Uvod

Opseg Mahabharata je vjerojatno najvei ep u svjetskoj knjievnosti. Po predaji obuhvaa sto tisua loka odnosno dvostiha od po tridesetdva sloga. Ustvari, predajom su se kroz tisuljea oblikovale dvije okvirne recenzije sanskrtskog teksta u Indiji: sjeverna od 82 tisue loka i juna od 95,6 tisua loka. U kritiko su izdanje ule od toga 73,9 tisue loka. Tih je, dakle, 147,8 tisua stihova desetak puta vie od 15.700 heksametara Iliade ili preko dvanaest puta vie od 12.100 heksametara Odysseije koji su po duini usporedivi sa estnaestercem loke. Sadraj Jezgru Mahabharate tvori pria o sukobu oko nasljedstva izmeu dviju grana plemena Kuru. 1. knjiga: Knjiga o poetku: Sinovi starijeg brata Dhrtaratre ele naslijediti kraljevstvo po ocu koji vlada u gradu Hastinapuri na Gangi. Takmaci su im sinovi mlaeg brata Pandua koji je prvi vladao Hastinapurom jer je Dhrtaratra bio slijep, ali je prvi i umro. Panduove sinove poalju u dalek dvor gdje su im bratii eljeli podmetnuti poar, ali oni izbjegnu klopci. Neko se vrijeme skrivaju, a onda stjeu na dvoru kralja susjednoga plemena Panala, Drupade, u gradu Kampilyi uz Gangu, kraljevu ker na natjecanju za enu. Njome se uz neobina objanjenja eni sve petoro brae. Poto su oni tako stekli Drupadu za saveznika, Dhrtaratra odluuje podijeliti kraljevstvo Kurua izmeu svojih stotinu sinova na elu s najstarijim, Duryodhanom, koji e ostati u Hastinapuri, i petorice Panduovih sinova na elu s najstarijim, Yudhithirom, koji e dobiti podruje oko Yamune, nasuprot Hastinapuri na Gangi. Tu Panduovi sinovi izgrade prijestolnicu Indraprasthu. Pomae im Krina, brati Pandava, sinova Panduovih, i Kaurava, sinova Dhrtaratrinih. On je iz treeg plemena Yadava ili Vrnija koje je kralj Magadhe arasamdha istjerao iz Mathure na Yamuni, nasuprot Kampilyi na Gangi, te su se preselili u Dvaraku na Kathiawaru. U etverokutu spomenutih prijestolnica postoje naslutljivi "geopolitiki interesi". Jedan od Pandava, Aruna, dobiva i Krininu sestru Subhadru za enu. 2. knjiga: Knjiga o sabornici: Poto Yudhithira primi sveano kraljevsko posveenje u Indraprasthi, prije kojega su se Pandave morali iskazati ratnikim uspjesima na sve etiri strane svijeta i na poticaj Krinin svladati arasamdhu u dvoboju, pozivaju ih bratii Kaurave u Hastinapuru. Tu im prireuju kockarsko 1

natjecanje pri kojemu Yudhithira zbog prijevare prokocka kraljevstvo i mora po dogovoru otii s braom i enom Draupadi, Draupadinom keri, u progonstvo u umu na dvanaest godina, a trinaestu moraju provesti meu ljudima, ali neprepoznati ako ne ele ponoviti progonstvo. 3. knjiga: Knjiga o umi: Braa doivljuju neobine pustolovine u umi, osobito veliki strijelac Aruna, snani Bhima i mudri Yudhithira. 4. knjiga: Knjiga o Virati: Trinaestu godinu Pandave provode s Draupadi prerueni sluei kralja Matsya Viratu u njegovoj prijestolnici Upaplavyi. Na isteku godine zadue kralja junatvom kojim su mu spasili stada od susjednih Kurua i Trigarta. Time stjeu novog saveznika, Viratina se ki udaje za Arunina sina od Subhadre Abhimunyua. 5. knjiga: Knjiga o pripravama: Pandave u dogovoru sa saveznicima po isteku trinaeste godine zatrae od Kaurava svoju polovinu kraljevstva ili bar pet sela. Kao posrednik zastupa ih u Hastinapuri Krina. Duryodhana, sada Dhrtaratrin prijestolonasljednik, odbija, meutim, da im ita ustupi. Obje strane skupljaju saveznike i kreu na bojno polje Kuruhetru. 6-10. knjiga opisuje tok velike bitke i slave junaka koji su se borili i ginuli. Prve se etiri zovu po zapovjednicima vojske Kaurava: Knjiga o Bhlmi (6), Knjiga o Droni (7), Knjiga o Karni (8) i Knjiga o alyi (9); svi su oni junaki pali u borbi, a Pandave su ih, po Krininim savjetima, mada i sami veliki junaci, redom svladavali lukavstvom uz osjetne moralne dileme, a naposlijetku je tako i Duryodhanu svladao Bhima. Peta se zove po jezivome pokolju koji je izveo posljednji zapovjednik Kaurova Asvatthaman s jedinom dvojicom svojih preostalih vitezova: Knjiga o nonome prepadu (10). Nakon stranih knjiga o bici slijedi 11. knjiga: Knjiga o enama, gdje se opisuje naricanje ena i pogrebni obredi za pale junake. Dhrtaratrina ena Ganhari tuguje nad palima u objema vojskama i proklinje Krinino pleme, a Panduova udovica Kunti otkriva svojoj djeci da im je silni protivnik Karna bio roeni brat iz njena predbranog ivota. Jedini je od palih vojskovoa bio jo na ivotu stari Bhima i leao je sve vrijeme na bojnome polju sav izboden Aruninim strijelama jer je snagama svoga znaaja, ivotnih odricanja i duhovne stege stekao vlast nad asom smrti i ekao vrijeme kada e Sunce krenuti put sjevera jer je ono povoljno za osloboenje od svijeta. U 12. knjizi, Knjizi o smirenju, i 13. knjizi Knjizi o poukama, dolazi do njega s velikim potovanjem pobjednik Yudhithira, oajan zbog krvave pobjede i pokolja roaka, uitelja i prijatelja, te prima od mudroga samrtnika duge pouke o osloboenju due, ali i o vladanju i dunostima kralja u svijetu. Napokon, Bhima umire i vre se pogrebni obredi za njega. 14. knjiga: Knjiga o konjskoj rtvi: Yudhithira se smiruje, posveuju ga za kralja Hastinapure, a potom po Krininom savjetu prinosi veliku konjsku rtvu koja kralja treba oistiti od grijeha i potvrditi njegovu neospornu vlast. 2

15. knjiga: Knjiga o pustinjakome stanu: Kralj Dhrtaratra, kojega su dotad Pandave petnaest godina pazili kao da im je otac jer je izgubio sve svoje sinove, odluuje napustiti svjetovni ivot i sa svojim najbliima otii kao pustinjak u umu da se pripremi za smrt. 16. knjiga: Knjiga o kijaama: Pandave saznaju da se Krinino pleme zatrlo na nekoj pijanci u tunjavi kijaama uslijed Gandharine kletve, a braa su se Krina i Balarama vratili na nebo. 17. knjiga: Knjiga o velikome putu: I Pandave s Draupadi naputaju kraljevstvo ostavljajui Abhimanyuova sina, a Arunina unuka Parikita za nasljednika. Kreu na veliko hodoae na Himalayu na kojemu svi do Yudhithire padaju od iznemoglosti, sve dok po posljednjega, Yudhithiru, ne doe sam Indra, kralj bogova, s Dharmom, bogom pravde, da ga vode u nebo. 18. knjiga: Knjiga o usponu na nebo: Yudhithira ne nalazi brau i enu u nebu nego u paklu gdje ispataju za svoje grijehe i lukavstva u ratu, ali kada odluuje da i on ostaje radije tu uz njih nego da sam poe na nebo, dovruje se vrijeme ispatanja i svi stiu u nebo i preobrazuju se u boanstva. Time se posljednja knjiga nadovezuje na poetne prie u prvoj knjizi gdje se i roenje Pandava objanjava boanskim podrijetlom Yudhithire od boga Dharme, Bhime od boga vjetra Vayna, Arune od gromovnika Indre, a njegove brae Nakule i Sahadeve od bogova blizanaca Avina, dok Karna vue podrijetlo od boga Sunca Surye, a u Bhimi se utjelovio bog neba Dyaus. Razvoj Svakako nee ni sva ta okosnica prie potjecati iz iste starine, no ovdje radi kratkoe treba upozoriti makar samo na glavne smjerove u kojima se ep u toku predaje irio. a) U junaku su se pjesmu uklapale druge pjesme iz repertorija pjevaa kao npr. verzija prie o Rami ili pria o kralju Nali, kojih sudbine priaju posjetioci Pandavama za dugoga boravka u umi jer podsjeaju na sudbinu Pandava, ali su dobile sretan tok i time donose utjehu. Kada su brahmani preuzeli predaju epa u svoje ruke, proirili su ga mnogobrojnim brahmanskim mitovima i legendama poput prie o vjernoj eni Savitri, indijskoj Alkestidi, ili o tome kako su bogovi stvorili Smrt itd. U predaju su se oito ukljuili i isposnici i pustinjaci koji su u epu ostavili traga mnogobrojnim pounim izrekama, parabolama, basnama ili pounim priama poput prie o brahmanu Daaliju i sitnome trgovcu Tuladhari koji velia nenasilje.1 b) Ta uklapanja i proirenja sadraja osobito su onda izmijenila narav epa kada su, na primjer, polazei od pitanja nasljedstva u epu, koje je jedno od vrlo znatnih pitanja obredno-pravne nauke dharmaastre, razvila oko originalnih
1

v. npr. R. Katii, Stara indijska knjievnost, MH, Zagreb, 1973., str. 111-126.

paradoksa na kojima se gradi vieslojno ustrojstvo prie itave pravne rasprave koje su Mahabharatu iz implicitne stale pretvarati u eksplicitnu dharmaastru. Bhima je sin kuruskoga kralja antanua. Da bi mu otac mogao dobiti lijepu Satyavati za enu, on se odrie nasljedstva u korist djece budue oeve ene. Potovanje roditelja i predaka uvjet je prava na nasljedstvo. A Bhima toliko tuje oca da to pravo gubi. K tome je i prvoroenac, a pravo na nasljedstvo ipak stjeu Satyavatini sinovi. Napokon se dogaa da oba njena sina umru mladi bez potomstva, a Bhima ostaje na ivotu, a zavjetom se odrekao kraljevstva, pa ak i obiteljskoga ivota. Zbog svojega zavjeta ne moe pomoi ni dvjema udovicama pokojnoga polubrata Viitravirye da, prema obiaju levirata, pokojnome muu rode nasljednika. No sad se otkriva daje i Satyavati prije braka sa antanuom imala predbranoga sina Vyasu, ali on je strani isposnik. I sada umjesto velikoga ratnika Bhime pravo levirata ostvaruje isposnik Vyasa. Time Viitravirya stjee dva zakonita sina koji su tjelesna djeca Vyasina. Meutim, Dhrtaratra koji je stariji rodio se slijep, pa nasljedstvo opet preko reda pripada mlaem Panduu, a on zbog neke kletve ne smije prii vlastitim enama Kunti i Madri. Stoga one moraju prizvati bogove da im pomognu da mu rode zakonitu djecu, petoricu Pandava. Kada djeaci Kaurave i Pandave dorastu do nasljedstva, doista nee biti nesporno tko na nj ima pravo. Ipak, ep esto naglaava da je od svih najstariji Yudhitira pa bi po tome pravo bilo njegovo. No kasnije se saznaje da je odbaeni predbrani Kuntin sin Karna, kojega je odgojio koija Adhiratha pa ga svi smatraju niim po rodu, zapravo bio najstariji od brae, a ona su ga ubila u boju. I kada Pandave naputaju kraljevstvo, nasljedstvo ostaje na unuku najmlaega Kuntina sina Arune jer su djeca svih drugih izginula u ratu. 2 Stoga nije udno da Kaurave i Pandave kuaju vie puta podijeliti kraljevstvo. Prvi put, moda, ve kada alju Pandave u zapaljivi dvor izgraen za njih. Drugi put kada im dodjeljuju Indraprasthu. Trei put kada raspodjelu kraljevstva preputaju kocki. A etvrti put ratnoj srei kao bojem sudu. Iz pitanja o zakonitome prijestolonasljedniku razvija se i niz drugih pravnih i udorednih pitanja u samoj radnji epa koja nerijetko djeluju kao primjeri pravnih ili udorednih dilema. One, meutim, dobivaju snaan pjesniki izraz i postaju slika ljudske sudbine u svijetu. No kada se u 12. i 13. knjizi uvrste opsene pravne rasprave i Bhimine pouke Yudhithiri, one nemaju pjesnikoga izraza ni snage i tu golemi pouni tekstovi posve mijenjaju narav epa u eksplicitnu dharmaastru. Isto vrijedi i za kozmoloke, geografske i ostale rasprave koje su Mahabharatu pretvarale u enciklopediju poput pounih spjevova purana. c) S druge strane stoji najslavniji pouni dio Mahabharate, Bhagavadgita, uvrtena u 6. knjigu epa (VI. 23-40) okrunjena otkrovenjem vozara Krine koji se
2 Spominjui te paradokse u Uvodu u ovaj prijevod epa, J. A. B. Buitenen veli da se "velianstveni nacrt prie ini dijelom zamiljen kao genealoka zagonetka"., v. The Mahabharata, I, University of Chicago Press, 1973, str. XVI-XIX.

prijatelju i velikom strijelcu Aruni pokazuje prvo kao veliki uitelj yoge, a napokon i kao sveobuhvatno boanstvo koje stvara sva bia i ponovno ih guta kao plamen vremena, te kojemu se naprosto treba posve predati s povjerenjem i sudjelovati u njegovom biu (bhakti). Ta "Gospodnja pjesma" daje cijelome zbivanju u epu novi smisao. Sve u njemu dobiva boanski smisao, pria postaje sveta, a ep dobiva ulogu i ugled vjerske knjige ili objave. Nije Bhagavadgita jedini tekst koji daje epu narav vjerske knjige, ali je najznatniji, i ne stoji sama izdvojeno u njemu, nego je iroko utjecala na svoj kontekst i svojom perspektivom proela brojne epizode i pojedinane odlomke u itavom epu. Ipak mnogi drugi dijelovi prie ostali su tako stilizirani kao da za tu boansku perspektivu i ne znaju te, na primjer, prikazuju Krinu kao obina ovjeka s neizbjenim slabostima. Stoga se moe pretpostaviti da ep isprva nije imao takva vjerskoga sadraja ve da ga je dobio kada njegov junaki sadraj vie nije imao neposredno zainteresiranih odravatelja, nego se druga vrsta pjevaa ili kazivaa posluila omiljenim epom da u njegovu okviru iri i svoje svjetovne ili vjerske predaje. d) I sama Mahabharata uva svjesnu uspomenu na svoje irenje kao i stilizirani prikaz svojega razvoja. Ona, naime, sama tvrdi da je djelo mudraca i isposnika Vyase koji u epu vie puta savjetuje Yudhithiru i Pandave ili im pripovijeda prie. Vyasa je nauio sina uku i nekoliko uenika svoju pjesmu, a jedan ju je od uenika, Vaiampayana, kazivao zmijskoj rtvi koju je prinosio. Vyasa tu moda u svojemu liku utjelovljuje slubu porodinoga genealogista i panegirara ili redaktora knjievne predaje, a svakako jo Vaiampayana pjeva pjesmu o precima Bharatama neposredno zainteresiranu nasljedniku kraljevske loze. No Mahabharata sebe prikazuje kao neije iznoenje pjesme kako ju je Ugruravas, sin ute Lomaharsane, koji ju je uo od Vai na aninoj rtvi, kazivao brahmanima i isposnicima okupljenim na dugome dvanaestogodinjemu rtvenome sijelu obredovoditelja aunake u umi Naimia. Ugruravas je jo uvijek sin ute, dvorskoga pjevaa koji je esto bio kraljevski koija i iz oevida opijevao podvige gospodara, ali njegovo sluateljstvo ve su brahmani i isposnici, nosioci svjetovnih i duhovnih znanja, obrednih i vjerskih predaja, kakvima se s vremenom, vidjeli smo, proirivao tekst velikoga epa. U epu se i spominju razliite njegove verzije: aya "Pjesma o pobjedi" koja je imala svega 8.800 loka, Bharata "Pjesma o Bharatama" ili "Boj Bharata" 3 od 24.000 loka i Mahabharata "Velika pjesma o Bharatama ili o boju Bharata" od 100.000 loka.4 Te se verzije mogu povezati s kazivanjima Vyase, uke ili Vaiampayana i Ugruravasa.5
3 4

Cf. Panini 4, 2 56. Cf. MBh I 56, 32-34. 5 VaidyaR. V., A study of Mahabharata A Research, Poona 1967, p. 11

U epu je stilizirano prikazan i nain na koji se kazivao u usmenoj predaji. 6 Kaziva bi prvo iznio kratku okosnicu prie. Potom, ako bi ga sluatelji molili da im je potanko ispria, stao bi je kazivati sa svim podrobnostima. I tada bi ga sluatelji mogli prekidati dodatnim molbama da togod odreenije ili jo potanje ispria. Tako se ep kazivao u razgovoru izmeu kazivaa i sluatelja, a prenosio u oblik saetaka ili tema i tehnike pjevanja ili formula kojom se iz okosnice gradila pria kakva se milila sluateljstvu. 7 Stoga je pjesma lako poprimala razliit opseg, a velike sveanosti i dugi obredi na kojima se iznosila mogli su poticati njeno irenje. Teorije i izdanja Prouavatelji Mahabharate posveivali su posebnu panju traenju razliitih sadrajnih slojeva hvalopjeva Kurua, hvalopjeva Pandava itd. koji su se nataloili u Mahabharati u tijeku njena razvoja (Adolf Holtzman, Sr. 8 i Jr.9) ili pak u traenju jedinstvene niti i nacrta cijelog djela kako je do nas dolo u pouci i dharmi, pravu i udoreu (Joseph Dahlmann10), nastojali su otkriti odnos mitskoga obrasca prema povijesnoj podlozi u mitskoj prii, npr. u prii o braku crne Draupadi s petoricom Pandava kao braku crne Zemlje s pet godinjih doba (A. Ludwig11) ili doprijeti do slike povijesti velikoga epa (E. W. Hopkins 12). Dugo su se znanstvenici morali sluiti izdanjima samo pojedinih recenzija Mahabharate, i to esto nekritikima. 13 Dugo se osjeala potreba za jedinstvenim kritikim izdanjem.14 Napokon se pokazalo da taj pothvat mogu izvesti jedino Indijci. I tako je Bhandarkar Oriental Research Institute u Pooni konano pod vodstvom V. S. Sukthankara, S. K. Belvalkara i P. L. Vaidve pripravio izmeu 1933. i 1966. kritiko izdanje Mahabharate, 15 tj. zajednikoga predloka sjevernih (aradskokamirske, bengalsko-maithilsko-nepalske i devanagarske) i junih (granthskoteluke i malayalske) verzija Mahabharate, ne uputajui se u spekulacije o ranijim oblicima aye, Bharate ili sl. jer njihovu rekonstrukciju sama rukopisna predaja ne omoguuje. Kritiko je izdanje, dakle, zajedniki nazivnik sjeverne i

npr. u knjizi o Astiki, MBh. I 13-53. v. van Buitenen, nav. dj., str. XXIV. 8 Indische Sagen, 3 sv., Karlsruhe 1845-47. (2Jena 1920-21.) 9 Das Mahabharata und seine Teile, Kiel 1892-95. 10 Das Mahabharata als Epos und Rechtbuch, Berlin 1985. 11 Uber das Verhdltnis des mythischen Elementcs zu der historischen Grundlage des Mahabharata, Prag 1884. 12 The Great Epic oflndia, New York 1901. 13 Sjev. rec.: Calcutta 1834-39., Bombay 1863., Poona 1929-33.; ju. rec.: Madras 1855-60., Bombay 190609., Kumbakonam 1986-94. 14 M. Winternitz je traio da se poduzme kritiko i/davanje Mahabharate jo 1897. u Parizu na XI. meunarodnome kongresu orijentalista. 15 v. podatke u zaglavlju knjige.
7

june recenzije, ali je aparat uza nj pravi thesaurus svih rukopisno potvrenih varijanata i itanja epa. U toku toga izdavanja i osobito poslije njega ponovno su oivjeli svi oni pristupi istraivanju Mahabharate koji su je javili u razdoblju prije kritikoga izdanja i potom u nedostatku takva pomagala privremeno zamrli. O postanku i razvoju Mahabharate pisali su sam prireiva kritikoga izdanja Sukthankar 16 i R. V. Vaidva.17 Sukthankar je pritom, meutim, bio blii unitarnome shvaanju Mahabharate u Dahlmanna, barem u pogledu jedinstvenosti zamisli epa, negoli analitikome pristupu Holtzmanna, strica i neaka. Smatrao je da Mahabharata ima znaenje pjesme o podvizima svojih junaka, ali i znaenje pouke o dharmi i svete povijesti ili krinistike objave, a vidjeli smo da su upravo ta dva druga znaenja izrasla na podlozi prvoga u toku razvoja epa. To samo znai da ep ne samo da je u osnovi svoje junake radnje imao jasnu koncepciju u dugu suta koji su ga stvarali, nego da se i u proirenim preradama u rukama brahmana, isposnika i vjerovjesnika takoer razvijao prema promiljenim koncepcijama smjera i smisla u kojem su eljeli preraditi i proiriti ep. Stoga u osnovi nema ni onoliko proturjeja izmeu analitikoga i unitarnjega pristupa epu koliko ga vidi Sukthankar. Historijska filoloka kritika teksta ne mora polaziti od isljuiva interesa za pra-Bharatu, nego moe istraivati povijest niza koncepcija s kojima se ep u povijesti preraivao.18 Mitskim su se obrascima i znaenjima u Mahabharati s pogledom u indoevropsku pretpovijest bavili Steg Wikander19 i Georges Dumezil,20 a s ogledom na kasniji puranski razvoj Madleine Biardeau. 21 U novije vrijeme tim su se pitanjima bavili i Alf Hiltebeitel i Georg von Simson. Mitolokim obrascima, ali i pjesnikom tehnikom Mahabharate i Ramayane, pripovjedakim postupcima i analizom formula bavio se vrlo plodno i P. A. Grincer. 22 To je samo nekoliko natuknica o golemome podruju istraivanja golemoga staroindijskoga epa.23
On the Meaning of the Mahabharata, Bombay, 1937. Vaidya, nav. dj. (bilj. 5). 18 S takvim sam pristupom pokuao analizirati povijest teksta Bhagavadgite u lancima: Textual Layers of the Bhagavadglta as Traces of Indian Cultural History, Schriften zur Geschichte und Kultur des alten Orients 18, Akademie Verlag, Berlin 1986, str. 628-638; The First Yoga Laycr in the Bhagavadglta, Felicitation Volume in Honour of Prof. Ludwik Sternbach, Lucknovv 1979, sv. I, str. 545-557. 19 Fran Bravalla till Kurukshetra, Archiv for nordisk filologi 75, 1960, str. 183-193; Germanische und indoiranische Eschatologie, Kairos II, 1960., str. 83-88. 20 Mythe et epopee, I, Paris 1968., II, Paris 1971. 21 Etudes de mythologie hindoue: Cosmogonies puranigues, Bulletin de l'Ecole Francaise d'Extreme Orient LIV-LV, 1968-69.; Brahmanes et potiers, Article liminaire, Annuaire de l'Ecole Pratique des Hautes Etudes LXX, 1971-72. i dr. 22 Drevneindijskij epos, genzis i tipologija, Moskva 1974. 23 Mogu se jo spomenuti i najznatniji prijevodi koji su prethodili kritikomu izdanju: na engleski: K. M. Ganguli-P. C. Roy, Calcutta 1884-96. N. M. Dutt, Calcutta 1895-1905. na francuski: H. Fauche, Paris 1863-70. (1-10. parvan) I oni koji su mu slijedili: na engleski: J. A. B. van Buitenen, Chicago-London, od 1973. (1-5. parvan) P. Lal, Calcutta, od 1967.
17 16

Vrijeme Iako bi to mogla biti prva stvar o kojoj e se zapitati zapadni italac, barem onaj koji je u neto ranije vrijeme pohaao kolu, pitanje vremena nastanka djela redovito je najtee pitanje u povijesti staroindijske knjievnosti pa sam ga ostavio za kraj. Obino se u indolokoj literaturi prihvaa prosudba E. W. Hopkinsa. 24 On je smatrao da poetke staroindijskoga epskog pjesnitva moemo, dodue, stavljati i 700 ili 1.700 godina pr. n. e., ali o tome ne moemo neto pouzdano znati, a da poeci predaje o Bharatama, kako je to jo bio smatrao Albrecht Weber, seu do razdoblja vedskih obrednih djela brahmana. No za na se ep ne moe tvrditi da su predaje o Bharatama ili Kurnima u njemu skupljene prije 400. g. pr. n. e. Predaje o Pandavama i poluboanskome Krini mogle bi potjecati iz razdoblja od 400. do 200. g. pr. n. e. Prerada s Krinom kao sveobuhvatnim boanstvom i mnotvom poune puranske grae mogla je uslijediti izmeu 200. g. pr. n. e. i 100-200. g. n. e. Posljednje su knjige i poetak prve mogli biti dodani izmeu 200. i 400. g. U istom se radoblju mogla napuniti pounom graom 13. knjiga i izdvojiti se iz 12. knjige. Poslije toga razdoblja mogli su se prihvaati tek pojedinani dodaci. Mogli bismo rei da su to otprilike oni koje je otklonilo iz teksta sadanje kritiko izdanje. U 5. se st., naime, na nekome natpisu ve spominje Mahabharata kao djelo od sto tisua loka, dakle u potpunome opsegu. A kako se u epu ee spominju Yavane, izvorno Jonjani, s kojima su se Indijci prvi put sreli u doba Aleksandra Velikoga, tekst kakav imamo ne moe biti stariji od 4, st. pr. n. e., a svretak u 3. st. n. e. U svojoj knjizi o Ramayani, J. L. Brockngton25 sloio je slian pregled razvoja drugoga velikog staroindijskog epa, stavivi mu poetak u 5. st. pr. n. e. Ramayana je sigurno dovrena prije Mahabharate ali je vjerojatno mlaa u zaecima. Stoga mi se ini bliskom istini prosudba J. A. B. Buitenena da se zaeci Mahabharate mogu najvjerojatnije zamisliti negdje u 8. ili 9. st. pr. n. e. No i on se slae daje "knjinica djela" koju znamo kao Mahabharatu mogla biti osnovana tek oko 400. g. pr. n. e., a prestati nabavljati prinose oko 400. g. n. e. 26 O starosti predmeta Mahabharate svakako jo treba dodati da su arheolozi poput B. B. Lala i drugih otkopali naselja koja su identificirali kao Hastinapuru, staru prijestolnicu Kurua, Ahiatru i Kampilyu, gradove Panala, i druge lokalitete poznate iz velikoga epa. Oni pokazuju kulturu ranoga eljeznog doba, odlikuju se posebnim sivim slikanim lonarstvom i preteno ruralnom uljudbom,
na ruski: V. I. Kal'janov, Moskva, od 1950., 1987. izaao je 3. parvan u prijevodu J. V. Vasil'kova i S. L. Neveleve. Vjerojatno su najpouzdaniji prijevodi van Buitenena i Kal'janova i dr., ali izbor K. M. Gangulijeva prijevoda za predloak ima veliku prednost toje cjelovit i, naravno, toje naim prevodiocima bio dostupan. 24 nav. dj. (bilj. 12), str. 386-402. 25 Righteon Rama, The Evolution of an Epic, OUP, Delhi 1984. 26 nav. dj., Uvod, str. XXIV-XXV.

a ispitivanje starosti nalaza pomou ugljika C 14 pokazuje da potjeu otprilike iz razdoblja oko 1.000 g. pr. n. e.27 To mora biti i razdoblje kada su se poele pjevati pjesme o vladarima Kurua i Panala i otada se nikada nisu prestale pjevati jer bi svaki privremeni prekid u usmenom prenoenju pjesama kroz dugo razdoblje njihova stvaranja, sabiranja i razvoja velike pjesme o boju Bharata iz njih nuno izazvao i potpun gubitak cijele te predaje, bar prije trenutka njena zapisivanja. No ta je predaja na svoj nain jo i danas iva, kao to jo i danas stoji grad Mathura i jo je uvijek sredite iva Krinina kulta i kao to ime Indraprastha i danas oznauje dio Delhija oko Stare tvrave. Delhi, 1989. Mislav Jei

27 C f. Mahabharata, Myth and Reality, Diffcring Vicivs, ed. by S. P. Gupta & K S. Ramachandran, Delhi 1976, str. 23-51 i 52-80 (B. B. Lal, V. N. Misra, A. H. Dani, R C. Gaur, D. P. Agganval, Sheila Kusumgar).

Knjiga prva

ADIPARVAN
Knjiga o poetku OM! Klanjajui se bogovima Narayani i Nari, najuzvienijem od mueva, te boginji rjeitosti Sarasvati, neka se iznese pobjeda! Ugraravas, sin Lomaharane, prozvan nadimkom Sauti, 28 vrsni znalac purana,29 doe i smjerno se pokloni pred velikim mudracima strogih zavjeta koji sjeahu odmarajui se u umi Naimia, poslije dvanaest godina obreda na velikom rtvenom sijelu aunake, uglednoga oca obitelji. Poto ga sveti ljudi doekae s dunim potovanjem, on sklopi ruke, pozdravi mudrace, ak svakoga posebice, te se raspita za napredak njihova isposnitva. Kada svi opet posjedae, Lomaranin sin krotko zauze mjesto koje mu bijae pokazano. Kada vidjee da se udobno smjestio, jedan od mudraca zapoe razgovor i upita ga: Odakle dolazi lopoooki Sauti? Gdje si provodio svoje vrijeme? Pitam te, a ti nam sve potanko pripovijedaj. Upitan, Sauti, vrsni govornik, dade icrpan i toan odgovor rijeima biranim i prikladnim za ovaj skup mudraca utonulih u misli, Sauti ree: Sluao sam svete pripovijesti, raznolike i predivne, koje je Krina Dvaipayana spjevao u svojoj Mahabharati, a Vaiampayana kazivao u cijelosti na sveanosti Zmijske rtve kraljevskoga mudraca anameaye, elnika svih glavara, Parikitova sina. Udivljen onime to sam uo, ja se dadoh na put i posjetih mnoge svetinje i svete vode, te stigoh u zemlju koja je omiljela dvoroenima, 30 zvanu Samantapanaka, gdje nekada boj bie djeca Kurua i Pandua i zaradi kojih se svi vladari zemaljski podijelie u dva tabora. Potom, eljan da vas vidim, dooh pred vas, velepotovani mudraci. Vi ste za mene poput Brahmana. O blagoslovljeni, vi okonaste svoje tihovanje i nahraniste sveti oganj i sada lagodno sjedite ovdje, na popritu rtvenoga obreda i obasjavate ga poput sunanoga ara. Recite to da vam ponovim od onoga to znam? Da vam kazujem svete legende sabrane u
28 Sauti znai sin ute, vozara bojnih kola i pjevaa hvalopjeva kralju. Takav je uta bio Ugraravasov otac Lomaharana. 29 Purane, doslovno "starodrevne (predaje)", sveti su spisi hinduizma. Mlae su od Veda, sastavljene uglavnom u epskim metrima kao i Mahabharata i Ramayana. Sadre kozmogonske, kozmografske, mitoloke, teoloke, filozofske, pravne, povijesne i druge predaje. Velike purane, kojih se obino nabraja osamnaest, opseu esto desetak do dvadesetak i vie tisua dvostiha, a znaju ukljuiti, uz prikaze svetih znanja, i enciklopedijske preglede svjetovnih znanja, kakve su sastavljali brahmani za potrebe puke prosvjete. Vjerojatno najstarija pisana redakcija sauvanih tekstova potjee iz razdoblja dinastije Gupta (4-6. st. n. e.), a u toku slijedeeg tisuljea pojedine su se purane, ili njihovi dijelovi, sve vie vezivale uz pojedine kultove (vinuistike, ivistike, aktistike), a potom i uz pojedina svetita (tirthe). Ipak, ovdje se moe misliti na starije usmene oblike "drevnih predaja" kakve se spominju ve i u Vedama. 30 "Dvoroeni" (skr. dvia) zovu se obino samo brahmani, iako bi se naelno tako mogli zvati svi koji su se smjeli inicirati u Vede i time duhovno po drugi put roditi (dakle jo katriye i vaiye).

11

puranama ili pak pouke o vjerskim dunostima i svjetovnome boljitku ili o djelima slavnih svetaca i ovjeanskih vladara? Riiji31 mu odgovore: elimo uti pripovijest zvanu Bharata, sveti spjev udesnoga Vyase Dvaipayane kojim se razgoni strah od zla, i to ba onako kako ga govorae mudrac Vaiampayana na Zmijskoj rtvi kralja anameaye, a pod ravnanjem samoga Dvaipayane. Tada ree Sauti: Padam niice pred pramuem, pred Ianom, 32 koji je brahman,33 oitovani i neoitovani, postojei i nepostojei, koji je sav Svemir, a i ono to on nije, vjean i razliit i od postojeega i od nepostojeega, Tvorac gornjih i donjih, Vinu, Hari,34 ist i bezgrean. Objavit u svetu zamisao Vyase ija su djela divotna i kojega tuju svi ovdje prisutni. Ona je radost za uene jer je ukraena otmjenim izrazima, razgovorima ljudskim i boanskim, i raznovrsnou mjera stiha. Dok ovaj svijet jo bijae bez svjetlosti i uvijen u potpunu tamu, nastade u njemu golemo jaje koje bjee prapoetni uzrok stvaranja, neiscrpno sjeme svih stvorenja. Zovu ga velikim, boanskim znakom na poetku yuge, 35 a u njemu bijae istina, svjetlo, brahman, vjeno, divotno i nepojmljivo bie, svuda podjednako, neoitovani i tanahni uzrok kojemu je svojstveno i bie i nebie. Iz jajeta izae Praotac, jedini Gospod, Praapati, 36 Brahman, Suraguru,37 Sthanu,38 Manu,39 Ka,40 Paramethin,41 zatim Praeta sa Daka42 i sedam Dakinih sinova. Onda se pojavi i dvadeset i jedan Praapati 43 i ovjek nezamislivih svojstava kojega znaju svi riiji i boanstva. Nakon toga bjehu stvoreni premudri i sveti brahmariji i mnogi raariji,44 obdareni svim plemenitim osobinama. Tako bi i s vodom, nebesima, zemljom, zrakom, nebom, stranama svijeta, godinama, dobima,

Riiji: mudraci, vidioci. Iana: Gospod (esto pridjevak ive). 33 Brahman (sred. rod): boanska Rije ili basna koja objavljuje istinu, rita ili satya (usp. gr. logos). Treba razlikovati od brahmana (m. rod), sveenika koji zna brahman (sr.) ili od vrhovnoga boga i sveenika Brahmana (m.). 34 Hari: zlatni, smei, rii i sl.; pridjevak Vinua, odn. Krne. 35 yuga: kozmiko razdoblje. Obino etiri yuge ine krug od najsretnijega do najpokvarnijega razdoblja, a tisua ih ini jedan dan Brahmana ili kalpu, golemo razdoblje od 4 320 000 000 smrtnikih godina, u kojemu se svijet stvara, kao to u jednako dugoj noi Brahmana opet propada. Ovdje se pod izrazom yuga misli zapravo cijela kalpa. 36 Praapati: Gospodar poroda, tj. bog otac. 37 Suraguru: Uitelj bogova. 38 Sthanu: Stup svijeta, ili naprosto Postojani. 39 Manu: ovjek, praotac ovjeanstva. 40 Ka: "Tko?" Tajanstveno bie vrhovnoga boga Praapatija. 41 Paramathin: Onaj koji stoji na najviemu vrhu. Dovdje se nabrajanje moe shvatiti kao nabrajanje imena istoga boga (ili kao nabrajanje niza vrhovnih boanstava?). 42 Daka, "Vjetina" ili "Vjetak", Praetasa, sin 10 Praetasa i Marie prema puranskoj genealogiji, imao je sedam sinova: Krodha, Tamas, Dama, Vikrita, Arigiras, Kardama i Ava. 43 ee se govori o jednome ili o deset Praapatija, Brahmanovih sinova, od kojih je jedan i Daka. 44 Brahmariji su brahmanski mudraci, tj. brahmanskoga roda, a raariji kraljevski mudraci.
32

31

12

mjesecima, polumjesecima zvanim paka i s danima i noima u njihovu slijedu. I tako bi stvoreno sve to ljudi poznaju. A ono to se vidi u svemiru iva i neiva bit e na kraju svijeta, na koncu yuge izmijeano i poremeeno. A na poetku nove yuge sve e se obnoviti i, kada mu doe vrijeme, sve e slijediti jedno za drugim u odreenome poretku, kao to se raaju i raznoliki zemljini plodovi. I tako u svijetu krui bez poetka i kraja taj toak to uzrokuje propadanje svih stvari. Postojala su bezbrojna stvorenja i njihova obitavalita i bijahu ve bezbrojni narataji. Vede, yoga i vidnana, dharma, a i artha i kama, 45 pravila ovjekova ponaanja, razliite knjige o pitanjima kojima se bave dharma, artha i kama, povijesti, raspre i razne objave, sve je to spoznao rii Vyasa i sroio ovdje u odreenu slijedu i predstavio u obliku knjige. Satyavatin46 je sin nakon duga trapljenja i razmatranja o vjenim Vedama spjevao ovu svetu povijest. Kada47 dovri najvei od svih spjevova, plemeniti Dvaipayana Vyasa, Paraarin sin i ueni brahmari, stade premiljati kako e ga prenijeti svojim uenicima. A tada mu Brahman, uitelj svijeta, doe osobno znajui za njegovu brigu da uini dobro ljudima i hotei ugoditi velikomu mudracu. Nemalo iznenaen, Vyasa naredi da netko od bezbrojnih mudraca koji bijahu oko njega donese najbolje sjedite i stade pred Brahmana ispunjen ljubavlju i radosno se smijeei, pa ga oslovi: O boanski Brahmane, sroio sam spjev koji se visoko cijeni. Objasnio sam tajne Veda, a i mnoge druge, objedinio purane s povijeu podijeljenom na prolost, sadanjost i budunost, odredio sam prirodu prolaznosti, straha, bolesti, bitka i nebitka, opisao sam vjerovanja i razliite naine ivota, naelo etiriju kasta, opisao sam isposnitvo i dunosti onih koji ue Vede, veliinu Sunca i Mjeseca, planeta, sazvjea i zvijezda i trajanje etiriju era. Opisao sam pravilan govor, milosre, roenje nebesnika i ovjeka, mjesta hodoaa i ostala sveta mjesta, a i planine, rijeke i ocean i nebeske gradove. Opisao sam i naine ratovanja, razne narode i jezike, prirodu
45 Vede su najstariji indoazijski korpus svetih pjesnikih i obrednih tekstova kojima svaki hinduist priznaje svetost, ak i ako slijedi kakvu posebnu svetu predaju neke od brojnih hinduistikih sljedaba. Mlai sloj svetih tekstova jesu ve spomenute purane, a u prosjeku jo mlae tekstovne sinteze s jo vie domorodake duhovnosti na staroindoazijskome jeziku sanskrtu zovu se tantre. Ima i od toga mlaih svetih tekstova pojednih sljedaba iz naega tisuljea, no oni su ee na novoindijskim jezicima nego na sanskrtu. Najveim dijelom ranije od spomenutih vrsta svetih tekstova nastali su veliki epovi Mahabharata i Ramayana, koji su samo dijelom istovremeni sa starijim puranskim spisima, a dobrim dijelom nastavljaju se na vedsku religioznost. Razmjerno su se, meutim, rano i razmjerno nezavisno od vedske knjievnosti i obrednosti stali razvijati sustavi asketske duhovnosti poput sarnkhye (ovdje: vinane) i yoge, uvelike usporedni vremenski i sadrajno s nebrahmanistikim pokretima buddhizmom i inizmom. Iz vedske se pak obiajnosti, obrednosti i prava stala razvijati nauka o obiajima ili pravu, dharmaastra, a pored nje i njoj teoretski podreena nauka o ovosvjetskoj dobrobiti, arthaastra, i ovoj podreena nauka o osjetilnim uicima, kamaastra. Cio taj odlomak predoava sloenost i enciklopedinost Mahabharate u konanome obliku. 46 Satyavati je majka Krine Dvaipayane Vyase, tvorca Mahabharate prema predaji. 47 Ovaj se odlomak ne nalazi u kritikome izdanju jer nema dostatne rukopisne potvrde pa se zakljuuje da je mlai dodatak.

13

ljudskoga ponaanja i sve-driteljski Duh. Sve je tu prikazano, jedino se, nakon svega, na zemlji ne moe nai onaj tko bi sve to mogao zapisati. 48 Brahman mu na to kaza: Zbog tvojega poznavanja boanskih tajni visoko te cijenim i ispred svih ovih proslavljenih mudraca to se odlikuju svetou ivota. Znam da si kazivao boanske rijei istine jo od roenja. Ti si nazvao svoje djelo pjesmom. Zato neka bude pjesma i neka ne bude pjesnika ija e se djela moi usporediti s njome. Uputi svoje misli Ganei, 49 mudrae, i nai e onoga tko e je zapisati. Rekavi to Vyasi, Brahman se otputi svojemu boravitu. Onda Vyasa poe u mislima prizivati Ganeu. Uklonitelj prepreka, Ganea, uvijek spreman ispuniti elje onih koji su mu odani, ne dopusti da Vyasa dugo misli na njega, nego doe ovamo gdje ovaj sjeae i, poto bi pozdravljen, sjede. Vyasa mu ovako kaza: Gospodare eta, budi ti zapisiva Bharate to je ja u svojemu umu sainih, a ja u ti je kazivati. Na ove rijei Ganea odvrati: Bit u pisar tvojega djela pod uvjetom da moje pisalo ne stane doklegod ti sluim piui. Vyasa odgovori boanstvu: Slobodno prekini s pisanjem kada ne bude razumio to kazujem. I Sauti zapoe50: O brahmani, bijae jednom kralj po imenu Parikit potomak roda Kurua. Kao i njegov pradjed, bijae jake ruke, prvi meu onima to u boju lukom vladaju, a bjee i strastveni lovac. Vladar je lutao okolicom lovei jelene i divlje veprove, vukove i bivole i svakojake druge divlje ivotinje. Dogodi se jednom da svojom otrom strijelom zgodi jelena pa se, zabacivi luk na leda, zaputi kroza umu da ga trai. Lutao je tamo i amo poput Rudre 51 koji jednom davno bjee lutao za jelenom, utjelovljenjem rtve. Ne bijae jelena koji bi, jednom pogoen Parlkitovom strijelom, mogao umai, ali ovaj jelen, ranjen kao to bjehu i svi oni prije njega, utee velikom brzinom. Izgubi se jelen iz vida Parikitu i odmami kralja daleko u umu. Umoran i edan, naie on na nekoga munija koji je sjedio u kravljem oboru napajajui se do sita pjenom koja je kapala s usta teladi dok su ih njihove matere dojile. Kralj mu urno prie te zapita munija
48 Primjedba o zapisivau izbaena je iz teksta u biljeku o varijantnome itanju ak i u apendiksu kritikome izdanju, gdje se inae ostali tekst moe nai kao izluena interpolacija; smatra se dakle kasnim umetkom u umetak. Ipak je taj kasni sekundarni umetak zanimljiv u svjetlu teorije o usmenome pjesnitvu kao mitologizirano svjedoanstvo o idealnome sluaju zapisivanja usmenoga pjesmotvora. 49 Ganea, "gospodar eta", osobito eta ivinih pratilaca, obino se smatra sinom ive i Parvati, a prikazuje se kao debeo ovjeuljak sa slonovskom glavom i samo jednom kljovom. Kao omiljeni bog mudrosti i otklonitelj zapreka zaziva se prije svakoga pothvata, a esto i na poetku knjievnih djela. Pjesnik umetka prikazao je zatitnika uenosti kao zapisivaa Mahabharate koja je postala riznicom uenosti, ali joj je zbog golema opsega prijetio zaborav bude li se samo usmeno prenosila. 50 Sauti Ugraravas, iako mu je kasnije u usta umetnuta pria o zapisivau Ganei, zapravo predstavlja jo tipiziranoga usmenoga kazivaa spjeva. Ovdje u ovome izboru zapoinje okvirna pria (adhyaya 36). 51 Rudra je vedsko ime boga koji ugroava stoku i ljude, te se moli da se umilostivi. On je paupati "gospodar ivotinja", pa se zamilja kao lovac. Kada je umilostivljen rtvom, obredom i prinosom, zovu ga iva "Blagi". Pod tim se imenom kasnije u hinduizmu uzdigao, vjerojatno pokrivi niz mjesnih kultova, do jednoga od najpotovanijih bogova, ili ak do vinjega boga naprosto.

14

koji bijae pod tekim zavjetom: O brahmane, ja sam kralj Parikit, sin Abhimanyuov, i izgubio sam jelena kojega sam ustrijelio. Jesi li ga ti vidio? No muni ne izusti ni rijei strogo se drei svojega zavjeta utnje. Na to srditi kralj podie vrhom luka nekakvu mrtvu zmiju pa mu je prebaci preko vrata. Muni se nije protivio. Ne prozbori ni rijei, ni lou ni dobru. Vidjevi ga u takvu stanju, kralj se saali i vrati se u svoju prijestolnicu, a ri ostade onako kako ga kralj bjee zatekao. Premda je bio uvrijeen, muni je znao da je taj tigroliki velmoa vjeran dunostima svojega stalea i ne htjede ga prokleti, a vladar, od roda Bharata, nije znao da je to mudrac predan redu i pravdi, pa ga je zato tako bio uvrijedio. Mudrac je imao sina po imenu ringin koji jo bjee u mladim godinama i predan isposnitvu, nepokolebljiv u dranju svojih zavjeta, ali i estok i lako razdraljiv, a teko ga je bilo udobrovoljiti. Upravo se bjee vraao svojemu domu kad njegov drug po imenu Kria stade zbijati ale na raun njegova oca. Kada u to se ocu dogodilo, rngin se silno rasrdi, pa ree: Toga grenoga bijednika koji je mojemu nejakome istarom roditelju objesio mrtvu zmiju na ramena poslat e Takaka, moni Zmijski kralj, u obitavalite Yamino. 52 Nagnat e ga na to snaga moje kletve! Proklevi tako u gnjevu kralja, on ode svojem ocu i vidjega gdje jo uvijek sjedi u kravljem oboru s mrtvom zmijom na ramenima. Vidjevi ponienje svojega roditelja, on opet planu i, prolijevajui suze od jada, ree svojemu ocu: Oe, uo sam za ovo tvoje ponienje koje si pretrpio od onoga opakog zlikovca, kralja Parikita, i ja ga u bijesu prokleh. On je najgori od svih Kurua i obilato je zasluio da ga prokunem. Za sedam dana gospodar zmija Takaka odnijet e grenoga kralja u strano gnijezdo smrti! Nato e otac svojemu srditomu sinu: Dijete moje, nisam tobom zadovoljan! Tako se isposnici ne ponaaju. Mi ivimo u njegovoj zemlji i on je na zakoniti zatitnik. Trebalo bi da ovakvi kao to smo mi oprataju kralju koji je na vlasti ma to on uinio. Ako ti unitava dharmu, dharma53 e unititi tebe. Ako nas kralj ne brani kako valja, loe emo se provesti. Pod okriljem pravedenih vladara mi bez odmora stjeemo duhovne zasluge, a i kraljevi imaju u njima udjela. Parikit nas je, kao i njegov djed, titio kao to bi trebalo da svaki kralj titi svoje podanike. On je kralj-isposnik, a bijae iznuren i moren glau, a to to je uinio, uinio je iz neznanja. Zemlja bez kralja izloena je svakome zlu. Kralj kanjava prijestupnike, a strah od kazne donosi mir. Kralj uspostavlja vjeru, a vjera uspostavlja kraljevstvo nebesko. Bogovi alju kiu, a kia daje ito i bilje. Manu kae da je
52 Yama je vedski bog, sin Vivasvantov, praotac ljudi i time gospodar ili kralj oeva i predaka u obitavalitu mrtvih. 53 Dharma je jedan od temeljnih pojmova hinduistikoga nazora na svijet. Znai i obiaj i dunost i pravdu i vjeru. Nadreen je pojmovima kama "udnja" i artha "dobrobit", te s njima tvori aksioloku ljestvicu. Podreen je filozofkome pojmu moka "odrijeenje od svjetovnih spona".

15

onaj koji upravlja ljudskim ivotima jednak desetorici sveenika koji prouavaju Vede. ringin pak ovako odgovori ocu: Nagle ili neumjesne, ove moje rijei nikako ne mogu biti nedjelotvorne, dopadalo se to tebi ili ne. Ja nikada, oe, ne rekoh to uzalud, ak ni u ali. amika e na to: Drago moje dijete, znam da si neustraiv i istinoljubiv. Nikada prije nisi izustio neistinu tako da ni ova kletva ne moe biti uzalud. Sin, makar bio i u zrelim godinama, mora se s ocem posavjetovati i tako e stei glasovito ime i krasit e ga mnoge vrline. Budui da si jo dijete, tebi je takav savjet to potrebniji. O sine, ivi u miru hranei se umskim voem i korijenjem i zatri u sebi tu svoju estinu i srdbu jer njima unitava plodove svojih isposnikih djela. Gnjev umanjuje vrline to ih asket stjee u velikoj muci. Ja sam miroljubac i to jo mogu popraviti, to u i uiniti. Poslat u vijest kralju. I on posla svojega uenika Gauramukhu, lijepo odgojena i savjesna isposnika, davi mu savjet da se najprije raspita za kraljevo zdravlje i boljitak i tek onda da mu prenese poruku. Tako uenik stie s porukom pred vladara, glavara plemena Kurua. Kada kralj sazna da glasoviti rii tada bijae drao zavjet utnje, silno se raalosti i stade se gorko kajati uvidjevi njegovu dobronamjernost. Vea bijae kraljeva alost zbog nepravde koju je uinio svetomu ovjeku nego zbog vijesti o svojoj skoroj smrti. On otpusti Gauramukhu s rijeima: Neka mi se smiluje mnogopotovani! A kada ovaj ode, on, ne gubei ni trena, u velikoj tjeskobi sazva sve svoje ministre pa se stadoe savjetovati. I sam kralj bjee dovitljiv pa naredi da se podigne palaa na vrhu jednog jedinoga stupa i da se dobro uva i danju i nou. Tu je sve vrvjelo od lijenika i lijekova i brahmana vinih aranju i vladar je, zatien sa svih strana svojim ministrima, izvravao svoje kraljevske obaveze. Ni zrak nije mogao doprijeti do njega. Kada osvanu sedmi dan, krenu ueni Kayapa, 54 znamenit meu brahmanima, da se nae uz kralja i da ga izlijei budui daje ve saznao za sve to se zbilo. Na putu ga presretne Takaka, vladar zmija, pa mu ree: Tebe krasi velika slava, a uspjeh ti je kod kralja neizvjestan. Kraljeva ivotna nit prikraena je brahmanovim prokletstvom. Ako ide tamo radi blaga, ja u ti ga dati ma kako teko bilo do njega doi. Kayapa e nato: Ja i idem tamo i zbog blaga, o zmijo, ali ako mi ga ti da, vratit u se odakle sam i doao. I on sjede i utonu u Yogu te utvrdi da je kralju doista kucnuo sueni as pa se vrati uzevi od Takake blaga koliko mu je srce eljelo.

54 Kayapa je potomak Kayapin, a Kayapa je vedski mudrac kojemu se pripisuje nekoliko himana u Riksamhiti. Ime mu znai "kornjaa". Moda se zbog simbolike kornjae Kayapi u epovima i puranama (moda ve od atapathabrahmane) pripisuje da je praotac biima, mu Aditin, otac Vivasvantu itd.

16

A Takaka stie u reeno vrijeme u grad Hastinapuru. 55 Usput sazna da kralj ivi vrlo dobro zatien lijekovima i basmama koje ponitavaju otrove. Zmija se zamisli pa ree: Moram kralja prevariti svojim moima obmane. I tako on posla kralju nekoliko zmija koje uzee na sebe lik isposnika i one mu odnijee ponude u vou, vodi i travi kua. 56 Prvi meu kraljevima prihvati ove darove i, kada zmije u liku isposnika odoe, ree svojim doglavnicima: Kuajte sa mnom ovo divno voe to su ga donijeli pustinjaci. I on i njegovi ministri osjetie elju da jedu voe, a na to su ih poticale neumitna sudbina i riijeva kletva. Kralju dopadne u ruke ba ona voka u kojoj se sakrio Takaka. Kada je zagrize, iz nje izae ruan kukac neprepoznatljiva oblika, bakrene boje i crnih oiju. Drei toga kukca, prvi meu kraljevima ovako oslovi svoje savjetnike: Zalazi sunce. Sada se vie ne plaim otrova. Zato neka ovaj kukac postane Takaka i neka me ugrize da bih okajao svoj grijeh i da bi se obistinile riijeve rijei. Ministri mu, kao oamueni, povlaivahu, a vladar se gubei svijest smijeio jer mu bijae kucnuo sueni as. Uto mu se Takaka ovi oko vrata i zaurla strano, pa ujede vladara i zatitnika zemlje. Palaa u kojoj kralj obitavae zablista od Takakina otrova, a ministri se razbjegoe pred stranim prizorom. Kralj se srui kao gromom pogoen. Tako Takakin otrov ubi kralja, a ministri i kraljevi sveenici uz pomo svetih brahmana obavie njegov posmrtni obred, a onda se skupie svi itelji prijestolnice i na prijestolje postavie mladoga sina pokojnoga kralja po imenu anameaya. Premda jo bjee u deakoj dobi, kraljevi je sve svoje vrnjake nadmaivao u promiljenosti i bistrini uma. Uz pomo ministara i sveenika upravljao je svojom kraljevinom mudro i pravedno kao i njegov pradjed Yudhithira. Jednoga dana kralj anameaya upita svoje savjetnike: Znate li vi kakva je sudbina snala mojega oca? Tek kada budem od vas saznao sve o njegovu ivotu, znat u to mi je initi ili ne initi. Prvi mu ministar na to odgovori: anameayo, tvoj otac bjee Govindin 57 miljenik. Velika bjee njegova slava i ljubav kojom su ga svi obasipali. Rodila ga je Uttara kada se rod Kurua ve gotovo bijae ugasio i zato silni Abhimanyuov sin dobi ime Parikit. Dobro je znao kraljevske dunosti i bio obdaren svakom vrlinom. Potpuno je vladao svojim strastima, bjee otrouman, dobra pamenja, mona uma i svakome nadmoan, a i dobar poznavalac nauke o pravu i udoreu.
Hastinapura je bila prijestolnica Kurua, na desnoj obali Gange, oko 22 milje SI od Mirata, a JZ od Binora. Kua je trava koja slui za neke obrede (Poa cynosuroides). Zove se jo i darbha. 57 Govinda "Stjecatelj ili pronalaza goveda ili stoke": pridjevak Krine, utjelovljenja Vinuova, koji pokree kljuna zbivanja u Mahabharati. Krina se slavi kao pastir iz Vrae, miljenik pastirica, kao pobjednik brojinh zloduha i Kamse, tiranina u Mathuri, te kao heroj plemena Yadava iz grada Dvarake, koji otima od Bhoda kraljevnu Rukmini sebi za enu, koji u bici na Kuruketri savjetuje Pandave dok se njegova vojska bori na strani Kaurava, te kao boanstvo koje nakon unitenja nebrojenih udesnih protivnika ili svladavanja suparnika, dovodi i do unitenja vlastitoga plemena, a potom se i sam povlai iz svijeta, pogoen u stopalo od lovca arasa.
56 55

17

Umio je vladati dravom. Vladao je naim podanicima ezdeset godina i, kada preminu, sav ga je narod oplakivao. Od njega si naslijedio ovu kraljevinu i jo si kao dijete postavljen na prijestolje da bi titio sva stvorenja. Nato e anameaya: Zar je u naemu rodu ikada bilo kraljeva kojima na srcu ne bjee dobrobit njihovih podanika ili takvoga kojega podanici nisu voljeli? Kako je umro moj vrli otac? Nato savjetnici, uvijek skrbni i eljni dobra svojemu vladaru, ispripovijedie u tanine sve kako se zbilo. Sasluavi pripovijest svojih savjetnika, kralj anameaya stade roniti suze ucviljen tekim jadom. Plakao je krei ruke i teko uzdisao. Onda se, srdit, obrati svim svojim ministrima: uo sam kako je moj otac dospio u nebo. Mislim da ne smijem tratiti ni asa, ve se moram osvetiti zloduhu Takaki. On je taj koji je spalio mojega oca svojim otrovom, a ringin mu je bio samo orue. Moj bi otac danas bio iv da je taj brahman stigao do njega. to bi Takaka izgubio da je moj otac bio vraen u ivot Kayapinom milou i oprezom ministara? On je naveo Kayapu da se vrati, i to iz iste zlobe. Nije znao za djelotvornost mojega gnjeva. Tada se kralj okrete brahmanima koji poznavahu upotrebu mantri: Pripremit u sve to vam je potrebno da biste obavili obred Zmijske rtve. Recite mi to sve da pribavim? Tako pripravie obred rtvovanja zmija, i zapoee ga onako kako to pravila propisuju: rtveni sveenici, vrsni znalci obrednih dunosti, nalijevali su topljeno maslo u blistavi oganj odjeveni u crnu odjeu i, oiju crvenih od dima, izgovarali propisane mantre. Uas obuze sve zmije. Sveenici su prosipali Ijevanicu u Agnijeve58 eljusti i pritom izvikivali imena zmija, a one su mahom padale u vatri pomuenih osjetila, dozivajui jedna drugu alostivim glasovima. Prepade se i sam zmijski kralj i srce mu gotovo prepue od straha pa pozva svoju sestru i kaza joj: O preljubazna, razum mi se muti, a vid mi poputa. Ja u danas pasti omamljen u onaj blistavi oganj. Obred Parikitova sina na propast je naega roda. O ponajbolja meu enama od zmijskoga roda, tvoj sin Astika moe prekinuti ovo rtvovanje. To sam saznao od Praoca 59 samoga, od onog koji je od pamtivijeka. Nato zmijska gospoa pozva svojega sina pa mu ree: O sine, dolo je vrijeme da se ispuni ono zbog ega me moj brat dade tvojemu ocu. ini ono to zna da treba uiniti. I vrsni brahman Astika, najvrliji meu najboljima, ode pravo u rtveno dvorite i poe slaviti i hvaliti nedostine kraljeve podvige i sveenike i sveti oganj, a kralj anameaya nato ree brahmanima: On jest djeak po svojoj dobi, ali govori kao da je mudar starac. Nije on djeak ve neki mudri starac. Rekao bih da eli da mu ispunim elju. O brahmani, dopustite mi da to uinim.
58 Agni je ime bogu Ognju, jednome od najobuhvatnijih vedskih bogova, sveeniku bogova koji prima rtve i prenosi ih bogovima. 59 Praotac, Pitamaha, jest bog Brahman.

18

Brahmani mu odgovorie: Svaki brahman, ma bio i djeak, zavreuje kraljevo potovanje. Ako je jo i uen, jo je vredniji da mu se ispuni svaka elja, ali ne prije nego to se Takaka pojavi. Ali kralju se bjee svidjelo da brahmanu ispuni elju pa ree: Kai mi svoju elju! A Takaka ve bijae blizu i gotovo na rubu rtvenoga ognja kad Astika izree elju: anameayo, ako mi ve eli ispuniti elju, onda uini da se prekine ovo rtvovanje i da vie nijedna zmija ne padne u plamen. Na to se Parikitov sin jako sneveseli pa e: O proslavljeni, uzmi sve to ti srce ite. Zlato, srebro, stada, sve u ti dati samo ne prekidaj ovo rtvovanje! Astika mu odvrati: Nisam od tebe traio, kralju, ni zlato, ni srebro, a ni goveda. Ja samo elim da prekine rtvu i da se oslobodi pleme moje majke. Tada i svi ostali koji poznavahu Vede u jedan glas povikae: Ispuni brahmanu njegovu elju. I tako, na poticaj brahmana kralj objavi: Bit e kako eli Astika! Zavrite obred! Neka zmije vie ne strepe i neka se Astika zadovolji. I tako se ispuni Astikina elja i uz radosne poklike zavri se rtveni obred kralja anameaye od loze Pandava. I sam kralj bjee zadovoljan ovakvim ishodom i svima prisutnima razdijeli blaga na stotine i tisue. Na toj rtvenoj sveanosti, nastavljae Sauti, brahmani su u predasima izmeu dunosti govorili o mnogoernu to se tie Veda, ali je Vyasa 60 samo kazivao udesnu i znamenitu povijest zvanu Bharata. Vyasa je naredio svojemu ueniku Vaiampayani da pred kraljem anamedayom ponovi cijelu Bharatu onako kako je od njega bijae nauio. Ja u kazivati od poetka ovaj veliki i prekrasni spjev zvani Mahabharata koji je sastavio Vyasa, poujte me, o Brahmani, i mene obuzima silna radost dok ga ponavljam. Ova Bharata ravna je Vedama. To je boanstvena svetinja, najvrednije od svega to se moe uti. To je purana koju riiji oboavaju. Ova sveta povijest usauje u srce elju za spasenjem. Ma kako bio okrutan i grean onaj tko je slua, oslobodit e se svih svojih grijeha kao to se Sunce oslobodilo od Rahua. 61 Ova povijest kazuje se sada, a kazivat e se i u budunosti. Treba da je slua onaj tko eli stei vrlinu.

60 Krna Dvaipayana Vyasa po predaji je ime tvorca Mahabharate. No "vyasa" znai "dijaskenast, rasporeivatelj, prireiva"; moglo bi se, dakle, shvatiti kao naslov ili titula Krine Dvaipayane. A on je prikazan u epu kao tjelesni djed, a po pravnim odnosima prastric Pandava i Kaurava, junaka epa, i kao njihov dugovjeni suvremenik. 61 Rahu je uzlazni vor mjeseeve putanje u kojemu moe doi do pomrine Sunca. Zamilja se kao glava zmaja koji guta Sunce i Mjesec. Silazni se vor naziva Ketu i zamilja kao rep zmaja.

19

Vaiampayana ree: amadagnijev sin Paraurama 62 za-tirao je katrije s lica Zemljina dvadeset i jedan put, a onda se povukao na Mahendru, najbolju meu svim gorama, i tamo se posvetio isposnikoj pokori. U to vrijeme ne bijae vie katriya na Zemlji i njihove ene eljne potomstva obiavahu dolaziti brahmanima. Brahmani su se drali svojih krutih zavjeta i primali su ene samo kada bi bilo pravo vrijeme za to, i nikako mimo toga ili iz pohote. Tada na tisue katriyskih gospi zae s brahmanima i tako, o kralju, dooe na svijet mnoge silne katriye, djeaci i djevojice, i loza se katriya produi. Bujao je nov narataj blagoslovljen dugim ivotom i vrlinom. Ponovno se uspostavio stari poredak od etiriju stalea kojima na elu bijahu brahmani. I svaki je ovjek iao u to vrijeme svojoj eni samo u dane za to odreene, a ne iz pohote i bez reda. Tako je bilo i s ostalim stvorenjima, pa ak i s pticama. Tako se izrodi golemo mnotvo bia, stotine i stotine tisua, i mnoili su se dalje i ivjeli u vrlini osloboeni tuge i bolesti. Tako na Zemlji opasanoj morima opet zavladae katriye. Radovahu se tome i brahmani, a i ostale kaste jer kraljevi zaboravie opaine roene iz grijeha i gnjeva i pravedno su dijelili kazne onima koji zasluuju pa su tako titili svekoliku Zemlju. Bog je Indra promatrao estite vladare katriye i putao je ivotvorni dad u pravo vrijeme i na pravo mjesto i njegov blagoslov bjee na svim stvorenjima. U to vrijeme, o kralju, nitko ne lijegae sa enom prije no to je sazrio i Zemlja se napunila dugovjenim ljudima sve do svojih obala. Brahmani su prouavali Vede i Upaniade i meu njima ne bjee ni jednoga koji bi Vede prodavao. Ne bi meu njima nikoga tko bi Vede itao pred kakvim udrom.63 Vaiye su orali zemlju pomou volova, ali krave nikada nisu ujarmljivali. Stoku nikada nisu muzli dok se telad od sise ne odbije, a u tim danima nije bilo ni trgovca koji bi na mjeri zakidao. Svatko se drao puta Vrline i u nju je stalno upirao pogled. Sve etiri kaste izvravale su svoje dunosti, a novoroenad je i u ena, a i u krava dolazila u pravo vrijeme. I drvee davae

62 Paraurama, "Rama sa sjekirom", sin amadagnijev, esto je utjelovljenje Viinua. Sedmo je bio slavni Rama, sin Daarathin, a osmo Krina u vrijeme radnje Mahabharate. Paraurama se pojavio na poetku drugoga svjetskog razdoblja, tretayuge, i po neobinoj i znaajnoj prii, kao brahman, ali i nepobjediv ratnik, dvadeset i jedan put zatro katriye jer su zlostavljali brahmane. Sukob je planuo kada je Kartavirya, tisuoruki kralj Haihaya oteo amadagniju rtveno tele. Za to ga je Paraurama ubio, a Kartaviryini sinovi osvetili ubivi amadagnija. Nato se Paraurama zakleo da e istrijebiti katriye, to je i izveo. Potom se povukao na Mahandru (to su kasnije priblino Istoni Ghati), a zemlju prepustio Kayapi. 63 U staroindijskome idealnom obrascu drutva i etiriju stalea (varna) brahmani bi trebali biti sveenici i uvari svetih znanja, katriye ratnici i vladari, vaiye ratari, stoari, obrtnici, radnici i trgovci, a udre sluge. Kako su udre moda stvarali iz pokorenih ili porobljenih uroenikih zajednica, ili od otpadnika iz drugih stalea, oni nisu smjeli imati udjela u nasljednim svetim obredima ili znanju Veda. Stoga se Vede pred udrom nisu smjele ni kazivati.

20

cvijet i plod u pravo vrijeme i, kada je razdoblje Krita 64 era bilo u punome jeku, Zemljom su vrvjela bezbrojna stvorenja. A kada Zemlja bi blagoslovljena svakim obiljem, poee se na njoj, u kraljevskim lozama, raati Asure. 65 Sinove Ditine stalno pobjeivahu sinovi Aditini pa izgubie vlast i mjesto u nebesima i poee se utjelovljivati na Zemlji. eljeli su stei svevlast meu ljudima i poee se raati na Zemlji i kao goveda, konji, magarci, deve, bivoli, pa ak i meu biima kakva su rakase, 66 a i meu slonovima i jelenima. O Zemljin zatitnie, od svih onih to se raahu i zbog svih to se ve bijahu rodili Zemlja ne mogae vie ni samu sebe nositi. A neki od sinova Ditinih i Daninih,67 koji bijahu s neba zbaeni, rodie se na Zemlji kao nasilni i drski kraljevi. Ti se monici rairie Zemljom u raznim oblijima i svojom silom stadoe tlaiti sve etiri kaste i sva ostala stvorenja. Hodili su zemljom, o kralju, u etama, njih stotine i tisue i zastraivali i ubijali sve pred sobom. Drali su se istine i bjehu skloni vrlinama, ali bijahu oholi zbog svoje snage i zatrovani bezonou, vrijeali su ak i znamenite riije u njihovim stanitima. A onda Zemlja, muena strahom i tlaena golemom teinom, zatrai zatitu od Praoca svih stvorenja, a Brahman joj ovako odgovori: O uvarko svakojakoga blaga, ja u sazvati sve nebeske itelje, i to to od mene trai bit e uinjeno. I Brahman se oprosti od nje te sazva sve bogove i ovako im svima ree: Olakajte Zemlji njezino breme! Svaki od vas neka se na njoj rodi i neka pone zametati boj! Potom Tvorac prizva i sva plemena gandharva 68 i apsarasi69 pa im onda naredi: Idite i rodite se na Zemlji, svaki za sebe i u obliju u kojemu eli.

64 Krita je prvo sretno razdoblje u svjetskome ciklusu, treta drugo manje savreno, dvapara jo nesavrenije, a etvrto u kojemu i mi ivimo, a koje je poelo nakon Krinine smrti 3102. godine pr. n. e. najnesretnije, zove se kali. Te etiri yuge dobile su imena po zgodicima na kocki: kada su djeljivi s etiri, kada preostanu tri boda, dva ili samo jedan, a to je najgore. Tako se u svjetskim razdobljima ostvaruju sve etiri, samo tri, dvije ili samo jedna etvrtina pravednosti, dharme. 65 Asure su u vedskoj Riksamhiti jo osobito istaknuti glavari meu bogovima, ali se od Atharvasamhite i obrednih tekstova brahmana taj naslov ne nadijeva vie istim bogovima, dobrim dijelom sinovima boginje Aditi, nego protivnicima bogova, zlodusima. Kako se poetno a- staje shvaati kao nijeno a-, stvaraju se dva nova imena po opreci: nasuprot zlodusima asurama bogovi se zovu "sure", a nasuprot njihovoj majci Aditi, majka asura zove se "Diti". Takav teoloki obrazac nasljeuje i zastupa hinduizam u epovima, puranama i dr. 66 Rakase ili rakasi, recimo: bjesovi, neto su nii, zemniji sloj zloduha od asura, ali katkada se gotovo i ne razlikuju od njih. 67 Danu je pramajka jednoga roda asura, danava, koji se znade razlikovati od daitya, sinova Ditinih. Oboje se znadu smatrati djecom Kayapinom, kao i bogovi koje je rodio s Aditi. 68 Gandharve su nebeska bia, esto shvaena kao nebeski glazbenici, ali su moni i u boju. 69 Apsarasi su nebeske vile, druice Gandharva, stoga gdjekada plesaice.

21

I Indra,70 kralj bogova, stade se savjetovati s Narayanom 71 i svim bogovima o tome kako e sii na Zemlju. Poto se dogovorie, Indra izdade zapovijesti svima nebeskim iteljima pa se vrati iz Narayanina boravita. A nebeski se stanovnici, malo-pomalo, poee raati u zemaljskim tijelima na propast asurama, a na dobrobit svih triju svjetova. I tako su se poeli raati nebesnici u staleima brahmana i katriya ili kao kraljevi-mudraci, kako kojemu nebesniku bjee po volji. I oni stadoe ubijati silne danave, rakase, gandharve i zmije, a i razne druge ljudodere i svakojaka stvorenja. A utjelovljeni nebesnici bijahu tako moni, ak i kao djeca, da im njihovi neprijatelji nisu mogli nauditi. Vaiampayana e onda: Kralju anameayo, Mahabharata je vrlo opirna i zato odvoji dosta vremena da bi je uo u cijelosti. I potom nastavi: ivio je tada kralj Cedija po imenu Upariara ili Vasu i imao je pet monih sinova, neizmjerno hrabrih, koje postavi da vladaju pokrajinama. Vasuovi sinovi osnovae tu kraljevine i podigoe gradove i nazvae ih svojim imenima te tako ustoliie dinastije koje vladahu dugo vrijeme. A kada bi se kralj Vasu popeo u svoja kristalna kola koja mu je Indra dao na dar i kada bi projezdio irokim nebesima, dolazili su k njemu gandharve i apsarasi. Dogodi se jednom da Vasuova supruga Girika doe kralju poslije zavrenih obreda oienja nakon svoje mjesenice, no istoga toga dana javie se Vasuu i njegovi preci i zatraie od najboljega meu kraljevima i prvog meu mudrima da ubije jelena njima za rtvu. Kralj pomisli da se na zahtjev predaka nije dobro ogluiti pa poe u lov usput se eljno spominjui Girike koja bijae lijepa poput same ri.72 Bilo je proljee. Kralj bijae ushien njegovim dahom i opojnim mirisima cvijea i draesnim lahorom i ne mogae svoje misli nikako odvojiti od prelijepe Girike. Tada opazi sokola koji se odmarao u blizini. Vasuu bjehu znane i Dharma i Artha73 pa zato ovako ree sokolu: O preljubazni, otii mojoj eni Giriki i predaj joj ovo moje sjeme jer njezino je vrijeme upravo dolo. Hitri sokol poslua kralja i sunu u nebo. Ali vidje ga jedan od njegove vrste pa pomisli kako se ovaj negdje domogao mesa i nasrnu da mu ga otme. I dok su se oni tako borili, sjeme pade u rijeku Yamunu. U toj je vodi ivjela apsaras od visokoga roda po imenu Adrika, a bjee ovamo dospjela zbog kletve nekoga

70 Indra je najistaknutiji vedski bog, kralj bogova i nesavladivi ratnik i zatiratelj zloduha, meu kojima su najznamenitiji Vritra, Vala i Paniji. U hinduizmu, poevi od epova, opisuje se krasota njegova neba u koje pristiu junaci i rasko prijestolnice Amaravati. Iako je Mahabharata u konanoj redakciji vinuistika, u velikome je dijelu epa Indra glavar nebesnika, to je izraz ranijega stanja i vjerojatno je to stariji dio tekstovne predaje. 71 Narayana, esto povezan s Narom, prvotnim "Muem, ovjekom", jedno od istaknutih boanskih imena, obino Vinuovih, ali nekada i Brahmanovih, nejasna sadraja. Moglo bi znaiti potomak ili sin Nare. 72 ri je boginja sjaja, ljepote i obilja, ena Vinuova. 73 Dharma je obiaj i pravo, a artha dobrobit, imutak. Ovdje se misli na nauke o tim predmetima, posebice na dunosti mua prema eni po dharmi.

22

brahmana koji ju je pretvorio u ribu. im sjeme pade u vodu, ona ga smjesta proguta. Proe otada nekih deset mjeseci i neki ribar uhvati ribu. Naao se u veliku udu kada iz rasporena ribljeg trbuha izadoe dva ljudska djeteta. Jedno bijae muko, a drugo ensko. Ribari odoe kralju i sve mu rekoe, a Vasu onda uze k sebi muko edo i ono poslije postade vrli i istinoljubivi vladar kraljevine Matsya. Rodivi ove blizance, apsaras se razrijei svojega prokletstva, a njezina ki koja je mirisala na ribu, bi dana ribarskome kralju da mu bude kerka. Djevojica dobi ime Satyavati. Satyavati je bila prelijepa i obdarena svakom vrlinom, njezin osmijeh bjee draestan, samo se katkad od nje osjeao riblji miris i stalno se druila s ribarima. eljela je biti od koristi svojemu ocu i zato se prihvatila da vozi un preko rijeke Yamune. Naie tuda glasoviti rii Paraara. Satyavatl bjee tako lijepa da bi je i isposnik mogao poeljeti i ona probudi udnju u mudracu. Istoga trena kada je ugleda, on poelje ovu gospu slatkoga osmijeha. Tada moni muni ovako kaza Vasuovoj djevojci vitkih udova i nebeske ljepote: Primi me u svoj zagrljaj, blagoslovljena! Satyavatl e na to: Vidi li sve one isposnike na obali rijeke, o sveti ovjee? Kako da ti ispunim elju kada me oni gledaju? Tada slavni gospodin stvori maglu i ona uvi u tamu itav predio, a djevojka, kada to vidje, vrlo se zaudi. Osjeti se bespomonom i stid je obuze pa ree: O sveti ovjee, ti zna da sam ja djevojka i da sam u vlasti oca svojega. O bezgreni, ako te primim u svoj zagrljaj, moja e nevinost biti okaljana, a kako da se u svoj dom vratim obeaena? Doista, ne bih vie mogla ivjeti. Razmisli o tome, o rii, pa ini to misli da odatle slijedi. A najbolji od riija zadovoljan joj ree: Ti e ostati djevica i kada ispunim svoju elju. O srameljiva i prelijepa gospo, reci mi koju elju da ti ispunim? Divna djevojko ljupkoga osmijeha, znaj da je moja milost uvijek djelotvorna. Nato mu djevojka ree svoju elju: da joj tijelo uvijek odie najljepim miomirisom, a isposnik joj smjesta ispuni tu elju. Tada se djevojka silno razveseli i toga asa doe joj njezino vrijeme. I ona primi u svoj zagrljaj tog isposnika udotvorca. Od toga vremena prozvae je Gandhavati Njezin bajni miris mogao se osjetiti itavu yoanu74 daleko. A slavni Paraara potom se vratio u svoje pustinjako boravite. Tako se sluilo da Satyavati donese na svijet glasovitoga Paraarina sina, mudraca Vyasu. Kralj po imenu Mahabhia, izdanak Ikvakuove loze, bio je u svoje vrijeme gospodar cijele zemlje. Bijae istinoljubiv i doista neustraiv. Tisuom konjskih rtava i stotinom vaa-peya75 napokon je ugodio nebesnicima i Indri, te su ga
Yoana je dan puta (volovskom) zapregom, ili manja mjera udaljenosti: 4 ili 7 milja i sl. Konjske rtve, asvamedha, i rtve vaapeya velike su, sveane i skupe kraljevske rtve some, koje rtvovatelju donose velike zasluge u oima bogova.
75 74

23

uzeli na nebesa. Jednom se okupie nebesnici da odaju poast Brahmanu, a meu njima bjee i Mahabhia. Dola je tu i Ganga, kraljica rijeka, da Praocu iskae svoje tovanje. Tada se die vjetar i rastvori skute njezine odore poput latica makova cvijeta. Tako se njezino tijelo izloilo pogledima svih nebesnika a oni svi oborie oi. Jedino je kralj mudrac Mahabhia gledao bez srama u kraljicu rijeka. Zato ga Brahman prokle i ree: Ti, nesretnie, zaboravio si se ugledavi Gangu, i zato e se opet roditi na Zemlji! Raat e se tamo uvijek iznova, a rodit e se i ona u svijetu ljudi i trpjet e od nje teke uvrede sve dok se u tebi ne probudi gnjev, i tek e se onda osloboditi svojega prokletstva! Nato se kralj Mahabhia stade prisjeati svih zemaljskih vladara i isposnika i poelje da se rodi kao sin junakoga Pratipe. Kraljica rijeka bijae uoila kako je izgubio postojanost i njezino srce poe pomiljati na njega eljno. Na svojemu putu susretne Vasue i vidje da su i oni u nekoj neprilici pa ih zapita: Zato ste tako potiteni, nebeski itelji? Je li sve dobro i kako valja? Na to e Vasui: O kraljice rijeka, prokleo nas je slavni vidjelac Vasitha jer bjee srdit to smo nehotice naletjeli na nj za veernjih molitava. Ree nam ovako: Rodit ete se meu ljudima! Nije u naoj moi da izbjegnemo njegovoj kletvi jer nas je prokleo kazivatelj brahmana. O Rijeko, postani ti ena kakva ovjeka i uini nas svojom djecom! O preljubazna, nama se ne mili da uemo u utrobu bilo koje ene od ljudskoga roda! Kraljica rijeka i na to odgovori: Neka bude kako elite! Recite mi samo kojega biste od ljudskih prvaka eljeli za svojega oca? Vasui joj rekoe: Na Zemlji e kralj Pratipa dobiti sina antanua koji e biti znan irom svijeta. A Ganga e na to: O bezgrenici, to to vi elite i moja je elja! A Vasui e tada: Nakon roenja odmah nas baci u rijene valove da nas spasi od duga boravka na Zemlji. Uinit u kako elite, odgovori Ganga, ali se pobrinite da jedno dijete kralju ipak preivi. A Vasui e: Svatko e od nas priloiti osmi dio svoje snage. Kada se sve saberu ujedno, imat e sina kakva samo poeljeti moe. Ali taj tvoj sin nee raati djecu na Zemlji. Pratipa bijae kralj koji je inio dobro svim stvorenjima. Mnoge je godine proveo na izvoritu Gange ivei kao isposnik i inei pokoru. I on i njegova ena odravali su mnoge zavjete ne bi li ikako dobili potomka i napokon im se elja ostvarila. Rodi im se sin kada ve bijahu zali u kasne godine. Taj sin bjee upravo Mahabhia, a nadjenue mu ime antanu jer se rodio tek poto je njegov otac ovladao svim svojim strastima. antanu je znao da se predjeli neprolaznoga blaenstva mogu stei samo djelima pa se u skladu s time posvetio vrlini. Kada antanu bjee stasao, otac Pratipa mu ree: O antanu, sine, prije nekoga vremena doe pred mene djevojka kojoj je na srcu tvoja dobrobit. Ako bi te ta prekrasna djeva nebeskoga izgleda pitala hoe li se oeniti njome, ti je nemoj odbiti, a nemoj ni suditi o njezinim 24

postupcima, ma to inila, niti je pitaj tko je ni ija je, nego je uzmi za svoju kraljevnu. Znaj da je to moja elja. Kada ga je tako pouio, kralj okruni svojega sina i povue se u umu. A novi kralj, antanu, bjee obdaren velikom mudrou, a po sjaju bjee ravan Indri. Postao je strastan lovac i mnoge je dane provodio lutajui umama. Najbolji meu vladarima nikada se ne vrati bez ulova: bilo jelena bilo bivola. Jednoga dana iao je obalom Gange te spazi ljupku djevojku blistave ljepote, nalik na samu ri. Zubi joj bijahu kao biseri, a na njoj ukrasi nebeske ljepote i haljine tako fino tkane da se inilo da su sazdane od lopoa. Kralj je gledao kao skamenjen i inilo se da svojim nepominim pogledom ispija njezine ari, ali da nikako ne moe utoliti svoju e. I djevojka je gledala sjajnoga kralja kako joj silno potresen prilazi i to joj dirne srce u kojemu planu ljubav. Gledala ga je i gledala, sve vie udei da ga i dalje gleda. Tada je kralj oslovi njenim rijeima: O bajna djevo vitoga stasa, bila ti boginja ili gandharvi, bila ti apsaras, yakini ili nagini, pa makar bila i ljudskoga roda, nebeska ljepoto, molim te da mi bude ena! Djevoje predivna lika ovako mu ree, budei svakom svojom rijeju kliktaj radosti u njegovu srcu: Bit u tvoja ena, o svijetli kralju, i sluat u tvoje zapovijesti. Ali to god budem inila, svidjelo se to tebi ili ne svidjelo, nemoj se protiviti i nemoj mi zamjeriti. Nikada mi ne reci rune rijei, a ja ti obeavam da u ivjeti s tobom sve dok se bude prema meni ophodio blago. A onoga asa kada me bude ukorio ili mi rekao runu rije, ja u te, zasigurno, ostaviti. Neka bude tako, odgovori kralj. I tako djevojka dobi za mua vrsnoga vladara, elnika u rodu Bharata, i bi joj vrlo drago. A kralj antanu uze je za svoju nevjestu i uivao je sva zadovoljstva njezine naklonosti. Drao se svojega obeanja i uzdravao se da bilo to od nje zahtijeva, a bjee toliko oaran njezinom ljepotom, dranjem i plemenitom skrbi da mu ugodi da i nije primjeivao kako prolaze mjeseci, doba i godine. Ganga rodi kralju sedam sinova, svakoga prekrasna poput nebesnika. Ali, kako je koje dijete rodila, ona ga baci u rijeku Gangu govorei pritom: Ovo inim za tvoje dobro! I dijete bi potonulo da se vie nikada ne pojavi. Kralju se to nimalo nije svidjelo, ali joj ne kaza ni rijei prijekora zbog straha da je ne izgubi. A kada se rodi i osmo dijete i njegova ena s osmijehom na usnama krenu da ga baci u vodu, ojaeni kralj ne mogae vie izdrati i osjeti arku elju da ovo dijete spasi pa joj ree: Nemoj ga ubiti! Tko si ti i ija li si i zato ubija svoju roenu djecu? Velik je teret tvojih grijeha, edomorko! Nato mu supruga odgovori: Ako zaista eli potomka, znaj da si postao najvei meu onima kojima se rodie sinovi. Neu ubiti ovo tvoje dijete, ali je prema naemu dogovoru vrijeme mojega ivota s tobom isteklo. Ja sam

25

Ganga,ah-nuova76 ki, vazda oboavana od svih velikih mudraca. S tobom sam ivjela sve ove godine da bih izvrila naum nebesnika. Zbog Vasithine kletve osmorica slavnih Vasua morali su na sebe preuzeti ljudsko oblije. Izuzev tebe ne bijae na Zemlji nikoga vrijedna da postane njihov roditelj. Isto tako, osim mene ne bijae na zemlji ene koja bi im mogla postati majkom, jer ja sam nebesnica u ljudskome obliju. Postavi im otac, zasluio si predjele dugovjenoga blaenstva, a ja sam ih na ovaj nain oslobodila riijeve kletve. Budi blagoslovljen, a ja te naputam! O kralju, uvaj i njeguj ovo dijete koje e odrati svoje stroge zavjete i daj mu ime Gangadatta. Izrekavi to, boginja istoga asa nestade, no odvede dijete sa sobom. Taj antanuov potomak dobio je ime Gangeya ili Devavrata, a svojega je oca nadmaio u svim vrlinama. Kada ga je ena napustila, antanu se alosna srca vrati u svoju prijestolnicu. Kralj antanu bjee glasovit u sva tri svijeta zbog svoje mudrosti, vrline, istinoljubivosti, samoobuzdavanja, slobodoumlja, bistrine, skromnosti, strpljivosti i snage koja uvijek obitavae u njemu. I bogovi i kraljevski mudraci divili su mu se zbog toga obilja dobrih osobina i njegova poznavanja vjerskih dunosti i nauke o zemaljskoj dobrobiti. On bjee zatitnik roda Bharata i branitelj svih ljudskih bia. Vidjeli su svi zemaljski kraljevi njegovu odanost vrlini i podarie mu naslov: kralj kraljeva. Dok je Zemljom vladao kralj antanu, o kralju, nisu na njoj bez potrebe ubijani ni jeleni, ni divlji veprovi, ni ptice, a ni bilo koje drugo ivo stvorenje. U njegovim je zemljama prevladavala vrlina, a kralj, ija dua bjee prepuna milosra i liena svjetovnih elja i estine, pruao je svoju zatitu svim biima podjednako. Bio je kralj i otac svima, i osirotjelima i onima koji od njega iskahu zatitu, i pticama i zvjerima i svakome drugom stvorenju. Dok bjee na vlasti najbolji meu Kuruima, rije postade istina, a ljudske misli teile su k nesebinosti. Kralj antanu ode jednom u lov i dogodi se da rani nekoga jelena te poe za njim du obale rijeke Gange. Kada izbi na rijeku, opazi da njezinim koritom tee vrlo malo vode pa se poe pitati: Zato li danas rijeka ne tee kao prije? On poe potraiti uzrok toj udnoj pojavi i tako naie na mome lijepa stasa i izgleda, i vidje ga kako branom od otrih strijela pregrauje rijeni tok kao to bi to svojim nebeskim orujem mogao uiniti samo Indra. Kralj je, udivljen, gledao djeakov natovjeni podvig i nije ga mogao prepoznati jer je svojega sina vidio samo jedanput, odmah po roenju. Mome opazi svojega oca i istoga asa arolijom nestade pred njegovim oima. Vidje kralj to udo i bi mu jasno da to moe biti samo njegov roeni sin. On se tad okrete rijeci pa joj ree: Pokai mi dijete! A Ganga uze na sebe predivno oblije i izroni iz vode vodei djeaka za
76 ahnu je po prii bio moni trapljenik kojega je u zadubljenju ometao tijek Gangin, pa ju je ispio! Poslije se ublaio i ponovno je "rodio" pustivi da mu istee na uho.

26

ruku. antanu nije mogao prepoznati ovu zamamnu gospu u prekrasnome ruhu i nakitu, a Ganga ga oslovi: O kralju, ovo je osmi sin kojega sam ti rodila. Vodi ga svojemu domu. Ovaj je junak kod Vasithe prouio svete knjige, a vjet je svakome oruju i u boju je i samome Indri ravan. Znana su mu i sva oruja kojima vlada slavni i nepobjedivi amadagnijev sin Paraurama, kao strijelac ne promauje, a kraljevske su mu dunosti dobro poznate. antanu uini kako mu je Ganga rekla i uze sa sobom svojega sina blistava kao sunce i vrati se u svoju prijestolnicu. Kralj antanu od plemena Purua stigao je u svoju prijestolnicu blistavu kao grad nebesnika mislei da od njega nema veega sretnika. Sazvao je sve Purue i na svoje prijestolje ustoliio svojega sina kao suvladara elei zajamiti svojoj kraljevini zatitu i sigurnost. Slavni Devavrata ubrzo omilje svojim uzornim dranjem i kralju i kraljevskoj porodici, a i svima podanicima. Poivjee tako moni kralj i njegov sin pune etiri godine. Jednom se kralj zaputi u ume koje se prostirahu oko rijeke Yamune. Dok je etao obalom, osjeti zamaman miomiris koji je dolazio odnekud iz umske gutare. elei nai njegov izvor, on poe lutati okolinom i najzad spazi prelijepu crnooku djevojku nalik na nebesnicu, koja ne bjee nitko drugi do ribareva ki. On je upita: Tko si i ija si? to radi u ovoj umi? Ona mu odgovori: Budi blagoslovljen! Ja sam ki ribarskog kralja. Po naredbi svojega oca vozim ovu skelu izmeu dviju obala kako bih dobroinstvima stekla zasluge. I antanu ode pravo njezinu ocu i zaprosi je. Ali ribar mu na njegovu pronju ovako odgovori: O kralju, im se rodila ova moja Ijepoputa ki, znalo se da e nekome postati enom. O bezgreni, ti ljubi Istinu, a u mojemu srcu ima jedna elja. Ako mi je ispuni, ja ti poklanjam ovu djevojku jer, doista, ne moe se za nju nai bolja prilika od tebe. antanu e nato: Kada ujem elju koju hoe da ti ispunim, rei u ti mogu li ti dati rije ili ne mogu. A ribar mu ree: O kralju, ovo te pitam: hoe li sina kojega ti ona bude rodila uiniti svojim nasljednikom ili nee? Kada kralj saslua ribarevu elju, nije bio voljan da je ispuni premda ga je raspinjao nepodnoljiv plamen udnje, i tako se vrati u svoju prijestolnicu Hastinapuru, ali mu misao o ribarevoj keri nikako nije davala mira, a kada stie svojemu domu, poe provoditi svoje dane uronjen u alosne misli. Doe jednoga dana Devavrata svojemu tunome ocu pa ree: Svaka je blagodat uz tebe, glavari su ti posluni, a ti si utonuo u misli i, kada te pitam, nita mi ne kazuje. Za ime tuguje? Blijed si i izmuen i ne ide vie na jahanje, kao da u tebi nema ivota. elim znati od koje boljke boluje i mogu li ti nai lijeka? Na sinovo pitanje antanu odgovori: Istina je to to kae. Obuzela me sjeta. Rei u ti to mi je na srcu. O izdane loze Bharata, ti si jedini nasljednik naega velikoga roda, a tebi su na umu samo oruje i junaki podvizi. A meni je, sine, uvijek na umu nepostojanost ljudskoga ivota. O Gangin sine, dogodi li se tebi 27

togod, ostat emo bez potomstva. Ti si meni doista koliko i stotinu sinova, i ja se zato ne elim vie eniti, ali mudri kau da je jedan sin kao nijedan. O potome Bharata, ti si vitez ustre udi i vazda si s vojskom. Moe biti i da e na bojnome polju zavriti. Dogodi li se to, to e biti s lozom Bharata? O tome vazda mislim i to mi srce ispunjava tugom. Zamisli se bistroumni Devavrata nad ovim oevim rijeima pa ode starom ministru, kraljevu pouzdaniku i dobronamjerniku. Ovaj mu sve kaza o ribarskome starjeini i o njegovu zahtjevu. Devavrata odmah ode ribarskome kralju i povede sa sobom mnoge glavare katriya koji ve bjehu u asnim godinama, pa u kraljevo ime zaprosi kerku ribarskoga kralja. Doekali su ga kako to i prilii kraljeviu pa, kada je Devavrata ispred cijeloga kraljeva dvora sjeo na ponuenu mu stolicu, ribarski mu se poglavica obrati: O najbolji meu Bharatama, prvi si od onih to lukom barataju i jedini sin kralja antanua. Velika je tvoja sila. Ali ja bih ti neto rekao. Da je nevjestin otac i sam Indra glavom, i on bi poalio kada bi odbio takvu hvalevrijednu i asnu priliku. Veliki ovjek iz ijega se sjemena rodila slavna gospa Satyavati esto mi spominjae da je nje dostojan jedino kralj. Znaj da sam odbio i prosidbu nebeskoga brahmarija Asite koji je esto dolazio naumivi da je dobije za enu. Mogu rei samo jedno: sin druge kraljeve ene nee imati nikakvih izgleda bude li mu ti takmac. O tlaitelju neprijatelja, onaj tko je tebi suparnik, ne moe biti siguran, pa bio on ak i asura ili gandharva. Budi mi blagoslovljen, ja drugih prigovora nemam. Devavrata saslua ovu besjedu, ali mu na umu bjee samo dobrobit njegova oca, pa tako pred svima glavarima obznani: O prvaci meu istinoljupcima, sasluajte moj zavjet! Niti se rodio, niti e se roditi onaj koji e se ovako obvezati: Uinit u ono to se od mene oekuje. Bude li ta djevojka rodila sina, on e postati na kralj. Potaknut vlastoljubljem, ribarski starjeina poelje izvui sve to se da izvui pa ovako odgovori: Plemeniti gospodine, doao si amo da zastupa svojega slavnoga oca pa budi onda i moj zastupnik u ovoj prosidbi. O zatonie istine, zakletva kojom si se vezao dostojna je tebe i ja i ne pomiljam da bi je ti mogao pogaziti. O snagoruki, jedina su mi briga djeca koju bi ti mogao imati. A Gangin sin, istinoljubac, razumje poradi ega se ribar ustee, i u elji da ugodi svojemu ocu, ree: Ribarski starjeino, dobri ovjee, sluaj to u rei pred svim ovim velmoama: ujte me, kraljevi, ja se upravo sada odriem svojega prava na prijestolje! Strah od mojih potomaka otklonit u ovako: O ribaru, od ovoga dana uzimam na sebe zavjet brahmaarina. 77 Umrijet u bez potomaka i tako se domoi vjenoga blaenstva. Ribaru se od silne radosti nakostrijeila svaka dlaica na tijelu pa e rei: Poklanjam ti je! Uto se nad Devavratom iz nebesa prosu cvjetna kia, a nebesnici,
77 Brahmaarin je uenik koji ui Vede. Za nauka mora ouvati spolnu suzdranost. Stoga je zavjet brahmaarina zavjet ednosti.

28

apsarasi i nebeski mudraci krunili su cvjetne latice i kliktali: Ovo je Bhima! Bhima! Bhima!78 A Bhima, odani sluga svojega oca, oslovi tada prekrasnu djevojku: Popni se u moja kola, majko,79 da krenemo naemu domu. Pomogao je lijepoj gospi da se popne, pa odjezdie k Hastinapuri. Stigavi pred oca, ispria mu sve kako se zbilo, a nato svi okupljeni kraljevi i velmoe povikae uglas: On je doista Bhima! I stadoe ga hvaliti i slaviti njegov neuveni podvig. Presretni kralj, zadivljen sinovom portvovnou, ovako ga blagoslovi: Sve dok bude elio ivjeti, Smrt nee doi po tebe. Prii e ti tek kada od tebe dobije doputenje. Zavrile su se svadbene setkovine i kralj uvede lijepu nevjestu u svoj dom. Ubrzo mu Satyavati rodi bistroumna i odvana sina i dadoe mu ime itrangada. Bio je obdaren velikom snagom i ubrzo posta vrlo slavan. Neustraivi gospodar antanu dobi potom jo jednoga sina kojega mu rodi Satyavati. I on posta velik strijelac i naslijedi kraljevinu od svoga oca. Prije no to je drugi sin, Viitravirya, dospio do zrelih godina, mudri kralj antanu podlegnu neumitnome tijeku Vremena. Kada mu se otac otputio na nebo, Bhima se potinjavao Satyavatinim naredbama. On postavi na prijestolje itrangadu, silnoga tlaitelja neprijatelja, koji bijae pobijedio sve koji su mu se suprotstavljali i miljae da mu meu ljudima nema takmaca. Moni kralj Gandharva, njegov imenjak itrangada, vidje da njegovoj sili ne mogu odoljeti ak ni nebesnici, a ne samo ljudi i asure, pa mu izae na megdan. Vladar plemena Kurua i kralj Gandharva, dvojica silnih junaka, sukobie se na polju Kuruketri na obalama rijeke Sarasvati. Strani okraj nije se prekidao pune tri godine. U tomu bjesomunom boju, u kojem je pljutalo oruje, a borci jedan drugome nanijee mnogo ljutih rana, itrangada, kralj Gandharva, bjee lukaviji te napokon svlada vladara Kurua, pogubi ga, a onda se vrati na nebesa. Kada pogibe tigar meu kraljevima, hrabri antanuov sin, Bhima dade da se obavi posmrtni obred za njega, a onda na njegovo prijestolje postavi djeaka, snana, ali jo maloljetna Viitraviryu. Viitravirya je vladao kraljevinom pod Bhiminim okriljem i oboavao je antanuova sina koji bjee upuen u sve tajne vjere i zakona. Kada Bhima vidje da mu je brat postao punoljetan, odlui da ga oeni. Doznao je da e u to vrijeme kralj od Kai 80 prirediti sveanost na kojoj e njegove tri keri, lijepe poput apsarasi, odabrati sebi mueve. Na zapovijest svoje kraljice majke on se pope u svoja bojna kola pa se bez pratnje otputi gradu Varanasi. Tamo vidje mnotvo kraljeva dospjelih sa svih strana, a i sve tri djevojke koje e birati svoje mueve.
78 "Bhima" znai "Strani". Straan je onaj koji se prihvati takvih zavjeta i odri ih. To je postalo novo i mnogo poznatije ime Devavrati ili Gangeyi. 79 Zove je "majko" iz potovanja kao buduu enu svojega oca. 80 Kai je Benaresko (ili Varanasko) kraljevstvo.

29

Dok su se kraljevi svaki ponaosob predstavljali, Bhima odabra za svojega brata sve tri djevojke, posadi ih na svoja kola, a onda se silni bojovnik obrati svima okupljenim kraljevima glasom dubokim kao tutnjava groma: Mudri su odredili da se znamenitu gostu, mimo ostalih darova, moe pokloniti i djevojka ukraena blagom. Neki poklanjaju svoje keri a zauzvrat dobiju par goveda. Neki se ene uz djevojin pristanak, a neki je opet zaaraju travama da pristane. Neki se ene dobivi pristanak njezinih roditelja, a neki opet dobiju enu kao dar za pomo pri rtvenome obredu. Uenima je ovaj osmi nain najmiliji, ali kraljevi najvie dre do svayamvare81 i obiavaju se tako eniti. No mudraci rekoe da se najvie cijeni ena oteta sa sveanosti samoizbora kada izginu svi kraljevi i kraljevii koji se suprotstave otimau. Zato ja, evo, odvodim ove djevojke, o zemaljski gospodari, a vi udarite najbolje to moete i pobijedite ili poginite! I on odvede djevojke jezdei na svojim brzim kolima. Izazvani kraljevi poustajae grizui usne od bijesa i udarajui dlanom o dlan. Nastade velika strka i galama dok su bacali sa sebe svoje ukrase i navlaili bojne oklope, a i koijai ubrzo stigoe sa zapregama plemenitih konja, koje su vukle prekrasna kola. I tako se do zuba naoruani ratnici dadoe u potjeru za Bhimom koji je odstupao. Nastade ogoreni okraj izmeu Bhime na jednoj i mnogobrojnih vladara na drugoj strani i na Bhimu se srui deset tisua strijela odjednom. S Bhimine strane takoer poletjee strijele poput dada nebeskog i poobarae strijele njegovih protivnika. Njegove su strijele sjekle lukove, obarale zastave, razbijale oklope i otkidale na stotine i tisue ljudskih glava. Tolikoj neustraivosti i strahovitoj vjetini Bhiminoj stadoe klicati okolni ratnici jer on ih u boju sve nadbi i onda produi putom k svojoj prijestolnici odvodei sa sobom djevojke. Samo jakoruki alva, obuzet gnjevom, pozva Bhimu i ree mu: Stani! Na taj izazov namrteni Bhima, tlaitelj dumanskih vojski, zaustavi svoja kola i s lukom u rukama doeka svojega protivnika onako kako to obiaji katriya nalau. Tada kralj alva obasu antanuova sina stotinama i tisuama lakokrilih strijela dok su mu ostali kraljevi klicali i odobravali mu. A elnik ljudskoga roda, antanuov sin, lati se oruja Aindra i pobi plemenite drijepce svojega protivnika i tako ga u ovom boju za nevjeste pobijedi, ali ga ostavi na ivotu. Gangin nepobjedivi sin pobi tako bez i jedne ogrebotine na sebi mnoge protivnike i dovede u prijestolnicu kerke kralja od Kai. Postupao je s njima njeno i paljivo, kao da su mu snahe ili sestre ili ak roene keri. elio je ugoditi svojemu bratu Viitraviryi i ponudi mu tri nevjeste kojima ne bjee mane. Kada su uz Satyavatinu pomo bile zavrene pripreme za svadbu, najstarija ki kralja od Kai stade pred Bhimu, ljupko mu se nasmijei i ree: alva, kralj Saubhe, izabranik je mojega srca, a i on me u svojemu srcu odabrao da mu budem
81 Svayamvara je "samoizbor" mua, pri kojemu kraljevna bira izmeu prosaca, a oni se pritom mogu i natjecati u junatvu, npr. u strijeljanju iz luka.

30

ena. I moj je otac tako odluio, a ja bih na svayamvari njega odabrala za svojega gospodara. Ti zna to ti vrlina nalae i zato ini to misli da je pravo. Bhima je doista znao to vrlina od njega zahtijeva i zato se posavjetova s brahmanima i potom joj dade svoje odobrenje da ini onako kako misli da je najbolje, a ostale dvije djevojke uz propisane ceremonije preda svojemu bratu Viitraviryi. Brat mu je bio umjeren i sklon vrlini, ali se ubrzo poslije svadbe uzoholi na svoju mladost i ljepotu i preda se grijehu. A Ambika i Ambalika bijahu predivnoga stasa i zlatne puti, kosa im bijae crna i kovrava, a nokti crveni i dugi, bokovi jedri i zaobljeni, a njedra duboka i nabrekla. Plemenite mlade gospe, koje je odlikovalo svako dobro znamenje, dragovoljno prihvatie svojega mua koji ih je u svakome pogledu bio dostojan i vrlo ga zavoljee. A on, odvaan poput nebesnika i lijep kao dvojica Avina, 82 bjee kadar ukrasti srce svakoj ljepotici. Sedam godina proveo je kraljevi ne razdvajajui se od svojih dviju supruga, i bjee jo u prvoj mladosti kada se razbolje od suice. I roaci i prijatelji savjetovali su se i pokuavali mu pomoi, ali svi njihovi napori bijahu uzalud. Kraljevi se Kurua gasio kao sunce na zalasku i najzad preminu. Plemeniti Bhima bijae u dubokoj alosti i poe ga muiti strepnja. Uza Satyavatinu pomo on pripremi posmrtne obrede koje obavie ueni sveenici i sa svim junacima od loze Kurua. Nesretna Satyavati, skrhana bolju, obavi pogrebne dunosti pa, kako je znala i umjela, stade tjeiti ucviljene udovice i ojaenog Bhimu. Proe neko vrijeme i ona stade misliti na dunosti koje joj je vjera nametala i na produenje loze Kurua pa jednom ree Bhimi: Sada sve ovisi samo o tebi, i prinosi rie za pretke i slava i nastavak loze Kurua i koljena antanuova. O silni, ti zna to vrlina od tebe zahtijeva! Tvoj mili brat, a moj jaki sin otputio se na nebesa dok je jo bio u mladoj dobi. Mile keri kralja od Kai, Viitraviryine udovice jo su u cvijetu mladosti i ljepote i eljne su sinova. Posluaj moju zapovijest, snagoruki: obdari ih djecom koja e produiti nau lozu. Sjedi na prijestolje Bharata i vladaj dravom poto ih uzme za ene kako to i dolikuje. Ne alji svoje pretke u pakao.83 Bhima joj odgovori onako kako mu je vrlina nalagala: Majko, to to si rekla vrlina svakako odobrava, ali imaj na umu moj zavjet kojim sam se odrekao potomstva. O Satyavati, sada u ti opet ponoviti: Neu se nikada odrei Istine makar se morao odrei svih triju svjetova i carstva nebeskoga, pa i onoga to je vie od toga. Makar se Zemlja odrekla svojih mirisa, voda svoje mokrote, zrak svojstva dodira, Sunce svojega bljetavila, vatra svojega ara, Mjesec hladnovite svjetlosti, prostor zvuka a bog pravde svoje pravednosti, ja se ni tada neu htjeti odrei Istine. Kraljice, ne vodi nas u propast odvraajui svoje oi od vrline!
Avini su dva vedska boga blizanca, krasna nebeska "konjanika", pratioca Zore. Sudbina predaka ovisi o mukome potomstvu koje im rtvuje prinose, a osobito grumene rie. Da se nit potomstva ne prekine, ako tko premine bez djece, njegovu je bratu dunost oeniti se udovicom i s njome roditi preminulome bratu mukoga potomka (levirat).
83 82

31

Obiaji ne daju katriyama da pogaze rije, i odstupanje od istine nikada se katriyi ne odobrava. Zato me sluaj, majko, rei u ti kako se moe produiti loza Bharata. Naite nekoga brahmana bez mane, pozovite ga i dajte mu blaga, a on e dati porod udovicama kralja Viitravirye. Satyavati se na ovo tiho nasmija i glasom uzdrhtalim od postienosti odgovori: Bharato silnih miica, istina je to to mi ree. Ti si Vrlina, Istina i jedina potpora naega roda. Uini onako kako je pravo kada bude uo to u ti kazati. Dok bijah djevica, rodila sam sina slavnome Paraari, a taj posta veliki rii izuzetnih moi i dobio je ime Dvaipayana. Istoga asa kada bi roen, veliki mudrac spali sve svoje grijehe i, slobodan od strasti, ode sa svojim ocem. Ako i ti i ja zatraimo da nam to uini, on e, zasigurno, podariti dobru djecu udovicama tvojega brata. Kada je odlazio od mene, ovako mi je rekao: Majko, bude li nekad u nekoj nevolji, samo pomisli na mene. Kada ona spomenu velikoga riija, Bhima sklopi ruke i ree: Doista je mudar onaj tko svoje misli razborito usmjerava i na vrlinu i na korist i na zadovoljstvo, i radi strpljivo promislivi kako bi vrlina vodila vrlini, korist k jo veoj koristi, a zadovoljstvo k zadovoljstvu. Tada Satyavati uputi svoje misli muniju Dvaipayani koji upravo toga asa bijae utonuo u prouavanje Veda. Kada sazna da ga majka zove, on se istoga trena pojavi pred njom a da to nitko drugi nije mogao saznati. Satyavati mu oda duno potovanje, a onda ga zagrli umivajui svojim suzama sina kojega je ugledala poslije tolika vremena. Njezin prvjenac Vyasa umi joj suze hladnom vodom pa joj se pokloni i ree: Doao sam, majko, da ispunim tvoje elje. O najvrlija, ne oklijevaj nego zapovijedaj! I on sjede zadovoljan poastima koje mu bijahu ukazane. O veleueni, ree mu majka, sinove raaju i otac i majka i zato oni pripadaju i jednome i drugome. Nema nimalo sumnje da je nad njima majina vlast ista kolika je i oeva. Prema obiajima ti si moj najstariji sin, o brahmari, 84 a Viitravirya mi je najmlai. antanuov sin Bhima posveen je Istini i zbog dane rijei ne eli vladati Zemljom niti imati potomaka. Tvoj je mlai brat ostavio za sobom dvije prelijepe i mlade udovice, nalik na same nebesnice. Ti si najpozvaniji da im podari djecu koja e biti dostojna naega roda i produiti nau lozu. Kada je sasluao majinu besjedu, Vyasa joj odgovori: Ti zna, Satyavati, to je dunost i na ovome, a i na onome svijetu. Zato neka dunost bude i moj cilj. Uinit u kako mi zapovijeda. Neka se gospe godinu dana dre zavjeta koje u im ja propisati i neka potom obave obred oienja jer nema ene koja bi mi mogla prii, a da nije izdrala strogu pokoru.

84 Kao to je raari kralj-mudrac, tako je brahmari brahman-mudrac. Brahmanski su mudraci najee jo potovaniji u predaji od kraljevskih mudraca.

32

No Satyavati e nato: O bezgreni, tako ne smije biti. U zemlji gdje nema kralja ljudi propadaju bez njegove zatite. Ne odravaju se rtveni obredi ni bilo kakvi sveti ini. Oblaci ne daju kiu, odlaze i bogovi. Gledaj zato samo da ove dvije gospe to prije zanu, a Bhima e odgojiti djecu. Vyasa joj odgovori: Ako ve moram, ovako u nevrijeme, podariti potomke svojemu bratu, onda neka kraljevne podnesu moju runou. To e im biti najtea pokora. Ako budu podnijele moj jaki zadah, strogo i runo lice i moju odjeu i tijelo, zaet e od mene i dobiti prekrasnu djecu. Neka me kraljevna iz Kosale 85 eka odjevena u iste haljine i ukraena nakitom, a ja u doi u njezinu lonicu. Rekavi to, rii nestade. Satyavati ode svojoj snasi Ambiki i odnese joj blagoslovljenu vijest. Uz dosta muke poe joj za rukom privoljeti je da poslua savjet i da uiniti ono to je dunost traila, a potom ode nahraniti brahmane i riije koji se bijahu okupili tom prilikom. Ubrzo poslije snahine mjesenice Satyavati joj priredi obred oienja kupanjem pa je odvede u njezinu lonicu. Vjeran svojemu obeanju, istinozborac rii ue tada u njezinu odaju, ali budui da svjetiljka bjee upaljena, kraljevna ugleda njegovo tamno lice, umrenu kosu boje bakra, blistave oi i odbojnu bradu, te sklopi oi od uasa. Rii se nije obazirao elei da ispuni majinu elju, ve je poznade, ali ona od straha nijednom ne otvori oi. Kada je od nje otiao, rii susretne svoju mater, a ona ga upita: Hoe li kraljevna dobiti valjana sina? On joj odvrati: Sin kojega e ona roditi bit e snaan kao deset tisua slonova, bit e slavan kralj i mudrac koji e mnogo znati i bit e obdaren i pameu i poduzetnou. Jedino e se roditi slijep, a to je krivica njegove matere. Na ove sinove rijei Satyavati ree: O blaeni isposnie, kako netko tko je slijep moe postati dostojan vladarskoga trona Kurua? Na tebi je da Kuruima da jo jednoga kralja. Rii ree: Neka bude tako! pa je napusti. Kada je dolo vrijeme, srednja ki kralja Kosale rodi slijepa sina. Onda Satyavati dobi pristanak od svoje mlae snahe pa opet pozva Vyasu. Ovaj stie odmah i, kako ve bjee utanaeno, ue k drugoj eni svojega brata. Ambalika ugleda mudraca i problijedi od straha, a Vyasa opazi njezino bljedilo pa joj ovako kaza: O ljepolika gospo, ti si problijedjela vidjevi moj zastraujui lik i zato e i tvoj sin kojega bude rodila biti bljedolik i prozvat e ga Pandu. 86 Rekavi joj to, slavni mudrac izae iz njezine odaje i opet susretne svoju majku, a ona ga zapita: Kakvo e biti dijete? On joj ree da e joj unuk biti blijede puti, a majka ga nato stade moliti da im podari jo jedno muko edo, na to Vyasa ree: Neka bude tako!
85 86

Kai, odakle su potjecale kraljevne, pripadao je (bar povremeno) zemlji Kosali. Pandu znai "Blijedi, Bljedoliki".

33

Kada doe vrijeme, gospa Ambalika rodi muko dijete. Sin bijae sjajan i darovit, a i pratila su ga sretna znamenja kada se rodio. Samo mu je koa ostala blijeda. Taj sin bi prozvan Pandu. On je taj koji je izrodio silne strijelce, petoricu Pandava. Poslije nekoga vremena, kada starijoj Viitraviryinoj udovici dooe opet njezini dani, ode Satyavati do nje i stade je nagovarati da jo jednom primi Vyasu. A kraljevna, lijepa poput keri nebesnika, ne htjede vie uiniti svekrvi po volji jer joj jo uvijek bjee u sjeanju strani lik i odbojni riijev zadah. Umjesto toga, ona opravi jednu od svojih sluavki svojim nakitom i haljinama i posla je k njemu. A slukinjica bjee lijepa kao apsaras i, kada je Vyasa stigao, ona ustade da ga pozdravi i stade ga dvoriti, a kad ju je pozvao, ona mu doe. Slavni izvritelj najteih zavjeta bio je njome vrlo zadovoljan i, kada ustade da ide, ovako joj kaza: O ljubazno djevoje, ti vie nee biti robinja! Tvoj e sin biti nadasve obdaren vrlinom i sreom i bit e na zemlji prvak medu umnim ljudima. I tako se od Krine Dvaipayane rodi sin, poslije poznat po imenu Vidura. On bjee slobodan od strasti i elja i vrsni znalac dravnikih dunosti. To bijae bog pravde koji se na Zemlji rodio zbog kletve mudraca Mandavye. Tada anameaya upita: to to uini bog pravde da bi zasluio prokletstvo da bude roen od sluavke kao udra? Vaiampayana e na to: Brahman po imenu Mandavya obiavao je sjediti pred svojim sklonitem ispod nekoga drveta. Godinama je on tako sjedio sve dok jednog dana ne naioe tuda razbojnici natovareni plijenom. Za njima je u stopu ila eta straara pa razbojnici uoe u pustinjakovo stanite, sakrie tu svoj plijen i u strahu se posakrivae naokolo prije no to su naili straari. Jedva da su se posakrivali kada eta progonitelja stie za njima. Kada vidjee riija koji je sjedio ispod drveta, oni ga zapitae: O najbolji medu brahmanima, kuda odoe oni razbojnici? Na to pitanje isposnik ne kaza ni rije odgovora. Kraljevi asnici pretraie njegovo sklonite i naoe plijen, a naoe i razbojnike koji se bijahu posakrivali naokolo. Pade tako sumnja i na munija 87 pa ga oni u drutvu lupea odvedoe pred kralja. Kralj ga osudi da bude kanjen zajedno sa svojim saveznicima, kako miljae, a izvritelji, i ne znajui to ine, izvrie presudu i munija nabie na kolac. No vrli mudrac, iako bjee na kolcu i bez hrane, nikako ne umirae i svojim isposnikim moima ne samo da se odravao u ivotu nego je pozvao i druge isposnike. Oni dooe nou i, kada ga vidjee na kolcu, udubljenog u meditaciju, vrlo se rastuie. Oni rekoe dobrome brahmanu tko su i odakle su pa ga upitae: Reci nam, o brahmane, kakav si to grijeh poinio da ga mora na kolcu ispatati? Znameniti muni ovako im odgovori: Nemam koga za ovo kriviti. Nitko doli ja sam nije mi mogao uiniti ovo zlo.
87 Muni "utjelac" jest trapljenik koji se zavjetovao na utnju. Katkada se izraz rabi i neodreenije za mudrace uope ili sl.

34

Kraljevi slubenici vidjee da je on jo uvijek iv pa o tome izvijestie kralja. Ovaj se posavjetova sa svojim doglavnicima pa onda doe na to mjesto i poe umilostivljavati riija nabijenog na kolac: O najbolji meu mudracima, ja ti jesam zlo uinio, ali se to zbilo iz neznanja. Preklinjem te da mi oprosti. Tebi ne prilii da se na mene ljuti. Kraljevo preklinjanje ublai munijev gnjev, a kralj, kada to vidje, pokua nekako odstraniti kolac iz njegova tijela, no to mu nikako nije uspijevalo. Onda naredi da se kolac odsijee tako da ne ostane batrljak i tako je, s ostatkom kolca u sebi, muni lutao svijetom posvetivi se najstroemu isposnitvu te se domogne bezbrojnih predjela blaenstva koji drugima nisu bili dostupni. A zbog ostatka kolca u svojemu tijelu dobi ime Mandavya. Brahman je bio upuen i u najvie tajne vjere i tako jednom stie i do boga pravde. Rii prie boanstvu koje je sjedjelo na svojemu prijestolju pa ga upita: to sam to greno uinio a da i ne znam za to, pa sada moram podnositi ovu kaznu? Bog pravde ovako mu odgovori: O riznico isposnikih zasluga, jednom si probo slamkom nekoga kukia. Sada snosi posljedice toga grenog ina jer, kao to i poklon, ma kako neznatan bio, dobiva na vrijednosti u skladu sa zaslugom koja se njime stjee, tako i grijeh postaje tei to je tea bol koju je izazvao. Sasluavi boanstvo, muni ga upita: Reci mi, doista, kada sam uinio taj grijeh? Bog mu odvrati da je taj grijeh uinio dok je jo bio dijete, a muni e nato: Ono to se uini do dvanaeste godine ivota ne moe se raunati u grijeh! Svete knjige ne kau da bi i to mogao biti grijeh. Kazna koju ja podnosim nije primjerena tako beznaajnu grijehu. Zato e ti, o gospode pravednosti, biti roen na Zemlji, i to u kasti udra, a ja od danas postavljam granicu, i sve to se uini do etrnaeste godine ivota ne moe se raunati u grijeh! Vaiampayana onda nastavi: Kada se rodie ova tri djeteta, Kuruangala i Kuruketra,88 a i sami Kurui doivjee dane napretka u svakome pogledu. Zemlja poe davati obilate etve, a njezini plodovi bili su dobra okusa. Oblaci su davali kiu na vrijeme i drvee se prepunjalo voem i cvijeem. Teglea marva bila je ivahna i radovale su se i ptice i sve ostale ivotinje. Cvijee bjee mirisno, a voe slatko. Gradovi i gradii napunili se trgovcima, zanatlijama, prodavaima i umjetnicima svih vrsta, a narod posta neustraiv, uen, poten i veseo. Nestali su razbojnici i grjenici i inilo se da je svaka pokrajina Kraljevine ula u zlatno doba. Narod postade naklonjen vrlini i rtvenim obredima, istinoljublju i ljubaznome ophoenju, ljudi su pazili jedan na drugoga, tako da su ivjeli u obilju i blagostanju. Uivali su u nevinim zabavama i oslobodili se svake oholosti, mrnje i zavisti. Prijestolnica bijae puna kao more i nalik na samu Amaravati. 89 Diila se stotinama palaa i krasnih graevina, dvorima i slavolucima. Toak vrline, koji Bhima bijee jednom pokrenuo, uinio je da podanici drugih zemalja ostavljahu svoje domove da bi se naselili u njegovoj kraljevini i tako se
88 89

Kuruangala i Kuruketra su podruja Kurua, dosl. "Kurusko umsko podruje" i "Kurusko polje". Amaravati je nebeska prijestolnica vrhovnoga boga (iz vedskoga vremena) Indre.

35

stanovnitvo brzo umnoavalo a graani i narod bili su poneseni nadom i radou gledajui mladenake podvige svojih mladih kraljevia. Stanovnici okolnih zemalja gledali su kako se obnavlja gotovo ugaena antanuova loza i govorili su meu sobom da su od svih majki prve keri kralja od Kai, od svih zemalja da je prva Kuruangala, meu svim zatonicima vrline da je prvi Vidura, a meu svim gradovima najvei Hastinapura. Pandu postade kralj jer se najstariji brat, Dhrtaratra, nije zbog svojega sljepila mogao prihvatiti te dunosti, a Vidu ru je rodila ena niska roda. Jednoga dana Bhima ree: Ovaj na rod, koji je obasjan svakom vrlinom, od samoga svojeg poetka imao je vlast nad svim zemaljskim vladarima. Ja, Satyavati i umni Krina90 protegli smo mu niti i na vas trojicu. uo sam da postoje tri djevojke koje su dostojne da uu u nau porodicu. Jedna je ki plemena Yadava, druga je ki kralja Subale, a trea je kraljevna plemena Madra. Sve su one od kraljevske krvi, glasovite ljepotice i poeljna prilika za savez s naim narodom. Reci mi, Viduro, kako ti o tome sudi? Vidura e nato: Ti si nam i otac i majka! Ti si i na potovani uitelj. Zato ini ono to misli da e za nas biti dobro. Ubrzo Bhima sazna od brahmana da se plemenita Subalina ki molila ivi da joj ispuni elju, a elja bijae da moe roditi stotinu sinova. Molitva joj je bila usliena i, kada Bhima to sazna, uputi poslanstvo kralju Gandhare. Kralj Subala najprije se ustezao na ovu pronju imajui na umu da je najstariji kraljevi, Dhrtaratra, slijep, ali se najzad ipak odlui da uda svoju ker znajui kolika je slava Kurua i da se njihova plemenita loza uvijek odlikovala uzornim dranjem. Tako on dade ker blagoslovljenu svakom vrlinom za Dhrtaratru. Kada je estita Gandhari saznala da je mladoenja kojemu su je njezini roditelji namijenili slijep, ona iz ljubavi i potovanja prema svojemu buduem muu stavi povez na oi. akuni, sin kralja Subale, dovede Kuruima svoju sestru i predade je Dhrtaratri. Gandhari bijae doekana s velikim potovanjem i panjom i pod Bhiminim se nadzorom proslavi krasna svadbena sveanost. Junaki akuni obdari svoju sestru mnotvom dragocjenosti i haljina, a onda se vrati u svoj grad ispraen Bhiminim izrazima potovanja. Prelijepa Gandhari ubrzo omilje svim Kuruima uzornim dranjem, panjom i obzirnou. Meu Yadavama bijae vlastelin po imenu ura. On je bio Vasudevin 91 otac, a imao je i ker po imenu Pritha, ili Kunti, kojoj po ljepoti ne bijae ravne na zemlji. urin neak po imenu Kuntibhoa nije imao potomaka pa ura da svoju prvoroenu ker, kako se bjehu jo prije dogovorili. U domu svojega pooima Pritha je imala dunost da se brine o brahmanima i ostalim gostima i namjernicima. Jednom im u pohode doe strani pustinjak Durvasas, glasoviti poznavalac svetih tajana i poinitelj mnogih isposnikih podviga. Pritha mu vrlo
Misli se Krina Dvaipayana Vyasa. Vasudeva je otac Krine Vasudeve, osmoga utjelovljenja Vinuova i bitnoga pokretaa radnje u Mahabharati.
91 90

36

omilje svojom usrdnom panjom i potovanjem i mudrac je zauzvrat naui basni kojom e prizvati bilo koga od nebesnika ako poeli da s nekim od njih dobije dijete. Uinio je to predvidjevi da e se ona jednom nai u nevolji. Kunti jo bjee djevoje i muila ju je radoznalost. Nije se mogla oduprijeti iskuenju, nego pozva boga Suryu.92 Istoga asa kada je izgovorila basnu, ona ugleda bljetavo boanstvo kako joj prilazi. Onaj to vidi sve to se na svijetu zbiva stade pred zapanjeno djevoje pa je oslovi: Evo me, crnooka, reci to da uinim za tebe! A Kunti e nato: O pogubitelju neprijatelja, jedan brahman dade mi ovu basnu na dar, a ja te, o gospode, prizvah tek da iskuam njezinu djelotvornost. Klanjam se pred tvojom milou i molim da mi oprosti uvredu. eni uvijek treba oprostiti, ma kakvu uvredu uinila. A Surva joj odgovori: Znam da te tom basnom Durvasas obdario, o stidljivo djevoje, ali ti se ne plai, ve me primi u svoj zagrljaj. O preljubazna, moj dolazak ne smije biti uzaludan! Kraljevno, moj dolazak mora biti plodonosan, i zato nee sagrijeiti ako to uini meni za ljubav. I tako, milou boga Sunca koji cijelome svijetu daruje svjetlost i ivot, prelijepa Kunti zae sina. Odmah se zatim i dijete rodilo, i tako doe na svijet slavni junak boanskoga porijekla koji e pod imenom Karna biti glasovit irom svijeta. Rodio se s boanskim oklopom na sebi i s naunicama, blistav i lijep kao to mu je i otac. Potom bog Sunce vrati Kunti njezino djevianstvo i ode natrag na nebesa. Princeza Vrinija93 gledala je svojega tek roenoga sina ne znajui to bi s njime uinila. U strahu od rodbine ona se odlui da sakrije ovaj dokaz svoje nepromiljenosti. Stoga baci svojega snanog sina u vodu. Dobro poznati Adhiratha, Radhin mu, iz kaste suta, koijaa, naao je dijete, i njih dvoje, on i njegova ena, podigoe ga i othranie kao da je njihovo roeno i nadjenue mu ime Vasuena. Djeak bjee obdaren velikom snagom, a kada je malo poodrastao, postade vjet svakovrsnu oruju. Silni Vasuena obiavae oboavati Sunce stojei licem prema Istoku sve dok mu njegovi zraci ne bi obasjali lea. U toku tih asova predanih molitivi ne bijae niega na Zemlji to bi junaki i hitroumni Vasuena odbio da pokloni brahmanima ako bi oni to zatraili od njega. Tako gospod Indra uze na sebe oblije brahmana i jednom doe Vasueni u takvu asu pa zatrai od njega njegov prirodni oklop. Vasuena isijee sa sebe svoj oklop i dade mu ga, a glavar nebesnika bijae prekomjerno zadovoljan i pokloni mu prekrasno koplje rekavi: Onaj koga bude poelio pobijediti, bio on nebesnik, asura, ovjek ili rakasa, poginut e od ovoga koplja, ali njime e moi ubiti samo jednoga protivnika. I tako Survin sin, dotada poznat po imenu Vasuena, dobi ime Karna jer je odsjekao sa sebe svoj prirodni oklop. Kada je dolo vrijeme da se za Kunti nae
92 93

Surva je velik vedski bog, Sunce, kojemu je kult oivio i u kasnijemu hinduistikome razdoblju. Vriniji su rod Yadava kojemu su pripadali i Krina i Kunti.

37

mladoenja, Kuntibhoa pozove sve okolne kraljeve na svayamvaru. Nevjesta bijae po svojoj ljepoti nadaleko poznata pa se tu okupilo mnogo kraljeva koji su je prieljkivali za sebe. Izmeu svih uzvanika ona uoi silnoga Pandua, ponosnog kao lav i irokih prsiju, koji bijae sjajniji od svih prisutnih. Ona stavi svoj vijenac njemu oko vrata i tako ga odabra za mua kao to bi Paulomi odabrala Indru. Bhima je isprosio za Pandua jo jednu nevjestu i dao za nju mnogo blaga. Bjee to ki kralja naroda Madra, po imenu Madri, glasovita u sva tri svijeta po svojoj ljepoti. Tako proslavie Panduovu enidbu. Prvak meu kraljevima preda se u drutvu svojih dviju supruga uivanjima kojima su granice postavljale samo njihove elje, a kada se tako navri mjesec dana, kralj Kurua poe osvojiti svijet. Pratila ga je silna vojska sastavljena od slonova, konjanika i bojnih kola. Taj tigar meu ljudima najprije pokori razbojnika plemena Daarna, a onda uputi svoju vojsku protiv Darve, vladara kraljevine Magadhe, koji, ponosan na svoju mo, ugroavae mnoge vladare. Potom krenu na Mithilu i pokori Videhane, a zatim i Kaijce, Suhme i Pundre, i svojom neustraivou i snagom svojega oruja nairoko proslavi ime Kurua. Ne proe otada mnogo vremena, a Panduu dojadi lijenost i tromost, pa se povue u umu sa svojim dvjema suprugama. Napustio je svoj divni dvorac prepun udobnih leajeva i nastanio se u umi kojom je lutao i sve svoje vrijeme posveivao lovu na divlja. Odabravi mjesto za svoje obitavalite u prekrasnom brdovitom podruju na junim obroncima Himalaye, ivio je savreno slobodan, a narod je, po Dhrtaratrinoj zapovijesti, opskrbljivao Pandua svime to bijae potrebno za udobnost i uivanje. U to vrijeme, o anameaya, Gandhari rodi Dhrtaratri stotinu sinova, a uz tu stotinu rodi mu druga ena iz stalea Vaiya jo nekoliko. anameaya e nato: O najbolji meu Brahmanima, kako je to Gandhari rodila stotinu sinova i koliko joj bijae potrebno vremena? Vaiampayana produi: Jednoga dana doekala je Gandhari velikoga mudraca Dvaipayanu, umornoga i gladnoga, i podvorila ga s mnogo potovanja i panje, a zadovoljni Vyasa ispuni joj elju da moe roditi stotinu sinova od kojih nijedan nee ni u emu zaostajati za svojim ocem. Kada je Gandhari zaela, pune dvije godine nosila je teret u svojoj utrobi i ne mogae se poroditi. To joj je priinjavalo neizrecive patnje. Tada doe glas kako je Kunti rodila sina blistava kao sunce i ona krenu pameu od nestrpljenja i svom se snagom udari po trbuhu. Uto se porodi i iz njezine utrobe izae tvrda gruda mesa, nalik na gvozdenu topovsku kuglu, koja je u njoj rasla pune dvije godine. Ba kada je htjede baciti, stvori se tu Dvaipayana koji je svojim duhovnim moima ve dokuio to se zbilo. Ugledavi kuglu, on upita Gandhari: to to uini? a ona mu otkri cijelu istinu: Kada sam ula da je Kunti rodila prije mene i da je dobila kraljevia sjajna 38

kao sunce, od alosti otvorih nasilu svoju utrobu. Ti si mi obrekao da u roditi stotinu sinova, a rodila sam, evo, ovu kuglu. Nato e Vyasa: O Gandhari, ono to sam rekao, to e se i zbiti. Ne izrekoh nikada neistinu, ak ni u ali. Neka brzo donesu stotinu upova napunjenih topljenim bivoljim maslom. Kada ih donesu, poprskaj ovu grudu hladnom vodom. Kako je rekao, tako se i zbi. Kada poprskae grudu hladnom vodom, ona se lagano razdijeli na stotinu i jedan komad veliine palca. Svaki od tih dijelova metnue u zaseban krag s bivoljim maslom i sve ih stavite na skrovito mjesto, a okolo postavie strau da ih uva. Sveti ovjek tada ree Gandhari da ih smije otvoriti tek kada isteknu dvije godine. I poto je tako sve uredio i razdijelio im savjete, sveti se mudrac otputi na Himalayu da se tamo posveti isposnikim podvizima. Kada je dolo vrijeme, rodi se od komada mesa stavljena u up kraljevi Duryodhana. Po starjeinstvu bjee najstariji kraljevi Yudhithira, prvjenac kraljevne Kunti, a u isti dan kada se rodio oholi Duryodhana, i Kunti je rodila drugoga sina, po imenu Bhima, koji bjee silno jak i snanih miica. Kada se rodi Duryodhana, kralj Dhrtaratra pozva Bhimu i Viduru, a i sve ostale Kurue, dobronamjernike i brahmane pa im ree: Kraljevi je Yudhithira najstariji i on je nasljednik naega koljena. Vrlinom svojega roenja on je kraljevstvo pridobio za sebe. No moe li i ovaj moj sin koji je roen poslije njega postati kralj? Kaite mi po pravdi to je ispravno i poteno? im bjehu izgovorene te rijei, o Bharata, aglji i sve ostale grabljive ivotinje zloslutno zaurlae. Sluajui to kobno predskazanje, i brahmani i mudri Vidura ovako mu odgovorie: uj, o kralju, najjai meu ljudima, kada se tvoj sin rodio, pojavili su se zloslutni predznaci i nema sumnje da e on postati istrebitelj tvojega roda. Sudbina svih nas ovisi o tome hoemo li ga se odrei ili neemo. Ako ga zadrimo, dogodit e se nesrea, a ako se njega odrekne, o kralju, ostat e ti jo devedeset devet sinova. Reeno je da se radi dobra porodice mora odbaciti pojedinac, a radi sela mora se odbaciti porodica, radi drave mora se odbaciti selo, a da radi svoje due ovjek mora odbaciti i cijelu Zemlju. Vidura i brahami tako mu izloie ovu stvar, ali zbog ljubavi prema sinu Dhrtaratra ne bjee voljan pokoriti se tom savjetu. U iduih mjesec dana rodie se i svi ostali Dhrtaratrini sinovi i jedna ki, a od slukinje iz kaste Vaiya, koja je dvorila Dhrtaratru, rodi se sin velike pameti i dobi ime Yuyutsu, i to se dogodi dok je Gandhari jo bila trudna. A Pandu jednoga dana, o kralju, dok je lutao umama kojima su vrvjeli jeleni i grabljive ivotinje opake udi, opazi golema jelena, po svoj prilici predvodnika stada, kako se pari sa svojom enkom. Vladar ih oboje pogodi s pet britkih i hitrih strijela operjanih zlatom. Ali to to je Pandu pogodio ne bjehu jelen i njegova enka, ve sin nekog riija, kojemu isposnike zasluge bijahu doista 39

velike, i njegova druica, zaokupljeni igrom u jelenjim oblijima. Jelen proboden Panduovim strijelama u toku parenja srui se na tlo i progovori ljudskim glasom: O kralju, ak ni ljudi koji su robovi grijeha, gnjevni i lieni pameti, nikada ne ine ovako okrutna djela. Pandu e nato: Dobro je znano da se jeleni love na razliite naine, i nitko ne mari da li je jelen oprezan ili neoprezan. A jelen mu odvrati: Ne krivim te, o kralju, to si ubio jelena, niti to si mene ranio, ve zato to nisi mogao priekati da se zavri ljubavni in, nego si ga nemilosrdno prekinuo. Ja sam muni, o kralju, i odravam ivot voem i korijenjem i, sada preruen u jelena, ivim u miru sa svima. Ti si me ubio i ja u te zato prokleti. Ubio si me ne znajui da sam brahman i zato nisi sagrijeio brahmanovo ubojstvo, ali zato, kada se bude uelio ene i kada joj bude priao da se s njome sjedini, toga trena otii e u svijet mrtvih kao to ja sada odlazim. ena s kojom u vrijeme svoje smrti bude sjedinjen poi e za tobom s ljubavlju i panjom u svijet kralja mrtvih od kojega jo nitko nije pobjegao. I, izrekavi to, muni predade svoju duu a Pandu osta pred tim prizorom utonuo u more alosti. Gorke su suze ronili i Pandu i njegove dvije supruge zbog nesree koja ih je zadesila. Poslije jelenove pogibije kralj Kurua zaputi se u pratnji svojih druica prema planini Nagasabha, hranei se samo voem i korijenjem. Kada su preli Himalayu, stigoe na Gandhamadanu. Tu su se nali pod okriljem mahabhuta, 94 siddha95 i znamenitih riija i ivjeli su u tome kraju katkad u ravnici, a kadto na planinskim padinama. Dooe tako i do planine sa stotinu vrhova i tu nastavie initi pokoru. Jednoga dana Pandu pozva svoju vjenanu suprugu, prekrasnu Kunti, i u etiri joj oka ree: O Kunti, budui da ja vie ne mogu zaeti potomke, nareujem ti da nae nekoga tko mi je ravan ili jo bolji od mene i da s njime zane i donese na svijet mojega nasljednika. O gospo ljupka osmijeha, znaj da ene neko ne bjehu u kuama zatvorene i ovisne o svojim muevima i rodbini, nego su ile kuda im je volja i zabavljale se kako im se svidjelo. O najvrsnija, one nisu pripadale muevima niti su im bile vjerne, pa se i danas na to ne gleda kao na grijeh jer u ta vremena bijahu takvi obiaji. I danas taj obiaj vlada meu pticama i meu ivotinjama, i meu njima nema ljubomore. Taj je obiaj jednom postojao i meu ljudima i zato ga veliki mudraci odobravaju. U Sjevernih Kurua taj se obiaj jo uvijek potuje, a dananji obiaji ustanovljeni su tek kasnije. No bilo ovo greno ili ne, oni koji poznaju Vede kau da je enina dunost da muu ispuni molbu. O ljubazna gospo, ja evo sklapam ruke i stavljam na tjeme lopoev znak ne bih li te umilostivio! Kunti onda kaza kralju Kurua o poklonu plemenitog Dvaipayane.

94 95

mahabhuta: "veliko bie" siddha: "savreni", yogin koji je postigao nadnaravne moi siddhi.

40

Sasluavi njezinu pripovijest, on joj ree: O ljepotice, uinit u jo danas sve to je potrebno da bi se nae elje mogle ispuniti. Pozovi boga pravde, 96 o sretna gospo. On je najvrliji od svih nebesnika. Sin kojega budemo od njega dobili postat e, zasigurno, glavar Kurua jer u njegovu srcu nee biti grijeha ni nepravde budui da mu je otac bog pravde i udorednih zakona. A Kunti, najbolja meu enama, kaza svojemu muu: Neka bude tako! I poklonivi se pred njim, odlui da jo istoga dana ispuni njegovu molbu. Osmog asa najpovoljnijega dana u sedmome mjesecu, kada se uspinje zvijezda yetha u konjunkciji s izlazeim Mjesecom, Kunti rodi prekrasno dijete koje e ivjeti da stekne veliku slavu. U asu kada dijete bi roeno uo se neki bestjelesni glas: Ovo e dijete, nema sumnje, biti ponajbolji meu donositeljima pravde, prvi od onih koji ive u vrlini! Prvi Panduov sin zvat e se Yudhithira. Bit e kralj s prostranom vlau, uven u trima svijetima, obdaren sjajem i slavom i estitime vladanjem. Pandu bjee blagoslovljen sinom koji je bio pun vrlina pa se zaelio da mu Kunti rodi jo jednoga koji bi se odlikovao velikom snagom. Ona opet poslua svojega mua pa prizva k sebi Vayua97 i on joj podari sina snana tijela, a pri njegovu roenju uo se opet natprirodni glas koji ree: Ovo e dijete biti meu svim snanim ljudima najsilniji! Onda se Pandu posavjetovao s brahmanima pa nakon toga zamoli Kunti da se na godinu dana obavee osobitim zavjetom. Kunti uini kako je kralj molio i, kada je prola godina, Pandu joj ree: O prelijepa gospo, svojim isposnitvom udovoljila si Indri,98 kralju nebesnika, i zato sada pozovi njega i zani s njime jo jednoga sina. estita Kunti poslua ga i prizva svojom mantrom Indru, gospodara nebesnika. On joj podari muko edo kojemu dadoe ime Aruna. im se kraljevi rodio, iz vedra neba zatutnjio je glas slian grohotu olujna oblaka: O Kunti, ovo e ti dijete imati snagu Kartavirye 99 i ibija,100 a u boju e biti nepobjediv poput samoga Indre. irom svijeta tvoje e ime proslaviti i ovladat e mnogovrsnim nebeskim orujem. Kada Kunti izrodi Panduu sinove, doe mu jednom njegova druga nevjesta pa mu u povjerenju kaza: Velika je moja tuga, o kralju! Iako sam jednaka s Kunti, moj e mu samo s njome imati poroda. Ako mi Kunti pomogne da i ja dobijem kojega sina, veliko e mi dobro uiniti, a i tebi e pokloniti potomke.
Bog pravde je Dharma. Katkad se poistovjeuje s Yamom (v. I, bilj. 9). Vayu je velik vedski bog, Vjetar, est pratilac Indre. Indra, v. I, bilj. 43. 99 Kartavirya je bio slavni mitski kralj Haihaya koji je dareljivou i trapljenjem nadmaio sve kraljeve i stekao tisuu ruku i zlatnu koiju. Pria se i o njegovoj pobjedi nad bijesom Ravanom. No kada je riiju amadagniju oteo rtveno tele, ubio gaje riijev sin Paraurama (v. I, bilj. 35). 100 ibi je takoer kralj slavan po dareljivosti i nesebinosti. Najpoznatija je pria kako je spasio golubicu od jastreba davi grabeljivici u naknadu vlastitoga mesa. Potom se ispostavilo da je golubica bio Agni, bog Oganj, a Jastreb Indra, te da se ibi time proslavio pred bogovima.
97 98 96

41

Tada Pandu opet ode k slavnoj Kunti pa joj se obrati: Blagoslovljena gospo, osiguraj posmrtne obrede za mene i moje pretke. O bezgrena, pomozi Madri da zane djecu i tako se oslobodi svoje nevolje. Tako e stei ime koje e se uvijek spominjati. Kunti onda povjeri svoju mantru kraljici Madri i kaza joj: Kada izgovori ovu mantru, misli na boanstvo s kojim bi voljela imati poroda. Madri se nato malo zamisli pa onda prizva dvojicu Avina. 101 I dooe joj obojica. Ona s njima zae dvojicu sinova, Nakulu i Sahadevu, koji po ljepoti bjehu nenadmani na zemlji. Pri njihovu roenju javio se opet bestjelesni glas i rekao: Ova e dvojica nadmaiti druge ljude ljepotom, bistrinom i vrlinom. Sjat e presilnim sjajem, ljepotom, blagom i pristalou. Tako se Panduu rodi pet sinova koje zaee nebesnici, a bili su obdareni velikom snagom i ivjeli su da bi izvojevali veliku slavu i da nairoko razglase ime Kurua. Njihova se vrlina poveavala kako su oni rasli, a glasoviti mudraci koji obitavahu na toj planini kojoj je vrhunce pokrivao snijeg gledali su to i divili se. Petorica Panduovih sinova i stotinu sinova kralja Dhrtaratre, tog umnoitelja plemena Kurua, rasli su brzo poput lopoa na jezeru. Gledajui svoje naoite sinove kako stasaju pred njegovim oima ivei u prostranim umama na arobnim planinskim obroncima, Pandu najednom osjeti kako se u njemu opet budi usahla snaga njegovih miica. Jednoga dana u proljee, kada sva stvorenja izgube pamet, kralj poe sa svojom druicom Madri tumarati po umi u kojoj ve svako drvo bjee istjeralo nove cvjetove. Svuda u okolici bijae mnogo malih jezera obraslih lopoem. Pandu je gledao sve te divote i najednom osjeti kako se u njemu opet raa udnja. Kada mu pogled pade na mladoliku Madri kojoj su se haljine providjele, njegova elja usplamtje kao umski poar. Prodiran udnjom, on je privue sebi premda se ona odupirala koliko je mogla, tresui se od straha. No strah od prokletstva nije mogao obuzdati Pandua i on, nagnan svojom sudbinom, nasilu potrai njezine zagrljaje kao da bjee nakanio skonati svoj ivot. I tako Pandu, estiti kralj Kurua, podlegne neumitnu utjecaju vremena ba kada bjee u zagrljaju svoje supruge. Kada je Kunti saznala to se dogodilo, ree uplakanoj Madri: Ja sam njegova starija supruga i zato zasluga mora biti moja. Ja moram poi za naim gospodarom u predjele mrtvih. Ustaj, o Madri, i predaj mi njegovo tijelo, a ti ostani ovdje i posveti se djeci. Ali Madri e na to: Ja sam obgrlila naega gospodara i neu mu dopustiti da ode bez mene. Ja u poi za njim jer mi elja jo nije utoljena. Ti si mi starija sestra, daj mi svoj pristanak! Prvak je Bharata doao k meni eljan zagrljaja i jo me se nije nasitio. Zar nisam ja ta koja treba poi u Yamino stanite da ga zadovolji? O mnogopotovana, ako ja nadivim tebe, neu znati podizati tvoju
101

Avini, v. I, bilj. 55.

