J. P.

Ferriere:

JA UMIREM!
HALO,

TRAG biblioteka kriminalistiko-ljubavnih

romana

J. P. Ferriere: HALO, JA UMIREM!

Recenzija: Ladislav Grakalie, knjievni prevodilac Prijevod: Ana Bujan Redaktura: Duro najder Urednik: Borivoj Jurkovi

TRAG, biblioteka kriminalistiko-ljubavnih romana Izdava: OOUR izdavake djelatnosti Vjesnik, Zagreb, Ljubice Gerovac 1 Glavni i odgovorni urednik: Borivoj Jurkovi Tisak: OOUR novinsko-revijalna tamparija i OOUR TMG, Vjesnik Zagreb, Ljubice Gerovac 1 Zagreb 1974. Copyright (sva prava za Jugoslaviju): Vjesnikova Press-agencija, VPA Zagreb

J. P. Ferriere HALO, JA UMIREM! 1

Stojei pred zrcalom nad kaminom, nalaktivi se o mramornu plou, s bradom u lijevoj ruci, Nicolas Vignault je u isti mah saaljivo i strogo ispitivao pojedinosti svoga lica. Gdje je taj zamiljeni mladi, zauenih oiju i smeih uvojaka, ili ovjek tridesetih godina snane brade i dobroudna osmijeha, to je stajao na ovom istom mjestu na kojem je sada ovaj umorni, smeurani, izrazito elavi etrdesetogodinjak? Nestao unepovrat, izgubio se zauvijek; ostalo je samo desetak fotografija na dnu nekakve kutije. etrdeset i jedna godina... Zato se ne kae tridesetogodinjak? Zato to
starost poinje 3a etrdesetom godinom? Kesice ispod oiju, bore to poput dubokih usjeka uokviruju tanke usne, smeuran vrat... U zabavnim asopisima i u filmovima ima sjajnih etrdesetogodinjaka... da, ali takvi jedu kolikogod mogu, njeguju svoje tijelo i ne znaju za brige na kraju mjeseca. nije poelio zaplakati, a jo manje umrijeti, ali ga je obuzeo snaan osjeaj nepravde. Srea mu nikada nije bila naklona; esto mu je bila nadohvat ruke. ali bi u posljednjem trenutku umakla ostavljajui ga svaki put jo osamljeni jim i ogorenijim. Nicolas je pisao novele, romane, drame; bavio se pomalo i novinarstvom, bio je filmski kritiar u nekakvu dnevniku kratka vijeka.

Nicolas

Rukopisi to ih je slao najpoznatijim parikim izdavaima redovito su se vraali nakon dueg ili kraeg
vremena uz obvezatno pismo. ao nam je to vas moramo obavijestiti da va roman, iako je kvalitetan, ne odgovara stilu naih izdanja... je suraivao i u radio-emisiji za djecu; pisao je prie koje je urednica cijenila, ali kada je ona doivjela srani napad, zamijenila ju je ekipa koja se malo brinula o Nicolasu Vignaultu.

Nicolas

ivio je loe s ono malo novca to mu je slala majka. Odette Vignault je bila knjigovoa u Chartresu, u domu za umirovljenike. Majka... Nicolas je zamiljao kako e je obasuti poklonima, osigurati joj bezbrian ivot, dati joj priliku da se ponosi svojim sinom... Umjesto toga, svakog je mjeseca ekao uputnicu s novcem i uzrujavao se ako je i najmanje kasnila... Tim je novcem

plaao stanarinu za mali jednosobni stan u Avenijli Des Gobelins, nedaleko od Trga d'Italie. Zidove je valjalo osvjeiti bojom, a runi i teki namjetaj jedva se zapaao od praine i starih papira, prozori su gledali na dvorite u kojem su u krugu bile smjetene plastine kante za smee. Takva tiina! obiavao je uskliknuti Nicolas kad je koji prijatelj pristao da se uspne na esti kat bez lifta. Govorio je jo, kao u ali, prije nego to je nekoga doveo: Vidjet ete, prava rupa. isti Zola!. Davao je naslutiti kao da ima neto bolje na selu... dok je goa namrteno oklijevala da odloi kaput od straha da joj se ne zaprlja. Prije ili kasnije, zabrinuto je pitala: Nemate ili: nema telefon? Na sreu, nemam! odgovarao je Nicolas hinei zadovoljstvo, premda bi sve dao za taj aparat, o kojem toliko ovise uspjesi. Uostalom, u posljednje su vrijeme posjeti postajali rjei. Kad vie nije mogao podnositi samou, kad ga je poela muiti elja za enom, Nicolas se sputao kat nie. Gospoa Lemercier ga je uvijek rado primala. utke se bacao na nju i privlaio je prema suvie mekom krevetu. Malo stenjanja, nekoliko brzih kretnji i

Nicolas je elio samo jedno: izii, zbrisati iz glave tu predebelu enu, od stida to ju je posjedovao, a koja mu je pri odlasku uvijek aptala: Doi opet to bre moe!. Mogao je biti mjesecima da je ne vidi, a onda ju je nenadano, neobjanjivo, tri puta u istom damu posjeivao. Je M gospoa Lemercier bila udata, rastavljena, udovica? Je l imala djece? Nicolas to nije znao niti je elio saznati. A on, zato se nije oenio? Kad bi ga za to pitali, Nicolas je traio pravi odgovor... Zato to voli slobodu? Prvo karijera!, ali, je l taj razlog jo bio aktualan? Jao, da! Djecu nije trpio, iz navike. Da li se katkad preputao razmiljanju o vlastitu domu, paljivoj supruzi koja bi mu pripravljala dobra jela u udobnu stanu? Nije se mogao sjetiti. Odbijajui nain ivota koji je nazivao konvencionalnim, Nicolas je produivao svoju mladost,
svjestan da se izlae poruzi. Odijevao se poput mladia bio je uostalom vitak jer drukije nije mogao. Izlizana vjetrovka, isprane traperice, Nicolas ih je mogao vidjeti na mladiima od esnaest do dvadeset pet godina po cijelom Parizu i zbog toga je trpio. Osobito kad bi susreo prijatelja koji je uspio: odijelo Saint-Laurent, krzneni kaput, posljednji model mercedesa. Kako si, Nico? Uvijek boem? Sjajan si. nikad se nee promijeniti! Ovaj se onda udaljavao uz zaglunu buku motora, namigujui pokroviteljski. Poslovni sastanak, konferencija za novinstvo, vee kod New Jimmysa, vikend u Saint-Tropezu... Nicolas je produivao pjeice prema Aveniji Des Gobelins da utedi kartu za metro.

je tu i ponos; taj ponos to mu nije doputao da trai pomo od kojeg prijatelja sretnije ruke. A kako su mu i mogli pomoi? Da dobije posao u nekom uredu? Ne, hvala, jedino je blago moja sloboda. Sloboda mu je omoguavala da se posveti malo Georgiji i mnogo SOS-Nadi. je bila lezbijka luda za operom Drala je gostionicu pod svojim imenom na Bulevaru Port Royal. Voljela je Nicolasa i zvala ga moj mu. Kad god su Elisabeth Schwarzkopf ili Christa Ludwig pjevale u Palais Gamier ili drugdje, Georgia je na svojih devedeset kilograma navlaila blistavocrnu odjeu tuniku i hlae a gostionicu je povjeravala svome muu. Nicolas je obilno veerao, popio malo vie i primio sto franaka kao plau za nadzor. Kadikad je unitio koji raun, a novac stavljao u dep. Srce mu je prvi put lupalo, a poslije se vie nije uzbuivao, niti ga je muila savjest. Kraa? Velika je to rije. Sitno potkradanje...

Bio

Georgia

SOS-Nada, to je bila druga pria; dobra strana moje linosti, volio je rei Nicolas, koji je uostalom rijetko o tome govorio, osim s Georgijom. Nekoliko sati tjedno, nou ili danju, dobrovoljno je deurao s jo dvije ili tri osobe u jedinom uredu s vrlo malo namjetaja, u Ulici de Rennes. Zadatak mu je bio da odgovara na telefonske pozive uplaenih, bolesnih, osamljenih, oajnih, potencijalnih samoubojica... Valjalo je sluati, i to tako da se pokua razumjeti, umiriti, vratiti povjerenje i izdrati koji put beskrajnu utnju prije nego to se dobije kakvo-takvo priznanje. Nicolas je imao dva aduta: dubok, topao, umirujui glas i neizmjerno strpljenje. Dok je razgovarao s nepoznatima esto do iscrpljenja, i satima Nicolas se posvema

zaboravljao nastojei da pobudi malo oduevljenja i elju za ivotom to je sam ve davno bio izgubio. Dogaalo se da doivi i neuspjeh, ali je to bilo vrlo rijetko. Osniva tog udruenja bio je jedan Georgijin prijatelj. Prije dvije godine poeo je traiti anonimne ispovjednike. Saznavi za to od gostioniarke, koja ga je i preporuila, Nicolas se prijavio iz znatielje i, prije nego to se mogao iskazati svojim glasom i beskrajnim strpljenjem, morao je zavriti ubrzani teaj i sta obinog sluatelja. Kolege su ga nazivali zlatnim glasom ili piscem. Drali su da je dosegao takav stupanj razumijevanja i razboritosti da moe ublaiti sve nevolje. U svoje dobre dane, Nicolas im je davao
zapravo. Bio je, uostalom, uvjeren da je umijee ve i hiniti razboritost. U poetku je Nicolas, izmeu dvaju poziva, saeto biljeio ispovijesti, siguran da je to materijal za izuzetno potresnu knjigu. Shvatio je tek nakon nekoliko tjedana da je sve bilo nalik jedno na drugo, izreeno istim jadnim rijeima, sve: nesretna ljubav, bolest, stidljivost, nestanak drage ivotinje, homoseksualnost, alkoholizam, droga... ili obino pretvaranje, ili strah od ivota, od smrti. Napokon je ostavio svoju debelu biljenicu u Aveniji Des Gobelins. ijepu dramu: njegova majka, utuena, okrene broj SOS-Nade i pogodi ba na Nicolasa, ali ga ne prepozna. Povjeri mu svoje brige, svoja strahovanja: Sin me dovodi do oaja... Nije ni za to... To je propalica... Tako je Nicolas poeo pisati dramu sa dvije osobe, majkom i sinom. Drama je brzo zapela. Jer, kakav je mogao biti rasplet takva zapleta? Da sin oda svoj identitet... majin sram i jecanje... Ili, da sin spusti slualicu i baci se kroz prozor? Ili, pak, da sve ostane isto kao i prije poziva? Ni s jednim

Zamislio je takoer jednu l

zavretkom nije bio zadovoljan, i ponovo je odustao, ali nerado. Siguran sam da je tema dobra...

***
Upravo je prolazio ispred kina Le Telstar kad Nicolas osjeti, ne bol, nego neto neugodno kao da mu se raspada eljust. Uplaen, skupi jezikom nekakvu sivkastu smjesu i brzo je ispljune. Do vraga, moja plomba!, ree sam sebi. pomislivi smjesta na financijske posljedice te nezgode. Nekoliko posjeta zubaru ozbiljno e mu ugroziti budet. Ovo mi sad zaista nije trebalo! Smirio se, sjetivi se da e te veeri zamijeniti Georgdju na blagajni gostionice. Umjesto jednog, ukrast u dva rauna... Slegne ramenima kao da se sam sebi ruga: Bolje da naem ozbiljan posao umjesto da gubim vrijeme tjeei besplatno histerike svih triju spolova!. Nicolas nije bio iskren; volio je ono to radi u SOS-Nadi. Valjalo bi osobama kojima smo pomogli paljivo savjetovati da nam tu i tamo poalju kakav ek!. Mimoilazei prolaznike mrzovoljnih lica, Nicolas je mislio: Moda me je ovaj juer nazvao i

traio pomo... Moda e me ova sutra nazvati... Poao je Ulicom Claude-Bernard prema kinoteci u Ulici d'Ulm u kojoj se od 15 sati prikazivao film Roko i njegova braa. Nicolas je ve bio vidio Vascontijev film prije nekoliko godina, ali to mu nije nimalo smetalo da uiva, naprotiv. Vie je volio ponovo gledati nego otkrivati. Nakon filma Nicolas je odluio da posjeti Njemicu Margareth, manekenku, u njezinu stanu na dva kata u sjeni Pantheona. U nje je biilo uvijek mnogo ljudi, ak i kada nije bila kod kue. Soba je bila jednostavno namjetena: mnotvo raznobojnih jastuia, a na zidovima deseci Margaretha, crnobijelih ili u bojama, u veernjoj haljini ili sasvih nagih. Primila ga je smijeei se, pomalo mlitava, uzdignutih obrva i zauena. Drogirana, pomisli Nicolas. Ostali takoer, modni fotografi, muziari, manekeni, bludnice, uobiajena pratnja lijepe Njemice. Svi u raskonim prnjama, iznoenoj odjei opivenoj lanim briljantima, svi pokriveni neobinim nakitom s manje ili vie vidljivim modricama na koi. Svi prijazni, divni, smeteni, Nicolasu je valjalo utuci jedan sat pa je sjeo u kut, odbivi ponuenu cigaretu,

jer mu je bila milija aa oma vina. Ploa s pop-muzikom vrtjela se na gramofonu s pojaalom okrenutim dokraja, to oito nikome nije smetalo. Ovdje se slavilo neprekidno. Jedan ili dva puta uspjelo je Nicolasu izvui van koju krasoticu. Ali im su djevojke vidjele da on nema specijalnu cigaretu, bez rijei su ga ostavljale na cjedilu. Zato je dolazio k Margareth? Prizor ga ve dugo nije uzbuivao. Onda? Mogao je piti, pojesti nekoliko sendvia i udobno se uasavati zbog nedostatka mate kod novih generacija. U moje vrijeme znalo se zabavljati... Panja, poinjem razmiljati poput starca!. Cosetta Robeiro imala je recital u kazalitu Champs-Elysces tono u 9 sati i Nicolas pouri prema Bulevaru Port-Royal. Uavi u gostionicu, iznenadi se kad ugleda Georgiju za ankom. Jo nisi spremna? Zakasnit e ree joj i poljubi je u oba obraza. Recital je odgoen, Robeiro ima gripu, nisi itao novine? zlovoljno odgovori gostioniarka.
Zna, ja, novine...

Gledala ga je stisnutih oiju, koje su gotovo iezle u debelim rumenim obrazima.

... Nemoj se tako alostiti! doda ona kad je Nicolas poao prema izlazu. Mogu ti ipak ponuditi togod da popij e, zar ne?

Ona natoi dva viskija i svoj iskapi u hipu. Boli me zub ree Nicolas.
ekaj, imam izvrsne tablete... dohvati kutijicu skrivenu meu bocama aperitiva, otvori je i spusti bijeli koluti u Nicolasovu ruku. Mogao je rei da se loe izrazio, da ga nije boljelo, da mu ne treba tableta, nego novac da plati zubara. Nije se usudio i utke je progutao tabletu. Proetaj se malo pa se vrati oko ponoi da zajedno togod zaloimo... odlui da pozdravi kolege u SOS-u koji su ga oekivali tek sutradan i poe prema Montpamassu.

Georgia

Nicolas

Ba imam peh, ree u sebi Nicolas, mislei na zubara.

Odgoeno je za 8. listopada navijesti Georgija. Do tada moe umrijeti od gladi!

U Ulici de Rennes, niti na zgradi niti na ulazu u prostorije treeg kata nije bilo nikakva natpisa s nazivom ustanove, a u telefonskom imeniku adresa joj nije bila navedena. Prostorija je bilo pet, sve jednako namjetene: naslonja, stol, svijenjak i telefon. Nicolas je ve u predvorju prepoznao glas to je dopirao do njega kroz odkrinuta vrata; bio je to glas gospoe Pailleret, ene u etrdeset i petoj godini, udate, majke, blage, paljive i neobino ljubazne. Nicolas je bio uvjeren da ona skida nakit prije slube i da elegantnu haljinu zamjenjuje sivim, anonimnim kostimom: nije joj to zamjerao, naprotiv. To znai imati takta!

Ona zapazi Nicolasa, pokrije rukom slualicu i brzo izgovori:

Sam bog vas alje, g. Vignault! Sasvim sam sama; sin g. Teilersa je slomio nogu, a gospoica Jalmin ima gripu. Ne mogu odgovoriti na sve...

Naglo se zaustavila i ponovo se posvetila svojoj sugovornici:

Maloprije ste rekli da imate brata u provinciji... Zato ga ne potraite? Moda bi vam mogao pomoi?... Da, znam, to je teko... Ali jedna dopisnica... Hoete li da je zajedno sastavimo?...

Nije mogla nastaviti od jecaja. Plakala je. Nicolas zauti. ena se malo smiri, i prizna: Gospodine, ezdeset osam mi je godina. Teko je to. Nemate djecu?
Na alost, nisam bila te sree... Ali dok je moj jadni Albert bio iv... oprostite...

Ga Pailleret se nasmijei:
Ja sam poput vas, gospoice, imam uasan rukopis... (Dobro lae, pomisli Nicolas)... AK vano je biti iskren.

U susjednoj je sobi zazvonio telefon. Nicolas podigne slualicu. Sjedne i sagne se da bi se oslobodio vjetrovke. Halo, je li to 606,66.03 pitao je uplaeni glas s druge strane ice.
Da, gospoo odgovori Nicolas SOS-Nada.

Nicolas je uo kako se ponovo useknula. Ali ja vam dosaujem svojim... Nimalo, gospoo toplo je ohrabri Nicolas. Sasvim vas razumijem.
Tako ste ljubazni, ree s uzdahom gospoa. Zaista ste ljubazni. Ljudi su danas tako bezosjeajni...

Nisu svi... Gotovo svi, gospodine.

Moda u vaoj etvrti ili n kui ivi netko istih godina tko...

Stanka.
Mogu li vam pomoi? nastavi on za trenutak.

inilo mu se da ena zadrava suze. Oh! Ne vjerujem, gospodine s naporom odgovori nepoznata. Nazvala sam vas samo tako... Zato to ste poeljeli s nekim razgovarati; dobro ste uinili...
Vi to ne biste mogli shvatiti...

Shvati da ga ena vie ne slua. Miko je umro, juer ree ona. Miko?
Moj maak, lijepi crnobijeli maak. Moj mu ga je oboavao... Uvijek mu je bio na koljenima, do samog kraja. Kad je Albert otiao, razgovarala sam s Mikom... to mi je pomoglo. Bila sam sigurna da me razumije. Gospodine, on nije bio obina ivotinja... Oh! da, bio je mnogo vie od obine ivotinje ponovi ona potresno.

Moda bih? Zamislite da sam prijatelj, stari prijatelj; bit e vam lake. Pokuajte doda Nicolas prijazno.
Znate, gospodine, ja sam udovica... mu mi je umro prije etiri mjeseca, ali kao da to nije bilo dosta...

Doista! Posljednja je tri dana bio drukiji nego inae, skrivao se pod naslonjaem moga mua i sino... nala sam ga nepokretnog, ukruenog. Mrtav. Vie ga neu vidjeti, to nije mogue... Smjestila sam ga na lijepi jastui u koaru. Znam da vam je to moda

smijeno, ali bez Mika ne mogu ivjeti.

Sluajte, gospoo, zacijelo postoji nekakvo rjeenje...

ena za vie u telefon: Neu drugog maka, ujete li? Neu! Zato ga ne zamijenite punjenom ivotinjom? Punjenom? Dajte ga ispuniti i onda mu moete opet priati o svome muu... Mogla bih ga vidjeti? upita ena.
Pa da, svaki dan, uvijek bi bio s vama.

bez ruke, jedan vie nego imuni brani par bez profesije. Nicolas ih je sve poznavao, ali nije s njima odravao nikakve prijateljske veze. Oko 23 i 30, kada je utjeio koliko je mogao mladia koji zbog stidljivosti nije mogao imati seksualne veze, Nicolas po osmi put te veeri podigne slualicu. Samo jedan uzdah s druge strane ice. Opet jedan stidljivi, pomisli Nicolas.
Halo, ovdje SOS-Nada ree strpljivo.

Nicolas osjeti da je partija dobivena; ena vie nije plakala.

Nisam se toga sjetila ree ona.

Kratka utnja: Da, ispunit u Mika. Odmah u to uiniti. Kakva srea to sam se vama javila. Adrese preparatora moete nai u telefonskom imeniku.
Kakva srea ree ena kakva srea! Hvala, od sveg srca hvala. Do vienja.

Nekoliko sekundi, zatim duboki enski glas: Ne znam da li da uope govorim ... Ja vas ne mogu prisiliti odgovori Nicolas to je mogao ljubaznije.
Htjela bih...

Dok su gospoa Pailleret i Nicolas pokuavali podii raspoloenje svojih sugovornika, telefoni su u drugim sobama neprestano zvonili. Imena onih to su ih nazivali nonom ekipom bila su kredom ispisana na ploi. Za ovu no prijavili su se: student prava, dvije sestre koje su imale knjiaru kraj crkve Saint-Sulpice, bivi glumac to je u prometnoj nesrei ostao

Nicolas poeka nastavak kojeg nije bilo, pa postavi svoje pitanje: Sto mogu uiniti za vas? Htjela bih da mi pomognete umrijeti. Umrijeti? ote se Nicolasu. Takav sluaj jo niste imali? ree ena u isti mah ironino i umorno. Na alost, jesam! A jeste li koga uspjeli nagovoriti da odustane od svoje tune nakane? (jo jedan znak ironije u eninu glasu). Da, mislim da sam dvije osobe spasio... dvije u dvije godine.

 Bravo! Ali moram vam odmah rei da mene ne moete. Ve je gotovo. Vi ste... neto uzeli? Prije nego to sam vas nazvala. Za etvrt sata sve je svreno. Sredstvo za spavanje? Ne, otrov. Akonitin. Jeste li uli za nj? Nisam uo! Upotrebljava se za lijeenje glavobolje. Djelovanje nije trenutno... tako imam petnaest minuta koje elim provesti s vama. Jo nita ne osjeam. Ba udno. Kako ste ga nabavili? Jedan lijenik... vrlo simpatian. Spominjao je lijek. Ostavio me samu u ordinaciji... Klju je bio na polici. Gdje ste sada? Pa... u krevetu odgovori ena, malo podsmjeljivo. Ne, htio sam rei...
Znam vrlo dobro to ste htjeli rei presijee ona. Uzalud pokuavate, neu yam odati ni svoje ime ni adresu. elim samo da sa mnom razgovarate; hou nestati... s nekim.

u runoj uspomeni... Kakva koketerija. Pa to... Mogu li barem znati... Razloge koji su me natjerali na taj posljednji korak, kako se to kae? Ljubav, dragi gospodine. Nesretna ljubav. Priznajte da sam vas razoarala? Volim svog mua, a on me vara. Tako glupo i obino. Jeste li sigurni da vas vie ne voli? Pitajte njegovu ljubavnicu! odgovori suho ena. Moda je to samo prolazna zabluda. ...Koja traje ve mjesecima, i koja je izazvala tolike scene. Scene, zlo mi je od njih! Sudei prema vaem glasu, vi ste... mladi...
Da... ili bolje, jo sam mlada. I lijepa sam. Ali za koga?

utnja s druge strane ice. Nicolas nestrpljivo dohvati prstima licu. Halo! ree. Jo sam ovdje, ne bojte se ponovo progovori ena. Namjetala sam jastuke, krzneni pokriva... Nadam se da neu biti suvie runa sutra ujutro, kad me pronau. Smetalo bi mi da ostanem

ena zauti. Nicolas shvati da se prepustila uspomenama. Kako bih je naveo da kae ime i adresu, mislio je, kako bih je spasio?. Gdje vam je mu? S drugom, kako se to kae u loim romanima. to, uostalom, nije sigurno! Navodno je morao obaviti nekakav posao u Lyonu. Moda je tamo... a moda je s drugom! Nemate djecu?
Ne. Koji put mi je ao...

Ima toliko mukaraca s kojima bi mogla zaeti! omakne se Nicolasu.

 Ali vi ste uasni pokvarenjak! ree ona. Uspjeli ste me nasmijati... a u ovakvoj prilici, to je uspjeh. Ne alim to sam vas nazvala. Mislila sam da u samo avrljati, da e mi neka starija dama davati moralne poduke... ime se vi bavite, ako uope imate kakvo zanimanje?

Govorila je zbrkano; zastane pa onda ree:

Govorim kojeta... je li to znak upita sa strahom koji nije mogla sakriti. ime se bavite? ponovi brzo da ne bi dobila odgovor na ono prvo pitanje.

Nicolas odlui da bude iskren, pogledajui istodobno na sat. Za dvadeset minuta pono. Aiko je rekla istinu, u pet minuta do ponoi... Piem, ali pariki izdavai sve odbijaju.
Je li vam teko zbog toga?

siktavim glasom, koji je govorio suprotno. Sigurno ste joj pljeskali prole godine u kazalitu Capucines, u komediji Posudi mi enu! Remek-djelo humora i pokvarenosti! Corinne je uvijek govorila: Ljudi grijee to esto misle loe o bulevarskom kazalitu: zar nije divno kad se publika smije!. Samo. publika se nije smijala, cerila se! A sada je dosta izjavi ena prijekorno. Kvarite mi posljednje minute; odvratni ste, i vi; svi su mukarci odvratni!
Ne, molim vas ree Nicolas zapisujui u notes: Kazalite Capucines, komad Posudi mi enu, prikazivao se prole g odine. Glavna uloga: Corinne X?

Manje nego prije deset godina.

Kad sam bila djevojka, pisala sam pjesme... sada je to daleko. Hvala vam na razgovoru;

moram umorna.
Nemojte!

prekinuti.

Malo

sam

Halo, halo javite se opet odgovorite,,.

Boli me glava ree ena, vie za sebe nego Nicolasu.

Taj je povik iznenadi: Zato ne? Bili ste ugodni: moete biti zadovoljni. Nisam...
Zato?

Zato to ima toliko ugodnih stvari kojih se odriete, koje tako glupo naputate... prijatelje, pjesme, putovanja, filmove, kazalite... Samo mi nemojte spominjati kazalite iznenada ljutilo ree ena. S tom droljom... Nicolas se dosjeti:
Ljubavnica vaeg mua je glumica?

Ne prekidajte... ena je utjela, ali je Nicolas uo njezino disanje. Ustane ne isputajui telefon, otvori vrata i ugleda Marca, studenta prava, koji je u predvorju skidao kaput. Pritisnuvi slualicu na grudi da ga ena ne uje, Nicolas pozove:
Mare!

Mladi mu prie; bio je vrlo visok, irokih ramena, s djejim licem i riom kovrastom kosom.
Brzo, nazovi kazalite Capucines i pitaj za prezime glumice koja je imala glavnu ulogu u predstavi Posudi mi enu. Ime joj je Corinne, to je sve to znam... Pokuaj dobiti broj telefona. U pitanju je ivot.

Divna senzibilna!

glumica... odgovori

tako ena

Prui mi komadi papira. Mare ga

dohvati i pouri u susjednu sobu.

Nicolas sjedne za stol i prisloni slualicu na uho: Gospoo, gospoo... Uzdah, zatim prigueni glas: Da... udno, kao da sam za trenutak bila odsutna, neka praznina... Ako je to smrt... Onda? Onda je to divno. Nita. Mir. Ali bojim se neeg drugog Zato ste se onda otrovali?
Bojim se smrti, a nije mi do ivota. Osim toga, uvijek sam voljela krajnosti. takve sam naravi. I kad sam bila mala... Sjeam se... s mojim sestrinama, nou, izazivale smo jedna drugu... Nee se se usuditi da proe kroz park... Ja sam ila. Umirala sam od straha, ali sam ila.

Hoete li da vam priam kako sam spasio staru gospou s makom?

Da. ako nije suvie tuno... ispripovijedi o nevolji stare gospoe s kojom je razgovarao prije tri sata,

I Nicolas

Ponovo uz dah, ovaj put dui. A ako laem... Da, ako sam vam lagala ispravi se ena. Ako sam se samo pretvarala. Pomislio sam i na to, ali ne vjerujem.
Jedan poen za vas. edna sam nastavi ona. ekajte...

On poeka; to je drugo mogao? Nekoliko sekundi, nekoliko minuta... a ako se ena sruila, daleko od telefona, ili u kuhinji? Zabrine se, ali nanovo se zauje glas.
Teturam... Zamalo nisam pala...

U pokrajnjoj sobi Mare se preko telefona prepirao s biljeterkom kazalita Capucines. Gospodine, ja vam nita ne mogu rei, ja sam samo biljeterka. Uprava je zatvorena, a predstava jo nije zavrila. Gospoo, ponavljam vam da je u pitanju ljudski ivot. Postoji valjda u vaem kazalitu kakav inovnik? Naravno! Onda ga potraite... ozbiljno . je i vano! Ako bude htio doi; nije ba usluan. Ipak pokuajte, molim vas! Vana je svaka minuta!
Dobro, dobro!

Zastenje: Pila sam vode, prijala mi je. A vi? upita ona mlitavo. Jo sam ovdje... Priajte mi togod zanimljivo; ta to vam je posao...

Kad je Mare ve poeo gubiti strpljenje, javi se osorni glas: to se zbiva? Oprostite, gospodine, to smetam, ali moram poto-poto saznati prezime glumice u komediji Posudi mi enu i broj telefona... Kunem vam se da nije ala. Jedna ena upravo umire, a znamo samo da je ta glumica, kojoj je ime Corinne. njezina prijateljica...
Corinne Chardin?

 Je li to glavna glumica u komediji Posudi mi enu? Jest! Jedina Corinne u podjeli?

Jedina!

Mikrofon je vjerojatno bio suvie blizu usta glas ene se sasvim promijenio.
Teko... Ne mogu govoriti... ali...

Imate li broj njezina telefona? Da, u notesu... ali notes mi je iza pozornice, a sada se moram brinuti oko zastora; predstava zavrava...
Sluajte, povedite biljeterku, dajte joj broj i recite joj da se brzo vrati na telefon. Gospodine, hitno je, vrlo hitno.

Poslije ovog ali nita. Nicolas pogleda na sat: tri minute do ponoi.
...A glava... On! moja glava... da znate...

To je bilo sve. Zena je spustila slualicu, a moda je i nehotice prekinula vezu.

Do vraga! povie Nicolas zdvojno.

Dobro, dobro, ne uzrujavajte se! Malo kasnije javi se biljeterka Halo, ja sam... Imate li broj?
853.09.23.

Mare poklopi telefon i pouri do Nicolasa:

853.09.23.

Mare poklopi telefon i pouri do Nicolasa:

Imam prezime i broj oglasi se tiho Corinne Chardin... 853.09.23.

Corinne Chardin... Nicolas se sjeti smeokose ljepotice izazovna pogleda, koju je ve vidio u filmovima novog vala, prije osam ili deset godina.
Nazovi je i reci joj da se ena njezina ljubavnika otrovala apne. Da bi je spasili, treba nam ime i adresa. rdin kod kue!, pomisli Nicolas, ali nita nije rekao. Onda, kako vam se svia moja pria? upita sugovornicu.

Naravno ako je Corinne Cha

Prodrma telefon kao da e tako prije zauti glas sugovornice, onda spusti slualicu. Trenutak kasnije, ue u Marcovu sobu; rii je bio vrlo uzbuen: Zauteto je, Corinne Chardin je zacijelo kod kue! Moja je prekinula ree Nicolas oslanjajui se na stol. Nita nisam uspio... Misli da emo imati vremena da... Ne znam odgovori Nicolas stisnutih usana. to tim enama pada na pamet da u ovo doba telefoniraju? ree Mare pogledavi ljutito aparat, koji je stavio na koljena.
Glumci rijetko idu spavati prije zore. Pokuaj ponovno.

Umjesto odgovora, uo je samo nejasno mrmljanje i zabrine se: Gospoo... Kako se osjeate?
Ne ba dobro prizna ona. Kao da... kao da trnem...

Rii poslua, onda napravi grimasu: Jo je zauzeto! Nisam uspio izvui prezime mrmljao je Nicolas. Nisi ti kriv...
Znam, ali je glupo. Protrlja rukama oi.

 Ostario si veeras za deset godina nastavi Mare i po peti put okrene broj Corinne Chardin.
Ne moemo zvati policiju? to bismo im rekli? Ba je njih briga za nas...

Mare bijesno poklopi telefon.

Dobro vee, dobro vee... Sestre Desroches su upravo

ule u sobu. Bile su nalik jedna na drugu; kose boje papra, briljivo oeljane, puti ruiaste od mirne savjesti. Starija, Eliane, drala je malu putnu torbu s bombonima, pogaama, termosicom i dva pulovera.
Dobro vee odgovore oba mukarca.

Nicolas mu istrgne slualicu iz ruke. Uskoro zauje veseli glas: Luae, to si zaboravio? Gica Corinne Chardin? upita Nicolas. ...Da odgovori glas iznenaeno nakon kratke stanke. Gospoice, ja sam lan udruenja za potpomaganje i upravo smo primili poziv ene... vaeg ljubavnika. Otrovala se, a vi...
Kakva je to pria? usklikne ljutito glumica. Ne podnosim da netko zbija ale sa mnom i to jo usred noi!

Rukuju se. One su zamijetile da su lica kolega zabrinuta. Imate problema? Otrovala se jedna ena o kojoj nita ne znamo kratko ree Nicolas. Moemo li pomoi? Na alost, ne moete. Mlaa, Marie, ponudi im pogae. Makinalno se poslue ne rekavi hvala i sestre Desroches odu na prstima. Odmah poslije njih pojavi se ga Pailleret, ali zastane na pragu da privee rubac oko vrata.
Laku no svima... Vi, gospodine Vignault, radite prekovremeno? kimne glavom dajui istodobno Marcu znak da iznova zove.

Nicolas

Ponovo su se zauli isti isprekidani znakovi. Napokon, etvrt sata poslije ponoi, linija je bila slobodna.
Evo je! povie rii likujui.

Otri je zvuk najavio Nicolasu da je Corinne Chardin prekinula vezu. Odmah ponovo okrene broj. Zazvonilo je trei, etvrti, peti put. Napokon je podigla slualicu. Gospoice... Opet vi, znala sam! Ako nastavite, zvat u policiju. Upravo to elim ja da uinim odgovori Nicolas. Samo, kako da pomognemo eni kad nita o njoj ne znamo? Zvala nas je i ispriala je da je upravo uzela otrov... Gospoice, molim vas, posluajte, kunem se da je sve istina. Znate li vi za SOS-Nadu? Da, ula sam...
E pa, ja sam lan tog udruenja i ja sam razgovarao s tom enom. Sve to sam mogao saznati jest da ste vi ljubavnica njezina mua...

utnja. Corinne Chardin je morala razmisliti. Uostalom, nije navela vae prezime nastavi Nicolas

ohrabren. Samo vae ime i komediju u. kojoj ste glumili u kazalitu Capucines. Tako sam vas uspio pronai. Ne prekidajte!
Nisam ni namjeravala... ali, zato vas je zvala? upita Corinne Chardin, sumnjajui i dalje.

diskreciju traio i u sluaju da je Helene Fournier izbjegla smrti.

Odvratna mi je takva vrsta reklame... Mi nadasve sluimo javnosti, koju bi neugodno iznenadilo vae nastojanje da obznanite ime te ene i da sprijeite njezinu nakanu. Ljudi su takvi! Eto, toliko, prijatelju, i zasluili ste da vam od srca estitam. je sada mogao mirno poi u Quai des Orfeyres; ta je adresa budila u njemu uspomene na mnoge filmove i knjige. Dvostruko razoaranje: uredi se nisu nimalo razlikovali od on:n u SOS-Nadi, a istraitelj Mingaud nije imao nita zajednikog s onim superpolicajcima koji vrve u crnim filmovima. Simpatian, tankih usana, zalizane kose, vie je nalikovao na vjenog studenta; Nicolas je bio uvjeren da je pustio brkove kako bi bio to neupadljiviji.

Da ne umre sama.
Uasno!

Nicolas

Kako se zove, buzo... Moda jo nije kasno...

Helene Fournier, ulica Chalgrin, broj 8.

Nicolas je brzo zapisao u notes. Hvala ree. Moete li nai g. Fourniera? Pokuat u obea Corinne Chardin. Upravo sam s njim razgovarala telefonom prije nego to ste nazvali. Nadam se...
Nicolas joj ne dopusti da zavri reenicu.

Nicolas na njegov zahtjev potanko izloi sadraj telefonskog razgovora s Helene Fournier i svoja nastojanja da otkrije ime sugovornice. Bili ste izvanredni zakljui Mingaud.
Samo se nisam dao smesti odgovori Nicolas. Zapravo, nisam uinio nita osobitog, rijetko se uzbuujem.

