Boris Vian

SVI MRTVI ISTE SU BOJE

kravinoff

Meandar
Meandarmedia
2009.

Predgovor

Raznolike reakcije to ih je
izazvalo prvo djelo Vernona
Sullivana potaknule su me da
za drugu knjigu toga mladog
autora
napiem
i
drugi
predgovor. Ima u tome nekih
prednosti: knjiga e imati
etiri-pet
stranica
vie, a
ujedno e djelovati, kako se to u

struci
kae,
zaokrueno.
Uostalom, nije
zgorega
s
vremena
na
vrijeme
porazgovarati s itateljem o
svemu i svaemu, dajui mu do
znanja da nije zaboravljen.
Reakcije su, dakle, bile
raznolike, ali sve su dovele do
jasnog, vrstog, nepobitnog
zakljuka: uz iznimku aice
dobronamjernika, kritiari su
se ponijeli kao budale najgore
vrste.
Ponajprije, referirajui se na
odlomak iz prvoga predgovora
koji govori o prodavanju magle,
a koji su nakladnici itekako

dobro razumjeli (da se samo

njih pitalo), spomenuti su
kritiari mirne due autorstvo
knjige pripisali meni. No takvo
to uistinu je podlo i neotesano:
ja sam odve nevin i naivan da
bih napisao takve stvari. Nisam
se pobunio, jer radilo se o
dobroj reklami, ali to nije tono,
to gotovo da nije tono. Bilo je
tu i mnogo drugih gluposti:
jedni su se iuavali nad
brojem i brojnou amerikih
automobila; ti sigurno nisu
itali Raymonda Chandlera.
Drugi
su
svima
ivima
dosaivali
kojekakvim

glupostima kojima se neu ni

zamarati, jer pristojnu ovjeku
to ne dolikuje. K tome, neki tip
koji tvrdi da je crnac s
Martinika, a samo mu je ime
svojevrstan
poluarapski
poluarhaizirajui
napad
na
udoree, izjavio je da dobro
poznaje crnake obiaje i da
crnac nikada ne bi napisao
takvu knjigu. Odgovorio bih
ipak
tomu
crncu
da
je
kvaliciran govoriti o amerikoj
brai koliko i Kinez iz San
Francisca o problemima u
angaju.
Osim toga, ako on nema

elju osvetiti svoga mlaeg

brata spavajui s bjelkinjama
da bi ih poslije pretvorio u
kau, to ne znai da je nemaju
ni drugi. No ima neto jo gore.
Svi su ti kritiari, koliko oni
koji su na njegovo ivo djelo
sasuli tonu ljepljive zelenkaste
ui toliko i oni koji su ga kovali
u nebesa, Vernonu Sullivanu
posveivali veliku pozornost.
Time su njegovoj knjizi pridali
vanost koju moda i zasluuje,
ali ne na taj nain. Jer u
literarnom je smislu ta knjiga
ipak ne zasluuje.
Da se razumijemo. Pruio

sam prijevod na kakvomtakvom

francuskom
(neakademskom, dakako, ali
korektnom). Meutim, u prvom
sam se predgovoru, proetom
najogavnijim
trgovakim
duhom, potrudio upozoriti sve
zainteresirane i rei im da je
nakladnik trgovac knjigama (za
to oni i dalje ne lete ni uti).
I eto ih gdje se obruavaju
na knjigu drvljem i kamenjem:
vulgarna
je,
prostaka,
razvratna i sve u tom stilu! A to
nije do Sullivana, jer ju je
preveo Vian! I ne pripada opoj
struji! A ni posebnoj! Osim toga

ondje mukarci spavaju sa

enama i uivaju u tome, a
pritom nema ni pedera ni
lezbijki! To je odvratno! Kakav
povratak barbarstvu, katastrofa
bez
premca,
petparaka
podvala
mistikatorskog
oajnika, und so weiter! I
nastavljaju oni tako, govore o
svemu i svaemu, osim, dakako,
o knjizi. Te Vian plagijator, te
Vian ubojica, pornograf, bijedni
nesposobnjakovi, impotentni
nesretnik,
a
istodobno
i
razvratni Prijap, Jean Legrand
u malom, izrod najgore vrste, i
zato nestani bestraga, svinjo

debela, raskrinkali smo te.

O samoj prii, o onih dvjesto
otisnutih stranica, ni rijei. I
nije to karakteristino samo za
ovu knjigu. Opa je to pojava,
koja
se
danas
naziva
knjievnom kritikom. Prilino
zbunjujue.
Kamo
sree
da
mogu
govoriti o drugim stvarima, no
tu je taj gnojni ir koji se mora
pritisnuti s rubova, a sve u nadi
da e se nai kakav kirurg koji
e, ako ikako moe, iupati
vieglavu gnojnu nakupinu to
buja u sredini.
O, jadne spodobe, vi kritiari

iz druge ruke, mahom blesavi

koliko i Claude Morgan (a to
doista nije malo), kad ete se
konano poeti baviti kritikom?
Kad ete u knjigama koje itate
prestati traiti sebe, dok sam
itatelj trai knjigu? Kad ete
se prestati ponajprije pitati je li
autor Peruanac, izmatik, lan
Komunistike partije ili roak
Andrea Malrauxa? Kad ete se
usuditi progovoriti o nekoj
knjizi ne oboruavajui se svim
moguim
referencijama
o
autoru? Bojite se da ete
izvaliti kakvu glupost? Ali uza
sve mjere opreza izvaljujete i

mnogo gore! Kad ete priznati

da se u asopisu Les Temps
modernes moe pisati ak i ako
niste egzistencijalist, da se
mistikacija moe voljeti ak i
ako joj se ne pritjee bez
prestanka? Kad ete priznati
slobodu?
Ali ne, to je rije koju ste
izbrisali iz svojega rjenika,
bolje
rei
vokabulara,
s
obzirom na njegovu skuenost.
Zato govorite o piscima? Ta
vi i ne znate to je to. No ak i
kad
se
nita
ne
zna,
zahvaljujui mati poneto se
ipak moe dokuiti. Ali vi je

nemate.
Pa
onda
igrate
nepoteno. Govorite samo o
onome to razumijete. Kao
kada govorite o djelu Pljuvat u
po vaim grobovima. E pa, o
njemu je trebalo rei samo
jednu stvar, a ona na poetku
spomenuta aica kritiara koja
je o njemu govorila poteno,
poteno je i priznala o emu je
zapravo rije: o dobroj temi
koja je, da je valjano obraena,
mogla prerasti u dobar roman
koji bi se, kao i svaki dobar
roman,
prodavao
osrednje
(krivnjom kritiar - i nakladnik).
No
ta
se
tema
zbog

komercijalnog pristupa svela na

popularni
roman,
itak
i
prodavan. U svakom sluaju,
mnogo
edniji
od
Biblije.
Preveo sam ga, kao to sam ve
rekao, dovoljno prikriveno da
ne ugrozim prodaju dovoljno
otvoreno da me kritiari shvate
(nadao sam se), iz veoma
jednostavnog razloga: biftek
vrijedi koliko i nugat, a nugat je
jako skup.
Rezultat: kritiari su toj
knjizi priskrbili knjievni uspjeh
(bez obzira na to govori li se o
njoj dobro ili loe; kad svi o njoj
govore, ona postaje knjievni

uspijeh). Dotle dobre knjige i

dalje
ekaju
kritiku.
Naposljetku, bando kritiarska,
ne zasluuju li knjige koje ne
razumijete
barem
kakav
spomen? To bi itatelju bila
najbolja referencija. A vi ne
samo
da
se
nad
njima
iuavate, vi ih i guite.
Zapravo, ak se i ne iuavate:
one vas u biti ne zanimaju,
ivite
u
posve
razliitim
svjetovima. Mogao bih navesti
dvadeset primjera.
Kritiari, pravi ste telci! Ako
ve elite govoriti o sebi, javno
se ispovjedite i prikljuite Vojsci

spasa. Ali prestanite daviti ljude

svojim
transcendentnim
idejama i nastojte biti korisni.
Malo objektivne kritike, molit
u lijepo. Bilo bi vrijeme. Prijeti
vam opasnost.
Boris VIAN

Te veeri nije bilo mnogo

gostiju i orkestar je svirao
mlitavo, kao i uvijek kad je lokal
pust. Meni je bilo svejedno. to
ih je manje, to bolje. Kad svake
veeri mora vie ili manje
pristojno
izbaciti
pet-est
tipova, dugorono to postane
zamorno. Isprva sam u tome
uivao.
Uivao sam: s gutom bih te
svinje raspalio po gubici. No
ve se pet godina bavim tim

sportom i dosadilo mi je. Pet

godina, a nisu ni posumnjali.
Nisu posumnjali da im svake
veeri
njuku
razvaljuje
polutan, obojeni. Da, isprva me
je to uzbuivalo. A ene, te
bave pune viskija... Ubacivao
sam ih u njihov auto zajedno s
prnjama i utrobom natopljenom
alkoholom. Iz veeri u veer, iz
tjedna u tjedan. Pet godina.
Nick me je za taj posao
dobro plaao. Bio sam kran
momak i znao sam ih se
otarasiti bez mnogo prie i
buke. Poteno bih zaradio
svojih sto dolara tjedno. Svi su

mirno sjedili. Dvoje u kutu bilo

je glasno. Nita posebno. Ni oni
gore nisu se komeali. Jim je
drijemao za ankom.
Gore, kod Nicka, igralo se.
Kockalo, dakako. Bilo je tu i
cura za one kojima se ushtjelo.
I pilo se, ali na kat se nije
mogao popeti ba svatko. Ono
dvoje u kutu, mravko i umorna
plavua, ustalo je i zaplesalo.
Sve dok ih je samo dvoje, nema
opasnosti. U najgorem sluaju
sudarit e se s kakvim stolom i
zaplivati, pa u ih ljubazno
vratiti na njihova mjesta.
Protegnuo sam se. Jim je

disao sve dublje, ali trojici

sviraa
to
nije
smetalo.
Mehaniki sam rukom zagladio
rever svojega smokinga. Vie
mi nije bio gut razbijati im
njuke, u tome je stvar.
Navikao sam se. Bio sam
bijelac.
Pri toj sam se pomisli
trgnuo.
- Daj mi jedan, Jime.
- Viski? - promumljao je Jim
prekidajui san.
- Viski. Ne previe.
Bio sam bijelac. Oenio sam
se bjelkinjom. Imao sina bijelca.
Ali otac moje majke radio je kao

doker u Saint Louisu. Kao

najcrnji zamislivi doker. Cijeli
sam ivot mrzio bijelce. Skrivao
sam se, bjeao od njih.
Nalikovao sam im, ali u to sam
ih se vrijeme jo bojao. Sada
vie ne znam to sam tada
osjeao, jer vie ne promatram
svijet oima crnca. Evoluirao
sam postupno i nesvjesno, pa
sam se te veeri zatekao
preobraen,
izmijenjen,
asimiliran.
- Da se barem svi pokupe... rekao sam Jimu.
Govorio sam iz iste potrebe
da neto inim. Da ujem

vlastiti glas.
- Da bar - odvratio je Jim
umorno.
Pogledao je na sat.
- Jo je rano.
- Nema veze - rekao sam. Moemo
jednom
i
ranije
zatvoriti. Je li na katu jo
krcato?
- Nemam pojma - odgovorio
je Jim. Penju se onuda, ali i s
druge strane.
Mukarac i ena, koji su i
dalje plesali, zapeli su za neki
naslonja i tresnuli uz buku i
lom. ena je sjela i primila se za
nos. Bila je raupana i posve

otupjela. Tip je ostao na mjestu

i blesavo se cerekao.
- Izbaci ih - rekao je Jim. Skini nam ih s vrata. Van s
njima.
- Oh! - promrmljao sam. teta to nisu posljednji...
Pribliio sam im se i
pomogao eni da ustane. Tipa
sam primio ispod pazuha i
uspravio. Nije bio teak. Jo
jedan prvak sobnoga bejzbola.
- Hvala, srce - kazao mi je.
ena je stala plakati.
- Nemoj ga zvati srce zakmeala je. - Ja sam ti srce.
- Pa da, srce - promumljao je

mukarac.
- Ne biste li radije poli kui?
- predloio sam im.
- Ne - rekao je mukarac. Bih.
- Odvest u vas do auta ponudio sam se. - Koje je boje?
- Pa... Ondje je... - odgovorio
je
tip
maui
rukom
neodreeno po zraku.
- Odlino - ja u na to. - Nai
emo ga. Doite, jaganjci moji.
ena mi se objesila za
nadlakticu.
Snani ste, vidim primijetila je.
- Ja sam jai od njega... -

pobunio se mukarac.
Prije negoli sam uspio
predvidjeti to
e
uiniti,
snano me je udario u trbuh. Ta
je budala bila sama kost i koa,
ali svejedno sam ostao bez
daha.
- Hajde, idemo - rekao sam.
Uhvatio sam ih oboje pod
ruku, malo jae stiui tipa.
Poplavio je.
- Doite - nastavio sam. Sad ete lijepo poi kui.
- Ne elim lijepo ii kui usprotivio se mukarac.
Stisnuo sam ga malo jae.
Pokuavao se osloboditi, ali bez

uspjeha.
- Hajde, hajde - ponavljao
sam. - Znate, jednomu sam
gospodinu tako ve slomio
ruku.
Odvukao sam ih do vrata,
koja sam otvorio nogom.
- Koji je va auto? - upitao
sam.
- Onaj trei - odgovorila je
ena. - Ondje je...
Pokazala
je
jedan
od
poredanih automobila s istom
preciznou kao i njezin mu.
Nasumce sam prebrojio aute i
ubacio ih u trei po redu.
- Tko vozi? - upitao sam.

Ona odgovorio je
mukarac.
Pogodio sam. Zatvorio sam
vrata za njima.
- Laku no - rekao sam. Lijepo sanjajte.
- Dovienja - odvratio je
mukarac odmahnuvi rukom.
Vratio sam se u bar. Stanje
nepromijenjeno. Dva su gosta
ustala i otila. Zijevnuo sam.
Jim takoer.
- Kakav posao! - primijetio
je.
- Nadam se da e Nick sii...
- ja u na to.
Nickov silazak znaio je da

zatvaramo.
- I ja se nadam... - nadovezao
se Jim.
Govorio sam kao on. Bio sam
kao on. Dokaz je tomu da me
nije ni gledao dok mi je neto
govorio. Zatim sam zauo
zvonce ispod anka. Dvaput.
Gore su me trebali.
- Hajde - kazao je Jim. - Sve
ih izbaci.
Odmaknuo sam zavjesu od
velura koja je zaklanjala stube i
popeo se psujui. Dovraga,
hoe li me ovi kurvini sinovi
pustiti da u miru odem kui?
Moja je ena sigurno ve

spavala... Krevet je bio topao i

mekan.

II

Stube od betona i elika

muklo su odzvanjale pod mojim
koracima. Penjao sam se gipko.
Imao sam miie i pol i nisam
proputao
priliku
da
ih
upregnem. To sam im dugovao.
Na vrhu stuba nalazila se jo
jedna zavjesa od velura. Nick je
volio velur. Velur i debele ene.
I lovu...
Prostorija na prvome katu
imala je nizak strop, a zidovi su
bili obloeni tamnocrvenom

dekoracijom. Dvadesetak tipova

igralo je onu "kako izgubiti
kintu samo za lijepe Nickove
oi". Nick je uza zidove uredio
separee sa stolom i etiri
stolca, gdje su iznervirane
igrae smirivale ene koje su
stalno visjele u lokalu. Ne znam
je li Nick davao postotak njima
ili one njemu, ali posla im
nikada nije nedostajalo i s njim
su
uvijek
lako
postizale
dogovor.
Kao nekim sluajem, opet su
me gnjavili zbog tih famoznih
separea. Kad sam uao u
prostoriju, petorica su se

naginjala preko pregrade i

buljila u jedan od njih. Nick me
je uoio i dao znak da ih
izvuem
iz
te
nijeme
kontemplacije. Dvije su ih
djevojke pokuavale odvui za
rukav, ali bez uspjeha. Stvar je
pola ukrivo im sam poloio
ruku na rame prvoga u nizu.
Maxine,
onia,
ali
dobro
graena plavua, posred face
primila je udarac to ga je tip,
bez ikakve sumnje, namijenio
meni.
Nisam
mogao
suspregnuti
smijeh
vidjevi
izraz njezina lica. Tip nije bio u
stanju snano udariti, ali ona ga

je upravo u tom asu zgaeno

naputala, pa ju je taj njegov
in razbjesnio.
- Svinjo jedna!
Glas joj je bio hrapav kao
lea rae. Nije se na tome
zadrala, nego mu je odvalila
nekoliko
amarina,
koje
svakog frajera - pa bio on i
pijan - poteno zabole. Jo sam
stajao iza njega. Zgrabio sam
mu ruku upravo u trenutku kad
se spremao da joj vrati milo za
drago i zavrnuo je onako kako
samo ja to znam. Krasan je to
zahvat, ali bilo mi je posve
jasno da mu nije lako.

Dotle sam pasao oi. Ono

dvoje iz separea nije se
tedjelo. Cura je zadigla haljinu
do sisa i odmah se vidjelo da joj
je otac sigurno pjegav Irac
lijepih modrih oiju. Tip je leao
preko nje i slinio joj po trbuhu.
Zacijelo je bio dobar gost, s
obzirom na to da situacija u
separeu
nikoga
nije
zabrinjavala. Doslovce su plivali
u viskiju, a on je bio decentniji
od cure samo zato to je bio
gore.
Tipa kojega sam i dalje
drao zavitlao sam na zid.
Ostao je prilijepljen za njega.

Imao sam dojam da ga ruka

malo boli. U svakom sluaju,
mrdao je drugom, ali ta nije
bila dovoljno jaka da ga zadri.
Preostala etvorica nisu, ini
se, nita primijetila, pa je Nick
dao znak Maxine da zaepi.
Znao je on kako s njima.
- Biste li, molim vas, poli
kui?
Sasuo sam to u lice prvomu
od preostale etvorice. Nije se
ni pomaknuo. Okrenuo sam
glavu i vidio Nickov pogled. Sve
u redu. Mogao sam nastaviti.
- Sva etvorica tutanj!
Istodobno
sam
zgrabio

dvojicu, po jednoga svakom

rukom, i odveo ih do stuba.
Nick se pobrinuo da se i spuste.
Zna on s palicom. No ak i kad
si polumrtav, stubama se moe
sigurno spustiti. Mislim da noge
tad reeksno rade, ili se moda
ovjek navikne primati udarce
u glavu.
Predao sam Nicku preostalu
dvojicu. Za stolovima su i dalje
igrali kao da se nita ne
dogaa. Kad sam se bacio na
posao, Nickova se klijentela
pokazala dobro odgojenom.
Veoma diskretnom. Ono dvoje u
separeu ba je moralo od sebe

praviti budale u krupnome

planu.
Dobro. Doao je red na njih.
Uao sam u separe i
opkoraio ih. Mukarac gotovo
da se nije micao. Zgrabio sam
ga, posjeo ga na stolac i poeo
mu zakopavati jaknu. Morao
sam. Isto sam htio uiniti i s
curom, ali nije bilo lako. im je
osjetila moje ruke na sebi,
poela se izvijati kao crv i plesti
oko mojih nogu, vukui me k
sebi. Bila je komad i pol. Iako je
kod Nicka nismo viali esto,
dolazila je redovito. Nisam joj
znao ime.

- Hajde, hajde - rekao sam

joj. - Budi dobra, malecka...
- Oh! Jaja...
Smijala
se
neodreeno,
vrsto se priljubivi uz mene i
mijeajui kao za kajganu. Nije
bilo lako odoljeti jer je prizor
stvarno bio prva liga, ali ipak
sam joj uspio spustiti haljinu na
bedra.
- Doi, ljepotice, idemo na
spavanac.
- Da, idemo. Vodi me k meni.
- Gospodin e te odvesti
kui.
- Neu njega... On vie nije
ni za to. Pijan je k'o letva...

Uspravio sam je i posjeo na

stolac pokraj tipa. A on, isti
zombi. Mortus.
Vratio se Nick.
- Ona etvorica su vani rekao je. Izbaci i ovo dvoje.
- Cura je jo i dobro... Ali
gospodin se ba i ne dri na
nogama.
- Vodi ih - opet e Nick.
Jednom sam rukom primio
tipa ispod pazuha, a cura mi se
objesila
za
drugo
rame.
Opipavala mije bicepse.
- Auto mu je odmah tu vani.
Doi, pokazat u ti ga.
- Idi ti prva - rekao sam joj.

Nositi ih oboje nije bio maji

kaalj. Na svu sreu, ona je jo
kako-tako
mogla
hodati.
Spustio sam se stubama i uao
u hodnik iza anka. I tuda se
moglo izai.
- Onda, gdje je auto?
Neko ga je vrijeme traila.
- Ondje je. Onaj plavi.
Ovaj put nije moglo biti
greke. No svje zrak nimalo
nije godio mojemu gostu. Cura
je otvorila prednja vrata.
- Tu ga strpaj.
Gurnuo sam ga kako sam
najbolje znao i umio, a on se
izvalio preko oba sjedala.

- Ovaj te nee moi odvesti

kui.
Objesila mi se o rame,
privijajui se jo vie uza me.
- to u ja onda?
- Probudit e se.
Bio sam optimistian.
- Ostani sa mnom, strah me
je. Zato me ti ne odveze kui?
- A kako?
- Pa, njegovim autom.
Bilo mi je svega dosta. Htio
sam lei. Htio sam k svojoj eni.
Kakav posao!...
Ona se trljala o mene kao
uspaljena kuja.
- Nemoj! - rekao sam joj.

- Doi.
Ula je u auto ne isputajui
moju ruku. Vonjala je na viski i
parfem, ali gotovo da sam je
poeo eljeti. Svakako sam je
poeo eljeti kad sam vidio
kako se izvalila na sjedalu i
jednom
kretnjom
strgnula
prednji dio haljine. Nisu joj
trebali podstavljeni grudnjaci, a
ni oni sa icom.
- Ostani tu - rekao sam. Otii emo na neko mirnije
mjesto.
- Doi... Odmah. Ne mogu
vie ekati.
- Priekaj pet minuta.