42

djecu kao da su moja, pa zar se neu tako ogrijeiti? A ti e, o Kunti, odgojiti i moje sinove kao da su tvoji roeni. I tako se ki kralja Madra, vjenana supruga Panduova, pope na Panduovu pogrebnu lomau. Vaiampayana nastavljae: Kada mudri riiji, bogovima podobni, vidjee da je Pandu preminuo, oni se meu sobom dogovorie i odluie: Sada je naa dunost da se vratimo u kraljevinu i da dovedemo tamo njegovu djecu i suprugu i da odnesemo njegove posmrtne ostatke. Nije otada prolo mnogo vremena kada Kunti stie na glavna gradska vrata. Kada graani ue da je u grad stiglo nekoliko tisua munija i dostojnika, oni se vrlo zaudie i ubrzo poslije Suneva izlaska poe se okupljati mnotvo sa enama i djecom. Promatrali su isposnike u tiini i svako srce bijae dirnuto samilou. Dooe i Kurui u pratnji sveenika i naklonom pozdravie riije pa zauzee svoja sjedita, a graani se poklonie do zemlje pa i oni posjedae naokolo. Onda najstariji meu riiji-ma ispripovijeda sve kako je bilo i na kraju ree: Evo njihovih ostataka, tu su i njihova djeca, a tu je i druga majka. Primite ih kako dolikuje. Rekavi to Kuruima, pustinjaci istoga asa nestadoe, a graani, vidjevi ih kako pred njihovim oima nestaju poput oblaia pare na nebu, razioe se zadivljeni kuama. Kada se zavrie pogrebne sveanosti i svi podanici stadoe aliti za Panduom, asni Vyasa doe jednoga dana svojoj majci Satyavati pa joj kaza: Majko, nai dani sree prooe i nailaze dani nevolje. Grijeh raste svakim danom. Svijet je postao star. Kraljevstvo Kurua nee jo dugo trajati, a razlog tome bit e nepravda i nasilje. Idi zato u umu i posveti se yogi i isposnitvu. Odsada e sve vie biti prevare i nepravde, a potenoga rada e nestati. Ne budi u svojim kasnim godinama svjedok propadanja svojega roda. I tako, uz Bhimino doputenje, kraljica ode sa svojim dvjema snahama u umu i poe se baviti zadubljenjem te doivje lijepu i duboku starost, a onda napusti tijelo i pope se na nebo. Poto prooe sve obrede ienja to ih propisuje Vede, Panduovi se sinovi naselie u palai svojega oca. Rasli su i ivjeli kako to kraljeviima i dolikuje, a pokazalo se da su u svojim igrama s Dhrtaratrinim sinovima u svemu nadmoni. U snazi i vjetini gaanja, u halapljivosti i u podizanju praine Bhima ih je sve nadilazio. Sin boga Vjetra vukao ih je za kosu tjerajui ih da se tuku meusobno, a on se za to vrijeme smijao. Vrikodara 102 je s lakoom pobjeivao svih stotinu djeaka iako su bili snani, a to je inio kao da je bio samo jedan od njih. Neki put bi uhvatio desetoricu njih i potapao ih pod vodu, a potom ih, jedva ive, izvlaio na suho. Drei ih za kosu vukao ih je po zemlji pa su Dhrtaratrinim sinovima
102

Vrikodara "Vuji trbuh", nadimak Bhimin.

43

stalno bile razbijene glave ili izgrebena koljena ili pak izubijana ramena. Kada bi se oni popeli na drvo da beru voe, on bi udarcem noge obarao na zemlju i voe i berae. U rvakim vjetinama, u brzini i spretnosti ne bjee mu meu njima nitko ravan. Bhima je doista obiavao kinjiti Dhrtaratrine sinove, ali je to prije inio zbog nezrelosti, nego iz pakosti. Gledao je jaki Duryodhana Bhimine podvige i njegovu snagu i u njegovu se srcu zae neprijateljstvo. U svojoj ljubomori na Pandave, a meu njima najvema na Bhimu, Duryodhana i njegova braa toliko se zaboravie da napokon odluie ubiti Bhimu, a ostale baciti u tamnicu. Budui da Yudhithira bijae zakoniti prijestolonasljednik, raunali su da e se tako domoi kraljevine. Tako jednoga dana pooe plivati na rijeku Gangu i Dhrtaratrini se sinovi pripremie da izvedu svoje neasno djelo. Kada su poslije plivanja svi krenuli u svoje atore da se odmore, oni podmetnue Bhimi otrovanu hranu pa on i ne stie do svoje postelje ve ostade leati na obali rijeke. Onda ga Duryodhana sputa povijuama i gurnu u vodu, ali im se Bhima naao u vodi, izujedae ga otrovne vodene zmije kojima je tu bilo leglo, tako da nijedan otrov ne mogae potpuno djelovati. Potom Ganga izbaci Bhimino tijelo na sprud. Za to se vrijeme Duryodhana sretan i veseo vrati u logor, a kada se Yudhithira stade raspitivati za Bhimu, on mu odgovori da je otiao u grad. Kada se vratie u dvor, nitko im nije mogao rei da je vidio Bhimu i Pandave pa se sa zebnjom u srcu vratie da ga trae, ali, ma koliko traili, ne naoe ga i napokon se vratie silno ojaeni i zabrinuti. Snani je Bhima najzad doao k svijesti i odmah je otrao svojoj majci. Kunti i Yudhithira vrlo mu se obradovae i izgrlie ga za dobrodolicu, a onda Yudhithira ree: Ne govori o ovome ni rijei nikome, ali od danas moramo budno uvati jedan drugoga. Poslije nekoga vremena Duryodhana se opet odvai da u Bhiminu hranu pomijea otrov koji je bio svje, estok i smrtonosan. Yuyutsu je bio prijatelj Pandavama i ree im za otrov, no Vrikodara se nije osvrtao na to nego pojede sve bez ustezanja i potpuno ga probavi. Ma kako otrov bio jak, nije vie djelovao na njega. Kralj je vidio da Kurui odrastaju neodgojeni i da trate svoje vrijeme pa Gautamu imenova za njihova uitelja i posla ih k njemu. Na izvoru Gange ivio je glasoviti mudrac Bharadvaa. Jednoga dana ugleda on prelijepu vilu Ghrtai kako hodi obalom Gange i upravo tada puhnu vjetar i rastvori skute njezine odjee. Pustinjaka taj prizor toliko raspali da svoje sjeme ispusti u jedan krag. Tako se iz kraga rodio mudri Drona. Bharadvaa je imao prijatelja, kralja Priatu, a njegov sin Drupada svakoga je dana dolazio u Bharadvaino isposniko stanite i tu se igrao s mladim Dronom i uio. Ubrzo je meu njima procvjetalo bujno mladenako prijateljstvo. Kada je umro kralj Priata, njegov sin Drupada sjede na njegovo prijestolje. Negdje u isto doba umrije i slavni Bharadvaa. Drona je i sam elio potomka, a to 44

bijae i elja njegova oca, pa on uze za enu aradvatovu ker Krpi. Ona mu rodi sina. im se dijete rodilo, ono pusti glas nalik na konjsko njitanje, a s neba se javi glas: Ovo je dijete zanjitalo kao konj i to se nadaleko ulo. Zato neka mu ime bude Avatthaman. Bharadvain sin bjee presretan to je dobio sina. Negdje u to vrijeme douo je Drona da slavni brahman amadagnya namjerava razdijeliti sve svoje blago brahmanima pa se odmah zaputi u planine Mahendra. Doavi pred Ramu, on se pokloni do zemlje pod njegovim stopalima i, vidjevi da se ovaj sprema krenuti u umu jer ve sve blago bjee razdijelio, Drona mu ree: Ja sam Bharadvain potomak, ali nisam izaao iz maternice. Brahman sam od visoka roda i ime mi je Drona. Doao sam po tvoje blago. Slavni unititelj plemena katriya saslua ga pa mu odgovori: Dobro mi doao, odlinie meu dvoroenima! Reci to bi ti elio? Drona e na to: O izvritelju najteih zavjeta, elio bih naslijediti tvoje vjeno blago! Rama mu odvrati: Sve blago i zlato to bjee moje podijelih brahmanima. Imam jo samo svoje tijelo i razno skupocjeno oruje. Spreman sam ti dati ili jedno ili drugo. Kai to e od toga dvoga? Drona mu odgovori: O Bhrguov sine, pristoji ti se da mi da sve svoje oruje i da me naui tajnama njihova bacanja i vraanja! Rekavi: Neka bude tako! Bhriguov sin dade Droni svoje oruje i predade mu i cjelokupnu nauku o oruju sa svim pravilima i tajnama. Drona ih sve primi i naui, i miljae za sebe da je prebogato obdaren pa se radosna srca zaputi svojemu prijatelju Drupadi. Doao je potom pred kralja Drupadu i s dunim ga potovanjem oslovio: O kralju, znaj da sam tvoj prijatelj. A kralj, zatrovan oholou zbog svojega bogatstva, namrti se pa oiju podlivenih krvlju od gnjeva odvrati Droni: Kako se usuuje, brahmane, osloviti me kao prijatelja? Kako krunjeni kralj moe drugovati s lutajuim prosjakom? Mi bijasmo prijatelji dok smo bili djeca, ali vrijeme sve nagriza, pa se i nae prijateljstvo istroilo. Zar se bogata moe druiti sa siromahom, neznalica s uenim ovjekom i kukavica s junakom? Samo jednaki mogu biti prijatelji. Okrete se Drona i ode iz Drupadina dvora dok mu je u srcu plamtio gnjev. Stao je za tren da razmisli to mu je initi pa se onda odlui i poe u Hastinapuru, prijestolnicu Kurua. udio je da se kralju Panala odui za njegovu bezobratinu. Kada je stigao u Hastinapuru, Bharadvain se sin nastanio kod Gautame zvanoga i Kripa, koji bijae brat njegove ene Kripi. Dronin jaki sin obiavao je u odmorima izmeu Kripinih predavanja pouavati Kuntine sinove u baratanju orujem, ali jo uvijek nitko nije znao kakav je junak Asvatthaman. ivio je Drona tako neko vrijeme u Kripinu domu sve dok se jednoga dana nije dogodilo da se junaki kraljevii, svi koliko ih bijae, zapute izvan grada. Igrali su se loptom i radosno lunjali svuda naokolo sve dok im lopta ne pade u neki bunar. Postieni i zabrinuti gledali su oni jedan drugoga i onda primijetie u blizini nekoga tamnoputa brahmana, oronula i slaba, koji tek to bjee zavrio 45

svoju rtvu agnihotra.103 Kraljevii koji su se ve odrekli vaenja lopte iz bunara okruie toga brahmana, a Drona to bjee on nasmijei im se pa ree: Sramota! Kakvi ste vi katriye, moni i vjeti ratnici koji barataju orujem a da ne moete ni loptu iz bunara izvaditi? Zar vi niste roeni u rodu Bharata? Obeajte mi za danas veeru i ja u vam izvaditi vau izgubljenu loptu s pomou ovih travaka, a uz to u izvaditi i ovaj prsten koji u baciti u bunar. I Drona skide svoj prsten i baci ga u presahnuli bunar. Nato e Yudhithira, Kuntin sin: O brahmane, dobit e uz Kripinu dozvolu od nas toliko da e ti trajati do kraja ivota! Drona se na to osmijehnu pa ovako ree prinevima Bharata: Ova rukovet dugakih trska s pomou mojih basna preobratit e se u oruje. Pogledajte ove trske! Sada u prvom trskom ubosti loptu, a onda u drugom trskom ubosti prvu, i tako redom napravit u lanac i izvaditi vau loptu. I Drona uini upravo onako kako je rekao, a zaueni kraljevii gledali su u njega oima iskolaenim od ushienja. Oni mu onda rekoe: O ueni brahmane, hajde izvadi i prsten! Nato slavni Drona uze luk i strijelu i njome natae prsten pa ga tako izvadi. Drei strijelu s prstenom na njoj, on je prui zadivljenim kraljeviima, a ovi, gledajui prsten, prozborie: Klanjamo ti se, o brahmane, eljeli bismo znati tko si i odakle si. Moemo li to uiniti za tebe? Na to pitanje Drona im ovako odgovori: Idite do Bhime i opiite mu mene i moju vjetinu. On e znati tko sam. Kraljevii na to rekoe samo: Bit e tako. I odoe ravno k Bhimi pa mu prenesoe brahmanovu poruku i ispriae sve kako se zbilo. Bhima ih saslua i odmah razumje da to ne moe biti nitko drugi do Drona, pa pomisli da bi im on mogao postati uitelj. On odmah ode Droni i pozdravi ga s potovanjem, a onda ga upita za razlog njegova dolaska u Hastinapuru i ponudi mu da pouava kraljevie. Drona mu ispria sve svoje dogodovtine i na kraju mu kaza: O izdane loze Kurua, od naih najmlaih godina princ Panala i ja uili smo zajedno i, doista, bio mi je prijatelj. Uvijek mi govorae i injae dobro i, da bi mi ugodio, esto mi je spominjao: O Drona, ja sam prvjenac svojega slavnog oca i, kada me kralj postavi za vladara, moja kraljevina bit e i tvoja. O prijatelju, sveano ti se zaklinjem, moja zemlja, moje blago i srea o tebi e ovisiti! No kada je zavrio svoje naukovanje, vratio se u svoju prijestolnicu. Ja sam ga veoma potovao i njegovih se rijei sjeam i dan-danas. Dogodi se jednom da moj sin Asvatthaman, a jo bijae dijete, opazi sinove nekoga bogataa kako piju mlijeko pa stade plakati. Meni se smrknu pred oima pa bijah kao izvan sebe. Poelio sam da dobijem kravu, i to od nekoga tko ih ima mnogo, pa pooh od zemlje do zemlje, ali se moje traganje pokaza uzaludnim jer nigdje ne dobih mlijene krave. Vratih se praznih ruku. Jednom ugledah kako
103

Agnihotra je jutarnja ili veernja Ijevanica masla u oganj.

46

neka drugarica u igri daje mojemu sinu piti vodu pomijeanu s riinim branom. On je, jadnik, pio, i vjerovao da pije mlijeko pa je zaplesao i uzvikivao: Pio sam mlijeko! Pio sam mlijeko! Kad mi doprijee do uiju i podrugljiva ogovaranja nametljivaca, izgubih pamet. Za sve sam to sebe osuivao i napokon odluih da neu, makar me brahmani i grdili, vie ivjeti mrskim ivotom neijega sluge. Potom Drona ispria kako je otiao do Drupade kada je saznao da je ovaj postao kralj, i kako ga je on odbio. O Bhimo, Drupada mi je nanio uvredu i ja dooh gnjevan urjaku Kripi ne bih li dobio pod svoje okrilje pametne i poslune uenike. Bhima saslua ispovijest Bharadvaina sina pa mu ree: Nategni svoj luk, o brahmane, i naini od kraljevia Kurua vrsne poznavaoce nauke o oruju. Budi siguran da e ti se ispuniti svaka elja u srcu. I tako Drona, prvi meu strijelcima, veselo prihvati za uenike Panduove i Dhrtaratrine sinove. Jednoga dana on ih pozva da se okupe oko njega. Kada mu dodirnue stopala u znak potovanja, on im ovako ree: U srcu nosim elju, neporonici. Dajte mi tvrdu vjeru da ete mi je, kada svrite ratne nauke, ispuniti. Na to nijedan kraljevi Kurua ne kaza ni rijei, samo se Aruna zakle da e ispuniti elju svojemu uitelju i da e uiniti sve to ovaj bude od njega zahtijevao. Nato ga radosni Drona privi na grudi i uzdiui proli suze radosnice. I tako neustraivi Drona poe pouavati Panduove sinove i nebeskomu i zemaljskomu oruju, a kao prvaku meu brahmanima dooe mu i mnogi drugi kraljevii da bi ih on uio. Tako mu u nauk doe i Radhin sin iz kaste suta. Od svih njih, samo je sutin sin Karna stalno prkosio Aruni i, priklonivi se Duryodhani, pokazivao prezir prema Pandavama. Aruna je volio nauk o oruju i zato bjee stalno uza svojega uitelja. Vjetinom, snagom miica i ustrajnou sve ih je nadmaivao. Doista, premda su poruke to ih je uitelj davao bile iste za svakoga od njih, Aruna zbog svoje umjenosti i spretnosti bijae najbolji od svojih drugova. Kada je Drona vidio kolika je Arunina odanost oruju, pozva on kuhara pa mu kriom ree: Aruni nikada ne daj da jede u mraku i nemoj mu rei da sam ti ja to naredio. Prolo je nekoliko dana i dogodi se da vjetar ugasi svijeu dok je Aruna veerao. On nastavi jesti u mraku iz navike prinosei ruku ustima, i to mu skrenu panju na mo navike. Zato jakoruki Panduov sin nastavi vjebati lukom i nou. Drona je uo brujanje luka u noi i doe Aruni pa ga zagrli i ree mu: Istinu ti govorim, Aruna, nainit u od tebe takva strijelca da ti nee biti para na svijetu. Otada ga je Drona uio kako se bori s konja, kako sa slona, a kako pjeice. Uio ga je kako se vode dvoboji, a kako se bori u gomili. Nauio ga je kako se rukuje kijaom, maem, sulicom i tekim kopljem. 47

Dva su Dronina uenika, Duryodhana i Bhima, postali nenadmani borci kijaom i stalni suparnici. Asvatthaman je sve njih nadmaio u poznavanju tajna o oruju, a blizanci Nakula i Sahadeva sve nadbie u maevanju. Yudhithira je postao najbolji meu strijelcima s bojnih kola. Aruna bjee u svemu najbolji. Sve je nadvisio otrim umom, pribranou, snagom i poletom. Ime mu se proulo irom svijeta i slovio je za strijelca prvoga meu prvima. Ne bjee mu ravna ni po vladanju orujem, a ni po panji i ljubavi prema uitelju. A Dhrtaratrini sinovi sada jo vie zamrzie Bhimu zbog njegove pregoleme snage, a Arunu zbog vrline i sjajna uspjeha. Kuda su Dhrtaratrini i Panduovi sinovi zavrili svoje kolovanje i ovladali ratnim naukama i vjetinom, ree Drona kralju Dhrtaratri: O kralju, sinovi su ti zavrili kolovanje. Dopusti im da ti sada pokau ono to su nauili. A razdragani mu kralj odgovori: Drono, ponajbolji meu brahmanima, velik je uspjeh koji si s njima postigao! Na kraljevu zapovijest nainie graditelji golemo borilite i kraj njega krasnu lou za kralja i njegove gospe, kako to ve bjee obiaj. Na utvreni dan okupila se tu kraljevska porodica, rodbina i uzvanici, a u gledalitu se sabrala arena i razdragana gomila. U odreeni as ue u borilite Yudhithira, a za njime su po redu i starjeinstvu stupali ostali kraljevii. Onda zapoe nadmetanje i junaki kraljevii pokazae svu svoju udesnu spretnost u vladanju orujem. Na uiteljev znak stupi potom na borilite mladi Aruna nalik na oblak obasjan zalazeim suncem. Na sebi je imao zlatni oklop, pun tobolac strijela i konu rukavicu. Narod se uskomea kada je opazi, ali se ubrzo svi primirie kada on stade pred svojim uiteljem pokazivati sve to je nauio. Netremice su ga gledali udei se i divei njegovoj sigurnosti i spretnosti u vladanju maem, lukom i kijaom. Onda je orujem Agneya stvorio vatru, orujem Varuna vodu, orujem Vayavya stvorio je zrak, a orujem Paranya oblake. Orujem Bhauma stvarao je zemlju, a orujem Parvata planine. Napokon je orujem Antardhana uinio da sve to nestane.104 Kada se sve zavrilo i kada je oduevljenje promatraa malo splasnulo a zvukovi su instrumenata zamrli, odjednom se s ulaza zauo pljesak dlana o dlan koji odjeknu kao pucanj groma. Sve se oi okrenue na tu stranu. Mnotvo je netremice promatralo pridolicu pitajui se:Tko li je to?A on se ponosito obazreo oko sebe, prije slian boanstvu negoli smrtniku, i silna je snaga zraila iz njega.
104 To su tajna, odnosno "boanska oruja". Moda se zamiljaju kao mantre, udotvorne izreke ili basne, a jamano se mantrama prizivlju. Agneya je Ognjevo oruje, Varuna je oruje Varune, boga voda, Vayavya je Vjetrovo, a Paranya oruje Paranye, boga Groma ili Olujnoga Oblaka, Bhauma je Zemljino, a Parvata Planinino, dok je Antardhana oruje Nestajanja. Odlomak pokazuje koliku su ulogu, uz, tvarno oruje, u shvaanju ratovanja, naroito brahmanskome, igrale i basne.

48

Onda prozbori gromovitim glasom: Ne iznenadi se, Aruno, kada pred svima ponovim sve tvoje podvige. Taj izazov zbuni Arunu i obuze ga gnjev. A u istome trenu u Duryodhaninu se srcu rasplamsa neobuzdana naklonost. Uz Dronino doputenje sjajni je mladi s nemarnom lakoom ponovio sve to je Aruna uinio, pa ga i nadmaio, a na sve to Duryodhana se bezmjerno radovao. Onda on i njegova braa stadoe grliti i hvaliti Karnu, a Duryodhana mu ovako ree: O silni junae, neka si nam dobrodoao! O snagoruki, u dobar as te srea poslala! I ja i svekolika kraljevina Kurua stojimo ti na usluzi! Junak mu ovako odgovori: Za mene, sve to ti kae kao da je ve i uinjeno. Na srcu su mi samo dvije elje: tvoje prijateljstvo i dvoboj s Arunom. Duryodhana e na to: Uivaj uz mene sve blagodati ivota. Budi dobroinitelj svojemu prijatelju i stavi svoju nogu na glave svih protivnika, o tlaiteIju dumana! Aruna se osjeae ponienim pa oslovi Karnu koji stajae meu Duryodhaninom braom poput gorskoga vrhunca: Ja u te otpraviti tamo kamo odlaze svi oni koji se nepozvani nameu i nepitani govore, Karno, jer e od moje ruke poginuti. Karna e na to: Ovo borilite svakome je otvoreno i nije graeno samo za tebe. emu prepirka, Aruno, tako se ogledaju samo slabii! Prometni svoje rijei u strijele pa u ti danas strijelama otkinuti glavu, i to ba ovdje pred tvojim uiteljem! Potom se Prithin sin urno oprosti od svoje brae i uz uiteljevo doputenje krenu se sukobiti s Karnom. I silni se Karna oprosti od Dhrtaratrinih sinova pa izae Aruni na megdan. U taj as nebo se prekri oblacima iz kojih sijevahu munje. A bog Sunce vidje da je Indra doao promatrati megdan pa razagna oblake iznad svojega sina. Aruna se nije ni vidio prekriven oblacima, a Karna stajae vidljiv i obasut sunanim zracima. Duryodhana je jo uvijek stajao uz Karnu, a uz Arunu stajahu Bharadvaa, Kripa i Bhima. A Kunti se, ki plemena Bhoa, obeznani. Spretni je Vidura uz pomo slukinja ubrzo vrati k svijesti kropei je vodom i sandalovinom, ali kada doe k sebi i ugleda svoja dva sina kako stoje jedan naspram drugoga odjeveni u oklope, uas je obuze, ali ne mogae nita poduzeti. Tada se javi Kripa, Saradvatov sin, koji se dobro razumio u pravila dvoboja i brati se Karni: O dini junae, reci nam tko su ti otac i majka i od kojega si roda i koljena. Kraljevi koji ti je izaao ne megdan sin je Prithe i kralja Pandua i slavni je potomak iz loze Kurua. Na to Karna obori k zemlji svoje lice problijedjelo kao lopo na jesenskome pljusku. Tada ree Duryodhana: Uitelju, svete knjige kau da pravo na prijestolje mogu polagati tri vrste ljudi: potomci plemenite loze, glasoviti junaci i slavni vojskovoe. Ako Aruna nije voljan boriti se s nekim tko nije kraljevskoga roda, ja, evo, postavljam Karnu za kralja Ange! 49

I istoga asa on posadi Karnu na zlatnu stolicu i uz prenu riu, cvijee, krage s vodom i mnogo zlata silni junak bi postavljen za kralja Ange. Brahmnani su govorili mantre,105 a nad glavom su mu drali kraljevski suncobran. I kada se veselje malo stialo, Karna upita Duryodhanu, kraljevia Kurua: Tigre meu kraljevima, ime da ti uzvratim to bi bilo vrijedno kraljevskoga dostojanstva koje si mi poklonio? Duryodhana mu odgovori: Ja arko elim samo tvoje prijateljstvo! Neka bude kako eli! nato e Karna, i oni se sretni izgrlie. Uto se (oslanjajui se na tap) pojavi na borilitu Karnin pooim Adhiratha u slabo pritegnutoj odjei, oznojen i drhtav. im ga je opazio, Karna ostavi luk i svoju tek pokropljenu glavu prikloni pred svojim ocem. Stari ga koija nazva sinom i zagrli ga plaui i kvasei suzama ljubavi posinkovu glavu. Bhima miljae da je Karna doista koijaev sin pa se stade podrugivati, ali ga srditi Duryodhana prekide: Takve ti rijei ne pristoje, Vrikodaro! Porijeklo velikih junaka neznano je kao i izvorite velikih rijeka! Vatra koja proguta cijeli svijet nastaje od vode. Zna se i vae porijeklo, Pandave. Moe li kouta donijeti na svijet tigra? Ovaj kraljevi nije samo dostojan da upravlja Angom, nego zasluuje da caruje nad cijelim svijetom. Ako sve to nekome od vas nije pravo, neka se popne na njegove koije pa neka pokua nogama i rukama zategnuti njegov luk! Meu prisutnima podie se amor odobravanja, a Duryodhana uze za ruku Karnu i izvede ga iz borilita obasjana svjetlou svjetiljka jer se ve bjee poeo hvatati mrak. Vratie se i Pandave u svoje boravite u pratnji Drone, Kripe i Bhime. Stekavi Karnino prijateljstvo, Duryodhana raspri sve svoje strahove koji su ga prije muili dok je promatrao Aruninu ratniku vjetinu. Junaki Karna, vjet svakome oruju, sokolio je Duryodhanu ljubaznim rijeima, a ak je i Yudhithira smatrao da je Karna strijelac kojemu na Zemlji nema ravna. Kada je Drona vidio da su Panduovi i Dhrtaratrini sinovi svladali ratnike vjetine, pomisli da je dolo vrijeme da zatrai nagradu za svoj trud. On sazva sve svoje pitomce pa im ree: Zarobite u boju Drupadu, kralja Panala, i dovedite ga pred mene. To e za mene biti najvrednija plaa. Mladi mu ratnici odgovorie: Neka bude tako! Potom se hitro popee na bojna kola, pa sa svojim uiteljem pooe da ga nagrade za njegov trud. Na svojemu putu ubijali su Panale i tako stigoe pred prijestolnicu velikoga Drupade te je opkolie. Prije no to je bitka poela, Aruna ree svojemu uitelju: Mi emo navaliti tek kada Dhrtaratrovii pokau to znaju i umiju. Nijedan od njih nee moi uhvatiti na bojitu kralja Panala.

105

svete izreke, basne. Ovdje upravo vedske izreke.

50

Mnogi silni kraljevii Kurua s Karnom i Duryodhanom na elu natjecali su se meu sobom tko e biti prvi u juriu i tako ujezdie u Drupadin grad i pojurie njegovim ulicama. A kralj Drupada bjenjae razbojitem nalik na vatreni toak te pobijedi i Duryodhanu i Vikarnu, pa ak i silnoga Karnu, a i mnoge druge hrabre kraljevie, i tako ugasi njihovu e za bojem. Pandave zaue lelek razbijene vojske pa s potovanjem pozdravie Dronu i popee se na svoje koije. Aruna u hitnji zamoli Yudhithiru da se ne uputa u okraj pa pohrli naprijed dok su mu Nakula i Sahadeva titili kotae. Bhima se uvijek tukao u prethodnici pa je i sada hitao naprijed s topuzom u ruci. Doista je Bhima potjerao pred sobom slonove i kola Drupadine vojske kao to pastir, sa tapom u ruci, tjera svoje stado. Kralj Panala vidje da su njegovu vojskovoi pomreni rauni pa sam osu strijele na hrabre Pandave. Rasrdi se Aruna pa sasijee strijelama protivnikov luk, zastavu mu obori i izbode konje, a vozara pogodi s pet vitih strijela. Onda ostavi luk na stranu pa iz toka izvadi sablju i sa svojih kola skoi na Drupadina. Savreno neustraiv, on zarobi Drupadu, a kada to vidjee Panale, razbjeae se na sve strane. Kada vidjee to se zbilo, kraljevii navalie na vojsku Panala, ali im Aruna na to ree: Ovaj je Drupada roak Kuruima i ponajbolji meu kraljevima. Zato, o Bhima, nemoj ubijati njegove vojnike. Nae je da naemu uitelju damo njegovu nagradu. I poto na bojitu pohvatae i Drupadu i njegove prijatelje ministre, kraljevii ih sve preradoe Droni. Drona je gledao poraenog i ponienog Drupadu liena njegova blaga i sjeti se vladareve nesnoljivosti prema sebi pa mu ree: Opustoio sam ti kraljevinu i oteo prijestolnicu, ali se za ivot ne mora plaiti. Nee li se sada sjetiti naega prijateljstva? Onda se osmijehnu pa produi: Ne boj se, hrabri kralju, ivot ti nije ugroen! Mi smo, brahmani, uvijek pomirljivi. Kralju, ja opet elim tvoje prijateljstvo! Ispunit u ti i elju, vraam ti polovicu kraljevine. Ti si mi jednom rekao da onaj tko nije kralj ne moe drugovati s kraljem i zato u zadrati polovicu tvoje kraljevine. Ako ti bude po volji, sjeti se da sam ti jo uvijek prijatelj. Drupada mu na to odgovori: Brahmane, ovakvoj velikodunosti nije se ni uditi u ovjeka plemenite due i silne snage. Zadovoljan sam to mogu prihvatiti tvoje prijateljstvo i tvoju plemenitu ponudu. I tako Drona od svega srca vrati polovicu kraljevine Drupadi, pusti ga na slobodu i isprati sa svim poastima. No Drupada ne mogae vratiti svoj duevni mir niti zaboraviti ponienje. Nije bilo nade da e svoj poraz moi osvetiti ni silom, a ni snagom duha, i on je to dobro znao. Zato je lutao irom zemlje traei naina da dobije sina koji bi bio mono oruje njegove osvete. Proe godina dana od rata s Panalama, a Dhrtaratra odlui postaviti Yudhithiru, Panduova sina za zakonitoga nasljednika prijestolja. Uinio je to 51

zbog njegove nepokolebljivosti, postojanosti, strpljivosti, dobrostivosti, iskrenosti i postojane pravdoljubivosti. Ubrzo Kuntin sin Yudhithira nadmai svojega oca u dobru dranju, uljudnosti i marljivu izvravanju dunosti. Aruna i ostali Panduovi sinovi krenue tada u rat i pokorie mnoge kraljevine te Dhananaya106 posla u kraljevinu Kurua obilan plijen, a njezine granice nadaleko proiri. Sluao je kralj Dhrtaratra o junatvima i sili tih monih ratnika i najednom se njegovi osjeaji prema njima zatrovae, pritisnue ga brige i vie nije mogao oka sklopiti. Tako mu jednom doe i ministar Kanika pa stade besjediti:O kralju, uvaj se Panduovih sinova. Njihova dobrota i utjecaj na zlo su i tebi i tvojima. Pandave jesu sinovi tvoga brata, ali to je blii rod, to je opasnost pogubnija. I graani Hastinapure esto su se okupljali i jedan drugome glasno govorili da je ve vrijeme da Yudhithira stupi na prijestolje. Dhrtaratra nikada ne moe biti kralj govorahu oni jer je roen slijep, a slijepac ne moe biti vladar. Kralj ne moe biti ni Bhima jer se nepokolebljivo dri zavjeta. Samo Yudhithira moe biti okrunjen i samo e on vladati pravedno i ispravno kraljevinom Kurua. Te rijei stigoe i do Duryodhane i jo mu vie otrovae srce te on ode svome ocu Dhrtaratri pa mu stade gorko jadikovati: Oe moj, graani priaju kojekakve gluposti i sasvim su zaboravili potovanje koje su nam duni. ak ni Bhimu vie ne potuju, a ni tebe vie ne tede. Govore da Yudhithira treba da postane kralj, i to bez odgaanja, a to bi nama donijelo propast. Pandu je stekao kraljevinu svojim vrlinama i nasljednim pravom, a ti nisi dobio krunu jer si roen slijep premda si je i ti bio dostojan. Ako Panduov sin sada naslijedi krunu svojega oca, a njegov je sin naslijedi od njega, i sinov sin takoer je naslijedi, mi emo, o kralju svijeta, biti iskljueni iz toga nasljea i prezreni od cijeloga svijeta, a to eka i nau djecu. Zato uini neto, o kralju, da ne postanemo ovisni i uzdravani od Pandava. O kralju, ako se ti domogne kraljevske vlasti, mi emo je onda lako naslijediti od tebe. Kralj Dhrtaratra, kojemu znanje bijae njegovo osjetilo vida, sluao je sinovu besjedu i prisjeao se savjeta ministra Kanike pa ga obuze jad i poe se kolebati. A princ Duryodhana ovako mu ree: Oe moj, nai neki pametan nain da poalje Pandave u Varanavatu. Tako neemo morati strahovati odnjih. Dhrtaratra se zamisli pa mu onda odvrati: Pandu uvijek bijae naklonjen vrlini i prema svojoj rodbini uvijek se valjano ophodio, a posebno bijae ljubazan prema meni. Malo je mario za svjetovne uitke, a za mene je uvijek sve inio pa ak mi i svoju kraljevinu ustupio. Njegov je sin naslijedio sve vrsne odlike preminuloga oca i narod ga hvali i podupire. I Pandu bijae mio svima pa i ministrima i vojnim
106

Dhanamaya "Osvojitelj blaga" pridjevak je junaka, a osobito Arunin.

52

starjeinama. Ako maknemo Yudhithiru, zar nas graani nee pobiti zajedno s naom rodbinom i prijateljima? Ali se Duryodhana ne dade zbuniti: O moj oe, ti se nema zbog ega brinuti. Narod emo pridobiti poklonima i poastima i on e prii na nau stranu jer emo time dokazati nau snagu. Bhima nee drati strane ni njima ni nama, a Dronin sin na mojoj je strani. Tamo gdje je sin bit e i otac, a i ujak Kripa pridruit e mu se, jer on ne bi nikada ostavio Dronu i sestrina sina na cjedilu. Viduru uzdravamo premda je on potajno uz nae dumane. Ako im se i pridrui, ne moe nam nauditi. Poalji Pandave u Varanavatu i niega se ne boj. Ugasi ovaj jad to me dan i no pali i srce mi probada ne dajui snu da mi doe na oi. I tako kraljevi Duryodhana i njegova braa poee malo-pomalo pridobijati graane blagom i poastima. Jednoga dana doe po Dhrtaratrinu nalogu nekoliko otroumnih dvorjana i stade hvaliti grad Varanavatu i "govoriti kako je prelijepo to mjesto pa onda rekoe: Tamo je upravo poela proslava sveanosti Paupatija 107 i sabralo se mnotvo naroda, a povorke koje se u Varanavati mogu vidjeti najsjajnije su na svijetu. Kada je primijetio da se znatielja Pandava raspalila, slijepi im kralj kaza: Ako vi, djeco, elite prisustvovati prazniku u Varanavati, idite i povedite svoje prijatelje i pratioce. Darivajte brahmane i glazbenike biserima i draguljima i razonodite se neko vrijeme, a kada vam bude volja, vratite se u Hastinapuru. Yudhithira je prozreo prave Dhrtaratrine razloge i, poto je vidio i da je nemoan i bez saveznika, on samo ree: Neka bude tako. Pokvareni Duryodhana vrlo se obradovao kada je kralj to rekao Pandavama i pozva svojega savjetnika Puroanu, uze ga za desnicu ruku pa mu kriom stade govoriti: Puroano, ova je zemlja, prepuna blaga, moja, a kada je moja, tada je i tvoja i priliiti ti da je i ti titi. Dhrtaratra je poslao Pandave u Varanavatu gdje e po njegovoj naredbi prisustvovati proslavi. Upregni brze mule i gledaj da tamo stigne jo danas. im stigne, uredi da se u blizini orunice podigne palaa s etiri dvorane. Bogato je opremi i namjesti i dobro je uvaj! A kada je bude gradio, upotrijebi smolu i konoplju i sve ono ega se oganj lako prihvaa, samo pazi da nitko nita ne primijeti i da Pandave nito ne posumnjaju. Kada je bude sagradio, pozovi Pandave da se nastane u njoj. Oni e se zabavljati po gradu i, kada jednom budu vrsto usnuli, ti podmetni oganj na sve etiri strane. -Puroana poslua te ode izvriti to mu bjee nareeno. Pandave se pripremie za polazak i na oprotaju se do zemlje poklonie svojim starijima, a od njih dobie blagoslov za sretan put. Graani ih daleko ispratie, a kada svi ve sustadoe, ostade jo samo Vidura a on onda oslovi Yudhithiru, i to skrovitim govorom koji je Yudhithira poznavao, kako bi bio siguran da ih nitko drugi nee razumjeti: Onaj tko poznaje planove svojih zlotvora moi e ih lako osujetiti. Ostat e iv onaj tko zna da umski poar ne moe
107

Paupati "Gospodar stoke ili ivotinja" pridjevak je velikoga boga ive.

53

nauditi stanovniku jazbine. Ima oruja otrijih od elinih. Onaj tko luta stjee znanje i upoznaje putove, a smjer odreuje prema zvijezdama. Onaj tko svoja osjetila dri na uzdi ne moe podlei svojemu dumaninu. Razumio sam te odvrati nato Yudhithira a Vidura se vrati svojemu domu. Svi graani Varanavate obradovae se na vijest da su stigli Panduovi sinovi i doekae ih uz blagoslove. Okrueni gomilom Panduovi sinovi uoe u mnogoljudni i sveano okieni grad. Najprije su posjetili stanita brahmana koji su obavljali svoje propisane svete obaveze, a onda pooe i u kue gradskih slubenika pa potom u domove koijaa, vaiya, pa ak i udra. 108 Zatim ih Puroana ugosti iznosei pred njih jelo i pie, postelje i ilime i sve najbolje i najpoeljnije. Poslije desetak dana palaa to su je za njih gradili bila je zavrena i Puroana ih povede unutra rekavi da su je nazvali "blagosretnom". im su uli, osjetie miris smole i laka, topljenoga masla i masti i Yudhithira odmah upozori Bhimu na to da je kua sagraena od lako zapaljive grae. Bhima e nato: Ako je ovo vatrena klopka, hajde da se vratimo tamo gdje smo dosad boravili. Yudhithira mu odvrati: Bolje bi bilo da stanujemo ovdje pravei se da nita ne primjeujemo. Ne smijemo pokazati da smo sumnjiavi, ali bi bilo dobro da to prije potraimo izlaz odavde. Hajde da kriom iskopamo podzemni prolaz. Ako za njega nitko ne sazna, vatra nam nee moi nauditi. Ne proe dugo, stie im neki Vidurin prijatelj, ovjek vian rudarstvu, i ree im u povjerenju: Mene alje Vidura. Vian sam rudarskim poslovima i stojim na usluzi Pandavama. Kai mi kakav posao treba da uradim za vas? Yudhithira mu odgovori: Plemeniti ovjee, ja znam da si ti vjerni Vidurin prijatelj, estiti i drag Viduri. Nema nijedne nae nevolje za koju Vidura nije saznao. Opasnost koju je on predvidio sada nam se primakla. Zatiti nas od nje, ali tako da Puroana nita na sazna. Bit e kako eli odgovori rudar i dade se u potaji paljivo na posao. Ubrzo je nainio velik podzemni prolaz koji je vodio iz kue, a ulaz mu bjee na sredini kue skriven podom. Puroana je ekao godinu dana kako bi Pandave uljuljao u uvjerenju da im ne prijeti nikakva opasnost, a i da bi sve izgledalo kao nesretan sluaj. Bio je vrlo zadovoljan vidjevi da oni nita ne sumnjaju i pomisli da je dolo vrijeme da izvri nalog kraljevia Duryodhane. Yudhithira je osjetio da se neto sprema pa ree svojoj brai: Greni i bezduni Puroana uvjeren je da mi nita ne sumnjamo, ali se u tome grdno prevario. Rekao bih da je dolo vrijeme da se spaavamo. Dolo je vrijeme i za dijeljenje milostinje i Kunti toga dana nahrani mnogo brahmana, a dooe tu i gospe iz grada pa su svi jeli, pili i veselili se do mile volje, a onda se uz Kuntino doputenje razioe kuama. Bijae tu dola i neka
108

Niade su vrlo niska kasta uroenika.

54

ena iz plemena Niada sa svojih pet sinova elei utoliti glad. Voeni sudbinom i opijeni vinom, oni ne mogoe krenuti dalje, ve, vie mrtvi nego ivi, ostadoe negdje u kui da tu prespavaju. Kada su ve svi bili u posteljama, podie se jak vjetar a Bhima onda uegnu oganj sa sve etiri strane, a najprije tamo gdje bijae spavao Puroana. Kada Pandave vidjee da je kuu na mnogo mjesta uhvatio plamen, oni uoe u podzemni rov zajedno sa svojom majkom. Suknuo je golem plamen i njegova huka i prasak izbudie narod u mjestu. Graani su alosnih lica gledali palau u plamenu i govorili: Onaj lupe Puroana sagradio je svu kuu po Duryodhaninu nalogu nakanivi unititi njegove roake i, evo, sada je podmetnuo vatru u nju. O, sudbina je htjela da spali i sebe samog spalivi nedune i neporone kraljevie! Cijelu no su graani Varanavate stajali tako oko kue i oplakivali, a za to vrijeme Panduovi su sinovi izali iz prokopa i, neprimijeeni, otili u umu. Bhima bjee obdaren izuzetnom snagom i brzinom pa on uprti na sebe i majku i svu svoju brau te tako krenue na put. Kada svanu jutro, okupie se oko zgarita brojni graani u elji da vide to se dogodilo Pandavama. Kada ugasie vatru, vidjee da kua bjee sazdana od laka i smole i da je u vatri izgubio ivot Duryodhanin savjetnik Puroana. Poee prekopavati traei Pandave i naoe nedunu enu Niada i njezinih pet sinova. Vidurin se rudar prihvatio da raisti pepeo i pri tom je njime zatrpao otvor prokopa tako da nitko nije nita primijetio. Tako graani poslae vijest Dhrtaratri da su i Pandave i Puroana izgorjeli. Kralj Dhrtaratra zaplaka saznavi za zlu vijest, a onda okupi rodbinu i obavi posmrtne obrede i rtve Ijevanice za poduje Panduovim sinovima i svi su ih glasno oplakivali i sve je pritiskala teka tuga pa i graani plakahu zajedno s njima, a samo se Vidura nije pretjerano predavao alosti jer on je jedini znao istinu. Pandave ostavie za sobom grad Varanavatu ravnajui se prema zvijezdama. Iduega dana predveer uoe u neku pustu i stranu umu i Kunti tada ree: Sva gorim od ei, a majka sam petorice Pandava i svi su oni ovdje oko mene! I ona lee na zemlju pa odmah utone u san. Bhima se probio kroz gustu umu i naiao na neko jezero pa se vratio s vodom majci i brai, no svi oni ve bijahu zaspali. Bhima onda sjede uvati strau. U blizini mjesta na kojemu oni bijahu zaspali ivio je u nekome drvetu ala rakasa109 po imenu Hidimba. Ljudoder osjeti da su u blizini ljudska stvorenja pa ree svojoj sestri: Odavno se nisam pogostio svojom omiljenom poslasticom! Kako je ugodan ovaj ljudski miris to mi drai nosnice! Idi i vidi tko to u umi spava pa ih pobij i donesi meni. Ve se unaprijed sladim i voda mi curi na usta. Zaklat u ga pa u se dosita napiti svjee, vrue, pjenuave krvi. Rakasi, ena-ljudoderka po imenu Hidimba, ode kako joj je brat rekao do mjesta gdje su Pandave polijegali da se odmore. Vidjela je Kunti i etvoricu brae
109

Rakasa, v. I, bilj. ,'39.

55

kako spavaju i Bhimu kako budan sjedi i uva im strau. Silni Bhima bijae naoit, bez premca na zemlji, visok poput drveta ala, pa se rakasi zagleda u njega i ne mogae vie oka odvojiti. Budui da je mogla uzeti na sebe bilo kakvo oblije, ona se prometnu u prelijepu djevojku pa izie pred Bhimu, oslovi ga i ree: O boanstveni stvore, mene je moj zlonamjerni brat rakasa poslao da pogledam koga ovdje ima u nadi da e se pogostiti vaim mesom. Ovo to ti velim cijela je istina: otkako te spazih, sjajna poput nebesnika, ne elim drugo nego da te dobijem za mua. Dopusti mi, o silni junae, da te izbavim od svojega brata ljudodera! O neporonie, budi mi mladoenja! Poi sa mnom da ivimo na grudima planine kamo obini ljudi nemaju pristupa. Bhima joj na to odgovori: O rakasi, misli li da bi ovjek poput mene pristao da ode i zbog svojih strasti prepusti rakasi i majku i brau koji mirno spavaju ne slutei nita? O stidljiva gospo, nema toga rakase koji bi podnio snagu mojih ruku! Za to je vrijeme poglavica rakasa Hidimba primijetio da mu se sestra predugo zadrala pa sie sa svojega drveta i poe vidjeti zato je nema. Kada doe do mjesta gdje su Pandave spavali, vidje svoju sestru u ljudskom obliju i okienu cvijeem, a lice joj je blistalo kao pun mjesec. Rakasa se odmah dosjetio jadu i spopade ga straan bijes. Zbog toga to si me ovako ljuto uvrijedila ubit u sada i tebe zajedno s njima! ree joj. Vidje Bhima da se Hidimba jako naljutio na svoju sestru pa se osmijehnu i ree: O Hidimba, zato smeta ovim ljudima koji tako mirno spavaju? Opaki rakaso, ne gubi vrijeme nego udri ravno na mene! Ne dolii ti da ubije enu, a ne samo da te ona nije uvrijedila, nego ti vrijea nju! Kada te ubijem, nee vie dodijavati ljudima koji ovuda prolaze i moi e se tuda opet bez straha putovati. Ljudoder je spremno doekao izazov. Dohvatie se u kotac kao dva pobjenjela slona. Raspameeni od jarosti, ruili su drvee oko sebe i kidali povijue. To probudi usnule Pandave. Iznenada trgnuti iza sna, gledali su zapanjeno i oni i njihova majka prelijepu Hidimbu i Bhimu kako se rvu sa stranim rakasom. Tada se javi Aruna: Istok se rumeni i skoro e zora. Umoran si, Bhimo, i trebalo bi da malo predahne. Pusti mene da dokrajim tog rakasu, ti si zasluio da se odmori. Na to Bhima gotovo pobjesni pa uhvati rakasu, tresnu ga o zemlju i ubi, kao da je kakva obina zvijer. Onda se okrene rakasinoj sestri pa joj kaza: O rakasi, ja znam da se rakase osveuju tako da pomou opsjena namamljuju u klopku svoje neprijatelje! Zato e i ti poi za svojim bratom! Ali tada Hidimba sklopi ruke pa se s mnogo potovanja obrati Kunti i Yudhithiri: O prepotovana gospo, tebi su znane patnje kojima bog ljubavi kinji enski rod. I ja tako patim zbog Bhime, o blagoslovljena! Misli o meni to ti se prohtje, i da sam luda, i da sam tvoja robinja, ali mi ukai malo milosti i dopusti 56

da tvoj sin bude moj mu. Dopusti mi da sa sobom povedem ovoga krasnog viteza, o blagoslovljena, a ja ti dajem rije da u ti ga vratiti. Na to e Yudhithira: Znaj, hitromisla, da oboje moete initi to god vam je volja, ali samo dok traje dan. Svake veeri mora nam ga vratiti. S tim se sloi i Bhima pa ree Hidimbi: O tankostruka, pristajem ostati s tobom sve dok ne rodi sina! Neka bude tako! sloi se rakasi Hidimba i odjezdi preko neba ponijevi Bhimu sa sobom. Hidimba se zabavljala s Bhimom i uila se kako da ga uini sretnim pretvarajui se u najljepa oblija i vodei ga kroz nenaseljiva podruja, preko uma i planinskih padina obraslih rascvjetalim drveem, pored jezera punih lopoa i ljiljana, preko rijenih otoka sa ljunkovitim obalama, preko planinskih bujica i umskih potoka s prelijepim obalama. Bili su u himalayskim kolibama i u bezbrojnim peinama nad kristalnim jezercima u kojima su se smijali lopoi, na morskim obalama sjajnim od zlata i bisera, u krasnim gradovima punim plemenitih vrtova i gajeva posveenih bogovima, na padinama breuljaka i na obalama jezera Manasa na kojima raste voe i cvijee iz svakoga godinjeg doba. Rakasi, hitra kao misao, stizala je s Bhimom svuda i uivali su i radovali se sve dok ona ne ostade trudna i ne rodi monoga sina kojemu je Panduov sin bio otac. Straan mu bijae sin. Imao je golema usta, strane oi, iljate ui, bakrenaste usne, otre zube, snane ruke i veliku snagu i hrabrost, a urlik mu bjee zastrauju. On bijae roen kao dijete, ali istoga asa poraste i postade mladi. Njegova majka vidje da mu je glava slina loncu pa mu po tome dadoe ime Ghatotkaa.110 Bio je duboko odan Pandavama i postade njihov ljubimac, takorei jedan od njih. A junaci Pandave lutali su od ume do ume ubijajui za hranu jelene i druge ivotinje i usput su prouavali Vede, Vedange i ostale svete knjige. Tako na svojemu putu jednom susretoe i svojega djeda Vyasu. I oni i majka pozdravie ga s mnogo potovanja pa stadoe pred njega sklopljenih ruku, a Vyasa im ree: O Bharate, sumnjajte da ja gledam istim oima i na vas i na Dhrtaratrine sinove, ali ljudi su uvijek skloni onima koji su u nevolji ili su jo premladi. Sasluajte to u vam rei. Nedaleko pred vama je lijep grad u kojem nee biti opasnosti za vas. ivite tamo prerueni i ekajte dok ja ne doem onamo. I tako ih Vyasa odvede u grad Ekaakru i tu se nastanie u kui nekoga brahmana. Tu su Kuntini sinovi, veliki ratnici, ivjeli od milostinje, i s veeri bi pred Kunti stavljali ono to su isprosili, a onda bi svatko dobivao koliko mu pripada. Polovicu su uzimali Kunti i etvorica Pandava, a snani je Bhima uzimao drugu polovicu. U kuu u kojoj se bijahu sklonili doe jednom neki brahman koji je u svojemu ivotu uinio ve mnogo pokore, a Kunti i njeni sinovi zamolie ga da
110

Ghatokaa znai otprilike "elavko poput lonca".

57

im pria o sebi. Tako im on na kraju spomenu i velianstvenu svayamvaru 111 koja se priprema za kraljevnu Panala, Draupadi. Ree im i da su se kralju Drupadi, njezinu ocu, iz rtvenoga ognja rodili sin i ki i da ih na svijet nije donijela ena. Tada ga oni poee salijetati da im sve potanko ispripovijeda, a on im ree ovako: Kralj Drupada potitena je srca posjeivao mnoge pustinjake nastambe i traio sposobna brahmana dobro upuena u rtvene obrede. Shrvan jadom arko je elio dobiti sina i stalno je govorio: Ah, da mi je nasljednik koji e biti obdaren svim vrlinama i nadmoan nad svakim! I jadao bi u svojoj stranoj malodunosti: Sramota je imati takvu djecu i takve roake kakve ja imam. Neprestano je uzdisao udei da nae naina kako bi se mogao osvetiti Droni. Lutajui obalama Gange i Yamune, vladar naie na neko posveeno boravite brahmana i tu nae dvojicu njih. Zvali su se Yaa i Upayaa. Potpuno su vladali svojim duhom i drali su se i najteih zavjeta, a pripadali su najviemu brahmanskome redu. Kralj im Drupada oda sve dune poasti i iz razgovora zakljui da je mlai od njih dvojice, Upayaa, moniji i pozvaniji da izvri rtveni obred to ga je kralj zahtijevao. On mu se nasamo obrati i ree to eli, ali mu Upayaa ljubazno odgovori: Moj stariji brat jednom je iao umom i naao opalu voku. Uzeo ju je a da nije ispitao istou mjesta s kojega ju je uzeo. Nije se ak ni brinuo o tome. Doista, tko se ne dri istoe, nee je potovati ni u kakvu obliku. Sudei po tome, ja vjerujem da moj brat ezne za zemaljskim blagom. Zato idi k njemu, o kralju. On e za tebe izvriti to bogosluje. I doista, kada Yaa saslua Drupadinu ponudu, ree: Bit e kao to eli! Onda se kralj Drupada posveti prikupljanju svega to je potrebno za rtveni obred u nadi da e dobiti sina koji e biti kadar ubiti uitelja Dronu. Imajui u vidu vanost takva obreda, Drupada uze za pomonika Upavau koji pak nije elio nikakvo blago. Drupada bijae sve briljivo pripremio kako bi osigurao uspjeh obreda i, kada je Yaa izlio na oganj posveenu rtvu, iz plamenova se pojavio djeak nalik na nebesnika, blistav kao vatra iz koje se rodio. Imao je krunu na glavi, na tijelu zlatan oklop, a u rukama luk i strijele. Iz istoga ognja rodi se Drupadi i ki, zanosno lijepa premda tamne puti. Imala je oi poput lopoevih latica i plavkasto-crnu kosu punu kovra. Na zemlji joj ne bijae ravne po izgledu. Brahmani im dadoe imena: sina nazvae Dhrtadyumna, a ker Krina, jer bjee tamne puti. Dok su sluali brahmanovu priu, inilo se da Kuntine sinove podbadaju koplja. Silni junaci izgubie duevni mir. Kunti je vidjela da su joj sinovi postali ravnoduni i odsutni duhom pa se jednom obrati Yudhithiri: Mnoge smo noi proveli u kui ovoga brahmana. Preivjeli smo u ovome gradu lijepe dane i dobivali smo milostinju od mnogih slavnih i asnih ljudi. O junaki sinovi Kurua, milostinja se vie ne dobiva tako lako kao prije. Ako elite, moemo poi u zemlju Panala. Mislim da nije dobro predugo ivjeti
111

Svayamvara je samoizbor mua. v. I, bilj. 54.

58

na jednome mjestu. Potom Kunti ree isto i Bhimi, Aruni i blizancima i svi se suglasie da pou. No slavni Panduovi sinovi jo ne bijahu napustili brahmanovu kuu u kojoj su ivjeli skriveni kada se opet pojavi Vyasa. Znameniti mudrac dade im mnogo korisnih i vanih savjeta o vrlini i poslije duega razgovora poe im kazivati: Neki glasoviti rii ivio je sa svojom kerkom u svojemu sklonitu. Ona bijae tankostruka i divnih usana, njenih obrva i obdarena svim dobrim odlikama. Iako bijae i estita i lijepa, mlada djevojka ne mogae za sebe nai mua pa ojaena srca poe obavljati svakojake isposnike pokore ne bi li tako dola do supruga. Svojim strogim isposnitvom napokon je zadovoljila gospoda ankaru 112 i on joj blagonaklono doe i ree: Koju elju hoe da ti ispunim? Iz enje da ispuni elju u srcu, onda nekoliko puta ponovi: O daj mi mua obdarena svakom vrlinom! Na to joj Iana, najvei od svih govornika, ovako kaza: O blagoslovljena, imat e pet mueva, i to od loze kraljeva Bharata! O gospode na to e djevojka ja elim po tvojoj milosti stei samo jednoga! A bog joj odgovori: Ti si djevojko rekla pet puta: Daj mi mua! Zato e u iduem ivotu imati pet mueva. A vi, kraljevii Bharate, znajte da je sada ta djeva nebeske ljepote roena u lozi kralja Drupade. Bezgrena Krina iz roda Priata odreena je da vama petorici bude supruga. Idite zato u prijestolnicu Panala. I rekavi to, njihov slavni i blaeni djed ode onamo odakle je bio doao. Kada Vyasa ode, Pandave se oprostie od brahmana i zaputie se u prijestolnicu Panala. Ili su vesela srca, a Kunti je ila pred njima. Kralj Drupada gajio je u srcu potajnu elju da za zeta ne dobije Arunu, ali o tome nikome i nikada nije govorio. Kralj se usprkos svemu nadao Aruni pa dade napraviti tvrdi luk koji nitko osim Arune ne bi mogao zategnuti. Potom dade da se naini i nekakva naprava koju podigoe u nebo, a na njoj bjee meta. I tada Drupada objavi: Onaj tko napne ovaj luk i strijelom pogodi metu na napravi dobit e moju ker za enu. Taj se glas prouo nadaleko i nairoko pa se na svayamvaru okupie mnogi kraljevi, a dooe i Kurui i s njima Karna i Duryodhana. Stigoe i mnogi slavni brahmani i mudraci da promatraju sveanost. Pandave su sjedjeli u gledalitu prerueni meu brahmanima i gledali neusporedivi sjaj i blagostanje kralja Panala. Kada se zavrie propisane ceremonije, uzeo je kraljevi Dhrtadyumna svoju sestru za ruku, doveo je na sredinu pa objavio gromkim glasom: ujte i poujte, o kraljevi, svi vi koji se ovdje okupiste! Ovdje je luk, a ovdje su i strijele. Meta vam je tamo i treba pogoditi znak na napravi koja se okree. Doista, onaj tko izvri ovaj teki podvig dobit e danas moju sestru Draupadi za nevjestu, tko bio da bio, samo da je plemenita roda. Potom se okrenu svojoj sestri i poe joj nabrajati imena, porijeklo i odlike svakoga od okupljenih kraljeva.
112

amkara "Blagotvornik, Umiritelj" pridjevak je velikoga boga ive.

59

Kada joj je svakoga spomenuo, kaza joj: Sve katriye glasovite u svijetu sabrali su se, mila sestro, ovdje zbog tebe. Svaki e se, tebe radi, truditi da pogodi metu, a ti e, sretna djevojko, uzeti za mua onoga koji prostrijeli biljeg. Mladi kraljevii iskieni naunicama hvalisali su se jedan drugome, svatko od nih uvjeren da je upravo on najviniji oruju, i naduto su se epurili svojom opremom. Ustajali su jedan po jedan i prilazili velikome luku, ali je svaki od tih monih kraljevia uzalud nastojao njime ovladati. Neki od njih bijahu ak odbaeni na tlo i ostajali su tako nepomino leei. Slomie se njihove grivne i popucae naunice i, dok su brektali hvatajui dah, njihova elja da dobiju za sebe prelijepu princezu naglo bi splanjavala pa su si davali oduka bolnim usklicima. Gledao je Karna, prvi meu lukonoama, poraze ovih kraljevia pa se die i on i ode do mjesta gdje je stajao luk. Uze ga i odmah stavi strijelu na njega, ali Draupadi ga vidje i odmah ree: Neu odabrati sutu 113 za svojega gospodara! Karna pogleda u Sunce, od muke se nasmija pa onda odbaci od sebe luk koji ve bijae do kraja napeo. Kada ve svi kraljevi u tome asnome skupu postadoe predmet podrugljivih primjedbi, poelje i Aruna, prvi meu junacima, napeti luk i staviti strijelu na njega. Budui da se vie nitko ne javi da pokua, ustade plemeniti Aruna iz gomile brahmana, a kada ga oni ugledae kako ide prema luku, zamahae koama na kojima sjeahu i die se meu njima velika graja. Neki su se ljutili, a neki radovali. Jedni govorahu: Kako e brahmanski momi, slab i neizvjeban, moi napeti luk koji ni slavne katriye poput alye ne mogoe napeti! Svi mi brahmani ispast emo smijeni u oima ovih kraljeva! Drugi pak govorahu: Jak je i odluan. Da nije tako, ne bi se ni uputao u taj pothvat. Meu svim smrtnicima brahmani su oni kojima nita nije nemogue. Oni se odriu hrane, ive samo od zraka i voa i odravaju svoje svete zavjete. Mravi su i slabi, ali na svoj nain oni su ipak moni. Aruna je za to vrijeme priao luku i stade pred njega slian planini. Onda obie oko njega i pokloni se gospodu Iani, onome koji ispunjava elje, pa pomisli na Draupadi i podie luk. Indrin sin, prvi meu snanima, napne ga za tren oka i uze pet strijela pa njima pogodi znak na napravi i ovaj pade na tlo. U nebesima zatutnja, a borilite odjeknu od mnogih poklika. Bogovi prosue nebesko cvijee na glavu Prithina sina, pogubitelja dumana, i ono je pljutalo s nebesa zasipajui cijelo borilite, a glazbala zasvirae, sute i magadhe 114 zapjevae. Tisue brahmana mahalo je od radosti svojim ogrtaima, a poraeni su kraljevii Ijutitim uzvicima davali oduka svojemu gnjevu i razoaranju. Draupadi ugleda Arunu slina samome Indri i oborenu metu i radosna mu srca prie s bijelim cvjetnim vijencem.
113 Suta: kasta koijaa, kraljevskih ili vitekih vozara kola. Bili su ujedno i pjevai, slavitelji kraljevskih pobjeda. 114 Sute i magdahe: dvije vrste pjevaa oda, pohvalnih pjesama.

60

Kralj Drupada e dati svoju ker ovome brahmanu. Svi se kraljevski uzvanici zgledae meu sobom dok je u njima kljuao bijes. U Vedama se jasno kae rekoe oni da je svayamvara odreena samo za katriye. Ovaj nas je bijednik sve uvrijedio i zato ga pogubimo! Ako ova djevojka ne eli odabrati nijednoga od nas, bacimo je u oganj i raziimo se svojim kuama! Gnjevni i silni vladari, snani poput tigrova, s miicama nalik na gvozdene topuze, potegoe svoje oruje i nasrnue na kralja Drupadu s namjerom da ga odmah rastave od ivota. Kada ih vidje da oboruani lukovima i strijelama juriaju na njega, on se skloni meu brahmane, a silni ratnici Bhima i Aruna, moni da kazne svakoga zlotvora, isprijeie se kraljevima na putu i jurnue na njih kao dva pobjenjela slona. Kada je Vasudeva115 spazio tu dvojicu, svojim nadljudskim razborom prepozna u njima Arunu i Bhimu pa ree svojemu bratu Baladevi 116: Ono mora da su Aruna i Bhima, a tamo gdje su oni, nisu daleko ni ostali Panduovi sinovi. Baladeva, ija put bijae boje oblaka bremenitih kiom, zadovoljno odvrati svojemu mlaem bratu: Sretan sam to ujem da je sestra naega oca umakla sa svojom djecom stranoj sudbini! Uto se sukobie Karna i Aruna, a Aruna ree: Karno, ja sam samo obian brahman, ali poznajem najmonija oruja. Milou svojega uitelja upuen sam u tajne Brahmanova i Puramdarina oruja, a ovdje sam da bih tebe pobijedio u boju. Zato se smiri, o junae! Nato se Radhin posinak predomisli i odusta od borbe znajui da se Brahmanovo oruje ne moe niime pobijediti. Za to su se vrijeme na drugoj strani dohvatili u kotac Bhima i alya nalik na dva slona u borbi za enku. Udarali su jedan drugoga koljenima i akama i to potraja nekoliko asaka, a onda Bhima uhvati alya rukama i baci ga. alya pade na zemlju podaleko od toga mjesta, ali, zaudo, Bhima ga bijae bacio tako da se ovaj nije mnogo ozlijedio. Poto je alya bio oboren, a Karna se povukao iz okraja, ostali se kraljevi uznemirie i rekoe: Ne tucimo se vie s brahmanima! Ispitajmo najprije tko su ovi, a onda emo se lako razraunati s njima. I tako mladi junaci izioe iz ove gomile, ranjavi, ali vodei sa sobom Draupadi. Kunti se ve poela brinuti jer je mislila da su joj sinovi otili samo isprositi milostinju, a vrijeme za milostinju ve je davno bilo prolo. Poele su joj padati
115 Vasudeva, sin Vasudevin, patronim je Krine, bratia Pandava, utjelovljenja boga Vinua. On e igrati znatnu ulogu u radnji epa. Usp. I, bilj. 30. 116 Baladeva je Balarama, svjetloputi brat tamnoputoga Krine. Obojica su utjelovljenje Vinua, sinovi Vasudeve i Rohini, odn. Devaki, no odgojeni medu pastirima u Gokuli da bi bili zaklonjeni od kralja u Mathuri, Kamse, koji je elio pogubiti sve sinove sestrine Devaki, koji bi ga, prema proroanstvu, jednoga dana smaknuli. est ih je Kamsa pogubio, no sedmoga, Balaramu, i osmoga, Krinu, uspio je Vasudeva spasiti. Obojica su se proslavili kao pobjednici nad mnogobrojnim asurama i bjesovima i nad Kamsom. Balarama je vie podviga izvrio oboruan plugom, pa ga zovu i Halayudha "Plugoorunik". Opisuje se njegova beskrajna snaga i sklonost piu. Opisuje se i njegova smrt prilikom samounitenja Yadava u velikoj pijanki: Na samrti, prije no to se Krina vratio u lik Vinua, Balarama se oslobodio tijela u liku ee, kozmike zmije Vinuove, koja mu je izljezla iz usta. Usp. I, bilj. ,'30.

61

na pamet svakojake nesree koje su moda snale njezine sinove. Napokon tiinu kasnoga poslijepodneva poremeti Arunin dolazak. Za njime je ilo mnotvo brahmana, a Aruna bjee nalik na Sunce kada se za oblana dana promoli izmeu oblaka. On ue u lonarevu kolibu u kojoj su se smjestili i ree majci da su donijeli milostinju koju su danas isprosili. Ona u taj as bijae u drugoj odaji i nije mogla vidjeti svoje sinove pa im odgovori: Uivajte svi u tome to ste dobili! Malo potom ona spazi Draupadi pa izusti: Oh, to sam rekla? Kunti se uplai da se ne ogrijei i stade premiljati kako da se svi izvuku iz ovoga. Ona uze veselu Draupadi za ruku pa stade pred Yudhithiru i ree: O predvodnice plemena Kurua, reci mi kako da se moje rijei obistine, a da ker Draupadinu ne ukalja grijeh i da joj ne pomuti sreu? I svi oni posjedae i stadoe misliti. Silni kraljevii gledali su lijepu kraljevnu i bog udnje svlada njihova srca pa im poe pomuivati utila. Draupadina poraavajua ljepota koju je oblikovao sam Tvorac bjee nadvisila ljepotu svake ene na Zemlji i ne bijae srca koje bi joj moglo odoljeti. Gledajui svoju mlau brau, Yudhithira razumje to se u njima zbiva. On se tada sjeti rijei Krine Dvaipayane. Kralj se zabrinu da se ne stvori razdor meu braom pa ree ovako: Blagoslovljena Draupadi bit e svima nama zajednika ena! Uskoro se pred lonarevom kolibom pojavie i Krina i Balarama. Glavar roda Kurua doekao ih je srdano i, kada se ispozdravljae, on upita Krinu: Vasudevo, kako si nas mogao ovdje pronai kada nitko ne zna gdje nam je sklonite? Krina se osmijehnu na to pa odgovori: Kralju, vatra se i skrivena lako moe nai. Tko bi, ako ne Pandave, mogao poiniti onakva junatva? I Krina im dade svoj blagoslov pa se on i Balarama dadoe na put. Kada su kraljevii Kurua krenuli k lonarevoj kui, kraljevi Panala Dhrtadyumna poe za njima. Rekao je svojim slugama da se vrate, a on se sakri u lonarevoj kui tako da ga nitko ne opazi. Kada je dolo jutro, izvue se iz svojega sklonita i ode izvijestiti oca o onome to je uo i vidio. Slavni ga je vladar doekao pitanjem: Reci, kamo je dospjela Krina? Tko nam je to odvede? Na to mu kraljevi radosno ispria o svemu pa na kraju ree ovako: ini mi se, oe, da su nae elje urodile plodom. Nauli smo ve da su i Kunti i Pandave izbjegli poaru u kui od laka. Rekao bih da su to Pandave. Kralj Drupada vrlo se obradova i posla svojega sveenika da ode Pandavama i da im porui: Kralj Drupada pripremio je gozbu za svadbu svoje keri. Doite im obavite svoje dnevne obrede jer emo Krinino vjenanje obaviti ovdje. Nemojte oklijevati, ve se popnite u ove koije okiene zlatnim lopoima, koje vuku plemeniti konji, jer one su kraljeva dostojne, i dovezite se u dvor kralja Panala! Kralj Drupada htio je svakako dokuiti kojoj kasti pripadaju ovi junaci pa je ve imao pripremljene razliite stvari svuda naokolo: voe i posveene vijence, 62

oklope i titove, sagove i stoku, razno sjemenje i ostale ratarske potreptine. Kada su svrili s veerom, vrsni se junaci ni na to drugo ne osvrtoe, nego poee razgledati ratnu opremu. Tada se slavni kralj Panala obrati Yudhithiri onako kako se oslovljavaju brahmani i ree: Jeste li katriye ili brahmani, ili ste moda nebesnici koji u liku brahmana sioe na Zemlju da isprose ruku moje keri? Reci mi, potovani, jer tek kada ujem tvoj odgovor, moi u pripremiti obrede koji dolikuju vaem staleu. Yudhithira ovako odgovori na pitanje: Ne alosti se kralju, tvoja ti se arka elja ispunila. Mi smo katriye, sinovi slavnoga Pandua. Ja sam Panduov najstariji sin, a ovo su Bhima i Aruna. Blizanci i Kunti stoje uz Draupadi. Tvoja je ki, o kralju, poput lopoa koji e presaditi iz jednoga jezera u drugo. Ti si sada na potovani starjeina i nae jedino utoite. Rekoh ti, eto, istinu o nama. Kada to u, kralj Drupada samo zatrepta oima od silne radosti i neko vrijeme ne mogae ni slova prozboriti. Uz velik napor on obuzda svoje osjeaje pa oslovi Yudhithiru kako je red i poe se raspitivati o poaru i o njihovu spasenju iz kue od laka. Poto je sve saznao, zgrozi se nad Dhrtaratrinim nedjelom i obea Kuntinu sinu Yudhithiri da e ga ponovno vratiti na prijestolje njihova oca. Prema kraljevoj naredbi nastanie se Kunti, Krina i Pandave u njegovoj palai. Ovaj put siguran, kralj Drupada doe sa svojim sinovima pred Yudhithiru pa mu kaza: O snagoruki, uzmi moju ker i vei je svetim obredom za sebe ili za onoga kojega ti odabere. Nato e Yudhithira: O kralju, tvoja e ki biti zajednika ena svih nas. Drupada e tada: O izdane loze Kurua, reeno je da mu moe imati vie ena, ali da ena moe imati vie mueva, to jo nisam uo. Ti, Kuntin sine, poznaje pouke vrline i nema na sebi grijeha i ne dolikuje ti da poini prijestup koji je protivan i Vedama, a i svima naim obiajima. Yudhithira mu odgovori: O gospodaru, tajne udorea tanahna su mudrost i mi ne znamo sve njihove putove. Poimo zato putovima kojima su jo u davnini stupali prvaci ovjeanstva. Moj jezik jo nije izrekao la, a moje se srce jo nikada nije priklonilo grijehu. Moja mi majka to nareuje, a moje srce to odobrava. Zato je to suglasno vrlini! Drupada e na to: O Kuntin sine, dogovorite se sa Dhrtadyumnom to treba poduzeti i izvijestite me o svojoj odluci ujutro, a ja u onda uiniti to treba. Onda Yudhithira, Kunti i Dhrtadyumna sjedoe da vijeaju, no ba u to vrijeme pojavi se tu veleueni mudrac Vyasa koji je putovao tim krajem. I Pandave i slavni kralj Panala, a i svi ostali ustadoe i s potovanjem pozdravie slavnoga riija. Kralj Drupada ljubazno mu se obrati i zapita ga to misli o udaji njegove keri, a Vyasa mu, poto ga je sasluao, odgovori: Taj se nain, o kralju, 63

protivi i Vedama i obiajima, a i zastario je, ali ja bih volio uti svakoga od vas to misli o tome. Na to se prvi javi Drupada: Meni je sumnjiva ispravnost ovakva ina! Nakon Drupade izjasni se i Dhrtadyumna: Mi neto takvo ne moemo uiniti a da nam savjest ostane mirna. Zaista, brahmane, ja ne mogu rei: Neka Draupadi bude zajednika ena petorici brae. Potom progovori Yudhithira: Iz purana saznah da je gospapo imenu atila, iz roda Gotama, najvrlija meu enama obdarenima vrlinom, uzela za mueve sedmoricu riija. I pustinjakova ki, koja se u pradavno vrijeme rodila iz drveta, vjenala se s desetoricom brae koji svi bijahu istoga imena. Zvali su se Praetas i svi su bili vrsni isposnici. 117 Reeno je da poslunost starijima uvijek donosi duhovne zasluge. Govori se da je ovjeku meu starijima najvanija majka, a ba nam je ona naredila da Draupadi uivamo svi zajedno, kao i sve to smo dotada isprosili. Zato mislim da je to u skladu s vrlinom. Kunti e nato: Upravo je tako kako ree vrli Yudhithira. O brahmane, ja se neistine neizmjerno plaim i bojim se da ono to sam tada rekla ne postane neistina! Kada svi kazae svoje miljenje, javi se opet Vyasa: O kralju Panala, ne elim pred svima o tome govoriti, ali ti e moi uti zato se ovaj obiaj smatra prastarim i vjenim. I slavni uitelj ustade, uze kralja za ruku i odvede ga u Drupadine osobne odaje. Vyasa onda stade pripovijedati: Lutajui oko izvorita Gange, gospod Indra ugleda nekoga naoita mladia kako s mladom djevojkom sjedi na prijestolju postavljenom na jedan od himalayskih vrhova i igra se s njome kockama. Starjeina nebesnika oslovi mome i ree mu: Znaj, bistri mladiu, da je Svemir pod mojom vlau! Ali onaj kome se bjee obratio bio je toliko obuzet igrom da ga nije ni primijetio i Indra se na to naljuti pa ponovi: Zna li da sam ja gospodar svijeta?! Momak ne bijae nitko drugi do Mahadeva 118 glavom. On vidje da se Indra vrlo rasrdio pa se osmijehnu i pogleda ga, a taj pogled dostajae da starjeina nebesnika ostane na mjestu oduzet i nepomian kao stup. Kada se igra kockama zavrila, slavni Iana, ije su moi strahotne, oslovi Indru: akro, 119 gledaj da ti se to jo jednom ne dogodi! A sada pomakni ovaj golemi kamen jer su tvoja snaga i mo neizmjerni. Indra ukloni kamen i u prsima kralja planina ugleda peinu, a u njoj bjehu jo etvorica sasvim nalik na njega samog. Indru obuze alost vidjevi ih u toj nevolji pa zajeca: O, zar u i ja biti kao oni?! Gledajui Indru oima iskolaenim od gnjeva, gospod Iana mu ree: O stortveni, ne oklijevaj, nego
117 bila je to Maria, ki Kanduova, koja je s desetoricom Praetasa, sinovima Prainabarhisa, a praunucima kralja Prithua, zaela i rodila Daku (u njegovu drugome roenju). 118 Mahadeva "Veliki bog" pridjevak je ivin. Isto tako i Iana "Gospodar, Vladar" i Bhava. 119 akra "Monik" i atakratu "Stortvenik, Stokrjeposnik" pridjevci su Indre.

64

ulazi u ovu peinu! Svojom si me glupou ljuto uvrijedio! A preplaeni Indra odvrati mu na to: Ti si, Bhavo, nadzornik svekolikoga beskonanog svemira! Boanstvo neizmjernih moi nasmije se na to pa mu odgovori: Oni to im je ud poput tvoje nikada ne steknu milosti kod mene. I ovi ostali bjehu poput tebe. Ui u tu peinu i lezi tamo na neko vrijeme. Sudbina svih vas bit e ista. Rodit ete se u svijetu ljudi i tamo ete uiniti mnoge teke podvige. Pobit ete veliko mnotvo ljudi, a onda ete, svatko prema zaslugama, ponovno dospjeti u Indrino carstvo. Na to mu Indre, liene svoje slave, odgovorie: Sii emo iz nebeskih predjela na Zemlju gdje je sueno da bude teko dosei spasenje, ali nam dopusti da nas u naoj buduoj majci zanu bogovi Dharma, Vayu, Indra i blizanci Avini. Gromovnik je sluao to govore Indre, njegovi prethodnici, pa i on oslovi najveega meu bogovima: Umjesto da sam idem onamo, svojim u moima stvoriti iz sebe onoga koji e izvriti tvoju zapovijest i biti peti od njih. Visvabhuk, Bhutadhaman, anti i Teasvin, to su etvorica prethodnih Indra. Slavni gospod s udesnim lukom odobri im svoj petorici da im se elje ispune i jo odredi da e im u svijetu ljudi zajednika supruga biti ena neobine ljepote, nebeska ri120 glavom, boginja milosti. Praen Indrama, gospod Iana ode zatim pred neizmjerno silnoga Narayanu, 121 Beskonanoga, Netvarnoga, Nestvorenoga, Prastaroga i Vjenoga, pred Duh ovoga beskonanog Svemira. Narayana se sa svime suglasio i tako se sve Indre rodie u svijetu ljudi, a Hari Narayana uze dvije dlake sa svojega tijela, jednu bijelu, a drugu crnu, i posla ih da uu u maternice dviju ena iz roda Yadua. Njima bjehu imena Devaki i Rohini. Dlaka koja bijae bijela postala je Baladeva, a ona crna Krina ili Keava.122 A one Indre od starine, koji bjehu skriveni u peini na Himalayama, to su petorica silnih Pandava. Meu njima je Aruna onaj koji je dio samoga akre. Nebeska ri, koja bijae naznaena kao njihova supruga, to je ova prelijepa Draupadi. Kako bi se mogla roditi ona ije je bljetavilo poput suneva, a miomiris neusporediv, ako ne iz Zemlje i iz vrline rtvenoga obreda? I rekavi to, sveti i milosrdni brahman Vyasa podari kralju mo nebesnikoga vida te on ugleda sve Pandave u njihovim prijanjim tijelima, u oblijima Indra iz davnine. I kralj ree Vyasi: Samo Gospod zna to je pravo, a to krivo. Ako je ankara odredio tako, na meni nee ostati grijeh pa bilo to pravo ili krivo. Neka se vesela srca vjenaju s Krinom jedan za drugim po starjeinstvu i kako je to odreeno svetim obredima!123
usp. I, bilj. 45 usp. I, bilj. 44 122 usp. I, bilj. 88 i 89 123 To je tipian puranski odlomak u epu koji mu podaruje religijsku sankciju. Time je junaki ep postajao vjerska i pravna knjiga, dharmaatra. Osim toga, u ovome se odlomku vidi kako se vremenom bogovi hinduizma, Mahadeva i Narayana, odn. iva i Vinu, nadreuju vedskim bogovima s Indrom na elu. A vedskim se bogovima nadreuje i zakon karmana, samooblikovanja vlastitim djelovanjem. Podloni tomu zakonu stari
121 120

65

Potom kralj Drupada i sin mu Dhrtadyumna pripremie svadbu. Okupanu, kako to sveti obredi nalau, i okienu draguljima, predadoe oni kraljevnu Draupadi njezinim mladoenjama. Moni ratnici, potomci Kurua, primali su njezinu ruku po starjeinstvu, dan za danom. O anameaya, nebeski mi je rii ispriao da je u tome vjenanju najudesnije bilo to to je tankostruka kraljevna poslije svakoga vjenanja ponovno postajala djevica. Kada je svadba zavrena, moni Panduovi sinovi ostadoe ivjeti u prijestolnici kralja Panale. Vrlo se zaudie svi kraljevi kada saznae da su se pod krinkom miroljubivih brahmana skrivali Panduovi sinovi. Svi su oni uli da je Kunti sa svojom djecom izgorjela u kui od laka i zato su ih sada gledali kao da su ustali od mrtvih. Sjeali su se surova Puroanina nedjela i govorili: Neka je sramota i Bhimi i Dhrtaratri i svekolikome rodu Kurua! Vidura doe pred kralja Dhrtaratru i izvijesti ga da su Panduovi sinovi stekli mnogo saveznika i zdruili se s brojnom rodbinom koja ima veliku vojsku i da su bili na sveanosti svayamvare, a Dhrtaratra e na to: Ta su djeca, o Kattre, meni isto tako draga kao to bijahu i Panduu, pa moda i vie. Tko ne bi i u dobru i u zlu poelio takve prijatelje kao to su Drupada i njegovi prijatelji i saveznici? Vidura na te kraljeve rijei samo odgovori: O kralju, neka tvoje bistroumlje potraje neizmijenjeno stotinu godina! Odmah potom stigoe pred Dhrtaratru Duryodhana i Radhin sin pa rekoe vladaru: Pred Vidurom se ne moe slobodno govoriti, ali sada te naosmo sama pa emo ti rei to nam je na srcu. to misli initi, o gospodaru? Zar je za tebe boljitak tvojih neprijatelja isto to i tvoj vlastiti boljitak? Mi smo odluili, oe, stalno se truditi ne bismo li nekako oslabili Pandave. Dolo je vrijeme da se posavjetujemo to nam je initi. Pandave e nas progutati zajedno s naom djecom i rodbinom. Dhrtaratra e na to: Ja i elim uiniti upravo ono to mi savjetujete, samo se ne elim nikakvim nainom odati pred Vidurom. Sada, budui da je otiao, reci mi, o Suyodhana,124 to ima na umu? Duryodhana mu odvrati: Pokuajmo, oe, uz pomo povjerljivih i vjetih brahmana posijati razdor izmeu Kuntinih i Madrinih sinova. Ili podmitimo kralja Drupadu i njegove sinove i ministre bogatim darovima da se otue od Panduovih sinova. Moemo jo poslati otroumne uhode koji e posijati ljubomoru meu

bogovi postaju prolazni i mijenjaju poloaj kao i druga bia. Te se promjene uklapaju u ritam smjene svemirskih razdoblja, yuga i kalpa, koje u prii simbolizira Mahadevina igra kockama. Usp. I, bilj. 37 124 Suyodhana znai "Dobar borac"; tako otac zove Duryodhanu, moda od milja. Neki misle (A. Holtzmann) daje Duryodhana zapravo izmijenjeno junakovo ime koje su pjevai skovali da ga pogrde jer ono moe znaiti "Zao ili lo borac", a tko bi takvo ime nadjenuo djetetu? No ime Duryodhana moe se shvatiti i kao "Teko oborivi, Nesavladivi, Onaj s kojim je boj teak", pa moe biti posve prihvatljivo.

66

Pandave. Moemo i zavaditi Draupadi s njezinim muevima ili nai naina da se Pandave naljute na nju. to ti, Karno, o tome misli? Budui da se njemu obratie, Karna im ovako kaza: O Duryodhana, ne mislim da ti je umovanje ispravno. O hrabri kraljeviu, ti si i prije pokuavao ostvariti svoje elje na razliite lukave naine, ali nikada ti nije polo za rukom pobiti svoje neprijatelje. Tada su ivjeli ovdje, kraj tebe, bili su mladi i jo nezreli, a sada su odrasli i iskusni. Oni koji su oenjeni zajednikom nevjestom ne mogu biti razjedinjeni, niti e Krinu odvojiti od njih. Odabrala ih je jo dok su bili u nevolji, pa zar e ih ostaviti sada kada ive u blagostanju? Kralj Panala astan je i naklonjen vrlini. Nema u njemu zlobe. On nee napustiti Pandave makar mu ponudio i cijelu kraljevinu. Nama ostaje samo jedno: da ih napadnemo i istrijebimo. Sve dok je kralj Panala slabiji, a naa strana jaa, moemo, a i moramo, udariti bez milosti. Ja sada ne vidim, gospodaru, drugoga naina. Silni mu Dhrtaratra od svega srca odobravae, a onda mu ovako ree: Ti si, o Sutin sine, i mudar i vian oruju. Zato ti dobro pristoji ova besjeda koja daje prednost junatvu. Ali ipak pozovimo na vijee Bhimu, Dronu i Viduru, a ja u prihvatiti onaj savjet koji e biti za nae dobro. I tako sjedoe svi da se savjetuju i, kada Dhrtaratra upita Bhimu za njegovo miljenje, on mu ovako odgovori: Ja nikada ne mogu odobravati razdor s Pandavama. Ne sumnjaj u to da ste ti i Pandu preda mnom jednaki. Gandharini su sinovi za mene isto to i Kuntini. Trebalo bi da ih titim jednako kao i tvoje sinove, Dhrtaratro. A kao to ti, Duryodhano, trai svoje pravo na prijestolje, tako isto imaju i Pandave pravo na svoju oevinu. Ako slavni Pandovi sinovi ne dobiju vlast nad kraljevinom, kako je moe dobiti ti ili bilo koji drugi potomak Bharata? Ako ti misli da si punopravno stekao kraljevinu, onda se, po mojemu sudu, oni takoer mogu smatrati punopravnim nasljednicima ove kraljevine, a njihovo je pravo starije. Zato im s mirom dajte polovicu zemlje. O Gandharin sine, otkada saznah da su Kuntini sinovi izgorjeli, bijae mi muno susresti se i s kojim ivim stvorom. Otkako je narod saznao za Kuntinu zlu sudbinu, pred njime si ti bio mnogo vei krivac od Puroane. Nasljednie Kurua, znaj da sve dok ti junaci ive, nitko ih ne moe rastaviti od njihova nasljedstva, pa ni sam gromovnik Indra! Kada Bhima zauti, nastavi Drona: Gospodaru, ja mislim kao i Bhima. Postupi tako da se prouje kako ste se i ti i Duryodhana obradovali time to se dogodilo. Poalji glasnike da pozovu Pandave natrag u Hastinapuru kada im kralj Drupada to dopusti, a Duhasanu i Vikarnu125 poalji da ih doekaju u sveanoj povorci. Doekaj ih s ljubavlju i postavi na prijestolje njihova oca jer to i narod eli. Poslije Drone javi se Karna: I Bhima i Drona dijelili su s tobom blago i poasti, pa zar ima ita smjenije od njihovih savjeta koji su tebi na tetu? Ako je
125

Duhasana i Vikarna sinovi su Dhrtaratrini, braa Duryodhanina.

67

sudbina tebi dodijelila ovo kraljevstvo, ono e se u tebi i nastaviti. Ako je pak sudbina odredila drugaije, moe se truditi koliko ti drago, ali ti nee tebi dopasti. Zato dobro razmisli tko te savjetuje mudro, a tko naopako. Drona e nato: Budui da si zao, govori slijedei svoju zlu narav. Nama podmee grijeh elei Pandavama uiniti zlo. Ne posluate li moj savjet, mislim da neete dugo ekati na propast roda Kurua. Tada se javi Vidura: O gospodaru, nema sumnje da ti tvoji prijatelji rekoe ono to e biti za tvoj boljitak. Ali ti nema volje sasluati to ti oni govore i njihove rijei teko dopiru do tvojih uiju. Oni koji te savjetuju da ini zlo Pandavama ne ine to za tvoje dobro. to se govori o nepobjedivosti Pandava, prava je istina. Oni koji imaju Baladevu za saveznika, Krinu za savjetnika i Satyakija126 za pomonika, svakoga e pobijediti u ratu. Prisjeti se toga, kralju, i imaj na umu da je njihovo pravo na prijestolje starije od tvojega pa se ponaaj prema njima onako kako to vrlina pouava. Puroanino zlodjelo bacilo je ljagu na tebe. Operi sa sebe tu sramotu i dobrostivo se ponesi prema Pandavama. Znaj, tamo gdje je Krina, ondje su i Pandave, a gdje je Krina, tu je i pobjeda! Tko e, kralju, ako nije proklet od bogova, nastojati zadobiti ratom ono to se moe postii mirnim putem? Duryodhana, Karna i Subalin sin akuni prionuli su uz krivdu i izgubili pamet kao djeca, i zato ih ne sluaj! Dhrtaratra je primio na znanje sve te rijei i potom objavio: Veleueni Bhimo, slavni Drono, a i ti Viduro, rekoste mi istinu i savjetujete me za moje dobro. Uistinu su moni ratnici, Panduovi i Kuntini sinovi, prema obiajima i moji sinovi. Zato, o Kattre, pohitaj i s ljubavlju i potovanjem dovedi amo Pandave i njihovu majku. I tako Vidura ode kralju Drupadi da dovede Pandave natrag u Hastinapuru. Slavni Drupada nije odve vjerovao Dhrtaratri, ali se ipak odluio i rekao: Pandave mogu initi kako im je volja. Napokon Pandave stigoe pred Dhrtaratru i u znak potovanja padoe pred njegove noge, a isto uinie i pred slavnim Bhimom. Jednako potovanje odadoe svakome tko je te poasti bio dostojan i potom se raspitae za ivot i napredak grada i graana. Na kraju im Dhrtaratra ree da se mogu povui u svoje odaje i oni odoe. Poto su se odmorili neko vrijeme, pozvali su ih kralj Dhrtaratra i antanuov sin Bhima pa im kralj ree ovako: Sluaj me, Yudhithiro, Kuntin sine, i vi njegova brao: Poite u Khandavaprasthu da ovdje ne bi opet izbile nesuglasice. Uzmite polovicu kraljevstva i upravljajte Khandavaprasthom zatieni Aruninim junatvom kao nebesnici Indrinim gromovima. Junaci se suglasie s time i odadoe poast kralju te se otputie u Khandavaprasthu. Stigoe onamo zadovoljni to su dobili polovicu zemlje, a to je
126

Satyaki je bio Krinin vozar kola.

68

bila pusto na koju nitko nije polagao pravo. Junaci neumole slave dooe tu s Krinom na elu i uljepae to mjesto, a onda uz Dvaipayaninu pomo odabrae i izmjerie podruje koje bijae povoljno, posvetie ga propisanim obredima i namijenie taj komad zemlje za podizanje grada. Napravie naokolo opkop irok kao more i zidove do neba visoke i bijele kao runasti oblaci. Bio je ukraen palaama s mnogim vratima, a na njima bijae ukras od dviju ploa nalik na Garudina127 krila. Zatvarale su ga dvori visoke kao gorje Mandara, a ulice su bile iroke i dobro izraene tako da nije bilo straha od bilo kakve nesree. Uljepan bezbrojnim graevinama, grad je sliio na Amaravati 128 i zato dobi ime Indraprastha.129 Nalikovao je veliku oblaku bremenitome blistavim munjama. Na prekrasnome mjestu pod dobrim znamenjem Pandave podigoe dvorac prepun svakojaka blaga i nalik na palau nebeskoga rizniara Kubere. 130 Kada je grad bio sagraen, stadoe u njega dolaziti mnogi brahmani, vrsni znalci Veda, elei se tu nastaniti. Dooe sa svih strana i mnogi trgovci u nadi da e se tu obogatiti i mnogi odlini umjetnici i zanatlije u namjeri da tu obitavaju. Oko grada prostirali su se predivni vrtovi puni svakakva drvea, i cvjetnog i plodonosnog, a u gradu je bilo i raznih kua u kojima su se mogla nai svakojaka zadovoljstva, a blistale su kao ogledala. Bilo je i mnogo sjenica obraslih puzavicama i ljupkih umjetnih breuljaka i malih jezeraca punih kristalno bistre vode i ribnjaka koji odisahu miomirisom lopoa i ljiljana, po kojima su plovili labudi i patke. Radost Pandava bivae iz dana u dan sve vea jer su vidjeli da ive u prostranoj kraljevini s pobonim stanovnicima. Doao je jednom pred njih nebeski mudrac Narada pa im ovako kaza: Slavna kraljevna Panala udana je za sve vas i zato utvrdite meu sobom pravilo koje e sprijeiti da se meu vama zametne mrnja. uvajte svoje prijateljstvo, Yudhithiro, i ne inite nita to bi vas jednoga od drugog otuilo. Pandave sasluae rijei velikoga riija pa stadoe vijeati. I tako, pred potovanim mudracem, oni utvrdie meu sobom pravilo da onaj od njih koji bi gledao drugoga dok je taj s Draupadi, mora otii u umu i ivjeti tamo dvanaest godina potujui zavjet brahmaarina.131 Dogodilo se jednom da neki razbojnici otjerae stoku nekome brahmanu i, dok su gonili svoj plijen, brahman je, izvan sebe od bijesa, dotrao u Khandavaprasthu i stao jadikovati i koriti Pandave. Aruna sasluao je njegove jadikovke pa mu ree: Ne boj se!Ali zbilo se tako da je Yudhithira zauzeo dvoranu s orujem Pandava s Draupadi. Aruna je sluao brahmanove pourivanje i razmiljao: Vrlina je vanija od tijela i traje i kada tijelo nestane.
Garuda je orao na kojemu jezdi Vinu. Amaravati je Indrina nebeska prijestonica. v. I, bilj. 43 129 Indraprastha znai "Indrina visoravan ili ravnica". Smatra se da se grad nalazio na poduju dananjega Delhija. 130 Kubera je runi patuljasti sin Viravasa ili Pulastye, uvar blaga na sjevernoj planini Meru ili Kailasi. U hinduistikoj mitologiji njegovo blago i rasko katkada kao uzor zamjenjuju sliku Indrine prijestolnice. 131 Usp. I, bilj. 50
128 127

69

I stoga odlui ui, sve kaza Yudhithiri, pa izie vesela srca s lukom u rukama i ree brahmanu: Pouri se, brahmane, da nam ti bijedni pljakai ne odmaknu daleko! Udovoljivi brahmanu, junak se vrati u prijestolnicu i pokloni se svima starijima primivi od njih pohvale pa se najposlije primakne Yudhithiri i ree mu: Dopusti mi gospodaru da ispunim zavjet kojim sam se zavjetovao. Vidio sam te s Draupadi i pogazio pravilo koje smo utvrdili. Te rijei vrlo oalostie Yudhithiru i on mu uzrujanim glasom odvrati: Mlai brat moe bez krivice ui u odaje gdje boravi stariji brat sa svojom enom. Protivi se pravilu da stariji brat ue kod mlaega, i zato, o snagoruki, ne ini to to si naumio! Aruna e na to: Upravo sam od tebe uo da se ovjek, kada vri svoju dunost, ne smije igrati rijeima! Ja ne smijem porei istinu jer istina je moje oruje. Kralj mu onda dade doputenje i Aruna se pripremi za ivot u umi pa ode da tamo provede dvanaest godina. Tako je Aruna, ija hrabrost bijae bez premca, vidio sva hodoastilita i svetita i napokon stigao i do obala zapadnoga oceana. Tu doe u sveto mjesto zvano Prabhasa. Douo je to Krina pa i on doe da vidi svojega prijatelja. Krina i Aruna padoe jedan drugome u zagrljaj i propitae se za junako zdravlje pa sjedoe razgovarati. Ubrzo je zapoela velika sveanost na planini Raivataka koju su proslavljali Vriniji, Bhoe i Andhake,132 i njih dvojica pooe da je vide. Dok su lutali naokolo, spazie lijepu Vasudevinu ker, a Krininu sestru Bhadru okruenu njezinim slukinjama i ukraenu svakakvim nakitom i, onoga asa kada je Aruna opazi, ovlada njime bog udnje. Silni je Krina primijetio da Aruna promatra Bhadru utonuo u misli pa ree: Kako to? Moe li boanstvo udnje potiniti srce onoga koji luta umama? Blagoslovljen mi budi, njezino je ime Bhadra i najmilija je ki mojega oca. Ako ti se srce uz nju privilo, reci mi, a ja u govoriti s ocem. Aruna e nato: Koga nee oarati kada je ovako lijepa? Reci mi, anardano,133 kojim je nainom mogu dobiti? Vasudeva mu onda kaza: O elnie ljudskoga roda, za enidbu katriye odreena je svayamvara, ali je to nesigurno. Uvijek je bio hvaljen hrabri Katriya koji radi enidbe otme sebi nevjestu. Nikada se ne zna to se moe zbiti na sveanosti samoizbora. Zato je otmi, Aruno! I Kuntin sin, pogoen strijelama boga ljubavi, ote prelijepu djevojku Yadava, uze je k sebi na koiju i s ugrabljenom djevojkom slatka osmijeha produi k svojoj prijestolnici. Ponosni junaci Vrinija ue neugodnu vijest i oiju zakrvavljenih od vina poskakae sa svojih stolica pa podviknue: Upreite kola! Dajte oruje! Ali
132 133

Vriniji, Bhoe i Andhake razni su rodovi plemena Yadava. anardana "Pobuditelj ili Kinjitelj ljudi" pridjevak je Vinua ili Krine.

70

Krinin brat Baladeva, visok kao vrh Kailase, 134 odjeven u plave haljine i okien cvjetnim vijencima, ovako ree premda bjee omamljen vinom: Hej, nerazumni ljudi, to to inite? Zar ne vidite da anardana jo uvijek mirno sjedi? Zalud urlate od gnjeva kada jo ne znate to je njemu na umu! A Krina e tada: Naoj porodici Aruna nije nanio nikakvu sramotu. Prije bi se reklo da nam je ukazao ast. Panduov je sin znao da se sa svayamvarom ne moe pouzdano raunati, a kome je milo da nevjestu dobije na dar kao ivotinju? Tko e dragovoljno prodati svoje dijete? Vjerojatno takav nain nije bio po volji Aruni pa je odveo djevojku onako kako je red. Subhadra je djevojka na glasu, a velika je i Arunina slava. Tko ne eli Arunu za prijatelja? Moj vam je savjet: poite za njime mirno i veselo pa ga dovedite natrag. Bude li se Aruna vratio u svoj grad poto nas pobijedi, naoj je porodici suena propast. U izmirenju nema ponienja. Kada ga sasluae, svi uinie kako je naredio. Zaustavili su Arunu i vratili ga u Dvaraku135 i tako se on na vjenanju sjedini sa Subhadrom.136 Kada se navrila dvanaesta godina, Aruna se vrati u Indraprasthu. Najprije je doao pred kralja, a onda izrazi svoje tovanje brahmanima i najzad doe pred Draupadi. Ona mu, ljubomorna, ovako ree: Zato ovdje gubi vrijeme, o Kuntin sine? Idi kod keri iz roda Satvata. 137 Ali Aruna se trudio oko nje sve dok ne izmoli oprotaj. Subhadra bijae odjevena u crvenu svilu, ali joj on odjenu odjeu kakvu nose pastirice i tako je posla u enske unutranje odaje, no Subhadra i u tim haljinama bijae vrlo lijepa. Krupnooka Bhadra najprije oda poasti svekrvi Kunti koja je u izljevu osjeaja obasu blagoslovima. Potom djevojka s licem sjajnim poput punoga Mjeseca urno doe pred Draupadi i pokaza joj svoje potovanje te ree: Tvoja sam slukinja! Nato Krina hitro ustade i zagrli Madhavinu138 sestru rekavi: Mila, ne imao tvoj mu suparnika! Od toga su dana Panduovi sinovi ivjeli u srei i zadovoljstvu, a Kunti se radovala s njima. Najmilija Krinina sestra Subhadra rodila je prekrasna sina. Bio je dugoruk, irokih prsa i krupnih, bikovskih oiju. Taj junak, strah i trepet neprijatelja, dobi ime Abhimanyu, a dobio ga je jer bjee neustraiv i nepomirljiv. 139 Dijete je raslo poput mjeseca mlaaka i ubrzo postade vrsni znalac Veda, a od svojega je oca primio cijelokupnu nauku o oruju, i o ljudskom i o nebesnikom. Kao to Indra gledae na Arunu, tako je i Aruna gledao na Abhimanyua i srce mu bijae prepuno radosti.

134 135

Kailasa je visoka ivina planina na sjeveru, izmedu Himalaye i Karakoruma Dvaraka je prijestolnica Yadava u Suratri (Guaratu, na Kathiawaru). 136 Subhadra ili Bhadra isto je ime. 137 Satvate su rod Krinin i Subhadrin. 138 Madhava je pridjevak Krine. 139 neustraiv: abhih, nepomirljiv: manyumant. To je "puka etimologija", naroito za prvi dio imena.

71

Blagoslovljena ki Panala takoer podari petorici svojih mueva pet sinova koji svi bijahu junaci bez premca i u boju postojani poput brjegova. A ovo su njihova imena: Yudhithira dobi sina Prativindhyu, Bhimasena dobi sina Sutasomu, Aruna dobi sina rutakarmana, Nakula dobi sina ataniku, a Sahadevi se rodi sin rutasena. Boravei u Indraprasthi, Pandave poee okolne kraljeve potinjavati svojoj vlasti. Svi njihovi podanici ivjeli su sretno i zadovoljno ovisei o Yudhithiri, kao to dua ivi sretno na tijelu blagoslovljenu svim vrlinama. Tako su im prolazili dani i jednom ree Aruna Krini: Krino, dolo je ljetno doba. Hajdemo na obalu Yamune da se tamo zabavljamo sa svojim prijateljima. I tako se Partha i Govinda 140 dogovorie pa se oprostie od Yudhithire i odoe okrueni prijateljima. Dok su sjedjeli na nekome ljupkom mjestu, sretni kao blizanci Avini u nebesima, pojavi se pred njima nekakav brahman stamen poput drveta ala. Put kojim je prolazio postojao je nalik na topljeno zlato, a brada mu bjee svjetlouta i malo zelenkasta. Kada ugledae toga neobinog brahmana, njih dvojica ustadoe pred njim, a brahman ih oslovi: Vi ste najvei junaci na zemlji, a Khandava nije daleko odavde. Ja sam prodrljivi brahman iji su obroci obilati. Dajte mi obilje hrane pa ete mi veoma ugoditi. Nato mu Krina i Aruna odgovorie: Pokuat emo te nahraniti, ali nam reci kakvu hranu jede? A slavni brahman e nato: Ne treba meni obina hrana. Znajte da sam ja Agni 141 i dajte mi hranu kakva mi prilii. Ova prauma Khandava pod Indrinom je zatitom i zato je nikako nisam mogao prodrijeti, a to mi je oduvijek bila velika elja. Stoga dooh k vama jer ste obojica vjeti oruju. Budete li mi vi pomogli, progutat u ovu umu, a to je hrana koju prieljkujem. Nato anameaya upita: Mora da je Agni imao valjan razlog da proguta umu Khandava. Vaiampayana mu odvrati: Na rtvenome obredu kralja Svetakija Agni je cijelih dvanaest godina pio rastopljeno maslo. 142 Doista, za sve to vrijeme nalijevali su maslo u njegova usta i Agni se bijae toliko zasitio da ga ne poelje vie piti ni iz ije ruke i ni sa ije rtve. Izblijedio je i izgubio boju i ne mogae vie sjati kao prije. Tada mu uzvieni Tvorac svih stvari smjekajui se ree: O proslavljeni, bolest te je snala jer si dvanaest godina objedovao nepresahli potok rastopljenoga masla! Ti si ve jednom sagao u pepeo stranu umu Khandava koja je uvijek bila sklonite onih to se protive bogovima, a sada je opet postala dom bezbrojnim stvorenjima. Bude li se najeo njihove masti, vratit e ti se opet tvoja prava narav.
Partha "sin Prithin" jest Aruna, a Govinda "Nalaza goveda" Krina. Agni je bog Oganj. 142 Pri rtvama maslo je prinos posveen upravo Ognju, dok ostale prinose uglavnom prinosi drugim bogovima.
141 140

72

Kada je Aruna uo da Agni namjerava progutati umu Khandava koju je Indra branio, on mu ovako odgovori: O preuzvieni, ja nemam luka koji e izdrati snagu mojih miica i moju estinu u boju. Lakoa mojih ruku zahtijeva mnogo strijela, a moja e kola teko podnijeti teinu svih tih strijela koje e mi biti potrebne. Ni Krina nema oruja koje bi bilo dostojno njegove moi i kojim bi mogao ubijati Nage i Pisae.143 O Pavaka,144 mi smo voljni uiniti sve to mukost i neustraivost mogu uiniti, a na tebi je da nam pribavi sredstva. Tada Agni pozva gospodara voda Varunu 145 i ree mu: Daj mi to prije taj luk i tobolce koje bijae dao kralj Soma 146 i tu koiju sa zastavom na kojoj je lik majmuna. Aruna e lukom Gandivom, a Krina kolutom izvriti velik podvig. 147 Stoga ih mene radi daj! I tako Aruna dobi taj dragulj medu lukovima u kojemu bijae golema snaga, a Varuna mu dade i dva neiscrpna tobolca i kola opremljena nebeskim orujem te ukraena zastavom na kojoj stajae veliki majmun. U zaprezi bjehu drijepci bijeli poput srebra ili poput runastih oblaka, a brzi kao vjetar ili misao. Ta je kola poslije duboka i naporna rasmiljanja nainio Vivakarman, 148 graditelj svemira. Ona bijahu nalik na oblak obasjan Suncem na zalazu. Agni dade Krini kolut koji je na sredini imao otvor i u njemu osovinu. Bijae to strano oruje i ubrzo mu postade milije od svega ostaloga. Onda Pavaka ree Krini: S ovim orujem bit e u boju nadmoan i ljudima i bogovima. O Madhava, kada ga u boju baci na neprijatelje, ono e ih pobiti i nitko mu nee moi odoljeti, a onda e se vratiti u tvoje ruke. Aruna tad ree: Plani sada, gospode, ako te je volja, a mi smo ti sposobni pritei u pomo. I Agni stade prodirati umu Khandava opkolivi je sa svojih sedam plamenova i razbukta se u svoj svezatirui oblik kao da je doao kraj yuge
149

A prvaci katriya stadoe na suprotne strane vozei se na svojim kolima i otpoee pokolj svih ivih bia koja u njoj obitavahu. Dok je uma gorjela, na tisue ivih stvorenja bjealo je isputajui uasnute krikove. Jezera i ribnjaci prokljuae i u njima pogiboe sve ribe i kornjae. Probodene Aruninim

143 Nage su kobre, poluboanska zmijolika bia i mitski narod; pisae su najnia vrsta bjesova, gora od rakasa. 144 Pavaka "Oistitelj" pridjevak je Ognja. 145 Varuna je uzvieni bog dane rijei i uvar pravde u vedskim zbirkama himana. On stoluje u nebeskim vodama. Zdruuje se najee s Mitrom, bogom ugovora ili saveza. U hinduizmu je Varuna postao u prvome redu bog voda, a prvotna mu se narav zaboravila. 146 Soma je bog tijetenoga rtvenoga pia u vedskim obredima. Ujedno je i vladar nad svim tekuinama i raslinjem. 147 Ovdje se Aruna i Krina opremaju orujem i kolima s kakvima e nastupiti u bici na Kuruketri i s kakvima se obino u ikonografiji prikazuju. Slavna oruja imaju imena: tako se Arunin luk zove Gandiva. Ona se, uostalom, prije boja oslovljavaju basnama. 148 Vivakarman "Onaj ije je djelo sve ili svemir" jedno je od imena za boga stvoritelja. 149 Yuga je svjetsko razdoblje, v. I, bilj. 37

73

strijelama ptice su s kricima padale u zapaljenu umu. Moni plamenovi blistavoga ognja dosegnue i samo nebo i zaplaie ak i nebesnike. Ubrzo Indra prekri nebesa gomilajui oblake svih vrsta i pusti dad na umu u plamenu. No pljusak ne stie do vatre ve ga, jo u visini, popi vrelina plamena. Tada se Indra naljuti na Agnija pa pokupi i nagomila ogromne oblaine pa naini pravu poplavu. Strano je bilo i pogledati taj okraj vatre i vode nad kojim su se valjale gomile oblaka izmijeane s dimom i blistavim munjama. U taj as Panduov sin prizva svoja vrsna nebeska oruja i njima rastjera Indrin dad. Nebo iznad praume prekrie Arunine strijele i nijedno ivo bie ne mogae odozdo umaknuti. Tada glaveina nebesnika zaeli ogledati se sa svojim sinom, srditim Arunom, i zasu ga svojim orujem prekrivajui njime itava nebesa. Razulareni vjetrovi uzburkae sve oceane gonei goleme skupine oblaka bremenitih olujama a ti oblaci, pomamno tutnjei, prosue svoje munje i gromove. Tada dobro poueni Aruna izree za to odreene basne i posla svoje vrsno oruje zvano Vayavya,150 a ono poniti silu Indrinih gromova, isui potop iz oblaka i ugasi munje. Brojne ptice iz plemena Garudina ponosno se obruie iz gornjih nebesa u namjeri da napadnu Krinu i Arunu gromovitim krilima, kljunovima i pandama. I bezbrojne zmije, kojima lica bljuvahu oganj, dooe iz visina neprestano luei svoj otrov. Aruna ih sve sasijee svojim strijelama koje bijahu natopljene njegovim gnjevom. Sabrae se tu nebrojene asure, gandharve, yake, 151 rakase i nage, eljni boja putajui zastraujue urlike. U uzdignutim su rukama drali gvozdena oruja, kolute, kamenje i raznovrsne metnje, i svi oni dooe na megdan Aruni i Krini. I premda su ga obasipali neprobojnim pljuskom svakojaka oruja, Aruna je sjekao njihove glave svojim otrim strijelama. Silni Krina, pogubitelj zlotvora, napravio je grdan pokolj u vojskama daitya i danava.152 U taj as velikoga okraja posvuda se pojavie udesni i kobni predznaci koji pomraie osjetila svakome ivime stvorenju, a bili su nalik na znamenja koja se pojavljuju prije propasti svijeta. Dvojica neustraivih i nepobjedivih junaka vidjee tada da se i Indra i svi nebesnici spremaju za boj pa stadoe pred njih mirno drei lukove u rukama. I vjeti bojovnici bijesno nasrnue na vojsku koja im se primicae i zasue je svojim gromovitim strijelama. Tek kada ih Krina i Aruna vie puta razbie, nebesnici napustie bojite i potraie Indrino okrilje. Indra se osvjedoio u neustraivost dvojice junaka i bjee vrlo zadovoljan. On krenu jo jednom na juri i izazva uasan pljusak kamenja s namjerom da iskua Aruninu vjetinu jer se ovaj podjednako sluio i lijevom i desnom rukom. Srditi je Aruna razagnao i ovaj dad, a Indra poelje da nekako nadbije svojega sina pa rukama odvali golemi vrh s gorja Mandara i baci ga na Arunu onako
150 151

v. I, bilj. 77 Yake su, kao i gandharve, ambivalentna poluboanska bia: potovana a esto strana. 152 v. l, bilj. 38 i I, bilj. 40

74

zajedno s drveem na njemu. Svojim hitrim vatrenoustim strijelama Aruna raskomada taj vrh na tisuu dijelova. Dok su padali preko neba komadi te planine, izgledali su kao planeti koji padaju na zemlju izbaeni sa svojih nebeskih staza. Divovski vrh srui se na umu Khandava i pobi tu nebrojeno mnotvo ivih stvorenja. Kada su nebesnici odustali od bitke, zau se bestjelesni glas, dubok i jak: Vasavo,153 u boju nitko ne moe pobijediti Krinu i Arunu jer su oni Nara i Narayana glasoviti u nebesima jo od drevnih vremena! Propast Khandave Sudbinom je odreena! Gospodar se nebesnika uvjerio da su te rijei istinite pa se odree svojega gnjeva i ljubomore i vrati se na nebo. A plamenovi nasieni obiljem mesa, masti i krvi suknue do velikih visina ne isputajui ni pramen dima. Krina opazi kako se iz zapaljena Takakina boravita bijegom spaava neki asura pa die svoj kolut i zavitla ga, ali u taj as asura povika: Pohitaj amo, Aruno, i izbavi me! Zauvi njegov preplaeni glas, Aruna odgovori: Ne boj se! I poto milosrdni Prithin sin ree asuri da se nema ega bojati, Krina odustade od svoje namjere, a ni Agni ga ne htjede vie progutati. I tako je mudri Agni za petnaest dana spalio umu dok su ga Krina i Aruna branili od Indre, a potedio je samo est stvorenja: Avasenu, asuru Mayu i etiri ptice arngake. Onda kralj anameaya upita: O brahmane, reci mi zato je Agni u tom poaru potedio ptice arngake? Kada se vatra razbuktala u umi Khandava nastavi Vaiampayana mlade ptice ne mogoe se nikako spasiti i spopao ih je uas. Njihova bespomona mati, arita, znala je da su premladi i da se ne mogu spasiti pa je glasno zaplakala. Ona se obrati ptiima i ree: Ne vidim naina kojim bih vas mogla spasiti! Ja u vas, evo, pokriti svojim krilima i s vama u umrijeti! Va me je okrutni otac ostavio! Nato jedan mladunac ree svojoj rasplakanoj majci: O majko, okani se toga i nemoj se vezivati uz nas. Idi onamo gdje nema vatre. Ako mi ovdje izginemo, ti e opet imati djece, a ako i ti bude poginula, u naoj lozi djece vie nee biti. O majko, uini ono to je dobro za na rod! Nismo ti uinili nikakvo dobroinstvo, ne zna ak ni tko smo. to smo ti mi da se toliko trudi da nas zatiti iako e te to ivota stajati!? uvi to, ptica roditeljka odletje na sigurno. Tada ptii ugledae kako im se pribliavao sjajni oganj, a aritari, najstariji meu njima, stade ovako govoriti: Onaj tko je mudar ostaje budan kada se suoi sa smru. Stoga on ne osjea bol kada se priblii smrtni as. A onaj kome je dua pometena i ne ostane priseban u suenome asu, osjea bol smrti i nikada se ne domogne spasenja.

153

Vasava je voa osmorih bogova Vasua, a to je Indra.

75

Tada se javi Drona, etvrti i najmlai brat: Surovi bog vatre sa sedam jezika i sedam usta brzo se primie naemu gnijezdu blistajui i prodirui sve na svojemu putu! aritari onda stade zboriti: Ti si, Vatro, dua Uzduha! Ti si tijelo zemaljskoga raslinja, ukro!154 Voda je tvoj roditelj, a ti si roditelj Vodi. O silovita, tvoji se plamenovi prostiru kao sunane zrake i gore i dolje i straga i na sve strane! Drugi brat Sarisrkka ree: O gospode kojemu je dim zastava, nae majke nema na vidiku, a oca i ne znamo! Perje nam jo nije naraslo i osim tebe nemamo nikoga da nas zatiti! Jedini ti daje toplinu, gospode, ti koji grije iz sunevih zraka. Trei pti, Stambamitra, nastavi: U svemu si, o Agni, ti jedini! Cijeli ovaj Svemir na tebi je uspostavljen! Ti odrava svako stvorenje, i ti si potpora Svemira. Mudri znaju da si ti i jedan i mnotvo. Ti si stvorio trostruki svijet, a kada doe vrijeme, ti e ga, razbuktavi se, i unititi! Ti si stvoriteljski uzrok cijeloga svijeta, a i bit u koju se taj svijet rastapa. Najzad se opet javi Drona, najmlai: O gospodaru Svemira, ti jaa obitavajui u tijelima i ini da sva iva bia probavljaju svoju hranu. Zato se sve osniva na tebi. O ukro, iz ijih usta izaoe Vede, ti si onaj koji na sebe uzima oblije Sunca i pije vodu i svaku kaplju soka sa zemlje, a kada doe vrijeme, vraa joj kiu i daje da sve raste. Od tebe potjeu sve biljke i svaki zeleni list. Ti stvara jezera i ribnjake i veliki ocean. O blagoslovljeni, kojemu je put oznaen crnim tragom, spasi nas i drugim putom kreni! Agnija obradovae te Dronine rijei, a sjeti se i molbe riija Mandapale koji im bijae otac, pa im ovako kaza: Drono, ti si mudrac i ono to si rekao Vjena je istina, brahman!155 Ne boj se, uinit u ti po volji. Mandapala mi takoer ree, kada budem prodirao umu, da vas potedim. Eto, tako se, uz pomo Krine i Arune, ojaalo slavno boanstvo, estoko i sjajno, i progutalo umu Khandava na dobrobit svijeta. Onda s nebesa sie Purandara156 okruen Marutima157 i ree Aruni i Krini: Vi ste uinili podvig koji ni nebesnici ne mogoe uiniti!

ukra "ist, Svijetao" pridjevak je Ognja. v. I, bilj. 6. Budui da su ptii izrekli brahman, svetu istinitu himniku basmu, bog Oganj se umilostivio; toliku mo nad njime imaju znanja o njegovoj naravi i istina o njemu. Na takvu vjerovanju bili su utemeljeni stari vedski obredi i posveeno vedsko pjesnitvo. 156 Puramdara, obino se shvaa kao "Gradobija", iako znaenje nije pouzdano utvreno; pridjevak Indre. 157 Maruti su olujni pratioci boga gromovnika.
155

154

76

Knjiga druga

SABHAPARVAN
Knjiga o sabornici Vaiampayana ree: Tada danava Maya iskaza Aruni svoje potovanje, sklopi ruke pa mu pred Krinom ree: O Kuntin sine, spasio si me od Krinina bijesa i od ognja koji me umalo nije progutao. Reci mi mogu li ita uiniti za tebe? Aruna e nato: Veliki asuro, ovom svojom ponudom uinio si upravo sve. Budi blagoslovljen, moe otii kamo ti bude volja i budi dobronamjeran i naklonjen meni kao to smo mi ljubazni i naklonjeni tebi. Maya tada ree: O prvi meu ljudima, to to si rekao tebi i prilii. Ali, o blagoslovljeni, imam arku elju da za tebe neto uinim. Ja sam znamenit umjetnik, Vivakarman158 meu danavama, sine Panduov, i doista elim uiniti neto za tebe. Aruna mu odgovori: Ti misli, bezgreni, da sam te ja spasio od neumitne smrti. ak i da je tako, ja od tebe ne mogu nita traiti. Ali ne bih ti kratio ispuniti elju, i zato uini neto za Krinu. To e biti dovoljna nagrada za moju uslugu. Na Mayino navaljivanje zamisli se Vasudeva za tren to bi mogao naloiti Mayi da uini pa mu napokon ree: O Ditin sine, najvei od svih umjetnika, ako ve eli neto uiniti, uini to za kralja Yudhithiru pravednoga. Sagradi prijestolnu palau kojoj, ma koliko je prouavao, nitko iz svijeta ljudi nee moi stvoriti ravnu. Naini, Mayo, takvu graevinu na kojoj e se vidjeti i umjetnost bogova i asura i ljudi. Maya se na to vrlo razveseli, a tada ga Krina i Aruna odvedoe pred Yudhithiru koji ga doeka s dunom panjom i poastima. I slavni danava, prvi meu umjetnicima, sjede smiljati plan za palau koju e sagraditi za Panduove sinove. Potom Maya oslovi Arunu, prvoga meu pobjednicima: Ja u sada otii, uz tvoje doputenje, ali u se ubrzo vratiti. Na sjever od vrha Kailase, blizu planine Mainaka, na obali jezera Bindu kraj kojega su danave prinosili rtve, skupio sam veliku gomilu plemenitoga kamena. Ako je jo uvijek tamo, vratit u se i donijeti ga amo, a onda u poeti graditi palau koja e biti ukraena svim vrstama dragoga kamena i slavljena irom cijeloga svijeta. Vjerujem da je u jezeru Bindu jo uvijek strana kijaa kralja danava kojom je on pobio sve svoje neprijatelje. Teka je i vrsta i posuta zlatnim tokama, a moe podnijeti golemu teinu i ubiti svakoga dumanina. Mona je koliko i stotinu tisua obinih kijaa. To je oruje
158 Vivakarman, "Svestvoritelj", bog je tvorac svijeta ili najvei umjetnik medu bogovima. Stvorio je Nebo i Zemlju, a i oruja bogova. Maya kae daje on meu danavama (v. I, bilj. 40) ono to je Vivakarman meu bogovima.

77

dostojno Bhime, ba kao to je Gandiva tebe dostojan. Tamo je i velika koljka gromkoga zvuka po imenu Devadatta koja potjee od Varune. Budi siguran da u sve to tebi predati. I, rekavi to, asura se zaputi na sjeveroistok. Kada je stigao onamo kamo je naumio, Maya pokupi i kijau i koljku i kristalne predmete koji nekada pripadahu kralju Vraparvanu. Veliki asura Maya uze svekoliko neizmjerno blago koje su uvali yake i rakasi 159 pa ga odnese odatle i njime sagradi dvorac kojemu ne bjee ravna po ljepoti. Bio je poput nebeskih palaa i cio sazdan od dragulja i plemenitoga kamenja i postao je uven u svim trima svjetovima. Po obliku i ljepoti bio je nalik na palae Agnija, Surye ili Some i blistao je takvim sjajem da se inilo da pomrauje i arke Suneve zrake. Bljetavilo koje je iz njega zrailo potjecae i od nebeskoga i od zemaljskoga svjetla, pa se inilo da je ognjem ispunjen. Osam tisua rakasa zvanih Kinkare uvalo je taj dvorac. Bili su strani, snani, golemi i dobro naoruani. Oi su im bile bakrenocrvene, a ui iljaste kao strijele a mogli su letjeti zrakom. U sredini palae Maya sagradi ribnjak kojemu ne bjee ravna na Zemlji, a u tom su ribnjaku bili lopoi sa stabljikama od svijetlog dragoga kamenja, s liem od tamnoga i sa cvjetnim laticama nainjenima od zlata. Po njemu su se etale svakojake vodene ptice, a meu rascvjetalim lopoima plivale su ribe i kornjae zlatne boje. Voda u njemu bijae kristalno bistra, bez blata i mulja, a s njegove obale sve do povrine vode sputalo se kristalno stepenite. Blagi je lahor mrekao njegovu povrinu i njeno lelujao stabljike cvjetova. Obale su bile od skupocjena mramora ukraena biserom. Oko palae bijae zasaeno visoko drvee, zeleno i sjenovito i uvijek u cvatu, tako da ga je bilo milina pogledati. Svuda naokolo dizali su se njegovi gajevi irei ugodne mirise, a po jezercima razasutim meu drveem plivali su labudovi i ostale ptice plovue. Palau je Maya sagradio u etrnaest mjeseci, a onda ode izvijestiti Yudhithiru. Yudhithira dovede svoj dvor u novu palau pa priredi veliko slavlje na koje dooe mnogi vladari, mudraci, brahmani, a i pjevai, pripovjedai, glumci i svirai. Svi su se gostili i slavili dareljivoga kralja Yudhithiru i vjeta graditelja asuru Mayu. Dok su slavni junaci Pandave sjedjeli tako u novoj prijestolnoj dvorani, pojavi se pred asnim skupom nebeski mudrac Narada, znalac Veda i upaniada, Purana i povijesti ranijih Kalpa, 160 koji bijae obdaren izuzetnom moi rasuivanja i golemim pamenjem. Rii je lutao raznim svjetovima pa tako stie i u tu sabhu161 i vrlo se obradova vidjevi Pandave. Odmah poslije dolaska brahman ukaza Yudhithiri duno potovanje blagoslovivi ga i poeljevi mu pobjedu.
159 Yake i rakasi poluboanska su i polubjesovska bia. Prvi se ee tuju, osobito u krajevima gdje je ponikao budhizam. Rakasi su isto to i rakase. Ime im znai ''uvari' 7. I, bilj. 124. Mitoloki su povezani i time to su yake slubenici Kubere, boga bogatstva, a rakasi su pleme Ravane, Kuberina polubrata u Ramayani. Oboji, dakle, mogli uvati (razno) blago. 160 Kalpa v. I, bilj~ 8. 161 Sabha: prijestolna dvorana za primanja, sabornica i, ujedno, kockarnica; dvor, palaa.

78

Najstariji Panduov sin, upuen u sva pravila i dunosti, urno usta i sa svojom se mlaom braom duboko i ponizno pokloni riiju i ponudi mu sjedite koje mu dolikuje, radosno mu izkazavi svoju dobrodolicu. Zatim ga kralj obdari stokom i ponudi mu razliite prinose, kao to je med, koji se nude gostu, i od svega srca nadari ga svakojakim dragim kamenjem. Onda Narada stade zboriti: Troi li na pravi nain blago koje stjee? Nalazi li tvoj um nasladu u vrlini? Uiva li u blagodatima ivota? Nije li tvoj razum pokleknuo pod njihovom teinom? Ratuje li kada je za to vrijeme i sklapa li mir kada treba? Junae, jesi li za svoje savjetnike uzeo ljude koji su poput tebe zreli, umjereni, umjeni razluiti to treba, a to ne treba initi, ista porijekla i krvi i tebi potpuno odani? Mogu li ti nauditi tvoji protivnici? Nije li te pospanost svladala? Budi li se kada je tome vrijeme? Ima li uvijek na umu seljake poljodjelce? Smiju li i oni doi pred tebe bez straha? Daje li, ako treba, i tisuu neznalica za jednoga uena ovjeka? Tlai li svoj narod tekim i nemilosrdnim kaznama? O izdane loze Bharata, provode li tvoji doglavnici dosljedno tvoje naredbe? Daje li svojoj vojsci plau i namiru na vrijeme? Nadam se da ljude pokorne i vine nauci i vjetinama nagrauje blagom i poastima onako kako zasluuju. Prithin sine, prihvaa li s milosrem onemoala neprijatelja koji trai tvoje okrilje poto je pobijeen u boju? O zemaljski gospodaru, dri li se jednako prema svima ljudima i moe li ti svatko prii kao da si mu ti otac i majka? Pokrivaju li se tvoji trokovi polovicom, treinom ili etvrtinom tvojih prihoda? Doekuje li uvijek svoju rodbinu, starije, trgovce, starce, nevoljnike i sve kojima treba zatita i daje li im hrane i blaga? Jesi li naredio da se irom tvoje kraljevine sagrade ribnjaci i jezera kako zemljoradnja ne bi ovisila samo o kii? Jesu li zadovoljni ratari u tvojoj kraljevini? Imaju li sjemena i hrane? Jesu li ljudi koji se bave zemljoradnjom, uzgojem stoke, trgovinom i pozajmicom na probitak ljudi asni i poteni? O tome ovisi srea tvojega naroda, o kralju! Je li sve pod tvojim nadzorom i vlau? Gone li u tvojoj zemlji lupee i razbojnike preko svih brda i dolina? Prua li se enama u tvojoj zemlji utjeha i zatita? Nadam se da nijednoj od njih ne povjerava svoje tajne i da se u njih ne pouzdaje. Bharato, nadam se da su tvoji doglavnici nepodmitljivi i da pravedno sude kada se povede spor izmeu bogata i siromana. Bharato, je li daleko od tebe etrnaest kraljevskih poroka: bezbonitvo, la, gnjev, neopreznost, neodlunost, zapostavljanje mudrih, lijenost, povrnost, sluanje samo jednoga savjetnika, savjetovanje s neznalicama nauke o koristi, odustajanje od plana, obznanjivanje tajna, neostvarenje dobrih zamisli i brzopletost? 162 Kada Narada zavri svoju besjedu, kralj Yudhithira izrazi mu svoje potovanje, pa poe odgovarati na svako od pitanja koje mu rii bjee postavio, a na kraju ree: Uitelju, mi elimo stupati
162 Cio taj niz pitanja odnosi se na opa mjesta pravne, politike i upravne nauke (dharmaastra, arthaastra i nitiastra) i time izrijekom tematizira te struke unutar Mahabharate. I to je jedan od koraka razvoja toga epa u smjeru dharmaastre, kakvom se on tradicionalno znao smatrati.

79

putom vrline kojim stupaju vladari koji mogu potpuno vladati svojim duhom. Sveti hitroumni ovjee, ti hodi mnogim raznim svjetovima to ih je Brahman u davnini stvorio. Pitam te, brahmane, jesi li ikada i igdje vidio Sabornicu koja bi se mogla mjeriti s mojom ili je ak nadmaiti? Na to se Narada nasmijei pa ovako kaza Panduovu sinu pred svima okupljenim kraljevima: Kralju, dijete moje, meu ljudima jo nikada ne vidjeh niti saznah za palau nainjenu od dragulja i plemenitoga kamena koja bi bila poput tvoje. No ja u ti sada opisati kakvo je boravite kralja preminulih, a i to kakav je Indrin dvor. Pripovijedat u ti i o Brahmanovu nebeskome dvoru u kojemu se raspruje svaka nelagoda. Sve te palae pokazuju u svojemu sklopu i nebesniki i ljudski naum i predstavljaju sve vrste oblika na svijetu. Na te Naradine rijei pravedni kralj Yudhithira sklopi ruke, a s njime i sva njegova braa i svi prisutni u dvorani. Vladar onda zamoli Naradu: Opii nam te palae, svi smo te eljni sluati! Narada ree: Indrina nebeska Sabornica prepuna je svjetlosti. On ju je stekao vlastitim podvizima. Svoju je palau sam sagradio, Bharato, a ona je dugaka stotinu pedeset vodana,163 stotinu je iroka, a pet vodana visoka. Moe se po volji kretati bilo kuda. U njoj nestaje slabost starosti, tuga, umor i strah, ona daruje dobru kob. U njoj ima odaja sa sjeditima a ukraena je nebeskim drveem. To je oaravajua Pukaramalini, moni kralju, koja pripada Indri stortvenome, a ja sam je vidio svojim oima. Sluaj sada kakva je kua Vivasvantova sina Yame: Nju je, Prithin sine, sagradio Vivakarman i ona blista kao uglaano zlato. Prostire se na vie od stotinu yoana. Sja sunanim sjajem i u njoj se moe nai sve to tko moe poeljeti. Nije ni hladna ni pretopla, i svakome razgaljuje srce. U tome dvoru nema ni slabosti starosti ni gladi ni ei. Nito se neugodno tamo ne moe nai, a ni bilo kakvi zli osjeaji. U njoj se moe nai svaki predmet elje, boanske ili ljudske, i sve to bi kome ustrebalo. Ima vode, i tople i hladne, slatke i ugodne. Tu su i Kala164 i Mirtyu165 i rtvovatelji i siddhe i mnogi yogini, tu su i pitri 166 raznih skupina. Tu je i toak Vremena i slavni prinosilac rtvenoga masla, 167 pa i grjenici iz ljudskoga roda, kao i oni to preminue u doba zimskoga suncovrata. Tu su Yamini slubenici koji su odreeni da odbrojavaju dosueno vrijeme svakome i svemu. Mnogo je tu onih koji dvore gospoda pravde 168 i teko ih je pobrojiti po njihovim imenima i djelima. Kuntin sine, ova se prostrana palaa kralja pitara kree po njegovoj elji.169
163 164

v. l, bilj. 47. Kala je bog Vrijeme. 165 Mirtyu je bog Smrt, Umor. 166 Pitri su "oevi", preci aeni raznim prinosima potomaka. 167 Misli se: Oganj, Agni. 168 tj. Yamu. 169 Slijede opisi Varunine i Kuberine sabornice (ili dvora) i, na kraju, Brahmanove.

80

 Sluaj me sada, dijete, kada ti budem pripovijedao o Brahmanovim dvorima: Tu kuu nitko ne moe opisati rekavi: "ona je takva i takva". O kralju, ona se ne moe opisati jer ve u iduem trenu ona poprima drukiji oblik. Takvo neto jo nikada prije nisam vidio. Toplina i hladnoa, glad i e i nelagode svake vrste nestaju im se u nju ue. ini se da je sazdana od brilijanata svake vrste i ne vidi se da je podravaju ikakvi stupovi. Ne propada s vremenom jer je vjena. To zdanje svijetli samo od sebe i kao da pomrauje i Mjesec i Sunce i Oganj. Ono buktei stoji na nebesima i pomrauje tvorca dana. 170 U toj palai, kralju, obitava Vrhovno boanstvo, praotac svih stvorenja. I njih i sebe stvorio je Snagom stvaralakoga privida. U toj prekrasnoj Sabhi tuta je tma onih koji dolaze i odlaze. U njoj su svakojake sile a brahmariji je aste. Iz nje blista svjetlo Brahmanove milostive prisutnosti i njezina je ljepota nenadmana. Tigre meu kraljevima, kao to je ova tvoja sabha bez takmaca u svijetu ljudi, tako je i Brahmanova sabha bez takmaca u svim trima svijetovima. Potom Narada nastavi: Predvodnice roda Bharata, kraIjevi koji izvre obred rtve radasuya,171 raduju se u Indrinu drutvu. Oni koji svoje ivote ostave na bojnome polju ne okreui lea protivniku odlaze u Indrine dvore i radosno obitavaju uz njega. I oni koji napuste svoja tijela poslije surova isposnitva stiu na isto mjesto i tamo dugo blistaju. Kuntin sine, tvoj ti je otac Pandu neto poruio. Poto je saznao da u posjetiti svijet ljudi, on mi se poklonio i ovako rekao: O rii, trebalo bi da kae Yudhithiri da e moi pokoriti cijelu Zemlju, samo ako ga braa budu sluala. A kada to uini, neka priredi slavnu rtvenu sveanost zvanu raasuya. On je moj sin i ako obavi taj rtveni obred, dospjet u u predjele gdje boravi Indra i tamo u u neprestanome blaenstvu provesti bezbrojne godine. Ja ti, eto, rekoh to ti otac poruuje, a ti, Panduov sine, ispuni elju svojemu ocu. Ako uini tako, moi ete i ti i tvoji praoci dospjeti u stanite samoga kralja besmrtnika. Reeno je, o kralju, da tu veliku rtvu prate i mnoge tekoe. Kada tako vanu sveanost otpone vrsta rakasa nazvanih brahmarakase,172 pokuavaju joj nai neku manu jer je njihov posao da ometaju svako rtvovanje. I najmanja smetnja moe uzrokovati rat koji bi unitio katriye, a moglo bi se dogoditi da i cijela Zemlja propadne. Razmisli, kralju, o tome temeljito pa onda radi onako kako misli da e biti za tvoje dobro. Budi budan i spreman braniti sva etiri stalea. Budi dareljiv prema brahmanima i neka te prate srea i napredak! O anameaya nastavi Vaiampayana kada Narada ode, Yudhithira i njegova braa poee razmiljati o toj rtvi, najveoj meu rtvama, nazvanoj raasuya.
tj. Sunce. Raasuya je rtva na kojoj se posveuje kralj. To je jedna od velikih katrijskih rtava poput vaapeye, avamedhe ili sautramani. Pokretanje te rtve pokazuje dinastike tenje loze Panduove. 172 Brahmarakase su rakase koji su brahmani pa mogu vriti obrede.
171 170

81

Onda kralj Yudhithira sazva svoje savjetnike i brau pa ih upita to misle o rtvi raasuya. Doglavnici mu odgovorie: Ta rtva omoguuje postizanje dostojanstva Varune173 i onaj tko ve ima kraljevstvo eli uz njezinu pomoi stei i carska obiljeja. O kraljeviu Kurua, tvoji prijatelji misle da ti zasluuje carsko dostojanstvo174 i da je dolo vrijeme da izvri rtvu raasuya. To ponovie kralju i riiji Dhaumya i Dvaipayana, a njegova braa radosno pristae uz njih dvojicu. No Yudhithira miljae da zapoinjanjem rtvenoga obreda ne treba ovisiti samo o njegovoj odluci pa mu pade na pamet da bi Krina bio najpozvanija osoba da ga posavjetuje u tome, i stoga mu posla teklia s porukom. Krina je odmah stigao u Indraprasthu a kralj ga primi s ljubavlju kao da mu je roeni sin. Yudhithira mu poslije obiajne dobrodolice ovako kaza: Poelio sam izvriti obred raasuya, no puka elja nije dovoljna. Ti, Krino, zna sve o tome kako se ima obaviti taj obred. Njega moe obaviti samo onaj tko je svuda potovan i tko je kralj nad kraljevima, jer se prilikom rtvovanja moe svata dogoditi. Ti si iznad gnjeva i svih svojih elja, ti si dostojan dati mi savjet koji e svemu svijetu donijeti dobrobit. Krina mu na to odgovori: Veliki kralju, ti posjeduje sve osobine koje su bitne za izvrenje rtve raasuya i doista si je dostojan. Znaj samo da se ovi koji se danas nazivaju katriyama i ne mogu porediti sa katriyama to ih je istrijebio Rama, amadagnijev sin.175 Mnoge kraljevske loze i ostali, obini katriye, misle da su potomci Aile ili Ikvakua. 176 Ailini potomci i kraljevi Ikvakuova koljena, razdijeljeni su sada na stotinu odvojenih loza i razasuti irom Zemlje. Svi katriye potuju blagostanje tih kraljeva. A sada ih je kralj arasandha sve pokorio i postavio se iznad svih tih kraljeva. Poto je osvojio sve sredinje zemlje, odluio se meu nama posijati razdor. U svojoj planinskoj tvravi on je zatoio brojne kraljeve i naumio je sve prinijeti na rtvu ivi, boanstvu bogova, koji ga visoko cijeni zbog njegovih stranih isposnikih podviga. To i jest razlog zato je Darasandha mogao pobijediti tolike zemaljske kraljeve. Ako ti eli, o veliki kralju, izvriti taj rtveni obred, potrudi se da oslobodi kraljeve koje je

173 v. I, bilj. 118. Kao bog dane rijei, Varuna je i bog kraljevske zakletve. I sam je kralj, vlada nad vodama, a pri posveenju kralj se kropi vodama. 174 Carsko dostojanstvo: skr. samradguna, dostojanstvo samraa. 175 v. I, bilj. 35 176 Aila je Pururavas, sin Budhe i Manuove keri Ile. Budha je sin Some, koji se tu shvaa kao Luna ili Mjesec. Njihovi su potomci kraljevi lunine loze. Njoj pripadaju gotovo svi slavni kraljevski rodovi u Mahabharati: npr. Purui, a meu njima Bharate, pa Kurui (i Pandave) sjedne strane, i Yadui ili Yadave, a meu njima Vriniji, pa Satvate i Andhake s druge. Ikvaku je sin Manua, a unuk Vivasvanta, koji se tu shvaa kao Sunce. Njihovi su potomci kraljevi suneve loze. Meu njima se osobito istie rod Raghua koji slavi Ramayana.

