Prirunik

Zvonimir Guzovi

Geotermalna energija i dizalice topline

Ovaj projekt financira Europska unija

Ova publikacija izraena je uz pomo Europske unije. Za sadraj ove publikacije odgovorna je Srednja kola Oroslavje i ne odraava stavove Europske unije.

IPA Komponenta IV Razvoj ljudskih potencijala Program Europske unije za Hrvatsku Instrument pretpristupne pomoi Obnovljivi izvori energije Project financed by the European Union IMPLEMENTATION OF NEW CURRICULA: Increasing knowledge and information on Renewables Projekt je financiran sredstvima Europske unije IMPLEMENTACIJA NOVIH KURIKULUMA: Poveanje znanja i informacija o obnovljivim izvorima energije Provedbeno tijelo: Agencija za strukovno obrazovanje i obrazovanje odraslih, Odjel DEFCO Nositelj projekta: Srednja kola Oroslavje Partneri na projektu: Tehnika kola Ruera Bokovia u Zagrebu Grad Oroslavje Struni suradnici: Darko Cobovi, dipl. ing. Goran Nuskern, dipl. ing. Damir ukman, dipl. ing.

Autor: Prof. dr. sc. Zvonimir Guzovi Fakultet strojarstva i brodogradnje Sveuilita u Zagrebu Suautor: Doc. dr. sc. Vladimir Soldo [FSB, Zagreb] velika hvala na volonterskom radu pri izradi nastavnih materijala Izdava: Tehnika kola Ruera Bokovia u Zagrebu Srednja kola Oroslavje Tehniki urednik: Mario Lesar, graf. ing. Dizajn i promocija: Culmena d.o.o. Web adresa: www.ipa-oie.com

Sadraj
1. Uvod 1.1 1.2 1.3 1.4
..............................................................................................

3 3 4 6 6

Geologija Zemlje i geotermalna energija Tipovi geotermalnih leita Klasifikacija geotermalnih izvora

.................................................

................................................................ ......................................................... .................................

Svjetski resursi i naini koritenja geotermalne energije

2. Tipovi geotermalnih elektrana 2.1 2.2

............................................................... ...................................

10 10 12 14 14 16 19 20 21 21 22 23 25 26 27 27

Geotermalne elektrane s jednostrukim isparavanjem Geotermalne elektrane s binarnim ciklusom

............................................

3. Dizalice topline 3.1 3.2 3.3 3.4

................................................................................. ...........................................................

Openito o dizalicama topline Princip rada dizalica topline

............................................................. ..........................................

Split klima ureaj za hlaenje i grijanje zraka Radne tvari kompresijskih dizalica topline 3.4.1 Sintetike radne tvari 3.4.2 Utjecaj radnih tvari na okoli

.............................................

............................................................... ...................................................... ..............................

3.4.3 Radne tvari i njihove ekoloki prihvatljive zamjene 3.5 3.6 3.7 3.8 Naini rada dizalice topline Dizalica topline za zagrijavanje PTV-a Apsorpcijske dizalice topline Izvori topline za toplinske dizalice

.............................................................. .................................................

............................................................ ...................................................... ....................................................

3.8.1 Okolini zrak kao izvor topline

3.8.2 Direktno sunevo zraenje kao izvor topline za dizalicu topline Solarna dizalica topline .................................................. 30 3.8.3 Vode potoka, rijeka, jezera i mora kao izvor topline 3.8.4 Podzemne vode kao izvor topline 3.8.5 Tlo kao izvor topline Literatura
.............................

31 32 33 36

.................................................

...............................................................

..........................................................................................

Zvonimir Guzovi, Vladimir Soldo: Geotermalna energija i dizalice topline [Prirunik]

1. Uvod
1.1 Geologija Zemlje i geotermalna energija
Rije geotermalna dolazi od grkih rijei gea (zemlja) i therme (toplina). U biti to je rezidualna (preostala) toplinska energija u Zemlji, nastala tijekom geolokih procesa prije 4,5 bilijuna godina. Veina te topline nastaje polaganim raspadanjem radioaktivnih izotopa koji se nalaze u Zemljinoj unutranjosti. Sadrana je, kako u vrstim stijenama tako i u unutarnjim fluidima, koji popunjavaju upljine i procijepe unutar stijena u Zemljinoj unutranjosti. Snaga kondukcijskog toka iz Zemljine unutranjosti je 42 1012 W, a procjenjuje se da je cjelokupna toplinska energija Zemlje 12,6 1024 MJ. Geotermalna energija je izvor "iste energije", poto za dananje vrijeme ispunjava dva znaajna imbenika pri iskoritavanju energetskih izvora: obnovljivost i odrivost. Moe se pronai posvuda u svijetu, no visokotemperaturna energija koja je potrebna za pogon geotermalnih elektrana, pronaena je na relativno malom broju mjesta. Da bi se shvatilo to su to visokotemperaturni geotermalni izvori, potrebno se upoznati s odreenim geolokim spoznajama o Zemlji. Kako se vidi na slici 1., Zemlja se sastoji od nekoliko razliitih slojeva. Ti su slojevi obino nacrtani kao niz koncentrinih sferinih ljuski. No, granice su vjerojatno nepravilne i nisu tako izrazite, tako da je takav prikaz dosta pojednostavljen.

Slika 1. Unutarnja struktura Zemlje

Vjerojatni model temperaturne raspodjele unutar Zemlje prikazan je na slici 2. Sadanja temperaturna raspodjela unutar Zemlje zavisi o temperaturnoj raspodjeli i intenzitetu toplinskih izvora nakon Zemljina nastanka, o mehanizmu unutarnjeg prijelaza topline, njenom provoenju i konvekciji.

Slika 2. Temperaturna raspodjela unutar Zemlje

Implementacija novih kurikuluma: Poveanje znanja i informacija o obnovljivim izvorima energije

Temperatura Zemljine unutranjosti raste s poveanjem dubine, tako da temperatura na dubini od 6000 km iznosi oko 5000 C. Porast temperature po jedinici dubine naziva se geotermalni (temperaturni) gradijent. Prosjeni geotermalni gradijent za Europu iznosi 0,03 C/m. Na samom poetku nastanka Zemlje sve kopnene mase su bile spojene u jedan gigantski kontinent nazvan Pangaea, koji je, gledano u geolokom vremenu, postojao samo jedan trenutak. Nakon njegova raspada Zemljina kora se razdvojila na velike tektonske ploe, kao to se vidi na slici 3. Kontinenti su dio kore i nalaze se u neprekidnom gibanju, a svaka ploa je u relativnom gibanju s obzirom na druge ploe. Znaajne deformacije se javljaju samo na rubovima ploa, tako da su granice ploa obino oznaene kao uski pojasevi seizmikih aktivnosti.

Slika 3. Tektonske ploe koje ine Zemljinu koru Kao to se moe vidjeti iz slike 3., granice ploa, a time i zemljotresi, vulkani i podruja visokih toplinskih tokova na kojima su smjetena geotermalna polja, meusobno su povezani. S gledita iskoritenosti geotermalne energije, najznaajnija svjetska geotermalna polja se oekuju du rubova velike Pacifike ploe, tzv. "Pacific Ring of Fire" ("Pacifiki plameni prsten"). Ako se ukljue dvije susjedne istone ploe, Cocos i Nazca, i jedna zapadna, Filipinska ploa, na tom su podruju smjetene sljedee zemlje: SAD, Meksiko, Gvatemala, El Salvador, Honduras, Nikaragva, Costa Rica, Panama, Kolumbija, Ekvador, Peru, Bolivija, ile, Novi Zeland, Mikronezija, Papua Nova Gvineja, Indonezija, Filipini, Kina, Japan i Rusija. Sve od tih nabrojenih zemalja imaju geotermalne resurse pogodne za eksploataciju, a 12 od njih ima od 2004. godine geotermalne elektrane.

1.2 Tipovi geotermalnih leita

Geotermalno leite moe se jednostavno definirati kao spremnik unutar zemlje, iz kojega se na ekonomian nain moe dobiti toplina (uz cijenu koja je nia ili usporediva s ostalim konvencionalnim izvorima energije, poput hidroenergije ili fosilnih goriva), a ta se toplina koristi za proizvodnju elektrine energije i ostalu prikladnu industrijsku, poljoprivrednu i kuansku primjenu. Geotermalno leite moe sadravati toplinu u vrstim stijenama, kao i u fluidima koji popunjavaju raspukline i prostor pora u stijenama. Tipovi geotermalnih leita su: a) hidrotermalni, b) suhe tople stijene, c) geotlani i d) magma. Postoji pet karakteristika koje su bitne da bi hidrotermalni geotermalni izvor (tj. topla voda) bio komercijalno isplativ. Treba postojati: 1) veliki toplinski izvor, 2) propustan spremnik, 3) do-

Zvonimir Guzovi, Vladimir Soldo: Geotermalna energija i dizalice topline [Prirunik]

vod vode, 4) pokrovni sloj od nepropusne stijene i 5) pouzdan mehanizam obnavljanja. Jednostavni shematski prikaz takvog izvora je prikazan na slici 4.

Slika 4. Shematski prikaz hidrotermalnog geotermalnog izvora

U ovom trenutku su hidrotermalni izvori jedini geotermalni sustavi koji su razvijeni za komercijalnu proizvodnju elektrine energije. Ostala tri oblika geotermalnih resursa mogla bi se, prije ili kasnije, takoer komercijalizirati. Postoji dosta geotermalnih pozicija koje imaju visoku temperaturu (suhe tople stijene STS ili napredni geotermalni sustavi NGS) ali su u leitu siromana fluidom, ili je propusnost tako niska da onemoguava komercijalizaciju. Idealno gledano, zatvorena petlja se formira tako da se hladna voda upumpava u utisnu buotinu i vraa na povrinu kroz proizvodnu buotinu, nakon prolaska kroz toplu, umjetno nastalu formaciju. (Slika 5.)

Slika 5. Shematski prikaz geotermalnog resursa STS

Implementacija novih kurikuluma: Poveanje znanja i informacija o obnovljivim izvorima energije

Du zapadne i sjeverne obale Meksikog zaljeva postoji znaajan energetski resurs koji se naziva geotlani, tj. leita tople vode pod visokim su tlakom. Geotlana leita du Meksikog zaljeva su nastala stalnim taloenjem sedimenata koji su stvorili optereene i razdvojene slojeve. (Slika 6.)

Slika 6. Shematski prikaz geotlanog geotermalnog sustava

Toplina magme taj geotermalni resurs potjee direktno iz magme, koja je u tom sluaju relativno blizu povrine zemlje.

1.3 Klasifikacija geotermalnih izvora

Mogua podjela geotermalnih leita je prema termodinamikim i hidrolokim osobinama te s obzirom na nain ulaska i izlaska vode iz leita. Jedna od najvanijih i najeih klasifikacija geotermalnih izvora se temelji na temperaturi geotermalnog fluida, koji slui kao prijenosnik topline s vrue stijene na povrinu, tako da se geotermalni izvori dijele na: niskotemperaturne, srednjotemperaturne i visokotemperaturne, kako se vidi iz tablice 1.
Tablica 1: Kategorizacija geotermalnih izvora prema temperaturi leinog fluida
(a) Niskotemperaturni resursi Srednjetemperaturni resursi Visokotemperaturni resursi <90 90-150 >150 (b) <125 125-225 >225 (c) <100 100-200 >200 (d) 150 150

Izvori: a- Muffler i Cataldi, 1978.; b- Hochstein, 1990.; c- Benderitter and Cormy, 1990.; d- Haenel i dr.