2
Prije nego to se odazvao pozivu istraitelja Mingauda, koji je ispitivao okolnosti smrti Helene Fournier, Nicolas je smatrao da treba razgovarati s PierreArmandom Dolfusom, osnivaem SOS-Nade. Saznavi ve sutradan za dramu, za Nicolasov pokuaj da spasi svoju sugovornicu, Dolfus je ve bio stupio u vezu sa sudskim vlastima i dobio jamstvo da ni ime njegova suradnika ni ime ustanove nee biti spomenuto u novinama. Rekao je Nicolasu da bi takvu

Potpie svoj iskaz i ustane. Hvala vam na trudu, gospodine Vignault. Htio bih vam, prije nego to odete, predstaviti nekoga tko eli da vas upozna... Koga?
G. Fourniera. mnom... Ako biste htjeli poi sa

Nicolas poe za policajcem u susjednu sobu. ovjek napeta lica ekao je stojei ispred prozora i gledao Seinu. Visok, duge plave kose, izrazito plavih oiju, debelih usana. Imao je crni vuneni ogrta i sivi svileni al. Nicolas bi mu dao trideset ili trideset pet godina.
G. Fournier, ovo je g. Nicolas Vignault...

Sylvain Fournier tako snano stisne Nicolasovu ruku da ga je zaboljela. Toliko sam vam zahvalan za sve to ste uinili za moju enu...
Na alost, premalo jer...

Kako elite... Ali, ako jednog dana budete imali tekoa, ne oklijevajte da mi se obratite.
Sylvian Fournier prui svoju posjetnicu koja nestane u depu Nicolasove vjetrovke.

Znam, zaustavi ga Fournier. S malo sree, mogli ste je spasiti... ali to ne umanjuje portvovnost i upornost... Je li taj ovjek bio iskren? Nicolas vidje zamagljeni pogled, zgrene usne, i povjeruje. Sylvain Fournier se doimao da je vrlo dirnut i vrlo utuen. Sigurno me osuujete... Ne, nikako ree Nicolas. Ja sam protiv svoje volje bio umijean u dramu o kojoj sam imao malo podataka. To je sve. Nikoga ne osuujem.
Helene se ve prole godine pokuala ubiti... ali sam tada doao sam na vrijeme... je uo za taj prvi pokuaj samoubojstva od istraitelja pa je samo kimnuo glavom.

Pogledali su se s onim neodreenim osmijehom ljudi koji jedan drugome vie nemaju to rei. Jo jedan stisak ruku i Nicolas
okrene pete. Nekoliko minuta poslije, prelazei most SaintMichel, Nicolas je razmiljao. Nisam li upravo propustio neto vano?. Smjesta se umiri. Ma ne. ako ustreba, mogu raunati s ovim tipom!. Pogleda posjetnicu: Sylvain Fournier. Design. Ulica de Berri 64, Ely. 47.03. Fournier, Design... Nicolas se sjeti da je te tri rijei ve vidio u novinskim oglasima i na dvije ili tri trgovine. Sigurno ima dosta love...

Sylvain

***
Tek je sutradan ugledao lice Helene Fournier; lice to se pojavilo na treoj stranici novina Paris-Dernieres. Do tada je Helene Fournier za Nicolasa bila samo glas, uzdah, oajanje, mrnja... Zamiljao je, snivao dakako... plavo, krhko stvorenje, dugaka vrata, tekih kapaka, potonulo u jastucima, u krzno... Nita od toga nije naao na pomalo nejasnoj slici, objavljenoj u veernjem listu pod naslovom: Samoubojstvo u esnaestom kvartu, koja je prikazivala mladu, smeokosu enu, iroka lica, istaknuta nosa. natmurena pogleda, dva reda

Nicolas

Sylvain Fournier slegne ramenima kao da se eli osloboditi munih uspomena.

Mogu li neto uiniti za vas. gospodine Vignault? Bilo bi mi drago...

Evo prilike?, pomisli Nicolas. Sto da traim? Posao? ek? Nemam nikakve elje da dobijem posao... a ek, to bi bilo neprilino. Onda? Nema nikakva razloga odgovori. Doista nema.

bisera. Pretjerano nadignuta kosa odavala je da je fotografija stara nekoliko godina. Od razoaranja nije mogao proitati lanak. Zapravo je elio samo jedno: zaboraviti taj tuni dogaaj. Georgiji nita nije rekao i zamolio je kolege u SOS-Nadi da ga pred njim ne spominju.
Ta je ena mrtva; za mene je to neuspjeh objasni. su mu se. Osobito gospoa Pailleret i sestre Desroches.

Divili

***
nde, krznene kape, dugi alovi i rukavice pojavili su se s prvim snijegom, koji se ubrzo pretvorio u blato. Nicolas je i dalje nosio svoju vjetrovitu. Nou se njom pokrivao da mu bude toplije.

Zima je izmijenila ulice. Bu

Ve su ga nekoliko tjedana zaokupljali planovi za jedan fantastini film. Na to ga je, zapravo, navela Margareth, upoznavi ga s mladim reiserom koji je navodno elio snimiti film o
vampirima i traio je scenarista. Nicolas, strunjak za Drakule, ponudi mu se i bude prihvaen s oduevljenjem . Smisli priu, briljivo je dotjera i otipka je na Georgijinu pisaem stroju. Sjajno! usklikne reiser proitavi je na brzinu.

Ali, malo zatim, zaboravi svezak kod Margareth. Naravno, droga mu je bila isprika. Nicolas je bio samo napola pijan pa je to zapazio i zamoli Margareth da posreduje. Bez uspjeha. Nitko to vie nije spominjao, a mladog reisera nije

nikada vie sreo. Takvi su postupci bili uobiajeni u malom filmskom svijetu i Nicolas zbog toga nije bio nimalo ogoren. U Kinoteci je pratio festival japanskog filma, koji ga je sasvim zaokupio. Ali u Palais Garnier zaredale su ubrzanim ritmom meunarodne dive pa je Nicolas ipak morao propustiti koje remekdjelo da bi se naao na blagajni gostionice. Otvarajui kadikad pretinac pisaeg stola, naao bi posjetnicu Sylvaina Fourniera; ali uskoro vie nije na nju obraao pozornost. Dolo je i vrijeme praznika. Nicolas je obeao majci da e je za Novu godinu posjetiti u Chartresu. Ali kao i svake, godine, u posljednjem je trenutku naao izliku da ostane u Parizu. Volio je majku... ali htio joj je doi prepun poklonima, s debelom novarkom... Nije se mogao pokazati takav kakav je bio. Bilo ga je sram. S tjeskobom u srcu napisao je nekoliko lanih redaka nad kojima e se, znao je, majka rasplakati. Silvestrovo je proveo u drutvu Georgije i njezine prijateljice Liliane i toliko se opio da nije mogao hodati. ene su ga smjestile u salon pokraj svoje sobe. To mu se toliko dopalo te se sutradan

pretvarao da je drveniji nego to je bio, pa su ga cijeli dan tetoile. Poetkom veljae Kinoteka je najavila tjedan novog vala i Nicolas se obradovao to e nanovo gledati Truffautove, Chabrolove i Godardove prve filmove. Obnovio je tako Lolu, Hulje, te Cleo, Zazie i Lijepog Sergea i odmah se pomladio za deset godina. Jedne veeri, dok su se na ekranu nizala imena glumaca u Odvojenim sobama, padne mu u oi ime Corinne Chardin. Nicolas se slabo sjeao filma, koji je imao uspjeh u vrijeme kad se pojavio. Corinne Chardin se isticala u ulozi koju je tijekom svoje karijere zvijezde-meteora morala vie puta igrati: ulozi lijepe, senzualne, slobodne djevojke, uzdignutih grudiju i s pramenom u oku. Zablistala je, iznenadila, zabavila, a onda dosadila uvijek istim ulogama nimfomanki ili buntovnih bludnica, koje su bile samo karikatura one u Odvojenim sobama.
S vremenom se pokazalo da je scenarij filma jedan od najbanalnijih: barski pijanist, razapet izmeu dviju ena: jedna plava, vrijedna, vjerna i ljubomorna, u stilu Ako me prevari, ubit u se, a druga (koju je glumila Corinne Chardin) smea, bez predrasuda, lijena, bezobrazna ako ustreba i ne stidljiva. Nakon deset minuta besmislenih prepirki, loe kadriranih i snimljenih drhtavom kamerom u prirodnom ambijentu, smea se ubije u hotelskoj sobi. Prije nego to je izdahnula, nazove ljubavnika. Ta scena, koja

je u groplanu prikazivala Corinne Chardin, uznemiri Nicolasa. Vrpoljio se na sjedalu... sve dok glumica nije, na ekranu, rekla na telefon:

Nadam se da neu biti suvie runa sutra ujutro kad me pronau. Smetalo bi mi da ostanem u runoj uspomeni...
Iste rijei! usklikne Nicolas u tamnoj dvorani.

Oko njega su se pobunili: Tiho, stari!

Prestanite!

Ne samo da su iste rijei, nego i glas! umalo nije objasnio Nicolas,

kao da bi ga razumjeli. Da, to je zacijelo bio glas Corinne Chardin to ga je uo one noi izmeu 23. i 24. rujna; Corinne Chardin je po drugi put igrala komediju samoubojstva, i to za jednog jedinog gledatelja; Corinne Chardin koju je toliko izdalo zanimanje da je nesvjesno izgovarala rijei teksta to ga je neko nauila napamet; Corinne Chardin koja je bila rtva situacije to ju je ve glumila pred kamerom. naglo ustane i ue u predvorje. Spusti se na klupu nasuprot plakatu za KingKong. Pitanja su navirala...

Nicolas

Je li Corinne Chardin izvela komediju kod kue? Ne, suvie opasno, jer bi netko mogao u isto vrijeme zvati Helene Furnier... osim ako je slualica kod Helene Fournier bila skinuta... Ili je pak bila skinuta kod Corinne Chardin da bi se pomislilo kako je kod kue, zauzeta avrljanjem dok je zapravo bila kod gospoe Fournier da zove SOS-Nadu... Nekoliko minuta kasnije, Nicolas je bio uvjeren da je iscrpno rekonstruirao ono to mu je sve vie nalikovalo na savreni zloin: Corinne Chardin je skinula slualicu sa svog telefona, pola do

Helene Fournier, koju je, otrovala akonitinom... Onda je nazvala SOS-Nadu predstavljajui se kao udata, prevarena nesretna ena koja se upravo otrovala... Nije htjela rei prezime i adresu... ali se pobrinula da, tu i tamo, da koji podatak o svojoj suparnici, onoliko elemenata koliko je bistrom sugovorniku dostatno da ih povee. A sugovornik, lukav i sretan to je takav, zabiljeio je ime, naslov predstave i kazalite. Za to je vrijeme Corinne Chardin spustila slualicu kod Helene Fournier i pohitala u svoj stan. Kad su ustanovili adresu i prezime glumice, lanovi SOS-Nade su je nazvali i jadikovali to je linija zauzeta. Kad je Corinne Chardin stigla kui, poklopila je telefon... i tada je zazvonilo. Prvo je odglumila dobro raspoloenje, onda bijes, a zatim je pristala da kae prezime i adresu ene svog ljubavnika. Primivi poziv, policija je pourila u Ulicu Chalgrin gdje je mogla samo ustanoviti da je Helene Fournier mrtva. A ja sam, neto kasnije, primio estitke istraitelja Mingauda, a zapravo sam, nehotice, pomogao ubojici! Savreni zloin. Gotovo savren, bolje rei, jer je repriza filma otprije trinaest godina pomogla

Nicolasu da otkrije velik dio istine... a on sada vie uope nije sumnjao u krivicu Coirimne Chardin.. Nicolasa je sve to vie zabavljalo nego ljutilo, ali je ipak bio uzbuen, nije mogao misliti ni na to drugo i te je veeri teko uspio zaspati. Sutradan je poao k Margareth, koja je imala imenik Show Businessa. U njemu je pronaao adresu Corinne Chardin. 27, Ulica des Acacias.
Ulica des Acacias je udaljena samo nekoliko stotina metara od Ulice Chalgrim!

Corinne Chardin nije bio potreban taksi. Pribiljei glumiin broj telefona. Tijekim poslijepodneva Nicolas poe u sjedite novima ParisDernieres i zamoli da mu pokau brojeve od rujna i listopada prole godine. Dakako, zanimali su ga samo lanci koji su se odnosili na samoubojstvo gospoe Fournier i tako je saznao da je suprug bio u Lyonu te noi izmeu 23. i 24.
rujna. Ba je podlac, taj tip... Ostavio je Corinne Chardin da se snae... zatvori debeli svezak i vrati se u Ulicu Notre-Dame-des-Victoires.

Nicolas

Sve u svemu, ovo dvoje mi doista mogu biti zahvalni, mislio je. Nisam nimalo sumnjao u ulogu koja mi je bila dodijeljena, pa sam najiskrenije uvjerio istraitelja Mingauda da sam
razgovarao Fournier... telefonom upravo s Helene

A da nije bilo tog filma... i te reenice: Nadam se da neu biti suvie runa, sutra ujutro kad me otkriju.

Corinne Chardin ima suvie dobro pamenje... To e je upropastiti!. Hoe li je doista upropastiti? Nicolas nije namjeravao da je prijavi... ni nju ni Sylvaina Fourniera. Ali pomisao da naplati svoju utnju dola mu je tek kasnije. Ucjena! Nikad se ne bih usudio.... I onda, kakav je stvarni, opipljivi dokaz imao da su krivi to dvoje ljubavnika? Nikakav. Ne bi nikada mogao dokazati da mu je Corinne Chardin te noi izgovorila reenicu iz Odvojenih soba. Dakle? Dakle, dakle, dakle... Da bude zadovoljan izvrsnom predstavom, u kojoj je ne znajui sudjelovao, i da joj sada zapljee? Za mrtve ga nije bilo briga... Zamislio je sebe kako podrugljivo, cinino stil Jules Berry govori avolskim ljubavnicima: Sve znam... ve dugo. Dolo je vrijeme da platite!.
Potpuno se uivio, glasno se nasmijao i najednom se umirio, zastavi u vrevi ljudi pred zrcalom to je ukraavalo, izlog trgovine antikvitetima. Ugledao je svoje tuno lice, sivu kou, smeurani vrat, uprljanu vjetrovku i klone pred vlastitom slikom. Kako da ih zastraim s takvom njukom!

Mora krenuti u akciju, mora djelovati, ali oprezno. Pri kraju poslijepodneva, Nicolas je odluio da s pote nazove Corinne Chardin... nadajui se da mlada ena nije kod kue. Ali, s druge strane ice zauje e glas. Halo? Bila je to ona. Gospoice Chardin? Da. Ja sam. Ovdje Georges Zimmer, nadam se da vam ne smetam? Izvolite! Gospoice, namjeravam snimiti film za koji sam sam napisao scenarij, a moj producent... Dragi gospodine, moram vas odmah prekinuti, lijepo je to ste mislili na mene, ali film sam napustila ve prije nekoliko mjeseci. Zauvijek? Zauvijek. teta! To vie mi je ao Sto...
Do vienja, gospodine. polagano spusti slualicu. Udat e se!, Mislio je, uvjeren u tonost svojih zakljuaka. Sigurnoo e se udati, jer je sada vie nita ne spreava da postane gospoa Fournier! Ali zato se Fournier jednostavno nije rastao, umjesto da ubije enu? Odgovor je bio sam po sebi razumljiv: imetak bi pripao Helene Fournier, a razvesti se bio bi povratak u siromatvo. je mislio kako je vraki pronicljiv, ali to je bila jadna utjeha. U depu vjetrovke rukom se poigravao s posjetnicom Sylvaina Fourniera, koju je uzeo prije nego to je poao od kue. Srce mu je lupalo dok je okretao Fournierov broj, ali odgovora nije bilo. Osjeti olakanje i naljuti se zbog toga, te izie iz kabine.

Nicolas

Nicolas

***

Nisam pokvarenjak... i vjerojatno nikada neu biti! Smotati iznos jednog Georgijinog rauna u redu, ali ucjenjivati dvoje ubojica, za to nemam petlje!. Ljutio se sam na sebe. Sve je to tako prljavo!. Ipak, sutradan ujutro, ue u metro, sie na stanici Ternes i uputi se pjeice do Ulice des Acacias. Smjesti se za ankom male kavane promatrajui ulaz u zgradu u kojoj je stanovala Corinne Chardin. Imao je sree. Oko 11 sati ugledao je glumicu koja je na uzici drala psa kokera. Hodala je polagano i neto govorila ivotinji. Nije se mnogo promijenila od Odvojenih soba; moda je postala malo vitkijom. Kosa joj je, razdiljena u sredini, padala u mekim valovima na ramena. Imala je hlae povrh izama, kratki koni ogrta s krznom, vrlo dobro skrojen. Pribliavajui joj se, Nicolas je raunao da joj nije vie od trideset pet godina. to joj se vie pribliavao, sve je vie usporavao korak, spreman da pobjegne. Za taj se susret ipak pripremao, stotinu puta ga je ponavljao... Da, ali sad kad ga je valjalo ostvariti, zanijemio je od uzbuenja.
Corinne Chardin uzela je psa u naruje i smijui se bacila ga u zrak.

Nicolas proe pored nje u razmaku od nekoliko centimetara, suhih usta i oznojena ela. Idem dalje, to gore po mene! Skupivi svu hrabrost, naglo se okrene, pokuavajui da uvrsti glas, koji ga je izdavao.
Oprostite, molim vas... Jeste li vi Corinne Chardin?

Mlada se ena osmjehne i kinine glavom. On zapazi nekoliko bora, vrlo finih, oko oiju i, zaudo, to ga otkrie razvedri. esto sam vam se divio na ekranu nastavi. Jednom prigodom sam ak s vama razgovarao telefonom... Ah! Da? ree ona, sputajui psa na plonik. ... u alosnim okolnostima dopuni se Nicolas. ... alosnim? ponovi ona, namrtivi obrve.
Prole godine, pri kraju rujna, usred noi. Ja radim u SOS-Nadi...

Nije se zbunila i to ga naljuti. Ah! to ste vi pokuavate da spasite jadnu Helene Fournie? Tako je.
Bili ste izvanredni ree ona, uprijevi svoj tamni pogled u Nicolasa, Zaista izvanredni.

Snano mu stisne ruku.

Moram ii doda. Popaj hoe kui.

Ponovo se osmjehnula i okrenula mu lea. Nakon nekoliko minuta ve je nije bilo. Nicolas se vrati u kavanu. Telefon, molim?
Dolje.

Sie i okrene broj Corinne Chardin: bilo je zauzeto, to je i oekivao. Ali, napokon, to jo uvijek nita ne dokazuje!? razmiljao je uzbueno. Ugleda se u zrcalu iznad umivaonika. Jadnik!, dobaci on svom odrazu. Zato ve nekoliko dana nije podnosio svoju sliku? Zamiljao je sebe kako obuzet bijesom razbija desetke golemih zrcala, uz glazbu Gustava Mahlera... Kakva filmska scena. Ali, ivot nije film. Zloin Corinne Chardin ipak nije bio obian... i doista bi zasluio da se po njemu snimi film. Hi napie drama, zato ne? Rijetka je dobra kriminalistika
komedija!, koliko puta je uo da se tue profesionalci. Kriminalistika komedija... malo osoba i najvie dva mjesta radnje. Oduevljen idejom, Nicolas je potrao uz stepenice, sjeo u kut kavane i naruio aj i istog papira. Na prvi list nabaci imena glavnih lica: Antoine, Brigitte Lansac (glumica). Daniel Mercier i njegova ena: Elisabeth Mercier, Julia (potena djevojka, zaljubljena u Antoinea) i istraitelj Delmas. est osoba, idealno. to se tie zapleta... Nicolasu je valjalo samo pustiti pero da klizi po papiru. Rijei su same od sebe navirale, prizori su se nizali s lakoom.,. Nikad jo nije osjetio takvo zadovoljstvo, takav uitak; nikad nije bio toliko uvjeren da ima sjajnu temu.

optuuje mua da je vara s Brigitte Lansac, glumicom, koja jo nije popularna. Ona plae, vrijea ga i ak mu prijeti: ako smjesta ne raskine s glumicom, Elisabeth e prodati sve tri trgovine, kojih je ona jedini vlasnik, uskratit e mu uzdravanje. Bijesan, Daniel izlazi zalupivi vratima, a Elisabeth ostaje sama sa svojim jadom. Pozove telefonom prijateljicu da potrai utjehu, ali prijateljica ima goste i skrati razgovor. Tada netko pozvoni. Elisabeth obrie suzo i poe da otvori, zapanjena, puta Brigitte Lansac, koju je vidjela samo jedan ili dva puta. Vrlo ljubazna, jednostavna, gotovo stidljiva, glumica izjavi da e otputovati u SAD gdje e se udati. Ne, Danielu jo nita nije rekla; htjela je prije razgovarati s Elisabeth, koju je jedva poznavala, ali koja joj je uvijek bila simpatina. Sretna, Elisabeth joj ponudi pie. Brigitte iskoristi trenutak Elisabethine nepanje i saspe u au svoje suparnice dozu otrova. Pet minuta kasnije, Elisabeth se srui mrtva.

PRVI IN:
Stan Mercierovih, antikvara, iji poslovi cvjetaju kao nikad. Veer je. Daniel (35 godina) i njegova ena Elisabeth (32 godine) m estokoj svai. Elisabeth

Brigitte e smjestiti Elisabeth na poivaljku, pokrit e joj noge krznenim pokrivaem i okrenut e broj telefona SOS-Neprilike... (U tom trenutku pojavljuje M sa desne' strane" scene pokretna kulisa, koja predstavlja dio ureda. Ureda u kojem Antoine, sjedi pokraj telefona.) Antoine je propali glumac, dobrovoljni lan udruenja za uzajamnu pomo SOS-Neprilike. Svake druge veeri deura i odgovara na pozive uplaenih, bolesnih... Dijalog: Brigitte Lansac i Antoine. Prva, skrivajui identitet, izdaje se za svoju suparnicu i, oajna, izjavljuje da se upravo otrovala. eljela bih samo da mi pomognete umrijeti, kae ona. U razgovoru spominje ljubavnicu

svoga mua, neku glumicu Brigitte, i dodaje, ironino: Sigurno ste joj pljeskali u Gymnaseu, u komediji Kraljica i tri sluge, malo remek-djelo humora. Malo kasnije, pretvara se da joj je teko govoriti i prekida vezu. Odmah zatim, Brigitte brzo naputa stan Mercierovih, ali prije obrie slualicu i stavi je u ruku mrtve ene. (Svjetlo se u stanu Mereierovih polagano gasi da bi se panja publike svratila na Antoinea).
Antoine je znao ime, naslov komada i kazalite i sada je lako mogao ustanoviti da se radi o Brigitte Lansac, koju je dobro poznavao jer je dvije godine ranije izmijenio s njom nekoliko replika u nekakvom beznaajnom komadu. Otvori adresar i u njemu nae broj bive partnerice pa je odmah pozove. Linija Brigitte Lansac je zauzeta. To sam i mislio, ka Antoine i znaajno se osmjehne.

Da, radim u drutvu SOS-Neprilike. Imala si nesreu da naleti ba na mene. Odmah sam prepoznao tvoj glas i tvoju glumu! Moram ti, uostalom, rei da si doista bila na visini kada si govorila o sebi. Dobro sam se nasmijao.

Brigitte Lansac je poblijedje.

Ali, ne brini nastavlja Antoine istraitelj Delmas me je dugo ispitivao. Uspio sam ga uvjeriti da je na telefonu doista bila Elisabeth Mercier. Elisabeth Mereier koju si ti ubila, pa e mu i imetak pripasti tebi. Dakle, ja sam tvoj sukrivac... sukrivac kojeg mora nagraditi!

3
im se vratila kui, Corinne Chardin pourila je do telefona da pozove Sylvaina u ured. G. Fournier ima sastanak odgovori joj tajnica. Recite mu da je vrlo vano... Ali...
Recite da zove Cortauie Chardin doda ljutito.

Zastor se sputa. Prvi in je

savren.

Tajnica promijeni ton:

Samo trenutak, gospoice. Corinne je ekala, borei se s

Drugi in: Dva dana kasnije. Kod Brigitte Lansac. Dolazi Antoine. Glumica se iznenadila. to hoe? Da ti estitam, draga odgovori Antoine. Na emu?
Na tvojoj posljednjoj kreaciji!

I Antoine podrugljivo ispria da je to bio on s druge strane ice, one veeri kada je umrla Elisabeth Mercier.

tjeskobom to ju je sve vie obuzimala. Do sada sam bila tako mirna, tako jaka... To nije bilo sasvim tono. Kadto joj se nou pojavljivala u snu Helene, uasno prisutna, i Corinne se budila u suzama, izbezumljena pogleda, skrivajui lice rukama kao da se boji udarca... Jednog je jutra vjetar napuhao u sobi bijelu zavjesu i ona je vrisnula. Cesto joj se inilo da je zvonjenje telefona

ili zvona na vratima puno nekakvih prijetnji. A kad bi Syivain spominjao svoju enu u vezi bilo s kakvim beznaajnim detaljem, stezalo joj se oko srca. Grinja savjesti? Ne, prije strah. Vjeni strah od policije. Suvie sam besposlena; imam odvie vremena za razmiljanje, za ispitivanje svoje savjesti i strahovanje... Prije Helenine smrti, premda je Sylvairi sve inio da je u tome sprijei, Corinne je uporno nastojala da nastavi karijeru. Imala je glavne uloge u etiri ili pet filmova i njezina je popularnost jo otvarala gdjekoja vrata. Povremeno je uz pomo prijatelja dobivala kakvu dramsku ulogu na televiziji, ili treerazrednu ulogu u francusko-talijansko-njemakoj koprodukciji. Oboavala je scenu, tu je bila na svom terenu. Posljednjih je godina ve morala moljakati producente i reisere, koji su je prije kovali u zvijezde, a sada su je zaboravljali; dakako, alila se na uobraenost mlaih, na loe radne uvjete, na bijedne honorare, ali sve to nije bilo nita u usporedbi s uitkom koji su joj priinjale probe i gluma pred kamerom. A beskonani razgovori s kolegama i tehniarima, zadirkivanja, vrckavi, ludi smijeh,

priglupe ale, zajednike spavaonice, sloenost cijele trupe, toplina projektora, kako bi sve to mogao razumjeti i voljeti netko tko to nije proivio? Sylvain sav taj ar, to izuzetno ivlje nikako nije mogao shvatiti. Sada kad joj je budunost bila osigurana, kad je trebala da postane gospoa Fournier, bogata gospoa Fournier, Corinne je osjeala da joj sav onaj ar sve vie nedostaje. Prolo je est mjeseci kako sam napustila to trulo zanimanje.... Da, trulo, ali tako uzbudljivo, tako zabavno, tako puno iskuenja...
Kad pomislim da sam ubila kako bi se iz toga izvukla! Ona, ubojica? Corinne nije mogla vjerovati. inilo joj se da je smrt Helene Fournier bila samo muna epizoda u kriminalistikom filmu, koju je snimila sa nekoliko dana da bi ugodila jednom starom prijatelju...

Ubojica? Ja? Sylvain se sjetio SOS-Nade; Syivaim je kriom uzeo akonitin u jednog svog prijatelja lijenika... ali ona je pola u ulicu Chalgrin, uveer 23. rujna i prezirno izjavila:
Helene, nema vie razloga da me mrzi. Ostavljam Sylvaina. Preselit u u Rim i ondje u ivjeti.

Helene bila se udebljala, jela je od tuge u prvi mah nije povjerovala.

Sylvain jo nita ne zna: nisam mu imala hrabrosti rei da odlazim, Upoznala sam drugog, slobodnog...

Corinne je bila uvjerljiva jer se nije doimala nadmono nego

umorno. Helene je stavila na stol bocu viskija i dvije ae. U posljednje je vrijeme dosta pila, to se vidjelo po zakrvavljenim oima i utoj boji lica. Boe, kako je runa!... ali je bogata!
Moda je to neukusno i smijeno, ali dola sam vas pitati Ka savjet... Da li da odem potajno, Hi da napiem pismo Sylvalnu i savjetujem mu da me zaboravi?

je posrijedi neto vano. Za njega. Budite tako dobri pa ga pozovite jer biste inae poslije mogli imati neprilika...

Corinne osjeti da joj je tajnica eljela odgovoriti na isti nain, ali s druge strane ice nastade muk. Napokon, Sylvainov glas: to se dogodilo? Moram te odmah vidjeti. Zaista? ree nezadovoljno.
Zaista.

Helene je mislila da je drugo rjeenje bolje i pola je po pero i

papir, za to je vrijeme Corinne sasula atkonitim u au svoje suparnice. I, etvrt sata kasnije, Helene je bila mrtva, je bio slobodan, Sylvain je bio bogat. Konano je mogao raspolagati imetkom ene po svojoj elji.

Sylvain

Corinne je onda nazvala SOSNadu i izvela svoju posljednju predstavu

u kojoj je uivao jedan jedini i nevidljivi gledatelj; toliko se uivjeia u ulogu da je zaboravila na le pored sebe. Bila je, uistinu, sretna.

Nakon est mjeseci, bila je manje sretna,

Halo, halo vikala je u telefon. Halo... gospoice?

Sylvainova tajnica ostavila ju je na cjedilu. Corinne nervozno prekine vezu i ponovo okrene broj ureda svog ljubavnika. Zavonilo je esti put.
Da? Ovdje Sylvain Fournier, Design...

Djevojka je izgovorila design kao da je progutala cijelu Englesku. Glupaa!, gotovo je rekla Corinne. Ovdje Corinne Chardin, traila sam g. Fourniera...
Ali, rekla sam vam da... Da je na sastanku, znam. Ali ako sam toliko slobodna da ga ometam u poslu, znai da

...

Nali su se oko jedan sat u Klubu Matignon, na ruku, Dok su ekali jelo, Corinne je ispriala o jutronjem susretu. To je sve? upita Sylvain kad je zautjela. Nemoj mi rei da si razoaran! suho odgovori ena. Taj tip ti nije prijetio, nije uope spomenuo zloin... Ne, ali... Da ili ne? presijee Sylvain. Nije spomenuo. Onda, to se uzbuuje? Priao ti je, prepoznao te; htio je da zna kako je on pokuao spasiti Helene, vjerojatno je elio da se pohvali. Corinne je bila bijesna to se nije nimalo uplaio. Taj joj tip, oito, nije nita rekao, ali sve je bilo nekako prikriveno, u pogledu, u nedovrenoj kretnji... to se ne moe opisati, to je nemogue izrei rijeima. Sigurna sam da me je ekao. im sam izila sa psom stvorio se preda mnom...
Sluajno zakljui dobroduno Sylvain.

Jednom je rukom gladio dugu, njegovanu kosu na potiljku. Ona je bila uporna: Ruke su mu se tresle, sav se bio oznojio...
Imao je gripu... ili je bio uzbuen to se naao tako blizu filmske zvijezde!

zaokuplja; a ja se dosaujem... vuem se cijeli dan... Sylvain nije elio ponovo zapoeti razgovor koji ga je toliko puta bio prisilio da se usprotivi svojoj ljubavnici.
Sve e biti bolje kad se vjenamo izjavi. Novi stan, posluga prijatelji, primanja, putovanja, svugdje u te voditi sa sobom... vidjet e, nee moi da odahne! Sada si, naravno, neraspoloena, suvie si sama... Samo jo koji mjesec strpljenja. Zna, zbog Heleninih roditelja i njezinih znanaca ne moemo se vjenati prije lipnja, srpnja... Najidealniji e biti ljetni praznici, nitko se nee na nas obazirati... a kad ljudi saznaju, hvalit e nas to smo bili toliko obzirni...

Ona uzdahne i naglo se umiri. Sada je bila ljuta na samu sebe. Osjeam se kao da me progone, Sylvain, s pravom... Taj tip, istina, nije nita rekao to bi me moralo zabrinjavati... Ipak, ostala je sumnja; Sylvain je to naslutio i pokuao je da je odagna. Razgovarao sam s tim Vignaultom, u Quai es Orfeyres... jadnik, bez imalo duha, propalica, roena rtva; nemamo se ega bojati, kunem ti se. Pa ak i da togod sluti, nema nikakva dokaza i nee ga imati. Jo neto: ako neto zna, zato je ekao est mjeseci. To je istina prihvati Corinne.
Bez razloga si se uplaila. Jelo je stiglo na stol. Sylvain

Kako je bio zadovoljan, siguran u sebe, sreen i lijep, dobro mu je pristajalo udovitvo. Oi sjajne, blijeda put, osvajaki osmijeh. Pohlepno je jeo stek. Ti ne jede? Jedem ree ona, pomiui viljuku i no u praznom. Meso je ovdje izvrsno. Ipak ga volim, ponavljala je u sebi kao da
eli sebe uvjeriti. Uistinu ga volim; volim s njim spavati. ak ga i ne varam! Zato je onda eljela da ustane i ode bez rijei? Ne bi je shvatio, poludio bi od bijesa; zapravo je bio obian ubojica. Lako je rei ubojica! One je noi bio u Lyonu... Je li mu zamjeravala to je sav posao ostavio njoj? Moda. Ipak se sloila s tim da se on te veeri ukloni; morala je ak uporno zahtijevati da ode... Mogao se usprotiviti i ostati!

je bio gladan, Corinne nimalo. Posao ide sjajno izjavi Sylvain da promijeni temu, Sve e moje kreacije kupiti Nijemci, namjetaj, pribor, sve... To bolje! Zlobna si doda on malo zaueno. Da, zavidim ti to se neim bavi, neim to te veseli,

Promatrala ga je kako pohlepno jede stek; bio je odvratno, upravo ivotinjski zdrav. Ako posumnjaju, moe rei da nita nije znao, da sam ja jedini i pravi krivac... da, izvukao bi se. Osobito s dobrim odvjetnikom...

kojeg sada, mojom zaslugom, ima ime platiti!

Ti si nekamo odlutala nagnuvi se prema Corinne. ree Sylvain

Brzo je poljubi u obraz. To ju je ganulo jer je znala da nije trpio javne izljeve.
Da prizna izbezumjela. ona sasvim 'sam se

Njemu za ljubav pojede zalogaj mesa. to planira za poslijepodne? Kupovanje, kino...

Nemoj da ode bez mene gledati novog Bellocchija ree prijetei umiljato.

Dva sata poslije gledala je taj film i uveer mu je to rekla. Ali, molio sam te da ne gleda film bez mene ree Sylvain, vie iznenaeno nego ljutito.
Ba sam zato ila odgovori ona iskreno.

On u udu zaklima glavom;

put te zaista...

Koji

Corinne umjesto njega zavri reenicu:

... ne razumijem! Dragi, ako te to moe umiriti, mogu ti rei da ni ja samu sebe vie ne razumijem!

***
Kad bi god za etnje, na ulici ili u metrou zamijetila kojeg ovjeka u vjetrovci, Corinne bi se stresla. Imam privienja... Prolazili su dani, tjedni, a lane uzbune dolazile su jedna za drugom, dok Corinne konano nije prestala paziti na prolaznike, sa ili bez vjetrovke, ali zato nije postala

vedrijom. Ljetni su praznici bili daleko... pa da su ve ovdje, Corinne se ipak bojala da joj vjenanje nee mnogo promijeniti ivot. Istina, ivjeli bi u istom stanu, ali dane bi provodili daleko jedno od drugog, ba kao i danas. Na alost, ja nisam od onih ena to slau bukete cvijea i jelovnike... Niti od onih to vole salone visoke mode i kozmetike. Takve je triarije nisu nikada privlaile. Ii u iz jednog kina u drugo... Moda u piti kao Helene, natrpa vat u se poslasticama... Ali Corinne nije voljela ni piti ni jesti. Mogla bih imati dijete... Da, mogla je, ali uope nije eljela dijete. Sylvain je elio jedno i nekoliko puta je to spomenuo. Ha! Ako ba bude htio.., Izdrat u devet mjeseci. Onda u uzeti dadilju. Corinne se plaila sasvim male djece i gotovo je prema njima osjeala gaenje. Nikada njenost. Dakle, to joj je jo preostalo da ispuni prazninu koju e sve tee podnositi? Ljubavnik? Ljubavnici? Ljubavnici i komplikacije. Jedanput umalo to nije prevarila Sylvaina. Nekoliko dana poslije blagdana, Corinne je srela u prolazu Ivido Pascala SatatDidiera, glumca s kojim je snimala

pijunski film u Casablanci, prije dvije godine. ena mu je bila uasno ljubomorna pa je bila nazona pri snimanju ljubavnih prizora i grickala nokte; ljubavnih prizora to ih je Saint-Didier elio Corinne je to znala nastaviti daleko od kamere.
Corinne, draga!

Jedna joj je kolegica, lukavija od ostalih, dobacila: Bogami, dobro si se uhvatila! Ali, reklo bi se da se prilino dosauje? Da, malo.
E pa, ja, da je meni takvo prstenje kao tvoje...

Jo su je katkad pozivali:
Corinne Chardin?. Ovdje Jose Levy, imam neto za vas, jednu dramsku ulogu za travanj...

Odmah joj je rekao, bez uvoda, a oi su mu pri tom blistale:

Rastajem se, Jacqueline me je ostavila!

