsustva smisla za č fotu-
rologiju II š č mišljenju, dakle, za projektivna, anticipativno
mišljenje koje zna biti II dosluhu sa magistralnim tendencijama histori-
je, rna kako one bile II trenutku zamagljene vrevom pragmatike ili
šifiirane do neprepoznatljivosti.
Jill.IIJJA
Ć
219

č mlsao ranog Alije ć možemo, uz
ć smatrati modelskim oblikom koncepcijski i č
[ osviještene mllslinull1ske č alltokroatizacije. Uz to, ona je i
paradigma muslimanske recepcije hrvatske pravaške ideologije.
Nacionalno automIIslimansko prohrvafsIvo i č pravaštvo, otuda,
ulaze II supstancijalna đ njegovog mišljenja-djelovanja.!
Posreduju ove dvije temeljne č pozicije refleksije o glavnim prob-
lemsko-tematskim preokupacijama njegove misli. To mu, đ ne
smeta da se II č diskursu bavi i pitanjima muslimanske egzisten-
cije II modernom svijetu
2
a njegovi pogledi II ovom pitanju ć i
žestoku č reakciju.
3
No, one pozicije II bitnome limitiraju i njegov autorski diskurs. Alija ć
je. zapravo, epigon, č i popularizator pravaške ideologije i njenih
pogleda, prije svega, na naciju, nacionalno pitanje, jugoslavenstvo, te
č karakter i državno-pravni status Bosne i Hercegovine. To su,
I FonnuliIa i izlaže ova stanovišta u: Još o jedinstvu Srba i Hrvata, (dltvatska svijCSi»,
1914., I, 4, str. \3.14; 1914., I, 5, str. 1...6; 1914., I, 6, str. 1·3.
2 O ovoj problematici piše tl tekstu Uzrocj propadanja islamskih naroda, Bosanski
Novi, 1913., Tiskara S. Balaš, m 8, str. 12.
3 O toj reakciji u: Musa Ć ć ć Uzroci propadanja islamskih naroda, ''Biser'', 1.
XI 1913., II, 9, str. 143· 144; 15. XI, 10, str. 160; 15. I 1914., ll, 14, str. 223;1.·15, III,
17·18, str. 287. Potpis: Anonim, Rubrika: Listak, Podrubrika: Književnost
220 Alija ć
ujedno, i glavni tematski sklopovi kojima se bavi njegova publicirana
č misao. Kasnije,Alija ć ć se iskušati II novoj tematici - kon-
cepcijskim percepcijama ideje socijalizma.
4
Unutar ovih predstava i nje-
govi pogledi na naciju i nacionalno pitanje II južnoslavenskom kontekstu,
ć ć novu sadržinu. U svakom č pripada on prvim
Bošnjacima, č muslimanima koji ć II monograf-
skom smislu, i na autorski č reflektimti o socijalizmu. No, zanimlji-
vo je da se rano, II jednom kratkom literarno profiliranom tekstu, posred-
no pojavljuje i socijalno-klasna problematika: onje na stajalištu apologije
deklasiranih socijalnih stratuma.
5
I
NAROD - Đ I PERCEPCIJE
Kulturološko definiranje naroda
U koncepcijskim i č č percepijama Alija ć ne
razvija autorsko đ supstancijalnih đ naroda. Naprotiv,
eksplicitno preuzima Renanovu defmiciju naroda.
6
Na tragu te definicije, u njegovom uvidu socijalna, kulturna, gospodars-
ka i č udruženja, č ć dakle, j narod i državu, su " ...
nastala usljed potrebe samoobrane, za zaštitu ekonomskih i kulturnih
interesa. Dakle, ona nijesu sama sebi svrhom, nego mora biti ć svrha
koja sili ljude, da joj zapostave svoje č interese i stave ih u
službu ć č interesima, u kojima dolaze i č do
izražaja - dakako u razmjerno jednakoj mjeri - a udruženja su samo
4 Elaborira ovu tematiku II posebnoj knjizi Megju Moskvom i Parizom, č
ja/Ila studija, Sarajevo, izdanje Nikole ć 8, 62. str. Nema godine izdanja.
Osman A. ć navodi daje ovo djelo objavljeno 1912. godine. (Preg/ed itam-
pallih djela Ila srpslro-hrvatskomjezi/aiMus/imana Bosne i Hercegovine od 1878-1948,
Separat iz Glasnika Vrhovnog islamskog staIješinstva za 1955/ 1957 g., Sarajevo, 1957.,
Sir. 29.) ć da u njemu govori o I svjetskom ratu, mirovnim konferencijama, ruskoj
revoluciji i sl., č ovaj jc datum č
5 č XX vijeka, ''Bošnjak'', 9. l. 1908., XVIII, br. 2., str. 1-2. U ovom ranom periodu
objavljuje još dva kralka teksta: "Behar", 1908., VIII, 23-24, str. 355; trtve zablude,
"Bošnjak", 27. 12. 1907., XVII, br. 52, str. 1;
6 "Usvojivši ... definiciju naroda, koju je iznio uvaženi francuski sociolog Rcnan,ja ć
na njoj temeljiti cijelo daljno razlaganje." (Jd o jedinstvu Hn'ata j Srba, nav. izd., br.
4. , str. 14.)
Alija ć 221
sredstva za ć te svrhe."7 U kontekstu ovako pojmljenih svrha
socijanih asocijacija i č udruženj a imaju ć da " ... zaštite
skupne interese jednog dijela č ... ",8 odnosno, naroda pojm-
ljenog u Renanovoj kulturološkoj definiciji. ć ovu defini-
ciju ć ć da narod predstavlja udruženje, dio č č " ... koji
govori jedan te isti jezik, koji je spoj en č nizom istociljnih his-
č č u jednu skladnu, č cijelinu, i napokon, koji
je svijestan te č pripadnosti.''9 Prema tome, narod svrstava u
jedan od oblikasocijalIlih ud11lženja - ovdje u č udruženja u koje
uvrštava, pored naroda, i državu.
No, u kontekstu č rasprave o stanju muslimanskih naroda, a u
osnovi ć Renanovu duhovno-kulturološku definicju naroda,
Alija ć ć identificirati još nekoliko važnih atribucija naroda - naci-
je. Prije svega, ć i akcentirati egzistenciju narodne duše koja II
sebe č narodni karakter, narodni temperament i druge mentalne
osebujnosti narodnog indvidualiteta. Uvodi ove pojmove eksplicitno:
"Istina, kultura je svim ljudima č ali svaki narod udahnjuje
kulturnim č svoju dušu, nešto od svog karaktera, tempera-
menta i svoje osebujnosti, tako da se one s dušom č naroda
srastu i prikazuju nam se kao njegova posebna kultura."iO Povijesni
proces š ć č procesom lat!tiviranja narodne duše, a on
je " ... uvjetovan sa dvije pretpostavke: prvo da narod bude toliko prosv-
jetljen i duševno zdrav, da uzmogne u konkretnim č shvatiti,
što je za njega dobro, a što ne, i drugo, da njegova vjera, tradicija i
č ne budu č kulturnim zasadama." I I Ovaj pojam
nacionalne duševnosti još jednom ć se eksplicitno upotrebljavati II
kontekstu č analize srpske č karakterologije i srpskog
nacionalizma.
7 Cit djelo. str. 14.
8 Cil djelo, str. 14.
9 Cit djelo, str. 14.
10 Uzroci propadanja islamskih naroda, nav. izd., str. I.
11 Cit. djelo, str. 2.
222
Alija ć
Narod, vjera, politika
Na drugoj strani, II pomenutom kontekstu II razwnijevanju fenomena
narodnog individualiteta uvodi i relacije i veze đ naroda i vjere.
ć prije svega, islamsku intelektualnu elitu i njihovo razumi-
jevanje ovih veza, č ć kako bi oni ..... da vjera bude č od
jezika, krvi i duše narodne, i da samo vjera klasificira ljude po grupama,
pa premda im zbilja na svakom koraku dokazuje protivno, naime da
više naroda mogu biti iste vjere, a da ipak ne budu jedno, oni ipak nas-
toje da tu misao realiziraju ali II negativnom smjeru tako, da musI. ele-
ment separiraju iz društva njegovih suplemenika ... ". 12
S obzirom na njegovu dekJariranu muslimansku autokroatizaciju ovo se
separiranje, II stvari, II njegovoj percepciji, đ kao odvajanje bosan-
č muslimana od njihovog, navodnog, hrvatskog
č indentiteta. Ali, II koncepcijske-teorijskom smislu
ovdje je važno njegovo diferenciranje vjerskog i nacionalnog identite-
ta. Relevantni su njegovi uvidi u egzistenciju č naroda sa istom
vjerskom š ć te preferiranje svjetovnih faktora Gezik, krvno
porijeklo i sL) u povijesnom procesu oblikovanja narodnih duševnih
individualiteta u odnosu na vjerske č No, ova se diferencija, vidi-
mo, upotrebljava kao pseudoargurnentacija u prilog nacionalne kroati-
zacije muslimana u Bosni i Hercegovini.
Neovisno od one diferencije, u njegovom uvidu, unutar naroda, poseb-
no islamskih, figurira bliska veza đ vjere i politike pa i ovu dimen-
ziju tretiramo elementom u njegovom poimanju naroda. U njegovoj
percepciji ..... se vjera i politika naroda č ć ... elementi jedne
zadiru II sferu druge ...... 13 Unutar takvih naroda ... amo i svjetski i izo-
bražen č može da se u takovu konfliktu snagje, i da č
pojave dovede u sklad koristan za zajednicu."14
12 Cit. djelo, SIT. 10.
l3 Cit. djelo, str. 9.
14 Cit. djelo, str. 9.
Alija ć
223
Kulturne diferencije
Napokon, u kontekstu č povijesnog procesa ć dekadencije
muslimanskih naroda uvodi još jedan koncepcijski relevantan mome-
nat. Ne prihvata koncepcije prirodnih detenninacija pa povijesni razvoj
muslimana « ... svrstanih po č narodnostima i razbacanih po
cijelom starom svijetu ... "1 S ne vidi kao proizvod razlika u etnografskim
ili klimatskim faktorima nego, upravo, u historijski reinterpretiranom
islamu. No, o tome ovdje na drugom mjestu.
U ovom kontekstu i povijest naroda vidi kao povijest borbe đ kitl-
tuma č i kulturno slabijih naroda. 16 Jer, historija ijeste prostor gdje
su " ... u svako doba živjele skupine č kulturne snage i prema toj
snazi tvorile i č društvene tipove."17 No, historija pokazuje jednu
zakonitost: uvijek su " ... kulturno slabiji stupali 7a kulturno č U
jednoj epohi vremena predvodio je jedan narod, a u drugoj se pojavio
drugi." (18) Hegelijanska predstava, mada se na nju ne poziva, o i7abra-
nim, mesijanskim, kuturno superiomijim narodima u povijesti ovdje
č odjekuje.
Mada ne pokazuje simptome rusofilstva, sklon je, u kontekstu refleksi-
ja o socijalizmu, č predstavi o ekskluzivizmu ruskog naroda.
ć onovremenu afekciju č stereotipijama i nacional-
nim karakterologijama, a u kontekstu kritike č kolonijaliz-
ma, on u tom smislu, pisati: "Prestavnika nove ere (socijalizma, nap.
E. Z.) š ć đ u Rusiji. Ruski je narod jedini od današnjih
velikih naroda, koji je navikao da živi od vlastitog truda, a ne od koloni-
ja, koje su sa poštenim nazorima socijalizma inkompatibilne. Šta više i
sam bijaše neka vrsta kolonije 7a boljare ... njegov ideal i ideal njegovih
č ne može biti isti. Zato je na ruskom frontu najprije i prestala
pod plaštom nacionalizma umjetno podgajana - č nužnja spram
č on se je uvjerio, da u č jarku ubija žrtvu kapitalizma,
IS Cit djelo, str. 2.
16 Porazi Turske govore " ... da je kulturno č narod pobjedio kulturno slabijeg, kao što
je kulturno č bio narod za Sulejmana Velikog od naro.:ia Evrope, II kojoj su tada II
punom jeku cvale viteško--križarske č pravdu krojila inkvizicija.. a sv. pismo bilo
jedina regulativa narodnog i državnog života. Takova se Evropa nij e mogla dugo opi-
rati navali-" (Uzroci propadanja islamskih naroda, nav. izd., Sir. 8.)
17 Megju Moskvom i Parizom, nav. izd., str. 18. Svi novodi iz ove studije ć ć
č samo brojem strane u sanwm tekstu.
224 Alija ć
kao što je to i sam bio." (18) Vjeruje, i II kontekstu ruskog, socijalis-
č revolucionarnog terora da je ruski narod bio " ... bolji od mnogih
drugih." (56) U skladu sa svojim, ć razlikovanjem defanzivnog
i agresivnog nacionalizma, odbacuje mišljenja po kojima ć se uništiti
ruska revolucija, II njoj fXlvratiti kapitalizam a sama Rusija, na agresiv-
nim č kobne ideologije panslavizma, poput pangennanizma.
ponovo uskrsnuti II svjetskoj vladavini. (19) Sa č revolu-
cijom otpadaju, dakle, svi razlozi za restauraciju agresivnog ruskog
nacionalizma.
Socijalna ideja i nacionalizam
č on, nadalje, č č narodne ideje. Ali, vjeruje da
i socijalna ideja pravde i slobode može imati istu č snagu.
Otuda, vjeruje " ... da bi se č mogao odgojiti za socijalnu ideju isto
onako - i još bolje - kako je bio odgojen za nacionalnu." (16) U tom
smislu još jednom kaže: "Ako je nacionalna ideja bila u stanju da odgo-
ji ljude, koji su u smrt srtali za nj u, zašto ne bi socijalna ideja mogla pod-
gojiti ljude, koji bi radili za nju i to ne samo iz ć nužde i dužnosti
nego i sa izvjesnim marom za taj na pravednosti osnovani rad." (16) No,
historijski, zbiljski tokovi nisu, u osnovi, li 20. ć korespondirali
sa ovakvim njegovim uvjerenjima. ć svenacionalna ć
nacionalizma, pogotovo u doba izvanrednih stanja, kakvi su, naprimjer,
đ ratovi, demonstrirala je svoju superiornost nad idejama
slobode i pravde.
On zna, đ i za sukladnost ali i za antagonizme đ socijalne
i nacionalne ideje. Razlikuje, unutar te diferencije, defonzivni i agresivni
nadona/izam. Defanzivni radi na đ naroda od vanjske domi-
nacije. Tad socijalno i nacionalno đ korespondiraju i figurira-
ju kooperativna. lB Ali, antagonizmi đ ideje socijalnog đ
i nacionalizma nastaju kad se nacionalni proletarijat povezuje sa
nacionalnim proletarijatima č neprijateljskih, ć
država što onda producira kontrast sa "." zbijenim č
redovima .,," (55) u borbi za nacionalnu emancipaciju.
18 "Socijalna ideja vojevala je na strani naše nacionalne ideje,jcr naš nacionalizam nije
bio agresivan nego defansivan. ć dio naroda, bio je što silom, što raznim intrigama
kojima č ideologija raspolaže, podjannljen i kroz vijekove ek:sploatisan po
drugim narodima, pa je zato naš nacionalizam u ovom smislu ulazio u okvir socijalne
ideje." (Megju Moskovom i Parizom, nav. izd. , str. 55 .. )
Alija ć
225
ć defanzivni i agresivni nacionalizam smatra da sa ostvarenjem
nacionalnog ideala, sa đ naroda ..... prestaje nacionalna
borba, prestaje nacionalizam. To je ispravno ć nacionalizma."
(55) No, i tada, u njegovom uvidu, figurira " ... ono č ć
simpatije za zajednicu, kojoj pojedinac pripada. Samo što bi ta simpati-
ja trebala da bude pozitivna, a ne puki odraz nužnje na sav ostali svijet."
(55) U skladu s tim, odbacuje " ... nazadno, nekultumo, socijalnoj ideji
č mišljenje ..... (56) po kojem bi ..... nacionalizam trebao da bude
neko č neiscrpivo č širenja vlasti tako, da bi nacionalizam
poslije obrane imao konsekventno da pregje u navalu." (56) Prema
tome, č kako socijalizam ne uništava naciju niti producira
njeno ć stapanje s drugim nacijama: "Narod posto-
ji i dalje individualno. Može se č ć da i nacionalizam ostaje ali
samo kao č gospodarska i kulturna funkcija pojedinih naroda,
koji djeluju kao jedinice." (56)
đ pravo
U kontekstu refleksija o uzrocima Prvog svjetskog rata i o č na
kojima je figurirao svjetski poredak naroda i država dolaze na vidjelo
još neke dimenzije II njegovom poimanju naroda. Kako ć o ovoj prob-
lematici biti č na drugom mjestu, ovdje je važno akcentirati samo
njegovo ufltikolonijalno stajalište. Ono je eksplicitno: " ... kolonije i
svjetsko gospodstvo ne pripadaju pravno ... " nijednoj državi " ... jer je
taj odnošaj ć sam po sebi povreda prava." (6) Implicitno ne prihvata
nikakvo opravdanje kolonijalizma pa ni ono koje se poziva na, navod-
no, kultumo-civilizacijsko poslanje: ''Na kolonije pak mogu imati pravo
samo urogjeni narodi i njihova tužba radi prikrate u slobodi jednako vri-
jedi protiv Engleske, Francuske i dr. kao što bi vrijedila i protiv
č (7) Još jednom u tom smislu piše: .... . kolonije i svjetsko
gospodstvo ne pripadaju pravno nijednima ni drugima,jer je taj odnošaj
ć sam po sebi povreda prava. Nad slobodom naroda i nad nj movom
imovinom ne može se nikome priznati pravo ... ".(6)
Ovo je stajalište u tijesnoj vezi s njegovom nonnativnom percepcijom
ć odnosa đ sile i đ prava. U č
diskursu konstatira kako ".O' medjunarodni poredak ne č ni na
kakvom č principu ... " (6) što biti i " ... č opasnost
za mir .. ". (6) ć ..... fraza o č miru kao č fraza
... "(8) ukoliko se u đ poretku ne promijeni odnos prava i
226 Alija ć
sile. No, č i nakon mirovne konferencije, konstatira: "Sila ostaje i
na dalje nad pravom, koje ce č II svoju korist interpretirati." (8)
đ pravo mora biti pravo discipline, univerzalno primjenlji-
vo, ne može se smatrati " ... gusarskom praksom, pa da jedno vrijedi za
Evropu a drugo za Afriku."(7) U njegovom č vidu, ni č
mirovne konferencije pobjedi saveznika" ... ne mogu da dadnu č
pobjede prava nad silom nego staro č č završetka
mta."(8) No, tek pod pretpostavkom đ nacija od kapitalizma,
dakle, tek s trijumfom socijalizma ć je projektirati istinski savez
slobodnih naroda svijeta.
19
U kontekstu preferencije č č II đ
poretku preferira i pravo naroda Ila samoopredjeljenje. Ono ne može,
smatra on, biti aplicirano selektivno, ne može se provoditi samo na
č đ niti biti konzekvencija č volje ć Njihov
ugovor ne može biti superiorniji u odnosu na volju naroda za. samoopred-
jeljenjem.20 Otuda, protestira protiv velike svjetske č sile
koja " ... ć danas da ostvari primitivno č megjunarodne pravde,
da svi narodi samostalno č o svojoj sudbini." (22) Samo lakovjerni
mogu vjerovati da ć svijet č č država
konzistentno provesti ovaj princip. Protestira protiv č
kartela" koji ć " ... pojedinim državama orijentaciju u
smislu socijalizma" (3) I ta orijentacija ulazi u pravo naroda na samoop-
redjeljenje.
Napokon, otvara i pitanje o kolektivnoj odgovornosti za mt i ratne
č Ne ć odgovornost č za rat, Alija ć u
osnovi, odbija koncpet kolektivne odgovornosti č naroda i
predstave o njegovoj predestinaciji za č ••... ali smo daleko i od
toga, da jedan cijeli narod, i to samo jedan, smatramo predestiniranim
č i kad bi njega nestalo, da bi nestalo i č (3) Na dru-
19 "Samo onaj, koji u svom domu podigne hram istinskoj božici pravde, ć u stanju
da ga digne i megju narodima. Savez naroda, kako ga poštenajavnOSI č ne mogu
uspostavili George ni Wilson, jer ti bi imali da najprije svoje domove oslobode od
nepravde i socijalne truleži, pa da onda govore o pravdi megju narodima Taj savez ć
uspostaviti slobodne č zajednice, ali ć u lOm savezu vrijednost jednog
Engleza i jednog ć kao č biti ista. Mi bar tako zamišljamo savez naro-
da." (57.)
20 Kao ilustraciju inkonzistencija u respektu tog prava na samoopredjeljenje navodi
dodjelu nekih jugoslovenskih krajeva Italiji pod uslovom da ona u svjetskom ratu stane
na stranu saveznika. (8)
Alija ć
227
gom mjestu ovo ć temeljno stajalište biti dodatno obrazloženo njegovM
im poimanjem militarizma, kolonijalizma, kapitalizma i prirode svjet
M
skog rata.
Hrvati i Srbi
ć od Renanove definicije nacije, a u kontekstu razmatranja raz-
lika u č identitetima đ Hrvata i Srba on precizirati svoje
poimanje nekih elemenata te definicije. Prije svega, srodno č
porijeklo nije č ć za nacionalni identitet ć a posebno za
hrvatski i srpski nacionalni individualitet. ć pojam narodne
duše, ć kako su superiornije osebujnosti historijskog razvoja u
oblikovanju narodnog identiteta nego samo njegovo č porijeklo.
"Snaga plemenske srodnosti, koliko god je jaka, ne može uvijek da nad-
vlada one težnje narodne duše, koje je historija dugim nizom ć
pisala u narodnoj duši, kojimaje ta historija dala jedan stalan, odmjeren
pravac. Te su težnje stvorile hrvatsku narodnu državu i kasnije posebnu
srpsku narodnu državu, koje nikad ne bijahu jedno ... "22 Nije č
srodnost nego historija oblikovala Srbe i Hrvate kao dva posebna naro-
da ..... koji žive posebnim i samostalnim životom."23 Nadalje, ni istOM
rodnost jezika nije bila presudna te č nije č formi-
ranje Srba i Hrvata kao dva zasebna naroda. «Jezik nam je č i
potpuno isti, i ako tu i tamo ima nematnih razlika u jeziku i stilu .... Pa
ipak mi ne vidimo, daje č jezik dovoljan razlog, da se mi moraM
mo sjediniti.''24 Srpsko-btvatsko narodno jedinstvo nema utemeljenje ni
u kulturnim dimenzijama njihova individualiteta. Jer, " ... hrvatska kul-
tura i srpska kultura nisu jedno te isto. Bizant i Rim; pravoslavlje i
katolicizam s islamom; Grci i Talijani; istok i zapad, a u novije vrijeme
Francezi i Nijemci. Sve je to izazvalo č poglede na svijet i razliM
č ć života.''25
21 Porijeklo " ... nije od č ć vrijednosti,jer znamo, da Talijani, Francezi i Englezi
nijesu jedna pasmina, pa su opel jedinstven narod, kao i to, da su Danci i NorveŽlIni
jedno podrijetlom, ali uza sve to dva naroda ... ". (Još o jedin.stvl.I Hrvata i Srba, nav. izd.,
br. 5., str. 2.)
22 Cit djelo, str. 2.
23 Cit djelo, str. 2.
24 Cit djelo, str. 3. Ilustrira to primjerom engleskogjezika, Amerikanaca i Engleza, kao
i primjerom Nizozemaca, Danaca i Norvežana.
25 Joi o jedinstvu Hrvata i Srba, nav. ize!., hr. 5, str. 4.
228 Alija ć
Srpski nacionalizam
Uz recipiranu definiciju naroda-nacije Alija ć zna i za fenomen
nacionalizma. No, ne poima ga i ne č li teorijsko-konceptualnom
smislu. ć se na konkretno-empirijskoj razini te II interpretacijama
nacionalne zbilje svoga vremena vjerodostojno identificira temeljne
komponente onodobnog srpskog nacionalizma. Iz ovih empirij skih
uvida, onda, mogu se rekonstruirati i neki, mada i neosviješteni, koncep-
tualni momenti II njegovom poimanju fenomena nacionalizma ć
U interpretacij i srpskog nacionalizma upušta se li deskripciju srpske
č karakterologije. Mada odbija da se bavi analizomsIpskog tipa26
on, ipak, mjestimice izlaže, i to sa negativnom atribucijom, i svoje
đ č odnosno duševnih srpskih osobina. Ne prih-
vata tezu o homogenosti srpskog i hrvatskog č karaktera te, iden-
ć razlike i opreke II njima, u tom smislu piše: "Dok je Hrvat
otvorene i iskrene duše, Srbin je prepredeni zavijanac, do krajnosti
nepovjerljiv i neiskren. Dok je Hrvat dotle je Srbin lukav i
oprezan. Dok je Hrvat tolerantan u svemu, Srbinje šoven II svemu,''Z7
No, srpsku nacionalnu svijest karakterizira, prije svega, to što Srbe " ...
sama drži uz narodnu srpsku misao ... ''Z8 te snažan ć
nacionalnog individualiteta.
29
Osviješteno, ne ulazi u analizu ekskluzivnog sIpskog nacionalizma nego
onog koji se krije iza koncepcije unita17log jugoslovenstva.
30
U tom
kontekstu, prije svega, identificira temeljna đ srpskog naciona-
26 "Ja ć ć tako daleko, pa tražiti razliku i u tipu njihovu, kao što neki idu ... ". (Cit
djelo, str. 3.)
27 Cit. djelo, str. 3.
28 Cil djelo, str. 5.
29 Navodi jednu misao dr. Vojislava ć koja izražava to ć "Mi se ponosi-
mo vrlinama svoga naroda i zato ć da se pretopimo u drugi koji narod, pa makar
to bio narod iste vjere i istog plemena, (kao što je to na pr. ruski narod). Mi ne damo da
se izgubi srpsko ime i srpski jezik. i za to ne pristajemo da udemo u takovu zajednicu s
drugim kojim narodom, u kojoj bi Srbi i srpski jezik dobili drugo neko imc." (JoS o
jedinstvu Hrvata i Srba, nav. izd., br. 6, str_ I.)
30 "Nisam iznosio č što su ih govorili srpski ekskluzivisti. nego samo č unitara-
ea." (Cit. djelo, str. 2.) Dakle, č stanovišta srpskihjugoslovcnskih unitarista koji su
plcdirali č kulturno i č je<l.imtvo i ujedinjenje Srba i Hrvata.
Alija ć 229
lizIna.
31
To je, u oblandi preferencije jugoslovenstva, zapravo, državni
nacioMiizam manifestan i u srpsko-državnoj aspiraciji ka dominaciji na
južnoslovenskim prostorima i na cijelom Balkanu.3
2
U tom smislu i
konstatira kako " ... su č sIpske č aspiracije od slavenske
misli ... "33 jer srpski nacionalizam ć da osigura " ... prevagu srpskoj
državnoj misli na Balkanu."34
Nadalje, u č odrednice srpskog nacionalizma, a one su kon-
stituens nacionalizma kao državne politike, uvrštava i njegove teritori-
jalne aspiracije - on je i teritorijalni nacionalizam. ''1 ako vele, da su
pristaše narodnog jedinstva, Srbi nikada ne zaboravljaju razvijati srpski
i samo jedino srpski nacionalizam. oni nikad ne prestaju upravo otimati
hrvatske krajeve (Dalmaciju, Bosnu) ... ".35 Valja zapaziti da ovdje
ć i Bosnu smatra "hrvatskim krajevima" što je, kao što ć vid-
jeti, konzistentna konzekvencija njegovog pan.kroatizma, odnosno,
opredjeljenja za muslimansku autokroatizaciju.
No, ova se srpska državna aspiracija za dominacijom na Balkanu ideo-
logijski kompletira i racionalizira aspiracijom za lailtumom dominaci-
jom pa i nju tretira kao sastavni dio ideologije srpskog nacionalizma.
36
Pri tome, u njegova bitna obilježja uvrštava i stpskonaciollalni narcizam
manifestan u predstavi o srpstvu kao središtu slobode i njegovom, navod-
nom, emancipatorskom poslanju.
37
31 Bavi sc stpskim nacionalimlom, iako, ne ć lO stanovište, zna da je " ... bilo
s naše strane č ispada proti v Srba." (Cit djelo, str. 2.)
32 Otuda i č kako Srbija u historijskim razlozima nalazi opravdanje za instaliranje
svoje dr:fuvne ć na Ba1kanlL (Još o jedinstvu Hrvata i Srba, nav. izd, br. S, str. 4.)
33 Cit djelo, str. S. Ilustrira ovu tezu srbijanskim ratom protiv Bugarske. "l u cijelom nas-
tojanju Srba oko narodnog jedinstva Hrvata i Srba mi ne vidimo ništa drugo nego nasto-
janje, da oni s ć našom skrhaju vrat Bugarima, a onda sc oni lako č i s
nama" (Cit djelo, sir. S.)
34 Još o jedinstvu Hrvata j Srba, br. 6, str. S.
35 Još o jedinstvu Hrvata j Srba, nav. izd., br. S, str. 4.
36 Poziva sc pri tome i na programsku orijentaciju beogradskog Odbora za organizaciju
č poslova Srbije j Jugoslovensl'<'a gdje se č "Historijskl razlog Srbije i
Jugoslovenstva mora biti č ć njihove kulture na BalkaJIu." (Cit. djelo, sir. 4.)
37 lzIažava to stanovište i "Srpska č od 17. (30.) X 1913. godine gdje se kaže:
"Silom prilika stvorene su kod nas dvije misli: srpska i hrvatska Prva je č narod-
ni pokret: tcinju za slobodom u svakom pogledu, a hrvatska misao ncllO ropsko, vlada-
ć đ " (Još o jedinstvu Hn'ata j Srba, nav. izd, br. 6, 1914., sir. 2.)
230
Alija ć
Nadalje, II njegove bitne komJXlnente uvcltava ć srpstva i
jugoslavenstva. Srbi nisu nikada, u njegovom uvidu, prihvatili Štrosmajero-
vo poimanje jugoslovenstva.3
8
Ono je unutar srpskog nacionalizma pojm-
ljeno kao hegemonsko, asimilatorsko, pansrpsko. pri tome j e, dakle, unutar
ove idologije " ... pojam srpski i jugosloveuski potpuno č a narodno
jedinstvo č asorbiranje svih jl1ŽOjh Slovena II srpsku narodnu kulturu."39
Otuda se, II oblandi jugoslavenstva, zapravo manifestira i pennanentna
aspiracija posrbljavaJlja kulture Drugog te i ovu aspiraciju smatra
važnom komponentom srpskog nacionalizma, 40 II on, taj nacional-
izam, vidi pretpostavku uspostavljanja kulturnog srpsk<>-hrvarskog naro-
dnog jedinstva. Onaje i fonna srpskog nastojanja ..... da i fin.rate, privuku
k stpskoj nacionalnoj misli."41 OVU komponentu dijeli srpski nacional-
izam sa ruskim nacionalizmom: i Rusija i Srbija ..... nastoje sebi bliske
Slavene ć i asimi1irati."42
Napokon, II bitna obilježja srpskog nacionalizma uvrštava l njegovu
č č legitimaciju.
43
38 Njegovo " ... iskreno nastojanje oko ove ideje nije kod Srba gotovo nikakova
odziva. Dok on osniva akademiju, društva, galerije, č š i druge kulturne
ustanove pod jugoslovenslcim imenom i u svrhu svih južnih Slovena, dotle Srbi mele sve
i samo za svoje srpske interese i pod svojim narodnim imenom." (Još o jedi1lStvu Hrvata
j Srba, nav. izd., br. 4, str. 14.)
39 Još o jetii1lSfI.."U Hrvata i Srba, nav. izd, br. 5, str. 4. Argumentira ovaj uvid i program-
skim stavom pomenutog Odbora koji đ kako " ... Srpska nacionalna. religija,
č II narodnoj poeziji. simbolizovana vidovdanskim hramom, morati ć biti naj-
dublja sadržina jugoslovenske kulture, da bi Jugoslovenstvo postalo, što i He\enstvo za
moderno ljudsko i slovensku rasu i kulturna životodavnost Balkana" (Cit djelo, str. 4.)
40 Srpski š č č i č ..... ne prestaju ... otimati ... h1vatske
književnike ć ć ć i dr.)." (Cit djelo, str. 4.) Paradigmu te posrb-
ć resorpcije vidi u Jovanu ć koji Bunjevce i ŠOkce smatra Srbima, iako
se oni smatraj u Hrvatima kao što dalmatinsku, posebno č književnost od 15.
do 19. ć te bosansku književnost od 17. do 18. ć smatra nacionalno neo-
predjeljenim, iako su one, po Hotitevom mišljenju, č hrvatskog karaktera". (Cit.
djelo, sir. 5.) Tu srpsko-asimilatorsku, ć aspiraciju prepoznaje u
ć i u pledoajeu Pere č ć da hrvatski jezik preuzme dijalekatske i
inlerpunkcijske norme srpskogjezika. (Cit. djelo, Sir. 3.) U srpske č
uvrštava i Jovana ć s njegovom tezom da su Makedonci, zapravo, Srbi. (Još o
jedi1lSlvu Hn'llw j Srba, nav. izd. , br. 6, str. 5.)
41 Još o jedinstvu Hrvata j Srba, nav. izd, hr. 6, str. l.
42 Još o jedinsll!u Hrvata i Srba, nav. izd, hr. 5, str. 5.
43 Vidjeli smo to na primjeru njegovih uvida u č obrazloženja srpskog nacionaliz-
ma u djelima 1. ć P. č ć 1. ć V ć D. Ć i dr.
Alija ć
231
Hrvatstvo i južnoslovensko ujedinjenje
č intetpretacije stpskog nacionalizma imaju jednu svrhu: da u
skladu sa pravaškom ideologijom Ante č ć

odbije koncept srp-
sko-hrvatskog č jedinstva
45
i, po njegovom mišljenju,
utopijski projekt njihovog č ujedinjenja u fonni nove
jugoslovenske države.
46
Umjesto tih, po njegovom mišljenju, utopijskih
projekcija i mnjesto jugoslovellstva hrvatske omladine koja " ... ne misli na
nacionalno osvještavanje svog naroda i na njezino kulturno i ekonomsko
podizanje ... ",47 pledira prethodnu i to punu afirmaciju nacionalnog
hrvatskog individualiteta. U tom smislu i ć "Nama zaista izgleda
smiješno tražiti ujedinjenje, đ svoj odnošaj s drugim narodima,
dok II vlastitoj ć nismo sregjeni i dok sam hrvatski narod nije ujedi-
njen i složan, dok je još č i II ropstvu!"48 Otuda i istupa protiv
srpske demagogije o narodnom jedinstvu i pledira " ... rad za narodne
ideale hrvatskog naroda ... ", odnosno, " ... rad za slobodu lnvatskog na-
roda .. ".49 Odbija, dakle, koncept stvaranja nekog novog srpskohrvats-
kog ili jugoslovenskog naroda.
50
Definira, nasuprot tim projekcijama,
44 Eksplicitno ga smatra svojim i hrvatskim č
45 U srpskoj verziji, vidjelo se to kroz analizu srpskog nacionalizma ovaj koncept ne č
ništa drugo nego " .... da se Hrvati magovoljno odreknu svog imena i svoje prošlosti i pri-
hvate srpstvo." (Još o jedinstvu Hrvata i Srba, nav. izd., br. 5, str. I.) Istina, on apriori ne
č vrijednost angažmana na narodnom, kulturnom srpsko-hrvatskom jedinstvu koje je
" ... bar u nekim granicama - od prijeke potrebe i to za i za jedne i za druge radi kulturne
af1rnl3Cije ... ". (Cit djelo, str. 3.)AIi, kao što srno vidjeli, odbija svaki konceptjugosloven-
č prosrpskoasirnilatorsk.i pojmljenog jedinstva i ujedinjenja Odbija,
dakle, svaki koncept bratskogjedinstva s kojim bi Hrvali žrtvovali svoj u nacionalnu indi-
vidualnost (Cit djelo, str. 4.) pri torne, argumentira i č pamfletom
Nikole ć koji, ni kasnije, po č ć nije odustao od svojih
temeljnih stavova. (Cil djelo, str. I.)
46 A taj srpsko-jugoslovenski unitarizam ć " ... da se č svoga narodnog imena,
da 7..aboravimo svoju Prošlost i da se č svoje hrvatske ć Nama je pre-
više sveto i mago ime, koje je nosio Tomislav i Zvonimir, za č su slavu prolili krv Petar
č ć Zrinjski, Frankopan i Kvaternik. Nama je i previše draga ć koje nam je
konture orisao ć Hrvat-nacionalista, č ć a da bi se mogli ć svega toga."
(Još o jedinstvu Hrvata i Srba, br. 6, str. 2.)
47 Još o jedinstvu Hrvata i Srba, nav. izd., hr. 6, str. 1.)
48 Još o jedinstvu Hrvata i Srba, nav. izd., hr. 5, str. 2.
49 Cit djelo, str. 6.
50 Otuda " ... bi se i naši unionisti morali ugledali na Srbe, te ne stvarati II svojim
moždanima narode, kojih na zemaljskoj kugli nema, kako to gg. Č i ć
232
Alija ć
vlastito stanovište kao pravaško stanovište ekskluzivne hrvatske naciona-
č misli.
5l
Ono, II njegovoj interpretaciji, podrazumijeva odbijanje
svake ideje o srpsko-hrvatskom ujedinjenju i pledoaje za ujedinjenje i
slobodu hrvatskog naroda. "Kada pak to postignemo, kad Hrvat bude
svoj II svome, onda ć đ kakav treba da bude njegov
odnošaj , prema Srbima, Bugarima i drugim narodima, a sve dotle ć
raditi II granicama samoga naroda. "52 Ne treba, dakle. prvo stvarati
jugoslovensku, nego hrvatsku državu" ... II kojoj bi bila ogromna ć
Hrvata .,' ". 53 Ovom normativnom projekcijom on, zapravo, konzisten-
tno publicira anticipacije hrvatske pravaške ideologije i politike.
No, mada odbacuje č vizije onodobne srpsko-hrvatske, hrvatsko-
srpske jugoslove1Lske radikalne omladine, Alija ć ne zagovara, unutar
ove pozicije, radikalne konfrontacije sa Srbima. Pledira, naprotiv, ideju i
politiku konveJgencije54 ali bez stapanja, hrvatske dezindividualizacije,
srpske hegomonije iti uz č bilo kojeg južnoslavenskog na-
roda, č ć i Bugare.
Ss
No, kasnije, napušta on ove č percepcije ideje južnoslavenskog
ujedinjenja. U kontekstu defmiranja i izlaganja svog projekta socijaliz-
ma, Alija ć ć đ ć se nekih svojih starih stanovišta, ela-
borirati i svoje č poglede na K .. aktuelni problem ujedinjavanja
jugoslovenskih plemena.)) (59) Zalaže se za to ujedinjenje i pri tome
definira njegove motive, svrhe i pretpostavke.
nego bi se u prvom redu moraH latiti rada za ujedinjenje i đ hrvatskog naro-
da." (Još o jedinstvu Hrvata j Srba, nav. izd., br. 6, 1914., str. I.)
51 Još ojedinstvu Hrvata i Srba, nav. izd., br. 6, str. 2.
52 Cit.. djelo, str. 3.
53 Cit.. djelo, str. 3.
54 "Mi priznaj emo, da su nam Srbi veoma srodni, šta više najbl iža naša ć iza
Slovenaca ... U borbi za ideale hrvatskog naroda mi bismo ih veoma rado gledaH uza se
- barone, koji su se poput klina uvukli u naš narodni organizam i s kojima namje zajed-
č domovina ... Dakle, mi nismo neprijatelji č rada ni skim, pa ni sa
Srbima, samo ako je taj rad od koristi za hrvatski narod. ć pred č prije svega
ujedinjenje i slobodu hrvatsku, nikakova nas misao ne smije i ne može odvratiti od
borbe za te ideale." (Još o jedinstvu Hrwua. j Srba, nav. izd-. br. 6, str. 3.)
55 "Šta više, bližim dodirom sa Bugarima smatramo, da bismo srpsku š č
zasukanost mogli ulUci i onda posve ravnopravno, č djelovati i protiv
Nijemaca, đ i Talijana." (Još ojedinsWu Hrvata j Srba, nav. izd., br. 6, str. 3.)
Allja ć
233
Prije svega to je ujedinjenje naravna stvar s obzirom " ... na č
srodnost, koja bi za kratko vrijeme mogla dati jedinstvenu literaturu i
jedinstven jezik ... ".(59)
Nadalje, prednosti tog ujedinjenja " ... leže poglavito u tome što se ć
broj ljudi služi istim funkcijama društvenoga organizma, prema tome se
uštede sve one pralalne radne sile, koje bi pojedine neujedinjene
skupine zasebno trošile. ć skupine osobito istoga jezika u stanju su
da II život unesu više č sila, više talenata, više izuma, više
pokušaja i kombinacija o poboljšanju prilika - u kratko, da intenzivnije
razvijaju život, nego što to mogu č manje skupine, kako u
č i gospodarskom tako u literarnom i prosvjetnom smjeru."
(59) Prema tome, u njegovom uvidu, u prilog jugoslovenskom ujedi-
njenju ide, prije svega, kvantitativno ć pretpostavki materi-
jalnog i kulturnog razvoja.
No, to ujedinjenje pretpostavlja uvid i spoznaju da ..... plemena nijesu
samo č mase nego da su to i č psihološke gomile s
č dušama koje svoj duševni supstrat vuku iz vremena, kada se
ove prilike, tl kojima se danas đ š nijesu mogle predvidjeti. Ta ple-
mena žive još dušama koje su se tijekom historiskog razvoja stvorile u
ondašnjim prilikama." (59) Otuda ć pod jugoslovenskim ujedi-
njenjem podrazumijeva prije svega " ... ujedinjenje plemenskih duša ... "
a č akt tog ujedinjenja treba da bude koncentriran oko proizvod-
nje jedinstvene volje objekt " ... može da bude samo č život
plemena prožetih spoznajom o svim onim prednostima, koje on ima
pred partikularnim č života."(59)
Prihvata i ideju centralizacije društvene organizacije jer se " ... samo na
taj č može č uštednja paralelnih radnih sila i stapanje plemen-
skih individualnosti ... ". (60) Koncepcije koje plediraju decentralizam i
federaciju ć jugoslavenske države, pod č pret-
postavkama, u njegovom uvidu, nisu ništa drugo do sredstva nacional-
nih buržoazija u medusobnoj borbi za dominaciju. (60)
Najvažnija pretpostavka njegovog projekta južnoslavenskog ujedinje-
nja proizilazi iz njegovog razumijevanja ideje koncepta socijalizma.
Istinsko ujedinjenje irna da se provede " ... samo na č
lozi ... " (60) pa, pod tom pretpostavkom, centralizam ć biti izvorište
đ dominacije i eksploatacije. č motivi stoje
u osnovi č u nacional-buržoaskim recepcijama ideje
234 Alija ć
južnoslavenskog ujedinjenja One, nacionalne buržoazije ć na jednoj
strani ujedinjenje, ć II vidu njegove materijalne, prosvetno-kultume
i vojne prednosti, dok istovremeno na drugoj strani, II njegovom
č uvidu, insistiraju na formalnim i stvarnim državno-pravnim
tješenjima kojim bi osigurale dominaciju ne samo nad vlastitom nacijom
nego i nad drugim narodima No, te č proizilaze iz same
prirode kapitalizma: on " ... mora da se hrani i da zakida životnu snagu
drugoga To je njegovo ć Pa ako ne nalazi terena vani stvara ga unutra
eksploatacijom klase po klasi, plemena po plemenu, naroda po narodu."