1.4 Svjetski resursi i naini koritenja geotermalne energije

Dananje procjene dostupnih, sveukupnih zaliha geotermalne energije, variraju izmeu 140 000 000 i 117 000 000 EJ. Tablica 2 pokazuje njihovu rasprostranjenost diljem svijeta. No, samo oko 4 od tih ukupnih zaliha se smatra korisnim i dostupnim, a od toga samo 1 smatramo resursima. Na kraju se tek 10 % od tih resursa, tj. njihov najdostupniji dio, smatra geotermalnim rezervama. Pa ma kako se malenom inila, ta koliina ipak nadvisuje svjetsku godinju potronju primarne energije od 420 EJ u 2001. godini. Stoga, a i zbog njene iroke rasprostranjenosti diljem svijeta, te dostupnosti u bilo koje vrijeme, tehnoloke mogunosti koritenja geotermalne energije, a ne njena koliina, odredit e njen budui udio u ukupnoj energetskoj potronji.

Zvonimir Guzovi, Vladimir Soldo: Geotermalna energija i dizalice topline [Prirunik]

Geotermalna energija se moe koristiti izravno, kao toplina, tj. bez daljnjih pretvorbi, to se naziva izravnim koritenjem, ili se uz odreene gubitke moe pretvoriti u neke druge oblike energije. Za proizvodnju elektrine energije potrebno je prvo toplinsku energiju pretvoriti u mehaniku, a nakon toga u elektrinu. Izravnim koritenjem se resursi koriste efikasnije nego pri proizvodnji elektrine energije, jer nema znatnih gubitaka kao kod pretvorbe toplinske energije u elektrinu. Tablica 2 prikazuje procjenu svjetskog geotermalnog potencijala za proizvodnju elektrine energije i za izravno koritenje toplinske energije geotermalnog fluida:  Azija i Europa imaju najvee razvojne subjekte za izravno koritenje toplinske energije;  Azija i Amerika ostvaruju najveu proizvodnju elektrine energije iz geotermalnih leita;  Azija je danas najvei korisnik geotermalne energije, ako se promatra proizvodnja elektrine energije i izravno koritenje.
Tablica 2: Geotermalni resursi po pojedinim regijama svijeta
Visokotemperaturni izvori (proizvodnja elektrine energije) Podruje Konvencionalna tehnologija, TWh/god 1 830 2 970 1 220 1 330 2 800 1 050 11 200 Konvencionalna tehnologija i binarna tehnologija, TWh/god 3 700 5 900 2 400 2 700 5 600 2 100 22 400 Niskotemperaturni izvori (izravno koritenje) EJ/god (donja granica) > 370 > 320 > 240 > 120 > 240 > 110 > 1 400

Europa Azija Afrika Sjeverna Amerika Latinska Amerika Oceanija SVIJET UKUPNO

Na slici 7. i u tablici 3 su prikazani razliiti naini izravnog koritenja geotermalne energije, odnosno za to potrebne temperature geotermalnog fluida, tzv. Lindalov dijagram.

a)

b)

c)

d)

e)

f)

Slika 7. Mogunosti izravnog koritenja geotermalne energije: a) za kupanje i medicinske svrhe; b) zagrijavanje staklenika; c) uzgajanje riba; d) za zatitu od poledice; e) zagrijavanje zgrada; f) toplinske pumpe

Implementacija novih kurikuluma: Poveanje znanja i informacija o obnovljivim izvorima energije

Tablica 3: Razliiti naini izravnog koritenja geotermalne energije i za to potrebne temperature geotermalnog fluida
Temperatura, 0C 180 170 160 150 140 130 120 110 100 90 80 70 60 50 40 30 20 Proces
Isparavanje visoko koncentriranih otopina Hlaenje apsorpcijom amonijaka Vrenje pulpe papira Proizvodnja teke vode procesom vodik-sulfid Suenje dijatomejske i infuzorijske zemlje Vrenje pulpe papira Suenje ribe u prehrmbenoj industriji Suenje drva Proizvodnja aluminija Bayerovim procesom Suenje poljoprivrednih proizvoda u velikim koliinama Konzerviranje hrane Isparavanje vode u eeranama Izluivanje soli isparavanjem i kristalizacijom Dobivanje pitke vode destilacijom Veina kombiniranih isparavanja Koncentracija slanih otopina Suenje i stvrdnjavanje cementnih blokova Suenje organskih materijala (morskog raslinja, trave, povra, itd.) Pranje i suenje vune Suenje bakalara Procesi brzog odleivanja Grijanje prostora (zgrada i staklenika) Hlaenje (niska temperaturna granica) Stoarstvo Staklenici s kombiniranim grijanjem prostora i zemlje Uzgoj gljiva Balneoologija Grijanje tla Bazeni, biorazgradnja, fermentacija Topla voda za grijanje rudnika u hladnim krajevima Odleivanje Uzgoj riblje mlai i kornjaa Uzgoj riba

Iz dijagrama se moe vidjeti da primjena u poljoprivredi i za uzgoj riba, zahtijeva najnie temperature, a slijedi grijanje prostora i industrijska primjena. Geotermalne elektrane, koje se danas nalaze u radu, mogu se podijeliti na tri osnovna tipa: postrojenja sa suhom parom, postrojenja s isparavanjem (jednostrukim i dvostrukim) te binarna postrojenja. Koji e tip postrojenja biti instaliran, zavisi o vrsti leita. Slika 8. prikazuje podruja primjene osnovnih tipova geotermalnih elektrana, zavisno o jedininoj snazi i temperaturi leita.

Slika 8. Podruja primjene osnovnih tipova geotermalnih elektrana

Zvonimir Guzovi, Vladimir Soldo: Geotermalna energija i dizalice topline [Prirunik]

Proizvodnja mehanikog rada pomou geotermalne energije zahtijeva paru za pogon turbina. Suha se para direktno odvodi u geotermalnu elektranu sa suhom parom, gdje ekspandira u turbini, obavljajui koristan mehaniki rad za pogon elektrinog generatora (slika 9.a). Za proizvodnju elektrine energije iz toplom vodom dominantnih geotermalnih leita, koriste se geotermalne elektrane s jednostrukim ili dvostrukim isparavanjem (slika 9.b). Topla voda isparava u jednom ili dva separatora (isparivaa) a nastala para se odvodi na ekspanziju u jednu ili dvije turbine. Ako ne postoje prirodna leita pare, ona se moe proizvesti u vruim suhim stijenama ili tzv. naprednim geotermalnim sustavima. Na niim temperaturnim razinama para za pogon turbina moe se dobiti posredno, isparavanjem fluida koji imaju niu toku kljuanja od vode. Ciklus je poznat kao Organski Rankineov ciklus (ORC) poto su na samom poetku koritene organske tvari kao toluol (C7H8), pentan (C5H12), propan (C3H8) te ostali ugljikovodici (slika 9.c). Odnedavno je u probnom pogonu i tzv. Kalina ciklus, koji kao radni fluid koristi mjeavinu vode i amonijaka (NH3).

a)

b)

c)
Slika 9. Geotermalna elektrana sa suhom parom (a), s dvostrukim isparavanjem (b) i s binarnim ciklusom (c)

10

Implementacija novih kurikuluma: Poveanje znanja i informacija o obnovljivim izvorima energije

Geotermalne elektrane danas proizvode preko 9730 MW elektrine energije u preko 20 zemalja svijeta, opskrbljujui oko 60 milijuna ljudi, uglavnom u zemljama u razvoju. (Slika 10.) Vie o najee koritenim tipovima geotermalnih elektrana u poglavlju 2.

Slika 10. Instalirana snaga geotermalnih elektrana u svijetu, 2007.godine

2. Tipovi geotermalnih elektrana

2.1 Geotermalne elektrane s jednostrukim isparavanjem
Geotermalne elektrane s isparavanjem koriste vodom dominantna leita vlane pare, kod kojih veinu visokotemperaturnog geotermalnog resursa ini voda pod tlakom. Proizvodnja elektrine energije iz takvih polja se ostvaruje pomou isparavanja kapljevitog geotermalnog fluida, u jednom ili nekoliko isparivaa na povrini. Koriste se postrojenja s jednostrukim, dvostrukim i trostrukim isparavanjem. Geotermalne elektrane s jednostrukim isparavanjem su glavni oslonac geotermalne proizvodnje. Postrojenja s jednostrukim isparavanjem ine 29 % svih geotermalnih postrojenja i priblino 40 % ukupno instaliranih geotermalnih kapaciteta u svijetu. Jedinine snage se kreu od 3 do 90 MW, dok je prosjena snaga 28,1 MW po jedinici. Pod terminom "sustav s jednostrukim isparavanjem" podrazumijevamo da je geotermalni fluid podvrgnut jednostrukom procesu isparavanja, tj. procesu prijelaza iz kapljevine pod tlakom u mjeavinu kapljevine i pare, kao rezultat pada tlaka geotermalnog fluida ispod tlaka zasienja koji odgovara temperaturi fluida. Na slici 11. je prikazana toplinska shema s glavnim komponentama postrojenja s jednostrukim isparavanjem, koje izvodi prethodno opisani ciklus. Na svakoj proizvodnoj buotini (PW) je spojena oprema za regulaciju i nadzor toka geotermalnog fluida od buotine prema elektrani. Ta oprema sadri: nekoliko ventila (WV), napravu za priguenje zvuka (S), cjevovod i instrumentaciju (mjerni ureaji za tlak i temperaturu). Ako se koriste separatori na uu buotine, ciklonski separator (CS) bit e smjeten tik do ua na istoj ploi. Para se odvodi iz sredita posude pomou vertikalne cijevi koja izlazi van na dnu. Para tada prolazi kroz kuglasti kontrolni ventil (BCV) i odvodi se prema strojarnici.

Zvonimir Guzovi, Vladimir Soldo: Geotermalna energija i dizalice topline [Prirunik]

11

Slika 11. Toplinska shema geotermalne elektrane s jednostrukim isparavanjem: PW-proizvodna buotina; WV-ventil proizvodne buotine; PR- separator estica; SP-parovod; MR-separator vlage; CSV-brzozatvarajui i regulacijski ventili; SE/C-ejektor pare s kondenzatorom; T/G-turbina s generatorom; C-kondenzator; CP-pumpa kondenzata; CT-rashladni toranj; CWP-pumpa rashladne vode; IW-utisna buotina

Prije nego je para uvedena u turbinu, iz pare moraju biti odstranjene i najfinije kapljice vlage koje mogu nastati u parovodu, a uspjele su proi kroz odstranjivae vlage. Separator vlage (MR) je esto smjeten izvan strojarnice. Para iz turbine se kondenzira pomou povrinskog tipa kondenzatora (C) kakav je prikazan na slici 11., ili u kondenzatoru, mijeanjem s atmosferskim tlakom ili tlakom niim od atmosferskog. Danas veina postrojenja koristi povrinske kondenzatore u kojima geotermalni fluid struji oko cijevi sa strane plata, dok rashladna voda struji kroz cijevi. To omoguava da geotermalni fluid i rashladna voda budu i fiziki i kemijski odvojeni, te uinkovitije udaljavanje i tretman nekondenzirajuih plinova. Za tu se svrhu koriste parni mlazni ejektori s naknadnim hladnjakom (SE/C). Rashladna voda se obino dovodi iz rashladnog tornja koji recirkulira dio kondenzirane pare koja se ohladi parcijalnim isparavanjem uslijed strujanja zraka (oznake CT i CWP). To znai da geotermalne elektrane s jednostrukim isparavanjem ne trebaju znaajne zalihe rashladne vode, to je velika prednost u sunim podrujima. Potrebna je mala koliina svjee vode, tek da bi se nadoknadilo ono to je isparilo iz rashladnog tornja. Procesi koje izvodi geotermalni fluid mogu se najbolje prikazati u T-s dijagramu. T-s dijagram za geotermalnu elektranu s jednostrukim isparavanjem prikazan je na slici 12 .