Odmah je prekidala:
Definitivno sam napustila posao... ljubazno od vas to ste me se sjetili. ali

Aluzija je bila jasna. Corinne e malo oklijevala, a onda, ne... Ali sada ja nisam slobodna. On se nasmijeio:
ekat u onda dok ne bude slobodna. Nas dvoje moramo zavriti zajedno...

Opaljen od sunca, srdaan, snaan, ostavio je Corinne. Uzdahnula je... ali se naglo pribrala ugledavi nekog etrdesetogodinjaka u vjetrovci. Smjesta je zaboravila na SaintDidiera. Odlazei katkad u kavane, koje joj je valjalo izbjegavati, Corinne je sretala bive partnere. astila ih je piem i sendviima... Zene su se divile njezinoj eleganciji, isprobavale njezine ogrlice, kaput... Dobro ti je upalilo, zar ne! Ba ima sree; nema vie trke za ugovorima! Kad ih je pitala to rade, priale su opirno, mijeale stvarno s izmiljenim i Corinne bi tada postala zavidna i nervozna.

Poslije takvih poziva bila je uvijek malo utuena. Da bi se oporavila, vraala se u prolost. Sjeti se s kakvim si se problemima borila dok nisi srela Sylvaina... novane neprilike, bijedne uloge koje su ti nudili, moljakanje uloga od nadutih reisera... Sjeti se da si gotovo morala traiti posla na Pigallu; sjeti se poniavajuih suza i bijesa kad bi vidjela da radije uzimaju mlau glumicu ili koju s
preporukom... A onda Sylvain. Strastvena ljubav. Preuzimam svu brigu o tebi, ali mora sve napustiti, rekao je smijui se. Kakvo olakanje. Kakva srea... Ali, Sylvain nije bio slobodan; Sylvain je imao mnogo, mnogo manje novaca od svoje ene. Oajavanje. Zloin.

Da, ali tko kae da nisam napustila karijeru ba kad mi se srea mogla nasmijati? Slava je tako hirovita, moe doi tako neoekivano. Dovoljan je samo dobro pogoen lik, mala scena da se ponovo osvoji publika, producenti, da vas nanovo otkriju...

Povratak Corinne Chardin, mogao bi se pojaviti naslov u novinama. Ima slavnih primjera... Jo mi nije ni trideset pet godina, u punoj sam formi... Kad bi u kinu prepoznala kojeg glumca, nije se mogla suzdrati da za vrijeme projekcije ne apne Sylvainu: Igrala sam s njim u filmu Posljednjih etvrt sata, ili On mi je bio brat u filmu Eva, Simon i ja, iako je znala da su ga takve informacije do krajnosti razdraivale. Poeo bi duboko disati... u takvim ga je trenucima mrzila. Jo je gore bilo kad su gledali televiziju jer se ona nije mogla svladati da ne povie: Josserand, to je Josserand! Sjeam se jedne veeri kad smo bili na turneji u Montagrisu...
Samo se glumci mogu smijati anegdotama iz kazalinog ivota. Sylvainu je to bilo neto sasvim tue.

jedno drugome. Vrlo dobro, kao uvijek. Seksualno sam sasvim zadovoljna, ali... Postojao je jedan ali. Bilo ih je ak i
vie. Jednog je poslijepodneva, vraajui se od frizera, Corinne ugledala ispred svoje kue policijska kola i s obje strane ulaza agente.

Trae mene!, pomisli ona protrnuvi. Stisnula je zube i nastavila svojim putom.
Vi ovdje stanujete? upita jedan agent.

Volim ga, govorila je sebi. Da, volim ga... ali bih ga voljela jo mnogo vie kad bi mi dopustio da glumim... Nikad ne bih pristao da se oenim glumicom; enom koju mogu grliti svi mukarci... Govori kao buruj!
Ta ja i jesam buruj odgovorio je.

Na ulazu pojavi se nadstojnica i ne dopusti joj da odgovori: Pazite, gospoice Chardin, u kui su provalnici... Corinne osjeti olakanje. Poe liftom do osmog, posljednjeg kata. Izlazei, ugleda mladia stisnutog uza zid, uplaena lica. Dugaka kosa, bubuljiavo lice, sedamnaest ili osamnaest godina. Ne boj se ree mu ona. Otvori vrata stana i da mu znak da poe za njom. Djeak poslua. Odvede ga na terasu. Ovuda, moe se izvui... Djeak se bez rijei uspne na krov i
iezne. Corinne je bila zadovoljna. Napokon, mi smo na istoj strani, oboje smo izvan zakona! Dakako. Sylvainu nije nita rekla. joj je ostavljao novac u pretincu pisaeg stola pazei da uvijek bude pun. Prevrui gomilu novanica od kojih se pretinac jedva mogao otvoriti, Corinne je s gorinom razmiljala Evo zato sam ubila Helene... da bih u svom stolu nala novac kojim sve mogu kupiti. Sve osim onog to najvie elim. Kad bih mogla poeti iz poetka...

Sylvain

Ne moe se oeniti glumicom, a moe zloinkom. Ta joj je reenica bila na vrhu jezika... ali ju je preutjela a onda su se predavali

***
je zavrio svoju komediju s jednakim oduevljenjem, s jednakom lakoom kojom ju je i zapoeo. Naslov se nametnuo sam po sebi: Halo, umirem! Kratak, zagonetan, privlaan naslov.

... Pod uvjetom, dakako, da se sve od A do 2 preradi!

Nicolas

Bez oklijevanja rtvovao je svoju mravu uteevinu i dao pretipkati i

apirografirati tekst. Dvadeset primjeraka za sedamsto pedeset franaka. Jedan je odmah ostavio u Autorskoj agenciji da bi se osigurao od krae i plagijata. ,

Nainio je popis parikih kazalita koja su mogla biti zainteresirana za kriminalistiku komediju i poslao je po jedan primjerak direktorima. ekao je i prvi je put u svom ivotu vjerovao. Blaise Montel, direktor kazalita Montparno prvi mu je rekao svoje miljenje. Bio je to ovjek ezdesetih godina, jo svje, ali osrednje inteligencije. Kao glumac nije uspio, kao pisac jo manje i stoga je trpio. Govorio je glasno, uz pretjerane grimase, a jadne igre rijeima zavravao je podrugljivim smijehom Primio je Nicolasa u uredu obloenom tamnocrvenim tapetama i irokom je gestom pokazao naslonja posjetitelju, izlaui pri tom dva reda divnih umjetnih zubi.
Dragi prijatelju, odmah vam kaem: bravo! Ima tu i Blaise Montel upre prstom u Nicolasovu brouru) grae za sjajnu predstavu...

Nicolasov se smijeak pretvori u grimasu, ali, Montel se pretvarao da to ne primjeuje. Ukratko: zaplet je izvrstan, originalan... ali obrada, dijalog, ne! Odmah se vidi da ste poetnik. Posebno nedostaje daak humora koji bi se provlaio kroz na j nevjerojatni je situacije. Publika, koja se smije, ne razmilja. to se tie kritiara, njihovim se tekstovima moe obrisati stranjica! zavri Blaise Montel. Kanite li vi ili ne postaviti komediju? upita Nicolas kojeg je direktorova govorljivost ostavila sasvim hladnim. Svakako... ali ne u ovakvu obliku. To znai?
... Da ga treba, preraditi. U suradnji. Ja imam mnogo iskustva u kazalinim stvarima, s ttm ete se sloiti...

Kimne glavom kao da sam sebe eli uvjeriti i izusti:

Oekivao je potvrdu koje nije bilo. Ja sam napisao dvanaestak komedija koje su imale uspjeha... . Ukratko, vi predlaete?... presijee Nicolas. Ja u sve preraditi i naravno data vama da.... A kako emo potpisati? Blaise Montel je gledao u strop kao da tamo trai najbolju formulu i odgovori kao da malo poputa: Halo, umirem! lo naslov, treba ga mijenjati komad je

napisao Blaise Montel prema Nicolasu... Nicolasu kako? nastavi namrgoeno prevrui brouru.
Vignault odgovori suho Nicolas. A za autorstvo? 50-50?

Blaise Montel se nasmije blago: Rekao sam vam da u sve fenova napisati. Ja 60, vi 40. Hvala.
Nema na emu... ali... vi odlazite? upita direktor vidjevi da je Nicolas ustao.

Tako je. Ali moramo potpisati nekakav ugovor. To ne dolazi u obzir. Kako? Zar mi se niste zahvalili? Va je prijedlog dokaz da je moj komad dobar. Plasirat u ga bez tekoa. Drugdje. Blaise se opet nasmije, bez ljutnje: Mogue... ali pod kojim uvjetima! Poalit ete to se niste sa mnom nagodili.
Preuzimam rizik izjavi Nicolas. Vrlo je ljubazno' od vas to ste me primili.

tekst s pismom, a od ostalih nije bilo odgovora. Ipak ne mogu pristati da netko drugi potpie moje djelo... Poeo je oajavati, kad mu jedno pismo vrati nadu; potpisala ga je Emonde Grevy-Leblond, direktorica kazalita Nova komedija. Bila bih vam vrlo zahvalna kada biste mogli doi u kazalite n srijedu, 7. oujka u 15 sati kako bismo razgovarali o vaoj komediji s naslovom; Halo, umirem! U srijedu, 7. oujka u 15 sati, u uredu-salonu u koji jo nije prodrla svjetlost dana, Nicolas se zatekao oi u oi s Edmonde GrevyLeblond koja je svoje godine i bore skrivala gustom koprenom to se sputala sa irokog crnog eira. Pasja ogrlica okovana dijamantima stezala je podbradak, a ruke, vjerojatno pjegave, pokrivale su crne rukavice. Teki, opojni miris irio se iz cijele osobe i guio Nicolasa. Moja prva rije je: arobno! Bez ograda doda ona pjevuckavim glasom dok je drala ruku na rukopisu. Ve godinama nisam proitala neto tako avolsko, tako podmuklo. Mislim, takoer, da je moje kazalite, koje

Zgrabi rukopis, pozdravi direktora i krene prema vratima. Prije nego to je prekoraio prag, Okrene se i dobaci: Upozoravam vas da je jedan primjerak i u Autorskoj agenciji.
Glupan! odgovori njeno Blaise Montel.

Nakon petnaest dana Nicolas je poalio to je odbio prijedlog Blaisea Montela. u meuvremenu, tri su mu direktora kazalita vratila

nije ni premaleno ni preveliko, idealno za takvu vrstu predstava. A sad mi recite imate li producenta? Producenta? ponovi Nicolas zaueno. Da, financijera ree Edmonde Grevy-Leblond. Ne, nemam...
To je nezgodno.

To je prilino!
Da i ne!

Edmonde je s neodreenim pogledom razmiljala nekoliko sekundi prije nego to je gotovo vulgarno izustila: Treba nam lova! Brzo se ispravi: Lova, oboavam taj izraz... tako se zove komedija koja je ila tri godine... ali to je bilo davno! Dakle tako, vi ne... Ne, ne, ja nikad ne financiram, nemam novaca, prizna Edmonde, gladei svoje dijamante. Iznajmljujem dvoranu. Zli jezici govore o kazalitu-garai, ali pustimo ih! Ukratko, dragi gospodine, im naete financijera, ja sam va ovjek, ako se mogu tako izraziti! Ja u se s moje strane sasvim prirodno dati u potragu za tom sve rjeom divljai. Koliko je potrebno za poetak? upita Nicolas.
Koliko? Da vidimo... est lica, dva dekora, tehnika, reklama...

Ona ustane dajui tako naslutiti da susret smatra zavrenim. Nicolas uini isto i stisne ruku koju mu je pruila. Imate mnogo talenta, a ja se u to razumijem... Vie bih volio imati mnogo novaca odgovori Nicolas. Ne, ne, nikako, talent je mnogo rjei, vjerujte! Zadrat u va tekst. Razgovarat emo telefonom. Nemam telefona ree Nicolas. Ah! Ali imate adresu...
Pie na drugoj stranici broure.

Do skorog vienja, dragi gospodine Vignon.

Vignault ree Nicolas.

4
Dvadeset milijuna starih franaka... Nicolas je uzalud razmiljao. Nije bilo trideset naina da se doe do svote, nego samo jedan: iznuditi je od Sylvaina Fourniera i Corinne Chardin. Odluio se nakon posljednjeg negativnog odgovora to ga je primio od kazalita Piopus. Odluio se na ucjenu. Valjalo ju je samo ostvariti Nicolas nije mogao zamisliti sebe nasuprot Foumieru. Jednog dana ste mi rekli da vam se mogu obratiti ako budem imao

Ispisala je nekoliko brojki na papiru. Dvadeset milijuna. Starih, naravno zakljui ona.

neprilika... Ne, nije mogao, i to ga se neugodno doimalo. Ako pak bolje razmislimo, nije rije o ucjeni... Traim od njega samo da me financira; ako komad bude uspio, zaradit e i on. Ne pokuavam ga prevariti, predlaem mu unosan posao!
E pa, stari moj, krenimo, ugovorimo s njim sastanak dobaci on izazovno svom dvojniku u zrcalu.

Slijedee sekunde smatrao se podlacem. Ali ega se plaim? On e zadrhtati, on je krivac. Strah i oprez navodili su ga da
najprije napadne Corinne. Jer je ona ena? Jer je glumica?

Ona e me bolje razumjeti: bit e moj ambasador kod Fourniera. U maloj kavani u Ulici des Acacias,
konobar ga je pozdravio kao starog gosta. Nicolas se bio smjestio na istroenoj, koom obloenoj klupi, pokraj prozora, drei na oku zgradu u kojoj je stanovala Corinne Chardin. desetak godina, odrat u konferenciju za novinstvo u kavani... Ovdje je, gospodo, roeno moje prvo djelo! U bljetavom svjetlu fleeva astit e novinare i vlasnika ampanjcem, a ovaj e dopisnicima radiotelevizije izjaviti: Da, da, dobro ga se sjeam... uvijek je sjedio u istom uglu, povuen... neprestano je neto pisao, a ja sam vie puta morao umirivati suvie bune goste da mu ne bi smetali... Ja sam, kako bi se reklo, pomalo bi njegov suradnik, a da on to nije ni znao!

potiljku u konjski rep, a na uima kolutovi. Mrzim kolutove ree za se Nicolas izlazei iz kavane. Corinne ga je opazila. Na njezinu licu pojavio se izraz iznenaenja, onda straha. Nicolas je htio prijei ulicu i prii eni, ali ga je promet sprijeio. Kad je prolaz bio slobodan, ugleda je kako ulazi u taksi koji mu pred nosom umakne. Prvo je bio razoaran, a onda je sama sebe uvjerio da je imao sree. Morao bi se ee iznenada pojavljivati i to tako da pri tom ne otvara usta. Pokazati se, ostati nijem i nestati. Jednom rijeju: uznemirivati. Trebalo bi da ona prie meni kad izgubi ivce... Onda ja mogu
postavljati uvjete. to je mogla raditi Corinne Chardin? Ii u kupovinu, frizeru, u nekakav salon za aj... ode u kino Champs-Elysees, koje se specijaliziralo za reprize, da vidi Viscontijev film Sandra. U etiri sata poslije podne ponovo je vrebao u kavani i prvi je put pogledao na natpis: Zlatna zvijezda. Zlatna zvijezda... je li to znak? ega? je vremena da razmilja. Bio je nagraen dva sata poslije. Taksi se zaustavio pred brojem 27 i dok je Corinne Chardin plaala raun, Nicolas se postavio tako da ga je ona mogla zapaziti. ena je rairila oi kad ga je ugledala. Nicolas je pusti da ue u kuu, a onda je jo nekoliko minuta etao amo-tamo ispred kue nadajui se da glumiini prozori gledaju na Uldou des Acacias.

Za

Nicolas

Imao

Nicolas
na televiziji...

se smjekao, ve je vidio emisiju

Tog jutra Corinne Chardin nije se pojavila. Pojeo je sendvi i popio au piva. Oko dva sata, napokon se pojavila u dugom konom kaputu, s indijanskim alom oko vrata, kose skupljene nisko na

U osam uveer bio je u sjeditu SOS-Nade. Sutranji je dan bio sasvim isti kao i onaj prije njega.

Konobar Zlatne zvijezde pokuao je biti zloban: Vi ste se zaljubili u neku djevojku iz ovog kraja... Od vas se nita ne moe sakriti! A ne usuujete se da joj izjavite ljubav, a? Tono.
Pa da! tako sam i ja kad sam sreo Lucienne, svoju prvu enu... Moete zamisliti. nije uo priu dokraja; stao je pred staklena vrata. Corinne Chardin je oito oklijevala da poe ulicom. Ipak se odlui pogledavi lijevo i desno...

ponovno uspori korak i onda se naglo zaustavi na vrhovima prstiju.

Evo me ree enski glas iza njegovih lea.

Nicolas

Okrene se i nasmijei Corinne Chardin, koja se nije smijeila. Sto elite? Zato me ve danima pratite? Sto mislite? Nita ne mislim, samo bih htjela znati. Vjerujem da imamo zajednike interese.
Nemogue! ree ona ironino.

Nicolas se nije htio odmah pokazati.

Kakav tip! mrmljao je konobar kojem se ova igra svidjela.

Moram s vama razgovarati...

Nemam nikakve elje da vas sluam.

Corinne Chardin poe prema aveniji des Ternes. Nicolas ju je pratio i dva puta se uspio sakriti kad se okrenula. Trei put se nije ni pokuao sakriti i oboje su krenuli avenijom de Wagram. U jednom su trenutku zastali udaljeni jedno , od drugoga kojih dvadesetak metara. Ona je gledala njega a on nju. Mora da umire od straha, mislio je Nicolas. A moda i ne, na kraju krajeva... Ubila je enu, a za to valja imati hrabrosti i karaktera, u svakom sluaju! Iznenada, Corinne krene dalje prema Slavoluku pobjede. Nicolas za njom. Crveni signal, skupina mladia urlala je i mahala rukama i Nicolas izgubi Corinne u guvi. Pouri,

Po njenu pogledu zapazio je da je zabrinuta, prkosila je. Ako ne pristanete da s vama razgovaram nekoliko minuta, bit u prisiljen da vas stalno pratim kamo god budete ili... danas, sutra, uvijek. I doista u se iznenaditi ako se budete alili policiji... to s tim ima policija?
Upravo vas to pitam! odgovori Nicolas raspoloeno.

Ona se ugrize za donju usnu, oklijevala je.

Mislim, nadam se ak, da se sjeate usluge koju sam vam uinio prije est ili sedam mjeseci doda Nicolas. Ali vas uvjeravam da o tome nee biti rijei ako pristanete da sa mnom popijete kavu.

O emu e, dakle, biti rijei, vidjelo se pitanje u oima Corinne Chardin, ali je utjela. Idemo tamo? predloi Nicolas pokazujui najbliu kavanu.
Zato da_ne? odgovori glumica.

Udu i mirno se smjeste najmranijem uglu gotovo prazne prostorije. Corinne stavi na stol torbicu i rukavice. Ne sviaju mi se vai kolu-tovi ree Nicolas.
Zvali ste me ovamo da mi to kaete? odgovori zajedljivo Corinne.

Stigao je aj. Nicolas zamoli novine. Zadubi se u itanje FranceDimanehea, dok je Corinne itala prvi in.
aj se sasvim ohladio kad je ona okrenula posljednju stranicu rukopisa.

Nicolas ju je vrebao sa strane. To je sjajno izjavi ona vrlo uzbueno Zaista izvanredno.
Sigurno?

Nije se bojala. Gotovo se uope vie nije bojala. Nije ju plailo opipljivo. Bojala se neodreenog, mutnog, neobjanjivog. Nicolas je shvatio. aj s limunom zamoli ona konobara koji iskrsne iz tame.
Dva ispravi Nicolas.

Bio je zadovoljan, a ona je to osjeala.

Sva su lica zanimljiva... pa taj zajedljivi, amoralni kraj... divno! Kome ete ponuditi rukopis?

Nicolas
jadima.

u nekoliko rijei ispria o svojim

Iz depa vjetrovke izvue rukopis i prui ga eni.

to je to?

Ali, ve joj je naslov upao u oi.

Halo, umirem! proita ona zaprepateno.

Prelistala je rukopis: Je li to scenarij? Kazalini komad? Komad. Kriminalistiki. Vi ste pisac? Tako neto.
I vi mi elite ponuditi...

Nije dovrila, uvjerena da se vara. Traim od vas samo da proitate ree Nicolas. Sada? Sada.
Vi ste ludi?

On iskrivi usne to je znailo: moda jesam, a moda i nisam.

Halo, umirem! ponovi ona. Ima li ovdje uloga i za mene?

Nije se toga sjetio, pa se nasmije.

Dakako. Glavna uloga: Brigitte Lansac.

Nova komedija bi bila idealna ree Corinne. Da, ali moram nai novac... Koliko? Dvadeset milijuna. To je mnogo ree ona. Ona promijeni ton i namrti se: Ali, kako ste doli na takav zaplet? Zar vam se ini nevjerojatnim? Ne, ne. Oito vas je inspirirala smrt Helene Fournier... Priznajem. Znai, dakle, da traite od mene nekakvu vrstu pristanka? Recimo, i to... Ne vidim to bi vas moglo sprijeiti da postavite svoj komad... Napokon, novine uope nisu spominjale da je nazvala SOS-Nadu... Ni ja ni g. Fournier ne moemo vas dakle tuiti...
Nisam se toliko toga bojao ree Nicolas.

Corinne nanovo prelista rukopis koji nije isputala iz ruku i uzdahne: Ne znam to bih dala za ulogu Brigitte Lansac...
Dvadeset milijuna? izusti Nicolas.

Ona se nasmije: Nemam ih.

Vi, ne! ree on.

Ona zauti. On poeka pa onda doda: im osiguram novac, glavnu ulogu mogu dati vama. To je sigurno. Ali, nije mogue promrmlja ona.
Na to mislite? Na novac ili da ne moete odigrati takvu ulogu?

G. Fournier mrzi kazalite i sve to je s njim u vezi odgovori Corinne. Mislite, dakle, da nee pristati da ga financira... Sigurno! Ali ako ga ja... recimo, mogu prisiliti? Mislite da moete? upita ona gotovo pohlepno.
Mislim da bih mogao.

Corinne se uvrijedi i ivo usprotivi: to? Pa ovo je za mene pisano! To sam ja!
Da, posebno sam vas dotjerivao prihvati Nicolas.

On kimne glavom kao da je eli uvjeriti da uistinu tako misli. U tom sluaju, naravno... Ali pazite, on e moda dati novac, ali ne za ovaj komad! Za ovaj zacijelo ne! On ga ne mora ni proitati! A nee nikada pomisliti da sam napisao neto o njemu, o njegovoj eni i ljubavnici!
Sve je to suludo! ree Corinne nevidljivom sugovorniku.

Ona se umiri: Ali, bilo bi neukusno igrati na sceni ulogu koju sam mogla odigrati u ivotu...
Tko mi, napokon, moe rei da je niste uistinu i odigrali?

Pogled joj Nicolasu:

se

ponovo

vrati

Pazite i na naslov... Nemojte mu rei naslov. Proziran je!

Nije se naljutila. Ne. Kao da se naglo opustila.

Kako se usuujete zapone ona...

To je upozorenje bilo dokaz da je Corinne bila uz Nicolasa, ali je ipak trebalo da to uje od nje. Vi ste uz mene, zar ne?
Kako da ne budem?

Nije na meni da sudim presijee brzo Nicolas. Mene zanima samo ono to sam napisao. Pitanje je samo da li e to zanimati i g. Fourniera! O tome saim zapravo htio s vama razgovarati. to vi mislite?

Ne vjerujem... ali ipak bih elio da iz toga izvuete nekakvo zadovoljstvo...

... Ili nekakvu prednost! Dat ete mi ulogu Brigitte Lansac. Drim vas za rije?

Imate je.
Onda u redu.

Iznenada se zamisli i nastavi:

 pretpostavimo da e komad dobiti financijera i da e se prikazivati, ne bojite li se... Da emo imati neprilika? Zato? To je djelo mate. Tko moe dokazati suprotno... osim mene, naravno! A vama je jasno da meni nije u interesu da otkrijem odreene pojedinosti... Ipak... policija? Prikazujete je u pomalo neobinom svjetlu.. Ne vjerujem da e ih smetati; mnogo je gore prikazuju u filmovima. U svakom sluaju trait u odobrenje. Molim? Da. poi u istraitelju Delmasu i izloiti mu svoje planove. Nicolas zastane i nasmijei se: Eto kako mijeam stvarnost i matu! Naravno razgovarat u s istraiteljem Mingaudom koji je ispitivao okolnosti u vezi sa smru gospoe Fournier.
Vi ste puni sebe! ree Corinne.

Moete raunati na mene ako ga treba uznemiriti; ja sam, uostalom, ve poela. Ali, vi nemojte nita uiniti za pet ili est dana... i nikako mu nemojte rei da u ja glumiti u komadu! U redu, ali u jednom trenutku morat emo...
Sve u svoje vrijeme, mladiu!

Zamoli komad papira i izvadi iz svoje torbice naliv-pero. elite neto napisati? ree Nicolas.
Ovo je za vas. Hou da potpiete angaman.

On pristane. Pariz, 17. oujka.

Draga gospoice Chardin, S velikim zadovoljstvom potvrujem da sam vas odabrao za ulogu Brigitte Lansac u Halo, umirem! Bez vaeg sudjelovanja komad se ne moe prikazati...

Divila mu se. I to mu je godilo. Znao je, meutim, da bi naao tisuu razloga

protiv toga da pokua dobiti pristanak istraitelja Mingauda, samo da mu je to sat ranije tkogod predloio. Ii u. To je jedini nain da radim u miru!

Trenutak kasnije, Corinne stavi pismo u torbicu i zapie Nicolasovu adresu: Brzojavom u vas obavijestiti kada moete nazvati Sylvaina. Sada idemo. Jo neto: voljela bih znati to ste otkrili... mislim, sa ime ete izvriti pritisak na Sylvaina...
Na njega i na vas ree Nicolas blago.

ivnuo je na pomisao da je Corinne Chardin uz njega. Bio je pripravan za susret sa Sylvai-nom Fournierom. Morate pripremiti g. Fourniera za moj posjet ree on.

Ona se smjesta predomisli:

Ne, ne, nemojte mi nita govoriti, to je glupo.

Rukovali su se i rastali. Prijatelji? upita ona. Prijatelji ponovi Nicolas. Zao joj je bilo to mu mora vratiti rukopis.

Istraitelj Mingaud nalikovao je na dijete kojem prvi put priaju Crvenkapicu. Sav se uivio u peripetije Halo, umirem! to mu ih je znalaki razlagao Nicolas drei ga u neizvjesnosti i naglaavajui kretnjom ruke svaki obrat. Suprotno oekivanju, Nicolas nije imao nikakvih tekoa da doe do istraitelja. im je uao u Quai des Orfevres, ispunio je komad papira (Ime i prezime: Nicolas Vignault, SOS-Nada. Razlog posjeta: osobni)' i onda su ga pustili do policajca koji ga se odmah sjetio. Kako ste, gospodine spasioe? Napisao sam tekst to je pomalo inspiriran dramom u koju sam bio umijean, prole godine... a kako u njemu ima jedan policajac, istraitelj... Ja? Ja? usklikne Mingaud oito oduevljen. Da i ne... Taj je istraitelj nekako drukiji... Nije valjda homoseksualac? upita uznemireno Mingaud. Nikako, ba naprotiv! Ali, recimo, da mu je moral ud,an i da mu je djelatnost protuzakonita! elio bih dakle znati ne izlaem li se nekim neprilikama to prikazujem takav lik... Zabrani, na primjer...
Onda mi sve ispriajte ree tada Mingaud i zatim podigne slualicu na telefonu. Neka me

nitko ne uznemirava ni pod kakvom izlikom; preuzmite sve veze naredi on.

Nanovo se obrati Nicolasu:

elim se jedanput i ja zabaviti! Toliko sam elio pisati... i moda jednog dana... ali, gospodine Vignault, ja vas sluam.

Nicolas pone priati. Doao je do posljednjeg ina. Brigitte Lansac, glumica, eli dakle samo jedno: unititi svog biveg partnera Antoinea koji je ucjenjuje. Antoine je upravo utvrdio cijenu svoje utnje: pedeset milijuna. Boga mu! izusti Mingaud impresioniran svotom. Brigitte, dakle, trai od svog ljubavnika, Daniela, antikvara, da joj pribavi novac, i zakazuje sastanak Antoineu usred noi kod svoje kue. Sjeate se da stanuje na periferiji u jednoj izoliranoj zgradi... Ona mu, dakako, namjerava postaviti zamku. Nabavila je dva pitolja... Samo! Jedan je njezin, a drugi je prije nekoliko godina kupio Daniel. Dakle, cilj joj je da ubije Antoinea svojim revolverom i da kasnije uvjeri policiju kako je bila odsutna, a on ju je doao okrasti... Kad ubije Antoinea, Brigitte e ispaliti metak iz drugog pitolja koji e se zaustaviti u zidu i oruje e staviti njemu u ruku, kao da ga je on donio sa sobom... Na policiji e rei: Antoine je mislio da sam pola na vikend, znao je da mi je

novac kod kue... Dakle, uvukao se u stan... kad me ugledao na vratima, uplaio se i ispalio... ali ja sam imala vie sree i ubila sam ga... Legitimna obrana, to stoji prihvati istraitelj. Ali slutim da nee sve ba tako proi... Naravno, Antoine je sumnjiav. On dolazi k Brigitte u dogovoreno vrijeme, ali naoruan... A zatim? Brigitte puca i promai... On uzvraa i pogodi je! Legitimna obrana, opet! Ali u dosta udnim okolnostima... Kako e se va junak izvui iz tog osinjaka? On zna da je Daniel Mercier o svemu obavijeten, zna da e ga prijaviti kao ubojicu Brigitte.. .Dolazi Julia, Antoineova zarunica, koja ga je pratila, ali je ostala u kolima. Ona mu savjetuje da nazove istraitelja Delmasa policajca to je istraivao smrt Elisabeth Mercier i da mu sve ispria. Sto on i uini. Istraitelj uzme kola i za nekoliko minuta stigne do njih. Doskora e priznati Antoineu kako je dugo sumnjao da su Brigitte i Daniel ubili Elisabeth, ali da nije imao nikakva dokaza... i pristane da pomogne mladom ovjeku.

Ma nije mogue? Uvjerava ga da e Brigittinu smrt prikazati kao samoubojstvo. Znala je da je raskrinkana i da sam ja samo ekao pravi trenutak da je uhapsim... bilo joj je milije da se ubije! Ali zato va istraitelj tako postupa? upita Mingaud vrpoljei se na stolcu. Nicolas se nasmijei prije nego to je udovoljio znatielji sugovornika: Da bi dobio pedeset milijuna! I onda odlazi s novcem... i s Julijom, koja je u meuvremenu postala njegovom ljubavnicom i suradnicom. Zastor! Sjajno! usklikne Mingaud razdragano. Kraj vas ne vrijea? Ta ne, to je komedija... U filmovima, kazalitu pa i na televiziji prikazuju nam ve godinama sumnjive, podmitljive policajce... dakle, jedan vie ili manje. Vai kolege nisu tako obzirni... tako savjesni kao vi... Dakle, po vaem sudu ne mogu doivjeti neugodnosti...
Nikakvih! Osim ako me ne budete pozvali na premijeru!

Nestrpljiv sam da se vidim na sceni. A tek ja odgovori Nicolas. Hoe li biti skoro?
To je pitanje.

 Nadam se da ete nai za istraitelja zgodnog ovjeka...

Idealno bi bilo da ga vi glumite!

Mingaud se nasmije:
Trebalo bi da vidite lice moje ene... i mojih efova! Odmah bi me otpustili!

Rastali su se sa eljama da predstava uspije. im je iziao. Nicolas se upita nije li bio neoprezan. Nee li se istraitelj Mingaud zamisliti i pronai slinost izmeu Halo, umirem! i sluaja Fournier pa nanovo otvoriti dosje.
Zabrinutost je bila prolazna Samo jedna osoba ima dokaz da je samoubojstvo Helene Fournier zapravo zloin. A ta osoba, to sam ja; dakle...

Ako ga sutra ponovo vidim... a sigurna sam da hou, ne nam zaista eto u uiniti. Bolje bi bilo da se ne miem odavde, da se zavuem...
Nemoj dramatizirati odgovori Sylvain.

***
im je Sylvain uao u stan, Corinne se pouri da ga napadne:
Cijeli dan me je pratio! Sylvain odmah shvati na to

je mislila i namrti se: I nita ti nije rekao9 Ona slegne ramenima.

Ve bih ti rekla. Sto misli o tome?

Ona ga ironino prekine: Da! Ti u tome vidi neto umirujue?.. ... to nije obavijestio policiju. Vjerojatno sluti da je zloin, ali nema dokaza. Pokuava nas zastraiti, tebe. Pitam se ne bi li bilo bolje da mi obavijestimo policiju... Ja u! izjavi Corinne i potri do telefona. Sylvain skoi za njom i istrgne joj slualicu: Ti si luda! Zato? Tako bismo ostavili dojam da smo nevini... Ne zaboravi da nismo! Ali ti si sam predloio...
U redu, ali treba ipak prije razmisliti.

Corinne doda ivahno:

I ne govori mi vie o sluajnosti!

Naoigled se raspada, Domislila je istodobno zadovoljna i postiena, vidjevi kako se Sylvainovo lice izduilo.
Poludjet u, razumije? nastavi ona maui rukama.

Sklopljenih oiju, ona uzdahne kao da je ivano iscrpljena, onda ode u blagovaonicu koja je u minijaturi bila tona kopija kavane iz 1900. Corinne je veerala prije nego to je doao Sylvain; zato da
njezin ljubavnik pomisli kako je od straha izgubila apetit. Ba sam odvratna!, pomisli ona zabavljajui se.

Corinne je briljivo razbaruila kosu da bi pokazala koliko je jako uzbuena.

Sylvain doe za njom i nakon jednog trenutka opazi da je stol postavljen samo za jednu osobu.

 Ne mogu samo shvatiti zato se taj tip tek sada pojavio izjavi on to jest vie od est mjeseci poslije Helenine smrti...
Moda sporo misli?

To se i ona pitala. Je li Nicolas Vignault ekao da zavri komad? Ti ne jede? upita iznenada Sylvain. Ja da jedem? Ve dva dana ne mogu ni pomisliti na jelo! odgovori Corinne.
Sylvain je naravno pojeo, ali je mnogo puio to je bio znak velike zabrinutosti. Corinne se saali. ali se opet trgne: Neka mu bude... napokon, tko je ubio Helene, on ili ja?

nastojala uskladiti svoje dranje s njegovim. Dorukovali su bez rijei. Sylvain se zatvorio u kupaonicu i dugo ostao pod tuem. Obrijan, odjeven u smei prugasti samt, Sylvain je izgledao bolje.
A ako mi pozvoni na vrata? upita ona.

Poslije ju je poljubio u spavaoj sobi i htio voditi ljubav, ali ga je elja izdala. Bio je gol nije se ispruio ve spustio na nju, znojan, kao poraen. Pogladila ga je po kosi. To mi se jo nije dogodilo mrmljao je on.
Ima... imamo ispriku ree ona u jednom dahu.

Sylvain smjesta izgubi prividan mir, koji mu je davala elegancija i panja koju je posvetio svom izgledu. Odmah mi telefoniraj. Taj je tip moda luak, kakav manijak... Nisam dobio takav dojam kad smo se sreli u Quai des Orfevres. Siguran sam da je to nekakav bijednik koji eli od nas izvui novac... Slaem se, ali se vraam tvom pitanju: zato sada, zato est mjeseci nakon Helenine smrti?
To nam samo on moe rei... i onda!

Spazi da drhe i navue pokriva. A ako je zaista neto otkrio? ree naglo Sylvain.
Pitam se to... i kako? Ne, ja mislim kao i ti da on sumnja, ali nema dokaza, ne moe ga imati.

Poslije jednog pazi na sebe i brzog poljupca, Sylvain ostavi Corinne. Nikakva traga Nicolasu Vignaultu u Ulici des Acacias, brzo
se uvjerio. Zato se taj tip uhvatio samo za Corinne?

Ona je brzo zaspala razmiljajui o haljinama koje e nositi u komadu. Sylvain se prevrtao i u tri sata ustao da popije tabletu za spavanje. Runi snovi su ga muili do jutra i ustao je s glavom osuenika na smrt. Svjea i raspoloena, Corinne je s naporom

Sylvain ue u mercedes i krene prema Champs-Elysees. On koji je tako dobro vozio i time se ponosio, bio je tako rastresen za volanom da je gotovo udario u jedan DS 19 to se zaustavio na crveni signal. Ostavio je kola na parkiralitu i uputio se pjeice u ured.

 Sef danas nije raspoloen! odmah su opazile tajnice.