(60) Otuda, i pledira jUŽl1oslovensko ujedinjenje na č pret-
postavkama: "Sistem se mora izmjeniti, pa da se stvaranjem jake radne
zajednice stvori jedan narod, sistem se mora izmjeniti, da taj narod mogne
savladati gospodarski deficit, što gaje rat prouzrokovao ... ". (61)
No, identifikacijom one bitne dimenzije kapitalizma nisu iscrpljene nje-
gove percepcije prirode kapitalizma kao što, tek ć vidjeti, ni u onoj
vrijednosti socijalizma nije apsolvirano ć poimanje njegovih
supstancijalnih đ
Autokroatizacija, islam i Muslimani
On se nedvosmisleno, kao sljedbenik pravaških ideologijskih pogleda
na Muslimane, osobno deklarira kao Hrvat,56 bosanski jezik naziva
luvatskim
57
te pledira za muslimansku autocroatizaciju.
58
A Bosnu i
56 Deklarirani je pripadnik č Ć iz Bosne j Hercegovine pa se pot-
pisuje, uz Ivu ć Petra ć i Rudu Š č pod tekst
Stanoviše od ć ć iz Bosne i Hercegovine na skupštini u Zagrebu dne
Đ 1909. prema "Hrv. Katolic1wj udruzi", objavljeno u "Muslimanska svijest",
Sarajevo, II, 6. listopad, 1909.,40,2, str. 4. U ovom se tekstu, kojeg, dakle, potpisuje i
ć pa on izražava i njegova č stanovišta, sa pozicija č hlVatskog
stanovišta Ante č ć istupa protiv Štadlerove redukcije hrvatske na č iden-
tifIkaciju, priprema za osnivanje njegove š ć č stranke te zago-
vara prohrvatsko nacionaliziranje č masa, šIO č i imperativ da 00SanSki
katolici " ... svim si lama predobiju ć Bosne, po tom i muslimane za nacionalnu
hrvatsku misao ... ".(Cit. izv., str. 4.) U protivnom, sa Štadlerovom politikom slijedi: .....
Muslimani se ć ć osamljeni boriti za njih, (hrvatske interese, nap. E. Z.) kada to
katolici ne ć Invaziji srpstva bit ć otvorena VT1lta, tc ć II htv. zemljama biti jedini par-
lamenat Bosne biti antihrvatski." (Cit. izv., str. 4.)
57 Tako piše kako Misbah, glasilo č iIImije, " ... donosi smjesu
č na turskom i hrvatskom jeziku ... ". (Uzroci propadanja islamskih naroda, nav.
izci, str. 9.)
58 To je bio i programski stav Muslimanske napredne stranke, svijesti,
njenog organa č je ć urednik bio i Ademage š ć kojeg ć oslovljava našim
Alija ć
235
Hercegovinu smatra hrvatskim zemljama i pledira njihovo ujedinjenje
sa Hrvatskom.
59
Otuda je rigorozni č pan srpske teze o hrvatstvu
u Bosni kao proizvodu "sila prilika" i asistencije austrijske vlasti kao i
stanovišta po koj ima u Bosni i Hercegovini živi samo srpski narod,
dakle, Srbi muhamedanske vere i katolici.
60
U horizontu takvog nacionalnog i državno-pravnog stanovišta upušta se
u kritiku kako ć stanja unutar č muslimana
tako i unutar muslimanskih naroda ć
Temeljna je njegova teza da se muslimanski narodi nalaze u stanju ć
dekadencije, kulturne, ekonomske i č

Traga za njezinim
uzrocima. Pri tome, u našem uvidu, ne nastupa sa alItiislamskog
stanovišta. Naprotiv, ć program Napredne Muslimanske Stranke
i osobna stajališta Ademage š Ć njenog lidera,62 on stajati na JX>zi-
cijama tlJXllogije islama kao neupitljive, aksiomatske vrijednosti. U tom
č đ i pfWlkor/1 (Alija ć Iz uredl/ištm, Muslimanska svijest, U, 1909., 14, l.
l prije toga ć mu č stihove u pjesmi Uz bajramsku č g. Ademagi
š ć ''Bošnjak'', 23. I 1908., VIII, 3., str. I) U tom smislu Ademaga š ć deklariIa:
"Mi Napredni Muslimani u Bosni i Hercegovini ne simpatišenlo se sa bos. hen:. katolici-
ma za lO, šio su oni katoilcl, nlti smo mi Napredni Muslimani Hrvati, šio su oni katollcl,
nego mi samo za to simpatišcmo sa katolicima što su oni i Mi Hrvati." (Ademaga š ć
Slavnom uredil/ ištvll "Mw;fim(ll1$ke svijesti", "Muslimanska svijest", O, 1909., 14, \.)
59 Srpskom nacionalizmu, u ovom kontekstu, zamj era i što su njegovi protagonisti " ...
ć protivnici sjedinjenj a Bosne i Hercegovine sa Hrvatskom, i to iz jednog uzroka,
jer bi tim i7WJbili relativnu č koju u Bosni č (Još o jedinstvu Hrvata
i Srba, nav. izd., br. 5, str. 6.)
60 Teze su to dr. 'kljislava ć u njegovoj knjizi Srpsko rodoljublje j č
u izdanju Srpske akademija nauka i wnj etnosti. (Još o jedil/Stvu HIVata i Srba, nav. izd. ,
br. 6, str. I .) Ista stanovišta, u njegovom uvidu, zastupa i list "Srpska omladina" koja je
" ... uvij ek govorila o katolicima i muslimanima u Bosni kao Srbima ... ". (Cit djelo, str.
2.) Kritizira i Dimitrija Ć koji je hrvatske umjetnike koji su izlagali u
paviljonu Srbije prikazao kao Srbe. (Cit. djelo, str. 2.)
61 "Islamska je kultura zaspala pod zidinama Kordove, a od to doba rapidno opada i
č ć Isl ama. " (Uzroci propa{kmja islamskih naroda, nav. izd., str. I .)
62 U kontekstu rigorome kritike Štadlerovog prozelitizmaAdemaga š ć ć fonnulirati
stanovište apologije islama kao aksiomatske vrijednosti: "Drugo, 'MusI. Svijest' je osno-
vata za Muslimanski narod i to na prvom mjestu. da brani vjero. Tho u dime, na
onoga se ne može nikako obzir uzeti, nego ga !reba što je ć ž š ć napasti, a osobito
onoga, kojije toliko puta na Islam atentat pokušao, da izvede, a nekoliko puta ć i izveo.
Taj, koga mislim,jest č nadbiskup Štadler, koji se nikako ć da opameti i prog-
je svoga pohlepnog '>derskog fanatizma i otimanjamuslimanske malodobne i sulude djece .
... Kod nas svih Muslimana, jest vjera najviši ideal a uz '>deru dolazi narodnost"
(Ademaga ć Slavnom urodiniirvu "Mus/imanske svijesti", cit izd.)
236 Alija ć
smislu ć i pisati: «Naše je mišljenje - program našeg lista ... mi znamo,
da smo za č Islama i muslimanskog naroda prvi spremni proliti j svoju
krv.»)63 No, ne samo sa ovog spoljašnjeg č nego i sa stanovišta
svoje percepcije same islamske dogmatike, ne zastupa antiislamsku pozi-
ciju. I iz perspektive te dogmatike, islam nije autokrivac za tu retarda-
ciju64 muslimanskih naroda " ... jer nam historija njegova č da je
bio podoban kultivirati i nomadske Arape tako, da su za kratko vrijeme
osnovali prostrano carstvo i II svoje doba postali najprosvjetljeniji
narod"65 Na socijalnom planu irna " ... pako ustanova, kojima izvor
nalazimo II Kuranu ... ".6fJ Islamje za njega č i liberalna vjera. 67
U historijski reintetpretiranom islamu a ne II njegovoj č dog-
matici vidi glavni uzrok muslimanske dekadencije. U tim revizijama
glavni je protagonist bio jQnatizam koji je ć svaki smisao za
evolUciju, logiku i razbor.68 on je, đ ostaloga, ć
đ Kur'ana, donio iskriVljavanje hadisa, producirao otpor svim
inovacijama i sl. 69 ć ć ć kako u osnovi dekadencije stoje
", .. sama vjera bolje ć oni č koji su prije stotine godina nonni-
rali socijalni život, a reakcija im dala vjersku sankciju i tako ljudsko društ-
vo sputala, da se n. pr. današnji fanatik ni svojom formom ni svojom
dušom ne razlikuje od onoga prije hiljadu i više godina - dakle za sva vre-
mena status quo. "70 Reakcionarni fanatizam č je izvorni islam i
pervertirao odnose đ vjere i "Pod njegovim uplivom (fana-
tizma), poprimila je vjera, kojoj prvobitnom ć bijaše, da. č i
odgoji narod, demagoški karakter tako, da vrijednost č pred pri-
jestoljem vjere č č je tu kao srestvo, da se vjera, onakova,
kakova jest, uzdrži, č i vjera zamijenili su uloge - mjesto da mu
posluži, on njoj služi."71
63 Iz uredništva, ci!. izd
64 To je termin kojeg sam ć koristi.
65 Uzroci propadanja islamskih naroda, nav. izd., str. ll.
66 Cil. djelo, str. 2.
67 Cit. djelo, str. 8.
68 Cit. djelo, str. Il.
69 Cit. djelo, str. 3. "Paje li onda ikakova č ako su islamski narodi danas nesavre-
meni, zaostali i za onim narodima, kojima negda bijahu č (Cit. djelo, str. 3.)
70 Cit. djelo, str. 2.
7 [ Cit. djelo, str. 2.
Alija ć 237
Reakcionarni fanatizam donio je sa sobom više vidova reinterpretiranog
izvornog islama. Prije svega, II njegovom uvidu, konzervativni, moder-
nom vremenu neadekvatni religijski odgoj kojim se zatupljuje i razum i
srce
72
i ć socijalnu degradaciju i diskriminaciju muslimanki što
direktno prouzrokuje stagnacij u javnog života kod muslimanskih naro-
da.
73
Potom, donio je neku vrstu autokiera,74 dakle, islamu ilegitrnnog
ć ć da ..... II Islamu II teoriji nema hierarhije, dok praksa
nosi neke institute, koji ovoj dosta č č muslimana iz
recepcije kulture i modeme umjetnosti, glazbe, slikarstva i kiparstva
76
te rigorozna selekcija II duhovno-znanstvenoj proizvodnji po autorite-
tom onog autokiera?7 - to su dvije važne implikacije onih pojava i
procesa. Iz ovog č diskursa poziva muslimansku inteligenciju
" ... da ć jednom otvoreno stupi II borbu protiv svih predrasuda, koje
u narodu osporavaju uticaj kulture i prosvjete, i da tako ukloni propast,
koju ni ć optimizam ne može zanijekati."78
72 Ilustrim ovu tezu č uvidom II mektebski oogoj II Bosni: ć se on oo
neprimjerenog č arapskog do prisiljavanja na č religijske metafizike. (Cit
djelo, str. 3 i 4.)
73 One su, ilustrira to opet bosanskim stanjem, č izjavnih privrednih aktivnos-
ti, iz kulturnih i humanitarnih djelatnosti i sl. (Cit. djelo, str. 4, 5, 6, 7, 8.) Položaj žene
muslimanke u zbilji" .. . je u nesuglasju sa zasadama vjcrc i opljemo č principi-
ma."(Cti djelo, str. 4.)
74 " ... Islam ne pozna apsolutnog fonnalizma, stoga otpada svaka potreba sveCenstva."
(Cit djelo, str. ll.)
75 Cit. djelo, str. 8. Prepomaje te parakJerikalne institucije u rijasetu ilmije, ustaleškoj
organizaciji bosanskih hodža sl. Posebno se č odnosi prema njihovom listu
Misbah. (Cit izv., str. 8,9)
76 Cit djelo, str. 10. Zbog toga" ... kulturne č ne prodiru lako u muslimansku
zajednicu ... " te je " ... ova fonna Islama, kakovu je mi danas imamo u istinu č
kulturi." (Cit. djelo, str. 7.)
77 on je " ... raširio svoju strahov ladu po cijelom Islamskom svijetu. Žrtvom mu pade
najprije znanost, sva znanstvena djela budu stavljena na indeks a autori njihovi proga-
njani, č kamenovani." (Cit. djelo, str. 11.)
78 Cit djelo, str. 12. Musa Ć ć ć je, napominjemo to ovdje, u ć navedenom tek·
stu, u radikalnom č rliskwsu. mjestimice ž ć se i logikom ad hominem, OP'lf-
gao sve temeljene ć teze publicirane u njegovom rukopisu uzroci proplldallja
islamskih naroda.
238 Alija ć
II
KAPITALIZAM I SOCIJALIZAM
ć najrelevantniji tekst bavi se kritikom kapitalizma i projektom
socijalim1a. Pariz i Moskva· metafore su za dva č svije-
ta, Na kulturoškoj razini, č je o opreci i granicama " ... izroegju dvije
kulture: kulture materijalizma i tehnike te kulture idealizma i č
preporoda, kada ć nestati mnoge varvarštine, ropstva i nepravde, koje
današnja kultura krije pod krinkom civilizacije, slobode i zakonitosti."
(ll) No, iza i II osnovi č kulture stoji socijalna struktura
koja je utemeljena na kapitalizmu. ć se sada pojavljuje kao
radikalni, č č kapitalizma.
Militarizam, imperijalizam i rat
Stoji avet kapitola, (4) prije svega, kao temeljni č svjetskog rata.
on nije, dakle, nikakav incident nego je proizvod cjelokupne strukture
socijalnog života đ na kapitalizmu (3) te " ... č katastrofu tog
života i č degradaciju njegovih č (3) Kapitalje, dakle, ", .. pravi
krivac i uzrok rata .. ,", (4) Kapital " ... je povod ć č onje
i pokrenuo i svjetski rat, a svi drugi motivi su tek njegova obrazina," (14)
I zbog toga njegova imanentna nužnost da ozbilji svjetsko gospodstvo,
Kolonijalizam, odnosno politika gospodarenja svijetom jest njegovo
djelo, Militarizam i svjetski imperijalizam - to su njegovi proizvodi, U
osnovi svjetskog rata, a on je izraz militarizma, kolonijalizma i imperijal-
izma, u njegovom uvidu, stoji borba za č ostvarene podjele svije-
ta, širenje ozbiljnih imperija i njihova preraspodjela 79 U prvom svjet-
skom ratu, u stvari, radilo se "" , o otimanju otete stvari "," (6)80 paje "",
79 č bez sUlTUlje odgovorna za č koje su tim ralOm ljudstvu nanašeni,"
(5) č je, đ II njegovom uvidu. i povela rat za preraspodjelu imperijalnih
kolonija u svijetu " ... jer je rat kolektivni č cjelokupnog društva, pri kojemu je pob-
jegjenog vodila zja namjera za svjetskim gospodstvom da ga se domogne, a pobjeditelja,
da to gospodstvo odrli," (4) U tom smislu još jednom o prirodi svjetskog rata ć "Ne
ć se s Engleskom mjeriti na moru, č je č militarizam bezobzirno
preko naroda i zemalja ć kordon od č do Perzijskog mora I kad je ć
bio da zakuca Egiptu i Indiji na vrata - planuo je svjetski ral" (5)
80 "Onaj, koji je ć bio izveo ono, što je č namjeravala izvesti, nema nikako-
va prava na lO ..... (6) Izražava ovdje još j ednom ć svoj č antikolanijalni stav,
Alija ć 239
krivnja i jednih i drugih nepobitna."(6)81 Odgovornost za rat, prema tome,
snose sve č države i to ... vlastitim narodima za sve nevolje,
koje im ratom nanesoše ... ". (7)
Militarizam nije, đ samo č obilježje č razvoja
nakon ujedinjenja, on je djelo i proizvod kapitala i č država
ć (8) Ovdje su zanimljive deskripcije prirode č militariz-
ma. U njima se, zapravo, mogu prepJmati i đ militarizma ć
i to onako kako ga producira kapitalizam. Militarizamje, ć se još
od č ujedinjenja od 1871. godine, prije svega, proizvod kapita.
č mobilizacije svih. narodnih sila II cilju ostvarenja imperijalne
državne politike.
S2
Državna megalomanija inficira sve socijalne slojeve,
pa i one su interesi divergentni kapitalizmu, ć s1Xlsobnosti
kapitalizma da " ... stvara javno mnjenje, II kojemu je ropska pokornost
nazivana disciplinom ... a domoljublje prezir svega., što ne biješe
č pri tome, militarizam propovijeda i aplicira odricanje od
individua/nosti i osobnog dostojanstva. č militarizam kao
državni sistem svoju zlu namjeru je ..... u pojedincima znao da budi i da
ju č pod plaštom kreposti kao što su domoljublje, vjernost,
nacionalna svijest, da ju podržava svim sredstvima, kojima je znao
stvarati javno mišljenje - ukratko kapitalizam je vodio narod na č
ć mu ga kao ć dobro."(5) Povijesni razvoj ovoga na
kapitalizmu zasnovanog militarizma morao je č " ... kat-tad
dovesti II sukob sa ostalim državama, koje su prije nje bile prisvojile i
podiJelile svjetski imperij ... ".(6) Otuda, č odgovornost za ratne
č prizilazi iz prirode kapitalizma, odnosno, č sistema
kao državnoj ideji " ... koja sama po sebi i nije drugo nego jedan pro-
tupravni princip, što se realizuje osvajanjem i u{X>koravanjem drugih -
dakle č No, ne samo uništenje č nego uništenje
militarizma ć a to č uništenje njegovog izvora - kapitalizma,jest
u ć uvidu, pretpostavka ć bez ratova č
militarizam ć se, uz kolonijalizam i dalje ..... nesmetano razvijati." (22)
Demilitarizacija, odnosno, ć razoružanje, a to č i prevladavan-
je kapitalizma: to je njegova projekcija ć (23)
81 Saveznici " ... se mogu osvetiti č kao rivalu, ali je ne mogu suditi kao kriv-
ca." (7)
82 Toj politici đ sav javni život: "Crkve, urede, javne zborove, cijelu literatu-
ru, osnovne škole kao i fakultete - ukratko sve prožima jedinstven odgojni duh milita-
rizma i nacionalne megalomanij e." (7)
240 Alija ć
Njegov ć i ć č je eksplicitan:
"Rat je posljedica militarizma, militarizam č kapitalizma, te ako
želimo ć bez ratova moramo uništiti kapitalizam."(8)
Zanimljivo je da on anticipira: dok postoji kapitalizam i militarizam te
imperijalno osvajanje svijeta kao njegova konzekvencija - ć novi
rat, kao što je i uslijedio. Uz ovu ide još jedna anticipacija: č
siromašnije zemlje, da bi se otrg1e do dominacije č ć
država, II perspektivi, ć izvesti đ od domi-
nacije kapitala. Moskva je, a ne Pariz, povijesna perspektiva. Ona je
ovdje i paradigma demilitarizacije, odnosno razoružanja svijeta kao
pretpostavke svjetskog mira. Ali, on zna, razoružanje kapitalizma. bilo
bi njegov suicid.
Druge dimenzije kapitalizma
No, time nisu iscrpljeni njegovi uvidi II prirodu kapitalizma. Razvija on,
prije svega, neku vrstu psihologije kapitalizma. "Psihološka klica kapi-
talizma leži u težnji ljudskoj za luksuzom ... ". (13) U njoj pojedinac " ...
utapa č dosadu usljed monotonije života." (13) ć dosade
i monotonije konzekvencija su redukcije duševnih .fUnkcija na sticanje
materijalnog i postizanje socijalne karijere. (13) Duševni život je
ispražnjen od svega što nije vezano za ovo sticanje. Živi se u praznini.
vlada zaslijepljena pohlepa, smisao života se svodi na sticanje kapitala
- radi kapitala a ono se pojavljuje kao patološka nužda. "Domogavši se
kapitala ne nalazi takav pojedinac više ništa u životu, što bi njegov
interes moglo pobuditi i prema č bi svoje nastojanje č
(14) U kapitalizmu je, otuda, materijalni uspjeh glavni kriterij soci-
jalnog ugleda, on je " ... č ideal svih klasa i slojeva." (16)
Istovremeno, II takvim pseudovrijednostima ", .. oskudicom gonjena
masa vidi inkarnaciju zemaljskog ideala ",", (14) Iza ove patološke psi- _
hologije stoji bezumna konkurencija kao bespoštedna borba đ
usamljenih pojedinaca. Otuda "." današnji poredak osniva se na tome,
što je svaki pojedinac u borbi za opstanak prepušten sam sebi, da se
brine i radi za se, U bezumnoj konkurenciji i najtecanju mora onda da
svaki pojedinac vidi u drugome neku vrstu rivala .. . ", (25)
U sociološkom diskursu, njemu kapital "", prestavlja ranu na socijalnom
organizmu ... ". ( 14) Prije svega, svi su "." posjednici kapitala neproduk-
tivni društveni sloj, koji moraju drugi da hrane .. ,"(14) a potom kapital
", .. zakida radnu snagu .. , za proizvodnju luksuznih sredstva "." dok,
Alija ć
241
istovremeno, na drugoj strani, ne postoje sredstva ..... ni za normalne
potrebe ljudske zajednice."(14)83 Socijalna diskriminacija i antagoni-
zam đ rada i kapitala su dovedeni do vrhunca.
Na kulh/mom planu, kapital, đ producira patologiju: "Podjannio
je znanost, č wnjetnost, u svoje svrhe upregao škole i bogomolje,
ugušio pravdu, zatomio istinu." (15) Kapital svodi kulturu, umjetnost i
znanost svodi pod puku robu. (17)84 Škola je " ... oružjem kapitalizma,
u kojoj je on znao prikazivati svu nepravdu kao od boga datu i mjesto
slobodnih ljudi odgajati samo pokorne podanike." (49) U tom pogledu
č škola socijalizira u smislu č licemjernog
morala: "Ona tuvi djeci ljubav, dobrotu, istinu i pravdu, a istovremeno
zagovara poredak, u kojem ova svuda nailazi na zavist, zlobu, laž i
nasilje." (52) č racionalnost ne može kompenzirati kulturnu
dekadenciju: "Svi oni č uspjesi, koje je privatni kapital postigao
ne mogu ni iz daleka da budu remedium ni kompenzacija za sve one
defekte, koje današnja kultura pokazuje a koje je on prouzrokovao."
(15)85 U ovom aksiološko-kultumom kontekstu č mu se da duh
gramzb'ivosti dominira, a posebno, što je konzekvencija tog duha, " .. , da
je sentimentalna deviza bratstva, jednakosti i slobode degradirana na
frazu,jer ta deviza nije našla i č izražaja u zakonu, koji bi za t yu
i materijalno č (2 1) Respektira on, dakle, č ideje liberaliz-
ma, ali smatra da se one u kontekstu kapital-odnosa ne mogu realizirati,
da, naprotiv, dospijevaju u svoju totalnu degradaciju, A njihovu afinnaci-
ju kao njihov dovršetak može osigurati tek socijalizam.
83 Ka . j od •• j .. ' .' ·od ld ". 'j. d ,. . od
pita, nosno... w<.:>ttZa Z na asa... SI 1 ra ne mase ... na proiZV -
nju sredstava za luksuz i komfor, dok se kulturnim potrebama č u ć priregji-
vanjem zabave i pijanki," (14)
84 Smatra on da kapitalizam ne može pnxlucirati č ideju, jer ona " .... ili ne
dolazi u ć do izražaja. ili pak podliježe raznolikim obzirima ć kompromise S
predrasudama mase, ć hirima vlastodržaca i kapitalista, dok su Gal ileji vrlo rijet-
ki " (17) Ovdje on ulazi u simplifIkacije: ignorira domete đ svijeta II sferi kul-
ture, umjetnosti i č znanosti.
85 Na jednoj strani, kapital, proizvodi pseudokuJturu orgija, kabarea i primitivnih
zabavišta, a na drugoj strani, fIguriraju " ... popredgragjima ... žrtve poretka II zagušljivoj
atmosferi alkohola, rezignacije i č (l5)
242 Alija ć
Teorijski aspekti socijalizma
On vjeruje da ć nakon svjetskog rata povijest donijeti ", .. poraz kapi-
talizma. Era koja nastaje je č ... ". (15)
No, ć li se slom kapitalizma te socijalne strukture i kulture koju on
sa sobom donosi dogoditi silom ili milom, revolucijom ili mirnim prela-
zom? Nasilna revolucija, revolucija sa žrtvama ", .. biva onda, kada se
nazadovoljstvo širokih masa drži pod pritiskom č vlasti II nekom
potencijalnom stanju dotle, dok toliko ne č da raskine spone i
eksplozivno pregje II kinetiku. Takova revolucija pretpostavlja dakle
uvijek nespretnu upotrebu č vlasti protiv zakona naravi, koji vri-
jede II sociologiji kao i II fizici i kemiji. Ta nespretnost leži u tome, što
vlas/ne ostranjuje uzroke nezadovoljstva, nego mu č č
Kad pak č sile pregju izvjesnu mjem, onda je to ć spri-
č (12) Sklon je recepciji ideje i koncepta evolucije.
86
Ona ć
dovesti do revolucije kapitalizma, ali bez žrtava. U ovom kontekstu
č izvore i prirodu nasilnog karaktera ruske revolucije.
87
Teorijsko-
koncepcijski ne može se braniti "krvava" ruska revolucija, njen teror,
njeno uspostavljanje diktature proletarijata ali, ć tu
prirodu ruske revolucije smatra odgovorom na antirevolucionarno nasil-
je č svijeta.
Potom, problematizira pitanje: postoji li jedan univerzalni model soci-
jalizma, postoji li transhistonjski. put prelaza ka socijalizmu, ć li se
taj prelaz dogoditi jednovremeno ili vremenski sukcesivno? Njegov neg-
ativni odgovor je nedvosmislen: "Bilo bi ludo ustvrditi, da ima neko,
koji u č poznaje č kako bi se ta reforma č nap.
E. Z.) života imala da provede. Nu, što je glavno, poznata su č koja
se imaju da ostvare." (17) Konkretno-historijski uslovi i okolnosti, kultur-
na snaga naroda, osobitosti socijalnih zajednica i sl., u ovom pre-lazu ć
biti od presudne važnosti: ć razne kombinacije glede uregjenja
86 đ koji ć neminovno uslijediti, dakle gašenju kapitalizma, " ... treba ć
u susret tako, da nastupe mimo a ne naprasno." (12)
87 "Kao č možemo uzeti, da je revolucija nastupila dosta surovo i brutalno,
kakogod je i surov i brutalan bio otpor, daje na teror odgovorila terorom, te da je zave-
dena diktatura proletarijata. Krvavu revolucij u ne možemo nikako braniti, nj u nije
mogao htjeti ni ruski narod, jer je bolji od mnogih drugih. Tu su revoluciju provocirali
dogagjaji, kojima nije upravljao narod nego č klasa, a kada je jednom
provalila nije ju bilo ć zaustaviti." (19)
Alija ć
243
raznolikih društvenih odnošaja, da se č što bolja hannonija s
č Te kombinacije ć č društvene tipove .... (prelaza
ka socijalizmu, nap. E. Z.) ... kao što je i č društvo stvorilo
raznolike državne tipove č od skrajnog apsolutizma do najliberal-
nije republikanske forme." (17)88 Eksplicitan je i u uvjerenju da se
refonna ka socijalizmu ć svuda jedllovremeno provesti što ć
đ ostaloga, ovisiti od snošljivosti ekonomskih prilika, ć
nosti masa i sL (17) Otuda, kao što ć vidjeti, u svojoj projekciji
jalizma na južnoslavenskim prostorima č sa konkretno-histori-
jskim detenninantama, a prije svega sa č daje č o ruralno-
agranom i ć društvu.
Potom eksplicira i svoje đ pitanja o ulozi Ć II č
revoluciji. č revolucija u Rusiji nije djelo pojedinaca
89
nego su
to č u kojima su mase, č š na njih, prepoznale č izraz
svojih ć misli i prepustili im đ ( 19)
Ko su glavni č reforme kapitalizma? Prije svega,
odgovara ć kapital, a onda, i nacionalizam sa svojim ludilom.
90
No, otpori komunizmu H •• • ć onim momentom, č pitanje egzis-
tencije ne bude ležalo u središtu ljudskih interesa." (26)
Nadalje, uvodi II svoj projekat socijalizma i problematiziranje pojam
diktature prole/arija/a. Prelaz od kapitalizma ka socijalizmu poima kao
prelaz vlasti na radništvo, a taj prelaz shvata kao " ... trganje ispod pre-
vlasti i podjelu vlasti. Ne radi se tu o diktaturi proletarijata ... ". (12)91
Naprotiv, radi se s tim prelazom o tome " ... da se lj udsko društvo tako
uredi, kako ne bi mogao ni jedan za rad sposobni tog dlllšlva živjeti
88 Ovu ć misao još jednom formulirati: ' 'Kolika ć u prvo vrijeme biti sadržina
refonne, koliki ć korak društvo u novoj smjernici č ć od sposobnosti i
turi naroda. To bi trebalo svakako uzeti u obzir,jer bi se č val reforme mogao odbiti
od nesposobnost mase kao o klisuru, a posljedica bi bila zbrka, patnje i boli, koje
jalizam treba da uklanja." (26)
89 Naprimjer, on navodi, Trockog iH Lenjina. (19)
90 č on time i č č ć i anga:hnan štampe, borbu pro-
tiv ruske č revolucije. (19)
91 Ne radi se u tom prelazi ni o stvaranju društvenog poretka " ... u kojem bi n. pr. zidar
imao č o č materijalu za škole, ili č o umjetnosti. Radnik
ti i u novoj eri radnik, č ili duševni ć prema tome, za šta ga bude narav stvorila
... ". (12)
244 Alija ć
.
na č tugjega rada i da svako dijete kao novi č zajednice nagje li
istojjednake uslovezaživot ... ". (13) č revolucijadovrlava, zapra-
vo, đ revolucije i to tako što otkalnja njihove nedostatke i ukla-
nja povrede socijalne pravde. (13)92 Dok su đ revolucije tražile
..... samo ravnopravnost (s plemstvom, nap. E. Z.) pred zakonom ..... ,
dotle, sada, " ... radništvo zahtjeva novi poredak i nove zakone." (20) Ono,
zapravo, recipira đ protivljenje nejednakosti II zakonu đ
plemstva i đ ali sada istupa protiv tog đ zakona, sma-
ć ga iluzornim i ć se za ć jednakost, s onu stranu rada i kapi-
tala, dakle, s onu stranu svake ..... ovisnosti o drugome." (2 1) Smatra da
č prelaz osigurava prevladavanja iz đ društva nasli-
đ diferencije đ plutokratije i proleterske klase, i da on, zato,
domava đ ideju socijalne pravde. (21) Otuda, koncepcijski ne
pn"lrvota teoriju diktature p1"01etarijata, a II konkretno-historijskom kon-
tekstu đ ruske revolucije, smatra da je ona dedukcija haosa i
realizirana historijskom nuždom. Ali, ona je bila izvor snage, svijesti i volje
proletarijata - ruskog radnog naroda. (19)
Pa, ipak, neovisno od tih nužnosti, teorijsko-koncepcijski, on smatra da
ruski "", boljševizam ili diktatura proletarijata - nije socijalizam, j er je
diktatura jednih nad drugima sa socijalizmom nesravnjiva." (20) No,
č ć ruski proletarijat, s obzirom na neprijateljsko
okruženje, ne može bez diktature ostvariti svoje ideje. Smatra on, u tom
kontekstu, socijalna, odnosno, č ideja", .. ne č se č za
dogledno vrij eme nigdje u cjelosti ostvariti, č podržavati vojsku."
(23) đ "oboružanu nacionalu" koja č nastupati spram mili-
č kapitalizma, Ali, to je tek historijskom nuždom đ
provizorij " ... jer onim momentom, č se privatno vlasništvo u pogle-
du zemlje i sredstava proizvodnje socijalizira, prestaje č i ostaj e
tek tradicionalna opreka izmegju proletarijata i bUIŽoazije, koja tijekom
vremena blijedi, dok u prvoj generaciji posve ne č (23)
Nadalje, u projektu socijalizma tematizira i problem privahle svojine.
Socijalizam nosi sa sobom tendenciju " ... da se ć privatne svo-
jine nad onim stvarima, koje po svoj oj prirodi pripadaju zajednici,
ć nagomilavanje kapitala." (15) Ova deprivatizacij a, koja na
92 Otuda se č francuskom protivljenju ruskoj č revoluciji ć da je
ta č revolucija č promatrano sa idealnog stanovišta, dovršetak te fran-
cuske đ revolucije. (21)
Alija ć 245
aksiološkom planu nosi sa sobom detronizaciju materijalnog uspjeha kao
apsolutnog kriterija vrijednosti i socijalnih promocija, za njega ne č
ništa drugo do č uslova privrede za sve. (16) Odbacuje
stanovište da ć deprivatizacija vlasništva u socijalizmu uništiti privatnu
iniC1jativu. Naprotiv, za razliku od č privatne inicijative koja
je đ č materijalnim motivima - dobitkom, a oni nisu nužni
-za č rad i štetni su za duševni rad č privatna inicijativa,
đ idea/nim motivima, " ... u č društvu č bi izbor
one struke rada, koja ć pojedincu, da svoju sposobnost što č
razvije na vlastito zadovoljstvo i na korist zajednice." (16)93 No, ni soci-
jalizam nije lišen inaterijalne motivacije u privatnoj inicijativi " ... samo što
se ne č tako, da svaki grabi za se kao Z\jer sprenma na zator dru-
goga, nego tako, da specijalnom rodu pojedinca odgovara specijalan rad
drugoga kao rada jednog za drugoga." (11) on vjeruje da ć tako pojm-
lj t:na privalna init:ijativa u socijalistii::kom kontekstu č " ... pored
ostalog i za to da se sve sposobnosti, koje priroda prospe na ljudski rod,
ć nesmetano razviti ... ". (17)
č u svoje refleksije o socijalizmu i poimanje njegova odnosa
spram komunizma. Socijalizam treba " ... smatrati više kao smjernicu
društvenog razvoja nego kao jedan č društveni tip. Cilj, kojem ta
smjernica vodi, je komunizam ... ". (15) Ne upušta se u deskripcije komu-
nizma, tek apostrofira kako je on " ... jedan društveni tip, koji traži visoku
č inteligenciju, usljed koje bi se os pojedinca dala pomaknuti iz
egoizma da č više kroz sa\jest." (15) Komunizam, li njegovoj antici-
paciji, ", .. se ne ć tek devizamajednak.osti i slobode, on ih ostvaru-
je ć zakone, koji odgajaju jednake i slobodne ljude." (15)
č društveni razvoj za svoj smisao, u odnosu na takvu percep-
ciju komunizma, ima da podgoji i spretni ".,. u egoizmu ogrezli ljudski
materijal ... " za " ... taj idealni društveni tip." (25)
Projekt č tranzicije
Nakon ovih Ć teorijsko-konceptualnih đ ideje, smisla i
projekta socijalizma, a ć od ć apostrofiranog stanovišta da se
prelaz socijalizmu ima odvijati u skladu sa č konkretno-his-
93 "Idealna motivacija je u stanju, da prosvjeti i kultwi u ć dadne onaj koji
č snazi č oogovara, dok materijalna motivacija č razvoj kul-
ture ć je u ovisnost o dobitku." (16)
246 Alija ć
tarijskim uslovima, i ne jednovremeno po transhistorijskom modelu,
Alija ć se upušta II sadržinski č projekciju č
refonne II osebujnim uslovima južnoslovenskih zemalja. A to osebujno,
kao što je č jest II tome što je č o agrarnim i kulturno neprosv-
ć zemljama.9
4
Otuda, proces socijalizacije po sadržini mora biti
č a " ... tek po formi treba da se obazire na č
odgoj i poimanje pojedinaca." (27)
U ovim okolnostima kapitalizam" ... se mora odmah II prvoj etapi isko-
rijeniti i ć mu razvoj na svim njegovim č a to su
industrija, zemlja, trgovina, obrt i gotov novac." (26) č
refonna, odnosno đ socijalizacije treba č II južnosloven-
skim uslovima sa socijalizaCljom zemljišta. č je te socijalizacije:
zajednica je dužna " ... svakome osigurati jednak komad kulturnog
zemljišta." (27)95 To se podruštvljeno i jednako đ zemljište
ne predaje u privatno vlasništvo nego samo na doživotno uživanje. Ono
se ne može U • •. ni prodati, ni iznajmiti, ni pokloniti, ni opteretiti,jer bi se
jednom postignutajednak.ost poremetila." (27) Njegov koncept socijali-
zacije zemljišta podrazumijeva i đ kolonijalizacije kako bi se
hannonizirao odnos izmedu č j ostalog stanovništva.
(30) "Ovakva reforma zemljiŠDog posjeda nije socijalizacija zemlje u
idealnom smislu, ali svakako jedan č korak. naprijed i solidna
baza., na kojoj bi se dala nastaviti izgradrUa društvene zgrade. Glavna
svrha je postignuta, da je kapitalizam u zemljištu iskorijenjen i onemo-
ć (31) S tom svrhom neophodno izvršiti reformu i II č i
to adekvatnim porezima preko izvjesnog maksimuma. (31)
Nadalje, paraleno, sa zemljišnom refonnom " ... treba socijalizirati
industrijalna ć (31) U se ona sastoji: "Društvo preuzme
mjesto dosadanjeg vlasnika ć a sve drugo ostaje kao i prije
samo s tom razlikom, što i č i duševni radnici toga ć posta-
ju društvenim namještenicima." (32) Pri tome eksplicitno odbija kon-
cept mješovitog, odnosno, istodobnog privatnog i društvenog vlasništva
nad ć Uz industriju, društvo treba " ... preuzeti veletrgovine,
94 ''Mi smo poljodjelski i č narod." (26) ''Mi smo agrama zemlja". (32)
95 Na do kraja detaljan i autorski č đ on ovdje ideju socijalizacije zemljiš-
ta. No, nema potreba za elaboracijom log minucioznog projekta jer se ostaje, i do toga
je ovdje stalo, na konceptualnim aspketima njegove vizije prelaza ka socijalizmu u
južnoslovenskom konleksru.
Alija ć
247
veleobrte (banje, kina, velika svratišta, restaurane, kafane i. t. d.), zatim
rudnike i šume, ukoliko ne bi bile prepuštene ć dtvarenju te
željeznice i parabrode ... svu uvoznu i izvoznu trgovinu ... ". (33)96
Reformama podliježe i maloobrt: ' 'Društvenu politiku na polju maloobr-
ta trebalo bi udesiti tako, da bi on polagano ulazio II društveni oblik.
U tu svrhu se ne bi smjelo dozvoliti zasnivanje novih privatnih obrta.
Omladinu koja bi iz obrtnih škola izlazila, primalo bi samo društvo u
vlastita ć Na taj bi č privatnog obrta u jednoj generaciji
nestalo." (35)
č refonnama u oblasti finansija privatni kapital ć pružiti
ć otpor. U eliminiranju metalnog novca u obliku zlata i srebra i u
đ u unutrašnjem prometu, č državnog papirnog novca
vidi on č put prelaza ka socijalizmu u sferi finansija. (35, 36,
37)97 Sa eliminacijom ekonomske vrijednosti zlata, srebra i dragulja u
č društvu nestali bi i razlozi pohlepe sa kojom ljudi više
pokazuju svoju gospodarsku prednost nego svoje estetske sklonosti, a
draguljima bi se kitili samo ..... slojevi primitivnih estetskih ć
koje bljesak i šarenilo veseli. Time što bi u č društvu
gospodarski razlog ć postao naivan i iluzoran, prestalo bi i samo
ć (38) Istovremeno, kamate i kamatna veresija bi prestala, a time
"". bi bila kapitalizmu prerezana žila kukavica." (49)
č stambena reforma podrazumijeva "". da svaki ostane u
onim stanan;kim prilikama, u kojima ga raf orma č ... ". (39) To
č ''Dosadašnjim vlasnicima ć ostaje njihova ć za stanova-
nje, ili izbor takove, ako su ih imali više. U ć za više porodica
može im se prepustiti, samo izbor stana. za pojedince, koji su dotle
živjeli od najma (kirije), predvigjenaje društvena ć (39) No, radi
..... pravednoga ravnanja stanarskim prilikama prelaze sve zgrade, koje
imadu neku trajnost u vlasništvo zajednice. Stvar je odgojne plemeni-
tosti pojedinca, ć li se osjeti ti povrijegjen u tome, što društvo od
njega zahtjeva, da žrtvuje svoje luksuriozne nuždi drugoga, ili
ne." (38) Društvo se brine za izgradnju novih stanova i ubire stanarinski
96 ''Na č trgovine trebala bi da se č tendencija za postepenim ć
privatne trgovine. U jedan mah se to ne bi moglo, a niti bi se smjelo poduzeti." (33)
97 "Treba dakle ostati pri metalnoj valuti prema vani, a u nutrašnjosti zavesli č
papirni novac." (37)
248 Alija ć
porez dok se ne osigura č stanova a njegova svrha nije
" ... prihod za društvo nego poravnanje društvenih odnošaja II smislu
pravde." (40)
Glavni izvori društvenog dohotka su ć II odnosu na nabavne i izrad-
bene, cijene roba koje društvo č prihod iz rezerviranog
zemljišta što ga ć dodjeljuju te prihodi rudokopa, šuma i prevoznih
sredstava. On ć se foonirati i iz poreza na ć koja ć II prvo
vrijeme biti socijalizirana, zatim iz poreza na prihode iz č iznad
maksimuma te iz stanarinskih poreza. (41)
č sva prometna sredstva, č ć promet poštom, brzojavom
i telefonom, trebaju biti besplatna. Višak poljoprivredih proizvoda ć
se prema njihovim cijenama II inostranstvu. Razvoj kulturnih instituci-
je ne smije biti takvog obima da bi ekonomski ugrozio radnike i nam-
ještenike. Agrami dohodak đ visinu dohotka osoblja II društven-
im ć ć II obzir njihov napor i njihove sposobnosti.
Razlike đ minimalnog i maksimalnog dohotka ne smiju biti
velike. "Duševnom radniku č ne pripada 'eo ipso' nikakvo
pravo na ć platu nego č (41) Napor i sposobnost o toj razli-
ci č a duševni rad na druge č zadobija priznanje. č
duševne i mješovite vrste rada ravnopravne su u platama a one ne mogu
biti ć od dohotka zemljoradnika. No, razlikuju se po izdacima
energije. Ta se razlika đ č dužinom
radnog vijeka, odnosno č radnim stažom potrebnim za odlazak.
u mirovinu s tim da je tu u povoljnijem položaju intelektualni rad.
98
Plate II mirovini bi ostale iste. Društvo bi osiguravalo povišice plata
zavi-sno od broja djece. S obzirom na č položaj u koji ć zapasti,
s prelazom u socijalizam, socijalne grupe - zemljoradnici, društveni
namještenci i privatnici - društvo ć poduzimati mjere na ekonomskom
č i uravnoteženju njihovog položaja (46, 47, 48)
Uvjeren je da bi unutar ovakvog projekta prelaza ka socijalizmu egzis-
tencija bila " ... svakom zajednice ć svi đ pod jednakim
uslovima . ... Težina života raspodjeljena je na sve č podjednako ....