Slika 12. T-s dijagram ciklusa geotermalne elektrane s jednostrukim isparavanjem

Postrojenje s dvostrukim isparavanjem predstavlja poboljanje u odnosu na postrojenje s jednostrukim isparavanjem jer daje 15-25 % vie izlazne snage za iste uvjete geotermalnog fluida.

12

Implementacija novih kurikuluma: Poveanje znanja i informacija o obnovljivim izvorima energije

2.2 Geotermalne elektrane s binarnim ciklusom

Geotermalne elektrane koje izvode binarni ciklus su najblie po termodinamikom principu termoelektranama na fosilna goriva ili nuklearnim elektranama kod kojih radni fluid izvodi stvarni zatvoreni ciklus. Radni fluid, odabran prema povoljnim termodinamikim svojstvima, prima toplinu od geotermalnog fluida, isparava, ekspandira u turbini, kondenzira se, te se vraa u ispariva pomou napojne pumpe. Prva binarna geotermalna elektrana stavljena je u pogon u malom selu Paratunka nedaleko mjesta Petropavlovsk na ruskom otoku Kamatka 1967. godine. Imala je snagu 670 kW, te je opsluivala malo selo i nekoliko farmi, kako elektrinom energijom tako i toplinom za potrebe staklenika. Radila je uspjeno niz godina, dokazujui koncept binarnih postrojenja kakva se koriste i danas. Binarna postrojenja su najee koriten tip geotermalnih elektrana. ine oko 33 % svih geotermalnih elektrana u radu, ali proizvode samo 3 % od ukupne snage. Oigledno, prosjena snaga po jedinici je mala, samo 1,8 MW, iako se koriste i jedinice sa snagama 7-10 MW s tzv. naprednim ciklusom. Binarna postrojenja omoguavaju pretvorbu geotermalne topline iz niskotemperaturnih leita tople vode (tzv. vodom dominantnih leita) s temperaturom preko 85 C u elektrinu energiju. Takoer, ta je tehnologija pogodna i za eksploataciju srednjotemperaturnih izvora s vlanom parom, s visokim omjerom voda/para, kod temperatura koje su preniske za praktinu primjenu sustava s isparavanjem. Binarna postrojenja pretvaraju toplinu srednjotemperaturnih izvora u elektrinu energiju efikasnije nego ostale tehnologije. Kod binarnih postrojenja izmjenjiva topline prenosi toplinu s geotermalnog fluida dobavljenog iz proizvodne buotine u primarni krug, na lako hlapljivi radni fluid u sekundarnom krugu, kao to su halogeni ugljikovodici (npr. freon, frigen), propan (C3H8), izobutan (C4H10), pentan (C5H12), amonijak (NH3). Taj je termodinamiki ciklus poznat kao Organski Rankineov ciklus (ORC) poto su se na poetku kao radni fluidi koristile organske tvari. Radni fluid u sekundarnom krugu isparava u isparivau pomou geotermalne topline iz primarnog kruga. Para ekspandira prolaskom kroz turbinu (u ovom se sluaju esto naziva "organska turbina"), koja je spojena s elektrinim generatorom. Ispuna para se kondenzira u vodom ili zrakom hlaenom kondenzatoru, a kondenzat se napojnom pumpom vraa u ispariva. Tehnologija binarnih postrojenja se pojavljuje kao najisplativiji, najefikasniji i najpouzdaniji nain za pretvorbu velikog broja niskotemperaturnih izvora u elektrinu energiju. Njih ima dosta u svijetu, pa su stoga postrojenja s ORC u posljednjih 30 godina instalirana u znaajnom broju. To znaajno proiruje spektar lokacija pogodnih za proizvodnju elektrine energije iz geotermalne energije. Izvodljiva je decentralizirana proizvodnja elektrine energije iz geotermalne energije s jedinicama ija snaga varira od 0,1 do ak 100 MW i ini je ekonomski atraktivnom u mnogim udaljenim ili manje razvijenim podrujima svijeta. Takoer se potie proizvodnja iz niskotemperaturnih izvora i u razvijenim zemljama, gdje financijske inicijative promoviraju tehnologije za proizvodnju elektrine energije uz nisku emisiju CO2. Ako je temperatura geotermalnog fluida 150 C ili nie, postaje teko, ali ne i nemogue, izvesti postrojenje s isparavanjem koje moe efikasno i ekonomino pretvarati geotermalnu energiju u elektrinu. Nie temperature geotermalne vode stavljaju u jo tei poloaj postrojenje s isparavanjem. Kod tako niskih temperatura malo je vjerojatno da buotine budu samoizljevne, a ako jesu, postoji velika vjerojatnost nastajanja kalcijevog karbonata u buotinama. U najjednostavnijem obliku, binarno se postrojenje moe prikazati pomou toplinske sheme prikazane na slici 13. Proizvodna buotina (PW) je opremljena pumpom (P) koja je prema karakteristikama leita i zahtijevanog protoka ugraena na potrebnu dubinu, zbog sprjeavanja isparavanja. Separator pijeska (SR) sprjeava eroziju cjevovoda i cijevi izmjenjivaa topline. Ovdje je proces zagrijavanja i isparavanja u dva koraka, i provodi se prvo u predgrijau (PH)

Zvonimir Guzovi, Vladimir Soldo: Geotermalna energija i dizalice topline [Prirunik]

13

gdje se radni fluid dovodi do stanja vrele kapljevine i iz isparivaa (E) se odvodi kao suhozasiena para. Geotermalni fluid se cijelo vrijeme dri pri tlaku iznad toke njegova isparavanja, kako bi se sprijeilo nastajanja pare i nekondenzirajuih plinova koji mogu dovesti do izluivanja kalcijeva karbonata u cijevima. tovie, temperaturi fluida se ne dozvoljava da padne do toke na kojoj izluivanje kalcijeva karbonata postaje znaajan problem u predgrijau, te u cjevovodima i nizvodno u utisnoj buotini. Ovakvom se regulacijom mogu eliminirati mogui kemijski problemi.

Slika 13. Geotermalna elektrana s binarnim ciklusom (oznake kao na slici 11.)

Termodinamiki ciklus koji izvodi radni fluid je prikazan na slici 14., u tlak-entalpija dijagramu, tj. u p-h dijagramu. Taj se dijagram najee koristi kod rashladnih i klimatizacijskih ciklusa, ali takoer i za geotermalne binarne cikluse.

Slika 14. p h dijagram za geotermalnu elektranu s osnovnim binarnim ciklusom

Retrogradni oblik linije suhozasiene pare ima pozitivan znaaj za Rankineov ciklus. Proces ekspanzije u turbini u potpunosti se odvija u podruju pregrijane pare, pa ne postoji problem sa strujanjem vlane pare i njome povezane erozije lopatica i smanjenja izentropske iskoristivosti turbine. Nedavno je iskoristivost binarnih postrojenja dalje poboljana uvoenjem Kalina tehnologije. Mjeavina vode i amonijaka ve se dugo vremena koristi kod apsorpcijskih rashladnih ciklusa, no sve dok A. Kalina nije patentirao Kalina ciklus, taj postupak nije koriten za cikluse koji daju korisni mehaniki rad, odnosno snagu. Znaajke po kojima se Kalina ciklus (postoji nekoliko varijanti) razlikuje od ostalih binarnih ciklusa su sljedee: 1. Radni fluid je binarna mjeavina H2O i NH3 2. Isparavanje i kondenzacija se ostvaruju uz promjenjivu temperaturu 3. Ciklus sadri rekuperaciju topline ispune pare iz turbine 4. Kod nekih varijanti sastav mjeavine moe biti promjenjiv tijekom ciklusa

14

Implementacija novih kurikuluma: Poveanje znanja i informacija o obnovljivim izvorima energije

Kao rezultat, Kalina ciklus pokazuje poboljane termodinamike karakteristike izmjenjivaa topline, smanjujui gubitke povezane s prijelazom topline uz konane temperaturne razlike. Izmjenjivai su namjeteni tako da se ostvaruje bolje sparivanje izmeu geotermalnog fluida i mjeavine na hladnom kraju procesa prijelaza topline, gdje su poboljanja ouvanja energije i najvrjednija. Postrojenje je sloenije nego osnovno binarno postrojenje, posebice kada se koristi destilacijska kolona za promjenu sastava (koncentracije) mjeavine. Najjednostavnija konfiguracija Kalina ciklusa s promjenjivim sastavom radnog fluida je prikazana na slici 15. Separator (S) generira suhozasienu paru koja je bogata amonijakom i koja se odvodi u turbinu, to omoguava koritenje manje i jeftinije turbine nego u sluaju kada je radni fluid ugljikovodik. Siromana otopina, kapljevina bogata vodom, koristi se za predgrija i nakon toga priguuje do tlaka na izlasku iz turbine prije mijeanja s bogatom otopinom, zbog uspostavljanja primarnog sastava. Mjeavina se tada koristi u rekuperativnom predgrijau (RPH) prije nego je u potpunosti ukapljena.

Slika 15. Kalina ciklus s promjenjivim sastavom voda-amonijak radnog fluida (oznake kao na slici 11.)

Mogua potekoa kod Kalina ciklusa, koja je uobiajena i kod svih ostalih ciklusa koji tee visokoj iskoristivosti, je postizanje jako male temperaturne razlike u "pinch" toki kod izmjenjivaa topline. Prednost promjenjive temperature kondenzacije je umanjena, jer su izobare, pri kondenzaciji amonijakom bogate NH3H2O mjeavinom, koritene kod ciklusa za dobivanje korisne snage, konkavne prema gore, to dovodi do "pinch" toke. Stoga su ovdje relativno velike temperaturne razlike na poetku i na kraju procesa kondenzacije.