Sjedei za pisaim stolom, Sylvain je morao sebi priznati da se boji. Onih dana poslije Helenine smrti strepio je, ali kada je vidio da ni policija niti Helenina rodbina ne sumnjaju u samoubojstvo njegove ene, poeo je pomalo zaboravljati na zloin u kojem, uostalom, nije izravno sudjelovao. A sada, eto, ve dva dana strah ga je ponovo obuzeo poput bolesti. Ako me uhapse, ako me osude? Zamiljao je sebe u lisiinama, iza reetaka, u eliji, na sudu... i moda giljotina? Dolo mu je da povraa.
Zlo mi je! dobaci on Cecili, svojoj tajnici, iznenaenoj to joj je ef mrzovoljan i utuen.

Bili su mladi, dinamini, natucali su engleski koji je Cecile nastojala prevesti to je bolje mogla. Ali usred razgovora, ponovo obuzet munim mislima, Sylvain otpravi posjetitelje. Cecile se zaudi:
Zato ih putate da ekaju na odgovor? Oni pristaju na sve vae uvjete...

Sylvain nije. sluao; okretao je brojke na telefonu. Ostavite me samog naredi on. Corinne? upita nekoliko sekundi kasnije. Ja sam... to ima novo? Nita, nisam uope provirila iz stana odgovori Corinne s druge strane ice. Ne usuujem se ni pogledati na ulicu... to planira?
Nita, u krevetu sam izjavi ona sumorno.

Plava, dobro graena, s pundom koja joj je isticala labui vrat, Cecile ne bi mogla poeljeti nita bolje nego da mu se baci u naruje, makar samo na sat-dva, ali Sylvain nije imao nita od Don Juana, Volio je biti dopadljiv i to ga je zadovoljavalo. Osim toga, bio je zaljubljen u Corinne. Mora da ni njoj nije do ale, ree za se, mislei na svoju ljubavnicu.
G. Fournier, doli su veani...

I oarana to je u krevetu, ali to nije rekla. Za dva sata e na televiziji biti ameriki film iz tridesetih godina, a Corinne je od toga napravila pravu sveanost. Ali za Sylvaina je glumila da je klonula.
Nazvat u te kasnije obea Sylvain. Mislim na tebe.

Nadam se da to nee biti

vrijeme projekcije! pomisli Corinne.

za

Jadna Corinne! ree za se Sylvain u istom trenutku s uzdahom.

G. Fournier...

.Do vraga vedski kupci! Ali ako promislimo, ivjeli vedski kupci. Moda e mi pomoi da se oslobodim straha?

Bila je to Cecile. Nije uo kad je pokucala.

Da?

Trai vas jedan gospodin, kae da je vrlo vano.

 Ne, ne, raspoloen.

nitko;

nisam

da vam se obratim ako budem imao neprilika...

To nisu bile prazne rijeci; drim obeanje odgovori Sylvain. to vas mui...

Uporan je. Posebno je istakao da vam kaem njegovo ime: g. Nicolas Vignault.

Zapanjen, kao da je grom u njega udario, Sylvain pokrije lice rukama i protrlja oi vrcima prstiju, kao da ga
je jako zaboljela glava. Ako ga ne primim, dolazit e deset puta, sto puta da gnjavi... Moe izazvati sablazan...

Hoe lovu, klipane, priznaj!, mislio je.

Namjeravam vam predloiti posao zapoe Nicolas Vignault.

Sylvain podigne glavu, spusti ruke:

G. Vignault?

Hinio je da se pokuava sjetiti:

Ah ,da! Uvedite ga i pripazite da nas nitko ne smeta.

Ti to zove poslom! Sylvain je pokuavao brzo misliti, ali je pratio sve to je rekao Vignault koji je govorio sporo. Dat u ti rado... ali u razumnim granicama. Moram mu pokazati da ne bi bilo pametno traiti suvie...
Napisao sam komediju priao je Vignault! est lica i dva dekora...

5
Kad je ugledao smeurano lice svog sugovornika i uasne zelene arape to su se nazirale izmeu istroenih cipela i ruba traperica, Sylvainu se vrati samopouzdanje. Takav ovjek ne moe biti, uistinu, opasan. Nastojao je to je vie mogao da ostavi to snaniji dojam, prijetei: dojam mladog elegantnog efa, efikasnog, nasmijanog, ali neumoljivog, naviknutog da probleme rjeava brzo i dobro. to mogu uiniti za vas, g. Vignault? upita on i stavi na stol kutiju cigareta koje posjetitelj i ne pogleda. Eto! Vi ste bili tako ljubazni pa ste mi prije nekoliko mjeseci rekli

Pisac!, s prezirom pomisli Sylvain. Zacijelo bez imalo talenta... kako bi ga mogao imati s tim svojim stilom Saint-Germaindes-Pres iz pedesetih godina i svojom oerupanom glavom!
Gospoa Edmounde Grevy-Leblond, direktorica Nove komedije, postavila bi komad... pod uvjetom da ja naem novac. Sjetio sam se vas...

U normalnim okolnostima planuo bih i izbacio to piskaralo van... ali ovako... Moram priznati da sam vrlo nepovjerljiv prema kazalitu ree glasno Sylvain. , Shvaam vas. Ali gospoa Grevy-Leblond je oduevljena i vjeruje u uspjeh... ... Ali ipak ne eli financirati predstavu?
Ona samo iznajmljuje dvoranu.

Nije ni luda ta ena!, pomisli Sylvain. Kako da se iz ovog izvuem?

Sluajte, ja u proitati komad i onda, moda.

dragocjeni, ali to vam ne daje pravo...

Ja sam i sada za vas dragocjen presijee Nicolas.

Nicolas Vignault se nasmijei:

Niste me razumjeli, g. Fournier; treba mi novac va novac, odmah.

Tu smo! Ovaj klipan je neto otkrio...

Kako to mislite?

Sylvain se takoer nasmijei, ali kiselo. Oho! nije to samo tako!

Treba mi dvadeset milijuna starih franaka. Na ruke.

Nicolas slegne ramenima jer mu nije bilo do toga da pria neto to Fournier zna napamet Odlui da bude kratak.
Vi ste ubili svoju enu. a pomogla vam je Corinne Chardin.

Sylvain se uozbilji. Istiem da se radi o tom poslu. Vi ete postati producent i dobit ete prihod... ... Ako ga bude! dobaci suho Sylvain.
Naravno odgovori veselo Nicolas Vignault.

Ipak, obmanjiva! Kakva mata; ne udim se da piete!

emu ta usiljenost! odgovori Nicolas Vignault i najednom se uozbilji. Imam dokaz, i to odnedavno i zato se tek sada javljam. Posljednje upozorenje, ako doputate: nije rije o klasinoj ucjeni, nego, ponavljam, o poslu u kojem moete zaraditi mnogo novaca.

Dvadeset milijuna? Taj je tip bolestan...

Priznajem da nisam oekivao da e svota biti tako velika...

Lo poetak!, pomisli Nicolas. Ni ja doda Nicolas. Hou rei: kad sam to uo od gospoe Grevy-Leblond...
... Tada ste...

Jer vi zaista imate talenta? Tako mi se ini! Zakanjelo otkrie...

Za moj ukus i suvie zakanjelo prihvati Nicolas bez uvrede. Je li vam mnogo stalo da budete neugodni? Ako jest, nee mi biti teko da vam uzvratim istom mjerom!

Nicolas Vignault ga zaustavi pokretom ruke: Poslovi vam idu dobro; .ja sam se raspitao.
Ali izvui dvadeset milijuna, tako...

Budui da je Sylvain utio. Nicolas doda: Naravno, ako elite mogu vam rei kako sam vas raskrinkao.
Molim vas... to e me. zabaviti! u nekoliko rijei ispria kako je u Kinoteci gledao Odvojene sobe, kako je prepoznao dijalog to ga, je Corinne Chardin, na nesreu, ponovila u trenutku kad je imala sve razloge da izmisli vlastiti tekst.

Nicolas

Trebao sam odmah zaurlati; moje dranje je komino. Nikada u normalnim okolnostima ne bih tog prostaka sluao ni dvije minute... G. Vignault, vi ste meni a jednom vrlo tekom trenutku bili

Kakva glupaa, ta Corinne!, pomisli Sylvain. Ne ini mi se da je taj. dokaz tako vrst nadovee on povienim glasom.

 elite li da se o tome savjetujemo s istraiteljem Mimgaudom? predloi Nicolas. Sylvain je odahnuo. Nema vie tajne, sve je jasno... u pitanju je novac!. Neprijatelj je poloio karte... i to je bilo najsmjenije i najutjenije, neprijatelj nije nalikovao na gada, ve na potena ovjeka! Zato ste se zabavljali tim da pratite Corinne?
Nisam joj se usudio prii tvrdio je toboe Nicolas.

Majstor-ucjenjiva je stidljiv, to je bio vrhunac.

Dajte mi rije da je vie neete progoniti?

Nicolas je da bez ustezanja. Ponuditi joj ulogu, veliku ulogu, ne znai progoniti je! G. Vignault, pretpostavimo da prihvatim financiranje komada, i da taj komad ja vam to ne elim doivi neuspjeh, tko mi moe jamiti da neete traiti financiranje drugog... pa treeg? Ja!
Rado u povjerovati da ste iskreni, danas... iskreni jer ste jo puni nade... ali u sluaju neuspjeha?

Upravo kad je Nicolas otvorio usta da slae, Sylvain se umijea: Ne, nemojte mi nita rei. Dobit ete novac, Vignault, i raspolaite s njim kako vas je volja. Vi ete biti svoj vlastiti financijer, i veliki, jedini uivalac prihoda. Ne treba mi ni pare. Sve to od vas traim jest da ne govorite tko vam je dao novac i da u tom pothvatu moje ime ne dovodite u vezu s vaim. Ako predstava doivi sjajan uspjeh, poalit ete... Poalio sam ve toliko puta! elim, gospodine Vignault, samo jedno: zaboraviti smrt svoje ene... I, kad bi se va komad davao tri godine, i da ja moram svaki mjesec uzimati svoj dio, morao bih na to misliti. Osim toga, oprostite mi na grubosti, ne vjerujem u va talent.
Imate na to pravo.

Morate imati povjerenja u mene. Zamislite da doem za est mjeseci i vi odbijete pomo, to mogu uiniti? Prijaviti vas policiji? To bi znailo u isti mah priznati da sam vas ucjenjivao, A. iskreno, zatvor' me ne privlai, kao ni vas!
Kakav ste naslov dali vaem remek-djelu? upita Sylvain prezirnim tonom.

Sylvain je, dodue, elio zaboraviti Heleninu smrt, ali je jo vie elio izbrisati iz svog ivota Nicolasa Vignaulta. A onda, bila je tu i Corinne; tko zna ne bi li ona, da sazna za spoj FournierVignault, poeljela obnoviti svoju vezu sa sredinom koju Sylvain nije podnosio? Kad u dobiti novac? nastavi Nicolas Pretpostavljam da je bolje da mi date u gotovom nego ek... tako nee biti tragova...

 Pametno. Da vidimo... ni ovdje, ni kod vas... Nai emo se sutra... (Sylvain pogleda na kalendar)... sutra u 3 sata poslije podne u trgovini Matignon, na prvom katu.
U redu ree Nicolas ustajui. Do vienja.

raskopavajui kaput. Skine maramu, popravi kosu i ree pokazujui ui: Nisam stavila kolutove! Zato ste telefonirali?
Da bih saznala dokle e se jo prikazivati poetska predstava...

Hodao je bez urbe Ulicom Berri, zvidei, dok su prolaznici jurili u svim smjerovima. Da smjesta telefoniram mami Grevy-Leblond? Ne, ekat u do sutra. Uostalom, poi u s novcem ravno u kazalite... Ne! Prvo u ga staviti u banku i dat u joj ek, to e biti prirodnije... i ozbiljnije! Netko ga uhvati za ruku. Nije imao vremena da se iznenadi. Bila je to Corinne. Sada ja vas pratim! ree ona. Vrebam vas ve dobrih etvrt sata... Kako je bilo? to mislite? Dobro... ak vrlo dobro? Sutra u imati novac.
Velianstveno! Kad poinju pokusi?

I to su vam odgovorili? Sigurno jo dva ili tri tjedna. Znai da onda treba pritisnuti.
Ii u ve sutra.

Corinne uzme list papira iz svoje torbice: Napravila sam popis glumaca za ostale uloge...
Imam i ja svoj, ovdje! Nicolas dodirne elo. su strastveni razgovor o izboru glumaca i reiseru.

Zapoeli

***
Sutradan, u trgovini Matignon, kad je prolo tri sata, Nicolas je proivio nekoliko munih minuta dok nije shvatio da ga je Sylvain
Fournier pustio da eka. Priutit emo mu to zadovoljstvo... On se prisili da ne gleda na sat i da ne okree glavu prema stepenicama. Napola zatvori oi zamiljajui crvenoplavi plakat (boje Nove komedije) za Halo, umirem!, kriminalistiku komediju Nicolasa Vignaulta.

Nicolas se smijao i ona s njim. Osjeali su se kao istomiljenici. Da neto popijemo? predloi on.
Naravno; treba proslaviti! Nicolas je bio sretan to je

dola, siguran da ona shvaa njegovu radost, da u njoj sudjeluje. Uspjeh koji se ne moe s nekim podijeliti nije pravi uspjeh. Telefonirala sam u Novu komediju i predstavila se kao novinarka priala je Corinne

Treba mi dobra fotografija za program... Ah! da mi je vidjeti Georgiju kada primi pozivnicu za generalku! Udarac predmeta stavljenog na stol vrati ga u stvarnost. Prvo je ugledao plastinu putnu torbicu, dobro nabijenu, a iznad nje

Sylvainovo lice. Fournier ne prozbori ni rijei i odmah iezne. Nicolas stavi torbicu na klupu i poeka malo dok nije uspio otvoriti patentni zatvara. Novanice. Nove. Lijepo sloene. Ostavi neto sitnia pokraj alice i pokupi torbicu. Iziao je i uzeo taksi (prvi put u posljednje dvije godine) i odveze se do banke. Tamo sloi hrpu novanica na blagajni i ispuni tiskanicu.
Ovdje bi moralo biti dvadeset tisua novih franaka ree inovnici. Molim vas da provjerite...

izama. Tako je uasno trpei od uljeva po drugi put sreo Edmonde Grevy-Leblond i opet nevidljivu od debele koprene, opet namirisanu.
Dobre novosti, nadam se? upita ona pruajui mahinalno ruku na poljubac.

Oduevljeno joj stisne prste:

Naao sam osamnaest milijuna. Moemo krenuti.

Moda iznenaena, Nicolas

je

Edmonde

bila
je

ali nije to pokazala. Ve primijetila novi kaput i osjetila miris novca.

pomisli da je zautjela to ne vjeruje pa se potrudi da objasni.

Raun je bio toan. to da uini s uasnom plastinom torbicom (zacijelo kupljenom za ovu priliku na rasprodaji; smanjimo trokove!)? Nicolas je ostavi u koari za papir, to je stajala na raspolaganju klijentima banke Credit Parisien.
Drugim taksijem odveze se Choiseul, pred Novu komediju. u ulicu de

Predao sam neku straaru, kuu na selu. Uskoro ete moi kupiti dvorac odgovori ona. Jeste li razmiljali o podjeli? Ima jedna djevojka i posebno mi je stalo do toga da ona igra Brigitte, ve sam joj se obvezao doda Nicolas. Nesmotrenost! Koja?
Corinne Chardin.

Prvo je namislio baciti na pisai stol Edmonde Grevy-Leblond ek od sto osamdeset tisua franaka (ostavio je dvadeset tisua franaka za sebe): djetinjasto. Jednostavno e izjaviti direktorici kazalita da sam moe osigurati financiranje predstave. Malo razoaranje: gospoe Grevy-Leblond nije bilo i tajnica mu je savjetovala da se vrati za jedan sat. On to iskoristi pa ode kupiti kaput od svinjske koe, o kojem je godinama sanjao, i par

Iza koprene nije bilo osobite reakcije.

Zato ne? ree Edmonde. Treba vam veliko ime za Antoinea... i drugo za pajkana! i bilo neobino uti iz Edmondinih usta. Ali ne moe se rei da joj nisu pristajale. je ostao s njom cijelu veer i pozvala ga je da zajedno veeraju: dimljeni losos, kavijar, torta i ampanjac.

Pajkan, lova, te je rije Nicolas

Pitao se da li e ona skinuti eir dok bude jela, aLi je ona samo malo zavrnula kraj koprene da bi oslobodila obojene usne. Edmonde spazi da Nicolas ne die pogled s koprene:

 Ostavljam je i kad ljubim! Napokon, kad sam i ljubila! zakljui ona.

Mu joj je trgovac... na periferiji... pozvala me je i...

Meutim, morala je skinuti rukavice i namjerno prui pjegave ruke pod nos svoga posjetitelja.
Pjege! izjavi ona naduto i otvori bocu ampanjca struno poput iskusnog barmena. umirem! i rastanu se oko ponoi, oarani jedno drugim.

Sylvain dobaci: Telefonirao sam oko tri, ve si bila izila...

Da odgovori ona odmah. Bilo je lijepo vrijeme pa sam pola u park Luxembourg i odatle..,

Kucnu se za uspjeh Halo,

***
se iz ureda, Sylvain prvi put nije naao Corinne kod kue. Zaudio se, zatim se zabrinuo i kretao se po sobama kao medvjed u kavezu. Pritisnuo je dugme na televizoru, ali Uope nije obraao panju na slike to su mu promicale ispred oiju. Mislio je na Nicolasa Vignaulta. Moda je unato obeanju ponovo poeo progoniti Corinne, i to tri tjedna poto je pobrao dvadeset milijuna. Sylvain nakon kratka razmiljanja zakljui da nije. Vjerovao je, donekle, Vignaultu. Alko se pojavi, zacijelo e traiti mene, a ne Corinne. Kako da onda objasni odsutnost mlade ene? Nezgodom u metrou, taksiju, susretom biveg partnera s kojim je izmjenjujui uspomene zaboravila na vrijeme nekakvim duim filmom...

Vrativi

Utapala se u bujici pojedinosti. Sylvain je lagao, nije telefonirao u tri sata. Ali uinio je to sutradan. S druge je strane ice dugo zvonilo. Nikoga. Ponovo je zvao oko pet. Uzalud. Ali uveer Corinne je bila kod kue i pripravljala salatu od rie.
Otkrila sam novu strast: Louvre! izjavi ona. Poi u i sutra...

Ba sam glup to se uznemiravam... Sylvain pokua pratiti televizijski program. A ako me vara?
Pa dobro, to bi mogla raditi? povie on glasno kao da postavlja pitanje spikerici na malom ekranu.

Vrata su zalupila, zauli su se koraci, bila je to Corinne, malo zadihana, nasmijana. Baci se Sylvainu oko vrata.
Nemoj se ljutiti... Srela sam Paulu na Bulevaru Saint Michel... Zna Paulu Viseux, tisuu puta sam ti o njoj priala, bile smo zajedno na Simonovu teaju... Ostavila je glumu, ima troje djece... Brbljale smo kao lude i...

Nije sluao. Zato j imao dojam da lae?

Louvre, mogla je. izmisliti neto uvjerljivije! trebalo je da odgovori. Muzejski je katalog doista stajao na krinji Louis XIII, tako da se dobro vidi, to razljuti Sylvaina. Poli su zajedno u kino i Corinne je u tami dvorane uhvatila Sylvaina za ruku, stisnula je i nije je ispustila za cijelo vrijeme projekcije. Poslije se rasplamtjela u krevetu i Sylvainu je bilo teko da se s njom izjednai. Ipak je uspio, iako je sumnjao u njezinu iskrenost. Ali nakon zagrljaja ponovo je bio zabrinut kao i prije. Otada je obiavao zvati Corinne svaka dva sata tijekom poslijepodneva. Nikada je nije mogao nai.

Jo je neto pobuivalo sumnju: kad ju je ljubavnik prisilio da napusti kazalite i film, Corinne je mjesecima jadikovala, jer nije znala kako da ispuni dane. esto je bila tuna, potitena, ak gruba. Ali u posljednje je vrijeme bila dobro raspoloena i smijala se bilo em. to bi se na osnovi toga moglo zakljuiti? Opet je pomislio: Vara me. To je jedino objanjenje! Kako da bude siguran u to? Ne moe je nadzirati, odmah bi ga otkrila. Pomirio se s tim da uzme privatnog detektiva. Pozvao ga je u ured kada su svi inovnici izili i otrim tonom, jer ga je bik) sram, naredio mu da ispita ime se bavi gospoica Corinne Chardin, iz Ulice des Acacias 27. elim detaljni izvjetaj. Dobio ga je za tri dana. Detektiv je bio neki ezdesetogodinijak, jo uvijek okretan, u stilu malog slubenika ruiasta lica i besprijekorno dotjeran. Svojim nabreklim prstima izvukao je iz stare torbe nekoliko strojem ispisanih listova papira. Ispriajte! ree Sylvain. ovjek pristane kiimnuvi glavom.
G. Fournier, bit u tako slobodan da vas najprije umirim... osoba o kojoj je rije ne zloupotrebljava vae povjerenje...

Uz dobroudni osmijeh, ovjek stavi na nos naoale i nagne se nad papir.

Gospoica Chardin svaki dan izlazi iz kue u 13 sati i 45, zatim u prvom razredu metroa ide do stanice Ternes u pravcu Nationa. Prelazi na stanici Villiers i silazi kod Opere. Odatle ide pjeice do ulice Choiseul, u kavanu Le Choiseul bleu gdje se sastaje s g. Nicolasom Vignaultom...

Sylvain problijedi od zaprepatenja i otvori usta u elji da se usprotivi, ali nije mogao progovoriti. Corinne i Vignault? To je nemogue... to je... grozno! Corinne i taj bijednik, runi i elavi. Corinne i taj majstorucjenjiva, njezin neprijatelj i moj neprijatelj!
... S. g. Vignaultom i njegovim drugovima dovrio je detektiv.

Izvrstan poetak, Sylvain s olakanjem.

pomisli

Drugi ok. Njegovim drugovima? Sylvain nije vie shvaao. Imam imena... dvije velike zvijezde: Fabrice Fontan i JeanPaul Thomas... i jo Danielle Tersi, Michele Varance i Dominique Challon. Piju kavu i odlaze u Novu komediju na pokus. Na pokus? usfclikne Sylvain iskolaenih oiju. Da, reira Pierre Bussy. Niste to znali? upita detektiv jednako iznenaen. Nastavite! otro izgovori Sylvain. Ostalo nije zanimljivo. Pokus traje do 18 sati i 30 i svi odlaze kui. Gospoica Chardin se

jedanput vratila u Ulicu des Acacias taksijem, jedanput metroom, a trei put ju je kolima dopratio onaj to glumi njezina ljubavnika u komadu... ali samo u komadu! doda ezdesetogodinjak zadovoljan to je svoj izvjetaj zavrio aljivom primjedbom.
Sylvain je ustao i poao do prozora da bi sakrio od detektiva lice iskrivljeno od bijesa. Vratila se kazalitu i igra u komadu tog gnusnog tipa... Znai da su sve zakuhali iza mojih lea! Corinne vie nije uz mene nego uz Vignaulta... sigurno mu je ona savjetovala da izvue novac!

komad? Bi li se Corinne usudila glumiti u njemu? poludjet u... Kakav je sadraj? Mogu vam ispriati samo poetak... Da, juer sam se uspio prokrasti u dvoranu mislio sam da e vas zanimati ali me je nakon deset minuta spazio reiser i istjerao. Mislio je da sam novinar! Sadraj!
Jedna mlada ena upravo gospoica Cardin otruje enu svog ljubavnika i nazove jednu od tih ustanova...

Njegov se gnjev pretvorio u gaenje. Zaboravio je na detektiva koji ga kaljucanjem podsjeti da je jo tu. Sylvain je morao neto rei, bilo to... Kakav je komad? upita ne okrenuvi se.
Nisam sve vidio, ali mi se ini da je uzbudljiv...

Sylvainu je bilo dosta: Hvala, to mi je dovoljno. Jeste li zadovoljni mojim poslom, g. Fournier?
Vrlo zadovoljan; odmah u vam isplatiti raun.

Detektiv pokupi ek i natrake poe prema vratima:

Stojim vam na usluzi, g. Fournier. adu, koji... Ali ako policija vidi komad, sve e im biti jasno! Izgubljeni smo! je drhtao. Nanovo ga je uhvatio strah. Bio je uasnut, razbolio se.

Corinne u Vignaultovu kom Sylvain

Uzbudljiv? Nemojte mi rei da Corinne igra u ovoj svinjariji i da joj je to savreno svejedno! Uzbudljiv? okrene se i ponovi.
To je kriminalistika komedija. Halo, umirem!

Naslov je oamutio Sylvaina. to? Halo, umirem! To je naslov. Zgodno, ne?

Vrlo zgodno odgovori Sylvain bez daha.

Nije valjda Corinne tako slaboumna. Ne moe nas hotimice upropastiti... Ne treba paniariti. Valja proitati komediju. Ali samo naslov i poetak to ga je ispriao ovaj stari idiot...
Drolja, drolja!

Halo, umirem! Pa to je saetak zloina, naeg zloina! Bi li se Vignault usudio da o tome napie

Rukom odgurne sve to je bilo na stolu: pero, kalendare, uru njihalicu, makete... Ah! briga njih za mene! Mogao ih je zamisliti: on, Pisac, Autor, dostojanstven, ona,

Glumica, Boanstvena, opijaju se rijeima, raspravljaju u beskraj o jednoj replici, o drugoj sceni...
Propali umjetnici, nitarije! urlao je.

Zautio je iznenaen snagom vlastita glasa. Sreom ga u ovo vrijeme nitko nije mogao uti.
Ali, zato mi je to uinila, zato?

komada? Kako? Ah! zato sam prihvatio da sudjelujem u financiranju, kao to mi je predloio Vignault? Mogao sam mu prirediti toliko neprilika, makar po cijenu da izgubim dosta novaca... Da
ga tuim? To bi privuklo pozornost na mene... a sve dok ne ponu predstave ne mogu nita poduzeti. Kako bih uope mogao poduzeti neto ozbiljno protiv Vignauita kad ena s kojom ivim glumi u njegovu komadu? Onda, to? Da zapalim kazalite? Ubijem Vignauita?

Razbit u joj njuku, tako u je udesiti da se vie nikada nee moi pojaviti na sceni... A tog Vignauita... Duboko je disao da se smiri i onda je pogledao na sat: 19 sati i 30. Gadura je sigurno ve kod kue, pripravlja juhu i zgodne lai o Louvru. Otkrila sam Maneta! Drolja, drolja! Ne moe se sada vratiti u Ulicu des Acacias; Bog zna to bi mogao uiniti... Okrenuo je Corlnniin broj na telefonu. Halo... ja sam. Dobro vee, dragi, kako si? Zao mi je, ali veani su me pozvali na veeru, nisam to nikako mogao izbjei. to e ti raditi? Nita... gledati televiziju. ekat u te. Nemoj, mogao bih se predugo zadrati. Nastojat u da ne budem buan...
Volim te.

Sylvain
zaplae.

je spustio slualicu i poeli da

Moda jo nije sve izgubljeno... ali kako da sprijei izvoenje

Njegov bijes usredotoio se na Corinne; Corinne koju nije mogao shvatiti. Ako je toliko eljela ponovo na scenu, zato je odabrala upravo ovaj komad? Zar moe biti toliki mazohist! Kako je ne smeta pomisao da e svake veeri javno prikazivati svoj zloin? Naravno, komad moe propasti nakon tjedan dana zbog premalo publike... ali ako uspije i ako se umijeaju novine eljne skandala? Za volanom mercedesa, koji se sputao avenijom Champs-Elysees, Sylvain je bio sav u znaju. Preao je trg Concorde i krenuo prema Ulici Royal zatim stigao do Bulevara des Capucines. Nekoliko minuta kasnije zaustavio se ispred Nove komedije. Na ulazu je mogao proitati: Zatvoreno zbog proba. Zamislio je na istom mjestu plakat i na njemu otisnuto golemim slovima: Halo, umirem! Pa onda isti naslov u novinama, na televiziji... Sutra e cijela

Francuska znati kako sam ubio enu! Ali ne, bulaznio je. Okolnosti Helenine smrti nisu priopene novinstvu; ni jedne novine nisu spomenute SOS-Nadu. Ako predstava uspije, komad e prevesti, prodati u inozemstvo... Prikazivat e ga u Njemakoj, Italiji, Japanu. Snimit e po njemu film! Nervozno se nasmijao. Jedan se grimiznocrvenl prentiss zaustavio pokraj mercedesa; za volanom je bila plavua. Spustila je staklo i nagnula se prema Sylvainu:
eli li se malo zabaviti? Upravo mi ovo treba, pomisli on podrugljivo. Kurva!

projurila kroz crveno svjetlo. Dvoja su kola jurila ulicama kao da su privezana jedna uz druga. je bio u isti mah uzbuen i uplaen; inilo mu se kao da brani svoj ivot.

Sylvain

to ova hoe? Na Bulevaru de l' Hopital stajala su policijska kola. Sylvain se zaustavi pokraj njih i izie.
Oprostite, moete li mi rei gdje je najblie parkiralite? upita policajca

Koliko? upita je. Pet stotina franaka. Suvie!

Za takva tipa kao to si ti, s takvim kolima?

Policajac se namrti a onda odgovovk Ulica Montouzon... idete preko... Nastavio je objanjavati maui rukama. Sylvain se pretvarao da ga slua primjeujui sa zadovoljstvom da se crveni prentiss udaljuje punom brzinom. Uf
Hvala, gospodine.

Crveni signal promijenio se a zeleni i mercedes je krenuo. Plavua ga je sustigla. etiri stotine, posljednja cijena dobaci ona.
Ne, moe pet stotina ako se malo surovije promekoljimo odgovori Sylvain.

Prvo se zbunila, ali se nije usprotivila i izjavi: Za to postoji posebna tarifa... Koliko?
Dvije tisue prije seanse, a poslije... je ovaj pokuaj isprva zabavljao a onda mu se zgadilo. Pritisnuo je gas dokraja. Plavua je bijesna uinila isto ne poputajui tako da je gotovo

Sylvaina

Sylvain je ponovo sjeo za volan mercedesa i uputio se prema Mbntpaimassu, Zaustavio se kod kluba Mayerling; poznavao je njegovu voditeljicu, Rodolphu, razuzdanu tetku, kadi-kad zabavnu, koja ga je oduevljeno pozdravila. Sam si, darling? Jesi li se napokon rijeio svoje leperice? Za veeras, samo za veeras! Dakle, konano imam sreu? Moe je uvijek okuati! odgovori Sylvain. Uh! Kako je. zao! zateke Rodolphe kroz smijeh.

Sylvain se smjestio uz bar i ispijao au za aom, to je vie pio, to je bivao bistrijim. Pajkani e nas sve troje strpala a zatvor, Vignauita, Corinne i mene! Rodolphe ga je zabrinuto promatrala kako mijea viski i votku s oitom namjerom da ge napije. To mu je i uspjelo i oko ponoi pao je u naruje voditeljice koja nije toliko traila.
Ne moe sam voziti, pozvat u taksi...

Nije odgovorio i nestao je pridravajui se uza zid. Zaspao je im je legao, kao da je mrtav. Izronio je tek sutradan u deset sati. Pretvarao se da ga mui glavobolja kako ne bi morao govoriti. Poao je po svoja kola i stigao u ured u kojem se zadrao kratko vrijeme. Kasno poslije podne uspio je parkirati mercedes pred Novom
komedijom, ali s druge strane ulice. Sjedio je za volanom i ekao dok nisu poeli izlaziti glumci. Razgovarali su i smijali se na ulici kao da se ne mogu rastati. Napokon iamijenie poljupce u oba obraza i Corinne prijee ulicu i prie Sylvainu.

Dopustio je da ga strpaju u kola. Pazite da ne povratite na sjedalo! s vremena na vrijeme mu je dobacivao stari taksist prijeteim glasom, U Ulici des Acacias gotovo se sruio na plonik a malo kasnije natezao se g vratima lifta. Na osmom je katu dugo traio kljueve. Kad je uao u stan, uputio se prema kupaonici i usput prevrnuo stolac. Otvorio je slavinu nad umivaonikom i podmetnuo glavu po ledenu vodu, ali mu nije bilo nita bolje. Mokre kose, iz' kupaonice je poao u kuhinju. Skuhat u kavu... Ali, gdje su alice? Razbio je jednu zdjelicu, dvije uhvatio se za zidni ormar da ne padne i tada se pojavila Corinne koju je probudila buka. Odmah joj je bila jasna situacija.
Idi u krevet, ja u skuhati kavu ree ona njeno.

U kojem ga je trenutku opazila? Ni jedan jedini put nije pogledala prema meni, pomisli on u udu. Osmjehnuvi se, Corinne otvori vrata i sjedne pokraj svog ljubavnika.

6
Sylvain je odmah krenuo jer nije elio da ga vidi Nicolas Vignault, ako ovaj izie kt kazalita.
Drago mi je da si konano saznao ree mlada ena.

Zlobni pogled, to joj ga j dobacio Sylvain, nije je nimalo smeo. Kada? nastavi ona. Juer.
Ah! Dakle zato si...

Nije rekla: pio; nije bilo potrebno, shvatio je.

 Prestat e? ree Sylvain. Ona nijeno zaklima glavom: Ne raunaj s tim.

Ako hoe da zaglavimo, reci odmah! prodere se on.

To je nije nimalo zbunilo i ona doda istim tonom:

Ne govori gluposti, molim te. Znam dobro to radim.

Iscerio se prije nego to je dobacio:

Hou da proitam komediju. Gdje je ta broura?

Ostavljam je uvijek u kazalitu. Da ne padne meni u ruke! To je naa pria, zar ne, naa pria od A do 2? Od, A do O! Tko ti je to rekao? Privatni detektiv koji te je pratio tri dana. Kao u malograanskim melodramama, ba krasno! Prestat e sa svim tim ponovi Sylvain. Ponovo ti kaem: ne. Sretna sam. Nee biti dugo! Sylvain, nikada se nisam alila, ali ti si dobro znao da nam posljednjih mjeseci umirala od dosade... Hvala! To ne umanjuje moje osjeaje prema tebi... Ne traim milostinju. Pokuaj me razumjeti. Posluaj me makar tri minute. Danju nikada nismo bili zajedno. Ti u uredu, poslovi, a ja? Da, znam brzo

doda za nekoliko mjeseci emo se vjenati... ali to ne znai da u se zabavljati kao luda jer u imati prsten na ruci. Nisam stvorena za domaicu, bojim se da ni majka neu biti. Ali otkad sam ponovo u kazalitu... ivi, lepra, nala si svoje mjesto, smisao ivota! dobaci Sylvain tako brzo da se gotovo zapleo. Uzima mi rijei iz usta?
Poekaj malo da ti istraitelj... a... kako se ono zove?

Mingaud procijedi Corinne. ... Da ti istraitelj Mingaud doe pljeskati, privuen kritikom, reklamom, anonimnim pismom! Sutradan e, bit emo u zatvoru. A Vignault u susjednoj eliji zavri on. Upozoravam te, usput, da se istraitelju dopada komedija dobaci Corinne podrugljivo. to? Dobro si uo. Proitao je? Naravno. Ba ti je stalo do mene?
Nico...

Nico? ponovi smrknuto Sylvain. Nicolas... Vignault, ako ti se to vie dopada... Sylvainove oi zablistaju: Ah! zove ga Nico? Bravo! Da, postali smo drugovi. ao mi

je zbog tebe. On je vrlo simpatian. Simpatian, taj lupe, to smee... i ti si njegov ortak. Ne, glumica! Ukratko, hou ti rei da je Nico poao da zatrai od Mingauda neku vrstu... ovlasti. Zato to se inspirirao jednim dogaajem u koji je bio umijean i to je prikazao lik ne ba obinog policajca. Mingaud mu je dao blagoslov... Jedino je traio da policajac ne bude homoseksualac! To ba nije smijeno. Corinne slegne ramenima: Nema opasnosti. Tko ima dokaz da smo poinili zloin? Nico. A njemu je u interesu da uti! A tko ti kae da Mingaud nije odigrao komediju pred Ni-com? I da nije ponovo poeo istraivati sluaj? Pa onda? Ponavljam ti da nas samo Nico moe odati. A budui da bi naa propast bila i njegova, moemo mirno spavati.
Ja ne! Kako ti mogu vjerovati poslije svega to si uinila?

Sylvain uspori i zaustavi mercedes im je naao slobodno mjesto.

Kako zavrava komad? ree on gledajui u volan. Vrlo dobro za tebe, ti se iz-vue. Ali ja umirem u trenutku kada hou ubiti majstora-ucjenjivaa... a pajkan

Vrlo lukavo, zabavno, uvjeravam te. I tako daleko od istine... Osim poetka...
pokupi novac. Osim poetka prihvati ona.