Njezin jedva ujan smijeh

toliko me je uzbuivao da su mi
ruke drhtale dok sam otvarao
prednja vrata... Dao sam gas i
krenuo prema Central Parku.
To je ipak bilo najjednostavnije.
Izaavi iz auta, nismo ni
zatvorili vrata za sobom. Uzeo
sam je na tlu, u prvoj sjeni na
koju smo naili. Nije ba bilo
toplo, ali toliko smo se stisnuli
jedno uz drugo da sam vidio
kako joj se koa isparava na
svjeem zraku. Kroz tkaninu
jakne zarivala mi je nokte u
lea. Niim se nije titila. To mi
se svialo.

III

To je bilo sve za tu veer.

Vratio sam se k Nicku autom
onoga tipa. On je jo spavao, a
ni cura nije bila u boljem
stanju. Ja sam zaudarao na
viski i ensku. Ostavio sam ih u
autu i popeo se da umirim
savjest. Sve je bilo mirno.
Ponovo sam siao. Vie nije bilo
nikoga. Moi emo na poinak.
Jim je zijevao i navlaio
jaknu.
- Jo jedna bezvezna veer...

- primijetio sam.
- Nita posebno - sloio se
Jim.
- Nita - ponovio sam.
Nita. Nita, osim to se
danas navrava pet godina. Ve
me pet godina nisu prokljuvili.
Pet im godina rasturam njuke,
evim enske. Nagonski sam
udario akom o zid. No udario
sam
presnano,
pa
sam
gunajui pretresao ruku. Oni
su zapravo nasamarili mene.
Bio sam bjelji od njih jer sam se
sad veselio injenici da sam
bijel. Pa to, uostalom? Nije me
briga. Naprosto me nije briga.

Nije loe biti bijelac. Imati

bjelkinju u krevetu. I bijeloga
klinca koji e postati netko i
neto.
Zato Jim jo zijeva?
- Laku no - rekao sam mu.
Odgurnuo
sam
vrata,
protegnuo se i izaao. Metro
nije daleko.
ena mi nije daleko. Lagana
bol u kriima... Njezini nokti u
mojim leima... Ne. Jo sam u
formi.
Proljee nigdje nije kao u
New Yorku.
Metro. etvrt sata. Opet
ljudi.

Moja ulica. Kua. Mirna i

tiha.
Miris viskija ostao je visjeti
sa smokingom. No na rukama
mi je jo bio miris ene. Dobar
miris. Miris cure iji je otac Irac
modrih oiju.
Beumno sam se popeo na
trei kat. Sve u poluunju. Sve
za formu. Kljuevi su mi
zveckali u depu. Moja tri
kljua. Pravi sam prepoznavao
po veliini. Ovaj.
Otvara. Naravno.
Zatvorio sam masivna vrata
za sobom i ne palei svjetlo,
naslijepo se uputio prema

kupaonici. A onda zapeo za

nekakvo tijelo isprueno u
mraku i pao. Ravno na njega.
U sekundi sam se podigao i
pojurio
prema
prekidau.
Obasjalo nas je svjetlo. Stao
sam kao ukopan. Nije se budio,
sad je jo i hrkao. Zacijelo pijan.
Prljava
crnuga.
Richard.
Odijelo mu je bilo prljavo. Bio je
mrav i zaudarao je. Njegov
sam smrad osjeao s mjesta na
kojemu sam stajao. Srce mi je
nepravilno udaralo u grudima,
poskakujui poput usplahirene
ivotinje.
Vie
se
nisam
usuivao uiniti ni koraka,

nisam se usuivao ii naprijed.

Nisam se usuivao provjeriti
zna li ve Sheila istinu. Iza
mene bio je ormar. Otvorio sam
ga ne skidajui pogleda s
Richarda
i
napipao
bocu
raenog viskija. Otpio sam
etiri-pet gutljaja. No Richard
je i dalje bio preda mnom, a
kroz otvorena vrata sobe nije
dopirao nikakav zvuk. Svijet
oko mene bio je mrtav i spavao
je. Promotrio sam svoje ruke.
Dodirnuo svoje lice. Pogledao
Richarda i stao se smijati, jer
bio je to moj brat. Pronaao me
je.

Poeo se mekoljiti, pa sam

mu priao. Jednom sam ga
rukom podigao. Napola je
spavao, pa sam ga prodrmao.
- Probudi se, gade.
- to je? - upitao je.
Otvorio je oi i ugledao me.
Na licu mu je ostao isti izraz.
- Koji te kurac ovamo nosi?
- Pronaao sam te, Dane.
Vidi, pronaao sam te. Bog je
htio da te pronaem.
- Gdje je Sheila?
- Tko je Sheila? - upita on.
- Tko ti je otvorio?
- Uao sam... Nije bilo
nikoga.

Ostavio sam ga ondje i

otrao u sobu. Na komodi, na
uobiajenome mjestu, vidio sam
Sheilinu poruku: "Kod mame
sam s malim. Pusa".
Morao sam se pridrati za
komodu. Glava me je jo i
sluila, ali ne i noge. Polako
sam se vratio u predsoblje.
- Goni se odavde!
- Ali, Dane...
- Goni se! Hajde, nestani! Ne
poznajem te.
- Ali, Dane, Bog je htio da te
pronaem.
- Goni se odavde kad ti
kaem!

- Nemam love.
- Evo ti.
Pretraio sam dep i pruio
mu novanicu od deset dolara.
On ju je pogledao, opipao,
spremio u dep i promijenio
svoje tupavo dranje.
- Zar ne zna da za crnugu
nije zdravo zalaziti k bijelcu?
- Ja sam ti brat, Dane. Imam
papire.
U sekundi sam bio na njemu.
Drao sam ga za iju i kroza
zube protiskivao prijetnje i
kletve.
- Ima papire, je li? Kakve
papire? Gade jedan!

- Nosimo isto ime, Dane. Bog

je rekao da ne smijemo
zanijekati oca i majku.
Samo jedno nisam smio
uiniti, a ja sam to uinio. Ruku
sam stisnuo u aku i prasnuo ga
u donju usnu. Osjetio sam kako
mu zubi pucaju, pa me je
preplavio sram. Richard nije
rekao ni rijei. Njegove su me
oi promatrale, a ja sam u tim
oima vidio... Ne! Ba sam
blesav. U oima se nita ne vidi.
Nita se ne moe vidjeti.
Pokuavao sam se smiriti.
Oajniki sam pokuavao. No
Richard nita nije govorio,

samo me je gledao, a mene je

bilo strah.
- Gdje radi, Dane?
Glas mu je bio iskrivljen od
rane u ustima, a tanak mlaz
krvi slijevao mu se niz bradu.
Obrisao ga je nadlanicom.
- Goni se odavde, Richarde! I
ako ti je ivot mio, nikad vie
nemoj ovamo kroiti.
- Gdje te mogu nai, Dane?
- Ne elim te vidjeti.
- Moda e Sheila htjeti... izjavio je zamiljeno.
Ponovo sam
suspregnuo
elju da ga ubijem, elju koja
me je probadala poput otrice.

On se uputio k vratima i lagano

dotaknuo svoju raspuknutu
usnicu.
- Izai.
- Deset dolara nije mnogo rekao je.
Bio mi je brat, a elio sam ga
vidjeti mrtva. Strana me je
tjeskoba stezala u trbuhu.
Bojao sam se da e se vratiti.
Htio sam znati...
- Stani. Tko ti je dao moju
adresu?
- Pa, nitko... - odvratio je. Kompii. Idem ja. Bog, Dane.
Posjetit u te na poslu.
- Ne zna gdje radim.

- Nita zato, Dane. Nita

zato.
- Kako si otvorio vrata?
- Ja otvaram sva vrata. Bog
je svjedok da otvaram sva
vrata. Bog, Dane. Doskora.
Preneraeno sam gledao
kako se udaljava. Moj runi sat
pokazivao je pet i pol ujutro.
Danilo se. Ve su se uli
mljekari. Sheila je s malim
spavala kod majke.
Richard je bio crnuga. Koa
mu je bila crna. Zaudarao je na
crnugu.
Zatvorio sam vrata stana i
stao se razodijevati.Nisam znao

to radim, ogledao sam se oko

sebe. Onda sam krenuo prema
spavaoj sobi i zastao na ulazu.
Predomislio sam se i uao u
kupaonicu. Stao sam pred
ogledalo. S druge me je strane
promatrao kran momak od
svojih trideset i pet godina,
irokih ramena i pristao. Nita
mu se nije moglo prigovoriti.
Bio je bijelac, bez ikakve
sumnje, ali nije mi se sviao
njegov pogled...
Pogled
ovjeka
koji
je
upravo ugledao duha.

IV

Od toga sam dana poeo

traiti novi stan, ali to nije bilo
nimalo lako, a trebalo je i dati
velik novac. Nisam o tome
razgovarao sa Sheilom. Znao
sam da jako voli stan u kojemu
ivimo, pa sam se bojao ita joj
rei. Uz koji izgovor? Na ulici
sam se neprestano osvrtao da
provjerim slijedi li me tko.
Nastojao sam razabrati mravu
Richardovu siluetu, njegovu
polutansku krv i kovravu kosu,

zguvano odijelo i dugake

ruke. Sva moja sjeanja na
djetinjstvo, koja su me vezivala
za Richarda, bila su jednako
neugodna i uznemirujua, iako
nisam znao rei kada su se
tono ta svojstva u njih uvukla,
jer bila su to sjeanja kakva
imaju svi djeaci. Richard je od
nas trojice bio najtamniji, to je
zacijelo bilo dovoljno da barem
djelomino
objasni
moju
nelagodu.
K
Nicku
sam
iao
zaobilaznim putovima. Silazio
bih postaju prije ili nakon svoje,
a onda se vraao do bara

zakuasto vrludajui, kao u

labirintu to sam ga iz ista
hira iscrtavao po oblinjim
ulicama, pronalazei u toj za
um iscrpljujuoj igri svojevrstan
predah, lanu sigurnost ije su
me varljive reetke titile od
moguih napada. Naposljetku
je ipak uvijek trebalo ui u
Nickov lokal, bez posebnih
mjera opreza, prirodno i ne
osvrui se. To sam i uinio,
toga dana kao i svih ostalih.
Jim je nezainteresirano itao
veernje novine i rairene iza
anka, a pri mojemu je ulasku
podigao glavu.

- Bog - rekao je.

- Bog.
- Traio te neki tip.
Stao sam kao ukopan. A
onda sam, sjetivi se da ima
gostiju, proao iza anka i
krenuo u garderobu da se
presvueni.
- Koji tip?
- Pojma nemam. Htio te je
vidjeti.
- Zato?
- Pojma nemam.
- Neki obian tip?
- Pa da, obian. to se
dogaa?
- Nita.

- Onda... dobro - propentao

je Jim.
Vratio se itanju, no odmah
zatim ponovo je podigao glavu.
- Vratit e se za jedan sat.
- Ovamo?
- Da, ovamo. Rekao sam mu
da e biti ovdje.
- Dobro.
- Moda nisam trebao? upitao je Jim.
U glasu mu se nije nazirao ni
traak zanimanja; bila je to
ista znatielja.
- Zato ne? Ta ja ga i ne
poznajem!
- Nikoga ne oekuje?

- Nikoga!
- Pa, dobro... - rekao je Jim.
Uao sam u garderobu i stao
se svlaiti. Za jedan sat. Nije to
bio Richard. Jim bi mi rekao da
je rije o crncu. Tko je onda
bio?
Nema
druge
nego
priekati jedan sat. Uredio sam
se i vratio u bar.
- Daj mi viski s vodom, Jime.
- Ne previe viskija? zapitao je Jim.
- Ne previe vode.
Pogledao me je bez rijei i
napunio au. Naiskap sam
ispio hladnu i oporu tekuinu te
zatraio jo jednu au. Nisam

volio alkohol. Osjeao sam kako

mi nagriza eludac, ali bio sam
miran, savreno miran i napet.
Sjeo sam na kraj anka,
odakle
sam
lako
mogao
nadzirati ulaz.
ekao sam.
Ule su dvije djevojke.
Stalne goe. Nasmijeile su mi
se. U prolazu sam im pomilovao
stranjice preko usko pripijenih
haljina koje su naglaavale
njihove isklesane gure. Sjele
su za stol nedaleko od anka.
Dobre muterije. S tim je
curama Nick popodne pokrivao
trokove.

Zabavljalo me je promatrati
ih. Dobro naminkane, iste,
uistinu
primamljive.
Krasni
bijeli komadi. Onda me je
pomisao na Richarda obuzela
tako silovito, da sam zamahnuo
kao u obrani. Tu sam kretnju
pokuao opravdati zamahnuvi
jo jednom.
Jim je dotle eprkao po
blagajni.
Odjednom
sam
primijetio da zaueno zuri u
mene. im je shvatio da ga
gledam, skrenuo je pogled.
Uasavao sam se takva
ekanja.
Pokuao
sam
se
razonoditi promatrajui pod,

zidove, strop, svjetlee neonske

cijevi,
boce
u
malim
kromiranim dozerima, pa opet
goste, muke i enske. Sa
svojega povienog mjesta nisam
mogao dovoljno duboko uroniti
meu bedra one brinete. Siao
sam sa svog ardaka i izvukao
stolac tono nasuprot njoj. Ona
je jako dobro znala to inim,
pa je jo malo rairila noge
kako bih mogao bolje pasti oi.
Nije bilo dovoljno svjetla, ali
primijetio sam da mi pogled ne
ometa nikakva glupa zapreka.
Mjesto se inilo ugodnim i
udobnim.

Ustala je i dala mi znak

odlazei
prema
zahodima.
Protegnuo sam se.
To je moda dobar nain da
ubijem vrijeme do dolaska
onoga tipa.
Nisam krenuo istim putem,
nego prema stubama koje vode
u kockarnicu. Iza zavjesa od
velura dolazilo se do ulinog
prolaza, a s druge se strane
moglo sii u zahode.
Zahvaljujui
Nickovu
lukavom
ureenju
lokala
telefonske su se kabine lako
pretvarale
u
udobna
sastajalita,
dodue,
malo

tijesna, ali uglavnom se nitko

nije bunio.
ekala me je u prvoj. Znala
je to elim.
I ja sam znao, pa nisam
okoliao.
Ona
dotle
nije
prestajala puiti, to me je
pomalo ivciralo. Valjda ipak
postoji nain da ih se uzbudi.
Ta nije dola samo zato da meni
udovolji.
U tom je asu ispustila
cigaretu i pritisnula svoja sona
i svjea usta na moja. Stao sam
ih lagano grickati, onako meka,
mirisna i mesnata. Bio sam
sretan. Obuzimalo me je bijelo i

kruno
blaenstvo,
poput
vatirane izmaglice. Njezine
svilene kovre ile su ususret
mojoj ruci. Pomogla mi je da je
jako brzo uzmem stojeke, u
kabini. Sklopila
je
oi i
zadrhtala, a onda se postupno
opustila i zapalila cigaretu, ne
oslobaajui se moga stiska.
Drao sam je za kria i rukama
prolazio po njezinim izvijenim
oblinama. Bilo mi je dobro.
Bez rijei smo se razdvojili,
pa sam iznova popravio odjeu,
iako tu zapravo i nije bilo
mnogo posla. Ona je otvorila
torbicu i izvadila ru. Tiho sam

zatvorio vrata kabine i poao

natrag prema stubama. Brzo
sam se uspeo. Iako sam je
naas uspio odagnati, tjeskoba
me je ponovo obuzela.
Jim je jo bio na istome
mjestu. Nitko nov nije uao.
Oima sam gutao prostor oko
anka i stolova.
- Daj mi viski, Jime.
Posluio me je. Popio sam ga
i odloio au, a onda se ukipio.
Neki je tip otvarao vrata. Bio je
sam, obian, normalan. Jim je
podigao glavu prema njemu.
- To je on - izjavio je.
- Dobro - odgovorio sam.

Ostao sam na mjestu. inilo

se da me ne poznaje, jer je
krenuo prema Jimu.
- Je li Dan tu? - upitao je.
- Ono je Dan - rekao je Jim
pokazujui na mene.
- Dobar dan - pozdravio je
tip.
Pomno me je promatrao.
- to ete popiti?
- Viski - odgovorio sam.
Naruio je dva viskija. Nije
bio jako visok, ali je bio strano
irok.
- Htjeli ste sa mnom
razgovarati?
- Da. Vezano uz vaega

brata Richarda.
- Vi ste mu prijatelj?
- Nisam - opovrgnuo je tip. Ja
ne
prijateljujem
s
crnugama.
Motrio me je dok je to
izgovarao. Nisam ni trepnuo.
- Ni ja - rekao sam.
- Richard vam je zbilja brat?
- Nismo od istoga oca.
- Njegov je otac bio crnac?
Nisam odgovorio. ekao je,
pijuckajui svoj viski. Jim je bio
na drugome kraju anka.
- Doite - pozvao sam ga. Sjest emo u neki mirniji kutak.
Uzeo sam ae i uputio se

prema jednome stolu. Brineta

koju sam maloas poevio u
kabini izlazila je iz zahoda. Dok
je sjedala na mjesto, nasmijeila
mi
se.
Odgovorio
sam
mehaniki joj namignuvi. Sjeli
smo.
- Hajde, da ujem - rekao
sam mu.
- Richard ne moe ovamo ui
- objasnio je. - Ponudio mi je
pedeset dolara, pa sam doao
ja.
- Pedeset dolara? A odakle
mu?
- Od stotke koju ete mi za
njega dati.

Duboko sam disao. Objema

sam se rukama drao za rub
stola i vidio sam da su mi lanci
pobijeljeli.
- A to ako nemam sto
dolara?
- Moda e vlasnika kluba
zanimati boja koe vaega
brata.
- Nicka? Boli njega on za to
ustvrdio sam.
Doimao
se
zbunjenim.
Pogledao me je. Mogao me je
gledati. I drugi su me u ovih pet
godina imali vremena gledati.
Odakle
poznajete
Richarda? - zanimalo me je.

- Upoznao sam ga u nekom

baru.
- Vi ste polutan - najednom
u ja. Pokaite nokte.
Ustao je.
- alim - rekao je. - Moram
dobiti tih sto dolara inae u
biti prisiljen da ih zatraim od
nekoga drugog. Nekog koga
poznajete, uostalom.
I ja sam ustao. Bio sam u
nezgodnom poloaju, nisam
imao dovoljno prostora, ali aka
me je tako zasvrbjela da je
lijeva ruka sama poletjela,
gotovo
protiv
moje
volje.
eljust mu je krenula. Desnom

sam ga rukom primio za

ovratnik jakne dok se diskretno
ruio na pod.
Nekoliko sam puta opustio i
stisnuo lijevu aku. Dobro sam
se
osjeao.
enska
i
tunjava...ivot i nije nita
drugo.
Odakle
mi
uope
pomisao da bi mogao biti ita
drugo? Boe! Samo da ih
uspijem rasturiti, dokrajiti,
prije negoli mi unite ivot, i
kunem se, vie nikada neu biti
bezvoljan.
Naravno,
nitko
nije
primijetio nau malu prepirku.
Jim
me
je
promatrao.

Skrenuo je pogled u susretu s

mojim. Tip je stajao. Ne znam
kako mu je to polazilo za
rukom. Bio je posve oamuen,
ali stajao je. Posjeo sam ga i
priekao. inilo se da tekom
mukom podie vjee i guta
obilnu slinu.
Rukom je njeno prelazio po
bradi kao po neemu veoma
dragocjenom.
- Ustani - naredio sam mu
- Zato? - promrmljao je.
- Idemo k Richardu.
- Neu.
Stisnuo sam aku i nemarno
njome stao lupkati po rubu

stola.
- Ne znam gdje je - dodao je.
- Kad ete se vidjeti?
- Veeras.
- Veeras je sad. Hajde, vodi
me.
- edan sam - kazao je.
- Popij svoj viski do kraja.
S tekom ga je mukom ispio.
Djelovao je jako umorno.
- Ne znam gdje je Richard ponovio je.
Ni samomu sebi nije zvuao
uvjerljivo.
- Ni ja. Upravo ga zato i
moramo potraiti. Doi.
Ustao sam, podigao ga i

gurao sve do anka.

- Jime - rekao sam - moe li
mi dodati ogrta?
Jim
se
uputio
prema
garderobi.
- Onda - nastavio sam - gdje
je na dragi Richard?
Iznenada sam u ogledalu iza
anka ugledao svoje lice i
shvatio zato tip ne odgovara.
Ipak, bio sam miran, mnogo
mirniji nego one veeri kada
sam u predsoblju zatekao
usnuloga
Richarda.
Mnogo
mirniji negoli svih ovih dana
dok sam traio stan.
Veeras je s tim trebalo

svriti ili sve napustiti. Sve.

Ukljuujui i ensku iz kabine,
tunjavu,
Sheilu,
malog.
Odjednom mi je do svega toga
bilo stalo vie nego ikad. Do
toga, do viskija, ali i do
premlaivanja onih kretena koji
se opijaju umjesto da vode
ljubav, jer se trijezni ne
usuuju. Jim mi je pruio kini
ogrta i ja sam se njime ogrnuo
da ne izaem samo tako na
ulicu.
- Hajde - rekao sam tipu.
Nick me nita nee pitati. To
mi se ipak nije dogaalo esto.
Koraao je ispred mene.

- Je li daleko? - pitao sam.

- Ne ba - odgovorio je. Blizu 115. ulice.
Bilo je to u Harlemu.
- Uvijek radi s tim ugavim
crnugama? - zanimalo me je.
- Zna biti unosno - odvratio
je on.
To
sigurno
misle
svi
normalni tipovi. No izgleda ih
pali injenica da netko tako
misli.
Uznemireno
me
je
pogledao. Bio sam mnogo vii
od njega, ali je zato on bio
teka kategorija, irok poput
pivske bave.
Zabavlja
te
kad
te

razvaljuju? - upitao sam ga.