82

Darasandha utamniio, a da njega rastavi od ivota. 177 Ne uini li tako, nee uspjeti u tome to si namislio. Yudhithira e na to: Doista, naslov cara teko je osvojiti. Ja mislim da je najvii cilj duevni mir i da samo iz njega moe proistei moje blagostanje. Ne vjerujem da e mi proslava te sveanosti donijeti najviu sreu. Krina mu odgovori: uli smo da su u razdoblju Krita 178 svevlast stekli ovi vladari: Yuvanava ukinuvi sve poreze, Bhagiratha svojom dobrotom prema svim podanicima, Kartavirya moima svojega isposnitva, gospodar Bharata svojom snagom i hrabrou, i Marutta napretkom i blagostanjem. Sva petorica postali su carevi. O Yudhithira, ti udi za carskim dostojanstvom, a i dostojan si ga jer posjeduje sve te vrline. Katriya koji umre u boju dostojan je svakoga potovanja. Zato da se ne sukobimo s Darasandhom? Osamdeset est kraljeva ve ami u njegovim tamnicama i treba mu jo samo etrnaestorica da dopuni stotinu. Onoga asa kada mu ta etrnaestorica padnu aka, on e zapoeti taj surovi obred. Onaj tko bi uspio sprijeiti to neljudsko djelo stekao bi blistavu slavu, a onaj tko pobjedi arasandhu postat e, nesumnjivo, vladar nad svim katriyama. Tada se javi Aruna: O kralju, pravi je onaj katriya koji uveava svoju slavu i imanje potinjavajui svoje neprijatelje. Onaj tko nema hrabrosti, moe imati sve ostale vrline, ali teko da e bilo to postii. Kao to u slabiima podlost hvata korijena, tako i oni jaki postaju nerazumni. Onaj tko tei pobjedi mora se uvati i jednoga i drugoga, jer to su uzroci propasti. Ako pobijedimo protivnika, lako emo stei carsko dostojanstvo. Onda e opet Vasudeva: Taktika je pametna ovjeka da se ne bori otvoreno s onime tko je oito nadmoan i stoji na elu svojih postrojenih eta. Mislim da se ne moemo osramotiti ako tajno dospijemo u njegovo stanite i napadnemo njega samoga. Yudhithira onda uputa: O Krina, tko je taj arasandha? Krina im onda kaza ovu pripovijest: ivio je silni kralj po imenu Brhadratha, gospodar Magadhe. Oenio se kerkama blizankama kralja od Kaija i sa svojim se suprugama dogovori da e ih uvijek voljeti i paziti podjednako. No kraljeva mladost proe u uivanjima, ali ne mogae nikako dobiti sina koji e ga naslijediti. Jednoga dana sazna kralj da se slavni andakauika zaputio da luta po svijetu i da se upravo odmara u blizini pod nekim mangovim drvetom. Kralj doe pred munija u pratnji svojih dviju supruga i obdari ga mnogim draguljima i
177 Darasandha je bio kralj Magadbe s prijestolnicom Girivraa opkoljenom brdima, s utvrdama, kasnijom Raagrhom iz Buddhina vremena. Darasandha je moan neprijatelj pa pobjeda nad njim donosi slavu i mogue saveznitvo kraljeva koje je on pobijedio, no Krina ima i poseban razlog za svoj prijedlog: kao tast mathurskoga kralja Kamse, kojega je Krina s Balaramom ubio, arasandha mu je ostao najopasnijim neprijateljem, v. I, bilj. 30; I, bilj. 89. 178 v. l, bilj. 37

83

vrijednim poklonima i vrlo mu ugodi pa mu istinoljubivi muni ovako ree: O kralju nad kraljevima, osvojio si moju naklonost i reci mi koju elju da ti ispunim? Kralj Brhadratha sa svojim enama duboko se pokloni pa mu ispria svoju muku. Sasluavii kralja, muni ovlada svojim osjetilima i utonu u razmiljanje. Tada mu u krilo pade plod manga koji bjee soan i netaknut kljunom kakve ptice. Muni uze plod i nad njime u mislima izgovori odreene mantre pa ga dade kralju i ree mu: Moe se vratiti, o kralju, tvoja e se elja ispuniti. Tada se mudri kralj pokloni do munijevih stopala i vrati se svojemu domu. Potom on podijeli voku i dade je svojim enama da je pojedu. Munijeve su se rijei obistinile i kraljice ostadoe trudne. Kraljevoj srei ne bjee kraja. Kada doe vrijeme, one se porodie i donijee na svijet svaka po pola djeteta. Uasnute i bespomone, sestre se odluie otarasiti ovih tijela koja jo bjehu iva. Njihove pomonice paljivo ih umotae i izaoe na zadnja vrata pa ih bacie. Malo kasnije naie tuda ena rakasi po imenu ara, koja se hranila krvlju i mesom, i ona uze ta dva komada mesa pa ih, voena rukom sudbine, spoji ujedno da bi ih lake ponijela. No, im ih je Ijudoderka spojila, te dvije polovice postadoe ivo i krepko dijete. Njoj se oi rairie od uenja kada najednom uvidje da vie ne moe nositi to vrsto dijete snano poput groma. Uto dijete stisnu ake i gurnu ih u usta pa se prodera tako strano i gromovito da na taj zvuk strae svi stanovnici palae, a i sam kralj s dvjema ojaenim i bespomonim kraljicama ija su prsa bila prepuna mlijeka. Kada sve to vidje, Ijudoderka se zamisli: Ja ivim u zemlji ovoga kralja, a njemu treba nasljednik. Nije dolino da ubijem dijete koje je potomak ovako slavna i vrla vladara. I rakasi poprimi ljudski oblik pa se pojavi pred kraljem nosei dijete i ree: O kralju, ovo je tvoje dijete. Lijepe keri kralja od Kasija uzee dijete pa ga nadojie svojim mlijekom i otada je raslo poput Mjeseca mlaaka pruajui svakoga dana radost svojim roditeljima. Proe neko vrijeme i slavni isposnik, uzvieni andakauika, doe opet u kraljevinu Magadha. Velianstveni rii primi kraljevu dobrodolicu pa mu ovako ree: Svi e zemaljski kraljevi biti ovome tvojemu djetetu poslunici kao to svako tijelo ovisi o zraku koji mu je drag kao vlastito bie i ivi od njega. Kralju, kada se njegov otac i matere povukoe u umu, kralj arasandha svojom hrabrou potini svojoj volji mnoge kraljeve. On je imao dvojicu pomagaa Hamsu i Dimbhaku kojima oruje nije moglo nauditi. I jedan i drugi nisu vie meu ivima i dolo je vrijeme za arasandhinu propast. Ako prerueni doemo pred njega Bhima, Aruna i ja, on e, nesumnjivo, prihvatiti dvoboj s jednim od nas. Poto je ponosan na svoju snagu, izazvat e Bhimu da se proslavi. Kao to smrt snalazi ovjeka naduta od ponosa, tako e i njega snai smrt od Bhimine ruke. Ako poznaje moje srce i ako ima vjere u mene, povjeri mi Bhimu i Arunu. Ne oklijevaj! 84

Sasluavi tu besjedu Uzvienoga,179 Yudhithira pogleda Bhimu i Arunu koji radosnih lica stajahu pred njim pa ree: Govindo, mudar je tvoj savjet. Ti ne predvodi one kojima je uspjeh okrenuo lea. Kada se Yudhithira suglasio, Krina, Bhima i Aruna, tri junaka nadarena izuzetnim moima, dadoe se na put u Magadhu odjeveni poput brahmana zvanih snatake. 180 U to doba ueni su brahmani primijetili mnoge zloslutne predznake pa o tome izvijestie kralja arasandhu. Hrabri kralj trudio se da izbjegne zla koja ga oekuju pa se posvetio postu i pokori, a sveenicima je naredio da obave obrede kojima e umilostiviti sudbinu. Kada su trojica junaka stupila u njegovu palau, on ih doeka s potovanjem jer se po njihovu dostojanstvenu dranju dalo naslutiti da su plemenita porijekla. Bhima i Aruna ne prozborie ni rijei, nego se javi Krina: Ova su dvojica, svijetli kralju, pod zavjetom utnje i prije ponoi ne smiju izustiti ni rijei. A kralj im arasandha odgovori na to: Sjedite! Smjestivi ih, kralj se povue u svoje unutranje odaje. Kada je dola pono, kralj arasandha doe ukazati dobrodolicu brahmanima snatakama no Krina mu ree: Znaj, kralju, da je na vjeni zavjet da ne primamo dobrodolicu kada doemo u dom neprijatelja! Ti dri zasunjene mnoge zemaljske kraljeve. Surovo s njima postupa i namjerava ih rtvovati gospodu Rudri, a jo se to nije vidjelo da se bogovima rtvuju ljudska bia: Ti pripadnike svojega vlastitoga stalea izjednaava sa ivotinjama. Da bismo pomogli ljudima u nesrei, doli smo amo da te ubijemo kao pogubitelja naih roaka. Ja sam Hrikea, 181 a ova su dvojica Panduovi sinovi. Ili oslobodi zatoene kraljeve ili se pripremaj Yami u pohode. arasandha e na to: Nikada jo nisam zarobio kralja a da ga prije toga nisam pobijedio. Ako sam skupio sve te ljude da ih rtvujem bogu, kako da ih sada oslobodim? Zar zato to se vas plaim? Ja poznajem dunosti katriye i spreman sam se boriti protiv vas s vojskom protiv vojske ili pak u dvoboju protiv jednoga ili protiv sve trojice. Vidjevi da se kralj arasandha odluio da im izae na megdan, Krina ga upita: Koga si, kralju, od nas trojice odabrao da ti bude protivnik? arasandha skine svoju krunu i poveza kosu pa se podie nalik na ocean koji rui svoje obale i oslovi Bhimu: S tobom u se boriti. Bolje je da me jai pobijedi.

179 Bhagavant "bogoviti" i "blagoviti, bogati" pridjevak je bogova i kraljeva, a u Mahabharati osobito Krinin. esto se na engleski prevodi "the exalted one" i sl., pa ga prevodioci prenose kao "Uzvieni". On doista upuuje na obogotvoravanje Krine u epu. 180 Snataka je ovjek, osobito brahman, koji je zavrio kolovanje u Vedama i obredima i, obavivi obredno kupanje (snana), postao odrastao uen ovjek koji moe osnovati obitelj i dom. Prijelazno razdoblje od kolovanja do domainstva posveeno je stanje. 181 Hrikea "Jeikosa" pridjevak je Krinin.

85

Dvoboj je poeo na prvi dan mjeseca karttika182 i slavni se junaci borahu bez stanke i predaha punih trinaest dana. Kad ih uhvati etrnaesta no, vladar Magadhe poe posustajati. Onda silni pogubitelj svojih dumana, jaki Bhima, spopade snanoga arasandhu te ga podie uvis i stade njime vitlati. Okrene ga do stotinu puta, pa mu pritisnu koljenom kimu i prelomi preko pola njegovo tijelo a onda pusti strahotan pobjedniki urlik. Graani s brahmanima na elu izaoe pred pobjednika i ukazae mu poasti koje mu pripadaju. Osloboeni kraljevii i kraljevi ponudie Krini i Pandavama svoju odanost i potovanje, a Krina ih sve utjei i obodri. Za kralja Magadhe postavie arasandhina sina pa onda praeni dobrom sreom napustie Magadhu s mnotvom bogatih poklona. Mudri Krina i dvojica Panadava vratie se nakon svega u Indraprasthu i Krina vesela lica izvijesti kralja Yudhithiru: O najbolji meu kraljevima, usud je dao arasandhi smrt od Bhimine ruke, a utamnienim kraljevima slobodu. Oni su se neozlijeeni vratili u svoje postojbine. I Krina, slavni Devakin sin, ode iz Indraprasthe poto je mnoge kraljeve oslobodio strahovanja. Ta pobjeda uzdignu jo vie slavu Pandava, a oni nastavie provoditi svoje dane razgaljujui srce kraljice Draupadi. Kralj Yudhithira nepokolebljivo je slijedio sve to je pravedno i u skladu s vrlinom, napretkom i zadovoljstvom i obavljao svoju dunost branitelja podanika. Jednom Aruna oslovi brata Yudhithiru: O najbolji meu vladarima, stekao sam sve ono to je teko stei ma kako se arko prieljkivalo: i luk Gandivu i razno oruje, veliku mo i saveznike, zemlju, slavu i vojsku. Mislim da je vrijeme da napunimo i nae riznice. elim da nam zemaljski kraljevi plaaju danak. Pravedni kralj Yudhithira ozbiljnim mu glasom odgovori: Prvae meu Bharatama, poi i neka te prate blagoslovi svetih brahmana. Obraduj svoje prijatelje, a neprijatelje sneveseli! Praen velikom vojskom, Aruna poe u rat jezdei na svojim boanskim kolima koja mu bijae poklonio Agni. Krenuli su u pohod i Bhima, Nakula i Sahadeva, svaki vodei svoju vojsku. Aruna je pokorio sjever, Bhima istok, Nakula zapad, a Sahadeva jug.183 Aruna najprije pokori Kulinde, Anartte i Kalakute, a potom potini i kralja Sumandalu pa uz njegovu pomo udari na brojne kraljeve na otoku akala koji je jedan od sedam svjetskih otoka. Boj bijae straan, no Aruna pobijedi i njih i onda svi oni udrueni udarie na kraljevinu Pragyotia. Tu je stolovao kralj Bhagadatta a njegova vojska bijae vrlo velika, a pomagali su mu i Kirate i mnogi drugi ratnici koji stanovahu na morskoj obali. Poslije duga i ljuta okraja kralj
182 Karttika je mjesec kada puna Luna stoji u zvijeu Krttikas, Plejadama ili Vlaiima. Danas odgovara donekle prijelazu s naega listopada na studeni. Svojevremeno je to bio dvanaesti mjesec po jednome kalendaru, a slijedeim je (oko 12. XI.), Agrahayanom ili Margairom, poinjala nova godina. 183 To je digviaya "osvojenje smjerova svijeta", idealan pothvat velikoga vladara koji eli postati car, samra, ili svevladar, akravartin "pekreta svjetskoga kotaa" po staroindijskoj predaji.

86

Bhagadatta ovako kaza Aruni: O dijete, ja sam Indrin prijatelj i ne moe se rei da sam slabiji od njega, ali se u boju ne mogu pred tobom odrati. Reci mi, sine Panduov, to mogu za tebe uiniti? Aruna mu na to odgovori: Ti si prijatelj mojega oca i zato si i moj prijatelj. Ja ti ne mogu nareivati i zato dragovoljno plati danak kralju Yudhithiri. Bhagadatta e nato: Sine Kuntin, preda mnom ste i ti i Yudhithira jednaki. Uinit u to eli od mene. Dhananaya onda udari na sjever i osvoji planinske klance i predgorja i tamonjim kraljevima nametnu danak pa udruen s njima napadne kralja Brhantu i uze mu kraljevinu, a onda sklopi mir s njime i krenu pokoravati sjeverne narode. Pokorivi svu Himalayu i planine Nishkuta silni junak prijee i Bijele planine te pokori zemlju Kimpurusha i podruja kojima vladaju Gandharve. Tada stie pred sjevernu Harivamu i odlui i nju osvojiti, ali pred njega izaoe ljubazni graniari, golemi i snani, pa mu se obratie: O junae, ima dovoljno pobjeda! Ovdje ive Sjeverni Kurui i tu ne moe biti rata. ak da i ue amo, nee moi nita vidjeti jer ovdje ljudske oi nito ne opaaju. Ako to eli, Bharato, reci nam i mi emo ti usliati molbu. Poto im Aruna ree to eli, oni mu kao danak dadoe mnogo nakita, odjee nainjene za nebesnike, svilu i krzna kakva nose nebesnici. I tako, poto je pokorio mnoge katriye i pljakaka plemena, junak se najzad vrati u Indraprasthu, a pratila ga je golema vojska sastavljena od svih etiriju svojih rodova.184 Moni vitez Bhimasena najprije na miran nain pridobi prostranu zemlju Panala, potom za kratko vrijeme pokori Gandake, Videhe i Daarne, a zatim i zemlju kraljeva Polinda, kraljeve Avamedhevaru i Sukumaru, pa na Yudhithirinu zapovijest udari na iupalu, kralja edija. Kada kralj edija sazna za njegovu namjeru, izae iz grada i doeka ga s dunim potovanjem. Pokorio je Kosale, Matsve, Kai, Niade, Videhe i onda krenu na Magadhu dok se pod nogama njegove vojske tresla zemlja. Poto uze i Magadhu, Bhima udari na estokoga bojovnika Karnu pa i njega svlada i onda stie sve do morskih obala i tu nadbi sva plemena Mleha. 185 Kraljevi Mleha zasue Bhimu pravim pljuskom novca i dragulja, i bjee tu na stotine milijuna, a onda se strani Bhima vrati u Indraprasthu i sve to golemo blago poloi pred noge pravednoga Yudhithire. Sahadeva okrene sa svojom vojskom na jug i potini sebi kraljevinu Matsya i junane kraljeve Avantija, po imenu Vinda i Anuvinda. Zatim pobijedi kraljeve Kosale, Pulinda i jo nekolicinu pa krenu dalje na jug i udari na majmunske kraljeve Maindu i Dvividu s kojima se tukao sedam dana, a onda mu oni, premda se jo nisu premorili, radosno predae darove za Yudhithiru. Pokorio je jo mnoge dok nije stigao do morske obale i tamo se sukobio s plemenima Mleha i
184 185

etiri staroindijska roda vojske jesu: pjeaci, konjanici, bojna kola i slonovi. Mlehe su "barbari", stari narodi.

87

nekim narodom kojega su pripadnici bili dopola ljudi a otpola rakase i tu osvoji Bakreni otok. Njegovoj vlasti pokorie se i plemena Dravida, Kaliriga, a i mnoga druga. Bistroumni Sahadeva posla Panduovu prvoroenomu sinu svu silu dragulja, sandalovine, aloje i mnotvo nebesnikog nakita i skupocjena ruha i vrati se kao pobjednik u svoju prijestolnicu. Nakula je krenuo na zapad i pred njim se pokorie plemena Daarna, ibija, Trigarta, Malava i jo mnoga druga, a onda on posla glasnike Krini koji prizna njegovu vlast. Zatim mladi iunak produi dalje prema prijestolnici Madra a njegov ujak alya takoer prihvati njegovu vlast zbog svoje ljubavi prema Pandavama. Poto je neko vrijeme uivao ujakovo gostoprimstvo, mladi junak poe dalje u osvajanje sve do morskih obala pa se i on kao pobjednik vrati pred Yudhithiru i donese nebrojeno blago.186 Kada se kralj Yudhithira uvjerio u stanje u svojim riznicama i u prostranstvo svojih imanja, on napokon odlui zapoeti rtveni obred jer mu ve svi njegovi prijatelji i doglavnici govorahu: O blaeni, dolo je vrijeme da se priprema za veliki obred. Vie ne oklijevaj! Onda se na elu silne vojske pojavi Krina nosei sa sobom golemo blago. Drevna dua Veda, Gospod prolosti, sadanjosti i budunosti 187 tim neiscrpnim morem dragulja povea neizmjerno blago kralja Yudhithire, ali uvea time i jad neprijatelja Pandava. Prijestolnicu Bharata razdrago je njegov dolazak kao dolazak sunca mrani predio ili dolazak povjetarca teku omaru. Yudhithira mu oda sve poasti, a onda mu radosno ree: Krino, ti si zapravo taj koji je svekoliku zemlju potinio mojoj vlasti i tvojom milou sve je ovo blago postalo moje! Sine Devakin, elim namijeniti ovo blago brahmanima i nosiocima rtvenih ponuda, kako to obiaji nalau. Ti si taj kojemu dolii da mi dopusti da ponem proslavu ove svetkovine i koji je pozvan da u njoj sudjeluje. Ako ti bude prinosio ovu rtvu, ja u biti oien od grijeha. Krina nato stade veliati Yudhithirine vrline i potom mu ovako kaza: Tigre meu ljudima, ti si dostojan carskoga naslova! Ti obavi ovaj rtveni obred! Bude li ga ti obavio i ponjeo zasluge koje on donosi, za sve nas to e biti velik uspjeh. Meni povjeri neku od slubi i ja u sluati tvoja nareenja. Onda Panduovi sinovi poee prema Krininim savjetima skupljati sve prijeko potrebne potreptine za izvoenje obreda raasuya. Uzvienog brahmana Dvaipayanu, koji bijae kao utjelovljenje samih Veda, postavie za rtvenoga sveenika i imenovae Brahmanom ove rtve. Kada sve bjee pripremljeno, Yudhithira naredi Sahadevi: Ne oklijevaj, nego poalji odmah hitre glasnike da pozovu sve na rtvenu sveanost. Tako otpoe velika rtvena svetkovina nenadmanoga junaka, slavnoga Panduova sina. Bjee nalik na svetkovinu koju je proslavljao glavom Indra na
186 Svaki od etiri brata napreduje na svoju stranu svijeta do obala oceana. Imena naroda u opisima osvajanja dijelom su ukras pa se mogu ponavljati, pa katkada i proturjeiti poznatim prostornim odnosima. 187 Ovi izrazi oito ovdje poistovjeavaju prijatelja Pandava Krinu s vrhovnim boanstvom, Vinuom.

88

nebesima. Kralj Yudhithira posla Nakulu u Hastinapuru da dovede Bhimu, Dronu, Dhrtaratru, Kripu, Viduru i sve one roake koji bijahu njemu naklonjeni. Saznavi za Yudhithirin obred, dooe tu stotine katriya iz razliitih zemalja. Znali su kolika je vanost ove svetkovine i zato ponijee sa sobom mnogo raznoga blaga sa eljom da vide kralja Yudhithiru u njegovoj rtvenoj Sabornici. Kralj Yudhithira izae pred Bhimu, Dhrtaratru i ostale Kurue, ukaza svoje potovanje svojemu djedu, a onda i uitelju Droni i potom im svima ovako ree: Pomozite mi u ovome obredu. Ova je golema riznica vaa! Posavjetujte se i pouite me! I najstariji Panduov sin povjeri svakome od njih doline dunosti, a sam Krina koji bijae sredite svih svjetova poelje stei izuzetne zasluge i tako se prihvati da pere noge brahmanima. Svatko je iskazivao poast kralju Yudhithiri darujui mu obilje dragoga kamenja i pritom laskajui sebi da e mu time pomoi da do kraja izvri ovaj rtveni obred. O kralju, bilo je milina pogledati mjesto na kojemu se prinosila rtva! Bilo je tu mnotvo palaa koje bjehu sagraene kao da e vjeno trajati, a njihove vrhove dodirivala su kola nebesnika koji dooe promatrati svetkovinu. Natjeui se po sjaju i bogatstvu s Varunom, Yudhithira zapoe svoj rtveni obred sa est rtvenih vatri i prebogatim poklonima za brahmane. I bogovi i brahmani bijahu silno zadovoljni rtvenim darovima, a i sve ostale kaste veoma su se radovale. Posljednjega dana sveanosti, kada se bliilo vrijeme da kralj bude pokropljen svetom vodom, svi veliki brahmani s kraljevima i mudraci, uvijek dostojni svakoga potovanja, sjedjeli su s kraljevskim uzvanicima u unutranjemu krugu rtvenoga prostora. Slavni muniji sjedili su tu uz mudre kraljeve i poinjali raznovrsne razgovore nadmeui se meu sobom u znanju i bistrini. Narada je promatrao Yudhithirino blagostanje i sreu proisteklu iz ove rtve i bjee mu vrlo milo. Promotrio je svekoliki skup katriya pa se zamislio. Poeo se prisjeati rijei to ih je jo davno uo u Brahmanovu boravitu. Znao je da se Narayana, takoer zvan i Sambhu, Gospod svemira, rodio u ljudskome liku u rodu Yadua, naredivi svim nebesnicima da se i oni rode na Zemlji, te da je on glavom Hari KrIna. Naradi se najednom javi pretkazanje i on uvidje: Oj, Samobitni e uskoro sam ukloniti sa zemlje ove silne katriye! Mislei i dalje o tome, sjedio je veleumni Narada na rtvenoj sveanosti kralja Yudhithire osjeajui strahopotovanje u srcu. Uto se javi Bhima i ree pravednomu kralju Yudhithiri: Bharato, vrijeme je da se kraljevima ponudi gostinski prinos, svakome prema zaslugama. Prvu ponudu treba dati onome koji je najzasluniji. Yudhithira odvrati: Oe Kurua, reci ti tko je prema tvojemu miljenju najdostojniji ove poasti? Bhima mu odgovori: Kao to je Sunce meu svim svjetlilima, to je po svojoj moi, snazi i hrabrosti taj koji se meu nama istie! ree on i odlui mudro da je Krina meu svima. Na to junani Sahadeva na 89

Bhiminu zapovijest prinese najvrsnije ponude pred Krinu iz roda Vrnija. Krina ih primi kako to obiaj propisuje, ali kralj Siupala nije vie mogao podnositi poasti iskazane Vasudevi. Siupala stade besjediti: O Panduovi sinovi, zar da Krini dopadne ast prvjenstva? Zar Vasudevinu sinu, govedaru iji otac bjee Ugrasenin sluga? Ako nitko nema ni rijei prijekora za to, onda su svi na ovome saboru, zasigurno, podjetinjili. Yudhithiro, kako moe pred ovim skupom asnih kraljeva ukazivati poast prvjenstva ovome nitkovu? Ako treba potovati sijede kose, zar mu nije otac jo uvijek iv? Ako treba potovati uitelja, zar ti nije Drona uitelj? Ako treba potovati poznavanje obreda, Vyasa je tu velik znalac! Mogao si bar prvu poast iskazati ovome podjetinjelome starcu Bhimi jer on je najstariji meu nama! Nismo mi platili danak slavnomu Kuntinu sinu zbog straha ili zbog elje za dobitkom ili moda da se s njime izmirimo. Mi mu dadosmo danas samo zato da ispuni svoju elju i stekne ugled carskoga dostojanstva. A on nas sada vrijea! Zato si, anardano, prihvatio poast koja ti ne pripada, ve uiva u ovoj ponudi poput psa koji u sklonitu lie komad masla to ga je dobio. O pogubitelju Madhua, to je ena za onoga koji nema u sebi mukosti ili to je prekrasna predstava slijepcu, to je i ova poast za tebe koji i ne pripada kraljevima. I izrekavi to, Siupala usta sa svojega prekrasnog sjedita i u pratnji kraljeva napusti sabor. Kralj Yudhithira se zauzme da smiri ovu svau ali Vasudeva ne mogae vie podnositi uvrede to ih je Siupala netedimice sijao pa pomisli na svoj kolut188 kojim je ponizio ak i oholost asura. Onoga trena kada mu se kolut naao u ruci, Krina stade zboriti: ujte, zemaljski gospodari, zato sam ovome do sada opratao: Njegova me majka zaklela da od njega otrpim i stotinu uvreda i ja joj dadoh rije da e biti tako. Sada je on prevrio taj broj i ja u ga pred svima vama ubiti. Izustivi to, ljutiti glavar Yadua istoga trena svojim stranim orujem otkinu glavu vladara edija. On pade kao gromom oinut, a iz njegova tijela istee straan blijesak slian Suncu na nebesima i svi kraljevi vidjee kako blijesak taj iskazuje poast lopoookome Krini i utapa se u njegovo tijelo. Odmah potom kralj Yudhithira naredi da se bez odgaanja prirede posmrtne sveanosti za kralja Siupalu, a njegova sina okruni za oeva nasljednika. Yudhithira je u propisanome roku zavrio svoju veliku rtvu, a uzvieni ie 189 auri stajao sa svojim kolutom, kijaom i lukom zvanim Sarnga i uvao strau sve do njena svretka. Poto se kralj Yudhithira okupao na zavretku, prioe mu svi vladari katriya i kazae: Vrli kralju, posreilo ti se da sve obavi i da stekne carsko dostojanstvo. Poaeni smo tvojom panjom i potovanjem i sve su nam elje ispunjene! Vrijeme je da se vratimo u naa kraljevstva i zato traimo od tebe doputenje da te napustimo.
188 189

Kolut, disk, akra, svojstveno je Krinino bacae oruje. auri je Krna; to je ime njegova uega roda po djedu uri, ocu Vasudevinu i Kuntinu.

90

Poto odoe svi kraljevi i brahmani, i Krina se oprosti od kralja Yudhithire. Kada190 bi obavljen obred koji je tako teko izvriti, stupi pred Yudhithiru Vyasa okruen svojim uenicima. Pravedni kralj Yudhithira pozdravi svojega djeda dotaknuvi njegova stopala i ree: Prvae meu ljudima, pritie me teka briga koju nikako ne mogu zaboraviti. Slavni rii Narada ree mi da su se i na Zemlji i na nebesima pojavili zlokobni znaci. Je li iupalinom smru dovreno to to oni pretkazuju? Tamnoputi Vyasa ovako mu odgovori: Ti su kobni predznaci kazivali o onome to e se zbiti za etrnaest godina, a to e svriti unitenjem svih katriya. Doi e vrijeme kada e samo radi tebe cijeli stale katriya biti satrven, a uzrok e tome biti Duryodhanini grijesi. Bhimina i Arunina sila provest e to u djelo. Nitko se ne moe suprotstaviti Vremenu. Ja sada odlazim u planine Kailasa. Primi moj blagoslov i vladaj Zemljom budno i postojano i strpljivo podnesi svaku oskudicu. Kada se oprostio od svojega djeda, Yudhithiru spopadoe turobne misli i sa strahom miljae na ono to mu je rekao rii. On pozva svoju brau i ovako im kaza: O tigrovi meu ljudima, uli ste i vi to mi je rekao mudrac roen na otoku. Budite mi blagoslovljeni, ujte kojim u se zavjetom od danas zakleti: Ni svojoj brai, a ni ikojemu kralju, tko god to bio, neu izrei ni jednu oporu rije. Nato e mi ivot u svih ovih etrnaest godina? elje moje rodbine bit e za mene zapovijest. Posvetit u se vrlini dajui tako primjer tim svojim zavjetom. Neu moi postati uzrok nesloge ako ne budem pravio razlike izmeu svoje djece i svoje rodbine. Nesloga je povod za rat. Budem li se klonio rata, neu izai na lo glas u svijetu. Kralj Duryodhana i Sakimi, Subalin sin, ostali su jo neko vrijeme ivjeti u prekrasnoj palai. U akunijevu drutvu lunjao je Duryodhana dvorcem i razgledavao ga. Kraljevi Kurua vidje tu mnoge nebesnike tvorevine koje nikada nije vidio u svojemu domu. Hodei jednoga dana palaom, kralj Duryodhana stupi na povrinu koja bjee nainjena od kristala i u svojemu neznanju on pomisli da je to bazen s vodom pa zadigne svoje haljine, no odmah uvidje svoju zabludu i vrlo se sneveseli. Neto kasnije naie on na ribnjak pun kristalne bistre vode, ukraen lopoima s kristalnim laticama pa pomisli da je to vrsto tlo, ali upadne u njega i smoi svoju odoru. Opazi ga Bhima pa prasnu u smijeh, a uz njega se stade smijati i dvorska sluinad, a onda mu posluga donese prekrasnu suhu odjeu da se presvue. Duryodhana ne bjee navikao na to da mirno podnosi uvrede i nije im to mogao oprostiti, ali ne dade oduka svojim oseanjima niti im uputi jedan jedini pogled. Duryodhani se opet dogodilo da zadigne svoje haljine prelazei preko suha tla, a oni opet prasnue u smijeh.
190 Odlomak do slijedeega poglavlja navodi samo dio rukopisne predaje pa nije uao u osnovni tekst kritikoga izdanja, nego u dodatak. U njemu tvorac epa Vyasa zahvaa u njegovu radnju. Radnju ini prozirnijom, prepletenijom, ali i traginijom, a nesreu neminovnijom.

91

Poslije nekoga vremena dogodi se da Duryodhana naie na kristalna vrata i pomisli da su otvorena pa krenu kroz njih, ali tresnu glavom i ostade tu stajati dok mu se pred oima sve vrtjelo. Idua kristalna vrata bjehu otvorena, ali on prui ruke da ih otvori pa se isprui koliko je dug. Kod slijedeih kristalnih vrata on pomisli daje bolje da se vrati natrag. Nagledao se kralj Duryodhana basnoslovna blagostanja Pandava i obuze ga gorina, a srce mu se prikloni grijehu i on se dade na put u Hastinapuru, ali ono to je vidio nikako mu nije davalo mira. Dhrtaratrin sin bijae se usput toliko udubio u misli da ne ree ni slova u odgovor Subalinu sinu koji mu se nekoliko puta obraao. Vidjevi ga tako zamiljena akuni ga upita: O Duryodhana, zato tako teko uzdie? Duryodhana mu na to odgovori: Ujae, vidjeh svekoliku zemlju u Yudhithirinoj vlasti, potiinjenu Aruninim orujem. Vidjeh i rtveni obred Kuntina sina koji bijae poput Indrine rtve i dan i no me ljubomora saie. Suim se kao plitki ribnjak na Ijetnome suncu. Bacit u se u oganj, progutat u otrov ili u se udaviti u vodi. Meni vie ivota nema! akuni e nato: Duryodhano, ne smije biti ljubomoran na Yudhithiru. Panduovi sinovi uivaju darove svoje dobre sree. Oni samo sreom umakoe svim tvojim smicalicama. Dobili su, kralju, svoj dio kraljevine i sve to su postigli, osvojili su svojim naporom. Veliki su ratnici i strijeljaju najveim lukovima, a bitka im ini radost. Ali ja znam nain kako se Yudhithira moe pobijediti: Kuntin se sin voli kockati. On je nevjea u baratnju kockom, a bude li pozvan na kocku, teko e moi odbiti izazov. Ja sam vjet kockanju i nema mi u tome ravna u svim trima svjetovima. Zato ga, sine Kurua, pozovi na kocku. Ja u u tvoje ime osvojiti kockom sve njegovo sjajno blagostanje. Samo, Duryodhano, o tome mora znati i kralj Dhrtaratra. Ako mi tvoj otac naredi, ja u uzeti na kocki sve to Yudhithira posjeduje. Ne sumnjaj u mene. Duryodhana mu tada odgovori: O Subalin sine, predloi ti ovo glavaru Kurua i uini to na pravi nain jer ja nisam sposoban za to. I tako doe jednoga dana akuni pred Dhrtaratru kojemu bijae uskraen oni vid pa mu stade ovako kazivati: Znaj, veliki kralju, da ti je Duryodhana vrlo ublijedio, da je izmuen i potiten i da ga stalno raspinje strah. Zato ga ne upita, kako dolii, i ne sazna kakva to alost mui srce tvojega prvoroenoga sina i kakvi je neprijatelji izazvae? Tada Dhrtaratra upita: Duryodhano, sine Kurua, to je razlog tvojemu jadu? Ako je dolino da to saznam, reci mi. Duryodhana e na to: Jedem i oblaim se kao posljednji bijednik i tavorim svoje dane razdiran stranom ljubomorom. Pravo je ovjek onaj kojemu je ponos njegova neprijatelja nepodnoljiv i moe ivjeti tek poto ga pobijedi i svoje podanike oslobodi njegove tiranije. Nikada prije niti sam uo za to, a nisam ni vidio takvo neprebrojno blago koje donesoe na rtveni obred Panduovih sinova. Otkada vidjeh to nezamislivo blago svojega neprijatelja, 92

nemam vie mira i, sve dok budem gledao to blagostanje Panduovih sinova, moje e srce gorjeti u ognju. Onda se javi akuni: O istinoljubivi, uj kako e moi stei to nenadmano blago Panduova sina: Bharato, ja sam majstor u kockanju i nema mi ravna u svim trima svjetovima. Kuntin se sin voli kockati, ali nije tome vjet. Bude li izazvan na bitku ili kocku, on e se, sigurno, odazvati, a ja u ga u svakome bacanju pobijediti na prevaru. Dhrtaratra e na to: Ja uvijek sluam savjete svoga ministra Vidure ija je mudrost neizmjerna. Izvjestit u te kada ujem njegov sud o tome. Na to Duryodhana planu: Bude li se s Vidurom savjetovao, on e te odvratiti od mojega nauma, a ako ti, kralju, odustane, skonat u svoj ivot. Kada budem mrtav, ti se moe radovati s Vidurom, a cijela kraljevina bit e tvoja. to u ti ja? Sasluavi Duryodhaninu alopojku, Dhrtaratra ne znade to e sa sobom pa se prikloni njegovim zahtjevima: Zaposlite zanatlije ree on i naredite im da odmah sagrade velianstvenu palau sa stotinu vrata i tisuu stupova. Uinivi to da bi umirio svojega sina, kralj Dhrtaratra posla glasnika da pozove Viduru. Bez njegova znanja nikada nije donosio odluke. Dobro je znao kakvo zlo moe izai iz kocke, ali sada osjeti da je ipak tome naklonjen. im je uo za kraljevu nakanu, Viduri bi jasno da Kalijevo 191 vrijeme dolazi. Doavi pred svojega starijega brata, pokloni se pred njegovim stopalima i ovako mu ree: Ne odobravam tvoju odluku. Tebi, kralju, ne dolii da meu svojom djecom odobrava razdor koji e proistei iz kockanja. Dhrtaratra mu na to odgovori: Kattre, ako bogovi budu milostivi, nee biti svae meu mojim sinovima. Ja sam siguran da nam je ovo namijenila sama sudbina. Budemo li u blizini Drona, Bhima i ja, a i ti sam, nema te sudbine koja e posijati zlo meu nas. Zato upregni hitronoge konje i putuj u Khandavaprasthu brzinom vjetra i jo danas dovedi ovamo Yudhithiru. To je, Viduro, moja odluka i nemoj mi vie nita rei. Mislim da sudbina o svemu odluuje. Vidura razumje da na ovome rodu lei prokletstvo i ode odatle s tugom u srcu. A Dhrtaratra, Ambikin sin, vidje to Vidura misli o svome tome i odmah pozva svojega sina pa mu nasamo stade govoriti: Gandharin sine, ne uputaj se u kocku. O jakoruki, jede sve to je najbolje i oblai najljepe haljine i ima sve ono to obian ovjek ne moe sebi nikada priutiti. Za ime onda ali? Monie, vladaj svojom mnogoljudnom kraljevinom i uivaj u svojemu blagu poput nebesnika. Duryodhana mu odvrati: Ja sam bijedni grjenik, o kralju, jer objedujem i oblaim se, a uvijek gledam na svojega neprijatelja. Kazano je da je bijednik onaj koji bez ljubomore u srcu gleda na blagostanje svojega dumanina. O kralju, ne znam ak ni imena svih onih dragulja to sam ih gledao u tome dvorcu.
191 Kali je gubitnika strana kocke ili gubitniki zgoditak sa samo jednom tokom. Po njemu se zove posljednja yuga u krugu: v. l, bilj. 37. Mahabharata i opijeva dolazak Kaliyuge koju priprema ovo kockanje u sabhi, zatim bitka na Kuruketri i, napokon, Krinina smrt.

93

Gledao sam sve to bogatstvo svojega neprijatelja i nisam mogao doi k sebi. Bezbrojni brahmani koji su uvali stoku i radili najnie poslove kako bi ugodili kralju Yudhithiri ekali su na vratima s tri stotine milijuna to ih prikupie za danak i nisu mogli dobiti doputenje da uu u palau. Silni kralj Bhagadatta, junaki gospodar Pragyotie, ekao je na ulazu na elu mnogobrojnih Yavana i nije mogao ui da preda danak u konjima najbolje pasmine, brzima kao vjetar. Bijae tu sva sila kraljeva koji donesoe Yudhithiri mnogo zlata i srebra i njima bi doputeno da uu u njegovu palau. Balhike su mu donijeli mnotvo koa od jelena i odjeu od jute i od nekakvih vlakana to ih prave kukci. Dadoe mu tisuu odora koje nisu bile napravljene od pamuka, a boja im bjee kao boja lopoa. Donijeli su i miomirise i tisue dragoga kamenja raznih vrsta, ali i oni ostadoe ekati na vratima ne dobivi doputenje da uu u palau. Tagane su donijeli itave hrpe zlata to ih iz podzemlja donose mravi i koje je po njima i nazvano. Svaki je kralj doveo na dar tisuu slonova s kljovama kao pluna drala, pokrivenih zlatnim vijencima i finim pokrovcima, tako da bjehu nalik na lopoe to cvjetaju. Kralj Matsya dade kao danak dvije tisue slonova prekrivenih zlatom. elei uzdii Arunino dostojanstvo, Vasudeva dade etrnaest tisua slonova. Sve kaste, visoke, srednje i niske, dooe iz svih zemalja svijeta u Yudhithirino boravite i nainie od njega sredite svijeta. A ja sam gledao kako zemaljski kraljevi darivaju neprijatelja basnoslovim i divnim poklonima i elio sam presvisnuti od jada. Deset tisua isposnika koji uzdravaju svoje ivotno sjeme jedu svakoga dana iz zlatnih tanjura u Yudhithirinoj palai, a Draupadi, kralju, nadgleda svakoga da li je jeo, pa ak i bogalje i patuljke, a nita ne okusi prije nego to sve namiri. Kralju, Kuntinu sinu ne plaaju danas samo Panale zbog rodbinskih veza, a Andhake i Vriniji zbog prijateljstva. Glavaru Kurua, vidjevi sve to, postao sam blijed i izmuen i mojoj alosti ne pomae nikakvo razmiljanje! Vidura je uvijek bio sklon initi dobro Pandavama i on e te, zasigurno, odvratiti od onoga to treba uiniti. Kocku su ljudi izmislili jo u najdrevnije doba i tu nema nikakve propasti ni potezanja oruja. Dhrtaratra mu tada odgovori: Ne dopadaju mi se ove tvoje rijei, ali radi to ti je volja, kralju ljudi. Znaj samo da e zaaliti bude li tako postupao. To je pretkazao i ueni Vidura koji je uvijek stupao stazom istine i mudrosti. I tako, protiv svoje volje, ode Vidura u boravite mudrih Panduovih sinova kako mu je to zapovijedio Dhrtaratra. Kralj Yudhithira, uvijek odan vrlini, doeka ga s dunim potovanjem pa mu ree: Ksattre, ini mi se da si neveseo. Dolazi li u miru? Nadam se da Dhrtaratrini sinovi sluaju svojega starog oca. Nadam se da se i narod potinjava Dhrtaratrinoj vlasti. Vidura mu odgovori: Slavni kralj i njegovi sinovi zdravo su i dobro i okrueni svojom rodbinom. Kralj vlada poput Indre na nebesima, sinovi ga 94

sluaju i zadovoljan je njima, ali slavnome vladaru ne da mira samoljublje. Kralj me poslao da se raspitam za tvoje zdravlje i blagostanje i eli da sa svojom braom doe u Hastinapuru i da vidi je li njegova novosagraena palaa ravna onoj koju si ti podigao. Kada doe tamo, Kuntin sine, uivat e sa svojom braom u tome dvoru, a moete i sjesti da odigrate prijateljsku igru kockama. Bit e nam drago da te vidimo jer su se ve svi iz roda Kurua ondje okupili. Vidjet e tu i razne kockare i varalice koje je slavni Dhrtaratra takoer pozvao. Eto, kralju, ja sam zbog toga doao. Nato e Yudhithira: Budemo li sjeli da se kockamo, moemo se i posvaditi. Tko e se latiti kockanja ako to zna? Reci to ti o tome misli, a mi emo posluati tvoj savjet. Vidura mu odvrati: Ja znam daje kockanje uzrok bijede i trudio sam se da kralja odvratim od toga. On me usprkos svemu poslao k tebi, a ti, veleueni, radi kako misli da je najprobitanije. Onda e Yudhithira: Cijeli Svemir podloan je sudbini i to je Tvoreva volja. Nitko nije slobodan, o veleueni, i ja ne elim posluati kralja Dhrtaratru i upustiti se u kocku. Otac bi morao znati to je dobro za njegova sina. Ne elim igrati i neu to sam zapoinjati osim ako me ne izazove opaki akuni. Moj je zavjet da ne odbijem budem li ikada bio izazvan. I tako kralj Yudhithira zapovijedi da se smjesta spremaju za put. Iduega dana kralj i njegova rodbina, praeni enama, krenue iz kraljevskoga doma, i Draupadi bijae meu njima. Kada su stigli u Hastinapuru, Yudhithira doe u Dhrtaratrin dvor i stade pred kralja. Potom prie Bhimi, Droni, Karni i Kripi, a i Droninu sinu i sa svima se izgrli. Prie onda i Duryodhani i svima ostalima koji izaoe pred njega a onda se svi povukoe u odaje koje su im bile dodijeljene. U svitanje iduega dana probudie ih slatke melodije dvorskih pjevaa pa ustadoe iz svojih postelja poslije noi provedene u zadovoljstvima i obavie svoje jutarnje obrede pa se potom zaputie u novu palau gdje ih pozdravie svi koji su se tamo ve bili okupili da se kockaju. Poto su svi zauzeli svoja mjesta, akuni oslovi Yudhithiru i ree: O kralju, svi su na okupu. Samo smo tebe ekali. Sada neka se utvrde pravila i neka se kocka baci. Yudhithira mu odvrati: Grijeh je varati u igri i za katriyu to nije nikakvo junatvo. Nikada mudri nisu povlaivali ponosu kockara varalice. Ne pobjeuj na prijevaru, kralju, kako to rade bijednici i podlaci! akuni e na to: Onaj plemeniti igra kojemu su znane tajne dobitka i gubitka, koji je vjet da osujeti prijevaru svojega protivnika i koji poznaje sve to se u igri dogaa, doista je pravi igra i podnosi sve to mu igra donosi. O Kuntin sine, ono to ovjeka moe povrijediti u igri, to su ulozi koji se mogu dobiti ili izgubiti. 95

Yudhithira mu onda odgovori: Ja sam se zavjetovao da, budem li izazvan na kocku, neu odbiti. Sudbina je, kralju, svemona i ja sam u njezinoj ruci. Ratniku dolikuje da se bori asno. Ne trebaju mi ni srea ni bogatstvo koji su nepravdom steeni. Reci mi tko e sa mnom igrati i tko moe dostii moje uloge pa moemo poeti.192 Uto se javi Duryodhana: Kralju Yudhithira, ja u ulagati dragulje i blago, a u moje ime igrat e moj stric akuni. Na to e Yudhithira: Rekao bih da je protiv pravila da igrate jedan za drugoga i ti bi se, veleueni, takoer sloio s time. Ali ako ustrajava na tome, neka igra pone. I igra otpoe, a svi kraljevi s Dhrtaratrom na elu zauzee svoja mjesta. Samo Bhima, Drona, Kripa i plemeniti Vidura sjedoe pozadi, smrknuti i neveseli. Yudhithira ree: Moj je zalog, kralju, ovo basnoslovno blago, ovi biseri neviene ljepote optoeni zlatom. to e biti tvoj zalog, veliki kralju? Duryodhana e na to: Imam mnogo dragulja i mnogo blaga, ali ja se time ne ponosim. Moe ga dobiti. Onda spretni kockar akuni baci kockice i ree: Gle! Dobio sam! Yudhithira e na to: Dobio si na nepoten nain! Ne hvali se tako, akuni! Uloimo sada tisue tisua. Imam u svojoj riznici mnogo divnih upova i u svakome je tisue zlatnika. Imam neicrpno blago: zlata, srebra i plemenitoga kamenja! Oni opet zaigrae pa akuni ree: Gle, dobio sam! Yudhithira je stalno gubio. Ulagao je koije, konje, slonove, vojsku, pa ak i odjeu. Kockanje se nastavljalo i bijehu svi izgledi da e Yudhithira biti upropaten. Onda Vidura, razgonitelj svih sumnja, oslovi Dhrtaratru: Veliki kralju, elnie Bharata, uj moje rijei premda ti one nisu ugodne kao to nije ni lijek onome tko je na izdisaju. U tvojemu je domu agalj u liku Duryodhane. Kao kada se sakupljai meda penju po opasnim planinama, i ne primijete zaokupljeni medom ponor u koji e pasti, tako i Duryodhana, stvarajui si neprijatelje od ovih monih ratnika ne vidi ponor pred sobom. Kralju, privij k sebi paunove umjesto gavrana. Neka uz tebe budu tigrovi, Pandave, a ne aglji! Nato e Duryodhana: O Kattre, ti se uvijek hvali slavom neprijatelja! Nisu ti mili Dhrtaratrini sinovi. Odaju te i jezik i um. Ne petljaj se u tue poslove! Samo je jedan koji sve vidi i mimo njega nema nikoga. Ja sam u njegovoj vlasti, a on upravlja ak i djetetom u majinoj utrobi. Ja radim upravo onako kako je on odredio. I onaj tko glavu o zid razbije i onaj tko guju u njedrima hrani ini upravo
192 Igra kockom shvaa se kao igra sudbine. Zato se ne smije odbiti jer bi to bilo kukavno i jalovo, no zato se ne smije ni varati na kocki jer se time zadire u vlast sudbine. Igra je kockom star i znatan obred. Njome se raspodjeljuje i preraspodjeljuje imutak u zajednici. Imutak neprijatelja preraspodjeljuje se ratom i plijenom, a pravednost raspodjele imutka meu onima s kojima se ne ratuje moe se preispitati kockom na posveenu mjestu u sabornici.

96

ono to mu vlastita pamet nalae. Idi kamo te oi vode, Viduro! Neasna ena kad-tad napusti svojega mua, ma kako je on tetoio i pazio! Vidura e opet Dhrtaratri: Doista je srce kraljeva prevrtljivo! Najprije te uzmu pod svoje okrilje, a onda te umlate kijaom. Djetinjast je onaj kralj koji najprije prihvati prijatelja, a onda mu stalno nalazi zamjerke. Ako ti je elja, kralju, sluati hvalospjeve i za zlo i za dobro koje poini, ti onda uzmi enu za savjetnika, ili kakvu ludu ili to slino. Na ovome svijetu ima dosta takvih kojima je laskanje na jeziku, ali je malo onih koji umiju izrei runu istinu, a jo ih je manje koji e je sasluati. Ovo je pouka kralju koju u pomno nauiti: pametan ovjek ne ljuti naprasnika kojemu je otrov ak i upogledu. Tada akuni oslovi Yudhithiru: O kralju, ti si izgubio mnogo blaga koje pripada Pandavama. Reci nam ako ti je jo neto preostalo. Yudhithira e na to: Ostalo je, akuni, jo dosta blaga: tu je moj grad i moja kraljevina, svi moji posjedi i sva dobra koja ne pripadaju brahmanima, pa i podanici koji nisu brahmani. Zaigrat u s tobom jo jednom, a neka zalog bude to to mi je ostalo. akuni jo jednom baci kocke, prevari, pa ree: Gle, dobio sam! Tada ree Yudhithira: Moje je blago i ovaj mladi grimiznih oiju, silan poput lava i irokih plea. Neka moj ulog bude Nakula. akuni baci kocke i ree: Vidi, dobio sam! Nakula je sada u naoj vlasti! Koga e sada zaloiti? Yudhithira odgovori: Sahadeva dijeli pravdu. U svijetu je na glasu zbog svoje uenosti. Njega sada zalaem premda to doista nije zasluio. akuni opet baci kocke pa kaza: Gle, i sada sam dobio! Pa onda upita: O kralju, upravo dobih Madrine sinove. Oni ti jesu dragi, ali bih rekao da Bhimu i Arunu vie cijeni. A Yudhithira odvrati: Bijednie! Ti nema ni obraza ni asti! eli nas zavaditi, ali znaj da u svima nama kuca jedno srce! akuni mu odvrati: Klanjam se pred tobom. Ti zna, Yudhithiro, da kockari u uzbuenju buncaju kojeta to ni u snu ne bi mogli rei. Onda e Yudhithira: Sada je moj ulog Aruna koji nas poput lae prevozi preko uzburkana mora bitke. On u boju uvijek pobjeuje i najvei je junak na svijetu. akuni spremno prihvati, baci kocke, prevari, pa ree: Gle, dobio sam! Yudhithira e opet: O kralju, koliko god da ni on ne zasluuje da i njega zaloim, ja u to uiniti! Moj je ulog Bhimasena, na predvodnik, uvijek prvi u boju, koji nikada ne oprata uvredu, a po snazi nitko mu u svijetu nije ravan! akuni baci kocke, opet prevari i kliknu: Gle, dobio sam! pa nastavi: Mnogo si izgubio, Kuntin sine, i konje i slonove pa ak i svoju brau. Reci, ima li jo neto to ti je ostalo? Yudhithira odgovori: Jo nisam izgubio sebe. Ja sam najstariji od brae i njima sam drag. Ako mene dobije, ja u initi ono to takva osoba treba da ini. Nato akuni spremno baci kocke i opet prevari pa kaza: Gle, i tebe sam dobio! 97

Dopustio si da i sam sebe izgubi na kocki. Velik je to grijeh! U tebe je, kralju, bilo jo blaga i zato si, izgubivi sebe, poinio grijeh. Ti ima jo jedno blago koje nisam dobio, a ono je tebi najdrae! Zaloi Krinu, 193 kraljevnu Panala, pa bi tako mogao osloboditi sebe. Yudhithira tada ree: Moj e ulog biti tankostruka Draupadi bujnih vitica i crvenih usana. Igrat u s tobom, Subalin sine! Kada to izree pravedni kralj Yudhithira, svi stariji glavari u skupu povikae: Sramota! i cio se zbor uskomea i svi se prisutni kraljevi rastuie. Bhimu, Dronu i Kripu obli znoj, a Vidura je stezao glavu akama i osjeao se kao da se zemlja otvara pod njime. A Dhrtaratra se, veselei se, raspitivao: Jesu li je dobili?... Jesu li je dobili? i ne mogae sakriti svoje osjeaje. Uto akuni, opijen pobjedom, baci kocke stalno ponavljajui: Ima jo jedan ulog koji ti je drag! Ima jo jedan ulog! a onda uzviknu: Gle, opet sam dobio! i pokupi kocke koje je bacao. Onda se Duryodhana okrene Viduri pa mu kaza: Hajde, Kattre, dovedi nam amo ljubljenu suprugu Pandava! Neka isti odaje i neka stanuje s ostalom sluinadi. Dovedi je nasilu ako ustreba! Ali Vidura mu odvrati: Ne vidi li, maloumnie, da se tim rijeima vezuje kao konopima? Vidi li da si jelen koji izaziva sve ove tigrove? Po mojemu, Krina ne moe biti robinja jer je kralj nju zaloio kada ve bjee izgubio svoju slobodu. Dhrtaratrin sin stjee ovo blago na kocki kao to bambus donosi plod prije no to e umrijeti. A Duryodhana, pijan od taine, prezrivo mu dobaci: Pljujem ja na Kattra! Uto mu pogled pade na Pratikamina, koijaeva sina, pa mu ovako ree pred tim asnim skupom: Idi, Pratikamine, i dovedi amo Draupadi! Ti se ne boji Panduovih sinova. Samo Vidura bunca onako od straha. Pratikamin poslua zapovijest i ode u odaje dodijeljene Pandavama pa ree estitoj Draupadi: Potovana kraljevno, kralj je Yudhithira, opinjen igrom, ak i tebe zaloio i izgubio te! Sada pripada Duryodhani i doao sam po njegovoj zapovijesti da te odvedeni meu sluavke. to to zbori, Pratikamine? nato e Draupadi koji se to kralj kocka stavljajui svoju enu u zalog? Zar nije imao nita drugo zaloiti? Pratikamin joj ree: Upravo zato to vie nita nije imao, Panduov je sin zaloio tebe. A Draupadi e: O sine sute, vrati se natrag i pitaj onoga koji se kockao je li prije izgubio sebe ili svoju suprugu. Donesi mi njegov odgovor pa me onda moe voditi kuda ti je drago. Glasnik se vrati i pred svima ree to im je Draupadi poruila, ali je Yudhithira utio kao da bjee izgubio pamet. Duryodhana onda ree: Neka kraljevna doe i neka mu sama postavi pitanje. Neka svi uju to e njih dvoje jedno drugome rei. Pratikamin opet ode, ali mu kraljevna porui: Idi natrag na
193

Krina je Draupadi

98

sabor i ponovi moje pitanje. Ja sam spremna initi ono to mi mudri starjeine i pravdoznanci jasno reknu. Suta poslua Yanaseni194 i vrati se u dvoranu i prenese poruku, ali su svi gledali u zemlju i nitko ne prozbori ni rijei. Svi su znali koliko je Duryodhana zadrt i goropadan. A Duryodhana se tada okrene svojemu bratu Duasani: Ovaj sin mojega koijaa slabouman je, Duasano, a i boji se Bhime. Idi ti i dovedi mi je amo makar je morao nasilu vui. Nai neprijatelji sada ovise o naoj milosti. to nam sada mogu nauditi? Na te bratove rijei skoi kraljevi Duasana oiju zakrvavljenih od bijesa pa ode u Draupadine odaje: Doi, o Panali ree on Draupadi ti dobivena na kocki! Doi lopoooka i pokori se Kuruima jer su oni sada tvoji gospodari. Poteno su te dobili na kocki i zato doi u sabornu dvoranu. Jadna Draupadi pokri svoje ublijedjelo lice rukama pa onda skoi i potra prema enskim odajama u palai staroga kralja. Duasana jurnu za njom urlajui od bijesa pa je uhvati za duge crne vitice valovite kose. Surovo je tresui i poteui za kosu, dovue u sabornu dvoranu bespomonu kraljevnu koja je cviljela kao bananino stablo u oluji. Raupana i s odjeom napola razvezanom srameljiva Draupadi, obuzeta gnjevom i jedva pri svijesti, ree Duasani: Vidi se da ti ovdje svi povlauju! Obiaji su katriya u nepovrat nestali! Da nije tako, ne bi svi ovi Kurui mirno gledali kako se ovdje kaljaju vrlina i pravda! Starjeine Kurua sasvim su onemoali! Zar bi inae mogli mirno gledati ovaj zloin? Duasana je vidio kako ona pogledava na svoje bespomone mueve pa ju je jo silovitije vukao i podvikivao: Robinjo! glasno se smijui, a i Karna se smijae s njim radujui se tomu prizoru. Onda se Draupadi obrati Bhimi: Kralj je pozvan na ovaj sabor i izazvan je da se kocka iako nije tome vian, i to s varalicama i okorjelim kockarima. Kako se onda moe rei da je svoje uloge davao svojevoljno? U ovome skupu ima Kurua koji imaju i sinove i snahe pa neka dobro razmisle o ovome. Za to je vrijeme Duasana dobacivao Draupadi neuljudne i grube rijei dok je ona promatrala svoje rastuene gospodare. Bhima se vie nije mogao uzdravati pa dade oduka svojemu bijesu: Yudhithiro, kockari imaju u svojim kuama dosta ena raspusne naravi, ali imaju prema njima milosti i ne stavljaju ih na ulog u kocki! Sav danak i blago koje si uzeo od kralja Kaija i sve dragulje koje ti drugi kraljevi poklonie, i sva naa kola, oklope i oruje, nau kraljevinu, pa ak i nas same, sve si izgubio na kocki i nita me od toga nije razgnjevilo jer ti si na gospodar. 195 Ali predaleko si otiao kada si zaigrao uloivi Draupadi! Neka moj gnjev radi nje padne na tvoju glavu! Ruke u ti spaliti zbog toga!
Yanaseni je Draupadi. Tolika se poslunost duguje glavaru obitelji: ocu ili najstarijemu bratu. To je cijena sloge zahvaljujui kojoj braa mogu vladati zajedno.
195 194

99

No na to se javi Aruna: Jo nikada, Bhimo, dosad nisi izustio ovakve rijei. Ne razveseljuj nae dumane! Zar je pristojno ogrijeiti se o najstarijega brata koji nije nizato kriv? Kralja su izazvali zlotvori, a on se drao obiaja katriye i igrao je, ali preko volje. Ovo to se zbiva moe nam samo uveati slavu. Dhrtaratrin sin Vikarna gledao je muke Pandava i jad kraljevne Panala pa stade ovako zboriti: Kraljevi, odgovorite na Draupadino pitanje! Ovdje su najstariji iz plemena Kurua i nitko ni rije nije prozborio! O zemaljski kraljevi, i vi, Kurui, odgovorili vi ili ne, ja u rei to mislim da je poteno i pravo. Kralj je izgubio najprije sebe pa je onda zaloio nju. Subalin sin je salijetao kralja da je zaloi jer se ustremio da i nju dobije, ali, prema mojemu sudu, on je nije dobio. Nato se meu prisutnima podie poklik odobravanja i svi su hvaliti Vikarnu i korili Subalina sina, ali tada ustade Karna, pomamivi se od srdbe, pa zamahnu rukama i viknu: Vikarno, ta te tvoja ustrina moe upropastiti kao to vatra proguta prue kojim je ugana! Sve ove mudre glave ne rekoe ni rije kada ih je Krina pitala za njihov sud, a samo se ti, Dhrtaratrin sine, razmee ovdje svojim gnjevom! Yudhithira je uloio sve to je imao, a i ona pripada pod njegovu vlast. Ili moda misli da je nepristojno to je dovedosmo amo samo u jednome komadu odjee? Sine Kurua, bogovi su za enu odredili samo jednoga mua, a ova Draupadi ovdje ima pet mueva i sigurno ne pripada estitim enama. Zato bi onda bilo zazorno razgolititi je? Sve blago Pandava, pa i njih same, poteno je dobio Subalin sin. Duasano, poskidaj njihovu odjeu! Kada to ue, Bharato, Pandave poskidae svoju odjeu i bacie je pred prisutne, a onda posjedae. A Duasana se lati Draupadine odjee u namjeri da je razodjene, a ona se u tom asu u mislima obrati Gospodaru Krini: O Govindo, ti to obitava u Dvaraki, zar ne vidi da me Kurui poniavaju! Veliki yogine, duo Svemira, stvoritelju svega, zakrili mene koja sam u nevolji jer, evo, gubim svijest, ovdje, pred svim Kuruima! Uzalud je Duasana svlaio s nje komad po komad odjee jer svaki put ispod skinute pojavljivala se nova haljina. Stotine i stotine haljina raznih boja skinuo je on s Draupadina tijela, ali je Dharma zatiivae dok se utjecala Kirni, Vinuu, Hariju ili Nari. Nato se zaue povici i podie se silna graja. Kraljevi prisutni u dvorani, svjedoci ovoga nevjerojatnog prizora klicali su Draupadi i prekoravali Dhrtaratrina sina. Bhima je krio ruke dok su mu usne podrhtavale od pomame i tada pred svima izree ovu zakletvu: O katrije, kraljevi, poujte moje rijei: Ovo jo nijedan ovjek nije izustio i te rijei vie nikome nee prijei preko usana: Neka nikada ne stignem u blaeno boravite svojih predaka ako u boju ne rasporim grudi ovoga zlikovca i ne napijem se njegove krvi! Svakome tko je uo te Bhimine rijei nakostrijeila se svaka dlaka na tijelu i oni poee grditi Dhrtaratrina sina i povlaivati Bhimi. Gomila haljina to ih je Duasana skidao s Draupadinog tijela postade golema i on najzad odustane 100

posramljen i umoran pa sjede. amor negodovanja u dvorani nije se smirivao i onda Vidura ustane, podie ruke i viknu: Obraam se svima vama koji se ovdje okupiste! Draupadi je postavila pitanje i jo uvijek, evo, plae neutjena! Na njega je jedino Vikarna odgovorio onako kako je mislio da je pravo. Prisutni kraljevi ne prozborie ni rijei, samo se Karna oglasi i ree: Duasano, odvedi ovu sluavku u njezine odaje. I Duasana je htjede pred svima njima nasilu odvui, ali ona drhtei stade zboriti: Ne bijah pri svijesti dok me je ovaj zlotvor vukao snanim rukama, ali zato sada pozdravljam sve asne starjeine ovoga sabora. Nije moja krivica to to ne uinih prije. Reeno je da ni drevni kraljevi nisu nikada dovodili svoje vjenane ene pred javni skup, ali, jao, ini se da toga davnanjega obiaja vie nema meu Kuruima. Recite mi sada jesam li ja sluavka ili to drugo? Prihvatit u ono to vi presudite. Nato se javi Bhima: Ve sam rekao da su putovi pravde zamreni. ak ni slavni mudraci ovoga svijeta ne mogu ih katkada slijediti. Ono to na ovome svijetu jak ovjek naziva pravdom i drugi potuju to god to zaista bilo, ali ono to slab ovjek zove pravdom teko da e se priznati makar to bila i najsvetija istina. Zato ne mogu biti siguran u svoju odluku jer ne mogu sagledati njezine posljedice. Ono to pouzdano znam, to je da su Kurui postali robovi pohlepe i da vie nemaju pameti. Nee jo mnogo proi i na e se rod istrijebiti. U strahu pred Duryodhanom nijedan kralj u tome zboru ne prozbori ni dobru ni lou. Dhrtaratrin sin gledao je u tiini kraljeve i njihove sinove i unuke pa se onda nasmija i ree: O Yanaseni, neka tvoji muevi kau pred ovim asnim zborom da Pravedni Yudhithira nije njihov gospodar i neka ga uine laljivcem, a tebe oslobode ropstva. Kada se agor mnogih glasova utiao, Bhima podie svoje mone ruke namazane sandalovim mehlemom pa objavi: On je gospodar svih naih duhovnih i isposnikih zasluga, pa ak i naih ivota! Ako on misli da je sebe izgubio na kocki, onda je jednako i s nama. Da nije tako, mislite li vi da bi i jedan smrtnik koji stopama dotie zemlju mogao iv umaknuti iz mojih ruku nakon to je dotakao ove uvojke kraljevne Panala? Vrlina me vezuje i potovanje koje dugujem najstarijemu bratu, a i Aruna me stalno opominjao, zato ne poinih ovdje nikakvu strahotu. Ali ako mi to naredi pravedeni Yudhithira, pobit u ove Dhrtaratrine podle sinove golim rukama! Bhima, Drona i Vidura se uzrujae: Priberi se, Bhima, s tobom se moe svata dogoditi! povikae oni. Duryodhana je uo Bhimine rijei pa se obrati Yudhithiri koji je sjedio tih i kao izvan sebe. On ga upita: Kralju, i Bhima i Aruna, a i blizanci pod tvojom su vlau. Jesmo li mi Krinu dobili na kocki ili nismo? I tada Duryodhana, elei ohrabriti Karnu, a Bhimu jo vie ozlojediti, otkri svoje lijevo bedro i pokaza ga Draupadi. Bhima iskolai oi zakrvavljene od 101

gnjeva i oslovi Duryodhanu kao da ga probada rijeima: Neka se Vrikodara nikada ne domogne blaenih predjela gdje obitavaju njegovi praoci ako ti u stranome boju ne polomi bedra! Tada se umijea Vidura obrativi se svima: ujte, o kraljevi od Pratipine loze, vidite li vi kakva se zla kob nadvila nad nas, a sve zbog stranoga Bhimina gnjeva? Nesrea koja eka Bharate poslana je od samoga Usuda. Dhrtaratrini sinovi kockali su se ne obazirui se na pravdu i potenje! U taj se as iz odaje za dnevne Ijevanice u oganj u Dhrtaratrinoj palai zau urlanje aglja, a njemu u odgovor sa svih strana odjeknu njakanje magaraca i krikovi ptica grabljivica. Tada se oglasi slijepi kralj Dhrtaratra: Duryodhano, sporoumni i neotesani! Ti si ve u pandama propasti kada si mogao dopustiti da plemeniti Panduovi sinovi, a posebno njihova supruga Draupadi trpe ovakve besramne uvrede! I tada vladar razabirui istinu pozva Draupadi pa joj ree: Kraljevno Panala, ispunit u ti svaku elju koju od mene zatrai! Ti si obdarena mnogim vrlinama, odana si pravdi i udoreu, a ja te pazim kao prvu meu svojim snahama. Kralju Bharata odgovori Draupadi ako mi hoe ispuniti elju, neka to onda bude sloboda pravdoljubivoga Yudhithire. Stari joj kralj ree da joj je elja ispunjena pa onda nastavi: O blagoslovljena, moje ti je srce vrlo naklonjeno. Ti zasluuje i vie od jedne elje! Ispunit u ti i drugu. Slobodno trai to god ti srce ite. Kraljevna e na to: Svijetli kralju, dopusti onda da Bhima, Aruna, Nakula i Sahadeva dobiju natrag svoja kola, lukove i slobodu. To je moja elja! Onda e Dhrtaratra: Zatrai od mene i treu elju, snaho moja! Samo dvije elje za tebe su malo! Ti si najestitija i najslavnija od mojih snaha. Na to mu Draupadi smjerno odgovori: Najbolji kralju, ne elim biti pohlepna. Pohlepa ubija vrlinu. Nisam dostojna da mi ispuni i treu elju. No moji e muevi, kada su slobodni, krjepou stei dovoljno za blagostanje. Kralju javi se tada Yudhithira nareuj i reci to da inimo jer ti si na gospodar. Spremni smo u bilo koje vrijeme izvriti tvoju zapovijest. Dhrtaratra mu na to odgovori: Yudhithiro, ja ti zanavijek elim sreu i svaku blagodat. Idite s mirom i ti i tvoja braa i vladajte svojom kraljevinom, primite natrag i sve svoje blago. I Yudhithira poslua Dhrtaratrine rijei i pozdravi se sa svima, a zatim Pandave napustie dvoranu. Popeli su se u svoje koije i, povevi Draupadi sa sobom, krenuli su u Indraprasthu, najsjajniji od svih gradova. Kada Pandave odoe, Duasana se obrati Duryodhani, Karni i akuniju: Hej vitezi, starac je upropastio sve to smo mi s toliko muke i truda postigli! Sve je blago opet vratio neprijatelju! Nato Duryodhana opet stade nagovarati Dhrtaratru: Oe, Pandave imaju sada svoja kola i oruje, a oni nam nee oprostiti ovo ponienje! Napast e nas i 102

sve do jednoga pobiti! O najbolji meu Bharatama, za nas postoji samo jedan izlaz: da se ponovno kockamo s Pandavama. Brhaspati 196 je rekao da nema nepotene obmane ako slui pobjedi nad nadmonijim neprijateljem. Onaj tko ovaj put izgubi na kocki, morat e otii u umu, u progonstvo, i ivjet e tako dvanaest godina. Trinaestu godinu morat e provesti ivei meu ljudima, ali, ako ga prepoznaju, morat e opet u umu na jo dvanaest godina. Ili jedni ili drugi od nas neka tako ive. Zato dopusti, o kralju, da jo jednom zaigramo! Pozovi Pandave natrag da opet bacamo kocku. Ne budemo li tako uinili, mi smo izgubljeni! Oe moj, kada se Pandave poslije trinaest godina vrate iz progonstva, lako emo ih moi pobijediti jer emo dotle stei mone saveznike i uvrstiti svoju vlast. Pokoleba se Dhrtaratra pa ree: Potecite i pozovite Pandave da se vrate. Nije bitno ako su ve daleko odmakli. Neka dou i neka ponovno zaigraju. I tako poslae teklia da Yudhithiru pozove natrag. Kada ga je sustigao, on mu ree: Kralju Yudhithiro, cio se sabor opet okupio i tvoj mi je otac 197 naredio da te pozovem da se vrati. eli da doe i da ponovno igra. Na to e Yudhithira: Sva stvorenja snalazi po naredbi Tvorevoj dobro ili zlo. Ako se moram kockati, kockat u se. Znam da ovaj novi poziv vodi u moju propast. Pa ipak, ne mogu se ogluiti o kraljevu naredbu. Tako govorei, okretao je svoja kola. Vratie se u Hastinapuru i, nagnan sudbinom, Yudhithira opet sjede sa akunijem za kocke. Srca njegovih prijatelja obuze gorki jad. akuni mu ovako kaza: Stari ti je kralj vratio sve tvoje blago. To je vrlo lijepo. No sluaj me sada paljivo jer je sada u pitanju drukiji i vrlo visok ulog. Ako nas pobijedi na kocki, otii emo u progonstvo na dvanaest godina. Sve to vrijeme nosit emo jelenje koe, a kada doe trinaesta godina, ivjet emo meu ljudima, ali ako nas budu prepoznali, vratit emo se u umu da u progonstvu provedemo jo dvanaest godina. Ako ti bude pobijeen, vi ete ivjeti u umi, ti, tvoja braa i Draupadi s vama. Kada bude istekla trinaesta godina, onaj tko je izgubio dobit e natrag svoju kraljevinu. Yudhithiro, baci kocke da igramo! Yudhithira mu na to odgovori: akuni, kako da kralj poput mene, koji zna svoje dunosti,198 odbije takav izazov? Tada akuni baci kocke i ree: Dobio sam, Yudhithiro! I tako se pobijeeni Panduovi sinovi spremie da pou u umu. Jedan za drugim odbacie oni svoje kraljevske haljine i obukoe jelenje koe. Gledao ih je
196 Brhaspati je, prema Mahabharati, osniva arthaastre, nauke o dobrobiti ili politike nauke. No pod imenom Barhaspatyarthaastra sauvala nam se samo relativno mlada verzija nekoga starijeg dijela. I jedna od dharmaastra, obredno-pravnih prirunika, naziva se po Brhaspatiju Brhaspatismrti. ini se da je ona komentar uz Manavadharmaastru ili Manusmrti. Posebno je pitanje pamti li se pod tim Brhaspatijem koji stvarni stari autor ili se naprosto misli vedski veliki bog sveenik kojega epsko-puranska predaja pamti kao riija, mudraca. 197 Dhrtaratra je, naravno, Pandavama stric, ali po oevoj smrti zauzima njegovo mjesto i ast. 198 v. II, bilj. 35.

103

Duasana pa u zanosu uzviknu: Od sada poinje neosporna vladavina kralja Duryodhane! Oholi Panduovi sinovi najzad su poraeni! Jadna kraljevno Panala, sirota Draupadi, kako li e ivjeti u umi? Odaberi mua meu nama, ovdje prisutnima! I Duasana obasu Pandave najneuljudnijim pogrdama, a Bhima se na to ne dade obuzdati nego prie kraljeviu kao kada himalayski lav prilazi aglju pa mu ovako kaza: Bezduni lupeu, izgovara rijei koje samo grjenik moe izgovoriti! Kao to ti sada probada naa srca svojim poganim jezikom, tako e tvoje srce probadati strijele i tada e se sjetiti ovoga! No Duasana zaboravi na stid i poe plesati oko Bhime koji nemoan stajae obuen u jelenje koe. Kravo! Kravo! dovikivao mu je, a Bhima mu jo jednom ponovi: iva je istina to to ti velim. Nee proi mnogo vremena, a ja u naoigled svih ratnika katriya pobiti sve Dhrtaratrine sinove i tako ugasiti moj gnjev! Kada Pandave krenue iz saborne dvorane, pakosni kralj Duryodhana, na vrhuncu radosti, poe za Bhimom oponaajui njegov hod slian lavljemu. Bhima se na to okrenu pa mu ree: Ne varaj se, budalo, da si nada mnom dobio ikakvu prednost time to si sada stekao. I tebe i tvoje pristae uskoro u rastaviti od ivota, a u tome asu sjeat e se svega ovoga! I Bhima nastavi koraati za Yudhithirom suspreui u sebi srdbu. Aruna mu onda dobaci: Bhimo, odlunost pravoga ovjeka pokazuje se na djelu, a ne na rijeima. Za etrnaest godina od dananjega dana vidjet e oni to e se dogoditi! Tada se javi kralj Yudhithira: Sada kaem zbogom svim Bharatama, i svojemu djedu Bhimi i kralju Somadatti i velikome kralju Balhiki i Droni i Kripi i svima ostalim kraljevima, i Avatthamanu i Viduri i Dhrtaratri i njegovim sinovima. elim vam svako dobro, a kada se vratim, vidjet u vas ponovno. Nitko od prisutnih nije od stida mogao izustiti nijednu jedinu rije. Samo se Vidura oglasi i ree im: Plemenita Kunti kraljica je po roenju. Njoj se ne pristoji da ide u umu. Osjetljiva je i u godinama i zasluuje blagoslov i udobnost, i zato e ivjeti aena u mojemu domu. Znajte to, Panduovi sinovi, i neka je s vama svaki blagoslov. Rastuena Kunti gledala je Draupadi kako se priprema za odlazak pa joj ree glasom drhtavim od suza: Dobra ena nikada se ne brine o onome to se ne moe izbjei. Tebe e braniti vrlina koja je svemu nadmona i uskoro e opet nai sreu. Dok budete ivjeti u umi, dri na oku mojega Sahadevu. Ne daj da mu srce poklekne pod ovom nesreom. Bit e kako eli ree joj kraljevna okupana suzama. Kada zlosretni Panduovi sinovi odoe, staroga kralja Dhrtaratru spopadoe brige. On posla po Viduru koji odmah doe, a kralj ga zamoli da mu opie kako su otili prognanici. 104

I Vidura mu stade ovako kazivati: Yudhithira, slavni Kuntin sin, iao je naprijed, lica pokrivena skutom odjee. Bhima je hodio odmah za njim i oborenih oiju gledao je u svoje ruke. Aruna iae za Bhimom razbacujui nogama pijesak na putu. Nakula i Sahadeva posipali su svoja tijela prainom idui za Yudhithirom, a za njima je ila Draupadi oiju oblivenih suzama i raupane kose koja joj je prekrivala lice. Uz njih je iao i sveenik Dhaumya pojui strane samavedske199 napjeve posveene Yami, gospodu smrti. Dhrtaratra ga nato upita: Kai mi, Vidura, to znai nain na koji su Panduovi sinovi napustili Hastinapuru? Vidura mu odgovori: I unato svim ponienjima koja mu nanesoe tvoji sinovi i unato gubitku kraljevine i blaga, mudri pravedni kralj Yudhithira jo nije skrenuo s puta vrline i jo je uvijek Bharato, dobar prema tvojoj djeci. Premda je opljakan na podli nain, pa i prepun srdbe, on ne htjede otvoriti oi. Pokrio je lice bojei se da ne spali narod svojim gnjevnim pogledom. A Bhima je gledao u svoje ruke neprestano steui ake i mislio kako nitko nema tako snane ruke i elei na svojim dumanima poiniti podvige dostojne snage njegovih miica. Aruna je rasipao pijesak pokazujui da e jednako tako lako rasipati strijele po svojim neprijateljima. Sahadeva je lice posipao prahom mislei kako ne bi trebalo da ga itko prepozna u ovome gorkom asu, a Nakula mislei: Bolje i ovako nego da sada osvojim srce koje lijepe gospe. Graani su, shrvani bolom, stalno ponavljali: Jao, gledajte kako nas naputaju naa vlastela! Neka je stid velmoe Kurua koji poput budalaste djece prognae Panduove batinike, i to samo zbog svoje pakosti! to emo mi bez svojih gospodara? Zar moemo voljeti zle i zavidljive Kurue? A kada silni Panduovi sinovi izaoe iz Hastinapure, sijevnue munje iz vedra neba, a zemlja stade podrhtavati. S neba padoe meteori, a grad im bijae s desne strane. To to smo vidjeli, Bharato, najavljivalo je nau propast, a samo zbog tvojih pogrenih odluka. Dok su kralj Dhrtaratra i mudri Vidura ovako razgovarali, pojavi se pred njima i pred cijelim zborom Kurua nebeski rii i pred svima izgovori ove rijei: Od danas za etrnaest godina sve e vas zbog Duryodhanina grijeha satrti Arunina i Bhimina sila. I rekavi to, najbolji od nebeskih riija nestade pred njihovim oima i odjezdi preko neba. Znajui da je uitelj Drona njihova jedina zatita, Duryodhana, Karna i akuni ponudie mu kraljevinu. A on se obrati tim zavidljivcima i pakosnicima, i svim Bharatama, i ovako im ree: Brahmani rekoe da su Pandave porijeklom nebesnici i da njih ne moete ubiti. I Dhrtaratrini sinovi, a i svi ostali kraljevi,
199 Vedski se tekstovi dijele na svete izreke, mantre ili brahmane, i na obredne tekstove vezane uz njih, brahmane. Zbirke su svetih tekstova, samhite: Rksamhita, Samasamhita, Yauhsamita i Atharvasamita. Prva sadri pjesme za javne obrede za zajednicu, kralja i sl., a etvrta dobrim dijelom za kune i magijske obrede, trea sadri prozne obredne izreke, a druga napjeve za sveane rtve na kojima se tijetilo sveto pie soma. Prema svojim samhitama dijele se i svi vedski tekstovi na etiri vede.

105

trae sada moju zatitu i ukazuju mi svoje potovanje i ja u se svim svojim srcem zauzeti da opravdam njihovo povjerenje, ali sudbina je neumitna i ja protiv nje ne mogu nita. Dhrtadyumna je porijeklom nebesnik i blistav je poput ognja. Roen je s oklopom, s lukom i strijelama, a ja sam smrtno bie i izgubit u ivot budem li se s njime sukobio. irom se svijeta zna da se on rodio da bude moja propast. Ti si taj uzrok, Duryodhano, zbog kojega e mi brzo doi taj strani as. Tvoja srea nee dugo trajati. Zato prireuj rtvene obrede, dijeli darove i uivaj u svemu to ti srce eli jer e te za etrnaest godina od dana dananjega stii velika nesrea. Pred kralja Dhrtaratru koji je, obuzet sumornim mislima, sjedio gorko uzdiui doe Sanaya pa ga upita: O zemaljski gospodaru, osvojio si itavu zemlju i sve njezino blago. Poslao si Pandave u progonstvo. Poradi ega sada toliko tuguje? Nato e Dhrtaratra: Zar nemaju za ime aliti oni kojima predstoji okraj sa silnim Pandavama na njihovim velikim kolima i sa svim njihovim saveznicima? Sanaya e na to: Kada bogovi nekoga ele upropastiti i obeastiti, oni mu najprije uzmu pamet. Kada propast naie, razum zatrovan grijehom prihvaa zlo kao dobro i vrsto prione uz njega. Dhrtaratra ree na to Sanayi: Sanayo, pogled ojaene Drupadine keri moe sagorjeti itav svijet. Ne znam ima li nade da mi makar jedan sin ostane iv?

106

Knjiga trea

VANAPARVAN
Knjiga o umi Vaiampayana govorae: Pobijeeni na kocki i nakon ljutih uvreda to im ih uputie opaki Dhrtaratrini sinovi i njihovi prijatelji, Kuntini sinovi izaoe iz Hastinapure. Proli su kroz vrata zvana Vardhamana, ponijevi svoje oruje sa sobom, i skupa s Draupadi krenuli na sjever. Graani koji su ili za njima stadoe tada pred njih sklopljenih ruku i rekoe im: Budite blagoslovljeni! Kamo odlazite i zato nas ostavljate u ovome jadu? Znamo da su vas okrutni dumani prevarom pobijedili, ali vama ne prilii da tako ostavite voljene podanike i prijatelje uvijek spremne da vam uine po volji. Ne elimo da nas propast snae zato to ivimo pod vlau Kurua! Kada se s budalama neprestano ivi, um se pone smuivati kao to i sklonost vrlini proistjee iz druenja s dobrima i mudrima. Yudhithira im nato odgovori: Blagoslov je na nama kada i narod i brahmani suosjeaju s nama i pripisuju nam ak i one zasluge kojih nemamo! Ja i moja braa ipak vas molimo da imate prema nama naklonosti i samilosti i da se vratite u Hastinapuru jer tamo ive na djed Bhima, kralj Dhrtaratra i Vidura. Tamo je i moja majka, a i mnotvo mojih dobromiljenika ivi tamo. Ako nam zaista elite dobro, vratite se i s ljubavlju njegujte one koje vam povjeravamo. Uz bolne jecaje narod poe zaostajati, a Pandave se popee na svoja kola i pooe. U smiraj dana stigoe do golema banyanova 200 drveta na obali Gange i tu se oprae svetom vodom i ostadoe prenoiti. Brahmani koji su sa svojim uenicima i rodbinom ili uz njih zapalie sada svoje svete vatre pojui Vede i razgovarajui. Svojim umilnim glasovima tjeili su i bodrili prvake roda Kurua. 201 Ta veer bijae u isti mah i lijepa i strana. Svanuo je novi dan. Brahmani koji se uzdravaju proeci dooe pred Yudhithiru, a on im ovako ree: Nae je blago opljakano i nemamo vie kraljevinu. Sada emo ui u duboku umu i hranit emo se voem i korijenjem, a i onime to ulovimo. uma je puna gmazovaca i grabljivica i svakojakih opasnosti i trpjet ete mnogo bijede i nevolje. Zato se, brahmani, vratite gdje je kome volja. Brahmani mu na to odgovorie: Ne pristoji ti, kralju, da nas tako ostavi jer na je put kuda god ti ide! Yudhithira im odvrati: Moja me bijeda ini ovjekom dostojnim prijekora. Neka sramota padne na glave podlih Dhrtaratrinih sinova! I rekavi to, kralj sjede na zemlju i zaplaka, a onda im stade besjediti: O brahmani, ne elim ja imanje da bih uivao u njegovim blagodatima. Domovi dobrih ljudi nikada ne
200 Banyan, skr. vata, nygrodha, lat. Ficus Indica, golemo drvo kojemu se grane znadu sputati do zemlje i putati korijenje koje podupire grane stabla, tako da jedan banyan moe nekada pokriti iroko podruje. 201 Pandave su ogranak Kurua pa se i oni mogu nerazluno zvati Kuruima, a osobito najboljima od Kurua.

107

mogu oskudijevati travom za sjedenje, vodom za pie, mjestom za odmor i lijepom rijeju. Uvijek treba umornome dati postelju, sjedite onome tko je dugo stajao, hranu gladnome. Gostu dugujemo ljubazan pogled, veselo srce i ugodnu rije. Nitko ne treba da pripravlja hranu samo za sebe ni da kolje ivotinju a da je ne namijeni bogovima, precima i gostima. Svakoga jutra i veeri treba po zemlji posuti hranu namijenjenu psima, onima koji jedu pse 202 i pticama i tako obaviti rtvu Vaivadeva.203 Tko jede ostatke rtve bozima, precima i gostima, blaguje jelo besmrtnosti. Tko ne krtari kada daje hranu neznanome namjerniku stjee velike duhovne zasluge. A brahman aunaka e na to: Jao, ovaj je svijet prepun proturjeja! ega se dobri stide, time se opaki ponose. Ako eli da opet moe ugostiti brahmana, trudi se stei isposnike zasluge, jer oni koji ih imaju njihovom mou mogu initi to poele. Tada kralj Yudhithira i njegova braa stadoe pred mudroga sveenika Dhaumyu pa Yudhithira upita: O sveenie, nije vie u mojoj moi da brahmane hranim i uzdravam, a ne bih ih elio napustiti. Savjetuj mi stoga, sveti ovjee, to da uinim? A Dhaumya, najbolji meu pravednicima, zadubi se malo u duhu pa ree ovako: Od Sunca, kralju, potjee sva hrana koja stvorenjima odrava ivot. Sunce preobraava vodu u sjemenju pomou Mjeseeva djelovanja i iz njega bujaju biljke koje imaju svih est okusa. To je ono to stvara hranu svima zemaljskim ivim biima. Hrana koja odrava ivot proizala je iz Suneve sile i zato je Sunce otac svima ivim biima. Od njega potrai zatitu! Yudhithira ga poslua i ode na rijeku Gangu obaviti obred oienja, a potom se dade na post. Molio se Suncu i prinosio mu darove i cvijee, a potom je spregao svoja osjetila. Izgovorio je stotinu osam Sunevih imena onako kako ga sveenik bijae nauio. Udobrovoljeni bog, blistav poput ognja, pojavi se plamtei pred Yudhithirom. Dobit e ono to eli ree Sunce koje proiava svijet. Od danas e se u tvojoj kuhinji pripravljati voe, korijenje, meso i povre, i imat e svega u izobilju tako da ti nikada nee ponestati. Imat e i blaga od svake vrste. *Uzmi ovaj bakreni kotao koji ti dajem. Sve dok ga Draupadi bude drala i sve dok svatko ne bude nahranjen, pa i ona, kotao se nee isprazniti za taj dan. 204 I onda Sunce nestade.
202 To su vapae ili vapake "oni koji se hrane psima (kuhaju pse)". To je naziv za za potomke andale i brahmanke po tradicionalnog teoriji. andale su u sanskrtskoj predaji jedna od najprezrenijih nedodirljivih dakle izvan stalekih drutvenih skupina. Po tradicionalnome nauku u tu skupinu ulazi onaj tko je roen iz najneprirodnije staleke veze: veze udre s brahmankom, te potomci takve osobe. 203 Vaivadeva je prinos ujutro, uveer i prije objeda kojim se aste "Svebozi", prinose mali prinosi pripravljene hrane bozima koji ovjeku daju hranu i Agniju "Ognju" koji je kuha i prenosi bogovima. Iza prinosa svetoj rijei Veda i bogovima daju se svakodnevno i prinosi precima, ljudima i svim biima. To se zove "velika rtva", mahayana. 204 Odlomak sa zvjezdicom * nije uao u tekst kritikoga izdanja.

108

Vrli Kuntin sin pade pred noge Dhaumyi, izgrli svoju brau, a onda se zaputi kuhinji, gdje ga je uz duno potovanje doekala Draupadi, pa sjede sam da kuha. A ista hrana sa svima etirima okusima umnoavala se, ma koliko je malo bilo, i postala neiscrpna. On onda nahrani brahmane, pa svoju mladu brau i napokon sebe. to bjee preostalo on dade Draupadi i, kada se i ona najela za taj dan, kotao presui.205 Onda se svi zaputie k umi Kamyaka. Kada su Panduovi sinovi otili u umu, tuga obuze kralja Dhrtaratru kojemu znanje bjee njegov oinji vid. On zapita vrloga Viduru: Ti odlino poznaje pravicu i istim oima gleda na sve Kurue. Reci mi to mi je initi? Kako da se umilim graanima da nas do korijena ne bi zatrli? Vidura mu odgovori: Mudraci kau da je vrlina temelj kraljevine. Tvoji sinovi mogu vratiti mjesto meu dobrim ljudima ako se Pandavama vrati ono to si im dao. Najvia je vrlina kada je kralj zadovoljan svojim posjedom i ne eli tuega. Neka zemljom vlada bestrasni Aataatru, 206 a Duryodhana, Karna i akuni neka ga s marom slue. Neka Duasana pred cijelim dvorom zatrai oprotaj od Bhime pa e nas onda svi zemaljski kraljevi potovati. Eto, pitao si me, a ja drugoga odgovora ne znam. Nato e Dhrtaratra: To to zbori pred ovim skupom, Viduro, nije za nae dobro, ve za dobro Pandava. Zar radi Pandava mogu odbaciti svoje roene sinove? Viduro, ja te visoko cijenim, ali to to mi veli sasvim je naopako. Idi odavde ili ostani! ini to te volja! Ma koliko se neasnoj eni ugaalo, ona e ipak napustiti mua. Rekavi to, Dhrtaratra ustade i povue se u svoje odaje. Vidura ree: Nije tako pa se otputi tamo kamo su otili Kuntini sinovi. Idui od ume do ume, Panduovi su sinovi napredovali prema zapadu. Napokon ugledae pred sobom umu Kamyaka u divljoj ravnici uz obale rijeke Sarasvati. Tu ih pronae Vidura koji je putovao sam s jednim jedinim kolima. 207 Pandave ustadoe i doekae Viduru dobrodolicom. Poslije uobiajene ceremonije on im ispria o svojoj prepirci s Dhrtaratrom i na kraju ree: Doista e Kurue snai propast. Kao ni kapljica vode na lotosovu listu, tako se ni moji savjeti ne mogahu zadrati u Dhrtaratrinoj pameti. Sluaj me zato ti i upamti moje rijei: Mudar ovjek strpljivo podnosi zla koja mu nanose protivnici i umnoava snage kao to se mala vatrica postupno prometne u velik poar. Takav e ovjek zavladati Zemljom. Tko dijeli blagostanje s onima to su mu odani, imat e u njima drugove u nesrei. Sine Panduov, dijeli svoj objed s njima i budi s njima iskren i ljubazan. Od toga svakome kralju raste mo. Yudhithira e na to: Tako e i biti, a svaki tvoj savjet pomno u posluati.
205 Tvrdnja o pranjenju lonca ima vrlo sumnjivu rukopisnu potvrdu na prirupku samo jednog rukopisa, ali je ula u sva tiskana izdanja do kritikoga. 206 Aataatru je pridjevak Yudhithire. Znai "Onaj kojemu se (ravan) protivnik (jo) nije rodio". 207 Bez uobiajene pratnje.

109

Kada je Vidura otiao Pandavama, Dhrtaratra je zaalio to se tako ponio prema njemu. Sjetio se njegovih otroumnih savjeta i u ratu i u miru i koristi to bi je Pandave imali od njega pa mu se smrknu pred oima i on pade kraj vrata saborne dvorane. Kada doe k sebi, oslovi Sanayu koji stajae kraj njega: Moj je brat Vidura nalik na samoga boga pravde! Zovi ga jo danas da se vrati jer mi srce plamti od boli. Moj mudri brat nikada nije skrivio ni najmanji prijestup a ba je on morao od mene pretrpjeti najgoru nepravdu! Sanaya mu je odobravao pa onda ree: Bit e kako eli! i zaputi se u umu Kamyaka. Tako se mudri Vidura, uvijek odan svojoj rodbini, vratio u Hastinapuru i oprostio svojemu bratu, a opaki je Duryodhana zbog toga i uskipio od bijesa. im je saznao to se dogodilo Pandavama, Krina im smjesta doe. Dooe i Bhoe, Vriniji, Andhake, a stigoe tu i roaci kralja Panale, i Dhrtaketu, kralj edija, a i mona i slavna braa Kekaye. Svaki se od njih zgraao i osuivao neasno djelo Dhrtaratrinih sinova. Tuna Draupadi izae pred Krinu i stade mu pripovijedati muke i sramotu kojima je bila izvrgnuta, a on se, duboko dirnut, trudio da je utjei i umiri pa joj onda ree: Milolika kraljevno, svi koji su te zlostavljali leat e u samrtnim mukama sred krvave kaljue na bojitu izgubljene bitke. Sveano ti se zaklinjem da e tvoje nezasluene patnje dostojno biti osveene. Obrii oi! Moe se Himalaya raspui, mogu se nebesa sruiti, a zemlja razdrobiti i bezdano more presuiti, moja se rije nee opovri. Tada svi okrenue svoja lica Krini, a on stade govoriti: Gospodaru Zemlje, ovo te zlo ne bi snalo da ja ne bijah u Dvaraki. Ako ne milom, sprijeio bih kockanje silom, makar morao pobijetiti sve one kockare i tobonje prijatelje koji se motaju po Dhrtaratrinu dvoru. elnie Bharata, nisam mogao doi na vrijeme jer je kralj alva saznao da je jakoruki iupala poginuo od moje ruke i silno se raestio. Doao je u Dvaraku sa svojim leteim gradom zvanim Saubha208 i napao bez milosti mlade kraljevie Vrnija. Pobio je mnoge hrabre mladie i opustoio sve gradske vrtove, a onda je krenuo da nae mene grdei me i prijetei mi smru. Potom je odletio u nebo sa Saubhom. Kada sam se vratio, uo sam kako je govorio o meni pa me spopadne bijes i odluih da ga ubijem. alvu sam, kralju, naao usred uzbibanoga mora gdje stoji navrh Saubhe. Zlikovac me ugleda jo izdaleka i pozva me na megdan, ali bezbrojne strijele izbaene mojim lukom nisu mogle dosegnuti njegova kola, a grjeni sin daitya zasipao je i moju vojsku i mene bujicama strijela. Saubha se digla u visinu oko dvije milje i moji je vojnici nisu mogli vidjeti jer su promatrali sa zemlje, a moje su se strijele posveene mantrama 209 zabadale u tijela danava210 i
208 Saubha je arobni grad daitya (v. I, bilj. 40) usred oceana pod vlau alve. Tu se mit, epska tehnika i puka predanja kriaju u svojevrsnu bajku. 209 Mantre su basne. Izvorno su se tako zvale vedske izreke, a kasnije i druge izreke s usporedivom mou. 210 Ovdje se, ini se, danave ne razlikuju od daitya.

110

iz Saubhe odjeknue krici onih koji su umirali i padali u dubine monoga oceana. Presjeenih vratova i otkinutih ruku padali su danave gromoglasno urlajui, a morske su ih ivotinje prodirale. Vidjevi kako padaju njegovi ratnici, Salva se poe protiv mene boriti stvarajui privienja. Neprestano me je zasipao buzdohanima i ralima, krilatim kopljima i sulicama, bojnim sjekirama i maevima, gromovima i metnjima, ali ja sam njegove opsjene unitavao svojima. Vidje on da mi njegova privienja ne mogu nauditi pa poe na mene bacati goleme stijene. Tada nastade tama, Bharato! Dan je bio as taman as svijetao, smjenjivali su se mraz i vruina, pljutalo je ugljevlje, padao pepeo i svakakvo oruje. Svojom mou priina razbio sam i ta privienja i svuda naokolo sipao svoje strijele. Onda se, silni kralju, nebeski svod obasja svjetlou kao od stotinu sunaca, stotinu mjeseca i deset tisua zvijezda. Nitko vie nije znao je li dan ili no niti je mogao odrediti strane svijeta. Zbunio sam se, ali stavih na tetivu oruje zvano Pranastra.211 Ono odletje poput pahuljica istoga pamuka otpuhanih vjetrom. Kada opet nasta svjetlost, ja se ponovno uhvatih ukotac sa svojim neprijateljem. U taj as alvin grad nesta pred mojim oima a ja stadoh zauen. Vojska danava strano zaurla. Ja sam upravo to i ekao pa stavih na tetivu oruje koje moe pogoditi neprijatelja koji se uje, ako se i ne vidi, i urlanje danava prestade. Danave strahotnih oblija stadoe me zasipati golemim kamenjem koje me ubrzo zatrpa nagomilavi se nada mnom poput kakva mravinjaka. Ja se onda latih groma, omiljenoga Indrina oruja koje moe ruiti stijene i njime razbih sve to kamenje. Vidjevi da su nam konji gotovo na izdisaju, moj mi koija Daruka ree: Potome Vrinija, zaboravi na samilost i ne odugovlai vie. Napregni sve svoje sile i pogubi ga! Ja mu onda rekoh: Stani malo! i stavih na tetivu svoje najmilije, blistavo i ognjevito oruje, nebeskoga porijekla i neprevarljivo. Ono moe prodrijeti u sve. Rekoh: Uniti Saubhu i sve neprijatelje koji su u njoj! i poslah ga silom svojih ruku i svoje srdbe ulivi u njega mo mantra. Silni kolut Sudarana, otar poput britve i bez mrlje, nalik Yami Unititelju, kadar da u boju u pepeo pretvori yake i rakase i danave, a i kraljeve roene u neistim plemenima, podie se u nebo strahotno blistajui nalik na drugo Sunce na kraju yuge. Stigao je do grada Saubhe kojemu sjaj bjee ugasnuo i proe ravno kroz njega kao kad pila presijeca visoko drvo. Prepolovljen Sudaraninom silom, grad pade kao to je i pao grad Tripura kojega oborie strijele Mehevarine. 212 Kolut se tada vrati u moje ruke, a ja ga jo jednom silovito bacih rekavi: Idi alvi! alva upravo bijae potegao teki buzdohan da ga baci na mene kada ga kolut prepolovi i svojom silinom zapali. Kada pogibe taj hrabri ratnik, danave se jadikujui razbjeae na sve strane. Onda pogledah na njihov grad, visok kao planina Meru. Njegove palae i
211 212

Pranastra doslovce znai neto kao "oruje mudrosti". Tripura je "Trograd", letei grad zloduha koji je unitio iva Mahevara.

111

vrata bijahu sasvim razoreni i izgorjeli, a danave su uasnuti bjeali. Eto zato, kralju, ne mogoh doi u Hastinapuru! to da sada inim? Vodu je teko obuzdati kada jednom probije nasip. Potom se pogubitelj Madhua, prvi meu muevima, pozdravi s Pandavama i spremi se da poe. On povede sa sobom kraljevnu Subhadru i mladoga Abhimanyua, a Dhrtadyumna prihvati Draupadine sinove pa ih onda svi kraljevi napustie. Ostadoe samo brahmani, vaiye i mnotvo naroda iz Yudhi-thirine kraljevine usprkos svim nagovaranjima da se vrate kuama. Tada se vrli Panduovi sinovi u pratnji brahmana zaputie k svetomu jezeru zvanom Dvaitavana. Tamo ih zatekne stari i moni rii Markandeya koji im jednoga dana doe u posjet. On ovako kaza Yudhithiri: Vidjevi te ovdje, sjetio sam se Rame, istinoljubivoga Daarathina sina. Gledao sam ga u davnim danima kako s lukom u ruci luta gorjem Riyamukha. Slavni Rama bjee neustraiv poput Indre, a u boju nepobjediv. Lutao je umama odrekavi se svakoga zemnog zadovoljstva jer mu otac bjee tako naredio. Zato nitko ne smije biti nepravedan i rei: Sila je na mojoj strani! Ti si nepokolebljivo ostao vjeran rijei koju si dao i otiao si u umu, u svoje muno izgnanstvo, ali znaj da e vlastitom snagom, poto ispuni vrijeme ovoga munog boravka u umi, predobiti od Kurua ono to je tvoje. I, rekavi to pred svima isposnicima i rodbinom Pandava, veliki rii pozdravi Dhaumyu i otputi se prema sjeveru. Prognani Kuntini sinovi imali su obiaj da sveeri sjede i vode razgovore, a uz njih bijae i lijepa Draupadi, uvijek odana i draga svojim muevima. Jednom ih tako bjee obuzela tuga, a ona ree Yudhithiri: Onaj se grjeni zlikovac sada, sigurno, veseli sa svojim pristaama. Zato si, kralju, oprostio dumaninu iako si vidio to je uinio meni i tvojoj brai? Onoga katriyu koji, kada je vrijeme, ne pokae svoju snagu, preziru svi. Jednako je tako neomiljen i katriya koji je nepomirljiv kada doe vrijeme za pomirenje. Njega snalazi propast i na ovome i na onome svijetu. Ueni su govorili kada treba pratati. uj to u ti rei: Uvredu treba oprostiti onome tko ti je prije uinio neko dobro makar bio kriv pred tobom i za teku nepravdu. Sjeti se dobra koje ti je uinio. I onima koji vrijeaju zbog svojega neznanja i ludosti treba oprostiti, jer ovjek teko stjee mudrost. Ne treba nikada opratati onima koji vrijeaju samo se pretvarajui da ne znaju to ine, makar to bila i neznatna uvreda. Svakome stvorenju prva uvreda mora biti oprotena, ali ga zbog druge treba kazniti makar bila i neznatna. Reeno je da onome tko je preko volje uinio uvredu i zamolio za oprotaj treba oprostiti kada se o svemu dobro razmisli. Skromnost moe pobijediti svaku silu i svaku slabost. Nema niega to skromnost ne moe postii. Trebalo bi svatko da radi u skladu sa svojim moima i slabostima. Katkad uvredu treba oprostiti i zbog straha od naroda. Kralj treba da ini ijedno i drugo kada je tome vrijeme. 112

Yudhithira joj odgovori: Gnjev je pogubitelj ljudi, ali i njihov tvoritelj. Gnjev je, krasotice, korijen svega blagostanja i sve neimatine. Nema djela koje ljutit ovjek nee uiniti ni rijei koju nee izustiti. Ljutit ovjek pada u grijeh. Ubit e ak i svojega uitelja, a starije e uvrijediti otrim rijeima. Ne moe razluiti to treba rei, a to ne. U bijesu moe ubiti i nevinoga, a ukazati potovanje onome koji zasluuje smrt. Kako onda netko poput mene smije putati navolju gnjevu kad je on tako poguban za svijet? Mudar ovjek koji, premda uvrijeen, ne dopusti gnjevu da ga raspinje, raduje se na onome svijetu jer je ravnodunou nadvisio uvredu svojega zlotvora. Samo se neznalicama ini da je gnjev isto to i snaga. Gnjev nam je dan na propast svijetu. Da meu ljudima nema onih koji su strpljivi i snoljivi kao Zemlja, ne bi na svijetu bilo mira, nego samo neprestano ratovanje koje izaziva gnjev. Ako uvrijeeni uvijek uzvraa uvrede, a kanjenik kanjava onoga tko ga je kaznio, nee vie biti mira meu ljudima i grijeh e zavladati svijetom. Treba opratati, ljepotice, jer je raanje bia dunost pomirljivih. Slavni je Kayapa rekao da pomirlji-vost dri svemir na okupu. Ima ih dosta koji e kralja Dhrta-ratru stalno nagovarati da bude pomirljiv. Vjerujem da e nam on opet vratiti nau kraljevinu, a ako ne bude tako, tad e mu to donijeti propast. Draupadi e na to: Klanjam se Dhatru i Vidhatru 213 koji su tako pomraili um. Ni pod ovim tekim teretom ti ne misli onako kao tvoji oevi i djedovi. ula sam da kralj titi vrlinu i da vrlina zauzvrat titi njega, ali ja vidim da vrlina tebe ne brani. Kao biser u niski ili drvo sred rijene matice svako bie slijedi Tvorevu zapovijest jer je proeto njegovim duhom i korijeni su mu u njemu. Stvorenja ovija tama i nisu gospodari svoje sree ili nesree. On je taj koji ih alje na nebo ili u pakao. Stvorenja ovise o Gospodu poput slamki koje pak ovise o udi vjetrova, a On hodi svemirom zaposlen i dobrim i zlim djelovanjem iako nitko ne moe rei: Gle, to je Bog! Gledaj snagu priina koja zrai iz njega! Zasjenjena njegovim prividima stvorenja ubijaju svoje sudrugove. Muniji istinoznalci razliito gledaju na nj i razliito ga vide ba kao to razliito vide i Suneve zrake. Obian ovjek opet drukije gleda na zemne stvari. Yudhithiro, Samobitni Praotac razastire svoja privienja i pomou svojih stvorenja ubija svoja stvorenja kao to bi netko drvetom lomio drvo, kamenom kamen, a eljezo eljezom. Svevinji Gospod zabavlja se svojim stvorenjima kao to se dijete zabavlja svojim igrakama. Ne bih rekla, kralju, da se Gospod prema svojim stvorenjima ophodi kao majka ili otac. Kada pogledam oko sebe, prije mi se ini da se prema njima ponaa kao pakosnik u gnjevu. Yudhithira joj na to odgovori: Tvoja besjeda, Draupadi, bila je oaravajua, uglaena i prepuna lijepih izraza. Pa ipak govori bezbone rijei! Ja nita ne
213 Dhatar i Vidhatar, doslovce "Djelac, Postavljatelj" i "Razdjelac, Raspodje-Ijivatelj", mogu biti meusobno gotovo nerazluni pridjevci Brahmana, Praapatija "Gospodara poroda", Vivakarmana "Svestvoritelja" ili Vinua. Ovdje u dvojini oito se shvaaju kao dva boanstva koja stvaraju i ureuju svijet i odreuju ivot u njemu.

113

inim eljno iekujui plodove djelovanja. Dunost mi je da dam i ja dajem. Dunost mi je da rtvujem i ja rtvujem. inim najbolje to mogu i izvravam ono to obiteljski ovjek mora izvravati a ne obazirem se hoe li to uroditi kakvim plodom ili nee. Uzor su mi dobri i mudri i ne oekujem plodove svojih djela, ve se trudim da ne prestupim odredbe Veda. Moje srce privlai pravednost po sebi. A onaj koji udi da obere njezine plodove varalica je i nikada se tih plodova ne domogne, kao ni onaj tko u nju sumnja, i to upravo zbog te kolebljivosti. Zato ti govorim kako mi Vede nalau jer one su u tome najvii sudac. Nikada ne sumnjaj u vrlinu! Vidjela si svojim oima velikoga isposnika Markandeyu. Samo njome, samo pravednou i vrlinom, on je stekao besmrtnost u svojemu tijelu. Svojim oima gleda mnoge mudrace i mo njihova nebesnikog isposnitva da prokunu i blagoslove i u tome su moniji od boanstava. Luda koji sumnja u vjeru i oslanja se na dokaze proistekle iz svojega vlastita uma ne obazire se ni na kakve druge dokaze i vidi samo vanjski svijet koji zadovoljava njegova osjetila, a slijep je za sve ostalo. Djelovanje na ovome svijetu ima svoje plodove i u vjenosti premda ih sada ne moe vidjeti. Ne sumnjaj u pravdu i ne klevei Boga koji je gospodar svih stvorenja, ve ui kako da ga upozna! Pokloni se onome ijom milou smrtni ovjek stjee besmrtnost. Dok su tako Pandave razgovarale, stie meu njih veliki isposnik Vyasa, Satyavatin sin. Oni mu iskazae svoje potovanje, a Vyasa, prvi meu govornicima, obrati se Yudhithiri: Monoruki, svojim duhovnim oima vidim to se zbiva u tvojemu srcu i zato dooh k tebi. Tvoj strah od Bhime, Drone, Kripe, Karne i Duryodhane rasprit u jednom i zauvijek, i to onako kako mi nalae nae predanje. Onda Paraarin sin pozva Yudhithiru na stranu i stade mu govoriti: Ako Aruna u boju pobije vae zlotvore, za vas e doi bolja vremena. Ja u te nauiti znanju kojemu je ime Pratismrti 214 i koje je utjelovljenje uspjeha. Kada ga od mene primi, ti e ga prenijeti Aruni, a on e onda moi ispuniti svoju elju. Zbog svojega isposnitva i hrabrosti Aruna je dostojan vidjeti bogove i zato neka ode pravo Indri, Rudri i ostalim boanstvima da bi od njih dobio oruje. Njegova trezvenost, neustraivost i vrlina otvorit e mu put k njima. Razmisli jo o neemu, Kuntin sine: Ti uzdrava mnotvo brahmana i zabrinut e se ovdanji ispos-nici jer se moe dogoditi da jeleni nestanu iz ovoga kraja, a i okolno e bilje pretrpjeti veliku tetu. Onda uzvieni Vyasa, koji je upuen u tajne svijeta, prenese pravednome Yudhithiri tu nauku nad naukama, a potom se oprosti od Pandava i istoga asa nestane. Vrli i veleumni Yudhithira sauvao je to znanje u svojemu umu i uvijek bi ga ponavljao kad bi bilo prilike za to. Jednoga dana pozva on Arunu nasamo i, uzevi ga za ruku, ovako mu ree: Bharato, cjelokupna je nauka o oruju u Bhime, Drone, Kripe, Karne i u Dronina sina. Ti si na jedini zatitnik i na tebi lei pregolem teret. Od Krine Dvaipayane
214

Pratismrti znai "prisjeanje" ili sl.

114

stekao sam znanje koje e ti, bude li ga uporijebio, pred noge poloiti znanje koje e ti, bude li ga upotrijebio, pred noge poloiti itavu zemlju. Sva su nebeska oruja Indre. Zbog straha od demona Vritre 215 nebesnici su svu svoju mo povjerili njemu i ti je moe svu odjednom dobiti. Mora se podvrgnuti najstoemu isposnitvu, a onda idi akri i on e ti dati sve svoje oruje. Potpuno vladajui rijeju, tijelom i umom pravedni Yudhithira prenese tada svojemu bratu svu tu nauku i obavi potrebne obrede, a onda naredi junakome Arduni da krene na put. Monoruki Aruna krenu naoruan svojim nebesnikim lukom i maem sa zlatnom drkom. Odluivi postii svoj cilj, on okrenu na sjever prema vrhovima Himalaye. Prvi meu ratnicima svih triju svjetova nepokolebljivo smirena uma posvetio se isposnitvu. Sasvim sam uao je u stranu umu prepunu trnovita bilja i drvea, cvijea i voa, koja bjee dom mnogim krilatim stvorenjima razliitih vrsta, bezbrojnim ivotinjama, siddhama i aranama. 216 Proao je pjeice kroz umovita bespua u podnoju goleme planine, a onda se dohvati njezinih obronaka. Vidio je rijene tokove boje lazulita koje su tu i tamo prekidali strani brzaci i vrtlozi i sluao kako odjekuju glasovi brojnih labudova, pataka i dralova. U tim prekrasnim umama ushieni se Aruna svom estinom preda najteim pokorama. Odjeven u prnje od trave i koe crne sajge, sa tapom u ruci, jeo je uvenulo lie popadalo po tlu. Prvih mjesec dana jeo je voe svake tree noi, drugog mjeseca jeo ga je svake este, a treeg mjeseca jeo je samo svakoga etrnaestog dana. Kada poe etvrti mjesec, monoruki Panduov sin odravao se na ivotu samo zrakom. Podignutih ruku, stojei samo na vrhovima prstiju bez ikakva drugog oslonca, nastavio je svoje isposnitvo, a kosa mu je od esta pranja poprimila boju lopoa ili munje. Tada se okupie svi veliki mudraci, odoe pred ivu, gospodara bogova, poklonie mu se pa rekoe: Onaj silni Kuntin sin upustio se u najtea isposni-ka iskuenja na padinama Himalaje. Zemlja se oko njega poela puiti zagrijana njegovim arom. Ne znamo kakva mu je namjera, ali nam on zadaje bol. Ti ga moe odvratiti od toga. Umin217 mu mirno je sasluao mudrace, a potom im gospodar stvorenja kaza: Ne brinite se zbog toga! Ja znam elju Arunina srca. Ne udi on ni za nebesima ni za blagostanjem, a ni za dugim ivotom. Ono za ime udi jo u mu danas ispuniti. I slavni vlasnik luka Pinaka uze na sebe lik Kirate, 218 blistava i golema kao planina Meru,219 pa odmah sie na padine Himalaye.
Vitra je Indirin vjeni protivnik. Indira ga pobjeuje, ali se mitski sukob redovito obnavlja, v. i I, bilj. 43. Siddhe su obino uznapredovali duhovnici koji su ovladali duhovnim i nadnaravnim moima (siddhi). arane mogu biti pripadnici pojedinih vedskih kola, ali ime esto oznauje i nebeske pjevae, ili pak putujue pjevae. 217 Uma je ivina ena. esto se zove jo i Parvati. 218 Kirate su, ini se, bili planinsko uroeniko lovako pleme. 219 Meru je vrhunac u Himalaji ili na njenu sjeveru. No u prvome se redu shvaa kao planina u sredini Zemlje ili svijeta na kojoj poiva nebo, osobito Indirino nebo. I na njoj borave nebesnici. To je hinduistiki Olymp.
216 215

115

Kada je boanstvo bogova sa svojom pratnjom silo u taj kraj, on sinu ljepotom i svaki zvuk umuknu, pa ak i um vode. Primakavi se Kuntinu sinu, iva opazi kako jedan od danava, po imenu Muka, smjera ubiti Arunu pretvorvii se u divljega vepra. Aruna u taj as uze Gandivu i nekoliko strijela nalik na otrove zmije, a onda odapnu tetivu koja ispuni zrak svojim brujanjem pa ree nerastu: Nikakva ti zla nisam uinio, a ti navaljuje na mene da bi me ubio! Zato e danas otii u Yamino boravite! Kada iva vidje da e Aruna ubiti vepra, viknu mu da ne strijelja jer je to njegov plijen, ali se Aruna ne osvrnu na to, nego otpusti svoju strijelu. U isti tren kao oganj munje sijevnu i ivina strijela pa obje istodobno pogodie golemo Mukino tijelo, tvrdo poput adamanta. Tada Muka opet poprimi svoj grozni lik rakase i ispusti duu. Potom Aruna pogleda onoga koji ga je pokuao sprijeiti da ubije vepra i vidje blistavo bie, sjajno poput zlata u lovakoj odjei. Pratila ga je ena jednako odjevena. Aruna se na to osmijehnu pa upita: O zlatno stvorenje, tko si ti i zato luta s tom enom ovim pustim gorama? Zar se ne bojite u ovoj pustoi? Zato si gaao ovoga nerasta kada sam ga je prvi uzeo na nian? Lovac se nasmija pa mu odgovori: Ova uma bogata divljai pripada nama koji u njoj ivimo. Ne mora se brinuti za mene. No ti mi ne izgleda dovoljno vrst da bi mogao biti jedan od njezinih itelja. Vidim na tebi tragove udobna i mekuna ivota. Prije bi trebalo da ja tebe pitam to trai ovdje. Vepra sam prvi ja ugledao i moj ga je hitac oborio tako da je moje i pravo prvjenstva. Rije po rije, i izbi prepirka. Kirata na kraju podviknu: Hajde, uvaj se! Pustit u na tebe strijela poput gromova, a ti priberi svu svoju snagu pa mi uzvrati! Aruna se naljuti na te rijei i zasu lovca strijelama, ali se ovaj samo smjekao dok su padale po njemu ne nanijevi mu nikakvo zlo. Aruna se silno zaudi. Izvrsno! Izvrsno! govorae on, a u sebi se pitao tko bi to mogao biti. Ili je boanstvo ili je yaka, a moda i Indra, a moe biti da je i sam Rudra! govorio je sam sebi. Ta, bogovi obiavaju katkad lutati ovom plemenitom planinom. Premiljajui u udu tko bi to mogao biti, Aruna se nastavljao boriti sve dok je imao strijela, a onda stade udarati Kiratu lukom, ali mu ga ovaj ote. Potom nasrnu na lovca maem kojemu ni tvrda stijena nije mogla odoljeti. Ali ma se polomi i od otrice ostade samo patrljak. A lovac se samo smijao. Aruni ne preostade drugo nego da ga napadne golim rukama. Jaki Prithin sin napadao je Kiratu daui od srdbe. Udarci su padali na obje strane i cijeli je kraj odzvanjao od praska njihovih aka, ali to ne potraja dugo. Bog u liku Kirate i Aruna uhvatie se u kotac. Onda se bog naljuti i udari Arunu svom svojom snagom. Tada Aruna onemoa i onesvijesti se. Nije dugo potrajalo, a on doe k sebi, i sav krvav usta sa zemlje i spopade ga ljuti jad. Tada u mislima pade niice pred gospodom bogova, milostivim ivom, napravi njegovo oblije od gline i okiti ga vijencem cvijea odavi mu potovanje, kad u taj as spazi taj vijenac na 116

Kiratinoj glavi i odmah mu laknu oko srca. Pade niice pred ivinim stopalima a bog bjee vrlo zadovoljan njime. Vidio je daje Arunino tijelo iscrpljeno isposnitvom pa ga oslovi glasom dubokim kao grmljavina: Phalguno, vrlo si mi udovoljio svojim neusporedivim podvigom. Nema toga katriye koji ti je ravan u neustraivosti i ustrajnosti. Tvoja snaga i neustraivost, bezgrjenie, gotovo su ravni mojima. Tada silni bog, kojemu je znamenje bik, uze Arunu u zagrljaj i ree mu: Sve sam ti oprostio! Sine Panduov, poklonit u ti svoje najbolje oruje zvano Paupata.220 Ti e jedini moi rukovati njime, baciti ga a da ti se ono vrati! ak ga ni Indra ne poznaje. To se oruje ne smije upotrijebiti bez valjana razloga jer, baci li ga na slabijega protivnika, ono moe razoriti cijeli Svemir. U svima trima svjetovima nema nikoga tko bi mu mogao odoljeti. Moe ga poslati na neprijatelja milju, okom, rijeju i lukom. Usredotoen i paljiv, Aruna tada prie ivi i ree: Poui me! I gospod mu ree sve to je trebalo znati o tome oruju i sve tajne rukovanja njime. Otada je to oruje stajalo na usluzi Aruni i ivi. U tome asu uzdrhta sva Zemlja sa svojim planinama, umama, morima, selima i gradovima i zaue se tisue bubnjeva i truba. Duhnue olujni vjetrovi i zrani vrtlozi, a bogovi i danave ugledae to oruje kako stoji uz Arunu. Poi sada u nebesa! ree mu trooko boanstvo, 221 a Aruna stajae pred njim i gledae ga netremice odajui mu duno potovanje. Tada mu Gospod svih nebeskih stanovnika vrati veliki luk Gandivu poguban za sve danave i pisae, a potom nestade pred Aruninim oima rairenim od uda. Silni pobjednik zlotvora stajae i dalje tu i udivljen govorae samome sebi: Doista, ja sam vidio veliko boanstvo bogo va! Kakav li sam ja sretnik kada sam svojim rukama mogao dodirnuti trookoga ivu, vlasnika Pinake, i vidjeti ga u njegovu dobroiniteljskom obliju? I dok je silni Kuntin sin tako razmiljao, dooe tu bogovi Varuna, Kubera i slavni Indra sa svojom kraljicom te sva njihova mnogobrojna pratnja. Pojavi se i prekrasni Yama, moni unititelj bia, osvijetlivi nebesa svojim sjajem, a za njim su ili pitri, gospodari raanja.222 Yama mu ovako kaza: Aruno, pogledaj nas, zatitnike svjetova! Omoguit emo ti da nas vidi svojim duhovnim oima jer ti to i zasluuje. U tvojemu prethodnom ivotu bio si rii neizmjerna duha, znan kao veliki Nara. Po Brahmanovoj zapovijesti roen si u svijetu ljudi i pobijedit e u boju najvrlijega djeda Kurua, Bhimu koji je roen od Vasua. Tvoja je dunost da pobijedi silne katriye koje vodi Bharadvain sin Drona. Sine Kuntin, poubijat e zemaljska oblija nebesnika, danava i rakasa koji su se utjelovili na zemlji i oni e se otputiti onamo kamo e ih odvesti zasluge njihovih djela, a tvoje e ime zauvijek
220 221

Usp. I, bilj. 77 tj. iva 222 v. II, bilj. 9

117

trajati na svijetu. Ti e uz Vinua olakati Zemlji teret. Primi od mene ovu palicu223 kojom e poiniti velika djela. Poslije Yame dooe i ostali nebesnici i svi mu davahu svoja nepobjediva oruja strana poput gromova. Kada odoe zatitnici svjetova, Aruna uputi svoje misli prema Indrinim kolima kojima upravljae Matali, Indrin koija, i ona dooe presijecajui nebo i tutnjei poput golemih olujnih oblaina. Sva nebesa sinue od njihova blijeska. Na tim kolima bilo je maeva i raznoga oruja za bacanje, i topuzina strana oblika, i krilatih kopalja nebeskoga bljetavila, i najsjajnijih munja i gromova, a i svjetlica vezanih o tokove koje su praskale u vjetru i grmjele u vrtlozima kao gromonosni oblaci. Na tim kolima stajahu i uasne nage golemih tjelesa i groznih eljusti, a bila je u njima i gomila kamena bijela kao oblaci. Deset tisua konja zlataa, brzih poput vjetrova, vuklo je ta kola, a ona su se snagom privida kretala takvom brzinom da ih je oko teko moglo pratiti. Dok je Aruna bio zaokupljen promatranjem kola, vozar Matali sie s njih, pokloni se i kaza: Sretni akrin sine, Indra te eli vidjeti. Ne oklijevaj nego se popni na kola koja ti je poslao! Aruna mu na to odgovori: O Matali, popni se ti na ta kola koja se ne mogu stei ni s tisuu rtava raasuya i avamedha. 224 Onaj tko nema isposnikih zasluga ne moe ih ak ni vidjeti, a kamoli dodirnuti ih. Vonju u njima da i ne spominjem! O blagoslovljeni, popni se najprije ti u kola, a kada se konji budu umirili, popet u se i ja poput pravednika koji se penje na visoku stazu poasti. Pope se akrin koija Matali pa umiri konje, a Aruna se vesela srca okupa u Gangi i ponudi pitrima duni prinos vode. Potom Kuntin sin izgovori u sebi svoje uobiajene molitve i, oprostivi se od planine, pope se blistav kao Sunce na ta nebeska kola. Tako bistroumni kraljevi Kurua s radou u srcu odjezdi preko neba na nenadmanim nebesnikim kolima. Kada postadoe nevidljivi za smrtnike na zemlji, on spazi tisue kola neobine ljepote. U tim predjelima nije bilo ni Sunca ni Mjeseca da daju svjetlo ve su koije blistale same od sebe sjajem vrline i isposnikih zasluga. Ti sjajni likovi koji se sa zemlje vide kao zvijezde nalik na svjetiljke, izgledaju tako mali samo zbog svoje udaljenosti, a u stvarnosti su golemi. Aruna ih je gledao. Bilo ih je tisue tisua. Svaka je zvijezda stajala na svojemu mjestu i sjala svojom svjetlou. Matali mu onda ree: Sine Kuntin, to vidi sa zemlje kao zvijezde to
Yama je bog smrti i pravde, dharmaraa. Njegova je palica znak vlasti da sudi i kanjava. rtve raasuya "kraljevsko posveenje", kakvo je slavio Yudhithira u Indraprasthi, i avamedba "rtva konja" koja potvruje neospornu kraljevsku vlast na iroku podruju, kakvu e Yudhithira prinijeti nakon bitke na Kuruketri, primjeri su najsveanijih kraljevskih rtava, dakle i "najzaslunijih". Usp. I, bilj. 48, II, bilj. 14. Ovim se puranskim priama (moda kasnijim) o Kirati i (moda dijelom starijom) o Aruninu posjetu Indrinu nebu prvo slavi iva, a drugo, uzdie Aruna uz Krinu u lik znatniji od drugih Pandava. Osim mitskoga formalnog obrasca kojji pretpostavlja, postoje i slojevi naknadne brahmanske mitologizacije radnje u Mahabharati, a ovo je jedan od njih. U nj se uklapa primjedba koja uzdie Arunino isposnitvo daleko iznad rtava najstarijega brata Yudhithire.
224 223

118

su pravednici, svaki na svojemu mjestu. I tako prooe kroz nebeske predjele, jedan za drugim, i ugledae najzad Indrin grad Amaravati. Za to vrijeme mudrac je Brhadava tjeio Pandave priom o Nali koji takoer bijae izgubio na kocki svoju kraljevinu pa ju je kasnije opet vratio. 225 Kada je Brhadava zavrio priu, on ree Yudhithiri: Kralju, sada u, jednom zauvijek, odagnati tvoju bojazan da e izgubiti bude li te jo ikada netko zvao na kocku. Silni junae, ja sam vrsni poznavalac takvih igara. Ti si mi mio i zato u te, ako eli, nauiti svemu to pripada ovoj nauci. Yudhithira mu, sav sretan, odgovori: Sveti ovjee, naravno da elim uiti od tebe! I tako mudrac naui slavnoga Pandava sina vjetinama kockarskih igara. Mudri sveenik Dhaumya obiavao je u umi drati uene propovijedi Pandavama. Dok ih je jednom tako pouavao, doe im u pohode sveti Lomaa. Poto su ga doekali ljubaznom dobrodolicom i srdanim pozdravima, veleumnome mudracu bi jako milo pa stade kazivati Pandavama: O Kuntini sinovi, putujui kroza sva tri svijeta imao sam priliku posjetiti Indrino kraljevstvo i tamo vidjeti i samoga kralja nebesnika. Vidjeh i vaega brata, junakoga Arunu, kako sjedi na prijestolju uz Indru. Gospodar mi nebesnika onda ree: Poi k Panduovim sinovima! i tako dooh da vas na Arunin zahtjev izvijestim da je dobio od Rudre ono oruje bez premca zvano Brahmairas, koje je i sam Rudra stekao poslije velika trapljenja. Primio je sva Indrina oruja, a i ona koja pripadaju bogovima. Vivavasuov sin itrasena 226 nauio ga je svirati, pjevati i plesati, a isto tako i pojati Samavedu. 227 Aruna je sve nauio temeljito, kako to njemu i dolikuje, a rekao mi je da ti prenesem i ovu poruku: Tvoj e ti se brat vratiti, Yudhithiro, kada dobije oruje i izvri za nebesnike podvig koji oni sami ne mogu uiniti. Rekao je: Neka moj brat Yudhithira stupa stazom vrline i potenja. I onda dodao: Lomao, ti zna kako se ovjek moe oistiti od grijeha i zato porui Pandavama neka krenu na hodoae na svete vode i neka stjeu duhovne zasluge. Nato e Yudhithira: Ostao sam bez rijei od prevelike radosti! Tko je sretniji od onoga kojega Indra spominje? O brahmani, neka ostanu ovdje svi oni koji ne mogu podnositi glad i e, napore putovanja i surovost zime. Neka se svi koji su me pratili zbog svoje odanosti vrate kralju Dhrtaratri, a ako im on ne htjedne pruiti sredstva za ivot, neka se obrate kralju Panala. On e to uiniti nama za ljubav. I Pandave pooe na hodoae. Okupali su se u mnogim svetim vodama, a onda im jednoga dana Lomaa ree: O Pandave, vidjeli ste mnoge planine, rijeke,
225 Tu je umetnut cio mali ep o Nali, jedna od najobljubljenijih pria iz Mahabharate, koju je i u nas preveo sa sanskrta Tomo Mareti. 226 Vivavasu i itrasena su gandharve, dakle nebeski glazbenici (u. I, bilj. 41) i ratnici. itrasena je postao Arunin prijatelj. 227 Vedski se tekstovi dijele na Rgvedu, Samavedu, Yuurvedu i Atharvedu. v. II, bilj. 42.

119

gradove i ume i mnogo predivnih svetinja. Svojim ste rukama dodirnuli svete vode. Sada nas put vodi k nebeskoj planini Mandara 228 i zato budite paljivi i pribrani. Stii ete do boravita nebesnika i boanskih mudraca kojih su zasluge neizmjerne. Ovuda, kralju, tee mona i predivna rijeka Ganga kojoj je voda svetinja a oboavaju je bezbrojni nebesnici i mudraci. Tada Panduovi sinovi odae poast svetoj rijeci pa nastavie svoje putovanje uz plemenitoga Lomau. Kada uoe u goru Gandhamadanu, 229 podie se silovit vjetar i udari straan pljusak pomijean s ledom. Sklanjali su se pod drvee i po peinama sve dok uasna olujina ne prestade. Kada opet krenue, nisu preli ni dvije milje, a njena Draupadi, nenaviknuta na ovakve napore, najednom klonu. Ve otprije izmuena tugom i nedaama, nesretna ker Panala poslije toga ledenog pljuska izgubi svijest. Poloie je na jelenske koe da se odmara, a onda se javi snanoruki Bhima: O bezgrjeni, nas e sve zajedno dalje nositi moni Hidimbin sin Ghatotkaa koji moe jezditi nebom! Yudhithira pristade na to, a Bhima stade misliti na svojega sina rakasu. im je otac poeo misliti na njega, poboni se Ghatotkaa pojavio pred brahmanima i Pandavama i sklopio ruke. Oni ga doekae s ljubavlju, a on oslovi svojega stranog oca i ree: Pomislio si na mene i dooh odmah da ti ponudim svoje usluge. Bhima mu tada naredi: O nepobjedivi Hidimbin sine, ova je tvoja majka vrlo umorna. Ti si jak i moe stii kamo god naumi. Uzmi je na svoja plea i poi s nama, ali se nemoj odve udaljavati da se ona ne uznemiri. Na to e Ghatotkaa: Sam mogu jednom rukom ponijeti i vas i Dhaumyu. Pa kakvo udo ako vas i sve prenesemo ja i moji pomagai. I vas i brahmane, neporonie, podnijet e stotine rakasa koji mogu letjeti nebom i uzeti na sebe bilo koji oblik. I Ghatotkaa uze na svoja plea Draupadi, a ostali ponijee Pandave. Samo je Lomaa jezdio nebom vlastitim silama nalik na drugo Sunce. Minue tako preko mnogih zemalja, a onda ugledae Kailasu, prvu meu planinama, koja je u sebi skrivala mnoga uda. Tu provedoe est dana u oienjima ekajui da se pojavi Aruna. Iznenada zapue vjetar sa sjeveroistoka i donese lopo nebeske ljepote, s tisuu latica i blistav kao Sunce. Draupadi opazi draesani cvijet nezemaljskoga mirisa kako, donesen vjetrom, lei na zemlji pa ga ushiena uze i kaza Bhimi: Vidi, Bhimo, ovaj predivni nebeski cvijet udna mirisa. Odmah mi je prionuo za srce. "Meni za ljubav nai ih jo, tako da ih mogu odnijeti u nae boravite u umi Kamyaka.
228 Mandara je planina kojom su, prema mitu, bogovi kao prutom vrcali more da stvore med besmrtnosti. Ima gora kod Bhagalpura koja se tako zove i smatra svetom, ali se pomilja i na to da se mit odnosio na dio Himalaye istono od Merua u Garhwalu. 229 Gandhamadana je jo jedna sveta planina u blizini Merua u sredinjem podruju svijeta, po mitskoj kozmografiji, u Ilavrti.

120

I Draupadi odnese cvijet da ga pokae Yudhithiri, a Bhima se zaputi da ispuni elju svojoj voljenoj kraljici. On okrenu svoje lice vjetru i pouri onamo odakle je cvijet doletio. Ne obazirui se na opasnosti, krio je sebi put preko padina Gandhamadane usput se razraunavajui golim rukama s lavovima i slonovima koji bi mu se nali na putu. Tako naie i na gaj banana i tu spazi golema majmuna kako mu lei na putu. Pokuao ga je uplaiti vikom, no majmun samo napola otvori oi, nasmijehnu se pa ree: Bolestan sam i ba sam slatko spavao. Zato si me probudio? Ti si razuman stvor i zato treba da pokae samilost prema svim stvorenjima. Ja pripadam ivotinjama i ne znam to je vrlina, ali rekao bih da ne zna ni ti, a nisi ni pitao koga mudrog. Ti si djetinjasta neznalica i zato unitava ivotinje, a one su nia bia od ovjeka. Kai tko si i zato si doao u ove ume u kojima ne ive ljudi? Ovuda se dalje ne moe, junae. Ovo je staza nebesnika a smrtnici njome ne mogu proi! Ne idi dalje, to ti govorim za tvoje dobro! Sasluavi rijei bistroumna majmuna, Bhlma mu odgovori:Tko si ti? Zato si uzeo majmunsko oblije? Onaj koji te to pita katriya je, iz stalea do brahmanskoga, iz plemena Kurua iz Mjeseeva loze 230 Rodila ga je Kunti, otac mu je bog vjetrova, a zove se Bhimasena! Majmun se na to osmijehnu pa odgovori: Kao to rekoh, ja sam samo majmun, ali e stradati bude li ovuda silom htio proi. Tvoji mi savjeti ne trebaju! odbrusi Bhimasena, Ustaj i mii mi se s puta dok se nisam naljutio! Majmun odgovori: Vrlo sam bolestan i nemam snage ustati. Ako ba namjerava proi, onda me preskoi! Nita lake od toga odvrati Bhima ali Svevinji duh koji nema nikakvih svojstava ipak proima svako tijelo. Budui da znam za njega, ne mogu te preskoiti, a da nije tako, preskoio bih ja tebe i ovu planinu ujedno, kao to je Hanu-mant preskoio more. Na to e majmun: Prvae meu ljudima, tko je taj Hanu-mant to je preskoio more? Bhima mu odvrati: On je moj brat, savren u svemu i jak tijelom i duom. On je slavni poglavica majmuna poznat iz Ramayane. Radi Ramine kraljice jednim je skokom prevalio preko mora iroka stotinu vodana. Ja sam mu ravan po snazi i junatvu. Mogao bih te kazniti! Zato ustaj i napravi mi puta! No, majmun e opet: Silni junae, imaj malo strpljenja! Budi tako dobar kao to si jak i imaj milosti prema starome i nejakom. Godine su mi pritisnule plea i
230 Mjeseeva je loza, andravama, loza staroindijskih kraljeva slavljenih u epovima to izvode svoje podrijetlo od Atrija i Some (Mjeseca). Iz nje su potekli Yadui ili Yadave, kojima pripada Krina i Purui, iz kojih su proizali Kurui ili Kaurave i Pandave. Druga je slavna kraljevska loza suneva, suryavama, koja izvodi podijetlo od Vivasvanta (Sunca), Manua i Ikva-kua. Iz nje su potekli kraljevski rodovi u Ayodhyi (Kosala) i u Mithili (Videha). Prvome pripada Rama, junak Ramayane, a drugome njegova ena Sita.

121

nemam snage da se sam pomaknem. Saali se na mene i pomakni mi rep u stranu i tako si napravi prolaz. Stameni Bhima prie i dohvati majmunov rep i pomisli: Poslat u ovoga majmuna u kojemu nema ni snage ni hrabrosti ravno u Yamino boravite! Ali na svoje neopisivo zaprepatenje nije ga mogao niti pomaknuti premda je napeo svu svoju snagu. Stisnu zube i zape koliko god je snage bilo u njemu tako da mu umalo ne popucae sve tetive. Kolutao je oima dok ga je znoj oblijevao, ali majmuna ne pomakne ni za pedalj. Onda Bhima posramljen obori glavu, pokloni se, pa, sklopivi ruke, smjerno upita: Tko si ti? Jesi li siddha, boanstvo ili gandhar-va? Pitam jer elim znati, dugoruki junae! Stavljam se pod tvoju zatitu. Oprosti to sam ti zgrijeio! Stvorenje mu tada odvrati: Sine Panduov, moni orunie, znaj da je i moj otac bog vjetrova i da sam upravo ja Hanumant o kojemu si maloas priao. Kada sam saznao daje Sita odvuena u boravite rakase Ravane, skoih preko mora stotinu vodana i vlastitom snagom prijeoh to leglo morskih pasa. Spazio sam ker kralja anake u Ravaninu dvoru i utjeih Raminu ljubljenu gospu, a onda uegoh oganj u svekolikoj Lanki 231 s njezinim kulama, opkopima i vratnicama i proslavih tamo svoje ime pa se vratih natrag. Onda Rama sagradi za svoju vojsku most preko dubina i tako prijee prijeko, a za njim su ili bezbrojni majmuni. Poto je pogubio kralja rakasa i njegovu brau i rodbinu, Rama na prijestolje kraljevine Lanke postavi velmou rakasa, pobonoga i smjernog Vibhianu, odanoga svojemu narodu. Tako je Rama oslobodio svoju vjernu suprugu vrativi se s njome u prijestolnicu, a ja onda zatraih da mi ispuni elju pa rekoh lopoookome: elim poivjeti, Ramo, onoliko koliko e slava tvojih podviga trajati na zemlji! On mi ispuni elju. Odonda je vladao Jedanaest tisua godina, a potom se uspeo na nebesko boravite. Otada se uvijek razveselim kada ujem apsarasi i gandharve kako pjevaju o njegovim djelima. Sine Kurua nastavi Hanumant, ovaj put nije za smrtnike! Znao sam da tebe nitko ne moe zaustaviti pa zato dooh da ti preprijeim stazu kojom hode samo besmrtnici. Silnome Bhimi srce je zaigralo od radosti i on se s Ijubavlju pokloni svojemu bratu Hanumanti, glavaru majmuna, pa ga ljubazno oslovi: Blago meni! Nema veega sretnika od mene jer sam danas ugledao svojega starijeg brata! Velika je milost koja mi je ukazana! elio bih, junae, vidjeti tvoje udesno oblije u kojemu si preao preko mora. Lake u ti povjerovati bude li mi ispunio elju. Tada se moni majmun osmijehnu pa odvrati: To moje oblije teko da moe vidjeti i ti i bilo tko drugi. Drukije su stajale stvari u onim vremenima, ali toga sada vie nema. Jedno bijae ivjeti u razdoblju krta, drugo u razdoblju treta,
231

Lanka je grad gdje je stolovao moni kralj rakasa Ravana koji je bio oteo Situ, Raminu suprugu.