Zajednica stoji II kontaktu s vanjskim svijetom kao cjelina ona ima u
98 U prilog ovome ide, navodno, i to što č radnik ne ma šta bi sa slolxxlnim vre-
menom dok bi ga intelektualni radnik mogao korisno upotrijebiti pa njegov radni vijek
treba da bude ć (45)
Alija ć 249
ruci sve gospodarske niti, te može gospodarsku ravnotežu uzdržati." (49)
U č društvu figurirale bi tri socijalne grupe: zemljoradnici,
obrtnici te upravnici, a dok to đ odnosi zahtijevaju i vojnici.
(49) S obzirom na južnoslovenske prilike, č refonna podrazu-
mijeva i ukidanje feudalizma ć veJqx>sjeda, ali ono je tek pret-
postavka za sadržinski potpuno ostvarenje socijalne pravde, odnosno
ovdje projektirane č refOIme č društva. (54)
No, prelaz ka socijalizmu podrazumijeva i č refannu škol-
stva. (49)99 Ovdje je važno njegovo poimanje odnosa škole i religije.
č " ... društvo ne može stajati na više raznolikih vjersko filo-
zofskih stanovišta ... ". (52) Zato se ono " ... postavlja na stanovište slo-
bodne spekulativne filozofije, i ukoliko filozofski nazori raznih religija
budu u suglasju s ovom, ć i ć priznati i usvojeni." (52) U
skladu s tim smatra da se " ... ć religija kao poseban predmet u
društvenim školama č (52) Na drugoj strani, č
društvo podrazumijeva da izvan škole " ... stoji svakome prosto, da
č i ispovijeda što ć u koliko ne bude usuprot javnom
ć đ i poretku." (52) đ moralka se ć kao poseban pred-
met u školi č nego ć posredovati cijelokupnu nastavu.(S2)
Treba akcentirati da se, II njegovom uvidu, projekt socijalizma ne može
II jednokratnom č realizirati. Naprotiv, " ... socijalizaciju treba Ue)
rastaviti II etape i kad se život II jednoj staloži, onda je lako ć na
drugu." (26) Pri tome, i II ovoj prvoj etapi, u č ref anne " ... treba-
lo bi II ć izbjegavati sve ono, što osjetljivo dira II indvidualno nazi-
ranje i u uredbu života, kojuje pojedinac na tome osnovao i pri tome ć
do granica, koje ne zadiru u sferu č što ga treba ostvariti .... Sa
zadovoljnim ljudima se ipak više č i zato se ne smije provoci-
rati nezadovoljstvo bez milile t. j. imale bi se baru prvoj generaciji pro-
pustiti sve one uredbe, koje bi bile II stanju stvarati nezadovoljstvo,
makar one stajale tl suglasju s č samo ako ih ovo nužno ne
99 Ta refonna podrazumijeva đ neobaveznih igrališta za predškolsku djecu gdje
ć se igrati istim č kao i obaveznog osnovnog i srednjeg školovanje od 6. do
18. godine. Ono podrazumijeva i teorij sko i školovanje u radionicama, a svi č
moraju završiti univer.citct Razvrstava srednje škole na škole č smjera
(ratarske, zanatlijske ili industrijske) i škole teoretskog smjera koje traju pet godina. V
posljednje dvije godine ć se slobodno usmjeravanje ka č prirodnih
ili apstraktnih znanosti (filozoftia, historij a i sl. ) "Historija sociologije č se u prva tri
godišta opširno, a na filozofsko shvatanje cjelokupne nastavne materije polaže se 0so-
bita važnost." (52)
250
Alija ć
iziskuje." (40) U ovom antidogmatskom diskursu, đ da ć II
ptvoj fazi č refonne ć do " ... š č klasne opreke
đ proletarijata i buržoazije. I to ne samo gospodarske nego i tradi-
cionalne. onim momentom bi društvo postalo materijalno i moral-
no homogeno, krenulo bi i samo putem, koji se sam od sebe pruža. S
jedne strane vlast, a s druge škole i odgoj bili bi u stanju, da kroz jednu
generaciju potpuno svladaju." (52)
ć od sadržaja svog projekta č refonne, Alija ć
akcentira kako ć biti ••... isto tolika važna i fannalna tj. provedbena
osnova, koja bi imala č č č i red, kojim bi se promjena
sistema najlaglje provela. Izmjenivši upravne i upotpunivši pravne
ustanove, koje bi novi poredak. iziskivao, bila bi teorija - nacrt gotov, a
tek onda bi se moglo i č ć na djelo." (62)
č sumarij
Kao mlad, znanstveno tek č ć publicista, i sa stanovišta svo-
jih ranih č uvjerenja, a to su njegove ovdje ć tek-
stualne reference, Alija ć je, jedno vrijeme, i II tome nije unutar
č muslimanske zajednice bio usamljen, epigon
hrvalske pravaške ideologije Ante č ć No, to je irelevantno poli-
č stanovište samo u mjeri u kojoj ono, sa pozicija naših teorijsko-
vrijednosnih kriterija, ć njegovu misao, ako je na to uopšte
ona i pretendirala, da se uzdigne na rang teorijski relevantnih koncepci-
ja i da bude bar u dosluhu sa emancipatorskim intencijama zapadno-
evropske socijalne i č znanosti onoga doba.
No, neovisno od subjektivnih pretenzija njegovih tekstova, da li je
ć u njegovom publiciranom rukopisu prepo:mati misli koje imaju
teorijsko-koncepcijski dignitet pa, onda, u tom vrijednosnom diskursu,
mogu one ć u relevantnu maticu historije socijalne i č misli u
Bosni i Hercegovini?
U teorijskom smislu, a to je ovdje sa znanstveno-vrijednosnog stajališ-
ta i prioritetno, prije svega, figurira njegova recepcija Renanove teorije
nacije. Ali, nije on, u č diskursu, osvijestio njene granice. Ne
zna on, dakle, za, u teorijskom smislu, redukcionizme ove definicije. on
nema teorijsko-znanstvenu i povijesnu svijest o tome da fenomen naci-
je nije č č ć kulturološko-transhistorijski fenomen,
nego da se on javlja u modernom vremenu i to sa zapadnoevropskim
Alija ć
251
đ revolucijama i č društvenim odnosima koje
one sa sobom donose.
lOO
No, ć u vidu teonjsku modu onog vreme-
na, a u njoj franshistorizam u fonni, ne samo š č
i č nego i duhovno-kulturološkog poimanja bitka nacije, zap-
ravo, i dominira, može se ć i tu je, đ ostaloga, respekt njegove
misli, da on, kulturološki ć inovacijski tulosi teorijske in-
fonnacije u š č inteligenciju i javnost koju ona
producira.
Njegova č misao, nadalje, dijeli zablude pravaške ideologije. ona
ignorira empiriju č muslimanske narodne samosvijesti, anahrono
pledira za njenu prohrvatsku nacionalizaciju te fonnu1ira velikohrvatske
aneksione pretenzije prema Bosni i Hercegovini. Na stranu to što ta nje-
gova misao ne korespondira sa bosanskim povijesnim ć njemu je
strana i nasilna. T vrijedan teorijski uvid u nepodudarnost vjerske i lUJCio-
nalne identijiJmcije ovdje je k<Xi njega, kao, uostalom, i u mišljenju drugih
š č srpskih i hrvatskih zagovornika nacionalne srbizacije ili croa-
tizacije muslimana Bosne i Hercegovine, u osnovi, instrumentaliziran kao
pseudulegimitacijsko sredstvo č pledoajea za prohrvatsku nado-
nalizaciju č muslimana.
pri tome, valja zapaziti kako njegov pankroatizam, kao i kod ć
nije deduciran iz ove ili one pozicije antiislamizma: naprotiv, apologira
on Islam kao vrijednost po sebi te koncepciju i politiku kroatizacije
muslimana utemeljuje na č njihovog islamskog identiteta. To
stanovište ne dovodi u pitanje njegova č percepcija
historijskog islama i islamske prakse u samoj Bosni i Hercegovini. Ona,
u našem uvidu, u kulturološkom smislu, jest relevantna, jest, bez obzira
na njene sadržinsko-argumentacijske defekte, kao intelektualni, kao
ž č pxluhvat - sama po sebi vrijednost. Trpi ona,
medutim, nedosljednosti, jednostranosti, neutemeljena
ć previde, neifOlmiranost pa, djelomice, i neznanje. Ovu
vrstu kritike njegovih uvida, istina na mnogo mjesta logikom ad
hO!1u·nem, publicirao je u ć pomenutom tekstu Musa Ć Ć ć
Otuda ovdje i ć na ovu kritiku.
100 O tome vidjeti u: B. Anderson, Nacija: zamišljena nacija, RlJ2I11atranje o porijek-
lu j širenju nacionalizma, "Školska knjiga", Zagreb, 1990.
252 Ahja ć
Slijedi on moralnu, kulturnu i č aksiologiju konvergeJlcije
đ č subidentita I to je, nevisno od njegovog
č hrvatskog stanovišta, jedan vrijedan aspekt njegove misli. Ali, ne
može bez unutarnjih, č i č inkonzistencija tt!
misao do kraja provesti. Sa stanovišta svojih predstava o č i
državno-pravnom karakteru i statusu Bosne i Hercegovine, č
je, njegova ideja srpsko-hrvatske konvergencije, ostaje fonnalna,
č inkonzistentna. No, iako II osnovi č identificira kon-
stantne komponente srpskog nacionalizma, Alija ć dijeli ć
manire svog vremena: recipira sklonost ka č poimanju
naroda i upušta se II ć iracionalne predstave o nacional-
nim karakterima. Stoje one II pozadini njegovog razumijevanja
temeljnih dimenzija srpskog nacionalizma. pri tome, ne pokazuje
sklonost ka kritici hrvatske č svijesti i njenih objektivaci-
ja u onodobnom javnom životu. I u tom kontekstu njegova ideja kon-
vergencije poprima č valere. Onaje to još više kad se ima u vidu
da je Alija ć sa pozicija č pankroatizma dezindividualizirao
š č narod i time eliminirao njegov zasebni
č subjektivitet. No, neovisno od ovih inkonzistenci-
ja, ostaje sama po sebi vrijednom njegova ideja i ć etika i poli-
tika konvergencije.
No, Alija ć uz epigonski diskurs, kasnije pokazuje i smisao za
autorske refleksije. Demonstriraju se, naprimjer, u njegovim koncep-
cijskim pogledima najugoslovensko ujedinjenje. Ne reducira ga, u kas-
nijoj fazi svog teorijskog i č razvoja, kako je to bila konvenci-
ja onoga doba, na državno-pravni formalizam nego ulazi i u njegove
historijsko-psihologij ske pretpostavke. I tuje č i inovacijski: insi-
stira na ujedinjenju, povijesno tradicioniranih, nacionalnih duševnosti
kao pretpostavci državne unije.
U vrijedne domete njegove misli uvrštavamo njegovu kritiku militariz-
ma, impe/ija/izma i kolonijalizma. Unutar ovih kategorija porijeklo
traži u prirodi kapitalizma on na osebujan č naprimjer, za razliku
od Ive Pilara, č uzroke i karakter Prvog svjetskog rata. U ovom
kontekstu II fond emancipatorskih vrijednosti njegove č misli
uvrštavamo i njegovu viziju đ prava koje je u sebi elimi-
niralo fenomen sile, a konstituiralo se na univelzainim vrijednostima
mira, slobode, prava naroda na samoopredjeljenje i ć đ
konvergencije. Uvjerenje da se takav đ poredak može
uspostaviti tek na č socijalizma.
Alija ć
253
Uz to, njegov koncept socijalizma, zasnovan na vrijednoj psihologij-
skoj, sociološkoj i kulturološkoj kritici kapitalizma, mada je u mnogim
aspektima autorski, i to mu daje relevantno mjesto u historiji socijalne i
č misli u BiH, isuviše je izvedbeno č i operativno
č Sadrži u sebi naivnosti, elemente primitivnog egalitarizma,
irealnih konstrukcija i noosviještenih totalitarnih implikacija. No, ono
autorsko slijedi iz njegove imanentne, a ne deklarirane, afekcije evrop-
skom socijaldemokratijom: ona implicira odbacivanje teorijsko-mark-
č ortodoksija i š č č dogmi. č o
tome njegove preferencije ideje evolucije naspram nasilja revolucije,
ideja fazne, a ne jednokratne provedbe č tranzicije, ideja ne
jednog univerzalnog ili unificiranog, nego pluralnih tipova socijalizma
posredovanih konkretno-historijskim okolnostima, č refleksija o
diktaturi proletarijata, č anulaciji privatne inicijative i sL
Njegovu vjeru u superiornu č ideje socijalizma naspram
č ć nacionalizma, đ i prije, ali i poslije, historija je, u
osnovi, demantirala. Toksikomanska snaga nacionalnog uvijek je bila
superiorna nad idejama društvene, posebno unutamaciona1ne slobode i
socijalne pravde za sve.
Uz respekt autorskih iskoraka u mišljenju, na jednoj, i neovisno od
č defeketa njegovog projekta socijalizma, kako u koncep-
cijskim tako i II njegovim izvedbenim aspektima, na drugoj strani, valja
potencirati kako je Alija ć jedini č musliman
koji je u ovom vremenu Ila autors/d č u Iamli zasebnog tematskog
problematiziranja, izvršio radikalnu anatomiju kapitalizma i redpirao
ideju socijalizma. Uostalom, Vaso ć i on, kasnije, izvan Socijalde-
mokratske stranke Bosne i Hercegovine, jesu usamljene bosanskoherce-
č č koje promišljaju i preferiraju, i u autorskom diskursu,
ideju i č projekat socijalizma. Taj poduhvat i ta aksiološka ori-
jentacija sami po sebi legitimiraju mu relevantno mjesto u historiji soci-
jalne i č misli u Bosni i Hercegovini.
255
II lL
F
unkcionalna, a to č č recepcija poli-
I č apsolutizma, i kasnije fonnalnog parlamentarizma te
č ustavnosti što ju je prakticirala austrougarska vlast,
unutar š č inteligencije nije figurirala samo II okvirima, kako se
to konvencionalno i II javnom žargonu govorilo, vladinovaca i
Naprednih Muslimana. Figurira ona II č obliku, gotovo
paradoksalno, i unutar č orijentiranih promotora i
sljedbenika koncepta muslimanske vjerske i vakufsko-prosvjetne
autonomije.
Autonomija
Nakon što je izborena i pravno regulirana l ova se autonomija, II pred-
stavama izvjesnih muslimanskih krugova, č č izraz
nalazimo, II našem uvidu, II publiciranom rukopisu S. Korkuta, smatra,
napokon, dosegnutirn društvenim i pravnim okvirom unutar kojeg mus-
limanska zajednica može pod austrougarskim režimom osigurati svoju
egzistenciju i ekonomsko-kulturni prosperitet. Sa ostvarenom autonomi-
jom č apsolutizam, istina korigiran kasnije đ "bosan-
skog parlamentarizma",2 i dalje se, dakle, č recipim, a
1 Fonnalno. "Statut" za muslimansku vjersku j vakufsko-prosvjetnu autonomiju stupio
je na snagu 15. IV. 1909.
2 č je o donošenju "bosanskog ustava". o đ č Sabora
i sistema njegovog č i č izbom.
256 Sakib Kor/cut
javni angažman ne poima II di skursu radikalnih obrata, "revolu-
cionarnog đ č politike ili pennanentne subverzije.
ć II toj vrijednosnoj percepciji, indolentan odnos musli-
manske vjerske, č i «akademske" elite spram Autonomij&,
Karkut ć pisati: "Oživotvorenjem vjersko-prosvjetne autonomije
otvoreno je nama mislimanima široko polje rada i dana prilika, da poka-
žemo šta možemo i wnijemo."4 A "Štatut" kojim se regulira autonomi-
ja, sa muslimanskim ", .. pravima i povlasticama .. ," jest ", .. č zidi-
na, iza koje se može uspješno i sigurno braniti njegova (muslimanskog
naroda, nap. E. Z.) ć svetinja ... ",5 a to je, II njegovoj aksiološkoj
percepciji - Islam i Domovina. Zato i smatra da je svaki č rušenja
"Štatuta" koji II sebi sadrži "lijepe i korisne propise",6 zapravo, i č
kojim se " ... ruši temelj naše ć Sa tog stajališta i pledira:
"Da, cijeni narode, svoju vj. -prosvj. autonomiju, jer bez nje ne možeš
naprijed; cijeni je j budi svjestan njene važnosti, jer č š č biti
izgubljen i pregažen ... Vjersko-prosvjetna autonomija zadnji je naš
bedem. č ć taj bedem, bdijmo nad njegovim nedostatcima! Da,
nehaj za našu vjersko-prosvjetnu autonomiju ć nam kobnu
bd
" "8
u ucnost, SIgurnU propast... .
3 Još 19 12. godine pisao j e: ..... našc stranke, naši č i vjerski predstavnici, vajni
miši pruvnlci i drugi akademski naobraženi inteligentni i - ne makoše da narodu protu-
č saddaj našeg toliko željenog ''Statuta'' i prikažu mu koristi vjersko-prosvjetne
autonomije". No, u njegovom uvidu, i u 1918. godini vlada isti odnos: ..... progrnmne
č naših stranaka o proširenju naše vj. - prosvj. autonomje bile (su) i ostale samo -
puke fraze. č organi ne samo da nijesu zagovamli tog najavljenog proširenja,
nego su o tome ć šutjeli. ... č su kl ubovi i njihovi plVaci imali č
posla; nove su vjerske sratješine udarile putem scJcfa; pmvnici i druga inteligencija
zadria.šc svoj visoki pasivitet ... " (Saldb Korkut, Naša vjersko-prosvjetna autonomija,
"Biser", br. 3-4, Mostar, 1.-15. Il, 1918., Ill, str. 39.)
4 Ibn Munib (Sakib Korkut), Kako da razvijemo rad u narodu'!, "Gajre!", III/19l O.,
br. 7-8, Sit. 109.
5 Cit djelo, str. 109.
6 SmijenIo li klonuti duhom? "Biser", l. i 15. juna 1918., Sit. 164.
7 Kako da razvijemo rad u narodu?, cit izd., str. 108.
8 Naša vjersko-prosvjetna autonomija, cit. izd., str. 40.
Sakib Korkut
257
Pojam i preferencija kritike
U takvom š č diskursu isctpljuje se č kon-
formizam ovog modela š č odgovora na apso-
č odnosno, formalno ustavno-pravni režim. Državno-pravna
pozicija autoIlomije sada postaje tlo za prakticiranje č diskursa
ć mada on, kao što smo rekli, nije radikalno č intoniran.
Javni angažman, socijalnu, č i č misao Sak.iba Korkuta
ovdje i tretiramo kao paradigmu tog č diskursa. Njegovo je
mišljenje č č mišljenje pa II torne identificiramo sup-
stancijalno đ njegovog misaonog opusa II cjelini. To je antikon-
č mišljenje, ono koje ne izbjegava rizik, nesigurnosti i egzis-
tencijalne opasnosti.
9
No, mada nije, kao što smo rekli, svoju č misao inspirirao projek-
tima radikalne, revolucional7le destrukcije Režima i đ Bosne
i Hercegovine ispod austrougarske vladavine pa se, dakle, ć u
okvirima Poretka, njegova je, ipak, č misao u predmetnom i
sadržinskom smislu sveobuhvatna, gotovo, recimo to tako, totallla. To
j e kritika koja nema strahopoštovanja, II svjetovnom kontekstu, ni pred
kim i ne libi se da bilo koji ć autoritet ili institucionalni, pa i per-
sonalni, centar emanacije ć oficijelno-režimske i opozicione,
unutarnaciona1ne, interreligij ske, č ekonomske, medijske, oacio-
kratske, č đ i sL, izloži polemi-
č odvažnoj i, uz to, riskantnoj, anatomiji i demistifikaciji. Unutar
takvog poimanja kritike, Korkut ć kritizirati i režimsku, vladinIl poli-
tiku, č djelovanje i kompetencije prorežimskih muslimanskih
vladiIJovaca, 10 đ č koncepcije i promašaje muslimanskih i
9 Zato i nastupa protiv onih ljudi kod kojih je ..... zaborav snažniji od ć udob-
nost č od dužnosti, a obzir č od dostojanstva i ponosa ... ". (Swdleml'šrinu nu
pomolII, "Misbah", br. 22, 23, 24, VI912. · 1913., str. 189.) Omj i nekoliko dntgih
Korkluovih tekstom. što ć biti č sa arebice za naše potrebe, na č
pismo tmnskribirao je Halil Bje/ak Ovdje mu izraiavamo č zahvalnost.
l O Paradigmu takve kritike nalazimo u njegovoj kritici Osmana Nuri ž ć suprot·
stavlj a sc njegovom postavljenju za upravitelja šerijatske č škole, diskreditira ga
kao drzovitog plaK'jatora ć manjkavog, nepofpunog i iskril'ljenog pri·
jevoda Kur'ana, kao č "arabista" Bosanske vlade, č koji je
podupiran od strane vlade, č profesora islamske kul turne historije i nes·
jX)SObnog u vjersko-orijentalllim predmetima, književnog ''prvakn '' hrvatskih //Ius/i·
mana, osobom koja govori č htvatskom govedarštinom", i sL (Osman NI/ri
ž ć p/agim !Neki izvori radnje "Kulturna povijest islama').''Misbah'', I/ 1912-13,
br. 16-17, 18· 19, sa arebice Hali l Bjelak)

258
Sakib Korkut
vanmuslimanskih novina i listova, ali i islamske auion"tete i islamske
tucije toga doba (stratume hodža, muftija i druge uleme, ustanove Ulema-
medžlisa, Vakufske direkcije i 51.)11 kao i svjetovnu muslimansku
inteligenciju, dakle, one intelektualce koje, i to ponekad ne bez pežora-
tivne intonacije, naziva, č

pri tome, iako kritizira inte-
ligenciju II konkretno-historijskom kontekstu i sa neposredno-empirij-
skim povodima, ć on, II našem interpretativnom uvidu, neka od
Ć svojstava inteligencije kao takve. A do toga je ovdje i stalo.
No, i to je važno akcentirati, za razliku od nekih drugih muslimanskih
intelektualaca, kao što smo to ć vidjeli, ć Korlcut kritizirati musli-
mansku svakodnevnu svijest sa pozicija, navodnog, aristokratizma ili
elitizma. Njegova č anatomija muslimanske zajednice, II osnovi,
odnosi sa na islamsku i (Jkademslru elitu, a ne na muslimanski narod II
njegovoj svakodnevnici.
Nadalje, razumljivo, izlazi on izvan svijeta muslimanske zajednice, u
središtu njegove misli nalaze se empirijski, personalni i institucionalni,
akademski, medijski, crkveni i č protagonisti ideja, politike i
prakse croatizacije i srbizacije č muslimana, ali i
akteri č i agresivne pravoslavizadje.
Nije, đ prema našem uvidu, Korkutovo poimanje kritike
đ samo II sadržinskom smislu, dakle, kao kritika koja spram
socijalne zbilje neseiektira, nediskriminira ili neprivilegira vlastite pred-
mete. ć je rekonstruirati i neke elemente koji ulaze u njegov
II O neradu, nehaju i nesposobnosti Ulema medžfisa, (Nekolike na odgovar,
"Misbah", 111912. 13, br. 8.9, sa arebice Hali! Bjelak) o reisu Sulejmanu Sarcu, rijaseru,
rijasellijama i vakufskoj direkciji i st, č piše u vire svojih tekstova kao što su,
naprimjer: č tužne godišnjice, "Musavat", br. 36, 37, 38, 39, 40 i 41, 1911;
Dosadašnji rad i uspjeh našeg Rijaseta, "Musaval", br. 41 , 1911; Sta smo ć
izborom autonomnog ulema-medžlisa. i šIo nas ć ako se ova stanje produži,
"Misbah", 111912· 13, br. 5.
12 Njegov ć neselektivni, nepoltronski č uklon imao je konzekvencije j u
osobnom životu. O tome M. ć piše: ''Od za autonomnu upravu i nove orga-
nizacije Islamaske vjerske zajednice mnogo je č ali kada nije bilo željenog
rezultata, Sakib-ef. je pOCeo i o tome više pisati i kritizirati nered i Č Pratio je i
pisanje drugih o muslimanima i reagirao, kad god je smatrao da je to potrebno. Nije šte-
dio ni svojih prijatelja i istomišljenika, ako je smatrao da su zatajili. Sve je to bio uzrok
da je imao zavidnika i protivnika. đ on je ostao u svojim uvjerenjima postojan
do kraja." (Mahmud ć Istaknuti Bošnjaci, "El Kalem", Drugo dopunjeno izda·
nje, Sarajevo, 1998., str. 161.162.)
Sakib Korlad 259
pojam kritike II užem smislu, clemente koji đ principijelna
đ kritike kao kritike, dakle, njena koncepcijska č i socijalne,
kultume i spoznajne svrhe. Naravano, II vrtlogu č borbi ni Korlrut
se ć konzistentno držati ovih racionalnih dimenzija kritike kao javnog
fenomena nego ć katkada, i sam kritizirati pseudoargumentacijom ili
kvaziracionalnim diskursom, naprimjer logikom ad hominem.
Njegova je kritika č osviještena i racionalno đ A to
č defmira svoj predmet, vrši njegovu č analizu, č je,
potom, sa uvidima II empiriju socijalne zbilje, protuargumentira povi-
jesno, iskustveno, č i koncepcijski te č pozitivno II fanni
tješenja, vlastitih pogleda i anticipacija. U tom smislu ć eksplicitno
ć «Princip je svake polemike, da se raspravlja o predmetu, a ne
autoru, princip je adab islamije, (islamski princip, princ. is!. odgoja, nap.
H. Bjelak) da se nikome ništa bez dokaza ne podvaljuje ... ».13
No, kritika je kod njega i unaprijed đ i đ u njenoj
osnovi, kao ono misaono i vrijednosno ć stoj i njegovo
paJlislamsko stajalište. Ono je onaj apriorij unutar kojeg se onda i
provodi č diskurs. I tu su dati racionalni uzleti, povijesno
ć uvidi, ali i imanentne granice njenih dometa i njene
vjerodostojnosti. U tim okvirma, on je zagovornik č kritike",14
kritike koja, po svojoj svrsi, treba da " ... pomogne i popravi ... " a ne .....
da nebratski navali i ublati."15 Ni komocija u izricanju sudova, ni laiciz-
ma, odnosno nemeritomost u razmatranju, ni bahatost u polemici ne
ulaze II njegov pojam kritike.
16
Otuda, ona mora biti zasnovana na
ekspertnoj podjeli rada, dakle, na č kompetenciji pa ..... je prvi
uvjet dobre kritike svestrano poznavanje predmeta o kojem se govori
... ".17 Istovremeno, ona mora biti č utemeljena na jasnim poj-
movima, precizno definiranim kategorijama, do kraja č i konzis-
tentna u konkluzijama A to podrazwnijeva da č posjeduje
č rasudnu ć odnosno " ... oštro oko i zdravo č
I3 Nekolike na odgovor, cit. izd., str. 8.
14 Kako da razvijemo rad u narodu?, cit. izd., str. lOB.
15 Cit. djelo, str. 108.
16 Ibnl Munib (Sakib Korkut), Malo odgovora Zubidu. ' 'Gajret'', IIV191 O., br. 10, str.
155.
17 Cit. djelo, str. 155.
18 Cit. djelo, str. 155.
260 Sakib Korkut
Panislamizam
Ali, to je č mišljenje iz perspektive introspektivne, dakle, auten-
č č recepcije islama kao aksiornatskog apnorija, a toj recep-
ciji izvorno, cijel im ć pripada Korkut. Islam je, razumljivo, i za
Sakiba Korkuta neupitljivo središte vrijednosnog orijentiranja, sveobu-
hvatni medij socijalne percepcije, č i kulturne kritike, apsolutno
izvorište nonnativnih imperativa i povijesnih anticipacija. Sakib Korkut
je, otuda, islamski mislilac pa ovdje i tretiramo njegovu pUbliciranu
misao kao, II č diskursu pojmljeno, legitiminu paradigmu
islamskog mišljenja na č tlu.
Njegov vrijednosni i misaoni panislamizam, a on se II tim koordinata-
ma ovdje i poima, ne č II pežorativnom smislu, dakle, II smis-
lu savremenih kontrovezi oko fundamentalizma, sa stajališta č
i intolerantnog eVfopocentrizma, tradicionalnih ili moderniziranih
slavenskih predrasuda i demagogija č diskreditacija isla-
ma i muslimanskog svijeta. Naprotiv, njegov se panislamizam, prema
našem uvidu, sastoji samo u tome da se, i II teorijskom, mentalno-vri-
jednosnom i č smislu, cjelina Ć pa i u njenim
socijalno-povijesnim dimenzijama i u njenim konkretno-historijskim
valerima i osebujnostima onovremenog č društ-
va, promatra, percepira, vrednuje iz horizonta islamske dogmatike i
njenih, u dugoj islamskoj tradiciji, priznatih izvora i autoriteta. No,
ć možda i paradoksalno, č misaoni, vrijednosni i
č panislamizam ć biti inhibicija receIX!iji i nekih č
vrijednosti onovremenog zapadnoevropskog i to liberalno pojmljenog
svijeta politike.
U svojoj perceIX!iji identificira on supstancijalno đ islama:
"Jedna od glavnih i najvažnijih osobina Islama, kojom se uzvisuje nad
sve ostale vjere,jest to, što se ne brine samo ahiretskim potrebama svo-
jih vjernika, nego isto tako veliku pažnju ć njihovim materijal-
nim potrebama na ovom svijetu i ć ih kako ć živjeti i udovoljiti
svojim č č dužnostima. Islam ne č da se ljudi "ne
brinu za sutra ... ", on, naprotiv, " ... svojski zagovara rad, marljivost i
nastojanje, da č razvije sve svoje sposobnosti i tako bude koristan
č ljudske zajednice."19 ć ovu djelatnu dimenziju
19 Cit. djelo, str. 156.
Sakib KorIcut 261
kao supstancijalno đ islama, on ć ć "Islam je borba i život,
otpor i energija."20 U islamu nema mjesta kontemplaciji, fatalizmu, apati-
ji, odnosno " ... pasivitetu i klonulosti ... rezignaciji ... ".21 Islam ne prihva-
ta "trulu misao" da su "". "prilike" i "zeman" č od svjesne vjere u pob-
jedu dobra''22 a " ... tu borbu i stavlja u dužnost svakom pojedinicu ...... 23
No, u izvršavanju ovih dužnosti, nisu č ni žene.
24
Unutar takvog
poimanja islama Korkut ć publicirati i islamsku etiku aitmizma, a ona je
sama 'jezgra i č islama: "Islamska je suština - robovanje Bogu (dž.
š.), samilost i ljubav prema zajednici i dobru te zajednice."25
Sa ovog stajališta Karkut ć biti konzistentni č onodobnih islam-
skih ustanova i njihovih personalnih protagonista. A na tlu te kritike,
onda, imperativna pledira: u povratku ovako pojmljenom islamu jeste
temeljna pretpostavka opstanaka i napretka muslimanske zajednice.
Otuda njegov jaVIli poziv: "Vratimo se pravom Islamu i - đ osta-
log - eto nas II prvim redovima č borbe proti zlu, a za dobro i spas
zajednice.
26
20 Sakib Korkut, Emr bil-m aru fi neill' {lnil-munlifer, ''Biser'', IIII1918., br. 5, 6, str. 68.
21 Cil. djelo, str. 68.
22 Cit. djelo, SIT. 68. č je samo kjaflfSko svojstvo", navodi Koticut jednu misao iz
tradicije. (Smijemo li klonuti duhom?, ci t. izd., str. 164.)
23 Emr bil-maruf i nehj ani/-mw/lifer, cit. izd., str. 68.
24 "Neka mije dozvoljeno upozoriti da ajet spominje mumine i muminke i prema tomu
konstatovati da se iz ovog rada ne smije č ženskinje. Na protiv: ono je zaduženo
ovim radom isto tako kao i muškinje, pa valja prekinuti neopravdanim č žene
i adet zamijeniti - šeriatom, a ne obratno. Bogu božije, ženi ženino!." (Cit. djelo, str. 69.)
25 Sakib Korkut , Naša dužnosl prcmafil/wri ijetimima, "Biser", br. 7 i 8, 15. IV 1918.,
III, str. 100. Objavljuje ovaj tekst, č cijeli ć islamskoj etici dobra i altruiz-
ma, II kontekstu posljednjih mj eseci Prvog svjetskog rata. Kritizira indolenciju oficijel-
nih muslimanskih struktura (vakufska direkcij a, ulema-medžlis i sl.) i dijela musliman-
skogjavnog mnijenja (naprimjer, žene koje ignoriraju "islamski poziv žene tješiteljice j
odane skrbnice'') spram zbrinjavanja muslimanski h žrtava, poginulih, ranjenika,
č socijalno deklasiranih i sL
26 Emr bil-mam! i nehj anil-m!lIIlifer, cit. izd., str. 68. pri tome, ć se i na histo-
rijske primjere: Arape koji dok su sl ijedili Kur'an " ... igjahu naprijed i bijahu č
ljudstva ... "; pa na "Turke": "Dok im sultan Irala/m feNe za svoje - igjahu naprijed
i podlagahu svojoj ć ddavu za državom"; na Gazi Husrev-bega i sljedbenike: "Dok
nam Gazi Hurevbezi i njegovi šljedovatelji pravijahu medrese, mektebe, džamije, banje,
š đ musafrrhane i imarele bijesmo svoji na svom: slavni, silni i uvaženi. Jer - rad
llam bijaše u dllhu lslama". (Naša dužnost prema fukari ijetimima, cit. izd., str. 100.)
262
Sakib Korkut
ć ć recepciju koncepta muslimanske autonomije,27
č diskurs i islamsko mišljenje ovdje identificiramo kao č
i vrijednosn! trokut unutar kojeg se ć socijalna, č kulturna i
č misao Sakiba Korkuta.
Inteligencija
Korkutov č diskurs na unutannuslimanskom planu II vidokrugu
ima, đ ostalog, č "svjetovnu", posebno studentsku
inteligenciju. č se oštrica uglavnom odnosi na njihova č
opredjeljenja, na, kao što ć vidjeti, njihovu recepciju politike pro-
s1pskog j pmhfVatskog nacionaliziranja Muslimana, podršku balkan-
skim ratovima protiv Turske, radikalnu evropeizaciju i sl.
No, tl ovom kontekstu njegova se kritika odnosi na č veze i
odnosa đ inteligencije i naroda. Onda se mogu i rekonstruirati
osnovni elementi koji ulaze II njegovo poimanje prirode i socijalno-kul-
turne funkcije inteligencije ć č je njihovog idealizma kojije
izgubio vezu sa empirijorn muslimanske zajednice kao i ignorantskog
ili ravnodušnog odnosa spram afirmacije vjerske i prosvjetno-vakufske
autonomije. č je njihove participacije II procesima vlastita
separisallja i unutarnjem cijepanju muslimanske zajednice.
28
oni su,
svjetovni muslimanski intelektualci, u njegovu č uvidu, č
izgubili vezu sa narodom: "Mi danas imamo č broj č
nu imamo li VJSnih narodnih radenika, a neka na to oni sami odgovore."29
27 Sa rekonstrukcijom č borbe za ovu autonomiju i II duhu njene apologije
Sakib Korlcut ć II više navrata pisati o ovoj temi, naprimjer, ll: Naša \jersko-prosvjet-
na autol/omija (Uspomeni merlwm Ali-bega Firr!l.lSa), "Misbah". I11912-1 3. br- 1-2. str.
12-13; br. 6-7. str. 47-50; br. 8-9. str. 65-66; br. 10-11, sir. 78-81 i br. 18-19, str. 140-142;
Naša vjerskoprosvjetna autol/omija. (Kurlxmima desetogodišnje borbe), "Biser",
IlIJI918., hr. 3-4, str. 39-42; hr. 5-6, str. 75-77; hr. 7-8, str. 113-117; O vukufsko-mcarif
skoj upravi, "Gajret", 1928.
28 Kako da razvijemo rad u Ilarodu ?, cit. izd.
29 Cit djelo, str. l 09. Oni se, prema Korlcutu, proglasima, apelima, rezolucijama ne .....
mogu odužiti 7.a žrtve, što ih narod za njih prinosi. (Cit djelo, str. 109.) ć pita i
odgovarn. Korkut: "Inteligencija! lije dosad uradila, pa da se može pitati Sta sad radi?
Robovala je i robuje fiks ideji. A i sistemu. " (Emr bil-marnfi nellj anil-mllnkjer, cit. izd .•
str. 70.) Isti č uklon ima on i prema "narodnim predstavnicima: ''Uprite mi II usp-
jeh njihova rada, pokažite kakve rezultate njihove borbe i nastojanj a, pa da vas
cmoknem u ruku". (Cit djelo, str. 70.)
Sakib Korkut
263
Otuda i insistira da akademska inteligencija, II okvirima Autonomije ", ..
svojim znanjem č narodu II ć i svojim mu radom pruži najbolji
dokaz, koliko nam je nauka potrebna i Šta sve može nauka č pri
tome insistira najednakosti, pa i II kontekstu socijalnih uslova obrazova-
nja, đ "akademske" i "vjerske" inteligencije.3
1
U njegov č vidokrug uzlazi i vjerska inteHgencija -stratum uleme.
ć se libiti eksplicitne kritike: ", .. treba velik dio uzroka naše kulturne
zakržljalosti tražiti ne II nesposobnosti rase, jer su naši zemljaci drugih
vjera od nas dobro č ne II vjeri i njenim principima, jer je Islam
od zapuštenih Arapa za kratko vrijeme č svjetske č i najkul-
turniji savremeni narod - nego II nesposobnosti i nesavremenosti naše
uleme, koja, mjesto ... da bude Svjetlo ovom narodu - sve se više udalju-
je od zbiljskog života i traži selamet u kojekakvim č i perzij-
skim besmislicama, koje sa Islamom nemaju ništa č ... ".32
Istovremeno ..... naše hodže nemaju absolutno nikakva uticaja na
bosanske muslimane."33 A vaze ... polualimi i bez ikakva saveza sa
sadašnjim potrebama."34 Još ć neposrednije ć "Ulema namje pravi
primjer - kakva ne bi smjela da bude."35 Otuda, II IX'zitivnom kontek-
stu i smatra: "Obrazovati ulemu prema duhu vremena i lišiti je srednjo-
č predrasuda, ako ne više, ono je sigurno isto toliko potrebno kao
i odgojiti akademski obrazovane ljude ... ")6 Uz studij islamskih nauka,
ulema treba da stekne i "svjetsku naobrazbu" kako bi se dobili ljudi " ...
koji ć ć shvatiti i prozreti siruaciju u kojoj se nalazimo i ć udo-
voljiti.uvjetima, koji se moraju stavljati i nalaziti kod ljudi, koji ć danas-
30 Kako da razvijemo rad u narodu?, cit. izd., str. J08.
31 ž ć se za reformu medresa, a ć ''visoki rijaset i vakufski sabor" šio
ne č ništa na toj reformi. Korkut se suprotstavlja produbljavanju "jaza", izmedu
"hodža i inteligencije" ć za "slogu i ć bratstva i jednakosti" unutar mus-
limanske inteligencije. (lbni Munib !Sakib KorkutI, ć sofra" i jednu naša
mahana, "Gajret", IIUI91O., br. ll , str. 175.)
32 Kako da razvijemo rad u narodu?, cit. izd., Sir. 1 JO.
33 Malo odgovora Zahidu, cit. izd., str. 155.
34 Smijemo li klonuti duhom?, cit. izd., str. 163.
35 Emr bil-marnf i nelif anil-mwllg'er, cit djelo, Sir. 70. U ovom kontekstu identificira
njenu nesposobnost da se organizira, bude djelatna, č "Realna rada i organizo-
vana aparata ulema-medžlis niti ima, niti nastoji dobiti." (Cildjelo, str. 70.) U ratnim
okolnostima ne vidi nikave isprike za takvo stanje.
36 Kako da razvijemo rad u narodu?, cit. izd., str. 110.
264
Sakib Korkut
sutra biti nosioci i č Islama i muslimana II ovim zemljama."37 No,
uz nedostatak. "svjetske naobrazbe" ulemi nedostaju i druge vrline,
poput vrline đ sinteza znanja i hrabrosti, snage i ustrajnosti. Za to
i kaže: ''Ta plaše se šušnja, a kamo li da biše imali petlje za kakvu borbu
"odi č ak"" "38
l II nu CIJU ... .
Islam, demokratija i đ
Korkutova percepcija egzistencijalne i povijesno prosperitetne musli-
manske perspektive deducira se iz dva temeljna stajališta. Prvo, kao što
smo vidjeli, II vjerskoj i prosvjetno-vakufskoj autonomiji vidi izboreni
duštveni i pravni okvir za onu perspektivu. Drugo, vidi je II osiguranju
državJjanske jednakosti muslimana i njihove zajednice kao autonomnog
društvenog individuuma. Ovdje je, akcentiramo to, važno osobno
ć i njegova apologija ideja državljanstva i državljanske jednakosti.
Unutarmuslimanske odnose, utemljene na Autonomiji, Korkut osmiš-
ljava na č demokratskog ethosa kojeg, na drugoj strani, izvodi iz
izvome biti islama. Otuda i afinnira osnovni princip Autonomije: " ...
upravlja islamski nanxl putem izabranih organa v.m. uprave ... ".39
Institucije Autonomije moraju biti jedinstvene, centralizirane, ali one su
č " ... voljom naroda i najširih njegovih masa."40
Preferenciju demokratizma neposredno formulira stajalištem " ... da se o
narodu mora raditi sa narodom ... ",41 a muslimanska politika na " ...
narod se može osloniti, jer se nikad nije oglušio korisnoj i islamskoj
akciji."42 Sa tog stajališta, č je prakse val/zakonitosti, uzurpacije
izbornih mandata,43 one praksa po kojoj " ... više naginjemo apsolu-
37 Cit. djelo, Sir. 110.
38 Smijemo li kloniti duhom?, cit. izd., Sir. 162.
39 Sakib Korkur, VakuJsIw-mearifsld prirez.- Mahmud ef Bahtijarel'iclI, "Biser", br.
13-14,1-15. VII, 1918., sir. 205.
40 Cil. djelo, Sir. 205.
41 Cit. djelo, Sir. 203.
42 Nafa duzl/ost premafokari ijetimima, cit. izd., str. 103.
43 Kritika se odnosi na "vanzakonsko stanje" u vakufsko-mearifskim tijelima
(Vakuftko-meariftki priff!Z, cit. djelo, sir. 206.) Provodi ga i vakufski direktor Šerif
ć ć je sistem ugušio narodni glas i pogazio kompetenciju
džcmatske skupštine, na kojoj bi se mogla č narodna volja." (Cit. djelo, sir. 205.)
-
Sakib Kor/cul 265
tizmu ... "44 i koja promovira bimkratizam II funkcioniranju islamskih
ustanova.
45
č je politike koja preferira "teror klika" i, umjesto
č i zbiljskog rada II narodu, drži se teoretiziranja, krutosti, šabloniz-
rna i osobnog uti1itarizma. To je politika, koja, II njegovom č
diskursu, ne vodi afinnaciji izvornih, demokratskih islamskih insti tucija.
Džematska skupština je ta temeljna institucija, " ... divna demokratska i
islamska ustanova"46 koja je đ i Štatutom Autonomije. Po "Štatu-
tu" ona je ", .. ne samo vlasna - nego i dužna ć i č o svim
važnijim vjerskim poslovima svog džemata."47 Ona je narodu najbliži
O1gan48 i preko nje narod treba da upravlja muslimanskim ustanovama.
Muslimanski intelektualni JX)tencijal, i akademski i vjerski, treba da se
koncentrira i objektivira upravo unutar ove temeljne islamske
demokratske institucije.