- Svata se podnese za
pedeset dolara odgovorio mi
je.
- Ba me zanima kojih to
dolara - posprdno u ja. - Osim
ako moj takozvani brat Richard
nije u meuvremenu pronaao
drugu budalu...
- Zato idete k njemu ako
vam nije brat? - upitao je tip.
- Volim im gledati njuke.
Znao sam to mi je. Bio sam
oboje podjednako i znao sam da
u
jednoga
dana
morati
odabrati stranu. Taj je dan
stigao. Pomislio sam na Sheilu,

na
telefonsku
kabinu,
na
policijska premlaivanja crnaca
tijekom pobune u Detroitu, pa
sam se glasno nacerio. Odluka
je pala. Izmeu davanja i
primanja batina odabrao sam
davanje.
ak i ako ih je trebalo davati
onomu gadu nad gadovima:
mojemu bratu.
Pozvao sam taksi koji je
onuda prolazio i dao taksistu
adresu.

Unutra je bilo prljavo i

zaudaralo je. Tip s kojim sam
bio rekao je nekoliko rijei
crnugi za ankom, koji mu je
pokazao stube to vode u
podrum. Siao sam prvi, ne
osvrui se. Ne znam je li bilo
mnogo gostiju. Uope ne bih
mogao opisati to sam vidio
prolazei tim lokalom nalik na
ostale.
Nije mi ba bio jasan
raspored prostorija. Na dnu

stuba nalazio se hodnik koji je

skretao pod pravim kutom.
Krenuli smo njime, a zatim sam
ugledao jo jedne stube koje se
penju. Sigurno ih je bilo lako
zamijeniti. Uli smo kroz trea
vrata desno.
U zadimljenoj i zaguljivoj
prostoriji nalazile su se dvije
mulatkinje i mukarac. Jedna je
djevojka sjedila za stolom i
besposleno ekala tko zna to.
Mukarac i druga djevojka
drpali su se na tronom divanu
bez imalo srama. Ona je svukla
haljinu, a ono to je ostalo nije
bilo dovoljno da ita sakrije.

Mukarac je, dakako, bio

Richard. Njegovo suhonjavo
lice caklilo od znoja dok je
polako milovao bokove svoje
partnerice.
Bili
su
posve
isprueni na divanu, oboje
okrenuti na istu stranu, pa sam
vidio kako se Richardove ruke
penju sve do jedrih izboina
koje
su
prljavi
grudnjak
napinjale do ruba izdrljivosti.
Dobro je da sam si kod
Nicka priutio izlet s brinetom,
jer mi se ovo, istina, gadilo, ali
me je i palilo. Prostorija je bila
neuredna. Osjeao se smrad
znoja.

Zadrhtao sam, ali nije to bilo

od odbojnosti. Nijedno od njih
troje nije ustalo vidjevi me da
ulazim. ulo se samo stenjanje
ene na divanu i Richardovo
micanje. Oi su mu bile
zatvorene. Tip s kojim sam
doao prekinuo je aroliju, pa
sam se zatekao kako gledam
drugu djevojku. Imala je dugu
ravnu kosu, napuene usne i
velike, mrave ruke.
- Richarde - rekao je tip - evo
ti brata.
Richard je polako otvorio
oi. Uspravio se na lakat, ne
isputajui djevojku. Rukom je

potezao
grudnjak, koji je
najednom
popustio.
Velike
bradavice, okrugle i tamne,
isticale su se na svjetlijoj koi.
Vidio sam kako Richardovi prsti
gnjee
ponueno,
podatno
tijelo.
- Bog, Dane - rekao je.
Nisam odgovorio.
- I mislio sam da e doi nastavio je. - Ne moe brat
brata ostaviti na cjedilu.
- Nisam ti ja nikakav brat odvratio sam i ti to dobro
zna.
Okrenuo je djevojku na
divanu i bez imalo nelagode

popeo se na nju. Izgledao je

blago
odsutno,
kao
pod
utjecajem kakve droge. Sigurno
se
napuio
marihuane
ili
nekoga takvog sranja.
- Ali jesi! - rekao je.
Djevojka se gotovo i nije
micala. U stranu je naginjala
glavu iznad koje je drala
napola ispruene ruke. Na
golim sam joj pazusima vidio
blistave kapljice. U svakom
sluaju, moj je bijes splasnuo i
osjeao sam se jako umorno.
Jako
umorno
i
pomalo
iznervirano. Druga se djevojka
nije micala. Dugim koatim

prstima lupkala je po stolu.

Tip nas je gledao, a onda je
slegnuo ramenima i otiao. uo
sam kako koraa hodnikom
amo-tamo.
Cura na divanu tiho je
stenjala od uitka, ali Richard
se odmaknuo od nje i ustao.
Popravio je odjeu i sjeo za stol.
Nezadovoljena se djevojka i
dalje nudila, izvijajui grudi i
bokove po prljavoj tkanini.
- to hoe? - pitao sam
Richarda.
Odjednom mi se inio tako
bezazlenim da sam se jedva
prisjetio straha i uznemirenosti

to sam ih osjetio one noi kada

sam ga zatekao u predsoblju.
Jedva sam mogao povjerovati
da otada traim novi stan. A
zato? Zbog toga suhonjavog,
iscrpljenog mulata? Tog tipa
to je miljama daleko od mene?
- Daj mi sto dolara - rekao je
Richard. - Nemam vie ni kinte.
- Nemam sto dolara odgovorio sam.
- Mora pomoi bratu - bio je
uporan. - Bog je htio da te
pronaem. Da pronaem svoju
sestru Sheilu.
Naglo sam podigao glavu
prema njemu i uhvato njegov

pogled. Promatrao me je ispod

oka, podmuklo i ispitivaki, s
blagim smijekom na usnama.
Nadlanicom je obrisao znoj s
ela, a zatim skrenuo pogled
prema kutu prostorije.
Nejasno sam poeo osjeati
istu opasnost kao i one noi, ali
vie nisam mogao reagirati.
Oklijevao sam. Naas sam se
upitao nije li zov krvi jai od
razuma, ne vue li me moje
crnako nasljee neodoljivo k
Richardu, usprkos godinama
usvajanja reeksa - u dodiru s
bijelcima. Ma ne! Bilo je to
apsurdno, nemogue. Za bijelce

me je vezivala svaka pora

mojega tijela, sve navike, ak i
bliskost koju su mi pokazivali,
osjeaj pripadnosti koji sam
meu njima imao. Ali i Sheila,
kao i moj sin, koji e imati
dobar odgoj, ii e u koled i
postati netko i neto, bit e
bogat i uvaen, imat e crnaku
poslugu i vlastiti avion.
- Sluaj, Richarde, obeava
li da e se vratiti u Chicago i
pustiti me na miru ako ti dam
sto dolara?
- Kunem ti se Bogom koji nas
uje - rekao je Richard ustajui.
- Ali sto dolara nee dugo

trajati.
- Svaki u ti mjesec slati
novac - izgovorio sam s tekom
mukom.
Zato ga ne razbijem? Zato
ne navalim na njega i ne
otarasim
ga
se
jednom
zauvijek? Nisam vie ni sam
znao to osjeam. inilo mi se
da sam na rubu ponora. I
najmanji poremeaj u ritmu
vremena mogao se odraziti na
moju ravnoteu.
- Koliko? - upitao je Richard.
Djevojka na divanu vie se
nije micala. Promatrala nas je
sjajnim oima, a zatim mi je

dala
znak.
U
hodniku
monotonija koraka.
- Slat u ti novac - ponovio
sam.
Htio sam misliti na neto
drugo, morao sam misliti na
neto drugo.
- Moram kompiu dati
pedeset dolara - poalio se
Richard. - Ako dobijem sto,
nee mi ostati bogzna to...
- Idi po njega.
Izaao je i doveo ga.
- Ti e se sada pokupiti rekao sam tipu.
- U redu - odgovorio je. - Ne
morate biti tako drski.

Nisam
ga
elio
jako
ozlijediti, ali otkotrljao se dva
metra dalje.
- Ustaj! - naredio sam.
Djevojke su gledale bez
rijei.
uo
sam
njihovo
uzbueno disanje.
- Pokupit e se s ovih
dvadeset dolara - rekao sam
izvlaei novanicu iz depa - i
ako te jo jednom vidim, ni
roena te majka vie nee
prepoznati.
- Dajte mi ih - rekao je. - Ne
elim vie vidjeti ni vas ni
njega.
Gurnuo je novanicu u dep

i izaao. Sa stuba su dopirali

njegovi koraci, a onda je sve
utihnulo. Djevojka koja je leala
na divanu ustala je, posve gola,
i zatvorila vrata. Prila je
Richardu i sjela na stol. Osjeao
sam njezin estok, topao miris.
Smijala se neodreeno dok me
je promatrala.
Hou li to uiniti? Hou li
ubiti Richarda? Vidio sam dvije
djevojke i suhonjavo tijelo
svojega
brata
podmukla
pogleda. Onaj straan miris
udarao mi je u glavu; u kriima
sam osjeao trnce. Zamiljao
sam kako objema rukama

steem taj vrsti i ilavi vrat,

kao
i
krikove
djevojaka.
Naravno, morao sam ga se
otarasiti drukije, a ne dajui
mu novac za povratak u
Chicago. Naravno. No ovdje to
nisam mogao uiniti, osim ako
se ne otarasim i djevojaka.
Dobro. Malo emo se strpjeti.
- Idi po viski - naloio sam
odjevenoj djevojci. - Kako se
zove?
- Ann - odgovorila je.
- A ja sam Sally - nadovezala
se druga.
Promatrala me je ispod oka i
smijala se, glave blago nagnute

u stranu. Obla i vrsta bedra

malo su joj se spljotila u dodiru
s hrapavom povrinom stola,
dok su joj se kapljice znoja s
pazuha
slijevale
na
jedre
bokove.
Neznatno
je
promijenila poloaj. Sada sam
joj vidio gol Venerin brijeg,
jedva prekriven paperjastim
kovricama tamnijim od koe.
Sklapajui oi, mogao sam
zamisliti punou i zaobljenost
njezina spolovila u svojoj ruci,
pa sam osjetio da klizim, da u
izgubiti partiju. U nastojanju da
ukljuim mozak, ponovo sam
pokuao zamisliti svoju propast,

Sheilu, svog sina, kraj svojih

snova. Moj poloaj nisu ozbiljno
ugroavali Richardov tanak
vrat i unitene ruke. Miris tih
dviju ena, tih crnkinja, navirao
je odasvud: iz prljavih zidova s
kojih se ljutila ve isprana
boja, iz hladnog i vlanog poda,
iz starinskog divana, iz stola, iz
nogu te djevojke, iz njezinih
grudi koje su se nestrpljivo
napinjale, iz njezinih bedara, iz
toga vrstog i toplog trokuta na
koji u se sruiti sa svom
teinom...
Richard se protegnuo i
laktovima se naslonio na stol.

Sally ga je njeno pogledala i

prola mu rukom kroz kosu.
Imala je duge i spretne prste,
pa sam ih odmah zamislio na
svojemu tijelu. Ann je s pet
dolara to sam joj ih dao otila
po viski. Popit u malo viskija.
Ponovo sam susreo Richardov
hladan i neumoljiv pogled. On
nije ekao viski, on je htio
novac.
U meni su se izmjenjivali
strah i zaborav. Obuzela me je
seksualna elja, ne doputajui
mi da se usredotoim na
mogue posljedice Richardove
prisutnosti, posljedice koje su

me danima proganjale. Na njih

sam sada pomiljao samo u
naletima,
neprestano
zamiljajui
dva
tijela
na
tronom divanu - Sallyino i
moje. Richard me je vrebao.
Priao sam stolu. Jednom
sam kretnjom mogao dotaknuti
Sally.
Ona je uinila tu kretnju.
Ustala je, prilijepila se za mene,
primila me za desnu ruku i
prinijela je iljastim grudima.
Richard se nije pomaknuo. uo
sam otvaranje vrata. Ann je
ula, zakljuala i spustila bocu
na stol. Richard ju je zgrabio, a

nakon
kraeg
oklijevanja
otvorio ju je i stao lakomo piti.
Ann
je
ekala
bocu.
Nasmijeila se kad su nam se
pogledi susreli. Osjetio sam
kako se Sally giba izvija. Nisam
se usuivao misliti na nju.
Najednom se odmaknula i
pomogla mi da skinem ogrta.
Odloio eir sa strane.
Richard je prestao piti.
Dodao je bocu Ann. Ona ju je
uzela i otpila, a onda je doao
red na mene; za to su me
vrijeme ona i Sally svlaile.
Richardova je glava klonula na
podlaktice. Odnio sam Sally do

divana. Drala je bocu i vratila

mi ju je praznu. Usnama sam
joj prelazio po koi, gorkoj i
vlanoj od znoja, htio sam je
zagristi. Ona me je privukla k
sebi, i stala voditi za glavu. Dok
sam je ljubio, osjetio sam kako
se nudi. Dotle se Ann privila
uza me. Uzeo sam je divljaki,
tako da je vikala. Gola su nam
se tijela isparavala na hladnom
zraku prostorije i vie nisam ni
znao da sam bijele puti.

VI

Udovi su me boljeli, a u
mozgu me je probadalo kad
sam se napokon oslobodio
njihovih isprepletenih tijela.
Sallyina
je
glava
mlitavo
plesala. Pala je nauznak kad
sam je pokuao posjesti na rub
divana. Napola je otvorila oi,
nasmijeila se i ponovo ih
sklopila. Ann se tresla kao pas
koji izlazi iz vode. Dojmila me
se gipka gracilnost njezine
izduene i vitke, manekenske

siluete, malenih, podignutih

grudi, te krhkih i osjetljivih
kostiju. Kretnje su joj bile meke
kao u divlje ivotinje. I Sheila se
tako rastezala.
Sheila. Pogledao sam na sat.
to e misliti Jim?
Nick... Nick nita nee rei.
Piljio sam u stol. Iznenada me
obuzela bojazan. Odjea mi je
bila na tom stolu na kojemu je
Richard spavao naslonivi elo
na podlaktice.
Nisam kod sebe imao sto
dolara... Morao sam se vratiti.
No najprije sam morao... Zato
ne iskoristiti injenicu da

Richard spava?
Ustao
sam,
malo
se
razgibao. Sve je u redu.
Oamuenost je brzo hlapjela.
Dvije djevojke najbolji su lijek
protiv mamurluka. Sally se
odmarala
otvorenih
usta.
Preplavilo me je gaenje.
Pomirisao sam svoje ruke.
Cijelo mi je tijelo natopljeno
njihovim mirisom. Zadrhtao
sam, ali onda sam opazio tijelo
oker boje druge djevojke, koja
se bezbrino oblaila pjevuei,
i ponovo sam je poelio.
Osjeao sam njezinu vrelu kou
na svojoj. No nisam iz glave

mogao odagnati Sheilino lice,

njezinu plavu kovravu kosu,
crvene usne i gole grudi
proarane modrikastim ilama.
Nisam htio Richardu dati sto
dolara. Spavao je. Samo sam
trebao otii. Uzeo sam odjeu i
na brzinu se obukao. Rado bih
se otuirao, ali urilo mi se.
Morao sam se vratiti k Nicku,
nastaviti s poslom. Sva srea da
se sve to dogodilo popodne. U
to vrijeme uglavnom nisam bio
prezaposlen.
Kako u sa sebe sprati taj
miris? Sheila e sigurno neto
primijetiti. to sam jasnije

uviao svoj poloaj, to mi se

vie inilo da mi se osjetila
ponovo bude, primajui sve
snanije podraaje.
Richard se nije micao,
duboko je spavao. Postajao sam
lucidan. Prelucidan. Nisam se
ni pomaknuo. Prepustio sam se
elji. Svi mukarci ele spavati
s crnkinjama - svi bijelci - svi
mukarci poput mene. Nije to
stvar rase. To je prirodan
reeks. Mislimo da je s
crnkinjama drukije.
I doista, bilo je.
Sav zbunjen, stiskao sam
ake. Vrtio se u krug. Ann me je

promatrala,
zlobno
i
zadovoljno.
- Kad e opet doi? promrmljala je.
- Neu vie dolaziti odvratio sam grubo.
- Ne eli vidjeti Richarda?
Prila mu je, sigurno u
namjeri
da
ga
probudi.
Zaustavio sam je kretnjom
ruke.
- Ne diraj ga - odsjeno u.
Posluno je zastala.
- Zato ne eli vie doi? upitala me je.
- Ja mu nisam brat. Ne volim
boju njegove koe. Ne elim ga

vidjeti.
- A voli li moju? - zapitala je
smijeei se.
Na njezinoj koi nije bilo
mjesta to ga moja koa nije
upoznala, sjeajui ga
se
savreno jasno.
- Ja sam bijelac - ustvrdio
sam. - Ne mogu se druiti s
vama.
Slegnula je ramenima.
- Mnogi bijelci ive ovdje s
crncima. Nismo na jugu, nego u
New Yorku.
- Ne trebam vas - nastavio
sam. - Sretan sam i ovako. Ne
elim da me iskoritava skupina

crnuga.
I dalje se smijeila. Stao me
je obuzimati bijes.
- Mogu ja bez vas troje izjavio sam. - Nita od vas
nisam traio. Vi me samo elite
ucjenjivati.
Imao sam dojam da se
branim, iako me nitko ne
napada. Zar da me ova tri
bezazlena bia napadnu?
Pripadamo
dvama
razliitim
svjetovima
dometnuo sam. - Svjetovima
koji ive usporedo, ali se ne
mogu susretati. Od njihova
susreta nastaje samo nevolja i

propast. Za oba.
- Richard nema to izgubiti ustvrdila je.
Je li to bila prijetnja ili je Ann
tek
izgovarala
obinu
konstataciju? Pitao sam se u
kakvu su odnosu ta tri bia Anne, Richard i Sally. Ona je
ponovila pitanje.
- Kad e opet doi?
Zadigla je suknju do bedara
kako bi privrstila arapu
kopom. Podigla ju je i vie
nego to je trebalo, pa sam,
promatrajui sjene na njezinoj
koi, osjetio da je bolje da
odem. Moj se bijes pretvarao u

neto drugo. Beumno sam

zaobiao
stol,
oslukujui
Richardovo disanje.
- Daj mi novac - rekla je Ann
tiho. - Richard mora jesti.
- A ti? - upitao sam je. - Ti ne
jede?
Odmahnula je glavom.
- Meni novac nije potreban.
Dobivam sve to mi treba.
Bilo mi je neugodno. Zato
neugodno? Pretraio sam dep
i izvukao jednu novanicu.
Pogledao sam je: bila je to
novanica od deset dolara.
- Dri - rekao sam.
- Hvala, Dane. Richardu e

biti drago.
- Nemoj me zvati Dan.
- Zato? - upitala je blago.
Zato? Ona, dakako, nije
mogla znati da me je Sheila
zvala posve jednako, pomalo
oteui. Svejedno, trebala je to
znati.
Na brzinu sam napustio
prostoriju.
Ann
me
nije
pokuala zadrati.
Prolazio
sam
vlanim
hodnikom dok su me zasipali
razni dojmovi, stapajui se u
svojevrsnu
nelagodu
koju
gotovo
da
sam
mogao
dodirnuti. Odjednom me je

stala opsjedati silovita pomisao

da moram promijeniti stan,
napustiti ovaj i nai drugi,
sakriti se... Oblio me je znoj.
Hvatala
me
je
tjeskoba,
tjeskoba proganjanog ovjeka i vie od toga, tjeskoba
zaaranog plijena koji plaa
vlastitog krvnika. Jeste li ikad
vidjeli mia u trenutku kada
maka makne apu s njegovih
siunih
lea?
On
ostaje
nepomian, ak i ne pokuava
pobjei, a zamah ape koji
slijedi njeniji je od milovanja milovanja prepunog ljubavi,
ljubavi rtve prema svojemu

muitelju koji joj je na neki

nain i uzvraa.
Bilo je posve sigurno da me
Richard
voli.
Kad
mogu
oekivati sljedei zamah ape?
No obini se mievi ne mogu
braniti. Ja sam pak imao ake i
znao sam se sluiti revolverom.
Tko zna, moda se pokae
korisnim...

VII

Te
veeri
nisam
radio
dokasno. Bio sam iscrpljen, vie
psihiki nego fiziki, pa su mi se
one budale, to iz veeri u
veer jednako kockaju i opijaju
se, gadile vie nego ikad.
U meni su se budile
uznemirujue misli, nejasne
poput tame. Okolnosti su mi se
zacijelo smilovale, jer je veer
prola brzo i bez incidenata, pa
sam se naao sam na ulici
obasjanoj
utim
svjetlom,

koraajui uza sjenu to se

pomicala poput kazaljke za
sekunde dok sam prolazio
pokraj ulinih svjetiljki. Grad je
u mraku brujao onim zvukom
to nikad ne jenjava, a ja sam
stao hodati jo bre, potaknut
neobinim nemirom koji me je
tjerao k Sheili.
Nisam odmah otiao u
spavau sobu, nego sam tiho
uao u kupaonicu, u kojoj je
prozor bio otvoren. Svukao sam
se i otuirao, no onaj udan
osjeaj u meni bio je otporniji
na ledenu vodu od bilo kojeg
pijanstva, to sam uvidio dok

sam runikom brisao svoju

hladnu kou.
Odjeu sam ostavio ondje i
poao k Sheili. Spavala je,
posve otkrivena; gornji dio
pidame otkrivao je savrene
grudi, a rasputena joj je kosa
djelomino
zastirala
lice.
Ispruio sam se do nje i uzeo je
u naruje kako bih je poljubio,
kao
i
svake
veeri.
Ne
otvarajui oi, u polusnu mi je
uzvratila poljupce, a onda se
predala
mojim
nestrpljivim
rukama koje su je svukle do
kraja. Vjee su joj i dalje bile
sklopljene, ali znao sam da e

me pogledati im legnem na
nju. Milovao sam njezine svjee
ruke i blago zaobljene bokove.
Ila
je
u
susret
mojim
milovanjima apui njene,
nejasne rijei.
Ljubio sam je i milovao
njezino toplo i vrsto tijelo, a
minute su prolazile. Ona je
oito ekala da je uzmem, a ja
nita nisam poduzimao. Nisam
mogao. Sheila to jo nije
uviala, ali ja sam primijetio da
me njezini poljupci ostavljaju
ravnodunim, da njezino tijelo
ne uspijeva probuditi moje i da
sve inim mehaniki, iz navike.