3. Dizalice topline
3.1 Openito o dizalicama topline
Dizalice topline smatraju se visokouinkovitim sustavima za proizvodnju toplinske energije. Primjenjuju se u svim veliinama, od onih najmanjih za grijanje stanova, pa sve do sustava koji slue za grijanje itavih naselja. Koriste se za niskotemperaturne sustave grijanja, s temperaturom polaznog voda ve od 35 C u sluaju povrinskog grijanja, te s temperaturom polaznog voda do 55 C kod zagrijavanja PTV-a. Dizalica topline posreduje u prijenosu topline izmeu dva toplinska spremnika: niskotemperaturnog spremnika u koji se odvodi toplina i pritom se hladi, te visokotemperaturnog toplinskog spremnika u koji se ta toplina uveana za energiju kompresije dovodi i pritom se grije. Sustav dizalice topline sastoji se od tri kruga:

Zvonimir Guzovi, Vladimir Soldo: Geotermalna energija i dizalice topline [Prirunik]

15

kruga izvora topline kruga radne tvari i kruga ponora topline Sluaj grijanja objekta prikazan je na slici 16. Kod otvorenih sustava podzemna voda struji neposredno preko isparivaa dizalice topline. Kod sustava s izmjenjivaem topline, u tlu, kao posrednik u prijenosu topline u zatvorenom krugu struji glikolna smjesa, povezujui izmjenjiva topline u tlu s isparivaem radne tvari. Ogrjevni mediji sustava grijanja, koji u ovom sluaju za dizalicu topline predstavljaju ponor topline, mogu biti voda ili zrak. Voda se koristi u sluaju primjene povrinskih sustava grijanja, ventilokonvektora ili radijatora. U nekim sluajevima umjesto vode se zagrijava zrak, neposredno na kondenzatoru dizalice topline i razvodi po objektu putem kanala za zrak.

isp

kond

Pkomp

Slika 16. Shematski prikaz dizalice topline u reimu grijanja

Dizalica topline moe raditi u reimu hlaenja i reimu grijanja. Ugradnjom etveroputnog ventila isti se ureaj moe prilagoditi i za rad u reimu hlaenja. U tom sluaju ponor topline postaju tlo, podzemna voda ili okolini zrak, dok se toplina hlaenog prostora odvodi na isparivau dizalice topline posredstvom zraka ili vode/glikolne smjese. Uinkovitost dizalica topline znaajno ovisi o vrsti izvora topline. Kao niskotemperaturni toplinski spremnici koriste se voda (rijena, jezerska, morska i podzemna), zrak, otpadna toplina, suneva toplina, ili se toplina isparivau dovodi posredstvom izmjenjivaa topline koji se polae u zemlju, pri emu tlo predstavlja toplinski spremnik. Mjereno brojem instaliranih jedinica u svijetu, koritenje dizalica topline s tlom ili vodom kao izvorom topline (plitkih geotermalnih potencijala) biljei jedan od najbrih porasta u podruju primjene obnovljivih izvora energije. Procjenjuje se da je u svijetu instalirano 1,7 milijuna geotermalnih dizalica topline s tlom ili vodom kao izvorom topline, uinka grijanja 18 GW, >J. Spitler, 2008.@ Ovakvi su sustavi iroko prihvaeni u tehnoloki razvijenom svijetu, primjerice u vedskoj, SAD-u, Njemakoj, vicarskoj, Austriji i Francuskoj. Dizalice topline povezane s tlom plitkih geotermalnih potencijala koriste toplinu zemljine kore, u veini sluajeva do 200 m dubine. Najvei broj izvedenih sustava s dizalicom topline je s buotinskim izmjenjivaima topline (BIT) u vertikalnoj izvedbi. Procjenjuje se da je u Europskoj uniji krajem 2008. godine bilo ugraeno vie od 800 000 BIT ukupne snage 8,92 GW.

16

Implementacija novih kurikuluma: Poveanje znanja i informacija o obnovljivim izvorima energije

3.2 Princip rada dizalice topline

Dizalice topline se dijele prema vrsti kompenzacijske energije na: kompresijske dizalice topline -koriste mehaniki rad za pogon ureaja sorpcijske dizalice topline- koriste toplinsku energiju za pogon ureaja (apsorpcijske i adsorpcijske dizalice topline) Budui da su u praksi veim dijelom u primjeni kompresijske dizalice topline, one e stoga biti zastupljenije u nastavku ovog prirunika. Dizalica topline (heat pump, Wrmepumpe) je svaki ureaj koji podie toplinsku energiju s nie na viu energetsku razinu (temperaturu) uz privedeni vanjski rad, s ciljem koritenja toplinske energije vie razine. Primarni cilj je koritenje toplinske energije izmijenjene na visokotemperaturnom izmjenjivau (kondenzatoru), npr. za grijanje. Suprotmo tome rashladni ureaj koristi toplinsku energiju izmijenjenu na niskotemperaturnom izmjenjivau (isparivau). Dakle, svaki rashladni ureaj istovremeno je i dizalica topline, jer bitno je koji je primarni cilj, koritenje rashladne ili ogrjevne energije. Svaka kompresijska dizalica topline (rashladni ureaj) sastoji se od etiri osnovne komponente unutar kojih struji radna tvar (slika 17.a): kompresor kondenzator priguni ventil ispariva
T 2 Tp Tgr 3 Tk ,p k
k

To 4

Ti ,p i qo

a)
log p Tgr To 3 3' Tgr
ko ns t

b)

p k ,Tk

2''

2 Tkomp Tk

To 4

p i ,Ti

1 Ti

Promjene stanja u ljevokretnom krunom procesu: isparivanje: promjena 4-1 (Ti , pi) kompresija: promjena 1-2 (pi o pk) kondenzacija: promjena 2-3 (Tk , pk) priguenje: promjena 3-4 (pk o pi)

s=

c)

qo

qk

Slika 17. a) Shematski prikaz kompresijske dizalice topline s tijekom energije b) Proces prikazan u T-s dijagramu c) Proces prikazan u log p-h dijagramu

Zvonimir Guzovi, Vladimir Soldo: Geotermalna energija i dizalice topline [Prirunik]

17

U isparivau radna tvar isparava pri tlaku isparavanja (promjena stanja 4-1, slika 17.) najee pri konstantnoj temperaturi, primajui toplinu s medija-izvora topline (zraka, vode ili tla) kojeg hladi. Temperatura isparavanja je uvijek nia od temperature izvora topline kojemu se oduzima toplina. Radna tvar na ulazu u ispariva je preteno u kapljevitom stanju (stanje 4), dok je radna tvar na izlasku iz isparivaa u suho zasienom ili blago pregrijanom stanju (stanje 1). Kompresor je onaj element dizalice topline koji omoguuje prijenos topline s izvora topline (nie temperature) na ponor topline (vie temperature) i zato se njemu mora dovoditi rad. Toplinu nije mogue prirodnim putem prenositi s tijela nie temperature na tijelo vie temperature. Kompresor isisavanjem pare radnoj tvari sniava tlak i na taj nain umjetno ostvaruje niu temperaturu radne tvari od temperature medija od kojeg se preuzima toplina i koji se hladi. Kompresor usisava suhozasienu paru radne tvari s tlaka isparavanja i komprimira je na tlak kondenzacije (promjena stanja 1-2), odnosno na temperaturu koja je via od temperature ogrjevnog medija. Kompresor ne smije usisavati kapljevinu, jer bi moglo doi do hidraulikog udara. Toplinu, koju je radna tvar u isparivau preuzela na sebe, uveanu za energiju privedenu u kompresoru, potrebno je u kondenzatoru predati ogrjevnom mediju. Da bi to bilo mogue temperatura radne tvari u kondenzatoru mora biti via od temperature ogrjevnog medija koji preuzima toplinu kondenzacije (voda ili zrak). U kondenzator radna tvar ulazi kao pregrijana para (stanje 2), predajui toplinu ogrjevnom mediju. Prvo se ohladi do temperature kondenzacije, pri emu se daljnjim odvoenjem topline radna tvar kondenzira. Predavanjem topline vodi ili zraku kondenzacija napreduje, sadraj pare u kondenzatoru sve se vie smanjuje, a udio kapljevine raste. Radna tvar na izlazu iz kondenzatora je sva u kapljevitom stanju. Za bolju uinkovitost ureaja poeljno je da se radna tvar na izlazu kondenzatora ohladi za nekoliko stupnjeva, odnosno da temperatura radne tvari na izlazu iz kondenzatora bude za 3 do 5 C nia od temperature kondenzacije. Najvei dio izmijenjene topline u kondenzatoru se ostvari prilikom promjene agregatnog stanja iz parne u kapljevitu fazu (izmjena latentne topline), dok se manji dio izmijeni hlaenjem pregrijanih para i hlaenjem kondenzata. Toplina kondenzacije (promjena stanja 2-3) koju je potrebno predati ogrjevnom mediju sustava grijanja jednaka je toplini (energiji) izmijenjenoj u isparivau, i uveanoj za energiju koja je dovedena kompresoru: qkond = qisp + wkomp, > kJ/kg @, odnosno )kond = )isp + Pkomp, >W@, qkond specifini uinak kondenzatora, kJ/kg qisp specifini uinak isparivaa, kJ/kg wkomp rad kompresora, kJ/kg (1)

)kond uinak kondenzatora, W )isp uinak isparivaa, W

Pkomp snaga kompresora, W

Nakon to je radna tvar toplinsku energiju predala ogrjevnom mediju sustava grijanja i kondenzirala, sve se odvija pri visokom tlaku. U kapljevitom stanju ulazi u priguni ventil koji slui za sniavanje tlaka radne tvari, s tlaka kondenzacije na tlak isparavanja, pri emu pada i temperatura radne tvari, promjena stanja 3-4. Prilikom priguenja radne tvari dolazi do ekspanzije radne tvari pa je na ulazu u ispariva jo uvijek radna tvar najveim dijelom u kapljevitom stanju, ali sadri i parnu fazu. Ovim je kruni proces zatvoren. Uinkovitost kompresijske dizalice topline iskazuje se faktorom grijanja (toplinski mnoitelj). Faktor grijanja Hgr (engl. coefficiente of performance COP) definiran je kao omjer uinka kondenzatora i kompresoru privedene snage :

H gr

qkond w komp

) kond Pkomp

Faktor hlaenja Hhl (engl. energy efficiency ratio EER) rashladnog ureaja definiran je kao omjer uinka isparivaa i kompresoru privedene snage:

18

Implementacija novih kurikuluma: Poveanje znanja i informacija o obnovljivim izvorima energije

H hl  EER 

qisp wkomp

) isp Pkomp

Prosjeni toplinski mnoitelj, ovisno o temperaturama toplinskog izvora i ponora, najee dosee vrijednosti od 2,5 do 5. To npr. znai da za 1 kW elektrine snage privedene dizalici topline, ostvareni toplinski uinak dizalice topline moe biti i nekoliko puta vei, odnosno 2,5 do 5 kW. Uinkovitost dizalice topline smanjuje se s padom temperature toplinskog izvora, ali i s porastom temperature ogrjevnog medija na izlazu iz kondenzatora. Najee su sustavi za grijanje s dizalicom topline namijenjeni za niskotemperaturno grijanje prostora (ako se radi o vodi, temperaturni reim npr. 45/35 C) te za zagrijavanje potrone tople vode. Pravilo koje vrijedi je: to je manja temperaturna razlika izmeu temperature toplinskog izvora (zrak, voda, tlo) i temperature toplinskog ponora (zraka ili vode koja se grije), to e vei biti uinak grijanja i manja snaga kompresora, odnosno bit e vei toplinski mnoitelj. (Slika 18.) Od toplinskog mnoitelja dizalice topline u standardnim ili aplikacijskim tokama, relevantniji je godinji toplinski mnoitelj Hgr,G (engl. Sesonal performance factor SPF) koji se koristi za potrebe odreivanja energetske uinkovitosti dizalice topline:

H gr ,G

6QDT 6E

a definiran je kao omjer stvarno dobavljene toplinske energije tijekom godine (6QDT) i tijekom godine ukupno utroene energije (6E) za pogon kompresora, pumpi, ventilatora te sustava za odleivanje isparivaa.
-

H H

Slika 18. Ovisnost toplinskog mnoitelja o temperaturama isparivanja i kondenzacije >5@

Proraun uinkovitosti dizalice topline dan je u normi HRN EN 15316-4-2. Norma odreuje metode prorauna pogonske energije i godinjeg toplinskog mnoitelja dizalica topline koji se koriste u sustavima grijanja prostora, dizalicama topline za zagrijavanje potrone tople vode, te dizalicama topline za kombinirano grijanje prostora i zagrijavanje PTV-a. Preporuena metoda prorauna je bin metoda. Proraun prema bin metodi podrazumijeva podjelu sezone grijanja na temperaturne intervale (razrede). Za odreivanje trajanja pojedinih temperaturnih intervala koriste

Zvonimir Guzovi, Vladimir Soldo: Geotermalna energija i dizalice topline [Prirunik]

19

se ulazni podaci o satnoj vanjskoj temperaturi zraka (ispitne referentne godine) za promatranu geografsku lokaciju Metoda uz rezultate ispitivanja za standardne ispitne uvjete dizalice topline prema HRN EN 14511, uzima u proraun i specifine radne uvjete za svaku pojedinu instalaciju.