Odgovor ga pljesne poput bia.

Dragi moj, trebao si ubiti enu vlastitim rukama!

Napokon ju je pogledao: Corinne, kako moe na sceni, javno, pokazivati ono to si... to smo uinili? I to ponavljati svake veeri? Ne smeta mi, to je kazalite. Ali, ljudi koji znaju, moji prijatelji, tvoji, novinari... ... to znaju? Nitko nije spomenuo SOS-Nadu, nitko za to ne zna, Samo Nico! Prestani ga zvati Nico naredi Sylvain To... to je nepristojno! Ako misli da spavam s njim, ti se... Ne vjerujem presijee on. Onda uzdahne: Sluaj, nita nam se ne moe dogoditi...
Ve sam uo tu reenicu... mjeseci! odgovori on kroz zube. Corinne... vrati se! prije est

Odmah je poalila to je to rekla i nije znala kako da to ispravi. Zautjela je. Vozili su se bez rijei, ali punom brzinom.
Ne tako brzo trenutaka Corinne. ree nakon nekoliko

Corinne gurne vrata i izie. Brzo je odmicala, ne znajui gdje je i kamo ide.

Sylvain izie takoer i potri za njom. Stigao ju je kod reetaka jednog perivoja i uhvati je za ruku. Corinne, sve emo pokvariti...
Ne mi, nego ti! odgovori mlada ena i istrgne mu se naglo iz ruke.

Primijetili su da se prolaznici okreu za njima. Corinne ue u park. Ako ti je toliko stalo da se vrati u kazalite, odaberi drugi komad...
Koji? Misli da sam pretrpana ponudama! Ova je izvrsna i sve mi se ini da e predstava dobro ii. Osim toga, imam glavnu ulogu!

Ali ne mogu podnijeti pomisao da e svake veeri u odreeno vrijeme, neka glumica umirati kao Helene...
Zove se Elisabeth, u komadu!

Oponaati zloin koji smo poinili, to je razlika. I kakva razlika... Svi e ovi ljudi govoriti, zamiljati, osuivati... telefonirati policiji. Dokazi, ponovo ti kaem, gdje su dokazi? Dosta je to na sceni glumi Vlastitu ulogu pa da svi budu protiv tebe... protiv nas! Ja se ne bojim, i tu je sva razlika! Zacijelo e me osuivati to sam prihvatila ulogu, zgraat e se... ali tko e pomisliti da sam uistinu ubila tvoju enu... Sylvain zgrabi mladu enu za ramena i snano je prodrma:
Ta to te je natjeralo da tako postupa? Trai propast? To je samounitenje, ili to?

Corinne se smeka: To te okira ili te je strah? Strah me je prizna on. I bit e me strah svake veeri... da u dvoranu ne doe netko tko se sjea, pone razmiljati, nagaati... Ali tko? Tvoji kolege koji znaju da si zbog mene napustila kazalite, koji znaju da sam odnedavno udovac... i svi moji inovnici! Za nau vezu se zna... Svi e pouriti u Novu komediju kad vide tvoje ime na plakatu... Napokon, uspjeh! Sraman uspjeh... Ti si nevjerojatan... Tebi se ini runijim oponaati zloin nego poiniti ga...

Ti si izgubio glavu? Priznajem donekle da je to cinizam, i vie nita. Da, upozoravam te da je Nico pozvao istraitelja Mingauda na generalku! Pa vi .niste pri sebi? povie Sylvain. Vi se hotimice bacate u vuje ralje! Neu vam dopustiti... Postoji samo jedan nain da nas sprijei. Koji?
Da me prijavi policiji. Nisam sigurna da ti to ne bi mogao uiniti!

Pljusne je.
Vie volim da si grub nego da jadikuje promrmlja Corinne.

Sylvain je zagrli i pou nekoliko koraka kroz park. to e biti od nas? upita on. Nita... sretni ljudi.

 Sretni!
Ja u glumiti u komediji...

za nekoliko mjeseci emo se vjenati. Neto e se dogoditi, osjeam, znam odgovori Sylvain. Ti izaziva sudbinu! Ne mora mi rei da se izraavam kao u romanu, znam. Izaziva sudbinu i tako e poiniti drugi zloin. Ali, ovaj put nismo sukrivci... Jesmo, nehotice. Tko je dao dvadeset milijuna? Corinne, ako me voli... Mlada ena znala je kako treba da nastavi. Bez ucjene presijee ona.
Ako me, uistinu, voli, ostavi taj komad.

Kako hoe. ... i onda u ekati da se opet naemo na sudu, koji e nas optuiti za ubojstvo! A ako policija ne pokae nikakvo zanimanje za nae male poslove? Neu te vidjeti sve dok bude trajala ta alosna avantura. Moe se desiti da se Halo, umirem! prikazuje tri godine. A poslije e biti turneje... Misli, dakle, da e sve to vrijeme ostati daleko od mene?
Pazi, Sylvain, ti eli mene ostaviti; nemoj mijeati uloge, Taj e raskid uostalom svi tvoji znanci odobravati... i tvoji inovnici.

Bio je vrlo ozbiljan; ona se njeno osmjehivala. Tonemo u melodramu ree ona. Volim te doista, ali neu ostaviti komad. Hoe sve... Ne, nikako. Samo tebe i komad. Hvala ti ipak to nisi rekla komad i tebe. Ali ti suvie trai.
Od koga? zloslutan... Molim te prestani biti tako

Poela je drhtati od hladnoe.

Idemo predloi Sylvain. Polagano su se uputili prema

reetkama.
U kakav smo osinjak upali? ree on vie za sebe nego mladoj eni.

Kada su izili na ulicu, uzalud su traili mercedes. Ostavio sam ga iza jednog kamioneta... ispred ove pekarnice, ini mi se...
Moram priznati da nita nisam vidjela ree Corinne ne znam ak ni gdje smo...

Daj mi Vignaultovu adresu. Kani ga zaplaiti, ponuditi mu novac? To? Odbit e. Adresu... Avenija des Gobelins 56. Nico te nee ni sluati; prvi put ga igraju. Sav lebdi... Ako mi ne uspije... Nee ti uspjeti...
Rastat emo se...

Pogled joj padne na plavu ploicu: Skver Alexandra Dumasa. Vrlo uzbuen, Sylavin je hodao tamo-amo po ploniku: Ne mogu shvatiti... Ali ne! usklikne naglo nisam zakljuao vrata, mislio sam da u se odmah vratiti. Ukraden je! Misli? odgovori ona kao da ne vjeruje.

Uzdrala se da se ne usprotivi:

 Morao nas je vidjeti neki tip kad smo uli u park; trebalo je samo da sjedne, za volan i strugne...
Prijavi krau policiji.

Kaem vam da zatvaramo! Suzdrao se da ne izazove ovjeka u uniformi koji ga je podrugljivo gledao i obie park. Uskoro nae mercedes i
zatvori se u njega. Avenija des Gobelins 56, rekla je Corinne. Kad bih barem znao gdje sam... Ulica je zavravala kraj groblja Pere-Lachaise. Ba veselo! se sjetio Helenina pogreba, kie koja se sruila na koveg...

Sylvainu se lice zgri: Policiji? Zar mi ve hoe natovariti pajkane na lea. To se radi u takvim prilikama, zar ne?
Nije panju! ba trenutak da privlaim njihovu

Sylvain

Ima privienja, jadni moj Sylvain, morao bi poi psihijatru! dobaci nervozno Corinne. Ukrali su ti kola, ali zato bi u policiji odmah posumnjali da si ubio svoju enu!
Glupao! Uostalom, ti si kriva... zar si morala potrati taj prokleti park?

Avenija Republike. Na stupu crvenoplavi plakat. Imena, naslov. Fabrice Fontan, Jean-Paul Thomas i Corinne Chardin u Halo, umirem!
Kriminalistikoj komediji Nicolasa Vignaulta. Evo ga! osjeti takvu nelagodu kao da je upravo saznao da se negdje, na nekakvom mranom i tajnom mjestu, sprema zlokobni obraun, ishod kojeg e biti njegova propast.

Sylvain

Ljutiita, stisnuvi zube, Corinne mu okrene lea i poe opet do reetaka.

Taj prokleti park, preli smo ga, a da nismo ni opazili ree ona okrenuvi se prema Sylvainu. Tvoja su kola parkirana s druge strane; nitko ih nije ukrao. Morat e ekati bolju priliku da iskali svoj bijes!

Plakat je, dakle, izloen na svim zidovima Pariza, i njeno ime... Svinje! promrmljao je.
Sylvain uleti u hodnik zgrade. Zapahne ga jaki miris plijesni i maje mokrae. Dva reda sanduia za pisma. Nicolas Vignault. esti kat desno.

Pojuri na kolnik i povie maui rukom:

Taksi!

Zaustavi se jedan G7; Corinme ue i naredi oferu da krene. Svjestan da je' bio smijean, Sylvain se ljutio na sebe i na Corinne. U trenutku kad je htio ui u park, pojavi se uvar sa zvidaljkom u ustima. Zatvaramo! izjavi on. Htio sam samo...

Ni dizala nema! Pone se uspinjati starim stepenicama kojima je upravo u punoj brzini silazio Nicolas Vignault. Sreli su se na drugom katu. Da ste doli pet minuta kasnije ne biste nikoga nali. Jer pretpostavljam da mene traite?
Ba vas.

Da mu prui ruku?
ne.

Sylvain odlui da

: elite sa mnom razgovarati? Naravno.

Ne pozivam vas gore jer nije lijepo ree Vignault. Moemo li u oblinji bistro?

Sylvain kimne glavom. Razgovor je poeo uz dva tonika.

Sluam vas izjavi Vignault koji je bio raspoloen.

Sylvain pone s uzdahom: G. Vignault, znam to ta komedija vama znai; znam i to da ne biste pristali da je povuete sve da vam ponudim i cijelo bogatstvo.. Vignault mu upadne u rije: I da hou ne bih mogao! potpisao sam ugovor s gospoom Grevy-Leblond... Toliko vas to uzbuuje da se ne plaite ni zatvora? Zatvora? Nisam vam... Pa j kani! Jednog e dana netko od njih, bilo sam, bilo da ga upozori neka dobra dua. pomisliti da je Corinne mogla odigrati i u stvarnosti ulogu koju igra na sceni... Zatvorit e nas, i nju i mene. A i vas. Zbog ucjene. A dokazi, moraju imati dokaz... Sylvainu se inilo da slua Corinne. Znao je da se Vignaultom nee imati vie sree nego sa svojom ljubavnicom. Corinne vam je zacijelo rekla da sam tiraio odobrenje od istraitelja Mingauda... Znam sve presijee Sylvain.
Shvaam koliko vama ta situacija moe biti neugodna ... to se tie Corinne stvar je drukija. Ali, vi se ne morate bojati. Nee se dogoditi...

Zato kaete da je njen sluaj drukiji? Isprva sam se udio to ona uporno eli igrati ulogu Brigitte, ali onda sam razmislio i uvidio da je to nain da zaboravii svoj zloin, da ga se oslobodi... neka vrst terapije. Poslije e se sjeati smrti vae ene kao neke naknadne predodbe... ili, dodatka, kao neke seanse ponavljanja. Ne mislite tako?
Ne; ja tu vidim samo propalu glumicu oaranu to. je nakon dugog perioda nerada dobila veliku ulogu! Ali, moda nisam u pravu... A ako vas prebijeni? doda Sylvain suho.

Nicolas Vignault se nasmije: To vam ne bi bilo teko, jai ste i mlai od mene! Ali to bi se time promijenilo. Ja ne igram u komadu... igrat e ga bez mene. Mogli biste me i ubiti. Mislio sam i na to.
Kakva bi to bila reklama! G. Fournier, mogu li vam neto savjetovati?

... Nita loe! zakljui Sylvain umjesto svog sugovornika.

Sylvain zaokrui rukom rairenih prstiju to je trebalo da znai: Samo izvolite! Otputujte na dva ili tri Ijedna, poite na more, na sunce... Pod palmama e vam se sve initi manje dramatinim i kad se vratite, vidjet ete da smo Corinne i ja jo ivi... i slobodni! I upravo onog dana kad se vratim ili sutradan policija e otkriti vezu izmeu komedije i Helenine smrti. Opasnost je stalna.

 Ne mogu vas ipak nagovarati da odete u progonstvo. Vi ste plaljivac.

Imam i razloga da budem, zar ne?

dati. Hou da budem u najboljoj formi, pred publikom, pred kritiarima. A bit u u jadnom stanju ako se budem svake veeri ovdje s tobom prepirala. Zato idi. Na desetak dana. Naravno, moe mi telefonirati.

Da budem iskren, nemate. U vas se sve zbiva ovdje! doda Nicolas Vignault pokazujui na elo. Vi ste svoj vlastiti krvnik...
Hvala, doktore Freud! odgovori Sylvain naglo ustajui.

Sylvain kimne nasmijei se.

glavom

Samo na desetak dana doda ona.

Spusti se leima na krevet.

I zato je trebalo otrovati jadnu Helene promrmlja on.

Izie iz kavane bez pozdrava. Svi su ludi; ne vide dalje od aptaeve rupe! Sylvain se zaputi prema Ulici des Acacias. U sobi je Corinne upravo stavljala u koveg koulje i kravate svog ljubavnika. to radi? Pakiram te. Jesi K uspio uvjeriti Nicolasa? Ni govora.
Dakle, pretpostavljani da se rastajemo? To si ti htio?

Corinne zgri prste na kovegu koji je pokuavala zatvoriti, ali se prisili da ostane mirna.
Jadna Helene bila je prljava mala guska. Ne zaboravi da te je godinama gnjavila...

Poali to je bila zla i sjedne kraj Sylvaina. Oprosti, govorim kojeta... Vidi da je bolje da jedno vrijeme ne budemo zajedno.
Svakako ree on gledajui u strop.

Ne odgovori i sjedne na rub kreveta. Jesi li se predomislio? upita jo mlada ena. Corinne... Igrat u to je definitivno presijee ona umorno. A ti? Kakve ima planove? Otputovat u ree on, gotovo upitnim tonom. To je bolje za oboje... Doista?
Sylvain, premijera je za est dana ree ona kao da govori nekom tko teko shvaa. U kazalitu smo ve svi nervozni, bojimo se, imamo tremu... ti to ne moe razumjeti, ti nisi glumac. Ukratko, izvan scene nam je potreban mir, ohrabrenje... upravo ono to mi ti ne moe

Ostao je nepokretan. Nije se usudila da ga dotakne. Mogao bi me poljubiti, skoiti na mene, i onda bi sve poelo iz poetka...
Hoe li da ti rezerviram sobu u hotelu?

Oklijevala je; Sylvain ju je pomalo muio. Ne smijem se raznjeiti jer emo za sat ponovo poeti s uvredama, prijetnjama... Ona potrai broj telefona i pozove:
Halo, hotel Bedman?... Htjela bih rezervirati jednu sobu s kupaonicom... od veeras na oko tjedan dana. Na ime G. Fournier. Hvala.

Odloi slualicu. Jednu au predloi ona.

Posljednju!

Izie iz sobe ne osjetivi ubod i brzo se vrati sa dva viskija. Prui mu jedan. Sylvain se napola uspravio. Polagano je
pio, oito odsutan duhom.

Kad je aa bila prazna, on ustane: Neu ti vie dugo smetati. Nisi ba ugodan ree ona blago.
Nisam ugodan odgovori Sylvain kao da se ispriava.

Glavna glumica spava s autorom! Promijenit e naslov komada u: Halo, umirem... od ljubavi! ini se da idila slui za reklamu!
Meni se ini da Corinne Chardin trai dodatnu scenu! Glasni smijeh.

Uzme koveg i krene prema predvorju.

Nee me poljubiti? upita ona poavi za njim.

Hou... Usne im se dotaknu. Ona mu otvori vrata. Dovienja ree ona toplo. On kimne glavom. Pritisne dugme i dizalo se poelo uzdizati. Nakon nekoliko trenutaka hodnik je bio prazan. Malo potitena, Corinne se vrati u stan. Nisam li upravo uinila glupost? Okrene se i potri prema hodniku, ali se brzo zaustavi. Ne, moram ga pustiti, jo e mi pokvariti premijeru... Osam dana e brzo proi! Uzalud je to ponavljala u sebi vie puta u toku veeri, ali se nije uspjela uvjeriti. Kolale su ale na raun para koji je sjedio za stolom u dnu kavane Choiseul bleu.

Corinne je sjedila kraj Nicolasa Vignauita i okrenula se prema drugovima to su stajali za ankom. Ba ste pokvareni! Pustite nas na miru dobaci ona raspoloeno. Mira-di-mo! Djeco, djeco, Zvijezda jo nije shvatila svoj lik.
U svakom sluaju, Vignault je armiran, uope ga se ne uje!

Sada se javi Nicolas: Samo gnjavite. Kad vam se kae da radimo... Oh! oprostite, oprostite, nismo znali da smetamo... Jesi li sigurna da je tvoj Sylvain u hotelu? upita Nicolas Corinnu. Jesam, pozvala sam ga ujutro da se uvjerim. Zna da sam ga sino skoro zadrala... ali izbezumljuje me svojim strahom. Zaboravljam tekst. On je ipak inteligentan tip. Inteligentan tip, koji od straha poludi ree mlada ena. Savjetovao sam mu da otputuje...

 To nee, on hoe da ostane u prvim loama, da uiva u svom stradanju...

Najidealnija bi bila kura spavanja...

Upravo pokuavam upotrijebiti sve svoje veze da nam na generalnu doe jedna visoka linost iz suda... i dva ili tri kriminologa. Izvrsna reklama, zar ne? za to, ne bi mogao oka sklopiti!, pomisli Nicolas.

Da samo Fournier sazna

Ne moemo ga silom strpati u bolnicu! teta ree Nicolas s uzdahom.

Nekoliko tjedana bit e mu strano... onda e se smiriti. Treba ga razumjeti doda Corinne gotovo je zaboravio na smrt svoje ene... i onda: bum! Komad, ja na sceni u svojoj ulozi. To boli!

***
Vrlo zabrinuta Cecile se pitala to da uini. Prije nekoliko minuta ula je u efovu sobu, ali je on nije ni pogledao. Sjedio je za stolom, oslonjen na ruku, gledajui netremice u jednu toku kao da pozira za sliku. Cecile ga je ostavila, ali nije dobila odgovor. Sylvain Fournier je nije vidio, nije sluao, a ona ga se nije usudila nita pitati. Dan ranije, kratko se pojavio u Ulici de Berri. Cecile je vie bila zabrinuta zbog njegova loeg izgleda nego zbog neobinog vladanja. Blijedo lice, udubljeni obrazi, podonjaci. Njezin se mladi ef sav promijenio za nekoliko dana. To je kraj romana!, mislila je tajnica, luda od sree kad joj je Sylvain dao novu adresu. Glumica ga vie ne zabavlja! Ali, utuenost, Sylvainova utnja brzo su je naveli na pomisao da je Corinne prva traila raskid. Cecile je znala da je Sylvainu bila odvratna karijera njegove ljubavnice, pa je mislila da pogaa

Sluaj, ne misli.. to? Nicolas je oklijevao da nastavi: Pa! da... da se iz oaja, u panici... ... Ne ubije? Ti si hid! Ne, ovjek koji se toliko brine o svom izgledu nije kandidat za samoubojstvo! Misli M, takoer, da ne bi mogao napraviti skandal u dvorani za generalnog pokusa? Jo manje.
Dobro sada nam, dakle, ostaje samo da se brinemo o predstavi! zakljui Nicolas i baci neto sitnia na stol.

Ustali su i pridruili se ostalima.

Majstore, samo jedno pitanje, moemo li se nadati da e Velika Chardin danas biti bolja nego obino? upita Jean-Paul Thomas, Corinnin ljubavnik u Halo, umirem!

Smijui se pou svi prema Novoj komediji. Edmounde GrevyLeblonde ih je ekala u predvorju.
Sedam minuta zakanjenja, dragi moji! ree ona. Morala bih vas izgrditi...

Glumci se uspnu na pozornicu, dok je Nicolas sjeo u trei red parketa, pokraj direktorice. Ona se nagne prema njemu:

zato su se rastali. Ona se htjela vratiti na scenu, a on je traio da se odlui za kazalite ili za njega. Ona se odluila. I sada je sam i uasno nesretan... Ali dogaalo se neto tee: Sylvain je zaputao poslove i otkazao put u Njemaku. Moram ga prodrmati, ponavljala je sebi Cecile. Poslije e mi biti zahvalan... Uzdiui, vratila se u efovu sobu. Sylvain Fournier se nije ni pomaknuo.
G. Fournier...

A va dogovor za brijaa? upita ona.

Otkaite ree Sylvain. Sve otkaite.

Na to se ona izbezumi.
A Gian-Carlo Manoni,... stie danas iz Rima... Sami ste traili da... je ve bio daleko. Da bi to prije pobjegao nije poao dizalom nego je u trku siao stepenicama.

Sylvain

Hodao je bez cilja i zaustavio se pred novinskim kioskom. Kupio je France Soir, Figa-ro, Parisien Libere. Zanimale su ga samo stranice s kazalinim programom. Snimka
Corinne i Jean-Paul Thomasa u Figaru.

Nije se odazvao. Ona mu prie, sagne se:

G Fournier!

Posljednja proba kriminalistike komedije Nicolasa Vignaulta, redatelj Pierre Bussy: Halo. umirem! u
kazalitu Nova komedija. Poinitelji savrenog zloina, mlaa ena i njezin ljubavnik (Corinne Chardin i Jean-Paul Thomas) dolaze u sukob sa stranim majstorom-ucjenjivaem. Prva predstava u petak.

Probuen iz mranih misli, on se namrti: to? Sajam u Kolnu ... Ba me briga! Nemojte tako. ekaju vas tamo i ne mogu bez vas. Sjetite se da smo prole godine potpisali vie... Umarate me presijee on umorno.
Moda, ali smatram da mi je dunost...

U ostalim dnevnicima
naao samo oglasnu biljeku.

Sylvain

je

Poinitelji savrenog zloina, mlada ena i njezin ljubavnik...

Ljubavnik, to sam ja mrmljao je. Zato mi nisu ponudili da glumim sebe? Uvijek su mi govorili da izgledam kao glumac...

On naglo ustane i oda zastane: Odlazite?

Da, suvie ste glasni. Ceciline oi se ispune suzama.

Vi ste grozni dobaci ona.

to mogu, Cecile, to mogu odgovori Sylvain navlaei svoj crni kaput.

Prstima je nevjesto istrgnuo sliku iz Figara i stavio je u dep. Prva predstava u petak. Za dva dana. Odjednom mu se uini da uje glas Corinne i Vignaulta: Dokazi, gdje su dokazi., dokazi!
Policija e ih nai. to joj je posao!

Ne smijem popustiti, odlui Cecile.

Govorio je glasno. Uplaena, jedna se prolaznica brzo udalji. Sylvain je stigao na Trg des ChampsElysees. U vitrinama Figara bile su izloene jedna do druge sve stranice primjerka koji je taj

dan iziao i on ugleda sliku Corinne i Jean-Pierre Thomasa.

Svi je mogu vidjeti, ak i oni koji ne kupuju novine! Sylvainu se inilo da cijeli Pariz govori
samo o Vignaultovu komadu... da je to jedina tema svih razgovora. Quai des Orfeyresu, istraitelj Mingaud zacijelo trlja ruke od zadovoljstva pogledajui na pozivnicu.

Prva predstava u petak. Spavati, spavati ... Pozove taksi, odveze se u hotel Bedman, naredi da ga ne smetaju i proguta dvije tablete za spavanje. Kad se probudio, bila je no. Pogleda na sat: 1 i 20. Boljela ga je glava,
bio je edan. Pozvoni i zamoli bocu mineralne vode na koju je morao ekati.

Zateen, Sylvain prvo ugleda proelje Nove komedije, izlijepljeno plakatima, zatim bez prijelaza, mladu enu ispruenu na sagu, ukoenih oiju, poluotvorenih usana... Kamera se zaustavi na Corinni. koja je sjedila na otomanu, pokraj lea, u ruci telefon. Halo, SOS-Neprilike? Groplan mladog ovjeka, od dvadeset est ili dvadeset osam godina, u stiliziranom dekoru koji bi trebao predstavljati ured.
Da, sluam govori on takoer na telefon.

1 i 20... znai etvrtak je. A sutra uveer... Voda nije bila hladna i nije ga osvjeila. Prevrtao se u krevetu, uivajui bolesno u prizorima to su ga salijetali: hapenje Corinne u kazalitu, njega u hotelu, onda Vignaultovo. Zatvor. Sud. Kazna. Ipak me ne mogu osuditi na smrt? Tko zna? Moja je uloga tea od Corinnine... Ostavio sam je... pobjegao sam.
Ponovo uzme dvije tablete i uskoro vrsto zaspi. Jedanaest sati i pedeset minuta. Narui kavu, voe i pritisne dugme na televizoru.

Opet Corinne: Pitam se da li uope elim razgovarati... Ne mogu vas prisiliti... Htjela bih da mi pomognete umrijeti...
Umrijeti? uskliknuo je mladi.

Nakon nastupa jedne pop-grupe i jedne pjevaice ansona, spikerica najavi:

A sada, povest emo vas u kazalite Nova komedija gdje se priprema kriminalistika komedija s neobinim naslovom Halo, umirem! Vidjet ete jedan prizor iz predstave. Reportaa Clauda Batarta...

Snimljen je bio samo niz groplanova: Corinne ili mladi, prema tome tko je govorio. Sylvain se baci na krevet. Ostao je dugo tako ispruen dok ga nije trgnuo iz razmiljanja telefon. S mukom se uspravi i podigne slualicu. G. Fournier, trai vas vaa tajnica; ve je tri puta zvala od jutros..
Rekao sam vam da ne elim ni s kim razgovarati odgovori Sylvain.

Izie oko 17 sati. Poao je u kino. Film je ve poeo; bio je to vestern. Indijanci

su napali ran koji su branile same ene; silovali su ih, skalpi-rali, marljivo ih ubijali. Uasnut, Sylvain je zatvorio oi, ali nije imao snage da napusti dvoranu. Vratio se u hotel, nakon to je .pojeo odrezak u nekom snack-baru.
Povratio je im je uao u sobu. Proguta nekoliko tableta. Sutradan se probudio drhtei. To je veeras... Nije mogao misliti ni' na to drugo. Sada kad je. vidio poetak komedije, znao je da nee izbjei sudu. Ni on, ni Corinne, ni Vignault. Konobar, koji mu je donio kavu i sendvi, gledao ga je s neprikrivenim uenjem. Shvatio je zato kad se pogledao u zrcalu: ve etiri ili pet dana se nije brijao, kosa mu je bila masna, raupana... je stalno pogledao na sat. Jo deset sati... jo osam sati do podizanja zastora, dok ne pukne istina...

Pred Novom komedijom zaustavljali su se za trenutak taksiji iz kojih su izlazile otmjeno obuene ene, mukarci u tamnim odijelima... U predvorju je nastala guva. Na
ulazu je jedan mladi dijelio uzvanicima program... Mene e otkriti, meni e suditi..., oajavao je Sylvain.

Gotovo pored njega zaustavi se jedan G7 iz kojeg prvo izie smeokosa ena, punana, u kostimu Chanel, a za njom, leptir kravata,
tamnoplavo odijelo, istraitelj Mingaud, nasmijan. Par pouri prema kazalitu. Doao je!

Sylvain

Naoblailo se pa je rano poslije podne upalio svjetlo. Jo etiri sata... Zamiljao je Corinne, u garderobi, kako upravo stavlja minku... Vignauita kako uznemireno hoda iza kulisa... Oko 6 sati poela je padati kia, iz poetka
sitna, a onda se sruio pljusak. poe Avenijom Champs-Elysees, goioglav, bez kiobrana. Prijee Trg Concorde.

Sylvain se gotovo onesvijestio. Nasloni se na veu. Nije se pomaknuo dok nije zauo zvonce koje je najavljivalo poetak predstave.
Neu da me uhapse, neu da mi stave lisiine ree on uasnut.

Potrao je prema Bulevaru des Italians i tamo se zaustavi pred kinom,

svjestan uzaludnosti, besmislenosti tog tranja. Kamo da ide i to da radi? Moja e se slika pojaviti u svim novinama... Na kii, koja je sve jae padala, on je bio jedini nepokretni, izgubljeni ovjek. Nee me uhapsiti, neu im to priutiti. Pretei u ih... krene. Mjesto koje je traio nije bilo daleko. Uskoro se pribliio zgradi na kojoj je visila trobojnica, posivjela od kie. Neka vrsta spasa. Gurnuo je vrata policijske stanice i ve mu je bilo bolje. Bilo ga je manje strah.

Sylvain

19 i 40... Predstava je trebala poeti u

30.

Sylvain

20 i

Oko 20 sati, skriven pod trijemom, u blizini kazalita Sylvain je vrebao dolazak posjetilaca, oekujui katastrofu, udo... Poar... ali s ovom kiom...

***
Edmonde Grevy-Leblond izvikivala je iza kulisa brojeve:

Malo podalje, glumci su se klanjali publici koja je urnebesno pljeskala; zastor se spustio da bi se odmah nanovo podigao.
...8... 9... 10... 11!

pozdravljala uzvanike poput kraljice, i upita je: Znate li gdje je g. Vignault?

Ta evo ga, vaeg Vignaulta! odgovori Edmonde, gurnuvi Nicolasa prema nepoznatom, mislei da je to autorov prijatelj. Brzo mi ga vratite!

Corinne i njezini kolege jo su se klanjali. Onda se zastor posljednji put spustio i sakrio ih od oiju publike. Edmonde ih je grlila pripijajui svoju koprenu uz radosna lica glumaca.
Dragi moji, pred nama su dvije ili tri godine! Moda i vie! Autor, hou autora! zvala je Edmonde.

ovjek povue Nicolasa malo u stranu: G. Vignault? Da... Policija. Moete M me odvesti do gospoice Chardin?
Naravno.

Nicolas se pojavi. Bolestan od treme, bio se zatvorio u Corinninu garderobu za vrijeme predstave. Bio je u crnom odijelu od samta, to je jo vie isticalo njegov tuni izgled. Mislim da je bilo dobro, ne? upita on.
Kako je skroman! usklikne Edmonde. Pa to je trijumf, budalice! Doi da te predstavim svim svojim bivim ljubavnicima! nastavi ona, oslovljavajui ga prvi put sa ti.

Nicolas se uputi prema garderobi i sretne se s Geocgijom koju je pratila Liliane. Sjajno, moj Nico ...
Odmah se vraam ree on izvlaei se.

Probivi se jedva kroz mnotvo roaka i prijatelja glumaca, Nicolas ue u Corinninu garderobu bez kucanja, ona se pobuni: ekaj trenutak, nisam jo skinula minku..
Corinne, policija. Nekoliko minuta kasnije, u

Gledatelji su nahrupili iza kulisa da estitaju direktorici i glumcima. Uzbueni i zadovoljni, glasno su komentirali:
Bojala sam se... tako sam se bojala! izjavila je jedna ena, stavljajui ruku na srce.

Jean-Paul Thomas je divan... A istraitelj... smijean!

A zavretak!

predvorju, Edmonde GrevyLeblond, okruena dvojicom staraca u smokinzima, koji je nisu naputali, ponavljala je svima koji su je htjeli sluati:
Ja sam ganuta vaim divljenjem, ali ja s tim nemam nita... Autoru, samo autoru treba estitati, treba ga izljubiti. Evo ga!

Nazonost dvaju mukaraca u' kinim kaputima bila je neobina u tom elegantnom mnotvu. Njihova je utnja djelovala sablanjivo. Jedan od njih prie gospoi Edmonde Grevy-Leblond, koja je

U pratnji dvojice inspektora, Nicolas i Corinne. vrlo blijedi, izlazili su iz dvorane.

Nicolas, Corinne! zvala je Edmonde.

Ni jedno ni drugo nisu obraali panju na direktoricu. Brzo su

proli kroz predvorje i izili kroz staklena vrata na ulicu.

Nicolas.. Nicolas! nastavila je Edmonde. Ne zaboravite da emo svi biti na veeri kod Maxima! Nicolas... Ali kamo idu?

Povlaei dvojicu staraca za sobom, Edmonde izie na kolnik. Pred kazalitem stajala su policijska kola koja su zaustavila promet. Zapanjena. Edmonde ugleda Corinne i Nicolasa kako ulaze u kola koja odmah krenu. Direktorica Nove komedije povie oduevljeno:
Dragi moji ree ona dvojici staraca. Ne samo da Vignault ima talenta, nego i genijalni smisao za reklamu! Doi e k Maxima u marici!

KRAJ

Laurence Kirk: Dvojica udnih

Nisam poznavao Watta Gerrarda, ali sam sreo Greeta Harsona kad je bio na vrhuncu svoje popularnosti. To je bilo upravo poslije njegove glasovite ekspedicije. Watt Gerrard je bio od onih vatrenih i nemirnih ljudi koji neutaivo ude za besmrtnom slavom. Bio je novinar, ali nije bio stvoren za svakodnevne poslove. Shvatio je da u dananjem svijetu nije dovoljno da ovjek pozna u prste svoj zanat. Takvih ima na tisue. Za uspjeh treba privui panju nekim pothvatom izvan uobiajenosti: letjeti do Capa bez sputanja, na primjer; ostati tri puna mjeseca na junom ili sjevernom polu; roditi se kao grof ili postati crkveni dostojanstvenik; biti pobjednik u Wimbledonu; oeniti vie od dvije filmske zvijezde ili ak izvriti umorstvo i biti osloboen... Bez dvojbe, Gerrard je imao u vidu sve ove mogunosti da se dovine do cilja. Ali on je elio stvarnu slavu, a ne

samo popularnost. Da bi to postigao, odluio je, kao i mnogi prije njega, da se otisne u brazilsku dunglu i da je otkrije, kako je to pokuao pukovnik Fawcett.
Ovaj bi nain svakako bio uspjean, kao i svaki drugi, da mu je uspjelo i da se vratio da pria o svojim dogodovtinama. Ali on se nije vratio. Nesrea je bila u tome to su svi i dalje bili zabrinuti sudbinom Fawcetta, dok je Gerrarda jedva tko i spomenuo.

Jedna ga osoba ipak nije zaboravila. To je bio Greet Harson. Harsona je teko tono opisati, jer je nemogue odijeliti kod njega istinu od hvalisavosti. Ne puta vas ni sekunde da zaboravite kako je on slavan istraiva. Londonom je iao u jahaim hlaama i lovakom odijelu, a na glavi je nosio iroki sombrero. Uvijek je htio ostaviti dojam da se upravo vratio s neke ekspedicije, iako je dva mjeseca sjedio u Ritzu. Oni koji ga nisu cijenili zvali su ga pria-licom. Njegovi pothvati nikad nisu bili jednostavni: uvijek su bili najjedinstveniji i najsenzacionalniji koje je svijet poznavao. Uostalom, kad se odbace sve pretjeranosti, on je ipak imao u svojoj aktivi neka udnovata ispitivanja u Kongu i Tibetu, a usprkos svojoj uasnoj sebinosti, ponekad je dao dokaze i velike plemenitosti. Moda je stvarno mislio da on jedini moe spasiti mladog pustolova, a moda

je samo nasluivao priliku za dobru pripovijest. U svakom sluaju, krenuo je na put. Njegova je ekspedicija svakako bila bolje opremljena od Gerrardove, a bila je popraena vatrometom reklame. Prvih mjesec dana, otprilike, stalni izvjetaji su doputali da se prati njegovo kretanje, poslije su postajali sve rjei, da bi na kraju zavladao potpuni muk. To je tako trajalo oko est mjeseci i ve je izgledalo da su brazilske ume progutale jo jednu rtvu, kad iznenada, jedne noi. Agencija Stop Presse objavi zaprepaujuu vijest: WATT GERRARD PRONAEN IV i ispod toga, manjim slovima: herojsko portvovanje u spaavanju ekspedicije. U poetku je sve bilo u iekivanju pitanja: tko se rtvovao da bi spasio ekspediciju? Zatim se saznalo za cijelu povijest zahvaljujui kablogramu koji je poslao sam Harson. Poslije dva mjeseca lutanja krivim tragovima, poslije bolesti, movara i sukoba s neprijateljski raspoloenim plemenima spasilaki je odred napokon bio na pravom putu... Nali su se, tako, na granici predjela u kojima je vladalo divlje pleme Kunaka, a kolale su glasine

da pleme dri kao zarobljenika nekog bijelca. Harson nije imao dovoljno ljudi da se izloi opasnosti izravnog napada. Jedne noi, kad je na nebu svijetlio pun mjesec, on se priblii selu poglavice da ispita to bi se dalo uiniti. Ono to je mogao vidjeti nije ostavljalo sumnje da selo slavi neku svetkovinu, jer su svi Indijanci bili poredani oko kolibe poglavice, a u sredini, meu njima, Watt Gerrard je pisao na pisaem stroju, bradat, s izgledom velikog sveenika. Prizor je morao biti velianstven i nije nita izgubio od vjerodostojnosti u. prianju Greeta Harsona. Oigledno je bilo da je ba taj pisai stroj spasio Gerrardu ivot. Indijanci su u njemu vidjeli udnovatu, arobnjaku spravu, pa su zadrali njenog posjednika i kao zarobljenika i kao vraa, da im pie poruke njihovim bogovima. Naravno, Harson je za sve pojedinosti doznao poslije toga. Vidio je tada samo jedno: Gerrarda okruenog Indijancima. Vratio se u logor puzei, razmiljajui na koji bi nain mogao spasiti prijatelja. Na prvi pogled nije bilo nikakve nade. Ali dogodilo se da su u to vrijeme Kimake bili u ratu sa susjednim plemenom. Kad se drugi put priuljao selu, zamijetio je

velike pripreme, a trei je put utvrdio da su u selu ostali sami starci. Harson prieka jo dvadeset i etiri sata da se ratnici to vie udalje, a onda usred bijela dana upadne u selo i oslobodi Gerrarda i njegov pisai stroj. Pothvat je bio uspjean i sve bi dobro zavrilo da su ostavili pisai stroj. Znali su da e ih Kunake progoniti na njihovu povlaenju kroz dunglu. Ali to je bilo jo gore, znali su to i njihovi pratioci. Naposljetku su, jedne noi, udaljeni jo tri dana hoda do prve vladine postaje, pobjegli svi osim dvojice. Sutradan ujutro Harson je ustanovio da su ih progonitelji opkolili. Situacija je bila bezizgledna. Nije im preostalo nita drugo nego da ekaju kraj i da to skuplje prodaju svoje ivote. Za cijelo vrijeme tog uasnog bijega spavali su naizmjence. Tog popodneva Harson se ispruio da malo zaspi, dok je Gerrard ostao na strai. Probudio se ba u trenutku kad je mogao samo jo vidjeti kako Gerrard polagano ulazi u umu nosei pisai stroj u desnoj ruci. Viknuo mu je da se vrati, ali je Gerrard nastavio mirno, ne urei se, svoj put. Naposljetku je Harson potrao za njim, ali ga jedno tane pogodi u miicu lijeve ruke.