Volio
sam
njezino
tijelo,
vrstou njezinih dugih nogu i
zlatni trokut ispod trbuha, volio
sam mrke, mesnate vrke
njezinih oblih grudi, ali bila je
to troma ljubav, kojom se voli
kakva fotografija.
- to ti je, Dane? - upitala me
je.
Govorila je ne otvarajui oi.
Ruka joj je poivala na mom
ramenu, a onda se spustila niz
nadlakticu.
- Nita - odgovorio sam joj. Danas je bilo puno posla.
- Pa svaki je dan tako ustvrdila je. - Veeras me ne

voli?
Jae se stisnula uza me i
potraila rukom. Njeno sam se
izvukao.
- Ma, mislima sam drugdje opravdao sam se. - Imam nekih
problema. Oprosti.
- Problema s Nickom?
U njezinu glasu nije bilo ni
traga
zanimanju
za
moje
probleme. Tono je znala to
eli i osjeala se frustriranom
jer to ne dobiva. Potpuno sam
je shvaao. Nastojao sam misliti
na neto uzbudljivo, nastojao
sam zamisliti Sheilino tijelo dok
vodimo
ljubav,
njezina

poluotvorena
usta,
blistave
zube i onaj blagi hropac,
svojevrstan gugut to ga je
isputala dok je vrtjela glavom
lijevo-desno i zarivala mi nokte
u lea i bokove. Sheila je
ekala. Ne posve budna, ali
dovoljno prisebna da shvati
kako se sa mnom neto udno
dogaa.
- Da - odgovorio sam. Problemi s Nickom. Misli sam
mu preskup.
- To je zato to nema
dovoljno gostiju primjetila je
Sheila.
- Ne mogu mu to rei.

- Da, radije se bavi enama

koje onamo zalaze i nita ne
troe.
Odmaknula se od mene, a ja
se nisam potrudio da joj se
pribliim. Loe sam se osjeao i
bio sam zabrinut. Oajniki sam
i dalje prekapao po mozgu u
potrazi za sjeanjima. Pred oi
su mi se vratile veeri kod
Nicka, cure koje sam evio u
telefonskim kabinama, sve one
brinete i plavue iji dodir kao
da mi je davao snagu.
Umjesto da me iscrpljuju, ti
su kratki ljubavni kotaci sa
enama koje me nisu voljele i

koje su u meni vidjele samo ono

to i ja u njima - praktina i
vjeta partnera - uglavnom
jaali moju elju za Sheilom.
Svijest o pukoj materijalnosti
njihove i moje elje kao da me
je jo vre vezala za enu
koju sam volio cijelim biem.
Krasna li bia, dodue...
Izbaciva kod Nicka! Tijelo mi
je bilo hladno i mlitavo, dok su
mi uznemireni miii poput
zvijeri poskakivali pod koom,
napinjui je u grevima.
- Sheila... - promrmljao sam.
Nije odgovorila.
- Grijei ako mi zamjera.

- Pijan si. Pusti me.

- Nisam pio, Sheila, stvarno.
- Radije bih da je od toga.
Glas joj je bio tih i napet, na
rubu suza. Sheila... Silno sam je
volio.
- Ma nije to nita strano rekao sam. Ali volio bih da mi
vjeruje. Moda grijeim to se
uope time zamaram...
- ak i da ti je Nick uzeo sav
novac, Dane, to nije razlog da
me tako odbacuje.
Oajniki sam se pokuavao
uzbuditi,
zamisliti
erotske
prizore, odagnati tu bolesnu
obamrlost koja me je prikivala

za krevet. Sto sam puta vodio

ljubav s Maxine i njoj slinima, i
sto sam se puta vraao kui
spokojan,
sretan
to
tu
zatjeem svoju enu i to je
mogu zadovoljiti, jer ba sam
svaki put u dodiru s njezinim
savrenim tijelom dobivao novu
snagu.
Nisam mogao. Nisam.
- Sheila - kazao sam oprosti. Ne znam to sad misli,
to sad zamilja, ali to nije
zbog neke ene ili vie njih.
Sad je jecala tiho i ubrzano.
- Oh, Dane, ti... Vie me ne
voli. Dane...

Nagnuo sam se nad nju.

Uinio sam to sam mogao. Ima
ena koje moemo na taj nain
smiriti, a ja sam iskreno elio
da Sheila bude sretna. No ona
mi je naglo odgurnula glavu i
zamotala se u plahtu, titei se
tako od mojih dodira.
Nita nisam rekao. U sobi je
bilo mrano. Oslukivao sam.
Jecaji su se stiali, a zatim mi je
njezino pravilno i blago disanje
dalo do znanja da je zaspala.
Oprezno sam ustao i vratio
se u kupaonicu. Koulja je
visjela na zidu. Uzeo sam je i
pomirisao.

Sallyin miris, Annin miris, jo

su bili na njoj.
Osjetio sam kako mi tijelo
vrsne.
Ispustio
sam
koulju
i
dlanovima
nekoliko
puta
protrljao lice. Miris gotovo da je
ishlapio, ali jo je bio prisutan,
neodreen, pa ipak snaan.
Pred oi su mi dole Ann i Sally,
naa isprepletena tijela u
vlanome podrumu harlemskog
bistroa.
Nedaleko od mene, u sobi,
spavala je Sheila. Nikad se
nisam pitao varam li je kada
zadovoljavam elju s curama iz

Nickova
bara,
povaljujui
profesionalke u autu njihovih
muterija, drsko, njima pred
nosom. No u tom sam asu
shvatio da je moje ponaanje
bilo runo i neoprostivo, jer u
glavi sam je varao dok mi je
tijelo prema njezinu ostajalo
ravnoduno.
Pokuao sam se umiriti. No
dobro, mogue je da ovjeka
vie iscrpi voenje ljubavi s
dvjema crnkinjama nego s
bjelkinjama; moda mi samo
treba odmora. No moje je
napeto tijelo govorilo suprotno,
a slike koje su mi prolazile kroz

glavu nisu nimalo nalikovale na

modru vodu umirujuih jezera.
Uao sam u kadu i pustio
vodu iz tua. Opet ledena voda ovaj put da me smiri.
Jer nisam se usuivao izvui
korist iz stanja kojem se nalazio
i probuditi Sheilu samo zato da
odagnam njezine sumnje.
Bojao sam se. Bojao sam se
da usporedba ovaj put ne bi ila
njoj u prilog.
Iz kade sam izaao sav
slomljen, tekih udova, kao
pregaen, vie psihiki nego
fiziki.
Vratio sam se u krevet i

leao u mraku, shrvan onime

to sam itekako uviao, sve dok
me nije svladao san.

VIII

Spavao
sam
nemirno,
izmuili su me komari, ali sam
se usprkos umoru probudio
mnogo prije Sheile. Nejasno
sam osjeao da moram otii
prije nego to mi pone
postavljati nova pitanja, prije
nego to sinonji razgovor loe
zavri. Dijete je spavalo u
susjednoj sobi; morao sam se
brzo spremiti, jer ga je oko
sedam ujutro ulina buka lako
mogla probuditi.

Na brzinu sam se obrijao,

presvukao donje rublje i bacio
jueranje u lakirani sanduk.
Odjenuo sam lagano odijelo i
izaao.
Dorukovao sam u kau.
Nisam se urio. No morao sam
jo smisliti kako ubiti vrijeme cijeli dan - prije posla.
Uao sam u telefonsku
kabinu i nazvao Sheilu.
- Halo?
Glas joj je bio zabrinut.
- Halo, ja sam - rekao sam. Dobro jutro.
- Nisi dorukovao?
- Morao sam otii - objasnio

sam joj. - Zbog onoga o emu

sam ti sino govorio.
Nita nije rekla, a mene je
oblio hladan znoj - pri pomisli
da e poklopiti slualicu.
- Ah, da! - izustila je
naposljetku. - Sjeam se.
Ledenim
je
glasom
izgovarala te rijei.
- Neu se vraati - nastavio
sam. - Ii u ravno k Nicku.
Jutros
imam
nekoliko
sastanaka.
- Pripazi samo da nemaju
previe rua na ustima spremno je odvratila Sheila.
Ovaj je put doista poklopila.

OK. Vratio sam slualicu na

mjesto i izaao iz kabine.
Cijeli dan, sve do pet
popodne - koliko vremena!
Mogu se proetati. Pa u
kino.
Potraiti stan!
Pri toj sam se pomisli
nasmijeio. Nije to bio ozaren
osmijeh. Bilo je to jo jedno u
nizu onih triavih prisjeanja,
otra bol u jo ivoj, ali
povrinskoj rani, kojoj od srama
ne moe pridavati vanost.
Nastojao sam ne razmiljati
o onome to me je tako silno
zaokupljalo.
Tako
silno
i

potpuno da sam se, kao za

velikih katastrofa, uspijevao
iskljuiti - distancirati se - i
ostati gotovo ravnoduan.
Isprva
sam
se
bojao
Richarda. Zbog njega sam sve
mogao izgubiti, i drutveni
poloaj, i enu, i sina - cijeli svoj
ivot. Danima sam strahovao i
tota pokuavao. Onda sam
odluio da u se nai s bratom,
suoiti se s njim licem u lice.
I nali smo se. Naalost, nije
bio sam. Uz njega sam zatekao
i samo dno svoje due. Da. Sad
sam se bojao samoga sebe.
Opasnost je dolazila iz moga

vlastitog tijela. Iz tijela koje se

okrenulo
protiv
svoga
gospodara, noeno nagonom
koji mu nisam htio priznati.
Neka me Richard izda, neka
izgubim poloaj, enu, sina...
Sve dok uspijem ostati to to
jesam, postoji mogunost da
sve vratim.
No iznevjeri li me vlastito
tijelo,
preostaje
mi
samo
nitavilo.
Okrenuo
sam
se
za
djevojkom koja je bila predobro
odjevena za ovo doba dana i
ovaj kvart.
Bilo je sunano. Bio sam iv.

Mislio sam na Sheilu.

Bio sam iv i nemoan.
Uao sam u neki bar.
Barmen je preko koulje nosio
bijelu pregau. Prljavom je
krpom istio ank. Na podu je
bilo piljevine.
- Viski! - naruio sam.
Posluio me je bez rijei.
- Krasan dan - nastavio sam.
- to vam povjerljivi izvori kau
o popodnevnoj utrci?
- Nita. Znam to i svi ostali.
- im je tu Bob Whitney,
nema dvojbe.
- Sve e ih srediti - ustvrdio
je barmen.

Nije ba bio brbljiv.

- to se u ovome gradu moe
raditi u osam ujutro? - upitao
sam ga.
- Nita - odgovorio je. Zapravo, moe se ljakati.
- Imam vremena do pet
popodne - poalio sam se
ispijajui viski.
estica mi stvarno nije ila.
Stube ispred anka vodile su
na prvi kat. Odande se ulo
premjetanje kante i um
metle: netko je istio. Pogledao
sam onamo i spazio crno-bijelu
pamunu kutu debele crnkinje
koja je kleala na posljednjoj

stubi, dok su joj se iroka lea

ritmino ljuljala.
- Jo jedan viski - rekao sam
barmenu.
Kud sa sobom u osam
ujutro? Ugledao sam duboks.
- to sve ima? - upitao sam.
- Nemam pojma.
Odustao sam, obeshrabren.
- Koliko vam dugujem?
- Jedan dolar - odgovorio je.
Platio sam i izaao. Otiao
sam do najblie postaje metroa,
kupio novine i priekao vlak.
Bio je krcat. Osjeao sam se
manje usamljeno. Pa ipak, svi
su oni nekamo ili. Svi su neto

bili. Ja nisam iao nikamo, a k

tome sam stajao na samoj
granici izmeu dviju rasa koje
su bile jednako spremne da me
odbace. U novinama nije bilo
niega. Ostavio sam ih u
vagonu i izaao.
Kao
nekim
sluajem,
nedaleko od Harlema.
Uao sam u prvu kemijsku
istionicu.
- Dobar dan - pozdravio sam.
- Dobar dan, gospodine.
Tu su bila dvojica, idov i
njegov pomonik. Svukao sam
se u kabini i priekao da mi
hlae budu gotove. Bio sam

prisiljen ostati tu. Tako u utui

pola sata. to bih jo mogao?
Ulatiti cipele? Pet minuta.
Neto pojesti? Ni to nije bilo
dovoljno.
Cura.
Bjelkinja.
Moram
pokuati. Moram provjeriti.
Postajao sam nestrpljiv.
- Pourite malo! - doviknuo
sam vlasniku. - Imam sastanak
s Betty Hutton.
- Posluit u vam sladoled da
se osvjeite - odvratio je istim
tonom. - Jo malo i gotov sam.
Nemojte je ozlijediti. Crta na
hlaama bit e otra poput
britve.

- Ja u njoj sjesti u krilo rekao sam.

- Crta e i straga biti otra.
Nisam nastavljao. Ovaj je bio
suta suprotnost tipu iz bara.
Previe je brbljao. Priekao sam
ne mislei ni na to. Osim na
bjelkinju.
Znao sam gdje je mogu nai.
Jedna od Nickovih zabavljaica
stanovala je u blizini. Kui sam
je vozio u prosjeku jednom
tjedno. Ta se cura itekako
isplatila. Nick je imao sreu.
Ipak sam na pet minuta svratio
i k istau cipela.

IX

Vrata mi je otvorila trljajui

oi.
- Bog - rekao sam. - Jesi li
sama?
- Za koga me smatra?
- Za prijateljicu - odvratio
sam. - Mogu li ui?
- Naravno.
- Smetam li?
- Mogu se odjenuti i pred
tobom, zar ne?
- Pa, ne mora se ba uriti...
Pogledala me je kiljei, pa

odmaknula pramen kose koji joj

je zaklanjao pogled.
- to eli? - upitala me je. Prvi put dolazi u ovo doba.
- Htio sam te vidjeti.
Odloio sam eir na stol i
sjeo pokraj njega.
- Zgodna si.
- Pa zna kako izgledam.
Nije to nita novo.
- Moe se podnijeti odvratio sam.
- udan si jutros, Dane.
- Smeta ti?
- to?
- to sam doao...
- Zanima me zato si doao.

- to se pravi luda?
Bila mi je nadohvat ruke, pa
sam je privukao k sebi. Nije ak
ni pokuala zavezati kunu
haljinu i preputala mi se bez
opiranja.
- udan si ti lik, Dane.
- Zato?
- Kod Nicka nitko o tebi nita
ne zna...
- A to bi se to trebalo znati?
Nije odmah odgovorila. Ja
sam
joj
za
to
vrijeme
raskopavao grudnjak. Imala je
devetnaest godina, ne vie.
Svjee meso u Nickovu lokalu.
- Odakle si?

- Odande... - rekao sam

neodreeno pokazujui glavom.
- Iz Chicaga?
-Da.
- udno - promrmljala je. Svi koji dolaze odande napiju se
prije nego to nas i pipnu. Kao
da se inae ne bi usudili.
- A vi ih vuete za nos primijetio sam.
- Ne ako nam se sviaju izazovno je odgovorila dok mi je
prilazila.
I dalje sam sjedio na stolu,
na pravoj visini za ljubljenje
njezinih grudi. To je potrajalo
dobrih pet minuta. Sklopila je

oi i pritiskala svoju mirisnu

kou na moje usne. Kad sam je
jednom kretnjom htio posve
svui, preduhitrila me je. Ve
sam joj prije ispod kune
haljine
skinuo
prozirni
grudnjak. Venerin joj je brijeg
bio posve depiliran, gladak i
preplanuo.
- Zbilja si udan... - ponovila
je odvajajui se. - Nee valjda
ostati na tom stolu?
- Odakle si ti? - upitao sam
sada ja nju.
- Iz Brooklyna.
Nasmijala se i povukla me za
ruke ne bih li ustao.

- Neu ti rei da sam roena

u najljepoj kui Central Park
Southa.
- I ne mora. Radije mi reci
jesi li u formi?
Protegnula se.
- Poprilino.
Skinuo sam sako, a ona se
ispruila na krevetu. Izuo sam
cipele, svukao odjeu. Ona je
zapalila cigaretu i spokojno
puila,
promatrajui
me
krajikom oka. Kad sam joj se
htio pridruiti, zaustavila me je.
- U kuhinji ima viskija.
- Ne pijem ga - odgovorio
sam. - Ne ba esto.

U ustima sam jo osjeao

okus alkohola koji sam popio
sat prije.
- Izgleda kao da ti treba stala me je podbadati.
Bilo mi je jasno to gleda.
- Ne boj se - rekao sam - radi
kad treba.
- Mislila sam da ti treba
goriva.
- Rezervoar je pun.
- Onda doi!
Spustila je ruku preko
kreveta i ugasila cigaretu.
Priao sam i ispruio se pokraj
nje. Neko sam je vrijeme
milovao. Nita nije govorila i

nije me gledala.
Stao sam se pitati to mi se
to dogaa. Nastojao sam je
ljubiti po cijelome tijelu. To je
obino
na
mene
dobro
djelovalo, ak i kad sam bio
umoran.
Nita.
Bio sam uporan, znajui da
je
moji
poljupci
poinju
uzbuivati. Goli joj je Venerin
brijeg bio topao i vrst kao
zlatna ljiva na suncu.
Odjednom sam ustuknuo. Na
njoj se posve jasno osjeao
miris sapuna.
Dovraga! Tako mogu povaliti

i ve-mainu...
Uspravio sam se i ustao.
Ruke je podigla iznad glave,
gledajui u stranu. Blag joj je
osmijeh otkrivao bijele zube, a
prste s krvavo crvenim noktima
pritiskala je o dlanove. Grudi su
joj se ubrzano nadimale.
Onda je shvatila da odlazim i
naglo sjela.
- Dane! to je sad?
- Nita.
- Ostani sa mnom!
- Neu.
- Zato? Dane... Molim te...
- Imala si pravo - rekao sam.
- Ne mogu. Nisi ti kriva. Htio

sam se uvjeriti i eto, naalost,

jesam.
- Dane! Molim te... Sad kad
si me ovako napalio...
- Pa dobro - rekao sam. Hajde, lezi. Sredit emo to.
Ona se ispruila, a ja sam
sjeo pokraj nje i dao sve od
sebe. Nije ba bilo zabavno, ali
ima i gorih stvari. U svakom
sluaju, bila je ista. Ubrzo sam
vidio kako joj se tijelo napinje i
nudi, ake stiu, a onda
oputaju. Ostala je leati na
leima, spokojna i oputena.
- Dane... - promrmljala je. Mali moj.

- Sve OK?
- Dane... To mi se jako, jako
svia.
- Drago mi je - rekao sam.
- Nije ti bilo mrsko?
- Pa uj, initi to ili se kladiti
na utrkama...
- Zbilja si grozan, Dane, ali...
Hoemo jo jednom?
- Ne vidim zato - odvratio
sam. - Rezultat je, rekao bih,
prilino obeshrabrujui.
- Ja ne bih rekla, a za tebe
me ionako nije briga.
- Upravo to i ja mislim nadovezao sam se. - Doao sam
k tebi da provjerim mogu li jo.

Stvar je rijeena: ne mogu.

- Dovoljan si mi.
- Hvala. Jesi li ve pokuala
spavati s nekom curom? ini mi
se da je to za tebe.
- Pa... Voljela bih pokuati rekla je. - Misli li da je isto?
- Meni svakako jest.
- Ne uzbuuj se, Dane. Ima
raznih lijekova za to.
Ma
daj...
U
mojim
godinama, shvaa li ti to?
Odjednom sam primijetio
daje ton kojim razgovaramo
iznenaujue
prijateljski.
Svata.
Moda
ene
vole
impotentne mukarce. Pravi ih

frajer uvijek pomalo plai. Boje

se
da
e
ih
povrijediti.
Impotentan je mukarac poput
dobre frendice.
- To se svima dogaa ustvrdila je. - Ja sam plaena da
to znam.
- Ne zaboravi da su tvoje
muterije najee pijane, a za
impotenciju nema boljeg od
potena pijanstva.
- Istina - priznala je. - No ti
ne pije. Moda si samo sit
svega. Jesi li ikad pokuao s
mukarcem?
Nasmijala se vidjevi me
namrtena.

- Jebi se! - odvratio sam. Radije bih s konjem!

- Ne bi ga ozlijedio, to je
sigurno - podbola me je.
I to je bila primjedba dobre
frendice.
Nisam
na
nju
odgovorio.
- Moe probati neto drugo
- predloila je. - Dvije ene, tri
ene...
Ma
cijeli
djevojaki
internat, kad si ve i ti tu
- Ili crnkinju. Navodno su...
- Zaepi!
Ovaj sam se put naroguio.
Ozbiljno. Istinski razbjesnio.
Gledala me je zaueno. Na svu

sreu, vie nita nije rekla.

Udario bih je.
Okrenuo sam se i stao se
oblaiti u tiini. uo sam kako
se mekolji u krevetu. Moj je
bijes splasnuo.
- Dane - rekla je apui ao mi je...
Ta je cura zapravo bila
posve OK.
- Ma sve u redu - odvratio
sam.
- Nemoj se gristi, Dane...
Ja... doista... Dane, hvala ti.
Zaboga, ta e me drolja jo i
ganuti... to to imaju u sebi?
Zbog ega govore takve

stvari?
Ustala je i sitnim korakom
otila po kunu haljinu koja je
leala na naslonjau.
- eli li kave, Dane?
Zakopao sam hlae.
- Moe.
Zgrabio sam je dok je
prolazila
pokraj
mene.
Poskoila je od straha i uputila
mi uznemiren pogled. Zagrlio
sam je i ovla poljubio.
- Hvala, sestrice.
Laknulo joj je, pa mi je
uzvratila poljupcem i mugnula
u kuhinjicu. uo sam kako
premee posue i pali plin.

Pjevuila je neku modernu

melodiju.
Ostavio sam sako i zavalio se
u naslonja. Bio sam u komi.
Crknut. Mogli su me iznijeti na
takama.