122

a neto sasvim ree u dobu dvapara.232 U ovome razdoblju sve se umanjilo i opalo i sada vie nemam one moi kao nekada. I tlo i rijeke i biljke i stijene, pa i bogovi i nebeski mudraci, primjereni su vremenu i stanju stvari koje proistjee iz razliitih yuga. Doista na to e Bhima nita ne odolijeva Vremenu. Opii mi te razne yuge i obiaje i nain ivota u njihovo vrijeme! O dijete odvrati Hanuman yuga koja se naziva krta razdoblje je u kojemu postoji samo jedna i neprolazna vjeta. U toj najboljoj od Yuga, svatko je vjernik bez mane i zato nema potrebe za djelima koja e potkrjepljivati vjeru. Vrlina se ne izopauje i narod se ne kvari. Zato se to razdoblje naziva krta, savreno. O dijete, u krtayugi ne bijae ni bogova ni demona, a ni gandharva, yaka, naga ni raksaa. Ne bijae ni kupnje ni prodaje. Nisu postojale tri Vede, a ne bijae ni rada, jer je bilo dovoljno i pomisliti na neto da bi se dobilo to to je potrebno. Jedini trud bilo je odricanje od svijeta. Dok je trajala ta yuga, nije bilo bolesti, a ni pomuenih osjetila, ni pakosti, oholosti i licemjerja. Ne bijae nesuglasica, zlovolje, prijevare, straha, bijede, ljubomore i nazasitnosti, a Svevinji brahman, to prvo utoite yogina, bilo je dostupno svakome. Narayana, dua svih stvorenja, imao je bijelu put, a razliita svojstva brahmana, katriya, vaiya i udra bijahu sama po sebi razumljiva i svatko je savjesno obavljao svoje dunosti. Jedan Jedini Duh bijae meta svakoga zadubljenja, a postojala je i samo jedna mantra: OM. Vladao je jedinstveni poredak i, premda razliiti, svi su slijedili pouke jedne jedinstvene Vede. U vremenu koje se naziva Krtayuga vjera se sastojala u prepoznavanju sebe kao brahmana. Kada je nastupila Tretayuga, poee prireivati rtvovanja, a vrlina se smanji za etvrtinu. Narayana, dua svih stvorenja, posta crven. Ljudi su cijenili istinu i posveivali se vjeri i vjerskim obredima pa nastadoe mnogobrojne rtve i zavjeti. U Tretayugi ljudi poee izmiljati naine kojima e se domoi onoga to ele, a postizali su to obrednim inima i darovima. Nikada nisu odstupali od vrline, a bijahu skloni isposnitvu i davanju poklona. etiri su se kaste pridravale svojih dunosti i odravale bogosluja. U Dvaparayugi vjera se smanji na polovicu, a Narayana posta ut. I Vede se razdijelie na etiri dijela, pa su neki sauvali u sjeanju etiri Vede, neki tri, a neki samo jednu, dok neki vie nisu znali ni za riije. Raspinjani strastima, ljudi su se posveivali isposnitvu i dareljivosti. Budui da su se umne sposobnosti podosta smanjile, uz Istinu ih ostade samo nekolicina, a kada narod odbaci od sebe Istinu, postade rtva razliitih bolesti. Rodi se grijeh i razne prirodne nedae. Ugroeni narod utekne se isposnikoj pokori, a neki prinoahu rtve ne bi li stekli blagostanje na zemlji ili se domogli nebesa. Kada je dola Dvaparayuga, ljudi postadoe nevjernici i iskvarie se.
232

v. I, bilj. 37.

123

 Sine Kuntin, u kaliyugi ostat e jo samo etvrtina vrline. Kada pone to, eljezno razdoblje, Narayana e dobiti crnu boju, a Vede, nauka, vrlina i rtve prestat e se potovati. Zavladat e svakojake poasti i boletine, klonulost i srdba i pojavit e se svakakve nakaznosti, prirodne nedae, tjeskoba i strah od oskudice. Kako se yuge smjenjuju, tako se vrlina smanjuje, a stvorenja se zbog toga izopauju i njihova se narav kvari. ak i oni koji doive nekoliko yuga podvrgnuti su tim promjenama. tovie, i vjerski obredi, ako se ine na prijelomu dviju yuga, donose neopake plodove. Dugoruki imaoe, ja ti u cijelosti kazah ono to si me pitao. Zato bi mudar ovjek hlepio da spozna i ono to mu je suvino? Sada se vrati i neka te svako dobro prati. Bhimasena e tada: Ja se neu vratiti dok ne ugledam tvoj prijanji lik. Pokai mi se ako si mi imalo naklon. Nasmije se na to Hanumant i najednom poe rasti tako da je ubrzo stajao golem kao planina. Bhima je gledao boanski lik svojega starijeg brata i bijae izvan sebe od radosti, a Hanumant mu onda ree: Bhimo, moj lik moe vidjeti samo do ove veliine. Kada se naem pred neprijateljem, moj lik raste pomou vlastite snage i moe narasti koliko me je volja. Kada se opet smanjio i postao kao prije, on zagrli svojega mlaega brata a od toga dodira u Bhiminu tijelu nestade umora i on posta jo jai nego to je bio. Tada mu Hanumant kaza: Poi, junae, k svojemu konaitu, a kada bude u nevolji, samo pomisli na mene. Kada na bojnom polju zarie poput lava, svoj u glas pridruiti tvojemu da utjeramo u strah u srca i kosti tvojih dumana, a moj e lik stajati na barjaku koije koja e nositi Arunu. Vama e pripasti pobjeda. Rekavi to, Hanumat pokaza put Panduovu sinu i nestade. Bhima poe putom koji mu je pokazao i brzo naie na jezero i u njemu vidje zlatne lopoe pa se presretan vrati voljenoj Draupadi. 233 Onda Kuntin sin Yudhithira i njegova braa nastavie hoditi planinskim putovima kojima su lutale razne zvijeri, a noivali su na obroncima obraslim umom. etvrtoga dana dooe do planine po imenu veta 234 koja bjee poput golemoga oblaka. S nje su gledali i izlazak i zalazak Sunca i sve etiri strane svijeta okupane sjajem razgonitelja tame.235 ekajui da se pojavi veliki ratnik Aruna, pjevali su Vede i obavljali svoje svakidanje obrede.

233 Cijela epizoda o Bhimi i Hanumantu treba povezati radnju Mahabharate s radnjom Ramayane, epa koji je ve morao biti glasovit u vrijeme kada je ova epizoda dodata Mahabharati. Poznatost radnje Ramayane obrazlae se, meutim, time to se ona zbivala u prethodnoj yugi. Dva se junaka dvaju epova povezuju srodnou, odnosno paralelizmom po kojemu su obojica sinovi boga vjetra, Vayua. 234 veta "Svijetla planina" jest, ini se, dio Himalaje istono od Tibeta. 235 tj. Sunca.

124

Aruna je proveo pet godina u gradu gospoda s tisuu oiju 236 i, poto je dobio od njega sve nebesko oruje, on mu se pokloni i obie poasni krug oko stortvenika237 pa se uz njegovo doputenje zaputi prema planini veta. Pandave se prenue iz misli posveenih Aruni i srce im zaigra kada ugledae Indrina kola sa zapregom koja je blistala poput munje. Sjajna kola kojima upravljae Matali najednom obasjae nebo nalik na jezik bezdimna ognja ili golema meteora koji okruuju oblaci. U kolima je sjedio Aruna okien vijencima i nakitom neviene ljepote. Koija se zaustavi i Aruna sie na planinu blistav i silan kao Indra. Ne skidajui krunu s ela niti vijence s vrata, on najprije prie svetome mudracu Dhaumyi i klekne pred njega dotaknuvi mu stopala, a zatim to isto uini pred Yudhithirom. Zatim se pokloni Bhimi, a Nakula i Sahadeva pozdravie njega. Napokon je priao i Draupadi i pozdravio je njenim i bodrim rijeima, a onda se ponizno vrati pred svojega brata Yudhithiru. Indrin vozar Matali odveze nebeska kola, a Aruna onda prosu pred voljenu Draupadi mnogo najljepih dragulja i najfinijega nakita koji je blistao kao sunce. To je bio Indrin dar. Taj dan provedoe Pandave sluajui Aruninu pripovijest o svemu to mu se dogodilo u nebesima i kako je stekao nebesko oruje i njime na zahtjev Indre za dobro bogova pobijedio demone Nivatakavae i svojim eljeznim strijelama oborio na zemlju njihov moni nezemaljski grad.238 Kada osvanu idue jutro, Yudhithira pravedeni i njegova braa ustadoe i obavie svoje jutarnje obrede, a onda Yudhi thira upita Arunu: Sine Kuntin, pokai mi oruje kojim si pobijedio dahave. U taj tren pojavi se pred njima Narada kojega bijahu poslali nebesnici. Mudrac odmah opomenu Arunu: Nemoj se koristiti, Aruno, nebeskim orujem da bi ga samo pokazivao! Njega ne smije uzalud upotrebljavati. Ono se smije upotrijebiti samo u krajnjoj nudi. Veliko se zlo moe dogoditi ako postupi protivno tome! Yudhithiro, gledat e to orue onda kada Aruna bude njime u boju satirao vae naprijatelje! Potom nesta Narada i nebesnici, a Pandave ostadoe u toj umi da zadovoljno provode svoje dane u Draupadinu drutvu. Sada kada je i Aruna bio s njima, etiri im godine prooe kao jedna jedina no. Tako se navri est i etiri godine, zajedno deseta godina njihova pustinjakog ivota. Jednoga dana sjede siloviti sin boga Vjetra pred kralja, a za njim posjedae i Aruna i junaki blizanci. Onda Bhima oslovi Yudhithiru ljubazno i ozbiljno: ivjeli smo, kralju, u umi a nismo pobili Duryodhanu i njegove pristae samo da bi se ispunila tvoja rije i uveale se tvoje zasluge. Pravedni kralju, u ovim se
pridjevak Indre v. I, bilj. 92 238 Zasluga junaka za bogove u borbi sa zlodusima i sl. i nagrada koju za to dobiva stalne su teme staroindijske mitologije, pa se esto slabo obrazlau.
237 236

125

predjelima osjeamo kao u nebesima i, nastavimo li i dalje u njima obitavati, zaboravit emo svoje jade. Zato je vrijeme da sie na zemlju. I tako gospodar Kurua krene na put sa svojom mlaom braom i brahmanima, a Ghatotkaa i njegovi pratioci noahu ih preko planinskih urvina. Slavni mudrac Lomaa jo ih jednom poui kao to bi otac pouio svoje sinove pa se vesela srca vrati u sveto boravite nebeskih stanovnika. Napokon dospjee pred prijestolnicu Subahua, kralja Kirata ili Kulinda, a ovaj im, obradovan, izae u susret. Tamo zatekoe sve svoje vozare s Viokom na elu, svojega posluitelja Indrasenu, domoupravitelje i kuhinjsku poslugu. Tada otpustie Ghatotkau i njegove pomagae, a uzee svoja kola i poslugu pa se zaputie prema velikoj planini u blizini rijeke Yamune. Jednoga dana Bhima u planinskim peinama nabasa na zmiju divovske snage koju je morila glad pa stoga bjee nalik na samu smrt. I tu zapade u nevolju. Bjesomuno se otimao iz njezina zagrijala, no sve bjee uzalud. Kuntin sin Yudhithira u taj as poe primjeivati zla predskazanja. Desna mu se ruka trzala, a grudi i lijevu nogu spopadoe grevi. Iza njega kriali su gavranovi: Idi! Idi! Na to monoruki kralj poe za Bhimom povevi sa sobom sveenika Dhaumyu, a Arunu ostavi da uva Draupadi. Nae svojega ljubljenog brata omotana kolutima divovskoga zmijina tijela pa upita: Sine Kuntin, kako si se naao u ovoj nevolji. Bhimasena mu odvrati: Preasni brate, ovo golemo stvorenje uhvatilo me da mu budem hrana. To je kraljevski mudrac Nahua koji ivi u zmijskome tijelu. Tada ree Yudhithira: O dugovjeka, pusti mojega sranog brata, a mi emo ti dati neku drugu hranu koja e utoliti tvoju glad! Zmija mu odvrati: Uzeh sebi za objed ovoga kraljevskog sina koji mi je sam doao pred eljusti. Ti poi svojim putom jer, ako ostane, bit e moj sutranji ruak. Yudhithira e opet: Zmijo, to eli saznati ili dobiti da bi te udobrovoljio i koju da ti drugu hranu nabavim da bi pustila mojega brata? Zmija odgovori: Besporonie, ja sam bio tvoj praotac, Ayusov sin, peti nasljednik mjeseeve loze,239 slavni kralj po imenu Nahua. rtvama i isposnitvom, prouavanjem Veda, samoobuzdanou i neustraivou bijah osvojio sva tri svijeta. A kada sam se domogao takva gospodstva, postadoh bahat i ohol. Tisuu brahmana nosilo je moju stolicu, a ja sam ih, opijen svevlaem, vrijeao. Zemaljski gospodaru, mudrac Agastva prokleo me da postanem ovo to sam sada. Ni do dana dananjega nije me napustilo sjeanje na moj prijanji ivot. Niti ja elim kakvu drugu hranu, niti u pustiti tvojega mlaeg brata. Pustit u ga samo ako danas odgovori na moja pitanja. Pitaj, zmijo, to te volja! nato e Yudhithira. Samo ako mogu, odgovorit u na svako pitanje ne bih li te zadovoljio.
239 U mjeseevoj lozi po epsko-puranskoj je predaji Somu naslijedio Budha, Budhu Pururavas, ovoga Ayu(s), a njega Nahua, otac Yayatija iji su sinovi bili Puru, Yadu, Druhyu, Turvau i Anu, a to su poznata imena vedskih plemena, v. III, bilj. 31.

126

 Zmija onda ree: Po tvojemu govoru sudim da si vrlo otrouman. Reci mi tko su brahmani i to o njima treba znati? Nato Yudhithira stade besjediti: Prvae meu zmijama, mudri ljudi kau da je brahman onaj u kojemu su istina, milosre, pomirljivost, uzorno vladanje, dobrostivost, samilost i savjesnost u obredima koji su dunost njegova stalea. Treba znati, zmijo, da je upravo takvo i Svevinje brahman i da u njemu nema ni sree ni alosti, a bia koja ga se domognu nisu vie robovi patnje. to ti misli o tome? Zmija mu odvrati: Sve se to moe nai i u udre. A nema nijednoga mjesta bez radosti i patnje. A Yudhithira e na to: Svojstva to ih ima udra ne mogu se nai u brahmanu i obrnuto. Ali udra nije udra samo zato to se kao takav rodio, niti se brahmanom postaje po roenju. Mudri ljudi rekoe da je brahman onaj u kome se nalaze Brahmanove vrline, a udra onaj koji tih vrlina nema, makar i bio po porijeklu brahman. Kae, zmijo, da nema niega u emu nema i patnje i radosti, kao to u sredini izmeu topline i hladnoe nema ni topline ni hladnoe, zato ne bi postojalo neto u emu ovoga obojega, patnje ni radosti, ne bi bilo? Zmija ga tada zapita: Ako ti prepoznaje, kralju, brahmana po njegovim svojstvima, onda je besmisleno odjeljivati stalee sve dok se ne pokae tko je kakav. Veleumna i silna zmijo na to e Yudhithira teko je u ljudskome drutvu odrediti tko kamo pripada jer su se stalei mijeali. Tako ja mislim. ovjek koji nosi u sebi obiljeja svih stalea zainje potomstvo sa enom koja je ista kao on. Ljudima su zajedniki: roenje, govor, spolno openje i smrt. I mudraci poinju rtveni obred rijeima: "Kojega god da smo stalea, mi slavimo ovu rtvu! " Zato kau da karakter odluuje. Novoroeni se ovjek rauna u udre sve dok ne bude upuen u Vede. I Manu 240 je objavio da su mijeane kaste bolje od neizmjeanih ako se nakon obreda oienja pokae da onoga koji im bijae podvrgnut ne rese vrline dobra ponaanja. Ja mislim da je brahman svatko tko se dri pravila ispravna ponaanja. Zmija mu onda ree: Ti, Yudhithiro, doista zna sve to treba znati. Poslije tvoje besjede ne smijem pojesti tvojega brata. Na to Yudhithira upita zmiju: Velika je tvoja uenost i zato mi reci to ovjek mora initi da bi se domogao spasenja? Bharato na to e zmija vjerujem da onaj tko dijeli milostinju potrebnima, tko govori ljubazno, dri se istine i tko se suzdrava od pozljeivanja drugih bia, dospijeva u nebesa. Nekiput je jedna od tih vrlina vrednija hvale, a nekiput druga, to sve ovisi i o djelotvornosti svake posebno.
240 Manu "ovjek", sin Vivasavantov, praotac je ovjeanstva. Po proirenome puranskome mitu 14 Manua, od kojih je Vaivasvata sedmi, praoci su ljudi u 14 manvantara, svjetskih "manuskih razdoblja", koja ine jedan Brahmanov dan ili kalpu (v. I, bilj. 8). Prvome od njih, Manuu Svayam-bhuvi pripisuje se slavna dharaastra (v. I, bilj. 18) koja opisuje dharmu obiaje, dunosti i vrline svih stalea hinduskoga drutva.

127

Yudhithira opet upita: Reci mi, zmijo, kako da se razumije uzlaenje bestjelesnoga bia na nebo, kako se ono koristi osjetilima i uiva neizbrisive plodove svojih djela? Zmija mu odgovori: ovjek svojim djelovanjem uzrokuje u koje e od triju stanja ljudskoga postojanja dospjeti: u ivot ne nebesima, u zemaljski ivot u ljudskome liku ili pak u tijela niih ivotinja. Tko nije lijen, nikoga ne vrijea, tko je milosrdan i obdaren ostalim vrlinama, dospijeva na nebesa kada napusti svijet ljudi. ine li suprotno, ljudi se ponovno raaju ili kao ljudi ili kao nie ivotinje. Sine moj, reeno je i da oni koji se preputaju gnjevu i grijehu, pohlepi i pakosti, padaju sa svojega ljudskoga poloaja i raaju se kao nie ivotinje. Ali i ivotinjama je odreeno da se mogu raati kao ljudi pa ak i domoi se nebesnikoga poloaja. A Yudhithira opet upita: Reci mi i pojasni kako taj duh, razdvojen od tijela, spoznaje zvuk, dodir, oblik, miris i okus? Zmija odgovori: Dugovjenie, ima neto to se naziva atman, dua. Ona nalazi sklonite u tijelu i u skladu s tim oituje se preko osjetila. Tako biva svjesna onoga to raspoznaje osjetilima. Osjetila, um i razum pomau dui da opaa i oni se nazivaju karane. Izaavi iz svojega okruja, dua pomou uma djeluje preko osjetila koja su prijemnici svih opaanja te razaznaje opaanja jedno za drugim. U ivih stvorenja um je uzrok svih opaanja i zato se istodobno moe opaati samo jedna stvar. Ta se dua nalazi u prostoru izmeu obrva i alje vii i nii um prema predmetima opaanja. Yudhithira e opet: Koja je razlika izmeu uma i razuma? To moraju znati svi koji spoznavaju duu. Zmija odgovori: Obmanuta dua postaje podlona razumu. Premda se zna da je razum potinjen dui, on poinje njome upravljati. Razum trpi djelovanje osjetila, a um je djelatan. To je, sine, razlika meu njima. Potom zmija nastavi: Uspjeh zavrti pamet ak i mudrima i hrabrima. U mojemu pogledu bijahu takve ari da sam oduzimao snagu svakome koga bih pogledao. Jednom je mudrac Agastya bio u zaprezi koja je vukla moju koiju i ja ga dodirnuh nogom, a on me prokle: Propast neka te snae da postane zmijurina! Nestade moje slave i, dok sam strmoglavce padao sa svojih prekrasnih kola, vidjeh kako se pro-meem u zmiju! Preklinjao sam asnoga brahmana da me razrijei kletve, a on mi milostivo kaza: Kada tvoj uasni grijeh oholosti bude izbrisan, vrli e te kralj Yudhithira izbaviti ovoga prokletstva. Bijah zapanjen moima njegove nepokolebljive trapnje i zato sam te pitao o svojstvima Svevinjega brahmana i brahmana. Neka tvojega brata Bhimu prati dobra srea, a ti mi ostaj zdravo i veselo! Ja sada moram natrag na nebo.

128

Slavni bogougodnik Yudhithira vrati se tako s Bhimom i sveenikom u svoje boravite.241 Vaiampayana kazivae dalje: Na tome mjestu zateknu ih i vrijeme kia, doba s kojim prestaju vruine i kojim se naslauju sva iva stvorenja. Tada tamni oblaci prekriju sve etiri strane neba pa danju i nou kii uz grmljavinu. Te stotine i tisue oblaka u kino doba nalik su na goleme hramove. Sa zemljina lica nestaje Suneva bljetavila koje ustupa mjesto istoj svjetlosti munja. Svakome postane ugodno na zemlji koja obraste travom i radost obuzme muice i gmizavce. Zemlju obuzme spokojstvo dok je kie umivaju a poplava prekrije sve njezine neravnine. Nestanu rijeke, drvee i breuljci. Dok kia lije po njima, divlji veprovi, jelenovi i svakojake ptice podiu svoj glas koji odjekuje umskim klancima. I tako, dok su Pandave hodili pustoima i pjeskovitim dubodolinama, proe i doba kia. Nastupi jesen s jatima gusaka i dralova. To je doba radosti kada se umske doline prepune travom i rijene se vode razbistre, a nebesa i zvijezde jasno zablistaju. Pandave se radovahu blagotvornoj jeseni i bezbrojnim pticama i ivotinjama. Noi su bile hladovite i bez praine, a nebo ureeno oblacima i mirijadama zvijezda i planeta sa sjajnim Mjesecem meu njima. No pune Lune jesenjskog mjeseca kartike,242 najsvetiju no, Pandave provedoe na obali rijeke Sarasvati243 i ubrzo potom stupie u umu Kamyaka. Tamo doe i veleumni Krna u elji da vidi najestitije batinike Kurua. Pojavi se i svetac Markandeya ije vlasi bijahu pobijeljele od silna isposnitva. Imao je ve za sobom mnoga tisuljea ivota. Na njemu ne bjee tragova starosti jer je besmrtan i krase ga mnoge vrline i plemenita dua a po licu mu se ne bi moglo rei da je stariji od etvrt stoljea. Kada je meu njih doao svetac koji je ve gledao mnoge tisue godina kako prolaze, ustadoe pred njim svi brahmani, a i svi ostali i ukazae mu dune poasti. Poslije ceremonije dobrodolice Yudhithira primijeti da veliki svetac rado razgovara pa ga upita: Ti si starostavan i poznaje djela bogova i demona, a i slavnih svetaca i okrunjenih glava. Vidim da je mene srea odbacila, a Dhrtaratrovii ive sa zlom, a ipak napreduju u svakome pogledu pa se u meni zae misao da je ovjek taj koji ini dobro ili zlo i ubire plodove svojih djela, te ne znam kako je Bog djelatan u tome. Kako ovjeka prate plodovi njegovih djela? Markandeya mu stade besjediti: Tebi je znano sve to treba znati, no ti me pita iz pristojnosti. Evo mojega odgovora: Gospod roenih stvorova najprije je
241 Epizoda o Nahui, adhyaya 175-178, jednostavan je primjer pounoga umetka u priu kakvima Mahabharata obiluje, osobito na mjestima gdje radnja miruje, a vrijeme protjee. Oni lie na pitalice i razgovore brahmana kakvima su prikraivali vrijeme i otrili um, npr. u stankama obreda. Motiv pitalice udovita dobro je poznat iz prie o Oidipodu i sphyngi. 242 v. II, bilj. 25 243 Sveta rijeka izmeu Panjaba "Petorjeje" i Doaba "Dvorjeja" Gange i Yamune. Petorjeje s rijekama Dradvati i Sarasvati ini gdjekada u Vedama "sedmorjeje". Moda su zbog esta vrenja obreda na obalama Sarasvati "Sokovite" boginju rijeke pjesnici-sveenici stali zazivati i kao boginju rjeitosti, mudrosti i nadahnua, poistovjetivi je s Vai "Rijeju".

129

rodio sebe samoga, a onda je za sva utjelovljena bia stvorio tijela koja bijahu ista, bez mrlje i podatna svakome utjecaju vrline. Prapoetni ovjek bijae odan hvalevrijednim ciljevima ivota, bijae istinozborac, neokaljan i podoban bogovima pa su mu se sve elje ispunjavale. Svi su bili poput bogova i mogli su se uspeti i na nebesa ako bi im to priinjavalo radost. Njihov ivot, kao i smrt, bili su preputeni njima samima i malo je bilo onoga to su morali pretrpjeti. Zlobe nije bilo nigdje jer im je u srca bio usaen zakon pravednosti i mo vladanja sobom. ivjeli su po vie tisuljea i raali na tisue sinova. No doe vrijeme kada su mogli jo samo hoditi po zemlji i kada prevlada gnjev i grijeh. Poee se odravati na ivotu pomou lai i prijevare i njima ovlada gramzivost i nerazumnost. Svojim iskrivljenim stazama i bezbonim djelima stizali su takvi opaki ljudi u pakao i tamo se pekli i svakiput se oni iznova peku i opet iznova tavore svoje jadno postojanje na ovome prekrasnome svijetu. elje im se ne ispunjavaju, svoje ciljeve ne postiu i zalud im je sve njihovo znanje. Osjetila im otupe i stalno su zbog neega zabrinuti. Oni su uzrok patnjama drugih ljudi. Odlikuju se zlim djelima i raaju se meu prostacima. Zlo ih obuzima i bolesti napadaju, a vjeito strahuju od drugih. Postaju kratkovjeki i skloni grijehu i ubiru plodove svojih nedjela. A zbog pohlepe postaju i bezbonici. Sine Kuntin, netko je sretan na ovome svijetu, ali nije i na onome, netko je sretan na onome, ali nije i na ovome. Neki zaslue sreu i na ovome i na onome svijetu, a neki je opet nemaju ni na ovome ni na onome svijetu. Oni koji imaju nebrojeno blago svakoga se dana mogu vidjeti kako blistaju nakieni. Oni su naklonjeni tjelesnim radostima i uivaju u ovome svijetu, ali ne i na onome. No oni koji se posvete duhovnim vjebama, prouavanju Veda i isposnitvu te rtvuju jedrinu svojih tijela obavljanju svojih dunosti i potinjavaju svoje strasti, oni koji ne pozljeuju iva stvorenja, domognu se sree u buduem, ali ne i u ovome ivotu. Oni koji ive pobono i u vrlini i stjeu blago, a onda se oene i odravaju rtvene obrede, oni su sretni i na ovome i na onome svijetu. One lude koje niti stjeu znanje niti blago isposnitva i milosra, a ne uivaju u ovozemaljskim zadovoljstvima niti produuju svoju vrstu, takvi nemaju sree ni na ovome ni na onome svijetu. Yudhithira opet ponizno upita slavnoga Markandeyu: Veliki mudrae, gledao si nebrojena razdoblja kako prolaze i nitko drugi na svijetu nije poivio toliko dugo. udim da ujem od tebe o uzrocima dogaaja. Markandeya mu odgovori: Da, govorit u ti o tome poto se prije toga poklonim pred samostojnim, prapoetnim muem koji je vjean, napropadljiv i nepojmljiv te koji i ima i nema svojstava. Tigre meu ljudima, ovaj anarddana u utim haljinama veliki je pokreta i tvorac svega, dua i uobliitelj i gospodar nad svime. Njegovo znanje vee je od znanja svih bogova zajedno. Izvrsnie meu ljudima, poto svijet bude razoren, sve se te prekrasne tvorevine opet vraaju u ivot. Kae se da Krtayuga traje etiri tisue godina, a 130

njezin osvit i veer traju po etiri stotine godina. Tretayuga traje tri tisue godina, a njezino jutro i veer po tri stotine. Dvaparayuga traje dvije tisue godina a njezino jutro i veer traju po dvjesta godina. Idua yuga naziva se kali i reeno je da traje tisuu godina, a njeno jutro i veer traju po stotinu godina. Cijeli taj krug traje dvanaest tisua godina. Tisuu takvih krugova ine jedan Brahmanov dan. 244 Kada se cio svemir povue i sakrije u svojega tvorca, svoj dom, nestajanje svih bia i stvari ueni nazivaju sveopim rasulom. Prvae Bharata, pri kraju zadnjega spomenutoga razdoblja, kada vie ne ostaje mnogo da se zavri krug, brahmani se bave poslovima udra, a udre zgru blago. Katriye se bave duhovnim podvizima, a brahmani zanemaruju Vede i rtve, svoje palice i jelenske koe a apetit im postaje neizbirljiv. U to vrijeme sinovi brahmana zaboravljaju na molitve i razmiljanja i time se poinju baviti udre. ini se da je svijet postao naopak, a to su sjenke koje nagovjetavaju sveopu propast. Gospodaru ljudi, mnogi kraljevi Mleha 245 tada staju vladati svijetom. Ti grjeni vladari skloni laljivu govoru vladaju svojim podanicima po zakonima koji su lani. I Andhre, ake, Pulinde, Yavane, Kamboe i Abhire 246 postaju junaci i ovladavaju zemljom. Tako izgleda, Bharato, predveerje kaliyuge. Ljudi postaju kratkovjeki, nejaki i plaljivi, malih moi i krljavih tijela a njihove rijei rijetko zbore istinu. udre oslovljavaju brahmane "hej, ti! ", a brahmani udre "potovani gospodine!" U to vrijeme, kralju, majke raaju mnogobrojnu djecu, ali su ona krljava, neodgojena i loeg dranja. A one se koriste svojim ustima kao spolovilom. U ta vremena glad pustoi ljudske naseobine, a putovi vrve enama na zlu glasu. ene su neprijatelji svojim gospodarima i u njima vie nema ni trunke skromnosti. Kada doe to vrijeme, krave daju malo mlijeka, a drvee pritiu jata gavranova i na njima ima malo cvijeta i ploda. Stale ponovno roenih ukaljan je ubojstvima brahmana i prima poklone od vladara kojima je la na usnama. Opsjednuti zaviu i neznanjem, oni stavljaju na sebe vanjske znakove vjere i odlaze skupljati milostinju ugroavajui time cijeli zemaljski narod. U strahu od tereta daa obiteljski ljudi postaju varalice, a neoeljani brahmani pod krinkom isposnika zgru gomile blaga trgovinom. U takvim vremenima, kralju, ljudi vode naopak ivot i odaju se opojnim piima, a spremni su okaljati i lonicu svojega uitelja. Njihove su elje samo od ovoga svijeta i grabe se za uicima mesa i krvi. Zemaljski velmoe koje vodi vrlina nisu u takvim vremenima duga vijeka i na zemlji se doista teko moe nai vrlina. Trgovci i prodavai podlaci su koji prodaju svoju robu po lanim mjerama, i to u golemim koliinama, a oni koji ljube vrlinu ne mogu uspjeti dok grjenici ive u blagostanju. Oni koji tee k vrlini ive kratko i u bijedi, a grjenici su dugovjeki i okruuje ih obilje. Kada doe to vrijeme, ljudi ine grijehe ak i na javnim
244 245

O yugama i kalpama v. I, bilj. 8; I, bilj. 37 i III, bilj. 41 v. II, bilj. 28 246 Imena raznih naroda ili etnikih zajednica. ake su izvorno Skiti, a Yavane Jonjani, tj. Grci.

131

mjestima, usred gradova i gradia, a ostvarenju svojih elja uvijek tee na pogrean nain. Kada se domognu i neznatna djelia sree, opije ih oholost bogataa. Mnogi se u tim vremenima usude pljakati blago koje im je dano na povjerenje i kau: Nita mi nije povjereno! Djevojice od sedam ili osam godina ostaju bremenite, a djeaci od deset ili jedanaest postaju oevi, a ve sa esnaest onemoaju i venu i brzo im dolazi kraj. Kada ljudi postanu kratkovjeki, mnogi mladi djeluje kao da je ovjek u zrelim godinama i sva mlaarija djeluje ostarjela. ene se predaju raspusnu ivotu i loim navikama pa ostavljaju i najbolje mueve uputajui se u odnose sa slugama, pa ak i sa ivotinjama. ak i ene najglasovitijih junaka trae drugoga pored ivih mueva. Zemaljski gospodaru, zbog slabe ivotne sile na tisue ljudi tada poinje umirati od gladi. A tada se, gospodine, pojavi na nebu sedam sjajnih sunaca i popiju sve Zemljine vode, rijeke i mora. Sve to je od drveta i trave, pa i ono stoje vlano, osui se, sagori i pretvori u pepeo. Tada se, Bharato, stane iriti oganj zvan razoritelj a vjetar ga goni preko zemlje koju je sedam sunaca ve sprilo u pepeo. Prodrijevi kroza zemlju, ta se vatra pojavi i u donjim predjelima i srca se bogova ispune uasom. Oganj za tren oka proguta i podzemlje i sve na povrini zemlje i sav ovaj iroki svijet koji se prostire na stotine i tisue vodana. Potom oganj, gospod svih stvorenja, proguta i svekolik svemir sa svim bogovima, asurama, gandharvama, yakama, zmijama i rakasama, a u nebesa se dignu goleme gomile oblaka nalik na krda slonova, iskiena vijencima munja. To je nezaboravan prizor. Neki su oblaci boje plavoga lopoa, neki boje vodenoga ljiljana, neki su kao lopoeva vlakna, a neki opet kao gavranovo jaje. Neki su oblaci uskovitlani, a neki grimizno crveni. Strahotni su, gospodaru, oblaci koji se tada gomilaju i jezovito tutnje ovjenani munjama. Te goleme mase vodene pare ubrzo prekriju cijelo nebo i onda se, kralju, staju iz njih izlijevati vode koje potope cijelu zemlju i sve planine, provalije i ume i po zapovijesti Svevinjega ugase onaj zlokobni i uasni oganj. Po njegovoj volji ti pljuskovi zalijevaju Zemlju dvanaest godina a onda, Bharato, more preplavi kopna, planine se razdrobe na komade a Zemlja potone pred nadolazeom plimom. Onda se oblaci, pokrenuti silinom vjetra, ponu razilaziti i nestanu. Tada Prauzrok svega, samostojni Gospod koji obitava na lopou, popije te strahotne vjetrove i zaspi.247 A kada svijet postane neprekidno vodeno prostranstvo i kada propadnu i pokretna i nepokretna stvorenja i kada vie ne bude ni bogova ni asura ni yaka ni rakasa, kada vie ne bude ni ovjeka, a nestanu i ivotinje i drvee, kada vie ni samo nebo ne postoji, jedini ja, zemaljski gospodaru, lutam uasnut i tuan. Srce mi se ispuni jadom dok bludim nad ovim stranim vodama ne videi nijednoga stvora i nemajui poinka ni odmora. Tako se jednom lutajui kroz takav potop umorih, ali ne bijae mjesta na kojemu bih mogao poinuti. Nakon nekoga
247

Tako poinje no ili san Brahmana.

132

vremena ugledah na tome vodenom prostranstvu pregolemo drvo banyana 248 koje se nadaleko razastiralo. A na debeloj banyanovoj grani opazih koljku i na njoj nebesku postelju, a na postelji djeaka s licem ljupkim poput lopoa ili punoga mjeseca i s oima krupnim kao lopoeve latice u punome cvatu. Premda sam znao i prolost i budunost, to ne mogoh dotada spoznati ni u najdubljem razmiljanju. Tada blistavi lopoooki djeak na kojemu bjee znamenje rivatsa 249 ree milim glasom: Gospodine, znam da si klonuo i da ti treba poinka. Markandeyo od roda Bhrgua, ovdje moe otpoinuti koliko te volja. Ovo je utoite koje sam tebi namijenio. Ti si mi vrlo drag, zato ui u moje tijelo! Te djeakove rijei ispunie me posvemanjim prezirom prema mojemu dugomu ivotu i mojoj muevnosti. U taj as djeak nenadano otvori usta i, valjda mi sudbina bjee takva, ja se naoh u njegovim ustima nemoan da se pomaknem. Uao sam, kralju, u djeakovu utrobu i tamo ugledah Zemlju prepunu gradova i kraljevina. Lutajui njegovom nutrinom, vidjeh i Gangu, a uz nju i sve ostale rijeke i more koje je dom morskim psima, riznica biserja i velianstveno utoite voda. Vidjeh unutra nebo, sjajni Mjesec i arko Sunce, gledah Zemlju iskienu gajevima i umama. Vidjeh tamo i brahmane kako obavljaju svoje obrede, i katriye kako se brinu o dobrobiti svih stalea, i vaiye kako se bave ratarstvom, i udre kako predano slue dvaput roene. ivio sam, gospodine, u njegovu tijelu mnogo stoljea odravajui ivot voem i korijenjem i hodei uzdu i poprijeko svijetom koji bijae u njemu, a ne mogoh nikako naii na granice njegova tijela i ne mogah izmjeriti ma koliko se trudio i naprezao svoj um. Onda milju i djelom potraih zatitu toga dareljivoga vrhovnoga boanstva i iskazah svoje divljenje njegovoj svemoi, a kada to uinih, Plemeniti me dakom vjetra vrati natrag kroza svoja usta. Blistavi djeak u utim haljinama i sa znamenjem rivatse zadovoljno mi se obrati: Markandeyo, ponajbolji od svih mudraca, neko si vrijeme obitavao u mojemu tijelu i mora da si umoran. Ipak u ti govoriti. I istoga trena im on to kaza, ja kao da dobih nove oi i onda razumjeh da sam osloboen od svih opsjena ovoga svijeta. Poklonih se pred njim i sklopljenih mu se ruku obratih: elja mi je da spoznam tebe, o boanske bie, i da razumijem tvoje udesne privide. Potie me elja za znanjem, a to za brahmana nije sramota. elim to saznati od tebe. Boanstvo na to prozbori: O brahmane, ja sam vode nazvao naras. Budui da su vode uvijek moj put, nayana, ja se zovem Narayana. 250 Ja sam Narayana, izvorite svega, vjeni i nepromjenljivi. Ja sam stvoritelj svih stvari i njihov unititelj. Ja sam svi bogovi i svaki posebno. Ja sam Oganj zvan razoritelj i Vjetar s istim imenom i Sunce koje to ime nosi i plamen koji tako nazivaju.
v. III, bilj. 1 rivatsa je znamenje na grudima Vinua ili Krine u obliku kovrice, a ime mu znai "tele ili mladune Ljepote, Sjaja ili boginje ri". 250 Prilino nesigurna etimologija. Najlake bi bilo izvoditi ime Narayane iz imena Nare "ovjeka, Mua" s kojim se zdruuje, pa bi znailo "Potomak ili Sin ovjeji", v. I, bilj. 44
249 248

133

Upravljajui se po mojim zapovijestima, ovjek luta prostorom mojega tijela a ja upravljam njegovim osjetilima. Kada se pakosne i uasne daitye i rakase, koje ak ni bogovi ne mogu ubiti, rode na Zemlji, ja se onda raam u obitelji estitih ljudi i, uzevi tako na sebe ljudsko oblije, istrjebljujem ih da bih opet uspostavio mir na zemlji. Brahman, gospodar svih stvorenja, polovica je mojega tijela. Dok ja, dua svijeta, spavam u toku vremena koje se mjeri tisuama yuga, sva stvorenja potonu u san i nesvjesnost, sve dok se Brahman ne probudi, a sve to vrijeme, o blagoslovljeni, ti moe provesti ovdje, sretan i zadovoljan. A kada se Praotac probudi, ja u opet stvoriti utjelovljena bia i nebesa, i Zemlju i zrak i vodu, a i sve pokretno i nepokretno na zemljinu aru. I rekavi to, udesno boanstvo nesta, sine, a ja vidjeh kako nastaju divotna i raznolika stvorenja. Kralju, prvi meu Bharatama, bio sam svjedok svima tim udima na svretku yuge, a boanstvo s oima krupnim kao lopoove latice, ono koje sam gledao u drevnim vremenima, to je ovaj tigar meu ljudima, ovaj anarddana koji tebi posta rod! Kada Markandeya zavri svoje kazivanje, Yudhithira ree: Prvae meu govornicima, mui me znatielja to e se dogoditi u kaliyugi. I kako e opet otpoeti krtayuga? Na to prvak meu mudracima nastavi besjediti: Sluaj, predvodnie Bharata, povijest o buduemu svijetu dok bude trajalo grjeno razdoblje. Znaj da se otroumlje, mo, tjelesna snaga i ivotni vijek ljudi smanjuju sa svakom iduom yugom. Istina nestaje i zato je ljudski vijek krai, a ljudi koji kratko ive ne mogu stei mnogo znanja. Najpoeljnije haljine bit e satkane od lana, a za najbolje ito vrijedit e kodrava.251 U tim vremenima gledat e ljudi na enu kao na jedinoga svojega prijatelja. Odravat e ivot ribom, mlijekom, peradi i ovcama jer e se goveda istrijebiti. Ljudi e postati jedan drugom zlotvori i posezat e za tuim ivotom, a narod e postati bezboan i kradljiv. Kopat e lopatama ak i rijene obale i tamo e sijati ito, ali e se u tim vremenima i to pokazati nedostatnim. Sinovi e dizati ruku na oeve, a oevi na sinove i toga se nee stidjeti. Dogaat e se to esto jer e se ljudi tako pokuavati osloboditi tjeskobe i straha pa e ak i slavu tako stjecati. Pljakat e imovinu bespomonih i onih koji nemaju prijatelja, pa ak i udovica. Slabanih moi i snage, neznalice i lakomi, ljudi e radosno primati poklone ak i od zlikovaca trpei rijei prezira. Sine Kuntin, zemaljski e kraljevi prigrliti grijeh i neznanje, a hvalit e se svojom mudrou. Jedan e drugome o glavi raditi. Na zemlji e prije kraja toga razdoblja katriye postati kao trnje: pohlepni, oholi i gonjeni svojom ispraznou, nalazit e zadovoljstvo u kanjavanju umjesto u zatiti svojega naroda. I nitko nee prositi djevojku niti e je tko udavati jer e djevojke same sebi traiti mua. Kada doe kraj yuge, lijeva e ruka varati desnu, a desna lijevu. Lani e mudraci prekrajati istinu. Starci e obmanjivati nerazumnost mladosti, a mladost e podvaljivati podjetinjeloj
251

Kodrava je Paspalum scrobiculatum to je sluilo za hranu siromasima.

134

starosti. Pla-ljivci e se raunati u junake, a junaci e biti potiteni poput kukavica. Prije kraja yuge ljudi e prestati vjerovati jedan drugome, a svijet e biti prepun gramzljivosti i ludosti. Svi e jesti samo jednu vrstu hrane. Svi e pripadati jednom jedinome staleu i meu njima vie nee biti nikakve razlike. U tim vremenima ljudi e tragati za zemljama u kojima su glavna hrana penica i jeam. Mukarci i ene ponaat e se sasvim slobodno i nee trpjeti jedno drugo. Nitko nee sluati to mu drugi govore i nitko nikoga nee priznavati za uitelja. Imovina ljudi nee se poveavati. Narod e stavljati na sebe znamenja vjere, ali nee vjerovati. Ljubomora i pakost ispunit e svijet i nitko u tim vremenima nee biti dareljiv ni prema kome. Kada se priblii kraj yuge, ljudi e postati okrutni i zlo e govoriti jedan o drugome. Bez grinje savjesti unitavat e drvee i perivoje. Spopast e ih strah za goli opstanak, a kada ponu ubijati jedan drugoga i postanu opaki i nasilni i bezobzirni prema ivotinjskome svijetu, yuga e se dovriti. Odbacivi bogove, ljudi e odavati poast kostima i drugim ostacima pohranjenim u bedemima. Postat e naprasiti i lieni vrline, mesoderi i skloni opojnim piima. Kada se, kralju, cvijee bude raalo iz cvijea, a voe iz voa, onda e doi kraj yuge. Meu ljudima e nestati sve razlike u pogledu ponaanja, a kada im neplaeni rad i dunosti dojade, poet e bjeati u umska sklonita i ivjet e od voa i korijenja. Uenici e prezirati pouke svojih uitelja, ak e ih i vrijeati. Prijatelji i rodbina init e ljudima usluge, ali samo radi koristi koju mogu izvui. Osiromaene uitelje ljudi e omalovaavati. Na kraju yuge, kralju, Rahu252 e progutati Sunce kad tome nije vrijeme i na sve e strane sinuti vatre. Ljudi e naputati zemlje i krajeve, gradove i gradie u kojima su dotada ivjeli i stalno e traiti nove. A kada minu ta strana vremena, poet e opet novo stvaranje i pojavit e se opet ljudi i bit e razvrstani u etiri stalea, poevi od brahmana. Kada Sunce, Mjesec i Brhaspati budu uli u isti znak sa zvijeem Puya, 253 opet e poeti razdoblje krta. Vrijeme e odrediti da se rodi brahman po imenu Kalkin. On e tovati Vinua i imat e silnu snagu, um i odvanost. Rodit e se u gradu zvanom ambhala254 u blagoslovljenoj porodici brahmana. Vratit e mir ovome svijetu prepunom stvorenja naopakih sklonosti. Taj e sjajni brahman velike pameti sve unititi kada se pojavi. On e biti Unititelj svega i uspostavit e novu yugu. On e, praen brahmanima, i istrijebiti sve mlehe bez obzira na to kamo se posakrivala ta niska i nedostojna stvorenja.255
v. I, bilj. 34 Brhaspati je Jupiter, a Puya obuhvaa tri zvijezde, meu kojima je i zvijezda d u zvijeu Raka. Utap se nalazio u konjunkciji s Puyom oko sijenja. Ako se u konjunkciji mora nai Sunce, radit e se o mlaaku oko srpnja, i to onda kada se u konjukciji s njime nae i Jupiter. 254 ambhala je negdje izmeu Rathapre i Gange. Nekada se poistovjeuje sa Sambhalom u Moradabadu. 255 Kalkin se u epsko-puranskoj predaji obino smatra desetim utjelovljenjem, avatarom, Vinuovim na Zemlji, a u ortodoksnome vinuistikom hinduizmu oekuje se kao Mesija. Izvor predodbama o Mesiji i o Kalkinu mogao bi biti u iranskoj zoroastrovskoj predodbi o spasitelju Saoyantu.
253 252

135

Dok su oni tako vodili rasprave u umi, u Hastinapuri je jednoga dana akuni uhvatio priliku pa, uz Karninu pomo, stao nagovarati kralja Duryodhanu: Ti si, kralju, vlastitom neustraivou poslao junake Pandave u izgnanstvo. Sada ti vlada zemljom poput Indre koji vlada na nebesima i nema vie ni jednoga suparnika. Duryodhano, hajdemo u pohode Pandavama koji sada ive lieni svojega sjaja. Saznali smo da su sada ne obalama jezera u Dvaitavani s brojnom pratnjom brahmana. Divljina im je dom. to moe nadmaiti sreu koju osjea dok gleda svojega neprijatelja kako se mui u neimatini, a ti ivi u blagostanju? Tigre meu ljudima, prizor nesree tvojega dumanina vea je naslada od svojega osvojenog blaga, zasluge svih rtava, pa ak i od vlasti nad kraljevinom. To bi po volji Duryodhani, ali se odmah potom sneveseli. Karno odvrati on to to mi ree meni je stalno na umu, ali mi Dhrtaratra nee dopustiti da odem onamo gdje ive Pandave. Za tim vitezovima kralj jo uvijek tuguje i misli da su sada moniji no to su ikada bili zato to ive kao isposnici. Zato smislite neku zgodnu varku. Sutradan, im svanu, doe Karna kralju pa mu smjekajui se ovako kaza: Sluaj, kralju, nacrt koji sam smislio: Naa su stada u umama Dvaitavane. Oekuje se da ih ti pregleda i nitko nam to ne moe zamjeriti. Nema niega neobina u tome to idemo pregledati svoja stada. Ako to tako predstavi kralju, on e ti dati svoj pristanak. S time se suglasi i akuni pa sva trojica prasnue u smijeh i pruie ruke jedan drugome. Onda slono krenue vidjeti starjeinu Kurua i svi stadoe pred kralja i raspitae se za njegovo zdravlje i boljitak. Kada im on uzvrati, stade uvar stada po imenu Samanga govoriti kralju o govedima, i to onako kako ga oni bijahu naputili. Onda Radhin sin i akuni rekoe: Sada su naa goveda, kralju, na prekrasnu mjestu, a vrijeme je da se telad igoe. Lijepo je vrijeme za lov pa te molimo da svojemu sinu Duryodhani odobri da poe i obavi oba ta posla. Dhrtaratra na to odgovori: Dobro je, dijete moje, da se i lov i pregled stoke obave o jednome troku, a ni pastirima se ne moe uvijek vjerovati. Ali saznasmo da su tigrovi Pandave ba u tome kraju i zato nije poeljno da idete tamo. Pobijeeni su prevarom na kocki i sada ive u dubokoj umi patei u jadu i siromatvu. Vi ete ih, sigurno, vrijeati jer ste oholi i budalasti. Moe ih ak i neki va vojnik uvrijediti. Tada e akuni: Najstariji Panduov sin poznaje udoredna pravila, a on se sred saborne dvorane zakleo da e dvanaest godina ivjeti u umi. Mi ni ne namjeravamo vidjeti se s Panduovim sinovima niti emo ii na mjesto gdje oni borave, tako da se, to se nas tie, ne moe dogoditi nito loe. Onda im Dhrtaratra dade svoj pristanak, premda preko volje, da Duryodhana i njegovi pratioci mogu otii onamo. Tako oni krenue s velikom vojskom na jezero u Dvaitavani i podigoe tabor na oko etiri milje od jezera. 136

Duryodhana odmah naredi svojima slugama da tu podignu udobne atore, a on se sa svojim pratiocima dade na brojanje goveda i igosanje teladi. A kada odabrani vojnici Dhrtaratrina sina dospjee u podruje oko jezera i htjedoe ui u umu, izaoe pred njih nekakve gandharve i ne dadoe im da idu dalje. Vojnici se vratie kralju Duryodhani i, kada on sazna da je kralj gandharva zatvorio prilaz jezeru, posla tamo probrane vojnike da ih otjeraju. Gandharve se nasmijae na njihove prijetnje pa rekoe: Va zli kralj Duryodhana mora da je skrenuo pameu kada nama, nebeskim stanovnicima, nareuje kao da smo njegove sluge! Kada mu vojnici to rekoe, Duryodhana se rasrdi pa ree svojim vojnicima: Kaznite te prijestupnike pa makar pred njima iao i sam Indra! Vojnici Kurua uoe onda u umu ne obazirui se na gandharve, a kada ovi vidjee da ih ne mogu zaustaviti rijeima, odoe svojemu gospodaru itraseni i sve mu ispriae. On se tada naljuti i naredi im da kazne uljeze za taj bezobrazluk. Kada gandharve jurnue na Duryodhaninu vojsku s orujem u rukama, ona se razbjea okrenuvi lea neprijatelju a samo hrabri Radhin sin ne uzmae. Svekolika vojska gandharva navali na njega, ali on je doeka svojim strijelama. Tada i kralj Duryodhana, akuni i Duasana, a za njima i ostali Dhrtaratrini sinovi okrenue svoja kola kojima kotai tutnjahu kao glava Garude, 256 pa krenue u juri. Doista, svatko od njih tukao se nemilice iako bijahu ranjavi i izubijani. Tada sve gandharve jurnue jo jednom na Karnu. Bijae ih na stotine i na tisue pa raskomadae njegova kola. Karna pak iskoi s maem i titom u rukama i prijee na Vikarnina kola pa potjera konje ne bi li spasio glavu. Duryodhana je gledao svoju vojsku kako bjei pred gandharvama, ali sam ne htjede uzmaknuti, ve strijelama zasu neprijatelja koji je jurnuo na njega. No ubrzo ostade bez kola, a kada je pao na zemlju, monoruki itrasena napade na njega i uhvati ga, a Duryodhani se toga trena uini kao da e ispustiti duu. Kada kralj pade u ropstvo, gandharve opkolie i pohvatae i drugu njegovu brau, a i sve gospe iz kraljevskoga doma padoe u ropstvo. Odbjegli vojnici dooe Pandavama i stavie se pod njihovu zatitu, zatraivi od Yudhithire pomo. Na to Bhima ovako odvrati Duryodhaninim slugama: Eto to proizlazi iz naopakih savjeta kralja koji voli nepotenu kocku. ini se da, nasreu, na svijetu ima jo onih koji nam ele dobro i koji, eto, uzee na svoja plea na teret dok mi ovdje sjedimo besposleni! Ali Yudhithira odvrati: Nije sada vrijeme za grube rijei! Kako moe tako govoriti o Kuruima koji su sada u strahu i nevolji i trae od nas pomo? Meu roacima se dogaaju svae i nesuglasice, ali ast porodice ne smije zbog toga trpjeti. Pokuajte, Bharate, s mirom osloboditi Duryodhanu, a ako se kralj gandharva ne da privoljeti mirnim nainom, vi im se lagano suprotstavite. Ako ni onda ne popusti, udrite kako znate i umijete i na svaki nain oslobodite Kurue!
256

v. I, bilj. 100

137

Na te Yudhithirine rijei ozarie se lica Pandava i oni s Bhimom na elu stadoe navlaiti na sebe neprobojne oklope iarane zlatom i oruati se nebeskim orujem svake vrste. Tigroliki vitezovi onda se popee na svoja dobro opremljena kola i potjerae ustre zaprege ne gubei trena. Kada Aruna uvidje da se budalasti vojnici kralja gandharva ne daju urazumiti, on pomirljivim glasom oslovi nebeske lutalice: Oslobodite mojega brata kralja Duryodhanu! Gandharve se samo nasmijae pa odvratie: Samo je jedan na ovome svijetu ije naredbe mi sluamo. ivei pod njegovom vlau, mi provodimo nae dane slobodni od svakojaka zla i ne priznajemo nikakve druge zapovijesti osim onih koje primamo od naega nebesnikoga kralja! Tada se Pandave ponu tui s njima. Ta bitka izmeu etvorice junaka, etvorice Pandava, na jednoj i tisua gandharva na drugoj strani bijae nevien prizor. Aruna svojim orujem Agneya posla u smrt tisue gandharva. Moni Bhima, prvi meu jakima i strijelac na glasu, pobi ih na stotine, a ni blizanci nisu zaostajali za njime. Potueni nebeskim orujem silnih bojovnika, nebeski se stanovnici podigoe u nebo ponijevi sa sobom Dhrtaratrine sinove, ali ih Dhananaya opazi i sa svih strana zasu pljuskovima strijela. Noge, ruke i glave padahu iz visina kao kie kamenja. Neprijatelja obuze uas, a kada to vidje itrasena, jurnu sam na Arunu s topuzom u ruci. Dok je iz visine juriao na Arunu, ovaj mu svojim strijelama na sedam komada polomi topuz sav od eljeza. Onda junani Aruna svojim nebeskim orujem doeka sve nebesko oruje kojim su ga obasule gandharve, a kada njihov zapovjednik vidje da mu svojim orujem ne moe nauditi, pokaza se svojemu dragom prijatelju Aruni i ree: Pogledaj, onaj protiv kojega se bori tvoj je prijatelj! Kada je spazio svojega prijatelja itrasenu koji bijae izmoren bojem, snani Aruna natrag pozva oruje koje upravo bijae odapeo, a njegova braa zauzdae brze konje i ostavie ubojite lukove i strijele. Ispozdravljae se, a onda veliki strijelac Aruna upita kralja gandharva smijeei se: Moni junae, poradi ega kanjava Kurue? Zato si Duryodhanu i njegove gospe uinio svojim sunjima? itrasena mu odgovori: Bila mi je poznata, Aruno, prava namjera zlodunoga Duryodhane i pokvarenoga Karne. Znali su da vi i slavna Draupadi ivite u ovoj umi podnosei nezasluenu patnju. Doli su da se naslauju vaim mukama. Potom svi oni odoe pravednome kralju Yudhithiri pa ga izvijestie o svemu. Aataatru ih saslua, a onda oslobodi sve Kurue, a gandharvama izrazi svoju zahvalnost i ree im: Srea naa da vi, koji ste obdareni tolikom silom, niste pobili opake Dhrtaratrine sinove i njihove naopake savjetnike i roake. To je za mene veliko dobroinstvo. U taj as stie i gospod Indra i dadom boanskoga soka besmrtnosti vrati u ivot sve gandharve koji izgiboe u boju s Kuruima. Yudhithira zatim oslovi 138

osloboenoga Duryodhanu koji je stajao meu svojom braom: Ne ini, dijete, vie takve nepromiljenosti jer se nagao ovjek nikada ne domogne sree. Kraljeviu Kurua, neka ste blagoslovljeni i ti i tvoja braa i vratite se u miru svojemu dvoru! Uz doputenje pravednoga kralja Yudhithire Suyodhana se, oborene glave, ojaen i posramljen lagano zaputi kui. Na putu ga stie Karna. Stade pred kralja Duryodhanu i ree: Srea je da si jo na ivotu, Gandharin sine! Srea je to se opet vidimo i to si pobijedio gandharve koje mijenjaju oblik! Bjeao sam pred tvojim oima jer nisam mogao okupiti razbijenu vojsku. Osim tebe, Bharato, nema na svijetu toga koji bi mogao uiniti junako djelo to si ga ti danas uinio sa svojom braom. Glasom koji je potresao pla kralj Duryodhana mu odgovori: Radhin sine, ti i ne zna to se dogodilo! Zato i ne sluam to mi zbori. I ispria mu u tanine sve kako je bilo pa onda uzviknu: Jao, dok su gandharve pred njima razotkrivale na tajni dogovor, od sramote poeljeh da se zemlja toga trena poda mnom otvori i da nestanem s toga mjesta! Oni koje sam uvijek progonio i kojima sam bio zlotvor oslobodie me iz zatoenitva i ja im, bijednik, sada jo i ivot dugujem! Da sam poginuo u okraju s gandharvama, moja bi se slava razglasila irom zemlje, a ja bih se domogao vjenoga blaenstva u Indrinu carstvu. Kada obijesni ljudi dou do napretka, znanja i bogatstva, malokada to dugo traje, a ja sam ba takav, pun tatine. Ludost me navede na ovo nedjelo i zato me snala ova sramota. Rijeit u se gladovanjem ovoga ivota jer ga takva ne mogu podnijeti! Karna e nato: Pozovi u pomo strpljivost, kralju, i nemoj svojim inom uveseljavati srca dumana! Pandave su izvrili samo svoju dunost. Stanovnici kraljevih posjeda duni su uvijek raditi ono to je dobro za kralja. Odlui li umrijeti gladovanjem, samo e ti se smijati drugi kraljevi. Strahotne daitye i danave, koji obitavaju u prostorima podzemlja poslije poraza to su im ga u drevnim vremenima nanijeli bogovi, saznae za Duryodhaninu namjeru pa smjesta zapoee vatreni rtveni obred kojim e Duryodhanu prizvati k sebi. Kada ga danave napokon ugledae kako stoji pred njima, oni ga obasue laskanjem oiju iskolaenih od ushienja. Tada mu rekoe: Uzvieni kralju, vratit e ti se tvoja ustrajnost kada sazna da je porijeklo tvojega duha i tvojega tijela nebesniko. Mi smo u drevnim danima dobili tebe od ive poslije stroga isposnitva. Gornja polovica tvojega tijela u potpunosti se sastoji od dijamanata i stoga je nepovrediva bilo kakvim orujem. Donju je polovicu od cvijea nainila sama Boginja, ivina druica, da svojom naoitou osvaja enska srca. Budui da su te oni sazdali, tvoje je porijeklo nebesniko, a ne ovjeansko. Ti nema od ega strahovati jer su se mnogi junaki danave rodili na zemlji kako bi tebi bili od pomoi. Drugi e asure opsjesti Bhimu, Dronu, Karnu i sve ostale, pa e ti junaci zaboraviti svu svoju 139

dobrotu i borit e se protiv tvojih dumana. Doista, kada danave uu u njihova srca, ona e otvrdnuti, a oni e odbaciti daleko od sebe svaku ljubav, borit e se sa svakim tko im stane na put i nee tedjeti ni sinove, ni brau, ni oeve, a ni prijatelje. Nee tedjeti ni svoje uenike, a ni svoju rodbinu, pa ak ni djecu ni starce. Slavni e ratnici ubiti junakoga Arunu. Zato ne tuguj, kralju. Ti e upravljati svekolikom zemljom i nee imati takmaca. Tako danave obodrie nepobjedivog kao da im je roeni sin, a onda mu dopustie da se vrati rekavi mu: Idi i pobijedi! Duryodhani se sve to uinilo kao san, a onda pomisli u sebi: Ja u u boju pobijediti Pandave! Ubrzo se zatim batinici Kurua vratie u svoj grad. Potom veliki strijelac Karna podie vojnu na lijepi grad kralja Drupade i poslije krvava okraja on ga pokori i natjera kralja Drupadu da plaa danak u zlatu, srebru i dragome kamenju. Zatim nastavi dalje vojevati i ubrzo potini cijeli svijet pa se kao pobjednik vrati u Hastinapuru. Glavar ljudi, Dhrtaratrin sin, izae pred velikoga ratnika sa svojim oevima, braom, prijateljima i ukaza sve poasti pobjednika Karni.257 Za to vrijeme su Panduovi sinovi i njihova supruga ivjeli skromno hranei se voem i odravajui teke zavjete. Jednom je neki jelen tumarao tuda i dogodi se da se svojim rogovima zaplete u tapove za paljenje vatre i stapalo za metanje masla koji pripadahu nekome brahmanu isposniku. Snani brzonogi jelen brzo otra odatle nosei u svojim rogovima brahmanovu imovinu. Brahman se vrlo zabrinuo kako e bez svoje vatre obaviti rtveni obred i ode pravo Pandavama. Ne gubei ni aska, on prie Yudhithiri i poali mu se, a Kuntin sin uze svoj luk i krenu u potjeru u pratnji svoje brae. Ma koliko su se trudili da prate jelena i ubiju ga, to im ne poe za rukom jer on najednom posta nevidljiv. Kada su ga izgubili iz vida, Panduovi sinovi posjedae gladni i edni pod neko golemo drvo banyana koje je davalo debelu sjenku. Onda Nakula oslovi najstarijega brata: U naemu rodu vrlina se nikada nije pogazila niti se blago rasipalo iz objesti. Nikome jo dosada nismo odbili molbu. Zato nam se sada ovo dogodilo? Yudhithira mu odgovori: Nevoljama nikada nema kraja i njihov konani i stvarni uzrok nemogue je istraiti. Sine Madrin, popni se na ovo drvo i pogledaj na sve etiri strane ima li negdje u blizini vode! Nakula se ilo pope na drvo i pogleda, a onda ree najstarijemu bratu: Vidim neko drvee koje raste kraj vode, a ujem i krikove dralova. Onda e Yudhithira: Ljubaznie, poi i donesi vode! I Nakula ode. Na mjestu koje je opazio s drveta vidje ribnjak pa se onako edan sae da se napije vode. Ali samo to je umoio ruku u kristalno bistru vodu, zau se neki glas s neba: Ne prenagljuj se! Ovaj je ribnjak moj, Sine Madrin!
257 To je pomalo nespretan umetak bez dostatne rukopisne potvrde, ali eli podsjetiti na to da su i na strani Kaurava junaci.

140

Moe se napiti ako odgovori na moja pitanja. Ali strana e morila je Nakulu i on se nije obazirao, ve prinese hladnu vodu ustima i toga trena pade mrtav. Kralj se Yudhithira iznenadio to mu brata nema tako dugo pa posla Sahadevu da ispita zato mu se brat ne vraa. Sahadeva ode i vidje svojega brata blizanca kako lei, ali nije slutio nikakvo zlo, nego se i on sagne piti vode jer ga je muio plamen ei. Uto se opet javi onaj glas, ali se ni Sahadeva nije osvrtao na ono to glas govori, nego prinese vodu ustima pa i on pade mrtav. Yudhithira se zabrinuo za blizance, pa posla Arunu da ih potrai i da usput donese vode. Aruna ga poslua pa uze luk i strijele i svoj goli ma i otputi se prema jezeru. Tamo vidje svoju mlau brau kako lee kao da su mrtvi, ali ne vidje nikoga u blizini pa jurnu umoran prema vodi i, dok je trao, zau rijei s neba: Nasilu se nee napiti! Ako, Kuntin sine, odgovori na moja pitanja, moi e se napiti i ponijeti vode koliko te volja. Aruna mu nato odgovori: Izai pred mene ti to mi zabranjuje! Kada bude izboden mojim strijelama, nee vie tako govoriti! I rekavi to, on odape na sve etiri strane svoje strijele posveene mantrama i pokaza svoju umjenost u gaanju cilja koji se ne vidi nego samo uje, ali se nevidljivi yaka opet javi: emu sve ove nevolje, Sine Prithin? Napij se kada odgovori na moja pitanja! No Aruna se vie nije obazirao na to ve se napi vode i odmah pade mrtav. Kuntin sin Yudhithira okrenu se onda Bhimi: Zatornie dumana, ve dugo nema Nakule i Sahadeve, a i Aruna ode donijeti vode i, evo, jo ga uvijek nema. Svako dobro bilo uz tebe, idi pa ih dovedi i donesi vode. Bit e tako! odvrati Bhima i ode tamo gdje njegova braa leahu mrtvi pa, kad ih spazi, obuze ga neizmjeran bol. Osjeao je uasnu e, a u sebi je premiljao: Ovo je, sigurno, djelo yaka ili rakasa. Danas me, zasigurno, oekuje okraj, ali najprije u utoliti e. I on jurnu prema vodi, ali u to uzviknu glas: Pazi, Bhimaseno! Smije piti samo ako odgovori na moja pitanja. Ako ne poslua, umrijet e! Bhima na to nita ne ree, nego se nae da utoli e, ali im se napi, pade i on kraj svoje brae. Poslije nekoga vremena zabrinu se Yudhithira pa krenu traiti svoju brau i, kada izae na obalu ribnjaka, ugleda ih kako lee naokolo, svaki poput samog Indre, a sada nalik na bogove pale na zavretku yuge. Vidjevi taj strani prizor, Yudhithira stade naricati nad njima, pa kada se kasnije malo primirio, on se malo bolje zagleda oko sebe i primijeti da nema tragova neprijatelja, a nema ni rana na njegovoj brai. On se tada zamisli i poe se pitati to se to moglo dogoditi pa sie do vode da se umije usput mislei: Svaki od ovih odlinika bio je poput silne klisure. Nitko, osim Yame samoga, okonatelja svih stvari, nije ih mogao ovako slomiti. im se sagnuo k vodi, upozori ga glas i zraka: Yudhithiro, tvoja su braa umrla jer se nitko od njih nije obazirao na ono to govorim. Nemoj poi njihovim 141

stopama jer ribnjak je moj i moe utoliti e samo ako odgovori na moja pitanja. Tada se Yudhithira dosjeti da bi to mogao biti glas nekoga yake pa se ponada da se jo uvijek moe neto popraviti i stoga odvrati: Pitaj! A glas zapoe: to uzdie Sunce, tko ga prati na njegovu putu, tko ga sputa i na to se Sunce oslanja Yudhithira mu odgovori: Brahman uzdie Sunce, Dharma, bog pravde ga sputa, bogovi ga prate na njegovu putu, a na Istinu se Sunce oslanja. Glas nastavi s pitanjima: to je dostojnije od Zemlje? to je vie od nebesa? to je hitrije od vjetra? to je brojnije od travki? Majka je dostojnija od Zemlje, otac je vii od nebesa, um je bri od vjetra, a nae misli brojnije su od travki. Yaka e opet: Tko je gost svih stvorenja? to je sve to se kree? Oganj je gost svih stvorenja, a sve to se kree jest Vjetar. to je ovjekova dua? Tko mu je prijatelj kojega su mu bogovi podarili? to mu je najvea pomo? to mu je glavno utoite? Yudhithira odgovori: Sin je ovjeku dua, ena mu je prijatelj kojega su mu bogovi podarili, kia mu je najvea pomo, dareljivost mu je najbolje utoite. Yaka opet upita: to kada odbaci, svi te zavole? to kada odbaci, ne poali? to kada odbaci, postane bogat? to kada odbaci, postane sretan? Kada odbaci ponos, svi te zavole. Kada odbaci gnjev, ne poali. Kada elje odbaci, postane bogat. A kada odbaci lakomost, postane sretan. Yaka je dalje pitao: U to je uvijen svijet? Zato se naputaju prijatelji? Poradi ega se netko ne moe domoi nebesa? Svijet je uvijen u neznanje, prijatelji se naputaju zbog lakomosti, a zbog vezanosti za svijet netko ne moe stii u nebesa. to ini put? to se naziva vodom? Yudhithira e na to: Put ine staze onih koji su dobri, a vodom se naziva prostor. Vrlina, korist i zadovoljstva opreni su jedno drugome. Kako onda mogu postojati zajedno? Ako ena i vrlina mogu ii jedno uz drugo, zato to ne bi moglo i ovo troje? Tko je doista sretan i to je najudnije? Doista je sretan onaj tko kod svoje kue kuha oskudno povre, ali ne duguje nikome nita i ne mora se odvajati od svojega doma. Najudnije je to to dan za danom bezbrojna bia odlaze u Yamino carstvo, ali oni koji ostaju jo uvijek vjeruju da su besmrtni. Onda yaka ree: Odgovorio si na moja pitanja. Jedan od tvoje brae moe oivjeti. Reci mi, koga bi elio? Nato e Yudhithira: Neka ustane lopoooki, pleati i dugoruki Nakula. A yaka ga upita: Zato ba Nakula, kralju? Ja sam uo da ti je najdrai Bhima. Zato ne trai Arunu ija te ratnika vjetina brani? 142

 Yako nato e Yudhithira ako netko rtvuje vrlinu, rtvovao je sebe samoga. Najvea je vrlina nikome ne initi zlo. Ljudi bi morali znati da je kralj uvijek odan vrlini. Kunti i Mandri bile su dvije ene mojega oca. Ako sam ja ostao iv mojoj majci Kunti pa ona nije potpuno osirotjela, onda je pravedno da i Madri ostane jedan sin. Zato sam traio Nakulu. Yaki se vrlo svidje taj odgovor pa zbog Yudhithirine nepristrane razboritosti pokloni mu ivote sve njegove brae. Bjee to Yama, gospod smrti, koji je htio iskuati svojega sina.258 Potom bog ovako ree Yudhithiri: Neporonie, svojom milosrdnou vrlo si mi ugodio. Oni koji mene tuju nikada ne zapadaju u tugu. Reci mi koju elju da ti ispunim? Yudhithira e na to: Neka najprije brahman dobije natrag ono to mu treba za rtve ljevanice u oganj. Ta elja ti je ispunjena! ree mu Yama Trai da ti ispunim neku drugu. Onda Yudhithira ree: Proveli smo u umi dvanaest godina i, evo, trinaesta je na pragu. elja mi je da nas nitko ne prepozna dok se u toku te godine budemo skrivali. Potomci Kurua odvrati Yama mojom milou provest ete trinaestu godinu u zemlji kralja Virate. Nee vas nitko prepoznati jer u vam omoguiti da promijenite likove kako vam bude po volji. Predajte brahmanu njegove tapove za paljenje vatre, a ti, Panduov sine, znaj da si po naravi obdaren izvrsnim osobinama jer si ti, glavom, gospodar pravednosti! Tako rekavi, gospodar pravde, kojega cio svijet razmatra u mislima, nesta. Pandave provedoe iduu no na tome mjestu. Ujutro pooe natrag u isposnikovo boravite i vratie brahmanu njegove tapove za paljenje vatre.

258 Tako je Yudhithira sreo oca Dharmu, kao toje Aruna sreo oca Indru, Bhima boanskoga brata Hanumanta, a Duryodhana danave. Osvjeuju se veze s boanskim podrijetlima koja se pridaju junacima i daje se boansko znaenje njihovim odnosima i predstojeemu sukobu. Ujedno ova epizoda prua primirje mudrosnih pitalica poput one s Nahuom.

143

Knjiga etvrta

VIRATAPARVAN
Knjiga o Virati Vaiampavana kazivae dalje: Pouj, Glavaru ljudi, kako su u gradu kralja Virate tvoji pradjedovi neprepoznati proivjeli dane izgnanstva. Uzoriti Dharmin sin, kralj Yudhithira, okupio je svoju brau pa im ree: Ovih srno dvanaest godina bili prognani iz nae kraljevine, a sada je dola i trinaesta a ona e biti jo tea. Stari kralj Matsva, Virata, moan je, milosrdan, pravedan, a jo je otprije bio prijatelj Pandava. Mi emo upravo u gradu kralja Virate259 provesti ovu godinu, Bharate, i sluit emo u njegovu domu. Recite mi, sinovi Kurua, kakvih ete se dunosti prihvatiti? Aruna ga nato upita: Boanstvenie, kakvu e ti slubu prihvatiti u Viratinoj kraljevini? Yudhithira tada ree: Kazat u da sam brahman po imenu Karika i da sam vjet kockanju i strastan igra. Postat u dvoranin i kockar plemenitoga kralja. Bacat u lijepe kocke od dragulja "majih oka", zlata i slonovae, crvene i crne, s tokama od dragulja votirasa. Tako u zabavljati kralja i njegove dvorane i prijatelje. Bude li me velmoa upitao, ja u mu rei da sam nekad bio vjerni Yudhithirin prijatelj. A to e ti, Vrkodara, raditi na dvoru kralja Virate? Bhima e nato: Ja u se, Bharate, pred Viratom pretvarati da sam kuhar nadzornik po imenu Ballava. Budu li me pitali odakle sam, reu u: Nekad sam bio kuhar, mesar, juhotvorac, a i rva kod kralja Yudhithire. Doe red i na Ardunu, a on ree: Ja u se predstaviti da sam od srednjega roda. Teko je objasniti ove oiljke od tetive po mojim rukama pa u ih prekriti grivnama. Nosit u sjajne obrue u uima i narukvice od koljki na runim zglobovima, a glavu u prekriti pletenicama i ivjet u kao ensko pod imenom Brhannada. Zabavljat u kralja i stanovnike njegovih osobnih odaja kazivajui prie i uei ene u Viratinoj palai lijepu plesu i pjevanju, a i sviranju na razliitim instrumentima. Ako me kralj zapita odakle sam, rei u da sam bio Draupadina sluavka na Yudhithirinu dvoru. Onda se javi Nakula: Ja u se ponuditi da budem kraljev konjuar. To je posao koji mi se svia. Uzet u ime Granthika. Uvijek sam, kralju, volio konje jednako kao i ti, a vjet sam njihovu vjebanju i uzgoju. Na kraju ree i Sahadeva: Ja u se ponuditi da brojim kraljeva goveda. Vian sam njihovu kroenju, munji i uzgoju. Reu u da se zovem Tantripala i pod tim u imenom obavljati svoje dunosti. Ne morate se brinuti za mene.
259 Narod, zemlja i grad zovu se Matsva. Smjetaju ih u blizinu Jaipura, a moda je grad Vitat ili Bairat mjesto stare prijestolnice Matsva.

144

Tada ree Yudhithira: Ovdje je i naa voljena supruga koja nam je milija od samoga ivota. Ona nije poput obinih ena i ne zna kako se rade obini kuni poslovi. Na to Draupadi odgovori: Ima vrsta slukinja, Bharate, koja se naziva sairandhri. Ona slui drugima i ugledne se gospe prihvaaju takve slube. Ja u se prihvatiti da budem vlasuljarka, sairandhri vina eljanju. Proivjet u ove dane skrivanja sluei Sudenu, slavnu Viratinu kraljicu jer, budem li sluila kod nje, ona e me uzeti pod zatitu. Ne brini se za mene, kralju! Poto su se dogovorili kako e se preruiti, Pandave i Draupadi zaputie se Viratinu kraljevinu.260 Kada su se primaknuli njegovoj prijestolnici, Yudhithira zapita Ardunu: Aruno, gdje emo ostaviti oruje prije no to se pojavimo u gradu? Aruna mu na to odgovori: U blizini groblja ima brdo, a na njemu raste golemo drvo sami.261 Teko je popeti se na njega i zato emo u njemu ostaviti nae oruje, a onda poimo u grad da tamo ivimo bez bojazni. Kada i to bi obavljeno, kralj Yudhithira umota u svoju odjeu kocke od zlata, ukraene lazulitom, i stavi ih pod pazuh pa se, nalik na mjesec umotan u guste oblake ili vatru zapretenu pepelom, prvi pojavi na dvoru kralja Virate. Stade pred Viratu pa mu se obrati: Veliki kralju, ja sam brahman koji je izgubio sve to bjee njegovo. Doao sam k tebi da mi da slubu. elio bih ivjeti uz tebe i izvravati tvoje naredbe. Kralju Virati se Yudhithira svidje pa mu odgovori: Dobro mi doao! Moe dobiti slubu koju zatrai. I kralj ga Virata postavi u slubu koju je Yudhithira elio, a onda mu postavi pitanje: Stekao si, dragi doljae, moju naklonost i zato te pitam: Iz ije nam zemlje dolazi? Istinu mi reci, kojega si porijekla i to sve zna? TadaYudhithira odgovori: Ime mije Kanka. Brahman sam iz porodice Vaiyaghrapadya, vjet sam u bacanju kocke. Nekada sam bio Yudhithirin prijatelj. Nato e Virata: Ti e, Kanko, biti moj prijatelj, sa mnom na istim kolima. Imat e na raspolaganju obilje odjee i raznoga pia i jestiva. Imat e uvid u moje dravne poslove i za tebe e sva moja vrata biti otvorena. Bhima se pred kraljem Viratom pojavio odjeven u crno s kutlaom i licom u rukama, a nosio je i goli ma s crnom otricom koja bijae bez ijedne mrlje. Plemeniti Panduov sin odmjerenim se rijeima obrati kralju: Prvae meu kraljevima, ja sam kuhar. Zovem se Ballava. Znam pripravljati jela. Primi me da sluim u tvojoj kuhinji.
260 Ova je knjiga svojevrsna meuigra, parodija epske radnje u zatiju pred veliku bitku u slijedeim knjigama. Pod izlikom da se junaci ne smiju prepoznati, preruava se veliki gubitnik na kocki Vudhithira u kockara, silnik Bhima u kuhara, najbolji ratnik Aruna u ukopljenika u enskim haljinama, a blizanci u konjuara i volara. Slian postupak nalazimo u grkoj predaji epskoga podrijetla. Tako Epik-harm u komedijama prikazuje silnoga Heraklea kao velikoga izjelicu, a Apollodor, Hygin i dr. priaju kako je upravo pred veliki rat oko Troije Thetida sklonila u dvor Lvkomedov na Skyru Akhilleja preruena u djevojake haljine! 261 Sami je tvrdo drvo Prosopis spicigera ili Mimosa Suma.

145

Virata mu odvrati: Ne vjerujem, o Ballava, daje kuhanje tvoje zanimanje! A Bhima e nato: Kralju nad kraljevima, ja sam u prvome redu posluitelj i kuhar, ali kuharstvo nije jedino to znam, premda je u prolim danima kralj Yudhithira redovito kuao moje poslastice. Ja sam i rva i nitko nije dorastao mojoj snazi. Uvijek u rado pridonijeti tvojim uicima borei se s lavovima i slonovima. Onda Virata kaza: ini kako eli i za to veli da si sposoban, ali ja ipak ne mislim daje takva sluba tebe dostojna. Kad ti je to volja, bit e nadzornik moje kuhinje i zapovijedat e svima koji su tamo prije tebe postavljeni. I tako Bhima dobi slubu u kuhinji i ubrzo posta miljenik kralja Virate. Crnooka Draupadi ljupka osmijeha uplete svoju prekrasnu i dugu crnu kosu i prebaci je preko desnoga ramena pa je sakri odjeom i odjevena kao sairandhri u prljavu, premda skupu, crnu haljinu, lutala je oko Viratina dvora kao netko koga je snala velika nevolja. Viratina ljubljena kraljica Sudena, ki Kekavina, gledala je Draupadi s terase dvora i vidje da je nezatiena i odjevena samo jednini komadom odjee pa je pozva k sebi i upita: Tko si ti, ljepotice? Mogu li to uiniti za tebe? Draupadi joj smjerno odgovori: Svijetla gospo, ja sam sairandhri i radila bih za onoga tko bi me htio uzeti pod svoje okrilje. Znam pripremati mirise i eljati kose, a takoer i plesti prekrasne vijence. Nekada sam sluila Satvabhamu, voljenu suprugu Sri Krne, a bila sam u slubi i kod Draupadi, supruge junakih Pandava i najvee ljepotice plemena Kurua. Lutam ovuda sama i radim za dobru odjeu i hranu i ostajem ondje gdje to mogu dobiti. Draupadi me zvala Malini. Bit e mi drago da te uzmem u slubu, Malini nato e kraljica Sudena ali strepim da ne zarobi srce mojemu gospodaru. Draupadi joj odgovori: estita gospo, ni Virata, a ni ikoji drugi ovjek ne moe me dobiti jer ja imam pet mlaanih mueva, pet gandharva, i tko me bude poelio ili mi dodijavao pomislivi da sam obina i jednostavna ena, moe ludo izgubiti glavu. elja je mojih mueva da ne radim ondje gdje e mi davati hranu koju su ve drugi naeli i gdje e me tjerati da drugima perem noge. Gospo ljupka osmijeha, moji me silni i ljubljeni gandharve neprestano uvaju iz potaje. O ti koja ushiuje srca nato e Sudena ako je tako kao to kae, ja u te uzeti u svoj dom. Nee morati ni taknuti hrane koju su drugi jeli i nee drugima prati noge. U pastirskoj odjei i govorei na pastirski nain stie pred kralja i Sahadeva pa prozbori glasom snanim poput grmljavine: Kralju, ja sam Aritanemi i pripadam vaivama. Bio sam goni goveda kod Pandava, odlinika roda Kurua. Ljudi me prozvae Tantripala. Znam naine kojima se goveda brzo umnoavaju i kojima postaju otporna na bolesti. Virata mu odgovori: Imam stotinu tisua goveda koja su razdijeljena na stada i nadaleko se rasprostiru. Povjeravam ih tvojoj skrbi, i njih i njihove gonie. Od danas je moja stoka na tvojoj brizi i skrbi. 146

Ubrzo potom na vrata u bedemu Viratina grada ude neki udan svat. Bjee golem rastom, a ljepotom izdano obdaren, nakien poput ene velikim naunicama i finim grivnama od koljki otpoenih zlatom. Snaan poput slona, dugakih ruku i bujne leprave kose, stigao je on u Viratin dvor dok je zemlja drhtala pod njegovim koracima. Kada stupi pred kralja, ree mu: Kralju, ja znam pjevati, plesati i svirati na razliitim instrumentima. Dodijeli me, kralju, svojoj keri Uttari. Mogu joj biti uitelj plesa. Molim te da me ne pita kako sam dospio u ovo stanje jer e time samo uveati moje patnje. Ja sam Brhannada, sin ili ki bez oca i majke. Nato mu Virata odgovori: O Brhannada, usliat u tvoju molbu. Pouavaj plesu moju ker Uttaru i njezine drugarice, ali mi se ipak ini da takvo zanimanje tebi ne prilii. Proe neko vrijeme i pred kralja Viratu stie i posljednji Panduov sin i ovako ree: Neka te uvijek prate pobjede! Kralju, budi blagoslovljen! Kraljevi visoko cijene moju spretnost s konjima jer znam kako ih treba krotiti i poznajem ud pastuha. Znam i kako obuzdati plahe ivotinje, a i kako ih treba lijeiti od svake bolesti. Znaj da sam prije bio uvar konja kod kralja Yudhithire. Zovem se Granthika, a tako me zvao i kralj Vudhithira. Virata e nato: Od danas predajem tebi na njegu sve svoje konje, a svi moji konjuari bit e tebi podreeni! Tako su gospodari svekolike zemlje koju opasuju mora poeli provoditi svoje dane prerueni i nepoznati, smireno podnosei svoju gorku sudbinu i vjerni rijei koju su dali. Panduovi sinovi sigurno provedoe deset mjeseci skriveni u prijestolnici kralja Virate. Godina ve bijae na izmaku kada se dogodi da Kiaka, glavni zapovjednik Viratine vojske, ugleda prelijepu Draupadi dok je ila za svojim poslom po Sudeninoj palai. Namah u njemu planu elja i on ode svojoj sestri Sudeni 262 pa joj ree i smijeei se: O blagoslovljena, tko je ona nebeska ljepotica koja mi je, im je opazih, zapalila srce plamenom ljubavi? Razum mi je pomutila i vie ne vladam svojim mislima. Vie mi niotkuda nema pomoi. Nevenua ljepota boginje krasi lice tvoje pratilje, a sluba koju si joj ti dodijelila ne dolii njezinoj divoti! Neka bude gospodarica mojega srca i svega onoga to meni pripada! I Kiaka se posavjetova sa Sudenom pa onda ode Draupadi. Oblijetao je oko nje i obasipao je ljubaznim rijeima kao kada se agalj u praumi umiljava lavici: O gospo slatka osmijeha, ostavit u sve svoje dosadanje ene i postavit u ih da ti budu sluavke. Bajna djevo, bit u tvoj rob i uvijek u ti biti na usluzi! No Draupadi mu je odgovarala: Silni Kiako, ja nisam dostojna tolike asti. Ja sam sairandhrl niska roda koja slui

262 U staroindijskoj drami kraljev je "urjak" (akara) stalni smijeni lik jer se oholi na svoju vezu s kraljem i zlorabi je da si prisvoji visok poloaj.

147

Sudenu kao vlasuljarka. Sutin sine, tvojemu poloaju ne prilii takvo dranje. Povrh svega, ja sam s drugima vjenana. Svakome bi vlastita ena morala biti najmilija. Kiako, pomisli i na svoju ast! Ali Kiaka je sve vema navaljivao ne mogavi se svladati. Ona ga zato napokon opomenu: Kiako, ne gubi danas uludo glavu. Znaj da me tite junaci i da me ne moe dobiti! Kiaka zaboravi na sav razbor i svu pristojnost jer je izgarao od udnje pa jednoga dana ree sestri Sudeni: O Kaikevi, umrijet u od udnje! Uini neto da se sairandhrl sastane sa mnom. Premda teka srca, Sudena nekako pristane na to jer joj bjee ao Kiake pa jednom kaza Draupadi: Oednjela sam, sairandhrl! Idi do palae mojega brata i donesi odande vina. Draupadi e na to: O kraljice, ne alji me u onu kuu! Ti zna kako je on bestidan! Ali sirota je Draupadi ipak morala otii onamo, molei usput bogove da joj budu u pomoi. Kada je dola Kiakinu domu, ree Sudeninu bratu: Kraljica me alje k tebi po vino. Pouri se jer kae da je vrlo edna! O divna gospo na to e Kiaka poslat u nekoga drugoga neka odnese vino kraljici. I tako govorei uhvati je za desnu ruku, ali ga ona gurnu i srui na zemlju pa pobjee u dvor sva se tresui. Bila je namislila da od Yudhithire potrai zatitu, ali se uspaljeni Kiaka dade za njom pokuavajui je uhvatiti za duge vitice kose koje su se vijorile za njom. Stie je pred samim kraljem i srui na pod, a tu se zatekoe i Bhima i Yudhithira. Raspali se gnjev u njihovim grudima, ali se Yudhithira plaio da ne budu otkriveni pa ree Bhlmi: Ako ti treba drveta za gorivo i granja za potpalu, idi, kuharu, i obaraj drvee! Ljeponoga Draupad! opazi svoje potitene mueve, ali se ni ona ne htjede odati ve prie Matsva pa sijevnu na njega oima i ree: Ako Virata, kojemu je ponestalo vrline, mirno doputa da ovaj bijednik zlostavlja nedunu enu, to da radim ja koja sam nejaka i bez zatite? Zato se, kralju, ne dri kao kralj? Sramota je da me ovako vrijeaju u tvojoj prisutnosti! Kralj Virata odvrati joj na to: Budui da ne bijah svjedok vaoj svai, ne mogu ni presuditi to je pravo. Ali dvorani koji su vidjeli to se zbivalo stadoe kuditi Kiaku i hvaliti Draupadi i njezinu ljepotu kliui: Tako valja! Dvorani su se zagledali u Draupadi i odobravali joj, a Yudhithiri se od srdbe elo orosilo znojem. Tada prvak Kurua oslovi svoju ljubljenu suprugu i ree: Ne stoj ovdje, sairandhri! Idi u Sudenine odaje! ene junaka izlau se naporima i za ljubav svojih mueva podnose svaku nevolju pa zato i one dospijevaju u podruja koja su dodijeljena njihovim gospodarima. Oiju crvenih od srdbe i raupane kose Krna tada otra u Sudenine odaje. Oprala je vodom tijelo i odjeu plaui i premiljajui kako da se oslobodi 148

ove muke. Tada joj na um pade Bhimasena pa ree samoj sebi: Samo Bhlma moe izvriti ono za ime mi udi srce! I bistroumna krupnooka Krna usta usred noi iz svoje postelje i urno se zaputi u Bhimine odaje. Drupadina ki ue u Bhiminu spavau sobu i ree: Kako moe spavati dok pokvareni zapovjednik Viratine vojske jo uvijek ivi poslije svega onoga to mi je danas uinio? I kraljevna obgrli drugoroenoga Panduova sina poput puzavice koja obavija golemo drvo ala 263 na obali rijeke Gomati. Kada ga je probudila, on sjede na postelju pa upita svoju voljenu suprugu: Zato mi dolazi u ovo doba? A ona mu plaui odgovori: Onaj zlikovac Kiaka, Viratin urjak i zapovjednik njegove vojske, svakoga mi dana dodijava jer ivim u kraljevskoj palai i radim tamo kao sairandhri. Salijee me da mu postanem ena! I ona sve ispria Bhimi ne skidajui oi s njega. Na kraju mu kaza: Ubij toga gada koji me kinji i zlostavlja! On misli da mu se sve moe zato to je kraljev miljenik! Smrskaj toga sladostrasnika liena pameti kao to bi o kamen smrskao zemljani lonac! Bharato, ako zrake sutranjega sunca obasjaju ivoga onoga to mi donese tolike patnje, budi siguran da u si spraviti otrov i popiti ga! Bhima joj na to odgovori: O blagorodna, uinit u kako ti eli. Ubit u Kiaku i s njime svu njegovu svojtu. Nemoj tugovati! Budi s njim ljubazna i navedi ga da se sastanete sutra uveer. Kralj Virata sagradio je dvoranu u kojoj djevojke preko dana pleu, a nou je sasvim prazna. U njoj ima dosta leajeva i pogodnih mjesta. Odatle u ga poslati da vodi svoje upokojene pretke! Kada bude govorila s njime, pazi da te nitko ne primijeti i sve uredi da on pomisli kako e biti sasvim sama. Razgovarajui i prolijevajui suze, s bolnim nestrpljenjem ekali su zoru. Kada se razdanilo, usta Kiaka i doe u Sudeninu palau pa ree Draupadi: Pred cijelim sam te dvorom bacio na zemlju i, bespomonu, udario sam te pred kraljevim oima a niotkuda ti ne bijae pomoi! Kae se daje kralj Matsva Virata, ali on je kralj samo po naslovu. Pravi sam kralj ja jer vodim njegovu vojsku. Srameljiva gospo, prihvati dragovoljno moju ponudu, a ja u ti biti rob! Pristajem samo pod jednim uvjetom, Kiako! odgovori mu Draupadi. Ni tvoji prijatelji, a ni tvoja braa ne smiju znati da se sastajemo. Ja se doista plaim da moji muevi, gandharve, to ne otkriju. Bit u tvoja ako mi to obea. Kiaki nato zaigra srce: O prelijepo bie odvrati on bit e sve kako eli! Potinjen sam bogu ljubavi! Doi u sasvim sam na bilo koje usamljeno mjesto koje ti bude odabrala. Tvoji muevi gandharve, blistavi kao sunce, nee te moi pronai! Draupadi mu onda kaza: U plesnoj dvorani koju je sagradio kralj Virata danju pleu djevojke, a nou je sasvim prazna, jer one odlaze svojim kuama. Ako doe tamo, Kiako, gandharve nee nito saznati i nitko nee posumnjati.
263

Sala je skupocjeno drvo Vatica robusta.

149

Ne znajui da mu je za vratom smrt u liku lijepe sairandhri, glupi Kiaka vrati se svojemu domu raspameen od silne udnje. Stade se urno uljepavati, mirisati i dotjerivati kitei se vijencima i ukrasima. Sveeri toga dana ode Bhima u plesnu dvoranu i tamo se sakrije. Kao kad muica hrli u plamen vatre, tako i Kiaka doe u dogovoreni as u plesnu dvoranu. Monoruki Bhima usta i uhvati podlaca za kosu iskienu mirisnim vijencima, ali se ilavi Kiaka hitro oslobodi pa se dvojica junaka, silni kao himalajski lavovi, uhvatie u kotac. Dugo je trajala ogorena i nepotedna borba, ali Bhima napokon svlada Kiaku, zgnjei mu glavu i ruke i polomi noge, tako da od slavnoga Viratina vojskovoe osta samo bezoblina gomila mesa. Onda ga pokaza Draupadi, prvoj meu enama, i ree: Doi, kraljevno, da vidi to je ostalo od ovoga grjenog bijednika! Utolivi tako Draupadin gnjev, Bhima se urno otputi u kuhinju oprostivi se od Krne.264 A kraljevna Draupadi, dika enskoga roda, rasveseli se vidjevi Kiakinu smrt i uminu joj alost. Ona tada uzbuni strau kod plesne dvorane i ree im: Onaj Kiaka to je oblijetao oko tuih ena izgubio je glavu od ruku mojih mueva gandharva! Doite pa se i sami uvjerite. Sjati se tu tisuu straara s buktinjama i uoe u plesnu dvoranu pa ugledae Kiaku kako lei u lokvi krvi, onako kako gu Bhima bjee ostavio. Poee se u strahu meu sobom pitati: Gdje mu je vrat? Gdje mu je glava? Gdje su mu udovi? i najzad bjehu uvjereni da su ga stvarno ubili gandharve. Kada doe vrijeme za Kiakin posmrtni obred, njegovi se roaci okupie pa poee govoriti kako bi bilo pravedno da na njegovoj lomai spale s njim i sairandhri pa odoe u palau i rekoe kralju Virati: Zbog nje je Kiaka izgubio ivot i dolino je daje, uz tvoje doputenje, spalimo zajedno s njim! Dobro znajui mo Kiakina plemena kralj Virata dade svoj pristanak. Onda Kiakini roaci silom povedoe preplaenu i oamuenu Draupadi pa je svezae i na mrtvaevim nosilima ponesoe prema groblju. alostive Draupadine krike uo je Bhima pa se iskrade iz kuhinje i jurnu prema mjestu za spaljivanje. Usput iupa poveliko drvo pa se, vitlajui njime, stuti na otmiare. Svi se za tren oka razbjeae pustivi Draupadi i pohitae prema gradu. Strani sin boga Vjetra vidje ih kako bjee pa ih onim drvetom posla njih stotinu i pet u Yamino carstvo kao Gromovnik danave. Panduov sin onda ree jadnoj princezi Pafiala: Tako prolaze, stidljiva gospo, svi oni koji ti ine nepravdu bez razloga. Vrati se u grad jer se vie nema ega bojati. Ja u morati drugim putom do Viratinih kuhinja. Vidjevi pobijene ute, preplaeni graani odoe kralju i sve mu kazae. Onda zabrinuti kralj ree svojoj kraljici Sudeni: Kada se vrati sairandhri, prenesi joj moju poruku: Neka si blagoslovljena, milolika sairandhri, poi odavde s mirom kamo ti bude volja. Kralj je uznemiren porazom koji mu nanijee
264

Vjerojatno ima parodije i u toj povezanosti junaka i mesara u jednoj osobi.

150

gandharve. Ne eli ti ovo osobno kazati jer tebe tite mone gandharve i zato ti to poruuje preko ene jer se zna da od ene ne moe biti uvrede. Kada kraljeva supruga prenese tu poruku Draupadi, ova joj ree: Milovidna gospo, neka me kralj trpi jo trinaest dana. Time e, zasigurno, vrlo zaduiti gandharve i oni e me potom odvesti, a njemu e uzvratiti dobrim. Vjeruj mi da e i kralj i njegovi prijatelji od toga vidjeti samo dobrobit. Na vijest da su poginuli i Kiaka i njegova braa narod se nae u udu pa se u gradu i pokrajini poee iriti glasine da su u kraljevini bila dva nenadmana ratnika: Kiaka i Ballava. Kiaka je bio tiranin i obeastitelj tuih ena i nitko se nije mnogo udio to su ga gandharve rastavile od ivota. Cijele trinaeste godine Durvodhanine su uhode padale s nogu od umora idui kroz gradove, sela i pokrajine i traei Pandave irom bijela svijeta. Ali ne naoe im ni traga ni glasa. Bjee ostalo jo malo dana do kraja reenoga roka kada se uhode vratie u Hastinapuru i rekoe Durvodhani nemilu vijest: Veliki kralju, pretraili smo gore i doline, polja i ume i skrivene peine. Posjetismo sva sela i gradove, ali Pandavama nigdje nema traga! Nema sumnje da su negdje nastradali. Durvodhana se onda stade savjetovati sa svojim prijateljima i rodbinom. Drona, Bhima i Krpa rekoe da priekaju njihov povratak i da im vrate to im po pravu pripada, ali Karna uzvrati: Poaljimo, kralju, nove uhode, lukavije i sposobnije. Kako on ree, tako i uinie i ubrzo doe do njih glas da je Viratin vojskovoa Kiaka poginuo. Onda se javi Suarman, moni kralj Trigarta, i ree Duryodhani, sve iskosa pogledajui Karnu: Moju su kraljevinu vieput napadali Matsye. Ako je Kiaka mrtav, nema vie Viratine sile jer se vie ne moe oslanjati na njega. Nema vie njegove odvanosti i mislim da nam je sada prilika da napadnemo njegovu kraljevinu ako je to vama po volji. Ujedinivi snage Kaurava i Trigarta, odvedimo njegova stada!265 Dobro kae Suarman! na to e Karna, prilika je povoljna i obeava veliku dobit. Kakva jo posla imamo s Pandavama sada kada vie nemaju ni blaga, ni moi, a ni smjelosti? Oni su ili zauvijek nestali odavde ili su ve u Yaminu boravitu. Kralj Duryodhana poslua sutina sina i odmah naredi bratu Duasani da pone okupljati vojsku dok se oni ne posavjetuju sa starijima. Poto je poginuo Kiaka, kralj se Virata poeo sve vie oslanjati na Kuntine sinove. Trinaesta godina njihova izgnanstva bliila se kraju kada kralj Suarman ote mnogo tisua Viratinih goveda. Viratini uvari stada stigoe u najveoj urbi u prijestolnicu i dooe pred vladara koji je sjedio na prijestolju meu svojim savjetnicima i okruen Panduovim sinovima. Kada ih je kralj sasluao, on okupi
265 Obino se Trigarta (vjerojatno "Trigrad") poistovjeuje s Jalandharskim podrujem blizu Lahorea. Suarman bi napao Matsye sa svoje strane, a Duryodhana sa svoje da im otmu blago.

151

vojsku, uredi kola i slonove, konje i pjeake pa se i on i kraljevii obukoe u svoje divne i blistave oklope koje samo junaci zasluuju nositi. Kralj Matsya ree tada svojemu bratu ataniki, koji bjee roen odmah poslije njega: ini mi se da bi se junaci Kanka, Ballava, Tantripala i Granthika rado borili. Zato ih opremi kolima sa zastavama i daj im pomagae i dobre oklope, lake za noenje i neprobojne. Daj im i oruje. Sudei po njihovu ratnikome izgledu i monim miicama, ne mogu vjerovati da se oni ne znaju boriti. Junaci Matsya izmarirae iz grada u bojnome poretku. Sunce tek bjee prolo podnevak kada sustigoe neprijatelja, a bilo je ve nisko iznad obzorja kada se dvije vojske sudarie u stranome i bespotednome okraju, koji kao da upravo bijae smiljen kako bi Yaminu kuu popunio novim stanovnicima. Ubrzo se, Bharato, svijet uvi u tminu i prainu pa obje strane, ne remetei bojni red, odstupie. Tek kada se pojavi mjesec i osvijetli no razveselivi ratnika srca, bitka se opet nastavi jer su mogli vidjeti jedan drugoga. Moni kralj Virata izgubi svoju zapregu i Suarman ga uhvati, sveza i stavi na svoja kola, a potueni Matsye poee uzmicati pred Trigartama. Vidjevi ih onako unezvjerene, Yudhithira se obrati Bhimi, zatorniku neprijatelja: Nesavladivi junae, Trigarte su zarobili kralja Matsya. Ne dopusti da on padne u neprijateljske ruke! Nalik na pobjenjela slona, Bhima posegnu za nekim velikim drvetom da ga iupa, ali mu Yudhithira ree: Ne prenagljuj se, Bhimo! Ovdje ne smije initi nadljudske podvige! Tako e te ljudi prepoznati. Nego uzmi neko ljudsko oruje kao to su ma, koplje ili bojna sjekira. ustri ga i jakoruki Bhima poslua i uze valjani luk pa posla estoki pljusak strijela na Trigarte. Za tren oka razbi kola koja mu bijahu na putu. Kada ratnici Matsya ugledae Pandave kako polaze u novi juri, i oni potjerae svoje konje i poee odlinim orujem satirati redove Trigarta. Tada se siloviti Bhima primae Suarmanu i uniti njegovu zapregu, pobi vojnike koji su mu titili pozadinu i obori njegova koijaa. Tada ustrajni Virata skoi sa Suarmanovih kola domogavi se njegova topuza pa se baci za Suarmanom koji je bjeao. Bijae ve star, ali je skakao preko bojnoga polja s topuzom u ruci kao da je u prvoj mladosti. U to Bhima, kako samo on to zna, skoi sa svojih kola te hladnokrvno napadne na Suarmana s namjerom da ga ubije. epao ga je za kosu i podigao pa ga onda Ijutito tresnuo o zemlju. Teko izubijani kralj Suarman se onesvijesti, a Bhima ga onako nesvjesna i pranjava sveza, zgrabi za vrat i baci na pod svojih kola. Uasnuta vojska Trigarta razbjea se na sve strane. Vrikodara doe pred kralja Yudhithiru koji je stajao nasred razbojita i pokaza mu Suarmana. Kada Yudhithira spazi toga nevoljnika, ree Bhimi: Oslobodi toga bijednika, najjadnijega meu ljudima! 152

Tada Bhima pogleda monoga kralja Suarmana pa mu kaza: Upamti, huljo, moje rijei ako ti je stalo do ivota! Pred svakim saborom i na svakome dvoru mora rei: Ja sam rob! To je zakon koji vrijedi za pobijeene. Na to e stariji Bhimin brat: Ako nas potuje kao starijega, tada oslobodi ovoga zloudnoga stvora! On je upravo postao rob kralja Virate. Onda se okrene Suarmanu pa mu ovako kaza: Poi odavde kao slobodan ovjek, ali nikada vie ne ini ovo to si sada uinio! Suarman posramljeno obori glavu na te Yudhithirine rijei i ode pred kralja Viratu da ga pozdravi, a onda ode odatle kao slobodan ovjek. Virata e onda Yudhithiri: Sve moje blago vae je kao i moje! Danas me vaa hrabrost spasila od propasti! Vi gospodujte u kraljevini Matsya. Drage su nam tvoje rijei, gospodaru na to e batinici Kurua sklopivi ruke. Ali nama je mnogo drae to si se ti danas oslobodio svojih neprijatelja. Jo iste noi kralj Matsya posla teklie u prijestolnicu i oni u svitanje objavie s gradskih vrata vijest o pobjedi. Upravo je tada sa sjevera udario Duryodhana svojom silom i svojim kolima opkolio mnoge tisue goveda koja pripadahu kralju Virati. Upravitelj toga stada nekako se doepao svojih kola i sav usplahiren jurnuo u prijestolnicu. Stigavi u grad, on dopade u dvor, pred djeaka kraljevia Uttaru, jer nikoga od starijih ne bjee na dvoru. Kraljeviu, Kurui su nas napali! zavapi on i odveli nam ezdeset tisua goveda! Kralj Virata samo je tebe ostavio u opustjelu gradu. Ustaj, diko naega kraljevstva, i vrati nam naa stada! Nama, stanovnicima ove kraljevine, tvoje okrilje jedino je utoite, Viratin sine! Ohrabren ovim kravarovim rijeima, koje je slualo i enskinje iz kraljevih osobnih odaja, kraljevi se Uttara stade hvastati pa ree: Moj je vozar poginuo u boju, ali im naem nekoga tko se razumije u konje, poi u razviti svoj vlastiti barjak. Gledat e danas Kumi moju vjetinu i pitat e se nije li to pred njima glavom Aruna! u to i Aruna te malo potom ode svojoj miloj tankostrukoj druici roenoj od rtvenoga plamena pa joj, razveseljen, sve ispria i onda joj kaza: Idi, ljepotice, ne oklijevaj, nego reci Uttari: Onaj Brhannada bio je nekada odluni i spretni Arunin koija koji je iskuan u mnogim bojevima. On e voziti tvoja kola! Draupadi uini kako je reeno, a Uttara joj na to odgovori: Ti, sairandhri, poznaje toga ukopljenog mladia i najbolje zna to moe. Ipak, ne mogu sam od njega traiti da dri uzde moje zaprege. Na to e Draupadi: Junae, sigurna sam da e Brhannada posluati molbu tvoje mlae sestre, Ijeponoge Uttare. Bude li se on prihvatio da ti bude vozar, ti e, zasigurno, pobijediti Kurue i vratiti stado. 153

Tada ode Uttara svojoj sestri pa ree: Ljepotice, idi i dovedi mi amo Brhannadu. Aruna je oklijevao i snebivao se pred kraljeviem, a dvorske su se gospe slatko smijale i tjeile ga da e ga mladi kraljevi braniti i da mu se nita ne moe dogoditi, pa se on najzad odlui prihvatiti uzde. Vidjelo se da ga konji sluaju i kada su polazili, on ree gospama iz kraljevskoga doma: Ako kraljevi bude pobijedio one silne ratnike, ja u vam svakako donijeti prelijepih i vrsnih haljina! Kada su izali iz grada, kraljevi bodro ree svojemu koijau: Potjeraj ravno onamo gdje su Kurui! Nije trebalo dugo ii da bi ugledali vojsku Kurua. Dhananaya i kraljevi Matsya povezoe se prema groblju i odatle opazie silnu vojsku Kurua postrojenu u bojni red. Bila je nalik na more ili na golemu umu koja svojim vrhovima doticae nebo. Uttarino junatvo odmah okopnje i on oslovi Arunu: Ja se ne usuujem zapodjenuti boj s Kuruima! Gledaj! Svaka mi se dlaica na tijelu nakostrijeila. Razum mi se pomutio i na sam pogled na neprijatelja kojemu su na elu Bhima i Drona i svi oni drugi sjajni lukonosci vjeti vojevanju. Nemam vojske da me podupre, a ja sam jo djeak i jo uvijek premalo znam o oruju da bih se mogao suprotstaviti tolikim ratnicima ovrsnulim u bojevima. O Brhannada, tjeraj dalje konje! Brhannada uzvrati: Zato si tako ublijedio od straha? Time samo uveseljava nae protivnike! Sam si mi rekao: Odvezi me pred Kurue! I ja u te, o snanoruki, svakako odvesti meu Kurue koji su se sada spremili zbog vaih stada potui kao sokolovi oko mesa. Ne razumijem kako sada moe odustati kada si na polasku toliko nahvalio svoju muevnost i pred ljudima i pred enama? Vrati li se bez stada, ismijavat e te svi hrabri ljudi, pa ak i ene. Poslije svih pohvala koje sairandhri izree mojoj spretnosti u upravljanju kolima, ja se ne mogu vratiti u grad praznih ruku. A Uttara e na to: Makar Kurui opljakali sve blago Matsya, makar vie neimao rodbine i makar od grada postala pustinja, nita od svega toga nije dovoljan razlog da zametnem boj, pa i da moram pred ocem odgovarati! I izrekavi to prestravljeni kraljevi skoi s kola, baci luk i strijele i udari u bijeg rtvujui ponos i ast. Brhannada viknu za njim: Ne pristoji katriyama ovako pobjei, kraljeviu! Katriyi je smrt u boju milija od sramotna bjeanja! pa se i on nadade za uplaenim kraljeviem dok su pletenice i crveni skuti njegove odjee leprali oko njega. Stie i uhvati mladoga kraljevia u kojemu srce bjee zamrlo od straha pa mu ree: Ako se ti ne eli boriti sa zlotvorima, onda budi ti meni koija, a ja u s njima zametnuti boj! Sjeti se, kraljeviu, da si katriya i ne preputaj se tako strahu!266
266 U prii o Akhilleju na Skyru, dao je Odyssej, da bi ga prepoznao preruena medu djevojkama, zatrubiti bojni znak za uzbunu, na koji jejedini meu djevojkama, Akhillej, jo u enskim haljinama, pograbio doneseni tit i koplje i pohitao da se bori! v. IV, bilj. 2

154

I Aruna, prvak meu ljudima, privolje nekako mladoga Uttaru da se vrati u svoja kola. On ga, neodluna, oamuena i jo ukoena od straha podigne na njih. Gledali su taj prizor Kurui s Bhimom i Dronom na elu i sa zebljom slutili da bi udni pridolica mogao biti Dhananaya. Bharadvain sin Drona gledao ih je onako potitene pa ree: Siloviti su i vreli vjetrovi koji nas zasipaju ljunkom, a nebo se prevuklo tminom boje pepela. Oblaci udno izgledaju kao da u njima nema vode. aglji gadno zavijaju a nai konji liju suze. Ti kobni znaci govore mi da nam je opasnost za vratom. Stanite i uredite vojsku za boj. Pripremite se za krvav okraj, a stoku osigurajte, jer ona je spodoba, to je po izgledu ukopljenik glavom Prithin sin, prvak meu onima to rukuju orujem. On e nas danas pobijediti i preotet e stado. Pria se da je njemu sam Mahadeva preobuen u lovca izaao na megdan i da ga je Aruna zadivio. Nato se javi Karna: Ti uvijek kudi nas, a hvali Arunu, a on nije ravan ni esnaestini moje ili Duryodhanine snage. A Duryodhana e: Ako je ovo Prithin sin, Karno, elja mi je upravo ispunjena! Bude li prepoznat, morat e lutati iduih dvanaest godina. Za to su vrijeme Aruna i Uttara dospjeli do drveta sami pa Aruna ree neiskusnome i nejakome kraljeviu: Uttaro, skinut e s ovoga drveta lukove koji se nalaze na njemu. Tvoji lukovi ne mogu podnijeti silinu mojih miica ni napor zatezanja budem li njima obarao konje i slonove. Zato se brzo popni na ovo lisnato drvo jer tu su skriveni lukovi i strijele i vrsni oklopi junakih Panduovih sinova. Uttara mu odvrati: Kod nas se pria da na tom drvetu visi umotano mrtvo tijelo. Kako ga ja, koji sam kraljevske krvi, mogu dodirnuti svojim rukama? Ne boj se, kraljeviu odgovori Aruna nee se uprljati jer na tome drvetu nema mrtvaca, ve su tamo skriveni lukovi. Zato bih te ja navodio da poini nedostojno djelo, kada si ti nasljednik kralja Matsya i roen si u otmjenoj porodici? Na uporno Arunino navaljivanje kraljevi najzad sie s koije i, pomalo se usteui, pope se na drvo. On skide odatle oruje i razvi omote te ugleda, sjajne kao sunce, Gandivu i ostala etiri luka pa upita Arunu: O Brhannado, kojemu slavnome junaku pripada ovaj luk sa stotinom zlatnih okova i blistavim vrhovima? Brhannada mu odgovori: Luk je za koji pita irom svijeta proslavljeni Gandiva i pripada Aruni, a moe unititi svu neprijateljsku vojsku. Kakva li uda, Brhannado nato e Uttara ti kae da su ovi lukovi, maevi i strijele vlasnitvo Pandava, a o njima se nita nije ulo otkada su izgubili kraljevinu na kocki premda su mogli unititi svakoga protivnika! Aruna mu tada ree: Ja sam Aruna, Uttaro, ja sam Prithin sin, a Kanka, dvoranin tvojega oca, to je Yudhithira. Snani Ballava, spretni dvorski kuhar, to je Bhima. Nakula je konjuar, a Sahadeva nadzire vaa stada. A znaj i daje sairandhri, zbog koje pogiboe Kiaka i njegove pristae, glavom kraljevna 155

Draupadi. Ovo je mojih deset imena: Aruna, Phalguna, inu, Kiritin, vetavahana, Bibhatsu, Viaya, Krina Savyasain i Dhananaya. Kada je to sasluao, Uttara ga pozdravi kako to dolikuje pa ree: Moje je ime Bhuminaya, a prozvan sam i Uttara! Velika je moja srea, Partho, to te mogu gledati vlastitim oima. Budi nam dobrodoao, Dhananayo! Snanoruki i crvenooki junae, tvoje su miice poput slonovske surle! Dolii ti da mi oprosti sve to rekoh u svojemu neznanju! Tvoji udesni i nedostini podvizi rastjeruju sve bojazni iz mojega srca i ispunjavaju ga ljubavlju! O junae, popet u se na ova odlina kola i sam u upravljati njima! Reci mi na koji e odred najprije udariti? Naredi i ja te tamo vozim! Omilio si mi, tigre meu ljudima na to e Aruna U tebi vie nema straha. Razbit u u boju sve tvoje neprijatelje! Brzo vei na kola tobolce i iz toga oruja uzmi ma uglaane otrice i ukraen zlatom. Uttara ivnu na te Arunine rijei i brzo sie sa drveta nosei Arunino oruje, a ovaj mu ree: Dakako, borit u se protiv Kurua i branit u ova kola koja e biti poput tvrave i vratit u tvoja stada. Niega se ne boj, Viratin sine! Tada Aruna skide narukvice i navue divne rukavice protkane zlatom pa potom poveza svoju crnu i kovravu kosu bijelom tkaninom. Sjedei na svojim kolima, silni junak obavi obred oienja i ovlada svojim duhom lica okrenuta k istoku pa prizva u sjeanje sva svoja oruja i ona mu sva dooe i rekoe kraljevskome Prithinu sinu: Mi smo tu, o proslavljeni! Mi smo tvoje sluge, Indrin sine! A Aruna im se pokloni pa kaza: Budite sva u mojemu duhu! I dobivi uza sebe sve svoje oruje, Aruna se razveseli i odape tetivu na Gandivi. Zau se straan zvuk od kojega ptice potresoe u letu, a drvee se zanjiha. A po tome zvuku nalik na prasak groma Kurui saznae da je to Aruna odapeo tetivu na najboljemu meu lukovima. Onda silni junak krenu s Uttarom kao koijaem i razvi nad svojim kolima svoj zlatni barjak na kojemu bijae majmun s lavovskim repom, nebesniko privienje koje je smislio sam Vivakarman. Nezadrivi unititelj neprijatelja snano duhnu u svoju veliku koljku gromovita glasa od kojega se dumanima die kosa na glavi. Brzi konji popadae na koljena od toga zvuka, a kraljevi Uttara sjede od straha. Tada se oglasi Uttara: Sluao sam riku mnogih koljki i truba i urlike mnogih slonova u bojnome poretku, ali jo ne uh glas ovakve koljke niti vidjeh barjak poput ovoga. Doista, gospodine, moj je um sasvim pomuen od rike te koljke, brijanja tvojega luka, tretanja kola i ovih nadljudskih stvorenja koja stoje na tvojemu stijegu. Aruna dohvati uzde pa sam podie konje na noge, a onda zagrli Uttaru i poe ga sokoliti: Ne plai se, vrli kraljeviu, ta rodio si se kao katriya!

156

Za to vrijeme Drona je govorio Kuruima: Sve mi to sluti na zlo! Gledajte onoga aglja koji tri kroz nae redove i zloguko zavija! Pobjegao je a da ga nitko nije stigao pogoditi! Sve ovo pretkazuje veliku nevolju! Na to Duryodhana ree Bhimi, Droni i Kripi: I ja i Karna ve smo rekli uiteljima, ali ja u opet ponoviti: Trinaesta godina jo se nije dovrila. Aruna se pojavio pred nama, a morao se jo kriti. Pandave e opet morati u porogonstvo! A Karna doda: Svi ti plemeniti ratnici slie mi odjednom na kolebljive kukavice. Bio to kralj Matsya ili Aruna, ja u mu odoljeti kao to obala odolijeva plimi. Ubit u danas Arunu i tako u se osloboditi duga koji je tako teko oduiti i izvrit u ono to sam obeao Duryodhani. Kripa mu na to odvrati: Radhin sine, tvoje izopaeno srce uvijek te navodi na sukob. Ti ne poznaje pravu prirodu stvari niti razmilja o posljedicama. Oni koji poznaju prolost smatraju da je ratovanje najgrenije od svih moguih posala. Vojna moe uroditi plodom samo ako su pogodni i vrijeme i mjesto. Sada nam vrijeme nije naklonjeno i iz ovoga nita dobro nee proizai. Aruni vie ni sam Indra nije dostojan protivnik i zato onaj koji udi s njime podijeliti megdan mora uzeti lijek za smirenje. Doli smo i ne znajui onamo gdje se krije Aruna kao vatra u bunaru. Ali trebalo bi da se borimo, mogli mu odoljeti ili ne. Zato uredite nae ete, stavite oklope i budite spremni. Dronin sin Avatthaman doda: Karno, goveda jo nismo odveli niti smo preli granicu. Zato se onda hvasta? Pravi junak dobije mnoge bitke, silno blago osvoji i brojne neprijatelje potue, a ne spomene ni rije o svojemu junatvu. Vatra gori utei i utei Sunce sja. Zemlja uti i nosi na sebi sva stvorenja, i pokretna i nepokretna. Kada poue Vede, brahmani moraju obavljati obrede i za sebe i za druge. Katriye ive od luka i strijele i moraju obavljati obrede samo za sebe. Vaiye treba da daju da se za njih obave obredi kada steknu blago, a udre uvijek moraju biti na usluzi i dvoriti ostala tri stalea. to se pak tie pticolovaca i prodavaa mesa, oni mogu zaraivati blago i svojom dovitljivou i podvalom. Koji se katriya veseli pred svima zato to je stekao kraljevstvo varajui na kocki, kao to ini bestidni Dhrtaratrin sin? Tko se, ako ima pameti, hvasta da je stekao blago prijevarom na kocki kao da je prodava mesa? U kojem si dvoboju ti pobijedio Arunu, Nakulu ili Sahadevu? A opljakao si njihovo blago! Vidimo da ljudi, pa ak i insekti i mravi, mogu opratati u granicama svojih moi, ali Panduovi sinovi ne mogu oprostiti ponienja kojima je bila izloena Draupadi. Poalji sada, Duryodhano, svojega mudrog ujaka koji tako dobro poznaje dunosti katriye! Poalji sada toga kockara i varalicu akunija da se bori s njima. Ali Gandivom se ne bacaju kockice, nego se odapinju otre iljate strijele na protivnike! Onda poe govoriti Bhima: Karna se eli boriti jer mu to nalae dunost katriye. Nitko tko je mudar ne vrijea uitelja. Ja bih rekao da nam je vrijeme da razmislimo o vremenu i mjestu to su odreeni za boj. Ono to ree Karna trebalo 157

nas je samo trgnuti iz naega maloduja. Brahmanovo oruje ujedinjeno s Vedama nigdje se jo nije moglo vidjeti kao sada u uitelju Droni. Nije sada vrijeme za razmirice. Udruite se prije poetka boja jer Indrin sin dolazi! Na to e opet Avatthaman: Vrlina se mora cijeniti, pa bila ona i neprijateljeva, a pogreke se moraju istaknuti makar potjecale i od uitelja! Tada se javi Duryodhana: Neka uitelj oprosti i neka se mir vrati meu nas! Ako uitelj bude uz nas, bit e kao da je ve uinjeno ono to tek treba uiniti. I on uz Karninu i Kripinu pomo udobrovolji uitelja, a onda ih Drona stade savjetovati: Pripremite se tako da Aruna nikako ne mogne doprijeti do Duryodhane. Neprijatelj ga ne smije zarobiti ak ni ako se on prenagli ili pogrjeno ocijeni stanje na bojitu. Budite sigurni da se Aruna nije razotkrio prije no to je istekao rok izgnanstva. Neka Gangin sin ima to na umu i neka kae to misli da je pravo. Bhima tada kaza: Toak vremena obre se sa svojim odjeljcima. Dijeli se po kretanju zvijea i planeta, po godinjim dobima i godinama. Zbog kretanja nebeskih tijela svakih pet godina nastaje viak od dva mjeseca. Stoga je sve to su Panduovi sinovi obeali ispunjeno. Aruna je to znao i zato se pojavio. Kako moe netko kome je Yudhithira vodi odstupiti od vrline? No, kralju kraljeva, ja jo ne vidjeh bitku u kojoj jedna strana mirno moe rei: Mi, sigurno, pobjeujemo! Kada doe do okraja, tada mora biti i poraza i pobjede, napredovanja i uzmicanja. Bila ova bitka pogodna ili ne, vi obavite sve pripreme! Duryodhana e na to: Ali ja, djede, neu vratiti Pandavama njihovu kraljevinu. Zato bez oklijevanja uinite sve to je potrebno pa neka bitka otpone! Bhima mu odgovori: Onda sluaj to mislim da bi bilo dobro uiniti: Ti ne gubi vrijeme ve poi prema prijestolnici i povedi sa sobom etvrtinu vojske. Druga etvrtina neka opkoli stada i neka ih potjera. Vratimo li se bez goveda, to e biti znak da smo pobijeeni. Nas petorica i ostatak vojske poimo na Arunu. Kurui posluae taj savjet, podijelie vojsku pa se postrojie u bojne redove. Ugledavi Kurue spremne za boj, Aruna oslovi kraljevia Matsya: Upravi svoje konje, vozaru, tamo gdje e moje strijele dosegnuti neprijatelja! Za to vrijeme ja u se truditi da usred te vojske ugledam onoga podlaca iz roda Kurua. Kada pobijedim toga zlikovca, ostali e prihvatiti poraz. Tamo stoji Drona, a iza njega je njegov sin. Vidim i Bhimu, Kripu i Karnu, sve velike strijelce, ali ne vidim Duryodhanu. Slutim da je u elji da spasi ivot odstupio junim putom i poveo stado sa sobom. S njime u se boriti, Viratin sine, jer e jedino od toga biti koristi. Kada ga pobijedim, vratit u se i povesti goveda. Aruna ubrzo stie oteta stada i razjuri vojsku koja ih je uvala, a goveda preplaena rikom koljke podigoe repove i udarie u trk vraajui se istim putem. Vidjevi kako podivljala goveda bjee prema prijestolnici Matsya, prvaci ratnika Kurua zakljuie da je Aruna postigao to je htio pa jurnue na njega dok je on jo progonio Duryodhanu. 158

Kada je vidio njihovu vojsku i nad njome lepranje bezbrojnih stjegova, Aruna ree Uttari: Pritegni zlatne uzde, Uttaro, i potjeraj nae bijele konje onamo gdje vidi silne velmoe Kurua! Opaki Karna elio bi se ogledati sa mnom! Odvezi me, sine Viratin, ravno k njemu koji se pod okriljem kralja Duryodhane naduo od oholosti! Karna i Aruna podijelie megdan. Dvanaest Karninih strijela ranilo je Arunu, Uttaru i njihove konje, ali je Aruna uzvratio i zasuo Karnu silom strijela koje ga izbodoe po cijelome tijelu, tako da se morao povui. Kada Radhin sin uteknu s bojita, ostali ratnici s Duryodhanom na elu udarie jedan po jedan na Arunu praeni svojini etama, ali, kao to obala podnosi nalete plime, tako je i Aruna odolijevao bijesu te nebrojene vojske postrojene za boj koja ga je zasipala rojevima strijela. Potom prvak meu ratnicima napadne na neprijatelja poslavi na njega svoja nebeska oruja. I nebo i sve strane svijeta zastrijee bezbrojne strijele odapete iz Gandive, kao to zemlju prekrivaju Suneve zrake. I nitko od protivnika ne mogae podii oi na Arunu koji je blistao silnom svjetlou. Bezbrojne Arunine strijele kao da pod nebom nisu imale dovoljno mjesta. Protivnici bi ga uspijevali samo jednom izbliza ugledati jer bi ve iduega trena bili na putu za onaj svijet zajedno sa svojim konjima. Kao to su njegove strijele neometano prolazile kroz tijela njegovih protivnika, tako su i njegova kola jezdila kroz njihove redove. Njegove strijele uvijek su nalazile cilj kao to i oko uvijek poiva na onome to mu se mili gledati. Trag koji je ostajao za njim sliio je na trag krda slonova kroz praumu. Tada, Bharato, navalie na Arunu svi veliki ratnici Kurua i napregoe sve svoje sile, a Dhananaya, Kuntin sin, pogodi staroga gospodara Bhimu s deset strijela u grudi iako se ovaj borio kako je najbolje mogao. Neodoljivi i jakoruki Gangin sin klonu od ljuta bola i dugo ostade tako oslonjen na rudo svojih kola. Tada Arunu okruie sa svih strana s nebeskim orujem u rukama zasipajui ga nepresunom bujicom strijela. On je svojim orujem suzbijao njihovo, a onda vlasnik Gandive zazva jedno od Indrinih nepobjedivih oruja zvano "izbezumljivalo". Svojim otrim strijelama potpuno prekri sve etiri strane svijeta. Brujanje Gandive potpuno zaglui osjetila protivnika, a potom Aruna uze objema rukama svoju veliku koljku mona zvuka i silovito duhnu u nju ispunjavajui njezinom rikom nebeski svod. Od zvuka te koljke junaci Kurua zastadoe osupnuti, a lukovi od kojih se ne razdvajahu u boju poispadae im iz ruku. Kada je vojsku Kurua tako skamenio, Aruna ree sinu kralja Matsya: Idi meu Kurue dok su jo oamueni i donesi ovamo bijele odore to ih nose Drona i Kripa i onu lijepu, utu, koja pripada Karni, a donesi i plave haljine kralja i Dronina sina. Rekao bih da Bhima nije omamljen jer on zna kako da se suprotstavi ovome oruju i zato njega obii! Nato slavni sin Matsya skoi s kola ostavivi uzde i pokupi odjeu ratnika pa se vrati natrag na svoje mjesto. Onda podbode etiri lijepa drijepca i odveze 159

Arunu s bojita vozei se kroz pjeadiju koja je jo uvijek drala zastave u rukama. Kada Bhima vidje da Aruna odlazi, pogodi ga svojim strijelama, ali mu Aruna pobi zapregu i koijaa i sa svojim lijepim lukom u rukama izroni iz toga mnotva kola kao to sunce izranja iz oblaka. Dhrtaratrin sin doe k sebi i spazi Prithina sina kako sam stoji na bojitu nalik na gospodara nebesnika pa uzrujano upita Bhimu: Kako se ovaj spasio od tebe? A antanuov mu sin odgovori smijeei se: Gdje bijahu tvoja osjetila i tvoja hrabrost? Zato si odbacio luk i strijele? Aruna nije sklon krvolonosti, niti mu dua naginje grijehu. Ni za sva tri sveta nee zaboraviti svoje starije. Samo nas zato u ovome boju nije sve pobio. Prvae meu junakim Kuruima, vrati se u svoj grad i pusti Arunu da mirno ode preotevi stada. Ne odbacuj uludo svaki put svoje dobro! Sasluao je Duryodhana te rijei staroga gospodara, rijei koje bijahu za njegovo dobro, pa se razbjesnje, ali izgubi volju za dalju bitku, duboko uzdahnu i uutje. Razdragani Aruna vidje kako Kurui kreu k svojemu gradu pa poe za njima i glavom pozdravi staroga Bhimu i uitelja Dronu da im iskae svoje potovanje. Na jednak nain pozdravi i Dronina sina i uitelja Kripu i ostale asne osobe meu Kuruima. Potom Prithin sin jednom strijelom razbi u komadie Duryodhaninu krunu ukraenu dragim kamenjem a brujanje njegova luka ispuni sva tri svijeta. Aruna je gledao kako Kurui odlaze osramoeni pa veselo ree sinu Matsya: Potjeraj svoje konje! Vraamo se! Tvoja su stada spaena, neprijatelj odlazi, a trebalo bi da se i ti zdravo i veselo vrati svojemu gradu! No samo ti, drago dijete, zna da Prithini sinovi ive kod tvojega oca. Kada uemo u grad, nemoj hvaliti njihova djela, jer da se kralj Matsya ne poplai. Reci radije: Ja sam pobijedio vojsku Kurua i vratio nau stoku! Uttara mu odgovori: U mojoj moi nisu djela koja si ti poinio, ali otkrit u tko ste tek kada mi ti dopusti. Kada Aruna stie u blizinu groblja, on stade pred drvo ami sav ranjav od protivnikih strijela. Tada strani majmun s njegovog barjaka, blistav kao oganj, uzletje na nebo sa svim ostalim stvorenjima koja bijahu uz njega i nestade opsjene, a na kolima opet bijae Uttarina zastava s likom lava. Poto su zamijenili strijele, tobolce i ostalo oruje, slavni kraljevi Matsya poveze se u svoju prijestolnicu radosna srca, a Aruna je preruen u Brhannadu upravljao kolima. Uttara poslua Arunin savjet pa naredi glasnicima da odu i razglase njegovu pobjedu. Kralj Virata bio je presretan to je Suarmana tako brzo pobijedio i stoje vratio sve svoje blago. Stigao je u prijestolnicu s etvoricom Pandava i, im je sjeo na prijestolje, dvorani mu ispriae to se dogodilo i da je njegov neustraivi 160

sin otiao pred neprijatelja na samo jednim kolima i s Brhannadom kao koijaem. Viratu obuze strah pa naredi svojim ministrima: Svi ratnici koji nisu ranjeni neka odmah pou u pomo Uttari! Na to se Kanka osmijehnu kralju kojega bijae spopao silan strah od Kurua i ree mu: O kralju, ako je Brhannada Uttarin koija, onda se Kuruima nije posreilo da ti odvedu goveda. U taj as stigoe brzonogi glasonoe to ih Uttara bijae poslao i objavie da je mladi kraljevi izvojevao pobjedu nad Kuruima. Kralj se sav najeio od prevelike radosti. Darivao je glasnike lijepim haljinama, a svojim savjetnicima naredi: Iskitite putove zastavama i prinesite cvjetne prinose svim bogovima i boginjama. Poaljite im u susret kraljevie i hrabre ratnike, glazbenike i plesaice ukraene nakitom. Neka teklii urno odjau na slonovima i neka na svakome raskru objave moju pobjedu! Neka izae kraljevna Uttara u prekrasnoj odjei i neka okruena djevojkama doeka s hvalopojcima mojega sina! Poto je odaslao vojsku, djevojke i nakitom uljepane dvorjane, mudri kralj Matsya radosno ree: O sairandhri, donesi kocke, a Kanka neka zapone s igrom! Na to mu Panduov sin odgovori: Reeno je da ne smije igrati onaj ije je srce zaslijepljeno radou, pogotovo ako igra sa spretnim kockarima, ali, ako ti to ini radost, neka igra pone. I igra poe a, dok su se kockali, kralj Matsya ree: Ha! Moj je sin pobijedio glasovite Kurue! A kralj mu Yudhithira odvrati: Kako da ih ne pobijedi kada mu je koija bio Brhannada? Te rijei naljutie kralja Matsya pa odbrusi Panduovu sinu: Ta zar ti, bijedo od brahmana, usporeuje ukopljenika s mojim sinom? Zar ne zna to kome prilii da govori? Opratam ti, brahmane, ovu uvredu poradi naeg prijateljstva, ali ubudue mora paziti to govori ako ti je stalo do ivota. No Yudhithira nastavi: Nema toga tko e se pobiti s Bhimom, Dronom, Droninim sinom i ostalima silnim junacima Kurua, kao ni s Indrom kojega prate Maruti! Ima samo jedan, a to je Brhannada! Nema toga koji mu je po snazi ravan. Zato onda da tvoj sin ne pobijedi zlotvore kada je imao takva saveznika! A Virata e na to: Ti ne obuzdava svoj jezik usprkos mojoj naredbi! Ako nema onoga koji kanjava, nitko se nee priklanjati vrlini! Rekavi to, kralj, usplamtio od gnjeva udari Yudhithiru kockom po licu i Ijutito ga opomenu: Nemoj da ti se to jo jednom dogodi! Od siline udarca Yudhithiri potee krv iz nosa, ali Prithin sin drao je ruke pred licem ne dajui da ona kapne na tlo. Vrli Yudhithira pogleda tada Draupadi koja stajae uz njega. Uvijek posluna eljama svojega gospodara, ona razumje to to znai pa donese zlatnu posudu s vodom i u nju prihvati krv. U to vratar oslovi kralja i objavi: Tvoj sin Uttara eka na vratima s Brhannadom! 161

Tada Yudhithira uputi straaru rijei koje bijahu samo za njegove ui: Neka Uttara ue sam! Brhannada ne smije ui jer se junak zavjetovao da nee ostaviti na ivotu onoga koji mene izvan bitke rani ili na zemlju prolije moju krv! Kraljevi Uttara ue sam, oda ocu dunu poast dodirnuvi mu stopala, pa se okrenu da izrazi svoje potovanje brahmanu Kanki i tada ga ugleda gdje sjedi u kutu okrvavljena lica. Sav uasnut, urno upita: Kralju, tko ga je to udario? Tko je uinio tu stranu nepravdu? Kralj mu na to odgovori: Ja sam udario ovoga podmukloga brahmana, a on zasluuje i gore! Dok sam ja hvalio tebe i isticao tvoje junatvo, on je uznosio onoga ukopljenika! Uttara se prestravi: Jao, jao! Uinio si velik grijeh i stranu nepravdu! Oe moj, padni pred njegove noge i trai njegov oprotaj da smrtonosni otrov brahmanova prokletstva u korijenu na zatre nau lozu! Virata poslua rijei svojega sina pa stade tjeiti sina Kuntina koji bjee nalik na vatru zapretanu pepelom. Zatrai od njega oprotaj, a Panduov mu sin odgovori: Ja sam ti odmah oprostio, kralju, i ne ljutim se na tebe. Ali da je ova krv iz mojih nosnica pala na zemlju, tebe bi i tvoju kraljevinu zasigurno snala propast! Ja te ne krivim, kralju, to si udario nedunu osobu jer oni koji su moni obino su i nerazumno nasilni u svojim postupcima. Kada krv presta tei, ue i Brhannada, pozdravi Viratu i Kanku i osta stajati utei. Tada kralj poe pred njime hvaliti svojega sina Uttaru koji se vratio iz boja, a Uttara e na to: Nisam ja vratio naa stada niti sam je pobijedio neprijatelja! To je djelo poinio sin nekoga boanstva. Mladi blistav kao Indra vidje me kako bjeim pa stade pred mene i ne dade mi dalje. Vratio me u kola i potukao Kurue te tako spasio naa goveda. Pobjeda pripada njemu, a ne meni! Na to Virata upita: Gdje je sada taj monoruki i slavni sin oca nebesnika? Jedva ekam da vidim toga silnoga nebeskog ratnika koji je spasio i tebe i moja stada! Uttara mu odgovori: Taj jaki boanski sin nestao je pred mojim oima, ali ja se nadam da e se on ipak ovdje pojaviti sutra ili prekosutra. Tri dana poslije toga pet Panduovih sinova dovrie svoj zavjet i okupae se pa obukoe bogato ukraene bijele haljine i s Yudhithirom na elu uoe u vijenicu kralja Virate i zauzee mjesta namijenjena kraljevima. Zasjae poput pet rtvenih vatri na oltaru. Kada su posjedali, stie i kralj Virata da okupi vijee kako bi obavio svoje kraljevske poslove. Ugleda slavne Pandave kako blistaju poput ognja pa se na asak zamisli, a onda se naljuti pa ree Kanki koji je sjedio tu nalik na vladara nebesnika okruena Marutima: Ti se bavi bacanjem kocaka i u mojoj si slubi. Kako onda moe zauzeti kraljevsko mjesto i obui skupocjene haljine? Tada se Aruna nasmijei pa ree kralju: Ovaj je ovjek, kralju, dostojan da sjedi ak i na Indrinu prijestolju! On potuje brahmane, posveenje u svete knjige, 162

obavlja rtvene obrede, portvovano i nepokolebljivo slijedi zavjete, on je prvi meu Kuruima, Kuntin sin Yudhithira! Glas o njemu proirio se irom zemlje kao to se Sunev sjaj razastire irom nebesa. Zar moe pitati, kralju, je li osoba kao to je Panduov sin dostojan kraljevskoga sjedita? Na to e Virata: Ako je ovo doista Yudhithira, kralj Kurua, tko je onda meu vama Aruna, a tko moni Bhima, tko su Nakula i Sahadeva? Gdje je slavna Draupadi? Poslije njihova poraza na kocki vie ih nitko nije vidio. Kralju odgovori mu Aruna ovaj tvoj kuhar, znan kao Ballava, slavni je Bhima, glasovit po svojim vjetinama i snazi. Nakula je tvoj konjuar, a Sahadeva volar. Lopoooka i tankostruka sairandhri slatka osmijeha, zbog koje je Kiaka izgubio glavu, slavna je kraljevna Draupadi. A ja sam, kralju, Aruna o kojemu si ve dovoljno uo. Posljednju godinu naega progonstva proveli smo u tvojemu domu sigurni kao dijete u majinoj utrobi. Onda princ Uttara kaza kralju sve o Aruninu junatvu. Virata bijae izvan sebe od radosti. On izgrli Yudhithiru i ponudi mu svoje ezlo, riznicu, grad i svekoliku kraljevinu, pa im ree: Sada je dolo vrijeme da ja umilostivim Pandave. Ako vam je po volji, dat u svoju ker Uttaru da bude vjerna ljuba Aruni. Na to plemeniti Yudhithira pogleda Arunu, a ovaj to razumje pa odgovori kralju Matsya: Dok sam ivio u tvojim osobnim odajama, kralju, imao sam prilike biti s tvojom keri, i nasamo i u drutvu, i ona mi je vjerovala kao svojemu ocu. Ja sam uz glazbu vodio njezine korake u plesu i nadgledao kako se Ijupkou i spretnou oplemenjuju njezine uroene vrline. Zato ne bih volio da ti ili netko drugi posumnja u nju ili u mene. Koja je dua ista, a moja su osjetila u mojoj vlasti i zato te molim, kralju, da mi je da za snahu, neka bude nevjesta i radost mojemu sinu jer on je dostojan da tebi bude zet, a tvojoj keri mu. Plemeniti vladar kraljevine Matsya odvrati mu razdragana srca: Rijei poput ovih pristaju i tebi i tvojoj vrlini! Bit e kako ti kae! Onaj kojemu je Aruna prijatelj sve je svoje elje ve ispunio!