Sutradan su se vratili pratioci koji su bili pobjegli. Progonitelji su iezli. Pronali su Gerrarda vrsto vezanog za stablo, dok mu je srce bilo probodeno kopljem. Pisaem stroju nigdje nije bilo traga... To je, ukratko, pria. U ustima Greeta Harsona ona je postala epopejom. Upotrebljavao je mnogo manje superlativa nego prije. To je bilo zaista remek-djelo, iskreni i uzbudljivi prikaz, takav da su ak i oni koji nisu mnogo voljeli Harsona bili prinueni priznati da je mladom istraitelju Gerrardu pripisao ulogu koju je i zasluio. Gerrard, a ne Harson, bio je junak tog pothvata; ako je otiao u brazilsku dunglu da stekne besmrtnu slavu, on je to sada zaista i
postigao, zahvaljujui iskljuivo Greetu Harsonu. Ali ni ovaj nije ostao bez priznanja. Ako je Gerrard postao besmrtni heroj, Harson je sada doao u prvi plan popularnosti. Aristokratkinje su ga pozivale na ruak, novine su mu nudile vrlo prihvatljive ugovore, a prolaznici su se zaustavljali kad je izlazio iz svog paokarda, s poznatim sombrerom na glavi.

***
Jednog dana pozvan sam na koktel u njegov stan u Ritzu. Stajao sam jedno vrijeme kraj gomile koja ga je okruila, dok je on govorio o Gerrardovoj hrabrosti. Gerrard se nije rtvovao, naglaavao je on, samo zato da bi

spasio ostale nego i zato da bi se sauvao njegov izvjetaj, kako bi budua pokoljenja znala ono to je on vidio i otkrio. A on, Harson, sada smatra svojom svetom dunou da uini sve kako Gerrardova rtva ne bi ostala uzaludnom. Nekoliko asaka poslije toga zamijetio sam njegov pulover objeen na zidu poput slike. Na lijevom ramenu bile su dvije crne rupice... Da uo sam iza lea jaki Harsonov glas to je pulover koji sam imao na sebi. Gurne ruku u dep i neto izvadi. Evo taneta. Izvukao sam ga iz stabla koje je bilo iza mene. Promaio je za dlaku promucao sam. Doivio sam i gorih stvari ree on veselo. Jeste li doista sakupili mnogo podataka o obiajima tog plemena? upitao sam ga.
Da, mnogo! odgovori on samozadovoljno. enidbeni su obiaji zaista izvanredni. To e biti nedvojbeno senzacionalna knjiga. Otvori ladicu stola koji je bio iza mene. Pogledajte zabiljeke. Neobine pojedinosti. To e biti djelo stoljea. Potpuno jedinstveno. udesno!

Imao sam samo toliko vremena da bacim pogled u ladicu prije nego to ju je brzo zatvorio i okrenuo se da nastavi razgovor s nekim drugim. To je bio trenutak kad su se kod mene poele raati sumnje. Biljeke koje sam vidio

bile su ispisane na pisaem stroju, ali sam vidio i ispravke uinjene olovkom. A te ispravke nisu odgovarale Harsonovu rukopisu. Mogle su, dakle, biti pisane samo Gerrardovom rukom. A to bi znailo da su biljeke njegove, plod njegova jlugog boravka u nepoznatom plemenu. Razumije se, bilo je sasvim prirodno da se biljeke nalaze u Harsonovu posjedu. To je odgovaralo i njegovu prikazu dogaaja. Ali je u njegovu lakomom pogledu, koji je bacio na ladicu, bilo neto to je u meni izazvalo cijeli niz pitanja. Prije svega, na emu je poivala Harsonova pria? Samo na svjedoanstvu dvojice pratilaca. Dovoljno sam putovao, te sam znao da se za komadi sitnog novca moe uvijek' doi do takva svjedoanstva. A biljeke su bile vrijedne. Nisu predstavljale samo novac koji se za njih mogao dobiti nego i slavu koja se njima mogla stei. Naravno, moja je mana to sam po prirodi sumnjiav, ali kad sam napustio koktel, strana mi je slika obuzela matu. Slika dvojice ljudi u amcu na nekoj lijenoj tropskoj rijeci u kojoj ima krokodila, odnosno aligatora. U asu kad je jedan od njih dvojice stajao na nogama, sagnut, promatrajui tok

vode, drugi mu se priuljao iza lea i gurnuo ga; uo se krik, pljuskanje vode, udarac repom i amac se udaljio... Privienje nije bilo prijatno i ja sam ga mudro uvao u sebi. Dvije godine poslije toga, iz razloga kojega se vie ne sjeam, otputovao sam na Amazonu, koju nisam naao nimalo privlanom. Zbog nekog, opet nejasnog razloga boravio sam dva tjedna u Manaosu. Manaos nema niega zbog ega bi ga valjalo preporuiti: vladala je nesnosna vruina, smrad je bio nepodnoljiv, a ni blato ne pridonosi njegovoj ivopisnosti. Meutim, pravi razlog mog zaustavljanja u tom mjestu bio je taj to je hotelom upravljao moj stari prijatelj, Kanaanin Carthew. Za rata mi je bio neko vrijeme komandant u eskadrili. Zanimljiva osoba. Dobio je najvie odlikovanje i pravo da tri mjeseca nosi poasnu vrpcu, a zatim je dopustio da bude lien ina zbog nimalo vojnikog zloina dvoenstva. Moda ga je nevolja to je imao dvije ene natjerala da od njih pobjegne u Manaos. A moda je imao i drugih neugodnosti. U svakom sluaju, on je sada bio tu, kao neenja, vodei sjajno svoj hotel. To je bilo jedino isto

mjesto u gradu. Ali to je najmanje bio razlog njegova uspjeha. U tom se mjestu hotel vie cijeni po dobrom vinu nego po istim krevetima, a njegov je bar bio jedini u okolici gdje je ovjek mogao biti siguran da se nee otrovati. Mnogo sam vremena proboravio u tom baru. Klima je tjerala da se pije, a nalazio sam i zadovoljstvo u promatranju ostalih gostiju. Oni su sainjavali udnu mjeavinu. Uzeti u cjelini, mogli su predstavljati Drutvo naroda prljave vrste a mnogi su od njih i bili pravo Drutvo naroda za sebe. Ja sam ve bio ogrezao u slinim sredinama i zamijetio sam da se izmeu svih tih Portugalaca, veana i Talijana uvijek mora nai i neki izgubljeni Englez, neobrijan i s mirisom svog starog koleda. I doista, vidio sam ga kad se pojavio prve veeri mojeg boravka u Manaosu, jo prije nego to sam otkrio svog prijatelja Carthewa. Savreno se dobro sjeam kako je uao na vrata, zaustavio se gledajui oko sebe s izrazom superiornosti (bio je sigurno najodrpaniji ovjek koji je ovamo zalazio), i kao da je htio pitati: Da nema ovdje netko koga poznajem? Zatim je zamijetio

mene kako sjedim u kutu, dade mi veselo znak rukom kao da sam njegov stari prijatelj i prie da sjedne kraj mene. U toku cijelog sata' i pol, koliko je prosjedio sa mnom, bio je osloboen od trokova za razgovor budui da sam ja platio pie. Moram priznati da je bio zanimljiv pripovjeda, iako bi mu se ponekad potkralo, u toku izlaganja, da je istovremeno boravio u Londonu i Pekingu. Da sam morao pogaati, bio bih mu dao oko trideset i pet godina, ali je ve imao sumoran i mutan pogled okorjela pijanca i alkohol nije imao vie nikakvog drugog uinka nego da mu povea dostojanstvo. Beskrajno je prezirao ostale goste bara, smatrajui ih obinim tropskim skitnicama. ini se, meutim, da nije istovremeno vodio rauna o vlastitoj vanjtini: bilo je u tome stvarno neto patetino zbog uspomena na otmenu prolost koja se sakrivala iza njegova poderanog odijela i neobrijane brade. Zlo je bilo oigledno mnogo dublje. Pie je bilo samo nagovjetaj. Meutim, kako nisam nikakav misionar, nije mi padalo na pamet da iz njega izvlaim tajnu. Ionako bi mi odgovorio laima. Stavio sam mu ljubazno, ali jasno, do

znanja da je trea aa bila i posljednja, pa je uskoro ustao s istom prijateljskom kretnjom ruke. (Do vienja, stari, sretan sam to sam vas upoznao!) Otiao je na drugi kraj bara. Slijedee dvije veeri banuo je na isti nain i u isto vrijeme. Ali me je pustio na miru. Savreno je dobro znao tko je spreman da mu plati pie, a tko nije. Uglavnom je traio nove pridolice i. gledajui ga, nisam mogao odoljeti da se ne zapitam zbog ega ljude ove vrste nazivaju tropskim skitnicama. Zato ih ne zovu barskim inventarom? Siguran sam da on nije nikuda skitao, nego je ivio samo za pie koje je mogao iscijediti od nekoga u Carthewovu hotelu. Tree veeri oito je doao do zakljuka da sam ve imao dovoljno vremena da se prilagodim, ako ne ba ja. a ono Carthew koji je sjeo kraj mene. Pribliio se dobre volje kao i uvijek, ali je oklijevao trenutak, sve dok ga Carthew nije pozvao da sjedne za na stol. Naruili smo pie i ja sam ustanovio nove stvari koje su bile u suprotnosti s veinom onoga to sam ustanovio prethodnih veeri. Ovoga je puta popio samo dvije ae. Kad je iskapio drugu, vidio sam kako mu

je Carthew dao znak da ode. Nije pokazao nikakvog neraspoloenja. Vjerojatno se to ee ponavljalo. Ustao je kao da je obavio neki posao.
Dobro, moj stari, sada moram da idem rekao je udaljivi se, da bi uhvatio nekoga drugoga koji e mu platiti pie.

Carthew ga je pustio da ode, a onda se okrene k meni i upita ine: Sto mislite o ovom ovjeku? Rekao bih da trpi od ei rekoh. Kako se zove? Ja ga zovem Besmrtni pijanica. Oh! pomislio sam na njegov mutan pogled. Ja ne bih upotrijebio takav nadimak. Mislite li da mu ne pripada? Takav mi dojam ostavlja. Da, svakako, ali on je ipak besmrtan... Jeste li kada uli za Greeta Harsona? Kako ne. I za Watta Gerrarda? Naravno...
To je Watt Gerrard, besmrtni heroj. bi bio odlian glumac. On je poznavao uinak naglog sputanja zavjese, i poto mi je promrmljao ove rijei, ustao je i udaljio se s laganim smijekom. Izbjegavao me je cijele veeri i cijelog sutranjeg dana, s oitom namjerom da povea moju znatielju, to mu nikako nije bilo potrebno. Cijeli sam dan ponavljao kako sam nanjuio neto prljavo kod tog Greeta Harsona. Bilo je neto runo u cijeloj onoj ekspediciji. Ali nikako nisam mogao razumjeti zato se Gerrard pee na maloj vatri alkohola kad ima odlinu priliku da razotkrije Harsona.

luta traei tko e mu platiti pie. Okrenuo sam se Carthewu. Kaite mi da li se ne alite sa mnom? Ne, To je zaista on. Cijela je pria, dakle, izmiljena? produih uzbueno. Nisu ga nikad zarobili Indijanci? Naravno da jesu odvrati on mirno. Sve je ista istina... ili gotovo sve. Harson je samo preutio jedan dio, da bi ga zamijenio drugim.
Koji dio? Uvijek sam smatrao da je Harson varalica.

Carthew

Sutradan uveer Carthew sjedne za moj stol ba u asu kad je u bar uao Gerrard. Vidjeli smo ga kako

Carthew se zaustavi da bi zapalio novu cigaretu. Imam dojam da se varate u Harsonu ree on napokon. On se ponaao isto tako dostojno kako bismo se ponaali vi ili ja u slinim okolnostima. Meutim, bit e bolje da vam ispriam kako sam se umijeao u tu stvar. To je bilo prije nego to sam imao ovaj hotel. U to vrijeme, namjeravajui otvoriti trgovinu, bio sam na prolazu kroz mjesto Villajos. Prljava rupa, vana jedino zbog telegrafske postaje koja se tu nalazila. To je bilo dva ili tri mjeseca poslije Harsonova povratka i njegovih pria. Sjedio sam jedne veeri na verandi kad se iznenada pojavio ovaj ovjek, izlazei iz dungle u pratnji dvojice Indijanaca. Ne moete zamisliti kako je izgledao:

stotinu puta gore nego sada, sav u dronjcima, pun ireva, izgreben... I to je bio on? Pogledao sam prema baru.
Da. Potrao je prema meni im me je opazio. Jedva je disao i bio je neobino uzbuen kad je stigao. Poeo mi je postavljati gomilu pitanja. Gdje je telegrafski ured? Je li otvoren? Moe li poslati brzojav u London? Bih li mu mogao posuditi novac da ga poalje? Odgovorio sam mu po redu na sva pitanja, ali je na posljednje moj odgovor bio negativan. On je onda pobjesnio: Ne budite idiot zagrmio je. Imam neto to vrijedi milijune, kaem vam, milijune! Zaista? Da. Istina je. I morate mi posuditi taj novac za brzojav. Ja sam Watt Gerrard. To to imam vrijedi milijune!

Carthew se naglo zaustavi i nastade duga stanka. Ja ga na kraju pogledah. I to je sve? upitao sam ga razoaran.
Ne! Nasmijao se. To je bio samo poetak. Ostao je kod mene, ali nisam uspio prozreti njegovu igru. Zadovoljio bi se smijekom kad bih mu predbacivao na koji mi je nain pokuao prve veeri izvui novac. Cak je tada troio sav novac na pie, ali je vodio rauna o sebi, pa sam mogao zapaziti stanovitu slinost s fotografijom. A onda su mu jo dva ili tri puta pro-makle neke stvari... Na koncu sam se poeo pitati nije li on zaista Watt Gerrard. Kad sam mu iznenada postavio pitanje, zamolio me je da na to vie i ne pomislim. Ali me ni to nije zadovoljilo. Jedne veeri doveo sam ga kui i dao mu mnogo da pije. Kad sam mislio da je ve dovoljno potegao, pokazao sam mu brzojav koji sam bio pripremio da ga poaljem jednim novinama u Londonu, objavljujui da je Watt Gerrard iv i da je spreman prodati svoju priu. Usput sam mu predloio da dobit podijelimo po pola. Odjednom se vratio u ivot! Navalio je na mene kao lud, oborio me i zaprijetio mi noem sve dok mu nisam obeao da u utjeti. Zatim se umirio, napunio au i pokuao mi sve objasniti.

Carthew se zaustavi da bi naruio jo dvije ae pia.

U Villajosu nema esto zabave nastavi on zato sam ga pustio jedno vrijeme da se uzrujava. Ah! Vi ste_ Watt Gerrard? rekao sam mu. Da, odgovorio je on. Vratit u vam dvostruko ako mi sada posudite taj novac. Dobro, to zvui prihvatljivo, rekao sam mu. Jedina je nevolja u tome to ne vidim sasvim dobro kako biste mi mogli vratiti. Vi ste u raju! To mu zaustavi dah. U raju? upita on nepovjerljivo. Naravno, rekoh mu ja. Vi ste mrtav! Ostao je preneraen, pa sam pomislio da je vrijeme da prestanem sa alom. A sad promijenite plou, dodao sam vrstim glasom. Vi znate vrlo dobro kako je Gerrard spasio ivot Harsonu i zauzvrat izgubio svoj. Ne pokuavajte ovdje s takvom sitnom igrom. Na ove moje rijei izgledao je jo zaprepateniji. Zatim sam uao u kuu, potraio novine u kojima je bila opisana cijela stvar i objavljene dvije njihove slike. Pruio sam mu to. Evo! rekoh. Tu je Gerrardova slika. Poznajete li ga? Sjeo je i poeo piti. Poto je proitao lanak, poeo ga je opet od poetka itati. Zatim su mu novine ispale iz ruke. Kriknuo je kao da ga je netko udario u eludac. Onda je poeo plakati. Izazvao je u meni samilost. Kako bilo da bilo. poao sam da mu donesem da neto popije. Hajde, moj stari, rekoh pruivi mu au. Moglo vam je i upaliti. Moda ete drugi put imati vie sree. On je iskapi i pokua da se usiljeno nasmije. Da, ree on. Vie sree drugi put! Sigurno sam izgubio pamet ili se neto slino moralo dogoditi kad sam mogao pomisliti da sam Watt Gerrard. Nita drugo nije rekao. Ponudio sam mu krevet, i kad se malo oporavio, ponudio sam mu da neto radi. Tko bio da bio, nije izgledao lo.

Carthew baci pogled preko ramena prije nego to je nastavio. Izgledalo je da se opet osigurava od napada. Ali, tropska skitnica se zabavljao s nekim drugim na suprotnom kraju bara. Ne mrzim tog jadnika nastavi on poslije stanke kao ni Harsona. Ali, sudite sami. Sve to se tie njegova zarobljavanja od Indijanaca, bilo je tono. Ono s pisaim strojem takoer. Sve je to bila prava istina. Ostao je zarobljen otprilike osamnaest mjeseci. Za to je vrijeme promatrao njihove obiaje, sreivao biljeke, iako je znao vrlo dobro da nikad nee

vidjeti nekog bijelca kojemu bi mogao povjeriti svoja otkria. I iznenada, kao da je pao s neba, stie Harson koji ga izbavlja. Prenesite se malo u njegove osjeaje: veselje, zbunjenost, zahvalnost. Vi biste mogli pomisliti da takva zahvalnost nuno mora ostati vjenom? Naravno potvrdih.
Ali nije odvrati odmah Carthew. Zahvalnost je neto delikatno i posebno. Ona se umanjuje.im ovjek toga postane svjestan. Gerrard je bio sav ispunjen osjeajem zahvalnosti, za cijelo vrijeme svog dugog i neugodnog povratka prema rijeci. Prisjetite se da su njih dvojica bili sami od jutra do mraka, da su bili stalno zajedno, da nisu sreli ni jednog drugog bijelca. Dva psa i jedna ista kost. Ja sam bio, izmeu ostalog, i novinar, pa mogu potpuno razumjeti Gerrardovu reakciju. Da se radilo o vrei zlata, pretpostavljam da bi je lako podijelili. Ali nije bilo ni komadia zlata, nego jedna povijest i svaki je mislio da ona pripada iskljuivo njemu. Nitko se od njih nije otkrio drugome. Sve se dogaalo u njima samima. Gerrard je poeo shvaati da Harsona nije gonila samo ljubav prema blinjemu kad je poao da ga potrai. U svojoj nutrini osjeti da je njegov prijatelj bio daleko vjetiji pisac od njega i. da bi on mogao pokupiti svu slavu. Sjetio se takoer kako ga je Harson lukavo ispitivao da bi doznao sve to je on otkrio u toku svog zarobljenitva, njegovu vlastitu povijest, njegove osobne tenje za slavom, zbog ega je sve i izgubio, osim ivota. Ah! Shvaam vrlo dobro to je ostalo od Gerrardove zahvalnosti. Rak je svakoga dana rastao u njegovu srcu, u skladu s njihovim napredovanjem kroz dunglu.

Carthew se zamiljeno zaustavi na asak. inilo se kao da u sebi ponavlja ispovijest koju mu je ispriao ovaj nesretnik i kao da gotovo osobno doivljava potajnu borbu koju je izgubio. Moje su simpatije na Gerrardovoj strani ree na kraju. Dungla djeluje na ovjeka. Gubi

se kontrola nad mislima. Povrede postaju velike, nakazne. I svake je noi Harson uznemireno pisao na vlastitom pisaem stroju... Dobro, vi znate ishod. Tono je da su im pratioci pobjegli, ali oni nisu bili u opasnosti. Oni su bili prije toga u i te kakvoj opasnosti. Ali tada vie nisu! Trebalo je jo samo da ekaju dan ili dva da se vrate ona dvojica koju su poslali da nau nove pratioce. Nisu imali dovoljno namirnica, pa su tog popodneva krenuli odvojeno. Harson prema sjeveru, a Gerrard prema jugu, da bi neto ulovili za veeru. Ako se jedan izgubi, morao je s tri pucnja obavijestiti drugoga. Gerrard je shvatio da e za tri do etiri dana najkasnije cijela pripovijest biti objavljena i da e zujati sve telegrafske ice. Zamijetio je Harsonovu nestrpljivost, osjeajui kako on, Gerrard, sve vie i vie odlazi u drugi plan. Poeo ga je pratiti, iao je za njim sve dok se nije dovoljno udaljio od logora. Dugo vremena nije imao priliku, ali napokon, kad je bio od njega daleko jedno dvije stotine metara, vidio je kako se Harson popeo na hrid da bi pregledao okolinu. Gerrard ml je priao s kakvim je mirom podigao puku. Ruke su mu, govorio mi je, bile potpuno sigurne. Sjeao se kako su bile

vrste u asu kad je ciljao Harsonu u srce. Stalno svjestan svoje sigurnosti, opalio je. Harson se sruio s hridi. Poslije reskog pucnja zavladala je neprirodna, gotovo nadnaravna tiina. U tom asu Gerrard je izgubio svoju sigurnost; drhtalo mu je cijelo tijelo. Vidio je na nebu kako leti ptica grabljivica; ivci mu odjednom popustie i on poe trati. Trao je kao lud, samo da tri, i kad se umorio i zaustavio, otkrije da je zalutao. Opali tri puta iz puke, ah mu nitko nije odgovorio; nije se uo nikakav um. Nebom su letjele tri ptice grabljivice i on poe opet trati. Tri dana poslije toga, kad je ve bio potpuno na izmaku snaga, naiao je na Indijance koji ga ponovo odvedoe u dunglu. To je bilo tri mjeseca prije nego to je stigao u Villajos. Znate to se dogodilo u meuvremenu.
Sada je bio na meni red da naruim pie. Nismo izmijenili ni jedne rijei sve dok konobar nije postavio na stol dvije velike ae viskija s ledom. Nisam znao na to misli Carthew, ali ja sam se sjetio taneta koje je Harson uvao u depu svog pro-buenog pulovera. Morao je znati da potjee iz Gerrardove puke. Morao je shvatiti da je on pokuao da ga ubije. Zbog ega je onda ispriao onakvu pripovijest? Samo zato da stavi Damoklov ma iznad Gerrardove glave ili zbog nekog drugog, dubljeg razloga?

bilo makijavelistiko? Gledajte, Gerrard je, itajui Harsonov prikaz, znao da je mrtav. Da je ovaj rekao istinu, on bi se moda pojavio, branio bi se. Ali Harson mu je dao ono za im je stalno udio: besmrtnost. Poslije toga on se nije mogao vie pojaviti. Unato svim ostalim neugodnostima, postojala je opasnost da Harson zna kako je on na njega pucao i kako moe to i dokazati. To bi bila prava pria kad bi se sve otkrilo! Ne, on je ubijen i on je to znao. Je l Harson djelovao sasvim makijavelistiki ili je zaista alio mladog ovjeka iju je uspomenu htio ovjekovjeiti, to je problem koji nikad neemo rijeiti.

Carthew napravi stanku. Pogledao sam najprije njega, a onda naokolo.

I evo rezultata! rekoh.

Tropska skitalica bio se zaputio nesigurnim korakom prema vratima. Koliko je vie posrtao, koliko je bio prljaviji, toliko se vie ispoljavalo njegovo dostojanstvo. Gledajui njegovo dranje, inilo se kao da silazi u fraku iz svog kluba u Londonu. Dao nam je znak rukom, teturajui prema izlazu.
Da, to je rezultat ree Carthew, a zatim poslije kratke utnje, zavri: Kad pokuate ubiti ovjeka koji vam je dao besmrtnost, ne ostaje vam nita drugo.

I Carthew je upravo o tome razmiljao.

To je sve to znam ree on odjednom. Ali su ostale jo jedna ili dvije stvari o kojima razmiljam. Je li Harson zaista mislio da je Gerrard mrtav? Je li bio neogranieno plemenit ili je bio svjestan toga koliko je njegovo dranje

James Yatte: Mamina oklada

Ve pet godina radim u kriminalistikoj brigadi u New Yorku, ino usprkos tome jo me hvata jeza pri pomisli da se jednog dana moe otkriti moja tajna... to jest da najvei dio mojih uspjeha treba, zapravo, pripasti mojoj majci. Meu nama budi reeno, to je i najmonije oruje koje moja majka ima protiv mene. Svaki put kad zaeli da joj posvetim jedno popodne i da joj pomognem eprkati po vrtu, ili da joj dovedem nekog mladog policajca pogodnog da mu utrapi jednu od svojih neudatih neakinja, ili da budem na njenoj strani u raspravama s mojom enom Shirley, mama uvijek, kao sluajno, primijeti sasvim nedunim tonom:
Ve ujem tvoje drugove iz brigade kako bi se smijali kao ludi kad bi im netko ispriao na koji si nain rijeio sluaj one starice strmoglavljene preko ograde stubita velikom hotelu u sreditu grada!

Poslije pet godina napokon sam odluio da mami vie ne govorim o

svojim istragama. I sto sam puta (pod utjecajem njenog savreno pripremljenog peenog pileta i njenog strogog pogleda koji me je opet pretva rao u malog djeaka) pregazio to svoje vlastito obeanje.

A najvrednije kod moje mame jeste to da ona pozna ljudsku psihologiju. ak vie nego to treba. Uglavnom, posljednjeg petka, Shirley i ja smo, kao i obino, kod nje veerali. Tek to smo sjeli za stol i poeli uivati u odlino pripremljenim peenim gljivama, mama mi postavi svoje uobiajeno pitanje: Kako idu poslovi? to sada ima novo? Nita naroito mama. Trenutno vodim jednu istragu koja se odvija kao po loju. Znamo tko je ubojica i vjerojatno e biti osuen. Zato si onda tako objesio nos kao da cijeli dan nisi nita jeo? Slii na strica Nathana kad bi uo da e mu u goste doi plaljivi ogor. Da ti pravo kaem, mama, ima neto to kripi u ovom sluaju, ali se ne usudim akati. Kako da kaem, kad uhvati nekog kriminalca, ovjek je obino zadovoljan sam sa sobom. Misli u sebi: Eto jedne hulje manje na svijetu. Ali ne znam... ubojica kojega smo juer uhapsili.... to je neki tako dobroudan i ljubazan stani,...

 Sentimentalnost, ista sentimentalnost ree Shirley alostivo. Shirley, koja je diplomirala sociologiju, superiornija je i ja bih se morao osjetiti poaenim njenom samilou. Koliko sam ti puta rekla, Davide, ako je inspektor Slattery zadovoljan istragom, nema nikakve potrebe da vie zabada svoj nos iz isto sentimentalnih razloga. Tako se ne napreduje u ivotu. Potpuno se slaem ree mama, ljubazno se nasmijeivi mojoj eni. Ljudi ne bi smjeli nikad zabadati nos u tue poslove. Ba sam o tome htjela da govorim...
Ispriat u ti sluaj, mama naglo sam je prekinuo jer se mamine peene gljive moraju uivati u atmosferi mira i sloge.

uvenim kirurgom, sada umirovljenim. Grady je bio stalni gost Grotte. Dolazio je tri do etiri puta na tjedan no osoblje, koje ga je poznavalo, mrzilo ga je. To je bio ovjek osoran, loe odgojen, neotesan, uvijek se na neto alio i gledao iz visoka.
To je znaajka kazalinih ljudi ree Shirley. Socioloka nauka pokazuje da ljudi iz manjih kazalita...

Recite mi, draga moja Shirley upita mama, je li ikad sofi-logija nauavala o sofi-loginim ljudima?
Ne razumijem vas, majko odgovori Shirley.

Samo ju je znatielja za istragu mogla odvratiti da me pone braniti pred enom. Zato sam odmah otpoeo svoju pripovijest. Usred grada, u estoj aveniji, postoji mali njemaki restoran Grotte Krumholz. To je glasovito mjesto gdje se okupljaju najpoznatije linosti, glumci, sportai i ostali. Uveer je prepuno, ali za vrijeme ruka je mirnije. Dakle, juer je doao na ruak u Grotte Krumholz kazalini redatelj Grady sa svojim tastom, starim drom Barlet-tom,

Ali ja sam ih prekinuo: Grady je naroito mrzio jednog konobara Grotte, malenog staria po imenu Irving. Irving je bio zaposlen kod Krumholza ve trideset godina; svatko ga je poznavao i potovao, toliko je bio paljiv i usluan, raspitujui se uvijek za bolesti i za djecu gostiju, sjeajui se njihovih svetkovina, roendana i ostalog. Moda je ba zato Grady nalazio zlobno zadovoljstvo da ga zadirkuje. Uvijek kad bi dolazio u Grotte Grady mu je inio ivot nepodnoljivim. Pozivao ga je hladnim i reskim tonom. Pravio je uvredljive, neukusne ale na njegov raun. Ismijavao je starca, poniavao ga je, a ponekad mu ak ne hi dao ni naipojnicu. Juer," za ruka nije bilo izuzetka od pravila. Grady i njegov tast dr Barlett sjeli

su za stol koji je posluivao Irving. Grady ga je odmah poeo napadati: Ako vas vae ape mogu dovui ovamo, moj jadni starce. Kao poetak naruio je ostrige, naglasivi Irvingu da ne bude suvie krt s umakom od hrena. Grotte Krumholz je poznata po svom umaku od hrena. Najljui umak, to je bila njegova reklama a Grady je volio optuivati Irvinga da ga nerado daje gostima. Kad je Irving donio ostrige, Grady narui dvije juhe, za sebe i dra Barletta. Rekao je Irvingu da dobro pazi da jedna ne bude posoljena. Bio sam kod svojeg lijenika prolog tjedna, objanjavao je, i on mi je kazao da u dobiti garavicu ako budem uivao previe soli. Grady ponovi taj nalog Irvingu dobrih pol tuceta puta. Ovaj ga je uvjeravao da nee biti ni srna soli u juhi. No Grady zajedljivo doda: Nemam povjerenja. Vi ete zaboraviti da upozorite efa kuhinje. Vi gubite pamenje, jadni moj stari. Zatim Grady pozva samog Krumholza i zamoli ga da nadgleda Irvinga i da se osobno osvjedoi da jedna juha nije posoljena. I moete zamisliti koliko se jadni Irving morao osjeati ponienim. Najposlije se Irving zaputi prema kuhinji da zatrai juhu, dok je Grady za njim

grmio: Pazite da ne stavite palac u nju.

Taj Grady ree mama podsjea me na jednog roaka tvog pokojnog oca.

Na to se Shirley zlobno nasmijei: Zaista majko, to je malo smijeno. Vas uvijek i svatko podsjea na nekoga koga poznate. Zato to ja poznam mnogo svijeta odgovori mama ne naavi se uvrijeenom. Moje poznavanje ljudi ne potjee samo iz knjiga. To je razlika izmeu onoga koji stvarno sudjeluje u razgovoru i nekoga koji ostaje samo da bi brbljao.
Kako sam rekao prekinem ih ja Irving je otiao u kuhinju da kae efu kuhinje Lulsu neka spremi dvije juhe, ponovivi mu nekoliko puta da u jednu ne stavlja soli. Luis, dakle, uzme iz velikog lonca ve posoljenu i toplu juhu spremnu da se odmah slui. Zatim spremi osobno i posebno posudu juhe bez soli. Onda obje posude stavi na Irvingov posluavnik, a ovaj napusti kuhinju. Krumholz, gazda, bio je na pragu vrata koje su dijelila kuhinju od velike sale. Grady je bio stalni gost i Krumholz nije elio da ga ozlojedi. On zaustavi Irvinga, zagnjuri licu u Gradyjevu juhu i srkne dobar gutljaj, da bi se osvjedoio kako nije posoljena. Ovo nemoj smetnuti s uma, mama, jer je to vrlo vano. Krumholz je probao osobno Gradyjevu juhu... Potvrdio je da u njoj nema soli i rekao je Irvingu da je moe odnijeti i posluiti. To je Irving i uinio. Odnio je posluavnik ravno na stol Gradyja i dra Barletta. Iako je na istom posluavniku imao narudbine i drugih gostiju dvije boce piva, kola i salatu od kupusa on se zaputio najprije prema Gradyju, prije nego to je bilo koga drugoga posluio. To poka-auje koliko mu je Grady zadavao straha! On postava posude s juhom ispred dra Barletta i Gradyja. Grady srkne jednu licu, mljacne ustima i ree: Nije loe. Drugo nita nije napomenuo... jer je odjednom jauknuo i sruio se na pod. Za nekoliko sekundi bio je mrtav. Sudski lijenik mu je pronaao u elucu cijanovodinu kiselinu, a ono to je ostalo u juhi

bilo bi dovoljno da ubije jo dvadeset drugih kazalinih redatelja. I vidi, mama, u kuhinji je bila boica cijanovodine kiseline koju je Luis uvao za unitavanje takora. Boica je bila zatvorena u ormaru, ali su svi Kirumholzovi namjetenici mogli doi do kljua. Naravno, mi bismo morali birati izmeu tolikog broja osumnjienih i bilo bi vrlo teko rasvijetliti sluaj. Ali smo imali sree, jer je Krumholz sam probao Gradyjevu juhu prije nego to je posluena. Gazda je progutao pumu licu, a nita mu se nije dogodilo. Prema tome, otrov je morao biti stavljen u juhu nakon odlaska iz kuhinje, a prije dolaska na Gradyjev stol. A postojalo je samo jedno bie koje je imalo priliku da ubaci otrov za tako kratko vrijeme Irving, konobar, jadni stari Irving.

Zavravajui svoje izlaganje, nisam se mogao suzdrati da ne uzdahnem. Razumijem da te to ne moe veseliti, Davide ree mama gotovo njenim glasom. To je uzrok mog neraspoloenja, mama rekoh. Moe li ovjek izvriti umorstvo samo zato to ga je njegova rtva optuila da umae prst u juhu? Iskreno govorei, to bi bila pretjerana profesionalna optereenost. Pogotovo kad se tome jo doda da taj Irving nije osvetoljubljive naravi. Nikad nisam vidio prijaznijeg i pristojnijeg starog ovjeka. Da zna koliko smo imali muke dok smo mu uzeli otiske prstiju: bojao se da ne uprlja narednikove rukave kad bude umoio prste u crnilo! Tu sam zastao vrtei glavom, ljutit na samoga sebe, ali i zbog toga to sam opazio pogled koji mi je dobacila Shirley. Naposljetku,

pitam se zato se toliko o tome brinem! Taj je ovjek poinio zloin, zbog toga e biti kanjen i tu se vie nema to rei! Posto me je dugo gledala onim svojim izrazom, napola saaljivim a napola podrugljivim, mama uzdahne na sebi svojstven nain. Davide, Davide, ti ima plemenito srce i nad svakim se smiluje! Samilost nikome nita dobro nije donijela, samilost nee izbaviti tog jadnog starca od elektrine stolice, samilost nee otkriti onoga tko je stavio cijanovodenu kiselinu u juhu...
Cijanovodiniu, majko ispravi je Shirley.