3.3 Split klima ureaj za hlaenje i grijanje zraka

Svaki rashladni ureaj je istodobno i dizalica topline, a bitno je to je primarni cilj, koritenje rashladne ili ogrjevne energije. Preokretanjem procesa, tj. zamjenom uloga isparivaa i kondenzatora, isti ureaj moe se koristiti za grijanje ili hlaenje. Slika 19. prikazuje shemu split klima ureaja koji ima mogunost rada u reimu hlaenja i reimu grijanja.
kondenzator (isparivac)

priguni ventil grijanje hladenje

prekretni ventil

komp resor

priguni ventil

isparivac (kondenzator)

Slika 19. a) Mogunost rada ureaja u reimu hlaenja, odnosno grijanja b) vanjska i unutarnja jedinica split klima ureaja

Energetska uinkovitost split klima ureaja za hlaenje ocjenjuje se faktorom hlaenja Hhl za uvjete koji su dani u normi HRN EN 14511 (-hl = 27 C, -ok = 35 C). Primjer: )isp = 3500 W; PEL = 1084 W

H hl

3500 1084

3,23

Valjanost ogrjevnog procesa sa split klima ureajem za grijanje ocjenjuje se faktorom grijanja Hgr za uvjete koji su dani u normi HRN EN 14511 (-gr = 20 C, -ok = 7 C). Primjer: )kond = 3850 W; PEL = 1067 W

H gr

3850 1067

3,21

Razvrstavanje split klima ureaja prema energetskoj uinkovitosti Split klima ureaji se razvrstavaju u energetske razrede prema namjeni, ovisno o tome da li se ureaj koristi za hlaenje ili za grijanje. Ako se split klima ureaj koristi u reimu hlaenja, razred njegove energetske uinkovitosti odreuje faktor hlaenja Hhl (EER). Npr. ureaj s faktorom hlaenja veim od 3,2 svrstava se u energetski razred A (tablica 4).

20

Implementacija novih kurikuluma: Poveanje znanja i informacija o obnovljivim izvorima energije

Kada se ureaj koristi za grijanje, relevantan je njegov toplinski mnoitelj Hgr (COP). Npr. ureaj s faktorom grijanja veim od 3,6 svrstava se u energetski razred A u reimu grijanja.
Tablica 4: Razredi energetske uinkovitosti split klima ureaja
HLAENJE, Hhl (EER) Razred energetske uinkovitosti A 3,20 < EER Razred energetske uinkovitosti B 3,20 > EER > 3,00 Razred energetske uinkovitosti C 3,00 > EER > 2,80 Razred energetske uinkovitosti D 2,80 > EER > 2,60 Razred energetske uinkovitosti E 2,60 > EER > 2,40 Razred energetske uinkovitosti F 2,40 > EER > 2,20 Razred energetske uinkovitosti G 2,20 > EER GRIJANJE, Hgr (COP) Razred energetske uinkovitosti A 3,60 < COP Razred energetske uinkovitosti B 3,60 > COP > 3,40 Razred energetske uinkovitosti C 3,40 > COP > 3,20 Razred energetske uinkovitosti D 3,20 > COP > 2,80 Razred energetske uinkovitosti E 2,80 > COP > 2,60 Razred energetske uinkovitosti F 2,60 > COP > 2,40 Razred energetske uinkovitosti G 2,40 > COP

Moe se zakljuiti da uinkovitost dizalice topline bitno ovisi o temperaturama toplinskih spremnika. Temperatura izvora topline definira temperaturu isparavanja (Ti < To), a temperatura ogrjevnog medija sustava grijanja definira temperaturu kondenzacije (Tk > Tgr).

3.4 Radne tvari kompresijskih dizalica topline

Unutar rashladnog ureaja, odnosno dizalice topline (rashladno-ogrjevni procesi) struji radna tvar, prijenosnik energije. Najei prijenosnici energije su halogenirani ugljikovodici "freoni" (R22, R134a, R404a, R407C, R410A, itd.). Radne tvari takoer mogu biti prirodne tvari poput amonijaka, izo-butana, CO2. Odnos tlaka i temperature zasienja pare radnih tvari, prikazan je krivuljom napetosti na slici 20. Zbog puno niih pripadnih tlakova zasienja, radna tvar R134a ima prednost pred ostalim radnim tvarima. Neka druga svojstva ne idu joj u prilog. Toplina isparavanja radne tvari pri karakteristinim temperaturama isparavanja treba biti to vea, da bi za isti uinak isparivaa protona masa radne tvari bila manja.
24 21 18 Tlak, bar 15 12 9 6 3 0 -40 -30 -20 -10 0 Temperatura, C 10 20 30 40

R410A R404a R407C, kapljevita RT R22 NH3 R134a

Slika 20. Krivulja napetosti radnih tvari

Zvonimir Guzovi, Vladimir Soldo: Geotermalna energija i dizalice topline [Prirunik]

21

3.4.1 Sintetike radne tvari Halogenirani ugljikovodici dijele se u tri skupine: CFC, HCFC i HFC, a esto im je zajedniki naziv freoni, premda su samo radne tvari iz skupine CFC-a nosile tvorniki naziv "freoni". CFC klorofluorougljici (engl. chlorofluorocarbons) su potpuno halogenirani derivati zasienih ugljikovodika (R11, R12), HCFC klorofluorougljikovodici (engl. hydrochlorofluorocarbons) su djelomino halogenirani derivati zasienih ugljikovodika koji sadre vodik i klor (R22), HFC fluorirani ugljikovodici (engl. hydrofluorocarbons) su djelomino halogenirani derivati zasienih ugljikovodika koji sadre vodik, a ne sadre klor (R134a). Navedene radne tvari su halogenirani derivati metana i etana, a dobiju se zamjenom atoma vodika u molekulama metana ili etana s atomima fluora, klora i broma (halogeni elementi). Osim jednokomponentnih radnih tvari u posljednjih petnaestak godina sve se vie koriste smjese od dvije ili tri jednokomponentne radne tvari. Smjese radnih tvari mogu biti zeotropske i azeotropske. Radne tvari reda 400 su zeotropske smjese, dok su radne tvari reda 500 azeotropske smjese. Kod radnih tvari reda 400 (npr. R407C) prilikom isparavanja/kondenzacije radna tvar mijenja temperaturu (klizanje temperature). U nastavku slijedi primjer oznaavanja jednokomponentnih radnih tvari:

Radne tvari koje su tetne za ozonski omota (R-11, R-12, R-502,)

Radne tvari (R-22, R-141b) manje tetne za ozonski omota u odnosu na CFC skupinu.

Nove, ekoloki prihvatljive radne tvari koje ne utjeu na ozonski omota (R-134a, R-404a, R-407C, R410A).

3.4.2 Utjecaj radnih tvari na okoli Brojne tvari koje je proizveo ovjek tetno djeluju na razgradnju ozonskog sloja. Ozonski je sloj vaan jer upija ultraljubiasto (UV) sunevo zraenje, sprjeavajui da veina UV-B zraka dopre do zemljine povrine (slika 21). Stratosferski je ozon takoer znaajan i za atmosfersku raspodjelu temperatura, jer utjee na klimatske promjene na zemlji. (Slika 22.) Najvei utjecaj na razgradnju ozonskog sloja imaju ugljikovodici halogenirani s klorom i bromom (CFC-i). Svi oni imaju sljedee znaajke: u donjim slojevima atmosfere jako su postojani, uglavnom netopivi u vodi i otporni na fizike i bioloke utjecaje, a sadre klor ili brom (elemente izuzetno reaktivne u slobodnom stanju), te stoga mogu katalitiki razgraivati ozon. Te tvari su poznatije kao tvari koje oteuju ozonski sloj (TOOS). CFC su se od vremena njihove sinteze (1928. godine) koristili na razliite naine: kao radna tvar u hladnjacima i klimatizacijskim ureajima, kao potisni plin u limenkama aerosola, kao sredstvo za ekspandiranje u proizvodnji fleksibilnih pjena za jastuke i madrace, te kao sredstvo za ienje u elektronikoj industriji.

22

Implementacija novih kurikuluma: Poveanje znanja i informacija o obnovljivim izvorima energije

Slika 21. UV zatita ozonskim slojem

Slika 22. Promjena koncentracije ozona s visinom

HCFC-i manje unitavaju ozon od CFC-a, jer ih atom vodika ini manje stabilnim i podlonijim razgradnji u donjim slojevima atmosfere, sprjeavajui da veina njihova klora dopre do stratosfere. Fluorirani ugljikovodici (HFC) ne sadre klor i nemaju tetan utjecaj na razgradnju ozonskog sloja. Potencijal razgradnje ozona ODP = 0 (engl. Ozone Depletion Potential). Iako radne tvari iz skupine HFC-a nemaju utjecaja na razgradnju ozonskog sloja (ODP = 0), svi halogenirani ugljikovodici, pa tako i radne tvari iz skupine HFC-a su stakleniki plinovi s velikim GWP potencijalom (Potencijal globalnog zagrijavanja GWP engl. Global Warming Potential).
Radna tvar R-11 R-12 R-502 R-22 R-134a R-404a R-407C R410A R-717 ODP 1 1 0.34 0.055 0 0 0 0 0 GWP 100 g. 3400 7100 4300 1700 1300 3800 1600 1725 0

20 g. 4500 7100 4200 3100 0

500 g. 1400 4100 540 0

3.4.3 Radne tvari i njihove ekoloki prihvatljive zamjene Radne tvari CFC (karakteristian predstavnik R12) i HCFC (karakteristian predstavnik R22) u rashladnim ureajima i dizalicama topline zamjenjuju se tvarima koje ne sadre po ozon tetan klor, a u skladu s odrednicama Montrealskog protokola iz 1987. koji je nametnuo primjenu zamjenskih radnih tvari. Osim eksplozivnih ugljikovodika HC (butan, propan) na tritu se pojavljuju HFC i njihove mjeavine. Najpoznatija radna tvar iz HFC skupine je jednokomponentna radna tvar R134a, koja se uglavnom koristi kao zamjena za R12. Zamjenske radne tvari za R22 u komercijalnim dizalicama topline su zeotropske radne tvari R407C i R410A. S obzirom da radne tvari iz skupine HFC-a imaju znaajan utjecaj na efekt staklenika, F-gas regulativa (EU 842/2006) dananja istraivanja u rashladnoj i klima tehnici te dizalicama topline sve vie usmjerava na primjenu prirodnih radnih tvari kao to su amonijak, ugljini dioksid, ugljikovodici, te R1234yf. F-gas regulativa donosi novine u istraivanju i primjeni radnih tvari, a one trebaju imati to manji potencijal globalnog zagrijavanja (mali GWP). (Tablica 5)

Zvonimir Guzovi, Vladimir Soldo: Geotermalna energija i dizalice topline [Prirunik]

23
Napomena Prikladna za retrofiting U istraivanju Zapaljiva, eksplozivna Pseudo azeotropska RT Klizanje temperature Visok tlak Previsok tlak, Tkr -niska Otrovna

Tablica 5: Ekoloki prihvatljive radne tvari Radna Sastav Zamjena za GWP100 tvar
R134a R1234yf R600a R404a R407C R410A R744 R717 R22 143a/125/134a 52/44/4 % 32/125/134a 23/25/52 % 32/125 (50/50 %) R12, R22 R134a R12, R134a R502, R22 R22 1300 4 20 3800 1600 1725 1 0