163

Knjiga peta

UDYOGAPARVAN
Knjiga o pripravama Vaiampayana ree: Svi junaki potomci Kurua koji pristadoe uz Pandave proslavie Abhimanyuovu svadbu i, poto se nou odmorie, okupie se u svanue razdragani u Viratinu dvoru. Dom kralja Matsya bio je prepun svakojaka blaga i ukraen probranim draguljima i plemenitim kamenom, a sjedita briljivo ureena i ukraena vijencima. Sve je odisalo zamamnim miomirisima. Silni vladari naroda dooe i posjedae, a onda se javi Krina: Svi vi koji ste ovdje znate kako je u igri kockom kralj Yudhithira bio prevaren, kako mu je oteta kraljevina i kako je prihvatio izgnanstvo. Panduovi sinovi, koji mogu silom svojega oruja pokoriti i svijet, ispunjavali su taj straan zavjet trinaest godina i nisu odstupili od zadane rijei. Ovi slavni junaci proveli su godinu dana sluei drugima. Na vama je da sada odluite to e biti pravedno i dobro i za Yudhithiru i za Duryodhanu i to e biti podobno i prihvatljivo i za Kurue i za Pandave. asni kralj Yudhithira ne bi bespravno poelio ni nebesko carstvo, a ako to pravda trai, prihvatit e da vlada i samo jednim selom. Dhrtaratrovii ne mogu nadvladati Aruninu mo. Mi ne znamo to je Duryodhana naumio niti znamo to e se dalje zbivati. Zato je teko odluiti to da inimo. Ja kaem da bi trebalo poslati izaslanika, ovjeka dobra roda, umjerena i pomna, puna vrlina i sposobna da privoli Duryodhanu da Yudhithiri preda polovinu kraljevine koja mu pripada. Tada se javi Baladeva267: Junaki Kuntini sinovi spremni su dati polovicu svojega kraljevstva i ine tu rtvu za ljubav Duryodhani. Zato im Dhrtaratrini sinovi moraju vratiti polovicu zemlje i radovati se zajedno s nama to je ova raspra rijeena na obostrano zadovoljstvo. Uinimo sve to je u naoj moi da se taj spor razrijei bez oruja. Kralj Yudhithira nastavio se kockati premda je srea stalno bila protiv njega i za to se ne moe okriviti akuni. Ne izazivajte rat s Kuruima, ve im se obratite miroljubivo i mirno. Rat nije siguran nain da se postigne cilj, a plodovi izmirenja na svaki nain due traju. Dok je neustraivi izdanak Madhuove loze tako govorio, viteki Satyaki 268 ustane ogoren i ree: Kakvo je ljudsko srce, takav mu je i jezik! Tvoje rijei odgovaraju tvojemu srcu! Na svijetu ima hrabrih ljudi, kao to ima i straljivaca. Kao to se na istome drvetu mogu nai dvije grane od kojih se jedna svija od roda, dok je druga sasvim jalova, tako se i u jednoj lozi mogu raati i maloumnici i velikani. Zar se moe dopustiti onome koji moe kralju Yudhithiri pripisati i
267 268

Baladeva je Balarama, Krinin brat; v. I, bilj. 89. Roak i koija Krinin. Zvao se i Daruka i Yuyudhana.

164

najmanju krivicu da govori pred ovim saborom? Yudhithiru su izazvali jer je bio obavezan obiajima ratnikoga stalea i pobijedili su ga prijevarom! ak i da Yudhithira eli ono to nije njegovo, ne prilii mu da moljaka. Ja bih njih umilostivio otrim strijelama! Nije grijeh ubiti onoga tko je naumio pobiti nas. Bezbono je i sramotno prosjaiti od dumanina! Ja traim od vas da revno prionete izvriti ono to Yudhithiri lei na srcu! Panduovi sinovi moraju natrag dobiti kraljevinu kojom sada vlada Dhrtaratra! Tada ustade kralj Drupada pa ree: O Satyaki, nema sumnje da e se dogoditi to to pretkazuje. Dhrtaratra previe miluje svojega sina i nee s mirom vratiti kraljevinu. Suglasan sam s tobom da pomirljive rijei nee nita promijeniti. Ne vjerujem da je ljubaznim rijeima mogue prizvati pameti izopaenoga Duryodhanu. Zato emo se pripremati za rat, a ja u poslati naim prijateljima poruku neka i oni kupe vojsku. Satyakiju i dolikuju ovakve rijei javi se Krina. Ne sumnjam da su reene za dobro Yudhithiri. Svi mi elimo postupiti kako pristoji a dobro Pandava naa je prva dunost. Ali nae je srodstvo s Pandavama i s Kuruima podjednako, kako god se oni jedni prema drugima ophodili. Svi smo mi ovamo pozvani na svadbu i morali bismo otii kuama radosni i zadovoljni. Vi ste prvaci meu kraljevima, i po godinama i po uenosti, a mi smo oni koji moraju uiti od vas. Zato traim od vas da u ime Pandava poaljete Kuruima poruku, a mi smo suglasni sa svime. Ako glavar Kurua pristane na mir i pravdu, nee se pomutiti bratski osjeaji meu Kuruima i Pandavama. Ako pak Dhrtaratrin sin oholo i budalasto odbije mirovnu ponudu, onda pozovite i nas kada budete sazivali sve druge. Onda kralj Virata oda Krini sve poasti i dade mu doputenje da se udalji sa svim svojim roacima i pratnjom, a on sjede da se s Yudhitirom i ostalima dogovara oko priprema za rat. I Virata i Drupada i njihovi roaci poslae vijest svim kraljevima i mnogi gospodari zemalja dooe na taj poziv radosnih srca. Kada Dhrtaratrini sinovi saznae za to, poee i oni okupljati oko sebe mnoge kraljeve. U to su vrijeme, kralju, vrvjeli zemljom vladari koji su hitali ili jednoj ili drugoj strani u pomo. Zemlja se punila vojskom od svih etiriju rodova i inilo se da boginja Zemlja drhti pod njihovim koracima. Kralj Panala dogovorio se s Yudhithirom i poslao Kuruima vlastitoga sveenika koji bijae star i po godinama i po iskustvu. Kralj Panala mu ree: Meu stvorenjima nadmonija su ona koja su obdarena ivotom. Meu ivim biima nadmonija su ona koja su obdarena razumom. Od razumnih stvorova ovjek je najmoniji, a od ljudi najmoniji su brahmani. Od dvaput roenih najmoniji su oni koji prouavaju Vede, a od vedoznanaca prvi su oni kojima je rasuivanje istanano. Meu ovima su najmoniji oni koji su iskusni, a meu iskusnima najvei su oni koji su spoznali Svevinjega. Rekao bih da si i ti meu 165

njima i zato elim da, ne gubei vremena, ode Kuruima i da tamo zastupa stvar Panduovih sinova. Preko povjerljivih uhoda kralj je Duryodhana doznao sve to se dogaalo. Tako je saznao i da se Krina zaputio svojoj prijestolnici, pa se i on, s malobrojnom pratnjom i u koiji u koju bijahu upregnuti konji brzi poput vihora, dade na put u Dvaraku. Istoga dana kada je Duryodhana stigao u Dvaraku, lijepi grad Anartta, stie tamo i Aruna pa dva batinika Kurua uoe u palau gotovo u isto vrijeme i zatekoe Krinu kako spava. Duryodhana je uao prvi u njegovu spavau odaju, a Aruna ue za njim i obojica stadoe da priekaju dok se Krina ne probudi. Duryodhana bjee sjeo na stolicu ukraenu poput prijestolja koja je stajala kraj Krinina uzglavlja, a Aruna osta stajati kraj podnoja postelje sklopivi ruke u znak potovanja. Kada se Krina probudio, on najprije ugleda Arunu, a onda ih upita kako su putovali i pozdravi ih kako dolikuje pa ih zatim upita za razlog njihova posjeta. Duryodhana mu odgovori smijeei se: Krino, svi su izgledi da e meu nama biti rata, i to vrlo skoro. Ako se to dogodi, ti mi mora pomoi. Tvoje prijateljstvo sa mnom jednako je kao i s Arunom, a i nae srodstvo podjednako je blisko. Jedina je razlika to sam ja danas doao prvi, a nai su dobri praoci uvijek potovali pravo prvjenstva. Krina e na to: Ni najmanje ne sumnjam da si ti doao prvi, Duryodhano, ali kada sam otvorio oi, moj je pogled najprije pao na Arunu. Budui da si ti doao prvi, a ja sam najprije ugledao Arunu, ja u vam pomoi obojici. Pravo prvjenstva vam je podjednako. Kada se ispunjavaju elje, obiaj nalae da se uvijek pone od najmlaega molitelja i zato u najprije ponuditi da bira Aruna. Tu je milijun mojih pastira i svaki mi je ravan po snazi. Zovu ih Narayane. Svaki se od njih umije boriti i u najeem boju. Ti vojnici, nesavladivi u boju, bit e na strani jednoga od vas, a ja u, sasvim sam i ne laajui se oruja jer sam odluio da se ne borim, stati na stranu drugoga. Ti, Kuntin sine, moe birati prvi jer prema zakonu ima na to pravo. Tada Aruna odabra Krinu, Narayanu glavom, pogubitelja svih zlotvora koji ree da se nee biti na bojitu. Duryodhana dobi nebrojenu vojsku Narayana, batinie Bharata, i bjee izvan sebe od radosti dobivi tih tisuu tisua vojnika iako Krina ne bijae na njegovoj strani. Osiguravi za sebe tu silnu vojsku, Duryodhana ode Baladevi, monome Rohininu sinu, i ree mu radi ega je doao. Ali mu Balarama ovako kaza: Duryodhano, ja sam pokuao sve to je u mojoj moi ne bih li privolio kraljeve da se pomire. Na svadbi Viratine keri rekao sam Krini da smo i on i ja podjednako blizak rod i tebi i Pandavama. No moje rijei bile su uzalud. Ja se ne mogu prikljuiti strani kojoj je Krina protivnik, ali neu mu niti pomagati. Neu 166

pomoi ni tebi ni Aruni i to je moja neopoziva odluka. Roen si u lozi Bharata i potuju te svi zemaljski kraljevi. Idi i bori se potujui stroga pravila viteke asti. Na to Duryodhana zagrli junaka kome plug bijae ubojito oruje i premda nije imao Krinu na svojoj strani, bjee siguran da je Aruna ve pobijeen. Kada je Duryodhana otiao, Krina se osmijehnu pa zapita Arunu: Dhananayo, zato si tako nerazumno postupio? Odabrao si mene umjesto moje dobro opremljene i mnogobrojne vojske. Aruna mu odgovori: elio bih, Krino, stei slavu koja e biti ravna tvojoj. Ti ima snage suprotstaviti se svim zemaljskim kraljevima i njihovim mnogoljudnim vojskama. Osjeam da sam i ja sposoban za neto takvo. elim da mi ti bude koija. Odavno sam za time udio! Vasudeva e na to: Rekao bih, Kuntin sine, da si odluio mjeriti se sa mnom. Neka ti elja bude ispunjena! Bit u vozar tvojih kola. Kralj alya,269 brat kraljice Madri, Sahadevine i Nakuline majke, poao je sa svojim sinovima i velikom vojskom da se nae Pandavama u pomoi. Svoju vojsku bjee ostavio na putu, a on je ubrzanim hodom produio k logoru Pandava. Duryodhanini uhode dojavie to Duryodhani pa on urno poe da ga osobno pozdravi. Naredio je da se du puta kojim je iao alya urede i opreme mjesta za odmor s obiljem svega to je potrebno, s raznim poslasticama i piem, a i glazbenicima i glumcima za alyinu razonodu. Sve je uinio kako bi se kralj alya osjetio poaenim i kako mu nikakve udobnosti ne bi ponestalo. Prezadovoljan takvom panjom, kralj alya ree slugama koji su ga dvorili: Za ovo neuveno gostoprimstvo i besprimjernu ljubav koju su pokazali prema meni moram nekako nagraditi Yudhithirine ljude. Molim vas da kaete moju elju Kuntinu sinu i da mi donesete njegovo doputenje da to uinim. Sluge odoe i prenesoe tu poruku Duryodhani, koji je neprijmijeen uvijek bio u blizini, a on iskoristi tu priliku pa izae pred alyu koji u tome asu bijee spreman sve dati. On pozdravi svojega ujaka i alya razumje daje to Duryodhana to si je zadao toliko muke da ga ugosti. On zagrli Duryodhanu i ree mu: Uzmi od mene to ti srce eli! Duryodhana mu na to odgovori: Blagonakloni junae, neka se tvoje rijei obistine! Ispuni mi elju i budi moj vojskovoa! Neka bude! odgovori alya. to drugo mogu!? Dogovoreno! kliknu Duryodhana i stade to ponavljati, a alya mu ree: Izvrsnie meu ljudima, poi u svoj grad, a ja u posjetiti kralja Yudhithiru, potinitelja neprijatelja. Brzo u se vratiti. Duryodhana mu odgovori: Zemaljski gospodaru, idi Pandavama i brzo se vrati. Ja potpuno zavisim o tebi! Ne zaboravi elju koju si mi obeao ispuniti! alya je stigao u Upaplavyu270 i, kada je sjeo da razgovara s Yudhithirom, ispria mu sve to se dogodilo, a Yudhithira mu ovako ree: Znameniti ratnie,
269 270

alya je kralj naroda Madra na sjeverozapadu Indije izmeu rijeke Beas i Chenab, moda do Jheluma. Upaplavya je jedno od imena Viratine prijestolnice, Matsye ili Virate. v. III, bilj. 58

167

dobro je to si tako uinio. Ispunio si obeanje koje si dao Duryodhani u trenu kada ti je on veoma ugodio. Neka te prati svako dobro! Ja od tebe traim samo jedno: Ti si na bojitu ravan Krini. Kada Aruna i Karna izau jedan drugome na megdan, ne sumnjam da e ti voziti Karninu koiju. Ako mi eli uiniti dobro, zatiti Arunu. Uini, kralju, Karnu malodunim i olakaj nam pobjedu! Premda tako to ne bi trebalo initi, uini to radi nas, ujae! Na to mu alya odgovori: Budi siguran da u ja biti vozar u tome dvoboju jer me Karna uvijek usporeuje s Krinom. Kada se poelio boriti, naopakim u mu rijeima pomutiti ponos i neustraivost, i protivnik e ga lako pobijediti. Svi e se vai jadi na kraju prometnuti u radost. I tada se alya oprosti od Kuntina sina i ode sa svojom vojskom Duryodhani. Mnogo je kraljeva okupilo svoje vojske oko Hastinapure. Bilo je tu jedanaest akauhini271 vojske orne za bitku pod barjacima koji su blistali. U gradu Hastinapuri ne bijae mjesta ni za sve glavne vojskovoe. Cijeli taj kraj oko pet rijeka i podruje Kuruangala, i uma Rohitaka, i Ahihatra, i Kalakuta, i obale Gange, i Varana, i brjegovi na obalama Yamune, cio taj predio bogat itom i blagom bjee prekriven vojskama. Dvorski sveenik kojega je Drupada poslao promatrao je putujui sve te legije. Kada je stigao u Dhrtaratrin dvor, ugledao je tamo sve velmoe i vojskovoe Kurua i njihovih prijatelja i saveznika. Doekali su ga s dobrodolicom i potovanjem kakvo i pripada poslaniku. On im nakon dobrodolice poe ovako govoriti: Kraljevi, dobro se zna da su Pandu i Dhrtaratra braa po ocu i da, nesumnjivo, kraljevina njihova oca pripada obojici podjednako. Hrabri Panduovi sinovi ne ele se uputati u rat s Kuruima da bi povratiti svoju kraljevinu da ne pustoe svijet. Zato vratite, Kurui, ono to se mora vratiti, jer dolo je vrijeme za vraanje i vrlina to od vas zahtijeva. Ne dopustite da ova prilika uludo propadne! Sasluavi taj govor, sjajni Bhima, najstariji i po godinama i po mudrosti, najprije izrazi potovanje sveeniku pa onda ree: Srea je da su i Krina i Pandave dobro i zdravo. Srea je da su se nali oni koji e im pomoi i da su jo uvijek na putu vrline. Otre su tvoje rijei, ali mislim da je razlog tome to si ti brahman. to si rekao nesumnjiva je istina. No Karna mu ne dade dalje govoriti, ve mu drsko i ljutito upade u rije gledajui stalno Duryodhanu: Nita nam novo, Brahmane, nisi rekao. U Duryodhanino ime akuni je svoje dobro pobijedio Pandave na kocki. Panduov se sin ne pridrava dogovora, ve se uzda u pomo Matsya i Panala. O veleueni, ako pokuava zastraiti Duryodhanu, on nee dati ni stopu zemlje, a ako je po
271 Akauhini je, po klasinoj teoriji, vojska od deset anikini, odnosno od 21870 slonova, 21870 bojnih kola, 65610 konja i 109 305 pjeaka. Tri gane (27 slonova, 27 kola, 81 konjanik, 135 pjeaka) ine jednu vahini, devet (32) vahini ine jednu amu, tri amu ine jednu anikini (3 4 gane), a deset anikini jednu akauhni, To je jedna od teorijskih podjela odreda u staroindijskoj vojsci.

168

pravdi i zakonu, dat e i cijelu zemlju, pa makar i neprijatelju. Ako ele da im se vrati njihovo naslijeeno prijestolje, neka proive u umi dogovoreno vrijeme, a onda mogu ivjeti pod Duryodhaninom vlau u zdravlju i miru. Ako odbace put vrline, odlue se na rat i napadnu ove uzorite Kurue, sjetit e se ovih mojih rijei! Starina Bhima nije se slagao s time: Sine Radhin ree on govori ludo! Sjeti se da je Prithin sin sam pobijedio estoricu velikih ratnika Kurua. Ne uinimo li ono to glasnik od nas trai, izbit e rat i bit e nam sueno da poginemo i mi i Duryodhana. Tada kralj Dhrtaratra ukori Karnu, a smiri Bhimu pa kaza: To to je rekao antanuov sin ide u prilog naoj dobrobiti, a dobro je i za Pandave. To je blagodat za cijeli svet. Ja u o svemu jo jednom promisliti pa u Pandavama poslati Sanayu na pregovore. Potom se okrenu Sanayi pa mu ree: Sanayo, idi Panduovim sinovima i prenesi im moje srdane pozdrave i izraze oinske ljubavi. Najljubaznije mi pozdravi Krinu, Satyakija i Viratu i svima kraljevima koji su se tamo okupili iskazi moje potivanje. Uini sve kako bi se smirili i kako bi se izbjegao rat. Velikome Krini porui da Dhrtaratra eli mir s Pandavama, a nema Krinine rijei koju Yuhithira ne bi posluao. Pazi da ne izrekne nita to bi moglo izazvati rat. Tako se Sanaya uputi u Upaplavyu da se sastane sa sjajnim Pandavama. Kada stie pred kralja Yudhithiru, iskaza mu potovanje, a kralj ga upita: Sanayo, sine Gavalganin, jesi li sigurno putovao? Radujemo se to te ovdje vidimo. Dosta je vremena proteklo otkada smo posljednji put uli vijesti o starome kralju Kurua. Nadam se da su dobro i zdravo i on i svi njegovi. Zdravi su i ili i tijelom i duhom nato e Sanaya svi oni za koje pita. Znaj da meu Dhrtaratrinim sinovima ima i ozbiljnih i pravednih ljudi kao to ima i onih grjenih i zloudnih. Uobiajeno je da se vi, katriye, ophodite po zakonima koji su dobri jo samo za mesare i to vas navodi da inite zla i onima koji vam nikakva zla ne ele. Ti, Yudhithiro, svojom pameu moe postii da zavlada mir meu vama. Pouj to ti poruuje kralj Dhrtaratra: Ako vi, Prithini sinovi, kaznite Kurue porazivi i pogubivi na bojitu sve svoje neprijatelje, va budui ivot bit e poput smrti. Doista, to je ivot za onoga tko je pobio svoju rodbinu? Ja sam mirotvorac i padam niice pred Krinom i pred asnom starinom, kraljem Panala. Sklopljenih ruku privijam se k vama kao svojemu jedinomu utoitu. Ne dolii ni Krini ni Aruni da ne posluaju moje rijei. elja je kralja Dhrtaratre i njegova savjetnika Bhime da se uspostavi mir. Yudhithira mu, presretan, odgovori: Sanayo, jesi li od mene uo i jedne jedine rijei koja bi poticala na rat? Tko bi odabrao rat ako ve moe birati? Ti zna kakve smo patnje mi podnijeli, ali ja u im, ve zbog svojega potovanja prema tebi, sve oprostiti! Trai od mene da budem mirotvorac i ja u to biti. 169

Neka Indraprastha bude moja prijestolnica i neka mi Duryodhana s mirom vrati moju kraljevinu. O Aataatru na to e Sanaya ako ti Kurui bez rata ne prepuste tvoj dio kraljevine, mislim daje za tebe bolje da ivi od milostinje meu Vrinijima i Andhakama nego da ratom doe do vlasti. Ovaj smrtni ivot ne traje dugo, a podlono je svakome grijehu, muci i nepostojanosti. Grijeh i estito ime nikada ne idu zajedno i zato ne ini grijeha, Pandavo! Zalud ste amili u izgnanstvu sve ove godine, sinovi Panduovi, ako se sada prepustite gnjevu i poinite grijeh. Grijeh je gorak lijek a ne gutaju ga grjenici, nego pravednici. Ja te molim da ga i ti proguta i da odustane od vojevanja, jer kakav e blagoslov za tebe biti ako sve protivnike do jednoga pobije? Yudhithira e tada: Nema sumnje, Sanayo, da je to to govori sama istina. Ti prosudi ima li grijeha ili vrline u ovome to inim. Nema toga blaga koje bih poelio stei na nepoten nain. Neka slavni Krina kae hou li biti za osudu ako se budem borio ili pak ako odbacim svaku pomisao na rat. Znam da mu je na srcu dobrobit, i naa i Kurua, i zato neka on odlui, a ja u se, ako on kae, odrei dunosti katriye. Tada ree Krina: elja mi je, Sanayo, da Panduovi sinovi ne propadnu, nego da napreduju i da ispune svoje elje. Jednak napredak elim i Dhrtaratri koji ima mnogo sinova. Ja im nita drugo i ne elim rei nego da je mir najmudriji put. Ti ne moe tvrditi, Sanayo, da si i od mene i od Yudhithire bolje upuen u potankosti pravde i krivde. edan ovjek pije vodu i tako gasi e. Plod, bez sumnje, proizlazi iz djelovanja. I na onome svijetu blagostanje bogova proistjee iz djelovanja. Rad je i kada vjetar pue. Vrlinom djelovanja i Sunce koje nikada ne spava izlazi svakoga jutra i uzrokuje smjenu dana i noi. Vatra gori svojom snagom i ini dobro svekoliku ovjeanstvu. Ni rijeke ne spavaju, ve urno teku donosei svakome stvorenju blagodat. Ni Indra ne spava, ve svojom golemom moi rasipa kiu tutnjei kroz nebesa. Na drugome svijetu blistaju sveci provodei ivot u uenju, isposnitvu i radu. Svako djelovanje donosi primjeren plod. A kralj Dhrtaratra i njegovi sinovi nerazumno su oteli ono to pripada Panduovu sinu. Oni se ne sjeaju zakona koji su od pamtivijeka i kojih su se kraljevi od davnina pridravali. Lupea koji neopaen krade tue blago eka ista presuda kao i onoga koji ga na danjem svjetlu silom otima. No ja elim i sam otii Kuruima i razrijeiti tu stvar. Ako uspijem umiriti Kurue a da ne otetim Pandave, stei u velike zasluge i donijeti neizmjernu blagodat Kuruima spasivi ih iz eljusti smrti. Sanaya im onda ree: Ostaj mi zdravo, boanstveni junae. Ja u vas sada napustiti. Sine Panduov, neka te svako dobro prati! I nemojte zamjeriti ako sam vam u ustrini rekao to neugodno. Poi sa sreom, Sanayo ree YudhithiraTi nikada nama ne misli zlo. Svi mi znamo da si ti ovjek iste due. A Dhrtaratrinu sinu ovako porui: Nerazumna je to udnja koja ti raspinje srce i tjera te da vlada svima Kuruima 170

bez suparnika. Nju nita ne moe opravdati. to se nas tie, mi se tome neemo pokoriti. Ili mi vrati moju Indraprasthu ili se bori, glavaru Bharata! Pandave e strpljivo prijei preko svih uvreda nanesenih Draupadi i preko svega ostaloga jer ne elimo sve Kurue vidjeti pobijene. Dovoljno smo moni da se moemo osvetiti. Mi ipak elimo mir i bit emo zadovoljni ako nam da svakome po jednu pokrajinu. ak e i to dostajati da se dovre nae razmirice. Ti si, Sanayo, otrouman, potrudi se da utvrdi mir izmeu nas i nae rodbine. Reci mu: Suyodhano, daj petorici brae makar po jedno selo i neka se braa s braom izmijeaju i stariji s djecom i neka se u smijehu i veselju mijeaju Kurui i Panale. Ja sam podjednako spreman, Sanayo, i na mir i na rat. Gavalganin sine, kada stigne na dvor Kurua, pokloni se i pozdravi velikoga kralja Dhrtaratru i u nae mu ime prenesi poruku: Panduovi su sinovi, kralju, sretno ivjeli pod tvojim okriljem. Krotitelju neprijatelja tvojom su milou ta djeca naslijedila svoju kraljevinu i, budui da si ih ti ustoliio, zar e biti ravnoduan sada kada se nalaze pred propau? Izvrivi naredbu slavnoga kralja Dhrtaratre, Sanaya se vratio u Hastinapuru i odmah uao u kraljeve odaje. im je uao, Sanaya se pokloni, sklopi ruke i kaza: Ja sam, Sanaya, kralju. Klanjam se pred tobom. Naao sam Panduova sina a on ti je poslao pozdrave i pitao me za tvoje zdravlje i zdravlje tvojih sinova. O dijete na to e Dhrtaratra aljem svoj blagoslov Yudhithiri! Reci, je li Prithin sin dobro i zdravo? Kako su njegovi sinovi, braa i savjetnici? Na to e Sanaya: Panduov je sin dobro, a i njegovi savjetnici. On eli natrag svoje posjede koji su mu pripadali. Tei da stekne i vrlinu i imanje ne inei nita to je za osudu. Panduovu sinu ak je i od pravde milije da nikoga ne povrijedi, a vrlina mu je milija od zgrtanja blaga. ovjek potinjen voli Vinjega mie se kao lutka na koncima. Kada gledam Yudhithirinu estitost, boje djelo cijenim iznad ljudskoga. A gledam i tebe i tvoje pogrjeke. One koje izazivaju zla i strahote i nisu dostojne tvojega stalea. Glavaru ljudi, ja sam se od putovanja umorio i traim od tebe doputenje da se povuem na poinak. Ujutru u u vijenici rei sve to imam i sinovi Kurua ut e poruku kralja Yudhithire koji nema neprijatelja.272 Kralj Dhrtaratra tada naredi da mu pozovu Viduru. Kada Vidura stade pred kralja, sklopi ruke i ree: Mudri kralju, ja sam Vidura. Doao sam na tvoju zapovijest. Viduro ree tada kralj Sanaya se vratio. Kazao mi je rijei prijekora i otiao. Nisam danas mogao od njega doznati kakvu mi poruku donosi. Tijelo mi je zbog toga kao u plamenu i ne mogu oka sklopiti. Kai nam to moe pomoi ovjeku kada je u takvu stanju?
272 Aataatru, Yudhithirin pridjevak, koji znai "onaj kojemu se (ravan) neprijatelj (jo) nije rodio", moe se tumaiti i kao "onaj koji ne raa neprijatelje".

171

Vidura odvrati: Besanica spopada lupea, grjenika, onoga koji nema uspjeha ili je izgubio sve svoje blago, a i onoga tko je slab, a jaki mu prijeti. Nadam se, kralju, da tebe nije snalo ni jedno od tih zala. Na to e kralj: elim uti od tebe pravu valjanu rije jer si u naem kraljevskome mudrom rodu ti ipak jedini obdaren bistrim umom. Vidura na to ree: Yudhithiru, kralju, krase sve vrline pa zasluuje da ga dri uza se. Tvoje su osobine poprilino suprotne njegovima i ti si ga, jao, prognao. Budui da nema osjetila vida, nema prava na dio kraljevstva. Yudhithira strpljivo podnosi bezbrojne nepravde jer nije nasrtljiv i pravdoljubiv je, dobrostiv, istinoljubiv i ima na umu potovanje koje ti je duan. Kako se moe nadati ikakvu dobru kada si upravljanje zemljom prepustio Duryodhani, Karni, akuniju i Duasani. Budala je onaj koji eli ono to nije dobro eljeti. Nije dobar ovjek onaj tko nepozvan ulazi, nepitan mnogo govori i poklanja svoje povjerenje nedostojnim lupeima. Najgori meu svim budalama jest onaj tko svoju krivicu baca na drugoga i onaj tko je slab, a daje oduka svojemu bijesu. Otrov, kao i oruje, moe ubiti jednoga ovjeka, ali zli savjeti upropaste cijelu kraljevinu, i kralja i podanike. Za one koji prataju ne valja to to ih drugi dre za slabie, ali pomirljivost je velika snaga. Pomirljivost je vrlina slabih, ali i ukras jakih. to moe uiniti vatra koja padne na golu zemlju? Ugasi se sama od sebe. Na ovome svijetu ovjek moe stei glasovito ime na dva naina: uzdravajui se od otrih rijei i prezirui loe ljude. Vlastite volje nemaju ni ena koja udi za ovjekom kojega drugi oboavaju ni ovjek koji potuje drugoga samo zato to ga drugi potuju. elje su siromanoga i gnjev slaboga kao trnje zabodeno u tijelo. Svuda je hvaljen onaj koji nije ljubomoran na druge, ljubazan je prema slabima, ne prepire se i ne govori oholo i nije zlopamtilo. Onaj tko osjea stid makar njegovi grijesi bili samo njemu poznati, visoko se tuje meu ljudima. Ambikin sine, ti si tu djecu podigao i svemu ih nauio. Oni sluaju tvoje zapovijesti i, ako im vrati dio kraljevine koji im pripada, poivjet e sa svojim sinovima u srei i veselju. Uini li tako, stei e u tebe povjerenje i bogovi i ljudi. Dhrtaratra e na to: Savjetuj me, Viduro, stalno me progoni moja nekadanja krivica. Vidura stoga produi: Ako onome kome govori ne eli propast, ovjek mu mora rei istinu, ak i ako nije pitan, bila ugodna ili neugodna. Najtee je, kralju, obuzdati jezik. Posjeena uma opet izraste, ali srce ranjeno runim rijeima nikada se ne izlijei. Kada bogovi nekoga osude na propast, oni mu najprije pomute osjetila pa mu zlo slii na dobro i on se vrsto privije uz njega. Tvoji su sinovi zamrzili Pandave i njihov je um pomraen. Bogovi ne tite ljude kao pastiri, sa tapom u rukama, ve onome koga ele zatititi oni daruju pamet. Pravi je siromah tko oskudijeva u ispravnu ponaanju, a ne onaj koji nema blaga. Najgori su ljudi oni kojima ne valja nikakvo dobro to im dolazi od drugih. 172

Manu, sin Samostvojnoga, ovako je govorio o onima koji akama mlate u prazno, pokuavaju napeti Indrin luk od vodenih kapljica i uhvatiti Suneve zrake: Ima sedamnaest vrsta budala: onaj tko pouava nepouljivoga i tko se srdi, onaj tko se malim dobicima zadovoljava, onaj tko ponizno dvori neprijatelja, onaj tko eli obuzdati enske slabosti, onaj tko trai poklon od onoga od koga ne treba traiti, onaj tko se hvasta, a nije nita uinio, batinik plemenite porodice koji uini neasno djelo, slabi koji na jakoga nasre, onaj tko pria nepovjerljivomu, tko eli nedostino, svekar koji se sa snahom zadirkuje, tko ivi od ene a voli se uznositi, onaj koji svoje sjeme baca u tuu njivu, onaj tko primi neto od drugih, a kae poslije da se ne sjea, onaj tko loe govori o svojoj eni i onaj tko dokazuje da je la istina. Yamini glasnici dre se za nos kada takve odvlae u pakao. Na obmanu se moe uzvratiti obmanom, ali na estitost treba uzvratiti estitou. Starost ubija ljepotu, nada ustrajnost, smrt ubija ivot, a zavist pravdu, pohota unitava stid, a druenje s loim ljudima dobro ponaanje, gnjev pomrauje dobrobit, a oholost upropatava sve. U svim se Vedama kae tada e Dhrtaratra da je ovjeku dosuen vijek od stotinu godina. Zato svi ljudi ne ive toliko? Vidura mu odgovori: Pretjeran ponos, pretjeran govor, pretjerano jelo, srdba, elja za uivanjem i unutranji nesklad, to je est maeva koji sijeku ivotnu nit dosuenu biima. To ubija, a ne smrt. Onaj tko kralju govori i ugodno i neugodno, imajui stalno pred oima vrlinu, doista pridonosi kraljevoj moi. Od pamtivijeka se zna da kockanje raa razdor. Ti si, kralju, otjerao od sebe lavove, a prigrlio aplje. Sva tvoja ria, ito, zlato, stoka i ene i sve to na zemlji posjeduje ne mogu zadovoljiti nazasitnost ni jednoga jedinog ovjeka. Zato mudar ovjek ne udi da nad svima vlada. To je doista onako kako si me ti uvijek savjetovao! na to e Dhrtaratra. Ljubazni Viduro, ja sam doista naklon Pandavama, ali im se naem uz svojega sina, sve se izokrene. Zaista, ja mislim da je sudbina odredila svoj tok i da je svaki napor uzaludan. Ima li jo neto to bi mi mogao rei? Vidura mu odvrati: O kralju, prastari i besmrtni rii, Sanatsuata 273 koji provodi ivot u neprekidnoj ednosti kae da smrti nema. On bi ti mogao mnogo toga rei i raspriti sve tvoje nedoumice, i reene i neizreene. Reci mi, Viduro na to e Dhrtaratra kako se u ovome svojem tijelu mogu susresti s njime? Tada Vidura stade misliti na toga riija slavnih podviga i ovaj se istoga asa pojavi znajui da su Vidurine misli bile njemu upuene. Tada slavni i mudri kralj Dhrtaratra, u elji da stekne vrhunska znanja, nasamo zapita velikoga riija: Sanatsuato, uo sam da ti tvrdi da nema smrti.

273

Sanatsata "Uvijek blagorodni" jedan je od sedam sinova roenih iz Brahmanova duha. Tu poinje jedan od glasovitih pounih dijelova epa: sanatsuatiya, ovdje naravno veoma skraen.

173

Ali bogovi i asure bave se isposnitvom da bi je izbjegli. to je od toga dvoga, po tvojem, istina? Onda Sanatsuata stade govoriti: Prema jednome miljenju smrt se izbjegava odreenim djelovanjem, a prema drugome smrti uope nema. Oboje je istina! Ueni ljudi smatraju da smrt dolazi zbog neznanja. Ja kaem da je smrt neznanje samo, pa stoga, ako nema neznanja, nema ni smrti. Smrt ne ubija kao tigar. Njezin je oblik nedokuiv. Ostavimo nastranu to to neki smrt zamiljaju kao Yamu. Tome je kriva nejakost uma. Besmrtnost znai slijediti brahman i samospoznaju. Obuzet oholou, ovjek stalno hodi putovima nepravde. Nitko od takvih ne uspijeva prihvatiti svoju pravu narav. Zato im je poimanje zamagljeno strastima i, kada odbace svoja tijela, odlaze u pakao, a njihova ih osjetila prate. Stoga je neznanju ime Smrt. Utjelovljena stvorenja moraju putovati krugom raanja i umiranja zato to ne umiju primiti znanje o brahmanu i vezana su uza zemna uivanja. Jedini razlog zato su ovjekova osjetila zavedena jest njegova prirodna sklonost da slijedi ono to je nestvarno. Prvo to ubija ovjeka udnja je za uicima. Odmah za njom dolaze gnjev i pouda. Oni koji su uspjeli sebe pobijediti i obuzdati, a da se ne uzohole zbog svojega visokog nastrojenja, nadvladavaju smrt samospoznajom. Onaj tko moe potiniti svoje elje zasigurno e se osloboditi boli. Znanje unitava smrt kao to smrt unitava tijelo. Gonjen svojim eljama i zaveden laljivim radostima, ovjek tetura k svojoj propasti kao pijanica koji posre ulicom zapinjui za korijenje. Onaj tko posjeduje Znanje ne plai se smrti. Prekrasno! uskliknu Dhrtaratra zbori dalje, o proslavljeni rii! Govori mi o brahmanu i o stvarima koje su iznad zemnih udnji! A Sanatsuata nastavi kazivati: Taj brahman o kojemu se tako radosno raspituje ne moe se brzo dosegnuti. Kada se obuzdaju osjetila, volja e se stopiti s istim razumom. Stanje koje slijedi iz toga potpuno je lieno zemaljskih misli. Upravo to je znanje! Ono se moe stei samo suzdranou i ednou. Iako u razumu obitava nerazdvojivo od njega, to se znanje brahmana nesuzdranu ne pokazuje. Ljudi, katriyo, svojim djelom, ma kako ono bilo isto, dospijevaju u prolazne svjetove, ali oni koji su blagoslovljeni znanjem dospijevaju do brahmana koji je vjean. Nema drugoga puta koji vodi u slobodu. Dhrtaratra upita: Kae da ovjek moe opaziti brahmana u vlastitoj dui. Reci mi kakve je boje i oblika vjeni i svudaprisutni brahman? Na to e Sanatsuata: Nigdje na svijetu nema niega to je nalik na njega. Ni u zvijezdama ni u munji ni u oblacima ne moe se ugledati njegovo oblije. Neodredljiv je izvan domaaja ograniena uma. ak se i Unititelj nakon unitenja rastopi u njemu. On je temelj na kojemu sve poiva. Osloboen svih dvojstava, on se pokazuje kao Svemir i kao Svedritelj. Ueni kau da se ne mijenja on, ve se mijenjaju imena koja ga opisuju. Osloboeni su oni koji spoznaju to u emu je utemeljen svemir. 174

Razgovarajui sa Sanatsuatom i uenim Vidurom kralj tako provede no. A kada je svanulo, svi kraljevi i kraljevii okupie se u vijenici da vide Sutu. Tada ree Dhrtaratra: Pitam te, Sanayo, pred ovom svojom djecom i pred svim kraljevima: to nam poruuje Dhananaya, voa junaka? Sanaya ree: Neka Duryodhana uje rijei to ih je izgovorio plemeniti Aruna eljan boja uz doputenje kralja Yudhithire i u Krininoj prisutnosti: Reci, suto, pred svim Dhrtaratroviima, a neka uje i Sutin sin Karna iji su savjeti maloumni, a dani izbrojani, ija je dua iskrvarena, a pamet kratka i koji toliko udi da se ogleda sa mnom: Ako Dhrtaratrini sinovi ne predaju kralju Yudhithiri kraljevinu koja mu pripada, onda mora postojati neki grijeh koji su poinili, a njegove plodove jo nisu iskusili. Neka onda muenika Yudhithirina postelja postane Duryodhanina i neka mu gola zemlja bude posljednji odar. Ako je grijeh to to su nam oteli kraljevinu i ako naa dobra djela nisu bila uzaludna, onda se moe rei da je Duryodhana ve pao! Ali neka radije bude onako kako govore stari gospodar Bhima, Kripa, Drona, njegov sin i Vidura: Neka dugo poive svi Kurui! Tada pred svima okupljenim kraljevima antanuov sin Bhima ovako kaza Duryodhani: Kada bude, Duryodhano, ugledao Krinu sa koljkom i topuzom u rukama i uz njega stranoga strijelca Arunu, kada ugleda njih dvojicu neprolaznih, dvojicu Krina kako sjede na jednim kolima, onda e se, dijete, sjetiti mojih rijei! Ti jedino uje, predvodnie Bharata, ono to ti govore ova trojica: Karna iz niska roda Suta, akuni i tvoj grijeni i podli brat Duasana. Na to se javi Karna: Ne dolii ti, blagoslovljeni gospodine, da o meni govori takvim rijeima! Ja sam prihvatio dunosti katriye i od njih jo nisam odstupio. Nikakva zla ne uinih Dhrtaratrinim sinovima. U boju u pobiti Pandave, a moja je dunost da inim ono ime u ugoditi Dhrtaratrinu sinu. antanuov sin saslua Karnu, a onda ree Dhrtaratri: On se stalno hvasta: Ja u pobiti Pandave! A nije ravan ni esnaestini njihove moi! Znaj da se nesrea nadvila nad tvoje sinove! Oslanjajui se na njegovu mo, tvoj je glupi sin izvrijeao one junake nebeskoga porijekla. Kada ti sina zarobie gandharve dok je brojao goveda, gdje onda bjee ovaj Sutin sin koji sada rie kao bik? Mnogo je toga, sine Bharata, to se kae i vrlo lijepo zvui, a od toga ne bude ni dobra ni koristi. Tada Dhrtaratra upita: Reci nam, Sanayo, kolike su snage to ih je okupio Dhrtadyumna274 i koliko je Somaka275 i svih ostalih koje je Yudhithira pozvao da se bore uz njega? Na to se Gavalganin sin duboko zamisli i poe uzdisati pa usred ovoga sabora starjeina najednom pade na tlo onesvijeten iako za to ne bijae vidljivog razloga. Kada opet doe k sebi i kada ga malo umirie, Sanaya kaza Dhrtaratri:
274 275

Dhrtadyumna je Drupadin sin, Draupadin brat. Somake su potomci Somake, Drupadina djeda.

175

Ja doista vidjeh, o kralju kraljeva, one silne ratnike, Kuntine sinove, vrlo izmravjele od liavanja kojima su bili izloeni. Pouj, gospodaru, s kojom su se silom oni udruili protiv nas. I on mu nabroji sve velike ratnike koji su stali na stranu Pandava. Dhrtaratra mu na to odgovori: Sve su to doista imena velikih junaka, ali svi oni zajedno ipak nisu strasniji od samoga Bhime. Ja se njega, dijete, uasno plaim: poput ugojena jelena koji stoji pred pobjenjelim tigrom. Drugoroeni Panduov sin oiju boje meda obdaren je snagom i neustraivou kojima nema ravnih, visok je kao palmino drvo, vii ak i od Arune, bri je od konja, a jai od slona, a kada govori, teko ga je razumjeti. Moja se djeca hvale da su razborita, a ne uju ono to im govorim ak ni kada viem. Ako se upustimo u rat, cijeli e rod Kurua nastradati. U to nema sumnje i to mi je sasvim jasno. Zato, ako je po mojemu, trebalo bi da se izmirimo. Istina je to to zbori, Bharato odvrati Sanaya u boju e luk Gandiva pokositi Kurue. To smo znali i ja i mudri Vidura jo onda kada su se kockali. Uzalud je tvoje jadikovanje. Sjeti se da su i tvoji prsti u to umijeani! Tada se javi Duryodhana: Ne boj se, kralju, i ne alosti se radi nas. Mi moemo protivnika pobijediti u boju. Znamo koliko smo jaki, a zna to i Yudhithira, pa zato i moli ne bi li makar i pet sela od mene isprosio. Zar ti nije jasno da se on boji naih jedanaest akauhini? Na naoj su strani i na djed Bhima i uitelj Drona i Kripa, pa nepobjedivi Karna i kraljevi ayadratha 276 i Somadatta, a i Dronin sin Avatthaman, i svi e oni boriti za nas. Te mudre i slavne strijelce ne moe u boju pobijediti ak ni Indra na elu bogova! Kako da to uine onda Pandave, gospodaru? Onda Duryodhana upita Sanayu: Reci nam kakvi su konji u Aruninoj zaprezi i kakav mu je barjak na kolima? Sanaya e na to: Nebesniki majstor zvani Tvatar 277 nainio je uz pomo Indre i Dhatra278 raznolika oblija velike ljepote. Boanskom opsjenom postavio je na kopljite njegova barjaka nebeske likove, velike i male, kojima nema cijene, a na Bhimin zahtjev sin e boga Vjetra Hanumant, postaviti na njega i svoj vlastiti lik. Uz Arunina je kola i stotina nebesnikih katova, potpuno bijelih i brzih kao misao, a dao mu ih je kralj gandharva itraratha. Ni na zemlji, ni u zraku, ni na nebesima nita ih ne moe zaustaviti. Opet se javi Dhrtaratra: Jao, budalasti moji sinovi koji volite nevaljalu kocku! Usudite li se u boju suoiti s Bhimom, poginut ete svi do jednoga! Sama je Smrt ovdje okupila zemaljske kraljeve da ih prinese na rtvu!
276 ayadratha je bio kralj Sinhua ili Sauvira. U 3. paravanu pripovijeda se kako je oteo Draupadi u umi, ali su ga Pandave stigli, porazili, napokon mu potedjeli ivot a vratili Draupadi. 277 Tvatar "Rezbar" nebeski je umjetnik meu vedskim bogovima. Napravio je Indrino oruje varu i pehar bogova. U toj se slubi kasnije javlja ee pod imenom Vivakarman. v. II, bilj. l 278 Daatar "Djelac, Postavitelj" jedno je od imena ili likova boga stvoritelja.

176

Tu Duryodhana vie ne mogae odoljeti: Ne raunam ja ni na Dronu ni na Avatthamana ree pa ni na Sanayu ni na Vikarnu, Kambou, Kripu ili Balhiku! Gospodaru, Karna i ja obavit emo sve pripreme i prinijet emo rtvu, a rtva e biti kralj Yudhithira. Ja u sam, gospodaru, uz pomo Karne i brata Duasane pobiti u boju Panduove sinove. Ili u ih pobiti i vladati ovom zemljom, ili u poginuti, a oni e na njoj uivati svevlast! Mogu zaloiti i blago i kraljevinu, pa i sam ivot, ali s Panduovim sinovima ne mogu ivjeti u miru! Dini gospodaru, neu prepustiti Pandavama ni onoliko zemlje koliko se moe pokriti vrhom igle! A stari kralj Dhrtaratra ree na to: alim sve vas koji idete za ovim bezumnikom! On je to koji e vas povesti u Yamino boravite. Zauvijek se odriem Duryodhane. Velike Pandave, prvi meu ratnicima, istrijebit e cvijet cvijeta plemena Kurua. Ne sklopite li mir s njima, slutim, bit e velike nesree! Smirit ete se tek kada vas Bhima pobije topuzom. Sjetit e se ovih mojih rijei kada bude gledao Kurue povaIjane po ledini kao veliku umu poupanu iz korijenja. Te rijei silno raestie vatrenoga Duryodhanu pa on planu: Zar misli da Pandave ne mogu biti pobijeeni samo zato to su im bogovi saveznici? Nemoj se zbog toga brinuti, kralju! Da su se bogovi ikada uputali u djelovanje potaknuti svjetovnim eljama, Panduovi sinovi nikada ne bi zapali u ovu nevolju. Bogovi se zanimaju samo za poslove koji njima prilie. Ako se u kome od bogova pojavi kakav grijeh ili zavist, oni su sami odredili da taj grijeh ili zavist nikada nee pretegnuti. Ja mogu Agnija zaarati da se smjesta ugasi makar se podigao da prodre sva stvorenja. Doista je velika sila koju bogovi posjeduju, ali je moja jo vea. Da se Zemlja nadvoje raspukne, ja bih je mogao ponovno spojiti, Bharato, naoigled svih, svojim arolijama. Kada uinim da voda otvrdne, preko nje mogu prelaziti ak i kola i pjeadija. U koju god zemlju da poem, i s bilo kojom namjerom, moje akauhini i moji konji idu po mojoj elji. U mojoj kraljevini nema stranih zmija i nikakvo strailo ne napada moje podanike jer su zatieni mojim arolijama. ak i oblaci daju kiu po elji mojih podanika. Bogovi se nikada nee usuditi zatititi moje protivnike. Uvijek kada sam rekao "Tako ima biti! ", bivalo je tako! Zato me ljudi znaju kao istinozborca. Ne govorim ti ovo, kralju, da bih se hvastao, jer bila bi to niskost, ve zato to sam doista u svemu nadmoan nad svojim neprijateljima. Kada doe vrijeme, ut e kako sam svojom rukom pobijedio Pandave, Panale, Matsye i Kekaye, a i Satyakija i Vasudevu. Karna se nije obazirao na Dhrtaratru koji se raspitivao o Aruni, nego oslovi Duryodhanu i razveseli sve Kurue rekavi: Kada je moj uitelj Rama 279 saznao da sam mu se lano predstavio, on, koji mi je dao prastaro Brahmanovo oruje, prokleo me: Kada ti doe sueni as, nee se vie sjetiti ovoga oruja!
279

Taj je Rama Paraurama. v. I, bilj. 35

177

Veliki rii, moj uitelj, izrekao mi je laku kaznu za moj teki prijestup. Svojom odvanou i panjom vrlo sam mu bio omilio i udobrovoljio sam njegovo srce. To oruje je i sada uz mene, a moji dani jo nisu odbrojani. Osjeam se odgovornim za nau pobjedu i sam u pobiti Prithine sinove stupajui na elu s predvodnicima svoje vojske. Bhima i Drona neka budu uz tebe s ostalim kraljevima. Tada uze rije asni starina Bhima: to to govori, Karno? Ja bih rekao da ti se razum pomraio zbog smrti koja ti se primie. Zna li, Karno, da e, kada pogine Duryodhana, izginuti i svi ostali Dhrtaratrini sinovi? Samo ti se ini da se moe osloniti na oruje koje ti je dao gospodar bogova, velikoduni i mudri Indra. Vidjet e, Karno, kako e ga Krinin kolut pretvoriti u pepeo! I tu strijelu, s vrhom poput zmijskih usta, koja ti sja u tobolcu uzveliana vijencem na vrhu, zgromit e strijele Panduovih sinova, a ti e propasti zajedno s njom. Na to mu Karna odgovori: Nema sumnje da glavar Vrinija moe uiniti sve to je rekao Bhima, pa i vie od toga. Ali neka asni starina uje to je plod proizaao iz njegovih otrih rijei, meni upuenih: Ja u odloiti svoje oruje. On e me moi odsada vidjeti na dvoru, a ne u boju! Kada mi on vie ne bude prigovarao, ja u pokazati svoju mo zemaljskim gospodarima! Na to se Bhima nasmija pa e Duryodhani: O Duryodhano, Karna vrsto dri svoja obeanja. Kako e izvriti dunost koju je preuzeo na sebe ako se bude ovoga pridravao? Onoga asa kada se taj kukavni laac predstavio kao brahman svecu Rami i dobio od njega to oruje, izgubio je svoju vrlinu i isposnitvo. Poto je Karna otiao ostavivi svoje oruje, nerazumni Dhrtaratrin sin oslovi Bhimu: Prithini su sinovi poput ostalih ljudi i roeni su kao i sva zemaljska stvorenja. Zato si onda tako siguran da e oni pobijediti? Svi smo mi od iste vrste i svi roeni kao ljudi. Tada se oglasi Vidura: Gospodaru, uo sam od starih ljudi priu kako je neki ptiar rairio svoju mreu da hvata krilate stanovnike zraka. U tu se mreu istodobno uhvatie dvije ptice koje su ivjele zajedno. Oba krilata stvora poletjee uvis, a ptiar potra za njima. Vidje ga neki pustinjak koji tek bijae zavrio svoje jutarnje molitve pa ga upita: O ptiaru, udesno je, a i neobino, gledati tebe koji po zemlji hodi kako prati dva nebeska stanovnika. Na to e ptiar: Te mi dvije ptice zajednikim snagama odnesoe moju mreu, ali ja u ih uhvatiti onda kada se budu posvaale! Objema pticama smrt je bila suena jer se ubrzo doista posvadie. Par glupih ptica nae se na zemlji i, dok su se prepirale, lovac im, neprimijeen, prie i obje ih uhvati. Tako i roaci koji se poradi blaga gloe padnu poput ove dvije ptice u ruke neprijatelju. Rodbina je za to da se s njome zajedniki objeduje i razgovara, ali nipoto se ne treba s rodbinom uputati u sukobe. To je najprea roaka dunost. Rodbina koja s ljubavlju pazi svoje starije nenapadljiva je kao uma koju uvaju lavovi. Duryodhana udi da se sukobi s Arunom, ali ja u njemu ne vidim 178

ni snage ni vjetine koje bi ga iz toga okraja izvukle zdrava i itava. Sam u svojim kolima Aruna moe pokoriti itavu zemlju. Taj silni junak voljan je jo uvijek sve oprostiti i gleda u tebe, Dhrtaratro, ekajui da vidi to e ti uiniti. O, kralju Dhrtaratro, prigrli k sebi Yudhithiru, jer ako meu vama izbije rat, u njemu nee biti pobjednika! Na to Dhrtaratra ponovno poe uvjeravati svojega sina: Sine moj Duryodhano, dobro razmisli o ovome to ti kaem: Postupa kao neki neiskusni putnik koji se dri pogrena puta mislei da je to onaj pravi. Sluaj rijei svojih prijatelja koji te savjetuju za tvoje dobro. Dri se onoga to ti savjetuje tvoj djed Bhima. On je antanuov sin i morao bi ti biti uzor. Zar nisi gledao strah i rasulo pred Viratinim gradom i zar ti taj okraj izmeu jednoga i mnogih nita ne dokazuje? No Duryodhana tvrdoglavo je ostajao pri svojemu. Onda Dhrtaratra pozva kraljicu Gandhari da ona razgovara s njime. No Duryodhana ree: ak i da boanski Devakin sin, prijateljstvom ujedinjen s Arunom, krene pobiti cijelo ovjeanstvo, ja se ni tada neu moi pokoriti Krini. Onda mu Gandharl kaza: Ti, pohlepni nesretnie, to se ne obazire na naredbe starijih i odbacuje od sebe i oca i mene? Ti daje svoje blago i ivot na radost neprijatelju, a mene baca u oaj i alost. O bezumnie, sjetit e se oevih rijei kada bude, oboren Bhiminom rukom, leao u praini! Tada se javi Vyasa: Sluaj me, kralju, tebe Krina voli, a Sanaya ti je bio glasnik i on e te savjetovati samo za tvoje dobro. Ako ga poslua, spasit e te iz ove pogibelji koja se nadvila nad tobom. Oni koji, zaslijepljeni zaviu i pohlepom, nisu zadovoljni onime to imaju, postaju zbog svojih djela uvijek iznova podloni smrti. Oni su slijepci koje slijepac vodi! Ima samo jedna staza kojom kroe mudri. Dhrtaratra e tada Sanayi: Sanayo, kako zavidim onima koji su obdareni vidom! Oni mogu vidjeti toga Vasudevu koji svojim bljetavilom obasjava sve etiri strane svijeta! Kae da e nepropadljivi pogubitelj Madhua doi ovamo da sprijei pokolj Kurua. Cio sabor Kurua vidjet e Plemenitoga i Oboavanoga, a ja u svoju sudbinu staviti u njegove ruke.280 Kada je Sanaya otiao iz Upaplavye, pravednik Yudhithira oslovi Krinu iz plemena Daarha: Dolo je vrijeme, vjerni prijatelju, da prijatelji dokau svoje prijateljstvo! U ovome vremenu nevolje ja osim tebe ne vidim nikoga tko bi nam mogao pomoi. to je alosnije od toga da ne mogu uzdravati svoju majku i svoje prijatelje? Dhrtaratra bi elio nekako zakljuiti mir s nama a da nam ipak ne vrati nau kraljevinu. Taj pohlepnik opinjen je svojim sinom i sputan eljama svojega grjenoga srca. Mi smo traili samo pet sela, ali nezasitni Dhrtaratrin sin nee nam ni njih dati. Kada ovjek roen u potovanoj porodici postane zavidan
280 Cio kontekst izvjetaja o Krininu poslanstvu proet je izriajima koji ve odrazuju njegovo obogotvorenje.

179

na tue blago, pohlepa mu uniti razum, a gdje nema razuma, nema ni stida. Gdje nema stida, vrlina nestaje, a gdje nema vrline, nema ni napretka. Kada nema imanja, ovjek propada jer siromatvo je kao smrt. I roaci i prijatelji i brahmani izbjegavaju sirotinju, Krino, kao to ptice izbjegavaju drvo koje nema ni cvijeta ni ploda. Kae se da imuni ive, a da je sirotinja vie mrtva nego iva. Tko je siromah od roenja, ne pati onako kao onaj koji je odrastao u obilju, a onda sve izgubi. ovjek svojom krivicom zapadne u bijedu, a onda psuje samoga sebe i okrivljava bogove, pa ak i samoga Indru. Onaj tko nema stida nije ni mukarac ni ena. On ne moe stei duhovne zasluge i ravan je udri. Mi nemamo nikakva prava odrei se onoga to je nae. Kako je grjena dunost katriye! Ta kakvo je dobro u tome to se borimo? Jedan katriya ubija drugoga, vea riba guta manju, jedan pas kolje drugoga. Svatko slijedi pravila svojega ivota, Krino! Tko udara a da mu se udarac ne vrati? Za onoga tko je poginuo jednaki su i poraz i pobjeda. Poraz nije bolji od smrti, ali je i onaj tko je pobijedio svakako neto izgubio. Reci mi, Krino, to je prema tvojemu miljenju najpametnije sada poduzeti? Kako da naem izlaz a da ne odstupim od vrline i svijetu ne nanesem zlo? Na te rijei Krina mu odgovori: Za dobro i jednih i drugih poi u na dvor Kurua. Ako osiguram mir a da time ne otetim vae dobro, uinit u djelo koje pomae vrlini. Ako tako eli na to e Yudhithira idi i neka iz toga proistekne dobro. Volio bih te vidjeti kako se od Kurua vraa u dobru zdravlju i s dobrim vijestima. Tada se javi Bhima: Neka tvoje rijei, Madhusudano, 281 privole Kurue na mir. Nemoj im prijetiti ratom. Nemoj Duryodhanu oslovljavati pogrdno jer on je uljiv i lako se razbjesni. Rekao bih da je teko izmiriti se s nekim poput njega. I stari gospodar, Krino, i ostali savjetnici Kurua stalno se trude da umire Duryodhanu i da meu brau vrate bratske osjeaje. Sluajui od Bhime tako blage rijei, to bjee toliko neoekivano kao i da brjegovi izgube svoju teinu, ili vatra toplinu, Krina se nasmija pa mu kaza: Prije si, Bhimaseno, hvalio samo rat i udio da satre zle Dhrtaratrine sinove i uivao si mislei o tome. Zatvornie neprijatelja, san ti nije dolazio na oi i po cijelu si no bdio gledajui u zemlju. Sjeti se svojih podviga i stalea u kojemu si roen i ne dopusti da te zaokupe strepnje. Budi vrst, junae! Ne asei asa, poput podbodena punokrvna drijepca, naprastiti Bhima odgovori: Tebi mora biti jasno, Krino, da ja volim rat i da je moje junatvo nenadmano jer si toliko vremena proveo kraj mene. Jo se nije osuila sr u mojim kostima niti mi je srce uzdrhtalo. Samo iz samilosti elim pokazati dobru volju. I stoga sam prije sklon tome da utke podnosim sve one uvrede da Bharate budu istrijebljeni. Oiju punih suza crnokosa ki kralja Drupade sluala je
281 Manhusudana je pridjevak Krinin. Znai "onaj koji tijeti med", a najee se tumai kao "onaj koji je ubio (zloduha) Madhua".

180

Bhimine pomirljive rijei u skladu s vrlinom i koriu pa onda oslovi Madhavu: 282 Monoruki pravednie, ti zna kakvim je podlim nainom Dhrtaratrin sin sa svojim pristaama opljakao Pandave i oteo im sreu? Oni koji poznaju svete spise kau da je grijeh ubiti onoga tko to ne zasluuje. Ako je tako, tada je jednak grijeh ne ubiti onoga tko to zasluuje. Sva mo Pandava i Srnaya 283 stoji ti na raspolaganju pa ini onako kako se nee ogrijeiti! I rekavi to, crnooka Krina, okupana suzama prie Vasudevi drei lijevom rukom svoje modrocrne, miomirisne i kovrave vitice pa nastavi: O Lopoooki, ti to se trudi da utvrdi mir s neprijateljima, to god bude inio, imaj na umu ove moje uvojke koje je Duasana upao svojim grubim rukama. Ako se, Krino, i Bhima i Aruna toliko ponize da mole za mir, moj e stari otac sa svojim junakim sinovima sam poi u boj da me osveti. I Abhimanyu e s mojih pet sinova krenuti da se pobije s Kuruima. Za kakav to mir moe znati moje srce sve dok ne vidim Duasaninu mrku ruku odsjeenu i smodenu u prah? Trinaest sam godina ivjela gajei u svojemu srcu ovu mrnju kao zapretanu vatru. A sada mi srce probijaju koplja Bhiminih rijei! Sada se odjednom i Bhima osvre na vrlinu i udoree! I rekavi to glasom potresanim plaem, krupnooka Krina glasno zarida dok su joj suze zalijevale obraze. Jakoruki je Vasudeva smirivae, a onda joj ree: Uskoro e gledati gospe Bharata, Krino, kako liju suze ba kao to ti sada ini. Ridat e i one, plaha gospo, jer e im i rodbina i prijatelji biti mrtvi. Ne plai, ja ti se kunem da e ubrzo vidjeti mueve kao pobjednike, a neprijatelje pogubljene! Onda se oglasi Aruna: Ti si, Krino, najbolji prijatelj i nama i Kuruima. Ti si rod objema stranama i svima si nam drag prijatelj. Tebi dolii da izmiri Pandave s Dhrtaratrinim sinovima. Akoli pak nerazumni Duryodhana ne poslua tvoje blagotvorne savjete u kojima su vrlina i dobrobit, onda e ga neminovno snai vlastita sudbina. A Blagoslovljeni mu odgovori: Da, ja u ii Dhrtaratri izvriti ono to pravda nalae i to bi bilo dobro i za nas i za Kurue. 284 Proe i ta no i sjajno Sunce izae na Istoku. Nastupio je as zvani maitra kada su Suneve zrake jo uvijek blage. Bilo je to u mjesecu kaumuda ili kartika285 pod vlau zvijea Revati.286 To je bilo u doba jutarnje rose jer jesen ve bjee pri kraju pred poetak zime i zemlja svuda bjee obrasla bujnim usjevima. To je bilo vrijeme kada je odlinik anarddana obavio uobiajene jutarnje obrede i okupao se sluajui umilne i svete rijei brahmana. Potom se ukrasio nakitom i namazao mehlemima, a onda odao poast Suncu i Vatri. Dodirnuo je bikov rep i s potovanjem s poklonio brahmanima, obiao oko
282 283

Madhava "potomak Madhua" (ili "medeni" ili "proljetni") jo je jedan pridjevak Krine i njegovih roaka. Srnaya su pleme meu Panalama, esto zastupaju sve Panale uope. 284 ini se da proturjeja kao ovo izmeu ovoga i prologa odlomka ukazuju na sloenu slojevitost teksta epa. 285 v. II, bilj. 25 286 Revati je z Piscium (u znaku Riba).

181

rtvene vatre bacivi pogled na uobiajena znamenja dobre kobi koja tu bjehu izloena, a onda se oprostio od Pandava i dao na put. Vaimpayana kazivae dalje: Pouj sada, kralju, kakva su se znamenja, prirodna i neprirodna, pojavila kada se Krina zaputio u Hastinapuru: Na nebu ne bjee oblaka, a grmjelo je i sijevalo. Sedam velikih rijeka, ukljuujui tu i Sindhu (Ind), potekoe uzvodno. inilo se da su se strane svijeta pomijeale i nita se nije moglo odrediti. Na sve strane buknue vatre, kralju, i zemlja se tresla u vie navrata. Sadraj stotina bunara i posuda za vodu narastao je i izlio se. itav se svijet onda uvio u tamu i nita se od silne praine nije moglo razaznati. S neba su se uli urlici, ali se nije vidjelo odakle dolaze. Ta se udna pojava, kralju, vidjela irom zemlje. Jugoistoni je vjetar uz resku grmljavinu upao na tisue stabala i pravio tetu po gradu Hastinapuri. A onuda kuda je junak Vrinija prolazio, pirkao je blagi povjetarac i sve je upuivalo na blagonaklonu sudbinu. Za to je vrijeme Dhrtaratra saznao od svojih uhoda da je pogubitelj Madhua krenuo na put i na tu mu se vijest die kosa na glavi pa on ode snanome Bhimi i Droni, Sanayi i slavnome Viduri i pred njima ree Duryodhani i njegovim savjetnicima: Silni potomak plemena Daarha dolazi nam u poslanstvo u ime Pandava. Pogubitelj Madhua zasluuje od nas sve poasti i potovanje. Onaj tko mu pokazuje svoje potovanje siguran je da e biti sretan, a onaj tko ga ne potuje, nee imati sree. Zatornie neprijatelja, ne oklijevaj, nego pripremi sve da ga doekamo. Gandharin sine, naredi neka se na njegovu putu urede mjesta gdje e poinuti i neka se opreme svime to bi mu srce poeljelo. I tako oni podigoe logorita na mjestima probranima po ljepoti i okitie ih draguljima, opremie udobnim namjetajem, opskrbie mirisima, nakitom, najboljim tkaninama, mirisnim vijencima i raznim poslasticama, a posluivale su ih najljepe djevojke. Gledao je to Vidura pa ree Dhrtaratri: Veliki kralju, petorica Pandava ele dobiti od tebe samo pet sela. Ti im ne eli ni to dati, a to znai da nisi voljan uspostaviti mir. eli blagom podmititi velikoga junaka od Vrinija roda i udaljiti ga od Pandava. Ja ti opet kaem da Krinu i Dhananayu nee razdvojiti ni blagom ni poastima ni ugaanjem. Izuzev posude s vodom i pranja nogu, izuzev obinih propitivanja o zdravlju, anarddana nee prihvatiti nikakve druge izraze gostoIjublja niti e to drugo i pogledati. Daj mu, kralju, ono radi ega je doao u Hastinapuru sa eljom da uini dobro objema stranama. Ti si star i Pandave su po godinama za tebe djeca i voljni su ti pokloniti sinovsku panju, a ti se zato ponesi prema njima kao otac. Na to e Duryodhana: To to Vidura zbori istina je sama. anarddana je nepokolebljivo odan Pandavama i ne moe se niime otrgnuti od njih. Moj djede, za mene nema ivota budem li morao s njima dijeliti ovo svoje obilje! Ali ja sam se neega dosjetio! Poujte! Ja u Krinu, glavni oslonac Pandava, zarobiti! On 182

stie ovamo sutra ujutro i, kada on bude utamnien, i Vriniji i Pandave i cijeli svijet bit e zanavijek pod mojom vlau! Te rijei stavie na velike muke i Dhrtaratru i njegove savjetnike i obuze ih veliki jad. Oglasi se Dhrtaratra pa ree Duryodhani: Zatitnie narodni, nemoj to nikad vie rei! Ne pamti se da se ikada zbilo ita takvo. Krina dolazi ovamo kao izaslanik, a usto nam je jo i drag roak. Nikakva nam zla nije uinio pa zar zasluuje da bude utamnien? Bhima se okrenu Dhrtaratri: Ovome tvojemu sinu kucnuo je sueni as! Njemu je milije zlo od dobra iako ga savjetuju svi koji mu ele dobro! Ne smijem vie sluati pogubne rijei ovoga pokvarena i grjena lupea. On se posve odrekao vrline! Izrekavi to, istinoljubivi Bhima, odlinik Bharata, ustade dok je u njemu kljuao bijes i ode odatle. Hastinapura je u Krininu ast bila lijepo okiena i ukraena dragim kamenjem. Kada Krina ue u grad, narod mu se, kojega su bile prepune ulice, do zemlje pokloni pjevajui mu hvalospjeve. Lopoooki najprije stie do Dhrtaratrina dvora pepeljaste boje koji bijae gizdavo ukraen mnogim graevinama. Proao je kroz prve tri dvorane, a onda stigao pred Viitraviryina sina. Kada im se on pribliio, ustade slijepi kralj, a s njime i Drona, Bhima, Kripa, Somadatta i kralj Balhika. Svi se digoe da ukau poast anarddani. Madhava ih pozdravi sve po starjeinstvu i iskaza im svoje potovanje, a onda, na kraljev zahtjev, zauzme prostrano sjedite nainjeno od zlata tanahne izrade i optoeno draguljima. Onda mu Dhrtaratrin sveenik po obiaju ponudi mlijeko, med, kiselo mlijeko i vodu. Kada se obred gostoprimstva zavrio, on ostade tu jo neko vrijeme alei se i smijui s njima, a potom se oprosti sa svakim posebno kako to dolikuje pa se zaputi Vidurinu domu. Vidura ga je doekao izrazivi mu potovanje obilno ga poastivi. Bilo je tu svega to bi srce moglo poeljeti. Potom mu Vidura ree: O lopoooki, kakve koristi od toga to u ti rei koliku mi je radost priinio tvoj dolazak kada si ti i onako dua due svakoga utjelovljenoga stvorenja! Poslijepodne toga dana Krina je otiao svojoj teti Kunti. Kad ga ona vidje kako joj dolazi blistajui kao jarko sunce, zagrli ga oko vrata i izli pred njim svu svoju tugu zbog sinova koje tako dugo nije vidjela. Gledajui poslije mnogo vremena druga svojih silnih sinova, Govindu iz roda Vrinija, ona ne mogae obuzdati suze pa mu jecajui stade zboriti: Moja djeca jo od malih nogu ostadoe bez oca i ja sam ih s ljubavlju podizala. Kako li su ivjeli u velikim umama bez ijednoga svojega roditelja kraj sebe? Kako li su se, Krino, budili u dubokoj umi uz urlike divljih zvijeri oni koji su iz postelja ustajali uz glazbu cimbala, doboa, koljki i flauta i uz medene glasove pjevaica i hvalospjeve pjevaa i kazivaa pjesama? Jao, anarddano, a Drupadina ki koja mi je jo i milija od mojih sinova? Njezini su je muevi u svojemu oboavanju zasipali obiljem svega to se samo poeljeti moglo, a dvorile su je itave povorke slugu. Kako li je sada ona na 183

kojoj bjee svako blagoslovljeno znamenje? Krino, moe li kockanje i ubijanje jelena, ime su se od pamtivijeka zanimali svi loi kraljevi, biti dostojno zanimanje mojim sinovima? Prodiru me sjeanja na uvredu nanesenu DraupadI, uvredu koje je gora i od smrti! Punih je etrnaest godina otkako je Duryodhana prognao moje sinove iz njihove prijestolnice! Madhavo, kai vrlome kralju Yudhithiri: Bolja je smrt od ivota koji se odrava podlostima! Kai Bhimi uvijek spremnome na boj i junakome Aruni da je dolo vrijeme za ono zbog ega ene katriya donose na svijet sinove! Uspavate li se i ne budete li nita inili, bit ete dostojni prezira, a budete li dostojni prezira, ja u vas se odrei! Prvae meu ljudima, kai Madrinim sinovima koji su uvijek odani katriyskim obiajima: Uloite i vie od svojih ivota kako biste stekli ono to srcem elite. Samo cilj osvojen sranou moe zadovoljiti onoga koji eli ivjeti prema obiajima katriya. A Arunin prijatelj Krina tjeio je svoju tetu: Tebi, koja si obdarena svakom vrlinom i ukraena velikom mudrou, dolii da strpljivo podnosi i radost i bijedu. Tvoja djeca nadvladavaju san i malaksalost, radost i alost, glad i e, vruinu i hladnou i uvijek uivaju one radosti koje im pripadaju kao junacima. Tvoji moni sinovi ne tee srei koja zadovoljava osjetila i kojom si udovoljavaju niski i bijedni, niti su njihove udnje one koje more obine ljude. Kada mali ljudi osjete udobnosti koje su dovoljne niskima i bijednima, tada ele da se nepromjenljiva tupost ne poremeti nikakvim naporom. Oni koji su nadmoni ele ili vrhunac ljudske trpnje ili vrhunac radosti i uivanja koji su dostupni ovjeku. Mudri uvijek nalaze uitak u dohvaanju krajnosti. Za njih je bijedno sve to je osrednje. Pandave i Draupadi te pozdravljaju i pitaju za tvoje zdravlje. Vidjet e ih uskoro, kada budu postali gospodari cijeloga svijeta i kada budu pobijeni njihovi neprijatelji. Poto se oprostio od Prithe obiavi oko nje sklopljenih ruku, jakoruki se Govinda otputi Duryodhaninoj palai. Tamo zatee Dhrtaratrina sina i sve Kurue. Kralj Kurua ponudi Krini mlijeko, med, kiselo mlijeko i vodu i stavi mu na raspolaganje sve svoje dvorce, kue i svekoliko kraljevstvo a poslije dobrodolice kralj Duryodhana pozva sina Vrinija da objeduje u njegovu domu. No Krina ne prihvati taj poziv. Sjedei usred okupljenih Kurua, kralj Duryodhana onda ljubaznim glasom postavi Krini pitanje u kojemu se krila zamka, a sve pogledajui na Karnu: anarddano, zato ne prima sva ta raznovrsna jestiva i pia koja ti nudim i sve te odore i postelje koje su ekale pripremljene za tebe? Plemeniti Govinda podie ruku pa mu odgovori jasno i glasno i ne izostavivi nijedno slovo: Poslanici objeduju, kralju, i prihvaaju ponuene poasti tek kada obave ono poradi ega su poslani. Budem li obavio ono zbog ega sam doao, moi e do mile volje, kralju, gostiti i mene i moje pratioce! 184

Na to e Duryodhana: Nije pristojno, Keavo, 287 da se s nama tako ophodi! Uspio ti u svojemu naumu ili ne, mi se trudimo da ti ugodimo jer si nam rod. Mi s tobom nismo ni u svai ni u ratu, Govindo! Zato ti, ako bolje promisli, takve rijei ne dolikuju. anarddana pogleda Dhrtaratrina sina i njegove savjetnike pa mu odgovori: Ja neu odbaciti vrlinu ni zbog svojih elja, a ni iz pakosti, ni zbog dobitka, a ni zbog iijega nagovaranja i iskuavanja. Tuu hranu ovjek jede kad je u nevolji. Kako sada stoje stvari, ti dosada niime nisi u meni probudio ljubav prema sebi, a ja nisam ni u kakvoj nevolji. Panduovi su sinovi svi posveeni vrlini i onaj tko mrzi njih mrzi i mene. Onaj tko ih voli i mene voli. Ova je hrana oskvrnjena opainom i stoga nije vrijedna da je okusim. Mislim da u kuati samo ono to mi bude ponudio Vidura. I poto to ree Duryodhani, koji nije mogao podnijeti nita to se protivilo njegovim eljama, on napusti bogati dom Dhrtaratrina sina. Dok je plemeniti stigao do Vidurina boravita, stigli su tamo i Bhima i Drona i Kripa i mnogi drugi kraljevi pa Kurui rekoe pogubitelju Madhua: O sine Vrinija, mi ti stavljamo na raspolaganje svoje domove i svekoliko blago koje posjedujemo! A moni Madhuov zatornik odgovori: Idite svojemu domu. Velika je ast koju mi ukazujete svojom ponudom! Kada se Kurui razioe, Vidura s mnogo panje ugosti nepobjedivoga junaka i ponudi mu sve to je ovaj mogao poeljeti. Kada je Krina u smiraj dana poveerao i osvjeio se, Vidura mu ree: Krino, nije dobro to si odluio upustiti se u ovo poslanstvo. Dhrtaratrini sinovi, a i Karna s njima, potpuno su uvjereni da Pandave ne mogu bez straha ni oi podignuti na vojsku kojom zapovijedaju stari gospodar Bhima i uitelj Drona. Zna i sam da su ta dvojica dunou vezani da im pomau. Nerazumni Dhrtaratrin sin zakljuio je da Karna moe jednom rukom pobijediti sve Panduove sinove i zato nikada nee pristati na mir. Ti eli uspostaviti mir i bratske osjeaje medu tima dvama taborima, ali znaj da su Dhrtaratrini sinovi jednoduni u misli da se mogu nositi i sa samim Indrom na elu nebesnika. Duryodhana e ostati nerazborit sve dok uza se bude imao svoju silu. On je gramljiv na cijeli svijet i cijelu ovu prostranu carevinu, a ono to ve posjeduje, ne pada mu na um da otui. Zatornie neprijatelja, kako e ti sam meu sve one zlotvore? Blagoslovljeni mu odgovori: Zbori mudro, Viduro. Savjetuje me kao ovjek bistra uma, a prije svega kao prijatelj. No mudri ljudi kau da je nevaljao onaj tko ne pokua mirenjem spasiti svoje prijatelje od propasti, pa makar ih morao i za kosu vui. Budem li mogao neto pridonijeti da se mir uspostavi a da zbog toga ne rtvujem dobrobit Pandava, uinit u veliko djelo a Kurui e izbjei smrtonome asu koji ih sve eka u ovome boju. Pravi je prijatelj onaj koji
287

Keava "Kosati, Dugokosi" jo je jedan pridjevak Krine.

185

posreduje meu zavaenim roacima i ja u umiriti svoju savjest. Budu li me pak pokuali povrijediti, ja ti kaem, ni ujedinjeni svi zemaljski kraljevi nisu premac za mene, kao to ni stado jelena ne moe stati pred lice razjarena lava. Ni najmanje ne sumnjam da ovjek koji se svim silama trudi uiniti dobro djelo i u tome ne uspije ima jednake zasluge kao da ga je uinio. Mudri Krina i veleueni Vidura proveli su u razgovoru dobar dio te lijepe zvjezdane noi. U osvit su doli svirai i pjevai i umilnim glasovima i njenim zvucima cimbala i koljki probudili Krinu. Dok je jo bio pri jutarnjemu obredu, stigoe Duryodhana i akuni da ga pozovu: Kralj Dhrtaratra i svi Kurui s Bhimom na elu, a i ostali glavari doli su u vijenicu i ekaju te, Krino, kao to bogovi na nebesima ekaju Indrin dolazak. Poto je tu dvojicu primio uz prikladne izraze gostoprimstva, Krina poe na sabor Kurua kada ve sunce bjee dobro odskoilo. Svi kraljevi u dvorani zauzeli su svoja mjesta i zavladala je potpuna tiina. Tada Krina objavi gromkim glasom: Ja sam doao, Bharato, da uspostavim mir meu Kuruima i Pandavama, a to inim da bih sprijeio junake obiju strana da uludo gube glave. Tvoji sinovi, s Duryodhanom na elu, kralju, postupaju bezbono i odbacuju svaki obzir prema vrlini i zemaljskoj dobrobiti. Panduovi su sinovi jo kao djeaci izgubili oca i ti si ih podigao. Pravda zahtijeva da ih titi kao da su tvoja roena djeca. Pandave te, kralju, pozdravljaju i ovako ti poruuju: Po tvojoj zapovijesti podnosili smo neizrecivu bijedu, i mi i nai pratioci. U umi smo proveli dvanaest godina, a krili smo se cijelu trinaestu. Neka vam budu svjedoci brahmani koji su ivjeli s nama. Svoju rije nismo prekrili vjerujui da na otac nee prekriti svoje obeanje. Prvae meu Bharatama, dri se svoje rijei kao to smo se mi drali svoje. Dugo smo podnosili nedae i sada elimo preuzeti svoj dio kraljevine. Presudi sada, voo Bharata nastavi Krina Pandave su o svemu dobro razmislili upirui svoje oi u pravdu i dre se mirno i odmjereno, a ono to govore u skladu je s istinom. Neka se izjasne vladari koji ovdje sjede. to se mene tie, Bharato, ja elim dobro i tebi i njima. Panduovi su sinovi spremni da ti uzorito slue, ali i da se bore. Ti odlui to je za tebe dobro. Svi vladari ljudi koji bijahu prisutni svim su srcem odobravali ovim Krininim rijeima, ali se pred Duryodhanom nitko ne usudi prozboriti ni slova. Svi su sjedili u mukloj tiini dok im se od jeze kostrijeila kosa na glavama. Gledajui sve te mualjive vlasteline, prisutni Paraurama oslovi Duryodhanu: Obuzdaj, kralju, svoju oholost i idi Aruni prije no to se na tetivi Gandive nau i takva oruja kao to su Kakudika, Naka i uka. To su neobina oruja i svatko koga su ona pogodila rastavio se od ivota. To oruje ima neke veze s osam strasti: poudom, gnjevom, pohlepom, drskou, oholou, zlobom, sebinou i tatinom. Pod njihovim utjecajem pogoeni pada u teak san, poskakuje, povraa, mokri, izmee se, plae i smije se bez prestanka. Doista Aruni nitko ne moe odoljeti u boju. On posjeduje bezbrojne vrline, a Krina je i 186

od njega moniji. Oni koji nekada bijahu Nara i Narayana sada su Krina i Aruna. Ako u to vjeruje i ima u mene povjerenja, odlui se na ono to je pravo i izmiri se s Panduovim sinovima! Blagoslovljen da si, misli na svoje dobro! Na te Parauramine rijei nadoveza se slavni rii Kanva 288 i obrati se Duryodhani pred svim okupljenim kraljevima: Brahman, koji je praotac Svemira, vjean je i neunitiv, a jednaka svojstva posjeduju i slavni riiji Nara i Narayana. A ti, Gandharin sine, ivjet e sve dok se u boju ne primakne junakim Panduovim sinovima. Tvoji su protivnici i sami bogovi Vinu, Vayu, Dharma i Avini!289 Sluao je riijeve rijei Duryodhana i mrtio se duboko uzdiui, a onda baci pogled na Karnu te prasnu u smijeh i stade se udarati arkom po bedru, pa, prezrevi mudraeve rijei, on mu odgovori: O veliki rii, ja sam upravo onakav kakvim me je Tvorac nainio! Bit e ono to mora biti jer ja ne mogu drukije. emu onda sve te besmislene prie? Savjetovahu ga i Bhima i Krina, a i Narada mu je mnogo toga rekao. Najzad opet progovri Dhrtaratra: Narado, prava je istina sve to si rekao. To je upravo ono to i sam elim ostvariti, ali ja nemam te moi. Onda se okrenu Krini pa mu kaza:Tvoj savjet, Keavo, otvara mi nebeske dveri i znai dobrobit za cijeli svijet. Tvoji su savjeti mudri i u skladu s vrlinom, ali, gospodine, ja nisam jedini koji odluuje. Moji me sinovi ne sluaju. Pokuaj privoliti mojega opakoga sina Duryodhanu koji ne haje za moje naredbe. Uini to radi naegaprijateljstva. Tada se Krina okrenu Ijutitome Duryodhani pa mu se obrati blagim i dobronamjernim rijeima: Duryodhano, najbolji meu Kuruima, posluaj moje rijei, one su na dobro i tebi i tvojim prijateljima! Od visoka si roda, izdanak si plemenite loze i obdaren svim odlikama kojima se ovjek moe podiiti. Pravo je i poteno da postupa asno. Nepravedna je i neprirodna tvoja tvrdokornost i zbog nje e se ugasiti mnogi ivoti. Tigre meu ljudima, izmiri se s Pandavama. Oni su hrabri i snani, mogu vladati sobom, a i razboriti su i ueni. To e tebi samo donijeti dobro, a time e stei i potovanje mudroga Dhrtaratra, staroga gospodara Bhime, uitelja Drone i veleuenog Vidure. Nemoj da ljudi priaju, kralju, kako si ti istrebitelj svojega roda i ruitelj njegovih postignua. Pandave e te priznati za Yuvaraana, a tvojega oca Dhrtaratru postavit e za vladara ovoga prostranog carstva. Gospodine, nemoj prezreti blagostanje koje e, sigurno, nastati bude li Panduovim sinovima dao polovicu vaih posjeda. I Bhlma i Drona pristae uz Krinu pa su navaljivali na srditoga Duryodhanu da poslua njegov savjet, ali se ovaj nije na njih obazirao. Umijeao se i Vidura pa ree: Duryodhano, ja se ne brinem za tebe, nego za ovo dvoje
288 Sada se javljaju redom slavni likovi iz predaje: Paraurama, Kanva, Narada itd. kao da su prisutni na dvoru Kurua. 289 Tako se epski junaci suobliuju raznim mitskim obrascima: Krina i Aruna Nari i Narayani, Krina Vinuu, petorica Pandava Dharmi, Vayuu, Indri i dvama Avinima itd.

187

starih, za tvojega oca i za Gandhari, tvoju majku. Ti e ih svojim nedjelima osuditi da ostanu bez potomstva i da lutaju zemljom ivei od milostinje. Nasluao se Duryodhana na tom vijeanju Kurua mnogoega to mu se nije svialo. On napokon odgovori snanome Krini: Madhusudano, ti me ovdje pred svima okrivljuje samo zato to voli Pandave. Osuuju me i kralj i djed i uitelj i Vidura, ali me ostali kraljevi na krive nizato. Ja na sebi ne vidim ni najmanjega grijeha. Sjetite se da su Pandave izgubili u igri kockom koju su radosno prihvatili i da je akuni dobio njihovu kraljevinu. to sam ja tome kriv? Ja sam naredio da im se vrati blago koje su izgubili. Zar moe biti naa pogrjeka to su oni jo jednom zaigrali i izgubili tako da su morali u umu u progonstvo? Zato oni, Krino, premda slabi, trae sukob s nama? Kakvo smo im zlo uinili? Mi se neemo prikloniti ni pred samim Indrom, a o Pandavama da i ne govorim. Jo dok sam bio mlad, nai su nam roditelji uinili alosnu nepravdu i dodijelili su, ne znam zbog ega, dio kraljevstva onima koji na to nemaju nikakvo pravo. Ja sam onda nevoljko pristao na to. Izgubili su svoj dio na kocki i ja odbijam da im ga vratim. U svemu tome ja sam potpuno nevin. Ali im ne dam ni pedalj zemlje! Ne dam ak ni toliko koliko moe stati na vrh igle. Dunost je katriye da padne na bojitu i da izdahne na postelji od strijela. Ja sam na to pripravan. Tko je roen u plemenitom rodu i podvrgao se dunosti katriye, zar e se pokloniti pred neprijateljem samo da bi spasio ivot? Krini oi bjehu zakrvavljene od gnjeva dok je razmiljao o tim njegovim rijeima. Onda mu pred svima odgovori: elja ti je da dobije postelju od strijela! Ispunit e ti se! Ni ti, a ni oni koji te savjetuju neete morati dugo ekati na to. Uskoro e se zbiti veliki pokolj. Bezumnie, ti misli da u onome to si uinio Pandavama nema niega vrijedna osude! Neka svi ovi kraljevi koji su se ovdje sabrali presude govorim li istinu ili ne: Iz ljubomore na uspjeh velikih Pandava ti si, uz pomo svojega ujaka akunija, pripremio zavjeru. Bi li se itko drugi mogao ponijeti onako kako si se ti prema eni svojega brata? Dok ste bili jo djeaci, utroio si mnogo truda kako bi Pandave ive spalio. Pokuavao si ih ukloniti na sve naine: i otrovom i zmijama i vatrom. Dok je sin iz roda Daarha tako zborio, Duasana se obrati nepomirljivome Duryodhyni: Brate moj, ne bude li svojevoljno zakljuio mir, Kurui e te svezanih ruku i nogu predati Yudhithiri! Na te bratove rijei opaki, bestidni, nepokoreni, drski i tati Duryodhana ustade sa svojega sjedita diui itavo poput goleme zmijurine i, ne obazirui se na Viduru, kralja Dhrtaratru i sve ostale, napusti dvor, a njegov brat, svi njegovi savjetnici i kraljevi koji bjehu njegove pristae, pooe za njim. Gledajui Duryodhynu kako srdit naputa dvor, antanuov sin Bhima ree: Vidim, anarddano, da je doao sudnji as svim ovim katriyama i kraljevima koji idu zaslijepljeni za Duryodhanom i njegovim savjetodavcima. 188

Krina se onda obrati svima onima to ostadoe s Bhimom i Dronom: Starjeine roda Kurua krivi su za veliki prijestup jer nisu silom osujetili ovoga zloga kralja i nisu ga uhvatili i vezali. Uradite li to, jo uvijek sve moe izii na dobro. Da bih uinio dobro svojoj rodbini, ja sam pogubio Kamsu, Ugrasenina sina, kojega su roaci izopili jer je preoteo prijestolje od svojega oca. I sve su Yadave, Vriniji i Andhake otada uznapredovali i ive sretno, odbacivi jednoga za dobrobit cijeloga plemena. Na to e Dhrtaratra mudrome Viduri: Dovedi nam, Viduro, bistroumnu Gandhari. Moda e nju bjesomunik Duryodhana htjeti posluati. Moda e ona uspjeti urazumiti naega sina. Vidura poslua i dovede Gandhari, a onda, na njezin zahtjev ode i dovede natrag Duryodhanu kojemu se od jarosti oi bjehu podlile krvlju. Vidjevi da joj je sin sasvim zastranio, Gandhari mu kaza: Sine moj Duryodhano, posluaj moje rijei jer mogu biti samo na korist i tebi i tvojima. Samo ti moe svima donijeti sreu, i to ako se izmiri, a to je moja najusrdnija elja. Isto ele i Bhima i tvoj otac, a i svi oni koji ti ele dobro. Onaj tko pobjedi sebinost, videi u njoj svojega zlotvora, uspjet e sebi potiniti i svoje savjetodavce, a onda i svoje neprijatelje. Nemoj radi svojega hira unititi cijelu zemlju. Nejak je tvoj um kada misli da e se Bhima, Drona, Kripa, a i svi ostali boriti za tvoju ljubav svim svojim silama. To se nikada ne moe dogoditi jer su oni obdareni samospoznajom i njihova ljubav prema tebi jednaka je kao i prema Panduovim sinovima. Oni pristaju da rtvuju svoje ivote samo zato to ih kralj Dhrtaratra uzdrava, ali nitko od njih nee moi baciti ni jedan jedini srditi pogled na kralja Yudhithiru. Obuzdaj svoju nezasitnost, sine, i odustani od svojega nauma! Ne marei za sve ove ozbiljne majine savjete, Durvodhana se, bijesan, opet udalji s dvora i nae se sa svojim istomiljenicima pa se stade savjetovati sa akunijem, vjetim kockarom. Evo to su Karna, akuni, Duasana i Duryodhana namislili: Taj je anarddana ustar na djelu, a uz njega e biti i Bhima i kralj Dhrtaratra i oni e nas zarobiti. Prije no to se to dogodi, mi emo uhvatiti Krinu, tigra meu ljudima. Kada saznaju da je junak Vrinija u naemu suanjstvu, Pandave e izgubiti svoju sranost i bit e nemoni poput zmija kojima su polomljeni zubi. Kada ti zloduni grjenici utvrdie svoju bezbonu odluku, Satyaki to ubrzo sazna budui da je prema vanjskim znakovima znao itati to se zbiva u ljudskim srcima. On urno izae iz dvora s Krtavarmanom pa mu ree: Pohitaj i okupi vojsku, navuci oklop, pa ekaj s etama u bojnome poretku na ulazu u dvor dok ja ne obavijestim Krinu! I, rekavi to, vrati se u palau i priopi Krini pa onda i Viduri da se sprema urota. Onda Vidura kaza kralju Dhrtaratri: Kralju, tvojim se sinovima blii sueni as! Spremaju se uiniti sramno djelo kojemu ak nisu ni dorasli. Ako se 189

anarddani prohtje, on e ih sve poslati u Yaminu kuu pa makar ga i svi odjednom napali. Tada Dhrtaratra uputi Viduru: Idi opet, Viduro, i dovedi mi ovamo grjenoga Duryodhanu kojemu je samo vlast na pameti. Pokuat u ga jo jednom prizvati zdravu razumu. Vidura ode i dovede Dhrtaratrina sina koji preko volje doe sa svojom braom u sabornu dvoranu. Onda im kralj Dhrtaratra stade govoriti: Zlikove, tvoji su grijesi prevrili svaku mjeru! Nedostojno je i sramotno djelo koje si naumio izvriti udruivi se s prijateljima kojih su djela dostojna prezira. Slaboumnie i sramoto svojega roda, samo takvi poput tebe mogu se usuditi da se upuste u ono ega se svatko poten grozi. Da i ne spominjem kako je to to si naumio posve nemogue izvesti. Kao kada dijete hoe imati Mjesec, tako i ti, bezumnie, pokuava ono to ni samim bogovima ne bi polo za rukom. Tada se javi Krina, istrebitelj neprijateljskih eta: Obmanjuje se, Suyodhano, ako misli da stigoh ovamo sam. Zato me, nerazumnie, namjerava savladati silom i uiniti sunjem. Pa ipak, nisam sam! Evo ih uz mene i Pandave i Vriniji i Andhake. Tu su i sve Aditye, Rudre i Vasui 290 a s njima i svi veliki mudraci! I rekavi to, Krina prasnu u smijeh. A dok se tako smijao, iz njegova tijela koje je blistalo poput ognja pojavie se bezbrojna boanstva bljetava kao munje i ne vea od palca. Na elu mu se pojavi Brahman, a na grudima Rudra, na rukama se pojavie uvari smjerova svijeta, a iz usta njegovih izae Agni, a s njime Aditye, Vasui, Avini, Maruti i Indra i Vivadeve.291 Iz dviju njegovih ruku izaoe Aruna i Baladeva. Aruna mu stajae zdesna, a Baladeva slijeva, Aruna s lukom, a Baladeva s ralom u rukama. U svakoj od njegovih ruku mogla se vidjeti koljka ili kolut ili topuz ili luk zvani arnga, ralo, koplje i sva druga oruja, a svako podignuto na udarac. Iz njegovih usta, uiju, oiju, iz svakoga dijela njegova tijela, vrcale su iskre pomijeane s dimom a nalik na suneve zrake. Ugledavi to strahotno Krinino oblije, svi kraljevi zatvorie oi uzdrhtalih srdaca, a gledali su ga samo Drona, Bhima, veleumni Vidura, blagoslovljeni Sanaya i riiji koji bjehu bogati blagom isposnitva. Boanski anarddana bjee im dopustio da gledaju taj boanski prizor. Zagrmjee nebeski bubnjevi i cvjetna se kia stade kruniti na taj predivni lik. U taj tren uzdrhta svekolika zemlja, oceani se uzgibae, a stanovnici zemlje naoe se u udu. Potom Krina opet uze na sebe svoj prvobitni lik i ruku pod ruku sa Satyakijem i Krtavarmanom izae odatle nakon to to prisutni mudraci dopustie. Nastade velika graja. Narada i ostali veliki riiji u taj as nestadoe i svaki ode
290 Aditya, Rudre i Vasui skupine su bogova. esto u hinduizmu 12 Aditya, 11 Rudra, 8 Vasua (koje vodi Indra) i 2 Avina ine tridesetitrojicu nebeskih bogova. 291 Sve su to razne, ne uvijek jasno razlikovane skupine bogova. Maruti se znadu poistovjeavati s Rudrama. "Vivadeve" znai "svi bogovi", ali je taj izraz u mitolokim sistematizacijama postao ime za jednu od skupina bogova, da tako kaemo: jedan od aneoskih korova, meu ostalima.

190

svojemu stanitu a to bjee jo jedno udo toga dana. Kada vidjee tigrovita viteza Krinu kako naputa dvor, svi kraljevi pooe za njim da ga isprate kao to bogovi ispraaju Indru. auri,292 ija je dua neizmjerna, izae iz dvora nalik na razbuktali i zadimljeni oganj, ne poklonivi onima koji su ga ispraali nijednu jedinu misao. Vidio je Daruku kako ga eka uz njegova prostrana sjajna kola ukraena nizovima zvonia i zlatnim arama i prekrivena koama bijelih tigrova. Kada auri bjee ve na koiji i spreman da krene, kralj Dhrtaratra jo ga jednom oslovi i ree: Zatornie neprijatelja, anarddano, vidio si koliko ja imam vlasti nad svojim sinovima. Sve si vidio vlastitim oima i nita nije ostalo skriveno. Vidio si da sam pokuao sve da bi dolo do mira i, budui da zna u kakvu sam stanju, ne sumnjaj u mene. U meni nema prema Pandavama nijednoga grjenog osjeaja. Onda Krina svima ovako ree: Bili ste svjedoci onome to se dogodilo na vijeanju. Vidjeli ste danas kako je onaj neodgojeni neotesanko napustio dvoranu pred svima vama. Sada ste svi uli da je vladar zemlje Dhrtaratra izjavio da je nemoan. Dopustite mi da se sada vratim Yudhithiri! I, pozdravivi ih, auri, prvak meu junacima, ode odatle. Ispred svih Kurua on se na svojoj velikoj sjajnoj koiji odveze svojoj teti Kunti. Doao je u njezine odaje i poklonio se pred njezinim stopama pa joj ispripovijedao o svemu. Kunti mu onda ree: Keavo, prenesi ono vrlome kralju Yudhithiri: Tvoja se vrlina, sine, vrlo smanjila. Osvrni se na dunosti svojega stalea kako je to odredio Samostojeni. Stvorio je katriyu da ini nemilosrdna djela i da titi narod vjetinom svojih ruku. Kraljevi grijesi potresaju svijet, a grijesi svijeta potresaju kralja. Izvravaj svoje kraljevske dunosti i budi dostojan svojih predaka. Onaj kralj koji je meka srca, nepostojan i sklon samilosti nikada ne stekne zasluge kao onaj koji svoje podanike odgaja s ljubavlju. Tebi je isposnitvo zabranjeno. Da bude ratar, to ti ne prilii. Ti si katriya i stoga si zatitnik svih koji su u nevolji. Zar moe biti veega jada od ovoga? ivim ovako bez prijatelja i drugi me hrane, a rodila sam tebe, radost tvojim prijateljima! Krino, ima jedna stara pria koje se sjetih u ovome asu. To je pria o Viduri i njezinu sinu. Reci Yudhithiri ono to se iz nje moe nauiti. Ovako je svojega sina korila kraljica Vidura kada ga je vidjela kako lei niice, shrvan oajem, poslije poraza koji je pretrpio od kralja Sindhua: Ti nisi moj sin, o ti to razveseljuje neprijateljska srca! Ja i tvoj otac nismo te rodili! Odakle li si samo stigao? Ako u sebi nema estine, ne moe se raunati u mueve! Ne sramoti svoju duu! Ustaj, kukavico! Zato tu lei kao mrtvac? Bolje je zablistati samo jedan trenutak nego zanavijek tinjati i dimiti se. Zato ivi kada ne potuje dunosti svojega stalea? ak ni onaj kojemu su sami korijeni posjeeni ne smije se predavati oaju. Onaj tko nije uinio nikakav podvig po kojemu bi ga ljudi spominjali tu je samo zato da bi nas bilo vie. Taj
292

Tj. Krina. v. II, bilj. 32

191

niti je ovjek, niti je ena. Onaj ije se ime ne spominje ni po milosru, ni po isposnitvu, ni po istinoljubivosti, ni po uenosti, a ni po steenu blagu, samo je izmet svoje matere! Ah, neke ene ne raaju sinove koji su bez estine, bez snage i bez poduzetnosti, koji su radost samo svojim zlotvorima. Katriya koji u strahu za svoj ivot ne pokae svu svoju hrabrost i mo nije nita bolji od obina lupea. Ti moe pobijediti svoje neprijatelje ne bude li samo tako eljan ivota! Ako si se pomirio s time da vjeito ivi brine due i ojaena srca, kao to dolikuje samo ukopljeniku, onda je bolje da uope ne ivi! Sasluavi majku, sin joj odgovori: Okrutna i gnjevna majko, tvoje je srce skovano od elika kada ti je toliko stalo do muenikog junatva. Sramni su katriyski obiaji kada me ti sili na boj kao da ti nisam nitko i nita! Koje e koristi imati ako mene izgubi, pa makar i cijelu zemlju dobila? to e ti onda sve blago i svi uici, pa i cijeli svijet? Ako se ti, Sanayo, osramoti na to e majka a ja ti zbog svoje ljubavi nita ne prigovorim, ta bi ljubav bila nevrijedna i nerazumna, nalik na magarinu ljubav za vlastito mladune. Tko se raduje sinu koji je slabotinja, neposluan i slabouman, nije ni postigao ono radi ega se ele sinovi. ovjek koji nema onoga za ime udi brzo postaje opak. Ne obeauj svoju duu, sine, i nemoj unaprijed oekivati neuspjeh. I ono to se nema, moe se stei, a ono to je steeno izgubiti. Gnjev i nerazboritost nikada nisu pomagali da se postigne neki cilj. Uspjeh nikada nije siguran, ali se ljudi ipak trude pa uspiju ili ne uspiju. Pokai svoje junatvo! Okupi oko sebe sve koji su gnjevni na tvojega neprijatelja, zavidni, ljubomorni, ponieni od njega ili mu prkose i ostale koji ovamo pripadaju. Daj im blaga i prije no to ga zaslue i budi neumoran i ljubazan sa svima. Kada tvoj neprijatelj sazna da ti ne strepi za svoj ivot, spopast e ga brige kao da mu se zmija nastanila u kui. Ima mnogo prijatelja koji su ti srcu dragi i koji ele dobro tvojoj kraljevini, a podijelit e s tobom i tvoje brige. Sanayo, prikupi svoje strpljenje, opasuj se i spremaj za pobjedu. Mi imamo jo mnoge riznice za koje samo ja znam i to u ti blago staviti na raspolaganje. Poslije tih majinih rijei uminu beznae to bjee pritisnulo sinovo srce iako kraljevi ne bjee pretjerano obdaren pameu. Poput istokrvnoga konja mladi ustane podboden strijelama majinih rijei i uini kako ga je ona savjetovala. Onda Kunti ree Krini: Krino, podsjeti Pandave na sve one uvrede te otre i grube rijei! Kai im da sam ja dobro. Sada poi svojim putom pod sretnim znamenjem i zakrili moje sinove! Krina je pozdravi i obie oko nje sklopljenih ruku, a onda izae svojim lavljim korakom iz njezinih odaja. Dao je doputenje glavarima Kurua da se mogu razii, a Karnu uze sa sobom na svoja kola da se porazgovore, i odveze se u Satyakijevoj pratnji. 192

Kada je on otiao, okupljeni Kurui stadoe meu sobom govoriti o udesnome dogaaju koji se zbio. Zaslijepljena neznanjem, cijela se Zemlja nala nadomak raljama smrti rekoe oni. Poradi Duryodhanine ludosti sve je osueno na propast. Veliki ratnici Bhima i Drona i dalje salijetahu tvrdoglavoga Duryodhanu: Kralju kraljeva, nema potrebe za ratom! Posluaj to ti govore prijatelji. Svi znaci govore da e katriye biti istrijebljeni u boju koji predstoji. Zvijezde nam nisu naklonjene. Meteori padaju na tvoju vojsku, a sve su nae ivotinje nevesele i izgledaju kao da plau. O monoruki, i rat i mir lee u tvojim rukama. Na to se Duryodhana samo neveselo mrtio i, oborivi lice k zemlji, gledao je ispod oka naokolo, ali ne prozbori ni rijei u odgovor. Onda se javi Drona: Ja gajim veu ljubav prema Aruni nego prema svojemu sinu Avatthamanu. Arunina skromnost i potovanje prema meni vei su nego u mojega sina Avatthamana. Jao meni, ako se, vrei katriysku dunost, budem morao boriti ba protiv Arune koji mi je miliji od roenoga sina. Pogano je zanimanje katriye! Aruna nema premca u strijeljanju, a mojom je milou stekao premo nad svim strijelcima. Bharato, svi su tvoji grijesi uinjeni na tvoju vlastitu propast! Tvoj i moj dosueni vijek blie se kraju. Na je posao zavren. Ja ti opet ponavljam: Nema potreba da ratujemo! Tada ree Dhrtaratra: O Sanayo, Madhusudana je pred svima nama uzeo Karnu na svoja kola i s njime se odvezao. Reci mi to je Krina govorio Radhinu sinu. Sanaya odgovori: Rei u ti sve kako je bilo. Krina mu je rekao: Karno, ti poznaje vjenu istinu svetih knjiga i upuen si u sve potankosti njihova uenja. Ljudi koji se razumiju u svete knjige kau da postoje dvije vrste sinova koje djevojka moe dobiti prije svojega vjenanja. Nazivaju ih kanina i sahodha. 293 Njima je otac onaj tko njihovu majku uzme za enu. Ti si roen tako i zato si po pravu Panduov sin. Poi zato sa mnom u tabor Pandava i neka Panduovi sinovi saznaju da si ti Kuntin sin prvjenac koji je roen prije Yudhithire. Sve petero brae Pandava past e pred tvoje noge, a to e uiniti i pet Draupadinih sinova i nepobjedivi Subhadrin sin. Uivaj sa svojom braom blagodati kraljevanja, molitava, rtava a i raznih bogougodnih djela. Karno, neka se obraduju tvoji prijatelji, a neka trpe neprijatelji. Izmiri se danas sa svojom braom, Panduovim sinovima! Na te rijei Karna mu odgovori: Ja ne sumnjam, Krino, da mi ovo govori zbog svojega prijateljstva, dobre volje i ljubavi, u namjeri da mi uini dobro. Ja znam to to mi sada priopava. Prije no to se udala za Pandua, moja me je majka rodila sa Suryom i po njegovoj me naredbi pustila niz vodu. Kunti me poslije mojega roenja prepustila sudbini i nije mislila na moju budunost. Suta
293 U staroindijskoj dharmaastri razlikuju se kanina, predbrani sin djevojke, i sahodha, sin zaet od drugoga mukarca prije braka, ali roen poslije vjenanja. Pravno pitanje kome sin pripada rjeava se po naelu da urod ne pripada vlasniku sjemena, nego vlasniku njive jer u naelu svatko eli (makar pravno punovaljana) sina.

193

Adhiratha bjee me naao i odmah me odnio k svojemu domu. Radhina su se prsa iz ljubavi prema meni nalila mlijekom toga istog dana i ona me je prala i njegovala. Kako bi joj netko poput nas, tko poznaje nae dunosti i uvijek slua svete spise, mogao oduzeti njezine posmrtne prinose. Suta Adhiratha dri me za svojega sina, a ja na njega gledam kao na oca. Madhavo, taj je Adhiratha u svojoj oinskoj ljubavi pripremio sve obrede za mene jo od mojega detinjstva, onako kako to nalau svete knjige. Adhiratha mi je nadjenuo ime Vasuena koje su brahmani potvrdili. Kada sam stasao, on mi je birao djevojke za enidbu i one su mi narodile sinove, pa sam dobio i unuke! Moje srce, Krino, i sva moja ljubav, usmjereni su prema njemu i niti zbog radosti niti zbog straha ja ne smijem raskinuti te veze, makar to bilo zbog zlatnih brda ili cijele zemlje. Duryodhana mi je omoguio da trinaest godina nesmetano vladam svojim kraljevstvom i mnoge sam rtvene sveanosti odrao, dodue uvijek uz ljude iz plemena suta, kao to su odravani i svi moji obiteljsku obredi i svadbe. Duryodhana se pripremio za rat raunajui na mene i ja sam odabran da izaem na dvoboj s Arunom. Krino, ni smrt, ni krvne veze, ni strah, a ni bilo kakvo iskuenje ne mogu me natjerati da se podlo ponesem prema Dhrtaratrinu sinu. Madhusudano, ja ne sumnjam da mi ti eli dobro i da e te Pandave posluati i postupiti kako si rekao. Ali ako se ja i Aruna ne sukobimo, bit e to neslavno i za mene i za njega. Ipak e morati zasada drati u tajnosti ovaj na razgovor jer to je za nae dobro. Ako kralj Yudhithira, ija je dua ispunjena vrlinom, a osjetila obuzdana, sazna da sam ja Kuntin prvjenac, on nikada nee htjeti prihvatiti prijestolje. A ako ta prostrana i mona kraljevina postane moja, ja u je, o Krino, predati u ruke samo Duryodhani. Neka vrli Yudhithira postane kralj! Dhrtaratrin e sin proslaviti veliku rtvu orujem, a ti e, anarddano, na toj sveanosti biti promatra. Kralj Yudhithira, kojemu je dua ispunjena vrlinom, bit e brahman te rtve, a zvuci koljki, bubnjeva i lavovski urlici ratnika koji se diu visoko u nebesa bit e pozivi uzvanicima na gozbu. 294 Zbog onih otrih rijei, o Krino, koje sam nekada rekao Panduovim sinovima da bih ugodio Dhrtaratrinu sinu, zbog mojih ondanjih loih postupaka, izjeda me kajanje. Kada me bude vidio, Krino, ubijena Aruninom rukom, poet e rtvene sveanosti Punaiti.295 Kada snani Bhima ubije Duryodhanu, rtvovanje e se dovriti. Molim ti se, predvodnie katriya, nemoj dopustiti da zbog tebe starci katriye, stari i po znanju i po godinama, zavre bijedno. Neka ova nabujala vojska katriya nae svoj kraj izginuvi od oruja na Kuruketri, najsvetijemu mjestu u svima trima svjetovima. Na tome mjestu, o lopoooki, izvri ono to ti je na umu i tako e se cio ovaj skup katriya domoi nebesa. 296 Dok budu trajali
Rat je obred u kojemu se ratnici rtvuju. Svi trebaju biti spremni na rtvu, a bog ili sudbina bira rtve. Punaiti je ponovno uspostavljanje ognjenoga rtvenika. Tu moe biti i dvosmislene aluzije jer samo iti znai obred uspostavljanja velikoga ognjenoga rtvenika (agniayana), ali i podizanje lomae za pokojnika. 296 Kao to su se stari nordijski ratnici bojali da ne umru prirodnom smru jer se samo ratnikom smru dospijeva u Odhinovo nebo, tako su jednako gledali i njihovi indoarijski staleki srodnici na ivot, smrt i Indrino
295 294

194

brjegovi i rijeke, pamtit e se njihovi podvizi. Brahmani e kazivati pjesmu o ratu Bharata. Katriyama je blago slava koju steknu u bitkama. Dovedi mi Keavo, na megadan Arunu, a ovaj na razgovor zauvijek uvaj kao tajnu! Kada je sasluao te Karnine rijei, Krina se osmijehnu pa mu odgovori: Zar ti ne eli vladati svekolikom zemljom koju bih ja predao u tvoje ruke? Reklo bi se da je pobjeda Pandava sasvim sigurna. Ako eli vidjeti Arunu u boju na njegovim kolima sa zapregom bijelih drijebaca kojima upravlja Krina i eli uti brujanje Gandive, onda e svi tragovi krtayuge, tretayuge i dvaparayuge ieznuti. Ako eli vidjeti Bhimasenu kako plee poto se napio Duasanine krvi, onda su doista sve odlike prethodnih yuga netragom nestale! 297 Kada se vrati, Karno, porui Droni i antanuovu sinu da je ovaj mjesec jedan od najljepih. Hrane, pia i goriva ima u izobilju, sve su biljke nabujale, drvee je puno plodova, a jo se muice nisu pojavile. Nema blata na putovima, a vode su ugodna okusa. Vrijeme nije ni hladno ni pretoplo. Za sedam dana bit e no mladog mjeseca. Neka boj otpone toga dana jer je kazano da je taj dan pod Indrinom vlau. Reci takoer i svim kraljevima koji su se zbog bitke okupili da u u potpunosti ispuniti ono to prieljkuju. Zaista e svi kraljevi i kraljevii koji sluaju Duryodhanine zapovijesti poginuti od oruja i stei odlino mjesto na nebesima. Karna mu iskae potovanje pa uzvrati: O monoruki, ti koji sve zna, zato me pokuava zavarati? Uzrok smo skoromu unitenju Zemlje upravo mi: akuni, ja, Duasana i kralj Duryodhana. Nesumnjivo nam predstoji velika i uasna bitka i zemlja e se pokriti krvavom kaljuom. Kraljevi i kraljevii, Duryodhanine pristae, nestat e u ognju oruja i otputit e se u Yamino carstvo. Madhusudano, pojavila su se mnoga uasna privienja i grozna znamenja od kojih se kosa dizala na glavi. Najavljivala su poraz Dhrtaratrovia i Yudhithirinu pobjedu. Strani planet estoka sjaja anaiara 298 ugroava zvijee Rodini299 da bi nanio zlo zemaljskim stvorenjima. Planeta Angaraka300 kree se u svojemu kruenju prema zvijeu yetha301 i pribliava se Anuradhi302 nagovjetavajui veliki pokolj prijatelja. Strana se nesrea primie Kuruima. Grabljivac 303 ugroava zvjee itra.304 Mrlja na Mjeseevu kolutu promijenila je svoje mjesto, a Rahu se pribliava Suncu. Meteori padaju s neba uz tutanj i potres, a bunari u taboru Duryodhanine vojske putaju urlike poput golemih bikova. Bogovi prosipaju kiu
nebo. Zato to je rat rtveni obred, a rtva dospijeva bogovima. Taj usud ipak ima, s ljudskoga gledita tragine veliine, kao to je ima i Karnina spremnost da ostane vjeran jedinoj svojoj strani, da se bori i pogine, kako to tu obrazlae. 297 A poinje kaliyuga. v. l, bilj. 37; II, bilj. 34 298 anaiara je Saturn. 299 Rabini je Aldebaran u Hyadama (u Biku). 300 Angaraka je Mars. 301 yetha je Antares u tipavcu. 302 Anuradha je d Scorpionis (tipavca). 303 Graha "Grabljivac" je vjerojatno Rahu, v. I, bilj. 34, no izraz se moe odnositi i na svaki planet. 304 itra je pica u Djevici.

195

krvi i mesa na njegove vojnike, a u nebesima se moe vidjeti kako se iznenada pojavljuju blistave graevine od pare s visokim zidovima i dubokim rovovima. Oko Suneva kruga moe se vidjeti crn prsten. Strane ptice crnih krila i crvenih nogu lebde sveeri nad taborom Kurua. Ptice sa samo jednim krilom, jednim okom i jednom nogom putaju uasne krikove. Duryodhaninim vojnicima omrznuli su najprije brahmani, a onda i uitelji i odane sluge. Sve je to predznak strane pogibelji. Imao sam privienje, neoborivi junae, u kojemu vidjeh Yudhithiru kako ulazi u dvoranu s tisuu stupova, a uz njega stupahu njegova braa. Na svima bijahu bijele krune i bijele odore i ukazae mi se kako sjede na bijelim prijestoljima. A ti si u tom prikazanju, anarddano, bio zabavljen prekrivajui orujem zemlju natopljenu krvlju. Neizmjerno moni Yudhithira penjao se za to vrijeme na gomilu kostiju jedui, zadovoljan, payasu na maslacu iz zlatnoga pehara. Siguran sam da u uz ostale kraljeve i katriye ui u oganj Gandive. Krina odvrati: Doista, unitenje je Zemlje na pragu ako se moje rijei ne prime za tvoje srce. Kada svim stvorenjima doe sudnji dan, onda zlo, vitee, uzima lik dobra i vie ne izlazi iz srca. Krino odvrati Karna ako preivim veliku bitku koja nam predstoji, opet u te vidjeti. Ako ne preivim, vidjet emo se zasigurno na nebu. Neporonie, ja, evo sada, osjeam da u te tek tamo susresti. I izrekavi to, Karna vrsto prigrli na prsa Madhavu. Krina mu onda dade doputenje da moe otii a on se pope na svoja kola prekrivena zlatom i potiten poe natrag sa mnom. Tada Kunti malo porazmisli pa se odlui i poe na svetu rijeku Gangu. Kada stie na obalu, zau kako njezin sin, istinoljubivi i dareljivi Karna, pjeva vedske himne. Stajala je tako u molitvi sve dok mu Suneve zrake ne ogrijae lea, a onda se Karna okrenu i vidje Kunti pa se zaudi. On po obiaju sklopi ruke iskazujui joj tako svoje potovanje pa ree: Ja sam Karna, svijetla gospo, sin Radhe i Adhirathe. Zdrava bila, reci mi zato si dola i to mogu uiniti za tebe? Kunti mu odgovori: Ti si Kuntin sin, a ne Radhin, a otac ti nije Adhiratha. Ti nisi, Karno, ugledao svijet u staleu suta, vjeruj mi! Govorim ti istinu! Jo dok sam bila djevojka i neudana, dobila sam nezakonita sina. Ti si prvi plod moje utrobe! Roen si u Kuntibhoinu dvoru, mili moj sine, a Surya, tvorac svjetlosti, tvoj je otac. Sine moj Karno, ti si roen u dvoru mojega oca, a kada si se rodio, bio si u oklopu i imao si u uima naunice. Tvoja je ljepota bila zapanjujua. Ali ti ne zna svoje porijeklo i zato slui Dhrtaratrine sinove, a svoju brau ne prepoznaje. To nije pravo, sine moj! Zato neka danas Kurui budu svjedoci saveza izmeu Karne i Arune i neka vam se, kada budu vidjeli da su se braa izmirila, neasni roaci poklone. U taj tren Karna zau glas pun ljubavi koji je dopirao iz Suneva koluta. Bio je to Suryin glas koji se iz velikih daljina obraao svojemu sinu svom svojom 196

oinskom ljubavlju. Glas mu ree: O Karno, Kunti ti je rekla istinu! Uini kako te mati savjetuje, bit e to za tvoje dobro. No Karna ostade vjeran istini usprkos majinu i oevu nastojanju i njegovo se srce ne pokoleba. On odgovori: Katriyska gospo, ne mogu prihvatiti to to eli jer ne osjeam da mi vrlina doputa da uinim to takvo. Grijeh je to to si mi uinila jer sam zbog toga izgubio svoje ime. Premda sam roen kao katriya, nisam primio obredni blagoslov katriye. Taj grijeh tebi pripisujem. Imam li neprijatelja koji bi mi mogao nanijeti vee zlo? Nisi tada imala nikakve milosti prema meni, a danas eli da posluam tvoju zapovijest. Nikada prije nisi mislila o mojemu dobru, kako bi to svaka majka morala initi, a sada se radi svojega dobra meni obraa. Ako ja danas odem Pandavama, tko nee rei da sam to uinio zbog straha? Nitko me nije znao kao njihova brata i to bi katriye rekli sada, u predveerje bitke? Dolo je vrijeme da pokau svoju vjernost oni koje je Duryodhana titio i uzdravao. Ja u ostati uz njega i po cijenu ivota i borit u se protiv tvojih sinova, a uz Dhrtaratrine, svom svojom snagom i vjetinom. Zar bih ja, koji sam od Dhrtaratrinih sinova primio sve poasti i blagodati, sada morao iznevjeriti njihovo prijateljstvo? Zar da ih izdam sada, prije same bitke, ja koji sam ih na to nagovarao? Zar od toga moe biti crnje i gore nevjere? Ali ja ipak ne mogu dopustiti da me uzalud moli. Zato neu pobiti sve tvoje sinove premda bih to mogao. Ja ne govorim lai. Ovo ti obeavam: U ovome boju moramo poginuti ili ja ili Aruna. Samo u se s njime sukobiti, a kada ubijem Arunu, stei u velike zasluge. Ako ja poginem umjesto njega, stei u pak veliku slavu. Slavna gospo, ratnika majko, tebi e svakako ostati pet sinova. Poginem li ja, bit e ih pet s Arunom, pogine li Aruna, bit e ih pet sa mnom. Kunti se nije usudila nita odgovoriti. Samo je, utei, zagrlila svojega prvjenca vidjevi kako je ostao nepokolebljiv. Samo mu je rekla na rastanku: Sudbina je svemona i neumitna! Istina je, Karno, da e propast snai Kurue, ak i da ubije Arunu. Ti si mi obeao da su etvorica mojih sinova sigurna od tvoje ruke i neka ti, kada zapone boj, to ostane u sjeanju. Budi mi blagoslovljen i zdravlje neka te slui! Karna joj odvrati: Neka bude tako! i svatko od njih dvoje ode svojim putem. Kada je stigao u Upaplavyu, Krina doe pred Pandave i izvijesti ih o svemu to se dogodilo, a zatim su dugo sjedili i vijeali. Potom auri ode u svoje odaje da se odmori. Kada se opet sastae s Krinom, Pandave se poee dogovarati to da uine. Onda Yudhithira upita: to su rekli starjeine Kurua kada je Duryodhana ostao pri svojemu da produi stranputicom? Vasudeva e na to: Kada se Duryodhana stao smijati na moje rijei, Bhima mu ree: Prvae meu Bharatama, Pandu je dobio tri sina. Tvoj se otac, Duryodhano, rodio slijep i zato nije mogao postati kralj. Kralj je postao plemeniti 197

i proslavljeni Pandu i zato oevina pripada i njegovim sinovima. Gospodine, ne izazivaj sukob, nego im daj polovicu zemlje. Dok sam ja na ivotu, nitko drugi nije pozvan da vlada. Potuj moj savjet jer ja elim samo mir meu vama. Kada Bhima uutje, javi se Drona: Ne govorim ti ovo iz kukaviluka, niti iz elje za blagom: Bhima je to od ijega blaga ja ivim, a nisi ti, prvae meu Bharatama! Drona mora biti ondje gdje je i Bhima. Daj Panduovim sinovima polovicu kraljevstva, gospodine. Bio sam uitelj i njima kao i tebi. Istina je da je Aruna za mene isto to i Avatthaman. Kada ree svoje sjajni Drona, vrli se Vidura, uvijek odan istini, okrenu svojemu stricu Bhimi i pogleda ga u lice pa kaza: Devavrato, pouj to u ti rei: Kako Tvorac naini svoje tvorevine tako ih opet i uniti. Ne ini kao on! Ne budi ravnoduan gledajui pred sobom propast svojega plemena! Ako ti se pomraio razum zbog ovoga opega pokolja koji nas oekuje, ti idi u umu i povedi sa sobom mene i Dhrtaratru. Ili jo danas vei ovoga zlikovca Duryodhanu kojemu je jedina mudrost prijevara i vladaj skupa s Panduovim sinovima i uvaj ovu kraljevinu. Smiluj se, tigre meu kraljevima! Savjetovala je Duryodhanu i kraljevna Gandhari, a onda stari vladar Dhrtaratra prozbori svojemu sinu: Sasluaj me, sine Duryodhano, i ako ima imalo potovanja prema svojemu ocu, uini kako ti je reeno. Soma, gospodar stvorenja, bio je prvi zaetnik roda Kurua.305 U estome koljenu rodi se Yayati, Nahuin sin, koji je imao est sinova. Bili su ponajbolji meu kraljevskim mudracima. Jedan je od njih bio gospodar Yadu, prvoroenac, vrlo moan. Mlai do Yadua bio je Puru, zaetnik nae loze. Yadu bijae obdaren velikom snagom i vjetinom, ali prepun oholosti i nerazuman. Taj praotac Yadava poniavao je sve katriye. Ponosan na svoju snagu, nije se drao oevih savjeta. Bijae nepobjediv u boju i vrijeao je i oca i brata. Na ovoj zemlji opasanoj morem s etiriju strana on potini sebi sve i postade najmoniji vladar, a stolovao je u gradu nazvanu po slonu. 306 Njegov se otac Yayati silno razgnjevi i prokle toga svojega sina, a i svu njegovu brau koja su pristajala uz njega i protjera ga iz kraljevstva. Poto je prokleo svoje sinove, on postavi na prijestolje Purua koji bijae pokoran svojemu ocu i njemu najmiliji. ak se i prvoroenac moe izostaviti i na prijestolje se mogu postaviti mlai zbog svojega potovanja prema starijima. I djed mojega oca, Pratipa, dobio je tri sina nalik na tri boanstva, slavna irom svijeta. Devapi je bio najstariji, Balhika srednji, a antanu bistroumni i najmlai bijae moj djed. Vrli je Devapi bio istinozborac i uvijek zaokupljen dvorenjem svojega oca, ali je taj najbolji od kraljevia imao konu bolest. Devapi bjee omilio graanima i podanicima iz pokrajina, potovali su ga estiti i iskreno voljeli i mlade i stariji. Slobodouman i nepokolebljivo odan istini, inio je dobro svakome stvorenju. Bijae posluan i svojemu ocu i brahmanima. Meu braom
305 306

v. III, bilj. 31; III, bilj. 40 Grad nazvan po slonu jest Hastinapura.

198

vladala je neizmjerna ljubav. Kada doe vrijeme, kralj Pratipa dade da se sve pripremi kako to nalau svete knjige da bi svojega sina Devapija okrunio za svojega nasljednika. Ali tome se usprotivie i brahmani, a i svi stariji graani i stanovnici pokrajina. Kada stari kralj sazna za to, obuze ga teka tuga i glas mu je drhtao od suza. Usprkos svim svojim vrlinama Devapi bi iskljuen iz nasljedstva zbog svoje kone bolesti. Bogovi ne odobravaju da kralj ima tjelesnu manu a brahmani to znaju. Rastuen jadom svojega oca Devapi se povukao da ivi u umi. Balhika je odbio primiti oevo prijestolje jer je od majina oca naslijedio bogatu kraljevinu, i tako, uz njegovo doputenje, antanu preuzme prijestolje svojega oca. Ja sam najstariji, Bharato, ali zato to sam slijep ne mogu biti kralj. Bistroumni Pandu preuzeo je moje mjesto premda bjee mlai od mene, iako se pritom mnogo dvoumio. Nakon njegove smrti prijestolje nasljeuju njegovi sinovi. Ako ja ne mogoh prvi dobiti kraljevstvo, kako ga onda moe ti prisvajati. Ti nisi kraljev sin i ne moe imati prava na kraljevinu. A ti ipak eli oteti ono to je tue. Izbij to sebi iz glave i vrati polovicu kraljevstva i sve to ide uz njega. Samo se tako moe nadati da ete ti i tvoja braa poivjeti. Na kraju Vasudeva ree: Ali ni Bhimini savjeti, ni Gandharini prijekori, a ni Dronine, Vidurine i Dhrtaratrine rijei ne mogahu prizvati k pameti toga nerazumnika. Kada je Yudhithira sasluao anarddanu, on pred njime oslovi svoju brau: uli ste to se zbilo na dvoru Kurua gdje su se svi Kurui bili okupili. Razumjeli ste njegove rijei. Zato diite moju vojsku i postrojte je u bojni poredak! U nas je sedam akauhini koje smo skupili pa ujte imena odlinika koji e njima zapovijedati: Drupada, Virata, Dhrtadyumna, ikhandin, Satyaki, ekitana i Bhima. Ti e junaci voditi moju vojsku, oni poznaju Vede, neustraivi su, odrali su i najtee zavjete, a skromni su i razboriti i svaki je od njih vrstan ratnik. Onda se obrati Sahadevi, najmlaemu od brae: jednoga od te sedmorice odabrat emo za glavnoga zapovjednika. On se mora moi suoiti sa starinom Bhimom koji je poput ognja kojemu su strijele plamenovi. to ti misli, tko je najpodobniji da ponese tu odgovornost? Uzmimo kralja Viratu odgovori Sahadeva. On nam je pomogao u nevolji, a moan je, odan vrlini, vian oruju i neodoljiv u boju. Meni se ini da bi kralj Drupada bio najpogodniji ree Nakula kada njega upitae. On je u iskusnim godinama, mudar je, hrabar, a odlikuje se i snagom i porijeklom. Yudhithira potom upita Arunu, a ovaj odgovori: Trebalo bi da Dhrtadyumna vodi vojsku. On, koji je roen da donese propast uitelju Droni i moe obuzdati svoje strasti, jedini moe stati pred Bhimu.