Male slobode koje je mama sebi doputala u svom rjeniku: uveseljavale su moju enu. to se mene tie, ja ih vie nisam ni primjeivao. Poslije trideset godina provedenih s mamom moj mozak je automatski prevodio cijanovodenu u cijanovodinu. Ali za Shirley ne! Ona nee propustiti ni najmanju pogreku. A to bi onda vrijedilo to je diplomirala na sveuilitu? Vo-di-nu ponavljala je ona. v-o-d-i... Hvala, hvala, draga mala ree mama, maui kokojim batakom na nimalo pristojan nain. Postala si prava kolska uiteljica. Zatim se okrene meni. Kao to sam rekla, prije nego to

ste mi upali u rije, bolje je imati mozga nego njeno srce. A gdje ti je mozak. Davide? Da li ga kriminalistika brigada ne dijeli s vremena na vrijeme, zajedno s revolverima i odlikovanjima? Bojim se da moj mozak ne bi mogao pomoi jadnom Irvingu, mama. Taj je sluaj ve zavren. Ali ako se jo malo pretrese? Na primjer, opaam da si zaboravio prilian broj vrlo vanih podataka. Vjerojatno je to zbog rastresenosti i nema nikakve sumnje da e mi ih iznijeti... Kakve podatke, mama? Rekao sam ti sve to je bilo vano. Jesi li mi govorio o pobudi? Izvini, nisam ula. Moda starei, postajem gluha. Rekao sam ti da me pobuda Irvingova nije zadovoljila, mama.
Irvingova pobuda? Tko govori o njegovoj pobudi? A pobude svih ostalih? Taj tast, dr Barlett, nije li on pokupio novac zahvaljujui Gradyjevu umorstvu? Pa Louis, ef kuhinje! Nije li on mrzio Gradyja jer je ovaj vrijeao njegovu kuhinju? to kae na sve to?

Uvijek mi priinja zadovoljstvo kad trijumf iram nad mamom. Dodue, to su vrlo rijetke prilike. Zatim nastojim da do kraja iskoristim one koje mi se prue. Hajde, mama, hajde, ja mislim smo te mi, budalasti policajci, malo, sasvim malo ipak pretekli rekoh isprsivi se uz najprofesionalniji osmijeh. Nemogue je da je Barlett ubio

Gradyja za novac, iz jednostavnog razloga to ga Grady nije imao. Bio je potpuno gol. Tri posljednje predstave sasvim su mu propale i ivio je jo samo od blefiranja. Ne govorei o tome da je sam Barlett vrlo bogat i da ima stan s terasom. A Luis nije mogao ubiti Gradyja zato to mu je ovaj vrijeao kuhinju. Grady je mnogo volio Luisovu kuhinju. Osim toga, jedini ovjek u restoranu kojega Grady nije nikad vrijeao bio je ba Luis. Davao mu je visoke napojnice svakog mjeseca i uzimao ga je uvijek da mu organizira zakuske na njegovim primanjima. Zato mi se ini, mama, da su tvoji zakljuci malo, malo netoni, ovoga puta... udno, ali mama nije izgledala nimalo obeshrabrena. Zadovoljila se time da klimne glavom: Dobro. Tono kako sam mislila. Druga pojedinost, Davide, a vrlo je vana i molim te da o njoj dobro razmisli. Voljela bih znati to je taj tvoj Grady naruio za jelo poslije juhe.
to to govori mama?

to je naruio poslije juhe? Ti vie ne razumije najobinije pitanje.

Budi ljubazna, mama, pa mi reci kakvu to ima vanost to je naruio poslije juhe! To nije pojeo, mama. Juha ga je otrovala, a ne...

Mama se tajanstveno nasmijei. To me zanima. To je ba vano. Dakle, uini ljubav jednoj jadnoj

staroj gospoi koja postaje razmaena i odgovori mi, molim te, na ovo pitanje. Dobro, mama, vrlo dobro odgovorio sam, a u sebi sam mislio: Sve su ene iste, ak i kad se radi o jednom kriminalnom sluaju, ne mogu se osloboditi nevanih pojedinosti kakve su hrana i domainstvo. Ne sjeam se tono, ali sam vidio ceduljicu koju je ispunio Irving i ini mi se da je Grady naruio trostruki sendvi a
la Krumholz. On se sastoji od unke, loike, majoneze, haringe, ruske salate i salame, sve sa krastavcima. Hvala ree mama. To je vrlo vaan podatak.

je bilo gotovo nemogue probiti se kroz gomilu u vrijeme kad je restoran najposjeeniji. Zbog toga mu je Krumholz i namjeravao prirediti krajem mjeseca iznenaenje. Htio ga je poslati u mirovinu s velikom otpremninom i penzijom. Ukratko, mama, da je Irving mogao podnijeti Gradyjeve uvrede jo samo nekoliko tjedana, bio bi zauvijek slobodan. Odmahnuo sam glavom. alostan sluaj mama vrlo alostan sluaj.

Shirley, uzdahne i pogleda samilosno, ali mama nastavi: Posljednji i konani, ali vaan detalj. Taj Irving, star kakav je bio, kako je mogao ispuniti svoj zadatak? U trenucima guve, na primjer, nije li imao neugodnosti s drugima? Nije li mu bilo teko nositi posluavnik? Objasni mi, molim te. Ludo je pretpostavljati da je to neka vana pojedinost, mama. Moda za policajce ili za sofilogiste odgovori mama podsmjeljivo ali za ljude koji imaju najobiniji zdrav razum to je vrlo vano.
Kad ti kae, mama. valjda je tako. Da, ima pravo. Irving je imao neugodnosti u poslu. I upravo to je najjadnije u cijeloj toj stvari. Jadni starac ve je bio suvie star za posao konobara. Vie nije mogao nositi teki posluavnik iznad glave samo u jednoj ruci, a to je znailo da mu

Mama je klimala glavom naprijed i natrag, a onda ree: Kakav alostan sluaj, alostan, alostan. Odjednom sam imao dojam da me natjerala u kripac. Zatim naglo uspravi glavu i prezrivo promrmlja: alostan? To je tragedija! Trebalo bi proslaviti sveani sprovod. Ali ne ovom jadnom Irvingu... ne, nego cijeloj policiji koja nije u stanju vidjeti vlastiti prst pred nosem, Irving! Za njega nisam zabrinuta... Irving e biti puten jo sutra. Mama, to pria? Nitko vie nita ne moe uiniti za Irvinga. On je... Ja mogu neto uiniti za Irvinga. Mogu ti dokazati da on nije izvrio zloin, mogu ti rei i tko ga je uinio. Nita ne vjerujem, mama. Ona vrlo dostojanstveno podigne glavu. U to hoe da se kladimo? Moram obijeliti svoju spavau sobu. Ako dokaem ono to sam rekla, doi e slijedee nedjelje da,mi zalijepi tapete na zidove. Ali, mama, u nedjelju me Shirley mora odvesti u muzej.

Nedjelja je dan koji Shirley posveuje mojem intelektualnom uzdizanju.

Tvoja kultura moe priekati. Ako ti kaem tko je ubojica, hoe li mi zalijepiti tapete?

... kako je onda mogao uliti otrov u juhu dodao sam ja.

Mama potvrdi glavom.

Tono! Zar to nije boanstveno gledati kakvog imam sjajnog sina... kad za njega misli njegova majka.

Oklijevao sam jedan trenutak, ali Shirley odgovori:

Reci da pristaje, Davide. Ne misli valjda da e izgubiti.

Daoh znak glavom:

Dobro, mama, prihvaam! Mama mi preko stola stisne ruku. Zatim se uvali u svoju stolicu, iroko se nasmijei i ree: Onda evo sada rjeenja. Prvo, najprije u ti dokazati da Irving nije mogao biti zloinac. To je trea vana pojedinost koju sam spomenula. Rekao si da je

Irving ostario. On ne moe vie tako dobro obavljati svoj posao, kazao si. A naroito, tvrdio si, ne moe podii teki posluavnik jednom rukom. Izvrsno! Dakle, juer za vrijeme ruka, kad je nosio juhu tom Gradyju, je li ga nosio na tekom ili lakom posluavniku? Na tekom, sam si mi kazao. Na tom istom posluavniku uz dvije juhe bile sa jo dvije boce piva, kola i salata od kupusa. Ne samo da je posluavnik bio teak nego je bio i prenatrpan bocama, posudama, tanjirima i tekuinom koja se mogla prosuti i poprskati sve naokolo. Vjeruj mi, stari ovjeuljak kakav je Irving, ve preplaen da ne uini kakvu pogreku zbog koje bi mu se Grady smijao, morao je taj posluavnik briljivo nositi sa dvije ruke! I ako ga je nosio sa dvije ruke...

Razmiljao sam nekoliko sekundi, mrtei obrve. Zatim odmahnuh glavom. Ali, mama, to je nemogue. Ako Irving nije ulio otrov, tko ga je onda ulio? Nitko se nije mogao pribliiti juhi dok ju je Irving nosio prema stolu. I nitko se nije mogao pribliiti ni poslije, kad je on postavio juhu na stol jer je Grady odmah poeo jesti. Prije nego to je juna izala iz kuhinje? To je jo manje mogue, mama! Krumholz je bio na vratima i posrkao cijelu liicu juhe... Moda ree mama, podignuvi tajanstveno prst. A moda i nije zaokrui pogledom oko stola, smijeei se, opijena svojim ponaanjem, pa nastavi. Ovo me navodi na jo jednu od mojih vanih pojedinosti. to je Grady naruio poslije svoje juhe. Pitala sam te. Trostruki sendvi ala Krumholz, odgovorio si mi. Sa unkom, majonezom, ruskom salatom, osuenim haringama i salamom. Pogledaj, Davide, nije li to malo udno? I ja mislim da nije bilo pametno naruivati takvu mjeavinu, ali ne nalazim da je to naroito znaajno.

 Davide, Davide! U jednom trenutku Grady je rekao Irvingu: Nikako soli u mojoj juhi, lijenik mi je rekao da u dobiti garavicu ako budem jeo slano. A asak prije toga naruio je sendvi sa unkom, majonezom, suenom haringom, ruskom salatom, salamom... sve same posoljene stvari! Takav je sendvi, pravo rei, rudnik soli!
Da, mama, vidim to hoe rei. To je vrlo udno. Ali zato...

Mama, hoe da kae da su Grady i Luis. . .

... htjeli otrovati starog Barletta ree mama. Ne samo da to elim rei nego je to jedino to mogu rei. Dr Barlett nije imao nikakva razloga da ubije Gradyja. Ali je Grady imao mnogo razloga da ubije Barletta! Grady je bio bez prebijene pare, a Barlett je bio bogata koji je posjedovao stan s terasom. Ako Barlett umre, njegova kerka, gospoa Grady, dobila bi bez dvojbe cijelo njegovo bogatstvo, kao i stan s terasom, to bi Brady ju omoguilo da sredi svoje novane prilike. Savren razlog! I koga bi mogao izabrati kao sudionika u zloinu? Tko bi mogao pripremiti juhu i u nju staviti otrov? Tko je bio Gradyjev miljenik, koji je od njega primao velike mjesene napojnice i spremao zakuske na njegovim primanjima? Tko se mogao bez potekoa posluiti otrovom za takore? Luis, ef kuhinje! A tko bi misli, drugi mogao biti?

Iz jednog jedinog razloga. Lagao je, Davide. Kad je rekao da mu ne treba soli u juhi zbog garavice, rekao je debelu la. On je htio samo jedno: da se osigura da e Luis, ef kuhinje, napraviti specijalnu juhu, posebnu i razliitu za njega, a drugu za njegova tasta dra Barletta i da Irvingu bude nemogue da se prevari, to jest da njemu donese Barlettovu juhu, a njegovu juhu Barletta. A da bi bio sigurniji, izmislio je priu o juhi bez soli. Ali zbog ega, mama? to je trebalo Gradyju da jede jednu vrst juhe, a njegov tast druga?
Zato to Grady nije htio grekom okusiti juhu u koju je ef kuhinje Luis stavio cijanovodinu kiselinu.

Moje je zaprepatenje bilo toliko da sam ostao bez rijei. Izgleda da najvei dio vremena koje provodim s mamom ostajem bez rijei. Napokon sam se savladao i rekao:

Oduevljeno sam kimnuo glavom. Da, mama, ima pravo, samo je on... Ali se odmah zaustavili. Ne, mama, to je nemogue! Luis ne moe biti kriv. Prije svega, nije Barlettova posoljena juha bila otrovana, nego Gradyjeva... ona bez soli. I napokon, Krumholz je osobno okusio tu juhu... Oba ta problema imaju isto rjeenje ree mama. Koje, mama? Ja ga ne vidim. Koje? Odmah u ti objasnite. Taj Grady me podsjea na jednu roakinju tvog pokojno oca, na Sadie Schwartz. Zar je i ona bila otrovana, mama?
Ne, ona nije bila otrovana. Slinost je samo u pogledu

osobe. Zar je jedan kriminalni sluaj neki poseban dio ivota? To je kao i sve ostalo: linost odreuje tok ivota. Sadie Schwartz,

roakinja tvog oca, bila je prava guja! Ni sa im nije bila zadovoljna, uvijek je vikala na ljude, neprestano je nekoga vrijeala. Ostali lanovi obitelji nisu mogli to podnositi, pa su i oni na nju vikali i vrijeali je. Mogla bih ti ispriati da sam i ja jedanput... a ja sam, kako zna, vrlo pristojno odgojena... ali to sada nije vano... Stvar je u tome: to je s jadnim i bezazlenim ljudima koji nisu u poloaju da mogu uzvraati na zlostavljanja i uvrede? S ljudima koji su od nje zavisili, koji su zaraivali zahvaljujui njoj, koji su joj prodavali stvari? Kako su se ti ljudi mogli osvetiti Sadie? Moj Davide, tako je uvijek u ivotu. Crv se kree... ali on se kree kao crv, nikad kao ovjek. Sasvim polagano, ispod zemlje, tako da se jedva zapaa da se on uope kree. Kad se crv eli osvetiti, on nije u stanju drugome uiniti velike neprijatnosti, na primjer prostrijeliti mu metkom glavu... ne, on mu stvara male neugodnosti, ali dovoljno neugodne i ponekad gore nego to je rupa u glavi. Kao Sadie... Mama, preklinjem te, vrati se na stvar! Kao Sadie i vodoinstalater ponovi mama pogledavi otro.

Sadie je mjesecima i mjesecima dovodila do oaja vodoinstalatera. I to u tome ima udno? ena slinog glasa dovela bi do ludila svakoga. to je uradio jadni vodoinstalater kad bi Sadie za njim vikala jer joj, navodno, hi je dobro popravio cijevi? Da li joj je razbio glavu svojim aparatom za zavarivanje? Ni govora! On se osveivao na sitan, sebi svojstven nain. On bi se nasmijeio i rekao: Dobro, gospoo, popravit u. I onda bi uinio to da su od tog dana svake noi, tano u pono i za vrijeme od jednog sata, cijevi poele kripati: pong, pong, pong! A nitko nije mogao pri tome nita uiniti. Za dva mjeseca Sadie nije mogla sklopiti oi prije jedan sat ujutro. Mama rekoh ve promuklim glasom kakve to ima veze s vaim zloinom? Taj me Grady prihvati mama podsjea na Sadie. A Irving na vodoinstalatera. Da li se taj Irving mogao krupno osvetiti Gradyju? Svakako, nije mogao. To je jadan starac, ali ne tako jadan ni toliko star da se uope ne bi mogao osveivati. Grady mu preporuuje da ne stavlja sol u juhu. Govori mu da e dobiti garavicu ako bude jeo posoljenu juhu. Irving je sigurno rekao u sebi: Dobro, dobro, moj

junae, ti si mnogo siguran u sebe! Ah, ti me vrijea, ti me optuuje da stavljam palac u juhu! Dobro! Vidjet e i ti svoje, dobit e garavicu. Shvatio sam, mama, shvatio sam potpuno povikah ja. Luis, ef kuhinje, ulio je otrov u juhu za Barletta, poto je uzeo juhu iz velikog lonca. Juha, koju je okusio Krumholz na kuhinjskim vratima, nije bila juha za Barletta, nego za Gradyja koju je Luis posebno pripremio. To je bila Gradyjeva juha. Naravno, Krumholz se nije otrovao. Ali kada je Irving priao stolu, on je zamijenio juhe. Dao je Barlettu juhu namijenjenu Gradyju, a
Gradyja je posluio Barlettovom juhom. Bio je uvjeren da e, postupajui tako, postii da Grady dobije garavicu... pa ga je, i ne slutei, ubio.

Sve to ste rekli zasniva se na pretpostavci da je taj stari konobar Irving zamijenio posude juhe tako da je Grady dobio posoljenu juhu. Je li tako? Mama potvrdi glavom.
Ali kako, draga majko ree Shirley, a usprkos pristojnom tonu, ja sam primijetio u njenim oima bljesak zlobne radosti kako se Irving mogao nadati da e uspjeti u svojem planu? Nije li morao shvatiti da e Grady, im okusi juhu i im utvrdi da je posoljena, odmah odustati da je dalje jede? Prema tome, on ne bi dobio garavicu : Irving ne bi uspio, nego bi navukao jo vie glavobolje na sebe. Recite mi, majko, kako vi to objanjavate?

Mama prekrii ruke na prsima i nasmijei se sasvim sigurnim smijekom.

Objasnit u ti, draga Shirley, u tri rijei: umak od hrena. Prije juhe Grady je pojeo dvanaest ostriga s umakom od hrena, glasoviti umak a la Krumholz, najljui hren u New Yorku, kako kae njegova reklama. Irving je, dakle, vrlo dobro znao da Grady nee biti u stanju osjetiti je U juha posoljena M nije. Kad se pojede umak od hrena, najljui u New Yorku, vjerujte mi, onda se vie n i i t a ne moe poslije toga osjetiti.

Mama se uvali u stolicu s dubokim uzdahom. Vjeruj mi, Davide ree ona da nije tako, ne bih znala bolje ispriati... I ne zaboravi doda ekam te u nedjelju da mi prilijepi tapete u spavaoj sobi. Trenutak majko upade Shirley. Bojim se da me niste uvjerili. Bojim se, postoji jedno zrnce pljeska koje potpuno rui vae pretpostavke. , Da... ree mama ispruivi malo vrat pristojnom znatieljnou.

Shirley se malo zabaci unatrag, zabezeknuta, dok se mama potpuno mirno okrene prema meni. U nedjelju ujutro, Davide ree ona. I ne zaboravi! AH niste valjda ozbiljno shvatili ovu smijenu okladu, majko povie Shirley nasmijeivi se kiselo. Vi neete, valjda, sprijeiti Davidov intelektualni razvoj.
Ali, doi vrlo rano ree mi mama i ne gledajui Shirley.

I zaista nisam alio: kada se god vratim iz tog prokletog muzeja, noge su mi kao prebijene.

 KRAJ

Vojislav Kuzmani: Mila

ili to se sve moe dogoditi mladoj djevojci koja otputuje u bijeli svijet protiv volje drage mamice
i obino, otvorila sam jedno oko, tek toliko da utvrdim da li je u sobi svijetlo ili mrak, brzo sam ga zatvorila jer je svjetlo bilo prejako, zijevnula sam i pokuala sam se protegnuti. Meutim, to nije ilo. Jo netko je spavao iza mojih leiju. Poela sam dublje disati i pokuala sam se do kraja rasaniti. Normalno to nije ilo brzo, uvijek mi je trebalo vremena da izjutra doem k sebi. Pa ipak, do sada mi se nije dogaalo da sam toliko bunovna i da se ne mogu sjetiti s kim sam u krevetu. Duboko disanje dovelo je neto kisika u moj mali mozak i postala sam sasvim budna, ali se ipak nisam nikako mogla prisjetiti gdje sam i sa kim sam. Moda neka djevojka? Ali, s djevojkama se ne druim. Mukarac? Ali, koji! Niega se nisam sjeala. Stisnula sam vre svoje hulahupke. To je ipak neto znailo. S tom sam osobom bila u krevetu ali nita vie. Bila sam pomalo ponosna na sebe. Ja nikada ne spavam s nepoznatim mukarcima. U Koln sam stigla tek juer popodne i u tom gradu zaista nikoga nisam poznavala. Ja imam svoj princip. Da bi se neto desilo moram tog momka znati bar nekoliko dana. Pa... ako je taj momak jako u redu, onda bar dva dana. U svakom sluaju ne istoga dana... Napregla sam miice u pokuaju da osjetim tragove zamora poslije opiranja, ako je taj momak pored mene bio nasilan. Ali, nikakvog zamora nije bilo. Znai, s tijelom je

Kao

bilo sve u redu. Principe nisam prekrila, silovanja nije bilo ni u pokuaju i ostalo mi je jedino da utvrdim ostale sitne pojedinosti u pogledu mjesta i osobe pored koje se nalazim. Odluno sam odjednom otvorila oba oka. Svijetlo je bilo jako, sunce je ulazilo kroz prozor. Teko da bih to kod kue zvala prozor, bio je to cijeli zid sobe od stakla. Bila je to ogromna soba puna nekog starog namjetaja, nisam sigurna da li je to neki Luj ili barok ili tako neto, ali sam znala da to mora biti staro i skupocjeno, pod je bio prekriven morem tepiha s nekim arapskim slovima, sve je bilo vrlo uredno i isto, na glatkim povrinama namjetaja nije bilo ni zrnca praine, moje iskusno oko je to odmah utvrdilo, nije me mama bez ikakvog rezultata godinama natjerivala da briem prainu u naem stanu. Nigdje nije bilo ni najmanjeg nereda kao to to obino biva nakon sjedeljke i tulumarenja, samo je na niskom stoiu kraj naeg leaja stajala boca viskija s dvije ae. ae su bile pune istog viskija, nije bilo ni sode ni posu de za led, i inilo se da iz njih nije otpijen ni gutljaj. Nije bilo niega vie to bi se moglo otkriti samo gledanjem iz leeeg stava i odluila sam da ustanem. Prvo sam se malo promekoljila, stranjicom sam sluajno dotakla tipa iza mene ali on uope nije reagirao,, pomislila sam da taj mladi prevrsto spava nakon to je doveo tako dobru maku u krevet, onda sam se prepala da je to moda neki matori i osueni tip kome ni najbolja maka vie ne moe pomoi i smatrala sam da bi to bila teta jer je stan bio jako u redu sudei bar po ovoj sobi i da bi bilo najbolje kad bi taj momak bio mlai od namjetaja. Jo jednom sam se sjetila da sam u Koln stigla kasno popodne vlakom, sjetila sam se i kolodvora, ali i niega vie, kao da je moja bistra glavica potpuno ispranjena. Nije vrijedilo previe razmiljati, ni u koli nisam to previe inila, uvijek sam smatrala da je in bolji od itanja debelih knjiga, oprezno sam se poela izvlaiti iz kreveta da ne probudim tipa, mislila sam da je bolje ako ga na miru pogledam kako izgleda i da me ipak ne zatekne u krevetu kad se probudi.

Ustala sam, protegnula sam se obasjana suncem i onda sam se polako okrenula. Tip je spavao nekako skvreno, skupio se kao malo dijete s glavom prema koljenima, uvijek mi je smijeno kad vidim odrasle ljude kako spavaju kao djeca, nisam mu

mogla vidjeti lice, lea su mu bila. otkrivena, vidjela sam moderni karirani materijal njegovog kaputa i to je bilo sve. Nadala sam se da tip nije previe ljut na mene i da e mi ipak dati doruak. Pola sam nekoliko koraka po sobi, otkrila sam svoje cipele koje su bile baene sasvim na drugi kraj prostorije i rekla sam-neto nerazumljivo, za samu sebe na glas. Moj njemaki nije ba najbolji, ali ako se nekoga budi onda i nije vano to se kae. Bitno je da se kae dovoljno glasno. Meutim, tip nije ni najmanje trgnuo na moje milozvuno buenje. Pokuala sam jo jednom ali bez ikakvog uspjeha. To me je uvrijedilo. Momak prvo dovede dobru maku u krevet i onda tako vrsto zaspi da ga nikakvo mijaukanje ne moe probuditi. Osim toga uope nisam znala gdje sam i ima li jo nekog osim nas u ovoj kui. eljela sam saznati i kako sam ovamo dospjela, tko me je doveo, i zbog svega toga prioh tom spavalu i prodrman ga moda snanije nego to sam namjeravala. I onda je dolo ono pravo. Tip je bio sasvim mlohav, mlitavo se okrenuo na lea s otvorenim oima i ustima. Moda je ranije bio zgodan momak ali sada nije ni najmanje lijepo izgledao.

Vjerovatno je izgledao kao i svaki drugi mrtvac samo to ipak nisam mogla usporevati jer je to bio prvi pravcati mrtvac kojeg sam uope vidjela. Istina, jo kad sam bila mala umrla mi je baka, ali toga se pravo i ne sjeam, osim toga bila je ve u kovegu sa skrtenim rukama i sklopljenim oima pa taj doivljaj i ne raunam. Rekoh sama sebi: jadna Mila gdje si ti upala, ovo ti ba i nije trebalo, mrtvac nije najpogodnije drutvo za djevojku od 19 godina koja je dola u Njemaku da preko ljeta zaradi neku marku za garderobu. Kroz mozak su mi proletjeli svi mogui krimii koje sam proitala, vidjela sam sebe kao optuenu za ubojstvo, kako me sude na dvadeset godina, ne vie obzirom na moju mladost i ljupkost, zamislila sam sebe kako izlazim iz zatvora kao sasvim stara baba od 40 godina i umalo to nisam pala u nesvijest. Onda sam se prisjetila da se u romanima pada u nesvijest samo ako je pored junakinje i neki snani, suncem opaljeni, dasa koji bi je mogao pridrati, a ovaj dasa koji je leao u krevetu nije bio opaljen suncem, sav je bio nekako bijeli, i nije mogao ni samog sebe pridrati. Onda sam se sjetila da u svim krimiima pie da se ovjek mora nekako sam poeti snalaziti i

pustila sam da moja lijepa glavica pone razmiljati. Nije imalo smisla initi se preplaenom djevicom, morala sam brzo neto smisliti to da uinim i kako da se izvuem iz ove glupe situacije. Prila sam blie krevetu i savladavajui osjeaj gaenja sasvim sam svukla pokriva s ovjeka. Onda sam ugledala krv. Donji dio kreveta bio je sav krvav, krv je probijala kroz njegovo uredno zakopano odijelo i vjerovatno je bio ubijen" nekim gadnim udarcem noa u trbuh. Nisam imala ni malo volje da to poblie istraujem samo sam ipak malo zahvaljivala onima koji su ga ubili i poloili kraj mene u krevet to su ga okrenuli leima prema meni tako da je taj potok krvi tekao prema drugoj strani i ostavio me neokrvavljenu. Na trenutak sam pomislila da su ga moda stavili u krevet jo ivog i da je umirao kraj mene, stresla sam se i nisam vie htjela o tome misliti. Pokuah se ponaati razumno. Prioh mu da pogledam to ima u depovima. Moda naem neku ispravu, ime, neki dokument, neto to bi mi "objasnilo gdje sam i tko je on. Bilo je vrlo neugodno pretresati depove mrtvaca, dok sam to inila odluila sam da slino neto nikada vie ne radim,

ovjek se naime osjea vrlo gadno, no moje pretrage nisu donijele naroite rezultate. Svi su depovi bili prazni osim posljednjeg. Iz njega sam izvukla snop novca. Na brzinu sam ga pogledala i vidjela da su to same stotinjarke. Pojma nisam imala koliko je to novca, nisam imala vremena da brojim, malo sam oklijevala a onda sam ipak odluila, uzela sam nekoliko novanica, nasumce, iz sredine, a ostale sam vratila tamo gdje sam ih i nala. Znala sam da to nije u redu, bila je to ista kraa bez obzira da li je vlasnik iv ili mrtav, ali njemu oito taj novac nije bio prijeko potreban a ja sam imala svega stotinjak maraka u sitnom novcu. Osim toga uvalila sam se ni kriva ni duna u sve ovo, a s novcem se lake izlazi iz neprilika nego bez njega. S novanicama u ruci otila sam do stolia i otvorila torbicu. Htjela sam samo na brzinu staviti novac i zatim razmisliti to dalje da inim, ali sam zastala zapanjena. U mojoj torbici, na hrpi svih moguih i nemoguih stvari koje svaka ena nosi sa sobom leao je krvavi no. Oito no kojim je momak u krevetu tako znalaki probodem. i tko zna koliko bih stajala tako zbunjena i prestraena, bez i jedne suvisle misli u glavi, da nisam zaula

kucanje. Netko je kucao na vrata, prvo sasvim tiho, a onda malo jae. Nikako nisam mogla ostati tako stojei s novcem u ruci, s krvavim noem u torbici, pogledah na brzinu po sobi da vidim mogu U se bilo gdje na brzinu skloniti, nisam vidjela nita naroito prikladno, stol je bio premalen i prenizak, bio je nekih velikih ormara ali sada nisam imala vremena da ispitujem u koji se moe ui, i onda se na brzinu odluih za zastore. Bili su to bogati zastori, ak dva ili tri reda zastora od raznih tkanina razgrnuti na dvije hrpe s obje strane irokog prozora. U jednom hipu skoih iza njih, istovremena gurnuh novac u torbicu i sakriti se. Iako je soba bila ista i brino pospremljena zastori su bili puni praine i smrdjeli su po duhanskom dimu. Kod moje mame se tako neto ne bi moglo desiti. Ona je svakog mjeseca redovito prala zastore. To bi ipak moglo znaiti da ovu sobu nisu pospremale ene. Onda sam ula kako je neko otvorio vrata i rekao neto kao Herr Helmuth ili tome slino, nisam mogla dobro razumjeti,' i ula sam korake kako se primiu krevetu. Onda su zastali, oekivala sam da u uti neki uzvik ili krik, ali nita se nije ulo kao da je

pridolica bio ve dobro istreniran da nalazi probodene momke u krevetu. Uostalom, ni ja nisam vrisnula iako je meni to zaista bio prvi put. Onda sam zaula jo nekoliko koraka i tihi zviduk. Sada je pauza potrajala neto vie i ja nisam mogla izdrati a da ne pogledam. Oprezno sam provirila, nadala sam se da me nee opaziti, imao je u sobi nesvakidanju osobu za gledanje, i vidjela sam nekog ovjeka obuenog poput sluge u filmovima. Stajao mi je okrenut leima a u ruci je drao moje cipele. Proklete cipele na koje sam potpuno zaboravila. Nije mi bilo jasno zato Si tako dugo gleda kad su te cipele sasvim u redu, sasvim nove i vrlo lijepe cipele koje sam kupila nekoliko dat)? prije puta. Uplaila sam se da e ih moda ponijeti sa sobom, toliko ih je dugo razgledavao, a ja vrlo teko nalazim odgovarajuu obuu jer imam mata nogu, skoro djeju. Skoro da sam izala iz svog sklonita da mu ih uzmem, ali na svu sreu on baci cipele na pod, kakav neotesanac moje nove cipele i izae iz sobe. Sad nisam mogla vie oklijevati. Brzo uzeh cipele u ruke, da ne bi bilo vie problema s njima, i prioh prozoru. Prozor je bio oko dva metra iznad zemlje i inilo se da je

dolje mekani travnjak. Popeh se. zatvorih oi i skoih. Skotrljala sam se po mekoj travi, brzo sam ustala na noge, obula se i pogledala oko sebe. Koliko god sam mogla vidjeti naokolo, samo nisko grmlje i trava. Oito, mladi park oko tek sagraene kue. Jo jednom sam pogledala prema prozorima, inilo se da nitko nije primijetio moj bijeg. Pola sam nasumce to ' dalje od kue, prema grmlju, nastojei da to prije izmaknem eventualnim pogledima iz kue. Hodala sam dosta dugo, moje lijepe bijele cipele bile su ve zelene od trave, i inilo mi se da tako mogu hodati do sutra a da ne sretnem nikoga ivog. Ipak, poslije pola sata hoda dooh do neke asfalt-ne ceste. Zastala sam da se pokuam snai, ali koliko sam god razmiljala, nisam postala nita pametnija. Cesta je bila ravna, inilo se da i lijevo i desno nastavlja u nedogled, i to je bilo najudnije, nije bilo nikakvog prometa. Iako sam stajala ve nekoliko minuta nije se pojavio ni jedan automobil to mi se inilo kao neto sasvim nemogue za Njemaku. Pojma nisam imala kuda da poem. Lijevo ili desno bilo mi je svejedno. Poi pjeice nije izgledalo ni najmanje primamljivo. Pa ipak, nisam mogla

stajati satima na tom mjestu tako blizu kui u kojoj lei mrtvac s kojim sam bila u krevetu. Svakog asa su mogla proi policijska kola ako je onaj tip pozvao policiju. Kada bi me zaustavili ne bi morali nita drugo uiniti nego otvoriti moju torbicu u kojoj se jo nalazio onaj no. Znala sam da neto s tim noem moram uiniti, ali gadilo mi se i da ga pogledam a jo manje da ga uzmem u ruku. Kod kue nikada nisam mogla gledati kako mama kolje pilie, uvijek mi je tada bilo zlo i muno u elucu. Laganim koracima krenula sa ceste, jer mi je kao to rekoh bilo sasvim svejedno u kojim u pravcu krenuti. Kroz glavu mi je poelo prolaziti neko blijedo sjeanje, kao da sam se i sino vozila nekom pustom cestom, kao da sam u nekoj kui sjedila s nekim ljudima, s dva mukarca i jo jedna djevojka. sve mi je to bilo nekako zbrkano i nejasno, kao da sam noas mnogo pila i bila sasvim p:iana. iako ja nikada ne pijem n:kakvo alkoholno pie pa ak ni pivo, samo vone sokove i tonike, jednom me je neki momak, kad sam bila vrlo mlada, pokuao opiti i initi razne stvari sa mnom onako pijanom i od onda nikada ne pijem, istinu rekavi ni okus tih pia mi se ne svia, ni sada mi dah nije

smrdio na alkohol, pa ipak sve mi je bilo zbrkano u glavi to je moglo znaiti da su neto usuli u moj voni sok. Kako i zato, tome se nisam mogla domisliti. Pomislila sam naas da bi se moda trebala vratiti u kuu i vidjeti to je u stvari, razgovarati s policijom i ispriati im sve to znam, nevolja je bila jedino u tome to nisam znala ba nita, nisam se mogla ak ni sjetiti lica onih ljudi od sino, jedino sam se prisjeala svog mrtvaca iz kreveta a to za policiju zaista ne bi bio neki novi podatak. Nevolja je bila i s tim noem, jedino ono nekoliko stotina maraka uzetih od mrtvaca nisam smatrala nevoljom jer njemu tada i tako nisu mogli trebati a meni je taj novac davao bar neku slobodu kretanja i malo vie samopouzdanja. Polako sam hodala cestom ne znajui to da inim. Na kraju sam zakljuila da bi bilo najbolje sjesti u vlak i vratiti se kui u Jugoslaviju tati i mami. Rijeila sam da otputujem ako to bude mogue. U tom sam trenutku zaula i vidjela automobil kako se izdaleka pribliava. Pogledala sam oko sebe, nigdje se nisam mogla sakriti, svuda je bila trava a drvee se vidjelo sasvim daleko. Procijenila sam da bi bilo glupo

lei u travu, moja crvena haljinica vidjela se i tako na kilometre. Hrabro sam zastala da doekam automobil i da autostopiran pa ma tko bio u njemu, makar i sama policija. Voza je otro zakoio i prije nego to sam podigla palac. To se poklapalo s mojim miljenjem da zgodna djevojka nikada ne mora dizati palac. Frajeri staju i sami. Momak je vjeto zaustavio kola i odmah otvorio vrata. Bilo je oito da ovaj kraj oskudjeva na zgodnim makama i da je potranja vrlo velika. Nisam se pourila, stajala sam pored otvorenih vratiju i pokuavala sam da izgledam dostojanstveno. Krajem oka pokuala sam na brzinu ocijeniti ovjeka u kolima. Bio je to stariji striek. oko pedeset godina, s odgovarajuom elom i stomaiem. Bio je vrlo elegantno, skoro mladenaki, obuen i to je odudaralo od starog i prljavog Taunusa u kojem je sjedio. ovjek u kolima se nasmijeio, pokazao je svoje sjajno i vjerovatno umjetno zubalo i ja nisam imala druge nego da uem u kola i da sjednem pokraj njega. On je ne urei ubacio u brzinu i krenuo sasvim polako. Uostalom, veliko je pitanje da li su ta kola i mogla ii bre. Bilo mi je malo udno to me taj ovjek nije ni

upitao kamo elim, ponaao se kao da je sasvim normalno dobiti maku u tu staru krntiju, pogledala sam ga jo jednom i mogla bih se kladiti da mu se to nije desilo ve najmanje dobrih desetak godina. Ipak, bila sam u guvi i nisam mogla birati. Za svaki sluaj prebacila sam nogu preko noge, moja mini haljinica se tako jo vie podigla, starog je za svaki sluaj trebalo potpuno armirati. Stari je primijetio ono to je trebalo da vidi i ponovo se nasmijao pokazavi svoje zubalo ali i ovoga puta bez rijei. Pa, ako on nije htio progovoriti, onda sam to morala ja. Kuda me vozite upitala sam s naivnim smijekom. U grad odgovorio je i opet s onim obaveznim dodatnim smijekom koji mi je ve poeo ii na ivce. Uostalom, moda je stari bio zubar pa je na taj smijeni nain reklamirao svoju robu. Nastavila sam vrlo pristojno. Molim vas budite tako dobri pa me odvezite do kolodvora. To ne bi bilo dobro odgovorio je ovoga puta bez smijeka. Zato?
Pa u guvi ste, zar ne? Nisam znala to bi odgovorila.

striek nikako nije sliio na one nejasne osobe s kojima sam bila prole veeri. Bila sam skoro sigurna da smo svi bili mladi. Ja se i inae ne druim rado sa striekima i ne vjerujem da bih uope i pola u neko drutvo sa starijim olupinama. Skupila sam se u svom sjedalu, bila sam bespomona, iz kola nisam mogla iskoiti, i pustila sam da me ovjek vozi onamo gdje je naumio. Nita drugo nisam mogla uiniti. II Proli smo pokraj nekoliko krianja i pred nama se pojavio ruan dio grada sa skladitima, s bezbrojnim tranicama i nakaradnim graevinama. ovjek je cijelo vrijeme vozio polako, uope nismo razgovarali iako sam ga nekoliko puta htjela zapitati kamo me vozi. No, odustala sam od beskorisnih pitanja, to e se ionako odmah vidjeti, po prvi put sam toga dana osjetila pravi strah, u elucu mi se neto stisnulo i sprijeavalo mi disanje, vjerovala sam da me ovjek vodi ravno u policiju i sjetila sam se noa koji mi je jo uvijek bio u torbici. Ali, kola su odjednom skrenula i ula u nekakvo dvorite puno raznih sanduka i otpadaka, s obje strane

Zbunila sam se i uplaila. Znai da ovjek zna to se desilo ove noi. Moda je ba on ubojica. Pokuala sam se prisjeati ali mi

bile su zgrade bez prozora i s velikim vratima. Dvorite je bilo vee nego to se inilo na prvi pogled, iza jedne zgrade skrenuli smo udesno, tu je bilo mnogo starih automobila, sasvim starih poluistrunjelih, bez guma i bez kotaa, potroeni i slupani, ostavljeni kii, hri i vjetrovima. Nikada ranije nisam vidjela toliko starih i baenih automobila, kod nas se svaka kola popravljaju pa ma koliko bila stara, bilo mi ih je ao ali nisam imala vremena da o tome razmiljam, ovjek je zaustavio kola pred nekim skladitem koje je izgledalo kao sva ostala, uli smo bez rijei unutra, skladite je bilo prazno i kao naputeno, ovjek je iao ispred mene, nijednom se ak nije ni okrenuo da vidi idem li za njim a ja sam ga pokorno slijedila, to sam drugo i mogla init;, bila sam sama i na smrt preplaena, Popeli smo se uz neke eljezne stepenice, proli kroz neka vrata i odjednom smo se nali u dosta zgodnom st u. Nije bilo za oekivati da se na takvom mjestu naie na tako udobne prostorije. Sjedite, progovorio je ovjek, a ja' sam se obazrela oko sebe i sjela u duboku fotelju. Da li ste gladni? upitao me a ja sam odmahnula glavom, nisam

mogla ni pomisliti na jelo. On je odnekud izvadio bocu s piem, gestom je i mene ponudio nato sam opet odmahnula glavom. Najzad se on smjestio s bocom ispred sebe. Kako se zovete? upitao je. Da li je ovo sasluanje?
Tako neto nasmijao se.