Primjena Kuanski aparati i mali komercijalni rashladni ureaji Automobilski rashladni ureaji Kuanski aparati Pokretne hladnjae za smrznutu robu Klimatizacija, dizalice topline Split sustavi za hlaenje, dizalice topline Kaskadni rashladni ureaji, dizalice topline Industrijsko hlaenje

3.5 Naini rada dizalice topline

Sustavi grijanja s dizalicom topline mogu biti izvedeni tako da dizalica topline bude jedini izvor topline, a moe se koristiti i s nekim drugim izvorima topline. Razlikujemo sljedee naine rada dizalica topline: a) monovalentni nain rada b) bivalentno-paralelni nain rada c) bivalentno-alternativni nain rada Monovalentni nain rada dizalice topline Sve toplinske gubitke zgrade (toplinsko optereenje) koje se izraunava prema normi HRN EN 12831 pokriva iskljuivo dizalica topline. Uinak dizalica topline se projektira prema vanjskoj projektnoj temperaturi zraka. (Slika 23.) Dizalice topline koje su povezane s tlom (podzemnom vodom ili tlom kao izvorom topline) rade kao monovalentni sustavi grijanja.
Ucinak kW
projektna tocka

) DT-15C
DIZALICA TOPLINE

DIZALICA TOPLINE

Troilo

potrebni ucinak grijanja

-15 C

20 C

ok

Slika 23. Monovalentni rad dizalice topline

24

Implementacija novih kurikuluma: Poveanje znanja i informacija o obnovljivim izvorima energije

Bivalentno-paralelni nain rada dizalice topline Do odreene vrijednosti vanjske temperature zraka dizalica topline radi kao jedini izvor topline (slika 24.), a s padom vanjske temperature zraka (npr. -3 C ili nie) ukljuuje se paralelno jo jedan toplinski izvor (npr. plinski bojler). Prikljuenje drugog toplinskog izvora ovisi o vanjskoj temperaturi zraka i potrebnom uinku grijanja. Ovaj nain rada koristi se kod dizalica topline kojima je izvor topline zrak.
Ucinak kW
Pomocni grijac

) PG
projektna tocka potrebni ucinak grijanja

DIZALICA TOPLINE

Troilo

DIZALICA TOPLINE ) DT-3C ) DT-15C -15 C -3 C 20 C

ok

Slika 24. Bivalentno-paralelni rad dizalice topline

Bivalentno-alternativni nain rada dizalice topline Do odreene vrijednosti vanjske temperature zraka dizalica topline e biti jedini izvor topline, koja, ovisno o karakteristici grijanja, odgovara maksimalnoj temperaturi polaznog voda od 55 C (slika 25.). Daljnjim padom vanjske temperature zraka ukljuuje se drugi izvor topline, koji dalje ostaje jedini u radu (npr. plinski bojler). Toka za promjenu sustava grijanja u ovom primjeru iznosi -1 C. Ovaj nain rada sustava grijanja koristi se za zgrade s radijatorima kao ogrjevnim tijelima, temperaturnog reima 90/70 C ili 80/60 C.
Ucinak kW

projektna tocka

) PG ) DT-1C

DIZALICA TOPLINE

Pomocni grijac

Troilo

potrebni ucinak grijanja

DIZALICA TOPLINE -15 C -1 C 20 C

ok

Slika 25. Bivalentno- alternativni rad dizalice topline

Zvonimir Guzovi, Vladimir Soldo: Geotermalna energija i dizalice topline [Prirunik]

25

3.6 Dizalica topline za zagrijavanje PTV-a

Dizalice topline koje rade s jednostupanjskom kompresijom i u dananje vrijeme uobiajenim radnim tvarima, mogu ostvariti temperaturu vode oko 50-55 C. Dizalice topline s dvostupanjskom kompresijom, ili one koje rade po transkritinom procesu s radnom tvari CO2, mogu postii znaajno viu temperaturu potrone vode. Na slici 26. prikazan je primjer zagrijavanja PTV-a putem kondenzatora smjetenog u spremnik PTV-a.
izlaz tople vode regulator spremnik kompresor

kondenzator ispariva

priguni ventil ulaz hladne vode

Slika 26. Dizalica topline zrak voda za zagrijavanje PTV-a

Koritenje topline kondenzacije na rashladnicima vode Rashladnici kapljevine ("chilleri") koriste se za posredne sustave hlaenja. U veini sluajeva u rashladniku kapljevine rashladnom agregatu, hladi se voda u temperaturnom reimu 12/7 C. Ohlaena voda cirkulira pomou pumpi kroz ventilokonvektore koji su postavljeni po prostorijama zgrade i na njima se hladi zrak, ili voda cirkulira kroz hladnjake zraka koji su smjeteni u centralnim jedinicama za pripremu zraka, klima-komorama. Osnovna podjela rashladnika kapljevine prema nainu hlaenja njihovih kondenzatora je na: vodom hlaene kondenzatore zrakom hlaene kondenzatore Ako je kondenzator rashladnog agregata hlaen zrakom, agregat se postavlja u slobodnu okolinu, najee na krovove zgrada. Ako je kondenzator rashladnog agregata hlaen vodom, ureaj se instalira u prostoru strojarnice zgrade, a rashladni toranj za vodom hlaeni kondenzator nalazi se u slobodnoj okolini. Rashladnici vode koriste se u razliitim industrijskim postrojenjima. Glavnu ulogu imaju u veim klimatizacijskim sustavima za hlaenje zraka, kao to su poslovni objekti, bolnice, ustanove, trgovaki centri. Na slici 27. prikazan je primjer rekuperacije topline pregrijanih para radne tvari i rashladnik vode sa zrakom hlaenim kondenzatorom. Toplina pregrijanih para radne tvari na izlazu iz kompresora koristi se za zagrijavanje potrone tople vode. U praksi je sve vei broj jedinica koje djelomino ili potpuno koriste toplinu kondenzacije za zagrijavanje potrone tople vode. Najvie su u primjeni radne tvari R407C i R410A.

26

Implementacija novih kurikuluma: Poveanje znanja i informacija o obnovljivim izvorima energije

Rekuperator

Slika 27. Rashladnik vode sa zrakom hlaenim kondenzatorom i rekuperatorom topline

3.7 Apsorpcijske dizalice topline

Za prijenos topline izmeu dva toplinska spremnika, kao pogonska energija kod apsorpcijskih rashladnih ureaja/dizalica topline koristi se toplinska energija. Umjesto mehanikog kompresora koji se primjenjuje u kompresijskim ureajima, ovdje se kao pogonski stroj koristi tzv. "termiki kompresor", pokretan npr. plinom ili vodenom parom. (Slika 28.) Kao prijenosnik energije u apsorpcijskim dizalicama topline, uz radnu tvar dolazi jo i apsorpcijsko sredstvo. Oni zajedno ine radnu smjesu apsorpcijskih ureaja. U praksi se najvie koriste parovi radnih smjesa voda/litijbromid (H2O/LiBr) i amonijak/voda (NH3/H2O). Kod prvog para smjese primjena je ograniena najniom dozvoljenom radnom temperaturom koja mora biti via od 0 C.

Slika 28. Shematski prikaz apsorpcijske dizalice topline

Toplinski odnos (]gr) jednostupanjske apsorpcijske dizalice topline definiran je kao:

] gr

)a  )k ) g  Pp

)a  )k | 1,2 y 1,5 )g

Zvonimir Guzovi, Vladimir Soldo: Geotermalna energija i dizalice topline [Prirunik]

27

Toplinski odnos jednostupanjske apsorpcijske dizalice topline predstavlja omjer toplinskog uinka apsorbera i kondenzatora, u odnosu na toplinski uinak generatora (kuhala). Vrijednosti se kreu od 1,2 do 1,5. Slika 29. daje energetsku usporedbu kompresijske i apsorpcijske dizalice topline, promatrajui lanac pretvorbe energije od primarne do korisne energije (primarni energent je plin).

Slika 29. Energetska usporedba kompresijske i apsorpcijske dizalice topline >3@

3.8 Izvori topline za dizalice topline

Za postrojenje dizalice topline od najveeg su znaaja svojstva toplinskog izvora. Moe se rei da je postrojenje za grijanje dizalicom topline onoliko dobro, koliko je dobar njegov toplinski izvor. Kao niskotemperaturni toplinski spremnici koriste se voda (rijena, jezerska, morska i podzemna) zrak, otpadna toplina, sunce, a ispariva se moe zakopati i u zemlju. U tom sluaju tlo predstavlja toplinski spremnik. Da bi se osigurao ekonomian rad dizalice topline, pred izvor topline se postavlja niz zahtjeva, meu kojima su najvaniji sljedei: toplinski izvor treba osigurati potrebnu koliinu topline u svako doba i na to vioj temperaturi, (slika 30.) trokovi prikljuenja toplinskog izvora na dizalicu topline trebaju biti to manji energija za transport topline od izvora do isparivaa dizalice topline treba biti to manja

Slika 30. Kvalitativan prikaz djelotvornosti i raspoloivosti izvora topline

3.8.1 Okolini zrak kao izvor topline Najvei i najpristupaniji ogrjevni spremnik topline za dizalice topline predstavlja okolini zrak. Orebreni izmjenjiva topline s prisilnom cirkulacijom zraka koristi se za izmjenu topline izmeu zraka i radne tvari (slika 31.). Razlika temperature okolinog zraka, kao izvora topline, i radne tvari koja isparuje, kree se od 6 do 10 C. Kod izbora ovakve izvedbe dizalice topline potrebno je voditi rauna o sljedeem: temperaturi okolinog zraka za danu lokaciju i stvaranju inja i leda na orebrenim sekcijama isparivaa.

28

Implementacija novih kurikuluma: Poveanje znanja i informacija o obnovljivim izvorima energije

Slika 31. Dizalica topline zrak-voda

Loa strana zraka kao izvora topline su promjene njegove temperature, to znatno utjee na toplinski mnoitelj dizalice topline. Smanjivanjem temperature okoline smanjuje se i ogrjevni uinak dizalice topline. Ove dizalice topline se ne dimenzioniraju na puno optereenje, odnosno za najnepovoljniju radnu toku, jer bi u najveem dijelu godine sustav bio predimenzioniran. Ovisno o temperaturi vanjskog zraka, toplinski mnoitelj dizalice topline kree se od 2,5 do 3,5. Za stvaranje leda na lamelama i cijevima isparivaa najkritinije su temperature vanjskog zraka od 3 do +2 C, jer kod tih temperatura vanjski zrak sadri prilino veliku koliinu vlage, pa je koliina nastalog leda dovoljno velika da zatvori kanale za prolaze zraka u isparivau. Nie vanjske temperature nisu toliko kritine, budui da je sadraj vlage u zraku veoma malen, pa je i koliina nastalog leda mala. Neeljeni utjecaj leda i odleivanje isparivaa treba uzeti u obzir pri dimenzioniranju dizalice topline. Na temelju dosadanjeg iskustva s dizalicama topline za grijanje zgrada, koje koriste vanjski zrak kao izvor topline, moe se rei da se do -5 C vanjske temperature (u specijalnim sluajevima do -15 C) moe ekonomski i pogonski opravdano upotrijebiti, a za temperature ispod -5 C bit e potrebno dodatno grijanje na ulje, plin ili elektrinu energiju. Nedostatak dizalica topline koje rade s vanjskim zrakom kao izvorom topline su jaka buka i velika koliina zraka koja je potrebna zbog njegove male specifine topline. Hlaenjem zraka za 6 do 8 C dobivaju se optimalni odnosi izmeu: koliine zraka, veliine ventilatora, veliine isparivaa i toplinskog mnoitelja. Vano je napomenuti da ugradnjom etveroputnog prekretnog ventila ureaj u ljetno doba moe raditi kao rashladni. Primjer: Dizalica topline zrak-voda s temperaturama i tlakovima radne tvari u radnoj toki A7/W50 (HRN EN 14511). Na slici 32. prikazani su parametri rada dizalice topline sa zrakom kao izvorom topline temperature +7 C i temperaturnim reimom vode na kondenzatoru 45/50 C. Za navedene uvjete dizalica topline s toplinskim uinkom od 10 kW, postie normirani toplinski mnoitelj 2,8, pri emu elektrina snaga dizalice topline (kompresor, ventilator ispariva, sustav za odleivanje) iznosi 3,6 kW.