49
Unutar nje treba da se fonnulira muslimansko
javno mnijenje, a muslimanska inteligencija i islamske institucije moraju
mu " ... davati prilike da se mogne nesmetano manifestirati."50
Demokratija unutar islamske zajednice, II njegovim predstavama,
đ ne č - instituciju đ Sto su njegove vrline? Kao što
smo vidjeli, prije svega, njemu ne pripada nikakva politika apsolutizma.
Nadalje, islam "' ... zabacuje prvenstvo degerisane aristokracije i nepatri-
č plutokratije ... ".51 đ je, đ č znanja, no, u islamu " .. .
vrijedi samo takovo znanje, koje je spojeno sa duševnom snagom,
44 Kako da razl'ijemo rad u narodu? cit. izd., str. 108.
45 U njegovom č uvidu mentalitet birokratizma karakterizira, prije svega,
č i strukture koje upravljaju vakufima. (Vukufskn-meurifski prirez, cit. izd., StI.
203.) Upravo " ... zaslugom birokratizma, što danas u punomjeku cvate u vakufskoj cen-
trali zaboravljena su i imena tih korisnih ustanova .. ", dakle, ..... džematskih medžlisa, pa
džematskih i kotarskih skupština ... ". (Emr bil-marnf i nehi allil-mun/.;jer, cit. izd., str.
70.) A ovaj birokratizam ima razorne posljedice i u radu vakufskog sabora.
46 Kako da razvijemo rad 1/ narodu?, cit. izd., str. 108.
47 Cit. djelo, str. 108.
48 Vakufoko-meariftki prirez, cit. izd., str. 205.
49 "Mjesto II tijesne vakufske kancelarije zagjimo II narod, i održimo što više džematskih
skupština, ć na njima zamrlu narodnu svijest? Tu neka nam bude polje rada i tu
č propagandu! Tu treba da se osjeti život i tu treba, da komšije pokažu, šta
mogu i koliko mogu!. .. ". (Kako da razvijemo rad u narodil? cit. izd., str .. 108.)
50 Cit. djelo, str. 109.
51 Smijemo li kloniti duhom? cit. izd., str. 162.
266 Sakib Korkut
ž š ć i životnom š ć Otuda ć "Znanje i smjelost
to su uvijeti, da neko može preuzeti votstvo islamske zajednice."53
Islamske đ II č liku, su ljudi snage i č i " ... akci-
je i energije ... ",54 to su ljudi borbenosti, pouzdanja i izdržljivosti. ss
ć ć svoje islamsko poimanje vrlina đ Kadrut
ć "Svjestan vogia pred - svjesnim šljedbenicima."56
Ali, ć JIarodIlo pravo na protest i pobunu spram unutannusli-
manskih defonniteta i njegovih aktera. Pozva6e ga da više ne bude
"dremovan narod"57 i da svojom akcijom ne bude više "zapušten i
napušten narod"58, Nije, medutim, ni on bez krivice za patologiju
unutar elite muslimanske ć "Pa ipakje za sve najkrivlji - narod, jer
kukavno motri i ne traži izlaza. on bi to morao otvoreno š č .. ,", S9
Kritika evropocentizma
Sakib Korkut je č recepcij e evropskih vrijednosti i to onako kako
se ona vrši i publicira unutar muslimanskih č Smatra da
je " ... kod nas zavladala pošast poglješno ć ' evropejštine'."60
Evropocentrizam se kultno promovira i u toj mjeri da svaki č
odnos spram "crvopej štine" zadobija javne etikete "reakcionarnosti" i
"udaranjem na kulturu".61 Otuda je .... . ušutkana gotovo svaka kritika"
č idolatrijske evropeizacije muslimanske zajednice ć i u
sferi obrazovanja {Xlsebno pa je, zbog toga " ... pravac našeg prosvj etnog
rada haman sasvim č ... ".62
52 Cit. djelo, str. 162.
53 Cit.djelo, str. 162.
54 Cit. djelo, str. 162.
55 Cit. djelo, str. 162.
56 Cit. dj elo, str. 164.
57 Cit. djelo, str. 165.
58 Cit. djelo, str. 164.
59 Emr bil-maruf j lIehj a"il-l1Iunkjer, cit. izd, str. 71. No, i tu figuriraj u š ć
okolnosti: muslimanska masa ..... ne begeniše i galami", ali ne ma kako bi ostvarila
svoju volju: "Tapa u mraku, jer joj fali - dobro vOlStvO." (Vakuftko-mearifski prirez, cit.
izd., str. 204.)
60 č sofra" i jedna đ mahana, cit. izd., str. 175.
61 Cit. djelo, str. 175.
62 Cit. dj elo, str. 175.
Sakib KorIcut
267
on se, bez obzira na č recepciju evropeizacije, ne libi da II
č diskursu interpretira tu "pošast" i upozorava " ... na štetnost
ovog pravca i zle posljedice. koje ć iz ovakog rada neminovno slijedi-
ti."63 Umjesto što se pozivaju na ..... govore palih i sadašqjib evropskih
i č diplomata", muslimani treba da se oslanjaju na uputu " ...
svete svoje knjige, kojaje visoko iznad č raspredanja i nadmudri-
vanja č i zakukuljenih sadašnjih č mudraca i filozo-
fa. "64 Sa stanovišta naše č intetpretacije, II č
odnosu spram neselektivne recepcije "evropeizacije", Korkut piše:
"Vrlo se je lijepo oduševljavati za Evropu i unositi njezine korisne
tekovine, nu treba ujedno odbaciti kojekakve uticaje i pažnju posvetiti
č kojim ć se te tekovine kod nas ukalemiti."65 Pri tome, respek-
ć povijesnu ulogu islama u kulturnom razvoju Evrope, on ć ć
" ... iz Evrope može (se) gledati Istoku i grijati zrakama, koje su davale
život i snagu od nas kud i kamo snažnijim i kulturnijim narodima."66
Ne prihvata teze kako su se ..... naši zemljaci rano probudili i izmakli nam
radi svoje - vjere i č života ... kao i zbog pravovremene recepci-
je eVTOpske prosvjete. Kao što samo vidjeli, u samom islamu ne vidi inhi-
bitorske faktore muslimanskog napredovanja, ć da "islamske
zapovijedi" ć ... od šljedbenika Islama č element reda i rada, koji
ć ć udovoljiti svojim dužnostima prem Stvoritelju i okolici svojoj.''68
Muslimansko zaostajanje nije rezultat islama, jer kad bi ono bilo " ... pošl-
jedica č stogodišnje orijentalne vladavine, onda ga se ni Bugari ni
Grci, koji su od nas mnogo bliži Orijentu, ne biše mogli tako brzo otresti,
pa bi i oni bili u zastoju kao i mi."69 Sukrivica je, po njego-vom mišljen-
ju, u akademskoj inteligenciji i u ulemi: "Oh, kako si griješan, islamski
narode, kako ste krivi hodže i inteligencija! ... ".10
63 Diskriminacija vjerskih škola, u pogledu uslova i sadržaja obrazovanja, spram
"evropeiziranih" škola za č neposredni je povod Korkutovc javne inter-
vencije.
64 Naša dužnost prema/llkari ijetimima. Biser, cit. izd. , str. 100.
65 Malo odgovora Zahidu, cit. izd., str. 156.
66 Cit. djelo, str. 156.
67 Cit. djelo, str. 156.
68 Cit. djelo, str. 156,
69 Cit. djelo, str. 155.
70 Cit. djelo, str. 157.
-
268 Sakib Korkut
Misionarstvo
U najrelevatnije dimenzije Korkutovogjavnog diskursa ovdje umtava-
mo njegovu racionalnll demistifikaciju, upravo na evropskom Zapadu
ć fenomena nacionalnog misionarstva-mesijallstva.
71
On
zna za povijesnu i savremenu egzistenciju tog fenomena.
n
No, njego-
va je č misao koncentrirana na njegovu dekonstrukciju II liku " ...
fraza o kulturnoj misiji državica Balkanskog saveza ... ".73 Ovdje se, II
njegovom uvidu, fenomen nacionalnog misionarstva - mesijanstvajavlja
kao predstava o ekskluzivnoj "kulturnoj", ć "oslobodi-
č misiji Srbije, Crne Gore, Bugarske i č

č je, dakle, o
predstavama po kojima "balkanske državice" ć i, II konkretno-
historijskoj praksi, II fonni anti turskog rata, posebno, provode " ... odano
služenje civilizaciji ... ", jer, II njihovoj ideološkoj preparaciji, na djeluje,
navodno, " ... borba protiv vaIVarstvu i azijatsvu, uzvišeni progon-tirani-
je i sveta borba za - slobodu i prava č ... ".7
5
Racionalnu dekon-
strukciju ovog, recimo to tako, č misionarstva vrši on na
osnovu uvida u njegovo povijesno porijeklo, analizom njegovih ofici-
jelnih č fonnulacija i, što je najvažnije, uvidom II empiriju
balkanskih ratova protiv Turske.
Predstave o državno-nacionalnom i kulturnom misionarstvu kao misiji
civiliziranja i đ Drugog, pri tome vrijednosno nižeg, primi-
tivnog, pretkultumog,76 opravdano ć konstatirati, sasvim su anahrone,
71 Ova dva termina, mada se mogu diferencirati, ovdje upotrebljavamo u sinonimnom
smislu.
72 U tom smislu on:zna kako su č autopredstave o nacionalno-kulrurnom misio-
nan;tvu figurirajute i " ... u č Rusiji, kolijevci i zaštitnici pravoslavlja i slovenstva
... u č Italiji, klerikalnoj kalvinsko-protestantskoj Engleskoj i - 'liberalnoj'
Francuskoj." (Sakib Korkut, Savremene[raze, "Misbah", br. 3-4, I11912.-1913., str. 19,
sa arebice Halil BjeJak)
73 Cil. djelo, str. 19.
74 Balkanski ratovi, to treba imati u vidu, su onaj konkretno-povijesni kontekst unutar
kojeg Korkut č analizira i demistificira ove č misionarske
predstave.
75 Savremenefraze, cit. izd., str. 20.
76 Ideologije č pansrbinna i pankroatizma unutar lih ć pred-
stava posebno gorljivo i č "slikaju" muslimansku zajednicu da bi upravo s njima
i "legitimiralc" svoje, navodno, ć poslanje. Sam Korkut ć
identificirati taj fenomen č dehwnanizacije Bošnjaka muslimana i
dcmistificirati njcgove motive i svrhc.
Sakib Korkut 269
povijesno č iz svijeta srednjovjekovnih fantazmagorija i iracionaliz-
ma. U tom smislu, za te predstave ć ć č š ć fana-
tizam i ništa drugo."77 Otuda, u ovim predstavama o državno-nacional-
nom i kulturno-civilizacijskom poslanju vidi on novo izdanje " ...
Baroarosa i Rikan:Ia, Akvinskih i č franjevaca pod bugarskom
krunom i u bugarskom šajku."78 č to tako, č predstave
o nacionalnom misionarstvu, sa svojim izlivima intolerancije, antihuma-
nizIna i neliberalizma, i u balkanskim verzijama, jesu sastavni dio " ...
č nazadnog i balkanskog evropejstva ... ".1
9
Te predstave nemaju svoje utemljenje, u njegovom uvidu, ni u povijesnoj
ni u onovremeno aktuelnoj praksi balkanskih dlŽavica. Demantiraju,
naprimjer, utemeljenost tih predstava, historijski č konstatira Koricut,
njihove anticivi1izacijske diktature i strahovlade.
80
Demantira ih anticivi-
lizacijska, genocidna praksa dri:ava koje preuzimaju na sebe navodnu kul-
tumo-civilizacijsku misiju što se ponajbolje pokazuje u njihovom anticiv-
ilizacijskom progonu i genocidnom uništavanju muslimana.
81
Napokon, masovni č protiv muslimanskog civilnog stanovništva
u balkanskim ratovima do kraja demaskiraju iluziju njihovih misionar-
77 Savremene fraze, cit. izd., str. 20.
78 Cit djelo, sU". 20.
79 Cit. djelo, str. 22. Naravno, sa turkofilskog stanovišta, Korirut ć preferirati u odno..
su na evropcjs[Vo, osmansku i islamsku superiornost u pogledu recepcije i respekta to..
lerancije, ć o "liberalnost! Turaka" i hipostazirati " ... nenadkriljivu htu1lanost i
civilizaciju Osmanlija ... ". (Cit djelo, SIT. 21 .. )
80 Ta je praksa do kraja antikultuma i anticivil izacijska. Ne može se govoriti, naprim-
jer, o " ... kulturnoj misiji jedne Crne gore ... č kralju i njegovim vladama bijahu
ć ž č stranice skoro svih uvaženih južnoslovenskih dnevnika i drugih
listova, koj i pobi, orobi, zasužnji ili progna sve slobodnije narodne lj ude i cmogorslru
inteligenciju i č pedesetogodišnjicu str'.thovladanja pozdraviše isti ti ljudi i isti ti lis-
tovi ž š ć navalama i najprostijim grdnjama." (Cil. djelo, str. 19.)
81 Ilustrira to Korkut: đ od ropskogjanna traži i ć da provodi Bugarska,
koja je podjannila sve što nije š ć koja je onako malena i nejaka, za
lridesetak godina pretvorila više džamija u crkve, nego li je Turska kroz cijelo vrijeme
svog šestogodišnjeg opstanka (Xldžamijila crkava." (Cil djelo, str. 20.) Isto vrijedi i za
Srbiju: đ ć da provodi Srbija, koja je ne samo podjarmila nego i - istri-
jebila gotovo sve šIo se je ponosilo islamom, i u kojoj danas nema gotovo ni traga silnom
islamskom hajiratu i kulturnim islamskim č " (Cit. djelo, str. 20.)
270 Sakib Kor/wt
skih autopredstava.
82
Anticivilizacijski karakter ovih predstava-ideo-
logija-politika pokazuje se i II oficijelnoj racionalizaciji balkanskih rato-
va protiv Turske kao ratova "krsta protu mjeseca", dakle, kao vjersko-
krstaških ratova protivazijatizrna i islama.
83
Fraze i predstave o kul-
tumo-civilizacijskoj misiji balkanskih država, II njegovu č uvidu,
nisu ništa drugo do " ... uzaludno prikrivanje borbe i mržnje š ć
proti islamu i muslimanima ... " (pod. S. K ).84
Neovisno od ove sirnplifikacije, sasvim racionalno, mesijanske-misiona-
rske predstave vidi on kao javni izraz "samoobmana", "neiskrenosti i lice-
mjerstva", ''podlosti i opsjenjivanja",85 lažne "kulturnosti inaprednosti",
lažnog "slobodoumlja i liberalnosti''86 i sl. Uz to, mada zna da su ovakve
anticivilizacijske predstave, ideologije i politike nastale na evropskom
Zapadu, protestira zbog evropske tolerancije zbiljske politike državnog
82 Zato i govori o tome kako se iza onih fraza i predstava kriju " ... č nasny·;vosti
ovog antikultumog, nehumanog i barbarskog fanatizma i krvološtva ... ". (Cit djelo, str.
19.)
83 Tako, naprimjer, bugarski car Turskoj ..... navješta križarsku vojnu i č svojoj vojs-
ci: 'U borbu za krsl protu polumjeseca' ". (Cit djelo, str. 21.) Korkul u ovom kontekstu
racionalno demonri ra i predstavu o "borbi prolivazijatstva" kao bitnoj dimenziji
skrivenih motiva autopredstave o J...l.Il!umom mesijanizmu, pa ć tim "zaštimicima 'kul-
ture' i 'civilizacije'" ć kako se " ... azijatstvo u ovom č progoni đ azija!.
stvom, jer, kolijevka š ć što ga na vršcima svojih bajoneta i topovskih tanadi
nose do zuba naoružani balkanski nosioci kulture, nije u Moskvi ili Sofiji nego Palestini,
koja bez ikakve revolte mimo napreduje pod upravom tih Azijata, u se rukama ·
prh·olom ; č svih š ć frakcija - nalazi i č naj svetijeg hrama u
Jerusalemu .... ". (Cit. djelo, str. 21.)
84 Cit djelo, str. 21. Treba akcentirali kako č elementi nacionalno-driavnog mesi-
janstva i njegovih ideologijskih funkcija, kako ih nalazimo identi ficiranim II
Korkutovim uvidima, ulaze, zapravo, u supstancijalna đ nacionalnog mesi-
janstva ć pa i onoga koji se artikulirao na evropskom Zapadu. O komparativnom
pregledu tih đ vidjeti u: Esad ć Ideologija nacjOl1all1jog mesijanstvo,
ć Kongresa š č intelckrualaca, Sarajevo, \999.
85 Cit. djelo, str. 19.
86 Cit. djelo, str. 21.
Sakib Korkut
27l
č koji se krije iza ovih predstava.
87
Ove racionalne uvide, đ
ne degradira i to što zbilju balkanskih ratova Korleut percipira iz perspek-
tive osobnog turkofilstva
88
o ć tek biti č
Prozelitizam
U tijesnoj vezi sa č doktrinom, kulturom, te ideologijom
državno-nacionalnog misionarenja kao, navodnog, poslanja "civilizira-
nja", "kultiviranja" i đ Drugog. jest, II našoj interpretaciji, i
poseban oblik religijskog mesijanizma - prozelitizam. Zapravo, forrnuli-
mjmo to tako, misija š ć "pokrštavanja" od č je bila sas-
tavni dio teologijskih racionalizacija svjetovnog državno-nacionalnog
mesijanstva kao kolonijalnog porobljavanja. Bila je njegova religijska
nadopuna, argwnentacija i apologija č politike evroat-
lantskog svijeta dr.t.ava i naroda.
I Sakib Karkut zna ne samo za empirijske č njegovog praktici-
ranja što ga, naravno, primarno iritira i motivira najavni angažman. On,
razumljivo, zna i za prozelitizam kao historijski fenomen. No, promatra
ga u onodobnom južnoslovenskom i, primamo, u č
kom kontekstu. Pri tome, publicira, u našoj intetpretaciji, i teorijski i kon-
cepcijski, zanimljive i relevantne uvide u njegovu prirodu.
89
Fenomen
87 U tom smislu ć pisati: ć Ewupa., ta č gluma i neiskrenost, mimo je
đ i slatko se smijala ovoj srbijanskoj komediji na č islamske Turske ... ",
(cil djel. str. 21.) a č je o pretenziji Srba srbijanaca i crnogoraca da nakon "osvete
Kosova" ... .. zapate č Zapadne prosvjete". (Ci t. djelo, str. 22.) Još jednom kritizira
evropsku toleranciju č koji se vrše (xl<! fonnom i predstavom o "kulturnoj misiji"
balkanskih država. Ljudi koji govore o ..... pravima č slobodi savjesti i opredje-
ljenja ... ", ipak: "Gnne na Srednji vijek i nj egovu vjersku netrpeljivost, đ i
zgražaju se nad žrtvama inkvizicije, a mimo gledaju na žrtve Tutrakana, Žištova i drugih
islamskih sela uz Dunav, i ne protestvuju proti č i č osnovanoj jedino na
sili Muzerovih pušaka i Šnajderovih topova ... ". (Cit djelo, str. 20.)
88 Manifestira se ono, da ga ovdje tek ilustriramo, i u njegovom uvjerenj u kako
Osmanlije u ovim ratovima ne rade ništa drugo do što isplUljavaju svoju " ... dužnost-
odbranu domovine i č pradjedovskih amaneta", a osmanlijski proglas koji ovu
dužnost promovira smatra izrazom humanosti, dostojanstva i č (Cit. djelo, str.
20.) Oni zastupaju "miroljubivu politiku" pa, citira KoriM sultanov proglas, " ... poštu-
ju prava svih naroda ... ", ..... nemaj u č pretenzija ni proti jednoj državi i prema
lome traže, da i kod drugih đ na iste nakane." (Cit. djeto, sir. 20.)
89 Naša je historiografija, razwnljivo, ukazivala na povijest prozelitizma iz ovog vreo
mena. Nema nijedne studije koja se bavi austrougarskom vladavinom u Bosni i Herce·
272
Sakib KOI"kut
č prozelitizma, koji se neskriveno promovira i agitira II vrhovi-
ma č Crkve i kod Slovenaca i kod Hrvata, 90 stoji II žiži Korkuto-
vog č diskursa. Njegovi empirijski, i uz to koncepcijski i paradig-
č akteri II Bosni i Hercegovini su Josip Štadler
91
i sljedbenici. oni
su, naravno, i sa njegovog, ali i sa kulturno-civilizacijskog stanovišta
uopšte, problem, dakle, nisu sama po sebi poželjna, nonnalna, racionalna
stvarnost. pri tome ć JXlsreduju njegov č diskurs, ali i
teorijski, koncepcijski, povijesni i, ustvrdirno to, sa stanovišta humani-
č demokratske i emancipatorski orijentirane misli i politike, č
uvidi.
Promatra ga, taj fenomen prozelitizma, i II kontekstu državne austro-
ugarske JX>litike. Ne libi se da javno publicira svoju kritiku vladine poli-
tike ć i II pogledu njene tolerancije č prozelitizma posebno.
Ona je inkonzistentna II svojoj religijskoj politici pa, uz propisane
zakonske nonne, ipak tolerira Stadlerov č prozelitizam.
92
govini koja ne registrira i č empirijske primjere, posebno č prozelitizma.
No, nije, iz same svoje biti, mogla rekonstruirati i njegove strukturalne, konceptualne,
č dimenzije. One se otkrivaju sada sa uvidima Sakiba Korkuta.
90 Korkut navodi, naprimjer, kako kod Slovenaca postoje kasice u koje vjemici ubaci-
ju novac a na kojima piše: "Za pokrštenje bos. č muhamedanaca". I hrvats-
ki biskup dr. ć zanesen hrvatskim mesijanstvom kao poslanjem "bedema
š ć u "narodu hrvatskom" vidi božanskim đ dat narod poslan "na
č žetvu č vjere" pa č "Eto narode hrvatski, na nawnu providnosti
u savijetu je Trojednoga Boga _ . č da preuzmeš megju rogjednom ć
koja bijehu krivnjom kobnih č kroz ć godina podijeljena, JXlslanstvo uje-
dinjenja. " I splitski list Dan, list pod pokroviteljstvom pomenutog biskupa, propagira
č stanovište: Hrvatima je božije đ namijenilo da, pod njihovom misi-
jom, balkanskl narodi " ... postanu ono, što SII i pnje bili - katolici". ć pozici-
ju č prozelitizma i dr. Pazman, pripadnik stranke dr. Franka, u hrvatskom
saboru dao je izjavu kako su muslimani " ... idolopoklonici, oni su bezbožnici ", jer nji-
hov bog "je kriv bog. idor'. (Svi navodi su dati prema: Sakib Korkut, Baja lazi, hall,
bau! ... , "Biser", br. 17-20,1918., str. 277.)
91 Korleut ne štedi č da bi deskribirao Štadl era u njegovoj prozelitskoj aktivnosti:
on je " ... naš stari znanac i dušmanin, naš bajunetama š ć i favorizirani č i
- naravni protivnik ... ". Onje akter ..... č i č naših žcna i naše č ... ", on
je ..... matori i zgrbljeni č ć ... ". (Stadferovština na pomolu, cit. izd., str. 189.)
92 Vlada ministra Bjelinskog ..... napravila se je i slijepom i gluhom, pa niti vidi ni ti
ć otvorenog i javnog omalovažavanja jednog driavnog zakona. Stadler joj š Ć
(otvoreno) prkosi i izrugava se njezinim naredbama i odredbama, on otvoreno
proklamira prednost papinih odredaba nad državnim zakonima, lli naša vlada niti ga
hapsi, niti mu č javnu agitaciju i otfKlT protiv suverenosti države i njenih ustanova.
Sakib KO/"kut
273
Promatra, nadalje, taj prozelitizam, kao rijetko koji mislilac j publicista
svoga vremena, i II tome je č pa zaslužuju njegove ideje i savre-
meni respekt, tako što misli relacije izmedu državnog suvereniteta i, navo-
dnog, suvereniteta pape. Štadlerov prozelitizam, zapravo, demonstrira
suverenitet papinstva nad državnim suverenitetom što i teorijski i č
Korkut kritizira i odbacuje. Zato istupa protiv teza o " ... neobaveznosti
zemaljskih zakona, koje ne blagoslovi rimski papa ... ",93 i politike, koja
konzistentno tom stanovištu, ne priznaje i ignorira « ... naredbe glede
prelaza iz jedne vjere II drugu ... ".94 on zna, zapravo, da štadlerovski
prozelitizam ima i vanreligijsku, ž č dimenziju a to, po
našem mišljenju, II njegovoj č percepciji, č da on izražava " ...
njegovu želju podržavanja države II državi ... ".95 Na pitanje koje sam
postavlja: "Ili su kod nas č papinske bule, ili zemaljski pozitivni
zakoni», ć on eksplicitan odgovor: pledira za državni suverenitet i suv-
erenitet državnog zakonodavstva spram papinskih uzurpacija.
Jednostavno, sasvim u duhu savremenih a civilno-demokratskih svjeto-
nazora, Korkut stoji na stanovištu da ideja državnog suvereniteta treba biti
preferirana spram anahronog, srednjevjekovnog č uni-
verzalizma. Otuda podržava politiku suprotstavljanja " ... tutorstvu pape i
njegova namjesnika na stolici Vrhbosanske nadbiskupuje."96
Potom promatra ga i u kontekstu ljudskih prava i sloboda. Njegova kri-
tika prozelitizma č afinnaciju đ prava: prozelitizam je,
u njegovom uvidu, najgrublji oblik njihove suspenzije. on je eksplicitni
oblik ignorancije i neposredne negacije lj udskih prava i sloboda. Zato ć
i č kako je prozelitizam č rx>imanje ''prava
Interpretira prozelitizam u kontekstu konceptualnih odnosa izmedu
vjerske i nacionalne identifikacije te ga smatra, recimo to tako, empirij-
skim dokazom demagoškog karaktera teza o razdvojenosti vjere i naci-
je. Onodobna praksa prozelitizma pokazuje kako u sferu idologijsko-
Štaviše ona progoni one koji prigovaraju ovoj agitaciji i otporu, a pred ŠtadIerov stan
šalje policiju i vojsku, da ga zašti ti od tobožnje opasnosti insulta. Mi, drLimo, da ć ova
vojna ' 'parada'' postignuti to, da se Štadler još uviše ustali i č na svom V!lnzakon-
skom stajalištu." Cit. djelo, str. 190.)
93 Cit. djelo, str. 189.
94 Cit. djelo, Sir. 189.
95 Cit. djelo, sir. 191.
96 Cit. djelo, str. 189.
274 Sakib Korku!
č demagogije tako i II domen agresivnog č prag-
matizma spada masovno recipirana teza o razdvojenosti vjere i nacije,
odnosno vjerske i nacionalne identifikacije: identifikacija č
i hrvatstva, II njegovim uvidima, upravo II prozelitizmu dobija svoju
punu potvrdu.
I napokon, mada ne i na kraju, II kontekstu muslimanskih odgovora i
muslimanske "vjerske''97 i "narodne" politike, promatra prozelitizam
kao jedan od izraza njene benignosti i naivnosti. U ovom kontekstu kri-
tizira šutnju nekih muslimanskih novina,98 ali i indolentan odnos musli-
manske reprezentacije II bosanskom Saboru prema politici prozelitizma.
Umjesto da insistiraju na diskreditaciji vlade, ", .. naši saboraši ć da
vide II ovakom držanju vlade nikakve pogriješke, nego joj bez skrupu-
la đ svoje usluge i traže bazu za sastav radne ć o •• Ovo je novi
specijalitet JXlsianske 'politike'! ... ".99 ć ovaj fenomen, mus-
limanska saborska reprezentacija, zapravo, ignorira ć politiku
muslimanskih " ... đ i č prava".IOOOtuda, opomin-
je i č joj, bez potpunog č đ i č č
prava - a č bez potpune đ slobode vjeroispovijesti
- ne mogu njeni akteri ni pomišljati na potporu i soli-
97 Muslimanska ''vjerska'' vlast nema adekvatnog odgovora na strategiju, politiku i
praksu prozelitizma. Naprimjer, dok ..... č i pravoslavni ć smjestiše u
Slavoniju na hiljade sirote djece ... ", pa ..... nam Slavonija hrani više č nego li ih
je u tako-.zvanom "vakufskom" sirotištu ... " (Naša dužnost prema fulwri ijetimima, cit.
izd., str. 103.), ulema-medžlis ne poduzima nikakvu akciju kako bi saniral a ć
č motive ovakvog "altruizma". I ć ulema-medžilis ne pokazuje ni
sposobnost ni volju da parira č prozelitizmu. ć ć u tom kontek-
sm, pisati: "Ulcma-medžilis nema nikakova lista ni li se ko od njih sad bavi perom.
Ni1rud ne hodaju, niti su i II kakvu dodiru sa narodom. Take su nam i muftije. Nili pišu,
niti č kakavu akciju. Obagji koji mckteb i gradsku džamiju i - Bog te veselio.
Niti sc sastaju niti zdogovaraju, a kamo li da rukovode odgojem naše srednjoškolske i
druge omladine. Ko od njih može i doviknuti Dru Š ć da j ne spominjenmo Dr
ć i njegovu nmogostruku dj elatnost" (Baja lazi, bau. bau! .... ci!. izd., str. 278.)
98 "Mi sc ne č šutnji ' Novog vakta'jer ga đ i inspirišu rawi ... 'anonimusi'
i poznati hulitelji 'Menšure'''. CStadlerovština Ila pomolu, cit izd., str. 190.) Sa ironijom
piše o šutnji i nekih predstavnika nekadašnje Narodne orgalli2acije i nekadašanjih bora-
ca protiv štadlerovštine i ne prihvata tezu o prozelitizmu kao manifestaciji i dokaz dje-
latnog "muslimansko-hrvatskog pakta". (Cit djelo, str. 190.)
99 Cit djelo, str. 190.
100 Cil djelo, str. 190.
Sakib KarkuI 275
damast našeg milieta.1
01
Zato, ć da vlada " ... ili ć ili ne može
pribaviti č respekta zakonskom propisu o slobodi volje i savjesti,
koje su č i našim 'krnjim' ustavom ... ",102 i pledira radikalnu
politiku ignorancije muslimanske participacije II javnom živom. 103
Ljudska prava i đ odnosi
Njegova kritika državno-nacionalnog mesijanstva i religijskog prozeli-
tizma kao njegove bitne dimenzije osim toga što proizilazi iz pansilam-
skog diskursa, dakle, racionalno utemeljene apologije muslimanske
egzistencije na č i balkanskim prostorima pred
š ć i to djelatno š ć pretenzijama, nosi II sebi
recepciju i val/islamskih, a to č evropskih vn"jednosti. I iz njihove
sadržine vrši se ona kritika. One su inkompatibilne č prozeli-
tizInu. Suh1imiraju se te vrijednosti i kod Korkuta II sintagmi ljudska
prava. Sakib Korkut, dak1e, i II ono doba, zna za fenomen ljudskih prava
i stoji na stanovištu njihove apologije.
No, što podrazumijeva pod ljudskim pravima, a govori o tim pravima li
sintagmi " ... đ i č prava", l04 posebno unutar mul-
tireligijskog i pod austrougarskim apsolutizmom ć bosan-
č društva?
Govori on, zapravo, o ljudskim pravima u kontekstu identiftkacije
č Muslimana kao Evropljana. I sebe u osobnom
individualitetu i Muslimane II Bosni i Hercegovini, dakle, smatra " ...
lj udima i Evropljanima ...... 105 Njegov misaoni i vjerski panis/amizam,
vidimo, ne ignorira svijest o č muslimanima kao
101 Cit djelo, str. 190.
102 Cit. djelo, str. 190.
103 "S toga su naši 'zastupnici' dužni toj vladi pokazati i djelom dokazati, da predstavlja-
ju slobodan narod, a ne č roblje, i staviti joj na znanje, da bez đ sloboda
nema niti može biti ni č rada ni saborovanja. Vladi se mora jasno i nedvoum-
no izjaviti, da bez ć štadlerovskih hira nema i ne može biti muslimanskog djelo-
vanja u javnim poslovima." (Cit djelo, str. \90.)
104 Cit. djelo, str. 190.
105 Savremene fraze, cil izd., str. 21.
276 Sakib KorIcut
jednom od evropskih naroda.
106
No, istovremeno muslimane II BiH
smatra ", .. istinskim ljubiteljima snošljivosti i č .. ,",107 Otuda,
i II tom kontekstu, pod ljudskim pravima, prije svega, podrazumijeva " ...
zaštitu i đ slobode vjeroispovijesti ... "108 i, uopšte, slobode
"volje" i slobode "savjesti" ,I 09 Ove su slobode ", .. najsvetije pravo ... " i
" b·j· ž· j bodn č . ka " 110
... o )a s o a oVJe ....
Nadalje, uz slobodu vjeroispovijesti, II pravnom diskursu ć II
ova prava uvrštava Korleut i pravo na pravnu, odnosno, državljansku
ravnopravnost ijedllakostpred Zakonom. U tom smislu i pisati: "Bez
ravnopravnosti svih đ pred zakonom nema i ne može biti mira i
poretka."lll Politika hegemonije, II njegovom č uvidu, neposred-
no ugrožava ideju ravnopravnosti i pravne jednakosti đ indi-
vidua.
112
Ona je, II osnovi, u njegovim, istina imanentno ć a u
toj imanenciji ovdje tu ideju i dij agnosticiramo, uvidima, č
ideja. A ethos jednakosti i ravnopravnosti pripada č
civilnom društvu sloboda. Ova prava i ove slobode moraju č po
njegovom mišljenju, na prethodnom, apn·ornom respektiranju ideje i
ustanove Prava i Zakona te se, otuda, i zalaže za eliminaciju svakog
"vanzakonskog stanja" i za uvažavanje "... bosanskih zemaljskih
zakona ... " 113 pa recepciju ideje pravne države tretiramo kao jedan
izraz njegove pravile kulture koja ga legitimira kao važnog sudionika u
historiji socijalne i č misli Bosne i Hercegovine.
106 Ova svijest je od osobite važnosti ć da je u č ideologiji figuri-
rala agresivna predrasuda o muslimanima kao azijatima, Turcima, Osmanlijama, jed-
nom č stranom, importiranom "tijelu" na tlu Bosne i Hercegovine.
107 Savremene/roze, cit. izd., str. 21.
108 Stadlelm'ština na pomolu, cit. izd., str. 190.
109 Cit djelo, str. 190.
llOCit. djelo, str. 190. Otuda i u kontekstu kritike prozelitizma pennanentno i piše: "Mi
od vlade i od saoorskih zastupnika tražimo č zaštitu i đ slobode
vjeroispovijesti ... " le sloboda ..... koje su č i našim "krnjim" ustavom." (Cit
djelo, str. 191.)
I II Cit. djelo, str. 191.
112 "Hegemonija jednog dijela - ma bio on i č - ne može se podržavati, i ne
može se zaštititi ni sabljom ni bajunetiJna."(Cit. djelo, str. 191.)
113 Cit. djelo, str. 191.
Sakib Korkut 277
Njegova recepcija ljudskih prava projektira se i na đ
odnose. ć od islamske dogmatike, a ć II vidu konsekvence
PlVog svjetskog rata koji je donio " ... sadašnje klanje, mrcvarenje i
svakovrsno uništavanje .. . ", smatra da se novi đ poredak ne
može uspostaviti bez " ... pobjede prava i pravice, sporazuma i obostra-
nog prihvata č principa uprave i megjunarodnih odnošaja". l 14
Samo II onim č koja se suprotstavljaju nasilju i garantuju
opstanak naroda, jer bez principa " ... pravde, snošljivosti i samilosti
... "115 oni moraju propasti i nestati, jeste " ... izlaz iz labirinta današnjih
krilatica imperijalizam, kapitalizam i socijalizam; autokracija,
demokracija i samoodregj enje".J16
Divergencija - pansrbizam ipankroatizam
Mit o nuciOlZa/flom misiunarsivu, politika prozelitizma i ignorancija
ljudskih prava muslimana II Korkutovom č i, recimo to, u tom
vremenu racionalnom uvidu, važne su komponente u mišljenju-djelo-
vanju oficijelne srpske i hrvatske č reprezentacije i u Bosni i
Hercegovini i van nje. No, ona se ne iscrpljuje u ovim dimenzijama. Tu
politiku, ć u vidu njen sadržaj, definirali smo ć kao politiku
č pansrbizma i č pankroatizma. Uz č II
Korokutovom rukopisu mogu se indentificirati i drugi elementi u ono
vrijeme ove javno publicirane i djelatne politike. ć u njena
supstancijalna đ ulazi, na jednoj strani, u radikalnom, no i
emprijski utemeljenom, diskursu osmišljena predstava u kojoj do kraj-
njih dimenzija figuriraju divergentni srpsko-hrvatski odnosi i, na drugoj ,
č č uvid II zbilju radikalne, č pravne i kulturno-
mentalne dehumanizacije Bošnjaka-muslimana.
Korkut, pri tome, polazi od, kao aksiomatskog stajališta, II to vrijeme,
unutarjllŽnoslovenske aksiologije, konvencionalne predstave da su Srbi
i Hrvatijedan narod sa dva imena. l 17 I muslimani u Bosni i Hercegovini
114 Naša dužnost prema fokari ijetimima, eil izd., str. 101.
115 Cil djelo, str. lOJ.
116 Cil djelo, str. 101.
117 "Srbi i HJvati jedan su nar<xl, sa dva plemenska naziva. Prema [ome treba da im i
buduCnost bude jedna." (D .... ije preuzete rezolucije, nastavak V, "Misbah", maj-juni
1913., br. 14-15, str. 109, sa arebice Hali! Bjelak.) Ovaj Korkutov tekst predstavlja kri-
tiku " ... rezolucije narodne i napredne muslimanske omladine srpske i hrvatske narod-
278
Sakib KoriM
su ć dio tog naroda.
ItS
Otuda, Korkut stalno govori o " ... islamskom
dijelu našeg naroda"119 Neovisno od ovog identiteta, II Korkutovorn
uvidu, č je, ipak, o " ... tri svijeta, tri č naziranja na cilj i svrhu
života i bivstvovanja - tri č narodne duše sa posebnim ć i
posebnim č i pretenzijama."120 No, na tlu one posebnosti, one
individualnosti, vidimo, figurira i ona opreka koja se II Korkutovoj percep-
ciji vidi kao radikalni antagonizam, dakle, kao totalna divergencija.
121
U
njenoj osnovi stoji radikalna č konfrontacija II srpsko-hrvatskim
odnosima, a koncentrira se ona, đ ostaloga, i II č anticipaci-
jama državno-pravnog statusa Bosne i Hercegovine. Hrvatska reprezen-
tacija, ć č ideologiju, č zastupa koncept tri-
č rekonstrukcije Monarhije i integracije-ujedinjenja Bosne i Herce-
govine sa Hrvatskom 122 Srpska reprezentacija, suprotno, ć apso-
lutno svaku č koncepciju vidi Bosnu i Hercegovinu II sastavu
Srbije. 123
nosti u č .. ," i rezolucije " ... cjelokupne muslimanske akademske omladine u
Zagrebu ... ". (Dvije preuzete rezolucije, "Misbah", mart 1913., str. 74.)
118 "Mi smo sastavni dio log naroda i treba da se prilagodimo zajednici s njima." (Dvije
preuzete rezolucije, nastavak V, cit izd., str. 109.)
119 Smijemo li klonuti duhom?, cit izd., str. 162.
120 Dvije prf!llzete rezolucije, nastavak. Ill, "Misbah", br. 12, april 1913., str. 89.
121 U lom smislu ć i pisati: " ... izmedu tri elementa naše narodne zajednice. zijcvaju
široki jazovi, koji progutali još nmogo žrtava i ornoj ili još mnogog i mnogog borca
iprijalelja. Zavirimo malo u ovu našu narodnu ć sa stotine krpotina! ... osobito
upadaju u č islam, katolicizam, ortodoksija ... "." (Cit. djelo, str. 89.)
122 "Sto se č Hrvata pomato je cijelom svijetu, da medu njima nerna ni jedne stranke,
č bi program, rad i držanjc mirisao na kakvo gravitiranje izvan "okvira": Oni su bili,
jesu i ć pobornici "zapadnog" slavenstva, koje sa č nerna i ne može imati
jake veze iz prostog razloga što ihjedn.e od drugih dijeli · kultw"a i tradicija .... To vrije-
di za Hrvate iz prijeka, č su ovdašnji skoro svi "pravaši" i đ njima nema ni 2
% "Slavosrba" a nema ni 1/5 takovih, koji biše pristali na samostalnost Bosne." (Dvije
preuzele rezolucije, nastavak IV, "Misbah"maj.jun 1913., br. 14-15, str. 106.) Opreke su
nepomirljive pa " ... bi bilo i previše smiješno tražiti dodirne č izmedu č ć
ujedinjene Hrvatske, kojoj, po nekim kaviovima č pripada i Crna Gora . te
č Bosne, kojoj nije priznata ni aneksija Dovoljno je samo istaknuti, da ni
"Umjerenjaci" oko "Srpske č ne daju prosloviti o pripojenju Bosne Dalmaciji, a
kamoli Hrvatskoj. " (Cil djelo, str. 105 .. )
123 " ... Srbi neee pripojenja sa Hrvatskom, niti naprimjer, u Bosni ima i jedne srpske
stranke, ili č koja bi primila, a kamo li tražila ujedinjenje sa ć preko
Save. <o. ideal ovdašnjih Srba nije ujedinjenje sa Hrvatskom." (Cil djelo, str. 105.) Kao
ilustraciju ovog stanovi!ita Kokrut navodi pW1Udu lista Narod od 1000. k onome koji bi
Sakib Korku!
279
Obje č pozicije ne č II njegovom uvidu, na razlozima
č jednokratnog ili perifernog karaktera. Naprotiv, konzekven-
cija su supstancijalnih antagonizama koji se koncentriraju oko percep-
cija nacionalnog karaktera i ć državno-pravnog statusa Bosne i
Hercegovine. Hrvatska se politika deducira iz mitologije o Bosni i
Hercegovini kao č hrvatskoj zemlj i i o hrvatskom povijesnom,
narodnom i državnom pravu na Bosnu i Hercegovinu. Srpska se zasni-
va na mitologiji o Bosni i Hercegovini kao povijesno i č srpskoj
zem1jil24 pa, razumljivo, iz te imperij aJne perspektive, proizilazi njena
opsesija da se II ć ona anektira Srbiji. Nadalje, ona radikalna
divergencija č i na identifikaciji vjere i nacije, religijske i
nacionalne istovjetnosti, na podudarnosti hrvatstva i č 125 te
srpstva i pravoslavlja. 1
26
I, napokon, uz sve one antagonizme, dijele ove javno-mentalne i državno-
č projekcije č stav prema muslimanima: definirajmo to
tako, politiku dehumanizacije kao i politiku njihove plVsrpske i pro-
hrvatske llacionalizadje. I tu je paradoks: što muslimane više dehuma-
niziraju to, s pravom u njegovom uvidu, više insistiraju na njihovoj
nacionalnoj srbizaciji i kroatizaciji. Sam Korkut navodi jednoj mjesto
iz Stpske č na kojem se u č smislu manifestira što je
i u se sastoji dehumanizacija muslimana sa pozicija č pansr-
bizma i nacionalizma U njihovoj percepciji " ... stari muslimani ... " su " ...
i dalje provodili svoj mrtvi šutljivi život u bezbrižnom ć i divljem
ć najprimitivnijih strasti ... ", njihovo je " ... sve ć predano
pronašao i jednog "narodovca" da je prihvatio aneksiju Bosne i Hercegovinc Monarhij i.