199

Tada se javi Bhima: Kralju, govorili su i mudraci, a i nai stari da je ikhandin doao na svijet samo da bi ugasio Bhimin ivot. Ja bih zapovjednitvo predao njemu. Mislim da nitko drugi nee pobijediti Bhimu. Pravednik Yudhithira na kraju upita lopoookoga Krinu, a ovaj kaza: Svatko od spomenutih ratnika bez straha bi vodio vojsku, svaki je vrijedan da bude odabran, a moje je miljenje da zapovjednikom imenujete Dhrtadyumnu. Kada to Krina ree, svi se kraljevi razveselie i stadoe klicati, a vojska se pokrenu i jedan drugom govorahu: Ustaj! Ustaj! Na sve strane trubili su slonovi, a njisak konja mijeao se s treskom kolnih kotaa, rikom rogova i koljki i tutnjavom doboa. Uskomeana je vojska huala kao silna morska plima na dan mladoga Mjeseca. Doista je izgledalo da graja tih veselih ratnika dosee do samih nebesa. Panduovi sinovi darivahu zlatom i govedima brahmane koji su obilazili oko njih izriui im svoje blagoslove, a onda potjerae svoja kola okiena dragim kamenjem. Za njima krenue kralj Virata, Drupadin sin, Suarman, Kuntibhoa i Dhrtadyumnin sin, a poslije njih etrdeset tisua bojnih kola, petputa toliko konjanika, desetputa toliko pjeaka koliko bjee konjanika i ezdeset tisua ratnih slonova. Kada s vojskom u bojnome poretku Pandave stigoe na ravnicu Kuruketre, silni bojovnici duhnue u svoje koljke. Duhnue u koljke i Krina i Aruna, a kada jeknu gromoviti glas koljke zvane Panaanya, svekolika se vojska razveseli. I nebo i zemlja i more zajeae od rike koljki, grmljavine bubnjeva i ratnih poklia lakorukih i ustrih bojovnika. Onda kralj Yudhithira naredi da se za logorite odabere ravno i hladovito mjesto gdje ima obilje trave i goriva. Dhrtadyumna iz roda Prata i Yuyudhana nazvan Satyaki izmjerie tlo na kojemu e udariti tabor. Onda za saveznike kraljeve podigoe stotine i tisue skupocjenih atora zatienih od svakoga napada i obilno opremljenih svim potreptinama i gorivom, a svaki je bio nalik na palau. Okupie se stotine i stotine vjetih radnika koji su bili u stalnoj slubi te vidara i ranara, vrsnih znalaca svoje nauke, koji bjehu dobro opremljeni svime i svaime to bi im moglo zatrebati. Kralj Yudhithira naredi da se u svaki ator smjeste itava brda lukova, tetiva za lukove, oklopa i svakojaka oruja, meda, masla, laka istucanog u prah, posuda s vodom, stone hrane, potpale i ugljena, teki ratni strojevi, dugaka koplja, prsni oklopi, sablje i tobolci. Mogli su se vidjeti bezbrojni slonovi, golemi kao brjegovi, oklopljeni elinim ploama sa iljcima. Svaki od njih mogao se tui sa stotinama i tisuama. Saznavi da se na toj ravnici podie logor, Bharato, svi saveznici Pandava krenue da im se pridrue. Kada je Krina otiao s dvora Kurua, kralj Duryodhana oslovi Karnu, Duasanu i akunija pa im ree: Keava je otiao Pandavama ne postigavi ono to je naumio. Svakako e, onako srdit, nagovoriti Pandave da krenu u bitku. Ne dangubite, nego se pripremajte za okraj! 200

Iduega jutra kralj Duryodhana rasporedi i postroji svoju vojsku koja je brojala jedanaest akauhini. Podijelio je svoje ljude, slonove, kola i konje prema njihovoj snazi i sposobnosti, pa ih je premjetao i rasporeivao. Kao zatita uza svaka bojna kola ilo je deset slonova, uz svakog slona bilo je deset konjanika, a uza svakog konjanika deset pjeaka. Odvojio je i priuvu koja e sluiti za popunu razbijenih odreda i tu bjee uza svaka bojna kola prikljueno po pedeset slonova, uz svakog slona ilo je stotinu konjanika, a uza svakog konjanika sedam pjeaka. Pet stotina kola i jednako toliko slonova, tisuu petsto konjanika i dvije tisue pet stotina pjeaka307 ine jednu senu, deset sena jedna su prtana, deset prtana ine jednu vahini, ali se u obinome govoru nazivi vahini, prtana, sena, dhvaini, sadini, amu, akauhini i varuthini upotrebljavaju naizmjenice. Tako je otroumni Kaurava uredio svoju vojsku. Na objema stranama bjee ukupno osamnaest akauhini. Jedanaest ih je bilo u vojsci Kurua, a sedam u vojsci Pandava. Po jednu akauhini Duryodhana je povjerio svakome od velikih ratnika Kripi, Droni, alyi, ayadrathi, Sudakini, Krtavarmanu, Avatthamanu, Karni, Bhuriravasu, akuniju i jakome kralju Bahliki. Svakoga dana i svakoga asa pozivao bi ih da se s njima posavjetuje i da im, uvijek iznova, izrazi svoje potovanje. Tako svi ti ratnici i njihovi sljedbenici postadoe naklonjeni i voljni uiniti za kralja sve to bi mu ugodilo. Onda Duryodhana stade pred staroga gospodina Bhimu, a za njim dooe i svi ostali kraljevi. Duryodhana sklopi ruke i pokloni se pa mu kaza: I najvea se vojska raspri u boju poput mrava ako nema dobra vojskovoe. Ti si meu nama kao sunce meu nebeskim tijelima, kao Mjesec za sone biljke, 308 kao Kubera meu yakama ili kao Indra meu bogovima. Bude li nas ti vodio, bit emo kao bogovi pod Indrinim okriljem. Nee nas moi pokoriti ak ni nebesnici. Slijedit emo tebe kao to telad slijedi bika predvodnika. Bhima e na to: Neka bude tako, Duryodhano, ali ovo mora znati: Meni su Panduovi sinovi dragi kao to si i ti. Dunost mi je misliti i na njihovo dobro, ali u se boriti na tvojoj strani jer sam dao rije da e tako biti. Izuzev Dhananaye ja ne znam ni jednoga ratnika na svijetu koji mi moe biti ravan. Silom svojega oruja mogu sa svijeta ukloniti i bogove, i asure, i rakase, i ljude, ali ne mogu ubiti Panduove sinove. Umjesto toga svakoga u dana pobiti deset tisua njihovih ratnika. Nastojat u ih na taj nain pobijediti ako me, prije nego to izvrim svoj naum, ne ubiju u boju. Kuntin sin Dhananaya hitra je uma i znana su mu nebrojena nebeska oruja, ali se taj Panduov sin nikada nee otvoreno sukobiti sa mnom. Imam jo jedan uvjet nastavi stari ratnik i poteno je da ti ga kaem prije no to primim zapovjednitvo nad tvojom vojskom. Karna se sa mnom
To su kanonski omjeri rodova vojske, v. V, bilj. 5. Ovdje se nabrajaju i razni drugi nazivi za vojne jedinice razliita opsega, a prije su se navodili neki osobiti bojni poreci s osobitim omjerima rodova vojske. 308 Mjesec je gospodar bilja i smatra se izvorom tekuina, moda stoga jer no donosi rosu.
307

201

uvijek nadmee u vjetini pa neka se zato najprije bori on. Mogu biti prvi i ja, ali se obojica istodobno neemo boriti. Kralju na to e Karna sve dok ivi Gangin sin, ja se neu boriti. Kada Bhima padne, borit u se s nositeljem Gandive. Tada Duryodhana imenova Bhimu za vrhovnoga starjeinu vojske Kurua i razdijeli bogate poklone. Potom kralj naredi a tisue sviraa radosno udarie u bubnjeve i duhnue u koljke. Zaue se mnogobrojni lavlji urlici ratnika, a sve se ivotinje u taboru u jedan mah javie svaka svojim glasom. I, premda nebo bijae vedro, padnu iz njega krvava kia i raskalja tlo. Puhnue siloviti zrani vrtlozi, a zemlja se potrese. Od urlika slonova ratnika se srca sneveselie. Bestjelesni glasovi uli su se s neba po kojemu su bljeskale zvijezde padalice. Kralj Kurua stie na elu svoje goleme sile na Kuruketru. Kralj je Yudhithira u taboru Pandava okupio starjeine svojih akauhini i Dhrtadyumnu postavio da svima zapovijeda jer on bijae roen iz rtvenoga ognja da uitelju Droni donese smrt. Arunu postavi da bude nad svima njima, a naoiti i bistroumni Krina prihvati se dunosti Arunina koijaa i vodia. Stariji Krinin brat Balarama vidje da e se odigrati sudbonosna bitka i doe u logor Pandava. Pojavi se pred njima obuen u plavu svilu, velianstven poput lava. Krina, Pandave, a i svi ostali radosno mu poeljee dobrodolicu, a Balarama se pokloni kraljevima Virati i Drupadi pa sjede do Yudhithire. Ovaj je uasni pokolj neumitan zapoe on i sudba je tako odredila. Ne vjerujem da se ikako moe izbjei. Nadam se da u vas poslije toga okraja opet vidjeti ive i zdrave. Nema nikakve sumnje da je svemu katriystvu na svijetu doao sueni as. Dok bijasmo nasamo, ja sam Krini esto govorio: Madhusudano, treba se na jednak nain ophoditi s onima koji su s tobom u jednakome srodstvu. Duryodhana nam je rod jednako koliko i Pandave i zato im prui podjednaku pomo. Ali, tebi za ljubav, on se ne osvrtae na moje rijei iako sam ih esto ponavljao. On je radi Dhananaye svim srcem prionuo uz vau stranu i ja mislim da je Pandavama pobjeda osigurana jer tako eli Vasudeva. to se mene tie, ja ne elim ni pogledati na ovaj svijet ako Krina nije na mojoj strani. Zato i podravam sve to on naumi uiniti. Moji osjeaji prema Bhimi isti su kao i prema Duryodhani. Obadvojica su moji uenici i u borbi topuzom. Zato sada odlazim meu isposnike na obali Sarasvati. Ja ne mogu s mirom gledati kako Kurui propadaju. I rekavi to, jakoruki se Rama oprosti od Pandava i nagovori svojega brata da ga ne ispraa te tako krenu na put na svete vode. A kralj Durvodhana pozva Karnu, Duasanu i Subalina sina akunija na vijeanje, a onda oni pozvae Uluku, akuni jeva sina, pa mu u povjerenju ovako rekoe: Uluko, kockarev sine, poi k Pandavama i ponovi im ove moje rijei pred Vasudevom: Na pomolu je strani boj izmeu Pandava i Kurua koji se ve tako dugo oekuje. Izvrite sada ono to ste se zaklinjali da ete uiniti! 202

 A kralju Yudhithiri mora ovako poruiti: Ti govori jedno, a ini sasvim drugo! Ti se prema svojoj rodbini ophodi kao onaj maak iz basne koji se prenemagao da je isposnik kako bi se lake gostio lakovjernim mievima. Tvoja miroljubivost i uenje svetih knjiga samo ti slue da bi ih pokazivao pred svijetom. Ostavi se licemjerja, kralju, i ini ono to mora initi svaki katriya. Najponiznije si moljakao samo pet sela od mene pa smo ti i tu molbu odbili jer smo te samo tako mogli privoljeti na bitku i razljutiti Pandave. A Vasudevi ovako kai pred Pandavama: Uzmi opet na sebe ono oblije koje si nam prikazao na dvoru Kurua. arobnjake varke i lukavtine mogu izazvati strah, ali u onome tko stoji naoruan za boj i spreman za okraj mogu samo raspaliti bijes. I mi se pomou opsjena moemo popeti na nebo, podii u zrak pa ak i prodrijeti u donja podruja ili u Indrin grad. I mi moemo prikazati nae tijelo u mnogo raznovrsnih oblika. Velika je slava, Krino, koja irom svijeta krasi tvoje ime, ali ti je nisi niime zasluio. Sada e se pokazati ukopljenicima mnogi koji nose vanjske znakove muevnosti. I rekavi to, kralj se Duryodhana glasno nasmija. Kada je kockarev sin stigao u tabor Pandava, on se predstavi Pandavama pa oslovi Yudhithiru: Ti dobro zna to sve govore glasnici i zato ti ne pristoji da se ljuti na mene ako ponovim poruku koju mi je povjerio Duryodhana. Yudhithira mu na to odgovori: Nema se ega bojati, Uluko! Onda Uluka pred slavnim i plemenitim Pandavama i pred svim kraljevima ponovi Duryodhaninu poruku. Vidjevi da su se oi Vjetrova sina zakrvavile od bijesa, Krina se nasmijehnu pa odgovori kockarevom sinu: Ne ini ni asa, kockarev sine, nego se vrati natrag i ovako porui Duryodhani: uli smo tvoju poruku i razumjeli je. Neka bude kako ti eli! Na to Aruna doda: Kada svane sutranji dan, ja u Gandivom poslati odgovor. Ukopljenici su oni koji na to odgovaraju rijeima! U taboru Kurua vrhovni je zapovjednik Bhima procjenjivao snage protivnikih i svojih eta i spominjao mnogobrojne vrsne ratnike i njihove vrline. Kada spomenu ikhandina, sina kralja Panala, on ree Duryodhani: Onaj ikhandin, sin kralja Panala, po mojemu je miljenju, jedan od prvih ratnika u Yudhithirinoj vojsci. On se oslobodio svojega prijanjeg spola i borit e se u ovome boju i stei e u tvojoj vojsci veliko ime, Duryodhano! Ja se ne mogu boriti s njime ak i da ga vidim da na mene juria s podignutim orujem. Svi znaju da sam se odrekao kraljevanja i prijestolja i da odravam zavjet ednosti jer sam time ugodio svojemu ocu. Svi zemaljski kraljevi znaju za moj zavjet da nikada neu ubiti enu niti onoga za kojega znam da je bio ena. Taj se ikhandin rodio kao ki svojemu ocu i tek je kasnije postao mukarac. Ja se zbog toga ne elim boriti s njime. Svaki drugi vladar, osim ikhandina i Pandava, izgubit e glavu u ovome boju bude li stao pred mene. 203

 Odlinie meu Bharatama na to e Duryodhana ispriaj nam kako je to bilo i zato ga nee pogubiti u boju pa i ako bude nasrnuo na tebe? ujte me, Duryodhano i vi drugi kraljevi poe Bhima evo kako se to zbilo: Poto sam oteo sve tri keri kralja od Kai da budu nevjeste mojemu bratu, najstarijoj, Ambi, dadoh doputenje da moe ii kamo joj je volja i ona poe s velikom pratnjom brahmana k prijestolnici kralja alve. Uz nju je ila i njezina dojilja. Kada je Amba stigla kralju alvi, ona stade pred njega pa mu ree: Dooh k tebi, monoruki, s nadom da e me uzeti. Na to se gospodar alva nasmije pa joj odgovori: O Ijepoputa, vie se ne elim oeniti tobom. Ti si bila vjenana za drugoga i zato se, blagoslovljena, vrati Bhimi. Bhima te oteo ponizivi i pobijedivi sve druge kraljeve i ja vie ne udim za tobom. Idi k njemu i budi sretna. Kako ja, koji sam kralj i poznajem sve nauke i proglaavam zakone koji drugima upravljaju, mogu sebi uzeti enu koja je udana za drugoga? Ranjena strijelama boga ljubavi, Amba mu na to odgovori: Ne govori tako, gospodaru zemlje, jer nije tako! Nisam se radovala kada me Bhima oteo. Odvede me nasilu, svladavi sve one kraljeve, a ja sam za to vrijeme plakala. Neduna sam djevojka koja tebe nosi u svojemu srcu i zato me prihvati, gospodaru alva! Ali, ma koliko da ga je preklinjala, alva je odgurne od sebe kao zmija svoj stari svlak. Samo ti idi, o Ijeponoga ree joj on jer ti si Bhimin plijen, a ja zazirem od njega. Izaavi iz grada ojaena, Amba stade premiljati: Nema na svijetu nijedne druge ene koju je snala ovako strana bijeda. Ne mogu se vratiti u grad nazvan po slonu jer je Bhima dopustio da mogu ii alvi. Koga da krivim? Sebe ili nepobjedivoga Bhimu? Ili mojega glupog oca koji je priredio svayamvaru? Moda je to i moja vlastita pogrjeka? Zato onda ne odoh alvi skoivi s Bhiminih kola prije no to bijae poeo onaj strani dvoboj? Proklet da je Bhima! Neka sam prokleta i ja i kralj alva, a i moj stvoritelj! Uzrok mojega jada svakako je Bhima, sin antanuov, i stoga neka moja osveta padne na njegovu glavu! Osvetit u se ili bojem ili isposnitvom, ali koji bi se kralj usudio s njime zametnuti boj? Poto je tako odluila, ona napusti grad i ode u neko stanite vrlih i plemenitih isposnika. Djevojka im se ovako obrati: Smilujte mi se! elim se odrei svijeta i ivjeti u umi. init u najteu pokoru jer ovo to sada trpim svakako je plod grijeha koje u neznanju poinih u svojem prijanjem ivotu. Vi koji ste oprali svoje grijehe i nalik ste na bogove, pouite me to moram initi. Obavljajui svoje uobiajene obrede, vrli isposnici stadoe razmiljati kako da joj pomognu. Dok su oni tako traili za nju izlaz, doe u tu umu najbolji medu isposnicima, kraljevski mudrac Hotravahana. Kada sazna za njezinu muku, on se 204

iscrpno raspita o svemu pa, poto mu je ona sve po redu ispripovjedala, njega obuzee tuga i saaljenje. Drhtei od uzrujanosti, on ree alosnoj djevojci: Ne idi svojemu ocu, blagoslovljena gospo! Ja sam otac tvoje matere i odagnat u tvoju tugu. Mora da je pregolema alost koja te obuzela kada si tako omravjela! Posluaj moj savjet i poi isposniku Rami, sinu amadagnijevu. Rama e te razrijeiti tvoje muke i alosti. On e Bhimu, ne bude li posluao njegovu naredbu. Ako mene spomene silnome Rami, prvome meu onima to nose oruje, on e sve uiniti za tebe jer mi je prijatelj koji mi uvijek eli dobro! Kada je Rama saznao za Ambinu nevolju, on joj ree: O keri Kaijska, reci samo jednu rije i Bhima e, ma koliko bio dostojan tvojega potovanja, dobiti ono to je zasluio. Amba e na to: Ramo, rastavi od ivota toga Bhimu ako mi eli ugoditi. I tako Rama krenu s isposnicima odluivi da me ubije. On povede Ambu sa sobom i sa svima brahmanima stie na Kuruketru. Kada su tamo postavili svoj logor, on mi posla poruku: Doao sam zatraiti od tebe da mi neto uini. Kada sam saznao da je veliki Rama doao na granicu nae kraljevine, radosno pooh da se susretnem s njime, jer njegova mo bjee neizmjerna. Dooh pred njega s kravom koja je ila preda mnom i sa svim brahmanima koji, podobni bogovima, iahu uz mene. Rama mi tada ree: Ti je nisi elio za sebe, a ipak si, o Bhimo, oteo ker kralja Kaijskoga. Ne znam to si pritom imao na umu jer potom si joj dopustio da ide kamo je oi vode i noge nose. Ti si ovu slavnu gospu liio njezine vrline. Uprljana je dodirom tvojih ruku i tko e se sada oeniti njome? alva je nije htio primiti jer si je ti oteo i zato je uzmi za sebe, Bharato, jer ja ti to nareujem! Gledajui ga onako alosna, ja mu odgovorih: Brahmane, ja ni na koji nain ne mogu ovu djevojku dati svojemu bratu. Ona mi je rekla: Ja sam alvina! i ja joj dopustih da ode u alvin grad. to se mene tie, ja sam se tvrdo zarekao da me u obavljanju dunosti katriye nee omesti ni strah, ni saaljenje, ni pohlepa, a ni pouda! Na te moje rijei Rama bijesno zakoluta oima i kaza: Ako ti, prvae meu ljudima, ne uini onako kako rekoh, jo u danas pobiti i tebe i tvoje savjetnike! Ja ga pokuah primiriti ljubaznim rijeima, ali se njegov gnjev nikako nije hladio. Onda mu ja rekoh: To ne moe biti, dvoroeni mudrae, uzalud su sva tvoja nastojanja! I tako ja i Rama izaosmo na Kuruketru eljni da jedan drugome pokaemo svoju vjetinu. Bhima pripovijedae dalje: Ja se osmijehnuh i rekoh Rami koji stajae pripravan da otpone dvoboj: Ja sam na svojim kolima i ne elim se boriti s tobom koji stoji na zemlji. Popni se na kola, junae, i zatiti svoje tijelo oklopom ako se eli ogledati sa mnom! 205

Rama se nasmija pa mi sred bojnoga polja odgovori: Zemlja je, Bhimo, moja koija, a Vede su, poput dobrih drijebaca, moja zaprega! Vjetar mi je koija, a oklop su mi pramajke koje se spominju u Vedama! One e me zatititi dok se budem borio. I, rekavi to, sinu Gandharin, neodoljivi me Rama zasu sa svih strana gustim pljuskom strijela. Ja tek onda opazim da amadagnijev sin stoji na kolima opremljenim svakojakim vrsnim orujem, a divna kola na kojima je stajao bijahu prekrasna oblika. Stvorio ih je duhom, a bila su nalik na kakav grad. U zaprezi su bili nebeski konji a imali su propisnu zatitu. Minue tri pljuska njegovih strijela, a ja obuzdah svoje konje pa sioh na zemlju i odoh pred njega pjeice ostavivi na stranu luk. Kada dooh pred njega, pozdravih najboljega meu brahmanima i uz duno potovanje obratih mu se biranim rijeima: Ramo, ja u se u ovoj borbi sukobiti s tobom bio ti ravan meni ili nadmoniji! Blagoslovi me, uitelju, i poeli mi pobjedu! Rama e na to: Prvae roda Kurua, upravo tako radi onaj tko eli uspjeti. Monoruki, to je dunost svih onih koji se bore protiv izvrsnijih od sebe. Da mi nisi tako priao, mogao sam te prokleti, a sada ne mogu. Idi i bori se oprezno i priberi sve svoje strpljenje. Pobjedu ti ipak ne mogu poeljeti jer dooh da te pobijedim, ali idi i bori se poteno. Zadovoljan sam tvojim dranjem! Ja mu se poklonih i urno se vratih na svoja kola pa opet duhnuh u svoju koljku i tada, Bharato, otpoe boj. Trajao je mnogo dana jer smo obojica bili odluili pobijediti. U tome okraju Rama me najprije pogodi s devet stotina ezdeset ravnih strijela sa sokolovim perjem. Ja se poklonih bogovima i posebno brahmanima pa rekoh Rami smjekajui se: Premda si prema meni pokazao malo potovanja, ja sam tvojemu poloaju uitelja odao dolino priznanje. Pouj, brahmane, koja je druga dunost koju treba ispuniti ako se eli stei vrlina: U tebi su Vede i visoki stale brahmana, a i isposnike zasluge steene najeom pokorom. Ja neu gaati nita od toga! Ja udaram na tvoje katriystvo koje si, brahmane, poprimio, jer kada brahman uzme u ruke oruje, on postaje katriya. Potom presjekoh njegov luk svojom strijelom iroka vrha i zasuh ga stotinom ravnih strijela koje se zabodoe u njegovo tijelo. Onda Rama prizva mono Brahmanovo oruje, a da bih ga osujetio, ja uinih to isto. Oruje udari jedno na drugo i stadoe oba plamtjeti silnim sjajem pokazujui to se zbiva na kraju yuge. Ne mogoe nauditi ni meni ni njemu, nego se ta dva oruja, Bharato, sudarie u prostoru meu nama dvojicom. inilo se da svekolika nebesa planue i sva stvorenja uhvati uas. Bol koji im je nanijelo to oruje silno je muio riije, gandharve i bogove. Zatrese se zemlja sa svojim planinama, morima i drveem, a od vreline koju je izazvala sila tih dvaju oruja sva bia bjehu na tekim mukama. Nebesa bijahu u plamenu, a sve etiri strane svijeta prekrie se dimom tako da stanovnici visina ne mogahu vie prolaziti tuda. Kada cijeli svijet s bogovima, asurama i rakasama poe zapomagati, ja pomislih: Sada je vrijeme i naumih, 206

Bharato, odapeti oruje prasvapa309 koje su me nauili upotrijebiti osmorica brahmana koji su mi se prethodne noi javili u snu. ak mi se iznenada u sjeanju javie i mantre kojima se ono priziva. Kada sam se ja na to odluio, s nebesa se zau urnebesna graja i ja razumjeh: Sine Kurua, ne posei za orujem prasvapa! Ja se oduprijeh tome zahtjevu i naciljah to oruje na Bhrguova potomka, no tada se javi Narada i ree mi: Kauravo, eno tamo, na nebesima, stoje bogovi. Oni ti zabranjuju da danas upotrijebi ovo oruje. Nemoj ciljati njime! Rama je isposnik i ima mnogo zasluga za Brahmana, a i tvoj je uitelj! Nemoj ga nikada poniziti! I ja tada povukoh to mono oruje zvano prasvapa, a pozvah u boj drugo, zvano Brahmanovim. Kada Rama vidje da sam povukao oruje prasvapa, on Ijutito huknu i povika: Jadan ja! Pobijeen sam, Bhimo! U to amadagnijev sin spazi pred sobom svojega asnoga oca i oeve svojih oeva koji ga okruie i poee mu pomirljivo govoriti: Vie nikada ne budi, dijete, ovako brzoplet! Ne uputaj se vie u okraj s Bhimom, a ni s bilo kojim drugim katriyom! Potome Bhrgua, borba je dunost katriye, a ti prouavaj Vede i dri zavjete jer to je najvee blago brahmana. Bilo je nekada razloga to te odredismo da uzme oruje. Tada si uinio onaj strani podvig koji tebi ipak ne dolikuje. Neka bitka s Bhimom bude za tebe i posljednja jer toga je tebi ve dovoljno. Tada se veliki isposnik osmijehnu i obrati se meni s ljubavlju: Nema na Zemlji katriye koji je tebi dorastao! Sada moe otii, Bhimo, ovom si mi bitkom silno ugodio! i on u mojoj prisutnosti pozva kaijsku princezu pa joj pred svima onim plemenitim osobama ree: O djevojko, borio sam se najbolje to sam mogao i pred svima prisutnima pokazao sam moju vjetinu. Ni najboljim orujem ne mogoh svladati Bhimu. On je prvi od svih koji vladaju orujem. Potrai Bhiminu zatitu. I, rekavi to, plemeniti Rama uzdahnu i uutje, a djevojka uzvrati: Sveti ovjee, tako je kao to si rekao. to se mene tie, ja ne idem pred Bhimu jo jednom. Idem onamo gdje u nai naina da Bhimu ubijem u boju. Rekavi to, djevojka ode odatle dok su joj oi nemirno poigravale od srdbe. Poto je vrsto odluila da me pogubi, ona se posveti isposnitvu. Poslao sam za njom okretne ljude da promatraju to e poduzeti. Kada djevojka doista stie u umu odluna u svojoj namjeri, meni se srce steglo od boli i obuze me sjeta. Bez hrane, izmuena i osuena, zaputena i prljava, ivjela je ona est mjeseci samo od zraka, stojei nepokretno poput stupa. Zatim je stajala godinu dana u vodi rijeke Yamune nita ne jedui. Raspinjana silovitim gnjevom, stajala je cijele idue godine na vrhovima nonih prstiju jedui samo gdjekoji opali list. Njezina pokora izazva poslije dvanaest godina vruinu na nebesima. Nikakvi savjeti ni uvjeravanja njezine rodbine nisu je mogli odvratiti od njezina nauma. Onda se
309

Prasvapa znai "uspavljujui; uspavljivalo".

207

pokaza pred njom boanski Umin suprug, 310 nosei trozubac, i to u vlastitu obliju a vidjeli su ga i svi tamonji isposnici. Upita je: Koju elju da ti ispunim? A ona zamoli boanstvo za moju smrt. Ti e ga ubiti! odgovori joj boanstvo Ti e ubiti Bhimu. ak e i muko postati! Kada se nae u novome tijelu, sjetit e se svega ovoga. Rodit e se u plemenu Drupade i postat e borac na velikim kolima. Onda ta, neporona djevojka, najstarija ki kralja Kaijskoga, naoigled svih velikih riija nakupi drva iz ume, naini golemu lomau na obali Yamune i sama je za sebe potpali. Zatim ue u blistavi oganj s ognjem mrnje u srcu i izree, kralju, rijei: Na propast Bhimi! Najstarija kraljica kralja Drupade isprva nije imala djece nastavi Bhima svoju priu. Kralj je Drupada sve to vrijeme molio ivu da ga obdari nasljednikom. Sav zaokupljen namjerom da me ubije, on se posvetio najeem isposnitvu stalno ponavljajui da eli sina, a ne ker. O gospode govorio je elim dobiti sina da bih se mogao osvetiti Bhimi. iva mu najzad ree: Tvoje e dijete biti i muko i ensko! I usprkos svim Drupadinim molbama iva ne odustade: Tako je odluila sudbina i drukije ne moe biti! Nakon toga Drupadina ena rodi ker, pravu ljepoticu, i dadoe joj ime ikhandini. Kralj Drupada dade da se obave svi obredi oko roenja kao da je dijete muko, a kraljica je s velikim oprezom uvala tu tajnu stalno govorei kako ima sina i nitko osim nje nije u gradu znao da je dijete djevojica. Kralj Drupada svu je svoju panju poklonio svojemu djetetu i uio ga je pisanju, slikanju i svim umjetnostima. Postalo je i Dronin pitomac i kod njega uilo streljatvo. A kada joj je ki odrasla, kraljica stade nagovarati kralja da joj nae mladu kao da je trai za sina i kraljevski se par, poslije mnogo ustezanja, odlui prirediti svadbu s kerju kralja Daarne. Kralj Hiranyavarman dade svoju ker u brak sa ikhandini, ali ne proe dugo, a mlada nevjesta uvidje da je mladoenja ensko pa o tome srameljivo obavijesti svoje drugarice i dadilje. Poto su novosti stigle i do njega, kralj Hirayvavarman pade u jarost i smjesta posla izaslanika na dvor kralja Drupade. Izaslanik kaza kralju sve u povjerenju i poe mu prijetiti osvetom zahtijevajui od njega da vrati ker kralju Hiranyavarmanu. ikhandini je vidjela da su joj roditelji u velikoj nevolji, silno se posrami i stade ovako premiljati: Mojega je oca i moju majku zbog mene obuzeo teki jad. I ona tada odlui oduzeti si ivot pa se, shrvana alou, otputi u usamljenu i nenastanjenu umu. U toj umi vladao je moni i vrlo bogati yaka po imenu Sthunakarna i svi su ljudi, plaei ga se, zaobilazili to mjesto. Yaka Sthunakarna najednom se stvorio pred ikhandini pa je upitao: Zato si dola ovamo? Kakva te to nevolja amo dovela? Kai mi, a ja u joj ve nai lijeka! Ona mu na to odvrati: Ti tako neto ne moe uiniti!
310

Umin suprug je iva.

208

No on i dalje navaljivae, a ona je ponavljala svoje, pa joj on na kraju kaza: Ja u to uiniti, kraljevno, jer ja sam pratilac boga Kubere, boanstva izobilja, i mogu ti ispuniti svaku elju, ma kako ona bila neostvarljiva! Zato mi kai to ti je elja. Onda mu ona ispria sav jad koji je bjee snaao i na kraju mu ree: Obeao si da e nai lijeka mojoj nevolji. O yako, uini svojom milou da postanem muko! Yaka se zamisli pa joj, poslije nekoga vremena, odgovori: Ja u ti ispuniti tu elju, o blagoslovljena, ali postoji jedan uvjet: darovat u ti svoju mukost za neko vrijeme, a kada proe taj rok, ti se mora pojaviti ovdje. ikhandini e na to: Vratit u ti ja, blagodarnie, tvoju mukost! Samo za neko vrijeme, dok se u moju mukost ne uvjeri kralj Hiranyavarman, prihvati, molim te, moju enskost! I tako se oni sporazumjee i zamijenie spolove. Nakon nekoga vremena naiao je tuda Kubera dok je putovao po zemlji, pa navrati u Sthunakarnino stanite. Ovaj Sthunin dvor lijepo je odravan kaza Kuberaali gdje li je ta budala? Zato ga nema da me doeka? Tada mu yake ispripovijedae kako je Sthuna zamijenio svoju muevnost, a Kubera se tada jako rasrdi i zato ga prokle: Neka taj grjenik ostane i dalje ena! Na to ga yake stadoe umirivati i moliti mu se za Sthunakarnu: Kubero, ogranii na neki nain to svoje prokletstvo! I Kubera se tada malo smeka pa im odvrati: Kada ikhandin pogine u boju, Sthuna e dobiti svoj prijanji oblik. Neka se vie zbog toga ne brine! Tako se dogodilo zavri Bhima da je najstarija kerka kralja Kaijskoga, imenom Amba, ponovno roena u domu kralja Drupade kao ikhandin. Ako mi se on priblii s lukom u ruci, ja se neu na njega niti osvrnuti niti ga namjeravam ubiti u kakvu okraju. Duryodhana je sasluao tu pripovijest, zamislio se, pa se napokon sloio s time da ta odluka sasvim dolikuje Bhimi. 311 Proe i ta no. Kuntin sin Yudhithira sazvao je svoju brau pa im u povjerenju ree: Uhode koje sam postavio u Duryodhaninoj vojsci donijee mi jutros novosti. Duryodhana je upitao Gangina sina: Gospodaru, za koje vrijeme moe unititi svekoliku vojsku Panduovih sinova? A ovaj na to odgovori zloudnome Duryodhani: Za mjesec dana! Na isto pitanje Drona odgovori da mu treba priblino jednako vrijeme, a Kripa ree da mu treba dvostruko vie. Dronin sin koji poznaje vrlo djelotvorna oruja kaza da njemu treba deset noi. Karna je takoer upuen kako se upotrebljavaju mona oruja i pred svima se izjasni da njemu treba samo pet
311 Bhimina pria o ikhandinu (u. 170-193) ini se dobrim primjerom umetanja naknadnoga objanjenja" u radnju, koje tu treba opravdavati Bhiminu ranjivost i savladivost u bici. Objasnidbena pria odlikuje se stoga matovitim opisima Bhimine borbe s kraljevima na svayamvari ili, kasnije, s Parauramom, te bajnom priom o yaki Sthuni. Sve je to donekle izdvaja iz konteksta i upuuje na to da je ona moda naknadno proirenje prie iz adhyaye I, 96.

209

dana. Zato ja sada pitam tebe, Aruno: za koje vrijeme ti moe istrijebiti protivnike? Na to kraljevo pitanje Dhananaya kovravih kosa pogleda Vasudevu pa odvrati: Svi su oni moni i vrsni borci i upueni su u sve tajne ratovanja. Nema sumnje, kralju, da mogu uiniti to kau, ali ti ipak nemoj strijepiti. Doista ti kaem da s Vasudevom kao saveznikom mogu na jednim jedinim kolima za tren oka istrijebiti sva pokretna i nepokretna stvorenja u svima trima svjetovima, pa ak i besmrtnike. Jo je uvijek uza me ono uasno i svemono oruje koje mi dade iva Paupati onda kada sam se s njime borio. Zaista, to je oruje kojim Gospod unitava stvorenja na kraju yuge.312 Gangin sin ne poznaje to oruje niti ga meu njima tko drugi zna. Kako bi za njega saznao sutin sin? Ipak, obine ljude nije podobno obijati nebeskim orujem. Mi emo nae zlotvore pobijediti u potenoj borbi.

312

Zanimljivo je kako se u ovome odlomku kult ive i kult Krine Vasudeve ve prepliu u epu.

210

Knjiga esta

BHIMAPARVAN
Knjiga o Bhimi Vaiampayana ree: inilo se da je zemlja opustjela, da na njoj nema vie ni konja, ni ljudi, ni kola, ni slonova i da su samo djeca i starci ostali po kuama. Sva sila s cijele ambudvipe313 na koju Sunce prosipa svoje zrake bjee se sabrala na Kuruketri. Okupljeni na tome mjestu, ljudi svih boja pritisnuli su na zemlju mnogo vodana u duinu i irinu zauzimajui okruge, rijeke, brda ume. Prema Yudhithirinoj naredbi svi su bili opskrbljeni izvrsnom hranom i svakakvim ugodnostima, a njihove su ivotinje takoer bile opskrbljene na najbolji nain. Odredio je i razliite lozinke kako bi se prepoznavali oni koji pripadaju Pandavama. Srani Dhrtaratrin sin kojemu nad glavom bjee bijeli suncobran ugledao je okruen tisuom slonova i stotinom svoje brae kako se vijori Arunin stijeg pa stade sa svim tim kraljevima ureivati svoje ete nasuprot Panduovu sinu. A Panale se radovahu skorome boju pa, im ugledae ovu vojsku, veselo duhnue u svoje gromoglasne koljke i udarie u milozvune cimbale. Sjedei na istim kolima Vasudeva i Dhananaya, obojica nalik na tigrove, radosno duhnue u svoje nebesnike koljke. Podie se gusta praina tako da se nita ne mogae razaznati jer je i samo Sunce, prekriveno njome, izgledalo kao da zalazi. Iz crnoga oblaka udari pljusak od krvi i mesa i sve to bijae krajnje neobino. Podie se oluja koja je nosila sa sobom mnotvo sitna kamenja a ono je ranjavalo na stotine i tisue ratnika. Dvije vojske, kralju, opremljene, vesele i orne za boj, stajahu sred Kuruketre nalik na dva uzgibana oceana. Tada Kurui, Pandave i Somake utvrdie meu sobom pravila i dogovorie se kako e se boriti. Prema tome dogovoru smjeli su se sukobljavati samo oni koji su jednaki i morali su se boriti poteno. Oni koji poslije potene borbe odstupe nisu se smjeli proganjati. Napad rijeima smio se samo rijeima uzvratiti, koija je smjela udariti na koiju, jaha na slonu protiv sebi ravna, konjanik protiv konjanika, a pjeak protiv pjeaka. Nisu se smjeli ubijati oni koji zalutaju. Jedan ratnik mogao je napasti drugoga tek poto bi ocijenio sposobnost, voljnost i snagu svojega protivnika i poto bi ga prije toga upozorio. Nespreman protivnik nije se
313 ambudvipa "Narov otok" u epsko-puranskoj kozmografiji sredinje je od sedmorih kopna na Zemlji, koncentrino okrueno drugim estoroma (Plaka-, almali-, Kua-, Krauna-, aka- i Pukaradvipa). Na jugu ambudvipe nalazi se Bharatavara, Indija. Na krajnjem sjeveru blaena zemlja Uttarakurua. Na istoku Bhadrava, na zapadu Katumala, a u sreditu Ilavrta s planinom Meru u sredini i golemim stablom ambua na vrhu. Izmeu krajnjih i sredinjega podruja spominju se jo etiri podruja. Sline predodbe gajili su i buddhisti i inisti.

211

smio napadati. Nije se smio napadati ni onaj tko se s drugim bori, ili onaj tko se odmara ili odstupa, protivnik s onesposobljenim orujem ili bez oklopa. Koijai, teglee ivotinje, nosai oruja ili glazbenici takoer se nisu smjeli napadati. Sveti rii Vyasa, Satyavatin sin i djed Bharata, prvi meu vedoznalcima, koji je prolost, sadanjost i budunost mogao podjednako gledati pred oima, doe tajno kralju Dhrtaratri vidjevi da su se dvije vojske postrojile jedna prema drugoj, jedna prema zapadu, a druga prema istoku. On ree svojemu sinu koji bjee potiten, potonuo u gorke misli: Kralju, tvoj sin stoji sa svima ostalim vladarima pred sudnjim asom. Opremili su se za bitku i sada e se meusobno poubijati. Svi e oni nestati, Bharato. Imaj na umu da tok Vremena nosi sa sobom promjene i ne daj alosti da ti mori srce. Sine, ako to eli, ja ti mogu dati sposobnost da ih sve moe vidjeti u boju. Poklanjam ti vid kako bi mogao gledati bitku. Prvae meu dvoroenima, na to e Dhrtaratra nemam nikave elje da gledam kako se moj rod meusobno zatire. Uini mi svojom mou samo tu milost da mogu stalno sluati to se dogaa u boju. A Vyasa mu odvrati: Ovaj Sanaya, kralju, opisivat e ti sve to se bude dogodilo u boju. Njegovim oima nee ostati nita skriveno. Bit e obdaren nebeskim vidom i moi e sve znati bilo to javno ili tajno, po noi ili po danu, pa ak e mu i ono to je bilo samo pomiljeno biti poznato. Oruje ga nee posjei niti e ga umor svladati. Gavalganin e sin iznijeti ivu glavu iz rata. Ne tuguj, kralju! Ja u razglasiti slavu Kurua i Pandava. Sudbina se ne da izmijeniti. A ako pita za pobjedu, ona e biti tamo gdje je pravda. Ovaj e boj biti uasan pokolj, Bharato, i mnogi e hrabri gospodari zemlje zaspati na bojitu. Svake noi ujem s nebesa urlike kao kada se bore divlji veprovi ili make. Kipovi bogova i boginja katkad se smiju i tresu, a nekiput bljuju krv ili se znoje ili padaju. Pri zalasku sunca viaju se na stotine rojeva kukaca. U svitanje i sumrak ini se da su sve etiri strane svijeta u ognju, a oblaci, Bharato, putaju dad od praine i mesa. Zvijee Arundhati je okrenula lea mudrome Vasithi, 314 a planeta Sanaiara ugroava zvijee Rohini. 315 Lik se na Mjesecu pomaknuo. S neba se uju strani urlici premda je potpuno vedro, a ivotinje plau. Sve su to predznaci stranih dogaaja. Krave donose na svijet magarce, a neki se od njih pare s majkama. umsko drvee daje plod i cvijet kad mu nije vrijeme, a ene donose na svijet nedonoad, a neke i nakaze. Raaju se zlokobne zvijeri s tri roga, etiri oka, pet nogu ili dva spolna organa, neke s dvije glave, dva repa ili groznim zubima, a sve putaju strahovite urlike. Odrijebili su se i konji s tri noge i ukraeni krestom i rogovima, a imaju etiri zuba. Kralju, u gradu su neke brahmanske ene donijele
314 Arundhati je bila ena mudraca i pjesnika Vasithe, ijemu se rodu pripisuju himni u VII knjizi Rksamhite. Na nebu je Arundhati mala zvijezda Alcor u Velikome medvjedu, a Vasitha je zvijezda z u Velikome medvjedu uz koju se Alcor "vjerno" dri. 315 v. V, bilj. 32 i 33.

212

na svijet garudu316 ili paunove! Pripadnici niih kasti smiju se, igraju i pjevaju, a to ne sluti na dobro. Djeca, kao da ih smrt progoni, crtaju naoruane likove i juriaju jedna na drugu s motkama u rukama ruei gradove koje su napravila u igri. Zemlja se esto potresa, a Rahu se pribliava Suncu. Bijeli je Ketu 317 preao zvijee Puya.318 Arigaraka319 krui prema Maghi,320 a Brhaspati321 prema ravani.322 Sunev potomak Sanaiara323 pribliava se zvijezdi Bhagya324 i ugroava je. Planeta ukra325 podie se prema Purvaprothapadi326 jako sjajui i kree se prema Uttaraprothapadi 327 gledajui prema njoj iz zdruenja. Bijeli Ketu sja kao vatra pomijeana s dimom i napada sjajno zvijee vetha 328 koje je Indri posveeno. Zvijezda Dhruva329 blijeti velikim sjajem i kree se nadesno. Mjesec i Sunce ugroavaju zvijee Rohini,330 a strani Rahu zauzeo je mjesto izmeu zvijea itra331 i Svati.332 Crveni Arigaraka plamti kao vatra i kree se kruno ostajui u potezu sa zvijeem ravana, a Brhaspati ga je pretekao. Zemlja koja je dosada davala svaku etvu kada joj doe godinje doba prekrivena je sada usjevima od svakog doba. Svaka jemena stabljika ima po pet klasova, a svaka riina po stotinu. A krave, najbolja stvorenja o kojima svijet ovisi, kada se pomuzu nakon to su telad sisala, daju samo krv. Boja oruja, vode, oklopa i zastava podsjea na vatru, svjetlost zvijea koja nose imena sedam blagoslovljenih riija333 priguila su se. Znam za etrnaestdnevni, petnaestdnevni i esnaestdnevni mlaak, ali trinaestdnevni dosad nisam vidio. A sada je oboje, Sunce i Lunu, progutao Raku na trinaesti dan u jednome mjesecu, kada nije nijedna etvrt, i njih e dvoje donijeti propast biima. Kada proe ova no, stii e te zlo iz zla proisteklo. Da bi susreli jedni druge, ljudi e morati izlaziti iz svojih kua s vatrom u rukama kako bi rastjerali gustu tminu. Veliki su riiji rekli da e zbog svega ovoga Zemlja piti krv tisue kraljeva. S planina Kailase, Mandare i Himalaye ulo se na tisue prasaka i na tisue se vrhova obruilo. Od Zemljina podrhtavanja sva etiri oceana silno su narasla i ini se da e preplaviti kopna i ugroziti Zemlju. Puu estoki vjetrovi
316 317

udesne ptice poput Vinuova orla Garude. v. l, bilj. 100. Rahu i Ketu, v. I, bilj. 34. 318 Puya je d u zvijeu Raka. 319 Angaraka je Mars. v. V, bilj. 34. 320 Magha je Regulus u zvijeu Lava. 321 Brhaspati je Jupiter, v. III, bilj. 54 322 ravana je Altair u zvijeu Orla. 323 Sanaiara je Saturn. v. V, bilj. 32 324 Bhagya je Uttaraphalguni, tj. b u zvijeu Lava. 325 ukra je Venera. 326 Purvaprothapada je a u zvijeu Pegaza. 327 Utaraprothapada je a u zvijeu Andromede. 328 vetha je Antares u tipavcu. v. V, bilj. 35 329 Dhruva je "postojana" zvijezda najblia polu. 330 Rohini je Aldebaran u Hyadama. v. V, bilj. 33 331 itra je Spica u Djevici, v. V, bilj. 38 332 Svati je Arcturus u zvijeu Bootes. 333 Sedam riija je sedam zvijezda Velikih kola.

213

koji nose otro kamenje i rue drvee. U selima i gradovima i posveeno i obino drvee rui se pod udarcima vjetra ili gromova. Sveta vatra u koju brahmani liju rtve Ijevanice bukti plavim, crvenim ili utim plamenom i povija se nalijevo irei lo zadah i putajui iz sebe glasove. Ni dodir, kralju, ni miris, a ni okus nisu vie ono to su bili. Zastave se esto tresu a iz njih se die dim, a s bubnjeva i cimbala sipa se ugljena praina. Slonovi su neposluni i tre amo-tamo mokrei i ostavljajui izmet i drhtei se sklanjaju u vodu. Konji kao da tuguju. Sada, Bharato, kada si sve ovo uo, uini to treba uiniti da sprijei unitenje zemaljskoga puanstva. Sasluavi rijei svojega oca, Dhrtaratra odgovori: Ja mislim da je sve ovo predodreeno jo od pamtivijeka. Dogodit e se velik pokolj ljudi. Ako kraljevi padnu u boju drei se dunosti katriyskoga stalea, zasluit e blaenstvo u nebeskim predjelima odreenima samo za junake. Na te rijei svojega sina mudrac Vyasa, knez pjesmotvoraca, usredotoi svoj um u vrhunskome spregnuu i za kratko vrijeme utonu u misli, a onda se opet oglasi: Vrijeme je, kralju, unititelj svemira i stvoritelj svjetova. Nema niega to bi bilo vjeno. Ti pokai Kuruima put pravde jer si ih ti duan obuzdati. Reeno je da je grijeh ubijati rodbinu. Ne ini ono to zasluuje gnuanje. Smrt se, kralju, rodila u liku tvojega sina. U Vedama se nikada nije povlaivalo pokoljima. To ne moe donijeti nikakva dobra. Obiaji su jednoga naroda kao i tjelesne navike. Obiaji ubijaju onoga tko ih se ne dri. Premda si upravo ti pozvan da odlui, vrijeme te je navelo da skrene s pravoga puta i uinilo da propadne ovaj narod i njegovi kraljevi. Tvoja se vrlina vrlo smanjila. Pokai svojim sinovima to je pravednost, o nepobjedivi, jer emu e ti kraljvstvo koje te navodi na grijeh? Daj Pandavama njihov dio kraljevine, a Kuruima daruj mir! 334 I, rekavi to, Vyasa ode odatle. Kralj Dhrtaratra ostade da u tiini razmilja. Poslije nekoga vremena on poe uzdisati pa onda upita Sanayu: Sanayo, svi ovi kraljevi, gospodari zemlje, tako hrabri i voljni za boj, spremni su zaradi zemlje rtvovati svoje ivote. Oni ude za blagostanjem koje proizlazi iz posjedovanja zemlje i ne mogu otrpjeti jedan drugoga. Mnogo milijuna hrabrih ljudi okupilo se u Kuruangali. Sanayo, elim saznati pojedinosti o zemljama, planinama, rijekama i o svemu to postoji na Zemlji, o njenim mjerama i prostranstvima. Mo ponovno roenog riija Vyase, ije su snage neizmjerne, obdarila te je svjetiljkom nebesnikoga vida i okom znanja.335 Na to e Sanaya: Veliki kralju, sve tvorevine u svemiru sastoje se od pet elemenata i zbog toga, kako kau mudraci, meu njima nema razlike. Ti su elementi: eter, vazduh, vatra, voda i zemlja. Njihovi su atributi: zvuk, dodir, lik, okus i miris. Svaki od tih elemenata posjeduje i svojstva onih elemenata koji su
334 To se moe razumjeti samo ako se eli rei da sudbina nije naprosto neminovna, ve da se iz znakova vremena moe iitati da bi ovo bio koban as, a da se kob moe izbjei ako se promijeni odluka. 335 Dobar primjer kako malen povod dostaje za veliku kozmografsku digresiju koja slijedi. Takve puranske rasprave dale su u nekim dijelovima Mahabharate enciklopedijski znaaj.

214

prije njega nabrojani. Zato zemlja, najvanija od svih, posjeduje osim svojega i svojstva ostalih etiriju, a u eteru je samo zvuk. Tih pet elemenata sadri na taj nain tih pet svojstava i o tih pet elemenata ovise sve tvorevine u svemiru. Kada u svemiru vlada jednoobraznost, ti elementi postoje svaki za sebe. Kada pak ne postoje u svojemu prvobitnom stanju, ve pomijeani jedni s drugima, tada se tvorevine oblikuju tijela i poinju ivjeti. Nikada ne moe biti drukije. Kada se ti elementi unitavaju, oni se utapaju u onaj koji im po redoslijedu prethodi, a nastaju tako to proizlaze iz prethodnoga. Svi su oni nemjerljivi jer njihov je oblik sam Brahman. Sve tvorevine koje se vide u svemiru sastoje od tih pet elemenata. ovjek pokuava istraiti nove mjere i odnose napreui svoj razum. Ono pak to je nepojmljivo ne treba pokuavati rastumaiti razumom. Ono to je iznad ljudske prirode pokazuje se nespoznatljivim. Govorit u ti, sine Kurua, o otoku Sudarana. Taj je otok kruna oblika, nalik na kota. Po njemu teku rijeke i mjestimino je prekriven vodom i planinama nalik na gomile oblaka. Po njemu su rasuti gradovi i mnoge lijepe pokrajine. Mnogo je tamo cvjetna drvea i voaka i raznih itarica i druga blaga. Sa svih strana okruen je slanim oceanom. Kao to ovjek moe vidjeti svoje lice u ogledalu, tako se i otok Sudarana moe vidjeti na Mjeseevom kolutu. est jednakih planina prua se s istoka na zapad i see od istonoga do zapadnoga oceana. To su: Himavant, Kemakuta, Niadha, Nila koja oblikuje lazulitom, veta, bijela kao Mjesec, i planina zvana rngavant koju ine sve vrste kovina. Prostor meu njima irok je tisue vodana i tu se nalaze mnoge prekrasne kraljevine. Sjeverno od Niahde planine su Malyavat i Gandhamadana, a izmeu njih je okrugla planina Meru sainjena od zlata. Blista kao jutarnje sunce i nalik je na vatru bez dima. Visoka je osamdeset i etiri tisue vodana i jednako toliko duboka. Ona stoji nosei na sebi svjetove odozgo, odozdo i svuda naokolo. Iza planine Meru postoje etiri otoka: Bhadrava, Ketumala, ambudvipa i Uttarakuru, gdje je obitavalite onih koji su stekli zasluge dobrim djelima. Najvee svjetlilo uvijek krui oko planine Meru, a takoer i Mjesec sa svojim zvijeima. Uz njih krui i bog Vjetar. Na toj su planini nebeske voke i cvijee i svuda su po njoj nastambe od ista zlata. Tu se zabavljaju nebesnici, gandharve, asure i rakase praeni skupinama apsarasi. Tu Brahman i Rudra, a takoer i akra, glavar nebesnika, svi zajedno prinose svakojake rtve uz obilate poklone. Dhrtaratra tada ree: Reci mi istinu o ovoj zemlji nazvanoj Bharata, gdje su se skupile tolike nerazumne vojske i zbog koje je moj sin Duryodhana toliko zavidljiv, a koju i Panduovi sinovi toliko ele stei.336 Na to e Sanaya: uj me, kralju, Panduovi sinovi ne ude za tom zemljom. Duryodhana je pohlepnik, a uz njega i mnogi drugi katriye i vladari pokrajina
336

v. VI, bilj. l

215

koji zbog toga ne mogu podnijeti jedni druge. Sada u ti govoriti o tom zemaljskom podruju znanom kao Bharata. Ta je zemlja, Bharato, Indrina voljena zemlja, a takoer i voljena zemlja Vivasvantova sina Manua. Opisat u ti je onako kako sam o njoj uo: Mahendra, Malaya, Sahya, uktimant, Rkavant, Vindhya i Pariyatra obitelj je od sedam planina u Bharatavari. Osim njih ima jo na tisue planina koje su nepoznate, tvrde, goleme i pune divnih dolina. Uz njih ima jo mnogo manjih planina koje naseljavaju barbarska plemena. Arye i mlehe i jo mnogi narodi nastali njihovim mijeanjem piju vodu rijeka koje u ti spomenuti: velianstvena Ganga, Sidhu, Sarasvati, Godavari, Yamuna, Gomati, Narayana i jo stotinu pedeset i tri rijeke kojima se znaju imena. Sve su one majke svijeta, Bharato, i ine mnogo dobra. Osim njih ima jo na stotine i tisue rijeka kojima se ne zna ime. Sluaj sada imena podruja to u ti ih nabrojati: (slijede imena 147 podruja) Ima i drugih kraljevina, Bharato. Na jugu su Dravide, Trigarte, Malave, Kulinde, Muike (i jo 152 kraljevine). Na sjeveru su: mlehe, Yavane, ine, Hune, Kamboe, Kamire i druge kraljevine i mnotvo plemena mleha, a taje zemlja domovina i mnogim plemenima katriya, vaiya i udra. Tu su jo i Kalinge, a na istoku i sjeveru ima jo zemalja. Ako se bogatstva Zemlje ispravno razvijaju i u skladu s njenim mogunostima i svojstvima, ona je kao krava koja uvijek daje mlijeko i iz koje se uvijek mogu musti trojaki plodovi: vrlina, korist i zadovoljstvo. 337 Hrabri su kraljevi upueni u pouke vrline i zakonitosti koristi, ali su postali pohlepni za zemljom. Neumorni su i vjeno gladni blaga i zato su spremni i svoje ivote dati u boju. A Zemlja je sklonite i biima koja su u ljudskim tijelima, a i biima u tijelima nebesnika. eljni zemlje, kraljevi su postali kao psi koji se otimaju o komad mesa. Njihova je pohlepa neobuzdana i ne moe se zasititi. O Bharato, ako se Zemlja dobro njeguje, ona postaje i otac i mati i djeca i nebo i rajski predio svim stvorenjima. Dhrtaratra e opet: Kai mi, Sanayo, kolika je veliina etiriju ocena i pripovjedaj mi o Rahuu, Somi, Suryi. Sanava nastavi: Postoje, kralju, mnogi otoci na Zemlji. Ja u ti opisati samo sedam otoka i k tome Sunce i grabitelja Rahua. Otok ambudvipa protee se na vie od osamnaest tisua est stotina vodana. Kae se da je slani ocean dvaput tolik. Taj ocean posijan je mnogim kraljevstvima koje krase dragulji i korali. Osim toga, po njemu su i mnoge planine proarane razliitim kovinama. Sam je kruna oblika. Otok je akadvipa dvaput vei od prethodnoga, a takoer je i eerni ocean koji ga okruuje sa svih strana. Kraljevine su tamo blagoslovljene pravednou, a ljudi tamo nikada ne umiru. Na svima otocima ima ljudi sa svijetlom i tamnom koom, a i svih mjeavina svijetlih i tamnih puti.
337

To su dharma, artha i kama. v. I, bilj. 18

216

Dalje je, Kauravo, trei opojni ocean od topljenoga maslaca, za njim je ocean od kiseloga mlijeka, a potom ocean od mlijeka, pa slatkovodni ocean. Otoci su redom svaki dvostruko vei od prethodnoga kako se ide dalje. Njih okruuju ti oceani, a posljednji je ocean od slatke vode. To su otoci okrueni oceanima. Sasluaj sada, kralju, o nebeskim tijelima i o Svarbhanuu. 338 uo sam da je planet Svarbhanu kuglast. Njegov je promjer dvanaest tisua vodana, a opseg trideset i est tisua vodana. Tako rekoe ueni ljudi u starim vremenima. Promjer je Mjeseca jedanaest tisua yoana, a opseg trideset i tri tisue. To je slavno tijelo hladna svjetla. uo sam da je promjer blagotvornoga sunca koje daruje svjetlost deset tisua vodana, a opseg trideset tisua. 339 To su mjere Sunca kako su navedene. Planet Rahu, zbog svoje veliine, obuhvaa i Mjesec i Sunce kada za to doe vrijeme. Zahvaljujui oku znanja, veliki kralju, ja sam ti opisao sklop svemira. Tako je reeno u astrama. 340 Mir neka je s tobom i umiri svojega sina Duryodhanu. Vaiampayana govorae dalje: Znajui prolost, sadanjost i budunost i videi sve kao da mu je pred oima, ueni Gavalganin sin stie u hitnji s razbojita, pohrli u boli pred Dhrtaratru koji bjee utonuo u misli, i javi mu da je djed Bharata, Bhima, poginuo.341 A Dhrtaratra ga upita: Kako se dogodilo da moj otac, koji bjee poput samoga Vasave,342 pogine i padne sa svojih kola? Kako li ga pogubie? Otrica boli roena iz pomisli da mi sva djeca mogu izginuti razdire mi srce! Ovu moju peal, Sanayo, ti si rasplamsao kao da si na oltar dolio topljena masla. Govori zato, Sanayo! Reci mi to se sve zbivalo u tome boju koji se rodio iz bezumlja mojega nerazumnoga sina! Sanaya mu odvrati: Zasluuje da ti se odgovori, kralju, i dolii ti da tako pita. Samo ti ne dolii da svu krivicu svali na Duryodhanu. Onaj tko sam svojim ponaanjem ini zlo ne bi smio optuivati drugoga za zloin! Ne alosti se, gospodaru zemlje, nego sluaj o onome to sam gledao pomou sila spregnua, sluaj o konjima i slonovima i o kraljevima neizmjerne snage. Dobio sam divnu mo nebesnikoga razumijevanja, vida koji dosee i preko granica osjetila vida i sluha koji uje s velike daljine, te mo poznavanja ljudskih srdaca. Stekao sam poznavanje prolosti i budunosti, a i divnu sposobnost da letim preko neba i da budem u boju nedostupan oruju. Pouj!
Svarbhanu je Rahu. Tako Rahu moe prekriti i Mjesec i Sunce, a Mjesec bi mogao, ini se, prekriti Sunce. astre su staroindijska struna djela koja prikazuju pojedina podruja znanja. 341 Tu (VI. 14) Sanaya preuzima ulogu neposrednoga pripovjedaa (ako zanemarimo kozmoloki umetak), a Vaiampayana se povlai u drugi plan. Sanaya e zadrati nebesniki vid da bi mogao izvjetavati Dhrtaratru o bici sve do istrijebljenja obiju vojska i do Duryodhanine smrti u 9. adhyayi 10. knjige. Tada ponovo Vaiampayana postaje neposredni pripovjeda. Ta smjena pripovjedaa donekle ukazuje na razliku izmeu prvotnijega i proirenoga opsega epa. 342 Indra. v. I, bilj. 126
339 340 338

217

Kazivat u ti do u tanine o udesnome i ushiujuemu boju koji se odigrao meu Bharatama, o okraju od kojega se dizala kosa na glavi. Sanaya otpoe: Proe no i zau se galama koju digoe kraljevi pozivajui: U boj! U boj! Podie se silna huka od tretanja koljki i bubnjeva i sve to bjee nalik na riku lavova, Bharato! Njitali su konji, tutnjali kolni kotai, nemirni su slonovi trubili i sve se to s treskom, vikom i poklicima ratnika mijealo u zaglunu jeku. Dok su obje vojske stajale ekajui izlazak Sunca, podie se vihor i donese odnekud kapljice vode premda ne bijae oblano. Duhnue potom suhi vjetrovi nosei oblake praine i otro kamenje. Prema istoku poee padati meteori pogaajui uz tutnjavu izlazee Sunce. I dok su ete tako stajale, Sunce izae, ali bijae bez sjaja, a zemlja se tresla i pucala na mnogim mjestima. Grmljavina je dopirala sa svih strana. Od uzvitlane praine nije se moglo nita vidjeti. Duryodhanina vojska stajae licem okrenuta na zapad, a Prithini sinovi gledahu na istok. Tada vjetar promijeni smjer pa poe puhati Pandavama u lea, a opori grabeljivih zvijeri zaurlae na Dhrtaratrovie. Kada Sunce izae, postade na objema stranama vidljivo strano oruje za napad i obranu. Slonovi i kola okieni zlatom blistali su nalik na oblake proarane munjama. Redovi mnogih postrojenih kola sliili su na gradove. I tvoj otac bijae tamo sjajui kao pun Mjesec. Jedanaesti odjel Kurua, sastavljen od vojske Dhrtaratrinih sinova, stajao je na elu svekolike njihove vojske, a pred svima njima stajao je antanuov sin. Nikada dosad, kralju, niti vidjesmo niti usmo da su se dvije ovako goleme vojske, kao ove dvije vojske Kurua, sukobile jedna s drugom. Starina Bhima podie svoj glas i ree kraljevima koji su se na njegov poziv okupili oko njega: Junaci, evo vam prilike da steknete slavu! Nebeske dveri stoje pred vama irom otvorene! Oekuje vas radost susreta s Indrom i Brahmanom. Drite se dharme katriya i poite putem svojih otaca! Borite se radosno i proslavite svoje ime. Katriyi je milije da umre na bojitu nego kod kue u postelji. Na te Bhimine rijei kraljevi se zaputie svaki svojemu odjelu diei se svojim divnim kolima. Samo Karna i njegova rodbina i prijatelji ostavie svoje oruje i ne pooe zbog Bhime u bitku. A Bhima, vrhovni zapovjednik Kurua, bijae prekrasan kao jarko Sunce pod svojim golemim stijegom na kojemu bijae palma i pet zvijezda. Drona, najvei meu uiteljima, imao je na svojemu barjaku luk i rtvenik s vrem za vodu. Za Duryodhanom iae mnogo stotina i tisua eta, a njegov stijeg bjee ukraen likom slona izraenim od dragulja. Na elu trupa stajae znameniti ayadratha na ijemu je stijegu bio divlji vepar. Vojska Kurua bi postavljena u bojni poredak zvani vyuha. Taj je poredak nalik na pticu u letu: bojni su joj slonovi tijelo; konjanici i pjeaci krila, a kola su kljun koji je upravljen prema neprijatelju. 218

 Yudhithira je gledao silu neprijatelja u bojnome poretku pa ree Aruni: Protivnika je vojska, Aruno, vrlo velika. Veliki mudrac i znalac vojne vjetine Brhaspati kae da se mala vojska mora zbiti u poredak otar kao igla. Ako se rairimo, bit emo mnogo slabiji. Zato, Aruno, postroj nau vojsku u poredak nalik na vrak igle. A Aruna mu na to odgovori: Nebeski vojskovoa Indra pobijedio je, kralju, silnu vojsku asura sasvim malom vojskom zbijenom u poredak zvani vara.343 Prvae meu kraljevima, to je ubojni red koji nitko ne moe pobijediti i ja u ga danas za tebe postrojiti! I Pandave postrojie vojsku tako kako je Aruna rekao. Bhima i Dhrtadyumna odbaren velikim moima, Nakula i Sahadeva, a i kralj Dhrtaketu postadoe voe njihove vojske. Kraljevi Panala s najboljim je sjajnim ratnicima titio zalee Draupadinih sinova koji su ili za Bhimom, za njima je iao ikhandin koji bjee sav obuzet milju da ubije Bhimu, a njega je titio sam Aruna. Kralj Yudhithira bio je u sreditu svoje vojske okruen ljutim slonovima koji bjehu nalik na pokretna brda. A nad svim golemim stjegovima u objema vojskama stajao je na Aruninim kolima divovski majmun. Kada svi bojovnici bijahu postrojeni prema pravilima i kada sve bjee spremno za boj, ree Duryodhana svojemu bratu Duasani: Duasano, hitno uputi kola koja e tititi staroga gospodara. Neka se nae ete odmah pomaknu naprijed. Ono to sam tolike godine prieljkivao napokon e se dogoditi! Kurui i Pandave sudarit e se na elu svojih vojski. Onda Yudhithira, problijedivi pri pogledu na Duryodhaninu vojsku, oslovi Arunu: Aruno, moemo li doista svladati tu golemu vojsku? Pred njom je Bhima, na nepobjedivi djed. Vojska je Kurua doista tolika da se pitam kako bismo je mogli nadjaati. Na to e Aruna: Kralju, oni koji ele pobjedu ne pobjeuju toliko snagom i smionou koliko istinom, obazrivou, pravednou i trudom. Treba razluiti pravdu od nepravde, razumjeti to je gramzljivost, pa onda uloiti napor i zapoeti bitku bez gordosti, jer pobjeda je tamo gdje je i pravda. Tako je rekao Praotac Indri kada je ovaj krenuo na asure. Krina je gledao kako se sila Dhrtaratrovia primie spremna na boj pa ree mislei na Arunino dobro. O monoruki, oisti si duu i sada se, u osvit bitke, pomoli Durgi344 da ti da pobjedu nad tvojim neprijateljima. Prithin sin poslua umnoga Vasudevu pa sie sa svojih kola i sklopljenih ruku poe hvalospjev: Klanjam ti se, Vjena i Nepobjediva! Velika Kali, eno unititelja svijeta! O Svemogua sestro Krinina odjevena u ute haljine, ti koja pokree sunce i Mjesec i daje im svjetlost! Ti si sumrak, ti si dan, ti si Velika
Vara je vedsko ime Indrina ubojitoga oruja kojim je ubio Vrtru. U kasnijemu sanskrtu znai i "udar groma", jo kasnije esto znai i tvrdi "dijamant". 344 Durga je velika, bojovna i teko pristupna boginja, pobjednica nad asurama. U aktizmu vrhovno boanstvo, u ivizmu ivina supruga. U krinizmu moe, evo, postati i mladom sestrom Krininom iz plemena Nande, Krinina usvojitelja. Inae je taj odlomak koji unosi i kult Durge u tekst razmjerno slabije rukopisno potvren pa je kao mlai uklonjen iz kritiki izdatoga teksta epa.
343

219

Majka, ti si utoite onih koji su ti odani! Ti daruje pobjede, ti si Pobjeda sama, o zlatooka, o Bistroumna, ja ti se klanjam! Hvalim te s radou u srcu, Velika boginjo! Neka tvojom milou izvojtimo pobjedu na bojitu! Potaknuta Aruninom odanou, Durga, uvijek milostiva prema ljudskome rodu, pojavi se na nebesima i ree: Uskoro e svladati svoje neprijatelje, Panduov sine! Nepobjedljive, tebi pomae sam Narayana! Bit e nepobjediv u boju da te ni sam Indra nee moi svladati! I rekavi to, boginja nestade. Kuntin sin sada bjee siguran da e mu se elja ispuniti pa se pope na svoja prekrasna kola, a onda i on i Krina duhnue u svoje nebesnike koljke. Tada ree Dhrtaratra:345 eljni boja na polju pravde,346 na Kuruskom polju, okupljeni vi, moji sinovi i Pandave, Sanayo, to uinie? Sanaya mu odgovori: Kad kraljevi Duryodhana spazi sve Pandave postrojene sa svojim etama, primae se svojemu uitelju Droni pa mu prozbori: Uitelju, gledaj ovu silnu vojsku to je sada uz Pandave! Postrojio je nju tvoj otroumni uenik, sin kralja Drupade. U njoj ima mnogo slavnih i hrabrih strijelaca i svaki je od njih ravan Bhimi i Aruni. Tamo je i Yuyudhana, i Virata, kralj Drupada, veliki borac s kola, Dhrtaketu, ekitana i junaki kralj Kaijski, pa Purudit, Kuntibhoa, i snani aibya, kao bik predvodnik! Tamo je i Yudhmanyu, neizmjerno neustraiv, i silni Uttamauas, i Subhadrin sinje tamo i sinovi to ih rodi Draupadi. Sve su to silni vitezovi i svi nose velike lukove. Pouj, prvae meu dvoroenima, rei u ti poimence sve nae odlinike koji e voditi nau vojsku: Ti si prvi meu njima, pa Bhima i Karna i uz njih Kripa koji pobjeuje u svakome boju. Zatim Avatthaman, Vikarna, Saumadatta i ayadratha. Osim njih ima jo mogo junakih bojovnika koji su meni za ljubav spremni rtvovati svoje ivote. Oboruani su svakakvim orujem i vini su ratnome okraju. Naa je vojska pod zatitom Bhime neobuhvatna, a vojska je Pandava pod zatitom Bhime ipak obuhvatna. Vi se postavite izmeu eta koje su vam povjerene a dunost vam je prije svega zatititi Bhimu. U taj as estiti i neustraivi djed Kurua pusti bojni pokli nalik na lavlju riku i duhnu u koljku, a Duryodhani zaigra srce od silne radosti. Zatretae rogovi i koljke, bubnjevi i doboi, i velika se graja podie. Stojei na velikim kolima sa zapregom bijelih konja, Krina i Aruna takoer puhnue u svoje nebesnike koljke. Hrikea trubljae u Panaayu, a Dhananaya u Devadattu. Jaki vitez Bhima puhnu u svoju veliku koljku Paundru, a Kuntin sin, kralj Yudhithira, trubljae u Anantaviayu. Nakula i Sahadeva puhnue pak u svoje koljke Sughou i Manipupaku. I sjajni strijelac, kralj Kaijski, i ikhandin veliki borac, i Virata, i Satyaki nepobjedivi, i Draupada, a i sinovi Draupadini i uz njih silno oboruani Subhardin sin, svaki se od njih, gospodaru zemlje, oglasio
Ovdje poinje Bhagavadgita u epu. Kurusko polje, Kuruketra, bit e kao bojite i polje pravde jer se naelno pretpostavlja da je bitka boji sud gdje bog, sudbina i ovjekova djela odluuju o onome o emu se ljudi nisu mogli sporazumjeti. Zato se esto kae da e pobjeda biti ondje gdje je pravda. Usp. i V, bilj. 29 (o rtvi) i II, bilj. 35 (o kocki).
346 345

220

duhnuvi u svoju koljku. Strahovit jek odjeknu nebom i zemljom razdirui srca Dhrtaratrinim ratnicima. Gospodaru zemlje, Panduov sin na ijemu stijegu stajae majmun gledao je postrojene bojne redove Dhrtaratrovia i oruje koje samo to nije poletjelo pa podie svoj luk i prozbori Hrikei: O nepotresivi, potjeraj moja kola izmeu ovih dviju vojski da pogledam one koji tamo stoje udei za bitkom i s kojima u se sukobiti u ovome okraju. elio bih ih vidjeti, njih koji se ovdje okupie da udovolje nerazumnoga Duryodhane, sina Dhrtaratrina, i da se bore na njegovoj strani. Bharato, produi Sanaya Hrikea poslua Gudakeu 347 te poveze prekrasna kola i zaustavi ih izmeu dviju vojski. Stadoe nasuprot Bhimi i Droni i naspram svih onih zemaljskih kraljeva. I Krina ree: Sine Prithin, pogledaj te Kurue to su se ovdje okupili! I Prithin sin promotri obadvije vojske i vidje u njima svoje strieve, djedove i uitelje, ujake i brau, sinove i unuke, a uz njih i brojne svoje prijatelje. Spazivi svu tu rodbinu i prijatelje, Kuntin sin osjeti beskrajnu samilost te ophrvan bolom prozbori: Kada vidjeh svoj rod, Krino, da se radi bitke sav ovdje sabrao, odmah su klonuli svi moji udovi i usta su se moja osuila! Tijelo moje drhti, kosa se kostrijei, Gandiva klizi iz mojih aka i ini mi se da u ognju gorim! Noge me ne dre i, rekao bih, razum me izdaje! Zlosutne predznake vidim, Keavo! Nije mi, Krina, stalo do pobjede, ni do svevlasti, ni do uitka! emu nam svi ti uici, Govindo, mo, pa i sam ivot, kada su ba oni zbog kojih smo sve to udjeli ondje postrojeni za bitku i spremni rtvovati blago i ivot? To su nai starjeine, nai uitelji, sinovi, djedovi, tastovi i ujaci, unuci, urjaci, sva naa rodbina! Ne, Madhusudano, makar i sam stradao od njihove ruke ne mogu uzeti njihove ivote. Nikada to ne bih mogao uiniti, pa ni radi svevlasti nad svim trima svjetovima, a nekmoli radi ovoga jednoga. ak i da ih smatram naim neprijateljima, grijeh e biti da im uzmemo ivote. Oni su na najblii rod i, budu li od nae poginuli ruke, zlom bismo se ukaljali! Zar nam, Madhavo, to moe donijeti ikakve dobrobiti? Ako je pohlepa njima oduzela pamet i ne vide da e zlo niknuti iz sukoba i iz istrebljenja vlastite rodbine, zato mi, kad sve to znamo, ne sprijeimo da se poini ovaj grijeh? Kad pleme propadne, odu u nepovrat i svi obiaji to u njemu vrijede i grijeh zavlada. A kada grijeh zavlada, ene toga roda lako se pokvare. Ako su, Krino, ene pokvarene, stalei e se poeti mijeati, a njihovo mijeanje vodi u pakao i samo pleme i onoga koji ga je unitio. Kada im se uskrate zaduni obredi, plemenski praoci padaju s nebesa. Grijesi onoga tko uniti pleme izazivaju mijeanje stalea, a zaboravljaju se vjeiti zakoni koji vrijede za rod i za porodicu. Kako su nas uili, anarddano, neminovno stie u pakao ovjek kojemu se porodini obred zatre.
347

Gudakea "Onaj kojemu je kosa skupljena u vor" pridjevak je Arune.

221

 Jao nama! Nakanili smo poiniti neoprostive grijehe jer, evo, odluismo istrijebiti rod roeni! Sve zbog udnje za vladanjem! Za mene je bolje da padnem goloruk pogubljen u boju orujem od sinova Dhrtaratre! Sanaya nastavi: Izrekavi to nasred bojnog polja, Aruna odbaci luk i strijele i sjede u kola shrvan oajem. A Madhusudana mu odvrati ucviljenom, oiju punih suza. Blagoslovljeni ree: Aruno, odakle taj oaj u ovome odsudnome trenu? Nije za ovjeka plemenita roda takva ljaga to zatvara nebeske dveri. Budi junak, sine Kuntin, ne pristoji ti ta sramota! Otresi se jadnoga maloduja! Ustani, ti zatornie neprijatelja! Aruna mu odgovori: O Madhusudano, zar u moi na bojitu uperiti moje strijele i na Bhimu i na Dronu kada oni zasluuju samo asti i tovanje? Bolje je da ovjek prosi da bi ivot odrao nego svoje plemenite uitelje da pobije! Bili oni ili ne pohlepnici eljni blaga, bit e krvlju umrljana sva budua zadovoljstva koja u ja okusiti! Mi ne znamo to je bolje, da li da mi pobijedimo ili da oni nas pobijede. Kada poginu ti sinovi to ih Dhrtaratra stvori, na e ivot biti gorak jer smo ih mi pogubili! Moj ivotni dah pomuen uzmie pred takvim grijehom i pitam te, jer ja ne znam, to je zlo a to je dobro: U to da se sad pouzdam? Pred tobom sam ponikao, poui me to je bolje! Potporu u tebi traim! Kako da odagnam tugu to mi pali osjetila? Ni vladanje dobrom zemljom u obilju i spokojstvu pa ni vlast nad bogovima ne mogu me osloboditi tog bremena mojih jada! Rekavi to Krini pripovijedae Sanaya, Gudakea, strah dumana, izusti jo samo ovo: Ja se boriti ne elim! i ne ree vie nita. Tu na mei, pred vojskama, Hrikea odgovori njemu tako oajnome. Blagoslovljeni mu ree: Oplakuje ono za im se ne plae i ponavlja nazovimudre rijei. Onaj tko je mudar ne ali ni ive, a kamoli mrtve. Jer nije istina da nas obojica i sve te velmoe nikada prije ne bijasmo, niti je istina da kasnije neemo biti. Svakomu stvoru koji posjeduje tijelo dolaze djetinjstvo, mladost i starost, a potom ga eka novo tijelo. Onaj tko je mudar ne da se zbuniti. Naa osjetila primaju svojstvena iskustva: toplinu, hladnou, bol i zadovoljstvo, ali sve to ima poetak i kraj. Zato budi strpljiv, sine Bharata, jer onaj koji sve strpljivo snosi, koji je jednak u patnji i u srei i kojega nita ne moe pomesti, vrijedan je besmrtnosti koju time stjee. Kazano je da je propast neminovna svemu to je kao tijelo sazdano, a da onaj to obitava u tijelu na moe propasti nego da vjeno traje. Zato; o Bharato, hajde kreni u boj! Ako netko misli da moe ubiti stanovnika tijela ili da on moe nekoga ubiti, grijei jer taj ne vidi pravu istinu: on niti ubija niti biva ubijen, on niti je roen niti e umrijeti. Ako ve postoji, nee biti kraja njegovu postojanju. On je neroen, nepromjenljiv, vjean, prastar je i nee mrijeti kad mu tijelo prestane ivjeti. Kako da pogine i koga i kako moe ubiti onaj koji zna da je nepropadljiv, 222

neunitiv, vjean? Kao kada ovjek odbaci odjeu koja se iznosila i odjene novu, tako onaj koji bjee utjelovljen, kad odbaci svoje istroeno tijelo, prelazi u novo. Njega se oruje ne moe dotaknuti, vatra ga ne pali, voda ne natapa niti mu vjetar moe nakoditi. Na moe ga posjei niti spaliti, ne moe ga utopiti ili osuiti. To je neizmjenljivo i svemogue, to je nepokretno, postojano, vjeno bie. Kazano je da ga ne moe niti spaziti, niti promijeniti a niti razumjeti. I zato, kada ve zna da je to tako, ne pristoji ti da sada jadikuje, moni vitee! ak i ako misli da bie umire i opet se raa, ni tada ne pristoji da ga oplakuje jer to se rodi mora i umrijeti, a to umre, to e se ponovno roditi. Tebi ne dolikuje da ali zbog onoga to je neizbjeno. U poetku sva su bia nepojavna, potom se pojave, budu ovdje neko vrijeme, a kada smrt ponovno doe, ostaju opet bez pojave. to je u tome za aljenje? Neki ljudi misle da je to udesno, a drugi govore o tome kao o udu; ipak, ak i kada saznaju o tome, nitko to doista ne moe pojmiti. Duh koji obitava u svakome tijelu neunitiv je i zato je alost zbog svih tih stvorenja nedostojna tebe. Kolebljivost tebi ne pristaje! Imaj pred oima zakon svojega stalea jer za katriya nema niega veega nego to je pravedna bitka. Sretnici su oni katriye, sine Prithin, koji, ne traei, nau otvorena nebeska vrata dobivi priliku za ovakvu bitku. Ako tebi nije do pravedna boja, ako se odrekne slave i dunosti koje dolikuju tvojemu staleu, poinit e grijeh. Razglasit e ljudi tu vjenu sramotu, a ona je ljua onome tko prije bijae potovan. Svi slavni ratnici pomislit e da te je hvatao strah od bitke pa e te prezreti svi koji te nekada potovahu. Sramota je gora i od same smrti. Tvoji protivnici izvrgnut e ruglu sve tvoje junatvo i rei e mnogo onoga to se ne bi smjelo kazati. Ima li ita bolnije od toga? Ako li pogine, stii e na nebo, a ako pobijedi, uivat e zemlju. Zato sada ustani, Kuntin sine, i budi odluan kad krene u bitku. Neka ti budu jednaki i bol i uitak, dobit i gubitak, pobjeda i poraz! Spremi se stoga za bitku i ne kaljaj se grijehom. To to si uo uenje je samkhye o duhu. Pouj sada to o tome ui yoga.348 To e ti znanje raskinuti veze koje te sapinju uz djelovanje. Za yogu nema zaludna napora i za nju nema nikakvih prepreka. ak i malo ove vjere i mudrosti oslobodit e te od velika straha. Sine Kurua, postojani se um uvijek usmjerava u jedno teite. Nestalnih umova ima mnogo i vrlo su razgranati. Neprosvijetljeni koji izriu kien govor, ushieni samo rijeju Veda, govorei, Prithin sine, kako u Vedama nema niega drugoga osim tih rijei,
348 Samkhya je teorijski nazor, a yoga praktika disciplina koje su se povezale u povijesti hinduizma i razvile u dva srodna filozofska sustava koji se po svojim izvorima razlikuju od purvamimamse i uttaramimamse ili vedante jer ne proistjeu iz matice vedske predaje, a od nyaye ili vaieike jer se ne usredotouju na gnoseoloka ni kozmoloka pitanja, nego na eshatoloka. No od svih tih "pravovjernih" hinduistikih sustava (onih koji ne osporavaju Vede), samkya i yoga na raznim stupnjevima razvitka uspjele su u najveoj mjeri upotrijebiti epsku predaju za sredstvo svojega irenja. Filozofija epa u prvome je redu, dakle, filozofija samkhye i yoge.

223

prieljkujui da na ovome svijetu kuaju uitke, a imajui za cilj zadovoljstva to ih nude nebesa jer im te rijei daju obeanje da e se roditi ponovo i to onako kako su zasluili svojim obrednim postupcima, takvi ne uspijevaju sabrati um u zadubljenju. Vede govore o ovima trima tenjama: o pravdi, o koristi i o uitku. Aruno, ne daj im da te sputavaju! Ne daj oprekama da ti pomute um! Uvijek budi strpljiv, svjestan samog sebe, i ne budi vezan ni za to! Tebe se tie jedino djelovanje, a ne i plodovi tih tvojih napora. Neka plod tvojega djela ne bude razlog za tvoje pregnue, ali to ne znai da od toga djelovanja treba i odustati. Posveti se djelu, ali se ne vezuj za njega, Dhananaya! Ta ravnodunost prema plodovima djela naziva se yoga. Kad ovjek odbaci sve svoje elje i bude zadovoljan samim sobom, kae se da je to ovjek postojana uma. Onaj iji razum nijedna nevolja ne moe pomutiti i ija je e za uitkom prola, koga ne sputavaju elje ni strahovi, sklonosti ni srdba, naziva se mudracem postojana uma. Onaj tko se moe odvojiti od svih podraaja to ih primaju osjetila, kao kad kornjaa uvue udove, taj je postigao vrstou razuma. No, premda se osjetila mogu odvojiti od svega onoga to ih nadrauje, ostaje elja za osjetilima, ali i ona uzmie pred ovjekom koji vidi ono to je najvie. Kuntin sine, uzburkana osjetila odvlait e panju i mudru ovjeku, premda se trudi da ih obuzda. Zato ih mora potiniti volji. Postojani um je onaj koji moe vladati osjetilima. Kada se razmilja o onome to osjetila mogu opaziti, raa se sklonost prema predmetima opaanja, a iz te sklonosti rodit e se udnja. Iz udnje se raa srdba, a ona pomuuje um. Otuda nastaje slabljenje pamenja. Tamo gdje nema pamenja nema ni uma, a tu je onda i propast. ovjek koji znade obuzdati sebe slui se osjetilima, ali za njega nema niega privlanoga niti ga ita moe odbijati, i kada osjetila potini svojoj volji, postie savrenu smirenost uma. Kada to ostvari, svi njegovi jadi umah e nestati, a smirenost srca uvruje razum. Kako moe biti sretan onaj kojega mui nemir?! Srce koje luta voeno osjetilima unitit e razum poput oluje koja razbija amac na velikoj vodi. Zato, monoruki, znaj da je ovjek postojana uma onaj koji znade obuzdati osjetila. Taj to vlada sobom budan je u noi koja natkriljuje sva druga stvorenja, a to se svim biima ini kao budnost njemu koji vidi, ini se tek tamom. Tko je prema svim eljama srca kao more koje prima sve vode, ali ga one nikada ne prepune, taj e biti smiren, a ne onaj to vazda za neime udi. Mir dostie onaj to svukuda hodi ne elei nita, neprivren niemu, osloboen udnje i svoje tatine. Takvo je to boansko stanje i onaj koji ga dosegne ne moe vie podlei obmani. Tko stoji u tome brahmanskome stanju, taj e u trenu smrti postii utrnue u brahmanu. Aruna e opet: Ako, anarddana, tvrdi da su znanje i predanost yogi djelotvorniji od svakoga djelovanja, poradi ega me onda treba dopasti ovo 224

strano djelo? Pomijeanim rijeima pomutio si mi um. Zato mi odreeno reci jedno to treba da inim da bih odabrao ono to mije bolje. A Blagoslovljeni mu odvrati: Neporonie, ja sam ve zborio o tome da na ovome svijetu postoje dva puta. Jedan je samkhya, a to je yoga znanja, a onaj je drugi yoga djelovanja. Osloboditi se djelovanja ne znai uzdravati se od svakoga djela jer pukim neradom nee se domoi konanoga osloboenja. Nitko ne moe ni za tren opstati ako odustane od svakoga djelovanja. Onaj koji obuzdava svoja osjetila, ali prieljkuje njihove uitke, pravi je licemjer i njegov se duh zavarava opsjenama. No tko snagom uma vlada nad svojim osjetilima, Aruno, i djelovanju posveti sve svoje pregnue koristei se pritom organima koji su namijenjeni radu, ali se ne vee sa svime time, taj se odlikuje nada sve ostale. Ovaj je svijet okovan u lance djelovanja, izuzevi samo rtvene obrede. O Kuntin sine, prihvati se djela, a ne dozvoli da te sputavaju tvoji osjeaji. Prithin sine, spoznat e me kada obuzda svoja osjetila i usmjeri svoj um k meni znajui da sam samo ja pravo utoite. Obuzdat u ti nauk i iskustvo kojima e moi lako razumjeti sve to je na svijetu. Od tisua ljudi tek jedan tei savrenstvu, a meu onima koji postigoe svrhu, malo je takvih koji su mene spoznali. Moja osmerostruka priroda je ovo: zemlja, voda, vatra, vazduh, eter pa um, jastvo i razbor. To je moja nia narav. Moja se bit razlikuje od toga, ona je nad time, ona je ie po kojemu opstoji cijeli svemir. Znaj da sva stvorenja iz njega proistjeu. Ja sam zaetnik svega to postoji, a ja sam takoer unititelj svega. Nema niega veeg od mene, Dhananayo! Na meni je sve nanizano poput bisera na niti. Ja sam okus vode, Kuntin sine, ja sam svjetlost Sunca i svjetlost Mjeseca, ja sam u Vedama sveti slog OM, zvuk sam u eteru i mukost u muu. Ja sam miomiris to ga iri zemlja, bljetavilo ognja, ivot svih stvorenja, uzdrljivost koja krasi isposnika. Znaj, Prithin sine, da sam ja vjeno sjeme svekolikoga bitka, otroumlje svakoga umnog stvora i slava svega onog to se slavnim zove. Ja sam sila monih kada u njoj nema pohlepe ni strasti. Prvae Bharata, ja sam i enja u svim stvorenjima ako je suglasna njihovoj dunosti. Od mene potjeu i sva bia svih triju kakvoa, bila to Dobrota, Strast ili pak Tama. Ja nisam u njima, ona su u meni. Te tri kakvoe, te tri pojavnosti zavele su cijeli svijet na stranputicu pa ne vidi da ja, koji sam neprolazan, stojim iza svega. Jer, ta tri privida od mene potjeu. udesni su oni i vrlo ih je teko proniknuti. Samo oni koji se u mene uzdaju moi e prozreti ove tri obmane. Oni koji ine zlo jer ih je opsjena liila svega znanja pa su prihvatili demonske navike, oni su najnii od cijeloga svojega roda i u Meni nee nai pribjeita. Aruno, ima etiri vrste onih koji mene potuju: oni koji pate, oni koji predano tragaju za znanjem, oni koji tee napretku i boljitku i, napokon, oni koji me ve znaju. Od njih su najbolji oni koji znaju, jer 225

je ovjek znanja za mene isto to i moja vlastita dua. Onaj koji spozna Svebie, taj zna, i doi e k meni nakon mnogih roenja. Malo je tako plemenitih dua. Onaj kome elje pomuuju znanje klanja se svojemu bogu i pribliava se propisanih obreda jer je voen vlastitom prirodom. Bilo kojemu boanstvu da pokloni vjeru i da ga potuje, ja u mu ukrijepiti vjeru. Kojemu se god boanstvu bude molio s vjerom, dobit e ono za to se molio, a zapravo u to biti ja koji usliavam molbu. Oni koji nemaju dovoljno pameti ponjet e plodove svojega djelovanja, ali e njihov uspjeh biti prolazan. Tko tuje bogove, i dospjeti e tako u svijet bogova, a tko svoju odanost meni posveuje, taj e doi k meni. Tad Aruna ree: O Svedritelju, Svevinji Gospode, doista je tako kako si kazao! Ako Ti, Gospode, misli da sam vrijedan te Tvoje milosti, ukai mi se, Gospodaru yoge, daj mi da ugledam Tvoje vjeno bie! A Blagoslovljeni mu odvrati: Pogledaj, sine Prithin, stotine i tisue mojih pojavnosti, udesnih oblija svakojakih boja! Gledaj te Aditye, Vasue i Rudre, blizance Avine, promotri Marute, Bharato, uda koja jo nikada nisi gledao! Gledaj, Gudakeo, u mojemu tijelu sve to je pokretno i to je nepokretno, i sve to bi mogao eljeti da vidi! Ali tvoje me oi nee moi ugledati. Zato ti moram podariti nebesniki vid. Evo, gledaj moju svemonu prirodu! I rekavi ovo produi Sanaya Hari, moni vladar velike yoge razotkri, kralju, pred Prithinim sinom svoj svemoni lik s mnogim ustima i mnogim oima, nebrojeno mnotvo divotnih oblija, s nebeskim ukrasima i sa svom mnoinom nebeskoga oruja u rukama, odjeven u nebesku odoru i vijence i proet nebeskim miomirisima. U Njemu, blistavom i beskrajnom, bijahu svakakva udesa, a lica mu bijahu okrenuta na sve strane. Kada bi na nebu odjednom planulo tisuu sunaca, bilo bi to nalik sjaju Svevinjega. U tijelu boanstva to ga bozi tuju sin Panduov spazi cijeli svemir s bezbrojem njegovih sastavnih dijelova. Zaprepaten udom, Dhananaya sae glavu pred boanstvom, a svaka se dlaica na njegovu tijelu najei. Sklapajui ruke, oslovi Gospoda: Gospode, vidim sve bogove redom i mnoge vojske svakakvih stvorenja, i Brahmana na njegovu lopoevu tronu, i svete mudrace, i nebeske zmije! Ugledah i Tvoje nebrojene ruke, trbuhe i usta i to mnotvo oiju na svim stranama, o Beskonani! Ne vidjeh ti kraj, sredinu ni poetak, o sveobuhvatni, sveoblini Boe. Nosi svoju krunu, kolut i topuz, a iz Tebe blijeti strahovita sila! Vidim te, a tako je teko u Tebe gledati jer si nesaglediv i okruuje te sunani oganj. Ti si neunitiv i vrhovna si meta svake spoznaje. Ti si neprolazan, pastir vjene pravde. Ti si Vjena Dua! Ti nema poetka, sredine ni svretka i rukama Tvojim ne zna se za broj niti ima mee tvojoj sili! Sunce i Mjesec dva su Tvoja oka, a usta su Tvoja usplamtjeli oganj to daje toplinu cijelome svijetu. Ti ispunjava sav prostor izmeu neba i zemlje i sve strane svijeta. Pred Tvojim udesnim i strahotnim likom dru sva tri svijeta, o Preuzvieni, jer u Tebi stoluju sve boanske vojske. Neki Ti se mole treptei od straha i sklopivi ruke, a vojske 226

mudraca i sve mnotvo onih koji su bez mane kliu ti: Slava! Mnogim hvalospjevima uzdiu Ti ime. Sa zaprepatenjem gledaju u Tebe Rudre i Aditye, Vasui i Siddhe, Vivadeve i Avini, Maruti, preci, gandharve i yake, i sve asure i sve vojske siddha. Ugledavi Tvoje svemono oblije, strani orunie, sagledavi Tvoja neprebrojna usta i bezbroj oiju, stegana, stopala, ruku i trbuha i uas Tvojih mnogobrojnih zuba, sva stvorenja dru, a i ja s njima! Doista, o Vinu, 349 premirem od straha vidjevi Te svojim duhovnim oima kako blistav, mnogobojan, s eljustima iroko razjapljenim i svojim oima sjajnim i golemim ispunjava cijela nebesa! Iz mojega uma nestade spokojstva i ne mogu ovladati sobom. Kada sam spazio Tvoje strane ralje i goleme zube, strane poput vatri sudnjega dana, ne znam vie gdje su strane svijeta niti svoj razum umijem smiriti. Gospode, koji si Bog boanstvima, budi milosrdan jer Ti si jedino utoite cijeloga svemira! I svi oni sinovi Dhrtaratrini, i vojske kraljeva, i Bhima i Drona, i Sutin sin s njima, stupaju uz nae najbolje ratnike i urno ulaze u Tvoje eljusti kroza strahovite zube. Neke od njih vidim meu tim zubima kako vise razmrskanih glava. Poput mnotva voda ije se matice, hitajui k moru, u njega liju, slavni vitezovi iz ljudskoga svijeta hrle prema Tvojemu usplamtjelom drijelu, slini leptirima koji hitaju prema ognju da bi ondje skonali. A Ti ih prodire palucajui jezikom iz tih svojih drijela. Tvoje bljetavilo i strana silina rasprostiru se irom svemira i daju toplinu svakome stvorenju. Reci tko si, o Jezivi? Gospode bogova, padam niice pred Tvojom pojavom i preklinjem Te da mi se smiluje! elim Te spoznati, o Ti Prapoetni, jer ne razabirem to si naumio! A blagoslovljeni ovako odvrati: Ja sam Smrt! Onaj sam to niti svjetove! U svojoj sam punoj snazi i zamahu. Smjeram sada udariti na ljudski rod. Svi ovi ratnici postrojeni za boj prestat e ivjeti i bez tvojega sudjelovanja. Zato ustani i steci slavu uzevi ivote svojim neprijateljima, pa mirno vladaj prostranom zemljom! A njima sam ja ve sada uzeo ivote! Budi moje orue, junae koji objema rukama podjednako strijelja! I Drona i Bhima, ayadratha, Karna, i svi
349 Vinu se spominje u Rksamhiti i vjerojatno mu ime oznauje boga "visoka hrpta" neba. Spominju se ve njegova tri koraka kojima obuhvaa prostore. Pomae Indri u borbi protiv Vritre. U brahmanama je ve osjetno istaknutiji jer postaje bog rtve. U epovima (i njima dijelom suvremenim upaniadima) i u puranama poistovjeuje se s nizom mitskih likova, a osobito s Narayanom, Praapatijem i Puruom, ovjekom od ijih udova rtvom ili emanacijom nastaje svijet. Oko Vinuova lika razvija se bogata mitologija i ikonografija. Spava na zmiji ei ili Ananti, a putuje na orlu Garudi. Sa stvoriteljem Brahmanom i unititeljem ivom Vinu odravatelj ini sinkretistiko hinduistike trojstvo. Inae se oko svakoga od tih bogova i oko velike boginje Kali ili Durge razvila i donekle samostalna gotovo monoteistika religioznost. Meu njima se vinuistika religija ipak istie izuzetnom sintetskom mou. O njoj svjedoe i mitski likovi podvedeni u puranama pod Vinua kao njegove avatare, utjelovljenja koja u raznim razdobljima donose svijetu spas: riba, kornjaa, vepar, lavoovjek Narasimha, patuljak, Paraurama, Rama sin Daarathin (junak Ramayane), Krina, pa ak i Buddha, te Kalkin koji tek treba doi. Pri blioj se razradi pod Vinua podvode, naprimjer, i likovi iz Krinine porodice kao njegove vyuhe, preoblike: Vasudeva sam, njegov brat Samkarana (Balarama), sin Pradyumna i unuk Aniruddha. Svima je time vinuizam prigrabio lavovski dio epske i puranske knjievne predaje, dok je ivizmu i aktizmu (kultu boginje) pripadao preteni dio u hinduistikoj tantrikoj predaji.

227

ti veliki ratnici ve su poginuli jer sam ih ja pogubio. Ti samo udari, ne strepi! Znaj da e u ovome boju pobijediti sve takmace! Sanaya nastavi: Kada je sasluao Keavine riji, Aruna s krunom sav uasnut sklopi ruke, pokloni se Krini i opet se javi ustreptalim glasom: O Gospode, dolino je da se sav svijet ushiuje i raduje slavei Te, a sve rakase, uasnuti, da se pred Tobom razbjee, da se sve brojne vojske siddha Tebi poklanjaju! Kako da se ne klanjaju, Veledue, Tebi, kada si vei i od samog Brahmana tvorca! Beskonaan si, Boe, koji si nad bogovima, Ti u kojemu svemir ima svoje utoite, nikada ne propada! Sve ono to jest Ti si, ali si i ono to nije, ak i ono to je izvan svakoga bitka i nebitka. Ti si prapoetno bie i posljednje utoite u kojemu se sav svijet stjee. Ti si onaj koji zna, ali i spoznaja sama, Ti si i Svevinje boravite. Beskonani, Ti si Onaj koji dri cijeli svemir! Ti si Vayu, Yama, Agni, Varuna, a i Mjesec, Praapati i praotac! Tebi se klanjam tisuuput i opet i uvijek. Klanjam Ti se na svaki nain i svakoga trena. Osim Tebe niega nema, mo je Tvoja neizmjerna i sila beskrajna. Mislio sam: drug si moj i prijatelj! Zato, to god da Ti rekoh ne pazei poput: Krino! Yadavo! Prijatelju! u trenutku kada bijah nesmotren i prisan s Tobom i nepotovanje koje pokazah prema Tebi u radosti i pri igri, na poinku ili pri objedu, nasamo ili pred drugima, Neprolazni, ja Te molim da mi to oprosti! Ti si otac pokretnoga i nepokretnoga svijeta! O Veliki Uitelju, Ti si vrijedan svakoga potovanja! Nitko nije Tebi ravan. Ta zar bi mogao biti? Tvojoj sili nema sline ni na jednome od triju svijetova! Niice se klanjam Tebi i molim Te za milost, Gospode Veliajni! Oprosti mi te prijestupe kao to bi otac sinu, ili prijatelj prijatelju, kao dragi svojoj dragoj. Radost me je obuzela kada spazih to oblije u kojem Te jo nikada dosad nisam ugledao, a sada mi razum dre od uasa! O, smiluj se i pokai opet svoje staro lice, o Boe nad bogovima! Ja bih da te opet gledam u prijanjem Tvojem liku to na glavi nosi krunu, u rukama kolut i kij. O Ti to si Sveoblini i tisuu ruku ima, pokai se opet meni u negdanjem svojem liku to ga etiri ruke krase! A Blaeni odgovori: Ja sam ti, Aruno, svojom silom yoge pokazao svoje sveoblije, taj Svevinji oblik to sve obuhvaa svojom beskrajnou i zrai sjajem prapoetne slave, jer ti si mi vrlo omilio. Prije tebe nitko ga nije vidio. Silni vitee od roda Kurua, osim tebe, u ovome svijetu ljudi nema nikoga drugoga tko bi mogao vidjeti taj moj oblik jer tu ne pomae ni uenje Veda, ni sve rtve, pa ni milosre ni junaka djela, ak ni isposnitvo, pa bilo i najstroe! Ne budi uplaen ni zaprepaten gledajui moju strahotnu pojavu. Rastjeraj sve zebnje i olakaj srce jer e opet vidjeti moj prijanji lik. Sanaya nastavi: Poto to ree, Vasudeva se opet preobrazi poprimivi negdanji dobrostivi lik i tako se Aruna oslobodi straha. A Aruna ree: Tek sad, anarddano, kada vidim tvoje plemenito lice i ljudsko oblije, opet mogu obuzdati svoja osjetila i ovladati sobom. 228

Blagoslovljeni odvrati: To moje oblije koje si gledao teko je vidjeti. ak su i bogovi uvijek udjeli za tim prizorom. Takav moj oblik moe se vidjeti i njegova prava priroda spoznati samo nepokolebljivom predanou meni i nikome drugome osim meni, Aruno. Jedino tako i moe dospjeti do Mene, zatvorenie neprijatelja! Onaj koji radi samo meni za ljubav i mene ima za najviu svrhu, onaj koji sebe ni za to ne vee i nijednome stvoru ne eli zla, takav ovjek dospijeva k meni, Aruno!350 Znanje kojim u svakoj pojavi vidi jednu jedinstvenu i vjenu bit, nepodijeljenu u podijeljenim stvarima, to je, Aruno, znanje koje ima kakvou Dobrote. A ono znanje kojim se zapaa podijeljena bit razlinih pojava, takvo znanje ima osobine Strasti. Ali znanje koje u jednoj pojavi moe vidjeti nita osim nje same i utemeljeno je na samoobmani, slabo i povrno, znaj da takvo znanje potjee od Tame. Djelo koje ini jer ti je to dunost, bez elje za plodom i bez vezanosti, ljubavi ili mrnje, kae se daje od Dobrote. Ali svako djelo uinjeno sa eljom da se stekne korist, ili ga ini netko sebian, djelovanje uz mnogo truda i tegoba, to je djelo Strasti. Djelo pak koje je zaeto obmanom, bez obaziranja na sve posljedice, gubitke, uvrede i na vlastite moi, kae se da potjee od kakvoe Tame. Onaj koji djeluje nevezan niime, nesebian, bodar, u svemu postojan, onaj koji nikada o sebi ne zbori niti ga uzrujava uspjeh ili neuspjeh, takav je djelatnik obuzet Dobrotom. Djelatnik pun strasti eljan plodova svojega rada, zavidan i surov, razdragan uspjehom, ucviljen porazom, kau da je djelatnik iz Strasti. A tko je nemaran, lien otroumlja, tvrdoglav i laljiv, zavidan i lijen, tko nije odluan i nema hrabrosti, taj djelatnik ima osobine Tame. Junae poput bika predvodnika, uj me to u ti rei o trima vrstama sree: Uitak Dobrote onaj je uitak koji na poetku slii otrovu, a na kraju godi kao pravi nektar, a nastao je iz vedrine duha koja proistjee iz spoznaje sebe. On te oslobaa od sve patnje. Srea koju mogu osjetiti osjetila nalikuje na nektar, ali se na kraju prometne u otrov i ona se zove uitkom iz Strasti. Srea koja stalno obmanjuje duu, kako na poetku tako i na kraju, a raa je nehaj, sanjivost i glupost, to je srea lijenih i za nju se kae da je srea Tame. Ne postoji nitko na Zemlji ni Nebu, pa ak ni bogovi, tko u sebi nema od svih triju kakvoa jer njih je stvorila sama priroda. Zatvorenie neprijatelja, znaj da se dunosti brahmana, katriya, vaiva i udra razlikuju samo zbog tih triju svojstava. Smirenost i sklad, vlast nad samim sobom, isposnitvo, znanje, strpljivost, istoa, pravinost i vjera osobine su koje krase brahmana. Junatvo, odlunost, vrstoa i spretnost, sranost u boju, sklonost darivanju, dostojanstvo
350 To je jedanaesto pjevanje Bhagavadgite (VI. 33) svojevrstan vrhunac "Gospodnje pjesme" i religijski vrhunac itave Mahabharate. Bhagavadgita je vjerojatno, poto je ukljuena u ep, i dovela do njegove preobrazbe u posveenu hinduistiku, a osobito vinuistiku predaju.

229

koje pristoji vladaru, to su uroene kakvoe katriya. Vjeti zemljoradnji, uzgoju stoke, a i trgovini, takvi su vaiye i te su kakvoe njima uroene. Za svakoga udru prirodna je dunost da slui ostale. Svaki ovjek koji obavlja svoju dunost stjee savrenstvo. Onaj koji obavlja sve svoje dunosti odaje potovanje onome koji je uzrok svakome kretanju i time svatko stjee savrenstvo. Bolje se drati vlastitih dunosti, makar ovjek i grijeio, nego baviti se tuim poslovima ne inei pogrjeke. Onaj tko slijedi vlastitu prirodu i ispunjava svoju propisanu dunost nee nikakva grijeha. Kuntin sine, nitko ne bi smio ne izvravati ono to je duan vlastitoj naravi, ak ni kada je to djelo nesavreno jer svako je djelovanje praeno nesavrenstvom kao to je vatra praena dimom. Onaj koji nikada nije uznemiren ma gdje se naao, a njegovo je jastvo potinjeno volji i nema nikakvih vlastitih prohtjeva, stei e odricanjem savrenstvo i slobodu od posljedica djela. Vara sama sebe ako pomilja: Neu se boriti! Uzaludna e biti ta tvoja odluka. Nagnat e te na to narav tvojega bia. To to voen varkom ne eli initi, uinit e ak i protiv svoje volje jer te vee dunost koja proistjee iz tvoje naravi. Aruno, Gospod obitava svuda, u srcu je svakoga svojeg stvorenja i svojom moi stvaranja privida on ih vrti u krug kao da su lutke vezane na dralima. Ne obraaj panju na razliite obrede, nego se privij k meni kao jedinome utoitu, i razrijeit u te od svakoga tvojega grijeha. Ne podaj se tuzi! Prithin sine, je li nestalo samoobmane, Dhananayo, koja je poniknula iz tvojega neznanja? Aruna uzvrati: Nestala je sva moja zaslijepljenost, o Neprolazni, i Tvojom milou postadoh opet svjestan sebe samoga! Opet sam postojan i sve su moje sumnje ve iezle! Izvrit u ono to mi Ti nalae! 351 Kada ugledae da Aruna opet uzma u ruke strijele i Gandivu, silni vitezovi pustie gromki pokli i radosno puhnue u svoje koljke, roene u moru, i u redovima Pandava podie se silna graja. Tada se pojavie bogovi, gandharve i pitri praeni vojskama siddha i arana, sa eljom da prisustvuju velikome pokolju. Sa njima stie i Indra na elu blagoslovljenih riija. Dvije su vojske, nalik na dva mora koja se vjeito valjaju, stajale jedna naspram drugoj pripravne za bitku. U tome presudnome asu zaprepateni ratnici obaju tabora ugledae kako Yudhithira, srani i nepokolebljivi Panduov sin, odlae svoje oruje, skida svoj oklop i, siavi s kola, polazi pjeice i sklopljenih ruku prema Bhimi, vrhovnome zapovjedniku vojske Kurua. I Aruna bijae iznenaen i skoi sa svojih kola pa potra za starijim bratom, a pridruie mu se i Krina i ostala braa. Za njima krenue i ostali vaniji kraljevi prestraeni tim postupkom.

351 Tako svrava Bhagavadgita (VI. 23-40) iz koje su ovdje iz razumljivih razloga prevedena samo kljuna mjesta.

230

Aruna upita: to ini, kralju? Zar naputa svoju brau i, licem k istoku, ide pjeice u neprijateljski tabor? Bhima e na to: Kuda e, kralju kraljeva, bez oklopa i svojega oruja? Zar ide pred zlotvore koji te ekaju oklopljeni i naoruani? No Yudhithira je iao dalje ne proslovivi ni rijei odgovora. Samo se plemeniti i premudri Vasudeva smjekao, a onda ree: Ja znam to mu je na umu! Duryodhanini vojnici porugama doekae Yudhithiru koji je dolazio pjeice i sklopljenih ruku. Evo nam Panduova sina govorahu oni dolazi da se stavi pod Bhiminu zatitu! Uplaio se kada je vidio nau snagu! Taj ovjek doista nije od stalea katriya i pjevai uzalud slave njegovu hrabrost! Zato li se taj straljivac rodio meu nama? Zar samo da bi osramotio stale katriya? I svi se oni razveselie i mahali su radosnih srca skutima svoje odjee i pogrivali Yudhithiru i svu njegovu brau, pa i Krinu uz njih. Onda se, poslije uzvika: Sramota! Neuveno! cijela vojska Kurua potpuno utia. Kralj je prolazio kroz njihove redove iz kojih su strale strijele i koplja i brzo se probijao prema Bhimi okruen svojom braom. Onda kralj Yudhithira objema rukama obuhvati Bhimina stopala i oslovi antanuova sina koji stajae ve pripravan za boj: Pozdravljam te, o nepobjedivi! Dopusti da bitka otpone i daj nam svoj blagoslov! Bhima mu odgovori: Gospodaru zemlje, postupio si kako tebi i prilii i kako nai obiaji nalau. Da nisi doao, ja bih te prokleo da ti to donese nesreu i poraz. Radujem se to te vidim. Bori se i izvojti pobjedu! Trai od mene to god hoe, ali znaj jedino da u se ja boriti na strani Dhrtaratrinih sinova. ovjek je rob bogatstva, kralju, iako bogatstvo nije niiji rob. Ja nisam slobodan. Zbog dobrobiti koju imam obavezan sam Kuruima i moram se boriti na njihovoj strani. Zato ti moram rei kao da sam ukopljen: Dobrobit me vezuje za Kurue. to eli sada kada bitka samo to nije poela? A Yudhithira e na to: O premudri, ti se bori za Kurue, ali ako ti je stalo do mojega dobra, imaj ga na umu svakoga dana. To je ono to te ja molim! Bhima mu odvrati: Kakvu ti ja pomo mogu pruiti, kralju? Ja u se svakako boriti za protivniku stranu. Na to ree Yudhithira: Upravo te zato i pitam, gospodine, i klanjam se pred tobom da mi kae kako da pobijedimo tebe koji si nepobjediv? Ako u tome vidi ikakva dobra, ti mi odgovori! Ja ne znam, dijete na to e Bhima nikoga tko me u boju moe pobijediti! Bar dok se borim! Yudhithira e opet: Klanjam ti se gospodine, ja sam zato i pitao kojim ti nainom protivnik moe donijeti smrt. Jo nije dolo vrijeme da umrem! odgovori mu na to Bhima. Yudhithira je primio te rijei uz naklon, jo jednom ga pozdravio, a onda otiao uitelju Droni. Poto je oko njega obiao sklopljenih ruku i pozdravio ga, 231

Yudhithira mu se obrati: Pitam te, o nepobjedivi, kako da se borim a da ne poinim grijeha. Kako da, ako doputa, pobijedim svoje neprijatelje? Drona ree: Da nisi doao do mene onda kada si se odluio boriti, ja bih te prokleo i poelio ti propast. Ovako sam, neporonie, poaen i zadovoljan tvojim dranjem i ja ti dajem svoju dozvolu: Bori se i pobijedi! Ispunit u ti elju. Reci to to ima rei! ovjek je blagu rob, a blago ne robuje nikome, to je tako. Ja ovisim o dobrobiti Kurua i zbog toga sada govorim kao da sam ukopljen. to eli sada kada se oekuje poetak bitke? Na to e Yudhithira: Moli se za moju pobjedu, o ponovno roeni, i posavjetuj me za moje dobro. To je moja elja, a ti se moe mirno boriti za Kurue. Drona mu odvrati: Pobjeda ti je sigurna, kralju! Ti ima Krinu za savjetnika. Ja ti zato obeavam: Pobijedit e u boju sve svoje neprijatelje! Gdje je pravda, tamo je i Krina, a gdje je Krina, tu je i pobjeda! 352 Idi i bori se, Kuntin sine! to eli da ti jo kaem? Yudhithira tada upita: Kako da u boju pobijedimo tebe koji si nepobjediv? A Drona uzvrati: Sve dok se ja budem borio, pobjeda ne moe biti tvoja, kralju! Zato ti i tvoja braa traite naina da me to prije ubijete! Jao, monoruki, reci mi kako ti moe poginuti? Pitam te to i niice padam pred tobom, uitelju! odvrati na to Yudhithira. Drona odgovori: Gospodine, sve dok u boju rasipam naokolo svoje strijele, nema toga tko me moe poraziti. To se moe dogoditi samo ako se pripremim za smrt i, odbacivi oruje, prestanem se obazirati na ono to se oko mene zbiva. Istina je to to ti velim. A istina je i da u sred boja odbaciti svoje oruje budem li iz usta onoga koji ne lae uo neku odvie potresnu vijest. Sasluavi ga i odavi duno putovanje svojemu uitelju, Yudhithira produi dalje, k uitelju Kripi. Obiao je krug i oko njega pozdravio ga pa ovako rekao neustraivome ratniku: Uitelju, ako se budem s tvojim doputenjem borio, neu poiniti grijeha. Uz tvoje doputenje, neporonie, pobijedit u svoje protivnike. Kripa mu odvrati: Da nisi doao do mene, kralju, kada si se odluio na boj, ja bih te prokleo i poelio ti propast! ovjek je rob blagu, a ono nije rob nikome. Cijela je istina da sam ja blagodati vezan za Kurue i da se moram za njih boriti. Zato ti kaem kao da sam ukopljenik: to eli sada kada se boj iekuje? Yudhithira e na to: Jao, uitelju! Zato i sluaj to u te pitati... i izustivi to, uzrujan i pomraenih osjetila, kralj zautje. A Gautama 353 razumje to je Yudhithira htio rei pa mu odgovori: Ja ne mogu biti ubijen, kralju! Bori se i
352 To je uzreica koja se vie puta ponavlja u epu. Ona spaja katriysko poimanje bitke kao bojega suda s krinistikim religijskim nazorom koji su epu podarili Bhagavadgita i niz odlomaka koji se u njenu svjetlu moraju razumjeti. 353 Gautama je ime Kripe po djedu.

232

pobijedi! Drago mi je to si doao. Svakoga jutra kada se probudim, molit u se za tvoju pobjedu! Sasluavi Gautamin odgovor Yudhithira mu iskaza duno potovanje pa se zaputi vladaru Madra. Pozdravivi ga i obiavi krug oko nepobjedivoga ratnika, kaza mu: O nepobjedivi, ja u pobijediti svoje neprijatelje bude li mi ti to odobrio tako da izbjegnem grijeh. alya mu odvrati: Ja bih te prokleo, kralju, da propadne u ovome boju da nisi doao k meni poto si se odluio boriti. Poaen sam i zadovoljan tobom. Neka bude kako eli: doputam ti, bori se i pobijedi! Reci, junae, ako ti to treba. Reci to bi elio od mene sada kada se boj oekuje? Sestriu, ja sam blagom vezan za Kurue i zato ti govorim kao da sam ukopljenik: Sada, uoi boja, ispunit u ti elju, reci mi je. Yudhithira ree: Misli svakoga dana na moje dobro, kralju, a za Kurue se bori kada ve eli! Na to e alya: Kai mi, najbolji od kraljeva, mogu li ti kako pomoi? Obeaj mi, alyo, da e u boju oslabiti Karninu snagu! odvrati Yudhithira! A alya mu obea: Tu u ti elju ispuniti, Kuntin sine! Idi i bori se kako te je volja, a ja u misliti na tvoju pobjedu. Potom Kuntin sin dobi doputenje od svojega ujaka pa se sa svojom braom udalji iz vojske Kurua. Imajui stalno na umu dobro Pandava, Krina tada ode do Radhina sina i kaza mu: Saznah, Karno, da se zbog svoje nesnoljivosti prema Bhimi nee boriti. Doi onda na nau stranu, Radhin sine, i bori se uz nas sve dok Bhima ne padne! Onda moe opet prijei na Duryodhaninu stranu ako ti ne bude stalo da ostane uz nas. Plemeniti Karna mu odgovori: Ja neu uiniti nita, Krino, to bi bilo na tetu kralja Duryodhane. Znaj da sam njemu odan i da moj ivot njemu pripada! Dok je odlazio iz protivnike vojske, Yudhithira pred svima viknu: Tko odabere da mu mi budemo prijatelji i saveznici, odabrat emo i mi njega! Tada se odazva Yuyutsu (Dhrtaratrin sin iz nie kaste) i ree radosno ih gledajui: Ako me primate, borit u se za vas a protiv Dhrtaratrinih sinova! Yudhithira odvrati: Doi! Doi! Svi mi emo se boriti protiv nerazumnih Dhrtaratrinih sinova! I Vasudeva i svi mi ti velimo: Primamo te, monoruki! Bori se za nau stvar! ini se da e na tebi ostati da produi Dhrtaratrinu lozu i da se brine za njegov posmrtni prinos. I tako Yuyutsu ostavi Kurue i prijee u vojsku Pandava dok su udarali bubnjevi i svirali cimbali. Sav radostan, jakoruki Yudhithira stavi opet na sebe svoj blistavi oklop zlatna sjaja. Prije podne toga stranog dana poe krvava bitka u kojoj e se raskidati tijela tolikih kraljeva. Kurui i Pandave zarikae poput lavova i od njihovih ratnih poklia zajeae i zemlja i nebo. Ne alei ivote, ratnici Kurua jurnue na 233

Pandave s uzdignutim stjegovima i s okrutnou u srcima. I sam antanuov sin uze strani luk koji bjee nalik na palicu Smrti i pohrli preko polja nasuprot Dhananayi. A i Aruna uze Gandivu, luk proslavljen irom svijeta, i jurnu ususret Ganginu sinu. Obojica bijahu odluni da ubiju jedan drugoga, ali ma kako da su pogaali svojega protivnika, nijedan od njih dvojice niti uzmakne niti se uskoleba. Satyaki udari na Krtavarmana. Od toga se okraja dizala kosa na glavi onima koji su ga promatrali. Kralj Sindhua rani kralja Drupadu trima strijelama i meu njima se zametnu nemilosrdna bitka, nalik na onu meu planetima ukra i Angaraka. Od toga su prizora zadovoljno ustreptala ratnika srca. Pandave i Kurui tukli su se kao da su ih opsjeli zlodusi. Sin ne prepoznavae oca ni otac sina, roak udarae na roaka, a drug na biveg druga. Grozna se tutnjava prolamala ravnicom. Ratnici su se jarosno bacali jedan na drugoga udei da protivnika rastave od ivota. S treskom su se lomile koije, pucale su rude, osovine, kotai, a olupine su narastale u neprohodne gomile. Slonovi su prolamali redove konjanika razbacujui ih naokolo, gazili su koije i, smrtno ranjeni, padali jezivo urlajui. Bhima se borio poput razjarenoga bika, a njegov se moni glas dizao nad svom tom hukom i tutnjavom utjerujui strah u protivnika srca. Doboi, trube, rogovi, koljke pokuavahu svojim glasovima nadjaati svu tu graju, a strijele su letjele na sve strane poput zvijezda padalica. Duasana je predvodio Kurue kojih su dugake strijele bile nalik na zmije koje su tek promijenile kou i njihovi su rojevi zaklanjali nebo i kao olujni pljusak bubnjali po Bhiminom titu. Zatien petoricom najboljih ratnika Kurua, Bhima se probio u vojsku Pandava i njegov se barjak mogao vidjeti kako nezaustavljivo jezdi kroz edije, Kaijce, Karuue i Panale. Svojim irokovrhim strijelama kidao je glave i sjekao kola i barjake. inilo se da Bhima plee na svojim kolima koja su jezdila kroz neprijateljske redove. Tada strani Abhimanyu, mlai Arunin sin, ne izdra vie, nego okrenu svoju hitru zapregu pa napadne na staroga gospodara. Na Abhimanyuovim kolima stajae stijeg sa zlatnim oblijem drveta karnikara.354 Primaknuvi se Bhimi, on pogodi Krtavarmana jednom strijelom, a alyu petorama, Bhimu pogodi devet njegovih strijela, a Durmukhina koijaa zahvati strijelom iroka vrha tako da mu se glava otkotrljala na zemlju. Iduom strijelom slomi luk uitelju Kripi vrtei se kao zvrk na svojim kolima i na sve strane rasipajui otre strijele. Njegove podvige pozdravie i sami bogovi, a svi ratnici s Bhimom na elu gledae da njegova umijea nimalo ne zaostaju za Aruninima. Tada Kurui pooe svi zajedno u juri na njega, no odvano mome nepokolebljivo je stajalo na bojitu i svaka je Bhimina strijela padala oborena njegovom, a ubrzo pade posjeen i Bhimin stijeg, nainjen od srebra i s palmom od dragoga kamenja. Kada ponositi Bhima ugleda da Bhimin barjak pada pod
354

Karnikara je Pterospermium acerifolium.

234

Abhimanyuovim strijelama, on kliknu bodrei Subhadrina sina i boj se rasplamsa jo ee. Velmoni djed Kurua prizva mnoga nebeska oruja velike snage i zasu Subhadrina sina nebrojenim tisuama strijela. U to stigoe kralj Virata, njegov sin Uttara, Dhrtadyumna i Bhima i napadoe starinu Bhimu da bi tako zamijenili mladoga junaka pa djed Kurua na njih svrnu svoju panju. Na svojemu slonu Viratin se sin Uttara namjerio na kralja alyu i izgazio njegovu zapregu. alya u taj as baci eljezno koplje naciljavi neumitnom tonou i ono se zabi u Uttarine grudi probivi oklop. alya onda uze ma i skoi sa svojih kola te odrubi surlu golemoj ivotinji koja se od mnogih rana srui u muci i izdahnu. Stariji sin kralja Virate, arikha zvan i veta, vidio je kako mu alya ubija brata i srce mu planu gnjevom kao oganj u koji se dolijeva rtveni maslac. On svojim kolima jurnu na alyu, ali ovome stigoe u pomo jo sedmora kola da ga zatite i on se popne na Krtavarmanova. Po veti su pljutale strijele i koplja, ali se on spretno branio obarajui svojim strijelama protivniko oruje. Nastade ogorena bitka i tisue vojnika izgiboe, mnoga se kola polomie, a postrada i mnogo konja i slonova. Duryodhanini ratnici uzmakoe pred vetom, a on se nastavi probijati pa napade na Bhimu. Hitnuli su koplja jedan na drugoga, a onda veta dohvati svoj buzdohan i zavitla njime na Bhimu. Golemo oruje sijevnu zrakom uz prodorni fijuk i, pogodivi Bhimina kola, pretvori u prah i njih i konje i barjak. Sa irokim britkim maem u desnici veta jurnu na svojega protivnika koji je pravodobno iskoio sa svojih smrskanih kola, ali ne stie do njega: Bhima ve bjee odapeo sudbonosnu strijelu te mladi kraljevi Matsya pade pokoen njome. Na to Duasana puhnu u svoju koljku i stade plesati od radosti po bojitu, a Kurui navalie na Pandave i poee ih potiskivati. Ovaj uasni pokolj prekinula je tek no koja se sputala. Gnjevni bojovnici razioe se na poinak. Toga su dana Panduovi sinovi i njihova vojska mnogo pretrpjeli pa se uveer okupie oko Krine a Yudhithira mu potiten ree: Krino, na je djed Bhima nepobjediv! On na svojemu putu saie moje ratnike kao poar suhu travu. Prije bi se mogao pobijediti ljutiti Yama, ili pak gromovnik, ili Kubera s topuzom u ruci! Moji ratnici ginu pred njim kao noni leptiri koji ulijeu u vatru. Vidim da e unititi svu moju vojsku. Ja u se vratiti u umu! Bolje je da ostatak svojih dana provedem u mukotrpnu pokajanju nego da u borbi za carstvo izgubim svu svoju brau i prijatelje. No Krina ga je umirivao i govorio mu: Ne pristoji ti da tuguje, prvae Bharata! Sretan si to ima neustraivu brau koji su ratnici glasoviti irom svijeta i nedostojno je dopustiti da tobom ovladaju tuga i malodunost. Tvoji vojskovoe i saveznici svim su srcem uz tebe, a zaboravlja da je meu nama i ikhandin kojemu je, zasigurno, sueno da bude uzrok Bhimine smrti. Sasluavi Krinine rijei Panduovi se sinovi primirie i obodrie se njihova srca. 235

Onda Yudhithira ree Dhrtadyumni: Postrojit e brojni poredak zvan kraunaruna. Jo je Brhaspati, u drevnim danima, savjetovao Indru da se njime poslui onda kada su se bogovi borili s asurama. Neka ga sada vide i ovi kraljevi, a i Kurui, jer ga dosad jo nitko od njih nije vidio. Kada je svanulo, Dhrtadyumna poslua pa prvoga postavi Dhananayu, za njime je iao Drupada, a potom ostali saveznici Pandava. Na krila postavi kralja Yudhithiru, Naku-lu i Sahadevu, a sastavak krila inilo je deset tisua kola. Kralj je Drupada sa svojom brojnom vojskom inio glavu, a u vratu je bilo sto sedamdeset tisua vojnika. Na krilima i udovima svrstali su se nebrojeni slonovi nalik na blistave planine, a pozadinu je titio kralj Virata s trideset tisua kola. Duryodhana je gledao tu stranu vojsku koju je Panduov sin postrojio u poredak zvan krauna pa se obrati Droni, Kripi i ostalima: O silni ratnici, svaki od vas moe i sam pobijediti Panduove sinove, a kamoli ovako kada ste ovdje svi ujedinjeni! Zato je naa vojska, koja je pod Bhiminom zatitom, neprebrojna, a vojska pred kojom stoji Bhima dade se izbrojati. Naprijed u boj, oklopnici! I riknue bojne trube, zatutnjae bubnjevi, i dvije se vojske sudarie. Nastade bespotedni pokolj. Opet su Kurui napali silovito i probili redove Pandava pobivi mnoge ratnike, a na to se Aruna okrenu Krini, svojemu koijau, pa ree: Ako ovako nastavimo, stari e nam gospodar sasvim unititi vojsku. Bojim se da nam nema spasa ako njega ne ubijemo. Onda budi spreman odvrati Krina eno tamo kola staroga gospodina! i on okrenu kola ravno k Bhimi. antanuov je sin navaljivao kao razjareni slon i ubijao hrabre ratnike utjerujui strah u kosti svojim protivnicima. Arunu su doekali pljuskovi strijela, ali on od njih ne ustuknu. Njegov je moni luk bez pogreke pogaao neprijatelja i vojska Kurua poe se prorjeivati. Bhimini su ratnici, jedan po jedan padali da vie nikada ne ustanu. Nain kojim je Aruna vladao svojim velikim lukom na objema je stranama izazivao sveope divljenje. Njegova se koija jedva mogla okom pratiti. Kralj je Duryodhana promatrao taj pokolj i srce mu je ubrzano tuklo. Poe gubiti povjerenje u velikoga Bhimu. Gangin sine ree mu on ini mi se da e Krina i Aruna istrijebiti cijelu moju vojsku, a jo se i ti i Drona borite protiv Pandava! Karna zbog tebe nije s nama, a on je meni najodaniji i znao bi zaustaviti neukrotivog Panduova sina! Gangin sine, uini neto da ubijemo Arunu! Na to otac, kralju, slavni Devavrata izusti: Prokleti nek su obiaji katriya! pa upravi svoja kola ususret Aruni. Bogovi opet dooe, ovaj put da budu svjedoci boja izmeu Bhime i Arune. Oni tada bijahu dva najvea ratnika na Zemlji. Aruna je svojim strijelama presretao u zraku Bhimine, ali bi poneka ipak pogodila njega ili Krinu u grudi. Potee krv i Krina bjee nalik na drvo 236

kimuka355 u punome cvatu i bijae ljepi no ikada dotad. Aruna je gledao kako strijele pogaaju njegova dragog vozara i bijes se u njemu sve silnije razbuktavao. Silovito je potezao strunu svoga luka i slao na djeda rojeve tono naperenih strijela. Njihova su kola tako brzo jurila da su se mogli razaznati samo barjaci. Na drugome kraju bojita Drona se sukobio s Dhrtadyumnom, svojim dosuenim neprijateljem. Vjeto poslanom strijelom Drona ubi vozara mladome kraljeviu, a onda mu poobara i konje i izbi mu tit iz ruke. Dhrtadyumna se onda mai goleme sablje i tita okovana stotinom Mjeseevih likova pa jurnu na svoga protivnika s nakanom da ga pogubi, ali vidjesmo kako jaki Dhrtadyumna ne mogae ni koraka napredovati pod pljuskom Droninih strijela. U taj as stie Bhima koji mu dovede nova kola pa zatim napade Dronu i pogodi ga sa sedam otrovrhih strijela. Nato Duryodhana posla Droni u pomo ete Kalinga koje uz ratni pokli okruie Bhimina kola i zasue ga strijelama. akradeva, sin kralja Kalinga, sigurnim hicem pobi Bhimine konje, a rasreni Bhima baci na njega svoj teki topuz i akradeva pade na zemlju te izdahnu. Uza straan urlik Bhima skoi sa svojih kola i nasrne medu Kalinge kojima se srca stegoe od uasa. Pod zamasima njegova maa padali su i ratnici i konji i slonovi, a on je gazio preko bojnog polja nalik na oganj sijui oko sebe smrt i grozu. Ratni slonovi, izbezumljeni od boli, ustuknue pred njim pa se okrenue gazei redove Kalinga, a kada od Bhimine ruke pade i kralj rutayus, oni pobacae oruje pa jurnue da spaavaju glavu. Sjedokosi starina, Arunin djed, morao je prekinuti dvoboj sa svojim unukom kako bi poao u pomo razbijenim etama Kalinga, a Bhimi u pomo stigoe Satyaki, Abhimanyu i jo nekolicina velikih ratnika. Satyakijeva strijela uze ivot Bhiminu koijau, a onda konji bez vozara jurnue preko bojita i odvukoe kola staroga gospodina izvan okraja. Od strijela koje su zasipale Bhiminu vojsku nisu se mogli vidjeti ni Sunce, a ni strane svijeta. Mnoga kola ostadoe bez konja i mnogi slonovi bez svojih jahaa. Od silnoga straha pred Arunom mnogi strijelci s koije ostavie svoja vozila, a mnogi jahai konja i slonova napustie svoje ivotinje pa lutahu naokolo. Stalno im se priviao strani Arunin lik koji je svojim strijelama sijekao ruke s uzmahnutim topuzima ili maevima. U strahu odbaeni, leali su po polju u gomilama raskomadani oklopi, zastave i oruja svih vrsta. U vojsci Kurua ne bjee nikoga tko je mogao stati pred Arunu. Stari je Devavrata smijeei se gledao kako se ete Kurua rasipaju i bjee pa se obrati uitelju Droni: Ovaj silni i junani Panduov sin uz koga stoji Krina i sam izlazi na kraj s naim etama kao da je on jedini pozvan da ih potue. Danas se on ne moe pobijediti ni na koji nain. Pogledaj, nai se ratnici osvru jedan na drugoga i bjee s bojita! Sunce ve zalazi. Mislim da je vrijeme da se povuemo. Ljudi su nam umorni, preplaeni i nemaju vie volje da se bore.
355

Kimuka je drvo Butea frondosa s krasnim cvatom.

237

I tako, poto Sunce ve bjee zalo, obje se vojske povukoe i nastupi vrijeme sumraka. Kada i ta no proe i osvit najavi trei dan bitke, starina Bhima naredi Kuruima da se opremaju. Svoje ete postavio je u poredak zvan Garuda, sam je stao vojsci na elo. Drona i Krtavarman bili su Garudine oi, a Duryodhana i njegove ete titili su odstupnicu. Naspram Garude Kurua Yudhithira je nainio bojni red nalik na polumjesec. Na jednome rogu toga polumjeseca bio je Aruna, a na drugome Bhima. Bitka je opet zapoela, krv potee potocima, a praina zakloni Sunce. Aruna je silovito navaljivao, ali protivnik mu je uspijevao odoljeti, no onda Bhima sa svojim sinom Ghatotkaom napade na Duryodhaninu vojsku. Po svemu je izgledalo da je u hrabrosti sin nadmaivao oca. U tome okraju Bhimine strijele pogodie Duryodhanu i on bez svijesti pade na dno svojih kola. U strahu da e vojska primijetiti oborenoga Duryodhanu, njegov koija pohita da odveze kola izvan podruja bitke. Ipak je povlaenje Duryodhaninih kola izazvalo veliku zbrku i naini pravi pomor meu njima. Vojska Kurua udari u bijeg. Drona i Bhima nisu mogli zaustaviti razbijenu vojsku. Tek je opet kralj Duryodhana uspio ponovno okupiti i umiriti svoje vojnike. Gledao je on tu svoju vojsku spremnu na uzmak pa ree starome gospodinu: Kako moe tako stajati i gledati dok naa vojska gubi bitku? Plaim se da si ipak malo preobziran s Pandavama! Zato mi nisi prije rekao da se nee protiv njih boriti? Sigurno je da se oni ne mogu mjeriti s tobom i da bi ti s njima, samo kada bi htio, brzo zavrio. Zato mi nisi rekao prije jer bih se onda drukije pripremao i dogovarao s Karnom! Bhima se na to Ijutito nasmija, prevrtnu oima, pa odgovori: Zar nisam bio dovoljno jasan jo onda kada sam te savjetovao? Pandave ne moe pobijediti ni sam Indra na elu bogova. Pokuao sam sprijeiti taj rat, a sada, kada je ipak dolo do njega, ja samo obavljam svoju dunost kako najbolje mogu. Star sam ovjek i ovo to inim sve je to je u mojoj moi. Sunce ve bijee prelo dio puta prema zapadu kada je Bhima ponovno postrojio svoje snage i krenuo u napad. Podboden Duryodhaninim prebacivanjima, bjenjeo je preko razbojita slian sveprodiruoj vatri. inilo se da plee na svojim kolima i da je posvuda prisutan. Zbog brzine kojom je hitao na svojim kolima Pandavama se inilo da se veliki ratnik tisuu puta umnoio. Vidjeli su ga na mnogo mjesta odjednom kao da je opsjenom stvarao svoje dvojnike. Nitko ga meu Pandavama nije mogao ni oima pratiti. Jedino to se od njega moglo vidjeti bile su strijele odapete s njegova luka. Oni koji su ga se usuivali napasti nestajali bi kao muice u vatri. Za vojsku Pandava ovaj je Bhimin napad bio teak udarac i njihovi se redovi stadoe kolebati i povijati. Tada Krina ree Aruni: Aruno, doao je as 238

da izvri svoj zavjet. Tigre meu ljudima, udari sada na Bhimu jer e naa vojska inae propasti! Vozi na to e Aruna i tjeraj ravno onamo gdje je Bhima jer u ga danas oboriti! Tada Krina usmjeri njihove srebrnaste bojne konje k blistavim Bhiminim kolima. Aruna uze svoj veliki luk koji bruji poput grmljavine iz oblaka i trima strijelama sasijee luk koji Bhimi bijae u rukama. Starina u tren oka dohvati drugi, a Aruni doviknu: Sine Panduov, ovaj podvig tebi ba dolii! Potom ih zasu kiom svojih strijela, no Vasudeva se pokazao kao vrstan vozar jer je uspijevao umaknuti Bhiminim strijelama vozei njihova kola munjevito svuda naokolo. Ipak mnoge Bhimine strijele pogodie i Krinu i Arunu tako da sin Vrinija uzdrhta od njih. Snanome Krini bjee jasno da Aruna ima previe obzira prema svojemu djedu i da se ne bori svim srcem, a za to vrijeme Bhimino oruje je inilo svoje i u vojsci Pandava ginuli su od njega najbolji ratnici. A Satyaki, prvi meu inijima, veselo je dovikivao preplaenim bojovnicima: Hej katriye, kamo ete? Zar je to put pravednika koji spominjanu nai stari? Branitelj roda Daarha nije to mogao podnijeti pa ree Satyakiju: Oj, junae inija, oni koji odstupaju neka odstupaju, a pusti neka se povuku i oni koji su ostali! Gle, ja u Bhimu oboriti s njegovih kola, a za njim e u ovome boju poi i Drona i svi oni koji ga slijede! U svoj ovoj sili Kurua nema nikoga tko e umaknuti mojoj srdbi! Bit e mi drago da danas predam kraljevstvo u ruke Aataatrua! I rekavi ovo, Vasudeva baci uzde i skoi s kola vitlajui kolutom u svojoj desnici, kolutom otrim poput britve i blistavim kao Sunce, kojemu snaga bjee jednaka snazi tisua nebeskih gromova. On jurnu, nezadriv, na staroga gospodara dok se zemlja tresla pod njegovim koracima, a skuti njegove odjee leprali su zrakom nalik na oblak nabijen munjama. Naoruan svojim kolutom, Vasudeva je sliio ognju razoritelju koji na kraju yuge prodire cijeli svijet. Neustraivi ga Bhima ugleda pa kliknu: Gospode, svemir je tvoj stan! Klanjam se pred tobom! Doi! Zar si zbog mene, gospodaru svemira, siao sa svoje koije? Srui me s ovih kola, ti koji si utoite svih stvorenja! Bude li me ti rastavio od ivota, moja e srea i u ovome i u onome svijetu biti neizmjerna! Velika je ast, Gospode, koju mi ukazuje! Moje ime bit e slavljeno u svim trima svjetovima! Nezadrivo juriajui, Krina odgovori: Ti si korijen ovoga pokolja koji e se odigrati na zemlji! Vidjet e danas kako umire Duryodhana! Kralja sklona kockarskome zlu dobar savjetnik mora odvratiti od te strasti! Tada dugoruki i jaki Aruna skoi sa svojih kola i pohita za elnikom Yadua, trei to je mogao bre, pa ga obujmi objema rukama. Ali prvi meu bogovima bjee se od bijesa pomamio te produi dalje vukui Arunu za sobom kao to oluja odvlai iupano drvo. Onda ga plemeniti Prithin sin uhvati za noge 239

i s mukom ga zaustavi poslije desetak koraka. Poto se Krina, sav okien vijencima, napokon zaustavio, Aruna mu se sav sretan pokloni pa kaza: Obuzdaj svoj gnjev! Ti si spasitelj Pandava i ja ti se kunem svojim sinovima i roenom braom da neu odstupiti od onoga na to sam se zakleo! Mlai brate Indrin, ja u unititi Kurue bude li mi ti zapovijedio! anarddana se umiri kada u tu zakletvu i zadovoljan se opet pope na Arunina kola drei jo uvijek kolut u ruci. Onda Aruna nategnu svoj lijepi luk Gandivu u kojemu bjee neizmjerna snaga i mantrama prizva udesno i strano oruje Mahendra koje se istoga asa pojavi na nebu i odozgo prosu straan pljusak strijela i zaustavi svekoliku vojsku Kurua. Teko izranjeni Aruninim strijelama, Kurui s Bhimom na elu naredie povlaenje jer je po njima pljutalo strahovito oruje s Indrinim imenom, a Sunce je poelo gasiti svoje zrake. Vidio je i Aruna da se Sunce rumeni i da se poeo prikradati veernji sumrak pa poe sa svojom braom prema logoru. Za taj dan njegov posao bijae dovren poslije mnogih junakih djela koje je uinio.356 U osvit etvrtoga dana Bhima je opet postrojio vojske Kurua i okruen velikim ratnicima, Dronom, Kripom, Duryodhanom i ostalim nalikovae na samoga Indru okruena bogovima. Nepregledna vojska Kurua sa svim onim slonovima, konjima i bojnim redovima sliila je nebu uoi velike oluje. Potom strana sila Kurua pod Bhiminim okriljem jurnu na Arunu kao to nezadrive Gangine vode hrle prema moru. Onaj nad kojim se vijorio stijeg s likom kralja majmuna bijae u sreditu vrtloga u koji padahu mnogi konjanici, slonovi i pjeaci i iz koga su bezglavo bjeali mnogi bojni konji, slonovi i kola. Onda i Kurui i Srnaye i sav narod koji se tu naao postadoe svjedoci boja to ga podijelie dvojica prvaka, Bhima i Aruna, uz gromko brujanje njihovih lukova. Silni Bhimasena, Panduov sin, spazi Duryodhanu i poeIje prekinuti ovaj pokolj pa se mai svojega buzdohana, a kada ga, kralju, tvoji sinovi ugledae kako juria vitlajui topuzom, razbjeae se uasnuti i pred njime ostade samo srditi Duryodhana koji protiv Bhime odmah uputi deset tisua slonova s ratnicima iz Magadhe. Kada ih Vrikodara opazi, uz lavlji urlik skoi sa svojih kola s topuzom u rukama. Bijae doista nalik na samoga Unititelja razjapljenih eljusti dok je prolazio bojitem onako okupan krvlju i umaen salom i modinom svojih rtava. Strano ga bjee i pogledati dok je vitlao orujem s kojega se cijedila krv slonova. Ubijene jednim jedinim njegovim udarcem, goleme su ivotinje ostajale za njim rasute po polju, a od njegovih urlika treptala su srca ratnika, a slonovi su zastajali kao oduzeti. Stigoe tamo i Sahadeva i Draupadini sinovi, a i Nakula i Abhimanyu i pljuskom strijela zaustavie sve one koji su juriali na Bhimu. Tada Duryodhana naredi sveopi juri i cijela vojska jurnu na Bhimu. Bhima ih klikujui doeka s topuzom u ruci, nepokretan kao planina Meru. Onda zavitla
356 Cio je odlomak o Krininu bijesu i apotezi i o Aruninu odliju ispjevan u promijenjenu metru tritubhu. Prethodno opijevanome Bhiminu uspjehu formalno i sadrajno suprotstavlja Arunin da trei dan bitke ne bi zavrio nadmou Kurua, te bi mogao predstavljati primjer nerijetke razmjerno mlae prerade radnje.

240

svojom topuzinom od eljeza i napadne Kurue obarajui na zemlju ete konjanika i bojnih kola. U to se na Bhimu zaletje etrnaest Dhrtaratrinih sinova i svi ga istodobno napadnu. Oiju zakrvavljenih od bijesa zasue ga nebrojenim strijelama koje su se duboko zabadale u Bhimino meso. Srani i jaki Bhima samo je oblizivao uglove usana i osvrtao se oko sebe kao vuk u stadu ovaca, a onda iznenada jurnu meu njih. Pade najprije Senapatijeva glava odrubljena strijelom s vrhom poput konjske potkovice. Monoruki Bhima udari u smijeh i sav razdragan izbode strijelama alasandhu i otpravi ga na put u Yaminu kuu. Slijedei pogibe Suena a u tome nemilosrdnome okraju Bhima posla u carstvo smrti i Suloanu, Ugru, Bhimu i Bhimarathu, a ostali se Dhrtaratrini sinovi razbjeae pred njime. Rasreni kralj Bhagdatta pogodi Bhimu u prsa a hitanj bjee tako silovit da malaksali Bhima sjede na pod svojih kola. Ghatotkaa vidje da mu je otac u nevolji i to ga toliko razjari da su se Kurui poeli povlaiti pod estinom njegova napada. Nainio se nevidljivim pa bi se tek tu i tamo pojavio uasavajui vojsku Kurua groznim privienjima. Ne moemo se danas tui s ovim rakasom! ree Bhima Droni. ivotinje su nam umorne, a Pandave i Panale mnogo su nam rana nanijeli. Zato za danas oglasite povlaenje. Sutra emo opet u boj. Zaplaeni Kurui jedva doekae zapovijest staroga gospodara i sa zadovoljstvom krenue na poinak. Tabor Pandava odjekivao je od radosnih poklika koji su se mijeali s cikom frula i brujanjem koljki i rogova. Te veeri kralj je Duryodhana sjedio u svojemu atoru udubljen u alobne misli i oiju punih suza. Toga je dana u boju izgubio mnogo brae. Sanayo zajeca tada Dhrtaratra svakoga dana ujem od tebe samo loe vijesti. Ne mogu to vie podnijeti! Ima li iega to bi moglo spasiti moj rod? Zebnja mi je ispunila srce, Sanayo! ini se da je sudbina jaa od svakoga ljudskog napora! Veliki kralju na to e Sanaya nije li sve to proisteklo iz tvojega vlastitoga bezumlja? Nema tu nikakve arolije ni opsjene. Pandave se oslanjaju na snagu, ali i na pravdu, pa stoga i pobjeuju. Nema sumnje, tvoji su sinovi neustraivi, ali misle na zlo i zato ih srea obilazi. Ne pobjeuju Pandave ni magijom ni aranjem, ve se bore kako to nalau obiaji katriya, a budui da im je cilj pravedan, imaju i dovoljno snage da ga se domognu. Ti si kao nerazumni bolesnik koji odbija popiti lijek zato to je gorak. Tvrdoglavo si odbijao da poslua nae savjete koji bi spasili tvoju porodicu i vie si volio ugaati svojemu nerazboritomu sinu. to ti sada vrijede alopojke? Te se noi Duryodhana zaputio Bhiminu atoru. Naprije mu se s potovanjem poklonio, a onda ree: Plemeniti gospodine, ti i Drona i jo mnogi drugi, svi ste vi visoka roda i ne znate za strah. Ni sve Pandave zajedno ne mogu 241

svladati ni samo jednoga od vas. Reci mi kako je mogue da mi trpimo poraz svakoga dana? Tko im to stalno pomae? Bhima mu odgovori: uj, kralju, to u ti rei: Sve sam ti ovo i prije govorio, ali ti nisi mario za moje rijei. Pomiri se s Pandavama, jer to je jedino to bi bilo dobro i za tebe i za cijeli svijet. Ve sam promukao ponavljajui ti taj svoj savjet, ali ti ne slua! Nema toga, niti e ga biti, koji e pobijediti Pandave dok ih Krina titi. Tada Duryodhana upita starinu: U svim se svjetovima pria o Vasudevi kao o Najviemu Biu. Priaj mi o njemu, stari gospodaru! 357 Bhima e na to: Vasudeva je bog svima boanstvima. Nad njime nema nikoga. Markandeya govori o njemu kao o Najvelianstvenijemu, Vrhovnome, Svebiu, Sveduhu, Najvioj Dui i Vrhovnome Mukarcu. Vatra, zrak i voda stvoreni su njegovom voljom. Taj boanski gospodar i Vladar nad svjetovima stvorio je i ovu Zemlju. To se Vrhovno Bie uzviene due u kojemu su sve vrste sila spustilo na Vode i na njima zaspalo u yogi. Iz svojih usta stvorilo je Vatru, a iz daha vjetar. Svojim ustima izgovorilo je Rije i Vede. On je najprije stvorio svjetove, a takoer i bogove i sve vrste mudraca, a potom je stvorio i propadanje i Smrt za sva stvorenja kojima je dao da ive i rastu. Njegova je dua pravedna i on je Pravda. On je to koga dvoroeni spoznaju utonuvi u stanje yoge. On je Ispunitelj svih elja. On je Djelo i Djelac. On je prvi stvorio Prolost, Sadanjost i Budunost. Devala kae za njega da mu je tijelo sve to je nevidljivo, a da mu je duh sve to je vidljivo, a da su bogovi roeni iz njegova daha. Sada, kada si uo tko je on, obrati se s ljubavlju k Njemu! Zar ne zna, gospodine, da su Pandave pod Krininim okriljem? Kako se moe nadati pobjedi? ak ni sada nije prekasno da sklopi mir i da nastavi vladati svojom kraljevinom dobivi za prijatelje svoju monu brau Pandave. Krina i Aruna boanski su mudraci Nara i Narayana i, bude li im inio zlo, propast te nee mimoii. Starina zautje i dade znak kralju da se moe udaljiti, a kralj ue u svoj ator. Osvanuo je i peti dan bitke. Bhima je u cik zore postrojio vojsku u bojni red u obliku makare, a Pandave napravie poredak nazvan yena. Bhima se opet netedimice tukao trudei se da svoje zatiti od Bhime koji je njegovoj vojsci utjerao strah u kosti. Vojska je Pandava trpjela teke gubitke, a onda Aruna uzvrati na Bhimin napad svojim strijelama koje zasue vojsku Kurua poput dada nebeskoga. I vojska se Kurua stade kolebati. Budui da je kod svojega oca Drone izuio sva oruja, Avatthaman se tih dana neustraivo borio i sada je nepokolebljivo stajao pod pljuskom Aruninih strijela titei gospodara Bhimu. On je meni sin mojega uitelja miljae Aruna Dronin ljubljeni sin, a usto je i brahman i zato je vrijedan mojega potovanja.
357 Ovo je jedan od izrazitih krinistikih odlomaka, manje sretno sroen, motiviran i uklopljen u ep od zanosne Bhagavadgite, ali razumljiv u njenu svjetlu.

242

I Aruna se pokaza milostiv prema sinu svojega uitelja i izbjegne okraj s njim. Duryodhana vidje kako nepobjedivi Satyaki svojim jakim rukama zasipa njegovu vojsku strijelama koje bjehu nalik na zmije otrovnice pa posla na njega deset tisua bojnih kola. Veliki i nepogreivi strijelac Satyaki pobi sve te silne ratnike svojim nebeskim orujem. Cijelo to prijepodne bitka je bjenjela s neizvjesnim ishodom. Bjee ve prevalilo podne kada su se sukobili Somadattin sin Bhuriravas i Satyaki, Krinin roak iz plemena Yadava. Satyakijevi borci nisu izdrali pred monim protivnikom ve okretoe bjeati napustivi Satyakija. Deset sinova pritekoe u pomo svojem ocu, ali se Bhuriravas nije dao pokolebati. Njegove tono naciljane strijele najprije im polomie lukove, a onda im poskidae i glave i oni padoe nalik na golemo drvee srueno gromovima. Satyaki urliknu i jurnu na Bhuriravasa. U sudaru oni pobie jedan drugome konje iz zaprege, a sami skoie na zemlju naoruani velikim sabljama i titovima. Upravo u taj tren naiao je Bhima i uzeo Satyakija na svoja kola, a Duryodhana doe da odveze Bhuriravasa. Za to su se vrijeme Pandave i dalje nosile s Bhimom, nenadmanim ratnikom. Kada se Sunce zacrvenjelo, Aruna je, upinjajui sve svoje sile, ve uspio probiti dvadeset pet tisua strijelaca s kola. Duryodhana ih je silio da ga pokuaju ubiti, ali svi oni poginue a da mu se nisu mogli niti estito primaknuti. Tada stranoga ratnika opkolie Matsye i Kekaye, ali ubrzo zae Sunce i vie se nije moglo vidjeti. Vojske Kurua i Pandava pooe svaka svojemu taboru, a svaki ratnik osjeao je strah i tjeskobu zbog ovoga uasnog pokolja. Poto su u toku noi otpoinjali, Kurui i Pandave izaoe u osvit da se opet bore. estoga dana velike bitke Dhrtadyumna je postavio svoju vojsku u oblik nazvan makara, a Bhima napravi poredak po imenu krauna. estoki je pokolj poeo ve od ranoga jutra. Drona je morao sam prihvatiti uzde svoje zaprege jer mu je poginuo koija. Istovremeno je rukovao i uzdama i lukom izazivajui opi pomor oko sebe. Bojni redovi obiju strana brzo su se izmijeali i nastala je nemilosrdna sjea. Mrtva i unakaena trupla ratnika, slonova i konja i krhotine razbijenih kola leali su hrpimice svuda naokolo. Nije prolo mnogo od poetka bitke, a Bhima se probio u jake bojne redove Kurua traei Duryodhaninu mlau brau. Ugledao ih je kako s Duasanom na elu juriaju na njega. Vidjevi kakva im je namjera, on ih odlui sve pobiti. Ostavi svoja kola i s topuzom u ruci poe tamaniti mnogobrojnu vojsku koja stajae pred njim. Kraljevi Dhrtadyumna opazio je kako Bhimina bojna kola uranjaju u neprijateljske redove pa pohita za njim. Kada se probio do njegovih kola, na njima vidje samo Bhimina koijaa pa mu se zamutie sva osjetila i on oiju punih suza upita: Vioka, gdje je Bhima? On mi je drai od ivota! 243

Vioka sklopi ruke i odgovori: Panduov mi sin ree da ostanem ovdje a sam odjuri s topuzom u ruci u neprijateljske redove koji su nalik na nepreglednu morsku puinu! Nato Dhrtadyumna potjera kola za Bhimom kroz neprijateljsku vojsku idui njegovim tragom koji se poznavao po slonovima oborenim njegovim topuzom. Naao ga je kako se pjeice bori s buzdohanom u rukama sa svih strana okruen protivnikim kolima, ranjav od mnogih hitaca, koraajui poljem nalik na Unititelja glavom. Dhrtadyumna ga zagrli uzevi ga sa sobom na kola pa poe upati strijele iz njegova tijela. Na Duryodhaninu zapovijest ratnici Kurua napadnue na njih dvojicu i ne ekajui njihov izazov premda im ne bijae vie do boja. Dhrtadyumna bijae dobio od Drone tajno oruje zvano Pramohana358 i on ga sada upotrijebi. Vojska Kurua ostade ukoena i nitko se nije mogao maknuti. No odluni Drona, prvi meu svim znalcima nauke o oruju, posla protiv toga oruja drugo, zvano Prana,359 i ono poniti Pramohanu. Upravo tada stie odred to ga je vodio Abhimanyu i tada Bhima prijee na Kekayina kola. Sjetivi se Duryodhanina kruha koji je dosada jeo, Drona se odlui ugoditi svojemu gospodaru i poe netedimice rasipati svoje strijele. Od njegove ruke pogibe Dhrtadyumnin koija, kola se razbie u komadie, a konji nastradae, tako da je Drupadin sin morao potraiti spas na Abhimanyuovim kolima. Vojska se Pandava kolebala, a Kurui su zaklicali slavei staroga uitelja. Surova i nemilosrdna sjea trajala je cio dan. Duryodhanina su se braa sjatila oko Bhime odluni da ga ubiju, ali on razliitim orujem pobi sve koji mu dooe pod ruku. Onda tamo stie Bhima i razbi redove Pandava. Kada je Sunce poelo zalaziti, bitka se jo ee razbjenjela i poginue tu jo mnoge tisue. Kada je pak boj najzad dovren, Yudhithira bijae presretan to vidi da se Bhima i Dhrtadyumna ivi vraaju u tabor. Dok je u praskozorje novoga dana Bhima izdavao nareenja za pokret, potiteni Duryodhana kojega su bojne rane jako boljele opet krenu da mu se poali: Srea nam je svakoga dana okretala lea. Nai se redovi slamaju i gine nam mnogobrojna vojska, a ti protiv toga nita ne poduzima. Na te rijei stari se gospodin nasmija pa ga stade bodriti i tjeiti premda i sam bjee neveseo. Proslavljeni junae ree mu on danas u tebe radi i duom i srcem initi sve da ti ugodim. Neu aliti ni vlastiti ivot! To obeanje povratilo je samopouzdanje snudenome Duryodhani i on se razveseli pa naredi etama da se svrstavaju. Stari mu gospodin dade neku ljekovitu biljku koja je bila vrlo djelotvorna i Duryodhana njome izvida svoje rane, a Bhima, najvrsniji od svih koji zapovijedaju vojskama, postroji u osvit dana svoje trupe u poredak zvani mandala. Sa svakim ratnim slonom ilo je sedam potpuno opremljenih kola. Uz svaka kola ilo je sedam konjanika, a uz
358 359

Pramohana znai "zasljepljivanje, oaravanje, skamenjivanje..." i sl. Prana znai "proznaja, mudrost, bistroumnost..." i sl.