Zvonimir Guzovi, Vladimir Soldo: Geotermalna energija i dizalice topline [Prirunik]

29

Tpot h=50C
(pothladenje 3C)

Tkond=53C

Tkom p=73C

Kapljevinski vod

Kondenzator
TW1=45C TW2=50C

Tlacni vod

p=14.2 bar

p=14.2 bar

Priguni ventil
p=2.6 bar

R134a

Kompresor
p=2.6 bar

Zrak T=7C

Usisni vod

Isparivac Tisp=-3C

Tpr=2C
(pregrijanje 5C)

Slika 32. Shematski prikaz dizalice topline zrak-voda s parametrima procesa

Neophodni podaci za proraun dizalice topline su standardni podaci u vie radnih toaka o uinku i COP prema normi HRN EN 14511 (tablica 6, slika 33. i slika 34.).
Tablica 6: Radne toke dizalice topline zrak-voda
Radna toka A-7/W35 A2/W35 A7/W35 A20/W35 A-7/W45 A2/W45 A7/W45 A20/W45 Uinak, kW 8,7 10,6 12,7 15,8 9,1 11 13,2 16,1 COP, 3 3,5 4 4,9 2,55 3 3,4 4,1

Uinak grijanja dizalice topline, kW

16

Dizalica topline zrak-voda

14

- pol = 45 C
12

- pol = 35 C

10

8 -8 -6 -4 -2 0 2 4 6 8 10 12 14 16 18 20 Temperatura okoline, C

Slika 33. Uinak dizalice topline zrak-voda za temperature polaza 35 C i 45 C

30

Implementacija novih kurikuluma: Poveanje znanja i informacija o obnovljivim izvorima energije

Dizalica topline zrak-voda

Faktor grijanja, COP 4

- pol = 35 C - pol = 45 C

1 -8 -6 -4 -2 0 2 4 6 8 10 12 14 16 18 20

Temperatura okoline, C

Slika 34. Faktor grijanja dizalice topline zrak-voda za temperature polaza 35 C i 45 C

3.8.2 Direktno sunevo zraenje kao izvor topline za dizalicu topline Solarna dizalica topline Energija sunca moe se koristiti kao izravni izvor topline, ili u kombinaciji s drugim izvorima topline. Zrak, povrinske vode i tlo kao izvor topline posredno koriste sunevu energiju. Osnovna prednost izravnog koritenja suneve energije kao izvora topline je via temperatura isparavanja, a time je vei i uinak isparivaa nego kod drugih izvora topline. Rezultat je vei toplinski mnoitelj. U usporedbi s klasinim kolektorskim sustavom, kod sustava koji ukljuuju dizalicu topline su uinkovitost kolektora i kapacitet ureaja vei, zahvaljujui nioj temperaturi medija u solarnom kolektoru (najvie +25 C).

Slika 35. Shematski prikaz solarne dizalice topline

U Laboratoriju za toplinu i toplinske ureaje na Fakulteta strojarstva i brodogradnje projektiran je i izveden ispitni sustav sa solarnom dizalicom topline (slika 35.). Osim osnovnih komponenti kompresijske dizalice topline, ureaj je opremljen i mjerilima relevantnih veliina, koje se preko prihvatnog sustava i razvijenog programskog paketa pohranjuju na raunalu. Na ispitnom sustavu provedena su mjerenja s ostakljenim i neostakljenim izvedbama kolektora. Rezultati po-

Zvonimir Guzovi, Vladimir Soldo: Geotermalna energija i dizalice topline [Prirunik]

31

kazuju velik utjecaj ozraenja, temperature okoline i brzine vrtnje kompresora na karakteristike sustava. Toplinski mnoitelj, ovisno o temperaturnim uvjetima, dosee vrijednosti od 3 do 7, a nerijetko i vie. Parametri sustava pokazuju visoku razinu ustaljenosti u mjernom vremenu, te time praktiki omoguuju zapis parametara procesa u vremenu od 10 do 15 minuta. Uzimajui prosjeke prikupljenih podataka, dobiju se stacionarne toke procesa. Jedan takav zapis rezultata prikazan je u mjernom protokolu u sljedeoj tablici (tablica 7):
Tablica 7: Mjerene vrijednosti parametara solarne dizalice topline na dan 23.5.2006. (FSB, Zagreb) Oznaka Mjerene veliine Vrijednost Jedinica 16,9 Temperatura isparavanja C -i Temperatura kondenzacije 46 C -K Temperatura vode na ulazu u kondenzator 31,6 C -w ul Temperatura vode na izlazu iz kondenzatora 43,1 C -w iz 31 C Temperatura okoline -ok Tlak isparavanja pi 5,12 bar Tlak kondenzacije pK 11,9 bar Maseni protok radne tvari R134a qmRT 66,9 kg/h Maseni protok vode qmw 0,0705 kg/s PEL Elektrina snaga kompresora 623,3 W Frekvencija EM kompresora f 45 Hz Ozraenje 804,4 W/m2 IT 6 Proraunske veliine UINAK ISPARIVAA 2881 W Na strani radne tvari: )i = qmRT(h1 h4) )o UINAK KONDENZATORA 3441 W Na strani radne tvari: )K = qmRT(h2 h3) )K 3386 W Na strani vode: )K = qmw cpw'-w )K 5,43 Toplinski mnoitelj Hg 0,94 Uinkovitost kolektora Kkol

U usporedbi s klasinim solarnim sustavom, gdje postoje konvektivni gubici kolektora, u sluaju primjene solarnog kolektora u dizalicama topline s izravnom ekspanzijom radne tvari, ti su gubici znatno smanjeni, ili ak postanu prednost kada je temperatura radne tvari, kao u navedenom primjeru, nia od temperature okoline (ili tonije reeno, ako je temperatura apsorberske ploe nia od temperature okoline). 3.8.3 Vode potoka, rijeka, jezera i mora kao izvori topline Naselja uz potoke, rijeke, jezera i mora imaju esto pristupaan i jeftin izvor topline (slika 36.). Takve se vode mogu obino koristiti pri temperaturama viim od +4 C. Niske temperature izvora topline smanjuju toplinski mnoitelj i ekonominost dizalice topline. Na temelju iskustva i prorauna, temperaturna razlika vode ohlaene u isparivau ne bi trebala biti manja od 4 C (npr. od 4 do 6 C). Koritenje dizalica topline s ovakvim izvorima topline ekonomski je opravdano kad je vanjska temperatura iznad granice od 0 C. Pri tome veliku ulogu imaju poloaj i veliina rijeke ili jezera. Jezera su, zbog vee akumulacije u pogledu temperature vode, obino povoljnija od rijeka. Kod dovoljno velikih jezera i na dovoljno velikim dubinama (oko 20 do 30 m), temperatura vode zimi ne pada ispod 5 C. Nedostatak ovog izvora je ogranienost njegove primjene samo na mali broj potroaa koji lee uz samo jezero. Za udaljenije potroae investicijski i pogonski trokovi za crpljenje i povratak vode u jezero su preveliki.

32

Implementacija novih kurikuluma: Poveanje znanja i informacija o obnovljivim izvorima energije

Slika 36. Dizalica topline voda-voda

3.8.4 Podzemne vode kao izvor topline Temperatura podzemne vode iznosi u veini sluajeva od 8 do 12 C i ovisi o dubini iz koje se voda crpi. Ova se temperatura tijekom godine tek neznatno mijenja, pa je podzemna voda najpovoljniji izvor topline za pogon dizalice topline. Za crpljenje podzemne vode potrebna su dva bunara, crpni i ponorni, a prikazani su na slici 37. Razmak izmeu ovih bunara treba biti to je mogue vei, a po mogunosti ne manji od 10 m. Crpni bunar treba u svim etapama pogona imati dovoljnu koliinu vode, odnosno izdanost crpnog bunara je najvanija za projektiranje ove dizalice topline.

Slika 37. Dizalica topline voda-voda

Potopljena crpka ugrauje se obino do dubine 15 m, kako bi se smanjili pogonski trokovi pumpe. Ispod pumpe se ostavlja slobodna visina bunara koja omoguava nakupljanje pijeska i neistoa. Promjer bunara je obino 220 mm ili vei. Protok pumpe za vodu proraunava se na temperaturnu razliku vode na isparivau od 4 do 5 C. Za dizalice topline koje koriste vodu kao toplinski izvor, norma HRN EN 14511 odreuje radnu toku W10/W35, pri emu je temperaturni reim vode na isparivau 10/5 C, a na kondenzato-

Zvonimir Guzovi, Vladimir Soldo: Geotermalna energija i dizalice topline [Prirunik]

33

ru 30/35 C. Manja temperaturna razlika izmeu toplinskih spremnika kao posljedicu ima porast vrijednosti toplinskog mnoitelja, koji iznosi za komercijalne dizalice topline priblino 5,5. (Tablica 8) Za radnu toku W10/W55 toplinski mnoitelj iznosi priblino 3,5.
Tablica 8: Radne toke komercijalnih dizalica topline voda-voda prema HRN EN 14511 Parametri / Temperaturni reimi W10/W35* W10/W55** Uinak grijanja, kW 11,6 10,9 10,2 9,6 El. snaga privedena sustavu, kW 2,1 1,9 3,0 2,7 Faktor grijanja 5,5 5,7 3,5 3,6 * Temperaturni reim vode na isparivau: 10/5 C; Temperaturni reim vode na kondenzatoru: 30/35 C ** Temperaturni reim vode na isparivau: 10/5 C; Temperaturni reim vode na kondenzatoru: 50/55 C

Primjer: U primorskom dijelu Hrvatske, 80 m od mora, izveden je crpni bunar dizalice topline voda-voda. Na udaljenosti 15 m od crpnog bunara, ugraen je ponorni bunar. Shematski prikaz sustava prikazan je na shemi danoj na slici 38.