(Cit. djelo, str. 106.)
124 Lis! ''Narod'' bi, kako kale Kotkut, " ... izbio č i 'bratu' Hrvaru, ako bi sc usudio
iXJSUmnjati u srpstvo Bosne." (Dvije preuzete 1T!Zolucije, nastavak lU, cil izd., str. 90.)
125 "Kao što su naši Srbi u praksi najprije pravoslami. pa tek onda Srbi, tako su isto i
HIvati izbrisali i zameli granicu đ hrvatstva i č i se teško ć
gdje č to nj ihovo "hrvatstvo", gdje li svršava katolicizam .... (postoji) saglasoost
č laikata i inteligencije sa javno oglašenotn teorijom g. nadbuskupa Štadlera:
"Samo dobar katolik može biti dobar Hnul'." (Cit djelo, str. 91.) Otuda se, u njegovom
uvidu, i može ć "Bosanski katolici nemaju ni jedne ustanovc, u kojoj je narodnost
č od č oni to sada č ne umij u ni č (Cit. djelo, str. 91.)
Zato, Kotkuti smatra " ... da ć š dosta vremena, dok se č duša naših Hrvata
usposobi za đ principu č nacionalizma". (Cit dj elo, str. 92.)
126 "Držim ... da je č 'srpstvo' č izmiješano sa
'pravoslavljem' i da se muslimani ne mogu i ne smiju za njega zagrijavati sve dotle, dok
sc ne č od svih drugih surogata i predrasuda." (Cit. djelo, str. 91.)
280
Sakib Korkut
životby'skom mini i č II svoju tužnu skromnost, nesvjesnu i
sirotinjsku" a " .. muslimanska duša ostala Ue) netaknuta, nijema za sve
misaono i humallo, surova i divlja, jaka ć za ono, što se malo
diže nad najprimitivnije želje divljeg beduina ... ", i to II doha sve .....
č i dubljeg prodiranja, č novih, č č ideja ... ".1
27
Osman ć jepa Srpskoj č raskinuo sa ", .. muslimanskim elemen-
tom, tim nestalnim, prevrtlj ivim elementom đ karaktera,
strasne duše ali slabe, ili bolje nikakve kulture i inteligencije."128 A
ovakva č slika 129 II kojoj se do kraja degradira musli-
manski identitet, da bi se na njenom tlu argumentirala slika njihovog,
navodnog, povijesnog spasa - prosrpskog nacionalnog osvještavanja,
zapravo, bila je ć mjesto II onovrernenoj srpskoj publicistici, histo-
riografiji i sIpskomjavnom mnijenju uopšte.
Ni luvatsko javno mnijenje, samo u č verzijama i izrazima,
nije, u njegovom utemeljenom č uvidu, lišeno ovih, definiraj-
mo još jednom to tako, agresivnih ć predstava. U
Korkulovoj percepciji ispoljavaju se one u stalnim pritiscima, asistenci-
jama i intervencijama u unutannus1imanski č mentalni i
č život, naprimjer, u njihovim ć napadima na upotrebu
127 Cit prema: Sakib Korkut, "Srbslroj rijdi" j "HrvatsIrom dnevniku" (Odobrenjem
Glavnog upravnog odbora), "Misbah" , 1I 1912-13, br. 12, sa arebicc Halil Sjelak. Ovaj
Korkutov tekst je objavljen u "Godišnjaku" BKZ Preporod, Sarajevo, 2001. ć se
prema ovom izdanju, a navedeni tekst iz "Srpske č na sIT, 175. OVU dehumanizira-
ć sliku Muslimana donosi ovaj list u kontekstu deskripcije navodnih okolnosti u koji-
ma se pojavio i djelovao Osman Đ ć koji se nije "stidio" ni " .. _ svih onih osobina koje
terete muslimansku ra.<;u (!), a osobito onih koje ju lakomom i požudnom .. ". (Cit
djelo, SIT. 176.)
128 at djelo, SIT. 165. Takve intervencije provodi i srpska publicistika, ovdje, u ovom
konkretnom ć i Srpska ć ć da mora biti zasrupljena uGajretu.
(Cit djelo, str. 177.)
129 Korkut ć ć u vidu srpsku politiku utemeljenu na ovakvim
ć predstavama, i ć empirijsko " ... držanje Srba, iz kojeg jasno
izbija sva golotinja nebraISkog i nehumanog njihova držanja č prema nama mus-
limanima", (Dvije preuzete rezolucije, nastavak III, cit izd., sIT. 90. ) ć rez-
ć ć konstatirati: "Mržnja, dakle, pravoslavne duše našeg naroda na islam i nje-
gove šljcdbenike tako je jaka, da je nijesu u stanju utažiti ni evropska ć kultUra, o
kojoj se vole tako razmetati, ni plemenska i krvna zajednica, za koju toliko vojuju i
toliko ju, lafno, uzvisuju, pa č ni ljudsko smilovanje, đ i najokorelijim tiran-
ima i barbarima!" (Cil. djelo, sir. 90.)
Sakib Korku' 281
ć II Gajretu.
130
Otuda, na taj i druge č 'Jezuitski", nepre·
stano, " ... produžuju svoje nebratsko rovarenje i đ đ bra·
ć "131 I hrvatski mit o vlastitom kulturno-civilizacijskom misionarstvu
i politika č prozelitizma, vidjeli smo, đ uz " ... bljezgar-
ije proti islamu i muslimanima ... "132 II hrvatskim novinama i politiku
socijalne degradacije muslimana,133 II svojoj osnovi imaju dehuma-
ć sliku muslimanske zajednice II cjelini. 134
Iz ovakvih, to ovdje akcentiramo, empirijski č č dijagnoza
Karkut i deducira svoj ć uvid da II svijet privida i neutemeljenosti
spada ideja i politika koja projektira ideal srpsko-Illvatskog ujedinje-
IIja.
135
Još je važnije što iz ovih uvida deducira muslimanski odgovor
na one antagonizme. č je o politici nacionalne indiferencije. Sto se,
đ ovdje pod ovom politikom kod Korkuta JXXlrazumijeva?
Muslimani: nacionalna indiferencija ikoegzistencija
Ovaj se pojam, u našem interpretativnom uvidu, kod Korkuta razumije-
va i prakticira u kontekstu aktuelne politike izvanjske, nasilne č
srbizacije i, isto tako, spoljašnje, agresivne lauatizacije muslimana II
Bosni i Hercegovini. č je, dakle, o politikama koje plediraju
"nacionalizaciju" muslimana u smislu njihove, navodno, prosviještene
130 Ima u vidu Korleul ovdje č muslimanskih č Na adresu Valaifsko-
meariftkog sabora kojeg Hn'atski dl/evllik prenosi bez ikakve ograde. Korlcut ovaj
đ č potez komentira: "'Hrvatski dnevnik', koji svakom č bukvicu o pristoj-
nosti i uljudnu pisanju, trebao bi drlati na umu, da se pristojni ljudi nikad ne miješaju u
tude stvari, da pošteni ljudi nikad ne siju razdora medu ć i da savjesni novinari i
rodoljubi izbjegavaju povode Ir\Icnju i č đ ("Srbslwj č i
"Hrvatskom dne'l'ni/at", cil izd., str. 176.)
131 Cit. djelo, str. 177.
132 Dvije preuzete rezohicije, nastavak III, cit. izd., str. 91.
133 Naprimjer, ''vrijedi pravilo" i kod Hrvata kao i kod Srba: "Muslimanu treba ostavi-
li hamalsko uže ili irgatski trnokop , .. ". (Cit. dj elo, str. 91.)
134 ć u vidu odnos hrvatske politike prema muslimanima u cjelini, on ć pisati
kako " ... II č 'Hrvatstvu' ima po nas štetnih i opasnih primjesa
i surogata." (Cit. djelo, str. 92.)
135 Fonnulira ga, naprimjer, i list Narod. "Jedinstvo Srba i Hrvata mogli samo shvatiti
kao č duša lIOrodIlih, a prema tome i njihovih ideala o ć Bez loga,
jedinstvo izgledalo nam je samo kao jedna č č kratkovremena fraza".
(God. rv, br. 265, cit. prema: S. Kurkut, Dvije preuzele rezolllclj·e, nastavak Ill, cit. izd.,
str. 89.)
282 Sakib Korkut
identifikacije sa č hrvatstvom ili srpstvom. One
svoje odjeke, konstatirajrno to, nalaze II marginalnim oblicima musli-
manske autosrbizacije i II perifernom mada deklarativnom, javno pub-
liciranom č muslimanskom hrvatstvu. Kadetu
konzistentno odbija ove politike i stoji na stanovištu da muslimani II
Bosni i Hercegovini i II odnosu na pansrbizam i II donosu na pankroa-
!izam (nije, naravno, ovdje, č o njegovim terminima nego o našem
sl.Ullblimiranom izrazu njegove temeljne misli) treba da stoje na neu-
tralnom terenu. A to č da trebaju biti, kako II prosrpskom tako i II
prohrvatskom smislu, narodnosna, nacionalno indiferentni. U tom smis-
lu je eksplicitan: nam dakle preostaje? Ako ć svoj sclamet
ništa drugo nego pasivitet II ovom pitanju, ili drugim č narod-
nosni indiferentizam"136
Pri tome argumentira i povijesnim uvidom te uvidom, o aktuelne reak-
cije matice muslimanske zajednice: ono nacionaliziranje u ovim uvidi-
ma " ... nema nikakva korijena u Bosni i Hercegovini"137 pa ć u tom
smislu, i apostrofirati: "Našem narodu nije do 'srpstva' i <hrvatstva' ."138
Argumentira, nadalje, i islamskom logikom pa u toj indiferenciji vidi
nešto što " ... nalaže naša vjera ",".1
39
Tu prohrvatsku i prosrpsku
indiferenciju ... .. nalaže zdrav razum , .. "140 koji racionalno zna za " .. ,
zasebni položaj .. "141 muslimana II konkretno-historijskoj konstelaciji
društvenih odnosa. No, argumentira i ć izloženom slikom antago-
č divergencije u srpsko-luvatskim odnosima 142 kao i slikom
ć pansrpske i panhrvatske politike spram islama i mus-
limanske zajednice u cjelini. Empirija one politike divergencije od mus-
limana, ukoliko bi se kroatizirali ili srbizirali, ne samo da bi od njih
č dodatni izvor produbljavanja radikalnih srpsko-hrvatskih kon-
136 Dvije preuzete rezolucije, nastavak IV, cit. izd., str. 107.
137 Cit djelo, str. \07.
138 Cit djelo, str. 107.
139 Cit djelo, str. 107.
140 Cit djelo, str. \07.
141 Cit djelo, str. \07.
142 Politiku narodnosne indiferencije " ... nalažu đ odnosi izmedu naših saple-
menika drugih vjera." (Cit djelo, str. 107.)
Sakib Korkut 283
frontacija 143 nego bi unijela i č razdor unutar muslima-
na, l44 što je, sa muslimanskog stanovišta, primarno. A s tom unutarn-
jom š ć đ recepcije pansrbizrna i opredjeljenja za pan-
kroatizam " ... ć opet narod bez narodnosti, jer ć imati na-
rodnog ideala: ć II dvorunici glede državne pripadnosti i ć
imati jedinstvenih vanjskih obilježja jednog naroda."145 Kao
konzekvencija, onda, dolazi egzistencijalna nesigurnost za musliman-
sku zajednicu: i osiguranje životnog opstanka nalaže odbacivanje sIpske
i prohrvatske nacionalizacije.
l 46
Iz ovog odbijanja ć on izvesti nikakav pozitivni program zasebnog,
naprimjer, š č vansrpskog i vanhrvatskog, nacionalnog identi-
ficiranja muslimana, dakle, kao fXlsebnog, autohtonog, samosvojnog
č individualiteta ć a pri tome ć II etni-
č apstmkciji, i J alje da su oni tek Jio jedin!:ilvenog slavenskog naroda
kao što ć stari ni na stanovište državno-pravne samostalnosti ili auto-
nomije Bosne i Hercegovineo
l4 7
S onu stranu prosrpskog i prohrvatskog
143 Ukoliko bi muslimani prihvatili politiku autokroatizacije, a s njom i ujedinjenje
Bosne i Hercegovine sa Hrvatskom unutar Monarhije na konceptu č
đ onda bi se oni izložili "o .. nepotrebnoj borbi sa Srbima, koji su č pro-
tivnici takvog ujedinjenja. I mjesto da svojim "idealom" sijemo slogu, bili bismo samo
klin razdora ... ". (Dvije preuzete rezolucije, nastavak IV, cit. i7.d., str. 106.) Ukoliko bi,
na drugoj strani, prihvatili poli tiku autosrbizacije, a s njom i koncept ''ujedinjenja izvan
Hrvalske", onda bi muslimani došli " ... u sukob sa Hrvatima, pa bi smo opet bili klin
razdora mjesto posrednik zbliženja." (Cit. djelo, str. 106.)
144 "Slijedili oba pravca, lj. biti za "Ujedinjenu Hrvatsku" i proti njoj nije ć bez
revolucije u prirodi i logici i prema lome ne preostaje nam ništa drugo, nego li napusti-
ti oba gornja pravca, pa bi ti nacionalno indiferentni ili se pak pocijepati u dva tabora pa
jedni biti srpski, a drugi hrvatski - prirepci." (Cit djelo, str. 106.)
145 Cit. djelo, str. 107.
146 Ako bi prihvatili p:>litiku "nacionaliziranja", a u kontekstu supstancijalnih antago-
nizma u srpsko-hJVatskim odnosima, muslimani ć biti " ... zgodno oružje ć proti
svojim zemlj acima isaplemenicima: č ć ć š ć š redove prvih - bora-
ca - Donkihota, izloženi dvjema trima vatrama, a bez ikakva izgleda na đ
i životnu sigurnost." (Cit. djelo, str. 107.) Oruda ć sa pozicija one indiferencije, a u
jXlgledu srpsko-hrvatskih antagonizama, i č "Budimo u toj stvari za sada neu-
tralni i prepustimo njegovo Ij ešenje njima samima". (Ovije preuzete rezolucije, nastavak
V, cit. izd., str. 109.)
147 on zna za tu ć kao jedan od ahemativnih odgovora na pansrpske i pankroat-
č dr2avno-pravne pretenzije na Bosnu i Hercegovinu (cit djelo, str. 109), ali ostaje
samo, ne ć ga, u narnakama log ć ideala" i, pri tome " ... ć se na
potpuno ispravno stanovište jedinstva Srba i Hrvata ... ". (Cit djelo, str. 109.)
284 Sakib Koricu!
opredjeljivanja i s onu stranu svakog š č narodnosnog iden-
tificiranja, muslimani treba da se okrenu sebi i da č svoju
autonomiju i svoj islamski identitet. 148 A II okvirima osiguranja držav-
ljanskih sloboda i đ prava, prije svega, da rade II pravcu
izdizanja svojih kulturno-prosvjetnih, socijalnih i ekonomskih potenci-
ja kako bi postali respektabilan faktor i meritoran sudionik povijesnih
zbivanja i, na koncu, definiranja svoje ć
Na drugoj strani, pledira, i to vrednuj erno kao važnu dimenziju njegove
misli, ethos i politiku koegzistencije S drugim č grupa-
ma. Muslimanska Autonomija, koja je naravno, eksteritorijalna, pa fig-
urira ne na ovom ili na onom, nego na cijelom prostoru Bosne i Hercego-
vine, ne podrazumijeva samo samostalnost II odnosu na državna
prisezanja, nego i II odnosu na srpsko-hrvatske intervencije. Pledira,
dakle, đ suegzistenciju utemeljenu na praksi i č nemi-
ješanja, uvažavanja autonomnih suvereniteta, respektu unutarnje slo-
bode, anuliranju spolj ašnjih intervencija i sl. U modelskom smislu
preferira muslimansku praksu i kulturu koegzistencije na č
đ autonomija: "Dok mi muslimani imamo potpuno ispravan
i legalan č da se ne miješamo u nutarnje prilike ni naših Srba ni
naših H1vata i dok naše novinstvo šuti o svijema sporovima, trvenjima
i blamaŽ3ma njihovih predstavnika i korporacija, dotle se oni nikako ne
mogu da otresu uloge š č i režisera, i na silu ć da reguliraju naše
ustanove i ć U toj strategij i vidi on rješavanje "nacional-
nog pitanja" muslimana Bosne i Hercegovine.
ISO
148 U prostpskom ili prohtvatskom "nacionaliziranju" muslimana Bosne i Hercegovine
on, izmedu ostalog, vidi l " ... pogodovanje njihovoj zakržljalosti II pravcu đ
islamske svijesti i spoznaje o pripadnosti jednoj velikoj i jakom vezom spojenoj zajed-
nici islamskoj." (Dvije preuzete rezolucije, nastavak IV, cit. izd, str. 107.)
149 "SrbskQj ć i "Hrvatskom dnevniku". cit izd., str. 177.
150 Kako su muslimani "kulturno najzaostaliji" i "gospodarski najugroženiji" (Dvije
preuzete rezolucije, nastavak IV, cit izd., str. 107), i kako su " ... smiješni svi oni, koji
neobrazovanu, gladnu i bosu narodu govore o nacionalnim težnjama i idealima, 10 č
ni manje ni više nego da su gotovo č svi oni, koji tom i takvom narodu donose
novi pa još đ i protuslovni pojam bratstva po krvi i jeziku i nemilosrdno i
grubo ruše još jedini oslon i bazu za njegovo Š Ć i kultiviranje, ć pri tom
njegove intimne, s nj im usko srasle slatke i č veze bratstva po njegovoj uzvišenoj
vjeri ... ", (Ovije preuzete rezolucije, nastavak V, cit. izd. , str. 108), to on samo II ekonom-
skom napredovanju i kulturnom podizanju vidi " ... glavni uvijet za đ svog
naroda, 10 je ujedno i jedini č da se islamski dio našeg naroda uzmogne održati na
površini i dobili č važnost i č (Cit. djelo, str. 109.)
Sakib KorIcut 285
No, tim osnovama i kod muslimana se može razvijati domovillSkn svi-
jest. ć unutar one strategije muslimanska inteligencija " ... poma-
gati svoju najbližu ć i č ih da ć domovinu prema islamskoj
zapovijedi "Hubbu-l-vatani mine-el-imani" (Ljubav prema đ
dio vjere, nap. prev.) postanu vrijedni stupovi i branijoci te
drnovine."lS1 č svjetonazor nije ga, dakle, lišio afekcije
patriotizmom i domovinskom š ć

Otuda stalno i govori o
" ... odgovornosti prema svom narodu i domovini ... "153 kao islamskom
imperativu. No, uz ovaj "bliži" strategijski cilj dopušta da đ musli-
manima, ali kao daleka perspektiva, figurira i ideal ujedinjenja sa
Srbima i HTVatima, naravno, nakon što oni postignu đ spo-
razum i đ č antagonizme.
154
Ona strategija, đ ne č samo na empirijskim uvidima u
č politiku divergencije. Ona se i koncepcijski utemeljuje,
sada iz perspektive njegovog panislamizma i razumijevanja, iz njegov-
og diskursa, odnosa đ islama i nacionaliteta. OVU ć relaciju pro-
č č II odnosu na interpretacije svojih, manje ili više,
savremenika - ć Ljubušaka, Safveta š ć i Osmana
Nuri ž ć
Kod njega, u odnosima đ islamskog univelza!izma i narodnog
identiteta kao partikulariteta, taj kosmopolitizam islamski, ima
neupitljivu, prioritetnu rneritornost i irnperativnost.1
55
Islamsko jedinstvo
151 Cit djelo, Str. 109.
152 U tom smislu ć i pisati kako se muslimani u Bosni i Hercegovini mogu, u okviri-
ma izborene Autonomije, " ... mime duše priljubiti uz ovu grudu, s v o j u g r u d u, koju
mu djedovi namrijcle i ostavišc ne zato, da je izda i budpošto proda tugjinu, nego za to,
da na njoj savije č gnijezdo II kojem ć se otltranjivati, n e k II k a v i c e i p t i -
c e selice, nego sokolovi, koji ć do zadnje kapi krvi braniti svoj vatan i millet ... " . (Kako
da razvijemo rad u nmodu?, cit izd., str. 109.)
I 53Emr bil-marof inch) anii-muJ1kjer, cit izd., str. 68.
154 ć neutralnost u srpsko-htvatskim sukobima ć i oko naciona-
liziranja muslimana posebno, ć da oni sebi poslave dva ideala, jedan daljni i
jedan bliži: " Daljni - ujedinjenje sa Srbima i Hrvatima (nakon njihova sporazuma) i
bliži obezbjedenje svoje trajne i egzistencije i opstanka u ovim zemljama." (Ovije
preuzete rezolucije, nastavak: V. cit. izd., str. 104.) Bliži sc cilj može ostvariti samo poli-
tikom nacionalne il/diferencije i radom na ć ekonomskom i kulturnom napretku
muslimanske zajednice.
155 Argumentira to stanovište ć se na jedan hadis: ..... je li rad oko nacionalnog
'osvještenja' naroda u skladu sa islamom, neka nam kaže i ć (ovdje dat u pri-
286 Sakib Koricu!
II planetarnim razmjerama ima superiornu vrijednost II odnosu na
č jedinstvo.
156
Slavenska solidarnost je bezvrijedna II
odnosu na imperativ islamske solidarnosti i ć

Unutarzemaljska, ovdje unutarbosanska, suplemenska, č
solidarnost sa pripadnicima drugih vjera - periferna je, neobavezna,
bezvrijedna II odnosu prema integritetu islamskog ummeta i dužnosti
č solidarne ć s njegovom cjelinom.
158
U ovom
kontekstu, onda, i slijedi da bi svako nacionalno identificiranje musli-
mana II BiH, i ono II smislu posebnog č partikulariteta, a poseb-
no ono II smislu prosrpskog i prohrvatskog opredjeljivanja, ukoliko vodi
ekskomunikaciji iz svjetske muslimanske zajednice, zapravo, bilo
bezvrijedno i inkopatibilno, II odnosu na č parcijalitete,
đ višim, univerzalnim islamskim imperativima. 159 Ne može,
dakle, Sakib Korkut ovdje koncepcijski pomiriti islam i narod, ovdje,
muslimanski identitet i č individua1itet Bošnjaka.
jevodu, a objašnjenja u zagradama daje H. Bjelak, nap. E. Z.) Hadis Šerif: "Nije od nas
(nije naš - nije musliman) onaj, koji propagira plemensku zajednicu (šovinizam), nije od
nas onaj koji ratuje za plemenske interese, nije od nas (nije naš - nije musliman) onaj
koji umre kao propagator plemenske zajednice"(šovinista). (Dvije preuzete rezoIlIcije,
" Misbah", mart 1913., Sir. 75.)
156 U prilog ovom stanovištu ć pisati: "Alejhis-seJam je bio Arap, i time se je č
i ponosio, nu to mu ipak nije ni malo smetalo, da sa Arapima - ncmuslimanima vodi
ljutu borbu na smrt i život i da ratuje sa svojom najbližom rodbinom. Eto kako je on
ć 'nacionalno jedinstvo' i kako ga sc je držao." (Cit djelo, sir. 74)
157 U tom smislu, ć muslimanske Č koji II balkanskim ratovi-
ma protiv Turske insistiraju na njegovim slovenskim motivima i interesima, Korkut ć
ć od toga da je unutarislamsko bratstvo božanski imperativ, i pisati kako oni ne
mogu ", .. govoriti o nekakvoj slavenskoj dobiti .. ," (cit. djelo, Sir. 74.) u odnosu na
unutannuslimansko bratstvo i na njemu zasnovanu islamsku solidarnost Zato i kritizira
muslimanske č što, umjesto podrlke "islamskom oružju" u balkanskim
ratovima "._. zvrndaju o slavenskim ć i simpatijama. .. ". (Cit djelo, sir. 75.)
158 Da se muslimanski ideali II Bosni i Hercegovini ne moraju ..... poklapati sa ideali-
ma zemljaka i sunarodnjaka ... ", kako to tvrde muslimanski č vidi se iz
jednog ajeta kojeg Korkut navodi: "Jehudije i š ć ć biti s tobom zadovoljni sve
dotle, dok se ne pokloniš njihovoj vjeri i mileru." (Cit. djelo, Sir. 74.)
159 Oruda, rigoromoj kritici izlaže muslimanske č koji kao "slijepi
Slaveni" i u ime č narodnosti" plediraju ".o. da naš milet treba da napusti vezu sa
hilafet-islamom, i poprimivši ideal nacionalizma, svrati pogled samo na se i svoje saple-
mcnike" te " ... da ne ideališcmo izvan granica svoga naroda." (Cit djelo, Sir. 76.)
Sakib Kori,",
287
Thrkofilstvo
Ovdje, medutim, uz koncepcijski panislamizam posreduje i njegov
č č uklon fonniran neposredno li konkretno-histori-
jskom kontekstu balkanskih ratova. č je o njegovoj poziciji koju
č kao turkojiistvo. Ali, i ono je, opet, posredovano panis-
č diskursom i njegovim vrijednosnim preferencijama.
Stanovište osobnog turkofilstva Korleut eksplicitno fonnulira: " ... naše
(su) simpatije na strani Turske, zato što je nepravedno napadnuta, jer,
č svoje, jer je nositeljica hilafeta i jer je to pravi ć islamskog
naroda li ovim zernljarna."l60 Posebno insistira, pri tome, kao što smo
vidjeli, na islamskom bratstvu i muslimanskoj solidarnosti 161 i Turskoj
kao nositelju hilafeta. Jer: "Islam veli, da džahilijetskom ć umire
onaj musliman, koji ne ma i ne prepoznaje balife svog vremena."162 A
" ... osmanlijski vladar ujedno je i Halifa svih muslimana na zemlji."163
No, Korkut, istovremeno insistira i na ć digniteta "Mešihatu
novog Halife", 164 kako bi došao " ... do svoje prave uloge li islamskom
svijetu."165 U analogiji sa papinstvom, ć ..... da su njegovi zas-
tupnici nužni isto tako, kao i zastupnici papizma, a da se prema oJen-
zivnoj djelatnosti raznih š ć misija "za svetu. propagandu", te
organizovanom radu framasunskih i drugih "loža" - postavi bar
defanzivna "organizacija za zaštitu Islama i njegovih principa. "Štampa
160 Savremenejraze, cit. izd., scr. 22.
161 Otuda, u kontekstu kritike muslimanskih č po kojima " ... nade i ide-
ali B. č muslimana ne smiju biti izvan granica njihove zemlje" (Dvije
preuzete rezolucije, mart 1913., str. 76), a ć na islamskoj solidamosti,još jed-
nom kaže:' ''Ni slovca simpatije prema ć ogrezloj u nevinoj krvi, proljevenoj za
svoju domovinu i svoj u uzvišenu vjeru, ni truna islamskog ć propisana č
Božije Knjige: alel kuffari ruhamau bejnehum' (strogi prema kafuima,
samilosni đ sobom) i uzvišenim č našeg Devlet1ije (a s.) 'Muslimani su ko
zupci od č š vežu i jedni druge'! žalosno, tri puta žalosno ... ". (Dvije preuzete
rezolucije, mart. 1913., str. 76.)
162 Cit. djelo, str. 76.
163 Promjena na hilafetsknj stolici, "Biser", br. 13 i 144, l. i IS. juli 1918., str. 193.
164 č je o novom osmanskom vladaru Mehmedu Vehuddinu koji je, pod imenom
Mehmed Han Sesti, na prijestolju naslijedio svog brata Mehmeda Rešada Hana V koji
je bio ''prvi ustavni sultan" Turske. (Cit. djelo, 194. )
165 Cit. djelo, str. 194.
288
Sakib KorIcut
je osma velesila", pa zašto se i naš Mešihat ne bi poslužio njenim
blagodetima? Naše je uvjerenje, da sadanji diplomatski zasrupnici
Turske nijesu II stanju biti zastupnici Balife: baška državni interesi
turskog carstva, baška reprezentacija Ralife svib Muslimana."I66
č sažetak
U historiji socijalne i č misli II Bosni i Hercegovini, a do tog
situiranja ovdje je primamo stalo, društvenoj misli Sakiba Korkuta,
prema njenim tematskim preokupacijama, spoznajnim uvidima,
č intonacijama i inovacijskim imaginacijama, II našem
č surnariju, pripada relevantno mjesto. U š č a onda i II
bosansku socijalnu i č misao na respektabilan č unio je me-
ritomu pmblematiku. a to č da je, uglavnom, ako izuzmemo nje-
gov odnos spram ć i č turske države i njegovu pledi-
ć misao o muslimanskoj nacionalnoj indiferenciji, znao prepoznati
što je na dnevnom redu, kao njena č pitanja, bosanskohercego-
č i, posebno, muslimanske historije. Nije dakle, II svom misaonom
i publiciranom opusu stajao na marginama ili II rukavcima povijesti što
njegovu misao II stvarima vremena č - meritumom.
U tom konteksru, on je, naprimjer, teorijski i historiografski relevantno,
što je po našem mišljenju od osobite važnosti, problematizirao i dijag-
nosticirao supstancijalne dimenzije onodobnog poimanja fenomena
nacionalizma srpskog i hrvatskog, i to posebno u njegovu doktrinarno-
ideologijskom odnosu prema Bosni i Bošnjacima. Prepoznao je, s
pravom, i sa č dijagnozama, njihove konstante: politiku i, gotovo
č a ne samo etablirano-oficijelnu. pseudokultwu dehumanizaci-
je Bošnjaka, zatim, pankroatizam i paf1srbizam kao ideologijsko-
mitološku Jomlu/u njihove proSlpSke i pm/l1vatske nacionalizacije te, u
državnopravnom smislu, što je najvažnija povijesna permanencija ovih
nacionalizama, njihov teritorija/ni ekspanzionizam uvijek., č objek-
tiviran u formuli , doktrinarnoj, ideologijskoj , č a na
koncu, ako to muslimani ć č mi/om, igenocidnoj, prisaje-
dinjenja Bosne ili Velikoj Srbiji ili Velikoj Hrvatskoj. Otuda, svaka
rekonstruktivna historija š č i bosanske sociološke i politološke
misli koja tematizira ovaj fenomen č poricanja Bošnjaka
i povijesnog, teritorijalnog, č č i državno-
166 Cil djelo, str. 194.
Sakib Korkut
289
pravnog bosanskog individualiteta, ne može ć njegove spoznajne
domete. No, nažalost, dosadašnji č znanstveno-
akademski, II osnovi fragmentarni, uz to i rijetki, osvrti, manje ili više
bib1iobiografski, na tu povijest nisu nalazili za shodno da sadržinski
recipiraju i č njegovu misao.
Ako bi sa stanovišta problemska-tematskih preokupacija njegove misli
i II horizontu njegovih temeljnih ideja htjeli akcentirati njegove ć
misaone ideje, onda bi, II svakom č morali hipostazirati, uz kri-
tiku š č nacionalizma i njegovu kritiku prozelitizma i
nacionalnog mesijanizma. Ovdje je on, unutar bosanske društvene
misli, č Jer, iako su II onodobnoj srpskoj i hrvatskoj etnocen-
č i č publicistici artikulirane i č propagirane
idej e i politike mesijanstva, zanimljivo je, muslimanska inteligencija,
ako izuzmemo uzgredne opaske Osmana ž ć nije se, u problem-
skom i tematskom smislu, bavila ovom po muslimansku egzistenciju -
opasnom ideologijom. Sakib Korkut je u č tematiziranju ovih
ideologijskih fenomena, otuda, usamljena intelektualna figura. I sa tog
stajališta njegovo ć da demistificira politiku i ideologiju misio-
narstva-mesijanstva predstavlja, ne samo sa onovremenog stajališta,
nego i stajališta povijesti č misli u Bosni i Hercegovini, recimo
to tako, unikatno, "pionirska" ali i teorijski relevantno ć
No, Sakib Koricut, na drugoj strani, ne može, u našem č uvidu,
do kraja iz svojih empirijski utemeljenih uvida deducirati samu suštinu
onovremenog, konkretno-historijskog mesijanstva-rnisionarstva: pred-
stave o državno-nacionalnom civilizacijsko-kulturnom mesijanstvu,
mada mogu imati, kao što su u kontekstu balkanskih ratova i imale, i
religijsku konotaciju (motive, pobude, inspiracije, opravdanja, raciona-
lizacije, legitimacije i sL) samo su, nije spoznajno do toga došao, ideo-
loške konstrukcije kojim se racionalizita zbiljska sfera "svjetovnosti" -
- državni ekspanzionizam, teritorijalni imperijalizam, č
terorizam i ratni genocidni č 167. K.orkut, dakle, unutar svog panis-
č diskursa ne može do kraja izvesti ove sekularne svrhe i
svjetovne konsekvencije: mada zna za empirijske manifestacije one
167 Treba ć da č elementi nacionalno-državnog misionarstva - mesijanstva i
percepcija ideologijskih funkcija ovih predstava, kako ih nalazimo identificiranim u
Korkutovim uvidima., ulaze, zapravo, u supstancijalna đ nacionalnog mesi-
janstva ć pa i onog koji se artikulirao na evropskom Zapadu. O ovom kompara-
tivnom uvidu vidjeti u: Esad ć Ideologija nacionalnog mesijollStva, ć kongre-
sa š č intelektualaca, Sarajevo, 1999.
290
Sakib Korkut
državne interesne politike, on, ipak, simp1ifikatorski reducira supstanci-
jalna đ državno-misionarskog poslanja na vansvjetovnu sferu -
na tlo sukoba š ć i islama.
đ Bošnjacima, (on se, naravno, tako ne samonominira nego je č
o našem imenovanju) onje originalan, đ i po tome što je II boš-
č č javnost Ullio radikabu' č
č mentalitet. Povijest š č i unutarbosanskih
po/ernim II toj kritici ima - svoju paradigmu. ona nema strahopoštovan-
je pred autoritetima, ni onodobno vrhunski autoriteti, muslimanski, vjer-
ski, «akademski}) ili (<vladinovski», nisu amnestirani od kritike, ć da
bude supstancijalna, a ne da se ć na uzgrednostima ili akcindentali-
jama, preferira znanje, riskantnost i odvažnost kao svoj aksiološki i
racionalni temelj, mada, razumljivo, mjestimice ne može odoljeti iskuše-
nju argumentiranja logikom ad hominem. U svakom č njegov
č diskurs, kao metodsko-refleksivni odnos spram društvene zbilje,
jeste, u našem uvidu, paradigma radikalnog č mišljenja u his-
toriji socijalne, č i č misli u Bosni i Hercegovini.
Pri tome treba konstatirati supstancijalnu granicu u njegovom č
mišljenju: njegov pWlislamizam. On mu, II suštini, ne smeta intelektual-
no da recipira i, uz opravadan, racionalno selektiran pristup evropskom
đ neke liberalne ideje Zapadne Evrope. Preferiramo, u ovom
kontekstu, njegov smisao za recepciju pravne lrulture koja podrazumi-
jeva, u njegovom iskustvu, recepciju ideja državnog nad papinskim suve-
renitetom te d/Žav/janske jednakosti i đ i č č prava.
Ona, istovremeno, biva projektirana na đ razinu te mnjesto
sile ili ove ili one ideologije hipostazira pravne vrijednosti kao temelj
konstitucije s\jetske zajednice. č povijest državno-
pravnog i đ mišljenja, nedvosmisleno, mora respek-
tirati, i uzeti u obzir, i ove njegove spoznajno-vrijednosne i civilizaci-
č uvide. đ oni su limitirani u prihvatanju tih ideja
utoliko što ih, uglavnom, njegova misao svodi na religijski kontekst pa
ih, sadržinski, reducira, što je razumljivo ako se promatra unutar njego-
vog temeljnog, ć č diskursa, na slobode i
prava u sferi religijskih entiteta. Izvan njegovog vidokruga ostaju i
druge dimenzije ljudskih prava što je, svakako, i konzekvencija kako
limita u subjektivnoj infonniranosti tako i objektivnih, povijesnih grani-
ca datih u č Režimu: i one č dosege u otkri-
vanju mu1tidimenzionalnih aspekata ljudskih prava.
Sakib KarIcut
291
No, i unutar tih granica njegova misao đ respekt II jednom svom
č aspektu. č je o tome da ideja č prava iz držav-
nog konteksta biva projicirnna II samu muslimansku narodnu zajednicu, pa
se ovdje, sada, pokazuje II fonni imperativnog pledoajea za aplikaciju
islamske demokratije unutarrnuslimanske zajednice koja II sebe č
i svojevrsnu emancipatorski orijentiranu sociologiju inteligencije č je
konture sam li svom publiciranom rukopisu fonnulirao, te i ovu dimenzi-
ju njegovog mišljenja tretiramo - relevantnom. Sa stajališta demokratije
kao wijednosn radikalni je č njenih mnogolikih defonnacija unutar
muslimanske zajednice, odnosno njene islamske reprezentacije kao što su,
sklonost ka apsolutizmu, birokratizmu, aristokrarizmu, plutokratiji, van-
pravnom aktivitetu, formirnnju klika, preferenciji privatnog, pasivitetu i
indolenciji spram ć dobra muslimana, đ vodstva od naroda,
i sl. Korleut je, zapravo, medu č islamskim mis-
liocima onoga vremena č originalan i č i po insistiranju na
instaliranju te afinnaciji demokratije i demokratskih institucija u odnosima
đ vjernika i islamskih ustanova., naravno, pojm1jenih unutar islamske
dogmatike. Rekli bismo: zalaganje za ljudska prava vjernika, za vladavinu
njihove volje, njihovih htijenja i interesa, kritika birokratizacije islamskog
vodstva, apologija i rehabilitacija islamskih demokratskih ustanova poput
džematskili skupština i sL, - sve to, bez obzira što se ć na unutarreligij-
skoj razini, pripada č dosezima njegove misli i njegovog
ukupnog javnog angažmana. Spoznaja vrijednosti i islamska politika
č afinnacije ethosa demokratije u muslimanskom narodu. i kad se
ona ć posredno, preko demokratizacije \jerskih odnosa i njihovih insti-
tucionalnih objektivacija jeste relevantna dimenzija njegovog mišljenja s
kojom, kad bi bila masovnije recipirana, sam muslimanski narod, potenci-
jalno, i u sferi, može da otkriva te prisvaja i nova iskustva vlasti-
ta bivstvovanja. I šire ć problematiziranje statusa demokratije,
sloboda i prava lUlutar muslimanske zajednice jest samo po sebi
intringantno i inovira ć ć da se ono eksplicitno i ne pojavljuje
unutar drugih, tradicionalno hijerarhijski ustrojenih vjerskih zajednica
onoga vremena. prema tome, i onda kada pitanje demokratije tematizira u
unutannuslimanskom kontekstu, njegovi spoznajni uvidi i aksiološke pre-
ferencije imaju šire č implikacije te, otudn, i ulaze u fimdus rele-
vantnih dometa njegove misli.
U onim ć apostrofiranim limitima, kako subjektivnim, tako i objek-
tivno-historijskim, đ vidimo i izvoriše njegovog anahronog tur-
kofilstva, mjestimice i iracionalne averzije spram muslimanske aka-
292 Sakib KOI'kut
dernske inteligencije kao i ignorancije š č namdnog individua-
liteta. On je, zapravo, nesporno II samosvijesti, li živoj praksi, II javnom
angažmanu obrazovani musliman, te konzistentno apologira musliman-
ski identitet. Ali ne može, pri tome, ispravno ć pansrpsku i
panhrvatsku nacionalizaciju muslimana, odgovoriti pozitivno i ekspli-
citno: što su oni II lIarodllOSlIOm smislu.
Istina, on zna, i to publicira, muslimani su, navodno, zajedno sa Srbima
i Hrvatima, dio jednog naroda, ali ne nominira taj narod. Uz svu
racionalnu kritiku srpsko-hrvatskih antagonizama i hrvatsko-srpskog
nacionalizma spram muslimana, njegova č misao, sa pozicija
muslimanskih povijesnih interesa, ipak, pledira politiku i č
đ koegzistencije, kOlJvergencije i tolerancije đ bosan-
skih subidentiteta pa i ove nonnativne ideje tretiramo važnom dimen-
zijom njegove č aksiologije. No, muslimani i kao dio jednog
šireg naroda, i onda kada slijede onu aksiologiju, u onodobnom konkret-
no-historijskom kontekstu ć niti trebaju, nominirati sebe kao
nacionalne Srbe ili Hrvate, a dopušta da do muslimanskog ujedinjenja
.sa Srbima i Hrvatima đ u perspektivi, kad oni prevladaju đ
ne č sukobe. Ali, ne sugerira ni to da sebe muslimani razu-
miju kao zasebnost - kao povijesno individualizirani š č narod.
Tradicija bošnjaštva, i ona iz doba austrougarske vladavine Bosnom,
tako ostaje izvan njegovog vidokruga te, otuda, u njoj i ne može ć
nikakvu ć inspiraciju.
Politika nacionalne indiferellcije kao defanzivna, odbrambena ideja - osta-
je, u ovom dobu njegovog javnog angažmana, njegova ć ideja. Ne
može joj se ć i izvjesna racionalna svrha utoliko što je bila č
fom1Ula odbrane od agresivnog srpskog i hrvatskog nacionalizma prema
Bošnjacima. Bila je, na drugoj strani, racionalna utoliko što ju je Koricut
povezivao sa populariziranjem muslimanske domovinske, dakle
bosanske samosvijesti. Ni ta politika, na jednoj, kao ni islamska identi-
fikacija, na drugoj strani, nisu II njegovim percepcijama bili nespojivi sa
imperativom izgradnje i afifmacije muslimanskog bosanskog patriotiz-
ma. Koncepcijski i javno publicirani pledoaje za taj patriotizam. đ
uVfŠtavamo II vrijedne aspekte njegovog mišljenja-dje1ovanja.
Pa ipak, i pored svih racionalnih motiva i svrha politike nacionalne
indiferencije, ona kao takva, đ u našem retrospektivnom uvidu,
ulazi, empirijsko-povijesno ć kao epizoda, kao marginalija, u
odnosu na č narodno ć muslimana Bosne i Hercego-
vine, II fond ili tradiciju š č nacionalnog (ne)samorazumijevanja.
293
O
d polovine juna do polovine decembra 1900. godine Salih
ć đ II Ek.sekutivnom doboru Pokreta za vjersku i
vakufsko-mearifsku autonomiju II Budimpešti ..... kao perovo-
gja i glavni dopisnik i izvjestitelj za novine. Za taj posao me nije bio
nitko najmjo, no su me nekoji č naše deputacije pozvali, da
poslužim opštoj stvari, koliko sam kadar,"1 U to vrijeme intenzivno piše
tekstove č usmjerene protiv austrougarske vlasti II Bosni i
Hercegovini. Objavljuje č ..... koje sam o prilikama II Travniku
pisao ... ", II ..... Zastavi, Braniku, Srbobranu, Ostdeutsche Rundschau li
č Revue d' Orient II Budimpešti, Journal de Debat II Parizu,
Narodni Listy II Progu." 2
U to doba objavljene su tri antiaustrougarske brošure koje su se rus-
tribuirale širom Bosne i Hercegovine: Stradanje muhamedanskog "(lmda
u Herceg-Boslli, Najnoviji zulllm II Bosn; i Hercegovini. Proganjanje
islamskog lill/uda u Herceg-Bosni.
J
Po njegovom č č
" ... koje sam ja pisao i koji su izašli li Zastavi, Braniku i Srbobranu,
J Salih ć "Izjava", cit. prema: Ferdo Hauptman, sabrao i priredio, Borba
Muslimana Bosnc i Hcrcegovine za ljenku i vaJmftlw-mearifslru (1I IInnnmiju. Arhiv
č Republike Bosne i Hercegovine, Sarajevo, 1967., str. J13.