Malo zatim vratila se s

cijelim dorukom na pladnju.
Dok je razmjetala alice i
tanjure na sklopivom stoliu,
pitao sam je:
- Onda? Doista ti se svidjelo
kao i prijanjih puta?
- Kojih prijanjih puta? pobunila se. - Pa nisi ovamo ba
esto navraao...
- Oito nisam na tebe ostavio
bogzna kakav dojam - ustvrdio
sam.

- Zaboga - odvratila je koliki

su
otad
protutnjali
ovuda... No ono to si maloprije
uinio...
Porumenjela je.
- Ne volim govoriti o tome,
Dane. Moda sam drolja i to
god hoe, ali ne volim govoriti
o tome. Kada to inim za novac,
drukije je.
- Nema prijatelja koji bi ti
takvo to mogao priutiti? upitao sam je.
- Nemam - odgovorila je. Imala sam jednog, on me je i
uvalio u taj posao, Dane, ali bio
je pravi gad. Bilo mu je samo do

moje love. Mislila sam da me

voli, pa sam na sve to pristala
zbog njega, ali on nije mario za
mene. Vie ga nisam vidjela.
Imao je i drugih cura, a New
York je napustio nakon sukoba
s Lucianovim tipovima.
- Zato nisi napustila taj
posao? - zapitao sam.
- Zato to ovjek ne moe
vjeito crkavati od gladi, Dane.
Posao i nije tako lo. A zato ti
ne napusti svoj?
- Imam enu i dijete - rekao
sam. - I volim ih. Kao to kae,
posao i nije tako lo.
- Ima sree - dobacila je. -

Ma ne, zapravo mi je drago da

sam sama.
- Mnoge tvoje kolegice ive
zajedno. Moda je tako lake.
- Ne znam, Dane. Radije
bih...
Oklijevala je.
- Zato si stala? - upitao sam
je ulijevajui kavu u alicu.
- Radije bih nekog poput
tebe, Dane. Nekog snanog i
njenog. Onda bi mi radio ono
to i ti maloprije...
Sjela mi je u krilo ne marei
za alicu koju sam drao i koja
se opasno zaljuljala.
- Ali ti to ne eli, Dane.

Sjajno. Doem k toj curi,

kaem joj da hou spavati s
njom, ne digne mi se, a ona se
zalijepi za mene kao muica za
med. Stvarno su lude.
- Imam enu i dijete - kazao
sam.
Obuzeo me je sram pri
pomisli na Sheilu. Sheilu koju
sam sino onako okrutno
razoarao. Sheila. Naas sam
zamislio sebe s ovom droljom, a
nju
s
nekim
drugim
mukarcem, i u meni se
probudio bijes. Uvijek je tako.
Oeni se i spava s drugim
curama bez ikakvih skrupula.

No im zamisli svoju enu s

nekim drugim... mogao bi
poubijati cijeli svijet. Tu se nita
ne moe, te dvije stvari nisu
povezane. Mukarac svoju enu
nikada ne vara.
- Draga si - nastavio sam. Ali ne elim. Zasluuje ti bolje
od impotentnog frajera.
Pritom sam joj milovao sisu,
pa je ruiasti vrak napeo
prozirnu svilu kune haljine.
Ona se stala preputati, pa mi
se pola kave izlilo u tanjuri.
- Stani! - rekao sam. - Nije
pametno. Hajde, ustani i brzo
se spremi. Vodim te u kino.

- Super! - uskliknula je. - Kao

da smo deko i cura...
- Ba tako - sloio sam se.
Naravno, nisam joj htio rei
zato je vodim u kino. Ni njoj ni
ikomu drugom. ak ni samomu
sebi. Nastojao sam ne misliti na
to.

XI

Bilo je dva popodne kad se

spremila. Na to uvijek ode vie
vremena nego to treba, ali mi
je ovaj put odgovaralo. U kinu
e biti vie ljudi.
Uostalom ja sam odabrao
dvoranu u koju u je odvesti.
Bilo je to omanje kino nedaleko
od djevojakoga koleda, koje
je uvijek bilo dupkom puno.
Dakako, postojala je mogunost
da moj plan neslavno propadne,
ali
u
priuvi
sam
imao

alternativu.
Napustili smo stan i liftom se
spustili u prizemlje. Kriom sam
je promatrao. Uprkos mladosti
neto u njezinu hodu i nainu
odijevanja odavalo je ime se
bavi. Tad mi je sinulo da sam ja
uspijevao prikriti neto mnogo
gore. Uspijevao sam, a to sam
namjeravao i u budunosti.
A
zato,
pomislio
sam
provocirajui sam sebe. emu
sav taj trud, sav taj radni sta
kod Nicka? Da bih sad bio
impotentan... to se moe... No
bio sam spokojan: sve e doi
na svoje mjesto.

udno. Juer me je ono sa

Sheilom ubilo u pojam. A
maloas me je pred tom curom
obuzeo bijes. Pa onda jo i kriva
rije u krivo vrijeme... No sad
sam bio spokojan kao nikad.
Znao sam to mi je initi.
Koraala
je
uz
mene.
Zgodna cura. Noge, grudi, lice.
Sve je bilo za pet. Treba znati
odabrati alibi.
Stigli smo u kino i uzeo sam
dvije ulaznice. Slijedio sam je
metalnim
stubama,
presvuenim debelim tepihom,
dok je snop svjetla razvoaeve
depne svjetiljke rezao mrak.

Pogledao nam je ulaznice.

- Ima jo samo odvojenih
mjesta. S nekim se zamijenite.
Jedan nula za Dana. Ona je
sjela, a ja sam se smjestio iza
nje, dva reda dalje.
Deset minuta poslije tiho
sam ustao i zaobiao gledalite
s donje strane. Doao sam do
izlaza za nudu i naao se na
ulici. Prolazio je prazan taksi.
Krenuo sam ga dozvati rukom.
Ne. Ne taksijem. Metroom.
Pogledao sam na sat. Imam
dovoljno vremena.
Uputio
sam
se
prema
metrou.

XII

Prije ulaska u prljavi bistro u

kojemu sam dan prije susreo
Richarda,
neupadljivo
sam
bacio pogled u lokal. Nije bilo
mnogo gostiju. Neto crnaca,
polutana, ali i bijelaca. Pravi no
man's land.
Uao
sam,
namjerno
spustivi eir na oi, i krenuo
ravno prema stubitu.
Pri
mojemu
prolasku
mukarac za ankom jedva da
je podigao glavu. Do mene je

doprla opora vlaga s hodnika,

pa sam duboko udahnuo ne bih
li se iznova priviknuo.
Ugledao sam vrata i uao
bez kucanja, najtie to sam
mogao. Richard je spavao
ispruen na prljavom divanu.
Na stolu je bila prazna boca. Ni
traga Ann i Sally. Kakva srea!
No
prostorija
je
odisala
njihovim mirisom. Osjetio sam
kako mi i protiv volje tijelo
reagira, ba kao to nije htjelo
reagirati u prisutnosti Sheile ili
one Nickove male.
Richard... Platit e mi za to.
Jednim sam se skokom

naao na njemu i zgrabio ga za

vrat. Nije imao vremena ni
kriknuti. Stiskao sam iz sve
snage i pod prstima osjetio
kako poputa jezina kost.
Bez oklijevanja. Bez tragova.
Onda sam ga pustio i, ne
ostavljajui mu vremena da
udahne, prekrio mu lice jednim
od probuenih jastuka s divana.
I stao pritiskati. Njegovo se
koato tijelo bacakalo na sve
strane
i
umalo
mi
nije
izmaknulo.
Nastojei ga svladati, gotovo
da sam cijeli nalegao na njega,
vrsto drei njegove noge

meu svojima.
Stiskao sam poput oajnika,
ali njegovo rne je koljeno ipak
pogodilo u jaja. Od boli mi se
zavrtjelo u glavi i dolo mi je da
povratim, ali nisam isputao
jastuk i uspio sam Richarda
prikovati za poutjelu tkaninu
divana. Njegove su se ruke
grile na mome desnom zglobu
nastojei odmaknuti jastuk, no
uspio sam podvui ruku pod
njegovu glavu, a tom se klinu
nije mogao oduprijeti.
Koprcao se dobrih pet
minuta. Ve mi je poelo
ponestajati snage, inilo mi se

da mi oi kolutaju na sve
strane. Osjeao sam kako mi
niz tijelo curi znoj u potocima,
lijepei mi koulju za napete
miie. Richardova je ruka
ostala na mom zglobu, ali
njegovi me prsti vie nisu
stiskali. S tekom sam se
mukom oslobodio.
Vie nije trebalo pritiskati
jastuk.
Ne skidajui ga s Richardova
lica, na brzinu sam mu
pretraio depove. Prljav notes.
Novac.
Svakojake
gluposti.
Kladioniki listii. Raspored
utrka. Ostalo nije bilo opasno.

Trebalo se pouriti.
Odignuo sam jastuk. Gadan
prizor. Otiao sam do stola,
maramicom paljivo uzeo bocu
i odloio je pokraj njega nakon
to sam mu ostatak alkohola
izlio po tijelu i odjei.
Teko da e itko na to
nasjesti. No tko e se uope
zapitati je li tomu mjeancu
pronaenom
u
podrumu
ugavoga harlemskog bistroa
doista zatajilo srce?
Murjaci u svakom sluaju
nee.
Pogledom sam proao po
sobi. Nita se nije promijenilo.

Popravio
sam
Richardovu
odjeu. Pretraujui ga, trudio
sam se da je ne poremetim
previe. I dobro da jesam. Sad
je bio krut i hladan kao
betonski blok. Tako to biva kad
se odapne pri velikom naporu.
Hitro sam izaao. Uinilo mi
se da su se za mnom otvorila
neka vrata. Osvrnuo sam se.
Nita. Slegnuo sam ramenima i
popeo se. Preao sam bistro
naao se vani.
Koliko je sati? Proao je
jedan sat. Dobro. Krenuo sam
istim putom natrag i uao u
metro.

Brzo sam doao do kina.

Nitko nije nadzirao izlaz za
nudu. Gurnuo sam vrata na
kojima je pisalo "Zabranjen
ulaz". Jo jedan vlaan hodnik.
Prisjetio sam se onoga drugog.
Nisam
osjeao
grinju
savjesti.
Pogledao
sam
kroz
zatamnjeno staklo na vratima
koja vode u dvoranu. S druge
strane nije bilo nikoga.
Gurnuo sam ih. Zaskoili su
me glasovi glumaca, pa sam
pretrnuo. Onda me je obasjala
svjetiljka razvoaa koji se uas
naao pokraj mene.

Ba sam glup. Nema veze,

imam dobar izgovor.
- to tu radite?
Pruio
sam
mu
svoju
ulaznicu.
- Gdje je zahod?
- Ne tuda, gospodine - rekao
je
pregledavi
poderanu
ulaznicu koju mi je odmah
zatim i vratio. - Ovuda.
- Hvala - odvratio sam.
Dvije minute poslije doao
sam do svog mjesta. Bilo je
zauzeto, ali je mjesto ispred
bilo slobodno. Sjeo sam i
potapao
prijateljicu
po
ramenu.

- Hello! - rekao sam.

Ona me je zgrabila za ruku
tiho kriknuvi, kao da sam duh.
- Dane! - proaptala je. Preplaio si me!
Odmah zatim pustila me je i
utonula natrag u ekran. Sve je
ilo kao po loju. No nije mi bilo
drago to me je uhvatila ba za
zglob za koji me je prije jedan
sat stiskao Richard.
No to je, tu je...
Bolje o tome i ne misliti.

XIII

Stvari su se odvijale onako

kako sam i predvidio. Novine su
sutradan to spomenule u
nekoliko redaka i sve je stalo na
tome.
Ponovo sam bio uz Sheilu.
Upravo je zaspala, a ja sam
ustvrdio da se moje stanje ne
popravlja.
To popodne ni kod Nicka
nisam nita obavio. Nisam ni
pokuavao.
Pokuao sam se pribrati,

pronai objanjenje.
No inilo mi se da to nadilazi
moje snage.
Zato ne mogu s tim
curama? Sa svojom enom?
Jueranja mi je reenica
odjekivala u uima.
"Ili crnkinju. Navodno su..."
Je li to stoga to je kontakt s
onim
dvjema
crnkinjama
negdje duboko u meni probudio
osjeaj da sam crnac? Osjeaj
koji je sa sobom nosio i sve
pradjedovske strahove, pa tako
i strah crnca pred bjelkinjama...
To se zove kompleks...
Moda je to to. No nisam se

osjeao crncem vie nego juer.

Osjeao sam se jednako bijelim
kao i prije.
to onda? Ne postoje valjda
nagonski kompleksi? Ili moda
postoje?
Grozniavo sam razmiljao.
Razmiljao sam i rukama po
tijelu i susreui se s dokazom
svoje impotencije.
No namjerno sam tragao u
krivome smjeru. Jer zapravo
sam znao to elim, a na kraju
sam
to
sebi
i
priznao.
Bezuspjeno sam pokuao sa
Sheilom, i bezuspjeno i s
drugom bjelkinjom.

Sad mi je trebala crnkinja.

Eto. Moram to uiniti. Moram
saznati.
Kao i prethodnog jutra ustao
sam kriom, posve tiho. Mogla
su biti tri sata. Otvorenih
nonih klubova bilo je jo
napretek.
Pronai u mulatkinje.
elio sam to tamniju.
Znojnu. Debelu.
Na brzinu sam se obukao i
zatvorio
za
sobom
vrata.
Namjeravao sam se vratiti prije
nego to se Sheila probudi.
Proao sam tri bloka kua, a
onda naiao na taksi. Nasumce

sam mu dao neku adresu u

Harlemu. Bijelcu ondje nije lako
nai ono to sam ja traio. Ipak,
nisam uzalud pet godina bio
izbaciva. Poznavao sam takva
mjesta.
Nisu ba ni tako rijetki
bijelci koji ele van iz svoje
koe.

XIV

Mjesto nije bilo bog zna to.

ugav bar, poput mnogih
drugih. Uao sam. Unutra nije
bilo mnogo ljudi. Tri-etiri ene,
pet-est mukaraca i barmen u
nekom odvratnom sakou.
Naruio sam viski sa sodom.
Barmen me je posluio. Dok se
naginjao prema meni da mi
vrati novac, apnuo sam mu:
- Ima li slobodnih cura?
Sumnjiavo me je odmjerio.
- alje me Ikey Lion - umirio

sam ga.
- U redu - na to e on.
S
njegova
crnog
lica
ieznula je napetost. Sagnuo
se, neto prtljao oko boca, a
zatim se uspravio. Pruio mi je
neku pohabanu posjetnicu.
- Dva bloka odavde pojasnio je. - Recite da vas alje
Jack.
- Hvala - odgovorio sam.
Ostavio sam mu dobru
napojnicu i izaao. Dva bloka.
Pet minuta. Uao sam. Zgrada
je dosta dobro izgledala. Ulaz
je bio slabo osvijetljen, a uvar
je spavao pokraj telefonske

centrale. Popeo sam se na esti

kat. Pozvonio sam dvaput, kao
to je olovkom bilo napisano na
posjetnici koju mi je dao
barmen.Otvorila mi je ena od
svojih tridesetak godina, dobro
odjevena, s mnogo nakita na
sebi. Nije bilo lako pogoditi je li
mulatkinja ili samo Meksikanka.
Ja sam u toj igri bio dosta vjet.
- Uite - rekla je kad sam joj
pruio posjetnicu izgovarajui
Jackovo ime.
Zatvorila je vrata i spustila
ulaznu zavjesu. Slijedio sam je.
Otvorila je druga vrata, podigla
drugu zavjesu. Prostorija u

kojoj sam se naao nije bila loe

namjetena.
Sjeo sam u koni naslonja.
- elite li jako tamnu enu? upitala me je.
- Dosta - odvratio sam.
Njezin je pogled u meni
budio nelagodu.
- Ne premravu? - nastavila
je.
Smjekala se.
- Moe li se birati? - upitao
sam.
- Naravno. Poslat u vam
dvije.
Nestala je iza treih vrata.
ekao sam. Srce mi je kucalo

malo bre nego inae.

Ubrzo se vratila, gurkajui
pred sobom ojau, veoma
tamnu curu i mladu, svjetliju
mulatkinju, savreno pravilnih
crta lica, vitku i visoku. Prvoj je
moglo biti dvadeset i pet
godina. Druga zasigurno nije
imala vie od esnaest.
- Ovo je Rosie - rekla je
eca. - A ovo je Jo - dodala je
sputajui desnu ruku mlaoj
curi na rame.
Rosieina je haljina bila
prilino dekoltirana, a crna joj
se koa sjajila u polumranoj
prostoriji. Smijeila se svojim

mesnatim,
naminkanim
usnicama.
Druga
me
je
nepomino promatrala.
eca
je
vidjela
da
oklijevam.
- Moete i obje... - rekla je.
Izvukao sam novanik. Ona
mi je prila. Platio sam.
- Rosie, povedite gospodina.
Slijedio sam ih u treu
prostoriju, u kojoj se nalazio
samo visok krevet u kutu i
umivaonik,
smjeten
u
svojevrsnoj nii i odvojen
zavjesom.
Taman
tepih
prekrivao je pod. U prostoriji je
bilo veoma mrano; obasjavala

ju je tek malena ruiasta

svjetiljka.
Rosie se ve svukla i
ispruila
na
krevetu.
Sumnjiavo sam odmjerio Jo.
Uvjerivi se u opravdanost
svoje sumnje, nasmijao sam se.
- Ti moe ii - rekao sam. Ne volim deke.
Nasmijeio se bez imalo
nelagode. I Rosie se stala
smijati.
Tvoja
me
je
eca
nasamarila - dodao sam.
- Pustite ga da ostane zamolila je Rosie.
Skinuo sam jaknu. Jo je

raskopao haljinu i pustio je da

klizne na pod. Stajao je ondje,
posve gol i bestidan.
- Pustite ga da ostane ponovila je Rosie smijuljei se. Neete poaliti.
- Ne volim ja te stvari.
- Jesi li ikad probao? - upitao
je Jo hladno.
Ostao sam zateen.
- Nema anse da probam odgovorio sam.
- Doite - pozvala me je
Rosie. - Pustite sad to. Znate, ja
znam voditi ljubav na francuski
nain...
-I ja - odvratio sam.

Skinuo
sam
preostalu
odjeu.
Nisam
vie
imao
razloga za zabrinutost. No
doista nisam elio tog momka u
sobi. A moda je postojalo i
neko drugo rjeenje.
Uviao sam da sam se
nepotrebno brinuo. Zapravo, to
sam i oekivao. Prihvaao sam
injenicu da je mojoj mukosti
potrebna crnkinja. No sad sam
htio biti iskren prema samomu
sebi.
Ne spavati s Rosie. Ionako
sam znao ishod.
Ograniim
li
se
na
promatranje - na promatranje

njih dvoje - bez ikakve u

sumnje
ponovo
moi
sa
Sheilom. A Sheila mi je bila
prijeko potrebna. O tome nije
bilo dvojbe.
Rosie me je ekala. Priao
sam krevetu i sjeo na rub.
- Doi - rekao sam Jou.
Uas je bio ondje. Pogledao
sam
Rosie. Nestrpljivo
je
ekala.
- Hajde, Jo - rekao sam. - Ja
u vas gledati.
- Doite i vi - uzbudila se
Rosie.
- Ja u vas gledati - ponovio
sam.

Bez imalo stida priao je curi

koja mu se nudila izvijajui
lea. Njeno, ali vrsto, uzeo ju
je preda mnom. inilo se poput
kakva
neumoljiva
obreda.
Rosieine su se noge napele. Bio
sam prilino fasciniran. Osjeao
sam njezin miris dok sam
pogledom pratio ples njegovih
miia. Nakon nekog vremena
Rosie ga je odgurnula. Ostao je
leati pokraj nje. Promatrao me
je.
- Doi - rekla je Rosie. - I ti.
- Neu - odvratio sam.
Besramno je milovala Joa.
- Zato? - upitala je. - Ni ja ni

Jo nismo bolesni.
- Nije zbog toga. Htio sam
neto provjeriti. Provjerio sam i
to mi je dovoljno.
Jednim je skokom zauzela
kleei poloaj i pokuala me
zgrabiti. U sekundi sam osjetio
vreo i opojan dodir njezinih
poudnih usana, ali uhvatio
sam je za kovravu grivu i
odmaknuo se. Ustao sam;
opirao sam se s tekom mukom.
Bilo je to poput zasljepljenosti.
Toliko sam elio tu curu da me
je cijelo tijelo boljelo. I Rosie je
oito trebala mene koliko i ja
nju.

Silovito se bacila na Joa.

Sad sam uo jo samo
njihovo dahtanje i tih um
njihovih isprepletenih tijela.
Otiao sam do nie u kojoj se
nalazio umivaonik. Stavio sam
glavu pod slavinu i odvrnuo je.
Nekoliko sam minuta ostao pod
mlazom, zadihan i oajan. Kad
sam se malo smirio, vratio sam
se u prostoriju polako se
obukao.
Ni Jo ni Rosie na mene vie
nisu
obraali
pozornost.
Otvorio sam vrata i izaao.
Na ulici sam udahnuo.
Pogledao na sat. Prolo je pet.

Poao sam kui.

XV

Sheila je i dalje spavala u

istome poloaju. Od mog se
odlaska
oito
nije
ni
pomaknula. Uvukao sam se do
nje i uzeo je i prije negoli se
uspjela probuditi. Nije otvorila
oi, ali mi je ovila ruke oko
vrata
i
prepustila
se
milovanjima
nestrpljivo
im
izlazei u susret.
Zatim
se
odmaknula,
zadovoljena i umorna, s blagim
smijekom na usnama. Privio

sam se uz nju s osjeajem

nelagode, jer nisam bio u stanju
sve to ponoviti.
- Dane... - rekla je sneno.
- Molim - odgovorio sam. Oprosti za ono sino i noas.
Dane, jesi li doista
zaokupljen svojim problemima?
- Kunem ti se - izjavio sam. Mislim
da
sam
pronaao
rjeenje.
- Ba udno... - promrmljala
je. - udno da na tebe to tako
djeluje.
Doista, bilo je udno.Tko bi
rekao...
- Bio sam premoren -

pokuao sam se opravdati - Sad

mi je bolje.
Sjetio sam se Rosie i Joa na
onome velikom krevetu i vratio
djeli snage. No Sheila je ve
tonula u san.