Slika 38. Nain spajanja crpnog i ponornog bunara s dizalicom topline

Nakon dvije godine koritenja sustava za grijanje obiteljske kue, temperatura podzemne vode na dubini 22 m iznosi 13,5 C. U krug podzemne vode ugraen je meuizmjenjiva topline, izraen od titana, kako bi se ispariva zatitio od korozivnog djelovanja podzemne vode (morska voda). Parametri za dizalicu topline voda-voda, uinka 14,4 kW (VWS 101/2) su sljedei: Temperaturni reim na meuizmjenjivau: primar 13,5/10 C sekundar 6/10 C Snaga potopljene dobavne pumpe 0,5 kW Dubina bunara 28 m (pumpa postavljena na dubini 22 m) Ispusna cijev u izljevnom bunaru na visini 18 m Ukupni toplinski mnoitelj za temperaturni reim ogrjevne vode 35/30 C iznosi 5,1. 3.8.5 Tlo kao izvor topline Tlo predstavlja ogroman toplinski spremnik koji se moe koristiti za grijanje i hlaenje prostora. Iako se hlaenje moe ostvariti neposrednim koritenjem izmjenjivaa topline u tlu, za grijanje je

34

Implementacija novih kurikuluma: Poveanje znanja i informacija o obnovljivim izvorima energije

u pravilu potrebno upotrijebiti dizalicu topline. Ugradnjom prekretnog ventila, dizalica topline se zimi moe koristiti za grijanje, a ljeti za hlaenje. Glavna prednost zemlje kao izvora ili ponora topline je u njezinoj relativno konstantnoj temperaturi ve na dubini od 2 m (od 7 do 13 C), koja omoguuje rad dizalice topline u optimalnoj projektnoj toci, bez dnevnih i sezonskih varijacija. Norma HRN EN 14511 definira radnu toku dizalice topline tlo-voda B0/W35 za temperaturni reim glikolne smjese na isparivau 0/-3 C i temperaturni reim vode na kondenzatoru 30/35 C. Komercijalne dizalice topline za navedene uvjete imaju faktor grijanja oko 4,5. (Tablica 9) Faktor grijanja za radnu toku B0/W55 i temperaturni reim vode na kondenzatoru 50/55 C je znaajno manji i iznosi oko 3,0.
Tablica 9: Radne toke komercijalnih dizalica topline tlo-voda prema HRN EN 14511 Parametri / Temperaturni reimi B0/W35* B0/W55** Uinak grijanja, kW 10,4 10,8 9,5 9,8 El. Snaga privedena sustavu, kW 2,4 2,4 3,3 3,3 Faktor grijanja 4,4 4,5 2,9 3,0
* Temperaturni reim glikolne smjese na isparivau: 0/-3 C; Temperaturni reim vode na kondenzatoru: 30/35 C ** Temperaturni reim glikolne smjese na isparivau: 0/-3 C; Temperaturni reim vode na kondenzatoru: 50/55 C

Horizontalna izvedba izmjenjivaa Horizontalna izvedba izmjenjivaa topline (slika 39.) zahtijeva neto nie investicijske trokove, ali zbog nedostatka potrebne slobodne povrine esto je primjenjiva samo u ruralnim podrujima.

Slika 39. Dizalica topline tlo-voda (horizontalna izvedba izmjenjivaa u tlu)

Potrebna slobodna povrina je otprilike dvostruko vea od grijane povrine objekta. Najee se izmjenjiva topline polae u tlo u obliku snopa vodoravnih cijevi, na dubini od 1,2 do 1,5 m, s meusobnim razmakom cijevi od 0,5 do 1 m, ovisno o sastavu i vrsti tla. Priblino na svaki m2 grijanog prostora treba u zemlju poloiti 1,5 do 2 m cijevi. Izmjenjivake sekcije, koje se paralelno spajaju, trebaju biti podjednake duine radi lakeg balansiranja izmjenjivaa. Duina jedne izmjenjivake sekcije iznosi do 100 m. Promjer polietilenske cijevi veinom iznosi 25 ili 32 mm. Uinak izmjenjivaa, ovisno o svojstvima tla, kree se u granicama od 15 do 35 W/m2 (tablica 10), pri emu se najbolja uinkovitost dobiva za glineno tlo i tlo s podzemnim vodama. Toplinski izvor se regenerira, zahvaljujui sunevom zraenju, kii ili rosi. Izmjenjivake sekcije se mogu postavljati i u kanale (rovove), a time su potrebe za slobodnom povrinom smanjene.

Zvonimir Guzovi, Vladimir Soldo: Geotermalna energija i dizalice topline [Prirunik]

35

Tablica 10: Specifini uinak horizontalnog izmjenjivaa u tlu, ovisno o sastavu tla Vrsta tla Specifini uinak, W/m2 Suho pjeano tlo 10-15 Mokro pjeano tlo 15-20 Suho glinasto tlo 20-25 Mokro glinasto tlo 25-30 Tlo s podzemnom vodom 30-35

Vertikalna izvedba izmjenjivaa Vertikalna izvedba buotine (slika 41.) u koju se ulae izmjenjiva od 60 do 150 m ili 200 m dubine, esto je prihvatljiva u gusto naseljenim podrujima, pogotovo na mjestima gdje je okoli ureen, pri emu dolazi do minimalnih promjena vanjskog izgleda okoline.

Jednostruka U-cijev

Dvostruka U-cijev

Koaksijalna cijev

Slika 40. Naini izvedbe buotinskog izmjenjivaa topline

Slika 41. Dizalica topline tlo-voda (vertikalna izvedba izmjenjivaa u tlu)

Ovakvi su sustavi iroko prihvaeni u razvijenom svijetu, u emu prednjae vedska, SAD, Austrija, Njemaka, vicarska i Francuska. Koliko se topline moe oduzeti tlu ovisi o njegovom sastavu i vlanosti, te mjestu polaganja izmjenjivaa topline, (tablica 11). Do sada provedena istraivanja, kao i u praksi instalirani sustavi, pokazuju da je temperatura tla na dubini od 2 m otprilike 7 do 10 C, a na dubini do 100 m izmeu 12 i 15 C. Izmjenjiva (prethodno tvorniki montiran) u tlo se polae u tri osnovne izvedbe: kao jednostruka U cijev kao dvostruka U cijev kao koaksijalna cijev, pri emu kroz unutarnju PE cijev struji hladni medij (voda + glikol), dok se kroz vanjsku metalnu cijev zagrijani medij vraa na ispariva.
Tablica 11: Parametri dizalice topline s vertikalnim buotinama
Uinak vertikalnog izmjenjivaa Promjer PE cijevi Promjer buotine Ispuna buotine Toplinska vodljivost tla 20-85 W/m 25, 32, 40 mm 80-150 mm (250 mm) smjesa bentonita i cementa 1-3 W/(m K)

36

Implementacija novih kurikuluma: Poveanje znanja i informacija o obnovljivim izvorima energije

Kod instalacija s izmjenjivaem u vertikalnoj buotini, kod normalnih hidrogeolokih uvjeta, uzima se da je srednji uinak izmjenjivaa s dvostrukom U cijevi 50 W/m (prema VDI 4640). Pouzdaniji rezultati dobiju se na licu mjesta, mjerenjima svojstava tla. Protok pumpe za glikolnu smjesu proraunava se na temperaturnu razliku glikola na isparivau od priblino 3 C.
Tablica 12: Specifini uinak buotinskog izmjenjivaa topline (BIT) u izvedbi dvostruke U cijevi (VDI 4640) Vrsta tla Specifini uinak, W/m ljunak, pijesak( suh) < 20 ljunak, pijesak( provodi vodu) 55-65 Glina, ilovaa( vlano) 30-40 Vapnenac (masivni) 45-60 Pjeenjak 55-65 Kiseli magmatiti (npr. granit) 55-70 Bazini magmatiti (npr. bazalt) 35-55 Gnajs 60-70

Literatura
[1] [2] [3] [4] [5] [6] [7] [8] [9] [10] [11] [12] [13] [14] [15] [16] [17] [18] ASHRAE Handbook, Refrigeration, Atlanta, 2006. T. urko: Radni udbenik: Hlaenje i dizalice topline, FSB, Zagreb, 2008. O. Fabris: Kompresijske ili apsorpcijske dizalice topline, Klima forum 2009., Zadar E. Granryd: Introduction to refrigerating engineering, Part I, Royal Institute of Technology, Stockholm, 2005. E. Granryd: Introduction to refrigerating engineering, Part II, Royal Institute of Technology, Stockholm, 2005. V. Soldo: Teorijska i eksperimentalna analiza dizalice topline sa solarnim kolektorima, Doktorski rad, Fakultet strojarstva i brodogradnje, Zagreb, 2004. V. Soldo, V. Zanki, M. Grozdek, T. urko: Svojstva zamjenskih radnih tvari, 18. meunarodni simpozij o grijanju, hlaenju i klimatizaciji Interklima 2005, Zbornik radova, str. 109-119, Zagreb, 2005. V. Soldo, T. urko, M. Grozdek: Konvencionalno grijanje ili grijanje dizalicom topline, Interklima 2009., Zbornik radova, str. 51-58, Zagreb, 2009. V. Soldo, M. Ruevljan, T. urko: Ispitna dizalica topline sa sondom dubine 100 metara, Klima forum Zadar 2009. J. Spitler, J. Cullin: Misconceptions regarding design of ground-source heat pump systems, Proceedings of the World Renewable Energy Congress, Glasgow, 2008. S.K. Wang: Handbook of air conditioning and refrigeration, McGraw-Hill, 2000. Hrvatska norma HRN EN 14511: Klimatizacijski ureaji, rashladnici kapljevina i dizalice topline s kompresorima na elektrini pogon za grijanje i hlaenje prostora VDI Richtlinien, Ground source heat pump systems, VDI 4640, Part 2, Berlin, 2001. Tehnika dokumentacija, Vaillant, Viessmann R. DiPippo: Geothermal Power Plants Principles, Applications and Case Studies. Oxford: Elsevier Ltd, 2005. R. Bertani: World Geothermal Generation in 2007. Proceedings of the European Geothermal Congress 2007, Unterhaching, Germany, 2007. H. Gupta, S. Roy: Geothermal Energy: An Alternative Resource for the 21stCentury. Amsterdam: Elsevier B.V., 2007. R. Bonjak, S. ubri, M. Golub, K. Grabovski, K. Jeli, I. Kolin, S. Koak, I. Kulenovi, D. Mioev, Z. Pravica, D. Rajkovi, B. Salopek, J. Seen, L. Stanii : A Program of geothermal energy usage in the Republic of Croatia. Zagreb, Croatia: Energy Institute "Hrvoje Poar", 1998. Takoer: www.eihp.hr C. Clauser: Geothermal Energy., Heinloth K, editor. Group VIII: Advanced Materials and Technologies. Heidelberg-Berlin: Springer Verlag, 2006. p. 493-604.

[19]

Instrument pretpristupne pomoi Obnovljivi izvori energije

Instrument pretpristupne pomoi (eng. Instrument for Pre-Accession Assistance IPA) pretpristupni je program za razdoblje od 2007. do 2013. godine koji zamjenjuje dosadanje programe CARDS, Phare, ISPA i SAPARD. Osnovni ciljevi ovog programa su pomo u izgradnji institucija i vladavine prava, ljudskih prava, ukljuujui i temeljna prava, prava manjina, jednakost spolova i nediskriminaciju, administrativne i ekonomske reforme, ekonomski i drutveni razvoj, pomirenje i rekonstrukciju te regionalnu i prekograninu suradnju. IPA Komponenta IV Razvoj ljudskih potencijala doprinosi jaanju gospodarske i socijalne kohezije, te prioritetima Europske strategije zapoljavanja u podruju zapoljavanja, obrazovanja, strunog osposobljavanja i socijalnog ukljuivanja. Europsku uniju ini 27 zemalja lanica koje su odluile postupno povezivati svoja znanja, resurse i sudbine. Zajedniki su, tijekom razdoblja proirenja u trajanju od 50 godina, izgradile zonu stabilnosti, demokracije i odrivog razvoja, zadravajui pritom kulturalnu raznolikost, toleranciju i osobne slobode. Europska unija posveena je dijeljenju svojih postignua i svojih vrijednosti sa zemljama i narodima izvan svojih granica.

Europska komisija izvrno je tijelo EU.

Vie o projektu na www.ipa-oie.com