244

svakoga konjanika po deset strijelaca. Svaki je strijelac imao oko sebe desetoricu titonoa a svaki od njih bjee u oklopu. Kralj Duryodana stajae usred te mone i dobro opremljne vojske nalik na Indru. Yudhithira je svoje trupe postrojio na nain koji se naziva vara. Toga su se dana u krvavome i strahotnome okraju protivnike strane izmijeale i bojni su se redovi rasuli tako da su se katriye hvatale ukotac pojedinano, izazivajui jedan drugoga na dvoboj. Kralju Virati sinovi su Uttara i veta poginuli jo prvoga dana, a sada mu pogibe i trei sin, ankla, upravo u asu kada je u svoja kola primio oca koji je ostao bez kola u okraju s Dronom. Kralj alva napao je svoje neake Nakulu i Sahadevu, ali ga jedna Sahadevina strijela ljuto rani i on se onesvijesti, a vjeti ga koija odveze s bojita. Kada Duryodhanini ratnici vidjee da kralj Madre tako naputa bojite, oni izgubie sranost, a Madrini blizanci puhnue u svoje koljke i, osokoljeni, poubijae svu silu alyinih vojnika. U Yudhithiri je toga dana plamtio straan gnjev i vie nije sliio na sebe samoga. Pred Dharminim sinom pobjee veliki strijelac rutayus, a Duryodhanina vojska okrenu od njega svoja lica. On tada ugleda ikhandina kako bjei jer mu jeantanuov sin polomio sve oruje i naljuti se pa viknu: Ti si nam pred svojim ocem govorio: Ja u to biti koji e ubiti Bhimu slavnih zavjeta! Oborit e ga moje strijele sjajne kao sunce! Ba si se tako zaklinjao! A sada se sklanja iz boja jer te je pobijedio kraljevski antanuov sin. Luk ti je polomljen, a svoju brau i rodbinu ostavlja. O junae, zar da se ti koji si irom svijeta slavan ovako prestrai? ikhandin razumje te Yudhithirine rijei koje dodue, bijahu otre, ali i vrlo razumne, pa se vrati i opet ustremi k svojemu cilju. Starina Bhima ilavo se odupirao juriima Pandava sve do smiraja dana, a kada sunce zae, ratnici se povukoe u svoje atore da povade strijele iz tijela i da se okupaju vodom s razliitih nalazita. Bio je obiaj da cijeli sat poslije povratka umornih i ranjavih ratnika s bojita u logoru svira njena glazba koja ih je blaila i smirivala za poinak. Taj sat uvijek bi protjecao u vidanju rana i nitko nijednom rijeju nije spominjao rat, tako da je to bilo vrijeme nebeskoga blaenstva. Poto su proveli no u duboku snu, Kurui i osmoga dana krenue u boj. Bhima ih je postrojio u bojni poredak irok i prostran kao more, a on sam stao je na njihovo elo praen Avantima i Malavama, stanovnicima junih zemalja. Kralj je Yudhithira promotrio neprijateljsku vojsku pa ree Dhrtadyumni: Pogledaj, veliki ratnie, vojsku Kurua. Ne ai ni asa ve postavi nau vojsku u protuporedak. Dhrtadyumna se odmah baci na posao i postroji vojsku Pandava u trozubac zvan rngataka. Bhima je bio na vrhu jednoga zuba, Satyaki na drugome, a Yudhithira je bio na elu srednjega odjela. Sunce jo nije bilo pravo odskoilo, a nemilosrdni Bhima ve bijae poslao u Yaminu kuu osmoro Duryodhanine brae. Uvidjevi da ima istine u rijeima to ih je Bhima kazao u sabornoj dvorani, tvoji se preivljeli sinovi, kralju, razbjeae 245

kud koji. Ucviljeni Duryodhana govorio je svojoj vojsci: Eno vam tamo Bhime! Hou ga vidjeti mrtva! Sada se svi tvoji sinovi, kralju, poee prisjeati miroljubivih i blagotvornih rijei koje im je govorio umni Vidura. Prema nainu kako je mono naoruani Bhima satirao Kurue dalo bi se pomisliti da je silni Panduov sin zasigurno roen samo radi njihova zatvora. Shrvan alou, Duryodhana ode starome gospodaru pa poe pred njime oplakivati svoju izginulu brau, a onda mu ree: Jao, kamo da krenem? Pogledaj moju emernu sudbinu! Meni se ini kao da nas ti prezire i kao da si u ovome boju samo promatra! Te okrutne rijei natjerae suze na Devavratine oi i on mu odgovori: Unaprijed ti rekoh da e se tako zbiti, a isto ti kazivahu i Drona i Vidura i slavna Gandhari. Sine moj, onda to nisi mogao razumjeti! Zatornie neprijatelja, ja ve odavno znam da ni Drona ni ja neemo iz ovoga boja iznijeti ive glave. Istinu ti govorim: Znaj da e, zasigurno, poginuti svaki onaj na kojega Bhima baci svoje oko. Zato se priberi i umiri, kralju, i ne ustupaj, nego se bori s Panduovim sinovima, a krajnji cilj neka ti budu nebesa. Pandave ne moe svladati ni Indra na elu bogova. Toga dana Aruni pogibe sin Iravant kojega mu je rodila Ulupi iz roda naga. Poto ga obori ruka rakase Alambue, cijeloj vojsci Dhrtaratrovia laknulo je oko srca. Ugledavi mrtvoga Iravanta, Ghatotkaa pusti strani ratni urlik od kojega uzdrhtae svi okolni ratnici, a onda kao bjesomunik jurnu na vojsku Kurua. Pusto koju je meu njima sijao bijae tako poraavajua da se njihovi zbijeni bojni redovi na mnogo mjesta prolomie i rasue. Tada kralj Duryodhana osobno povede juri na Ghatotkau i hrabro se borio s njime pobivi mnoge Ghatotkaine ratnike. Ghatotkaa napokon hitnu na njega koplje koje bi okonalo Duryodhanin ivot da nije kralj Vanga podmetnuo jednoga od svojih slonova. Siloviti hitac na mjestu ubi ivotinju i tako Duryodhana izvue ivu glavu. to zbog dunosti, a to zbog oholosti Duryodhana jedini ostade kada se svi koji su ga titili razbjeae pred Ghatotkaom. Bhima je strepio za njegov ivot pa urno posla Dronu i mnoge velike ratnike s bojnim etama da mu pomognu. Yudhithira je opazio strahovit mete na tom dijelu bojita pa se zabrinuo za Ghatotkau i poslao mu u pomo Bhimu. Bitka kakva se tu rasplamsala dotada se jo nije vidjela. Borili su se i inili junaka djela tako da sin vie ne poznavae oca ni otac sina i da nitko nije imao milosti ni prema kome. Po ravnici se razlila strana rijeka kojom su tekli valovi i bujice krvi palih junaka. Drona je pobio mnoge rakase zastraujueg izgleda koji su nastupali u Ghatotkainoj prethodnici. Golemi Bhimin sin vrlo se rasrdi pa stvori privienje od kojega se svi zgrozie. Ratnici su gledali jedan drugoga kako se sasjeeni bespomono valjaju u vlastitoj krvi, grevitim trzajima. Izgledalo je da ak i Drona i njegov sin bezobzirce bjee s poprita bitke. To je skrilo 246

nepokolebljivost ratnika i uoi zalaska sunca svekolika se vojska Kurua mogla vidjeti kako se u neredu povlai. Kada je Aruna saznao za sinovu smrt, bjee sav slomljen. Duboko je uzdisao i itao poput zmije, a onda se okrenu Krini pa kaza: Vidura nam je jasno rekao da e obje strane zaploviti u beskonano more alosti. Da mi je samo znati zbog ega mi jedni drugima donosimo samo jad i propast? Zar zbog imanja? Kakve li emo radosti imati i mi i oni od toga imanja kada se zavri ovo ubijanje? Sada mi je jasno, Madhusudano, zato je Yudhithira rekao da e biti zadovoljan i s pet sela ako mu ih daju. Nastavit u se boriti samo da me, ako odustanem, ne bi proglasili kukavicom koja uzmie pred zlom. Srce mi ispunjava nepodnoljiva groza dok gledam te mrtve ratnike kako lee po razbojitu. Koliko li to mora biti opaine u nama kada i dalje ustrajavamo u ovome grenome poslu!? Krina na to ne ree nita, nego samo potjera bojne konje brze kao vihori. Iscrpljeni, razbijeni i satrveni ratnici jedva doekae da padne veernja tama tako da se bitka vie nije mogla nastaviti. Kada je strana tama, gusta poput smole, sve prekrila, i Kurui i Pandave povukoe svoju vojsku. esnaestoro Duryodhanine brae umrlo je toga dana. Nakon to je pala veer i ratnici se razili s bojita, sastadoe se Duryodhana, akuni, Duasana i nepobjedivi Karna, i poee se savjetovati kako e pobijediti silne Panduove sinove. Na kraju se javi Karna i ree: Ne brini se, glavaru Bharata, ono to ti lei na srcu ja u izvriti. Kada Bhima istupi iz boja i odloi svoje oruje, ja u oduzeti ivot i Aruni i svim Somakama, i to naoigled staroga gospodara. To je, kralju, moja zakletva! Bhima ne moe pobijediti te mone ratnike, a jo im i stalno poputa. Tada Duryodhana ode da vidi staroga gospodara i da s njime porazgovara u etiri oka. Doao je do njegova atora, sjahao s konja, pa, poto je Bhimu propisno pozdravio, ree mu: Zatornie neprijatelja, pod tvojim okriljem smjeli bismo udariti i na same bogove s Indrom na njihovu elu, ali protiv naih neprijatelja nismo nimalo uznapredovali. Ako ti tedi Pandave zbog svoje naklonosti prema njima, ili moda zbog nenaklonosti prema meni nesretniku, dopusti velikome Karni, tome ukrasu bojnoga polja, da uzme oruje u ruke. On e pobijediti Pandave i sve njihove saveznike i rodbinu. Plemenitoga Bhimu te su rijei kao bode pogodile u srce i ispunile ga jadom i emerom, ali ne ree Duryodhani nijedne opore rijei. Umjesto toga mu odgovori; Silni junae, taj Panduov sin spasio ti je ivot kada su te gandharve zarobile. Tada su se tvoja vrla braa razbjeala, a s njima i nepobjedivi Karna. Pred Viratinim gradom nasrnuo je na nas sasvim sam i ti zna to se potom dogodilo. Pobijedio je u boju Nivatakavae koje ni sam Indra nije mogao pobijediti. To je sasvim dovoljno da pokae koliko je njegovo junatvo. Tko e to u boju nadbiti Arunu? Ti zbog svoje gluposti ne zna to treba rei, a to ne treba, i odgovoran si za svu ovu mrnju prema Pandavama. Budui da si je znao 247

izazvati, sada se bori kao mukarac! A to se mene tie, ja u pobiti sve Somake i Panale. Izbjegavat u samo ikhandina. Sada moe poi u postelju i provedi no u blaenomu snu. Sutra u biti strani boj o kojemu e se priati dok bude svijeta i vijeka. Nato se Duryodhana pokloni svojemu djedu i vrati se na konak. U rano jutro devetoga dana poslao je kralj Duryodhana po svojega brata Duasanu i, kada ovaj doe, kaza mu: Brate moj, nepregni danas sve svoje snage. Uvjeren sam da e se danas stari gospodar boriti uz nas svim svojim srcem. Samo, kako kae, ne moe dii oruje na ikhandina. Gledat emo zato da ne bude izloen njegovim napadima. Zna i sam da ak i vuk moe ubiti lava ako je lavu ispod asti da se od njega brani. Toga dana Bhima je izveo svoje ete na bojite u poretku zvanom sarvatobhadra. Kralj je Yudhithira s Bhimom, Nakulom i Sahadevom zauzeo poloaj na samome elu svoje vojske. Dvije vojske udarie jedna na drugu uz lavovske urlike i bojne poklie, tutnjavu bubnjeva, riku koljki i kravljih rogova i zveket cimbala. Podie se strahovita graja i inilo se da jeka bitke potresa i sama nebesa. Ptice uzleprae po zraku isputajui jezive krike, a sjajno se Sunce pomrai i puhnue divlji vjetrovi. akali grozno urlahu svuda naokolo. inilo se da su sve etiri strane svijeta u plamenu, a odozgo, iz nebeskoga plavetnila, padala je praina. Pljusak od krvi i komadia kostiju pade iz visina a ivotinje su plakale i od uasa mokrile i balegale. Od stravinih urlika rakasa ljudodera opori su se pasa valjali po poljima oamueni, zavijajui od straha. Vojske su se povijale amotamo i huale kao dva mora uzgibana olujinom. Tada slijepi kralj Dhrtaratra upita Sanayu: Kako su se ta dva silna junaka, Drona i Aruna, sukobljavala u boju? Panduov sin uvijek bijae mio Droninu srcu, Sanayo, a i uitelj takoer bijae drag Panduovu sinu. Kako su se oni meusobno borili? Sanaya mu odgovori: Drona nikada nije priznavao da mu je Aruna drag, a i Prithin sin strogo se pridravao katriyskih dunosti. On u boju ne poznavae svojega uitelja jer katriye, kralju, nikada ne uzmiu jedan pred drugim. Kada ustreba, oni se bore i protiv oeva i brae i ne pokazuju prema njima nikakve naklonosti. Lakoruki Aruna sve nas je zadivio svojom vjetinom. U okraju s Trigartama on prizva oruje Vayavya 360 koje udari na njihovu vojsku i podie straan vjetar koji uzdrma i samo nebo obarajui drvee i kosei redove Trigarta. Kada je Drona opazio to oruje, on sa svojega luka odape oruje zvano aila 361 i u tren sve se opet umiri. Junaki Panduov sin ipak je uspio obeshrabriti ete Trigarta i liiti ih svake svake nade u pobjedu.
360 361

Vayavya znai Vjetrovo (oruje). aila znai stjenoliko (oruje, ili oruje Planine).

248

Bhima je iznova dohvatio svoj topuz i, skoivi sa svojih kola, opet utjerao strah u srca Kurua. Tada ga sa svih strana opkoli odjel slonova, ali on je svojim buzdohanom rastjerivao slonove kao to vjetar po nebu razgoni oblake. Golim je rukama slonovima upao kljove, a onda tim kljovama drugima razbijao glave. Izgledalo je kao da je to utjelovljeni Unititelj. Nekolicina divovskih ivotinja pobjee iz te klaonice gazei pred sobom i prijatelje i neprijatelje. Do podneva vojska se Pandava junaki odupirala juriima staroga gospodara. Onda se razbukta ljuti boj izmeu Bhime i eta Somaka i, budui da bijae prvak meu svim strijelcima s kola on ih unitavae na stotine i tisue. Opkoljen sa svih strana vojskom Pandava, Bhima je plamtio kao poar usred ume. Kola mu bijahu ognjite, iz njegova luka suktali su plamenovi, a maevi, bodei i buzdohani bili su mu gorivo iblje. Njegove su strijele bile iskre iz toga ognja. Uzimao je ivot protivnikim ratnicima, ruio slonove i konje te su pred njime drhtala ratnika srca. etrnaest tisua ratnika na kolima koji su pripadali edijima, Kaijcima i Karuuama, sve vrsni ratnici plemenita porijekla, odoe u Yamino carstvo poslani onamo Bhiminom rukom. Prevrtahu se kola, padahu slonovi i konji, pa i mnotvo zastava, a iz vojske Panduovih sinova uli su se samo lelek i zapomaganje. Oni koji izbjegoe njegovim strijelama razbjeae se na sve strane raupane kose. A Krina, ponos Yadava, gledao je taj prizor pa napokon obuzda zapregu Aruninih prekrasnih kola i oslovi Prithina sina: Kucnuo je as koji si oekivao. Tigre, ako sada ne udari, i tvoja e se osjetila pomutiti! Neka se obistini tvoja zakletva, Kuntin sine! Sada udri i nemoj se ustezati! Imaj na umu dunost ratnika! Aruna obori glavu i pogleda Krinu iskosa pa mu nevoljko odvrati: Treba li da osvojim carstvo i pobijem i sve one koji to nisu zasluili te tako zasluim pakao, ili da odem u ume i da se zlopatim u izgnanstvu? to da od toga odaberem? Krino, potjeraj konje! Uinit u to mi ti savjetuje i sruit u nepobjedivoga djeda Kurua! I Madhava onda potjera srebropute konje onamo gdje stajae Bhima nalik na Sunce u koje nitko ne moe pogledati. No, Aruna se nije borio punim srcem. Poao je u napad preko volje i pometenih misli, ali je zato Bhima blistao sred razbojita nalik na popodnevno sunce. Kada je vojska Pandava vidjela kako Arunina kola polaze Bhimi u susret, vrati se u nju odvanost i ponovno se uspostavi red. Bhimine su strijele tako gusto zasule Arunina kola da se od njih nisu mogla ni vidjeti. Ali Krina bijae spokojan. Vozio je spretno i oprezno. Aruna je svojemu djedi vie puta polomio luk u rukama, ali je starina svakiput uzimao drugi. Vasudeva je pokazao veliku spretnost u upravljanju zapregom i izbjegavao je Bhimine strijele vozei kola po krunim putanjama, no ipak su i on i Aruna bili nalik na dva bika koje je protivnik teko izranio rogovima. Jaki je Vasudeva vidio da Aruna tedi staroga gospodara dok je ovaj ubijao najbolje meu Yudhithirinim borcima. Stoga najednom baci uzde i zaurla poput lava i 249

velemoni Gospodar svemira goloruk jurnu prema Bhimi oiju zakrvavljenih od srdbe i vitlajui biem. Bjee vrsto odluio da ga rastavi od ivota, a inilo se da se pod njegovim koracima svijet razvaljuje. Ugledavi Madhavu kako napada na Bhimu, ratnici bolno kliknue: Pogibe Bhima! a srca im bjehu skamenjena od straha. Ali Bhima je neustraivo dovikivao: Poast koju mi ti ukazuje najvea je u svim trima svjetovima! Udri, Govindo, na mene kako ti bude volja! Ja sam tvoj rob, neporonie! Tada Krinu sustie monoruki Panduov sin i obujmi ga svojim rukama. Lopoooki Krina, najbolji meu muevima, produi dalje nosei i njega na sebi, a onda ga Aruna silom zaustavi sputavi mu noge rukama pa, sav ojaen, ree svojemu dragom prijatelju: Stani, o svemoni! Ne dolii ti da pogazi svoju rije! Ljudi e rei da si laljivac, Mahadevo! Moja je to zadaa i ja u ubiti staroga gospodara! Mahadeva ne ree nita na to, ve se samo vrati i popne na kola. A vojska je Pandava sa strahopotovanjem gledala u Bhimu koji se borio nadljudskom hrabrou.362 Dok su se oni tu borili, stie i strani trenutak sumraka nakon to Sunce zae i vie se nita nije moglo jasno vidjeti. Vidjevi da mu je vojska desetkovana i da su veliki ratnici Somaka poraeni, Yudhithira pade u oaj i naredi da se borba prekine. Kasno te veeri sastadoe se Pandave, Vriniji i Srnave da vijeaju. Yudhithira progovori: Prije nego to je ova bitka poela, govorio sam s Bhimom a on mi je rekao: Ja te mogu savjetovati, ali se ne mogu za tebe boriti. Moram se boriti za Duryodhanu. Zato emo, Krino, svi mi jo jednom otii k Bhimi da ga upitamo kako on moe poginuti. I junaki Pandave, i Krina s njima, odoe nakon savjetovanja do Bhimina konaita ostavivi svoje oruje. Uoe u njegov ator i duboko mu se poklonie molivi njegovu zatitu. Slavni djeda Kurua i Pandava, moni gospodar Bhima, pozdravi ih pa ree: Dobro mi doli! to mogu uiniti za vas? Ma kako teko bilo, uinit u vam to od srca! Yudhithira, koji je prema svojem djedu gajio toliko ljubavi, ovako mu ree: Ti sve zna. Reci nam kako da nadvladamo i pobijedimo. Kako da dovrimo ovo ubijanje? Reci nam, gospodaru, kako ti moe poginuti? Kako se moemo s tobom omjeriti u boju? A Bhima mu odvrati: Sine Panduov, kao to ree, ja jesam nepobjediv. Kada uzmem u ruke svoj dugaki luk i ostalo svoje oruje, mene ne moe pobijediti ni Indra na elu bogova. Dobro je to to zna. Ali svaki me obian ratnik moe rastaviti od ivota kada odloim svoje oruje, a Drupadin sin koji se bori na vaoj strani, po imenu ikhandin, bio je jednom ena pa je kasnije postao
362

To je varijanta Krinistike prie iz adhyaye 55 (section LDC), to pokazuje njenu konjunkturnost.

250

mukarac. Vjerojatno znate kako se sve to zbilo. Zato vas ovako savjetujem: Neka se hrabri ratnik Aruna obue u oklop, a neka ikhandina postavi pred sebe. Kada me bude napao s lea svojim otrim strijelama i kada ugledam zlokobni znak u liku onoga koji je prije bio ena, ja neu uzvratiti na te hice. Neka se Aruna zakloni ikhandinom i neka me sa svih strana obaspe strijelama, jer izuzev Arune i blagoslovljenog Krine ne znam nikoga tko bi me mogao ubiti u boju. Potom im Bhima dade svoj blagoslov i Pandave odoe k svojim atorima izrazivi najdublje potovanje svojemu djedu. Arunu je oblilo rumenilo od stida i bol mu planu u dui kada je uo da Gangin sin, pripravan da ode na onaj svijet, tumai kako e poginuti. Stoga se on obrati Krini: Kako da se, Madhavo, borim sa starim gospodarom koji je moj starjeina, mudar i otrouman, najstariji u naemu rodu. Kao dijete igrao sam se i penjao mu se u krilo prljajui ga prainom i govorei "Oe", a on mi je odvraao "Ja ti nisam otac. Ja sam otac tvojega oca." Tako je to bilo dok sam bio dijete. Ah, neka radije propadne sva moja vojska! Nikada se neu moi sukobiti s tim plemenitim ovjekom. A Krina e na to: Zakleo si da e ga ubiti. Zar moe sada odustati? Sjeti se to je dunost katriye! U starim danima umni je Brhaspati ovako rekao Indri: Ako ti dolazi kao neprijatelj, moe ubiti ak i osobu u godinama, zaslunu u svakome pogledu i vrijednu svake poasti. Smije ubiti bilo koga tko ti prie da bi te unitio. Osvanuo je deseti dan bitke na Kuruketri. Zvuk bubnjeva, rogova i cimbala pozva ratnike da se postroje te Pandave napravie bojne redove a s njima stade i ikhandin. Opet je Bhima razgonio pred sobom vojsku Pandava rasipajui stotine i tisue svojih strijela, inilo se da Pandave ne mogu u boju nadvladati velikoga strijelca Bhimu koji bjee slian samome Unititelju. Aruna je gledao to se dogaa na bojitu pa ree ikhandinu: Hajdemo prema starom gospodinu. Nemoj ga se danas plaiti. Ja u ga danas svojim otrim strijelama oboriti s njegovih lijepih kola. Mnogi su vitezovi iz tvoje vojske, kralju, stali na put tim junacima i radosno se bacili u okraj zapreujui prolaz prema Bhimi. Veliki ratnik Duasana zaboravi na svoj strah i napadne Arunu u elji da obrani ivot starog ratnika. Kao to zemlja ne odstupa pred burnim morem, tako je i Duasana postojano odbijao napade jarosnoga Arune. Dvojica junaka, po ljepoti ravna Suncu i Mjesecu, plamtjeli su u ognju gnjeva. Tri Duasanine stijele pogodie u elo Arunu te ga obli krv. Usprkos tome Aruna se nastavi boriti i najposlije izbi Duasani luk iz ruku, strijelama polomi njegova kola i Duryodhanin brat morade, sav obliven krvlju, pobjei pod Bhiminu zatitu. U tom krvavome moru bitke Bhima se uzdizao kao tvrda stijena. 251

Na okrvavljenoj ravnici slavni je Drona odbijao navalu Yudhithirinih eta. Dok je titio Bhimu od estokih napada Pandava, on oslovi svojega sina Avatthamana s tugom u glasu: Odapinjem strijele, sine moj, ali one ne pogaaju. Danas mi se moje oruje ne pokorava. Nestalo mi je iz srca radosti dok sluam kako nad ravnicom graku ptice grabljivice. Kao da je Sunce izgubilo sjaj, a zemlja poda mnom drhti i kao da jaue. ujem kako zavijaju aglji i predskazuju nam nesreu. Aruna je pred sebe postavio grjenoga ikhandana iskvarene due i tako napada Bhimu koji je naa nada i potpora. Dok ovo gledam, srce mi se stee. Sine moj, tako ti slave i imena, juriaj na Drupadina sina ikhandina dok ga ne poalje u Yaminu kuu. Ja u se za to vrijeme boriti s Yudhithirom. Bitka postade jo surovija i ogorenija. Nebo prekrie oblaci strijela i zaklonie Sunce. Bojna su se kola tiskala i zbijala u gomile, a krici umiruih ljudi odzvanjali su pod nebesima. Zemlja je tutnjala i tresla se, a rijeka krvi bujala je i narastala dok su se ratnici borili na ivot i smrt. Tijela poginulih prekrie bojno polje i Kuruketra zalivena krvlju bjee nalik na grimizni jesenski oblak. Psi, vukovi, aglji, jastrebovi i vrane kruili su oko polja s krvoednim kricima. Bharato, toga dana pogiboe od Bhimine ruke mnogi neustraivi ratnici kojima se nije znalo ni imena ni porijekla, i ne uzmakoe pred njim. Deset je dana plemeniti Bhima satirao vojsku Pandava, a sada mu se vie nije mililo braniti ni vlastiti ivot. Dola mu je elja da se rastavi od ivota borei se na elu svojih eta. Nee vie nikada ginuti od moje ruke sve ovo mnotvo vrsnih ratnika! govorio je u sebi mono oboruani Devavrata. Tada spazi u blizini Yudhithiru pa mu doviknu: Mudri Yudhithiro, ti si upuen u svaku nauku. Pouj moj savjet koji u skladu s pravdom i tvojoj e dui osigurati mjesto u nebesima. Nemam vie volje, Bharato, uvati ovo svoje tijelo. Proivio sam mnoge godine ubijajui u bojevima bezbrojne ljude. Ako mi eli ugoditi, nai naina da me rastavi od ivota. Poalji na mene Arunu, a pred njime Panale i Srnaye. Yudhithira je razumio ovu gospodarevu elju i uini kako mu je reeno. A za to vrijeme Kuntin je sin Aruna poticao ikhandina: Naprijed, kreni na Bhimu i ubij ga! I Aruna krenu prema Bhimi, a pred njim iae ikhandin. Za to je vrijeme otpremio na onaj svijet etrnaest tisua edija, Kaijaca i Karua koji, pripravni rtvovati svoje ivote, ne uzmakoe pred njime. Ve dok je prilazio, ikhandin zabode u prsa starome gospodinu deset strijela sa irokim vrhovima. Bhima mu na taj napad ne odgovori, ali je gledao ikhandina dok je u njemu plamsao gnjev, kao da e tim pogledom zgromiti kraljevia Panala. Tada Aruna ree ikhandinu: Sada navali, kralju, i pogubi staroga gospodara! Osim tebe u Yudhithirinoj vojsci nema nikoga tko se moe nositi s njime! 252

Onda ikhandin ustro osu na djeda Kurua mnotvo svakojaka oruja, ali se Devavrata nije na to obazirao nego je svojim strijelama drao na razmaku samo Arunu. ikhandinove strijele pogaale su Bhimu poput gromova, ali mu ne izazivahu nikakvu bol. Sa osmijehom je primao te udarce. Za to vrijeme nijedan se katriya nije mogao primaknuti Aruni koji stajae pod svojim stijegom s majmunovim likom. Tko je god pokuao, padao je pogoen njegovim strijelama. Naokolo je lealo tisue velikih kola i suncobrana, polomljeno i ispremetano. Tada Bhima prizva nebesko oruje i naoigled svih ratnika jurnu na Arunu, a na njega nasrnu teko oklopljeni ikhandin. Kada to vidje, stari gospodin opozva to oruje nalik na blistavi oganj. Naokolo su se ratnici tukli kao da su pomahnitali. Svakoga je dana djed Kurua ubijao po deset tisua ratnika, a ovoga, desetoga dana boja, jednom je rukom pobio toliko, a usto i sedam znamenitih vitezova u vojskama Matsya i Panala. U tome uasnom okraju stradalo je od njegove ruke i pet tisua pjeaka, tisuu slonova i deset tisua konja. Nenadmana bjee vjetina koju je stekao obukom. Ubio je i ataniku, dragoga brata kralja Virate i uz njega jo tisuu katriya. Prorijedie se kraljevi i njihove vojske. Tada Aruna pobi sve one koji su titili Bhimu i, znajui to mu je initi, on sam jurne na njega. Tada se Bhima probi u redove Panala kao od ale odbijajui sve njihovo oruje, esto bacae pogled na ikhandina. Smijao se, ali na njega ne odape nijednu strijelu. Tada se Pandave postavie iza ikhandina pa sa svih strana zasue Bhimu orujem. Pod Aruninom zatitom ikhandin je mnogim strijelama pogodio i Bhimina koijaa, a dobro naciljavi, oborio je i njegov barjak i presjekao mu luk. Bhima uze drugi, ali i toga snae ista sudbina. Aruna ga presijee trima otrim strijelama. Budui da je bio spretan i lijevom i desnom rukom, on je, rasren, sijekao svaki luk koji bi Bhima uzimao. Kada su mu lukovi poeli ponestajati, starinu spopade bijes pa obliznu usne i mai se koplja koje bi moglo probiti i planinu. Hitnu ga na Arunina kola, ali Aruna to spazi i stavi na tetivu pet otrih strijela iroka vrha i njima razbi to koplje koje je letjelo prema njemu nalik na plamteu nebesku zmiju. Pet komadia Bhimina koplja padoe po poljani nalik na bljeske munje koji se odvojie od oblana neba. Kada Bhima vidje da mu je koplje polomljeno, spopade ga bijes, ali se odmah potom zamisli pa ree sam sebi: Jednim jedinim lukom mogao bih pobiti sve Pandave da moni Vinu nije njihov zatitnik! Osim toga tu je jo i ikhandin, a s njime se neu boriti jer je prije bio ena. Kada je moj otac oenio Satyavati, ispunio mi je dvije elje: da u boju ne mogu poginuti i da tren moje smrti ovisi o mojemu izboru. Mislim da je ovo taj pravi tren. Vrijeme je da sebi poelim kraj. Riiji i Vasui koji stajahu na obzorju razumjee njegovu elju i rekoe mu: Odobravamo, sine, tvoju odluku. Uini kako si odluio i istupi iz ove bitke. 253

Dok su mu oni to govorili, nitko ih osim Bhime nije primijetio, ali tada poe pirkati blag i mirisan povjetarac i zaue se nebeski cimbali, a na starinu se prosue kapljice vode izmijeane sa cvjetnom kiom. Tada je Aruna tono naciljao i pogodio Gangina sina s dvadeset pet strijela. Zatim se jo primaknu Bhimi pa mu iznova presijee luk koji ovaj bijae uzeo. Bhima uze jo jedan, ilaviji od prethodnoga, ali mu Aruna i njega presijee trima otrim strijelama iroka vrha. antanuov se sin vie nije elio boriti s Arunom. Duboko ranjen Aruninim britkim strijelama, on se, osmjehujui se, obrati Duasani: Sve ove strijele koje su me pogaale u neprekidnu nizu zasigurno nije odapeo ikhandin. Osim Arune nitko mi ne moe nanijeti bol, makar se protiv mene ujedinili svi kraljevi, bogovi, danave i raksae. I, eljan ili da umre ili pobijedi, Gangin sin isuka ma i uze tit optoen zlatom, ali prije nego to stie sii sa svojih kola Aruna mu strijelama raznese tit u sto djelia. Toga desetog dana, kralju, boj to su ga bili tvoji i protivniki ratnici posta uasan kada su se sudarili Bhima i Aruna. Vrtlog u kojemu su se susretale dvije vojske i gdje ratnici nemilice obarahu jedan drugoga bijae nalik na vir to ga stvara Ganga tamo gdje se susree s oceanom. Bilo je grozno i pogledati zemlju prekrivenu krvlju na kojoj se vie nije moglo razaznati ravno ni neravno tlo. Nai se, kralju, razbjeae pred Kuntinim sinom koji je jezdio na kolima sa zapregom bijelih konja i sakatio protivnike svojim sjajno uglaanim orujem. Stari gospodar stajae na bojitu smrtno ranjen. Na njegovom tijelu ne bijae ni za dva prsta mjesta u koje se ne bijahu zabole strijele. Pao je sa svojih srebrnih kola glavom prema istoku. To se zbilo neto prije zalaska Sunca, i taj su prizor gledali svi tvoji sinovi. I svi Kurui vidjeli su kako on pade, a naoe s njime i naa srca i zaue se jadikovke sa svih strana. alobni poklici zaue se meu vojskom i meu kraljevima, a takoer i s nebesa, meu nebesnicima. Oboren sa svojih kola, stari je vojskovoa ostao leati na postelji od strijela zabijenih u njegovo tijelo i nigdje nije mogao dodirnuti zemlju. Tada je prevladala njegova boanska priroda. Oblaci prosue na njega svoju kiu, a zemlja je drhtala. Veliki junak nije dao svojim osjetilima da ga napuste dok je padao. Sunca se tada kretalo prema jugu a on je znao da je to nepovoljan trenutak za umiranje. Svuda na nebesima mogli su se uti glasovi: Jao, zato je Gangin sin morao napustiti ivot sada dok se Sunce kree svojom junom putanjom!? On je uo te glasove pa im odgovori: Jo sam na ivotu! Premda je pao, stari gospodar Kurua ne dade svojemu ivotu da se ugasi jer je elio priekati da Sunce krene prema sjeveru. Tada mu Ganga, ki Himavanta, posla velike riije u obliku labudova koji doletjee i upitae ga: Budui da je Bhima od plemenita roda, zato bi morao otii u vrijeme kada je Sunce na jugu? Umni ih je Bhima gledao za tren pa im odvrati: Ja neu napustiti ovaj svijet dok je Sunce na jugu. Tek kada krene na sjever, zaputit u se svojemu 254

davnanjem stanitu.363 O labudovi, ja imam u vlasti svoj ivot i do tog u ga dana i zadrati. Neka se ispuni ono to mi je obeao moj slavni otac. Poto pade kruna roda Kurua, moni Bhima, Durodhana i svi Kurui s njime ostadoe zadugo nijemi i nepokretni, pomraenih osjetila i obnevidjeli od plaa i gorka jada. Dugo je meu njima vladala nepomuena tiina i nikome vie ne bijee stalo do boja. Junaki Panduovi sinovi snanih miica puhnue svi u svoje koljke. Stekli su pobjedu ili mnogo blagoslova na drugome svetu, a uz njih se radovahu i Panale i Somake. Kada je pao svemoni Gangin sin, mnogi su kriknuli od uasa, mnogi pobjegoe, a neki su stali kao oduzeti. Mnogi su grdili katrijske obiaje i hvalili staroga gospodina koji nikada nije odstupio od svojih tekih zavjeta. Hrabri ratnici obiju vojski oborie k zemlji svoje oruje i ostadoe tako utonuli u misli. Za to vrijeme Bhima se posvetio yogi i ostao potpuno miran kako to ue velike upaniadi. Oekujui svoj smrtni as, posvetio se usrdnoj molitvi. Kada je pao granini stup Kurua, nepobjedivi Bhima, strah se ugnijezdio u srcima katriya na objema stranama. Bharate, svi do jednoga, oborie glave od stida i nisu znali to e sa sobom. A Pandave trubljahu slavei pobjedu. Vidjeli smo kako je Bhima od radosti i zaplesao poto je za kratko vrijeme pobio mnogo monih protivnika. Kurui kao da nisu bili pri svijesti a Duryodhana i Karna gorko su uzdisali. Duasana se urno otputi onamo gdje je Drona prevodio svoju vojsku, a kada je objavio Droni to se dogodilo, uitelj istoga trena pade s kola bez svijesti. Ubrzo je doao k sebi pa naredi svojim etama da prekinu bitku. I Panduovi sinovi poslae glasnike na brzim konjima s naredbom da se na cijelome bojitu obustave neprijateljstva. Obje strane spustie oruje i svi kraljevi skinue oklope i dooe vidjeti velikog vojskovou Bhimu. I Pandave i Dhrtaratrovii okupie se oko posljednjega odra svojega sranoga djeda i ukazae mu sve poasti pa onda stadoe oko njega. Vrli Bhima pogleda Kurue i Pandave koji se bijahu okupili oko njega pa im ree: Dobro mi doli, veliki junaci! Zdravi mi bili, slavni strijelci! Doista mije drago to vas vidim ovdje. Kada ih je ovako pozdravio, on produi: Moje tijelo poiva na strijelama, ali mi glava trai potporu. Dajte mi jastuk. Tada kraljevi hitro donesoe mnoge meke jastuke od najboljih tkanina, ali to se starome gospodinu nije svidjelo. On se nasmija pa im ree: Ovi jastuci ne pristaju uz junaku postelju. Tada ugleda Arunu pa mu se obrati: Silni Aruno, mojoj glavi treba uzglavlje. Daj mi jastuk kakav mi prilii.
363 Prema jednome vjerovanju, posvjedoenome u upaniadima i u Bhagavadgiti (VI. 30, 24-25), za puta Sunca na jug dua stie do Mjeseca ili u svijet predaka, a odatle se opet vraa u ponovna roenja, a za puta Sunca na sjever dua pravednika i znalca dospijeva meu bogove ili brahmana, oslobaa se i ne vraa se vie na Zemlju.

255

Suznih oiju Aruna mu odgovori: Neka bude kako eli! Uze svoj luk Gandivu i nekoliko glatkih strijela pa ih blagoslovi mantrama. Potom velikom silinom odape tri strijele u zemlju tako da se zarie kraj samoga Bhimina uzglavlja. One zatreperie, a kada su se ispravile, svojim su perima podupirale Bhimin zatiljak. Budui da mu je Aruna pogodio elju, Bima bijae vrlo zadovoljan i pred svima pohvali Arunu zato to mu je dao uzglavlje koje dolii ratniku. Onda se obrati kraljevima i kraljeviima koji se tu bijahu okupili: Leat u na ovoj postelji sve dok se Sunce ne bude okrenulo na sjever. Kada blistavi tvorac dana i osvjetljiva svijeta ue u svoje sjajne koije i krene k toki na nebu u kojoj obitava Vairavana,364 predat u svoj ivotni dah kao onaj koji nudi posljednji pozdrav dragome prijatelju. Naredite da se oko mene iskopa jarak, a vi se, kraljevi, odreknite vaega neprijateljstva i zavrite s ovom bitkom. Rane su krvarile i zadavale mu bol, a usta su mu se suila od ei. Stigoe izvjebani ranari vini vaenju strijela i donesoe sve to im je za to potrebno, a kada ih Gangin sin ugleda, kralju, on ree tvojemu sinu: Ukaite dunu panju ovim lijenicima i nagradite ih, a onda im kaite da mogu ii. to e meni vidari u ovoj nevolji? Ja sam se domogao najpoeljnijega i najuzvienijega stanja koje moe postii katriya. Gospodari zemlje, elim da me spalite sa svim ovim strijelama u mojemu tijelu. Kralj Duryodhana otpusti vidare, a zbog postojane odanosti vrlini to ju je pokazao stari gospodar svi su se kraljevi udili i divili. Kurui i Pandave opet se okupie i prioe plemenitome Bhimi koji leae na svojemu prekrasnom odru i tri puta obioe oko njega izrazivi mu tako svoje tovanje. Potom vitezovi okupani krvlju postavie strae oko njega i, budui da ve bijae pala veer, udaljie se. Poli su da otpoinu u svojim atorima, a prizor kojemu su bili svjedoci bjee im preplavio srca tugom. Odabravi pogodan trenutak, Krina prie k Pandavama koji su sjedjeli svi na okupu, pa ree kralju Yudhithiri: S dobrom sreom pobjeda je tvoja! Na to mu pravedni Yudhithira odgovori: Tvoja je milost pobjeda, a Tvoj gnjev je poraz. Otkako imam Tebe na pomoi, ja se vie niemu ne udim. anarddana se osmijehnu pa uzvrati na to: Prvae meu kraljevima, samo se od tebe mogu uti ovakve rijei! Proe, kralju, i ta no i Kurui i Pandave opet se okupie oko svojega djeda. Dole su tu i tisue djevojaka koje su antanuova sina njeno posipale sandalovim prahom i mirisnim cvijeem. Dolazili su mnogi znatieljnici, ene i djeca i starci, i stupahu pred Bhimu gledajui u njega kao to zemna stvorenja ude da gledaju Sunce. Tretale su na tisue truba a bijae tu i glumaca i zabavljaa i raznih vjetaka, a svi se bijahu okupili oko staroga djeda Kurua.
364

Vairavana je Kubera, uvar sjevernoga smjera, v. l, bilj. 103

256

Bitka se nije nastavila, ve i Pandave i Kurui poskidae svoje oklope i ostavie na stranu oruje pa se i oni sabrae oko nepobjedivoga Devavrate. Bijahu, kao nekada, opet svi zajedno i ljubazno su oslovljavali jedan drugoga vodei rauna o starjeinstvu, kako je to ve red. Bhima se otimao agoniji koju izazivahu ljuti bolovi u kojima je plamtjelo njegovo tijelo. Disao je itei poput zmije, a osjetila su ga zbog toga arkog bola jedva sluila. On ih pogleda te zatrai da mu donesu vode. Moje tijelo gori ree im on i osjeam se slab od mnogih strijela koje su me ranile. e me mori. Tada kraljevii donesoe svakovrsne probrane poslastice i pehare s hladnom vodom, ali kada Bhima vidje to su mu donijeli, on im ree: Ja vie ne mogu sudjelovati u bilo kakvu zemaljskome uivanju. Onda slabanim glasom pozva Arunu: Tijelo mi gori, Aruno, a tvoje su strijele svuda po meni. Daj mi vode koja e osvjeiti moje tijelo. Ti si jedini koji mi moe dati piti na dostojan nain. Na to se Aruna pope na svoja kola i obie poasni krug oko paloga velemoe Bharata, a potom uze sjajnu strijelu i izree nad njom mantru za oruje Paranya.365 Stavivi je na tetivu, on pred oima svih prisutnih probi njome zemlju malo junije od mjesta na kojemu je leao Bhima. Odatle iknu mlaz iste i hladne vode nebeskoga mirisa i okusa, koja bijae prije nalik na nektar. Tako je Aruna utolio e velikoga vojskovoe Bhime. Kada vidjee to djelo koje bi i samome Indri doliilo, Kurui poee drhtati kao goveda na studeni. Svi prisutni kraljevi stadoe ushieni mahati svojim skutima. Tad prozbori Bhima: Duryodhano, vidio si maloas kako je umni Aruna napravio izvor hladne vode, mirisne i bistre poput nektara. Nema na svijetu takva junaka koji bi ponovio to djelo! Samo su Aruni i Krini poznata sva nebesnika oruja, pa i ona koja nitko drugi ne zna. Odrekni se svoje omraze i zakljui mir s Pandavama! Neka se poslije Bhimine smrti meu vas vrati prijateljstvo. Daj polovicu kraljevine Pandavama i neka Yudhithira vlada Indraprasthom, a ti vie ne stvaraj razdor meu vladarima zemlje. Sasluavi te blagotvorne rijei, tvoj se sin sneveseli, ali ipak ne prihvati taj savjet koji bjee sama vrlina i dobro, kao to nasmrt bolestan ovjek odbija spasonosni lijek. Kralju, kada zautje antanov sin Bhima, zemaljski se kraljevi razioe svaki prema svojem atoru. Tada se sa strahom u srcu kraj Bhime pojavi Radhin sin Karna. Slavni se junak primaknu starome vitezu pa ga oslovi glasom koji drhtae od plaa: Glavaru Kurua, to sam ja, Radhin sin, onaj na kojega si uvijek gledao s mrnjom! Na to stari glavar Kurua lagano otvori oi koje su se ve poele
365 Paranya je vedski bog Grom. U epovima se ini da je Paranya olujni i kini vid Indre. Izvorno e mu ime znaiti "Grom", no staroindijski ga leksikografi tumae kao "grmljavinski oblak".

257

mutiti i dade znak da se straari udalje. Kada vidje da su sasvim sami, on jednom rukom zagrli Karnu kao to bi otac zagrlio sina i s mnogo ljubavi stade mu govoriti: Doi... doi! Ti si uvijek bio moj protivnik i uvijek si meu nama zametao kavgu. Ti si sin Kuntin, a ne Radhin sin, u to nema nikakve sumnje. To sam saznao od Narade, a takoer i od Vyase i Krine. Istinu ti velim, Karno, ja ti ne elim zlo niti sam ti ikada bio neprijatelj! Otre rijei koje sam ti katkad upuivao morale su obuzdavati tvoju estinu. Poznajem tvoju neustraivost u boju, tvoje junatvo i tvoju neizmjernu dareljivost. U tome ti nema ravna meu ljudima i doista si nalik na nabesnika. Nema, sine, u meni nimalo zlobe prema tebi! Uvijek si loe govorio o Pandavama. Na ovaj te je svijet doveo grijeh i stoga ti je srce takvo. Zbog oholosti i druenja s nedostojnima tvoje srce zamrzilo je ak i one koje imaju velikih zasluga. Moje otre rijei proistekle su iz straha da u naemu rodu ne nastne mrnja. Ti zna da su ti Pandave braa po materi i, ako eli uiniti ono to e mi ugoditi, pomiri se s njima. Neka se, Karna, mojim padom okona ovo vojevanje i neka sve te zemaljske kraljeve mimoie sveopi zatvor. Tada Karna odgovori samrtniku: Veliki junae, znam da je istina to to si rekao. Ja jesam Kuntin sin, a ne sin koijaa, ali mene se Kunti odrekla, a taj me je koija othranio. Poto sam tako dugo uivao Duryodhaninu dareljivost, ljubav i povjerenje, zar mogu sada, u ovome asu, iznevjeriti njegove nade? Dopusti mi, gospodaru, da se borim! U boj namjeravam krenuti samo uz tvoj blagoslov. Tebi dolikuje da mi sada oprosti sve moje uvredljive postupke ili rijei koje sam ti rekao nepromiljeno i u srdbi! Ako ve ne moe obuzdati ar naprijateljstva koje u sebi raspiruje prema Pandavama odgovori Bhima ja ti dajem svoj blagoslov. Da bi dospio u nebesa, bori se kao katriya i oslobodi se bijesa i zlobe. Opravdaj kraljevo povjerenje kako najbolje zna i moe. Bori se bez oholosti i osloni se samo na svoju vjetinu i snagu. Katriye ude za potenom i asnom borbom i za to su roeni. Dugo sam se i naporno trudio da ouvam mir, ali mi nije polo za rukom. Tamo gdje je pravda, neka bude i pobjeda! I Bhima mu dade svoj blagoslov, a Karna ga s dunim potovanjem pozdravi i, popevi se na svoja kola, otputi se k Duryodhaninu logoru.

258

Knjiga sedma

DRONAPARVAN
Knjiga o Droni Sanaya ree: Sluaj paljivo, kralju, dok budem kazivao o podvizima tvojih sinova koje poinie nakon Devavratine pogibije. Kurui su bez Bhime bili nalik na stado koza i goveda koje je ostalo bez svojega pastira u umi prepunoj grabljivih zvijeri. Doista, kada je pao najbolji meu Bharatama, vojska Kurua bjee poput nebesa bez zvijezda, poput zemlje s unitenom ljetinom, kao presuena rijeka ili nebo bez zraka. Tada se Kurui sjetie Karne koji bjee dorastao i samome Devavrati. I tada, Bharato, svi kraljevi povikae: Karno! Karno! Odmah pozovite Karnu! Sada je dolo vrijeme da pokae svoje junatvo! Kada Radhin sin doe, Duryodhana mu se obrati ovim rijeima: Bhima je bio na voa i starjeina obilno obdaren iskustvom, hrabrou i znanjem. Svaki ga je ratnik potovao. Sada se on priprema za put u nebesa. Karno, tko je, po tvojem miljenju, dorastao da zamijeni staroga gospodara? Karna mu na to odgovori: Meu vama je mnogo velikih ratnika. Svaki od njih moe nam postati voom. Svi su ovi kraljevi jednaki po snazi i hrabrosti, odluni su i mudri. Oni ne mogu svi odjednom voditi nau vojsku a, ako jednoga izdvojimo, ostalima nee biti milo, i nee se svim srcem zalagati na bojitu. Moj vam je savjet da na elo vojske postavimo Dronu, naega mudrog uitelja ratnikih vjetina. Neka Drona, prvi meu vjetacima u oruju, postane na glavni vojskovoa. Drona pristade da se prihvati te dunosti i Duryodhana ga uz propisane obrede uini vrhovnim zapovjednikom svoje vojske. A za to su se vrijeme ratnici okupljali u gomile i govorili jedan drugome: Kada ugledaju Karnu na bojitu, Pandave se nee usuditi izai pred njega. Silni ih je Bhima tedio u boju, ali e Karna svojim otrim strijelama pobiti Prithine sinove. Poto je primio vrhovno zapovjednitvo nad vojskom, Bharadvain se sin pred svima obrati Duryodhani: Poto si me poastio predavi mi zapovjednitvo odmah poslije Ganina sina, ja u tebi uzvratiti ravnom mjerom. Reci mi koju elju da ti ispunim? Potom se kralj Duryodhana poe savjetovati s Karnom pa potom ree: Ako eli uiniti ono to mi lei na srcu, onda uhvati onog slavnog ratnika Yudhithiru i dovedi ga pred mene. Dronin odgovor razveseli srca svih ratnika: Neka je slavljen i hvaljen taj Kuntin sin kada i ti jedino eli da bude zarobljen! Doista je vrijedno divljenja to pravedni kralj Yudhithira nema nijednoga neprijatelja koji bi mu poelio smrt! 259

Ako mu ve ne eli smrt, to znai da ili time eli sprijeiti zatiranje vae loze ili pak smjera da ga pobijedi, a onda mu vrati njegov dio kraljevine i tako meu vama opet uspostavi bratske osjeaje. Poslije ovih Droninih rijei pokazae se, kralju, pravi osjeaji tvojega sina koje on uvijek nosae u svojim grudima. Ni oni koji su poput Brhaspatija ne mogu sakriti izraz svojega lica. Ispunjen veseljem, tvoj mu sin odvrati: Ako Yudhithira, uitelju, pogine u boju, pobjeda e mi opet izmai. Ubijemo li njega, Aruna e nesumnjivo pobiti sve nas. Njih petoricu zajedno ni sami bogovi ne mogu rastaviti od ivota. Onaj od njih tko preivi bit e na istrebitelj. Yudhithira je istinoljubv i nee pogaziti svoju rije i, budem li imao prilike da ga jo jednom pobijedim na kocki, Pandave e opet otii u umu jer oni ine ono to kae Yudhithira. Jasno je da e takva pobjeda biti trajna i zato ne elim da Yudhithira bude ubijen. Otroumni i Ueni Drona porazmisli malo o ovoj izopaenoj Duryodhaninoj pobudi pa mu ovako ree: Ako ga Aruna ne bude mogao braniti, moe raunati da ti je Yudhithira ve u rukama. Aruna je moj uenik, a ja sam bio njegov prvi uitelj ratovanja. Protiv njega nemaju izgleda na uspjeh ni sami bogovi ili asure. Sve dok se Aruna iz bilo kojega razloga ne ukloni iz njegove blizine, ja se ne usuujem krenuti na Yudhithiru. Poto uitelj, postavivi taj uvjet, obea Duryodhani da e Yudhithiru uhvatiti iva, to se razglasi po cijeloj vojsci Kurua, a to je bio nain da se Drona prisili da odri svoje obeanje. Nau je vojsku Drona poredao u oblik zvan akata, a bojni poredak naih neprijatelja bio je u obliku kraune koji je vesela srca napravio kralj Yudhithira. Kada je moni Drona potjerao svoja brza kola u boj, uini se da je zemlja uzdrhtala glasno jadikujui, a vjetar podie gustu prainu koja bjee nalik na baldahin od mrke svile to zaklanjae nebo i Sunce. Premda ne bjee oblano, s neba padahu krv i komadii mesa i kostiju, a i mnoge blistave zvijezde padalice survavale su se uz tutanj na ravnicu osvjetljavajui nebesa i svojim repovima prekrivajui golema prostranstva. Onda se dvije vojske sudarie i svatko je elio satrti neprijatelja. Prizvavi mnoga nebesnika oruja, Drona je za kratko vrijeme zadao mnogo jada Pandavama i Srnayama, a veliki ratnik Dhrtadyumna, takoer vian nebesnikome oruju, na mnogo mjesta razbi Droninu legiju. Usprkos tome moni je Drona i dalje jezdio kroz vojsku Pandava nalikujui na vatreni krug. Bjee to, kralju, divota! Stajao je na svojim izvrsnim kolima koja nalikovahu na grad to leti po nebu, opremljenim svime to je propisivala vojna nauka, a njegov je barjak plovio nad njima posaen na kopljite sjajno kao kristal, dok je njihova tutnjava odjekivala nadaleko. Drona je ulijevao strah u srca svojih protivnika i pravio je meu njima pravu pusto. Tisue zlatoperih strijela naputale su tetivu 260

Dronina luka prolijeui kroz tijela mladih drijebaca i zabadajui se u zemlju, repova natopljenih krvlju. Bojite zakrie olupine i mnotvo mrtvih tjelesa. Glas da se priprema Yudhithirino zarobljavanje stigao je i do Pandava i bijahu poduzete sve mjere opreza da on nikada ne bude bez zatite. Kuda god se vojska kretala, oko njega je uvijek bilo dovoljno eta da mogu sprijeiti svako iznenaenje. Bjenjela je bitka od koje se svakome tko je promatrao dizala kosa na glavi. Drona bjee nalik na popodnevno Sunce s tisuu zraka. Njegove strijele odsjekoe glave Simhaseni i Vyaghradatti, kraljeviima Panala, i napravie prolom kroz svekoliku silu Pandava i ratnike koji stajahu pred Yudhithirom. Uitelj se najednom nae pred njegovim kolima, nalik na svezatiruu Smrt. Iz Yudhithirine vojske zaue se krici: Pogibe kralj! Nepokolebljivi Bharadvain sin bjee ve sasvim blizu kada se najednom pojavio Aruna. Zemlja je tutnjala pod kotaima njegovih kola dok je jezdio preko okrvavljena polja pokrivena truplima i kostima hrabrih ratnika. On iznenada napadne na Droninu vojsku i prekri je gustom mreom strijela koja im potpuno pomrai osjetila. S Gandive je tekao nepresuni potok strijela i nitko nije mogao primijetiti kada je Aruna stizao uzeti strijelu, staviti je na tetivu i odapeti. Od tih strijela nebo se nad poljem zamrailo, ali ubrzo i Sunce zae umotano u oblake praine i nije se vie moglo razlikovati prijatelja od neprijatelja. Tada Drona i Duryodhana naredie povlaenje. Pandave vidjee da protivnik nema vie volje za borbu pa sa svojom vojskom ponosno krenue u svoj tabor veselei se i slavei Arunu. Dok su se trupe Kurua lagano kretale k svojem bivaku, Drona se, neveseo i posramljen, obrati Duryodhani: Rekoh li ti da sve dok je Dhananaya uz Yudhithiru njega ne mogu ni sami bogovi pobijediti. Moe raunati da u uspjeti samo ako uspijemo nekako odmamiti Arunu na drugu stranu bojita. Neka ga netko izazove na dvoboj i on se nee vratiti sve dok ne pobijedi. Sluao je to vladar Trigarta sa svojom braom pa im ree: Nosilac Gandive uvijek nas je poniavao, kralju, premda mu nismo uinili nikakva zla. Neka sa zemljina lica nestanu ili Aruna ili Trigarte! Nas petoro brae ima deset tisua kola i zaklinjemo se da emo se s njime boriti do smrti. I tako Malave i Tundikere s tisuu kola, i Suarman, vladar Prasthala s Mavellakama i Madrakama i s deset tisua kola, i Suarmanova braa s drugih deset tisua okupljenih iz raznih krajeva istupie naprijed i na sebe preuzee tu obavezu. Donesoe vatru i svatko pripremi jednu za sebe, a onda uzee konopce od trave kua i lijepe oklope pa se, oklopljeni, okupae u topljenom maslu i obukoe haljine od trave kua, a opasae se tetivama lukova. Posvetivi svoje due samo stjecanju slave i pobjede, eljni da potenom bitkom dospiju u prostranstva koja se samo rtvom mogu osvojiti, oni dadoe brahmanima bogate darove i zapalie svete vatre razgovarajui ljubazno meu sobom. Onda pred svim 261

stvorenjima i pred svojim vatrama uzee na sebe zavjet da e ubiti Arunu i glasno izrekoe: Ako se vratimo iz boja ne ubivi Arunu ili ako mu okrenemo lea, neka dospijemo tamo kamo stiu oni koji nikada nisu odrali nijedan zavjet, koji vino piju, koji kaljaju lonicu svojega uitelja, oni koji pljakaju brahmane, oni koji obmanjuju svojega kralja, oni koji odbijaju zatititi onoga tko moli za zatitu, palikue, ubojice stoke, oni koji druge vrijeaju, koji zavide brahmanima, koji legnu sa enom dok se obavlja posmrtni obred za njihove pretke, oni koji se poniavaju, oni koji zloupotrijebe povjerenje, oni koji unitavaju znanje, oni koji se bore s ukopljenicima, i tamo kamo stiu oni koji slijede podlace, neznaboci i oni koji ostave mater, svoju svetinju. Neka ti predjeli koji su za grjenike budu nai ako ne izvrimo zavjet, a ako ga izvrimo, neka dospijemo tamo kamo su usmjerene najvie udnje. I izrekavi ovu zakletvu, oni odmarirae na juni dio bojita poslavi Aruni poziv na boj. Onda Aruna ree Yudhithiri: Samaptake366 me, kralju, izazivaju na boj. Obavezan sam odazvati se tome pozivu jer sam se zakleo da odgovorim na svaki izazov. Unitit u ih, a onda u se vratiti. Tamo su Suarman i njegovi ratnici. Dopusti mi da odem i pobijem i njega i sve koji su s njime. O dijete, ti zna to je uitelj naumio odgovori Yudhithira. Idi, ali uini sve da osujeti njegovu namjeru. Aruna e na to: Ima ovdje Satyaita, kraljevia Panala. Dok je njemu glava na ramenima, tebi se nita ne moe dogoditi. Pogine li on, ti se sklanjaj s bojita makar i sva tvoja vojska bila oko tebe. Potom se Aruna okrenu Krini pa mu kaza: Gledaj, Krino, kako Trigarte, otrovani mrnjom i svojom zakletvom, veselo oekuju moj dolazak. Raduju se sada kada im je vrijeme za plakanje. Ili je pak ovo as veselja jer e se domoi uzvienih predjela koji nisu namijenjeni kukavicama. Kada to kaza, Aruna krenu na Trigarte. Uzevi svoju koljku Devadattu, svu okovanu u zlato, on silovito puhnu u nju i od toga se zvuka ukoi svekolika vojska Trigarta koja tu stajae na svojim bojnim kolima. Sve su njihove ivotinje stajale kao skamenjene, irom otvorenih oiju, nauljenih uiju i oduzetih nogu, vratova i usta. Mokrile su pod sebe i povraale krv. Poto Trigarte dooe k sebi, oni postrojie svoje redove i svi odjednom odapee svoje strijele na Panduova sina. Hitroruki Aruna obori sve te strijele s petnaestak svojih i, premda su ga nove pogaale, on presijee Sudhavanov luk, pobi mu zapregu, a onda mu skide i glavu ukraenu turbanom. Njegovi se pratioci uplaie i pobjegoe pod Duryodhaninu zatitu, a razbjesnjeli kralj Trigarta stade ih koriti: Ne bjeite, junaci! Zar da pogazimo na strani zavjet i postanemo ruglo pred svima ovim ratnicima?

366 Samaptake su borci koji su se zakleli da e se boriti do smrti, a nee spaavati glavu, "zakletnici". Taj je obredni obiaj tu lijepo posvjedoen.

262

Tada se samaptake vratie na poprite, a sa njima dooe i pastiri Narayane odluivi da Smrti pogledaju u lice. Tada Narayane okruie Arunu naoruani svakakvim orujem pa ga obasue svojim strijelama. Aruna se namrtio, to bijae siguran znak da se rasrdio, pa udvostrui svoju snagu i puhnu u koljku, a onda odape oruje zvano tvatra. 367 U taj se tren on i Krina umnoie tisuama puta, a njihovi se neprijatelji zbunie i udarie jedan na drugoga videi posvuda Krinu i Arunu. Ubijahu se meu sobom jer im je ovo mono oruje pomutilo osjetila. Onda katriye navalie sa svih strana sipajui oblake strijela od kojih se ni Krina ni Aruna nisu mogli vidjeti pa pomislie da su njih dvojica poginuli. Jesi iv, Dhananayo? viknu Krina sav obliven znojem. Aruna odgovori tako to jo ee potee tetivu svojega luka rastjerujui svojim strijelama rojeve neprijateljskih ratnika, a onda krenu u napad. Pusti oruje Vayavya 368 koje rastjera taj pljusak strijela, a slavni Vayu raspri ete samaptaka, slonove, kola i oruje, kao da su suho lie. Poneseni vjetrom bili su nalik na jata ptica. Dhananaya ih je ubijao na stotine i tisue svojim otrim strijelama. Zbog toga pljuska krvi zrak se oisti od praine, a zemlja prekrivena stotinama obezglavljenih tijela postade neprohodna. Arunina kola blistala su stranim sjajem kao to blistaju Rudrina kola kada na kraju yuge propadaju sva stvorenja. Poto Prithin sin ode da se sukobi sa etama samaptaka, Drona uredi svoju vojsku i krenu zarobiti Yudhithiru. Yudhithira je vidio da je Drona postavio svoje ete u poredak zvan Garuda pa on svoju vojsku uredi u oblik polukruga. Zapoe strana i nemilosrdna bitka. Samo kratko bjee to nalik na obini okraj a onda se, kralju, razvi u sudar bjesomunika koji se vie ni na koga i ni na to nisu obazirali. U uasnome okraju sudarie se legije slonova i od trenja njihovih tijela i kljova prtale su iskre i sukljao je dim, tako da bijahu nalik na oblak nabijen munjama. Mnoga velika kola leala su naokolo razvaljena slonovskim kljovama, a konji bez jahaa i osakaeni slonovi bjeali su na sve strane. Ljudi su do glenjeva tonuli u krvavo blato i inilo se da je na tom polju sve natopljeno krvlju: i odjea i suncobrani i zastave. itave odrede skrenih konja, kola i ljudi iznova su mrcvarili kolni kotai. Mnogi su pokuali zaustaviti Dronu i zbog toga platili glavom. Drupadin sin Panalya oajniki se borio, ali se i on ugasi poput zvijezde padalice i s njime pade silno mnotvo ratnika. Dooe i Yudhamanyu, Satyaki i ikhandin da zaustave Dronu, ali su morali odstupiti i tako se Yudhithira naao Droni na domaaj ruke. Razdragani Duryodhana gledao je kako se Drona probija pa doviknu Karni: Gledaj kako se Pandave rasipaju pod Droninim udarcima! Slie na jelene pred Ijutitim lavom!

367 368

Tvatra je Tvatrovo "Rezbarevo" (oruje). Vayavya je Vayuovo "Vjetrovo" (oruje).

263

No Karna je na to vrtio glavom: Nije lako pobijediti Pandave! ree on. Pogledaj tamo, svi dolaze da brane Yudhithiru, i Bhima i Nakula i Virata, a i mnogi drugi. Zagluna bjee tutnjava kada ratnici Pandava krenue u juri na svojim kolima koja su vukli vatreni drijepci raznih boja. Svaki od njih elio je jedino da pogubi Dronu. Bhimasenin barjak nosio je na sebi lik divovskoga lava od srebra s oima od lazulita i blistava sjaja. Barjak monoga Yudhithire bjee ukraen zlatnim mjesecom i planetama i bila ga je divota pogledati. Uz njega su bila privezana dva velika i lijepa timpana zvani Nanda i Upananda, a nekakva naprava svirala je na njima i razveseljavala glazbom one koji bi ih sluali. Na Nakulinoj zastavi bjee arabha369 s leima od zlata te je zastraivala svojim izgledom neprijatelje. Na kopljitu Sahadevinih kola bjee srebrni labud sa zvoncima, a Draupadini su sinovi imali na svojim barjacima lijepo izraene likove Dharme, Maruta, Indre i blizanaca Avina. Barjak mladoga Abhimanyua imao je na sebi zlatnoga pauna koji je blistao kao topljeno zlato. Na Ghatotkainu stijegu blistao je kragulj, a njegova zaprega bjee kao ona to ju je u davnim danima imao Ravana i mogla se kretati kuda god on poeli. Dok su hrabri bojovnici juriali na Dronu, mi smo uli imena svakoga od njih i njihovo porijeklo kao to je to obiaj na sveanosti svayamvare. Doista, bitka kao to bjee ova nikada se prije nije mogla vidjeti. U njoj su se sudarali oni koji su titili Dronu s onima to su krenuli da ga pogube. Odvani Bhagadatta, kralj Pragyotie, jurnuo je u tu gungulu jaui na svojem glasovitome slonu Supratiki. Divovska je ivotinja potrala s rairenim uima i vitlajui surlom i za tren oka pregazila Bhimina kola i zapregu zdrobivi ih u bezoblinu gomilu, ali je Bhima u zadnji tren iskoio i tako se spasio. Aruna je vidio golemi oblak praine koji se podigao s toga dijela bojita pa napusti okraj sa samaptakama i krenu na Bhagadattu jer bijae prepoznao Supratikinu riku i znao je da su Pandave u opasnosti. Ali samaptake, sve moni ratnici, njih etrnaest tisua, i uz njih jo i deset tisua pastira Narayana koji su nekada ili s Krinom po poljima, pozvae ga da s njima dijeli megdan i on se nae na muci. Kada je malo promislio, srce mu se prikloni glasu razuma i on odlui najprije pobiti samaptake. Vrati se i krenu na njih, a doeka ga i prekri oblak strijela. Gotovo se sasvim onesvijestivi, on opet upotrijebi Brahmanovo oruje i na sve strane poletjee glave, ruke i oruje. Krina je gledao kako Aruna satire samaptake pa mu, udei se, kaza: Doista, Aruno, rekao bih da pothvatu to si ga uinio nisu dorasli ak ni Indra ni Yama, a ni gospodar riznica Kubera. Vidjeh danas kako u jedan mah ubija na stotine i tisue ratnika! Odbivi svoje neprijatelje, Aruna mu odvrati: Vozi sada na Bhagadattu!
369

arabha je bajoslovna ivotinja s osmero nogu, snanija od lava ili slona.

264

Arunu i Krinu doekae strijele kojima ih je obasuo Bhagadatta, ali mu Aruna uzvrati svojim strijelama koje probie oklop velikoga slona i poee mu nanositi bolne rane. Bhagadatta je vidio da njegov slon nee jo dugo izdrati pa zavitla na Krinu jedno od svojih kopalja, ali ga Aruna doeka svojom strijelom. Idue koplje pogodi Aruninu krunu, ali onda on nape svoj luk i viknu: Pogledaj zadnji put oko sebe, Bhagadatto! U tren oka on presijee protivnikov luk, razbi mu tobolce i na spojevima probi oklop. Srditi Bhagadatta uhvati onda svoju kuku kojom se podbadaju slonovi i izree nad njom mantru vainava 370 pa ga pretvori u strahovito oruje. Hitnuo ga je ciljajui u Arunina prsa, ali to neodoljivo oruje Krina doeka na svoja prsa i ono se na njima pretvori u pobjedniki vijenac. Neporonie na to e Aruna alosno rekao si da e upravljati mojom zapregom i da se nee u boju boriti! Da sam bio u nevolji, ja bih razumio zato si tako postupio! Krina mu odvrati: Pouj, Rathin sine, ovo to u ti rei: Ja imam etiri oblija koja su uvijek tu da zatiuju svjetove. Moje je jastvo podijeljeno na etvoro i tako vodim rauna o dobrobiti svjetova. Jedan moj oblik boravi na Zemlji kao isposnik, drugi motri dobra i loa djela, trei dolazi u svijet ljudi da bi djelovao, a etvrti moj oblik lei i spava tisuu godina. Kada se on probudi, tada ispunjava elje onima koji su toga dostojni. Jednom, kada to vrijeme bijae dolo, doe pred mene Zemlja i zatrai da joj ispunim elju koja se ticae njezina sina Narake. uj to je traila: Neka moj sin ima oruje Vainava i neka ga ne mogu pobijediti ni bogovi ni Asure! Tako me zamolila Zemlja u tim davnim vremenima i ja joj ispunih tu elju rekavi: Neka ovo oruje, Zemljo, bude nepromaivo i neka titi Naraku. Nitko ga nee moi ubiti. A Naraka je to bio od kojega je Bhagadatta dobio to oruje. Gospodine, nema na svijetu nikoga tko od toga oruja ne bi poginuo, pa bio to i sam Indra ili ak Rudra! Radi tebe pogazio sam svoju rije! Veliki Asura sada je lien svojega nenadmanog oruja. Sada ti ubij Bhagadattu neprijatelja bogova, kao to sam ja nekada ubio velikoga Asuru Naraku! Na to Aruna odape dugaku strijelu koja pogodi Supratiku posred ela i raskoli mu ga. Golema se ivotinja srui zabivi kljove u zemlju, a idua strijela pogodi Bhagadattu u prsa i ugasi mu ivot. Kada je srani Bhagadatta najzad pao od Arunine strijele, Kurui se pokolebae i stadoe bjeati. akunijeva braa Vra i Aala pokuala su zaustaviti Arunino napredovanje i inila su sve to bijae u njihovoj moi, ali to ne potraja dugo. Ubrzo su stradali od Arunine ruke. Kada tvoji sinovi vidjee da im pogiboe njihovi hrabri ujaci, oni obasue Arunu svakojakim orujem. Vidjevi da su mu oba brata poginula, akuni napadnu Krinu i Arunu koristei se svim opsjenarskim orujima i zbunjujui njima svoje protivnike, ali Arunini udarci razagnae akunijeve arolije i
370

Vaina je Vinuova (mantra, oruje i sl.).

265

Duryodhanin se ujak morao spaavati bijegom. On pobjee s bojita toliko urno koliko je doputala brzina njegovih konja. Onda Aruna pokaza neprijatelju lakou svojih ruku i prekri vojsku Kurua oblacima strijelama. Njegove su strijele, gospodaru, probadale konje, ratnike, slonove i pjeake poput zmije koja proe kroz mravinjak i onda su se zabijale u zemlju. Nikada nije dvaput gaao konja, slona ili ovjeka. Bijae dovoljna uvijek po jedna strijela da onaj tko je njome pogoen padne teko ranjen i da umre. Mnogi kraljevi koje su krasili i skromnost i uljudnost doekae sueni as i legoe na svoje muenike postelje iskiene perjem grabljivica. Lomili su se kolni kotai, padale su zastave i suncobrani, kola su se drobila pod nogama slonova, zaprege su bjeale vukui za sobom polomljenu i pokidanu ormu, padale su glave ukraene naunicama i ruke s maevima u stisnutoj aci, mijeala se krv ljudi, slonova i konja. U svakome bjee srce zamrlo od alosti. Junaci kojima su se kola zaplela kotaima, topuzima su razbijali glave jedan drugome jer za drugo oruje nije bilo mjesta. eljni sigurnosti tamo gdje je bilo, hrabri bojovnici hvatahu se za kose, a oruje im bjehu ake, zubi i nokti. Obje su vojske bile razbijene a ranjavi ratnici, okupani krvlju, gledali su jedan na drugoga, i Sunce se povue u svoje odaje na zapadu pa se i vojnici povukoe i polako otputie svaki u svoje logorite. Razbijeni Aruninom neizmjernom vjetinom i svjesni Dronine nemoi da ispuni svoj zavjet, tvoji su ratnici znali da su pobijeeni. Yudhithira je bio vie nego dobro zatien. Razbijenih oklopa i prekriveni prainom, tvoji su ratnici bacali oko sebe prestraene poglede. Provedoe tu no kao ukleti, premiljajui kako li e se sve ovo zavriti. Svuda je vladala mrtva tiina. U praskozorje idueg dana Duryodhana ode uitelju Droni i sav mu ogoren ree: Cijenjeni brahmane, ti si odluio da nas odveze u propast! Yudhithira ti je juer bio na dohvatu ruke i, da si ga htio zarobiti, nitko te u tome ne bi mogao sprijeiti. Onaj kojega ti eli zarobiti ne moe ti umai ako si ga jednom ugledao. Ali ti ga nisi zarobio, a to je za mene potpuno neobjanjivo. Nisi odrao svoje obeanje. Zna li da oni koji su visoka roda nikada ne iznevjere nade to ih polau u njih oni koji su im odani. Drona sa zastidje od tih rijei i odgovori: Duryodhano, zbog tebe napreem sve svoje snage, spretnost i hrabrost. Takvi prijekori nisu dostojni kralja. Zar ti ne rekoh da, sve dok Aruna brani Yudhithiru i tamo gdje se nalazi Govinda, stvoritelj, niija pomo ni sila ne pomau, osim onoga s tri oka, Gospoda ive. Ja u danas postrojiti vojsku tako da je ni sami bogovi nee moi razbiti, ali ti, kralju, makni nekako Arunu s bojita. Nema niega to on on u boju ne zna i ne moe uiniti. Kada to Drona ree, javie se Samaptake i ponovo izazvae Arunu na boj pa krenue s njime na juni dio bojita. 266

Bitka koja se tu razvila bjee najbjenija od svih koje su se dotada vidjele. Za to je vrijeme uitelj preuredio vojsku u kruni poredak i krenuo na Yudhithiru kojega su titili mnogi junaci. Bili su tu Bhima, Satyaki, ekitana, Dhrtadyumna, Kuntibhoa, Drupada, Ghatotkaa, Yudhamanyu, ikhandin, Virata i mnogi drugi ratnici, ali je njihov otpor poputao pod bijesom Droninih napada. Vidjevi kako Drona bijesno navaljuje k njemu, Yudhithira je na razliite naine pokuavao zaustaviti njegovo napredovanje. Najposlije uvidje da Dronu ne moe zaustaviti nitko doli mladi Abhimanyu, Arunin sin, i on taj preteki teret svali na njegova plea. Pozva mladoga junaka pa mu ree: O Abhimanyu, samo ti moe zaustaviti staroga uitelja. Ne moemo probiti ovo okruenje. Abhimanyu odvrati: Ja elim da moje starjeine izvojte pobjedu. Brzo u se probiti i lako razbiti taj kruni bojni red koji je napravio Drona jer me je otac nauio kako se to ini. Samo neu moi odatle izai bude li mi zaprijetila kakva opasnost. Prvae meu ratnicima na to e Yudhithira samo se ti probij i nama otvori put, a mi emo svi navaliti za tobom. Bit emo uz tebe da te zatitimo sa svake strane. Bhima na to doda: Ja u, o Abhimanyu, biti odmah iza tebe, a uz mene e ii Dhrtadyumna, Satyaki i sve Panale i Prabhadrake. Abhimanyu odgovori: Ja u se probiti u nepobjedivu Droninu vojsku kao to muica ulijee u sjajni oganj. Uinit u to da ugodim i svojoj majci, a i ujaku. Danas e sva stvorenja gledati kako ja, bespomoni djeak, rastavljam od ivota nebrojene neprijatelje! Neka se ne zovem ni Arunin ni Subhadrin sin ako danas umakne iv onaj tko mi stane na put! I Abhimanyu naredi svojemu koijau Sumitri: Potjeraj konje prema Droninoj vojsci! No hajde, potjeraj! poticao je on Sumitru, a ovaj ga oslovi pa kaza: Ti si blagoslovljen jo mnogim danima koji su pred tobom, a veliko je breme to ga Pandave natovarie na tvoja plea! Najprije prosudi jesi li ili nisi moan uiniti to pa onda kreni u boj. Uitelj Drona vlada svim najboljim orujem i iskusan je u boju, a ti si ipak odgajan u velikoj raskoi i u ovakvu se okraju jo nisi ogledao. A Abhimanyu se nasmija pa odvrati svojemu koijau: Sutin sine, tko je taj Drona? to je cijeli ovaj sabor katriya? Ja u udariti ak i na Indru na njegovu slonu Airavati. Danas nema u mojemu srcu ni najmanjeg straha od svih ovih katriya! Cijela ta neprijateljska sila nije vrijedna ni esnaesti dio mojih moi! I Abhimanyu se ne osvrnu ne rijei svojega koijaa nego potaknu: Potjeraj k Droninoj vojsci! Teko bi se moglo rei da je vozar posluao zapovijest radosna srca, ali je ipak podjario Abhimanyuove trogodinje drijepce prekrivene zlatnim ormanama. Zlatna kola sa zapregom mladih drijebaca okomie se na vojsku Kurua, Pandave jurnue za njima. 267

Vojnici Kurua uzrujano govorahu meu sobom: Eno dolazi Abhimanyu! Eno jednoga koji je hrabriji ak i od Arune! I redovi se Kurua poee kolebati. Abhimanyu blistavome oklopu i pod prekrasnim barjakom s likom drveta karnikara napadne na silne ratnike koje je vodio Drona, neustraiv, nalik na mlada lava koji napada stado slonova. Sudar je bio uasan. Abhimanyu se, naoigled Droni i potpuno sam, u silovitom juriu probi kroz bojni red Kurua tako da meu njima ne bijae ni jednoga strijelca koji bi uspio sprijeiti mladoga viteza u njegovu napredovanju k Droni. Abhimanyuove su strijele sijevale poput munja i hrpe pobijenih rasle su oko njega kao gomila panjeva oko rtvenog oltara. Oblaci su strijela sa svih strana zasipali neustraiva Arunina sina, ali on ih je spretno obarao svojima. Veliki Karna, najcjenjeniji meu strijelcima, stotine puta pogaao je mladia svojim najboljim orujem, ali ovaj usprkos tome nije uzmaknuo. Maem i strijelama svuda je stizao svoje protivnike. Dhrtaratrovii su vidjeli kako Subhadrin sin sasvim sam svojim bruenim strijelama obara itave redove vojske Kurua pa stadoe jedan na drugoga pogledavati s tjeskobom. Usta im se osuie, obli ih znoj, a kosa im se nakostrijei, dok su im oi nemirno poigravale. Izgubivi nadu da e pobijediti svojega neprijatelja, oni poee misliti kako da izvuku ive glave. Dozivahu se meu sobom po imenima osobnim i porodinim i, naputajui svoje ranjene sinove, oeve, roake i prijatelje, okrenue svoje slonove, konje i kola pokuavajui umaknuti odatle. Ljutiti se Duryodhana sam usmjeri na Subhadrina sina. Vidjevi to, Drona ree ratnicima Kurua: Spaavajte kralja jer neustraivi Abhimanyu ubija svakoga na koga se okomi. Tada, sa strahom u srcu, mnogi veliki ratnici okruie Duryodhanu, dok su Drona, Dronin sin, Kripa, Karna, Krtavarman i mnogi drugi sipali svoje strijele po mladome junaku, trudei sa da ga zaustave. Sa svih strana opkolili su ga mnogobrojnim etama i stali ga obasipati svakojakim orujem koje je on obarao svojim strijelama i zauzvrat pogaao tijela svojih protivnika. Mladi je Arunin sin poput kopna zaustavio sve to nepregledno more Kurua. Teko izranjan protivnikim strijelama, Abhimanyu probi svojom strijelom Karnin oklop. Hitac proe kroz Karnu i abi se u zemlju kao kad zmija ue u mravinjak. Ljuto ranjeni Karna ostade sasvim bespomoan i drhtei cijelim tijelom kao brijeg uzdrman potresom. Srditi Abhimanyu bjee nalik na Yami dok je jezdio bojitem i mnogi veliki junaci pogiboe od njegove ruke. Izboden njegovim strijelama, alva se bez svijesti srui na sjedalo svojih kola, a njegova se vojska razbjea. Mlai brat vladara Madre izgubi glavu dok je, zaslijepljen bijesom u juriu, obasipao Abhimanyua svojim strijelama, a njegova kola, koija i zaprega bijahu raskomadani. Abhimanyu se tako hitro kretao po svojim kolima da ga oko nije moglo pratiti. Samo se vidio njegov luk kako treperi i krui poput sjajnoga 268

jesenjskog Sunca, a njegovo brujanje i pljesak dlanova mladoga junaka bjehu nalik na grmljavinu oblaka. Abhimanyu bijae bijesan, ali iz skromnosti i potovanja prema starijima borio se blago imajui obzira prema protivnikim junacima. Ali malo-pomalo on posta estok kao slavni tvorac dana kada proe doba jesenjih kia. Pred oima uitelja Drone pljutale su stotine i tisue strijela razliitih vrsta i zasipale Duryodhanin odjel bojnih kola. Ljuto pritisnut silom oruja slavnoga junaka, odjel mu okrenu lea. Rairenih oiju od ushienja uitelj se Drona primae Kripi pa prozbori: Eno tamo mladoga Subhadrina sina kako dolazi na elu Pandava radujui srca svojih prijatelja i roaka! Samo da poeli, on bi mogao pobiti svekoliku ovu vojsku, ali ini se da zbog nekoga razloga ne eli. Te rijei pogodie kralja Duryodhanu pravo u srce. Gledao je uitelja blijedo se osmjehujui, pa onda kaza Karni i Duasani: Uitelj svega katriyskoga stalea i prvak meu znalcima brahmana od zaprepatenja ne dolazi na misao da bi trebalo ubiti ovoga Arunina sina. Ako pred Dronu kao neprijatelj izae i sam Unititelj glavom, ni on mu nee moi umai iv. Doista je kao to kaem! Ono je tamo Arunin sin, a Aruna je Dronin uenik. Zato uitelj titi ovoga mladunca. Ljudima koji su puni vrlina uvijek su dragi njihovi uenici, a i sinovi njihovih uenika. Mladi se Arunin sin silno uzoholio zato to ga uitelj tedi. Zato ne gubite vrijeme! Unitite ga! Na to Duasana ree svojemu starijemu bratu: Veliki kralju, kunem ti se da u danas ubiti Abhimanyua naoigled mrskih Pandava i Panala! I hvalisavi kraljevi potjera svoja kola na Abhimanyua. Dugo su se borili obilazei jedan oko drugoga i mnoge su strijele i koplja potroili. Onda Abhimanyu, koji se veselio ovome dvoboju, ree Duasani: Ti si smrtno uvrijedio moje najblie! I pusti na njega dugaku otrovrhu strijelu koja se sve do repa zari u prsa Dhrtaratrina sina, kao otrovna zmija u mravinjak. Ranjeni kraljevi ispusti iz ruku luk i tit i pade onesvijeten na dno svojih kola koja njegov vozar odveze izvan okraja. Tada na Abhimanyua krenu Karnin mlai brat i s deset strijela pogodi i njega i vozara i suncobran i konje, a na to se u vojsci Kurua podie radosna graja. Abhimanyu se, meutim, samo smjekao. Zatim estoko nategnu svoj luk i jednom jedinom strijelom otkinu glavu svome protivniku a ona se otkotrlja dok je on padao poput drveta karnikara371 koje je oluja oborila s vrha planine. Pod tuom Abhimanyuovih strijela i sam se Karna morao povui, a bol mu je palio srce. Dok je mladi junak puhao u svoju koljku, ete su se Kurua povlaile. Bojite bijae krcato bezglavim truplima. U strahu od njegovih vrsnih strijela vojnici su bjeali pred njime ubijajui ispred sebe svoje drugove.
371

Karnikara je Pterospermium acerifolium.

269

Yudhithira je na elu katriyskih prvaka krenuo u juri i svi udarie putem koji im je prekrio mladi Abhimanyu, a vojska Kurua nae bjeati pred njima. Kada to vidje snani Dhrtaratrin zet ayadratha, krenu na juri da zaustavi Pandave. Jo otprije bjee zamrzio Pandave jer ga jednom bijae porazio Bhima. Otada se posvetio najstroemu isposnitvu podnosei glad, e i vruinu i mravei sve dok vene na njegovu tijelu ne postadoe vidljive. Neprestano je izgovarao vjene rijei Veda iskazujui tako svoju predanost bogu Mahadevi. To slavno boanstvo uvijek je blagonaklono prema onima koji su mu odani i tako mu se najzad smilovalo i ispunilo mu elju. A elja je bila da sam uspije u boju zaustaviti sve Pandave. Mahadeva mu doe u san i ree: Ljubaznie, ja u ispuniti tvoju elju i, kada bude stao pred Pandave, oni nee proi mimo tebe, osim ako Aruna bude meu njima. Neka bude tako! odgovori ayadratha i probudi se iz drijemea. Ta mu se elja sada ispunila. Silni ayadratha stajae pred vojskom Pandava i nitko nije mogao proi pored njega. Onda Drona i njegov sin, a s njima Brhadbala, Kripa, Duryodhana, Karna, Krtavarman i akuni nagrnue na nepobjedivoga Arunina sina, ali se ubrzo svi moradoe povui. Ostao je jo samo Lakmana, Duryodhanin sin, odrastao u obilju, vrstan strijelac i neustraiv zbog svoje oholosti i neiskustva. On napade na Abhimanyua, a Duryodhana se vrati iz straha za sinovljev ivot. Za Duryodhanom se vratie i svi ostali i poslae na svojega neprijatelja pravu poplavu strijela i kopalja. Mladi je ratnik sve to oruje razgonio kao suh vjetar gomile oblaka. Onda ree Dhrtaratrinu unuku: Dobro pogledaj ovaj svijet jer e uskoro stii na onaj. Poslat u te u Yamino stanite naoigled svih tvojih roaka. I on stavi na tetivu strijelu iroka vrha, nalik na zmiju upravo izalu iz staroga svlaka, pa njome odrubi lijepu Lakmaninu glavu koju su krasile naunice i lijepi uvojci. Na sve strane zaue se vapaji, a Duryodhana se pomami od bijesa i poe nagoniti katriye da ubiju Abhimanyua. Opet na mladoga junaka krenue Drona, Kripa, Karna i Dronin sin, a za njima navalie Niade i Kalinge i stadoe mu na put u svojim sjajnim oklopima. Srca probijena Abhimanyuovom strijelom pade Brhadbala, vladar Kosala, Drona je morao pomagati svojemu sinu, Karna bijae okupan u vlastitoj krvi, a pogibe i sin kralja Krathe i jo mnogi drugi. Tada akuni ree Duryodhani: Napadnimo ga svi zajedno i satrimo ga! Pitajmo Dronu i Kripu, oni e nam rei to da inimo! A Karna ree Droni: Abhamanyu nas desetkuje! Reci kako da ga ubijemo? Sve e nas pobiti ako se budemo borili pojedinano. Veliki strijelac Drona ree im: Je li tko od vas pomno motrio i zapazio ikakav propust koji taj je mladi uinio? Je li itko od vas uoio bilo kakav 270

nedostatak u njegovoj obrani? Pogledajte tu laku ruku i njegovu hitrinu! Tako mi svega, ovaj me je Subhadrin sin zadovoljio premda mi od njegovih strijela staje ivotni dah i sav sam omamljen. Ne vidim nikakve razlike izmeu njega i onoga koji rukuje Gandivom. Na to e Karna: Duboko su me ranile njegove strijele i ovdje ostajem samo zato to mi je to dunost. Uitelj se nasmijei pa ree: Abhimanyu je mlad, a njegovo je umijee izuzetno. Oprema mu je neprobojna, a otac ga je nauio kako se navlai i nosi zatitni oklop. Ipak, vi svojim strijelama moete presijei luk, tetivu, uzde, moete ubiti konje i dvojicu bonih koijaa. Rathin sine, ako moe, lii ga kola i njegova luka. Kada u rijei uitelja Drone, Karna se mai svojih strijela i odmah presijee Abhimanyuov luk, a Krtavarman mu pobi bojne konje. Kripa ubi njegova dva bona koijaa, a ostali ga u najveoj urbi zasue strijelama jer urba bijae prijeko potrebna. Nemilosrdna tua zasu mladoga Abhimanyu dok je tako stajao bez luka i koije, a njome su ga sa svojih kola zasipala estorica velikih strijelaca. Znajui to mu je dunost, naoiti mladi uze svoj ma i tit i skoi uvis. Opisujui razliite putanje, Arunin je sin silovito lebdio kroz zrak slian kralju ptica. Oiju uprtih u visine svaki od tih monih strijelaca miljae: Napast e me odozgo s maem u ruci! i u iekivanju njegovih udaraca gaali su ga strijelama. Silni Drona pogodi drak njegova maa, optoen draguljima i tako ga polomi, a Karna otrim strijelama raskomada njegov izvrsni tit. Ostavi bez maa i tita, Abhimanyu se zdrav i itav spusti s neba pa uhvati neki kolni toak i zavitla ga nad svojom glavom, riui poput ranjena lava. Sav pobijelio od uzvitlane praine koju je kota podigao, krvavih haljina i natutena ela, gospodar Abhimanyu bjee u tom asu neizrecivo lijep, stojei tako sred svih tih kraljeva kao da je glavom Gospod Vasudeva. On se sa svojim orujem okomi na uitelja Dronu dok mu je kosa leprala oko glave, a tijelo mu blistalo tako da se u njega nije moglo pogledati. Kraljeve spopade strah i zasue ga strijelama razbivi taj kota na stotinu komada. Jakoruki Abhimanyu uhvati veliki buzdohan i jurnu na Dronina sina Avatthamana. Ovaj vidje taj topuz koji je blistao kao Indrina munja pa pobjee, a poginue dva njegova vozara. Junaki Subhadrin sin napokon je bio sav naikan strijelama tako da je sliio bodljikavom prasetu, ali on, i takav, jurnu na akunijeva brata Kalikeyu i sabi ga u zemlju, a onda pobi i njegovih sedamdeset i sedam pratilaca Gandhara. Onda ubi deset strijelaca iz roda Vasatiya i deset golemih slonova. Probijajui se dalje, on naie na kola Duasanina sina, zdrobi ih i stjera u zemlju zajedno sa zapregom, a Duasanin sin skoi na njega s topuzom u rukama viui: ekaj! ekaj! 271

Dvojica se roaka sudarie zasipajui jedan drugog i odlueni da jedan drugome ugase ivot. Ubrzo se obojica sruie bez svijesti. Prvi doe k sebi Duasanin sin i buzdovanom udari Abhimanyua po tjemenu. Tako mnogi uzee ivot jednome. Ubie onoga koji je pred sobom razgonio svekoliku vojsku Kurua. Leao je tu kao ugasli oganj koji je progutao umu, kao zalazee Sunce koje je sagorjelo vojsku Bharata. Vojska Kurua okruila ga je likujui, a protivnika strana potonu u moru alosti. Vojska Pandava poe uzmicati. Kralj Yudhithira vidje da mu se vojska koleba pa ovako ree hrabrim ratnicima: Neustraivi Abhimanyu poginuo je ne odstupivi iz boja i sigurno je dospio u nebesa. Ostanite ovdje! Ne sumnjajte da emo pobijediti neprijatelje! Abhimanyu je pogubio mnoge kraljevie i satro deset tisua Kosala i ak mu je i to bilo malo! Njegovo je carstvo Indrino i predjeli koji se stiu velikim junakim djelima. Ubrzo je nastupio prekrasni as kada se dan kloni smiraju i Sunce, blijedocrveno kao lopoeve vlati, tonulo je iza obzorja. Oamuena vojska kralja Duryodhane vraala se svojemu konaitu izbodena strijelama i prekrivena krvlju, a protivnici su ih pratili tvrdim pogledima. Nestade Sunce i ponese sa sobom sjaj kopalja, maeva, titova i ukrasa. Poprimie svoju omiljenu boju vatre, Sunce sve oboji u crveno, i nebo i zemlju. Psi i akali, vukovi i hijene, gavrani i druge krvopije sa svim plemenima rakasa i pisaa lunjali su razbojitem i kidali kou mrtvacima da bi se napili njihove masti, krvi i modine. derali su njihovo meso i sisali sokove gnjilih leeva, a rakase su se stravino smijale odvlaei sa sobom tisue tjelesa. Psi, akali i ptice mesoderi slavili su svoj blagdan gostei se svi zajedno s istoga stola. Kada mladi junak Abhimanyu izgubi ivot, ratnici Pandava ostavie svoja kola, poskidae oklope i odloie lukove pa se, ophrvani tekim jadom, okupie svi oko Yudhithire. Utonuo u alost, Yudhithira zapoe tubalicu za Subhadrinim sinom. Ne proe dugo,372 a tu se pojavi veliki rii Krina Dvaipayana pa mu Yudhithira ukaza duno potovanje i ponudi ga da sjedne a onda mu ree: Jao, Subhadrin sin izgubi ivot dok se borio s mnotvom monih ratnika. Umoren je rukama nekolicine velikih vitezova sklonih nepravdi. Bio je jo dijete, a borio se protiv odraslih ljudi spremnih na sve. To je ono to mi srce razdire. Vyasa e na to: Yudhithiro, tvoja je mudrost neizmjerna, pred tobom nijedna nauka nema tajni. Ljudi poput tebe ne doputaju da im nesrea pamet pomuti. Mladi se junak uspeo u nebesa pobivi prije toga mnogo svojih neprijatelja. Bharato, Smrt kosi sve, ak i bogove, danave i gandharve. To je zakon koji se ne moe promijeniti.

372 S pojavom riija Vyase poinje ovdje u epu nova digresija sa slavnom priom o Smrti. itav taj inae obuhvatan umetak iskljuen je, meutim, iz kritinoga izdanja teksta te se moe nai samo u dodatku (Appendix I, 8).

272

 Smrt? Odakle Smrt dolazi? na to e Yudhithira. Ti koji si nalik na boanstvo reci mi to je to smrt, tko ju je donio na svijet i zato ona odnosi sva stvorenja? uj, kralju odvrati Vyasa kazat u ti priu o porijeklu Smrti tono onako kako sam je uo: Praotac Brahman u poetku sazda sva stvorenja, a onda vidje da stvorenja ne pokazuju nikakve znake prolaznosti. Potom naumi da uniti svemir. Razmiljajui o tome, Tvorac ne vidje nikakva naina da svoj naum sprovede u djelo i zato se naljuti. Iz njegova gnjeva vrcnu iskra s neba i stade se iriti oganj koji poe prodirati sve u svemiru. Tada stade pred Njega Hara, zvan i Sthanu ili iva. On pade Tvorcu pred noge i stade ga moliti elei uiniti dobro svim stvorenjima. Blistavo vrhovno boanstvo ree najveemu od svih isposnika: Ti koji zasluuje da ti sve elje budu ispunjene, reci to ti je elja? Sthanu, reci to eli i mi emo ti svaku elju ispuniti. A Sthanu ree ovako: Gospode, mnogo si panje posvetio stvaranju najraznolikijih tvorevina! Zaista, Ti stoji iza svega stvorenoga! Sada oganj prodire tvoja stvorenja! Dok to gledam, obuzima me samilost. Imaj i ti milosti, slavni Gospodaru! Brahman mu na to odgovori: Nije to moja elja, jer ja sam uvijek elio dobro, ali me boginja Zemlja esto moljae da joj olakam preteko breme stvorova na njoj. Traila je da ih unitim, a ja ne mogoh nai nikakva naina da prekinem to beskonano stvaranje i stoga se naljutih. Rudra e na to: Budi milostiv, gospodaru Svemira, i nemoj unitavati svoja stvorenja. Nikada vie nemoj dozvoliti da propadnu pokretna i nepokretna stvorenja. Neka trostruki Svemir, neka prolost, sadanjost i budunost, postoji i dalje. Iz Tvoje je srdbe, Gospodaru, nastala est nalik na oganj i taj oganj sada rastae stijenje i drvee, rijeke i polja. I pokretni i nepokretni svijet pretvara se u pepeo. Imaj milosti, Presvijetli, i neka umine tvoj gnjev. Pogledaj na svoja stvorenja blagim i dobrotvornim okom. Tvore svjetova, Ti si me postavio za njihova zatitnika, nemoj dati da propadnu stvorenja kojima si ti udahnuo ivot. Sasluavi Mahadevine rijei, boanski Brahman suspregnu svoj gnjev i zadri ga u sebi samome sa eljom da uini dobro svima stvorenjima. Boanski dobroinitelj utrnu oganj i objavi zakon djelovanja i mirovanja. A dok je Vrhovno Boanstvo gasilo plamen roen iz svojega gnjeva, na dveri njegovih osjetila izae tamnoputa ena s crvenim licem, jezikom i oima, okiena blistavima naunicama i nakitom. Poto izae iz njegova tijela, ona pogleda dvojicu gospodara svijeta smijeei se i onda se zaputi na jug. Brahman joj dade ime Smrt i ree joj ovako: Uniti ova moja stvorenja! Ti si roena iz mojega gnjeva kojim bijah nakanio razoriti svemir. Na moju zapovijest uini tako i ubijaj ak i maloumnike i vidioce. Lopoooka gospa po imenu Smrt saslua te rijei pa se duboko zamisli i potom, bespomona, zaplaka umilnim glasom. Praotac doeka njene suze u svoje dlanove, a onda je stade tjeiti. Bespomona gospa proguta u sebi svoj jad i s 273

ponizno sklopljenim rukama oslovi Gospodara Stvaranja: Prvae meu rjeitima, kako u ja, koju si ti stvorio, i jo k tome kao ensko, moi initi tako zla i okrutna djela? Imaj milosti, Gospodine! Sinovi, prijatelji, braa, djedovi i muevi mili su uvijek i svakome! Oni koji budu patili poradi gubitka dragih mene e kriviti i ruiti. Bojim se suza koje e se zbog mene prolijevati. Gospode, uzmi me u zatitu. Podvrgnut u se najstrooj pokori samo da ne moram biti ona koja uzima ivotni dah tako mio svim ivim biima. A Brahman joj odvrati: Smrti, ti i jesi zbog toga nastala i mora donositi propast stvorenjima! Idi i unitavaj! Nemaj nikakva obzira! Nitko na svijetu nee ti pripisati nikakvu krivicu. Prestraena gospa ostade stajati pred Gospodinom gledajui bez rijei njegovo lice. I Brahman zautje. Uskoro se ipak razvedri i, zadovoljan sobom samim, s osmijehom pogleda na sva stvorenja, a ona nastavie ivjeti kao i ranije, ne strahujui od prijevremene smrti. A gospa zvana Smrt ode se posvetiti isposnitvu ne hotei prihvatiti svoj posao. Predala se najstrooj pokori koja trajae milijune godina, ugaala je Brahmanu na svaki nain i On joj jednom ree: Smrti, emu e ti sve to tvoje isposnitvo? Smrt mu odgovori: Gospode, sva stvorenja ive u zdravlju. ak ni rijeju jedno drugo ne povrjeuju. Ja ih neu moi ubijati. Ispuni mi elju, Gospode! Bojim se grijeha i zato sam se predala isposnitvu. Ja sam ena i u nevolji sam, a krivice na meni nema. Preklinjem te, budi mi zatitnik! Boanski joj Brahman odgovori: Smrti, nee na tebi biti grijeha prihvati li se toga da ubija ova stvorenja. Moje rijei ne mogu biti uzalud, ljubazna gospo. Ti ubijaj stvorenja od etriju vrsta i stei e vjenu vrlinu. Tvoji slubenici bit e Yama, uvar juga i svakojake bolesti, a ja i svi ostali bogovi ispunjavat emo svaku tvoju elju. Ti e samo njeti slavu ista i slobodna od svakoga grijeha. Gospodaru na to e Smrt, sklopivi ruke i ponizno se poklonivi ako to ve ne moe bez mene, ja u posluati tvoju zapovijest. Ipak uj to u ti kazati: pusti meu ljude pohlepu, zavist, pakost, svau, glupost, bestidnost i sve estoke strasti koje e prodirati tijela utjelovljenih bia. Bit e kako ti kae na to e Brahman. Grijeha nee biti na tebi. Ove tvoje suze koje sam zadrao u ruci bit e bolesti koje e izii iz samih ivih bia. Ljude e ubijati one a ne ti. A ti zaboravi i na naklonost i na gnjev i uzimaj ivote ivih stvorenja jer to e ti biti dunost. One koji ine zlo ubijat e grijeh. I tako se u strahu od Brahmanova prokletstva gospa Smrt priklonila njegovoj volji i poela uzimati ivote svim ivim biima kada im doe sueni as. I samo iva stvorenja umiru. Bolesti dolaze iz njih samih i to je njihovo neprirodno stanje. Osjetila nakon smrti odlaze na drugi svijet i, kada tamo obave svoj posao, vraaju se opet na ovaj. ak i sami bogovi odlaze tamo morajui se podvrgavati zakonu kojemu se podvrgavaju smrtnici. Zato, kralju, ne tuguj vie za svojim 274

sinom koji je sada dospio u divotne predjele koji su odreeni samo za junake. Tamo uiva prijateljujui s pravednicima. Smrt je izmislio sam Stvoritelj a ona proistie iz bia samoga. Stvorenja, naime, ubijaju sama sebe. Zato nikada ne ali za mrtvima. Abhimanyu je potekao od Mjeseca i stopit e se s njegovom tvarju oien od svih svojih nesavrenosti. iv ovjek mora misliti na radost, na slavu, na sreu. Mudar ovjek nikada ne poputa pred tugom jer tuga je bolna. uo si ve da je blagostanje prolazno. Ne tuguj vie, kralju, i mir neka bude s tobom! kada to izree, sveti Vyasa istoga trena nestade. Kada je sunce klonulo i primaklo se kraju taj strani dan, tako obilan umiranjem, spustio se umilni sumrak predveerja. Obje se vojske zaputie u svoje atore. Tada se i Aruna pope na svoja pobjednika kola nad kojima stajae Hanumantov lik. Poto je toga dana svojim nebeskim orujem ubio nebrojene samaptake, on se zaputi k svojemu atoru. Dok su se vozili, on priguenim glasom upita Krinu: Krino, zato li mi je srce ovako ustreptalo i zato mi glas podrhtava? Vidim zla znamenja, a tijelo mi je onemoalo. Vasudeva mu odvrati: Sve je u redu s tvojim bratom i njegovim prijateljima. Ne alosti se. Dogodit e se na drugoj strani neko beznaajno zlo. Tada dvojica junaka pozdravie Sumrak pa se opet popee na svoja kola razgovarajui o tome danu koji bijae tako poguban za ivote ratnika. Tako razgovarajui, Krina i Aruna stigoe u logor Pandava i opazie tugu koja bjee na licima ratnika. Kada Aruna vidje oaloenu brau i sinove, njemu se srce stegnu od strepnje. Vidio je da nema Abhimanyua pa kaza: Lica su vam blijeda i nevesela, a Abhimanyua ne vidim meu vama. Nitko me od vas ne pozdravlja, a ve sam uo da je Drona danas napravio kruni bojni red. Nitko osim Abhimanyua nije ga mogao probiti, ali ja ga ne stigoh nauiti kako se, kada jednom ue, iz njega izlazi. Jeste li mojeg djeaka traili da probije Dronin bojni poredak? Je li moda poginuo brojno nadvladan poto se tamo probio? Kada su mu njihove oborene oi i potitena utnja potvrdili najgora strahovanja, nesretni otac zavapi: Jao, mili moj djeae, ako te ne budem mogao gledati, otii u i sam u Yaminu kuu. O dijete, smrt te otela od mene nesretnika, a nikada se nisam mogao nasititi tebe gledajui! to e mi rei Subhadra, a to Draupadi kada saznaju da te vie nema! Mora da im je srce nainjeno od adamanta kada se nije raspuklo na tisuu komada pri pomisli da u morati gledati snahu kako plae srca probodena strijelom uasa! Krina je tjeio ucviljenoga Arunu okupana suzama: Ne odaj se bolu! To je put svih hrabrih i nepokolebljivih katriya i junaka kojima je ratovanje zanat. Ratnik mora biti uvijek pripravan mlad umrijeti. Abhimanyu je jo bio djeak, a dospio je u sretne predjele za kojima ude iskusni sjedokosi ratnici. Ovladaj 275

svojom alou jer, ako ga nastavi ovako javno oplakivati, klonut e srce tvojim roacima i prijateljima. Glasom koji je podrhtavao od silnoga jada, Parthin se sin onda obrati svojoj brai: O zemaljski vladari, elim uti kako se borio moj Abhimanyu. Jao, zar ti vai oklopi i svakovrsno oruje slue samo za to da bi se njima kitili, zar vam je jezik samo za to da biste razgovarali po saborima, kada niste mogli zatiti mojega sina? I rekavi to, Partha 373 sjede drei u rukama luk i svoj odlini ma. Ni od prijatelja, a ni od brae ne nae se nitko tko bi se usudio niti pogledati Arunu okupana suzama, a kamoli ga osloviti. Doista, nitko se ne usuivae da mu se obrati izuzev Vasudeve i Yudhithire. Poto je sasluao Yudhithirinu pripovijest, Aruna samo duboko uzdahnu i zajeca: O sine! i srui se na zemlju u stranome bolu. Svi se ratnici Pandava okupie neveselih lica oko njega netremice gledajui jedan drugoga. Kada Aruna doe k sebi, pomami se od bijesa i inilo se da ga je spopala groznica. Sav se tresao i duboko je uzdisao, a onda stisnu ake bacajui oko sebe sumanute poglede pa ree: Zariem se da u sutra ubiti ayadrathu! Spasit e se samo ako napusti Dhrtaratrove i zatrai Krininu ili tvoju zatitu, kralju! Aruna vam se na to sveano zaklinje! Neka ne doem nikada u sjajna nebesa gdje borave moji praoci, neka u drutvu najcrnjih grjenika amim u najdubljem paklenom ponoru ako sutra, prije no to Sunce zae, ne umre ayadratha! Ne bude li sutra pao od mojega gnjeva, Aruna e odloiti oruje i ui u oganj lomae! ujte me asure, a i vi, bogovi, i ljudi i ptice i zmije, ujte i vi to tminama lutate, a i ponovno roeni riiji i nebeski riiji, i vi pokretne i nepokretne tvorevine i svi ostali koje ne spomenuh, nitko od vas nee me sprijeiti da izvrim svoj naum! Moe sii u donje svjetove ili se popeti na nebesa, moe se meu nebesnike sakriti ili tamo gdje obitavaju daitye, ali ga mojih stotinu strijela nee mimoii! Kada ova no proe, skinut u glavu Abhimanyuovu zlotvoru! I izrekavi to, Aruna objema rukama napnu Gandivu, a zvuk njezine tetive dotaknu sama nebesa. Krina je sasluao Aruninu zakletvu, a onda mu kaza: Ti si se zavjetovao da e ubiti ayadrathu i tvoja ti braa odobravaju, ali si takvim inom silno prenaglio. Ne pitajui mene, preuzeo si na sebe veliki teret. Jao, kako emo sada izbjei podsmijeh ljudi? Znaj da e na Duryodhanin zahtjev uitelj uiniti sve kako bi te omeo u tome. Poredat e kola i zaprege, okupit e sve silne ratnike i nainit e bojni red napola kao kola, a napola kao lopo. U sredini lopoa postavit e ratnike u oblik jea i svi e veliki junaci braniti ayadrathu. Bit e tu Karna i Bhuriravas, Dronin sin i nepobjedivi Vrasena, Kripa i vladar Madre. Razmisli, Aruno, o svakom od njih i o njihovoj vjetini. Kada se udrue, njih nije lako pobijediti! Aruna e na to: Ako je po mojemu, ta estorica, kada se udrue, nemaju ni pola moje snage. Vidjet e kako u im polomiti oruje i uiniti ih bespomonim.
373

Partha je metronim i znai Prithin sin, kao sto Kaunteya znai Kuntin sin, jer je majka imala oba imena.

276

Vidjet e kako e, Droni naoigled, glava vladara Sindhua pasti na zemlju praena njihovim jadikovkama. Nemoj potcijeniti Dhananayu! Ako sam se zakleo, raunaj da je ayadratha ve poginuo! Borit u se da pobijedim, a ne da izgubim. Istina je da je u brahmanu istinitost, da je u pravednome krotkost, da je u rtvi napredovanje i da je u Narayani pobjeda! Rekavi to Krini, a i samome sebi, Aruna se jo jednom obrati Krini svojim dubokim glasom: Trebalo bi, Krino, da se, im bude svanulo, pobrine da kola budu spremna i dobro opremljena jer je pred njima teak zadatak. Te noi ni Vasudevi ni Dhananayi nije dolazio san na oi. Provodili su je gorko uzdiui u svojoj stranoj alosti. Bogovi se zabrinue znajui da je Naru i Narayanu obuzeo gnjev pa se i Indra pitao: to li e iz svega ovoga nastati? Iz vedra je neba grmjelo i sijevalo, a zemlja se potresala sa umama i vodama. Onda moni Indrin sin ree Krini: Idi i utjei svoju sestru Subhadru i njezinu snahu Uttaru. Gospodine, idi i reci im rijei utjehe i istine. Ojaena srca zaputi se Krina Aruninu stanitu da utjei svoju ucviljenu sestru. Te iste veeri kralj je Sindhua ayadratha saznao za Aruninu zakletvu i naao se na tekoj muci. Zamisli se, pa onda lagano ustade i ode tamo gdje se kraljevi bijahu okupili pa im uplaen i posramljen ree: Onaj to ga je poudni Indra u Panduovoj njivi zasijao, opaki zloudnik Aruna, nakanio je otpraviti me na onaj svijet. Ostajte s mojim blagoslovom jer ja u se zaputiti svojemu domu. elim jo poivjeti. Ako elite da ostanem, vi me, katriyski prvaci, zatitite silom svojega oruja! A Duryodhana, kojemu je njegov vlastiti naum uvijek bio vaniji od svega ostalog, stade ga umirivati i nabrajati znamenite vitezove koji e ga sutra braniti u boju pa ga tako primiri. Te noi on odvede ayadrathu u Dronin ator. ayadratha, s potovanjem dodirnuvi uiteljeva stopala, progovori: Reci mi, uitelju, ima li kakve razlike izmeu moje i Arunine streljake vjetine? Drona mu odgovori: Sine, obojica ste uili iste nauke. Samo to je Aruna vodio strog ivot i mnogo se bavio yogom i zbog toga je nadmoan. Ti ga se ipak nemoj plaiti. Onoga kojega titi moje oruje ne mogu savladati ni sami bogovi. Nainit u ubojni red koji Aruna nee uspjeti probiti. Snani vitee, mora slijediti stazu kojom su hodili tvoji oevi i praoci. Valjano si nauio Vede i prinosio si rtve Ijevanice, mnoge si rtvene obrede priredio i za tebe Smrt ne moe biti uzrok strahovanja. Svi smo mi, i ja i moj sin, smrtni i kratkovjeki. Misli na to da e nas sve, prije ili kasnije, pokositi Vrijeme i da emo poi na onaj svijet nosei sa sobom samo svoja djela. 374 Blaenstvo koje isposnici zasluuju pokorom, katriye zasluuju svojom hrabrou, izvravajui dunosti
374 Djelo ili in (karman) oblikuje predmet djelovanja, ali i poinitelja. U staroj se Indiji, po uzoru na obredni in, svaki in stao shvaati kao sudbonosni obred. Zaslunost ili grjenost svakoga ina prate ovjeka i preko smrti, kada naputa sve ostalo na svijetu, i odreuju mu idua roenja.

277

svojega stalea. I tako Bharadvain sin umiri ayadrathu ije srce ovrsnu i on odlui da se bori. A plemeniti se Krina vratio u svoj ator u pratnji koijaa Daruke i spustio se na svoju bijelu postelju te utonuo u yogu. Neprestano je razmiljao o Aruninu zavjetu. U logoru Pandava nitko te noi nije spavao. Usred noi Krina se tre iz drijemea i oslovi svojega koijaa: Daruko, Aruna se, slomljen alou za svojim sinom, zakleo da e sutra prije smiraja Sunca pogubiti ayadrathu, a ovoga e sutra braniti sve Duryodhanine ete. Bit e tu i Drona sa svojim sinom, a on vrlo dobro zna to treba uiniti. Onome koga on brani ne moe nauditi ni sam neusporedivi Tisuuoki Indra. Ja neu imati snage, Daruko, gledati zemlju na kojoj nema Arune. Njemu za ljubav ja u ih sutra sve pobiti, pa i Karnu i Suyodhanu. Onaj tko mrzi Arunu mrzi i mene. Znaj da je Aruna polovica mene samoga. Kada mine ova no i jutro osvane, ti e, Daruko, opremiti moja kola po svim pravilima ratne nauke. Stavit e u kola sve to je potrebno pa pomno prati kuda se ja kreem. Kada zauje moju koljku Panaanyu kako svira piskavi zvuk arabha, doi e hitro po mene. Velim ti, Suto, da e Aruna sutra ubiti onoga kojemu je obeao smrt! Tigre meu ljudima odvrati Daruka onaj kojemu si ti koija ne moe biti pobijeen. Uinit u kako si mi naredio, a ova no neka Aruni donese jutro pod blagonaklonim znamenjem. Proe i ta no i kralj Yudhithira ustade iz svoje postelje. Plesai plesae, a miloglasni pjevai zapjevae umilne skladbe u slavu roda Kurua. Spretni glazbenici zasvirae u svoje instrumente i ti zvuci rasanie prvoga meu kraljevima. On poe na kupanje da obavi sve to bjee nuno. Prioe mu stotinu osam slugu okupanih i odjevenih u bijelo drei mnoge zlatne vreve napunjene do vrha. Sjedei na svojoj kraljevskoj stolici odjeven u tanku koulju, kralj se okupao u nekoliko vrsta vode zainjene sandalovinom i posveene mantrama, a snani i spretni slubenici trljali su ga vodom u koju bijahu nacijeene razliite ljekovite trave. Potom se okupa u vodi, zainjenoj raznim mirisima, a nakon toga osui kosu dugakom tkaninom bijelom kao labue perje. Poto su mu namazali tijelo sandalovim melemom, odjenue ga u iste haljine i cvjetne vijence. Onda se moni vladar u mislima predade molitvi sjedei sklopljenih ruku i licem prema istoku, kako to ine svi pravednici. Zatim kralj s velikom poniznou ue u odaju u kojoj bijae sveta vatra i oda joj poast svenjevima prua od svetoga drveta i Ijevanicom proienog masla posveena mantrama. Izaavi odatle, Yudhithira prijee u drugu prostoriju u kojoj su bili prvaci meu brahmanima, samoobuzdani znalci Veda oieni zavjetima i uenjem svetih spisa. Svi se oni bjehu okupali poto su obavili rtvene obrede. Tih oboavalaca Sunca bjee tu puna tisua, a uz njih jo osam tisua brahmana iz istoga reda. Panduov ih sin darova medom, maslom, najboljim voem od vrsta koje su pod dobrim znamenjem i svakom dade neto zlata i stotinu drijebaca 278

ukraenih nakitom, skupe haljine i sve to im bjee po volji, a oni mu svojim jasnim glasovima rekoe blagoslove. Onda Kuntin sin izae u vanjsku odaju, a sluge mu prinesoe prekrasno i skupocjeno sjedalo kruna oblika optoeno biserima i lazulitom, a paevi pripremie sve njegove bogate ukrase. Kralj u tome asu bijae tako lijep da bi, ugledavi ga, njegovi neprijatelji mogli svisnuti od jada. Pjevai zapoee svoje hvalospjeve i podigoe glasove koji se stopie u snani zbor. U taj tren zatutnjae kopita i kolni kotai, zazvonie zvona na slonovima i riknue koljke, tako da se inilo da od toga zvuka podrhtava i zemlja. Onda jedan od straara na vratima, oklopljenih i s maem o boku, mlad i ukraen naunicama, ue u kraljeve odaje, kleknu pred kraljem koji je zasluivao svaku poast i prikloni glavu pa najavi Dharminu sinu da Krina eka da bude primljen. Kralj primi Madhavu uz dune poasti i raspita se za njegovo zdravlje, a onda stigoe i ostale katriye kraljevske krvi. Stie i Aruna, a potom, na zapovijest Dharmina sina, svi prijatelji i dobromiljenici Pandava pooe u boj gnjevni na svoje protivnike. Aruna se pope na kola zajedno s Yuyudhanom i tako se njih trojica odvezoe nalik na Somu, Budhu i ukru 375 kada polaze da rastjeraju nonu tminu, a blagonakloni povjetarac puhae im u lea. Aruna je promatrao oko sebe mnoge povoljne predznake pa onda ree velikome strijelcu Yuyudhani: Yuyudhano, po znamenjima bih rekao da je moja pobjeda sasvim sigurna. Ja kreem onamo gdje vladar Sindhua iekuje svoju smrt. Jedna je od mojih najpreih dunosti da pogubim ayadrathu, ali je isto tako znatna i Yudhithirina sigurnost. O monoruki, budi ti danas kraljev zatitnik. Ti e ga uvati kao to bih to i ja sam inio i ne znam na svijetu nikoga tko bi tebe mogao svladati. A Satyaki, pogubitelj mnogih velikih junaka, odgovori: Neka bude tako! i ode kralju Yudhithiri. Kada je osvanuo etrnaesti dan boja, uitelj Drona, najbolji od svih koji vladaju orujem, poe postrojavati svoje ete za boj. Die se graja od srditih ratnika koji su napinjali svoje lukove okidajui tetivu i uzvikivali: Gdje je taj Dhananaya? Neki su bacali u visine svoje goleme maeve, otre i dobro izbruene, s otricama boje neba i lijepim balacima. Neki su bacali svoje buzdohane okiene zvoncima i namazane sandalovim mehlemom, ukraene zlatom i dijamantima. Potom su, ispunjeni gnjevom i ponosom, golim rukama doekivali svoje oruje. Kada je rasporedio svoje akauhinije, Bharadvain sin ree kralju ayadrathi: Ti i silni Karna, Avatthaman, alya, Vrasena i Kripa sa stotinu tisua konjanika, ezdeset tisua kola, deset tisua slonova s kulama i dvadeset i jednom tisuom pjeaka u oklopima zauzmite poloaj dvanaest milja iza mene.
375

Soma je Mjesec, Budha Merkur, a ukra Venera.