2 Salih ć iz Zapisnika, koji sadrži i elemente autobiografije, o saslušanju S.
Ć (od 27. oktobra 1901. godine) pred austrougarskim vlastima, u: F.
Hauptman, nav. djelo, str. 20J.
3 S. ć Iz "Zapisnika", cit izv., str. 204.
294
Salih ć
uvršteni su mnogi od njih II gore navedene brošure ... " .4 Jedan je od
autora č koji su objavljeni II brošuri Bezakonje okupacione
uprave u BiH iz 1901. godine, a č se đ č i pisac potpisao kao
Ehli-Islam.
5
Upravo ova brošura II kojoj je, prema vlastitom priznanju.
objavio 10
6
ć II središtu austrougarske represivne akcije pro-
tiv Saliha ć i bolne č afere" koja ć uslijediti i iz koje
ć on ć inkriminiran kao č voda i sudionik pokreta
S obzirom na antiaustrijski duskurs ovih i brošura pisao je Salih
ć pod pseudonimom pa i nije ć rekonstruirati ono nje-
govo autorsko II ovoj publicistici. U svakom č izražavaju oni
ć č koncepcije ondašnjeg rukovodstva muslimanskog
Pokreta za autonomiju č š i č gledišta, a njihovu sadržinu
ć smo vidjeli kod Šerifa ć koja su proizilazila iz saradnje
sa s1pskom č i intelektualnom reprezentacijom.
No, njegov je javni č angažman vrlo kratko trajao tako da se
nakon 1902. godine njegova misao ć izvan politike i nema više
neposredne relevancije za historiju č misli u Bosni i
Hercegovini. Pa ipak č rukopis uvrštavamo II tu histori-
ju. Zbog č i što pri tome motivira?
Ovdje društvenu znanost poimamo u širokom č pa ona u sebe
č i filozofiju i njene su1xliscipline. U tom kontekstu onda nje-
gov publicirani rukopis, mada se više neposredno ne bavi svijetom poli-
tike, zaslužuje respekt. on je, dakle, relevantan utoliko što je, posebno
unutar š č inteligencije onoga vremena u duhoVllD*Iculturnu pro-
dukciju i š č znanosti po prvi put unio zapadno-
evropsku filozofsku problematiku i estetiku kao njenu subdisciplinu.
4 S. ć Iz "Zapisnika", ci l izv., str. 205.
5 Svoje koautorstvo u ovoj brošuri S. ć sam otkriva: "Ako mi bude najnovija
brošura pred č pripravan sam č II njoj one č koje sam ja pisao:' (Iz
"Zapisnika", cit. izv., str. 204.) Prema ć č ova i druge nave-
dene brclure su đ i štampane u štampariji doktora ć II Novom Sadu i
to na njegov trošak, a ne na trošak muslimanske deputacije koja se nije obavezala
ć štampariji da ć ove brošure kupiti, n ..• ali jeste ć da ć ih po
ć rasprodati". (Iz ''Zapisnika'', Sir. 205.)
6 S. ć Iz "Izjave", cir. izv., str. 314.
Salih ć
295
U lishl. Biser
7
1913. i 1918. godine, ć sada dr. Salih ć
objavljuje i svoja dva najvrednija, i to č teksta, jedan iz
oblasti filozofijski pojmljene psihologije umjetnosti, a drugi iz oblasti
recepcije modeme filozofije i njenih posebnih likova. Prvi tekst nosi
naslov Sredstva i dojmovi č izražavanja (psihološka razma-
tranja)8 a drugi SavremelUljilozojija i njeni sustavi.
9
U č se sastoji
njihova socijalno-kulturna relevancija?
Sa austrougarskom okupacijom i, kasnije, aneksijom Bosne i Hercego-
vine, mijenjaju se, prije svega, za Bošnjake, socijalni status, položaj u
strukturi č i pravne ć č života i duhovni kontekst, bolno
se revidiraju tradicionalne vrijednosne preferencije, jer novo vrijeme
traži i novi č mišljenja i nove aksiološke orijentacije. Po prvi put i
obrazovani Bošnjaci ć se s novim svijetom života pa, pod
prisilom novih egzistencijalnih iskustava, postaju u povijesti š č
kog naroda - č na mnogim stranama duha, kulture, mišlje-
nja i života samog. 10 Uglavnom, misli se sada logikom susretanja, sin-
teza, pomirenja, konvergencije: obrazovani Bošnjaci ć u sebi da
pomire Istok i Zapad, islam i evropsko iskustvo i sL
Tako je i u filozofskom mišljenj u. I dalje figuriraju Bošnjaci - islamski
mislioci, pa i mislioci - sufije, i uopšte dominira mišljenje II islamskom
diskursu. Cijela je š č duhovnost, i njena kulturna produkcija,
kao što smo vidjeli, od M. E. ž ć do Sakiba ef Korkuta, posre-
dovana š ć i š ć islamskog vrijednosnog diskursa.
7 Monografski uvid u ovaj liSI kojcgje, u toku tri godine koliko je izlazio, (od OI. 06.
1912. do 12.05. 1913., od OL06. 19 13. do 15.06. 1914., i 1918. godine) najduže
đ Musa Ć ć (od č 1913. do sredine 1914.) u: Emina Memija,
Lamija ž ć BISER, Književno historijska monograf!ia j bib/iografl}a,
l\'UB BiH, Sarajevo, 1998.
8 Objavljeno u: "Biser", V 1913., l, hr. 11, Vl, br. 12.
90bjavljeno u: ''Biser'', l. -IS.V 1918., Ill, hr. 9-10, \.-I S'v1 1918, III, br. 11 -12, 1.· 15.
VII 1918, III, br. 13.14,1.-15. VIII, 1918., lIJ, br. 15.-16., 1· 15. IX 1918., br. 17, 18, 19,
20. S obzirom da po svojoj koncepciji, Biser pisali "u islamskom duhu ..... , (cit.
prema: E. Memija, L. ž ć nav. djelo, str. 14.) objavljivanje filozofskog
rukopisa Saliha ć indicira đ č odvažnost i mentalitet otvorenosti ka
recepcij i vanislamskih vrijednosti pa, otuda, ovaj đ č potez Bisera :zaslužuje i
naknadni kulturološki respekt.
10 U č tog povijesno-duhovnog procesa otvaranja ka recepciji zapadnoevropskih
iskustava svijeta i života stoji :Sakir ć ć O tome u: Esad ć š č
iskustvo politike, Osmansko doba, "Euromedija", Sarajevo, 1998.
296
Salih ć
Ali, vrijeme donosi "novotarije" od kojih prožima zebnja. U tom
kontekstu, i na tlu teorijskog mišljenja, pojavljuje se Salih ć -
jedaJi od prvih Bošnjaka -filozofskih pisaca, ali sada to jest u zapadno-
evropskom smislu č č č otvara se ka illtelpre/a-
tivlloj recepciji zapadnoevrupske filozofije. Ovdje ć tek sublimirana
predstaviti č č dimenzije njegovog filozofskog
rukopisa.
11
Estetika i psihologija č u umjetnosti
Salih ć se, posredno, iskušava II jednom osebujnom filozof-
skom diskursu. Iskušava se II medijumu č refleksije o umjetnos-
ti. Raspravlja o fenomenu č II umjetnosti. č on svoju
raspravu kao psihološko istraživanje. Ali, smatra psihologiju jednim
dijelom filozofije. I zaista, li svojoj interpretaciji on se, uz pozivanje na
prirodnu znanost, ć i u filozofskom kontekstu. Tu se njegova misao
posreduje, naprimjer, recepcijom č i Šopenhauera. Promišlja svoje
temeljno pitanje: " ... kako je to ć da se mi u jedno č sta-
nje jednoga lica u romanu ili drami prenesemo i da to stanje naše
ć naša č silom zaokupi? - Ili napr. kako se to može objas-
niti, da nas jedan istaknutiji đ u kojem samo zamišljena lica po
opisu nešto č i djeluju - prenesu u takvo duševno raspoloženje, kao
da mi to sami u istinu doživljavamo?"12 U ovom širem kontekstu, ona
promišlja i č na koje umjetnost proizvodi ć i dojmove
č
U refleksijama o ovom supstancijalnom pitanju, Salih ć
odbacuje č estetilru umjetnosti ć pa i č posebno.
U tom konteksru onda ć se distancirati spram č metafizike
č koju ć č i kao " ... misteriozno č o tragediji". 13
ć intencije Šopenhauerove filozofije, odnosno, temeljne misli o
svijeru kao vlastitoj predstavi unutar koje odnosi kauzaliteta nisu ništa
drugo do subjektivni izraz č mišljenja.
II Šira elaboracija, sa reprintom njegova dva filozofska teksta., II našoj knjizi: Filozofski
pisac Salih ć ć Kongresa š č intelektulaca, Sarajevo, 2000.
12 Salih ć Sredstva i dojmovi č istraživanja (psiilOloška raZma1rO-
,Ija), "Biser", V, 1913., l, str. ll.
13 Cit. djelo, "Biser", VI, 12, str. 265.
Salih ć
297
''Ta njegova misao temelji se na torne, što sve uistinu ć nije
materija, ć samo č č pa je po torne kauzalna spoznaja samo
subjektivna, ili saznanje rezultata đ č i nekog probitka."14
ć smatra da je ovu Šopenhauerovu filozofsku percepciju
potvrdila i modema prirodna znanost, a ilustraciju toga nalazi kod
Hemholtza Odnosi kauzaliteta, i sam slijedi tu misao, nisu djelo
nikakve predestinacije nego su djelo č ć 'besvjesne
prirode". 15 U ovom horizontu, ć ć i svoju estetiku
č djela.
Ali, on ć na drugoj strani, odbaciti i jedno drogo stanovište koje bi
mogli č kao teološku estetiku umjetIlosti i č Pod ovom
teologijskom estetikom, kao jednom od varijanti č estetike,
kako je mi ovdje č podrazumijeva Salih ć poglede
"starih č ili "starih č odnosno, njihove predstave
" ... 0 ć vlasti neke više božanske pravde, koja baš u tragici
dolazi do svog objavljivanja, do svog vidnog izražaja. - Ovi nazori su,
dakako. predpostavljali teološko i teleološko poimanje ovog svijeta s
kojim nevidljiva ruka do u najmanje silnice ravna i upravlja."16 No, u
č se, naprimjer, u dramskom tekstu, " ... ne radi o č
božanske pravde ... " jer, č razrješenja II drami " ... bila bi upravo
č djelo nepravde i surovosti onog uzvišenog duha, koji uprav-
lja ovim svijetom."17 Njegov je temeljni č koji ga distancira od
š č estetike umjetnosti, " ... da se u č katas-
trofama ne radi o objavi, ili č volje jedne mudre i ovijem svi-
jetom ć sile ... ". 18
S onu stranu filozofske i teološke metafizike, svoju estetiku ć
utemeljiti na psihologiji koju poima i kao dio filozofije i kao dio
prirodne znanosti. ć prihvata i ć se unutar tzv. asocijativne
psihologije koja produkciju č stanja, uglavnom, č tijesnim
asocijativnim vezama đ č somatskih i psiholoških eleme-
nata u ljudskoj duševnosti. Unutar ovakvog psihološkog stanovišta " ...
14 Cit djelo, SIT. 265.
15 Cit. djelo, SIT. 265.
16 Cit. djelo, str. 264.
17 Cit. djelo, str. 264.
18 Cit. djelo, sIT. 264.
298 Salih ć
možemo sa š ć č da Mtnost č nije ništa drugo,
ć odnošaj đ č i č ali odnošaj samo ć i po
č djelu ili piesmotvoru nama živo i sistematski č
Nije, dakle, II njegovom č iskustvu i teorijsko-estetskorn
saznanju, dojam č II umjetnosti ni č karaktera, niti
je predstava božanskog đ kao što ..... živac svega č ne
nalazi se niti II nedužnosti, niti II krivnji ć lica, ć je tako
sadržana II samom č i uzroku jedne jedinstvene cjeline, koja se
pod silom prilika raznoliko pojavljuje."20 Unutar č kate-
gorija kauzaliteta, uzroka i posljedice, radnje i efekta, utemeljenih na
asocijativnoj psihologiji, Salih ć ć zasnovati svoju estetiku
č ć i č posebno. č II krajnjemu, izgu-
bilo je č č li njemu se sada, u kategorijama ovog natu-
ralizma ć " ... vrši jedan prelom jedne prirodne snage i to po
nekom zakonu, koji je toj snazi svojstven i koji upravo iz nje proizilazi,
ili njoj sama blizu stoji." 21
ć valja akcentirati: njegove analize č II umjetnosti
relevantno figuriraju unutar samog č diskursa. No, kad se đ
i izvan tog diskursa, a to ovdje posebno apostrofiramo, umjetnost poima
sa sekulamog stanovišta i emancipira je od bilo kakve transcendencije,
teološke ili č svejedno. Možda je u sferi kulture, odnosno,
umjetnosti on prvi meritomi Bošnjak koji misli iz sekularnog diskursa.
A to, istodobno, č ć se u horizontu prirodnih znanosti i recep-
cije njihovog racionaliteta, njihovih kategorija, kakve su, naprimjer,
kauzalitet i sL Uvodi kod nas, pri tome, i psihologiju umjetnosti zasno-
vanu na prirodnoj znanosti. U svakom č u širem socijalnom i
duhovno-kulturološkom kontekstu ć u š č intelektu-
alnu produkciju unosi vantranscendentni č mišljenja oslonjen,
doduše, na č recepciju č pojmljenih prirodnih
znanosti. Upravo taj smisao za evropska iskustva, za sekularni diskurs,
za racionalnost prirodnih znanosti, za mišljenje u logici imanencije, a ne
ove ili one transcendencije i č ć pri tome, u vidu onodobno
ć duhovno-aksiološki i kulturno-mentalni milje unutar
19 Cil djelo, str. 265.
20 Cil djelo, str. 265.
21 Cil djelo, str. 264.
Salih ć
299
š č inteligencije, njegovu misao Č i ć pa, i u
tom smislu, ona se ovdje uvrštava u povijest socijalne misli u Bosni i
Hercegovini.
Neke o č atribucija njegove misli još jednom ć na vid-
jelo u njegovom razumijevanju veza i odnosa đ filozofije i društ-
va ć te smisla đ i afinnacije filozofije II š č obrazo-
vanost, posebno.
Društveni smisao filozofije i Bošnjaci
Poznaje Salih ć glavne likove onodobne zapadnoevropske
filozofije, njene unutarnje orijentacije, sisteme i protagoniste, vlada
njenim kategorijalnim aparatom, operira logikom filozofskog mišljenja,
identificira ono supstancijalno te filozofije, ć je interpretira,
recipira njene intencije, misaone domete i vrijednosne preferencije.
Njegova filozofska studija analizira, interpretira i koncizno izlaže mo-
dernu filozofsku misao koja, II njegovom uvidu, figurira, ć
u " ... č sustava: pozitivizam, materijalizam, naturalizam i idea-
lizam."22 Svaki od ovih "sistema" dovodi on u vezu sa modernom
š ć a unutar njih interpretira njihove najreprezentativnije likove.
No, i unutar nje vrši predmetnu redukciju: zanimaju ga unutar ovih sis-
tema, primamo, č stanovišta i gnoseološka pitanja. Njegov
metodsld pristup je do kraja osviješten: "Obzirom na č osnovu
ove radnje, ć se ova rasprava samo na najglavnije sustave
savremene filozofije i njene č predstavnike. Time je ujedno
č da nije svrha ove rasprave baviti se velikim, uspješnim i opšir-
nim radovima pojedinih filozofijskih disciplina i ogranaka. Ovdje se
uglavnom radi o tome, da se karakteriše ć i č ć utjeca-
nje na č pitanja i na pitanja teorijske spoznaje.''23
22 Salih ć Savremena jilozof1)a i njeni sustavi (Studija), ''Biser'', 15. V 1918.,
br. 9 i 10, str. 135.
23 Ci t. djelo, str. 135. Ali, nažalost, ova studija, u kojoj Salih ć vrši recepciju
modeme filozofije, ć za svoje vrijeme, ć ć u svijet
filozofije, ć nedovršena. Ne možemo znati da li bi ć u svoj "leksikon filo-
zofa" č bar u č sistem" filozofije, Marksow i EngeJsow misao,
kao i misao evropske socijaldemokratije, naprimjer, R. Luksemburg, K Kutskog, K.
Renem, O. Buera, F. Metinga i dr.
300 Salih ć
No, ne ć II analizu njegovih interpretacija onih filozofskih sistema,
za nas, II našem kontekstu, važno je pitanje: č ć filozofija i ima
li ona neku društvenu svrnu uopšte, i ima li ona, posebno ona zapadno-
evropska, unutar š č naroda, nekog smisla?
Možemo govoriti o svojevrsnoj politici filozofije, odnosno o Im/tumo}
politici koja bi trebala otvoriti smisao te ć otkriti potrebe i
š č naroda za recepcijom moderne zapadnoevropske filozofske
misli. U duhu ć prosvjetiteljstva svog doba, on, zapravo, ć i to
je od posebne važnosti, filozofiju izvesti iz elitizma i kontemplacije pa
spustiti na tlo muslimanske llalVdne duhovnosti i ć kako bi
ona bila li funkciji muslimanske emancipacije ispod svakovrsnog ropst-
va, č š i ono tradicionalizma, predrasuda i svakog dogmatizmao
Rasprava o savremenoj filozofiji treba, zapravo, da " ' 00 pobudi II našem
muslimanskom dijelu naroda ć intcrcsovanjc za savremcnu fi lozofi-
ju, te da barem II nekoliko suzbije onu raširenu . 00 sadašnju krivu predra-
sudu o njoj."24 A č je o predrasudi koja je č za evrop-
sku kulturu uopšte. S njom figurira "o .. neopravdani sud javnosti, koji
tvrdi da filozofija, kao takova, ne zaslužuje bolju sudbinu",25 a to č
da ostane, u ć uvidu, izolirana od ć kulturnog razvo-
ja i da bude " ... i nehotice od šire javnosti č i ignorisanao"26 za
takvu "sudbinu", smatra ć dijelom je i sama savremena filo-
zofija odgovorna, jer " ... mi danas nemamo, ili možda ne možemo
imati, takove filozofije, koja bi bila kadra i dostojna zahvatiti č i
dubljega udjela j uticaja u našem savremenom, snažnom i brzom kul-
turnom razvijanju.''27
No, s intencijom da unutar š č kulturne javnosti iritira interes za
savremenu filozofiju Salih ć objektivno participira ll, još
diskretnom, prevladavanju tradicionalnog, unutannuslimanskog prosv-
jetiteljskog ć A ono se, uglavnom, kao što se pokazalo u
prethodnim interpretacijama, reduciralo na protoprosvjeti.teljsld. poriv,
24 Cit. djelo, str. 135.
25 Cit djelo, str. 135.
26 Cit djelo, str. 135.
27 Cil djelo, str. 135.
Salih ć
301
dakle, na elementarno širenje obrazovanosti, socijalizacije i kulturnog
č i to u č č i č medijima ili u
religijskim diskursima. Vaninteresna, apstraktna, teorijska refleksija o
supstancijalnim pitanjima ljudske egzistencije, uglavnom je, u presv-
jetiteljskom angažmanu, na periferiji.
Radi on, dakle, naspram ć manira ignorancije i đ
nja filozofije, na njenom rehabilitiranju i unutar bosanskih Muslimana
U tome je usamljen, jer, tek kasnije đ dva svjetska rata dolaze
drugi š č filozofi, i oni na Ijevici,2B i oni u đ centru, 29
naravno, zaboravivši na svoje č i ne nalazivši, tako, u njemu
nikakvu inspiraciju.
č rezime
Na tlu ć masovne neobrazovanosti i ć cjelokup-
na duhovnost i kulturna produkcija kod Bošnjaka posredovani su, kao
što se to pokazalo, aksiomatskom recepcijom islama. No, ona je, nakon
austrougarske okupacije, posredovana i č otvaranjem, istina
kontroverznom i bolnom, ka duhu modernizma, odnosno, ka recepciji
k:ulrume produkcije sa evropskog Zapada.
Ali, ć je oblik izražavanja duhovnog identiteta i kod
Bošnjaka - književnost. Druga duhovna iskustva su marginalna. U tom
kontekstu, mišljenje koje bi se moglo č kao filozofsko, na jednoj
strani, još je II znaku recepcije islamskog diskursa, i na drugoj strani,
posredovano je, i onda kad se II naznakama javi, književnim žanrom.
Eksplicitnog filozofskog teksta još nema. Ko što nema ni recepcije
zapadnoevropskog pojma i iskustva filozofije.
28 Lijeva š č inteligencija, naprimjer, razvija filozofsku misao na stranicama
č Putokaz koji, pod uredništvom Hasana ć izlazi u Zagrebu od 1937. do
1939. godine.
29 Hrestomatijski uvid II mcritorne autore š č filozofskc misli đ dva svjet-
ska rata ove orijentacije (Mustafa ž ć Šaban ž ć Nurija ć
Abdurahman Adi! Ć Derviš M. Korkut) u: Š ć Fliandra, Bošnjaci j mod er-
liU, č misao Bošnjaka od polovine XIX do polavine XX ć ''Bosanski
kulturni centar", Sarajevo, 1996.
30 Sire o obrazovnom i kulturnom stanju Bošnjaka pod austrougarskom vladavinom u:
Muhamed ć Muslimani II Bosni i Hercegovini, Biblioteka '>Politika i društvo",
Beograd, 1938.
302 Salih ć
I sada, II takvom ć hendikepiranom kontekstu, i to je ono fasci-
nantno, javlja se jedan obrazovani Bošnjak kao filozofski pisac. Tu je
dakle, Salih ć Izvan vreve č borbi, II č kon-
tekstu, piše svoje filozofske rasprave. Unutarmalobrojne visokoobrazo-
vane š č inteligencije. otvara se pojmu i sadržini zapadno-
evropske filozofije, pa razotkriva i š č javnosti č njena
ć II stvari ć filozofije 19. ć Otvara se recep-
cijom č misli kao fi lozofije umjetnosti, ali i interpretativnom
recepcijom nekoliko č orijentacija II filozofiji 19. ć Ovdje
ga č kao filozofa ć da, i onda kada nije na djelu
č do kraja alltorski filozofski mkopis, i na razini recepcije i
č prikazivanja evropskih filozofijskih tokova, mislilac jest u
filozofiji i sa filozofijom. Unutar povijesti filozofskog mišljenja u
Bošnjaka, mišljenja koje je II dosluhu sa zapadnoevropskim iskustvima
filozofije, w to su rani tekstovi i to im, samo po sebi, daje visoki vrijed-
nosni dignitet.
No, vrijednim se pokazuje, kao što smo vidjeli, i njegovo razumijeva
w
nje društvene svrhe filozofije ć te njeno prosvjetiteljsko mjesto i
emancipatorska č unutar š č naroda posebno. U njego
w
voj percepciji znanost ć i filozofija posebno, i unutar Bošnjaka,
prevladavaju protoprosvjetiteljizam te, na drugoj strani, treba da đ
izvan č domena i predrasudnih averzija. A fenomen protow
prosvjetiteljstva dugo vremena karakterizirao je kulturne djelatnosti
svih nacionalnih zajednica u Bosni i Hercegovini pod austrougarskom
vladavinom. Pledoaje za njegovim prevladavanjem su bili rijetki. Jedan
od njih publicira i Dimitrije ć svojom projektivnom maksiw
mom "za demokratizaciju nauke i filozofije" što u njegovoj viziji č
kulturnu politiku izdizanja intelektualnog nivoa naroda kako bi mogao
recipirati više oblike znanja iz sfere znanosti i fi lozofije, odnosno
otvoriti se ka ć razmišljanju" ... o pojavama prirode, o č i
njegovu društvu, o smislu i vrijednostima našeg moralnog života i djelo-
vanja."3l I Salih ć kao što smo rekli, ć sa višom prosv-
jetiteljskom motivacijom, s onu stranu predrasudnib ignorancija i elit-
č ekskluzivizma u kulturi, znanosti i filozofiji, da
31 D. ć nauke i filozofije, "Bosanska vila", 1908. cit. prema:
P. Palavestra, Književna'il Mlade Bosne, II, Hrestomatija, "Svjetlost", Sarajevo, 1965.,
SIJ". 31. Sire o ovom programu demokratizacije znanosti i filozof tie kod ć vid-
jeti u drugom dijelu ove knjige.
Salih ć
303
Muslimanima Bosne i Hercegovine približi savremene, zapadno-
evropske filozofske refleksije o č a opet važnim Ć
pitanjima ljudske egzistencije.
32
•••
Kulturna i znanstvena javnost Bosne i Hercegovine ć ć kada bi joj
do toga bilo stalo, angažman Saliha Ć vjerodostojno valo-
rizirati tek u jednoj č slici koja ć njegovo žanrovski heterogeno
djelo (od č č preko dramskih tekstova - komedija pa do
filozofskih č situirari II povijest književnog, č i
filozofskog mišljenja u Bosni i Hercegovini. S tom slikom pokazalo bi se
kako dr. Salihu ć jest mjesto u plejadi respektabilnih, a neo-
pravdano zaboravljenih, figura naše povijesti.
32 Vrijedil o bi č ž č napor i pokazati kako modema bosanskohercego-
č fi lozofija ima svoj u tradiciju i u vremenu austrougarske vladavine II Bosni. Dio
intelektualne javnosti, osim recepcije islamske filozofije, (piše se, uzmimo, o Ibn Sini,
Ibn Ru.šdiju, Andalusiju i dr.) otvara se ka otkrivanju, prisvajanju i interpretacijama
zapadnoevropske filozofije. č listovi u tom smislu pišu, naprim-
jer, o Marksu, Laj bnicu, Sokratu, Aristotelu, Spenseru, Harunanu, ŠOpenhaueru, lli. S.
Milu, Marku Aureliju, S. Smajlsu, č Kantu, Fihteu, F. Je)(ilu, Rusou, Emersonu, i
dr. Kao filozofski pisac, otuda, Salih ć figwira II kontekstu koji, iako u embri-
onalnom smislu, ipak jest otvoren i ka recepciji zapadnoevropske filozofske misli. No,
II š č kulturnom miljeu, on, kao što smo rekii, č inovacijske iskorake.
305
MUHAMED EMIN Ž Ć đ 1837. godine u Sarajevu.
Obrazovao se II Sarajevu i Istanbulu. Postavljen je 1868. godine za č
lja (medževvid) pravilnog č Kur'ana II Gazi Husrev-begovoj
medresi. U porodici ž ć ova je služba ostala do 30. septembra
1949. godine. U Begovoj džamiji vršio je i službu džuzhana i devrihana
U Carevoj džamiji obavljao je imamsk:u i batibsk:u službu. Kako je austrij-
ska vojska nakon ć Sarajeva (19. 8. 1878.) preko dvadeset džamija
pretvorila II skladišta, i kako je i Begova džamija II isto vrijeme bila
zatvorena, a njen hatib bez plate, odlazi II Instanbul kako bi podnio zbog
takvog stanja pritužbu osmanskim vlastima. Ostaje II Istanbulu više
mjeseci i tu se č po svojoj vjerskoj obrazovanosti, pa ga intrige spri-
č da postane i imam sultana Abdul-Hamida. Pamti se po tome što je
č "vrlo č dovu" prilikom instalacije prvog reis-ul-uleme i
č Ulema-rnedžlisa (15. decembar 1882.) za Bosnu i Hercegovinu.
Prilikom otvaranja renovirane Begove džamije (19. decembar 1885.), uz
sudjelovanje naroda i predstavnika svih bosanskih oblasti, č je " ...
mevlud tako č kako se možda nikad prije, a možda ni poslije, nije
obavio II toj džamiji." Preradio je sa uspjehom Sulejman Č
"Mevlud". Nakon kratke bolesti, umro je u Sarajevu 20. aprila 1892.
godine ostavivši, iz dva braka, iza sebe šestero djece. (BiografSki podaci
prema: Hamdija š ć Hadži Hafiz Džemaludin ž ć
Glasnik Vrhovnog islamskog statiešinstva u FNRJ, br. 8-10, 1955., str.
336-337.)
MEHMED Ć L.JUBUŠAK "se rodio 19. decembra
1839. godine II Vitini kod Ljubuškog, na ć dobru svojih
starenika, muselima i kapetana ljubuških. Njegov otac Ali-beg Kapeta-
ć bio je kajrnekam II Ljubuškom, a majka mu je bila porijeklom iz
306
Iz biografija
znamenite porodice ć iz Livna, opjevane II narodnoj pjesmi.
č nauke završio je II svome rodnom mjestu, a ruždiju II Mostaru,
gdje je dobio znanja iz turskog, arapskog i perzijskog jezika, da nastavi
školovanje II medresi pred muderisom Mehmedom ć II
Ljubuškom. č II tursko-crnogorskim borbama i biva odlikovan
za zasluge i lijepo vladanje. Nakon toga je postavljen za č komisije
koja radi II Mostaru pod predsjedništvom Dževdet-paše na đ
refonni II Hercegovini. za uspjehe II tom radu sultan ga odlikuje ordenom
medžidije ć reda i imenuje ga II decembru 1864. kapudžibašom
(majorom). od 1865. do 1875. ć je kajmekarn u Stocu, zatim
II Ljubuškom, ponovo II Stocu, te li č i Trebinju, s prekidom II 1869.
godini, kada preduzima putovanja po svijetu: od Trsta II Veneciju, Padovu
i Veronu, te preko Trrola i Salcburga II č i Peštu; zatim preko Krfa II
Egipat, a odatle u Smirnu, Carigrad, te morem u Vamu, š č Bukurešt
i najzad Dunavom i Savom II Bosnu. č ustanak ga je zatekao
1875. u Trebinju, gdje daje ostavku na službu i seli se u Sarajevo, gdje se
oženi ć Mustaj-paše ć U Sarajevu ga 1876. imenovaše za
č refonnne komisije sa Hajdar-efendijom na č a u maju 1877.
postavljen je za č grada Sarajeva. Iste godine je izabran za
poslanika u turski parlament. U nemirnim danima č okupacije on je
izabran za č Narodnog odbora, u kome je odigrao pasivnu ulogu, a
zatim se preko Vitine i Ljubuškog prebacio u Makarsku, a odatle u
Vrgorac generalu ć Pošto se 1878. vratio iz č i Pešte, kamo
je išao kao č poklonstvene deputacije, imenovan je 7. decembra iste
godine za č gradskog ć Sarajeva. 10. aprila 1879. odlikovanje
ordenom željezne krune ć reda, a ll. avgusta postao je č
vladin savjetnik. od 1893. do 1898. godine ć se nalazi na
JXlložaju č Sarajeva. Razbolio se u julu 1898., a umro je 29. jula
1902. godine u Sarajevu." (Muhsin ć Književno stvarwIje musli-
mansIdh pisaca u Bosni i Hercegovini u doba austrougarske vladavine,
Knjiga I, Akademija nauka i umjetnosti Bosne i Hercegovine, Sarajevo,
1973., str. 80.)
ŠERIF Ć je reden u Mostaru 14. septembra 1874.
Prema saopštenju Husage Ć š ć koje je dao Muhamedu ž ć
1952. godine, otac Šerifa ć bio je iz okoline Bitolja.
(prema: Alija Nametak, Mmg;nalije ... nav. izd., str. 192.) Nije imao
nikakvo fonnalno obrazovanje, pa č nije, prema vlastitom zapisu,
završio ni osnovnu školu. ć da se, kako je pisao, li školama č iz
Iz biografija
307
knjiga propisanih za Hrvatsku II kojima su se đ muslimani i islam,
to je " ... II ostalim glavni uzrok, da sam uz hiljade i hiljade mostarske djece
ija ostao č i bez osnovne škole - samouk" ("Miramur! ć list g. Še-
rifa ć cit. izd.)
Radi kao opštinski č u Mostaru., aktivno se č u osnivanje
i rad mostarske muslimanske č (kiraethane) č je sekretar.
S č se č u Pokret za vjersku i vakufSko-mearifSku
autonomiju. Nakon č predstavki B. Kalaju i Franji Josipu
(oktobar 1899.) otpuštenje iz službe kada vlasti smjenjuju i ž ć sa
muftijskog položaja. Uz ž ć afirmira se kao najistaknutiji đ
Pokreta, vlasti ga tretiraju kao najradikalnijeg, najekstremnijeg musli-
manskog opozicionara, pokušavaju ga bezuspješno jedno vrijeme pri-
dobiti za politiku vlade. Zajedno s ž ć Derviš-begom Mira-
lemom i drugima, u skladu sa tadašnjom muslimanskom politikom pak-
tiranja sa antiaustrijskom srpskom opozicijom, sudjeluje u više navrata
u kreiranju dokumenata s kojim bi se definirala i uspostavila politika
mllslimansko-s1pske sloge. Pripisuje mu se, i od strane ondašnjih vlasti,
ali i u kasnijoj historiografiji, zapravo, daje bio ć zagovornik poli-
tike saradnje Muslimana i Srba. Bio je njen dosljedni protagonista, i
mimo otpora tzv. umjerenih Muslimana i lojalnih tzv. Muslimana vladi-
novaca, za svo vrijeme trajanja Pokreta. Prema Osmanu A. ć
pod pseudonimom Ehli Islam objavio je knjigu Spisi islamskog naroda II
Bosni i Hercegovini II stvari vjersko-prosvjetnog đ j samouprave,
Novi Sad, 1903., (Osman A ć sredio, Pregled štampanih djela
na stpsko-llIvatsknm jezilru Muslimana Bosne i Hercegovine od 1878-
-1948, nav. izd.) Piše č u novosadskoj Zastavi koji se, sa č
drugih autora, objedinjuju u više knjiga i distribuiraju ilegalno u Bosni.
Nije autor, kako to pogrešno navodi Enciklopedija Jugoslavije, nego
samo jedan od autora, ć da je II istražnom postupku Salih
ć priznao daje, pored drugih č on pisac deset č u
ovoj knjizi, brošuri Bezakonja okupacione uprave u Bosni j Hercegovini
(1901). Onaje bila povod da ga austrougarske vlasti, u konteksru opštih
represalija prema istaknutim sudionicima Pokreta, intemiraju u Rašku
Goru kod Mostara do maia 1902. godine, a poslije u Tmvniku, mart
1903., zbog veleizdaje, osude na dvogodišnji zatvor kojeg pod teškim
uslovima izdržava u Zenici.
Stekavši simpatije i zbog osobnog stradanja, ponovo se, nakon što je
pušten na slobodu č 1905. godine, č č i uz pris-
308
Iz biografija
ustvo predstavnika srpske opozicije, aktivno č II š č poli-
č život ć snažno konsolidaciji. uz Derviš-bega Miralema,
muslimanskog opozicionogpokreta. Savremenici uz njegovo ime doda-
ju i atribut efendija. tIan je delegacije (februar 1906.) koja odlazi II
Carigrad na razgovore za prognanim ž ć kako bi se, što je i ost-
vareno, izdejstvovao njegov pristanak na pregovore s vladom oko
autonomije, nakon č obnavlja veze sa srpskom opzicijom i II
Beogradu i II Bosni. Na sastanku II Slavonskom Brodu sudjeluje II
formiranju Muslimanske narodne organizacije i postaje č njenog
Egzekutivnog odbora na č je Ali-beg Firdus. Akter je unutar-
muslimanskih sukoba, posebno sa umjerenim muslimanima koji su,
ć se paktiranju sa srpskom opozicijom, zagovarali postizanje
autonomije u saradnji s vladom i II ovim konfrontacijama osigurava
ć ulogu u vodstvu muslimanskog pokreta. Potpisnik je nmogih
predstavki Odbora i č delegacija i č timova pokreta.
Sudjeluje neposredno u preuzimanju društva Gajre! od strane ovog od-
bora u č rad, zajedno sa ostalima, prema mišljenju dijela onovremene
muslimanske javnosti, lU10si prosrpsku č i kulturnu orijentaciju
i ć propagandu srpske politike što se još razgovjetnije đ
postavljanjem Osmana ć za sekretara ovog društva dolazak " .. .
aranžirao je Serif ć ... ". (prema: L Kemura, Uloga Gajreta .. .
nav. izd. , str. 56.) Direktor je Vukufske direkcije, sudjeluje II tom svoj-
stvu u preuzimanju (1914.) Gajreta i njegove imovine od strane
Vakufsko-mearifskog sabora, č je Upravnog odbora Muslimanske
centralne ballke. Kao vakufski direktor, viri1ni je bosanskog Sabora
i najuticajnija č Muslimanskog č kluba.
S č I svjetskog rata podnosi prijedlog o raspuštanju bosanskog
Sabora te vodi, napustivši tradicionalni kurs savezništva sa srpskom
opozicijom, politiku do kraja loja1nu Monarhiji. Napuštanje orijentacije
ka paktiranju sa antiaustrougarskom srpskom politikom nije zaborav-
ljeno niti oprošteno pa se II kasnijim intetpretacijama, kao naprimjer II
Enciklopediji Jugoslavije, njegov č angažman, bez ikakve racio-
nalne osnove, do krnja reducira tako što se ć bitne dimenzije nje-
govih tadašnjih koncepcija, posebno onih o autonomiji Bosne te, otuda, i
prikazuje č a iz prosrpskog diskursa u krajnje negativnim atribu-
cijama. Tako, naprimjer, autor natu1mice o njegovoj biografiji u pomenu-
toj Enciklopediji piše: "Kad je 1909, poslije austro-ugarske aneksije BiH,
pitanje autonomije skinuto s dnevnog reda sporazumom
đ predstavnika muslimanskih verskih poglavara i feudalnih
Iz biografija
309
zemljoJX>sednika sa austrijskim vlastima ... vodi sitnu č JX>li-
tiku na liniji zaštite interesa č begova i pretvara se
u č č demagoga na versko j osnovi. Tu ulogu nastavlja i u
staroj Jugoslaviji, u kojoj završava kao šestojanuarski senator (od 1933.)."
Neposredno se, što JX>menuta Endklopedija falsifikatorski prešutkuje,
pred kraj rata angažira u aktivnostima, JX>sebno u č i Budimpešti, u
definiranju ć državno-pmvnog statusa Bosne i Hercegovine i to na
č autonomije. U novostvorenoj državi Srba, Hrvata i Slovenaca,
odnosno Kraljevini Jugoslaviji č se, ć ć se opet svojoj
staroj č orijentaciji savezništva sa srpskom politkom, ovaj put sa
SIpskim radikalima Nikole š ć vodi, (1920.) oslonjen na tadašnje
srpske vlasti, Muslimanske radikale okupljene oko njihovog lista
Domovina i č orijentirane protiv Jugoslovenske muslimanske orga-
nizacije. Doživljava sa neovisnom muslimanskom listom na izborima za.
Konstituantu (1920.) - izborni krah sa dobijenih 449 ili 0,3 % glasova da
bi se, poslije toga, č povukao iz akiivnog č života, a list
Domovina uskoro prestaje izlaziti. .
Ponovo je, kao protivnik dr. Spahe, postavljen za direktora Vakufske direk-
cije u Sarajevu i izabran za Vakufsko-mearifskog sabora sastavljenog
bez pristalica JMO a od prorežirnskih Muslimana kada je istovremeno i
č njegovog Upravnog odbora. Diktatorski režim kralja Aleksandra ga
aktivira paje bio, kao što je č i senatoru vrijeme šestojanuarske dik-
tature (od 1933.). Umro je u Sarajevu 26. januara 1935. godine.
Rekonstmkcija njegove biografije ovdje je izvršena na osnovu navedenih
dijela o. A. ć M. ć A. Purivatre, N. Š Ć Dt
š ć I. Kemure, T. č ć F. Hauptmana i Enciklopedije Jugo-
slavije.
SAFVET Š Ć đ 6. maja 1870. Njegov otac Ibrabim-beg
š ć (1840.- 1902.) bio je č č pjesnik, pisao je histori-
ografske č pisao je i na turskom jeziku, bio je osmanski
funkcioner. Safvet š ć sa ocem ć vrijeme živi u č Mostaru,
Ljubuškom, ponovo, u Mostaru, Stocu i Konjicu, a od 1882. godine u
Sarajevu. Završava ovdje ruždiju gdje se upoznaje sa orijentalnim
jezicima, a od 1885. do 1895. godine đ sarajevsku, državnu Veliku
ginmaziju. Bio je đ služenja vojske jer je 1893. godine platio
bedela. Dva puta prekida gimnazijsko školovanje zbog profesora
matematike, a u Zagrebu, zbog č š ć u manifestaciji prilikom JX>laganja
310 Iz biografija
kamena temeljca č ć Doma (26. juna 1894.) vlasti mu
zabranjuju dovršetak gimnazije II Hrvatskoj i Slavoniji. Prije gimnazi-
jske mature koju, ipak, polaže II Sarajevu 1895. godine, objavljuje
pjesme II Vijencu, Pmsvjeti i Nadi.
Upisuje se na Univerzitet II č (Filozofski fakultet) gdje, uz odbijanje
vladine stipendije, od 1895. do 1899. sluša arapski, perzijski i turski jezik,
te studira literaturu na ovim jezicima. U č đ za štampu svoju
prvu zbirku pjesama Ttvfanda iz č dubrava. Nakon završet-
ka studija, li 1900. godini objavljuje Kratku uputu u prošlost Bosne i
Hercegovine. U ovoj godini dekretom vlade (23. juli 1900.) postavljenje
za profesoraarnpskogjezika na sarajevskoj Velikoj gimnaziji gdje č
raditi l . septembra 1900. Sa saradnicima, ć i ž ć
ć list Behar (izlazi od 1. maja 1900.) i sudjeluje kao inicijator II
osnivanju društva Gajre! (1903.) č je prvi predsjednik, a ID funkciju
obavlja do 1907. Sudjeluje u osnivanju Koturaškog društva EI-K amer
(1904.), Islamske č štamparije koja č da radi 1905. Iako
oboljeva, prema vlastitom č (krajem 1905.), na želucu kada je,
za kratko vrijeme, smrliao 14 kilograma, i dalje se javno angažira, sudjelu-
je u osnivanju Društva muslimanske omladine (1906.), Muslimanske
Centralne banke u Sarajevu (19 11.) i "Zemanove", kasnije ZdJllžene
Tiskare. Zbog pomenute bolesti traži na Velikoj gimnaziji dopust, a 31.
decembra 1906. godine ć otpušten pod izgovorom da nije položio pro-
fesorski ispit. Nakon otpuštanja sa gimnazije, uz dozvolu vlade, u 1907.
godini ć list Ogledalo koji je izlazio tri mjeseca u 13 brojeva
Nakon studija u arhivama i bibliotekama č (1908. i 1909.) polaže
ispit, kako sam kaže, iz islamskih jezika i njihovih literatura te iz histo-
rije č i arapske filozofije, potom brani disertaciju Boš/y'aci j
Hercegovci u islamskoj /ayiževnosti (ocjenjuj u je dr. Karabacek i dr.
Bittner, prema š ć č odlikom) na osnovu koje je pro-
moviran (20. maj 1910.) na doktora filozofije "ex linquis islamiticid".