XVI

Izaao sam naas iz Nickova

bara da neto kupim. Prodavai
novina
nudili su
posebno
izdanje.
Proitao sam, ne shvaajui,
naslove na prvoj stranici:
"Crnac otiao predaleko i ubio
brata - Optuuje ga rtvina
ljubavnica - Policija traga za
Danom".

XVII

Ann je zalupila vratima

telefonske kabine i nala se na
ulici. Osjeala je kako je noge
izdaju.
Morala
je
prikriti
drhtanje ruku da ne privue
pozornost.
Krenula je niz ulicu urnim
korakom, a onda skrenula
ulijevo. Nakon jo jednog bloka
zgrada ugledala je ka u
kojemu joj je Sheila zakazala
sastanak. Ula je i sjela. Bio je
to lokal u koji je mogla sjesti ne

privlaei pozornost.
ula je kako prodavai
novina nude posebno izdanje.
Novinari nisu gubili vrijeme, a
ni policija. Vrata su se otvorila i
pojavila se zgodna plavua.
Nosila je plavi pusteni eir koji
je spomenula u telefonskom
razgovoru. Kratko se osvrnula
oko sebe, a onda prila Ann.
- Vi ste gospoa Parker? upitala je Ann.
- Jesam - odgovorila je
Sheila.
- Moram vam neto rei.
Moemo li ostati ovdje?
- Zato ne? - kratko e

Sheila.
- Teko mi je to rei.
Sheila ju je pogledala, a
onda uzela torbu. Lice mlade
mulatkinje se smrailo.
- Ne elim novac. inim to
zbog Richarda.
- Richarda? Ah, da. Ona
glupa pria. Takozvani Danov
brat.
- Nije pria - usprotivila se
Ann. - Odselite se dok jo nije
kasno. I ne pokazujte se. Dan
e i vas ubiti.
- Besmislica - promrmljala je
Sheila.
- Vidjela sam kako Dan ubija

svoga brata - nastavila je Ann. Dan u sebi ima crnake krvi. On

je crnac. Bojao se da Richard
ne ode k vama i sve ne izbrblja.
Previe vas voli. Ubio je
Richarda da se vie ne bi morao
bojati. Ali ja sam ga vidjela kako
naputa prostoriju. Richard je
bio moj ovjek.
Govorila je isprekidanim i
turobnim glasom, a Sheila ju je
promatrala oiju raskolaenih
od uasa i nevjerice.
- Gluposti - rekla je. - Rije je
o nekome drugom. Dan nije
crnac.
- Jest - odvratila je Ann. -

Ima u sebi etvrtinu crnake

krvi. Barem etvrtinu.
- Gluposti - ponavljala je
Sheila. - To bi se vidjelo.
- Dobro znate da se ne vidi ustvrdila je Ann.
- Ali Dan nikoga ne bi mogao
ubiti - suprotstavila se Sheila. Pogotovo ne vlastitoga brata...
- Posao mu je da premlauje
ljude - primijetila je gorko Ann.
- To je njemu maji kaalj. A
moj je ovjek mrtav. No ja u
ga osvetiti.
Ustala je. Bila je krajnje
uzrujana.
- Govorite kojeta - rekla je

Sheila. - Tu nema nikakve

logike.
- Kupite novine. Ondje sve
pie. Policija je ve izvrila
provjeru.
- Uhitili su Dana? - Sheila je
iznenada problijedjela.
- Vjerojatno to upravo ine.
- Zato to nisu uinili prije
objavljivanja
lanka
u
novinama?
- Vlasnik lokala u kojemu
radi sigurno je platio murjake ustvrdila je Ann. - A oni ne vole
takve skandale. Moraju ekati
da izmigolji.

XVIII

Dan je prodavau novina

ustro pruio kovanicu od pet
centa i iupao mu novine iz
ruku. U njima je Annina
fotograja i pria. Njegove
fotograje nije bilo. Kakva
srea!
Pogledao je desno. Lijevo.
Prolaznici.
Doimali
su
se
bezopasnima. Nailazio je taksi.
Kad je doao do njega, Dan mu
je dao znak i u hipu se naao u
njemu. Kroz stranje je staklo

vidio dvojicu mukaraca kako

silaze s plonika i gledaju u
njegovu smjeru.
Stao je pourivati vozaa:
- Malo bre.
- Kamo? - upitao je ovaj.
- Skreni onamo.
Voza je posluao, a motor
zabrujao.
- Sljedea desno - rekao je
Dan.
Pretraio je dep i izvukao
dvije novanice od dolara.
- Evo ti. Prije skretanja
uspori.
Mukarac je posluao. Dan
je otvorio vrata.

- Samo nastavi ravno i daj

gas.
Iskoio je na plonik. Tono
s druge strane nalazio se ulaz u
metro. Preao je ulicu i pohitao
prema njemu.
Policijski
auto
stao
je
skretati uz podulje cviljenje
konica.
Dan je slegnuo ramenima.
Bez urbe je izaao udaljio se u
suprotnome smjeru.
Stvar je u tome da se ne
treba predobro skrivati.
Niti se udaljavati od Sheile.
U hodu je razmiljao.
Cura kod koje je juer bio.

Skuhala mu je kavu. Bez

pitanja je prihvatila njegov
dolazak. Ona ga nee ostaviti
na cjedilu.
U Nickov je bar obino
svraala oko deset naveer.
Promijenio je smjer kretanja.
Najbolje da se odmah uputi
onamo. Moda je kod kue.
Koraao je brzo, susreui
ravnoduna
lica,
dok
se,
izgubljen u gomili, pokuavao
usredotoiti
na
osnovni
problem.
Umaknuti murji.
Najbolji nain da joj se
umakne zacijelo je bio ne mariti

za nju, kao da uope i ne

postoji.

XIX

Muriel je na ulazu skidala

rukavice. Poskoila je zauvi
kratak zvuk zvona.
Okrenula se na petama i
pola
vratima.
Skinula
je
sigurnosni lanac i otvorila.
Dan se na brzinu uuljao u
stan i zatvorio lakirana vrata.
- Bog - rekao je. - Dugo te
nije bilo.
- ekao si me? - upitala ga je
zaueno.
- Bio sam dolje - promrmljao

je Dan. - Od pola est.

- Zar stvarno misli da dane
provodim dangubei kod kue?
Djelovala je ljutito.
- Moram ostati kod tebe rekao je Dan tek tako.
- Ma ti si lud, Dane... K meni
zalazi gomila ljudi. Ne moe se
tu smjestiti.
- Jo juer si to htjela...
Grubo je odvratila:
-Nisi ba iskoristio priliku...
-Ali ti jesi - rekao je prilazei
joj i hvatajui je za ruku.
Problijedjela je.
- Nemoj me tako stiskati,
grubijane jedan! Jesi uope...

Koprcala se, a onda se izvila

i oslobodila. Na oi su joj navrle
suze.
- Oh, Dane... Ti uope nisi
svjestan svoje snage.
On joj je pustio nadlaktice i
pognuo glavu.
- Sluaj, Muriel. Policija me
trai.
- to si uinio?
- Ubio. Brata. Proitaj u
novinama.
Muriel je zinula od uda.
- To si ti?
utke je kimnuo.
- Sluaj, Muriel! - najednom
je rekao. - Sve to zajedno nije

vano. Moram ostati kod tebe.

Ne mogu se udaljiti iz ovoga
kvarta.
- Zato?
- Zbog ene. Moram ostati u
blizini.
Ona je slegnula ramenima.
- Natovarit e mi murju na
lea. Sluaj, Dane, dobar si ti
momak, ali mora otii odavde.
Reci mi ako eli da ti...
Nakratko je zastala, pa
nastavila:
- Odlazi! Hajde, pouri! Ne
elim da mi doe murja. Znam
kako je iza reetaka.
On ju je promatrao, ne

shvaajui.
Muriel...
moram
ostati...Moja ena e otii...
- Ostavi svoju enu na miru!
Jesi li joj ve rekao da si crnac?
Danovo se lice skameni.
Teko je disao.
- Savjetujem ti da to vie
nikada ne ponovi -promrsio je.
Muriel je ustuknula. Dan je
nepomino stajao, sav napet.
Ona se u skoku nala u sobi i
zatvorila
vrata.
Sjurio
se
onamo, ali klju u bravi ve se
okretao.
Vrata su kljocnula. uo je
kako ona s druge strane

premjeta pokustvo. Onda se

zauo udarac u vrata, zatim
prasak, nakon ega se na dasci
od koje se odvojio jedan iver
pojavila siuna rupa.
Dan je zastao. Promotrio je
ranu u drvetu. S druge je
strane odjeknuo njezin glas:
- Odlazi! Odlazi ili u pozvati
policiju.
uo je kako podie slualicu.
Polako je stao uzmicati, ne
okreui se. Rukama je napipao
kvaku. Naao se na stubitu.
Usne
su
mu
se
micale
izgovarajui
konfuzne,
nerazgovijetne rijei.

- Sheila - izustio je napokon.

Htio je pozvati lift, ali se
predomislio i spustio stubama. I
dalje je razgovarao sam sa
sobom:
- Moram je vidjeti. Moram
znati.
Siao je. to je bio blie ulici,
korak mu je postajao sigurniji.
Pogledavi na brzinu oko sebe,
uvjerio se da ga vani nitko ne
eka, pa je diskretno izaao.
Nakon
to
je
prevalio
nekoliko metara, stao je kopati
po depovima. Prebrojio je
novac i zakljuio da ima oko
trideset i dva dolara. Gotovo

nita.
Vratio se istim putom i
ponovo uao u zgradu koju je
upravo napustio. Ograda na
stubitu
savijala
se
pod
njegovom teinom i zgrenim
prstima. Vrata su jo bila
otvorena.
Muriel
se
nije
usuivala izai.
Tiho je uao, a zatim s
treskom zatvorio vrata.
Priao je drugim vratima
zadravajui dah.
Priekao je.

XX

Sheila je koraala kao u snu.

Ugledala je prodavaa novina.
Traei novi od pet centa u
torbi, shvatila je da je nije
zatvorila.
S uasom je pogledala
naslovnicu, koja je jo bila
ljepljiva od svjee boje. Na njoj
se nalazila fotografija djevojke s
kojom se maloas sastala, kao i
pria o ubojstvu, sa svim
pojedinostima koje novinari
mogu ieprkati kad si ele dati

truda.
Odluila je da se nee
vraati kui. Zacijelo su je
ondje ekali.
Okrenula se. ovjek koji je
hodajui itao novine zaustavio
se. Ona mu je prila.
- Vi ste iz policije - rekla je.
On
nije
opovrgnuo.
Nasmijeio se, zavukao ruku u
dep i izvadio iskaznicu.
Inspektor
Cooper
predstavio se. - Nisam se ni
trudio prikriti - nastavio je kao
da se ispriava.
Nekako
ga
je
zbunila
injenica da ga je tako brzo

razotkrila. Bio je mlad i nimalo

antipatian.
- Ne ini se da ste
namjeravali pobjei - dodao je Ovo je obina rutina. Slijedili
smo crnkinju.
- Je li policija ve u stanu? upitala je Sheila. - ujte,
nemojte mi lagati. Ne elim to.
Ne elim se vratiti. Nemam
nikakvu namjeru bjeati i...
Naas je oklijevala.
- ... ba me briga to e biti s
Danom nastavila je odluno. elim telefonirati kui. Mogu li?
Nasmijeila mu se. Bila je
zgodna, ali prilino vulgarna.

Plavua, dakako, malo irih

bokova.
- Naravno - rekao je
mukarac - ali uz moju pratnju.
Ovoga nee biti teko motati
oko prsta.
Otpratio ju je do najblie
telefonske govornice i priekao
vani, dovoljno daleko da ne uje
to govori. Ona se nasmijeila,
slegnula ramenima. Odkrinula
je vrata.
- Slobodno priite - pozvala
ga je. - Nemam to skrivati,
jasno? Ako je itko u ovoj prii
namagaren, onda sam to ja, a
ne vi.

On je i dalje stajao uz vrata.

Bilo mu je neugodno.
- Samo u dadilji rei da
odvede maloga k mojoj mami rekla je. - Zatim u s vama u
policiju,
pretpostavljam,
a
trebat e mi i odvjetnik. Ondje
bi me mogli uputiti na nekoga.
Ne elim ostati u braku sa
zloincem.
Cooper je kimnuo.
- Dopustite da ja nazovem predloio je. - Policija je kod
vas. Uinim li to, pustit e
dadilju iz kue. Rei u im da
nita ne unite i ne odnesu
dodao je. -Tako je sigurnije.

Ona mu je prepustila mjesto

i dala mu broj.
- Hvala vam - rekla je
naglaeno ganuto.
Pocrvenio je jer ga je gledala
ravno u oi. Bila je dobro
odjevena, za razliku od onih
kurvi to ih je najee
skupljao. A mu joj je bio crnac
i ubojica. Neobine li ene! Je li
sve to bilo zbog nje? Dobio je
vezu i u nekoliko rijei sredio
stvar.
- Je li... - upitao je
srameljivo.
- to?
- Je li va mu imao

kriminalnu prolost? Je li inio

ita nezakonito prije negoli je
ubio brata?
- Ne znam - odvratila je
Sheila. - Zato?
- S dobrim bi se odvjetnikom
mogao i izvui - stao je
objanjavati Cooper. - Iskaze su
dali samo ona ena i barmen.
To bi samo po sebi bilo dovoljno
da zavri na elektrinoj stolici,
ali...
ako
ga
je
rtva
ucjenjivala... Znate, u cijeloj nas
prii zbunjuje injenica da va
mu doista ima sva obiljeja
bijelca.
- Pa?

- Sluaj je nezgodan - rekao

je Cooper. - Nikad se ne zna to
sve dobar odvjetnik moe
ieprkati. Da mu je, to ja
znam, majka varala oca i da je
uistinu bijelac. Ljudi su prilino
skloni vjerovati da crnci lako
prelaze granicu doputenoga.
Treba ih razuvjeriti. Hou rei
da se na to ovdje, u New Yorku,
gleda drukije, diskriminacija je
manje izraena, ali dolje, na
Jugu, ova e stvar podii veliku
prainu.
- Shvaam - odvratila je
Sheila.
- Stoga, ako vam je poznato

ita to bi dovelo do njegove

osude...
- Jeste li vi svjesni to od
mene traite? - zapitala je
Sheila.
- Maloas ste rekli da vas
nije briga to e biti s njim ustvrdio je Cooper.
- Naravno - promrmljala je
Sheila - ali ipak sam s njim
ivjela pet godina. Imamo
dijete.
Iznenada je uvidjela to se
dogaa i zaueno pogledala
Coopera.
- Recite... Zatvorit e ga,
osuditi i pogubiti ?

- Ne znam - odgovorio je
Cooper s nelagodom.
- O, Gospode Boe! - izustila
je Sheila. - O, svemogui
Gospode!

XXI

Muriel
je
uznemireno
oslukivala. Nije telefonirala
policiji, samo je na telefonu
protresla slualicu. Usplahireno
je promatrala mali revolver to
ga je drala u ruci. ak se ni uz
njega nije osjeala spokojnije.
ula je kako su se ulazna vrata
zalupila uz tresak, nakon ega
je nastupila tiina. Dan je
sigurno dao petama vjetra.
Ovdje ionako nije imao to
traiti. Osjeala se udno pri

pomisli da se brata spremao

ubiti dok se juer preputala
njegovim milovanjima. Nije se
htjela prisjeati to joj je sve
pritom radio. Vie nije znala je
li bilo ugodno ili nije.
Dan je sigurno otiao. Htjela
se u to uvjeriti.
Podigla je slualicu, tiho je
spustila, a zatim okrenula broj
policije. Stala je govoriti kao da
se s druge strane netko javio.
Dala je adresu i svoje podatke.
Zahvalila je i ponovo protresla
telefon.
Vrata sobe popustila su i
irom se otvorila. Stol i dva

stolca to ih je stavila pred njih

sruili su se kao kula od karata.
Muriel nije imala vremena ni
uperiti revolver u Dana. On je
ve cijelom svojom teinom bio
na njoj i pritiskao joj usta
tekom,
hladnom
rukom.
Sklopila je oi i prepustila se.
- uti - proaptao je
bezlino. - uti ili u te zadaviti.
Sad u maknuti ruku s tvojih
usta, ali ako ita pokua, ubit
u te. U sekundi si gotova,
vjeruj mi.
Osjetila je kako mu stisak
poputa. Boljele su je usne i
zubi, a na vratu joj je zacijelo

ostao modri trag Danove druge

ruke. Vie se nije toliko bojala.
Moda ju je htio ubiti.
- Gdje ti je novac? - tiho ju je
upitao.
- Nemam ovdje nita proaptala je. - Gotovo nita... brzo je dodala uoivi promjenu
na njegovu licu.
- Gdje ti je novac? - ponovio
je.
- Imam samo pedeset dolara
- rekla je.
- Mulja.
Govorio je istim bezlinim,
neosobnim glasom.
- Kunem se, Dane...

- Gdje ti je torba?
- Nije u torbi, Dane. Ondje
imam samo desetak dolara.
Zaplakala je.
- Dane, ja gotovo da i
nemam
novca.
to
mogu
uiniti?
- Daj mi to ima. Pouri se!
Ustala je posrui i krenula
prema revolveru. Donova aka
pogodila ju je u desnu dojku.
Bila bi vrisnula, ali on je ve bio
pokraj nje i stavio joj ruku na
usta. Odmah ju je pustio. U
ustima je osjeala okus krvi. U
kutovima njezinih naminkanih
oiju pojavile su se suze.

- Pouri se! - ponovio je Dan.

Nije se ni pomaknula. Neto
ju je spreavalo da poslua.
Neto joj je oduzimalo snagu:
bila
je
mlitava
i troma,
nepokretna
i
nemona.
Odlunom kretnjom Dan je
strgnuo s nje gornji dio haljine i
stao je razodijevati. Pokuala
ga je zaustaviti.
- Zna gdje cigareta jako
pee? - upitao je.
- Dane, preklinjem te!
On ju je pustio.
- Daj mi taj novac. Posljednji
put ti kaem.
Skrueno
je
otila
do

komode i otvorila prvu ladicu.

Dan ju je slijedio pogledom.
Premjetala je neke i ne svilene
predmete, a onda pruila Danu
sveanj novanica. On ga je bez
rijei strpao u dep.
- Nisi pozvala policiju iznenada je ustvrdio. - Inae bi
ve bili tu.
- Nisam.
- Znao sam. Oslukivao sam.
Loe glumi.
Ona je ponovo zaplakala.
- Dane... Meni... Bilo mije
mnogo ljepe juer. Boli me.
Ozlijedio si me. Sigurno mije
neto i...

- Koliko tu ima? - prekinuo ju

je ne miui se s mjesta.
- Dvjesto dolara. To je sve
to imam, Dane, kunem se.
Drala se za grudi i jecala.
- Pusti me, Dane. Odlazi! To
je sve to mogu uiniti za tebe.
Ima sav moj novac.
- Juer ti je bilo ljepe... ponovio je njezine rijei.
Kimnula je.
- I meni - rekao je. - Da sam
te juer traio da ostanem,
dopustila bi. - Da sam poten nastavio je i danas bih uinio
isto to i juer. Dao bih ti za
tvojih dvjesto dolara. Ali ne

elim. Juer sam se htio u neto

uvjeriti i to je sve. Sam in nita
mi nije znaio.
- uti, Dane. Odvratan si.
On je odmahnuo glavom,
pomalo zaueno.
- Svi vi to kaete. Ti, Nickovi
gosti, novine. Ja svoj posao
obavljam poteno. Nisam ja kriv
to ga moj brat nije obavio.
Nisam ja kriv to ga ti nisi
obavila. Juer si mi trebala
naplatiti i ne davati mi do
znanja da od tebe mogu neto
traiti. Taj mi novac treba. Da
sam mogao ostati kod tebe,
znati to radi Sheila... Nisi

htjela. Prisiljen sam na ovo. U

istoj bih situaciji sve to ponovio.
Muriel
ga
je
gledala,
prestraena zvukom njegova
tiha i jednolina glasa.
- Pitat e me kako sam
postao bijelcem - dometnuo je. Ispitivat e me. Razvalit e me,
prebiti. to e biti sa Sheilom?
Zar ne shvaa da je ne mogu
ostaviti bez nadzora...
Podigao je pogled.
- Kad odem, ne smije
odmah zvati policiju. Mora
priekati barem dva sata.
Pokuala je izdrati njegov
pogled, ali ipak je okrenula

glavu.
Zatim ga je pogledala, diui
isprekidano. On je zamahnuo
daje udari i ona je vrisnula.
Kvrgava ju je Donova aka
pogodila u bradu i doslovce
odignula od tla. Tijelo joj se uz
tih jauk sruilo na krevet.
Dan se zagledao u aku.
Zglob na jednom prstu poeo
mu je naglo oticati. Zaueno je
pogledao Muriel. inilo se da
spava. Vie se nije micala, a
vrat joj se nakrivio pod tako
nezgodnim kutom da bi svatko
poelio da smjesta promijeni
poloaj.

Stao je oslukivati. Vani nije

bilo komeanja. Murielin vrisak
nije privukao niiju pozornost.
Nagnuo se nad nju i poloio
svoju teku ruku na tanku,
sjajnu tkaninu grudnjaka. Bila
je mrtva.
- Nisam htio... - proaptao je
Dan. - Samo sam te htio
uutkati, dok ne odem.
Promotrio
je
nepomino
tijelo. Bila je jako lijepa. Jako
lijepa za jednu kurvu.
Okrenuo se i na komodi
ugledao runu torbicu.
Dvanaest dolara i neto
sitnia. Uzeo ih je i izaao,

brino zatvorivi oboja vrata.

Okrenuo je klju u bravi i
opremio ga u dep.