Zato onda ne odemo policiju? upitala sam.

Za policiju ima vremena odgovorio je. Dakle, kako se zovete?

Nije mi bilo sasvim jasno da li treba da odgovaram. Ni mjesto ni ovjek nisu mi ulivali mnogo povjerenja, nisam znala to eli od mene i zato me je doveo u ovaj sasvim zabaeni kraj. Mila Grkovi odgovorila sam.
Kako?

Morala sam ponoviti kako se zovem i od sve muke morala sam se i nasmijati sluajui kako bezuspjeno pokuava da izgovori moje prezime. Odakle ste? Iz Jugoslavije. Kada ste doputovali u Saveznu Republiku Njemaku?
Juer.

to ste po zanimanju?
Zavrila sam gimnaziju, namjeravam ove jeseni upisati fakultet i uope mi nije jasno kakvo je ovo ispitivanje. Hvala vam to ste me dovezli u grad a sada u sama dalje.

Bila sam ljuta, digla sam se i pola prema vratima. On se nije ni pomaknuo i samo se ponovo

nacerio kada sam pokuala otvoriti zakljuana vrata,

Ve sam vam rekao da ne bi bilo dobro za vas da izaete. Sobar je ve obavijestio policiju da je Helmuth ubijen, policija ve zna da ste zajedno s Helmuthom proveli no i sada vas sigurno trae po cijelom gradu.

Pa vi ste proveli no Helmuthom. On je imao odvratne navike. I ja vam se uope udim da ste tako reagirali. Meni je potpuno jasno da mala balkanska divljakinja to nije mogla podnijeti. Nisam ja nikakva divljakinja, pobunila sam se, divljaci su oni koji ubijaju, a to nisam bila ja.

Zastala sam bespomono pored vratiju. Uvijek sam vjerovala da sam bistra i da se iz svake situacije mogu izvui, ali sve je ovo prelazilo moje mogunosti. Bila sam bijesna na samu sebe, na malu glupau koja je otila u veliki svijet previe sigurna u sebe i koja je ve na prvom koraku upala ni kriva ni duna do grla u nevolje. Brzo sam mislila to bih trebala uraditi. Da tom tipu s umjetnim zubalom jedem kao ptiica iz ruke i da budem sretna to me je sklonio u ovu sumnjivu rupu. Ili...
Tko ste vi? upitala sam ga. I zbog ega ste me doveli ovamo?

Va sam prijatelj, odgovorio je. udno, nisam ni znala da imam tako dobre stare debele prijatelje, promrmljala sam na svom jeziku. to ste rekli? Nita, nita. Pitala sam tko ste vi? Prijatelj koji e vam pomoi da se izvuete iz guve. A tko je ubojica? upitala sam. Ubojica? zapanjio se debeli, pa vi to najbolje moete znati. Ubojica ste vi, zar ne?! Ja?

ovjek je ustao i priao mi. Stao je pokraj mene. Drhtala sam od straha i od bijesa i od osjeaja da sam uhvaena u klopku. On me je pomilovao po obrazu. Zatim me zagrlio. Stajala sam kao drvena. On je to vjerovatno drugaije protumaio. Lice mu je postalo crveno. Poeo je bre disati a u grudima mu je kripilo od naslaga duhanskog dima koji se ve decenijama taloio. I ja sam stajala i dalje ukoeno, a on se uzbuivao i onda je pokuao da me poljubi. Htio je silom okrenuti moju glavu prema sebi, to mu nije uspjelo i u tom pokuaju samo je nespretno preao jezikom preko mog obraza. To mi se zgadilo i istrgla sam se' iz zagrljaja. Ne plai se, ne plai se, govorio je, ja ti elim samo dobro. Kakvo dobro? upitala sam. Treba li da odmah legnem s vama zbog tog dobra? Ti si vrlo nezahvalna. ovjek ti pomogne, eli te spasiti a ti se ponaa zaista kao divljakinja.
Onda mi, molim vas, objasnite do kraja kako zamiljate tu vau pomo. Prije svega, onog ovjeka u krevetu ja nisam ubila. Da ponemo od toga.

 Nego? Kad sam se probudila nala sam ga mrtvog. I to je sve. Pokuaj mala to ispriati policiji pa e vidjeti kako e im se svidjeti.
I objasnite mi tko ste vi? Kako ste se nali kraj mene i to elite od mene? Poela sam se ljutiti jer od njega ovjek nije mogao dobiti nikakav odgovor. inio se uvrijeenim, to mu ne vjerujem a sva moja pitanja padala su u prazno, kao da ih nije ni uo. I dalje je bio uporan u tvrdnji da sam samo ja mogla ubiti tog Helmutha, to je za njega bila injenica o kojoj nije htio ni diskutirati, a na sve ostalo je odgovarao da sam nerazumna i da ne shvaam kako mi eli pomoi. inilo mi se da se sva njegova pomo sastojala u odlaenju u krevet. Pokuala sam na brzinu procijeniti situaciju i odluiti to da uinim. Nisam se htjela praviti uvrijeenom djevicom, iako nikada do sada nisam s nekim spavala zbog koristi. Zbog bilo kakve koristi. Pa, da budem iskrena, nisam ni spavala ba sa nekom gomilom momaka. Bilo ih je dvojica, trojica koji su mi se zaista sviali, i jo s jednim koji mi se nije sviao, ali to se pravo i ne rauna jer je to bilo prvi put i jer sam bila samo strano znatieljna.

Poslije toga emo neto dobro smisliti da pomognemo maloj djevojici, rekao je i ponovo stavio apu na mene. to na primjer?
Na primjer da djevojica otputuje kui.

Hinila sam kao da oklijevam, kao da u moda ovu pomo, a on se naglo udobrovoljio, drao me za ruku, a s drugom rukom me je gladio po koljenu, i malo vie, usput je stalno neto mljeo ali ga ja niani ni sluala, traila sam izlaz, kao to i uope u ovom trenutku nisam imala ni najmanje interesa za seks. Otrgnula sam ruku iz njegove i malo sam se odmakla.
Sluajte, rekla sam, hajde da se dalje ne igramo. Vi biste vrlo rado poli sa njom a krevet. Ali, to poslije toga? Vi smatrate da sam ubojica i poslije toga me moete uzeti za ruicu i lijepo odvesti u policiju, zar ne?

Nisam ja takav odgovorio je. Nego kakav?

Naglo sam ustala i u jednom sam skoku bila kod vrata. Zakljuao ih je a da to nisam ni primijetila. On se opet raskliberio a ja sam se vratila kao da nita nije ni bilo. On je smatrao da je sada sve u najboljem redu i da malu, zbunjenu i preplaenu djevojicu moe na miru povaliti. Zagrlio me, usne mi je stavio na obraz i poeo ga balaviti, a jednom je rukom poeo raskopavati sitnu dugmad na mojoj haljini. Ja sam se ukoila. Disao je' brzo, sav zasoptan i neto je pri tome mumljao. Bila sam kao ukoena. Imao je debele prste i urio se pa nikako nije uspijevao da izae na kraj s dugmetima. Nisam znala to da inim. Nije imao strpljenja i pokuao je da proturi prste do mojih grudi. Ne nosim grudnjak i namjera mu je glatko pola za rukom. Od svoje ake napravio je klopku za moju malu dojku. Naas sam pokuala procijeniti da li me njegovi dodiri i malo uzbuuju. Nisu me ni malo uzbuivali. ak se i jagodica povukla negdje u sebe i on je svojim kobasiastim prstima nije uspijevao pronai. Poeo mi se

gaditi. Morala sam ga prekinuti jer bi odvratnost postala jo gora. Zagrlila sam ga jednom rukom.
Dragi moj, rekla sam im Jel ovdje neka kupaonica? Ja se jutros nisam ni umila. I jo neke stvari...

Kao da nije odmah shvatio, a onda se jedva odlijepio od mene. Nevoljko mi je pokazao odgovarajua vrata. S olakanjem sam ustanovila da u tim vratima postoji klju. Kada sam se zakljuala odluila sam da cijela stvar, bez obzira kako se zavrila, moe priekati. Polako i s uivanjem sam se tuirala putajui da mlani mlazevi vode teku preko mog tijela. Voa je bila ugodnija od njegovih prstiju. Bilo mi je svejedno koliko vremena protie. Ureivala sam se ne brinui na njegovo Uzastopno zapitkivanje da li sam ve gotova i to toliko dugo, zaboga, radim. Na koncu, sam ipak morala otvoriti torbicu da bih dola do minke. No je leao odozgo. Stisnula sam zube, uzela maramicu i izvadila sam ga. Bio je to nekakav udan no, nikada ranije nisam vidjela slian, i na njemu je bilo osuene krvi. Pustila sam jak mlaz vode i oprala sam ga. Potom sam ga obrisala runikom. Onda sam napokon bila gotova i nisam znala to bih dalje radila. Sjedila sam na rubu kade i gotovo da sam mogla plakati. Kada bih se

samo dokopala vlaka i otputovala, mislila sam, samo kad bih mogla doi do mame i tate, sve bi bilo u redu i nikada vie ne bih sama putovala. No, nije vrijedilo sjediti i plakati. Ustala sam, dola do vrata spremna da ih otkljuam kada mi pogled zastade na svjee opranom nou koji se blistao na umivaoniku. Uzeh ga u ruku bez da sam prethodno dobro razmislila zato to inim, otkljuah vrata i izaoh. Striek je stajao pokraj prozora, isprobao je ve pripremljeni osmijeh dobrodolice svjee opranoj maki, ali kada vide no zastade a osmijeh mu splatnu kao naglo ispranjeni djeji balon. Oboje smo tako stajali na suprotnim stranama sobe neznajui to da inimo. On se valjda plaio mene i noa, a ja zapravo nisam znala to u dalje. Bilo mi je potpuno jasno da taj no ni u kom sluaju neu upotrijebiti, nisam ak ni znala kako da ga pravo drim u ruci. Strahovito sam se bojala da mi se sluajno ne priblii, onda bi mu postalo jasno da je sasvim m svejedno imala ja no ili eyeliner u ruci. a ja sam nastojala da imam na licu neki odluan i ubilaki izraz, iako ne vjerujem da sam u tome uspjevala. On je prvi progovorio.
elio sam vam sve najbolje. Nema smisla sada ovako... Tek to smo se sprijateljili...

inilo se da sam ga uspjela preplaiti, ali nisam znala kako da to iskoristim. Pomislila sam da bi bilo najbolje uzeti njegova kola, ali nisam imala ispit a voziti sam znala samo po praznim ulicama mog gradia.
Kljueve! rekla sam. Bacite kljueve od stana na stol.

On je pokorno izvadio kljueve iz depa i bacio ih je na stol. Uzela sam ih, i pooh prema vratima. On je bio vrlo razoaran. Gdje ete? Upitao je.
Van. Bilo kuda. Samo to dalje od vas.

Ustvari, uope nisam znala kamo bih pola. Istina, imala sam adresu nekog tatinog znanca, elektriara, koji radi u Kolnu, ali ni ranije nisam imala namjeru da ga posjetim. A ako je tono to ovaj stari kae da su tamnom ve raspisane potjernice, onda daleko ni u kojem smjeru ne mogu stici. Cak nisam znala ni kako da se izvuem iz ovog dvorinog labirinta, sjetila sam se da u dvoritu nisam vidjela nijednog ivog ovjeka koga bi mogla upitati za izlaz ili za put prema kolodvoru. Pogledala sam kroz prozor. Vani je vjetar stvarao male kovitlace starog papira i smea. Cijeli prostor vien kroz prozor izgledao je sablasno naputen. Koji je dan danas? upitala sam.
Nedjelja, glasio je njegov odgovor.

Bilo mi je jasno zato nikoga nema, ali mi nije bilo jasno to da uinim sama sa sobom. Bilo je preglupo i dalje stajati ovako s noem, lijepo mi je mama govorila da nikuda ne treba putovati, bilo bi puno ljepe ostati i kupati se na Dravi i zavitlavati Petra koji je tako blesavo zaljubljen u mene. Uvijek sam mislila da je jako dobro to sam zgodna, da to ima velikih prednosti, a sada sam uvidjela da to nije ba uvijek dobro. Nije mi bilo jasno da li ba sve dobre make nastradaju ve prvi dan ako same otputuju u bijeli svijet. Idemo zajedno van, rekla sam i mahnula mu noem. Ja ne idem nikuda odgovorio je on. Idemo zajedno van, povikala sam i prila korak prema njemu.
Ostavite vi mene na miru, ne elim imati nikakva posla s ubojicama, rekao je. Vi divljaci s Balkana i ne znate nita drugo nego da zamahujete noevima. Ja ostajem tu gdje jesam.

Hvala bogu, vie nije imao onaj blesavi smijeak na licu. Bez te namjetene grimase ak je izgledao simpatinije. To nije dentlmenski, rekla sam. Sa damom biste u krevet poli vrlo rado, ali u etnju ne. To ba nije lijepo od vas. Ono s noem i o divljakui sam preskoila. Nije imalo smisla

svaati se vie nego to treba, naroito ako mi je jo potreban.

Nita ja ne znam o nekom krevetu, rekao je. Doveo sam vas ovamo da bih odmah pozvao policiju. Kada biste ostavili taj no, ja bih to odmah uinio. Vi me spreavate da izvrim svoju graansku dunost. Odmahnuo je rukom. to se drugo i moe oekivati od ubojice.

Moj strah je sasvim preao u ljutnju. Iako nikoga nisam ubila, moda sam ipak divljakinja. Zato sam odluila da budem sasvim divlja.
Hajde mii svoj debeli trbuh, dok ga ne probodem. Izlazi!

Moda sam ak malice i uivala u njegovom strahu i brzini kojom me je posluao. Biti divlja imalo je svoje prednosti. Uostalom, kada su deki bili prema meni nepristojni uvijek sam znala kako da se izvuem. Iao je ispred mene stepenicama i neto je govorio ali ga ja uope nisam razumjela. Nisam se ni trudila da ga razumijem. Bilo mi je svejedno. Iza nas smo ostavili otvorena vrata stana. I za to mi je bilo svejedno, to je bila njegova briga a ne
moja. Stigli smo do automobila, on je zastao a ja sam ga gurnula u kola i sjela sam iza njega. udilo me to nije nita pokuao, bila sam sigurna da bi mi sasvim lako oteo no, bio je jai od mene a ja se ne bih usudila ubosti ga Moda je bio vea kukavica od mene. Upalio je motor.

jo u vlaku na putu do Kolna. Dokrajila sam paketi s hranom koji mi je mama pripremila. Peenu piletinu i savijau od jabuka, inilo mi se da je od tada prola itava vjenost. Moj trbui je to glasno potvrivao. Voni sok kojeg sam prolo vee vjerojatno popila nije predstavljao nikakvu naroitu utjehu. Bila sam bijesna na samu sebe to od starog prije tuiranja nisam traila neto za jelo. Kakav je tetrijeb bio, sigurno bi priredio itavu gozbu. Gladna sam, rekoh.
to se to mene tie, odgovorio je vrlo neljubazno.

Nije me udilo to je bio tako nabusit. Izmakla mu je dobra maka i kada biste me vidjeli znali biste da bih za njega bila vie nego dobar zalogaj. Odluila sam da prestanem misliti na glad. Morala sam stvoriti nekakvu odluku. Odjednom mi se uinilo da se vozimo opet prema izlazu iz grada. Kuda me vozite? upitala sam. Kuda ja hou, glasio je odgovor.
Okrenite kola i vozite me u centar, rekla sam.

Kuda? upitao je.

U grad, rekla sam. I on je pokrenuo kola.

Istog trena kada smo krenuli osjetila sam ivotinjsku glad. Pokuala sam se prisjetiti kada sam posljednji put neto jela. Bilo je to

On kao da me nije uo. Samo je automobil krenuo jo bre. Bre no to sam mislila da ta stara raga moe ii. Prignula sam se do njega i povikala sam:

 ujete li! Zaustavite kola! Zaustavite kad vam kaem! On se pravio lud ili gluh i jo vie je pritisnuo papuicu za gas. Sjetila sam se noa kojeg sam jo uvijek imala u rukama, pa sam njegov vrh pritisnula na njegova lea. On kao da to uope nije osjetio.
Probou vas, rekla sam. Zaustavite ili u vas zaista probosti.

On je vozio dalje i nije odgovarao. Poela sam oprezno pritiskivati no u njegova lea u namjeri da ga uplaim. On nije reagirao. Pritisnula sam jo malo jae. Bojala sam se da ga zaista ne probodem, ali samo se materijal njegova odijela tek neto ugnuo. ini se da je potrebna velika snaga da bi se nekoga probolo. Ili je moda stvar u zamahu? On se nije obazirao ni na taj poveani pritisak noa.
Samo se na as okrenuo i rekao: Vozim preko sto na sat. Ako mi se neto dogodi, onda ni vi neete dobro proi. sam i spustila sam taj nesretni no u krilo. Sve mi je ilo naopako. inilo mi se kao da sve to sanjam i da u. kad se probudim, opet biti kod kue u Osijeku, i da se ovog runog sna pravo neu ni sjeati. Kada bi bar tako moglo biti. Naalost, debeli tip me je vozio u nepoznato, policija me je jurila, prenoila sam s pravim mrtvacem, sve u svemu, inilo se da se nikada neu izvui iz sve ove zavrzlame. Nisam ak ni mogla zamisliti kako e se pria zavriti. U svim se filmovima mlada i zgodna junakinja na kraju ipak spaava i sretno zavrava a ja u svom filmu takav sretan zavretak nisam mogla ni zamisliti.

odustala od pogaanja, i tako u vidjeti kad negdje stignemo. Moda sam malo i za drijemala od umora i gladi, kad sam osjetila da su se kola zaustavila. Trgla sam se i vidjela da smo pred onom istom kuom iz koje sam jutros pobjegla. Tip mi se okrenuo i ponovo mi se cerio svojim uobiajenim smijehom. to je ovo? Zato ste me doveli ovamo? upitala sam. Neu da ulazim u ovu kuu.
Kako hoete, odgovorio je i izvadio kljueve iz kola. Ja idem da pozovem policiju.

Imao je pravo. Odustala

Krenuo je prema kui, ja sam jo malo ostala u kolima i odluila da nema smisla sjediti i ekati poslijednju pomast tako bespomono. Skoila sam dakle i potrala za njim. Stigla sam ga na ulaznim vratima a onaj no sam jo uvijek drala u ruci. Vrata su zaudo bila otkljuana i mi smo uli u ogroman i lijepo namjeten hol u kojemu nije bilo nikoga. Debeli je odmah priao k telefonu, podigao je slualicu i brzo je zatim stresao kao da je u njoj bilo vode.
Ovaj ne radi, rekao je. Nemojte se previe radovati, ima jo telefona u kui.

Izali smo iz grada, matori je brzo vozio i mogla sam tek nagaati kuda me vozi. Radije sam

Ila sam za njim kao pas, nisam znala ni sama zato. Ustvari nisam znala to bih drugo mogla initi. Odravala sam pristojno rastojanja od njega, za svaki sluaj, ako bi se iznenada okrenuo i ponovo pokuao sa svojim njenostima.

Prolazili smo tako iz sobe u sobu, nigdje nije bilo nikoga i ni jedan telefon nije radio. Odmah sam prepoznala sobu u kojoj sam prenoila. Ustuknula sam na vratima jer sam se uplaila da bi mrtvi Helmuth jo mogao biti u krevetu. Meutim moj pratilac se nasmijao.
Svi se zloinci vraaju zloina. To je utvreno. na mjesto

debeli ilim. Jedan se policajac sagnuo i oprezno ga dohvatio. Pazite, rekao je debeli, to je dokazni materijal. S tim noem je poinjen zloin. Na njemu su njezini otisci.
Znamo, rekao je mladi u civilu.

Nita mu nisam odgovorila, Helmutha vie nije bilo, krevet je bio raspremljen, uope se ne bi moglo rei da je netko u njemu spavao, a jo manje da je jutros tamo leao i pravi pravca-ti mrtvac.
Budui da ni jedan telefon u kui ne radi, vratit u se u grad da vas prijavim. Priznajem, u poetku sam se plaio noa i zbog toga vas nisam odmah prijavio, ali sada, bez obzira na vae prijetnje ne mogu vie oklijevati. To mi je dunost. Onda je dodao: Vi moete ostati ovdje. Svejedno vam je, a policija i tako vie voli ako ubojicu nae na mjestu zloina.

Toga su se trena u kui zauli koraci nekih ljudi i vrata od sobe su se otvorila. Uli su policajci, inilo mi se da ih je jako mnogo, i neki mladi u civilu. Debeli mu je odmah priao.
Inspektore, predajem vam ubojicu. Priznajem, nije bilo ba jednostavno da je dovedem, prijetila mi je noem, htjela me probosti, to je vrlo opasno stvorenje, prava divljakinja, ali sprijeio sam je u bijegu i sada vam je predajem uprkos svim opasnostima. Pogledajte je. Jo uvijek dri no u ruci i spremna je da nekog proburazi.

Pustila sam da mi taj glupi no ispadne iz ruke. Neujno je pao na

Stajala sam na sredina sobe i svi su gledali u mene. Znai, tako se zavrilo moje putovanje u Njemaku da zaradim za jedne ute hlae, nekoliko pulovera i bar dva para najmodernijih cipela. Lijepo mi je mama govorila da ne moram putovati, da e mi neto od toga ona kupiti, a da cipele takoer ne moraj biti najmodernije. Sada je sve kasno. Kako u dokazati policiji da nisam ja ubila onog iz kreveta, kako u dokazati da se ustvari skoro niega ne sjeam, da su mi vjerovatno neto usuli u voni sok, da nikoga nikada nisam ni pomislila ubiti, ak ni ovog debelog iako sam mu prijetila. Znala sam da vie nema nikakvog izlaza i daje sve gotovo. Mladi u civilu stavio mi je ruku na rame. Zadrhtala sam. Hvala bogu, to ste se tako brzo pojavili, nastavljao je debeli, ve sam se bio dobro uplaio kada sam ustanovio da ovdje niti jedan telefon ne radi. A ona je stalno drala taj prokleti no u ruci.
Idemo, rekao je mladi u civilu i nije obraao mnogo panje na to to debeli govori. Mal-ice sam ispruila obadvije ruke naprijed oekujui da mi stave

lisiine, ali valjda nisu smatrali da je to potrebno, tim vie jer sam ostala bez noa.

utke smo se vozili u policijskim kolima. Zapravo se i ne sjeam te vonje. Bila sam bez rijei, bez oiju i uiju, skamenjena od straha, nesposobna za bilo to. Samo sam stalno mislila to e rei moja mama kad uje da sam uhapena zato to sam ubila nekakvog Helmutha, da li e povjerovati i kako e plakati kad budem osuena na doivotnu robiju. Onda sam pomislila da nikada vie neu moi imati ute hlae, pa sam se zbog tako glupih misli naljutila na samu-sebe, pa sam opet poela misliti na mamu i poela sam plakati. Nisam jecala iz sveg glasa, nisam htjela da misle kako elim izazvati saaljenje, suze su mi same curile niz lice. Bila sam sretna to debeli tip nije sa mnom u istim kolima pa ne moe uivati u mojem jadu. Onaj u civilu je primjetio da plaem, htio mi je neto rei, ali sam ga prekinula, nisam eljela nikakvu milost niti panju od onih koji hapse nevine. Kada smo izali iz kola uveli su me u neki mraan i zaguljivi ured. Rekli su mi da sjednem i onda kao da na mene nisu obraali panju. Prolazili su kroz tu sobu tamo i amo, a mene nitko nije ni pogledao. itala sam negdje da tako obino i rade s kriminalcima,

putaju ih da se kuhaju u vlastitom sosu, da ih jede vlastita grinja savjesti, samo to ja nisam imala nikakvu grinju, jedino me je opet, uprkos svom strahu i zabrinutosti, ponovo poela muiti glad. Poelo mi je bivati dosadno; kad su me ve uhapsili neka me stave i u pravi zatvor, a tamo sigurno daju neto za jelo. Ve se promet kroz moju sobu poeo smanjivati, pomislila sam da su zaboravili na mene, ako nisu htjeli da me moja grinja savjesti sasvim izgrize, kad se pojavio opet onaj momak u civilu. Pozvao me u drugu sobu, tamo smo sjeli u fotelje, nije bilo one sijalice uprte u oi, ak me je ponudio cigaretama iako ne puim. Da li znate zbog ega ste ovdje? upitao je. Znam, odgovorila sam. Zbog ubojstva.
Tono, potvrdio je. Ispriajte ml sve to znate.

I ja sam mu poela priati sve to sam znala, od samog poetka kad me mama nije htjela pustiti samu na put, pa sve dok me nije uhapsio u onoj kui. Rekla sam mu da znam da mi ne vjeruje ali da je sve ba tako kako sam mu kazala i zamolila sam ga da javi mojoj mami i tati i da mi nae nekog dobrog advokata jer sam itala da je vrlo vano da ovjek na vrijeme

nae dobrog advokata. On me je mirno sluao, povremeno je potvrivao glavom i bio je uope vrlo pristojan. Kad sam. mu sve ispriala nasmijao se. I to mislite da e dalje biti? upitao je. Sad ete me zatvoriti rekla sam. To ipak neemo uiniti rekao je. Znai, vjerujete mi? Svakako, potvrdio je on. I odmah mogu otputovati kui? upitala sam. Moete. Samo najprije morate potpisati kratak zapisnik.
A to se zapravo desilo i mogu li dobiti neto za jelo. Jako sam gladna.

Hranu nisam odmah dobila, morala sam ekati da se taj zapisnik napie, onda sam ga potpisala i tek onda me je mladi inspektor izveo iz te neugodne zgrade. Odmah prekoputa bio je nekakav restaurant, sjeli smo i on mi je gurnuo u ruke debeli jelovnik.
Naruite sve to elite, rekao je. Veeras ste moj gost.

Dok sam se hranila on mi je ukratko ispriao o onome to se stvarno dogodilo. Bila je to dosta zamrena pria koju nisam mogla sasvim razumjeti, bila sam zabavljena kombiniranjem raznih stvari iz jelovnika, osim toga cijela pria me nije previe

ni zanimala, najvanije sam ve doznala, znala sam da na meni nema nikakve sumnje i da sam slobodna kao ptica na grani. Uglavnom, rtva je bio vrlo bogati mladi, onaj Helmuth, a ubojice su bili onaj mladi par s kojim smo bili zajedno. Taj me je par pokupio negdje kod kolodvora kada sam ih pitala za neku ulicu, pozvali su me u drutvo to sam ja prihvatila i otili smo zajedno kod tog Helmutha. Tamo su nam sipali neke prake za spavanje, ja sam popila a Helmuth je to primjetio, dolo je do svae i Helmutha su proboli. Onda su nas stavili u isti krevet a oni su pokrali neke slike i ne znam to jo. Odmah su pobjegli, a najvea srea za mene je u tome to su kod vicarske granice imali automobilsku nesreu. Tamo je policija odmah pronala i slike a djevojka je u oku od nesree sve odmah priznala. Policija u Kolnu je upravo primala taj izvjetaj kada je sobar javio da je pronaao mrtvog Helmutha. Poslije toga su postavili zasjedu u kui, za svaki sluaj, i tako su i mene pronali. Cijela pria mi nije bila sasvim bistra, mnogo to mi nije do kraja bilo jasno, niti sada

vano, ali me je jedna stvar ipak muila.

A debeli? upitala sam. Sto je s onim odvratnim tipom? Kako se on umijeao u sve to? Taj se takor upleo sluajno. odgovorio je inspektor. On je prijatelj sobara i doao mu je tog jutra u posjetu. Kada je sobar otkrio ubojstvo on je odluio da se odmah vrati da bi izbjegao sasluavanja. Vidjevi vas pomislio je da vi moda imate neke veze s ubojstvom i poelio je da to iskoristi. Kao to vidite imao je dobar nos i zamalo da mu nije uspjelo. Kada ste mu pruili otpor prepao se i odluio je da vas vrati na mjesto zloina. Mislim da ste sve u svemu imali vie sree nego pameti. Bez one automobilske nesree vi biste zaista bili glavni osumnjieni.

Bila sam sita i promatrala sam ga dok mi je govorio. Bila je stvarno teta to se neemo poznavati bar dva tri dana. I to sada namjeravate? upitao je. Vraam se kui.
Mislim da bi to bilo najbolje. Nemam nikakvog razloga da vas protjeramo iz zemlje, ali za vas samu bilo bi najprikladnije. Imate li povratnu kartu?

udim se to ste tako ludo dopustili da vas nepoznati ljudi odvedu u nepoznatu kuu, rekao je inspektor. Prilikom pravljenja poznanstava treba biti oprezan, nastavljao je on, ovjek nikada ne zna s kim ima posla. To mi je uvijek i mama govorila, rekla sam da moram paziti s kim razgovaram. Ima svakojakih ljudi... To je tono, rekao je on, ne biste smjeli biti lakoumni i lakovjerni. Moda sam lakovjerna, rekla sam, ali sam i vrlo bistra. Brzo se snalazim.
Zgodni sigurno jeste, ali ne znam kako bi se snali da policija nije tako brzo otkrila prave krivce. Doi nepoznatim ljudima ravno u kuu i to jo izvan grada nije ba veliki dokaz bistrine.

Klimnula sam glavom. Znailo je da je moj put zavrio u jednom danu. Dogodilo mi se toliko toga da mi se inilo da je proao najmanje tjedan. Onda sam se sjetila Helmuthovog novca kojeg sam imala u taki. Mogla bih prekinuti put u Munohenu na nekoliko sati i pokupovati sve to elim. Nisam imala ni najmanju grinju savjesti zbog tog novca. Bila je to opravdana nadnica za strah. Ipak u imati najbijesnije ute hlae na cijelom toku Drave.

Tom reenicom me je uvrijedio, ali nisam se htjela svaati jer od toga ne bi bilo nikakve koristi. I to je dokaz moje bistrine. A da sam zgodna, to mi nije morao rei. To su mi i drugi odavno kazali. Bio je pravi kavalir taj inspektor, sve do kraja fin i taktian. Platio je veeru i odvezao me na kolodvor gdje smo zajedno doekali moj vlak. Malo mi se udvarao, ne mnogo, jer smo se oboje nadali da se vie neemo vidjeti. A omrznula sam ga tek na kraju. Vlak mi je stigao, ve me je pratio prema jednom vagonu, a onda je zastao.

 ekao sam da vi sami to uinite, ali ste vi vjerojatno zaboravili rekao je. to? upitala sam. Ipak mi dajte! Ne razumijem, o emu sa radi? rekla sam.
Zaboravili ste mi predat!

onih sedam stotina maraka iz Helmuthovog depa. Siguran sam da ste to sluajno zaboravili. Zar je bilo toliko? upitala sam.
Tono toliko, priznanicu. ve imam i pripremljenu

Zaista bilo je tono toliko. to sam mogla, dala sam mu novac neto kupiti. Nita zato. Upravo sam upoznala jedno sasvim zgodno drutvance navijaa koje se vraa kui s neke nogo i on mi je uredno predao priznanicu. Odmah smo se zatim rastali
i teta to je na kraju malo zamraio moj dojam o sebi. Sada sam u vlaku za Miinchen. Naalost, nemam novaca da bih u Munchenu mogla metne utakmice. Kau mi da sam zgodna i da im se vrlo sviam. Sklona sam da im u to povjerujem Kau da nema problema i da u se vrlo lako zaposliti negdje na dva mjeseca, i da u moi onda kupiti sve to elim. I mislim da u zajedno s njima u Munchenu sii iz vlaka.

KRAJ

IDUI ROMAN

Dan J. Marlowe: Operacija Madrid

Glavni junak ovog dinaminog romana pojavljuje se u nizu romana istog autora. To je ovjek bez lica kome je, nakon plastine operacije, lice ostalo bezizraajno, to mu ponekad dobro doe u poslu. U ovom romanu on pokuava osloboditi sina uglednog amerikog politiara iz zatvora u. panjolskoj. Odlazi na taj zadatak s lijepom prijateljicom. Zadatak se ini praktiki neizvediv. Samo zahvaljujui nevjerojatnoj prisebnosti i srei pothvat uspjeva i poslije mnogo uzbuenja mala se skupina probije do Madrida... To je vrlo dobar i uzbudljiv akcioni pijunski roman, s mnogo ljubavno-erotskih prizora. Traite kod vaeg prodavaa novina TRAG 3 HALO, JA UMIREM! Tema i zaplet romana posve su novi i dosad neiskoriteni. Neki propali pisac honorarno radi u specijalnoj potanskoj slubi koja se naziva SOS nada. Ako ste osamljeni, nesretni, imate neki problem, nazovite taj broj: dobit ete odgovor na sva pitanja, utjehu, razgovor. Jedne veeri naziva neka ena i kae da Je popila

otrov i da e uskoro umrijeti. Je li to samoubojstvo ili, moda, zloin? ... Roman je pisan lako, zanimljivo, ivo, daje atmosferu Pariza, glumakih i kazalinih krugova u tom gradu.
(odlomak iz recenzije)