Bio je poligJota, govorio je arapski, turski, perzijski, č latinski i
razumio francuski. Banja Luka ga stavlja na listu za svog zastupnika u
bosanskom Saboru nakon č biva izabran za č Zenwyskog SiNje-
ta Predsjednikje Sabora do 31. januaru 1919. godine kada Narodna vlada
nove Države Srba, HlVala i Slovenaca ukida saborsku kancelariju, a
š ć raZIješava ove fimkcije. Podnosi zahtiev Narodnoj vladi da ga
vrati u državnu službu, a ova sugerira Ministarstvu unutrašnjih dela II
Beogradu da bude primljen u konzularnu službu s obzirom na poznava-
nje orijentalnih jezika. U đ biva postavljen za honorarnog
Jz biografija 311
kustosa Zemaljskog muzeja. Kako je vidio da iz Beograda nema
nikakvog odgovora na njegovu molbu, na č zahtiev, a uz preporuku
Ć T ruhelke, Vlada ga od I. januara 1921. postavlja za stalnog službeni-
ka Muzeja gdje radi do 18. maja 1927. kada ć biti i penzioniran. od
1920. godine č pobolijevati, a ć bolest je poodmakla, u
č ne uspijeva. Zbog slabog zdravlja i materijalnih neprilika podnosi
vlastima molbu da mu priznaju radni staž od perioda kada je č radi-
ti u sarajevskoj gimnaziji (1900.) č š i rad na mjestu predsjednika
bosanskog Sabora. Rad II gimnaziji mu se odmah priznaje, a rad II Saboru
mu se č II penzijski staž tek na osnovu Zakona od 29. novembra
1928. a definitivno penzija mu se regulira 2. aprila 1929. godine.
Uz prodaju vlastite biblioteke II Bratislavu, i ova višegodišnja "afera" sa
priznavanjem penzijskog staža č kako je, uz sav stvarni i deklara-
tivni respekt š č i č javnosti, š ć živio, II
odnosu na njegov autoritet i zasluge, II materijalno ć i
ž ć okolnostima Leži, ć više stanova-prebivališta,
bolestan devet godina i umire 9. aprila 1934. godine. ć novina
odmah je objavila tekstove povodom smrti Safvet-bega š ć
(Biografski podaci prema: Sajma ć Život i rad Safveta bega
š ć u dokumentima Državnog arhiva Bosne i Hercegovine, u:
Safvet-beg š ć - š č intelektualna strategija, Zbornik rado-
va č skupa, Udruženje intelektualaca Muslimana grada Zenice,
Zenica, 1994; Hamdija š ć Život Dr. Safvetbega š ć
ž š ć "Novi Behar", 19.-21., 1. maj 1934; č ovaj dvobroj
Novog Behara ć je II cijelosti š ć a povodom njegove
smrti.); Edhem ć Moje uspomene iz saradnje sa merhum Safvet-
begom, ''Novi Behar', cit. izd; Alija Nametak, In memoriam Safvetbegu!,
''Novi Behar", cit. izd; Ademaga š ć ć na Safvetbega, "Novi
Behar", cit. izd.)
OSMAN NURI Ž Ć je đ u Mostaru 28. 6. 1869. godine.
Mekteb, ruždiju i medresu zamio je u Mostaru, a Šerijatsku č
školu u Sarajevu 1893. godine. Iako nije dobio traženu stipendiju od
Zemaljske vlade, odlazi u č i Zagreb gdje završava Pravni fakultet. U
Zagrebu djeluje kao č Stranke prava. č II demonstracijama
1895. godine povodom dolaska carn Franje Josipa u Zagreb, kada je
spaljena đ zastava. lbog toga leži II istražnom zatvoru i biva
đ na č mjeseca. Radi u redakciji "Hrvatske domovine". Sa
312
Iz biografija
Ivanom ć ć je đ prva dva godišta (1894-1895, 1895-
-l896) publikacije "Mearif' - "Muhamedanski kalendar". Jedan j e od
č i č književnog lista Behar. Piše II listovima Pros\;jeta,
Nada, Vijenac. Prevodi sa francuskog, č arapskog i ruskog
jezika. Radi kao profesor Š č škole II Mostaru, Sarajevu
i Banjaluci, upravitelj je Šerijatske č škole II Sarajevu od 1912.
do 1914. godine. Radi i li Zemaljskoj vladi. Kao vladin predstavnik i
savjetnik č sudjeluje II radu Anketne komisije za rješavanje vjer-
sko-prosvjetnog pitanja muslimana II BiH (god. 1900. i 1901.) Piše, kao
vladin č povjerljive izvještaje o Pokretu za vjersku i vakufsko-
prosvjetnu autonomiju i radi na pridobijanju prvaka Pokreta za Vladu.
U 1900. godini se pridružuje grupi sarajevskih intelektualaca (na su
inicijative dr. Ivo Pilar i Dušan N. š ć koja inicira stalne književne
susrete u fonni "Kola sarajevskih književnika". Na funkciji revizora
angažira se II Upravnom odboru Udruženja novinara i književnika
Bosne i Hercegovine, č je č skupština održana 3. jula 1911.
Slom Austro-Ugarske monarhije č ga na mjestu predstojnika u
Banjaluci. U novostvorenoj državi biva postavljen na mjesto č
Ministarstva unutrašnjih poslova u Beogradu. Bio je Državnog sav-
jeta u Kraljevini Jugoslaviji. Umro je 23. l2. 1937. godine. (Biografski
podaci prema: EnciklopedIja Jugoslavije, 3, Zagreb; Muhsin ć
Behm; Književflohistorijska monografija, "Svjetlost", Sarajevo, 1971;
Tomislav č ć Kalajev režim u Bosni i Hercegovini 1882-1903.,
"Veselin Masleša", Saraj evo, 1987., str. 306.; Nusret Š ć Autonomni
pola-et Muslimana za vrijeme austrougarske uprave u Bosni i
Hercegovini, "Svjetlost", Sarajevo, 1980.; Risto ć Pokušaj orga-
nizovanog djelovanja književnilw u Bosni i Hercegovini 1878-1918.,
"Prilozi", Institut za istoriju, Sarajevo, br. l7, 1980;) O Osmanu ž ć
i u: Dlušanl ć ž ć Osman Nuri, Narodna enciklopedija srp-
č N; Ivan ć ć Nekoliko uspomena iz
prošlih vremena, "Novi behar", 7/1933-34; IvanA. ć ć O suradnji
nekih Bošnjaka i HercegovaCll a poglavito Muslimana u "Obzoru ", II
knjizi: ObzOl; spomen-lay·iga 1860-1935; Anonim, MedIum Osman Nuri
ž ć "Jugoslovenska pošta", 9/ 1937., 2606, 2; Anonim, MeriUJnl
Osmall NW1 ž ć "Muslimanska svijest", 3/ 1938., 42, 8.
ŠUKRIJA Ć đ je l 890. godine u Gacku, a umro u
Sarajevu 1973. godine. U đ č danima bio je i u nacionalnom i II
č smislu prosrpski orijentiran. Prema njegovim memoarskim
Iz biografija
313
zabilješkama još za vrijeme boravka II Vakufskom konviktu u Mostaru
jedini se đ 35 đ koji su uglavnom bili prohrvatske orijentaci-
je, ć Srbinom. (prema: Mustafa ć Bošnjaci u emigraci-
ji, Monografija Bosanskih pogleda 1955-1967., š č institut Cirih,
Odjel Sarajevo, 1996., str. 215). To rano iskustvo ć njegov burni,
kontroverzni č život II cjelini. Pojavljuje se (nakon 1907.) sa
prosrpskom orijentacijom, zajedno sa Osmanom ć i sljedbenici-
ma, kao aktivista lista "Gajret", a jedno vrijeme je i njegov urednik.
č 1914. godine objavljuje brošuru O nacionalizovanju musli-
mana, (Štamparija "Naroda", Sarajevo). U 1916. godini nalazi se sa
grupom Muslimana u Odesi od kojih njih devet dobija i srpske oficirske
č ŠUkrija ć je u ovo vrijeme na č posebne muslimanske
fonnacije (oko 200 ljudi) koja se, uz patronat predstavnika srpske
vrhovne komande za sakupljanje dobrovoljaca, đ drugim dobro-
voljcima bori u Rusiji. (podaci prema: Atif Purivatra, Jugoslovenska
muslimanska organizacija u č životu Kraljevine Srba, Hrvata
i Slovenaca, Bosanski kulturni centar, Sarajevo, 1999., str. 17.) Narodno
ć SHS za BiH delegiralo gaje, uz saglasnost dr. Alberta Kramnera,
ministra za Konstantu, u Privremeno narodno predstavništvo SHS koje
se sastalo l. marta 1919. godine i radilo do 22. oktobra 1920. godine.
(Prema: A. Purivatra, cit. djelo, str. 58.) Mada deklarirani Srbin, kao č
ovog ć zajedno sa nekim drugim deklariranim Srbima (Hamid
SVIZO, Sulejman ć Smail Ć ć kritizira težak položaj i
stradanja Muslimana u to doba. (Glas Naroda, organ Demokratske
stranke, Sarajevo, 95,17. X 1919.) Potpisnik je programa Organizacije
jugoslovenskih radikalno-naprednih nacionalista za rad medu Musli-
manima od 25. januara 1919. godine u kojem se rad ove organizacije
definira kao " ... rad Jugoslavena đ Jugoslavenima i za Jugoslaven-
stvo." (Prema: A. Purivatra, cit. djelo, str. 398.) Ova grupa ć i list
ć (glavni urednik Omer Kajtaz) koji pod uredništvom
ć ć na srpskoj identifikaciji Muslimana, izlazi od 20. IV
1919. do 23. N 1920. (Prema: A. Purivatra, cit. djelo, str. 398.)
Sudjeluje na sastanku gdje je č da se stvori Nacionalna
demokratska stranka 1919. godine. (prema: Nusret ć č
ranja đ č stranaka u BosIIi i Hercegovini nakon
KraU-evine SHS (1918-1919.), ''prilozi'', Institut za istoriju,
Sarajevo, br. 21, str. 154.) Kao Srbin-demokrata, zajedno sa Šefkijom
ć osniva Muslimansku ž č stranku, i kao saurednik. uz
urednika dr. ć Novu, radi u lisru Glas težaka, organu ove stranke
koji izlazi od 3. marta 1920. do 1. 12. 1920. (prema: A. Purivatra, cit.
314
Iz biografija
djelo, str. 75). Sudjeluje II pripremi Kongresa Muslimana intelektualaca
(održan 6. i 7. septembrn 1928. godine), sudjeluje u njegovu rndu kao
č Predsjedništva Kongresa (predsjednik j e Džemaludin Ć š ć i
izborom postaje č Egzek:utivnog odbora ovog Kongresa. (prema:
Ibrahim Kemura, Kongres Muslimana intelektualaca u Sarajevu 1928.
godine, "Prilozi", Institut za istoriju, Sarajevo, br. 17, 1980., str. 179 i
184). U Egzekutivnom odboru okupljenom oko č ReJonna
(izlazio II prvoj polovini 1928. godine, đ Dževad š ć
koji recipi.ra ideje Kemala Ataturka i zahtijeva refonnu muslimanskog
društva, sudjeluje i Šukrija ć (Prema: Ibrahim Kemura. cit.
djelo, str. 188.). Postaje narodni poslanik kao kandidat na jedinoj "ze-
maljskoj listi" Petra Ž ć na izborima za Narodno predstavništvo
II Beogradu koji su, nakon ozakonjenja Šestojanuarske diktature,
održani 8. novembra 1931. godine. Nakon Sporazuma ć
č (1939.) s kojim se po pIVi put Bosna i Hercegovina č dijeli,
i dalje kao Srbin-musliman, Šukrija ć se č pokretu za
autonomiju BiH. (Konstitucija ovog pokreta izvršena je na skupu u
Sarajevu 30. decembra 1939. godine: Prema: M. ć cit. djelo,
str. 2 17.) "Za vrijeme Drugog svjetskog rata Šukrija ć je aktivno
pomagao č pokret." (Mustafa ć cit. djelo,
str. 17.) U ime glavnog odoora Gajreta na skupštini ovog društva (14.
septembar 1945.) podnosi prijedlog o prestanku rada Gajreta i njegovu
ulasku u novofonnirano društvo Preporod. (prema: Š ć Filandra,
š č politika II XX ć "Sejtarija", Sarajevo 1998., str. 223.)
Nakon II svjetskog rata napisao je č studiju o Ivi ć i
objavio u Bosanskim pogledima, 1961. U obliku brošure ovaj tekst, pod
naslovom č prikaz romana Ive ć objavili su Bosanski
pogledi, Fribourg, 1962. (prema: M. ć cit. djelo, str. 217.)
Objavljuje i dva teksta II "Glasniku" Vrhovnog islamskog starješinstva
u SFRJ: Stav sarajevskih mIlslimaIla 1941. godine, II (XIV) 1951., br.
3-5; Sevdalinka - naša naroda pjesma (povodom radio eseja t. Zdrav-
ć - XLVII I983., br. 1-2, 1958. Prema Aliji Nametku posljednjih
desetak godina života " ... nije ć izlazio iz ć a imao je i "jaku
sklerozu". (Sarajevski nekrologij, š č institut, Nakladni zavod
Globus, 1994., str. 190.)
SMAIL-AGA Ć Ć je đ u Mostaru 23. XII 1884.
godine. Kao žrtva ustaškog terora č 1945. godine odveden je II
logor Jasenovac gdje je i ubijen. Završio je č akamediju u
Iz biografija 315
Grazu. U Mostaru 1906. godine ć Musavat, spram
ugarske vlasti, list opozicione orijentacije. Pod njegovim uredištvom,
svake sedmice izlazio je do 19Q9. godine. Austrougarske vlasti, zbog
pisanja u Musavatu, kažnjavaju ga sa šest mjeseci strogog zatvora. List
Musavat biva prenesen II Sarajevo i prelazi pod patronat Egzekutivnog
odbora Muslimanske narodne organizacije. Ć ć se razilazi sa
rukovodstvom ove organizacije i ć list Srpska omladina, a kasnije,
sa Osmanom ć i list Samouprava. Do Prvog s\Cietskog rata blizak
je sa vrhovima Radikalne stranke i Narodne odbrane u Srbiji. U vrijeme
Prvog svjetskog rata uhapšen je i interniran u Arad. U nekoliko navrata,
poslije rata, bio je predsjednik opštine u Mostaru. (Biografski podaci
prema Enciklopedija Jugoslavije, Leksikografski zavod FNRJ, 1956.)
FADIL Ć "je đ 6. januara 1889. godine u Kladnju. U
rodnom mjestu je završio osnovnu školu, a zatim je svršio pet razreda
gimnazije u Tuzli ijedan razred č škole u Sarajevu, nakon
je prekinuo daljnj e školovanje. Radio je u Zemaljskoj banci li Sarajevu
od 1911. do 1922. godine, kada je prešao u Zagreb, gdje je do 1939. bio
generalni skeretar Saveza bankovnih č Jugoslavije. Od 1939.
do 1945. bio je personalni referent u Glavnoj bratinskoj blagajni u
Sarajevu, a od tada do 1947. radio je u Ministarstvu rudarstva II
Sarajevu. Penzioni sanje l. jula 1947. Godine 1919. izdao je knjigu pje-
sama Stihovi, a 1941. u Zagrebu knjigu novela Mali ljudi iz velikih
škola. Umro je 15. novembra 1958. godine II Sarajevu. tAlija Nametak!:
Bibliografija folk/ome đ u deset godišta Behara, Sarajevo, Institut
za č folklora, 1957., str. 131." (Muhsin ć Književno
stvaranje muslimanskih pisaca u Bosni i Hercegovini u doba aus-
trougarske vladavine, I, Akademija nauka i umjetnosti Bo'sne i
Hercegovine, Sarajevo, 1973.) Prethodnim biografskim podacima treba
dodati da je objavio i djelo Intelektualni radnici i č pokret,
Zagreb, vlastita naklada, 1927. Kao pjesnik. i pisac nekoliko č
č đ je u mnogim listovima kao što su, naprimjer, Behar,
Muslimanska svijest, Muslimanska sloga, Zeman, Osvit, Mlada
Hrvatska, Hrvatsko pravo.
ALIJA Ć Bez obzira na sva nastojanja da se ostvari uvid u njegov
životopis, uspjeli smo ptiknpiti tek nekoliko biografskih podataka. Nje-
govog imena nema u leksikonima, enciklopedijama, a od bibliografija
316
Iz biografija
navode se dva njegova djela II ć bibliografiji. (Nav. izd.)
Njegovog imena nema ni II Bibliografiji š č Jayiževnosti, (SEBIL,
Zagreb, 1994.) Mustafe Ć dok Muhsin ć registira njegove
rane radove II Behatu. Pronašli smo tek jedan o njemu iz pera nje·
govih savremenika i to č tekst Muse Ć Ć ć koji o njemu
piše ne samo iz racionalnog diskursa, nego i sa afektivnom averzijom i
pseudologikorn ad hominem. Piše, povodom ć brošure Uzroci
propadanja islamskog naroda da je nepoznat II našoj književnosti i
javnom životu, da ", .. kako vele - študira pravne nauke na č
č š ... ", govori o njemu kao o pijanom Aliji jer ", .. rekoše nam da
je notorna pijanica .. ,", kako gaje " ... otrovala životinjska filozofija ludog
č j pokvareno majmuniziranje jednog Darwina i Haeckela o evoluci-
ji i selekciji .0." te, kao potvrdu te svoje ocjene o njegovom svjetonazoru
i o tome da je bio, kako kaže, pokvaren još u mladim danima, navodi
jednu epizodu iz ć gimnazijskog života: " ... kada je jednom pri-
likom - bio je šesti razred sarajevske gimnazije, kako smo č - došao u
konvikat megju islamsku nedužnu č i rekao: 'Bogjeumro' ." (Musa
Ć Ć ć nav. djelo)
U Spomenici Prve gimnazije iz 1927. godine vidi se da je 1906. godine,
kako u njoj piše,polož;o ispit zrelosti, odnosno, da je završio ovu gim-
nazUu. Medutim, zanimljivo je da đ č ove Spomenice ništa ne
zna o njegovom životnom putu pa, dok se uz imena drugih maturanata
daju osnovni biografski podaci, uz njegovo ime - stoji nepoznato.
Postoji, prema Spomenici Gajreta iz 1928. godine, podatak da je svo-
jevremeno, u austrougarsko doba, bio stipendista Gajreta na studiju
filozofije u Zagrebu. Znatno da je bio glavni urednik lista Muslimallska
svijest. Iz jednog pravaškog manifesta vidi se da je u Bosni i
Hercegovini bio gorljivi pristalica Hrvatske stranke prava, te sudjelovao
na njenim skupovima i u Zagrebu.
SAKIB KORKUT đ je u Trnvniku 1884. godine·. Njegov otac,
pred kojimje slušao medresanska predavanja, hadži Ahmed Munib-ef
KorIcu! bio je muderis i č Ulema-medžlisa. Nakon što je stekao
osnovno i srednje obrazovanje u Travniku, 1904.-1905. godine završava
Šerijatsku č školu. č mditi kao šerijatski sudski vježbenik
pri Kotarskom sudu u Tuzli. Nakon stupanja na snagu "Štatuta" kojim
se regulira vjerska i vakufsko-prosvjetna autonomija, i nakon reorgani-
zacije Islamske zajednice, postavljen je za inspektora (mufettiša) II
Vakufskoj direkciji u Sarajevu što ć obavljati do 1917. godine. U toj
Iz biografya
317
godini postavljen je za muderisa i upravitelja novosnovane i reformi-
rane Okružne medrese u Sarajevu. U đ od 1910. do 1913.
godine aktivno radi u društvu Gajret gdje obavlja i dužnost predsjedni-
ka Glavnog odbora (1911.-1912.) i u Organizaciji bosanskohercego-
č ilmije, (i to od njena osnivanja 1912. pa do č I svjetskog
rata) gdje obavlja funkciju zamjenika sekretara i odgovornog urednika
njenog lista Misbah. Poslije I svjetskog rata sudjeluje u osnivanju
Jugoslovenske muslimanske organizacije, biran je kao poslanik za
Ustavotvomu skupštinu, odgovorni je urednik Pravde, glasila JMO. U
vrijeme rascjepa u]MO (1923.) zajedno sa Ibrahimom-ef. ć
njenim č i predsjednikom, izlazi iz ove stranke i sudjeluje u
osnivanju nove Jugoslovenske muslimanske narodne organizacije kada
đ njen listkšad. Poslije neuspjeha na novim izborima i prestanka
rada ove organizacije č se iz č života i živi na č
imanju u Travniku. Ovdje " ... sa svojom porodicom životari u punom
smislu te č Bez redovnih prihoda, napušten i od prijatelja, Sakib-ef.
provodi dane ali se ne žali nikome, nego č to sve podnosi ." (M.
ć Biva 1927. godine postavljen muftijom u Travniku i obavlja, ali
bez prihoda i uz spletke č protivnika, tu dužnost do smrti.
Posljednji javni nastup ima na Kongresu muslimanskih intelektualaca
(6. i 7. septembar 1928.) kada podnosi referat "O vakufsko-meari-fskoj
upravi" (objavljeno u: Gajrel, 1928.) Umro je l. marta 1929. godine.
(Biografski podaci prema: Hfz. Mahmud ć Istaknuti Bošnjaci,
"El-Kalem", Drugo dopunjeno izdanje, Sarajevo, 1998.)
SALili Ć đ u Travniku 1873. a umro u Banjoj Luci
1943. godine. Bio je č u nekoliko bosanskih mjesta. Kao č je
1889. na službi u osnovnoj školi II Gornoj Tuzli. Angažira se na pokre-
tanju č č bi zadatak bio da promovira srpsko-muslimansku
saradnju i slogu. Povezuje se i sa krugom oko "Srbobrana". Sakuplja pot-
pise Muslimana u Travniku prilikom Zmajeve proslave u Zagrebu. Zbog
takve aktivnosti gubi službu u Tuzli i II Travniku, i biva stavljen pod
istragu. Rano se č i u književni život svog vremena.
U 1891, 1895, 1896, 1899. godini u Bosanskoj vili i Nadi objavljuje sti-
hove. od maja 1900. godine, kako sam kaže, djeluje u pokretu za vjersku
i vakufsko-prosvjetnu autonomiju Muslimana, te od polovine juna do
polovine decembra 1900. godine radi u Eksekutivnom odboru Pokreta u
Budimpešti. U to vrijeme intenzivno se bavi č š ć
č usmjerenoj prema austrougarskoj vlasti II Bosni i Hercegovini.
318
Iz biografija
Nakon ć njegove antiaustrougarske spisateljske aktivnosti, prema
vlastitom č 18. oktobra 1901. slijedi policijska akcija i to
neposredno povodom brošure Bezakonje okupacione uprave u Bosni i
Hercegovilli. "Što II policajnom, a što li sudskom istražnom zatvoru, ležao
sam neprekidno oko nekih 96 dana." Austrougarska vlast ga, kako sam
kaže, đ na godinu dana tamnice.
č č š ga otpužuje da je izdao đ JX>kreta i ..... da se pro-
dao ' Švabi'." U jednom "memorandumu" Egzekurivnog odbora iz 1902.
godine, sa potpisima 180 muslimana iz Bosne i Hercegovine, ne pomi-
ć mu ime, biva, uz eksplicitno distanciranje od njegove spisateljsko-
č aktivnosti, optužen za izdaju lidera Pokreta.
Nakon "Izjave" s kojom pokušava demantirati takve ć
imputacije. Salih ć se, č đ i li depresiji,
č iz aktivnog č djelovanja unutar pokreta " ... jer me moji
vajni prijatelji napustiše i zaboraviše na me li odsudnom jer ostadoh
osamljen i ako nijesam zbog sebe i sam kriv za onaj č za koji sam odgo·
varao pred zakonom i za koje sam eto đ O teškom stanju u kojem
se nalazi u tom vremenu č i njegovo mišljenje da su u pomenutom
Memorandumu o njemu napisane ..... takove stvari, koje su kadre, ne
samo da me ponize, ć da me izvrgnu i životu pogibeljnim napadajima
od strane prostog, razd.raženog i č islamskog č u
Travniku." Trpi i njegova porodica (otac i majka) pa u nepodnovišljivom
stanju traži ..... da se odavde uklonim i da odem u Zagreb."
Nakon č " ... sa opozicionog poprišta ... ", ipak, nastavlja Salih
ć sa javno·književnom š ć đ ć u listovima
Behar i Biser.
Salih ć u ovo doba odlazi na univerzitete u Getingenu, (1903.)
Hajdelbergu gdje 1904. biva odbijen i Wircbergu (1905.) Kasnije,
na Pravnom fakultetu č č š odbranio je doktorsku
disertaciju.
No, njegov literarni razvoj vodio ga je žanru komedije pa je II svoje
doba bio i poznat kao komediograf. Napisao je i objavio dvije komedi-
je: Oba gluha (Sarajevo, 1911.) i Ć č (Sarajevo, 1912.)
Salih ć je umro 1943. godine, a II 1942. godini Hamid Dizdar,
povodom ć izvedbe njegove komedije Ć č na sceni
Hrvatskog dlŽavnog kazališta II Sarajevu, ć njegovo
književno, posebno dramsko djelo, navodi kako su Saliha ć
njegovi savremenici prozvali "bosanskim Molierom".
Iz biografija
319
Iz ovog Dizdarevog zapisa saznajemo još nekoliko biografskih podata-
ka. Vidimo daje u Banjaluci radio kao advokat, da "danas", tj. u 1942.
godini, u sedamdesetim godinama, živi u Banjoj Luci i daje " ... shrvan
teškom Š Ć ... ". No, " ... težke prilike u kojima je živio, kao i č
života, kojem se je odao, đ i pun trzavica u poslu i u braku,
otjerali su ga od č rada i đ od književnosti. Velika je
šteta za našu književnost što se to dogodilo s piscem i č dr.
Salihom ć koji je prestao baš tamo, gdje se č i gdje
se dolazi do boljih i trajnijih rezultata." (Biografski podaci prema:
Ferdo Hauptman, sabrao i uredio, Borba Muslimana Bosne i Hercego-
vine za vjersku i vakufsko-meanfsku autonomiju, Arhiv č
Republike Bosne i Hercegovine, Sarajevo, 1967; Žarko ć u:
Narodno pozon"šte, Sarajevo 1921-1971., Narodno pozorište Sarajevo,
1971; Salih ć Izjava kao poruka onima koji me potvoriše i u
javIlosti oklevetoše. (Kao svoj odgovor č protivnicima, ovu
"Izjavu" Salih ć je distribuirao 20. juna 1902. godine. Ona
sadrži u sebi i elemente autobiografije. CU: F. Hauptman, nav. djelo;
Hamid Dizdar, Stari bosanski pisci na pozol7lici, "Sarajevska hrvatska
scena", 11/1942., br. 8. Esad ć Filozofski pisac Salih ć
ć Kongresa š č intelekrualaca, Sarajevo, 2000.)
IIDIICQ) IIII
II
lPCQ)lLIrlI'IIcelKk CQ)

323
lL.
P
č mišljenje Gavre č ć II č smislu,
ilustrira misaoni, ć i vrijednosni prijelaz iz š č
pravoslavne II č identifikaciju i to II kontekstu
posljednjih decencija osmanske vladavine II Bosni. Otuda, sublimirana
interpretacija njegove misli ovdje može biti ć i kao uvod II
č č socijalne i č misli bosanske srpske inteligen-
cije iz doba austrougraske vladavine nad Bosnom. On, onaj prelaz,
ć nije bez unutarnjih kontroverzi, inkonzistencija i kolebanja,
pa se onda i č samoidentifikacija kod č ć i ne pojav-
ljuje II svom do kraja kristaliziranom liku.
Rijetki interpretatori njegova dva objavljena djela l uglavnom su se bavili
č njegove č i vanjskim manifestacijama njegovog poli-
č angažmana II kontekstu "epskog srpstva" kao i ''književnim''
aspektima njegova rukopisa, ć prije svega, njegovu neo-
brazovanost, č spisateljsku ne\ještost, č kitnjas-
l Gavro č ć je objavio dva spisa: č š č štampano u Zemunu 1866.
godine u Sopranovoj štampariji; Robstvo u slobodi ili ogledalo pravde U Bosni, štam-
pano u Novom Sadu 1872. godine. prva sveska ove druge knjige napisana je 1869.
godine, druga je č i gotovo dovršena u progonstvu u Akri u Siriji prije njegovog
bjekstva II Rusiju a ć sveska osim II ooiocima, koje je II č Razvitku 1910.
godine objavio Petar č ć nije nikada ni objavljena.
324
Gavro č ć
tost i sP Ostajali su po strani njegove, manje ili više osviještene, no i
promjenlj ive č ideje što ovdje ulaze li vidokrug č inter-
pretacije.
No, č je o svjetovnim idejama neobrazovanog bosanskog trgovca}
Kao što ć vidjeti kasnije, primat II javnom životu bosanskih Srba
postepeno ć preuzimati akademski obrazovana srpska inteligencija. Zato
možemo i ć kako se s č ć završava jedan tip svjetovnog neo-
brazovoJlog znGnja ijavnog angažmana a, s vremenom č uobli-
č novog i, đ ostaloga, recepcijom đ orijentacija
unutar evropske znanosti posredovanog, srpskog socijalnog i č
mišljenja. Otuda, i II tom smislu interpretacija koja slijedi jest svojevrsno
đ II taj diskontinuirani novum.
o bošnjaštvu i bosanskoj identifikaciji
Iz vremena kada se angažirao II đ skupštine predstavnika sveštenst-
va i pravoslavnog naroda iz cijele Carigradske patrijaršije
4
indikativna
su dva momenta koja otkrivaju još uvijek unutar bosansko-pravoslavnog
kruga konvencionalni odnos spram č i č identifikacije.
2 Petar č ć Gavro ć Djela ll, "Svjetlost", Sarajevo, 1951.; Jovan š ć
Gavro ć ć Krajišnik, Odabralli Sarajevo, 1952.; 1\'0 ć
Gavro č ć i povodom njega, Zbornik radova Instituta za č književnos-
ti SAN, knj. 2, Beograd, 1952.; Ivo ć Zemlja. ljudi i jezik kod Petra ć
Predgovor lzabnmim stranicama Petra č ć Malica srpska-Srpska književna 7..adru-
ga, Novi Sad-Beograd., 1961.
3 O lome sam govori š ć kako je nastalo njegovo djelo Ogledalo pravde.
Jovo ž ć " ... je pisao a ja sam mu govorio za to što ja ne znam pravopisa." (Robstvo
u slobodi ... nav. izd., str. 55.) I još jednom o svojoj polupismenosti kaže: "Mi smo imali
dosta slugu, od kojih su neki znali i pisati, a ja sam ovo malo šio danas znam č od
njih pisati, nešto od njih, a nešto iz pisama." (Cil dj elo, str. 63.) Pa ipak,
prema autobiografskim kazivanjima, znao je turskl i bio č uspijevao je trgovati na
širokom č i putovati od dalmatinskih i gradova u unutrašnjosti Hrvatske do
Trsta, č i Instanbula. (Cit. djelo, str. 63. i 112.)
4 Kontekst i č smisao đ ove Skupštine koncizno predstavlj a Vladislav
ć ''Kada je 18. februara 1856. sultan Abdul-Medžid proglasio Hatihumajlm, po
kome su svi podanici carstva, ma koje vjere bili, č u pravima i dužnostima,
nastala su bolja vremena za š ć Nas se ovdje č samo one uredbe koje se odnose
na organizaciju crkve i škole. za dohotke svcštenstva, koji su do uuia bili đ pa
davali narodu povoda da se tuži, č je u Hatihumajunu da ć se fIksirati. S\jetovne
poslove konfesija, ukoliko su bili u vezi s crkvom i školom, ć korporacije (oPŠ-
tine), sastavljene od sveštenika i svjetovnjaka. Za popravak bogomolja ć se više morati
Gavro č ć 325
Zanimlj ivo je da Gavro č ć sklapa ugovarS po kojem ć " ... zas-
tupati pri č skupštini mjesto ispred svega naroda pravoslavno-
hristianskog u Bosni."6 Bosansko-pravoslavna a ne srpsko-pravoslavna
identifikacija je eksplicitna, a nju ć i kasnije č ć manifestirati.
7
U radu Skupštine, na drugoj strani, u kritici č
sveštenstva aJXIstrofua da ne znaju "narodnogjezika",8 i traži "arhijereje
prave od našeg jezika.''9 Vidimo kako ni jezik ne č srpskim
jezikom nego "našim" i "narodnim" jezikom. \o
tražiti odobrenje od a za podizanje novih bogomolja ž ć se samo onakav ferman
kojim se cxiobrava plan đ Svaka vjeroispovijedna opština može otvarati škole
kakve ć samo ć nastavni plan i izbor č kontrolisati vlast." (Vladislav ć
Izabrana djela, Knjiga II, 'Yeselin Masleša", Sarajevo, 1985., str. 54.)
5 ''Predstavnid dabro-bosanske, č i dijela r3Ško-prizrenske eparhije, na sastanku
u Sarajevu, izaberu jednog trgovca iz Bosanske krajine, Gavro č ć da njihove
eparhije zastupa na carigradskoj skupštini. Ko je bio izabran od naroda č
eparhije, nisam mogao saznati. Clanovi sarajevske crkvene opštine i predstavnici kaj -
makamije: novopazarske, č č i č sastave ugovor s č ć
i potpišu ga 13. marta 1858. Po dogovoru č ć je "izabran" za predstavnika ispred
svoga naroda pravoslavno-luistianskog II Bosni pri skupštini u Carigradskoj paUij arliji za
uredenje crkvenih i narodnih poslova ... U ugovoruje č ć odredena č plata
od 3000 groša, koja ć se razrezati na narod po kajmakamijama prema broju ć
Razrezani namet nazvan je po Gavrinu imenu, gmrija." (V- ć cil djelo, str. 55.)
6 Cil prema: Vladislav ć Izabrana djela, nav. izd, str. 55.
7 Naravno, č srbi zacija bosansko-pravoslavne identifikacije traje, dolazi iz vrhova
sveštenstva_ Naprimjer, u jednom pismu kojeg č ć 3. jula 1860. godine piše arhi-
mandritu Joanikiju č iz Mostara, on, arhimandrit govori kako mu je č ć
''brat Srbin". (Nav. prema: Hajrudin Ć ć Iz prepiske Gavre č ć "Život",
Saraj evo, br. 22 - 23,1954., cit. djelo, str. 618.)
8 Prema: V. ć cit. djelo, str. 55.
9 Prema: Hajrudin Ć ć cit djelo, Sir. 616. č ć dobija mandat bez detaljnih
insuukcija, pa, prema vlastitom nahodenju, na Skupštini od 29. marta 1859. godine iznosi
č projekt koji se svodi na zahtiev za emancipacijom bosanskih pravoslavaca od
dominacije č sveštenstva. Sažeto ga inerpretira V. ć "On je 29.
marta 1859. godine podnio skupštini opštu predstavku, u kojoj je na đ č iznio
žalbe naroda u Bosni protiv bosanskih mitropol ita Iznio je da mitropoliti ne znaju naro-
dnogjezika, da sveštenike kažnjavaju teškim i č kaznama, ć ć ih u bukagije i
ć po tabanima, da šalj u zaptije (žandare) kada koji svešl.eni k umre, pa zaptije oduzi-
maju svcštcnikove knjige, odežde i konja sa opremom, kao tobožnje mitropolitovo
nasljedstvo, da za novac postavljaju sveštenike, ljude koji ništa ne :maju - ' ni č š
pravo č - da za ć crkve, za novac dopuštaju da se č svakojake nezakoni-
tosti". Ukratko da se arhijerej i vladaju kao č (V. ć cit. djelo, str. 55.) Rad
ove skupštine je završen II 1863. godini. Fra Grga ć navodi da se za vrij eme rada
ove Skupštine Gavro č ć " ... hrabro opirao mnogim stvarima, osobilo kod patri-
jarške kurije". Pa i pored toga, prema ć č ć i ostali predstavnici se č
326
Gavro č ć
U kontekstu razumijevanja takvih bosanskih identifikacija, Jovan š ć
je podcrtavao daje č ć bio" ... jedan od prvih naših pisaca iz ovih
krajeva koji bosanske muslimane nacionalno odvaja od Osmanlija i
naziva jednoplemenitom ć ć za otklanjanje
đ nesloge i zavisti naziva ih i "jednokrvnom ć
Eksplicitno, iako ih ponegdje kolokvijalno zove Turcima, razlikuje
bosanske muslimane od Turaka: "Ja ovde ne mješam Bosance Turke.
Oni kakvi su da su, naši su."13 Osim tenninom Bosanci naziva ih i
Bošnjacima pa govori o našoj ć sunarodnjacima Bošnjacima. 14 No,
ono jedlloplemeno,jednokrvno, č mada nigdje direktno
č ne zastupa poziciju č pansrbizma, ipak nosi njegove
embrionalne elemente. Signalizira ih, naprimjer, i njegova tvrdnja
kako jednokrvni Bošnjaci-Bosanci-Turci " ... ne znaju ni jedne č
turske progovoriti, a kamo li pisati ili č ć svi govore srpskijem
jezikom, a ni srpski svi ne znaju pisati ni č Ne upotrebljava ter-
min Hrvati. pa govori o Srbima i Kato/icima,16 naziva ih Latinima,
respektira bosanske franjevce.
17
No, sklon je koristiti narodne izreke s
kojima se šire i populariziraju negativne stereotipne slike o Drugima,
kad su vidj eli " ... da ć ništa koristiti tl interesu narodnom ._.", pa tako " ... nije nl Gavro
č ć nlŠla korisna svojim donio .. " Dolazi vrijeme kad se kompromitira ''kod naro-
dnog mnijenja" u potrazi "svoje plate od naroda" (Svi navodi prema: fra Grga ć
ulfX1mi:e/lja (1829-1878.), u: 12abrana djela, lli, "Svjetlost", Sarajevo, 1990., str. 322-
323.) Na drugoj strani, č ć naziva ć svojim starim pnjateljem (cit djelo, SIr.
176) i dodaje: "A fra Grgo je pošlen č ali strašljiviji od svakog zeca" (Robstvo u slo-
bodi ... nav. izd, str. 57.)
10 Zabilježeno je da su tl nekim č iz ovog doba pojedini bosanski pravoslav-
ci jezik kojim govore č š č odnosno, bosanskim. a ne srpskim. Tako
je, naprimj er, Prokopije tražio od " ... Ali -paše ć da se za vladiku
postavi č č š č jeziku." (Prema: Senahid ć Bosanskijezik,
Vijete kongresa š č intelektualaca, Sarajevo, 1955., sir. 8.) A đ hercego-
č ustanika Pero Tunguz znao je govoriti: 'Razumi me č č 00SanSki ti govo-
rim.' " (Prema: Ante ć Bosanski jezik, mit jlj stvarnost, u Zborniku Bosna, boš-
njaštvo i bosanskijezik, "Matica Bošnjaka", Cirih, 1993., Sir. 30.)
11 Cit. prema: H, Ć ć cil djelo, str. 616.
12 Robstvo II slobodi ... nav. izd .• str. 181.
13 Cit. djelo, Sir. 82.
14 Cit. djelo, str_ 54.
15 Cit djelo, str, 67.
16 Cit djelo, str, 64.
\7 Cit. djelo, str. 64. Govori o fratrima bosanskim. (Cit. djelo, str. 175.)
Gavro č ć
327
posebno o Turcima, a najednom mjestu i o Jevrejima.
18
Nema osnova,
na osnovu citiranja ove narodne poslovice, č o njegovim anti-
semitskim inklinacijama. One ć eksplicitne izraze dobiti tek kasnije, u
doba austrougarske vladavine Bosnom, kod, kao što ć vidjeti, dijela
akademski obrazovane srpske inteligencije.
I kasnije ne govori o srpsko-pravoslavnoj nego o bosansko-pravoslavnoj,
odnosno, š č identiflkaciji. Govori, naprimjer, o pravoslavnom
namdu u Bosni, 19 o tome kako je 1858. godine bio u carigradskoj patri-
jaršiji predstavnik bosanskog naroda
20
i kako je " ... bosanskom narodu
služio više od deset godina pošteno i vjemo."21 I docnije piše o tome
kako mnogi sveštenici i sveštenu lica koji su u Bosni " .... stradali i
č č snut našli ... ", zapravo, "su sve sami ... Bošnjaci bili.''22 I
dalje govori o namdu bosanskonz
23
a u jednom pismu pisanom u
Zemunu 21. februara 1873. godine, dakle, nakon 15 godina od potpisi-
vanja onog Ugovora, č ć navodi da je "služio" ne samo Visoku
Vlast nego " ... i sav Bosanski pravoslavni Narod kao predstavnik nje-
gov .. .".24 Dakle, i sada vidimo kako, u naknadnim reminiscencijama,
ne govori o bosanskim Srbima nego o "Bosanskom pravoslavnom
Narodu". Kao da u ovakvim formulacijama još prepoznaje bosanski,
odnosno š č č individualitet iznutra diferenciran na religijske
subidentitete. Govori na drugom mjestu i o ''Bosanskom Narodu" ne
ć više ni jednan njegov religijski predikat, pa kaže: "Ako što
sumnjate o meni da vam Lackam, a vi slobodno pitajte ako č sveg
Bosanskog Naroda bez razlike vjere zakona ... ".25 Ovdje je č ć
nedvosmislen: govori o jednom, vjerski izdiferenciranom ali, ipak, j ed-
nom "Bosanskom Narodu". A religijske pripadnosti još nisu pojrnljene
kao č one ostaju irelevantne za egzistenciju jednog, povijesno
18 Ilustrirajmo to jednim primjerom: "Pravo veli, ona naša novija narodna poslovica:
Kloni se turske pravde i judina č trgovanja". (Cit djelo, str. 35.)
19 Iz č ć pisma Sarajevskom Cvjetniku, 1. novembar 1879., prema: Robstvo
II slobodi oo. nav. izd, str. 168.
20 Cit. djelo, str. 220.
21 Ci t. djelo, srt. 221.
22 Cit djelo, str. 161.
23 Cit. djelo, str. 16\.
24 Cit. prema: H. Ć ć cit djelo, str. 619.
25 Cit. djelo, Sir. 619.
328 Gavro č ć
individualiziranog bosanskog naroda. Bosnu naziva Bosrwm, Bosnom i
Hercegovinom, Bosnom, Hercegovinom a lepo Sarajevo naziva prestoni-
com Boslli2
6
te identificira njene granice sa Srbijom (SIpSka đ
Bosnu percipira kao domovinu i otadžbinu.
2S
U ovo doba č ć II svojim predstavama o č posebnostima,
odnosno, o narodnosti i njenom mjestu unutar životnih vrijednosti, kao
da iskazuje preferenciju univerzalnih nad partikularizmom č vri-
jednosti. Pisao je, s tom indik.acijom: "Nije pitanje gdje se ko rodio,
kako se koji zove, nego je pravo pošteno pitanje, šta je koji radio i šta
privredio, i prinio č U ovom konteksru prihvata prosvje-
titeljske ideje. U tom smislu ć "Oh samo da je znanja, pa bi bilo
svega",30 ć je znao kako bez ć II narodu " ... ne može
nikad procvetati sloboda, kao li združenim zemljama sjeverne
Amerike!"31 č pledira jednakost ljudi i respekt moralnih vrlina
neovisno od vjerske identifikacije.
32
Ali, prosvjetiteljstvo je još uvijek
kod njega ć u elementarnom smislu kao širenje osnovne pros-
vjete i školskog obrazovanja te akt osobnog mecenstva.