XXII

Crno mu se pie - ustvrdio je

Cooper. - Ovo su najnovije
informacije o njemu. Ubio je
neku enu, prostitutku koja je
zalazila u bar u kojemu je
radio. Odnio je sav njezin
novac, a vjerojatno ju je ubio
kako bi je silovao, sudei prema
poloaju tijela i tragovima koje
smo
pronali
na
truplu.
Lijenici to jo trebaju potvrditi.
Zatim je taksijem krenuo
prema Brooklynu, gdje mu se

gubi svaki trag. Traimo ga ve

tri dana, ali kao da je u zemlju
propao.
- Ja u hotelu ne mogu ostati
unedogled - izjavila je Sheila. A teko mi pada pomisao da bih
se nakon svega trebala vratiti
kui. Hoete li jo jedan viski?
On se posluio, a Sheila je
zapalila cigaretu.
- elim ivjeti nastavila je. Jako sam voljela Dana. Ali to
vie nije Dan kojega sam
voljela. Pitam se kako je samo
mogao uiniti sve te strahote.
- Njegovim ilama tee
crnaka krv - primijetio je

Cooper. - To ipak tota

objanjava.
- Ni sad jo ne mogu
vjerovati - rekla je Sheila. Isprva me je ta vijest toliko
prenerazila
da
sam
povjerovala, a bijes mi je u
tome pomogao. No sada, kad
ponovo razmislim, ne mogu
vjerovati.
- Pa ipak... - odvratio je
Cooper. - Njegovi dokumenti to
nepobitno dokazuju.
- Posve sam izgubljena pojadala se Sheila. - Ne znam
to mi je initi, komu se
povjeriti. I usprkos svemu jo

mislim na Dana kakav je bio

prije svega ovoga.
Cooper je odmahnuo.
- Pustite sve to - rekao je. Okrenite novu stranicu. On je
sada prolost. Ne moete se
hvatati za prolost.
- Znam - odgovorila je
Sheila. - No osjeam se nekako
podvojeno, ako me razumijete.
Naas je zautjela.
- Sve mi je ovo veoma
naporno - zakljuila je. Psihiki i fiziki.
- Vrijeme e sve zalijeiti primijetio je Cooper.
- Ne znam - rekla je Sheila. -

Nadam se.
On je ustao.
- Juer je bilo strano nastavila je ona. - Htjela bih da
se cijela ta stvar okona. Zar
ondje
doista
mora
biti
novinara?
- Izgleda - rekao je Cooper.
Nastupila je duga tiina. On
kao da je oklijevao neto
dometnuti.
- Mogu li vas jednu veer
izvesti van? - upitao je napokon,
crvenei se.
- Ba ste ljubazni - odvratila
je smijeei se neodreeno.
- Ni govora - uozbiljio se. -

Meni bi to bila velika ast.

Ona je uzdahnula.
- udno... Policajce nikad
nisam tako zamiljala.
Shvatit
u
to
kao
kompliment - rekao je Cooper i
jo
se
jae
zacrvenio. Oprostite, sad moram poi.
Dunost zove.
- Javite se - odvratila je.

XXIII

Dan je ekao. Ve tri dana

nije naputao prljav sobiak to
mu ga je vlasnik hotela, mulat,
iznajmio za trideset dolara
dnevno.
Jo jedna adresa za koju je
saznao kod Nicka - povjerio mu
se neki pijanac. Krevet je bio
tvrd i kripao je. U uskoj nii,
koju je gazda zvao zahodom,
bilo je ohara.
Novine su se gomilale na
krevetu, stolcu, posvuda. Dan je

ekao vlasnika. Pozorno je

oslukivao zvukove u kui, ne
skidajui
oka
s
jedinoga
prozora kroz koji je mogao
nadzirati ulicu.
elo mu je bilo obliveno
znojem. Ovratnik mu je bio
prljav, a obrazi neobrijani i
upali.

XXIV

Vratio se tek u pet sati. Kroz

prozor sam vidio da je sam.
Nisam vie kanio doputati toj
gnjidi da me dri u kripcu. uo
sam zvuk njegovih koraka na
stubama. Uao je u svoju sobu,
koja se nalazila na prvome
katu.
Mislio sam na Sheilu. Trebao
sam Sheilu.
Na to sam drugo mogao
misliti? Gorko sam se smijeio
prisjeajui se noi kada,

priljubljen uz nju, nita nisam

mogao uiniti, kao i idue noi,
kada se sve to umalo nije
ponovilo.
Sve je to bilo zbog Richarda.
Upropastio mi je cijeli ivot.
uo sam kako ispod mene
gazda razgovara sa enom. On
je govorio, a ona ga je
povremeno i manje-vie naglo
prekidala. Imala je dubok,
prodoran
glas.
Bila
je
mulatkinja, poput njega, ali
mnogo tamnija. Od pomisli na
nju Sheila mi se inila jo
potrebnijom.
Iako mi je bilo drago to sam

ubio Richarda, morao sam biti

na oprezu i priekati da se sve
slegne. Morao sam se po svaku
cijenu skrivati dok se stvar ne
smiri, a onda potraiti Sheilu i
otputovati s njom u neku drugu
zemlju. Mogao sam otii i sam,
a onda joj pisati da mi se
pridrui, ali tko e tako dugo
ekati! Imao sam jo oko
devedeset i pet dolara ali
sutradan sam morao napustiti
hotel. Trebalo ih je po svaku
cijenu zadrati u depu.
Na katu nie zakripala su
vrata. ena je neto rekla. Glas
joj je odzvanjao stubitem.

Stala se tromo penjati. Ila je k

meni. Otvorila je bez kucanja.
- U novinama neto pie rekla je pokazujui izdaleka. Morate otii odavde.
- Zato niste zvali policiju? upitao sam.
Pogledala me je s trakom
nemira u oima.
- Morate otii - ponovila je. Nismo nikoga zvali jer su se svi
okomili na vas kao psi. ak i da
ste nitkov najgore vrste, bili
smo duni pomoi bratu u
nevolji, ali sad vie ne moemo.
- Zato? - upitao sam. Bojite se da bih mogao nastaviti

s ubijanjem?
- Ne bojimo se, ali morate
otii - rekla je.
- Platio sam vam do sutra.
- Svejedno - odvratila je. Neki tvrde da vam je brat
prijetio, ali ena koju ste ubili
nije vam prijetila, a i okrali ste
je nakon to ste je ubili i
silovali.
Stao sam se smijati. Ubio i
silovao. Naravno, jer sam
crnac.
- Sluajte - rekao sam. Dobro znate to se sve o
crncima pie u ovoj zemlji.
Nisam je ubio. Udario sam je

akom da je uutkam.
Odmjerila
me
je
uznemireno.
- Ovdje sam tri dana - dodao
sam. - Da je postojala ikakva
opasnost, u ta bi vas tri dana
ve otkrili.
Sad
poinju
ozbiljno
pretraivati - ustvrdila je.
Poeo sam se ivcirati.
Govorila je jednolinim glasom,
kao da su joj sve moje rijei
posve nevane.
- U redu - rekao sam. - Otii
u sutra uveer, kako smo se i
dogovorili. Naravno, savjetujem
vam da nita ne pokuavate.

Bit e da sam malo previe

povisio glas, jer sam zauo
korake njezina mua koji se
penjao k nama.
- Sigurno mislite da za ovu
ugavu rupu trideset dolara
nije dovoljno? - nastavio sam.
- Nije stvar u sobi promrmljala je. - Riskiramo va
ivot i svoju slobodu. Moj vas
mu nije ni htio ovdje.
Na to je on uao. Izbjegavao
je da me gleda u oi. Zastao je
korak iza ene.
- Pokaite mi te novine rekao sam.
- Sluajte! - on e na to. -

Uinili smo to smo mogli,

dragoviu, ali sad e sve
kvartove okrenuti naglavce i
vie
nije
sigurno. Nimalo
sigurno. Sluajte, dragoviu,
morate napustiti hotel.
Priao sam im. Ona se nije ni
pomaknula, ali zato je on
neznatno ustuknuo.
- elim vidjeti te novine ponovio sam.
Odmah,
trebale
su
mi
odmah. U njima zacijelo govore
o
mojoj
eni.
Gazda
je
zakoraknuo naprijed, istrgnuo
novine iz eninih ruku i vratio
se do izlaza.

- Otiite odavde i dobit ete

sve novine. Sluajte, dragoviu,
vratit u vam i novac od
sutranjeg najma.
Izraunao sam zalet. Jo nije
imao posla s mojim reeksima.
Pokuao je odskoiti unatrag,
ali sam ga epao i uvukao
natrag
u
sobu,
nogom
zatvorivi vrata.
- Daj mi novine!
ena
se
nije
micala.
Promatrala me je razrogaenih
oiju, akama stiui prsa koja
su ubrzano disala.
- Daj mi ih! - ponovio sam
gledajui u nju.

Ona je pokupila novine i

pruila mi ih. Gurnuo sam ih u
dep.
- Uzmi konopac od zavjesa.
Bez rijei je posluala i
otrgnula tanki pleteni konopac.
Mukarac se nije micao. Ukoio
se od straha. Lijevu sam mu
aku turio pod nos.
- Vidi! - rekao sam. - Oni ovo
nazivaju ubojstvom.
Brada mu je tiho krenula i
sruio mi se u naruje. Nisam
jako udario. Ovaj sam put bio
siguran. Srce mu je ujednaeno
kucalo.
- Ne boj se - umirio sam

enu.
- Ne bojim se - odvratila je. Uinila sam to sam morala.
Mukarcu sam vezao ruke i
gurnuo ga pod krevet.
- Otii u - rekao sam. - im
proitam novine.
Sad sam ve bio posve
miran,
pa
mi
ruka
nije
podrhtavala
dok
sam
ih
rastvarao. U njima se nalazio
saetak obavljenih obavijesnih
razgovora. Svi su me prikazivali
kao
opasna
luaka,
ne
spominjui previe da sam
crnac.
Pisali su i o Sheili. Unajmila

je
odvjetnika
i pokrenula
brakorazvodnu parnicu.
Dvaput sam proitao taj
odlomak. Jedva da su ita o njoj
rekli.
Nije
bilo
ak
ni
fotograje. Netko je ltrirao
lanke. Bit e da sam dugo
ostao zamiljen. ena se nije
micala. I njezin je mu, dolje
pod krevetom, bio miran.
Prila mi je.
- elite li prije odlaska neto
pojesti?
Sheila. One dvije noi. Ann,
Sally, Rosie. Ve etiri dana
nisam ni taknuo enu. U
sjeanje mi je navrlo Murielino

tijelo i najlonski kombinezon to

ga je imala na sebi.
- Ne - odgovorio sam. - Nije
mi do jela.
Primijetila je kako je gledam,
ali nita nije rekla. Stajala je
ondje, a grudi su joj se ubrzano
nadimale. Uzeo sam je na
eljeznom krevetu, ne skidajui
se.
Ona
se
niim
nije
suprotstavila. Spopala me je
neka neobina elja. Imao sam
dojam daje prolo cijelo stoljee
prije negoli se prenula iz
obamrlosti. Spolovilo joj je bilo
meko i vrelo, poput uarena
izvora.
Gibala
se
polako,

rukama prelazei po mojemu

nemirnom i napetom tijelu.
Zatim me je stisnula uza se;
inilo se da svoje tijelo eli
utisnuti u moje. Stenjala je kao
to
cvili
ivotinja,
gotovo
neujno, i nesvjesno.

XXV

Jo sam dugo leao pokraj

nje, a ona se nije pokuavala
osloboditi. Visoko sam joj
zadigao
haljinu
i
rukom
mehaniki milovao vrst i
gladak trbuh. A onda sam
zauo tipa pod krevetom; poeo
je stenjati i koprcati se. Ustao
sam. Dovevi malo odjeu u
red, provjerio sam dre li jo
konopci. inilo se da re. Onda
je ustala i ena.
- Sad morate poi - rekla je. -

Morate otii.
- Kamo da idem?
- Pronali ste ovo mjesto,
nai ete i drugo proaptala
je.
- Trae me - odvratio sam. Trae me po cijelom gradu. Ne
mogu nos promoliti, netko e
me prepoznati.
- Ne mogu vas ovdje
zadrati - tiho je rekla.
Mukarac pod krevetom sve
se jae koprcao. Priao sam mu
i izvukao ga iz jazbine.
- Gdje ga moemo staviti? upitao sam je.
Pogledala me je bez rijei,

ali ono to mi je proitala na

licu zacijelo je bilo dovoljno, jer
se polako okrenula, otvorila
vrata i povela me stubitem.
Sili smo na prvi kat. Nikoga
nismo sreli. U kui je sve bilo
tiho. Uvela me je u neku
omanju prostoriju, a onda mi
pokazala druga vrata, koja je
zatim i otvorila. Bila je to
prilino odvratna kuhinja sa
sudoperom, ispod kojega se
nalazio zidni ormar. U njemu je
leala hrpa starudije - starih
etki, konzervi, krpa.
Jednu
kuhinjsku
krpu
zavezao sam mu oko usta, ne

prevrsto, a zatim sam ga

polegao na svu tu kramu.
Zatvorio sam vrata ormara
nakon to sam se uvjerio da
otvori u stjenkama proputaju
dovoljno zraka.
uo sam kako se u ormaru
koprca. Sigurno je bezuspjeno
pokuavao
nai
udobniji
poloaj.
ena je stala nasred kuhinje
i vie se nije micala.
- Sluaj - rekao sam joj. uje li me?
Kimnula je.
- Otii e kamo ti kaem.
Pitat e ivi li gospoda Parker

jo ondje. Sheila Parker. To mi

je ena.
Ponovo je kimnula u znak
pristajanja.
- Ako vie nije ondje, pokuaj
saznati gdje je, i gdje je beba.
- Va sin? - upitala je.
Sad sam ja bez rijei
kimnuo, osjetivi kako mi se
stie grlo.
Nastupio je tajac.
- Nakon toga u otii. No...
elim znati.
Dao sam joj adresu i
pojedinosti.
Beumno
je
napustila prostoriju i zauo sam
zatvaranje drugih vrata. Stao

sam se ogledati po kuhinji. Na

kraju
sam
opazio
komad
sapuna i britvu, pa sam se pred
minijaturnim
ogledalom
osvjeio i obrijao. U hladnjaku
sam pronaao i neto hrane.
Bila mi je vraki potrebna.

XXVI

Kad se ena vratila, bio je

ve mrak. Ja sam se smjestio u
njezinu sobu, a povremeno sam
ustajao i provjeravao dosauje
li se moja muterija u zidnom
ormaru.
Bio sam gotovo sretan kad
sam je ugledao na ulici, pa ipak,
obuzela me je neka strana
tjeskoba i bojao sam se to e
mi priopiti. Ula je. uo sam
njezin
korak
u
susjednoj
prostoriji.
Pogledala
je
u

kuhinju, pa se vratila u spavau

sobu, nimalo iznenaena to
me tu zatjee.
- Otila je - ree. - Sad je u
h o t e l u Welcome.
Nedaleko
odande. A dijete je kod bake.
Ona je dobro. Namjerava se
uskoro vratiti, za dva-tri dana...
Moda i prije.
- Jesi li razgovarala s njom? upitao sam.
- To mi je rekla hotelska
posluga.
- Kako oni to znaju?
Neveselo se osmjehnula.
- Imaju ui. Razgovarala je o
tome s nekim murjakom. Zove

se Cooper. Sav se uzvrtio oko

nje. U hotelu zbijaju ale na
njegov raun. Zacrveni se kao
curica. Mali je to hotel.
- Nadziru li ga? - zapitao
sam.
- Ima nekoliko murjaka odvratila je. - Ali ne previe.
Praina se najvie podigla u
novinama. injenica da su
ubijeni crnac i prostitutka
zapravo ne zanima pretjerano
ni policiju ni narod. Pria da je
ona
ubijena
i
silovana
zanimljiva je novinama. Bit e
zanimljiva i na sudu. No nikoga
za to nije briga.

- Zato spominje sud? prenuo sam se.

- Zbog te ete ene poiniti
glupost - odgovorila je. - Imali
ste vremena, mogli ste se
udaljiti, sakriti se, a vi ste
pustili da vam pripreme klopku.
Oni e sada ekati da sami u
nju upadnete.
Nacerio sam se.
- Neka se oni samo nadaju
da e me vidjeti pred sucem rekao sam. - U nadi je spas.
Ona se polako stala svlaiti.
- to to radi? - upitao sam.
- Idem lei - odgovorila je
zastavi. - Sigurno ne biste bili

mirni legnem li negdje drugdje.

Ne namjeravam vas odati. Ne
mislim da ste opasni.
Prola je pokraj mene i
ispruila se na krevetu.
- Moe se pokriti - dobacio
sam joj. - Nije mi vie do toga.
Nita nije odgovorila, nego
se uvukla pod plahtu. Navukao
sam zavjese i upalio svjetlo.
Odjednom mi se ta soba gadila,
kao i miris u njoj. Susprezao
sam se da ne povratim. Trebala
mi je estica.
Otiao sam u susjednu sobu,
koja im je zacijelo sluila kao
ured, i pronaao je u regalu.

Neki jeftin rum.

Bilo je jo pola boce.
Dovoljno da me uspava.
Zatvorio sam vrata koja su
vodila na stubite i spremio
klju u dep. to bih dao za
dobar revolver...
S bocom sam se vratio u
sobu. Sjeo sam za stol i otpio.
Rum je bio odvratan.
Postojala je mogunost da
vidim Sheilu. U hotelu. Prije
nego to ode. Ustao sam i
otiao provjeriti situaciju u
kuhinjskom
ormaru.
Na
povratku sam proao pokraj
prozora i odmaknuo zavjesu da

pogledam van. Neki je auto

upravo skretao na uglu i vidio
sam ga samo naas. Policijski
auto. Pokuao sam dokuiti je li
netko iz njega iziao. Bili bi
ispred hotela. Prilijepio sam lice
za staklo.
Zauo sam kucanje na
ulaznim vratima, a zatim i
zvono.
Uas sam bio na stubitu. Za
sobom sam dvaput zakljuao
vrata, a klju spremio u dep.
Brzo sam se penjao i za minutu
sam se naao na zadnjem katu.
Na tavanu sam pronaao
prozori kroz koji sam izaao

na krov. Nisam smio ni asa

asiti. Sigurno su se nadali da
e me zatei u sobi.
Uspijem li se izvui i
pourim li, imat u vremena
svratiti do Sheile.
Verao sam se po krovu sve
do susjedne zgrade, koja je
imala barem etiri kata vie od
ove na kojoj sam se nalazio.
Iao sam to sam mogao bre,
ali bilo je jako strmo.
Do mene je odozdo poelo
dopirati
neko
komeanje.
Stiskao sam zube da ostanem
pribran.
Stigao
sam
do
unutranjeg dvorita hotela i

ruba susjedne zgrade.

Nisam se imao za to primiti.
Vratio sam se prema ulici.
Provirio sam polako i posve
tiho. Dolje su stajala etiri
mukaraca.
Policajci.
Prepoznao sam ih po kapama.
Nisu gledali.
Mogao sam birati izmeu
odvodne
cijevi ili ljestava
privrenih za fasadu, no
potonje su bile u tako loem
stanju da se nisam usuivao
riskirati.
No preko cijevi se nije moglo
popeti. Primio sam se za prvu
preku ljestava u obliku slova u.

Ve trula od hre, preka je

pod mojom rukom popustila.
Postojao je nain da se
izvuem. Iskoristio sam prostor
koji je preka oslobodila i
uvukao se u taj kavez od
preaka. Tako sam se mogao
penjati lea oslonjenih o zid.
No bio sam zarobljen. Penjao
sam se to sam bre mogao.
U hotelu su murjaci sigurno
izgubili
dosta
vremena
razvaljujui dvoja vrata.
Jedanaesta preka takoer
je popustila i ostala mi u ruci.
Zadrao sam se laktovima i
koljenima.

Uz dodatan napor doao

sam do vrha susjedne zgrade.
Osvrnuo sam
se
i malo
predahnuo. U tom se trenutku
u zid tik do mene zabio metak,
a kamene krhotine izreetale
su mi desnu ruku.
Bez zastajkivanja svom sam
se brzinom uzverao na krov.
Bio je prilino strm, ali sam se
uspijevao odrati. Trao sam da, trao - po sivkastoj kovini.
Nisam se osvrtao ni lijevo ni
desno. Pogled sam upravio
prema sljedeem krovu. Morao
sam im umaknuti, i to to prije.
Sljedea je zgrada bila u

istoj ravnini s ovom po kojoj

sam i dalje trao. Bio je to
nezgrapan, nespretan trk, pri
kojemu
se
moje
tijelo
iscrpljivalo izvijajui se na sve
strane
ne
bi
li
odralo
ravnoteu.
etvrta je zgrada bila dva
metra nia, ali je nagib njezina
krovita bio jo vei, pa sam se
na
samome
rubu
naglo
zaustavio. Okrenuo sam se i
rukama uhvatio za taj rub.
Nogama sam klizio zidom, a
onda svom teinom doskoio na
sam vrh krovita. etveronoke
sam nastavio sve do dimnjaka,

gdje sam ugledao dovoljno velik

prozor. Prilijepio sam se za
krov poput pijavice i dovukao
se do njega. Oima sam stao
gutati unutranjost.
Nigdje nikoga.
Rubom rukava omotao sam
desnu ruku i jednim udarcem
razbio staklo. Proirio sam
otvor to sam bre mogao i
uvukao se u stan. U ormaru je
bilo odjee. Na brzinu sam
uzeo sivu jaknu i ostavio svoju
modru, ispraznivi prethodno
depove. Siva mi je manje-vie
bila po mjeri. Zamijenio sam i
eir te krenuo k vratima. Bila

su zakljuana izvana. Okrenuo

sam zasun i vrata su se otvorila.
Izaao sam.
Na stubitu nije bilo nikoga.
Odozdo je dopirao amor.
Napregnuo sam ui i shvatio da
polovina stanara te zgrade s
ulice prati moje hvatanje.
Tiho sam se spustio. Kad
sam se stopio s mnotvom,
nitko na mene nije obraao
pozornost, pa sam se mirno
udaljio. Skrenuo sam u sljedeu
ulicu. U sivoj je jakni bilo
cigareta. Iz opreza sam jednu
zapalio. Imaju to pretraivati
cijelu no. A ja dovoljno

vremena da nakratko posjetim

Sheilu.
Boljela su me kria i miii,
ali osjeao sam se slobodnim,
slobodnijim nego to sam
uistinu bio.
Sjetio sam se metka koji se
zabio
pokraj
moje
ruke.
Promotrio sam ruku. Bila je
malo
ogrebana,
uz
jedva
primjetan trag osuene krvi.
Polizao sam ranicu i pomislio
kako mi treba revolver.
Imao sam novca za polovni.
Iz zalagaonice.
Znao sam za jednu nedaleko
od svojega stana. Nedaleko od

mjesta na kojemu je sada

boravila Sheila. Vodio ju je neki
starac pun love.
Htio sam ii metroom. No
taksi je ipak sigurniji.
Pozvao sam prvi koji je
naiao i dao adresu. Pravu,
tonu. Nije bilo potrebno
muljati. To se ini kad postoji
stvarna
opasnost.
Velika
opasnost. Taksist nije opasnost.
Izaao sam, platio i vidio da je
zalagaonica zatvorena. Pa to?
Stari je ivio u stranjem dijelu
duana. Bilo je dovoljno ui s
druge strane.
Uao sam u zgradu i

pozvonio mu na vrata. Ubrzo je

dotrao i odkrinuo vrata da
pogleda tko je. Lanac je bio
dovoljno dug, pa sam u utor
umetnuo nogu. Istodobno sam
ga zgrabio za rever izlizanog
odijela i zaprijetio mu.
- Otvori ili u te ivog spaliti.
Brzo, pa ti neu nita.
Rukom je napipao i otkvaio
lanac. uo sam njegovo teko
disanje. Uao sam.
- Bog - rekao sam pustivi
ga. - Prepoznaje li me?
- Ali... uh... - promrmljao je, i
dalje prestraen.
- Da, ja sam Dan - potvrdio

sam. - elim kupiti revolver. I

metke.
- Ali vi ve imate revolver proaptao je.
- Nemam - odvratio sam.
Pruio sam mu klju koji sam
uperio u njega.
- Uzmi ga, za uspomenu dometnuo sam. - A sad pouri!
inilo se da se malo umirio.
Poao sam za njim u duan.
- Ali... uh... - zavapio je strpat e me u zatvor prodam li
vam revolver...
- Ne brini se - odgovorio
sam. - Izgledat e kao pljaka.
Hajde, brzo!