Ka srpskoj identifikaciji
i njene implikacije
U povijesnom procesu č srbizacije bosansko-pravoslavne identi-
fikacije, đ i č ć postepeno napušta ono probosansko pois-
ć izraženo II predstavi egzistencije jednog, iako vjerski difere-
nciranog, ''Bosanskog Naroda". Zapravo, s onim identifikacijama,
gotovo istodobno, i u reminiscencijama i u aktualitetu, govori o Ilama
Srbima u BOSIIi, o Srbima iz Hercegovine, o srpskom lIarodnom jeziku
33
26 Iz pisma Sarajevskom Cvjetniku, 1870., u Robstvo u slobodi ... nav. izd., str. 170.
27 Robstvo II slobodi ... nav. djel. , naprimjer str. 89, 122, 142.
28 Cit djel., str. 123 i 162.
29 H. Ć ć cit. djel., str. 616.
30 Robstvo II slobodi ... nav. izd., str. 253.
31 Cit djelo, str. 176.
32 ..... ja sve ljude držim jednake. To se ma i razumije, da svoje najviše volim ... ". (Cit
djelo, str. 125.) Preferira te vrline, kao što sUfXJŠlenje, valjanosI i sl. neovisno da li ljudi
bili š ć č ili Latini. (Cit. dj elo, Sir. 127.)
33 Cil. djelo, naprimjer, str. 48, 154, 164.
-
Gavro č ć 329
i srpskoj gramatici.
34
Sada govori o ć Srbima, o dob,im, poštenim,
ljubaznim i č Srbima iz Bosne, o bosanskim Srbima koji su ga
vlastima denunciraii,35 o sIpskom lijepom č O sfpskim narodnim
poslovicama, O srpskim porodicama II Sarajevu, o SIpskom grbu i s1.
36
I sam se deklarira kao Srbin: ''Nijesarnja iz Vlaške da sam Vlah. Ja sam
Srbin."37 Ta ć promjena II č identifikaciji do kraja
ć se eksplicitno manifestirati II njegovim predstavama o ć
državno-pravnom statusu Bosne i Hercegovine. Sada se, u kontekstu
ove projekcije, umjesto bosanske identifikacije pojavljuje č
identifikacija paflSlpskog karaktera kao i identifikacija sa panslavjz-
mom. Unutar ovih predstava i identifikacijskih vrijednosti projektira se,
zapravo, u suštinskom smislu, i sveukupna dezindividualizacija Bosne i
Hercegovine.
Na tlu prve identifllmcije, ć predstavu o č Srpstvu,38
stvara on mitsku sliku Srbije pa ć ć ć se Grku, vladici
Dionisiju, koji je publicirao svoje č pod pseudonimom Ljubomir
č ć pisati: č ć ne diraj u Srbiju, tu našu zenicu! Srbija
gleda svoga posla: ona irna veliki zadatak koga treba i mora da izvrši,
aJi prije zore ne ć dan .. . Srbija je u pepelu zapretena žeravica koja
se ne može nikada ugasiti, koja se ne hvali i ne ć ali ako puhne
vjetar te otpiri pepeo sa žeravice, onda teško tebi č ć ... ")9 Pri
tome, potencira č Srba iz Bosne i Srba iz Srbije: "Da ipak Srbi
iz Srbije imaju neku simpatiju prema nama Srbima u Bosni, to je prava
istina, a naše su misli iste takve kao i njine. Mi smo jednomišljena
b
' "40
raca.
34 Ci!. djelo, str. 149.
35 Veliki dio knjige Robstvo l t slobodi .... posveten je rigoroznoj kritici i diskreditaciji
bosanskog vladike Dionisija, njegove svite i dijela srpske č š koja je pristajala uz
njega.
36 Cit. djelo, str. 19, 57, t 41, 145, 155, 186, 193, 203, 223, 235.
37 Cit. djelo, str. 182.
38 Cit. djelo, str. 178.
39 Cit. djelo, str. 1 č ć je ovo pismo napisao povodom Dionisijeve optužbe da
služi Srbiji i Rusiji i da vodi neko tajno revolucionarno društvo.
40 Robstvo lt slobodi ... nav. djelo, str. 154.
330 Gavro č ć
Uz ovu identifikaciju i ovu mitsko-misionarsku predstavu, sada prihva-
ta pretenzij e Srbije i Crne Gore na Bosnu i Hercegovinu, pa II njenom
anektiranju Srbiji vidi njenu povijesnu perspektivu.
41
Ova antibosanska
projekeijaje eksplicitna:jedino rješenje za Bosnu i Hercegovinuje tome
da sultan " ... pod uslovima i ugovorom, lijepo i prijateljskim
č dakle, " ... sa uslovima ustupi ove provincije svojoj vjernoj
kneževini, svom mladom knjazu Milanu ć rv, a ne treba zab-
oraviti i .... mladog knjaza Crne Gore Nikolu ć
Sluti i idejujUŽIloslovenskog zbližavanja, ali ipak, uz recepciju politike
srbij anskih pretenzija na Bosnu i Hercegovinu, ide i njegova prihvata-
ć preferencija ruskog č mesijanizma i politike
panslavizma. I II ovom kontekstu dolazi do č njegova sklonost poli-
č mitologijama, samo što je sada Rusija predmet mitske sakra-
lizacije. Još jednom ono rano prosvjetiteljsko ć ka manju i obra-
zovanosti, č se u š č preferenciji, navodnog,
poslanja ruske carevine.
44
Rusija je za njega velika, silila i ć ona
je flaša majka,45 ona ć " ... da porusi i pod svoj č stavi ... ",46 onje
fasciniran njenom ć pa piše: " ... ti treba č ć da znaš da veli-
ka i ć Rusija može kad god ć sa Turskom č č
č Rusija ima II pripravnosti dva milijuna hrabrijeh vojnika, kad
namigne tri, kad zamoli narod č kad narodu kaže da se valja boriti
za vjeru i slobodu ć naše od vjekova ć tome onda esapa
nema!"47 Da nije bilo " ... velike Rusij e, do danas po manje bi bilo
krštenja sa tri prsta!".48 Zamišlja, II istoj knjizi, da ć pod patronatom
Rusije ć do sveslavenskog državnog ujedinjenja: "Tako narodi koji
41 č prema njegovom autobigrafskom č osmanske vlasti u Bosni su ga
optužile da je bio č tajnog društva koje je radilo napridnlŽivanju i ujedinjenju Srbije,
Bosne, Hercegovine i Crne Gore. (Cit. djelo, str. 132.)
42 H. Ć ć cit. djelo, str. 617.
43 Robstvo u slobodi ... , nav. izd.
44 Svoju knj igu ''Robstvo u slobodi ... ", ć ''Nikolaju ć Ignjatijevu,
đ i ć poslaniku velike i ć Rusije pri otomanskoj blis-
tateinoj Porti u Carigradu".
45 Robstvo u slobodi ... nav. izd., str. 158
46 Cit. djelo, SIT. 154.
47 Cit. djelo, sIT. 158.
48 Cit. djelo, SO'. 157.
Gavro č ć
33l
ljube i volu, č se pretapaju u jedan narod i ja mislim da ć trebati
mnogo vrijemena da svi Slaveni č jedno veliko slavensko carstvo,
koje se č nadaleko i na široko."49
č rezime
č biografiju i trallsfonnacije njegove č misli ovdje treti-
ramo kao č izraz tranzicije bosanshrpravoslavne svijesti
od protoprosvjetiteljstva do č mitologije. To je, na drugoj strani,
i svijest koja prelazi od bosanshrpravoslavne identifikacije, odnosno od
recepcije predstave o egzistencijijednog Bosanskog Naroda ka ć
srpsko-pravoslavnoj identifikaciji. Ona je, istodobno, i prelaženje od
bosanskog patriotizma do imperijalnog pansrbizma, a poslije, i panslavi-
zma u kojima se gubi bosanska sarnosvij est i njena č i ć
na relevancija. U toj tranziciji ka ideji, kulturi i politici svesrpstva,
posebno unutar č pansrbizma i č predstava o jedno-
krvnoj ć č pledira č ć narodnu dezindividualizaciju
Bošnjaka-muslimana. ć tih, II odnosu njegova rana stanovišta, novu-
rna, đ kod č ć razumljivo, u teorijsko-koncepcijskom
smislu, jesu II embrionalnom stadiju. Pri tome, č je o tranziciji jedne
49 PO svemu ć njegovo srbofi lstvo i njegovo rusofilstvo nisu došli iznenada niti
su bili nešto č O njegovom tajnom radu za srpsku vladu piše i fra Grga
ć u svojim Zapamcelljima: Dok je Gavro č ć radio na ć "gavri-
je", daJde, svoje zaostale carigradske ć " ... opazila Ge) vlada, da Gavro hoda po
narodu samo pod izlikom, da pobire zaostalu ć a da zapravo nekakove srpske stvari
propaginJ. ... ", nakon č " ... ovi siromah č bude protjeran u Aziju u č ... ". (Fra
Grga Martie, cit. djelo, sir. 323.) Na drugoj strani , održava on kontakte sa ruskim
konzulom u Sarajevu o č izvjcštava "Bosanski vjestnik", list pokrenut u aprilu
1866. godine, a đ ga je Ignjat Sopron, (br. 23, Vl 866.): na obilježavanju
đ ruskog cara, uz ostale č pravoslavne opštine, prisustvuje i Gavro
č ć A na stranicama "Sarajevskog cvjetnika" ( W1870, BR. 44-47) mitropolit
Dionisije č (1834-1894) mitropoliti dabrobosanski, napada uz Vasu ć
ć ć Leontija ć i Gavru č ć kao agente "rusko-srpske
politike". (Podaci prema: Todor Kruševac, č listovi u XiX veku,
"Veselin Masleša", Sarajevo, 1978., Sir. 53.) Uz ć ruskih oficira bježi iz č š
tva u Siriji o č fra Grga Mame memoarski piše: u Č gdje je bio č
č ..... se trefi sin Osman pašin Reufbeg za okružnog pretstojnika. Lijepo ga primi,
pa mu dopusti, da može namjesto sUŽlljevati u zatvoru, po gradu slobodno hodati. Pošto
je on slazio u luku, gdje vapori dolaze, upozna se sa zapovjednikom jednog ruskog
vapora, koj i mu dade svoju prisvlaku, pa jedne č u odijelu ruskog č đ
on dolje u luku, i tu ga kapetan strpa u jedan vapor, koji je vunu turao, pak u toj vuni
skriven dospije u Beograd, kuda potom dobavi ženu svoju iz Sarajeva, te ondje vijek
svoj provede." (Fra G. Martie, cit. izv., str. 323.)
332
Gavro č ć
poluobrazovane, č svijesti inficirane č afekcijama,
naprimjer, tradicionalizmirna i elementima anarhizma, ali i otvaranjem
ka recepcij i ć ideje jednakosti, univerzalnog, č
i transreligijskog moraliteta i sl. č je, đ i o svij esti simbiozi-
rane s epikom i mitovima, nesigurnostima II identitetu i iracionalnim
fascinencijama, pansrbizmorn i panslavizmom.
Ona nesigurnost II identitetu i kolebljiva tranzicija ka pansrbizmu - uz
č š ć afekciju politikom anektiranja Bosne
Velikoj Srbiji, dakle, politikom s kojom se č vlastiti bosanski iden-
titet i individualitet Bosne i Hercegovine kao fX)vijesni, teritorijalni,
č č državno-pravni i č individualitet - ć
li ć povijesnom periodu, II doha austrougarske vladavine
Bosnom, a na tlu dovršetka importiranih procesa srbizacije bosansko-
pravoslavne identifikacije, ć č i đ ć se taj
diskontinuitet unutar nove, ali sada i u duhu evropskih društvenih
znanosti i č č koncepcija - obrazovane svjetovne
srpske inteligencije. S njom, s tom inteligencijom, ć iz njenih per-
cepcija svaka ideja i svaka zamisao o egzistenciji š č ili bosan-
skog naroda, a srpska nacionalna samoidentifikacija ć do kraja i ned-
vosmisleno biti osviještena, pa ć na njenom tlu biti č kultura,
ideologija i politika ekskluzivnog srpskog nacionalizma.
333
U
lF historiji socijalne i č misli li Bosni i Hercegovini ima Vaso
ć osebujno mjesto. I to ne samo po obimu nego i po
onodobnoj tematskoj inovativnosti publiciranog rukopisa. Onje)
prije svega, bio prvi autor iz Bosne i Hercegovine kojije na teorijski osvi-
ješten č recipirao i popularizirao ideje socijalizma. Utemeljen je,
otuda, historiografski uvid: č ideje II Bosni i Hercegovini
pojavUuju se II č [anni, prije organizovanog č {Xlkreta,
sredinom 70-ih godina XIX vijeka. Širio ih je Vaso ć i ljudi oko
njega - sIpski č i trgovci."! Sa ć i prisvajanjem ideja socijali-
zma dolazi II tematsko-problemskom smislu do diskontinuiteta II njegovoj
socijalnoj i č misli. Jer, kada se, poslije osmanskog progonstva II
Aziju, a ono č 1869. i traje više mjeseci, ć II Srbiju onda on na-
pušta svoju prvobitnu pansrpsku č poziciju i mišljenje iz horizon-
ta mito!oškog, č 5vesrpstva, te s oduševljenjem prihvata teoriju
i ideje socijalizma,2 mada ć kao što cerna vidjeti, tragovi pansrpskog
diskursa, mjestimice i II JXljedinim aspektima, i dalje figurirati u njego-
vom mišljenju.
l Ilijas ž ć č č pokret u Bosni i Hercegovini do kraja
prvog svjetskog rata i stvaranje č države 1918. godine, "Socijaldemokrat",
Sarajevo, br. l, 2000., str. 170. Ovaj tekst je prešcarnpan iz Prilozi, Institu! za
istoriju, Sarajevo, 1981., hr. 18.
2 Vrijeme tog zaokreta bi lo je vrijeme " ... kada list č objavljuje Marksov
,
Manifest č partije, a Svetozar ć ć Radenik, prvi č
334
Vaso ć
Kada promatramo njegov publicirani tekst II cjelini, onda vidimo kako
se njegova misao tematski ne iscrpljuje II refleksijama o socijalizmu.
3
No, one zauzimaju supstancijalno mjesto II njegovom literarnom opusu
i legitimiraju njegovo situiranje II relevantni krug merituma II historiji
socijalne i č misli II BiH. Otuda se naša interpretacija i koncen-
trira na ć poimanje socijalizma.
Što su, II njegovoj percepciji, njegove temeljne komponente?
list na Balkanu. Pod uticajem č ideja č literarure i ć
napušta svoje zagovaranje uske nacionalne borbe, posebno što se č uverio da se II
njoj ne podudaraju interesi radnog č i vladinog č č ž aparata.
Uz to, ć ć od sada biti više svetski putnik koji kao č nepoželjna osoba ć
imati mesta ni podrške II celom 'srpstvu'. TI momenti i druženje sa evropskim socijali sti-
ma ć presudni za njegov idejni zaokret koji ć se u mnogome ispoljiti kao negacija
ranijih sopstvenih stavova." (Branko ć Srpska i hrvatska književna tradicija u
periodu, Institut 7.a književnost, "Svjetlost", Sarajevo, 1991., str. 361.)
3 č dio njegovih preokupacija, naprimjer, vezan je za pedagošku i školsku prob-
lematiku, za zdravstvenu edukaciju stanovništva, đ ć i sl. Piše,
nakon okupacije, č č o austrougarskoj vlasti u Bosni ć da ona ne
može ispuniti proklamiranu civilizatorsku misiju. (O tome u: Risto ć Vruo
ć "Svjetlost", Sarajevo, 1951., str. 120-128.)
Vaso ć
335
I
KONCEPCIJA SOCIJALIZMA
U imaginarnoj percepciji,jer za nj u nema utemeljenja u povijesti drevne
socijalne i č misli, u njegovom uvidu, ideja socijalizma popri-
mala je više historijskih oblika. Razlikuje on pa/rijarha/ni4, č
bogoslovslafJ, utopijski,7 driawli,8 revo/ucionanll} č ID
č l l i č ili č socijalizam je č predstavnik
Karl Marx. Deklarira se kao č sljedbenik i popularizator, upravo,
č socijalizma.
12
4 Ilustrira ga slavenskom i srpskom č zadrugom. (Socijalizam ili runovni
đ druJn'll. Beograd, 1894., cil. prema: Vaso ć Izbrana djela, I, "Veselin
Masleša", Sarajevo, 1971., str. 2 ID.)
5 Manifestira se u zahtievima za jednakost II posjedu i školovanju, za š ć
žena i sL Nalazi ga II djelimaAristotela, Platona, Sokrata, Protagore, Faleja Ha1idonskog
i zakonodavca Likurga. (Cit djelo, str. 210.)
6 Njegovi formulatori, od č preko Hrista do Moravske ć " ... tražili su pod
finnom boga i vere č i ekonomski prevrat i đ u korist ravnopravnosti
sviju ljudi." (Cit djelo, sU". 211.)
7 Njegovi predstavnici, Tomas Mor, Sent-Simon, Furije, Robert Oven, su zamišljali
društvo koje ć č " ... u ć miru i ljubavi." (Cit. djelo, str. 211.)
8 Luj Blan, Blanki, Ferd, Lasal, ali i Bizmark " ... đ vlasnike države, crkve i
novca da im je dužnost da rade, da ostvaruju životne potrebe radnog naroda putem
reforama pravednih i podnesenih za ceo radni narod. Prema tome, država treba da se
umeša u sva pi tanja i da postupno bar socijalizira državu, društvo, le tako otkloni krvavu
revoluciju ... ". (Cit djelo, str. 211.)
9 Ovaj socijalizam traži " ... da se silom socijalne revolucije otori sve što smeta i što ug-
č i nasilnim č suzbija primjenjivanje socijalizma u sve društvene uredbe,
zakone, odnose i poslove."(Cit. djelo, str.212.) Njegov je naj]X)znatiji zagovornik Babef.
10 Bio je manifestan u proglasu Pariske komune 1871. godine koj i je proklamirao " ...
jednaka prava i jednake dužnosti za ceo privredni narod." (Cit. djelo, str. 212.)
IlOn" ... ć da goni silu silom, nasilje nasi ljem, da ć oko 7.3 oko, zub za zub, krv
za krv, i da rmi sadašnji društveni red i poredak: bombama, dinamitom, nožem,
nitroglicerinom i drugim č sredstvima. (Cit djelo, str. 213.)
12 Ovaj socijalizam " ... revolucioniše sve i svakoga da ostvari svoja č putem
obaveštavanja, udruživanja, organizacije, izbora i zakoncxlavstva." (Cit. djelo, str. 213.)
Istovremeno, u njegovom uvjerenju, zasniva se na spomajama sociologije, statistike,
ekonomije, č morala, matematike, fizike, kozmograftie, hcmije. embriologije,
antropologije, psihologije, anatomije, fiziologij e, higijene, pedagogije i sl. (CiL djelo,
str. 370-373.)
336 Vaso ć
Socijalizam kao nužnost
Prije svega, smatrao je da je socijalizam historijska nužnost: izraz je,
uvjerenje on, zakona prirode i antropološke, odnosno, socijalne prirode
ljudstva. Po " ... zakonima nužnosti i po zakonima kulturnog i istorijskog
razvitka, tako i po glasu bezbrojnih društvenih nepravdi inerazumnosti
i životnih potreba radnog naroda ... ", II njegovoj percepciji " ... pojavio
se i utvrdio socijalizam kao nauka, koji se je danas ugnezdio II svim civ-
iliziranim i kulturnim državama i pokrajinama."!3 Trijumf socijalizma
proizilazi, dakJe, II njegovom uvjerenju, iz neminovnih zakona
prirodnog i historijskog razvitka.
14
Prema tome, on je II ovoj vjeri II
ideju apriorne, transhistorijske detenninacije socijalizma nedvosmislen:
"Zakoni nužnosti, i zakoni prirodnih i humanitarnih nauka gone ljude i
narode II socijalizam i II tabor socijalista ... ".15 č nauka ć
" ... po č stmji napredovanja sad tiše sad brže razvijati se, dok ne
stupi na sveto zemljište ostvarivanja."16
No, o kakvim je zakonima i nužnostima č Reflektira on ovo pita-
nje iz pozicija filozofije koju sam č č stvamom,
racionalnom, č i č č je o filozofiji koja se, u
njegovoj svjetonazorskoj refleksiji, zasniva na zakonima prirode, na
zdravom i razumu, na istinama i č i, ć na spoz-
najama društvenih i prirodnih nauka. 17 A svrha je nauke da " ... đ i
da ukaže ljudima sve glavne uzroke iz kojih se razvija svaka društvena
ć i glupost i đ mržnja i stagnacija, pa da odmah za tim
da ukaže i č kako ć ljudi i narodi ovde na zemlji živeti ć
napredno, razumno i solidarno ... ",18 odnosno, da u ljudskom društvu
utvrdi " ... vladu prave istine i istinske pravde, zasnovane na č i
ekonomskoj jednakosti i đ i medunarodnoj solidarnosti sviju
ljudi i naroda."19 JednukosIje vrnunski č ideal, ali i onje izraz
13 Cit. djelo, str. t 95.
14 Cil djelo, str. 195.
15 Cil djelo, str. 370.
16 Cit. djelo, str. 379.
17 Cit. djelo, str. 204.
18 Cit. djelo, str. 205.
19 Cit. djelo, str. 205.
Vaso ć 337
prirodnih zakona.
20
Takvi " ... prirodni zakonijednakosti traže za svakog
č jednaka ekonomska, prosvetna i č prava, da bi tako
mogao svuda i svagda odgovarati prirodnim potrebama to
jest, da bi svaki č celog veka svog rnogao ravnopravno podmirivati
životne potrebe svoje."21
Iz horizonta ovako pojmljene socijalne, angažirane filozofije identifici-
ra i ć prirodne i historijske zakonitosti koje, navodno, neminovno
vode trijumfu socijalizma. Temeljni zakon koji vrijedi i za prirodu i za
ljudsko društvo jeste zakon napretka koji se ostvaruje dugotrajnim
radom, đ i usavršavanjem. Dok u prirodi, đ u
njegovom uvidu, djeluju hemijski i fiziološki procesi, dotle li društvu
djeluje povijesni napredak. koji jest djelo " ... č i društvenog
dovijanja, umovanja i primenjivanja."22 Zakon napretka a ne nužnost
zastoja, č imobilnosti, jeste istovjetni zakon i prirode i ljud-
skog društva: " ... isti zakon (prirode, nap. E. Z.) kretanja, razvijanja,
usavršavanja i đ vidimo i kod ljudi i kod društva."23 Niko,
otuda, ne može, niti, u č smislu, smije da anulira ove
antropološke zakone đ i usavršavanja i nikome nije dop-
ušteno da društvu kao živom organizmu " ... smeta kretanje i razvijanje".24
Proizilazi da je " ... ne samo nužno nego neophodno da se na osnovu
č zakona usavršavanja i đ kao i na osnovu bezbroj -
nih č potreba, i sve društvene uredbe, navike, odnosi i č
menjaju, udešavaju, usavršavaju, đ i primenjuju prema
duhu narodnih, č i društvenih potreba, i prema razvitku nauke
. "25
l pravog progresa ....
Socijalizam je izraz tih prirodnih i historijsldh zakona, on ć nužno
dovesti do društva II kome ć radni narod postati " ... neposredni tvorac
sviju zakona i uredaba, svake uprave i presude. Ko to ć on stvara
nered u prirodnom redu, a takvog izgrednika treba kazniti i bestraga
20 " ... u prirodi susretamo na svakom koraku zakone jednakosti· zakone koji otvoreno
pokazuju i traže da se vrši za sve ljude zakon jednakosti ekonomske, prosveme i
č (Cit. djelo, str. 369.)
21 Cit. djelo, str. 369.
22 Cit. djelo, str. 205.
23 Cit. djelo, str. 205.
24 Cit. djelo, str. 234.
25 Cit. djelo, str. 207. - - _ . _ -
338
Vaso ć
uputiti.''26 Prema tome, socijalizam " ... nije pojava č niti je
č ć ove ili one genijalne glave, nego je č i sveti rad
istorijskog razvitka, progresa, i nužni rezultat borbe dvaju istorij skih-
staleža, tj. č globadžija i đ sirotinje."27 Kao takav,
socijalizam je " ... izraz apsolutne istine, pravde i razumnosti .. ,"28 te ", ..
velika č socijalizma č su i neuništiva."29 Kako je socijalizam
izraz č ljudskih i narodnih potreba koje č ", .. iz zahteva
fizioloških, higijenskih, psiholoških. ekonomskih, č i č
moralnih ... ",30 to onda ", .. možemo ć da je ceo narod i ceo ljudski
rod, po prirodi svojoj, socijalista; ali on to ne ma ni iskazati, ni ostvari-
ti bez svesnih i odvažnih nastavnika i vodilaca."31
Povijesna svrha tako utemeljenog socij alizma, socijalizma kao č
nauke" koja ", .. obuhvata i prirodu i društvo ljudsko ... ",jer se bavi " ...
zakonima vasionskim - da pozna zemaljske, pa odmah zatim on se
oslanja na poznavanje zemaljskih zakona - da pozna č a č
č da pozna ukupno društvo č č i njegove zakone kreta-
nja, razvijanja, poslovanja, đ i života ... ",32 jeste u tome da ... "
podriva" i ruši staro, današnje društveno uredenje, i stvara novo društvo
sa novim, boljim đ
Socijalizam i privatna svojina
No, što karakterizira to "današnje društveno đ kojeg ć
ž š ć historijskih zakona socijalizam, kao " ... . najsavršeniji protest
društvenih uredaba i ć č novog ć i solidarnog
đ ..... ,34 srušiti i ć
26 Cit. djelo, str. 207.
27 Cit. djelo, str. 209.
28 Cit. djelo, scr. 209.
29 Cit. djelo, str. 195.
30 Cit. djelo, str. 2 t 9.
31 Cit. djelo, str. 219.
32 Cit. djelo, str. 209.
33 Cit. djelo, str. 209.
34 Cit. djelo, str. 209.
Vaso ć
339
Utemeljeno je ono, to đ prije svega, na privatnoj svojim' i kapi-
talu pa je to sama srž njegove č kritike i negacije. A " ... u
ovo vreme modernog društva, kapital je i kapitalizam strahovita sila. To
j e takva ć da i same države služe njoj i od nje zaziru."35 No, " ... svaki
kapital nije ništa drugo do sušti nagomilani đ rad, đ zarada"36
č je, u njegovom uvidu, o radu radnika.
37
Ali, na tlu kapitalizma pri-
vatna se svojina percipira kao sakralizirana vrijednost: ''Danas se
obožava i sa svim zakonima š ć č privatna svojina, mada se
II svemu č i č ć svetu zna da je ona strahoviti
uzrok svim đ prevarama, prestupima, podlosti ma, razvratima; i
da je ona glavni tvorac sviju č monarhijskih, religioznih i
nacionalnih lažarija i eksploatatorskh lažarija."38 Privatna svojina je
uzrok što je " ... sadašnje društvo otrovano, trulo, kužno i jako bolesno
.. . ")9 Privatno vlasništvo je, u njegovim uvidima, izvorište ne samo
socijalnog zla, nego i moralne dekadencije, aksioloških perverzija i poli-
č patologije. ć privatnu svojinu kao izvorište opšte
moralne dekadencije u društvu,još jednom pisati: "Jer vlasnici suvre-
menog društva - države, crkve i kapitala, nemaju mahom ni č č
ć ni morala. Žudnja za imanjem i za š ć uništila je svaku vezu
moralnu, č č đ radnog naroda i njegovih vlasnika,
upravnika i poslodavaca. "40
No, na njenom tlu kapital je i sakramentna vrijednost: ' 'Danas je taj kapi-
tal, taj nagomilani trud radnikov, postao je njihov bog, (misli na državni,
crkveni, prosvjetni i finansij ski establišment, nap. E. Z.) vera, crkva, patri-
otizam, otadžbina, moral i idol koga na srcu nose. Radi kapitala i vlasti,
oni mahom č zla kojima nema granica. ć tog kapitala pišu
bezbrojne zakone i održavaju onakve koji nj ima služe, na štetu,
35 Cil djelo, str. 268.
36 Narodna provo ili lIaše nrodložne potrebe, Boograd, 1889., cit. prema lznbrana 1;ela,
Tom I, nav. izd., str. 138.
37 Njima č jX)Svetuje spis Pir bezdušnika ili č radnika, Beograd,
1893., U IZJ1bral1im djelima, nav. izd. U ovom spisu argumentira u prilog svojim
temeljnim tezama da je radnik ..... podigao celu kulturnu zgradu ljudstva .. " i da on " .. .
oživljava svojim nudom svekoliki i intelektualni progres č č (Cit. djelo, str.
172.) Kao takav, on, radnik, treba da " ... uživa najbolju nagradu, ć prava, najbolju
ugodnost i č č (Cit. djelo, str. 176.)
38 <,--" l" " " 198
JU{;lja Izam ... CIl IZV., str. .
39 Cit. dj elo. str. 377.
40 Cit. dj elo, str. 269.
340 Vaso ć
ć i propast radnog naroda."41 Kapitalje " ... postao velesila i bog -
bogova, ali ć njegovo II gospodskim rukama đ bezbrojne prestupe
i č nepravde i ć bune i razvrnt. "42
Na tlu privatne svojine i društvenih kapital-odnosa izdiže se, II njegovom
radikalno č uvidu, alijenirana državna, č ijavno etablirana
ć Njeni su, II njegovom II osnovi racionalnom uvidu, protagonosti
država, crkva, birokratija, monarhizam, dinastija i sl. ''Danas je
jaka ć koja opija, vlada i drma sa svetom, - č II crkvi, narodnos-
ti, veri, kapitalu, državi, zvanju, monarhiji, dinastiji i porociicij"43 Ovaj
oficijelni establišment ć kapitala drži " ... ceo narod kao prezrenu
ritu i č robove, koji treba da žive bez nauke i da rade za gospo-
du."44 Alijansa kapitala i ž č establišmenta
posreduje, II njegovom č uvidu, cjelokupan socijalni život: II
funkciji ove alijanse jesu pravo, moral, vojni sistem i uprava, crkva, nauka
i prosvjeta, politika i diplomacija, proizvodnja i promet.
45
Socijalni svijet je, otuda, na temelju ovog saveza, diferenciran radikalno na
" ... tabor č i tabor ugnjetenih ... ".
46
Kako su kapital i kapitalizam
kao strahovita sila djelo radnikova to "." treba da se taj tvorac te sile -
udruži s ostalom ugnjetenom i oglobljenom ć radnicima, pa da tu
silu zaošija i zavrne na pravi put, t.j, da upotrebi svu tu silu kapitala i kapi-
talizma u korist svoju, č A to je, onda, put ka socijalizmu: samo
socijalizam, u njegovom uvidu, i to č i č socijalizam, može
prevladati i ukinuti ovakvu historijsku vladavinu kapitala i svih njegovih
socijalnih konzekvencija: ideaIje da se "'" utvrdi č republika,
solidarni savez svega radnog naroda, koja ć č za sve pravednike
jednake dužnosti II svemu i jednaka ekonomska i č prava za sve,"48
41 <' • •.• , > > > 199
.;}uelJa IZGm ". CIt IZV" str. .
42 Cit. djelo, str. 199.
43 Cit. djelo, str. 221. I još jednom: diLavna,. crkvena, prosve\l1a i č
gospoda sastavljaju veliki tabor i svetu alij anciju samo zato da sc održe u gospodstvu,
sil i ili vlasti, i da zgrnu što više gotovine, kapitala, u ruke svoje i svojih privrlenika".
(Cit djelo, str. 199.)
44 Cit djelo, str. 199.
45 Cit djelo, str. 198. i 199.
46 Cit. djelo, str. 199.
47 Cit. djelo, str. 268.
48 Cit. djelo, str. 203,
Vaso ć 34 1
Socijalizam, revolucija ili evolucija
No, u pogledu socijalnih metoda uspostavljanja socijalizma i on
raspravlja o odnosu đ metode revolucija (nasilje) i metode
reforme (evolucija). Narod" ... ima pravo i dužnost da na ma koj i č
uklanja sve one koji č č kretanja i napredovanja ... "49 a ono je,
kao što smo vidjeli, prirodno-historijski zakon i izraz antropoloških
potreba ljudi i naroda kao povijesnog oblika njegove socijalne egzisten-
cije. Dakle, pravo na revoluciju ili refomm proizilazi i iz toga što niko
" ... ne srne i nema prava da silom bajoneta drži nad narodom one zakone
koji su nepravedni i škodljivi ... ".50 Aplikacija tog prava, utemeljenog i
na " ... č i ć zakonima prirode, na rezultatima nauke, na
istorijskom ć progresa i na nemmovnim zakonima nužnosti ... ",51
jest pravo na izbor metoda promjena, dakle, revolucije ili metoda evolu-
cije. Njihovu primjenu đ konkretno-historijske okolnosti, priroda
ove ili one države, stanje u ovom ili onom narodu. To đ ć li
se socijalizam ustanoviti ..... mirnim ili revolucionarnim putem ... ",
odnosno " ... umnim i legalnim ili prevratnim i krvavim putem ...... 52
Ipak, on preferira, posebno u srbijanskom kontekstu, metode reformi: " ...
srpskim kao i svima drugim svetskim socijalistima najdraže je da rade, da
šire svoju nauku po narodu i č č mirnim č knjigom i
č zborovima i organizacijom udruživanja. za takvo mimo širenje
takve pravedne i iazumne nauke ć nigde raditi revolver, dinamit i
bomba."53 Jer, revolucija i nasilje koje ona sa sobom donosi, u njegovom
uvidu, đ su, akcenrirajmo to, nisu izvama aspiracija socijalista.
49 Cit. djelo, str. 207.
50 Cit. djclo, str. 234.
51 Cit. djelo, str. 207.
52 Cit. djelo, str. 203.
53 Cit djelo, str. 233. U tom smislu još jednom govori: "Socijalisti rade na djelu socijal-
izma - na djelu ekonom;kog i č đ i zbratimljavanja svega radnog na-
roda, bez razlike \'jere i narodnosti: besjedom, knjigom, novinom, udruženjem, javnim
dogovorom, zrorom, organizacijom, pa č i zakonodavnim putem u parlamentima i
opštinama. Oni samo u krajnjem č hote da odbiju silu silom, tiraniju revolucijom."
(Dn/ga Pelagii:eva odbrOJla oržana pred slIoom 5 jllna 1896 godine /I &ogradIl zbog
optužene Iuljige "Ko je prestlIpnik i bImtovllik i Iw roši imanje i porodicu ", Beograd,
1897., u: V. ć Izabrani spisi, III, "S'-1ctlosC, Sarajevo, 1955., str. 213.)
342 Vaso ć
Naprotiv, historijski gledano, identificira on pe/faktora koji SU stvarali re-
voluciju i revolucionare. To su: religija injelli predstavnici,54 plemstvo,5S
" ... država i njeni nepravedni i glupavi zakoni i upravnici ... ",56 J1lOfW1ilizam
i difl(1Stijizam
S7
te kapital i kapitalizam.
5B
Revolucija u njegovom uvidu,
u krajnjemu, odgovor na nasilnu negaciju zakona historijskog razvitka, hti-
jenja progresa, č morala, životnih potreba naroda od strane vlasto-
držaca. Kad silom ć evolutivne reforme po ovim zakonima onda su
oni tvorci revolucije.
59
Revolucija je, u prilog tome na mnogim mjestima u
svojim rukopisima argumentira on, odbrana od tiranijskog nasilja nad soci-
jalistima i idejom socijalizma: tad socijalisti na silu odgovaraju silom, na
teror odgovaraju terorom, umjesto refonne dižu pobunu - revoluciju. Njen
sukrivac je beslla tiranija vlastodrL.<tca - č nad naukom socijaliz-
ma i politikom njene č objektivacije.
60
lli historijska propast ili pobjeda socijalizma, vjeruje on, u tome j e povi-
jesna altemativa. On vj eruje da ć .. ... socijalisti ili socijaldemokrati ...
ranije ili docnije ostvariti č socijalizma, pa bilo mirnim ili revolu-
cionarnim putem."61 Uvjerenje da ć pripada socijalizmu - na-
rodi ć izabrati da budu đ po nauci socijalizma
62
a ideja socija-
lizma ć trijumfirati " ... pa makar se protivnici socijalizma svi pretvorili
u oružje, otrov i dželate. "63
54 "Islorija priznaje i to da niko nije prolio više nevine krvi č od cr\cve i njenih
mantijaša, pa bilo \0 svojom rukom, ili posredstvom vlada i opasnih vlasnika. Popovština
je i najmanji pokret i polet ideja, i najmanji umni napredak č č za1ivala krvlj u
ljudskom i pokrivala narodnim lešinama, onih koje su oni satrli i stamanili. " (Socijalizam,
... eil izv. , str. 360.)
55 Ono je " ... sa monarhizmom č sttahole i užase. koji nateraše Francuze da
podignu veliku francusku revoluciju, tu jasnu zoru ljudskog đ i đ
(Cit. djelo, str. 360.)
56 "U sadašnjem vremenu mnoge su države najkrupnij i uzrok koj i razvija, đ i podiže
bunu - revoluciju; ali ne zato što želi revolucije, nego zato ŠIO ona nenasitimo traži robo-
va i nezaslu.žnog bogatstva i poš!Ovanja". (Cit. djelo, sIr. 360.)
57 Srpska istorija je puna primjera ovih lI1IUka buna-revolucija: s njima se traže promjene
monarha ili monahrije ili promjena dinastija. (Cit djelo, str. 360.)
58 Nepravde koje donosi č cksploalacija " ... izazivaju kod radnog naroda
gnev, suze i osvetu, a to troje đ revoluciju i umnu i krvavu." (Cit. djelo, str. 360.)
59 Cit. djelo, str. 234.
60 Cit. djelo, str. 233.
61 Cit. djelo, str. 210.
62 Cit. djelo, str. 210.
63 Cit. djelo, str. 236.
Vaso ć
343
Idolatrijska slika socijalista
Slika on socijaliste i socijaldemokrate, može se ć religije jer
i socijalizam kao apsolutnu, č istinu svijeta, zapravo, II suštini, u
našem uvidu, poima kao sekularnu, svjetovnu religiju. č ih
propovjednicima i apostolima socijalizma.
64
oni SU privrženici i agita-
tori socijalizma
65
nošeni moralom žrtve i odvažnosti. oni su č
u borbi za oživotvorenje socijalizma.
66
U č smislu
i religijskom diskursu piše: oni su " ... apostoli apostola. Oni su so soli
zemljine; oni su svetilo, koje osvetljava sve č i ć putove
života i rada ljudskog, i tvorci nove nauke, novih ljudi i novih ć
nih uredaba i društvenih pJslova i odnošaja. "67
Sa takvim uzvišenim moralom, metodom revolucije ili metodom refonne,
socijalizam i socijalisti ć " ... da se uništi svako č ugnjetavanje
ljudi i naroda; da se obori svako privredno (ekonomsko) globljenje,
kaišaranje i ispijanje naroda ... da se iz osnova reformiše, preporodi
sadašnje neprirodno društveno đ i da se svi č privredni i
moralni odnosi tako udese i urede da svaki privredni i nužni č društva
radi i živi II blagostanju, u miru i II ljubavi sa svim ostalim ljudima i nar0-
dima ... ".68 Sa socijalizmom bezbroj ljudi i žella, zapazimo to, ć II ono
doba govori anticipatorski o jednakosti i ravnopravnosti polova, ostavili
su iza sebe tradicionalne i suvremene centre i oblike alijenirane ć No,
ne samo da su ostavili " ... nego i objavili rat svakoj vjeri, crkvi, narodnos-
ti, državi, monarhiji, dinastiji i svemu i svakome što stoji na putu ideali-
ma istine i pravde, jednakosti i bratstva''69 Otudaje u njegovoj percepciji
socijalizam najkrasnija, najlulprednija, najprimdm)"a, najpravednija, lIaj-
moralnija društevna nauka.
70
64 Cit djelo, str. 195. Naprimjer, socijaliste naziva č apostolima socijalizma u:
Droga ć odbrana .... ci t. izv. , str. 207. i 208.
65
Socijalizam ... cit. izv., str. 210.
I sebe č apostolom socijalizl1Ia te ce ć "Za mene je ć č raditi i umri-
jeti u službi istine i pravde - u službi č propovijedi i nauke." ć
odbrana pred sudom dr..an« 23 l1I(1rta 1895 godine il Beogmdu, Beograd, 1895., cil
prema: V. ć Izabrani spisi, ć knjiga, Sarajevo, 1955., str. 194.)
66 co •. /. .• 380
JOClja IZam ... CIt. IZV., str. .
67 Cit. djelo, str. 220.
68 Cit. djelo, str. 215.
69 Cit. djelo, str. 22 L
70 Cit. djelo, str. 220.
344
hlso ć
Jedan ili nacionalni socijalizmi
Nj egov odnos prema izboru metoda uspostavljanja socijalizma, vidjeli
smo, respektira konkretno-historijske okolnosti. Pri tome polazi od toga
da " ... je nauka socijalizma jedna svuda i za sve narode i lj ude ... ".71 Ali,
II č historijskim kontekstima " ... i socij alisti raznih naroda
udešavaju svoje poslovanje i svoje programe i zahteve prema zakonima
svoje države i prema svesti i č potrebama naroda: negde traže
više a negde manje."72 Ovim uvidom ć da legitimira i naciO/wlne
socijalizme.1
3
No, ovoj argumentaciji dodaje još jedno č staja-
lište. Odbacuje, zapravo, stanovište po kojem se socijalizam javlja i
racionalno funkcionira tek na evropskom zapadu, na tl u razvijenog ka-
pitalizma, razvijene industrije i ofonnljenog proletarijata, dakle, II
društvima II kojima je do kraja zaoštren antagonizam đ rada i kap-
itala, kapitalista i radništva. Hrani tezu da se socij alizam može j aviti i
funkcionirati i II manje kulturnim i nekulturnim narodima,74 II industrij ·
skim i neindllstrijskim zemljama,75 dakle, i u Srbiji
76
i JIa Olijentu.1
7
Zato ć biti č " ... kod nas i II Orijentu ima više mesta socija.
lizmu i č pitanju negoli na zapadu Evrope."78
71 Cil. djelo, str. 215.
72 Cit djelo, str_ 215_ 11u.<;tira to detaljnim đ programskih zahtieva č
socijaldemokrata i belgijskih socijalista_ (CiL djelo, str. 216.-219.)
73 Otuda i piše o ć socijalizma u Srbiji i na Orijentu, odnosno o srpskom
socijalizmu i socijaliziranja Bugarske, Hrvatske, Rumunije, Madarske, č i drugih
č zemalj a i naroda. U tom smislu ć i ć "Mada se ma da u svetu postoji samo
jedan đ - internacionalni socijalizam, ali pak, kad se udešava program, treb--
nik č prema prilikama nekog naroda i neke države, onda može da se kaže:
socijalizam srpski, č ruski, bugarski, hrvatski, francuski, cngleski, i tako daljc."
(Cil. djelo, str. 238.)
74 Cit. djelo, str. 234.
75 Cit. djelo, str. 231.
76 Socijalizam ..... ima mesta kod nas u SrpstVU isto kao i kod sviju drugih kulrumih i
nekuhtunih naroda ... ". (Cit. djelo, str. 234.)
77 Detaljno obrazlaže ovu tezu u komparativnom diskursu. (Cit. djelo, str. 224 - 237.)
78 Pir bezdllšnika ... cit. izd., str. 192.
Vaso ć
345
Socijalizam i uloga ideja u historiji
Pri torne argumentira i svojim Ć uvidom II ulogu ideja u historij i i
ljudskom društvu. đ " .. . nijedna misao, ni jedna ideja II nauci
i društvu, ne javlja se po volji ovog ili onoga, ć po neodoljivim zakoni-
ma nužnosti, Nema pojave bez uzroka '" Kad se ne