Otvorio je ladicu ispod pulta.

Ondje je bilo raznog oruja.
Uzeo sam veliki revolver i
provjerio okvir. Bio je prazan.
- Metke - rekao sam.
Pruio mi je kutijicu metaka
i ja sam napunio okvir.
Preostale sam metke spremio u
dep. Revolver je bio preteak
za dep. Htio sam ga metnuti
za pojas. No predomislio sam
se i nehajno ga uperio u starca.
- Ima li to gotovine? upitao sam.
Nije odgovorio, nego je
podigao ruke u nebo. Usta su
mu drhtala kao u zeca.

- Ma daj - rekao sam. Spusti ruke. Imaj povjerenja.

Ta zna da ubijam rukama.
Posluao je i pretraio
depove. Izvadio je
stari,
nabrekli novanik i dao mi ga.
- Samo novac - rekao sam. Neu dokumente.
Stao je plakati. U njemu je
bilo mnogo novca.
- Dananji utrak? - upitao
sam. - Vidim da ti dobro ide.
Ljudi kupuju i zalau, a ti
zarauje kako god okrenuli.
Pokupio sam novanice i
strpao ih u jaknu.
- Moda ima i kakvo odijelo

mog broja? Neto to bi se

svidjelo dami?
Bez rijei je otiao u dno
duana i pokazao mi odjeu to
je visjela na kukicama. Uzeo
sam smee odijelo s bijelim
prugama, ne previe upadljivo,
ali drukije od onoga koje sam
imao na sebi.
Stajao sam iza njega i
lagano ga udario u glavu
drkom 38-ice. Ostao je leati
na tlu. Presvukao sam se bez
urbe pa poao u stranji dio
duana da se malo osvjeim.
Osjeao sam se mnogo bolje.
Vratio sam se u duan i

alosno uzdahnuo pri pogledu

na telefon. Bilo je tako lako
dogovoriti se sa Sheilom da se
naemo
na
kolodvoru
i
otputujemo.
No sjetio sam se novinskog
lanka: Brakorazvodna parnica.
A znao sam i da hotelsku liniju
najvjerojatnije prislukuju.
Uzdahnuo sam. Stari je jo
leao na tlu. Istina, zadnja dva
dana ubijam, ali premlaujem
ve pet godina, a razlika je
prilino mala. Uostalom, ovaj i
nije bio mrtav. Da bih se u to
uvjerio, bilo je dovoljno zapaliti
duan.
Time
u
odvui

pozornost
cijeloga
kvarta
podalje
od
hotela
koji
namjeravam posjetiti. Osim
toga vatrogascima i murjacima
bit e to dobra vjeba.
Pronaao sam benzin. Zato
ne? U duanu je bilo svega. Svu
zapaljivu starudiju to sam je
mogao skupiti nagomilao sam
nasred prostorije - namjetaj,
odjeu, papir, drvo, gume, sve i polio benzinom.
Zatim sam na to bacio
ibicu. Isprva se inilo da se
ugasila, a zatim se iznenada
zaulo snano "vuf". Vatra mi je
suknula u lice. Hitro sam se

vratio u stranji dio duana, pa

u hodnik, a onda sam se iskrao.
Vatra je ve bjesnila i huktala.
Napustio sam zgradu i krenuo
ulicom, ne osvrui se.
Pred
hotel
sam
stigao
upravo
kad
su
velika
vatrogasna kola protutnjala
ulicom. Odjednom sam se
osjetio jako iscrpljeno. No taj
me je osjeaj brzo minuo. Ljudi
su stajali na prozorima i
vratima, a znatieljnici su
pohitali prema poaru. Alarm
se, po svemu sudei, brzo
oglasio.
Bio je to hotel za stanovanje,

a ne za putnike. Nevelik i
naizgled udoban. Dva su se
momka pojavila na ulazu, ali
nisu obraala pozornost na
mene. U prizemlju se nalazio
restoran.
Gurnuo
sam
ostakljena
karusel-vrata,
osjeajui tvrdu cijev revolvera
na trbuhu i boku.
Pohitao
sam
prema
zahodima, a onda, penjui se
stubitem, skrenuo u hodnik
koji je po svoj prilici vodio u
predvorje.
Uvrijeen raspored barova,
bistroa i drugih javnih mjesta
bio mi je dovoljno poznat da se

ne prevarim.
Liftboj
je
zijevao
pred
vratima. Dao sam mu novanicu
od deset dolara.
- Brzo me odvedi do sobe
gospoe Parker, a onda sii i
idi kupiti cvijee - rekao sam
mu. - Pouri!
On je brzo strpao novanicu
u dep i otvorio vrata lifta.
Jedva da me je pogledao.
- To je ona plavua? - upitao
je za svaki sluaj.
- Da - odvratio sam. Plavua. Ja sam joj brati.
Nacerio se.

XXVII

Stari je jo disao. Desna

strana tijela bila muje gadno
opeena, a pougljena odjea
slijepila se s krvavom koom.
Desna
mu
se
ruka
nekontrolirano tresla dok je
izgovarao
nesuvisle,
isprekidane rijei.
Dvojica mukaraca oprezno
su ga podigla i iznjela iz
ruevina, preskaui crne, jo
zadimljene krhotine s kojih je
kapala voda.

Vatra je harala gornjim

katovima zgrade. Huka motora
borila se s hukom plamena.
Mukarci su ga oprezno
smjestili u kola hitne. Starac je
zgrabio jednog od bolniara za
rukav.
- Policajac... - promrmljao je.
- Policajac...
- Da, da - odgovorio je ovaj. Samo mirno. Sad e doi.
Ispod pougljenjenih obrva
iznenada su se otvorile oi i
zabuljile se u njega. Bolniar je
okrenuo glavu da ne bi morao
gledati
te
crvene
vjee,
popucale i krvave, i starevu

bolnu grimasu.
- Dan... - nastavio je stari. Dan Parker... On je... vatru...
Bolniar je skoio na noge.
- Stani - povikao je vozau
koji je upravo namjeravao
krenuti.
Pohitao je prema policajcu.
Gomila koja se naguravala
izvan prostora to ga je
ogradila policija gutala je
prizor oima.
- ujte! - rekao je bolniar. Ima posla za vas. Doite, brzo!
Policajac je poao za njim.
- Izgleda da je to poinio
Dan Parker - rekao je bolniar

zadihano. -Tako kae starac.

Svi u kvartu misle daje malo
skrenuo, ali ipak...
Policajac
je
priao
unesreenom. Nekoliko metara
dalje komad zida odvalio se uz
velik tresak.
- Kaete daje to uinio Dan
Parker? - upitao je policajac.
Stareve su oi ponovo bile
sklopljene. Jedva je primjetno
kimnuo.
- Uzeo je 38-icu - protisnuo
je.
I
odijelo...
Smee,
prugasto... posjet nekoj eni... I
moj novac. Neka mi vrate moj
novac... Dan Parker je to

uinio... Sav moj novac...

Policajac je sve brino
zapisao.
- Kamo je otiao? - upitao je.
-Znate li?
- Udario me... - rekao je
starac. -Moja glava... moj
novac... Smee odijelo... Za
posjet nekoj eni.
- Kojoj eni? - nije odustajao
policajac.
- Sluajte - umijeao se
bolniar. Moramo ga odvesti,
inae e izdahnuti.
- Doi u za vama - rekao je
policajac.
Troma kola hitne pomoi

poletjela su kao vihor.

XXVIII

Crane je udario akom o

stol.
- Pobjegao im je ispred nosa
- rekao je. - Nema ga nigdje.
Pregledali su prve tri zgrade od
vrha do dna. Jo malo pa e i
etvrtu i, naravno, nee ga
pronai.
Zautio je. Zazvonio je
telefon.
On
je
sasluao,
odgovarajui
jednoslonim
rijeima, a zatim poklopio.
- Zavrili su - rekao je. -

Nema ga. Nali su njegovu

jaknu i eir u sobi na vrhu
etvrte zgrade. Naprosto se
spustio stubama i odetao. To je
zbilja sjajno...
Ponovo je snano udario
akom o stol, s kojega su se
sruili spisi.
- A to ste mi vi doli rei? upitao je. Da je taj tip crn
koliko i nas dvojica?
Cooper je s nelagodom
odmahivao glavom.
- Ja... Tu su dokazi protiv
kojih ne moemo nita. Dolo je
do zbrke.
- Ma briga me! Zato je

dolo do zbrke? to e misliti o

nama? Da nismo bili u stanju to
primijetiti prije svega ovoga?
Sad e stvar odjeknuti kao
grom, jo vie nego prije, a
ponovi li se takvo to, obojica
letimo na ulicu. To nema veze s
mozgom. Novine ve etiri
dana razvlae tu priu uzdu i
poprijeko, zalijepili su se za taj
razvod i openito za brak
izmeu bijelaca i crnaca, a to
vi sad meni donosite? Podatak
da je tip ipak bijelac! Ali
zaboga, po emu je bijelac?
-Nisam ja kriv - odgovorio je
Cooper. - Meni je prvome ao

zbog
svega.
On
se
sad
uspaniio. Mogli smo izbjei
drugo ubojstvo i cijelu tu priu.
Zapravo, sigurno bi izvukao
ivu glavu, a dobar bi ga
odvjetnik
moda
uspio
i
osloboditi. Onaj tip, Richard,
obian je ucjenjiva. Ali Dan i
sam misli da je crnac, a da
sasvim sluajno nisam otkrio to
to sam vam upravo iznio, nitko
nikada ne bi ni saznao da je
bijelac.
- Koje sranje, jebote! riknuo je Crane.
Nastupila je tiina. Telefon
je ponovo zazvonio.

- Molim! - povikao je Crane u

slualicu.
Neko je vrijeme sluao.
- Koje mjesto? - zareao je. Ondje? Blizu hotela u kojem mu
je ena?
Cooper
se
zacrvenio
i
skrenuo pogled. Crane je
odloio slualicu i ustao.
- Brzo onamo! - rekao je. Dan je podmetnuo poar u
zalagaonici
udaljenoj
pet
minuta od hotela u kojem mu je
ena. Umlatio je starca i izaao
u smeem odijelu s bijelim
prugama. Pourite, to ekate?
Povedite koliko god hoete

policajaca.
Cooper je ustao i izaao.
Crane ga je slijedio sve do
vrata.
- Nastojte da vie nikoga ne
ubije - dobacio je. - Radije vi
prvi zapucajte.
Cooper ga je netremice
promatrao, a onda je spustio
pogled. Crane se nacerio.
- Bit ete mnogo mirniji.
Cooper se suzdrao i udaljio
niz hodnik. Crane je nogom
zatvorio vrata i vratio se za stol
psujui.

XXIX

Izaavi iz lifta, Dan se

zaustavio. Vrata su se za njim
zatvorila. Pogledao je oko sebe
i mehaniki pokuao poravnati
grbu koju mu je na struku
stvarao drak revolvera.
Ona ena iz njegova hotela
dala mu je broj Sheiline sobe.
Trea vrata. Diskretno se
osvrui, polako i krajnje
oprezno okrenuo je kvaku i
povukao vrata k sebi. Nisu se
otvorila. Povukao je jae i

gotovo uzrujano, a onda shvatio

da se otvaraju u drugome
smjeru. Uao je.
Namjetaj u prostoriji bio je
bezlian. Prozore su skrivale
duge zavjese. Automatski je u
njima nazreo mogue skrovite.
Prozor je bio otvoren, a grad
sav osvijetljen.
Krevet, dva naslonjaa, stol i
ugraeni ormar. Malena vrata,
zacijelo od kupaonice.
Dan je osluhnuo. Mrtva
tiina. Tu nije bilo nikoga. Ni u
kupaonici. Prikrao se vratima,
ali upravo je tad zauo korake
u hodniku. Nije bilo vremena.

Bacio se prema prozoru i sakrio

iza zavjese.
Ula je Sheila. Sigurno je
bila negdje na tom katu. Nije ju
mogao vidjeti. Kroz otvorena je
vrata uo kako se lift otvara, a
liftboj je doziva. Zacijelo je
zastala. Momak joj je predao
cvijee. Ona mu je zahvalila.
Vrata su se zatvorila. Na
njezino pitanje, momak je
govorio o krupnom i snanome
mukarcu u smeem odijelu, a
Sheila nije znala tko bi to
mogao biti. Prisno je s njom
razgovarao, a Sheila se pritom
nije snebivala.

Vrzmala
se
kratko
po
prostoriji, a onda otvorila vrata
kupaonice. uo je kako nalijeva
vodu u vazu i lagan udarac kad
ju je stavila na stol Sad je
sigurno izula cipele i navukla
kune sandale.
Sve je utihnulo. Dan se nije
usuivao pokazati. Bojao se da
e je preplaiti. Imao je dojam
da to ekanje traje cijelu
vjenost.
U daljini se zaula sirena.
Brzo se pribliavala. Dan se
oprezno okrenuo. Kroz otvoreni
je prozor ugledao automobil i
policajce na motoru.

Auto se zaustavio pred

hotelom. Danovo je srce stalo
kucati jae, ali ne i bre. Nije se
bojao.
Umirivala ga je Sheilina
prisutnost. Htio je tu jo dugo
ostati. Nita se nije dogodilo.
Sve e se raspriti, a onda e
joj se on pokazati. Ona e mu
dopustiti da je zagrli.
Glasovi liftboja i Coopera
odjeknuli su hodnikom.
Cooper je uao i zatvorio
vrata.
- Va je mu u hotelu obavijestio ju je bez okolianja.
- Ubio je ovjeka u duanu

nedaleko odavde. Nosi odijelo

koje je u tom duanu ukrao.
Liftboj ga je prepoznao na
fotografiji. Zar nije kod vas?
Sheila je tiho kriknula.
Odgovorila je drhtavim glasom:
- O, ne!... Nije valjda!...
Uas!... Gospodine Cooperu,
molim
vas,
odvedite
me
odavde... Uas... Ja... Bila sam u
kupaonici i ne znajui daje tu.
Cooper je brzo poao u
kupaonicu.
Odmaknuo
je
gumenu zavjesu na tuu.
- Da je tu, vidjeli biste ga rekao je. - Pokazao bi vam se.
Sigurno se skriva negdje u

hotelu. Ostanite tu i ne mrdajte.

Ja u sa svojim ljudima
pretraiti cijelu zgradu.
- Ja... Umrijet u od straha...
- promucala je Sheila.
- Mislim da vam nee uiniti
nita naao. - umirio ju je
Cooper. - Brzo emo sve srediti.
- Onda ostanite uza me uzdahnula je Sheila.
- Ne mogu - odvratio je
Cooper. - Svaka izgubljena
minuta daje mu ansu za bijeg.
Bio je pokraj nje i Dan je
shvatio da je dri za ramena.
- Hajde, hajde - nastavio je
Cooper. - Rei u vam neto to

e vas umiriti. Va mu ipak

nije crnac. Pronaao sam
dokumente koji to dokazuju.
Istina, ubio je tri osobe, ali
dobar odvjetnik mogao bi se
izboriti za blau kaznu. Sigurno
nee na elektrinu stolicu.
Umiruje li vas to?
- Nije crnac? - promrmljala
je Sheila. - Ali... To znai da nije
ubio vlastitoga brata?
- To mu nije bio brat - rekao
je Cooper. - Ubio je ucjenjivaa.
Zatim se uspaniio. Iz cijele se
prie moe izvui dokae li se
da su ga okolnosti potaknule na
ubojstvo.

Naas je zautio.
- Vi se svejedno moete
razvesti - rekao je - ali... To e
olakati stvari...
Naglo se okrenuo. uo je
neki suanj pokraj prozora.
Izvadio je revolver i zauo
vrisku s ulice. Sjurio se prema
prozoru.

XXX

Nisam se mogao pomaknuti.

Taj je murjak uao i ja sam
ostao iza zavjese. Da je samo
zakoraknuo prema meni, bio
bih prisiljen da ga upucam, a
nisam to htio uiniti. Samo
ekati.
Moda odu, a da me i ne
nau.
Sheila
se
doimala
uplaenom. Sigurno se objesila
za ruku tomu murjaku, kao to
se u poetku vjeala i meni.
elio sam je vidjeti. Dao bih sve

da je vidim. Sad kad je on tu,

kad vie nije sama, usudio bih
se razmaknuti zavjesu, ali on je
ipak murjak i trai me. Sigurno
su ve opkolili zgradu - opet sve
ispoetka. Odsad, kamo god
krenem, uvijek e me opkoliti i
vrebati kao divlju maku na
stablu.
Nisam sluao to su govorili,
samo sam uo glasove, a onda
su mi se murjakove rijei da
sam bijelac zarile u glavu kao
otrice uarena elika. Vie
nita nisam vidio i znao sam to
mi je initi.
Ve sam se tako dugo bojao,

mislio
da
me
progone.
Godinama sam ih mlatio, sve
dok mi se nisu zgadili. udio
sam se to mi je dobro u
njihovu drutvu, to se osjeam
poput njih. Sjetio sam se to mi
je jedan crni kolski kolega
jednom rekao. Bio sam ponosan
to sam bijelac. Pitao sam ga:
"I, kako je biti crnac?" Znam,
bio je pomalo zauen, pomalo
posramljen,
a
pomalo
preplaen. Umalo je zaplakao.
Odgovorio je: "U redu je, Dane,
i ti to dobro zna", a ja sam ga
udario. Niz usta mu je potekla
krv.
Gledao
me
je
ne

shvaajui.
Ispoetka, kad su me tek
poeli smatrati bijelcem, jako
sam se bojao. Odvaio sam se i
ondje potraio posao - nitko me
nita nije pitao - i stvar je malopomalo krenula. Pa ipak sam im
se
elio
osvetiti.
Imaju
specian miris, kau bijelci, a
ja sam bio ponosan jer nisam
imao specian miris. Meutim
nitko ne osjea vlastiti miris.
Potovali su me jer sam bio
snaan, a ja sam bio ponosan
na svoju snagu, ba kao i na
svoju bijelu put. A onda je
doao Richard - s njim sam

proveo djetinjstvo, on mi je
doista bio brat, tada sam barem
u to bio uvjeren - a ja sam ga
ubio. I vjerovao sam da mi je
brat kad sam ga ubio. I Sheila
je zasigurno u to vjerovala. Bio
sam silno ponosan kad sam se
oenio njome, bila je to osveta.
Malo-pomalo
postao
sam
bijelac. Bile su potrebne godine
da se izbrie trag, bio je
dovoljan Richardov povratak da
me ponovo uvjeri da sam crnac.
I one dvije djevojke, Ann i Sally,
jer ne bih ni postao impotentan
da nisam povjerovao kako u
meni tee crnaka krv. Zato je

trebalo ubiti Richarda. Da sam

tada obavijestio policiju, oni bi
pronali dokumente i dokazali
da sam bijelac, a Richard bi
otiao.
Ubio sam Richarda ni za to.
Njegove su kosti krenule pod
mojim rukama. Ubio sam i onu
malu jednim udarcem ake. I
zalagaoniar je mrtav - takoer
ni za to, kako glupo - sigurno
od opekotina. Sve sam ih ubio
ni za to. I izgubio Sheilu.
Opkoljavaju hotel.
Rekao je da e to olakati
stvari. Ima i drugih naina da
se stvari olakaju.

XXXI

Dan kao da se probudio iza

sna. Polako, ali nepokolebljivo,
zakoraknuo je i saginjui se
provukao kroz prozorski okvir.
Daleko dolje, na ulici, uoio je
zbijenu skupinu ljudi, pa se
instinktivno zgrio ne bi li ih
izbjegao. Njegovo se tijelo u
zraku
okrenulo
poput
nespretne abe i smrskalo o
tvrd ulini pokrov.
Fotografski pomonik Max
Klein imao je dovoljno vremena

da snimi fotograju svog ivota

prije negoli policija odveze
truplo. Nekoliko dana poslije
pojavila u asopisu Life. Bila je
to sjajna fotografija.
KRAJ