279

Tamo ni Indra na elu bogova nee moi dosegnuti, a o Pandavama da i ne govorimo. To umiri vladara Sindhua i on uini kako mu je reeno. Kraljevi se Durmarana, eljan bitke, postavio na samo elo, a uz njega bijae tisuu i petsto razdraenih slonova, toliko velikih da ih je bilo strahota i pogledati, a svi su bili oklopljeni. Bojni poredak to ga je napravio Bharadvain sin dijelom bijae akata, a dijelom krug, bio je dugaak etrdeset i osam milja, a u pozadinu je sezao dvadeset milja. U pozadini tog stroja bio je neprobojni poredak nazvan Lopo, a unutar njega stajale su zbijene ete postrojene u oblik zvan Igla. Na uicama te igle stajao je veliki ratnik Krtavarman, do njega vladar Kamboa, do ovoga Dalasandha, a onda dalje Duryodhana i Karna i jo stotine i tisue probranih junaka. Na drugoj strani te igle stajao je ayadratha. Drona je bio na prilazu redovima akate. Bojite se polagano prekrivalo junacima Bharata eljnim borbe, a kada doe as zvani raudra, pojavi se i Aruna, a pred njegovim kolima letjele su, igrajui se tisue vrana i gavranova. Poee uz prasak padati tisue meteora. Aruna postavi svoja kola u prednje linije gdje e tua strijela biti najgua pa puhnu u svoju koljku, a i Krina puhnu u Panaanyu. Od toga zvuka uzdrhta srce vojsci Kurua, a kosa se ratnicima die od uasa. Majmun na Aruninu stijegu otvori usta i uasno riknu, a uz njega zaurlae i ostala stvorenja koja su stajala uz njega. Podiu se opa huka i urlik, a Aruna oslovi potomka Daarha: Povezi me, Krino, onamo gdje je Durmarana. Probit emo se kroz onaj odred slonova. I izrekavi to, on zasu protivniku stranu pljuskom strijela kao to oblaci kiom zasipaju planine. Kada je Aruna krenuo u proboj, mnogi junaci Kurua izgiboe ili se pred njim razbjeae izgubivi prisebnost. Kraljevia Duasanu spopade bijes pa, eljan okraja, navali na Arunu, ali se ovaj dalje probijao i ne hajui za njega. Probijeni jednom te istom Aruninom strijelom padali su na tlo po tri ili etiri ratnika, a mogla su se vidjeti i mnoga trupla bez glave kako i dalje stoje steui u rukama svoje oruje. Duasanina se vojska razbjea pred Arunom, a i sam Duasana morade se vratiti pod Dronino okrilje. Aruna se primakao Droni, pa na Krinin nagovor sklopi ruke i oslovi ga: Poeli mi sreu, brahmane, i daj mi blagoslov. Tvojom milou ja u se probiti kroz ovaj neprobojni red. Ti si moj starjeina kao i Yudhithira ili ak kao Krina, o neporoni gospodine! Kao to Avatthaman zasluuje da ga zatiti, zasluujem to i ja. elim uz tvoje doputenje ubiti kralja Sindhua! Uitelj se na te rijei osmijehnu pa mu odvrati: O Bibhatsu, nee ubiti ayadrathu ako ne pobijedi mene! I Drona ga zasu pljuskom otrih strijela koje Aruna doeka svojima. Dronine strijele izbodoe i Arunu i Krinu i 280

njihove konje, a Aruna promijeni presjeenu tetivu pa posla na Dronu najprije est stotina, pa sedam stotina, pa tisuu, a onda deset tisua svojih strijela i to bjee svaki put tako brzo kao da je odapeo samo jednu. Poginue mnogi koji su stajali uz Dronu. Onda mu Drona odgovori strijelom koja ga pogodi posred prsa i naas nestane njegova snaga, ali Aruna ipak ubrzo doe k sebi pa se nastavi suprotstavljati uiteljevim napadima. Tada se javi Vasudeva: Aruno, ne smijemo tratiti vrijeme. Moramo izbjei Dronu jer nas eka vaniji zadatak! Aruna e na to: Ako ti tako kae! I oni produie dalje drei uitelja s desne strane. Onda Drona pozva Arunu: Kamo e, Panduov sine? Je li istina da ti ne prekida borbu sve dok ne pobijedi svojega neprijatelja? Ti si moj uitelj, a ne moj neprijatelj! odvrati Aruna. Ja sam tvoj uenik i zato sam ti kao sin. A osim toga, na ovome svijetu nema ovjeka koji tebe moe pobijediti. I mono oboruani Bibhatsu produi dalje probijajui se kroz ete Kurua, a s bokova su ga pratili plemeniti kraljevii Panala: Yudhamanyu i Uttamauas. Vidjevi da su se pred Kuntinim sinom isprijeila Krtavarmanova kola, Krina pomisli da ne smiju gubiti vremena s njime pa ree Aruni: Ne pokazuj nikakve milosti prema Krtavarmanu. Satri ga i pogubi! Na to Aruna zasu Krtavarmana svojim strijelama tako da ovaj bjee potpuno oamuen, a onda potjerae svoje brze konje na vojsku Kamboa. Kao to poar tjeran vjetrom prodire gustu umu, tako je i Aruna, oganj Pandava, Ijutito obarao umu ratnika Kurua, ibajui naokolo strijelama kao vatrenim jezicima, a Krina bjee vjetar koji ga je podjarivao. Sa svih strana okruen obruima kola i slonova, tisuama i tisuama koje ga opkoljavahu red za redom, Dhananaya nestade meu njima kao Sunce umotano oblacima. Duryodhana se na svojim kolima hitro probi do uitelja pa mu kaza: Taj se Aruna takorei ve probio porazivi sve one vitezove! Neka ti sada pomogne tvoja pamet da smisli neto kako bismo mogli ubiti Arunu. Da si mi blagoslovljen, uitelju, uini neto kako ayadratha ne bi izgubio glavu! O blagoslovljeni, ja znam da si ti naklonjen Pandavama, a meni se ve razum pomutio od silna razmiljanja to u i kako u. Na si kruh jeo, a ipak nam se oduuje zlom. Da mi nisi obeao da e pobijediti i poniziti Pandave, ja nikada ne bih pokuao sprijeiti gospodara Sindhua da se vrati u svoju domovinu. Nemoj se gnjeviti na mene. Moda buncanjem i ludovanjem jer me je obuzeo uas! O, zatiti sada vladara Sindhua! Drona e na to: Ne uzimam ti za zlo te tvoje rijei. Ti si mi drag koliko i Avatthaman. Sada e initi ono to ti budem rekao: Pod teretom sam godina i ne mogu se kretati tako hitro kao Aruna. Ja moram uhvatiti Yudhithiru, a tebi u, 281

kralju, staviti ovaj zlatni oklop tako da ga nee moi probiti nikakvo oruje kojima se ljudi koriste. Ni Krina, a ni Kuntin sin nee ga moi probiti strijelama. Ovako oklopljen pohitaj ususret Aruni i on se nee moi nositi s tobom. I rekavi to, prvi meu posveenicima brahmanu dotakne vodu i izgovori propisane mantre pa urno pripasa Duryodhani udesni blistavi oklop i tako posla kralja u boj. Duryodhana poe za Arunom koji ve bijae duboko zaao u silu Kurua. Sunce ve bjee krenulo nanie, prema vrhovima brjegova Asta i njegove zrake ublaie svoju estinu, a dan se poeo lagano gasiti na nebu prekrivenu prainom. Vojnici su se, kako koji, neki odmarali, neki borili, a neki su se vraali u okraj eljni pobjede. I dok su se vojske tako borile, obje se nadajui pobjedi, Aruna i Krina dalje su se probijali prema vladaru Sindhua. Kuntin je sin svojim strijelama pripravljao put dostatan za svoja kola, a Krina je pokazivao svu svoju vjetinu upravljajui ih krunim putanjama razliitih oblika i vrsta. Arunine strijele s urezanim njegovim imenom, dobro ugoene i omotane majim crijevom, pravih spojeva i dalekometne, vrsto nainjene od rezanoga bambusa ili pak itave od eljeza, pile su neprijateljsku krv zajedno s pticama grabljivicama. Stojei na svojim kolima, putao je Aruna svoje strijele po dvije milje u daljinu, a one su padale i gasile ivote upravo kada bi kola pristizala na to mjesto gazei preko pobijenih ljudi i konja, preko polomljenih kola i mrtvih slonova. Onda Krina oslovi Arunu: Gledaj, Dhananayo, eno Suyodhane kako nas pretjee! On ini se zna da e se danas sukobiti s tobom. Ako ga uz malo sree danas ubije, lako e se probiti kroz njegovu vojsku bez gospodara. Neka bude kako kae! odvrati Aruna. To je upravo ono to bih morao uraditi! Tada tvoj sin, gospodine, izazva uz osmijeh Krinu i Dhananayu na boj, a ova dvojica vrlo se obradovae. Duryodhana probode Arunu trima strijelama velike snage koje su se mogle duboko zabosti. etirima strijelama pogodi etiri njihova konja, a deset ih zabode Vasudevi u prsa presjekavi mu bi u rukama. Tada Krina ree Aruni: Ovo to sada gledam jo nikada nisam gledao, kao to ne vidjeh ni da brjegovi hodaju! Tvoje strijele nemaju nikakva uinka! Predvodnie Bharata, ili je Gandiva izgubila svoju snagu ili su tebi ruke onemoale. Aruna mu na to odvrati: Rekao bih, Krino, da su oklop na Duryodhaninu tijelu namjestile Dronine ruke. Tako kako je postavljen, taj je oklop neprobojan za moje strijele. U njemu je sila svih triju svjetova! Ovo moe biti samo Dronina vjetina, a ja sam je od nje uio. Ali onaj koji sada nosi taj oklop ne zna kako se to radi. On ga nosi kao to bi to ena inila. ak i da je taj oklop boanski i da ga je sazdao sam Brahma, nee moi od mojih strijela zakloniti ovoga zlikovca Duryodhanu. 282

Tada Aruna svojim strijelama pobi Duryodhanine konje i oba bona koijaa, presijee mu luk i pokida konate titnike za ake. Potom stade komadati njegova kola i Duryodhana se ubrzo nae bespomoan, aka isprebijanih strijelama. Vidjevi velikoga ratnika u nevolji, mnogi mu pohitae u pomo, a Aruna stade silom svojega oruja satirati svu tu vojsku. Ali Krina ne htjede gubiti vrijeme nego doviknu Aruni: ustro potei tetivu, a ja u puhnuti u svoju koljku! I Keava, lica prekrivena prainom, silovito puhnu u svoju Panaanyu. Od njezina zvuka i od brujanja Gandivine strane svi ratnici Kurua, i slabi i jaki, popadae po zemlji i Arunina se kola najednom pojavie iz toga mnotva kao Sunce kada izae iza oblaka. Duryodhana i osam velikih vitezova koji bijahu odreeni da tite ayadrathu svi zajedno okruie Panduova sina i udesni bijahu podvizi onoga kojem je Krina koija dok je dijelio megdan sa svim tim ujedinjenim ratnicima. Za to je vrijeme Yudhithira bio u velikoj nevolji. Ljutiti Drona presjekao mu je luk i on uze drugi, bolji i ilaviji, i njime obori sve one tisue strijela kojima ga je Drona obasipao. Tada se Drona razbjesni i svojim otrovrhim strijelama pobi Yudhithirinu zapregu, a ovaj goloruk skoi sa svojih nepokretnih kola i Sahadeva ga na svojima odveze s bojita. Dok je Drona nastavljao istrebljivati Somake, nitko se ne usudi na njega juriati i nitko ga ak ne pogodi strijelom. Pogubni se okraj nastavljao, a u taj as Yudhithira zau zvuk Panaanye u koju je duhnuo Vasudeva. Doista se zbilo tako da se od urlanja Dhrtaratrovia pred Aruninim kolima i od huke bitke koju je vodio junaki Satyaki brujanje Gandive nije moglo uti. Kraljevskome Panduovu sinu doe napamet: Neto nije dobro s Arunom im se Panaanya tako oglaava, a Kurui urlaju od radosti! i od te mu se misli pomrai pred oima, srce mu uzdrhta od straha i on drhtavim glasom oslovi Satyakija: O Satyaki, ti, koji si po smjelosti jednak Krini, uvijek si bio oslonac Pandavama kao to je to i Krina. Zato u te opteretiti bremenom koje ti i dolii da podnese. Aruna je tvoj brat, prijatelj i uitelj. Poi mu sada u pomo jer slutim da je u tekoj nevoji. Predvodnik inija odgovori na to pravednome kralju Yudhithiri: O gospodine nepropadne slave, uo sam tvoje pravdoljubive rijei koje e me zbog Arune odvesti k slavi. Spreman sam za Arunu i roeni ivot rtvovati! Ali meni je Aruna pred samim Vasudevom nekoliko puta napomenuo da tvoju sigurnost povjerava meni i da e samo tako biti bezbrian kada krene da ubije ayadrathu. A Yudhithira mu odvrati: Tako je kako zbori, gospodine, ali od toga moje srce nije postalo nita mirnije budui da je sada Aruna ugroen. Ja u poduzeti sve da sebe zatitim, a tebi nareujem da krene onamo kamo se i Aruna otputio! Jaki e me Bhima braniti, a tu je i Dhrtadyumna koji se iz ognja rodio samo da bi Droni donio propast. 283

Velmoa inija sasluao je Yudhithiru, pa se uplaio to e mu Aruna rei kada uje da je napustio Yudhithiru, ali onda pomisli da e ga ljudi smatrati kukavicom ako ne ode. Uto Yudhithira naredi da se Satyakijeva kola natovare tobolcima sa svakakvim orujem i svim ostalim potreptinama, a njegove vrsne konje ispregoe i dadoe im da piju, proetaju se i okupaju. Onda ih opet upregoe poto su im poupali strijele iz tijela i dali im da se najedu. S odmornom zapregom Satyaki poe da pronae Arunu i iznenada udari na vojsku Kurua, no Drona stajae na njegovu putu. On ga zasu strijelama pa viknu: Tvoj uitelj Aruna izbjegao je sukob sa mnom i otiao odavde kao kukavica. Ako me i ti, kao i on, brzo ne obie, nee danas odavde iznijeti ivu glavu! Satyaki mu na ovo odgovori: Ja u po nareenju kralja Yudhithire poi tragom svojega uitelja. Budi blagoslovljen, brahmane, a ja sada ne bih dangubio. Trebalo bi da uenici uvijek kroe stopama svojih uitelja pa u i ja tako uiniti. I on se okrenu svojemu vozaru pa ree: Proi onim praznim prostorom pored Karnine vojske! Srditi Drona poe za njime zasipajui ga tisuama strijela, a i razgnjevljeni Krtavarman poe mu ususret s namjerom da ga zaustavi. Satyakiju se suprotstavie mnogi hrabri i moni ratnici i on, koji bjee nazaustavljiv, nije mogao uznapredovati ni koraka. Mnotvo ratnika vinih ubijanju zasue Yuyudhanu nebrojenim strijelama i paljivo ga opkolie, a Drona ga pogodi sa sedamdest sedam strijela. Onda Satyaki nacilja strijelom zlatnih krila iz koje sijevahu plamenovi, slinoj bijesnoj zmijurini ili Unititeljevoj palici, i njome probode Krtavarmana. Ta se strana strijela probi kroz njegov blistavi oklop i natopljena njegovom krvlju zabi se u zemlju. Okupan krvlju, ranjeni Krtavarman ispusti iz ruku luk sa strijelom na tetivi i pade u svoja kola. Tada Satyaki produi put kroz Kurue kao Indra kroz bojne redove asura. Jednom jedinom strijelom on obori Dronina vozara i svojim hicima natjera njegovu zapregu da odvue kola daleko odatle. Neustraivi Drona vidje da su njegovi bojni redovi u rasulu i krenu zatititi svoju vojsku umjesto da goni inijeva unuka. ak ni Aruna, kralju, ne poini onakav pokolj kakav je napravio Satyaki meu tvojim trupama. Rastjerujui njihove redove, on se nastavi probijati prema Aruni. Drona ugleda Duasanina kola u blizini pa mu ree: Duasano, zato bjee onolika kola? Je li kralj dobro? Je li vladar Sindhua jo iv? Zato se vraa iz okraja? I ti si izazivao svu onu mrnju Pandava i Panala, a sada si se uplaio samoga Satyakija. Ti si kraljev brat i veliki strijelac! Potjeraj svoja kola na Satyakija jer e se sva ona vojska rasusti! Tvoj sin ne izusti ni rijei, nego uini kako mu je reeno. Za to se vrijeme vojska Pandava poela na svim stranama kolebati i Pandave, Panale i Somake morali su podaleko odstupati. Tada Yudhithira ree 284

Bhimaseni uzdiui kao crna kobra i oiju punih suza: uli smo kako Vasudeva pue u Panaanyu koja se nadaleko raspoznaje. Plaim se da se sada Krina bori jer je Aruna poginuo! Nigdje ne vidim Arunina stijega. Kuntin sine, ti e zato otii tamo gdje je Dhahanaya i kamo je ve otiao siloviti Satyaki. Uini to ako si jo voljan sluati moje zapovijesti i ako ti je na umu da sam ja tvoj stariji brat. Bhima e na to: Njih su se dvojica odvezli na kolima koja su nekada nosila Brahmana i Ianu, Indru i Varunu, i nemaju se ega bojati. Pa ipak, ja u posluati tvoju zapovijest. Ne brini se. Smjesta polazim izvriti tvoju zapovijest! Zatim se okrenu Dhrtadyumni: O Panalo, ti dobro zna da se Drona eli na svaki nain doepati Yudhithire. Prva je naa dunost da branimo kralja, ali ja moram i sluati njegove zapovijesti. Zato sada odlazim tamo gdje je ayadratha kojemu je kucnuo sueni as. Zato ti budi danas spreman i odluan da odbrani Prithina sina. To je tvoja prva i najvia dunost! Ne brini se, Bhimo na to e Dhrtadyumna Drona e poniziti Yudhithiru tek ako ubije Dhrtadyumnu! Tada Bhima silovito puhnu u svoju koljku i odape strunu na svojemu luku pa uz lavlji urlik koji utjeruje jezu u srca neprijatelja navali meu njih. Na njegovoj zastraujuoj prilici skupocjeni elini oklop optoen zlatom sijevao je nalik na oblak nabijen munjama. Kurui su se trudili da ga zaustave, ali Bhima svlada sve te vitezove i onda udari na Droninu vojsku zasipajui slonove dadom strijela. Uitelj se Drona isprijeio i pred njim kao to kopno zaprjeuje put morskoj plimi. Nadao se da e mu Bhima ukazati isto potovanje kao i Aruna i zato ga oslovi: Bhimo, nije u tvojoj moi da se probije kroz ovu vojsku sve dok mene ne savlada. Ja sam tvoj neprijatelj, silni junae! Krini i Aruni dopustio sam da se probiju kroz ovu vojsku, ali ti nee proi! Njegove rijei naljutie neustraivoga Bhimu pa mu on, oiju zakrvavljenih od bijesa, odbrusi: Bijedni brahmane, nije Aruna ovuda proao zbog tvojega doputenja! Poastima koje ti je iskazao samo je pokazao koliko te potuje. Ali ja prema tebi neu pokazati milosti kao to je to uinio Aruna. Sada sam ti neprijatelj! Bio si nam neko davno uitelj, otac i prijatelj i kao oca smo te potovali, ali sada sam kae da si mi neprijatelj. E, pa neka ti bude! i rekavi to Bhima zavitla svoju topuzinu i u komadie razbi Droninu koiju. Drona ustro skoi sa svojega vozila koje buzdohan istoga trena satjera u zemlju zajedno sa zapregom, koijaem i barjakom. A tada, kralju, tvoji sinovi opet okruie Bhimu, prvaka meu strijelcima s kola. U tome okraju pogiboe njih jedanaestorica. Ne proe dugo, a Bhima razjuri sva ta bojna kola bacajui srdite poglede oko sebe. Kada se Panduov sin probio kroz svu tu silu, opet ga je doekao uitelj Drona i, smjekajui se, obasuo ga nebrojenim strijelama elei da ga zaustavi. Onda Bhima skoi sa svojih kola, zamiri, pa velikom brzinom jurnu prema Droni. Zaista, gospodine, Bhima je 285

trpio pljusak Droninih strijela kao to bik podnosi olujni pljusak. Drona ga je Ijutito izranio, ali Bhima uhvati rudu njegovih kola i silovito ih tresnu o zemlju. Drona je uspio na vrijeme iskoiti i popeti se na druga kola, a onda se zaputio prema nekoj praznini u bojnim redovima. Snani Bhima pak ponovo ue u svoja kola i nezadrivo jurnu na vojsku tvojega sina. Probio se kroz redove Bhoa i Kamboa i kroz brojna plemena mleha koji svi bijahu vrsni borci, a onda je ugledao velikoga strijelca Satyakija zanesena bitkom. Produi dalje eljan da vidi Dhananayu i, svladavi sve tvoje ratnike, napokon ugleda i velikoga strijelca kako nepreduje prema ayadrathi s namjerom da ga pogubi. Bhima tada kliknu glasom nalik na grmljavinu, a Aruna i Madhava odgovorie mu poklikom. uo je to i kralj Yudhithira i razabrao glasove Bhime i lukonoe Arune pa mu odmah laknu i srce mu se razveseli. Karna ne mogae podnositi Bhimine urlike pa jurnu na njega gromko kliui i zateui luk svojom golemom snagom. U junakome Bhimi planu bijes kada je vidio Vaikartanu pa odape na njega nekoliko silovitih hitaca. irokovrhom strijelom posla u Yamino carstvo Karnina koijaa, a potom ubije i njegove bojne konje. Karna urno napusti svoja beskorisna kola i pope se na kola Vrasene. Ipak, Karna je svoje strijele odapinjao tedei Bhimu, a ovaj je gaao Karnu ne tedei snage. Onda se Bhima okrenu od Karne u elji da se pridrui Krini i Aruni, ali ga Radhin sin ponovo napadne i zasu ga gustim pljuskom strijela, izazivajui ga s osmijehom na licu lijepu poput rascvjetala lopoa: Zato si mi okrenuo lea? Zar se toliko uri da vidi Arunu? Stani tu gdje jesi i zaspi me svojim strijelama! Bhima nije mogao odoljeti nego okrenu svoja kola i zapoe okraj sa Sutinim sinom. inilo se da se sve vrijeme Karna smije i ruga Bhimaseni koji se borio kao raspomamljen. Onda srani Bhima opet polomi Karnin luk i smijui se pobi zapregu i vozara, a njega brojnim dugakim strijelama pogodi u grudi. Karna prijee na druga, propisno opremljena kola, i s bijesom olujnoga mora opet nasrnu na Bhimu. Obojici su oi bile zakrvavljene od jarosti i itali su poput dviju zmijurina. Karna natjera svoju zapregu labue boje meu Bhimine konje boje medvjeda i dvije se zaprege umrsie. Dok su Bhima i Karna jedan drugoga zasipali strijelama, mnogi su slonovi, konji i ljudi ginuli od njihovih strijela naokolo, i nasta opi pomor a polje se prekri tjelesima. Bhima opet presijee Karnin luk, pobi mu zapregu i obori koijaa iz njegova odjeljka, a Karna oamuen Bhiminim strijelama nije vie znao to da ini. Duryodhana opazi da je Karna u nevolji pa naredi svojemu bratu Durayi da mu pomogne. Razbjenjeli Bhima izbode Durayu svojim strijelama i u Yaminu kuu otpremi i njega i njegova vozara, a i konje iz zaprege. Karna zaplaka od ljuta jada pa obie poasni krug oko tvojega sina koji leae na zemlji grei se i uvijajui kao zmija. Onda tvoj sin Durmukha poslua Duryodhaninu zapovijest i urno poe prema Karni zasipajui Bhimu strijelama. Kada ga Bhima ugleda, i 286

njega s devet pravih strijela otpravi u Yamino carstvo. Karna suznih oiju opet prekinu okraj da bi obiao poasni krug oko paloga kraljevia, a potom se uzdiui povue i ostavi ga da tamo lei. Bhima je iskoristio tu priliku pa odape na Sutina sina etrnaest dugakih strijela s perjem leinara, a Karna mu na to uzvrati istim brojem. No slavni ratnik bjee ve vrlo ranjav od Bhimina oruja i oaloen zbog ovih dviju smrti pa se povue s bojita popevi se na kola poginuloga Durmukhe. Vidjevi da je Bhima porazio Karnu, Durmarana i etvoro njegove brae krenue zajedno da ga napadnu. Obueni u prelijepe oklope, okruie ga sa svih strana i prekinue svojim strijelama kao rojem skakavaca. Bhima ih je doekao smjekajui se i odapeo dvadeset pet strijela na kraljevie lijepe poput nabesnika. Izbaene iz Bhimina monog luka, te strijele svu petoricu poslae u Yamino boravite, a i njihove konje s njima. Beivotna tjelesa pokraj svojih kola kao golemo drvee oboreno olujom. Karna je gledao pogibiju Dhrtaratrinih sinova koji su mu doli u pomo okrivljujui sebe za nju. Prestao se nadati da e odavde izvui ivu glavu pa mu se vrati sva njegova snaga te on opet krenu na Bhimu i odmah ga probode petorim strijelama, a potom jo sedamdesetorim, neprestano se smijui. Ne osvrui se na te strijele sa zlatnim krilima, bruene na kamenu, Bhima izbode Karnu stotinom svojih. Srditi mu Karna onda razbi tobolce sa strijelama, pokida uzde i s pet strijela izbode koijaa koji pobjee k Yudhamanyuovim kolima. Odluivi da pogine ili pobijedi, Kuntin sin dohvati tada ma i tit, ali mu tit razbie Karnine silovite strijele. Ostavi bez kola i oruja Bhima hitnu prema Karninim kolima svoj udesni ma. Taj veliki ma pade s neba poput ljutite zmije i presijee Karnin napeti luk, ali ovaj posegne za boljim i jo ilavijim lukom pa zasu Bhimu tisuama estokih zlatopernih strijela. Sav izboden njima, Bhima skoi uvis. Uasnuti ga je Karna zavaravao skrivajui se u svojim kolima, ali Bhima mu skine barjak s kola i ostade ga ekati na poljani. Poto Bhimi ne poe za rukom da ga izvue iz kola, Radhin ga sin opet napade, ali taj okraj nije mogao dugo potrajati jer Bhima vie nije imao oruja pa se morao povlaiti i uzmicati. On opazi slonove goleme poput brjegova to ih Aruna bijae pobio i zamaknu meu njih kako bi usporio Karnino napredovanje. Sasvim je odustao od nauma da se bori s njime i gledae samo kako da izvue ivu glavu. On podie jednoga od tih slonova i ekae tako svojega protivnika nalik na Hanumanta koji je drao vrh Gandhamadane. Svojim strijelama Karna raskomada toga slona, a Bhima zatim poe na njega bacati te komade, kolne kotae, pobijene konje i sve to bi mu dolo pod ruku. No Karna je sve to odbijao i komadao svojim strijelama. Bhima tada podie svoje strane ake u kojima bijae silina groma i poelje smoditi svojega protivnika, ali se toga trena sjeti Arunina savjeta i odusta. Nije 287

elio omesti njegovo izvrenje. A Sutin je sin i dalje svojim strijelama muio Bhimu i pomraivao mu njima osjetila. Ali je imao na umu obeanje koje je dao Kunti i ne htjede uzeti ivot nenaoruanome Bhimi. Samo mu se hitro primie i dodirnu ga vrhom svojega luka, no Bhima mu istoga trena istre luk iz ruku i njime ga zahvati po glavi itei od jarosti kao zmijurina. Radhin se sin nasmija oiju zakrvavljenih od bijesa pa mu ree: Glupi prodrljive, nemoj mi izlaziti na boj kada ne zna vladati orujem! Ti se u boju dri poput trapavoga derita. Poi u praumu ivjeti kao isposnik i hrani se voem i korijenjem jer nisi za bitku! Ti jedino zna grditi kukavice i slukinje zbog svoje veere! Gubi se, poi u umu! I Bhima se morao nasluati svakakvih pogrda, a sav Karnin jad zbog nepravdi to ih je proivio u djetinjstvu izli se sada na glavu Bhime. Na kraju se on nasmija i odvrati Karni: Jadnie, koliko sam te ve puta pobijedio?! Kako se moe tako hvasati? Niskorodni junae, hajde se goloruk uhvati sa mnom ukotac! Ubit u te pred svim ovim kraljevima kao to sam ubio golemoga Kiaku! Otroumni Karna razumje to Bhima smjera i ne prihvati izazov. U taj tren Aruna na Krinin poticaj odape na Karnu mnoge otre strijele i one se poput zmija zabodoe u Karnino tijelo pa Sutina sina odmamie iz Bhimine blizine. Poto mu je Bhima sasjekao luk, a Aruna ga teko izranio strijelama, Karna se napokon udalji odatle. Evo stie i neustraivi Satyaki! ree Krina Aruni Tvoj uenik i prijatelj pobjedonosno se probija kroz neprijateljske redove. A Aruna e na to: Ne dopada mi se to Krino! Velika je pogrjeka to ga je Yudhithira poslao k nama. Drona stalno trai priliku da zarobi kralja. Uto Bhuriravas vidje napobjedivoga Satyakija pa se razgnjevi i napadne na njega. Slavni ratnik iz zemlje Trigarta dugo se sukobljavao sa Satyakijem sve dok se obojici ne polomie kola, a onda nastavie dvoboj na zemlji, s maem i titom u rukama. Kada im od oruja ostadoe samo patrljci, oni se dohvatie ukotac golim rukama. Tada Vasudeva ree Aruni: Pogledaj Satyakija, prvoga meu strijelcima! Ostao je bez svojih kola poto se probio kroza svu ovu silu Bharata idui za tvojim tragom. Gledaj, Somadattin e sin nadvladati junaka Vrinija i Andhaka! Satyaki je iscrpljen od mnogih napora. Aruno, zatiti svojega uenika! Aruna mu na to odvrati: Prvak Kurua i junak Vrinija ogledaju se meu sobom kao to bi se razjareni slon poigravao sa silnim lavom iz praume. Uto se zaue krici meu okolnim ratnicima. Bhuriravas udarcem bjee oborio vou Satvata i vukao ga je po zemlji kao to bi lav vukao oborena slona. Onda ga je udario nogom u grudi, epao za kosu i podigao ma. Tada e Krina: Gledaj, silni Aruno, Satyaki e izgubiti glavu! 288

Aruna mu odgovori: Moje oi prate ayadrathu i ne mogu se obazirati na Satyakija! Ipak u radi njega uiniti ovaj teki pothvat! I rekavi to i posluavi Vasudevu, on odape s Gandive strijelu otru kao britva. Strijela bljesnu nebom nalik na sjajni meteor i ratniku Kurua odsijee ruku prekrivenu grivnama, koja stiskae balak maa. Osakaen Aruninom strijelom, Bhuriravas ostavi Satyakija pa u svojemu bijesu poe ocrnjivati Panduova sina: Kuntin sine, ti si izvrio bezduno i okrutno djelo! Odsjekao si mu ruku premda se nisi borio sa mnom! Ja te ak nisam ni vidio! Jesi li kod Indre ili kod Rudre uio ovako rukovati orujem? Da nisi to nauio kod Drone ili kod Kripe? Zato da ti, koji si bolje nego itko na ovome svijetu upoznat s pravilima ratovanja, uini ovo djelo koje je dostojno samo grjena bijednika niskoga roda? To moe uiniti samo opaki zlikovac! Mora biti da te na to naveo Vasudevin sin jer nitko u ijim venama tee kraljevska krv ne bi ni pomislio na takav podmukli zloin! Tada mu Aruna odgovori: Ti si star ovjek i moe biti da su ti godine pomutile razbor. Optuuje nas bez razloga! Zar sam mogao stajati i da promatram kako mi ti ubija prijatelja, moju desnu ruku!? On mi je doao u pomo i radi mene nije alio ni svoj ivot! Sada bespomoan lei na zemlji i ja bih zasluio da odem u pakao da sam to dopustio. Kae da me je Krinino drutvo iskvarilo! Ta tko na ovome svijetu ne bi volio biti tako pokvaren? Kada si ga ti izazvao, Satyaki je ve bio iscrpljen i slabo naoruan. Koje ti je pravilo asti dopustilo da podigne svoj ma na ovjeka koji nemoan lei na zemlji? Kada ovjek kree u boj radi sebe samoga, ne mora se obazirati na svoj ivot, ali zar ne zasluuje zatitu onaj tko se bori za drugoga? Da nisam obranio Satyakija, bio bih zbog svoje nebrige kriv za njegovu smrt. Kako bi se ti, junae, ponio prema onome tko zavisi od tebe? Stari ratnik nita ne odgovori. Samo je lijevom rukom rasuo strijele po zemlji i sjeo na tu postelju elei se zaputiti u Brahmanovo carstvo predavi svoja osjetila brizi boanstva koja nad njima vladaju. Jasnoga i proienoga uma on se povukao u yogu ne skidajui svoj pogled sa Sunca i mislei na velike upaniadi. Svekolika vojska Kurua stade hvaliti staroga ratnika, a ruiti Krinu i Arunu, no Bhuriravas se zbog toga nije nimalo radovao. Aruna onda ree s tugom u srcu i bez traga ljutnje: Svim je kraljevima znan moj veliki zavjet da nitko nee poginuti tko je na mojoj strani samo ako mi je protivnik na domaaju strijele. Sjeti se toga, Bhuriravase, i nemoj mene osuivati. Je li nepravedno to to sam ti odsjekao ruku branei nenaoruanoga Satyakija? A koji bi pravian ovjek, gospodine, mogao hvaliti pogubljenje Abhimanyua, koji jo bijae dijete, bez oruja i u raskidanu oklopu? Na to stari vitez samo dodirnu zemlju svojom lijevom rukom i ostade nijem oborivi glavu. A tada ustade Satyaki osloboen iz ruku Somadattina sina i potre ma nakanivi odsjei glavu plemenitome Bhuriravasu. Doista, bjee naumio 289

ubiti nedunoga Bhuriravasa koji je sjedio tu i onako bez ruke sliio slonu s odsjeenom surlom, takorei ve mrtav, ubijen rukom Panduova sina i ne mislei vie na bitku. Svi ratnici stadoe glasno negodovati i osuivati ga, ali bjee uzalud ak i to to su Krina, Aruna i Bhima dovikivali da se okane svoje zle namjere. Satyaki udari svojim maem i odrubi glavu starome ratniku koji je na svojoj postelji od strijela smireno sjedio odvrativi se od ivota. Stareva se glava otkotrlja preko poljane, a tijelo ostade sjediti u poloaju yoge. Udivljeni njegovim podvizima, nebesnici i bogovi blagosiljali su Bhuriravasa, a meu tvojim vojnicima, kralju, podie se amor: Nema krivice na junaku Vrinija govorahu oni - zbilo se ono to je bilo sueno. Ne treba se ljutiti a ne treba ni suditi je li dobro ili nije. Tvorac je odredio Satyakija da donese smrt Bhuriravasu. A Satyaki e na to: O grjeni Kurui, vi ste se izvana zaogrnuli pravdom i meni govorite o vrlini i kako nije trebalo da smaknem Bhuriravasa, a gdje bijae ta vaa pravednost kada ste u boju usmrtili ono neneoruano dijete, Subhadrina sina? Ja sam se esto zaklinjao da u ubiti onoga tko me u boju ivoga obori na zemlju i u srdbi me udari nogom, makar on bio i pod zavjetom isposnitva. U davnim danima, kada je zemljom hodio Valmiki, 376 ovako je pjevao: Kae mi, majmune, da ene ne treba ubijati, a ja kaem da bi ovjek morao nepokoljebivo initi upravo ono to e nanijeti bol njegovim neprijateljima! Na to nitko ne prozbori ni rijei ni meu Pandavama, a ni meu Kuruima, ali su u sebi svi odavali poast Bhuriravasu i nitko nije odobravao njegovo pogubljenje. Onaj koji je mnogima ispunio elje i zasluivao da mu se ispuni svaka elja, posveen svojom srdanou i smru na otrici oruja, odbaci svoje tijelo u tome velikom boju. Tako se Bhuriravas zaputio k nebeskim predjelima. Onda Aruna kaza Vasudevi: Goni konje, Krino, pohitajmo prema kralju ayadrathi! Sunce se brzo priklanja brjegovima Asta! I jakoruki Krina, vrsni poznavalac konjovodstva, potjera srebrne drijepce k ayadrathinim kolima. Mnogi glavari vojske Kurua, meu njima i kralj Duryodhana, Karna, Vrasena, a i ayadratha s njima, pohitae da stanu na put junaku ije su strijele nepromaive. Imajui sada kralja Sindhua pred sobom, Aruna je od srdbe bacao na njega uarene poglede i inilo se da e ga njima saeci. U tome trenu kralj Duryodhana oslovi Rathina sina: Vaikartano, naposljetku je dolo vrijeme i za ovu bitku! O plemeniti, pokai sada svoju mo! Karno, ne daj da Aruna ubije aydrathu. Dan je na izmaku i, ako vladar Sindhua poivi do zalaska Sunca, Aruna e izvriti svoj zavjet i nestati u ognju, a njegova braa i pristae nee htjeti ivjeti na svijetu bez Arune.
376 Valmiki se slavi kao pjesnik Ramayane. Navedeni stih (u kritikome izdanju Ramayane: VI. 68, 27) govori Hanumantu u bici Indrait, sin Ravane, kralja rakasa; on dakle ne izrauje miljenje pjesnika niti, recimo, Rame, nego rakasa!

290

Radhin sin ovako odgovori kralju: U dvoboju s Bhimasenom moje je tijelo duboko izranjeno. Hrabri strijelac umije zadavati mnoge i estoke udarce. Kralju koji dijeli poasti, ja sam ovdje samo zato to tako mora biti. Udovi mi plamte u boli koju im je nanijelo ubojito Bhimino oruje. Ali moj ivot pripada tebi i ja u uiniti sve to je u mojoj moi da najbolji meu Pandavama ne uzme ivot ayadrathi. Ja u se danas, tigre, tebi za ljubav boriti s Arunom, ali pobjedu ipak odreuje sudbina. Dok su kralj i Karna tako razgovarali, Aruna je poinio straan pokolj u njihovoj vojsci pa se onda okomio na samog ayadrathu. Karna mu tada stade na put i obasu ga svojim strijelama. Zapoe ljuti okraj izmeu Karne i Arune kojemu su pomagali i Bhima, a i ostali. Vjetina Sutinog sina bijae vrijedna divljenja, ali Aruna izbode njegove udove stotinom strijela a Karna mu uzvrati s pedesetorima. Aruna je vidio kolika je Karnina spretnost i, napevi tetivu do uha, on etirma strijelama otpravi u Yamino carstvo etiri Karnina bijela drijepca, a strijelom iroka vrha posla za njima i Karninog vozara oborivi ga iz njegovog odjeljka na kolima. Bez zaprege i bez koijaa, oamuen tom kiom strijela, Karna nije znao na koju e stranu. Avatthaman mu se nae u pomoi i primi ga na svoja kola. Tada nahrupie sa svih strana ratnici Kurua na svojim skupocjenim kolima trudei se da zaustave Arunu i da ga sprijee da ispuni svoj zavjet. Aruna na sve strane posla Varunino oruje i od njega Dhrtaratrovii ustuknue. Od njegovih strijela smraie se sve etiri strane svijeta i inilo se da kroz tu tminu bljeskaju samo meteori. Napinjao je svojim miicama strunu udesne Gandive koja nalikovae na sam Indrin luk, a grmio je kao turobni oblaci na kraju yuge i, smijui se, naseljavao Yamino carstvo novim stanovnicama. Jezdio je kroz bitku tako da se inilo kako ga posvuda ima i tako je rukovao svojim udesnim orujem da se nije moglo opaziti kako vadi strijelu iz tobolca, ni kako napinje luk i odapinje ga; tako mu ruka bijae lagana. U gnjevu je Aruna prizvao nenadmano oruje Aindra i otuda suknue stotine i tisue bljetavih kopalja sa strahot-nim eljustima. Od tih blistavih kopalja slinih vatri ili sunevim zracima nije se moglo pogledati u nebo i, kao to Ijetnje sunce pije vodu iz bara i jezera, tako su i Arunini hici ispijali ivote ratnika Kurua. Nalik na utjeljovljenje same Smrti Aruna se trkom vozio preko razbojita, a pred njime su se ruili ivoti i slava njegovih neprijatelja. Tu je Dhananaya nainio strahovitu rijeku prepunu grozota, i od pogleda na nju uas bi se ugnijezdio u srca plaljivaca. Njezine vode bile su krv, a modina i salo blato i mulj. Kosa ratnika lelujala se u njenim strujama nalik na mahovinu i trave, a glave i ruke bile su kamenje na njezinim obalama. Njome su plovile stotine koija kao da su splavi, a od bezbrojnih kotaa, hamova, ruda i osovina teko ju je bilo pregaziti. Koplja, maevi, sulice, strijele i bojne sjekire bijahu nalik na zmije. Stadoe se okupljati gavrani i leinari, aglji, pisae i na tisue razliitih utvara. Vojsku Dhrtaratrovia spopade uas kakav nikada dotada nisu osjetili i 291

nitko nije mogao pogledati u Arunu jer njegovo lice bijae nalik na Unititeljevo. Napravivi nevien mete u sva etiri roda tvoje vojske, kralju, Aruna se primicao ayadrathi na ijemu barjaku bijae lik divljega vepra. ayadratha zasu kola Kuntina sina mnotvom ravnih strijela s perjem leinara, uglaanih kovaevom rukom i nalik na otrovne zmije. No premda je ayadratha zatezao svoj luk to je bolje mogao, pade pod Aruninim strijelama glava njegova vozara, a potom i barjak. Sunce se urno naklanjalo k zapadu i Krina ree Aruni: Gledaj, Partho, prestraeni vladar Sindhua zaklonio se za estoricu najboljih ratnika Kurua! Ako ne pobijedi njih estoricu, nee pogubiti ni ayadrathu. Zato u se sada posluiti yogom i zamrait u Sunce. Zlotvor e se tada obradovati jer mu je veoma stalo do ivota i, sebi na propast, izai e iz zaklona, a ti iskoristi tu priliku! Neka bude kako ti kae! na to e Aruna. Tada Krina, zvan i Hari, gospodar nad isposnikim moima i nad svim isposnicima, uini pomou yoge da padne tama. Ratnici Kurua pomislie da je Sunce zalo i silno se obradovae jer u njima ivnu nada da e se Aruna oprostiti od ivota. Svi oni tako stajahu gledajui prema zapadu, i ayadratha meu njima, i dok oni bijahu tako zabavljeni gledajui za Suncem, Krina jo jednom oslovi Arunu: Kucnuo je as, Aruno, da odrubi glavu zlodunoga vladara Sindhua, ali najprije uj to u ti rei: ayadrathin otac Vrddhakatra, koji je na glasu irom svijeta, dugo je ekao da mu se rodi sin ayadratha. Kada se dijete napokon rodilo, neki mu je glas s neba rekao: Gospodaru, ovaj e tvoj sin po svojemu porijeklu, dranju i svim ostalim odlikama postati voa dvaju naroda. Ali u boju e izgubiti glavu od ruke znamenita junaka. uvi te rijei, kralj Sindhua vrlo se rastui i onda okupi svoju rodbinu pa joj ovako ree: Onome zbog kojega e glava mojega sina pasti na zemlju neka se glava rasprsne na stotinu komada! Kada je to izrekao, on postavi ayadrathu na svoje prijestolje i ode u umu da se posveti isposnitvu. Jo je uvijek zaokupljen najstroom pokorom i sada je u umi kraj Samantapanake. 377 Aruno, kada ayadrathi odrubi glavu, potrudi se da ona padne ravno u Vrddhakatrino krilo. Upotrijebi svoje silno nebesko oruje koje je nainjeno za velika djela i uini to tako da Vrddhakatra nita ne primijeti. Ako li pusti da njegova glava padne na zemlju, budi siguran da e se tvoja vlastita glava rasprsnuti na stotine komada. Sasluavi Krinu, Aruna oblizu usne i urno odape strijelu koju bjee uvao da njome usmrti ayadrathu. Tu je strijelu mantrama najprije prometnuo u strahovito oruje slino Indrinu gromu i ona, izbaena tetivom Gandive, otrgnu glavu kralja Sindhua kao to soko smakne malu pticu s vrha drveta. Aruna je odapinjao strijele jednu za drugom i ne dade glavi da takne zemlju nego je natjera da poleti u nebo. Na radost svojih prijatelja, a na alost neprijatelja, on je posla
377

Samantapanaka je Kuruketra.

292

izvan granica Samantapanake. Kralj Vrddhakatra bijae upravo zaokupljen svojim veernjim molitvama i, dok je otac tvojega zeta sjedio tako utonuo u yogu, u krilo mu pade sinova glava koju su krasili crni uvojci i naunice. Vrddhakatra bjee toliko obuzet svojim molitvama da nije nije ni opazio to se dogodilo. Kada je zavrio molitve, on ustade i toga asa glava pade na zemlju, a istodobno se i Vrddhakatrina glava rasprsne na stotine komadia. Aruninim podvigom svi su bili zadivljeni i stadoe hvaliti i njega i Vasudevu. Kada je ayadratha poginuo, Vasudeva ukloni tamu sa Sunca i svi vidjee da je to bila njegova arolija. Od ljute alosti lica su se Dhrtaratrinih sinova oblila suzama. Poto, kralju, ayadratha pogibe od Arunine ruke, Vasudeva puhnu u svoju koljku, a pridrui mu se i Aruna, strah i trepet zlotvora, puui u svoju. Bhima pusti svoj pobjedniki urlik koji gromovito odjekne nebesima i posla poruku kralju Yudhithiri. Dharmin je sin uo taj snaan poklik i razumje da je Aruna pogubio ayadrathu. Zatutnje bubnjevi, zasvira glazba i razveselie se srca Yudhithirinih ratnika pa oni, eljni boja, iznova udarie na Bharadvaina sina. Na Arunu navalie njegov uitelj Kripa i Dronin sin Avatthaman i sasue na njega svoje strijele koje ga ljuto izranie, ali ih on ne htjede uzvratiti ravnom mjerom. Borio se s njima kao da im je uitelj. Obarajui njihove strijele svojima, trudio se da ublai svoje hice ne hotei ubiti niti jednoga, ali i unato tome stari uitelj nije mogao dugo odolijevati njegovim strijelama, ve izgubi svijest, a vozar ga odveze izvan okraja. Tada se Avatthaman prepade pred Panduovin sinom i utee, a Aruna zaplaka gledajui kako mu uitelja odvoze s bojita. Premudri Vidura bjee sve to vidio onoga asa kada se istrjebitelj naega roda, onaj zlotvor Suyodhana, rodiojadikovae on On je tada sve to, jasno i glasno, rekao Dhrtaratri, a evo sada se Vidurino proroanstvo i obistinjuje. Zato ja danas gledam svojeg uitelja kako lei na odru od strijela na dnu svojih kola! Prokleti neka su katriyski obiaji! Proklete neka su moja sila i moja vjetina. Tko bi se osim mene tukao s brahmanom koji je uz to jo i uitelj? Ne htjedoh da se tako zbude, a eto, sada gledam svojega uitelja kako odlazi onamo kamo sva stvorenja moraju stii! ak mi ni smrt mojega sina nije ovakvu bol priinila. Uto Karna poe na juri prema Aruni, ali ga presretoe Satyaki i dva kraljevia Panala, a Aruna se na to osmijehnu pa ree Krini: Eno Adhirathina sina kako se ogleda sa Satyakijem! Hajdemo tamo, Krino, jer ne elim da i Satyaki poe za starim Bhuriravasom. Na to mu Krina obrati: Jakoruki je Satyaki dorastao Karni ak i da je sam. Karna uz sebe ima koplje koje mu je dao Indra, a on ga ba za tebe uva. Zato ga mirno pusti neka se ogleda sa Satyakijem. Ja znam kada e doi njegov as i kada e ga sa svojim otrim strijelama oboriti s njegovih kola.

293

I doista, Satyaki nadbi Karnu i ljuto ga izrani pa Karna morade prijei k Duryodhani poto je ostao bez kola. A tvoji hrabri sinovi, kralju, ne izgiboe od Arunine ruke samo da bi Bhima mogao ispuniti svoj zavjet. U taj strani as, kada posvuda bjehu mete i smutnja, sunce zapade za brjegove Asta i nestade ga, a Krina ree Aruni: Tigre, ja ne znam nikoga tko bi mogao uiniti ono to si ti poinio protiv svih svojih neprijatelja. Takva djela mogu izvriti jo samo Rudra i Unititelj. Tvojom sam milou, Madhavo, danas ispunio svoju zakletvu na to e Aruna. Pobjedi onih uz koje ti stoji ne treba se uditi. Ovo je tvoja pobjeda, Gospode! Krina se na ovaj odgovor blago osmijehnu i lagano potjera zapregu preko razbojita. Onda Krina pokaza Parthi zastraujui prizor govorei: Mnogi kraljevi slavni irom svijeta padoe ovdje u boju elei da pobijede. Tvoje su ih strijele pokosile i zemaljski gospodari, izginuli radi zemlje, snivaju na njoj grlei je poput voljene dragane. O prvi meu ljudima, pogledaj na strano zemljino lice movarno od krvi, loja i zdrobljena mesa, zasuto bezbrojnim leevima na kojima piruju vukovi, psi, pisae i none grabljivice! I Krina puhnu u svoju koljku Panaanyu, a mnogi radosni vojnici slijedili su njegov primjer. Kuajui gorinu svojega jada kralj je Duryodhana izdisao itei poput zmije iji su onjaci polomljeni, a lice su mu kupale suze. Kada stie do uitelja Drone, Suyodhana mu se ovako obrati: Partha je pobijedio sve velike ratnike koji pred njega stadoe i kralj Sindhua izgubio je glavu! Gledaj, uitelju, ovaj sveopi pokolj kraljeva! ikhandin doe glave starome gospodaru Bhimi kojega sam postavio da vodi moju vojsku. Tvoj uenik Aruna uze danas ivot ayadrathi i posla Yami u pohode sedam akauhini moje vojske! O uitelju, kako da se oduim svojim saveznicima koji su radi mojega dobra i pobjede krenuli stazama to vode u Yamino carstvo? Oni koji su eljeli moju svevlast na zemlji lee sada na tlu rtvovavi za mene sve svoje zemne uitke. Uistinu, ja sam kukavica! Zlobnik sam ja, grjenik i prijestupnik svega to je pravedno! Ja sam taj radi ije pobjede izgiboe svi ovi kraljevi. O zato se poda mnom zemlja ne otvori!? O elnie svih orunika, kunem se svim svojim dobrim djelima, svojim umijeem i svojim sinovima da u pobiti sve Pandave i sve Panale i nai dui mira ili u pasti u boju i poi za svojim saveznicima koji onamo odoe prije mene! Ti si, nepromanie, odredio da mi budemo istrijebljeni u boju jer ti poputa Aruni koji je tvoj uenik! Rekao bih da nau pobjedu prieljkuje jo samo Karna! I ja u poi tamo kamo odoe svi oni koji radi mene izgiboe, jer kada njih nema, nemam ni ja zato ivjeti. O uitelju Panduovih sinova, dopusti mi da uinim to sam naumio! Ljutim jadom ujeden za srce, uitelj se Drona duboko zamisli pa onda kaza kralju Duryodhani: Zato me ranjava svojim rijeima, Duryodhano? Jo ti davno rekoh da je Aruna nepobjediv u boju! ikhandin je ubio Bhimu jer ga je Bhima 294

tedio. Onoga trena kada sam vidio da je pao Bhima kojega ni bogovi ni danave ne mogu pobijediti, razumio sam da je ovo vojska Bharata osuena na propast. Kocke kojima se na saboru Kurua igrao akuni nisu bile kocke, nego ubojite strijele kojima nas Aruna sada ranjava. Kako to da pored tebe iva i Karne i Kripe i alye i Avatthamana, izgubi glavu kralj Sindhua? ayadratha se bijae oslonio na mene, ali ja mu nisam mogao pruiti nikakvu sigurnost jer ni za svoju glavu nisam vie siguran. Dhrtaratrin sine, ja svoj oklop neu skinuti sve dok ivi i jedan od plemena Panala! Idi i kai mojem sinu Avatthamanu da ne odstupa sve dok ima i jednoga od Somaka, pa makar mu se i o ivotu radilo. Idi i brani svoje ete ako bude mogao. I Kurui i Srnaye razjareni su pa e se i noas tui. I rekavi to, Drona ode da se opet sukobi s Pandavama, a u srcu kralja Duryodhane plane gnjev to su ga podjarile Dronine rijei i on odlui nastaviti okraj. Duryodhana doe Karni pa mu kaza: Radhin sine, mnogi su kraljevi stradali u boju. Aruna se mogao probiti kroz nae redove samo uz Dronino doputenje jer drukije ne bi mogao probiti na nesalomljivi poredak. Imao sam Droninu rije da e braniti ayadrathu i ja ga, bezumnik, sprijeih da ode. Sve su se nade kralja Sindhua, jao, izjalovile! Na to mu Karna odgovori: Ne okrivljuj uitelja! Brahman se borio koliko su mu to doputale njegove moi i hrabrost i nije mario za svoj ivot. Aruna je izuio svekolik nauk o oruju, a i mlad je, otar, odluan i hitar. Oboruan je svojim orujem koje potjee od nebesnika, na kolima je koja krasi Hanumantov stijeg, a uzde njegove zaprege u Krininin su rukama. Odjeven je u svoj neprobojni oklop, a u rukama mu je luk Gandiva koji nikada ne malaksa. Aruna je, ponosan na snagu svojih miica, nadbio uitelja Dronu rasipajui oko sebe svoje strijele. Kralju, nema u tome niega za uenje! Uitelj je star i nema te hitrine, a nije vie ni tako izdrljiv kada treba rukovati orujem. Mislim da uitelj nije nizato kriv. Ono to sudbina odredi ne moe se drukije zbiti. Oslanjali smo se na svoje junatvo i na prijevaru i uvijek smo se trudili povrijediti Pandave. Sve to ustrajan ovjek eli uiniti neka ini bez bojazni i strepnji jer njegov uspjeh odreuje sudbina. Sinovi Panduovi bijahu i trovani i varani i paljeni u votanoj palai, i pobijeeni na kocki, Bharato, i u umu smo ih prognali, a sve je to sudbina osujetila premda smo sve najpaljivije zamislili. Plaim se da nai napori ne mogu nita protiv sudbine! I dok je on tako govorio, bojna sila Pandava pojavi se pred njima. Sudarie se Panale i Kurui voljni da se otpute na onaj svijet. Ratnici su se prepoznavali izvikujui svoja imena i porijeklo jer Sunce bjee zalo i nije se moglo dobro vidjeti. Bijesan i eljan da osveti smrt kralja Sindhua, kralj Duryodhana navali na vojsku Kurua i taj sudar bjee uasan. Strani Dhrtaratrin sin satirao je Panale kao slon lopoe po ribnjaku i oni poee pomiljati da napuste bojite. Ali tada 295

stie i kralj Yudhithira i svojim strijelama polomi Duryodhanin luk ukraen zlatom. Potom ga pogodi s deset strijela koje prodoe kroz njegove udove i zabodoe se u zemlju, a onda potee strano koplje koje probode kralja Duryodhanu i ovaj se onemoao spusti u svoja prekrasna kola. Tada navalie Panale eljni pobjede, ali ih zaustavi uitelj Drona da bi zatitio kraljevia Kurua. No postade crna poput smole i straljivcima se uvue jeza u kosti. U tome mrklom asu mnogi se oprostie od ivota. U neprozirnoj tami aglji su poeli urlikati, a njihove svijetlee eljusti izazvale su strah u ratnikim srcima. Zlokobne sovuIjage uale su na barjacima Kurua i huktale. Svijet se zaogrnuo pomrinom i nije se moglo nita razaznati. Prah to su ga podigle noge ratnika zakrio je nebo, ali se ubrzo i on slijee kada se zemlja opet raskaljala od krvi junaka, konja i slonova. Mete je vladao svuda, a udarci oruja pratali su kao bambusova uma u poaru. Ne mogae se razlikovati prijatelj od neprijatelja, a u toj pomrini kao da su svi sili s uma. Kada se zemni prah izmijeao s krvavim dadom, sinue zlatni oklopi bojovnika i njihovi blistavi ukrasi i tama se povue. Maevi i koplja, topuzi, sablje, kijae i sulice i sjajne bojne sjekire padahu svuda naokolo nalik na vatrene munje. U tome uasnom nonom okraju i Pandave i Srnaye navalie na uitelja Dronu, ali oni koji su krenuli na njega morali su se ili povui ili se otputiti u Yamino stanite. Zaista, te su noi od Droninih hitaca stradale tisue slonova, deseci tisua kola i milijuni pjeaka i konjanika. Sin kralja Kalinga krenu s Kalingama na Bhimu i pogodi mu najprije sa pet, a onda sa sedam strijela i napokon mu ubi koijaa. Pobjenjeli Bhima preskoi sa svojih kola na protivnikova i ubi ga golim rukama. Kraljevievo se truplo rasu po zemlji u komadima. Ni Karna, a ni ostali kraljevii Kalinga nisu mogli u tome sprijeiti Bhimu. Dok su ga zasipale njihove strijele, Bhima preskoi na kola kraljevie Dhurve koji ga je bez prestanka gaao strijelama pa i njega smrvi svojim akama, a onda produi, riui poput lava, prema kolima kraljevia ayadrathe. Ne prekidajui svoju riku, ubi ga udarcem dlana. Tada Karna zavitla na njega kopljem okovanim zlatom, ali ga Bhima smijui se uhvati u letu i hitnu ga natrag na Karnu. akuni presijee to koplje u letu svojom strijelom natopljenom u ulje, a Bhima se vrati na svoja kola poto je izvrio ta junaka djela i nastavi juriati na svoje neprijatelje. Dva Dhrtaratrina sina, Durmada i Dukara, nasrnue na njega vozei se na istim kolima i zasipajui ga strijelama, ali rasreni Bhima, udarivi nogom, utjera njihova kola u zemlju, a njih pobi akama. _ Ah! Jao! zaue se krici meu kraljevima koji su gledali to se zbiva Ovo se glavom Rudra bori u redovima Pandava uzevi na sebe Bhimino oblije! I potom se svi kraljevi razbjeae tjerajui svoje ivotinje u najbri trk tako da ni dva i dva ne ostadoe zajedno. A Dhrtaratrini se sinovi okupie s Dronom 296

na elu i velikom silom kola, pjeaka i slonova opkolie Bhimu sa svih strana pa zapodjenue s njime uasni okraj. Divovski rakasa, Bhimin sin Ghatotkaa, vozio se na svojim golemim i stranim kolima kovanima od crnoga eljeza i prekrivenim medvjeim koama. Njih nisu vukli ni konji ni slonovi, ve neka bia slina slonovima. Na njegovu visoku stijegu stajao je kralj leinara s razmahnutim krilima i ispruenim pandama jezivo kriui. To gorostasno vozilo imalo je osam kotaa, a Ghatotkau okruivahu rakase grdobojnih likova. Bila je tu cijela akauhini rakasa naoruanih kopljima, tekim kijaama, stijenama i deblima drvea. Kada ga spazie protivniki kraljevi, obuze ih strah. Od Ghatotkaina urlika slonovi su od straha mokrili, a kraljevi su se tresli kao u groznici. Bojite zasu pljusak stijena to su ga bacali rakasi ija se snaga poveavala s dolaskom noi. Dhrtaratrini sinovi, a i Karna s njima, pobjegoe uasnuti pred tim prizorom. Samo je ponosni Dronin sin uvijek uvjeren u svoju ratniku vjetinu, ostao tu bez straha i ubrzo rasprio opsjene to ih je stvarao Ghatotkaa. Ubijte Dronina sina! zapovijedi Ghatotkaa, a tu zapovijest posluae strane rakase irokih zuba, golemih lica, razjapljenih usta i dugakih jezika, s oima u kojima je plamsao bijes, i sruie se na glavu Dronina sina stotine i tisue kopalja, ataghni,378 topuza okovanih iljcima, aanija, 379 tekih kopalja, kolnih osovina, sabalja, kratkih strijela, tekih kijaa, bojnih sjekira, maeva, kamenja, posuda s vrelom melasom, i stupova sainjenih od crna eljeza. Dronin plemeniti sin unitavao je taj strani pljusak oruja svojim otrim strijelama u kojima je bila snaga groma. Drugim pak svojim zlatokrilim orujem i silom mantri u sebi on pobi za kratko vrijeme mnogo rakasa. Junaki je Ghatotkaa kolutao oima i pljeskao akama pa se onda ugrize za usnu i ree svojemu vozaru: Vozi me k Droninu sinu! I on na svojim udesnim kolima krenu da se sam sukobi sa stranim protivnikom. Tada Avatthaman do uha napne tetivu i odape na Ghatotkau strahovitu strijelu koja bjee nalik na palice Smrti i ta silovita strijela s lijepim krilima proe kroz rakasina prsa i zahode se u zemlju. Ghatotkaa pade na pod svojih kola a Dhrtadyumna ga odveze s razbojita mislei da je mrtav. Dronin junaki sin pusti svoj pobjedniki krik. Pokrivena svuda naokolo tijelima rakasa izbodenih i osakaenih stotinama strijela, zemlja postade neprohodna kao da bjee zasuta obruenim planinskim vrhuncima. Taj prizor bjee strano i pogledati. Rasreni Yudhithira satirao je svojim hicima bojne redove Kurua. Vidjevi ga kako unitava njegove trupe, Drona ga prekri pljuskom strijela, a potom ga, vrlo razgnjevljen, udari orujem Vayavya, ali Panduov sin odbi to oruje vlastitim iste vrste. Onda srditi Drona posla na njega razliita nebeska oruja: Varunino,
378 ataghni se spominje kao smrtonosno oruje. Komentatori tumae da je to kamen ili komad drveta sa eljeznim klinovima. 379 Aani je moda kamen za bacanje ili odapinjanje; izraz inae znai "munja, grom".

297

Yamino, Agnijevo, Tvatruovo i Savitruovo, ali ih mono oboruani Pandava, znalac svih vjerskih zakona, neustraivo doeka i poniti. Tvoj sin Duryodhana gledao je kako svekolika vojska Pandava bijesno nadolazi i pomisli da joj nee moi odoljeti pa ree Karni: Uzdanice svojih prijatelja, sada je doao as kada je tvoja pomo najpotrebnija! Spasi moju vojsku jer uskoro je vie nee biti! A Karna mu odgovori: Neka sada i sam Indra doe braniti Arunu; ja u ih obojicu poraziti! uo je Kripa, mono naoruani aradvatov sin, pa se osmijehnu i ree: Dobro reeno, Karno! Kada bi samo rijei donosile uspjeh, Duryodhana bi bio dobro zatien. Ti se mnogo hvasta, ali snagu i hrabrost rijetko pokazuje! Karna uzvrati: Jest istina da ni bogovi s Indrom na elu ne mogu pobijediti Pandave, ali, ako je i tako, ja u ih ipak poraziti orujem koje mi je dao Indra! Ti dobro zna, brahmane, da je Indrina strijela nepobjediva, a upravo takva e strijela u boju ubiti Arunu. Dok je Karna to govorio, veliki ratnik Kripa samo se smjekao, a onda oslovi Sutina sina: Lijepo govori, Karno, ali tvoje rijei razotkrivaju tvoje misli, a ne djela! Sam Yudhithira moe samo svojim Ijutitim pogledom spaliti itav svijet. Velika je tvoja ludost, Sutin sine, kada se usuuje u boju stalno izazivati aurija! Radhin se sin nasmija pa odgovori: Obje su se vojske vrlo smanjile, ali ja u tome ne vidim nikakvu zasluga Pandava. O najbjedniji meu ljudima, ja u se tui s onim za koga tvrdi da je toliko moan. Borit u se dok u meni bude bilo snage, sve za ljubav Duryodhaninu, a to se pobjede tie, nju e odluiti sudbina! Tada je ljutiti Avatthaman pomamno jurnuo na Karnu, nalik na pobjenjela slona, govorei: Najpodliji meu svim ljudima, kada ti je Kripa govorio, imao je na umu istinske Arunine vrline, ali tvoj je razum izopaen i zbog svoje pakosti vrijea moga strica! Gdje bjee tvoje junatvo ona kad te je vlasnik Gandive porazio i kad je ayadratha izgubio glavu! No snani kralj Duryodhana i dobroudni Kripa vrsto su ga drali da ne napadne Karnu, a ovaj odgovori: Taj bijedni brahman misli da je hrabar i hvali se sa svojim junatvom. Samo ga pustite, glavari Kurua, neka mi prie blie! Avatthaman e na to: Suhin sine naopake pameti, neka ti je ovaj put oproteno, ali Aruna e ve ugasiti tu tvoju pretjeranu oholost! Kralj je umirivao raspaljena Dronina sina i on se napokon smiri. I uitelj je Kripa oprostio Karni, jer mu srce bjee plemenito, narav staloena, a dranje odmjereno. Ono to je poslije svih ovih pokolja ostalo na ivotu od sve one sile Kurua sada se prestrojilo i po nareenju svojih starjeina oblikovalo vrst bojni red. Kralj je Duryodhana obodrio svoje pjeake i rekao im: Ostavite svoje teko oruje i donesite upaljene svjetiljke! Pjeaci su rado posluali tu zapovijest, a na nebesima uzee svjetljike u svoje ruke i bogovi, a i nebeski mudraci, apsarasi, i gandharve. Vidjesmo kako odozgo 298

padaju svjetiljke pune miomirisna ulja koje su poslali bogovi vladari nad stranama svijeta. Na svaka kola postavie po pet sjajnih svjetiljaka, a na svakog slona po tri, dok je svaki konj nosio samo po jednu. Kada su Pandave spazili nau vojsku ovako osvijetljenu, oni uinie isto to i mi, i na svakoga slona metnue po sedam svjetiljaka, na svaka kola po deset, dok su na konjima bile samo po dvije. Od tisuu svjetiljaka koje su blistale svuda uokolo i od jo sjajnijih svjetiljaka bogova i gandharva punih mirisnog ulja koje bjehu postavljene na zlatna postolja ukraena draguljima, bojno polje, Bharato, bijae obasjano kao nebesa posuta zvijezdama. Sudar dviju vojski bio je uasan. Aruna je brzo satirao redove Kurua i protivniki su kraljevi brzo gubili svoje ete. Mandrin sin Sahadeva bjee u okraju pogoen mnogim Karninim strijelama te je napustio boj. Sav ranjav i izboden strijelama, maloduan i duboko povrijeen Karninim pogrdama, Sahadeva izgubi volju za ivotom i pope se na kola slavnoga anameaye, princa Panala. Vasudeva i Dhananaya primijetie da njihova vojska ustupa pred kraljem alyom, koji bi bio ukrasom svakome boju, pa se zaputie prema njemu, ali im se na putu isprijei kraljevi rakasa, Alambua, pa nasrnu na njih vozei se na svojim izvrsnim kolima u koja bijae upregnuto osam pastuha, uz njih jo i pisae strana izgleda i podjednakih lica. Na kolima krvavo crveni stjegovi bjehu ukraeni cvjetnim vijencima nainjenima od crnoga gvozda a kola bijahu prekrivena medvjeim koama. Na barjaku mu je uao leinar pjegavih krila i krupnih oiju koji je neprestano kriao. Izmeu ovjeka i rakase nastade ljut okraj, ali Partha ubrzo probode rakasu etirima strijelama i ovaj u strahu pobjee. Rasreni Subalin sin akuni jurnu na Nakulu koji je razgonio tvoju vojsku. Oni udarie jedan na drugoga, obojica ljutiti i odluni da uzmu ivot svojemu protivniku. Do kraja su napinjali svoje lukove i tada, kralju, tvoj zet u silnoj estini, smjekajui se itavo vrijeme, probi Nakulina prsa pernatom strijelom otra vrha. Obojici su razbijeni oklopi popadali i obojicu ih obli krv pa nalikovahu na dva prekrasna drveta kimuka, 380 procvjetala nasred razbojita. Duboko ranjen akunijevom strijelom, Nakula se srui u svoja kola izgubivi svijest. Vidjevi svojega ponosnog neprijatelja i smrtnoga dumanina gdje je u golemoj nevolji, akuni pusti pobjedniki urlik nalik na grmljavinu iz oblaka. Panduov sin Nakula doe opet k sebi pa jo jednom navali na Subalina sina nalik na samog Unititelja sa iroko razjapljenim eljustima. On pogodi akunija posred grudi s desetak strijela, a onda jo stotinom dugakih, i presijee mu luk do samoga rukohvata, na kojemu ve bjee zapeta strijela. Srui mu i barjak i svojim otrim strijelama probi bedra svojega protivnika pa ovaj pade obujmivi kopljite svoje zastave kao to zaljubljeni grli svoju draganu. Kada vozar vidje da
380

Kimuka je drvo Butea frondosa s krasnim cvatom.

299

je tvoj prijatelj bez svijesti on ga izveze odatle i udalji njegova kola iz prvih redova. Dok je bjenjela ta nona bitka, ratnici nisu mogli razlikovati tko je na ijoj strani. Roditelj je, i ne znajui, ubijao sina i sin roditelja, a prijatelj obarae prijatelja. Svi su se tukli kao pomahnitali ni na to se ne obazirui. Silni ratnik Dhrtadyumna zaustavio je Dronu svojim strijelama i poeo pred sobom satirati vojsku Kurua kao to je Indra unitavao vojsku asura. Rijeka krvi potee meu dvjema vojskama odnosei sa sobom ljude, konje i slonove, nalik na Vaitarani381 koja tee k Yaminu carstvu. U tome stranom boju Karna posla u Yaminu kuu Dhrtadyumnina koijaa i sva etiri drijepca iz njegove zaprege, a Panale, zasute Karninim strijelama, razbjeae se pred njim kao srne pred lavom. Karna je slijedio tu razbijenu vojsku sipajui po njoj svoje strijele. Kada kralj Yudhithira vidje da mu se vojska osipa, uvidje da treba odstupiti pa oslovi Arunu: Gledaj monoga strijelca Karnu kako stoji tamo nalik na samoga Rudru s lukom u rukama! Vidi kako u ovome pononom asu saie sve oko sebe poput plamteeg Sunca! Uini ono to bi, po tvojemu miljenju, trebalo uiniti i potrudi se da se i on oprosti od ivota! Aruna se okrenu Krini pa mu kaza: Dharmin se kraljevski sin noas prepao Karnina junatva. Madhusudano, nae su ete prorijeene Droninim strijelama, a Karna im je utjerao strah u kosti i ne mogu vie stajati na bojitu. Tigre Vrinija, ja ne mogu mirno gledati ako mi on pred oima jezdi u prvim redovima kao to ni zemlja ne moe otrpjeti da ga gazi noga. Povezi me njemu ususret jer ja moram ubiti njega ili e on ubiti mene. Krina mu na to odvrati: Kuntin sine, vidim da taj ratnik nadljudskom hrabrou juria kroz bitku nalik na vou nebesnika i znam, Dhananayo, da osim tebe i rakase Ghatotkae nema nikoga tko bi mogao izai pred njega. Ali ja mislim, neporonie, da jo nije dolo vrijeme da se ti sukobi s njime. Jo je uvijek u njega ono blistavo koplje, nalik na blistav meteor, koje mu je dao Vasava. Ghatotkaa ti je dobrohotan i uvijek ti je odan. Neka silni Ghatotkaa izae pred Radhina sina. Uz njega su sva nebeska oruja, a i ona kojim se koriste rakase. Kako je spomenut, Ghatotkaa se pojavi pred njima oklopljen i naoruan. Pozdravivi Krinu i Arunu, on gordo ree: Ovdje sam! Zapovijedajte! A Krina mu ree: Pouj paljivo, Ghatotkaa! Dolo je vrijeme da pokae svoju neustraivost. Ti si, i nitko osim tebe, taj koji posjeduje mnoga oruja i vian si mnogim oblicima opsjene. Vidi Bhimin sine, gdje Karna razgoni ete Pandava kao to pastir tjera svoje stado. Junae, osim tebe nema nikoga tko se moe suprotstaviti Sutinu sinu u ovome okraju. Pomou svoje snage i moi izvri djelo
381 Vaitarani je strana rijeka krvi i kostiju koja tee izmeu Zemlje i boravita predaka gdje stoluje Yama, a treba je prijei. Hinduistika Styga.

300

dostojno tebe, tvojega naroda, tvoje majke i tvojih starijih, moni orunie! Oevi ele da im se rode sinovi kako bi uz njihovu pomo ostvarili svoje elje. Hidimbin sine, ljudima su djeca potrebna da bi ih spaavala iz nevolje i od djece se, toga izvora svakoga dobra, oekuje da podupru svoje starije i na ovome i na onome svijetu. Rakase imaju nou bezgraninu hrabrost, silnu snagu i neustraivost. Upotrijebi svoju mo opsjene i pogubi noas Karnu u ovome boju. Za Dronu e se pobrinuti Dhrtadyumna i Kuntini sinovi. Poslije tih Krininih rijei javi se i Aruna pa ree: Ghatotkao, prema mojemu sudu ti si prvi meu naim ratnicima i uz tebe dugoruki Satyaki i Bhimasena. Izai Karni na megdan, a veliki ratnik Satyaki uvat e ti lea. Ghatotkaa im odgovori: Ja sam dostojan protivnik i Karni i Droni, a i svakome slavnome katriyi koji vlada orujem. Sve dok je svijeta i vijeka spominjat e se boj to u ga danas biti sa Sutinim sinom. Noas neu tedjeti ni hrabre, a ni straljive, pa ak ni one koji se sklopljenih ruku budu predavali mojoj zatiti. Ubijat u ih sve od reda, kako to rakase i inae ine. I, rekavi to, Hidimbin sin jurinu na Karnu, kralju, utjerujui strah u kosti tvojim vojnicima. Tvoj sin Duryodhana ree tada Duasani: Darovatelju poasti, prikupi svu snagu i povedi svoje ete! Pomno uvajte Karnu i ne dopustite da mu zbog naega nemara grozni rakasa prikrati ivot. Hidimbin je sin za to vrijeme bez iije pomoi potiskivao pred sobom i Karnu i Alambuu i s njima svekoliku silu Kurua, kao to oluja razbija goleme oblaine. Alambua ostade bez kola i vozara pa jarosno golim rukama navali na Ghatotkau. Strano je bilo i pogledati taj uasni okraj dvaju gorostasnih ratnika koji su divlje urlali pokuavajui jedan drugoga nadvladati silom svojih opsjena. Pretvarali su se u vatru i more, u Garudu i Takaku, u oblak i vjetar, u grom i planinu, u dva golema slona, u Rahua i Sunce, i stvarahu stotine razliitih privida odluni da jedan drugoga unite. Onda bezmjerno hrabri Ghatotkaa dohvati sablju strana izgleda i njome odrubi s trupa grdobnu glavu svojega protivnika dok je ona i dalje putala uasne urlike. epavi za kosu tu krvavu glavu, Ghatotkaa se zaputi k Duryodhaninim kolima, a kada se primakao kralju, snani rakasa ree: Kau da pred kralja, brahmana i enu ne treba nikada izai praznih ruku! Tvoj je saveznik, iju si hrabrost dosada gledao, sada mrtav, a gledat e ti i Karnu kako umire a, na kraju, i samoga sebe! Ostaj mi sada zdravo i veselo dok Karnu ne rastavim od ivota! I on se zaputi prema Karni na iju se glavu prosue tisue njegovih strijela. Ghatotkaa bijae ogroman, krvavocrvenih oiju i lica boje bakra, trbuh mu je oputeno visio, a sve dlake na njegovu tijelu bijahu nakostrijeene. Glava mu bijae zelena, ui iljate poput strijela, jagodice visoke, usta od uha do uha, jezik i usne dugaki i bakrenocrveni, obrve vrlo izboene, nos krupan, tijelo plavo, a vrat crven. Visoka stasa kao brijeg i krupne glave, golemih ruku i silne snage, predstavljae prizor koji utjerivae strah u kosti. Tijelo mu bjee u golemu 301

blistavu bronanu oklopu. Kola mu je krasilo stotinu zvona koja su neprestano zvonila. Dva velika ratnika, Ghatotkaa i Karna, tukli su se tvrdokorno, probadajui jedan drugoga otrovrhim strijelama, ali nijedan ne zadrhta. Ghatotkaa vidje da je Karna naciljao svojim nebesnikim orujem pa se poslui opsjenom kojima se rakase obino koriste. Okruie ga brojni rakase zastraujueg izgleda, do zuba naoruani kopljima, tekim kijaama, stijenama i stablima drvea. Ali tada Sutin sin teko rani Ghatotkau i moni rakasa osjeti velik bol. Ali tada on uze kolut s obodom otrim kao britva, nebesko oruje s tisuu bica ukraeno draguljima i sjajno kao jutarnje Sunce. Bhimin ga sin zavitla na Karnu elei time zavriti boj, ali premda bjee baen velikom snagom, Karna ga obori svojim strijelama i razbi na komade. Potom pobi Ghatotkainu zapregu i razbi njegova kola na stotinu komada pa ga poe zasipati strijelama kao kiom iz oblaka. Pomou svoje sposobnosti da stvara privide Bhimin sin uze na sebe tako straan lik da se Kuruima poe mutiti pred oima. Neustraivi rakasa dobi najednom mnogo nakaznih glava koje stadoe prodirati nebeska oruja Sutina sina. Malo zatim Kurui ga spazie kako lei mrtav, opruen na ledini i prekriven stotinom rana. Tek to su Kurui poeli klicati ponadavi se da su ga ubili, on se pojavi na svim stranama kako jezdi uzevi na sebe razliita oblija. Onda opet postade golem, sa stotinu glava i stotinu trbuha, velik kao planina Mainaka, a potom se smanji na veliinu palca i bilo ga je posvuda. Penjao se na nebo, probijao kroz zemlju, izlazio na njezinu povrinu, da bi odmah zatim zaronio u vodu i napokon se spustio s neba na kolima okovanim zlatom. Neustraivo se primakao Karninim kolima pa mu ree: Priekaj samo, Sutin sine. Danas u na ovome bojitu ugasiti tvoju e za bitkom! I neumoljivi rakasa oiju zakrvavljenih od bijesa uzletje u visine i glasno se nasmija, a onda stadoe padati na Karnu koplja velika kao kolna ruda. Karna jo izdaleka raspri i tu opsjenu i pobi rakase koje su pratile Ghatotkau, zajedno s njihovim bojnim konjima i slonovima. Karna bijae doista slian samome Agniju koji prodire stvorenja na kraju yuge. Na to se Ghatotkaa ugrize za donju usnu i pljesnu dlanom o dlan pa se opet nae na svojim kolima stvorenim silom privida. U njih bijahu upregnuti magarci s licima pisaa, veliki kao slonovi. Tada ljutiti rakasa baci na Sutina sina Rudrinu tvorevinu aani, opremljenu s osam koluta, 382 ali Karna ostavi svoj luk, skoi s kola i uhvati aani pa je baci natrag na Ghatotkau. Ovaj pak hitro skoi sa svojih kola, koja blistavo oruje spali u pepeo zajedno sa zapregom, vozarom i barjakom, pa se onda probi u zemlju i nesta u njezinoj unutranjosti. Tom se Karninu podvigu ak i bogovi zadivie.

382 Vjerojatnije je da se radi o simbolinome opisu magijskoga oruja, nego o mehanikome opisu stvarnoga oruja, no izrazi jesu zagonetni.

302

Vidjevi da mu je arolija unitena, Hidimbin se sin opet uini nevidljivim pa ree Vaikartani: E, sada u ti doi glave! I on prizva uasno oruje koje pobi Karninu zapregu i vozara, a Karna na to prekri nebo oblakom svojih strijela. Imao je tako laku ruku da nitko nije mogao vidjeti kada je posezao u tobolac, stavljao strijele u tetivu ili naperivi odapinjao. Tada ugledasmo uas to ga je svojom arolijom stvorio rakasa. Vidjesmo na nebu neto to nam je sliilo na goleme crvene oblake u kojima je buktio straan oganj. Iz toga oblaka, kralju Kurua, sijevale su munje i ognjeni jezici! Iz njega je dopirala zagluna tutnjava kao kada se odjednom udara o tisuu bubnjeva. Pljutale su iz njega strijele sa zlatnim krilima i koplja i svakojako slino oruje. Padalo je odatle i stijenje i tisue gromova i stotine koluta i otrica sjajnih kao oganj. Nasta njiska umiruih konja i tule slonova koji su se pogoeni gromom i krika ratnika koji su ginuli od razliita oruja, pod tim strahovitim dadom Duryodhanina je vojska u bolovima teturala preko ravnice. Taj surovi pokolj katriya nije dugo potrajao, a Kurui, koje kao da je proganjala sama Smrt, nagnue bjeati zapomaui: Bje' te, Kurui, sve je propalo! Za ljubav Pandavama tuku nas bogovi s Indrom na elu! Karna tada skoi sa svojih neupotrebljivih kola vidjevi da su sva njegova nebeska oruja osujeena Ghatotkainim opsjenama. On pribra i napregne svoj um traei izlaz iz te nevolje. U taj as Kurui povikae: O Karno, smakni ovoga rakasu tvojim kopljem! I Dhrtaratrini sinovi, a i svi Kurui na pragu su propasti! Pogubi ovoga groznog rakasu kopljem koje ti je dao Vasava, a s Pandavama e se boriti oni koji budu preivjeli dananji pokolj. Gledao je Karna vojsku Kurua zgromljenu uasom i sluao njihove vapaje, a onda pogleda rakasu, jo uvijek iva i ila u ovoj stranoj noi, i onda odlui se baciti svoje koplje. Jarost je buktala u njemu jer se nije mogao oduprijeti rakasinim napadima pa uze u ruke to koplje, prvo meu svim pobjedonosnim kopljima, i odlui se njime oduzeti ivot rakasi. To je koplje nad kopljima, opleteno vrpcama, nalik na jezik samoga Unititelja ili na sestru same Smrti, to blistavo i strano oruje koje je izgledalo kao da ea za krvlju koje je Indra dao Karni u zamjenu za njegove naunice i oklop, koje je on godinama uvao za boj u kojemu e njime ubiti Arunu, sada je Karna uperio na Ghatotkau! Kada Ghatotkaa ugleda to vrsno oruje, mono da probije tijelo svakoga protivnika, on stade bjeati. Nainio je sebe velikim poput planine Vindhya, izazvao estoke vjetrove, a gromovi uz tutanj udarahu o zemIju. Razbivi sjajne opsjene to ih je stvorio Ghatotkaa, blistavo koplje proe pravo kroz njegova prsa, vinu se u no i odletje nestavi meu zvijezdama. Kralju, u trenutku kada je koplje probilo Ghatotkaino srce, on zablista nalik na planinu ili golemi oblak, urliknu i pade rastavljen od ivota Indrinim kopljem. To bjee zadnje junako djelo to ga je uinio svojim neprijateljima na propast. Dok je umirao, kralju, on se srui na dio tvoje vojske i svojom teinom zdrobi mnoge 303

ratnike. Padajui, rakasino se tijelo poveavalo jer je elio da uini dobro Pandavama te je tako, isputajui posljednji dah, pobio cijelu akauhini tvoje vojske. Podie se silan urlik, tresak doboa, cilik cimbala i jeka koljaka. Vidjevi da su privienja to ih je rakasa stvorio nestala, Kurui su radosno klicali. A Karni se ukazae poasti kao da je Indra glavom i on se pope na kola do tvojega sina Duryodhane. Pandave obuze velika alost jer Ghatotkaa leae mrtav, nalik na razruenu planinu. Samo se Krina veselio. On razdragano zagrli Arunu pa mu kaza: Velika je moja radost, Aruno! Sasluaj me i tvoja e tuga odmah nestati: Karna je bacio na Ghatotkau svoje oruje akti i zato se moe rei da je i sam ve poginuo! Na svijetu ne bijae ovjeka koji bi mu se mogao oduprijeti. Nasreu, on vie nema svoj prirodni oklop, a nema vie ni naunice. On vie nema ni svoje nepromaivo koplje i to samo zbog Ghatotkae! Karna je sada kao svaki ovjek i bit e prilike da i on pogine. Kada kota njegovih kola bude utonuo u kot i blato, ti iskoristi priliku i svu panju i napor usmjeri samo na to da ga rastavi od ivota, jer e biti zauzet tom nezgodom. Ja u ti dati znak kada doe vrijeme da to uini. Ja sam taj nastavi Krina koji je uz pomo Karne i njegova koplja uzeo ivot Bhiminu sinu. Da ga u ovom okraju Karna nije pogubio, ja bih sam pogubio Bhiminog sina Ghatotkau. Dosada sam ga tedio samo da bih tebi uinio dobro. Taj rakasa uvijek je bio skrnavio rtve i neprijateljevao s brahmanima. Dhrtaratra ree Sanayi: moj je sin zadrti svaalica. Tat je na svoju pamet. Zato, suto, nisu Duryodhana ili taj umni Karna ve bacili na Arunu to sudbonosno koplje. Sanaya mu odvrati: Kralju, svake su veeri Duryodhana, akuni, Duasana i Karna o tome raspravljali, a ja sam bio prisutan. Krina je Pandavama zatitnik, on je njihova mo i njihov predvodnik. Istina je da bi, ubije li Karna Arunu, sva zemlja morala pasti pod tvoju vlast. Pa ipak, svaki put kad pone bitka, mi smo zaboravljali na nau odluku. Sanaya nastavi svoje kazivanje: I tigroliki Satyaki ija je hrabrost nenadmana postavio je to isto pitanje Krini, a Vasudeva mu odgovori: Prvae meu ratnicima, ja sam svaki put omamio Radhina sina i on je zaboravljao da mora baciti to koplje i ubiti njime Arunu. Nisam imao sna ni pokoja sve dok ne uklonih tu opasnost koja je prijetila Aruni. Kada te noi od Karnine ruke pogibe rakasa Ghatotkaa, sva tvoja vojska, kralju, kliknu od radosti i u taj mrkli noni as oni nemilice navalie na vojsku Pandava i poee je ubijati. Kralj Yudhithira gledao je to i obuze ga alost i oslovi Bhimu: Moni vitee, odupri se ovoj navali Dhrtaratrine sile. Otkada je poginuo Hidimbin sin, ja sam sav pomuen. 304

Snudenoga Yudhithiru spazio je Krina pa mu ree ovako: Kuntin sine, ne daj alosti da te obhrva! Bude li se prepustio tugovanju, naa e pobjeda biti u opasnosti. Na to Yudhithira obrisa oi rukama pa odgovori: Monoruki, nije meni poznat uzvieni put dunosti, ali mi je na umu da onoga tko zaboravi uinjene mu usluge snalaze posljedice teke kao da je ubio brahmana. Dok smo ivjeli u umi, taj nam je isti plemeniti Hidimbin sin uinio mnoga dobra. Zaista, uinio je mnoga zadivljujua junaka djela, samo da bi meni ugodio. Bio mi je odan i volio me je, a i ja sam njega! Junae Vrinija, izagaram od alosti za njim i zato sam se sneveselio! I Yudhithira se urno zaputi tamo gdje se vidio Karna kako s lukom u ruci silovito pue u svoju koljku. Ta je no trajala devet sati, ali se njima inilo da joj nema kraja. Dok su se tako meusobno sakatili i ubijali, doe i pono i san im teko pritisnu oi pa se katrije osjetie bezvoljnima i neveselima. Ne bijae vie dovoljno oruja ni u tvojoj ni u njegovoj vojsci, ali skromni i krjepki vojnici jo su se uvijek drali dunosti svojega stalea i nisu naputali svoje mjesto. Neki su se ipak, obnevidjeli od umora, sputali na zemlju odloivi svoje oruje, a neki klonue na leima slonova ili na kolima ili pak na konjskim leima. A bilo je i takvih koji su zaspale ratnike slali na put u Yaminu kuu. Drugi su spavali sanjajui, i lieni osjetila, ubijali sebe ili svoje drugove mislei da su im svi neprijatelji. Doista, i takvi su se borili u ovome jezivom boju i iz njihovih su se usta mogli uti svakakvi poklici. Mnogi su, oamueni od sanjivosti, poginuli a da i nisu znali ta im se dogaa. Aruna vidje u kakvu je stanju vojska pa povika: Od sna ste obnevidjeli i od napora se iscrpli! Ako vam je volja, poinite ovdje, na bojitu, i vi i vae ivotinje, a kada Mjesec izae, o Kurui i Pandave, moete se opet boriti i sebi osvojiti mjesto na nebesima! Svekolika se izmuena vojska spusti, Bharato, da prilegne, hvalei te dobronamjerne rijei. I tvoja se vojska obradovala, kralju, radujui se snu i odmoru, i svi su od svega srca blagosiljali Arunu. im izrekoe svoje blagoslove, veliki ratnici zautjee i klonue neki na konjska lea, neki na pod kola, neki na slonovski vrat, a neki na golu zemlju. Izmueni prevelikim naporima, vojnici prekinue boj i utonue u san i ljudi i konji i slonovi. Onda izae Mjesec, gospodar vodenih ljiljana i radost oima, bjeloput kao obrazi prelijepe djevojke, te ukrasi stranu svijeta nad kojom gospodari 383 Indra. Taj ljubavnik svih rasadita ljiljana procvjetao je na obzorju zaokrugljen i blistav poput Kamina luka, sladak i zamaman kao smijeak na usnama srameljive nevjeste i svijetao kao tijelo Mahadevina bika. 384 Boanski gospodin kojemu je znamenje zec pokaza se i svoje jasne zrake rasu svuda naokolo. Svjetlost obasja
383 384

Indra je uvar istoka. ivu nosi bik Nandin, kao Vinua orao Garuda.

305

svijet, a neopisiva tmina koja je sve skrivala pobjee i raspri se. Gdjekoja od stvorenja to se uljaju kroz none mrkline odustae od svojih namjera na ovome skoro danjem svijetlu, a ostala nastavie tumarati okolicom. Mjeseeve zrake razbudie i ovo more vojnika koji kao da procvjetae poput nepreglednog mnotva lopoa koje su probudili sunevi zraci. I tada, gospodaru, na propast zemaljskim stanovnicima, zapoe na Zemlji opet okraj meu ljudima koji su udjeli za nebesima. Srditi Duryodhana primae se tada Droni i oslovi ga naumivi ga naljutiti i podbosti: Ti tedi Pandave i oni zato stalno pobjeuju. U tebi su sva nebesnika oruja, a i ona koja pripadaju Brahmanu, ali ti oprata Pandavama valjda zbog toga to se stalno prisjea da su ti bili uenici. Ili sve to moram pripisati mojoj looj srei? Te pogrde rasrdie Dronu i on, kralju, bijesno odvrati tvojemu sinu: Usprkos mojoj starosti, Duryodhano, ja u boju napreem sve svoje snage! Sav onaj narod malo se razumije u oruje, a ja tu nauku vrlo dobro poznajem. Pobijem li sve te ljude samo da bih pobijedio, bit e to sramno djelo, takvo da gorega ne moe biti! Ali ja u izvriti ono to ti je na umu, Kauravo, ako mi ti bude naredio! Drukije ne moe biti. Dopustit u svojoj vjetini da se razmahne i pobit u sve Panale. Tek kada to izvrim, dopustit u si da skinem ovaj svoj oklop! Ja ti se na to zaklinjem, kralju! Misli li ti da se Aruna umorio od ove bitke? Misli li da mu se ljudsko bie moe oduprijeti? Zar nisi, kralju, roenim oima gledao kako on satire tvoju vojsku usprkos svim njenim junakim naporima da ga zaustavi? Ti si bezduni grjenik koji u svakoga sumnja! Spreman si ocrniti i onoga tko je uvijek odan tvojemu dobru. Izai sam pred Kuntina sina i bori se za svoju stvar! Ti si visokorodni katriya, ti si elio rat! Zbog ega si u smrt otjerao sve te nedune katriye? Ti si korijen sve ove omraze! Tvoj mudri ujak dobro zna dunosti katriye, o Gandharin sine, pa neka on, veliki kockar, stane na metu Aruni! On je rob kockarskih strasti, vjeto barata kockama i vian je lukavtinama i podvalama! On je kockar varalica koji zna sve podmukle majstorije i on e u boju nadbiti Pandave! Eno, tamo je Panduov sin i tvoj smrtni neprijatelj, stoji pred tobom, a ti obavi dunosti katriye! Zasluit e svaku pohvalu bude li poginuo od njegove ruke! Nadijelio si se milostinje, nauivao se svakojakih slasti, stekao si blaga koliko god ti je srce udjelo, nisi ostao nikome duan i uinio si sve to ovjek mora uiniti. Stoga se sada ne boj! Poi i ogledaj se s Arunom! tako rekavi Drona krenu u boj. Tri etvrtine noi bjehu ve minule, kralju, kada je bitka ponovno poela i kada se opet sudarie Kurui i Pandave. Obje su strane opet bile ile i vesele. Nije prolo dugo, a pojavio se Sunev koija priguujui Mjeseevo svjetlo i nebo se zacrvenjelo poput bakra. Na istoku se razlie crvene Suneve zrake, a onda se pojavi i Sunce, nalik na okruglu plou od zlata. U taj as svi Kurui i Pandave sioe sa svojih vozila i ivotinja pa sklopljenih ruku i lica okrenutih Suncu izgovorie svoje molitve praskozorju. 306

Boj ponovo zapoe i Aruna je, obodren Bhiminim i Krininim rjeima, ubrzo nadvladao i Dronu i Karnu odolijevajui svojim neprijateljima koji su ga okruivali. Mnogi su prvaci katriya naprezali sve svoje snage da ga zaustave, ali on je i dalje napredovao na elu svojih eta. Tada se Drona povue na sjever i tamo utvrdi svoje poloaje. Panale su se odupirale Droni, ali njihova vojska bjee na velikoj muci. Na nepobjedivog ratnika koji je gospodario bojitem krenue tada kraljevi Drupada i Virata, a s njima pooe tri Drupadina unuka i veliki strijelci ediji. Tri Dronine britke strijele ubie tri Drupadina unuka, a potom uitelj odape dvije dobro kaljene strijele irokih vrhova i one otpravie u Yamino konaite kraljeve Drupadu i Viratu. Izgibe od njegove ruke i nebrojeno mnotvo Kekaya, edija, Matsya i Panala ali, kada padoe Drupada i Virata i tri Drupadina unuka, u kraljeviu se Dhrtadyumni nevienom estinom rasplamsa gnjev i on se zakle pred svim ratnicima: Neka uzalud budu sva moja dobra djela ako Drona izvue ivu glavu ili ako mu poe za rukom da me pobijedi! I tada Panale udarie na Dronu s jedne strane, a Aruna s druge strane. Mnogi ratnici koji su se protekle noi zduno borili padahu sada sada bez svijesti od pretjerana umora, gladi i ei. Opet su sve zakrili praina i ratnici udni pobjede ubijahu svakoga tko im je dolazio pod ruku, bio on prijatelj ili neprijatelj. Uskoro puhnu vjetar, a zemni se prah natopi krvlju pa se opet moglo gledati. Uitelj i uenik, Drona i Aruna, dvojica najveih ratnika, udarie jedan na drugoga i sve strane svijeta zablistae svjetlou oruja koje su njih dvojica slali jedan na drugoga. Gledali su to riiji pa rekoe: U uitelju je sabrana sva nauka, a u Panduovu sinu i nauka i vjetina. U Droni je sve junatvo, a u Aruni i junatvo i mo. Njima se dvojici u boju nitko ne moe oduprijeti. Da to poele, mogli bi unititi cijeli svijet i sve bogove s njim. Tako rekoe sva vidljiva i nevidljiva bia gledajui okraj te dvojice junaka. Tada plemeniti Drona prizva Brahmanovo oruje i zemlja se zatrese, uzdrhtae planine i vode, puhnue strani vihori, a uzburkano se more podie. Silan strah obuze vojske, a i sva ostala stvorenja kada taj veliki ratnik podie svoje oruje, ali Aruna poniti to Brahmanovo oruje vlastitim i sve se u prirodi namah umiri. Budui da ni jedan od njih dvojice ne mogae nadavladati svojega protivnika, zapoe na bojitu opi pokolj i velika pomutnja. U tome okraju Satyaki ugleda kralja Kurua i pohrli k njemu, a tada se obojica sjetie njihova djeakog drugovanja i s radou pogledae jedan drugoga i obojica se osmijehnue. Kralj Duryodhana prokle tada u sebi sve svoje naopake postupke i oslovi svojega dragoga prijatelja: Neka je prokleta srdba, prijatelju, i neka je prokleta osvetoljubivost! Prokleti neka su katriyski obiaji, sila i vjetina kad nas dvojica perimo sada svoje oruje jedan na drugoga! Nekada bijasmo jedan drugome drai od ivota! 307

A Satyaki, poznavalac mnogoga monog oruja, kralju, uze u ruku nekoliko otrih strijela pa mu odgovori i dalje se osmjehujui: Nije ovo sabor, kraljeviu, a nije ni stanite naeg uitelja gdje smo se zajedniki zabavljali. Na to Duryodhana odvrati: Poglavaru inija, kamo nestadoe nae igre iz djetinjstva? Kako li se naosmo u ovome ratu? ini se da se Vremenu ne moe nita oduprijeti. udimo za blagom, a to e nam blago kada ovdje zbog njega meusobno ubijamo? Na te rijei kralja Duryodhane Satyaki odgovori: Oduvijek je bio katriyski obiaj da se moraju boriti ak i protiv svojih vlastitih uitelja. Ako sam ti doista drag, kralju, ne oklijevaj, ve me pogubi! Pomoi e mi da dospijem onamo kamo odlaze pravednici. Nemam nikakve elje biti svjedok propasti svojih prijatelja! I rekavi to, kralju Satyaki hitro jurnu na Duryodhanu prezirui strah i ne marei za svoj ivot. Sasjekao je sve Duryodhanine strijele, a naposljetku i luk sa strijelom na njemu pa onda zasu protivnika pljuskom svojih strijela. Duryodhana je morao prei na druga kola i povui se muen estokim bolima od brojnih rana koje mu je nanio Satyaki. Drona je i dalje pravio pokolj meu Panalama. Mudri je Krina vidio da njegove stijele ugroavaju vojsku Pandava i da se ratnici u strahu kolebaju pa se obrati Aruni: Ovaj glavar svih bojovnika ne moe pretrpjeti poraz ni od samih bogova, pa makar im i sam Indra stajao na elu. O Panduovi sinovi, ako vam je stalo da pobijedite, morate odbaciti pravila dharme i posluiti se lukavstvom. Ne bude li tako, Drona e nas sve pobiti. Ja znam da e Drona ostaviti svoje oruje samo ako sazna da mu je sin poginuo. Zato neka mu netko kae da je Avatthaman pao u boju! Kuntin sin Aruna nije se dao na ovo privoljeti. Ostali se suglasie premda je Yudhithira pristao na jedvite jade. Tada monoruki Bhima svojim buzdohanom ubi golema i strana slona po imenu Avatthaman koji je pripadao Indravarmanu, poglavici Malava, Yudhithirinih saveznika. Onda se on kroz bojni mete primaknu Droni pa viknu, pomalo srameljivo: Avatthaman je poginuo! On je pritom govorio o slonu Avatthamanu i tako ree la premda je govorio neto to bijae istina. Kada Drona u tu stranu vijest, njemu se uini da e mu se udovi rastopiti poput pijeska u vodi. Ali odmah se pribrao sjetivi se sinovljeve ratnike vjetine i pomisli da je ta vijest ipak lana. Ostao je nepokolebljiv i okomio sa na Dhrtadyumnu odluen da pogubi tog junaka kojemu bjee odreeno da bude njegov pogubitelj. Oborio je na njega dad svojih strijela i pobio dvadeset tisua Panala. Vitez Drona blistao je usred tog stranog okraja nalik na bezdimni oganj. Gledali su Dronu, najljepi ukras bitke, mnogobrojni vidioci i mudraci kako stoji nasred razbojita donosei propast svekolikom rodu katriya pa se pojavie pred njim i oslovie ga: Ovaj boj koji bije nije pravedan! Doao je tren tvoje 308

smrti! Tebi su znana sva poglavlja Veda i sve dunosti koje su u skladu s istinom. Ostavi, Drono, svoje oruje i pogledaj nas! Ti si na kraju krajeva, ipak brahman, i ovakva ti djela ne dolikuju. Odloi svoje oruje i raskini opnu zablude koja te obavija! Ti si Brahmanovim orujem palio ljude na zemlji koji su nevini oruju. Takav in je nepravda a ti si je poinio! Dronu je to veoma oalostilo i on tada odlui saznati istinu od kralja Yudhithire jer je znao da njegova usta nikada do sada ne rekoe la i da neistina na bi prela preko njegovih usana ni zaradi vlasti nad svim trima svjetovima. Krina je znao, kralju, da je Drona najvei od svih ratnika i da moe zbrisati sve Pandave s lica zemlje i to ga je veoma brinulo. Stoga govorae kralju Yudhithiri: Bude li se razjareni Drona i dalje borio, nee proi ni pola dana, a tvoje vojske vie nee biti. Istina je to to ti govorim! Ti nas mora spasiti od Drone! Neistina je u ovakovome asu bolja od istine! Onaj koji slae da bi izvukao ivu glavu ne moe se ukaljati grijehom. Nema na tebi grijeha ako slae djevojku ili svoju enu a ni ako slae da bi spasio brahmana ili kralja. 385 Na to doda Bhima: Budi siguran da uitelj nije povjerovao mojim rijeima. Ako ti je iole stalo do pobjede, posluaj Krinin savjet. Tek ako to uje iz tvojih usta, brahman se nee vie boriti. Spoznaja da se od sudbine ne moe umaknuti, a i Bhimina nagovaranja i Krinini savjeti privoljee napokon Yudhithiru da se odlui. Uasavao se od neistine, ali je ovu pobjedu od srca elio i stoga on glasno kaza da je Avatthaman mrtav, no potom nerazgovjetno doda jo i rije: slon. Kada je neistina prela preko Yudhithirinih usana, njegova zaprega i koija, koji su dotada stajali i kretali se etiri palca iznad zemljine povrine, najednom padoe pa kotai i ivotinje dodirnue zemlju. Dronino srce ispuni ljuti jad te on izgubi svaku volju za ivotom. Najednom je na svojim pleima osjetio teret krivice zbog svojega sudjelovanja u ovome ratu protiv Pandava i ne mogae se vie boriti s prijanjom lakoom i neustraivou. Sin kralja Drupade Dhrtadyumna, koji se bjee rodio iz ognja da Droni donese propast, vidio je da su se od silna bola Droni pomraila sva osjetila pa napadne na njega ne bi li ga rastavio od ivota. Drona je vidio da Dhrtadyumna niani strijelom na njega i pomisli da je njegovu tijelu kucnuo zadnji as pa se briljivo pripremio da osujeti taj hitac, ali mu se na poziv ne odazva nijedno oruje. Sve to oruje on je bez prestanka upotrebljavao, iz trena u tren, sva ova etiri dana i jednu no, i nije ga nikada ponestajalo, a sada, kada bjee ve trea petina ovoga, petog dana, on vidje da vie nema strijela. 386

385 386

Posljednja je reenica priblian navod iz Manuova zakonika (Manavadharmaastre) VIII. 112. Petoga dana otkada je Drona preuzeo zapovjednitvo nad Kuruima.

309

Zato uze drugi nebesniki luk, koji mu je darovao Angiras, 387 i njime sasijee sve strijele to ih je protivnik odapinjao na njega. Unitio mu je i sve lukove tako da mu naposljetku osta samo ma i buzdohan. Poto mu je Drona razbio kola i polomio topuz, Dhrtadyumna posegne za sjajnim maem i titom okovanim stotinom blistavih Mjeseevih likova. Moni se ratnik nadao da e uiniti veliko junako djelo i probosti prsa Bharadvaina sina, ali se uludo nadao. Ma koliko da je oblijetao i nasrtao na Dronu, ovaj mu ne dade da se dovoljno priblii. Na Yudhithirinu naredbu sve Srnaye ilo napadnue na Bharadvaina sina u namjeri da ga pogube jer se inilo da je veliki ratnik posustao. Treperilo mu je lijevo oko, a lijeva se ruka grila a nije mu dala mira tuga koja ga je stalno obuzimala dok su mu u sjeanju odzvanjale rijei mudraca. I dalje je jezdio preko polja i satirao nebrojene katrije. I poslije dvadeset tisua koje prije toga bijae pobio, on rastavi od ivota jo deset puta deset tisua ratnika. Najzad razjareni Bhima zaustavi njegova kola i oslovi ga ispod glasa: Da se ne hvataju oruja nitkovi iz stalea brahmana i da oni ne prouavaju ratnike vjetine, katriye se sada ne bi meusobno unitavale! Kae se da je suzdravanje od povrjeivanja svih stvorenja najvea vrlina, a brahmani da su korijen vrline! Ti si pak prvi meu onima koji su upueni u znanje o brahmanu. Zar se ne stidi, brahmane, to si pobio tolike ratnike nagnan neznanjem i svojom ludou, udei za blagom kojim bi ugaao svojim enama i jedinome sinu? Onaj radi kojega ti ivi i radi kojega si se posluio orujem lei sada tamo, iza tvojih lea, beivotan na razbojitu, a ti to i ne zna! Drona je uo to mu ree Bhima pa odbaci od sebe luk, ostavi na stranu sve oruje i spusti se na sjedite kola predavi se yogi a sva stvorenja odahnue i oslobodie se straha. Dhrtadyumna vidje da mu se pruila prilika pa odloi svoj luk sa strijelom na njemu na pod kola, a prihvati ma i pribra svu svoju snagu. Kada je skoio sa svojega vozila i jurnuo prema Droni, zaue se uasnuti krici i glasno negodovanje i meu ljudima i meu ostalim stvorenjima, a Drona je, odbacivi sve svoje oruje, sjedio u stanju najvie smirenosti i obasjan svojim isposnikim zaslugama. Svoje je srce usmjerio k Vinuu, Svevinjemu i Prapoetnom Biu, i sjeae tako zatvorenih oiju, oborivi glavu i lako se isprsivi. Poinuvi u stanju Dobrote, sve je svoje bie posvetio zadubljenju mislei na sveti slog OM koji je znamenje brahmana. uvajui u svijesti misao o Silnome, Svemoguemu i Nepropadljivome Gospodu bogova, veliki isposnik i uitelj, sjajni Drona otpusti se u nebo kojega se i najpoboniji domognu. Kada se to zbilo i Drona se uputio k
387 Angiras je u rgvedskim himnama gdjekada ime Ognja. Angirasima (pl.) pripisuje se da su oslobodili svjetlo zajedno s Indrom. Vedski popisi pripisuju Angirasu i Angirasima ili Angirasima vei broj vedskih himana i izreka. Ime bi im moglo biti povezano s gr. angelos "glasnik". U Mahabharati Angiras je jedan od sedmorice mudraca, sin Brahmanov, jedan od Praapatija, glavar brahmarija (kao i Bhrgu), otac Angirasa (pl.) i uvar Sunca.

310

nebesima, tamo kao da zasja jo jedno Sunce i cijela nebesa bijahu obasjana podjednakim bljetavilom. Meu ljudima smo samo nas petorica gledali kako plemeniti Drona odlazi utonuo u yogu prema prostorima najviega blaenstva. To smo Dhananaya, Avatthaman, Vasudeva, kralj Yudhithira i ja. Nitko drugi nije mogao vidjeti mudroga yogina Dronu kada je odlazio s ovoga svijeta. Tada Dhrtadyumna, dok su ga svi naokolo grdili, epa beivotnu Droninu glavu pa je privue i odrubi svojim maem. Za to vrijeme njegov neprijatelj nije pustio ni glasa od sebe. Pogubivi svojega protivnika, on pusti lavlji urlik i u pomamnoj radosti stade vitlati maem. Kada je Drona poginuo, vojska Kurua okrene mu lea. Nitko ih vie nije mogao zadravati, pa ak ni dini Karna, veliki ratnik, jer se strah bijae i njemu uvukao u srce. Bjeao je i on zajedno s njima. Dronin sin Avatthaman gledao je to bjeanje s druge strane bojita pa i njega zazebe oko srca i On se kroz opi mete i guvu probi do kralja Duryodhane i vidje ga gdje gorko plae. Veliki kralju upita Avatthaman zato tvoji ratnici bjee kao da ih je uplaila sama Smrt? Meu bjeguncima vidim ak i samoga Karnu! ta se to dogaa, gospodaru? Ali Duryodhana ne mogae prozboriti ni rijei, ve uitelj Kripa ispria Avatthamanu kako je Drona bio prevaren. Shrvan alou, Dronin je sin neko vrijeme utio a onda progovori: Moj je otac poginuo slavno i sada mu je mjesto meu bogovima. Kao ratnik on im bjee ravan. Pandave i Panale platit e mi za njegovu glavu. Moj otac nee ostati neosveen! Ostavi bez svojega starjeine, slomljena i razbijena vojska Kurua okupila se oko kralja Duryodhane. Svi su alili za starim uiteljem. Vijest o Droninoj smrti prenerazila je Dhrtaratrine sinove. Lica im ublijedjee i spustie se njihovi maevi i koplja, crveni od krvi, blistajui na suncu kao zvijezde padalice. Bojni su se redovi Kurua kolebali i kralj je Duryodhana s mukom zadravao napad Pandava. Glasno je vikao i pozivao bjegunce da se vrate. A Dronin sin, prvak meu strijelcima, silno se bjee raestio na Arunu, a jo vie na Krinu. Tada vitez Avatthaman dodirnu vou vrsto stojei na svojim kolima i prizva oruje zvano Agneya koje ni sami bogovi ne mogu osujetiti. Nad sjajnom strijelom, blistavom kao bezdimni oganj, uiteljev sin izgovori mantru i onda je jarostan posla na sve strane na neprijateljske junake. Iz toga se oruja prosu s nebesa gusti dad strijela i one, plamene i silovite, natkrilie Arunu sa svih strana. Po nebu su bljeskali meteori, vojsku obavi neprobojna tama i inilo se da su se i sami elementi uskomeali, da je Sunce skrenulo sa svoje putanje. Spren toplinom, svijet bijae kao u groznici. Opreni silom ovoga oruja, i slonovi i sva ostala zemaljska stvorenja stadoe bjeati obuzeti uasom i teko diui. Traili su zaklon od te strane sile. I same se vode ugrijae, a njihovi se stanovnici uznemirie osjeajui kao da gore. Nezadrive su Avatthamanove strijele snagom groma pogaale protivnike vojnike iz svih 311

smjerova a oni su padali spaljeni, nalik na drvee izgorjelo u poaru. Spaljeni tim orujem, golemi su slonovi padali uz tutanj isputajui jezovite urlike, a konji i kola, gospodaru, bili su nalik na vrhove drvea u umskome poaru. Na sve strane ruilo se na tisue kola. Tvoji vojnici, kralju, gledali kako u tome uasnom okraju sagorijeva vojska Pandava i kliktali su od radosti. Nikada ranije niti usmo, niti vidjesmo, kralju, da postoji oruje koje Dronin sin sada stvori u svojoj jarosti! No tada Aruna prizva Brahmanovo oruje koje je kadro ponititi svako drugo, kao to je to sam Brahman odredio, i za tren se raspri ona tama, puhnue hladni vjetrovi i razvedri se na svim stranama, i tada ugledasmo udesan prizor: Cijela jedna akauhini koja pripadae vojsci Panduovih sinova bjee sravnjena sa zemljom. Oblija pobijenih bijahu saeena silinom Avatthamanova oruja i nisu se mogla raspoznati. Ali onaj koji vlada Gandivom i uz njega Krina nisu bili ni ranjeni! Doista, ta kola, koja su tako strana tvojim ratnicima, blistala su nasred polja sa svim svojim stjegovima i zapregom i svim monim orujem koje bijae natovareno na njih, a tama koja ih bijae prekrivala rasprila se! Na njima ne bijae nikakve tete, a dvojica vitezova, veseli i neozlijeeni, puhnue u svoje izvrsne koljke. Dronin se sin sneveseli. Dugo je i duboko uzdisao premeui po mislima sva ova zbivanja, a onda ga spopadoe strah i alost i on odloi svoj luk, hitro sie sa svojih kola i ree: O gadosti! Sve je la i privid! i pobjee iz okraja. Nakon Dronine pogibije ojaeni se Kurui povukoe s bojnog polja, a potom i Pandave prekinue boj.

312

Knjiga osma

KARNAPARVAN
Knjiga o Karni Vaiampayana ree: Poto je poginuo Drona, svi kraljevski ratnici s Duryodhanom na elu odoe Droninu sinu dok su im srca drhtala od straha. Posjedae klonuli i ojaeni oko Avatthamana i stadoe oplakivati svoj veliki gubitak. Ta im no proe u alosti i u turobnim mislima o nesrei koja se izrodila iz igre kockama, i inilo im se da ona traje stotinu godina. Kralju, kada je Karna izgubio glavu, Gavalganin sin Sanaya ucviljena srca poe te noi u Nagapuru388 na konjima koji su se mogli natjecati s vjetrom. Stigavi u Hastinapuru, on se ozebla srca zaputi ravno Dhrtaratrinom domu u kojemu vie ne bijae onoga mnotva roaka i prijatelja. Gospodaru zemlje, to sam ja, Sanaya! oslovi on Dhrtaratru poto mu se poklonio. Gospodine, nemoj se alostiti kada bude sluao to se zbivalo s Kuruima! Sve je to i tvoja krivica! Tko je mudar ne mui sebe mislima o onome to mu sudba donosi. Dhrtaratra e na to: Ne osjeam vie bol, Sanayo. Mislim da je sve volja usuda. Zato mi reci sve to si nakanio. I Sanaya poe: Kralj Duryodhana okupio je sve velike ratnike na savjetovanje pa im se obratio ljubaznim rijeima: O prvaci otroumnika, ne gubimo vrijeme, ve neka svatko od vas kae svoj sud o tome to treba initi u ovakvu asu i to e od svega biti najpree! Svi okupljeni junaci izrazie svoju spremnost da nastave bitku. Vidjevi da se tada kraljevo lice razblistalo poput jutarnjega sunca, uiteljev sin, bistrouman i vian lijepu govoru, ovako ree: Kako kau ueni, mar, povoljna prilika, spremnost i lukavost mogu postii svaki cilj. Pa ipak sve ovisi i o sudbini. Poginuli su nai suborci, junaci ravni bogovima i u boju iskuani, ali mi ne smijemo gubiti vjeru u pobjedu. Budemo li sve valjano inili, moe nam se usud jo pokazati naklonjen. Zato, Bharato, postavimo Karnu da vodi nau vojsku. On je prvak ljudskoga roda i obdaren je svakom vrlinom, u njemu je velika mo, neustraiv je i velik znalac vjetine ratovanja. On je neodoljiv poput Yame i moe pobijediti nae neprijatelje. Bodre rijei uiteljeva sina postigoe da kralj sve svoje nade poloi u Karnu te on s mnogo ljubavi i panje oslovi Radhina sina te mu kaza: Karno, ja poznajem tvoje junatvo i veliko prijateljstvo koje gaji za mene. Nadaren si velikom mudrou i meni si najsigurnije utoite. Poginue obojica velikih ratnika koji su bili moji vojskovoe, a sada ti preuzmi njihovu dunost jer si moniji od
388

Nagapura moe znaiti "Slonovski grad" i stoga kao ime oznaivati Hastinapuru.

313

njih. Obojica velikih strijelaca bili su ve u podmaklim godinama, a uz to i naklonjeni Aruni. Ti Sutin sine, nadilazi svojom snagom i izdrljivou i Dronu i Bhimu. Neka se pred tobom, Karno, raspri vojska naih neprijatelja kao to se pred Vinuovim lukom razbjee zli demoni, kao to tmina uzmie pred zrakama izlazeeg Sunca. Na to Karna odvrati: Budi spokojan, o Gandharin sine! Govorio sam ti i sada ti opet govorim da u pobijediti i Pandave i njihove sinove, a i Krinu! Bit u zapovjednik tvoje vojske i moe ve sada smatrati da su Pandave pobijeni. Tada ustane Duryodhana i s njime svi kraljevi, dostojanstvenici i vojskovoe, i odae poast Karni, kao kada Indri iskazuju poast nebesnici. Uz obrede koji su propisani za tu priliku oni imenovae Karnu za vrhovnoga zapovjednika i posadie ga na stolicu od drveta udumbara, 389 pokrie ga svilom i okupae iz zemljanih i zlatnih vreva napunjenih vodom posveenom mantrama. Oko njega postavie mnotvo slonovskih kljova, rogove od nosoroga i velikih bivola, posude pune dragoga kamenja, mirisnih i ljekovitih biljaka i svega ostaloga to bijae znamenje dobre sree. Poto se okupao na svojemu prekrasnom sjeditu, sasluao je hvale brahmana, kartriya, vaiya i udra dostojnih potovanja, a potom Radhin sin dade mnogim uvaenim brahmanima bogate poklone. Oni su ga blagoslivljali uzvikujui: Iznio pobjedu nad Pandavama, Govindom i svim njihovim pristaama! Radhin sine, pobij Prithine sinove i donesi nam pobjedu kao to izlazee Sunce svojim silovitim zracima uvijek rastjeruje tamu! Tako se Karna prihvatio zapovjednitva. On naredi da se vojska postrojava, a tvoji mu sinovi ispunie elju i naredie da zasvira vesela glazba i da se vojska opremi. Jo bijae dosta vremena do svitanja kada se zaue povici: U stroj! U stroj! i podie se huka do samih nebesa od rike slonova, prezanja i opremanja kola, oruanja pjeaka i navlaenja oklopa i poklika uurbanih vojnika. Onda Karna izae pred svoju vojsku vozei se na kolima blistavim kao Sunce. U rukama mu bjee pozlaeni luk, a na barjaku lik ratnoga slona. Kada ga ugledae, od silne radosti ustreptae ratnici i srca im se ispunie radou i zaboravie pogibiju svojih prethodnih vojskovoa i svih svojih suboraca i drugova. Postrojivi ete u bojni red zvan makara, silni strijelac i istrjebitelj svojih neprijatelja, junaki Karna, krenu na Pandave. Kada je kralj Yudhithira ugledao sliku Kurua kako se pribliava pod bojnim barjacima, ree svojemu bratu Aruni: Pogledaj, Partho, Karna je postrojio Kurue! Velika im je vojska, ali u njoj vie nema najmonijih junaka. Ovi koji su jo ivi ne mogu se mjeriti s nama. Jedini koji se istie meu njima jest Karna, koijaev sin kojega u boju ne mogu svladati ni sami nebesnici. Bude li ga pobijedio u dananjem boju, izvadit e mi iz srca trn koji me bode ve
389

Udumbara je smokva Ficus glomerata.

314

dvanaest godina. Tada e pobjeda doista biti naa. Aruno, postavi nau vojsku u poredak koji sam odabere. Aruna postroji vojsku Pandava u bojni red polumjeseca i dvije se vojske stadoe primicati jedna drugoj. Kao u nekoj radosnoj igri izdvojie se ve pojednici gorei od elje da to prije jurnu na neprijatelja. Susreli su se nasred ravnice i boj otpoe. Podigoe se sjekire, topuzine, koplja i lukovi zadajui strane udarce. Zakotrljae se odsjeene glave, kola su gazila pjeake, slonovi su prevrtali kola, pjeaci su obarali konjanike, a konjanici nalijetali na pjeake. Jedna su kola unitavala druga, a Karna je svojim ravnim strijelama unitavao vojsku Pandava. Za to su vrijeme, Karni naoigled, Pandave i njihovi saveznici pobjeivali na drugoj strani i ubijali vojnike Kurua. Podijelie megdan i Bhima i Avatthaman, a taj okraj bjee tako surov i uasan da se inilo da se to na nebesima bore Indra i zloduh Vrtra. Strijele, maevi, koplja i koluti letjeli su zrakom natkriljujui dvojicu junaka poput svijetleega oblaka, a od tutnja njihova sudara i od iskri koje su prtale na sve strane izgledalo je kao da je doao smak svijeta. Sioe nebesnici, daitye i gandharve da promatraju taj nevieni dvoboj. Gledali su Bhiminu snagu i Avatthamanovu vjetinu, pljeskali rukama i uzvikivali: Izvrsno, silni Dronin sine! Prekrasno, Bhimo! Padoe barjaci na objema koijama, svalie se pobijeni konji i obojici pogiboe vozari, ali ni jedan ni drugi ne uzmakoe. Napokon obojica stavie na tetivu po strijelu, odapee ih i obojica padoe bez svijesti pogoeni u prsa. Tada Kurui izvukoe iz okraja Avatthamana, a Pandave s poprita stranoga dvoboja uklonie Bhimu. Samaptake su uzalud pokuavali oduprijeti se naletima silnoga Arune ijim je kolima upravljao Krina. Krvavu poljanu ubrzo pokri gomila odsjeenih ruku i glava, razbijenih kola, te leeva slonova i konja. Kao to vrelo sunce sui poplavljena polja, tako je i Aruna uzimao ivote ratnika i vojska samaptaka topila se pred njim i lagano nestajala. Avatthaman se oporavio od udaraca koje mu bjee zadao Bhima pa se na novim kolima ubrzo vratio na bojno polje. On krenu ususret Aruni i povika glasom nalik na grmljavinu: Vrsni junae, ako misli da sam dostojan takve asti, doekaj me kao cijenjenoga gosta na ovome razbojitu! Aruna bijae vrlo poaen tim pozivom uiteljeva sina pa upita anarddanu: Madhavo, reci koju da od ovih dunosti najprije izvrim: da pobijem samaptake ili da se odazovem na poziv Dronina sina? Krina tada poveze Arunu, koji bijae izazvan prema svim ratnikim pravilima, tamo gdje stajae uiteljev sin, kao to Vayu dovozi Indru na rtvenu sveanost. Aruna pozdravi Dronina sina koji stalno bijae zaokupljen jednom jedinom milju pa mu ree: Avatthamane, budi staloen i ne asi ni asa nego udri i primaj udarce! Dolo je vrijeme da se oni koji o drugima ovise odue 315

svojim gospodarima! Prepirke su brahmana uglaene, ali prepirke meu katriyama raaju poraz ili pobjedu! Neka bude tako! odgovori na to dvoroeni i pogodi Krinu sa ezdeset strijela, a Arunu s tri. Aruna je odbijao njegove napade i najposlije mu presijee luk u rukama. Ratnici Kalinga i Vanga dooe u pomo Avatthamanu jaui na svojim golemim slonovima, ali Aruna i njih doeka oblakom smrtonosnih strijela i njihova mrtva tjelesa hrpimice prekrie polje. Avatthaman posegne za drugim lukom koji bijae i dui i tei od prethodnoga i s njega posla deset dugakih strijela na Arunu i njegovog vozara. Krina, okrvavljen, zatetura, a Aruna za tren klonu od siline njihovih udaraca, pa se Kuruima uini da su obojica junaka poginula. Namah im zaigra srce od radosti, ali se Aruna opet uspravi i novi pljusak njegovih strijela oinu Avatthamana. Aruna presijee uzde njegove zaprege i poe gaati konje koji jurnue preko bojita i Avatthamanova kola odvukoe daleko odatle. Kada je obuzdao svoje konje i malo umirio sebe samoga, Avatthaman se opet prikljui vojsci Kurua. Znao je da je pobjeda uvijek uz glavara Vrnija i Dhananayu i njegova nada umine zajedno sa strijelama i orujem koje mu je bilo na izmaku. Tutanj velike bitke nadaleko se prolamao. Pitale su strijele, brujale tetive, koije su tutnjale, a ratnici klicali i urlali i toj strahovitoj huci radovala su se ratnika srca. Oni su se veselili to e ovdje, na ovom bojitu, napokon dokonati davnanju mrnju. Panale su hrabro odolijevale stranome Karninu juriu, ali kada njegova ruka posla u Yamino carstvo dvadesetoricu njihovih najvrsnijih ratnika koji stajahu u prvim reovima, Karna se probi u njihove redove kosei oko sebe i lijevo i desno, nalik na divljega slona kada upadne u tiho jezero po kojemu se njiu labudovi i lopoi. Pucali su pod njegovim udarcima oklopi i titovi a meu onima koje bjee pogodila njegova strijela ne nae se nijedan kojemu bi trebala jo jedna da ga dokraji. Vidjee Panduovi sinovi da Karna unitava Panale i Srnaye, pa im s raznih strana potekoe u pomo. Probijali su se kroz to nepregledno more bitke, a svuda naokolo leali su mrtvaci ija su lica bila nalik na zgaene lopoe i uvenule vijence. Prekrasna tijela ljudi, konja i slonova bjehu sada gadna poput raskonih haljina ukaljanih blatom. Mnoge slonove i njihove jahae Nakula i Sahadeva otpremie u Yamino carstvo. Uz njih su i Dhrtadyumna, i Draupadini sinovi osuli na slonove mleha nebrojene strijele tako da se ovi najzad pokolebae i udarie u bijeg. Tada Pandave i njihovi saveznici krenue na Karnu. Razjareni Sahadeva naletje ravno na Duasanu koji mu se bijae isprijeio na putu i zametnu s njime bespotedni okraj dok su im ratnici klicali s kola podigavi prema nebu zastave i oruje. Zadugo nisu mogli jedan drugoga nadbiti, a onda Duasana dobro 316

naperenom strijelom presijee luk u Sahadevinim rukama. Tada Dhrtaratrin sin baci na njega svoj ma, ali ga na pola puta presretne strijela iz drugoga Sahadevina luka. Onda Sahadeva stavi na tetivu strijelu koja bijae strana i smrtonosna kao sam iva, ruitelj Svemira, te je pusti na svojeg neprijatelja. Strijela probi oklop i tijelo Duryodhanina brata i zari se u zemlju iza njegovih kola. Duasana pade onesvijeten, a ranjavi vozar odveze ga s bojita. Za to je vrijeme Nakula razgonio pred sobom vojsku Kurua i tako se nae licem u lice s Karnom. Nakula se likujui nasmija pa mu doviknu: Ha, tu li si, nikogoviu! Najzad su te bogovi doveli pred mene! Ti si izvor svih zala i uzrok istrjebljenju loze Kurua! Kada te danas ubijem u boju, ispunit e se elja mojega srca i smirit e se groznica! Vozarev mu sin odvrati nainom koji je dostojan kralja i ratnika: Udri, junae! elimo da se uvjerimo u tvoju mukost! Junaci se na ratitu bore, a ne gube vrijeme u jalovu hvastanju! Uini junako djelo pa se onda hvali! Udari koliko je snage u tebi, a ja u ve znati ukrotiti tvoju oholost! Uskoro je sav prostor oko Nakule bio ispunjen strijelama njegova protivnika i one ga zaklonie od pogleda ostalih ratnika. Karna mu izbi oruje iz ruku, obori koijaa i tonim pogocima pobi mu konje. Nakulin tit ukraen stotinom Mjeseevih likova prsnu u komadie i, kada je Panduov sin iskoio iz kola koja su se raspadala, imao je u rukama samo kijau. Karna ga je i dalje zasipao bezbrojnim strijelama, ali se trudio da ga ozbiljnije ne rani. Pobijeeni Nakula okrenu bjeati, ali se Krana nasmija pa potjera svoja kola za njime i namae mu svoj napeti luk oko vrata, pa viknu: Uzalud si prijetio, Panduov sine! Ponovi sada svoje rijei! O dijete, mjeri svoju snagu s onima koji su ti ravni pa se tako nee osramotiti. Idi sada kui, o Madrin sine, ili se vrati Krini i Aruni i skloni se pod njihovo okrilje! I on tada pusti Nakulu koji ve bijae u eljustima smrti jer je elio da odri obeanje to ga bijae dao Kunti, a Panduov sin ode do koije kralja Yudhithire i tamo nae zaklon. Od silne sramote teko je disao itei kao zmija koju su zatvorili u up. Sunce ve bijae u zenitu, ali snana ruka vozareva sina nije osjeala umor. Na bojnim kolima sa zapregom konja bijelih poput mjeseine on se probio u najgue redove vojske Pandava i nainio tamo straan pokolj pobivi i mnoge znamenite junake Panala. Padale su pred njime zastave i znamenja i svi su uzmicali kao pred umskim poarom. U meteu bitke naoe se jedan prema drugome kralj Duryodhana i kralj Yudhithira. Jurnue jedan na drugoga kao dva razjarena lava i, ne oklijevajui ni trena, zasue se meusobno pravim pljuskom strijela. S etiri strijele Yudhithira pobi etiri konja u Duryodhaninoj zaprezi, a petom otkinu glavu njegovu vozaru. estom strijelom obori mu zastavu, sedmom presijee luk, a osmom sablju. Razbjenjeli se Duryodhana uhvati svojega buzdohana i potegnu golemo oruje 317

na Yudhithiru kako bi svu svoju mrnju i suparnitvo zavrio jednim udarcem, ali nije uspio izvriti svoj naum jer mu Yudhithrina strijela probode prsa. gospodar Kurua pade bez svijesti na pod svojih kola. Nemoj ga ubiti, veliki kralju! doviknu mu u taj tren moni Bhima kojemu bijae na pameti njegova zakletva. I Yudhithira se uzdrao od posljednjeg udarca, a tada na Bhimu nasrnu Krtavarman i zakloni tvojega sina koji bijae u velikoj nevolji. Tako se, kralju, bio boj poslijepodne toga dana i svatko se arko nadao da e nadjaati protivnika. Na elu tvojih ratnika koje je doista bilo teko pobijediti Karna je uvijek iznova udarao na neprijatelja i to bjee nalik na strahoviti okraj bogova i asura. Zemlja se ukraavala najskupocjenijim nakitom: stotinama odrubljenih glava na ijim su se skladnim licima bjelasali zubi i sjajile zlatne krune i naunice svjetlucajui u rijeci krvi koja potee ravnicom pretrpanom leevima slonova i konja i tijelima junaka ukoenih lica. To polje prepuno iznakaenih tjelesa s otvorenim ranama bijae nalik na carstvo boga smrti na dan smaka svijeta. Silinom svojega oruja Karna je pravio pokolj u redovima Pandava i vojnici su se, ranjavi i osakaeni, povlaili s bojita. Tada naie Aruna i poe uz osmijeh svojim orujem suzbijati Karnino i svojim strijelama, kao gustim dadom, prekri i nebo i sve etiri strane. Te su strijele padale odozgo kao teke kijae ili batine okovane iljcima, a neke kao ataghni ili gromovi. Mnogi ljudi, slonovi i konji nastradae tom prilikom, a mnogi, pogoeni tim hicima, pobjegoe u strahu. U oblacima praine i u sumraku koji se primicao bilo je teko razaznati kakav je ishod ove bitke. Poprite najprije napustie Kurui u strahu od nove none bitke, a potom krenue i Pandave, radujui se pobjedi i kliui Aruni i njegovoj snazi. Svi se razioe na poinak, a po ravnici, kaljavoj od prolivene krvi, poee se skupljati opori strvinara i strane rakase koje se hrane ljudskim mesom. Bojite bijae nalik mjestu za Rudrinu zabavu. Ranjavi i pranjavi, u razvaljenim oklopima i s polomljenim orujem, vraali su se ratnici Kurua u svoje logorite smrknuti i tuni zbog velikih gubitaka. Uzdiui i krei ruke, Karna alosno pogleda kralja Duryodhanu pa prozbori: Kralju, Aruna je vian boju i vazda je na oprezu. Krina ga pravodobno obavjetava o svakoj opasnosti. Danas nam nije polo za rukom da ga savladamo, ali sutra, gospodaru zemlje, sutra u mu ja stati na put! Neka bude tako! odgovori Duryodhana i dade kraljevima doputenje da odu na poinak. Kada je zarudjela zora sedamnaestog dana, silni Karna stade pred kralja Duryodhanu pa ree: Gospodaru, ja u se danas sukobiti sa slavnim Panduovim sinom. Do sada su nas razliiti drugi zadaci sprjeavali da se ogledamo, ali danas se neu vratiti iz boja sve dok njega ne ubijem. Ili u ja njega rastaviti od ivota, ili e on mene. Aruna se ne moe mjeriti sa mnom ni u vjetini, ni u snazi, ni u okretnosti, a ni u hrabrosti. Moj luk Viaya isti je onaj kojim je nekada Indra 318

pobijedio asure i moniji je od Arunine Gandive. Moram ti rei u emu sam od njega slabiji: Uzde njegove zaprege, brze kao misao, dri veliki Krina iz roda Daarha, kojega potuje sav narod. Tetiva na njegovu luku pootjee od nebesnika, a njegova su dva velika tobolca neiscrpna. Krina je odista tvorac svijeta i on titi Aruninu koiju. Na naoj je strani alya, ukras kraljevskih skupova, koji je Krini ravan po snazi miica, po poznavanju konja, a i po odvanosti i koijakoj vjetini. Pobjeda e biti tvoja bude li on prihvatio uzde moje zaprege, jer tada mi nee moi odoljeti ni asure ni bogovi, a kamoli smrtni Panduovi sinovi. Neka ti se ta elja ispuni, Karna! odvrati na to Duryodhana radosna srca. U boju e te pratiti kola ispunjena tvojim strijelama i kopljima i bit e ih koliko ti kae. I mi i svi kraljevi krenut emo za tobom u okraj. Potom Duryodhana ode pravo gospodaru Madra, a kada stie pred njega, on ga s potovanjem oslovi: Silni kralju, neustraivi junae kojemu nema ravnoga u boju! Smjerno ti se klanjam, zemaljski gospodaru, elim da, za moje dobro, a Pandavama na propast, uslii moju molbu! Molim te da u dvoboju s Arunom ti bude Karnin koija jer si ti jedini podoban za to. Kao to Krina titi u boju Arunu i mudro ga savjetuje, tako e i ti zatititi Karnu i on e uz tebe biti nepobjediv. To je alyu vrlo rasrdilo i on mu, sav namrgoen, odgovori: Sine Gandharin, ti vrijea mene, a uzdie Karnu stavljajui ga iznad svih nas. Ne mislim, Duryodhano, da je on meni ravan. Pogledaj ove ruke koje biju kao grom, gledaj moja kola kojima je zaprega brza kao vihori! Kada se naljutim, mogu rascijepiti zemlju, sruiti planinu i isuiti more. Ti to zna i sam, a trai od mene da ja, katriya, budem vozar Adhirathinu sinu niska roda! Ja ne mogu sebe natjerati da sluam nareenja gorega od sebe! Ne elim trpjeti takva ponienja i zato mi dopusti da se vratim u svoju kraljevinu! i alya se odmah htjede udaljiti, ali ga tvoj sin zadra prijateljskim rijeima i izrazima duboka potovanja, koji mogoe postii sve to je naumio. Nesumnjivo je sve tako kako ti veli, alyo govorae Duryodhana jer ni ja, a ni Karna ne moemo te nadmaiti ni snagom ni smjelou, ali sam meu svima upravo tebe odabrao jer si u znanju o konjima i, a u snazi nadmaio ak i Krinu. Kao to je Karna moniji od Arune, tako si, prema miljenju svih, i ti nadiao Krinu. Ako je plemeniti Krina vjetak u rukovanju konjima, onda si ti u tome jo dvostruko spretniji! alya e na to: Sine Gandharin, zadovoljan sam ako me ti tako visoko cijeni. Bit u to to od mene trai i vozit u Karninu koiju ali neka Karna zna za ovaj uvjet koji mu sada postavljam. elim da mogu rei sve to mi se prohtije i neu prezati od toga zbog njegove prisutnosti. uo je to i Karna pa se i on sloio sa alyinim uvjetom. Neka bude tako! rekoe oni spremno. 319

Kada se razdanilo, popee se alya i Karna na svoja kola sva prekrivena tigrovim koama u koja bijahu upregnuti bijeli konji. Dva junaka, blistava poput Sunca, stajahu na istim kolima kao kada Surya i Agni stoje na istome oblaku u nebesima. Zatutnji deset tisua bubnjeva, zaori deset tisua truba i taj zvuk bijae kao grmljavina olujnog oblaka. Tada Radhin sin oslovi vrsnoga bojovnika alyu: Potjeraj konje, monoruki, danas u pobiti i Arunu i Bhimu, i blizance i Yudhithiru! Sutin sine na to e alya zato omalovaava Panduove sinove, a zna da je svaki od njih obdaren velikom snagom, vrstan je strijelac i dobro poznaje sve oruje? Nepokolebljivi su, nepobjedivi i prati ih dobra srea! Mogli bi ak i Indru zastraiti. Nee vie tako govoriti kada u boju zauje tutnjavu Gandive! Naprijed odvrati ustri Karna ne obazirui se na alyine rijei. Kada Karna krenu u boj, razveselie se ratnici Kurua, a zemlja se zatrese i zatutnji. inilo se kao da Sunce i est velikih planeta juriaju jedan na drugoga. Vidjesmo kako padaju pljuskovi meteora a na svim stranama bljesnu svjetlo. Grmjelo je iz vedra neba i puhali su estoki vjetrovi, a ivotinje i ptice obilazile su tvoju vojsku s lijeve strane pretkazujui veliku nesreu. Kada je Karna krenuo, njegovi konji iznenada popadae, a iz neba se prosu uasna kia kostiju. inilo se kao da oruje Kurua isijava svjetlost, njihovi barjaci su se tresli a ivotinje su prolijevale obilate suze. Ali Kurui se, kao da bjehu zaslijepljeni usudom, ne osvrtahu na ta zlokobna znamenja. Karna se prisjeao velikih Aruninih junakih djela i izgarao je od jarosti, samoljublja i oholosti, uzdiui dugo i umno, a onda se obrati alyi: Dok sam na svojim kolima i drim luk u rukama, ne plaim se ni samog Indre gromovnika. Produi dalje, alyo, ravno prema mojim neprijateljima. Tko bi se, osim mene, mogao nositi s tom silom pred kojom idu istinoljubivi Panduov sin i uz njega Bhima, Satyaki, blizanci i Aruna. Sukobit u se s njima i pobiti ih, ili pak sam poi stazom kojom je otiao i Drona. Upotrijebit u svoju mo i ubit u Arunu pa makar ga od mene branila i sama Smrt. Kralj se Madre posprdno nasmija pa ree: Lake! Lake, Karno! Raestio si se i oduevio pa govori i ono to ne treba rei. Ti se ne moe mjeriti s Arunom. Zar se vie ne sjea kako vas je svu trojicu: tebe, Dronu i Bhimu, pobijedio onda kada ste oteli Viratino blago? Zato ga onda nisi ubio? Znaj dobro, koijaev sine, ne bude li se uklonio pred njime, doekat e smrt od Arunine ruke. Pa da i jest tako kako ti kae odvrati mu Karna zato toliko velia Arunu? Bitka tek poinje pa, ako me Aruna pobijedi, tvoje e se rijei obistiniti. Onda se izvezoe pred vojsku Pandava i Karna ree svakome neprijateljskome vojniku kojega bi susreo: Onaj tko mi danas pokae Aruninu koiju, dobit e od mene bogatu nagradu! Dat u mu kola puna dragoga kamenja, 320

a bude li mu malo, jo u dodati stotinu krava i stotinu sela. Onome tko mi u boju pokae Arunu dat u stotinu hiljada slonova, deset tisua odabranih konja i stotinu mladih robinjica iz zemlje Magadhe, koje su vjete pjevanju i plesu. Ratnici Kurua radosno uskliknue, a alya prasnu u zloban smijeh pa dobaci: Ne rasipaj uludo blago i imanje, vozarev sine! Zacijelo e danas ugledati Arunu, a s tim silnim blagom mogao bi prirediti mnoge rtvene obrede. to se pak tie tvoje lude elje, sve ti je uzalud. Nikada jo nismo uli da je lisica koju kralj ume daruje mesom pobijedila krvoedna lava. Razmisli malo o tome to ti kaem ako ti je iole stalo do ivota! A Karna mu odvrati: elim se boriti s Arunom i uzdam se u silu vlastitoga oruja. A ti, ti si zlotvor s licem prijatelja kada ti je toliko stalo da me zaplai! Znaj da me od mojega nauma nee odvratiti ak ni Indra, sve da sad stane pred mene sa svojim gromom! I Karna umuknu, ali se alya opet javi elei ga jo vie razjariti: Sutin sine, ti izaziva Arunu kao to bi mladi jelen koji se ne moe skrasiti na jednome mjestu podbadao ljutoga lava. Ne uri se u propast izazivajui Arunu. Ti krekee na njega kao to abac krekee na Paranyu koji izlijeva olujne pljuskove. A Aruna je meu ljudima nalik na Paranyu. agalj, Karno, koji ivi u umi meu zeevima sam sebi nalii na lava sve dok se ne pojavi pravi lav. Bezumnie, zbog svoje pakosti i mrnje ti me stalno podsjea na aglja! Ta koplja ukora povrijedie Radhina sina i on se veoma rasrdi pa mu ovako odgovori: alyo, i Krinu i Arunu ja poznajem bolje od tebe. Znam to mogu ja, a to moe Panduov sin i zato ga pozivam na dvoboj. Ja imam, alyo, ovu krvoednu strijelu otrih eljusti koja, Ijepokrila, stoji sama u svojemu tobolcu. Dobro je nauljena i lijepo okiena, a lei u sandalovu prahu, i ja je ve mnoge godine astim. Ima zmijsku narav i oblije, otrovna je i estoka, i moe pobiti mnotvo ljudi, konja i slonova, a probija i oklope i kosti! Ti si glup i zlonamjeran i nisi vian pravome boju. Ubit u onu dvojicu, a onda u ubiti i tebe i svu tvoju rodbinu. Strah te uhvatio pa bunca! A moda hvali onu dvojicu i zbog nekoga meni nepoznata razloga. Roen si u zemlji grjenika i zato si zloduan, podao i bijedan, ti si sramota za sve katriye. Madrake nas mrze. Madraka ne zna za prijateljstvo i ono to govori ista je podmuklost. Madraka je najnii od ljudi. ene Madraka drue se i sa znanima i s neznanima, kako im drago. Njihovo je vladanje grjeno, a ive na mljevenu itu i rii. Kada se napiju estokoga pia, smiju se i viu u svojim domovima, a jedu i govedinu. Pjevaju neskladne pjesme i ne biraju s kim e ivjeti doputajui sebi i najslobodnije izraze. Kakva je to vrlina u Madrakama kada su drski i predaju se svakome poroku? S njima se nitko ne bi smio spariti, ali ni prijateljevati. Te ene koje, omamljene estokim piem, skidaju svoju odjeu i pleu, te ene kojima nije stalo do toga s kim e lei i koje rade sve to im se svidi ne znajui za granice, Madrako, drutvo su iz kojega je potekla i ona koja je i tebe donijela na svijet. Pa kako onda ti moe 321

suditi o ljudskim dunostima? uli smo da je najsvetija dunost katrije da padne na zemlju asno izgubivi ivot u boju. Ja sam dragi prijatelj bistroumnoga Dhrtaratrina sina, a i stoga da se sam ne bih osramotio, ti jo uvijek ivi i moe to zahvaliti tim trima razlozima! Gospodaru Madre, ako sebi dopusti jo takvih rijei, zdrobit u ti glavu svojim buzdohanom! alya saslua Radhina sina koji bjee raspaljen od elje da krene u boj, a onda mu stane kazivati: Ja sam roen u narodu koji odrava velike rtvene obrede, koji nikada ne odstupa iz boja i kojemu su kraljevi pokropljeni svetom vodom. Ja sam odan vrlini, ali ti mi izgleda kao da si opijen estokim piem. Zato u u ime prijateljstva pokuati izlijeiti tvoju zabludjelost i opijenost. Ja ti moram rei to je za tebe dobro, a to loe, jer poznajem i dobro i zlo, a vozim tvoja kola i moram ti biti blizak. Zato u ti, Karno, ispriati jednu pripovijest: Na drugome kraju oceana ivio je neki vaiya koji je imao ita i blaga u izobilju. A ivjela je tu i neka vrana koja se hranila ostacima jela koje su joj davala vaiyina dobra djeca. Hranili su je medom i kiselim i slatkim mlijekom, i riom, i medom i maslom. Zbog tako dobre hrane od ostatka njihova objeda vrana postade drska i poe prezirati sebi ravne, pa i bolje od sebe. Dogodilo se jednom da s druge strane mora onamo dolete labudovi koji, poput samog Garude, mogu letjeti kamo im je volja. Tada vaiyini djeaci rekoe vrani: O nebeski itelju, ti si bolja od svih krilatih stvorenja! Nerazumna djeca obmanue vranu i pernato stvorenje pomisli da je istina to to mu rekoe, jer ni ono nije imalo ba mnogo pameti. Ponosna na svoju bogatu hranu, vrana uzletje meu labudove koji dooe izdaleka i poe se raspitivati tko im je voa. Najzad nae onoga koji bjee najbolji meu tim pticama neumornih krila pa ga izazove da se ogledaju. Onda labudovi rekoe vrani: Mi smo labudovi i na je dom na jezeru Manasa. Moemo preletjeti cijelu zemlju i svatko nas hvali zbog daljina preko kojih nas nose naa krila. Ti si samo vrana i kako onda moe, ludo, izazivati labuda koji prelijee tolike razdaljine? A vrana e na to: Ja u mu pokazati stotinu i jedan nain letenja. Na svakih stotinu vodana letjet u na drugi nain! uj Radhin sine, to joj je labud odgovorio: Vrano, ja ne sumnjam da e ti uiniti to kae, ali ja u letjeti samo na jedan nain, a njega znaju sve ptice. Ja ne poznajem nijedan drugi, a ti leti kako ti se svidi. Onda se labud i vrana podigoe u nebo izazivajui jedno drugo. Labud, koji mogae stii svakamo kamo mu se prohtije, letio je jednoliko, a vrana je jezdila nebom na stotinu razliitih naina. Labud je velikom brzinom letio na zapad, prema oceanu koji je obitavalite stranih makara. 390 Ubrzo se strah ugnijezdi u vranino srce i zamalo se ne onesvijesti kada vidje da vie nema nikakva otoka ni drveta na koje bi mogla sletjeti kada se umori. Labud bjee ve
390 Makare su vodena udovita. Ime se moe odnositi na rjene krokodile ili na morske pse i dupine, no u priama i na likovnim prikazima makare izgledaju kao vodena bia iz mate.

322

dobro odmakao pa se okrete da vidi gdje je vrana i ne htjede je ostaviti, nego prieka da i ona pristigne. Vrana ga sustignu, ali ve bijae premorena i labud vidje da ona nee moi jo dugo i da e uskoro neminovno pasti pa je odlui spasiti sjetivi se da je to obiaj meu valjanim narodom. On tada upita vranu: Kako se zove, vrano, taj nain letenja kojim se sada koristi? Izmuena je vrana kljunom i krilima ve doticala vodu i, kada vidje labuda, ona mu ree: O labude, stavljam pod tvoje okrilje svoj ivotni dah i traim od tebe spas! Ah, donesi me do morske obale na svojim krilima! A labud e na to: Zato si se umorila ti koja si bolja od mene i moe letjeti na stotinu razliitih naina? Jo malo pa e i u more pasti! Onemoala vrana die svoje oi na labuda pa mu, da bi ga odobrovoljila, ree: Uzoholila sam se zbog bogate hrane iz tuih lonaca ijim sam se ostacima hranila pa pomislih da sam ravna i samome Garudi te prezreh sve vrane a i mnoge druge ptice. O labude, ako se uspijem domoi svoje domovine, neu vie nikada nikoga prezirati! Labud je bez rijei uze na svoja lea i mokru vranu koja se tresla od straha i alosno graktala da je nije bilo lijepo i pogledati, hitro vrati na otok odakle su poletjeli. Spustio ju je na suhu zemlju i utjeio, a onda je odletio svojim putem. Otada vrana zaboravi na oholost i silu te je ivjela tiho i smireno. Odista, poput ove vrane, Karno, ti se hrani ostacima iz zdjele Dhrtaratrinih sinova i prezire i jednake i bolje od sebe. Zato nisi pogubio Arunu pred Viratrinim gradom, onda kada si imao podrku i Drone, i njegova sina, i Kripe, i Bhime, i svih ostalih Kurua? O ueni Sutin sine, nemoj omalovaavati Krinu ni Arunu. Uzdri se takva hvastanja! Plemeniti Adhiratin sin sasluao je rijei kralja Madre pa mu, ne ba uvjeren, odgovori: Dobro znam tko su Krina i Aruna. Ti, naprotiv, o tome govori da se osobno nisi uvjerio. Bez straha u se boriti s tom dvojicom velikih ratnika. Mene mui druga nevolja: prokletstvo Paraurame, najboljega od svih dvoroenih. Dok sam bio mlai, ivio sam neko vrijeme s njim pretvarajui se da sam brahman jer sam elio od njega stei nebeska oruja. Ali Indra je odluio omesti me ne bi li time izvukao neku korist za sina Arunu. Pretvorio se u gadna crva i ujeo me u bedro dok je uitelj spavao s glavom na mojem krilu. Ja ostadoh nepomian da ne bih probudio uitelja premda me crv izjedao i krv je obilato tekla iz rane. Kada se brahman probudio, vidio je to se dogodilo i odmah je prozreo da ja nikako ne mogu biti brahman jer nema toga brahmana koji bi otrpio takav bol. Kada je zatraio da mu kaem tko sam, rekoh mu istinu i poto sazna da pripadam sutama, on me prokle da se u trenu najvee nevolje neu moi sjetiti mantre kojom se priziva oruje to sam ga stekao prevarom. Za sve to vrijeme dok je trajala bitka ja se nisam sjetio ovoga oruja, a danas ga, napokon, imam, i u vlasti mi je. alyo, znaj da u sada moi pobiti nebrojeno mnotvo neprijatelja, a u ovome boju moi u ubiti i Arunu! Ne plaim se ni Krine ni Dhananaye, ali postoji jo neto to me zabrinjava: 323

Jednom sam lutao vjebajui s orujem i strijeljajui iz svojega luka Viaye i sasvim sluajno svojom sam strijelom ubio tele svete krave nekoga brahmana. Nudio sam mu sedam stotina slonova dugih kljova i mnoge robove i robinjice, ali on mi se i unato svim mojim molbama nije smilovao nego me je prokleo rekavi: Zato to si ubio tele svete krave, neka ti se u asu smrtne opasnosti zaglibi u zemlju kota tvojih kola! Kako sam prorekao, tako e se zbiti! 391 Ja mu, uz duno potovanje, htjedoh pokloniti sve svoje blago to sam ga imao, ali on ne htjede primiti dar nego mi ree: O suto. Ono to ti rekoh, neminovno e se dogoditi. Neistina unitava sva stvorenja i ja u poiniti grijeh ako sada poreknem ono to sam prorekao! Nikada vie ne unitavaj ono od ega ive brahmani. Pomiri se s time i prihvati to kao okajanje. Ti mene stalno kudi i nagruje, a ja sam ti to sada otkrio zbog prijateljstva. Dobro te poznajem i zato umukni! Ti me alyo, ne moe zaplaiti! Dao sam rije da u ti opratati sve nepodoptine koje bih mogao od tebe uti, ja taj dogovor potujem i zato si ti, Madrako, jo uvijek na ivotu! Najzad kralj Duryodhana prie njima dvojici kako bi prekinuo tu svau. Prijateljskim rijeima umirivao je Karnu, a alyu je preklinjao sklopljenim rukama. Srditi Karna zauzda svoj gnjev, a kralj Madre opet se okrenu licem prema neprijatelju. Onda se Karna osmijehnu pa ree: Naprijed! I vojska Kurua opet izae na boj s Pandavama. Na desnome krilu stajali su Kripa i Krtavarman, a malo dalje akuni s Ulukom i za njima srani konjanici iz Gandahare ija su se koplja presijavala na jutarnjemu suncu. Uz njih su stajali bezbrojne ete gortaka divljega i stranoga izgleda. Lijevo su krilo zaposjele trideset etiri tisue bojnih kola samaptaka, a do njih su stajale Kamboe, ake i Avantijci. Na sredini je stajao sam Karna, a za njim kralj Duryodhana, Duasana i Dronin sin Avatthaman, a njih su pratile ujedinjene Madrake i Kekaye, i nebrojena sila mleha na svojim golemim slonovima. Kada kralj Yudhithira ugleda Karnu na elu protivnike vojske, on oslovi Arunu: Pogledaj, Aruno, te mone bojne redove koje je postrojio Karna! Pogledaj neprijateljsku silu i uini sve to treba kako nas ne bi mogli pobijediti. Bit e tako! odvrati Aruna pravednome Yudhithiri i izda potrebne zapovijesti, a sam produi na elo vojske. I Krina i Aruna pooe u boj. Kada alya ugleda ta kola udesna izgleda, opet prozbori silnome bojovniku, Adhirathinu sinu: Gledaj! Eno onoga kojega si traio da ti pokau! Vidi li onu silnu prainu to zaklanja nebo? uje li kako tutnji njegova koija? Zemlja se trese pod njezinim tokovima! Gle, tamo nadesno od nae vojske okupilo se jato strvinara i svojim graktanjem i kricima pretskazuju nesreu! Jak vjetar pue s obiju strana tvoje vojske, a zastave se Kurua povijaju. Tvoji se prekrasni konji snanih udova spotiu, Karno! Meni to ne sluti na dobro i rekao bih da nam
391

To su tipina brahmanska etioloka tumaenja dogaaja koja su vjerojatno s vremenom uvelike proela ep.

324

sudbina nije naklonjena. Eno velikoga ratnika Arune kako meu samaptakama koje ga izazvae u boj tvori nevien pokolj! Bude li uspio, sine, pobijediti onoga koji rukuje Gandivom i kojemu je Keava koija, ti e postati na kralj! Srditi Karna odvrati vladaru Madre: Pogledaj! Arunu su sa svih strana napali jarosni samaptake! Nestao je s vidika kao Sunce umotano oblacima! Uronio je, alyo, u to more ratnika i nee umai propasti! A alya odvrati: Tko e to Varunu ubiti vodom ili vatru uguiti uljem?! Dok su se ta dvojica monih vitezova prepirala, dvije se vojske izmijeae u estokome okraju, nalik na matice Gange i Yamune kada se pomijeaju. Samaptake su urlale vjerujui da je Aruna potonuo u tome stranom vrtlogu svakojaka oruja, ali on je i dalje ubijao najprije one koji bijahu pred njim, pa onda one iza prvih i one sa strana, i tako redom, poput Rudre koji uzima ivot svim ivim biima. Karna je uspio unititi itave ete Panala i edija i ugrozio je ak i Yudhithiru. Uvjerili smo se, kralju, kako laganu ruku ima Karna i kakva je snaga negova oruja. Nitko ga ne mogae vidjeti da uzima strijelu i odapinje je. Mogli smo samo vidjeti kako ljudi brzo umiru pred njegovim bijesom. Zakrvavljenih oiju od bijesa Yudhithira doviknu: Karno, Karno, oholi vozarev sine, uvijek si se potinjavao Duryodhaninoj volji i oduvijek si izazivao Arunu! Sada se pokai jer ja u iz tebe istjerati sav borbeni ar! i rekavi to, on rani Karnu desetinom otrih eljeznih strijela s krilima od zlata, a onda zategnu tetivu jae nego ikada i na svojega zlotvora odape strijelu zlokobna izgleda koja bjee nalik na ezlo ruitelja svemira ive. Tutnjei u letu poput groma, ta strijela pogodi Karnu u lijevu stranu i moni junak klonu na dno kola, a luk mu ispade iz oslabjelih ruku. U vojsci Kurua razlijegoe se krici alosti i lica im u trenu poblijedie, a Pandave kliknue od veselja i zarikae kao lavovi. Ali hrabri i okrutni Karna ubrzo je doao k sebi i velikom estinom ponovo napao Yudhithiru odluivi unititi svojega protivnika. Njegove smrtonosne strijele ugasie ivote andradevi i Dandadhari, kraljeviima Panala, a stradali su jo mnogi koji su mu zaprjeavali put k Yudhithiri. Tada mnogi jaki i neustraivi junaci pooe u pomo Panduovom najstarijem sinu: Satyaki, ekitana, ikhandin, Draupadini sinovi, Madrini blizanci, Bhima, iupala i jo mnogo njih. Tada Karna izree mantru za prizivanje brahmanova oruja i zrak se svuda unaokolo ispuni strijelama koje su satirale vojsku Pandava, kao to poar unitava umu. Onda Karna pusti na Yudhithiru tono naciljane strijele koje mu smakoe oklop i polomie luk u rukama. Sav obliven krvlju, Yudhithira potegnu na Karnu teko koplje, cijelo nainjeno od eljeza, ali ga Karna jo u letu pogodi sa sedam svojih hitaca. Onda Yudhithira kliui pogodi Karnu s etiri koplja u ruke, prsa i elo, te ovoga obli krv iz rana. Karna od silne jarosti stade itati poput zmije pa 325

obori stijeg svojega protivnika, pogodi ga trima strijelama iroka vrha, razbi mu tobolce i kola raskomada na sitne dijelove. Tada Yudhithira prijee na druga kola, u kojima bjee zaprega bijelih drijebaca s crnim grivama, i, neveseo, stade se povlaiti jer se nije mogao oduprijeti u Karni. Radhin se sin baci za njim, stie ga i svojom skladnom rukom dotae ga po ramenu kako bi se oistio od grijeha, a onda ga htjede zadrati silom, ali se u taj as sjeti Kuntinih rijei. Uto se javi alya: Karno, ne hvataj silom najboljega meu kraljevima! Onoga trena kada ga bude uhvatio, pretvorit e u pepeo i tebe i mene! Onda se Karna podrugljivo nasmija i bez imalo potovanja oslovi Yudhithiru: Zar ti, koji si roen u plemenitoj lozi i zna dunosti katriye, ovako bjei s bojita, spaavajui vlastiti ivot! Doista, u tebi je snaga brahmana i sklon si prouavanju Veda i vrenju rtvenih obreda i zato, Kuntin sine, ne idi vie u boj i ne primii se hrabrim ratnicima! Ne govori otro i ne sudjeluj u ljutim bitkama jer, bude li na taj nain oslovljavao osobe poput nas, proi e u boju kao to si danas, a moda i gore! Vrati se u svoj logor ili neka te tite Krina i Aruna. Karna doista nee ubiti nekoga poput tebe! I rekavi to, Prithin sin, veliki Karna, pusti Yudhithiru i nastavi unitavati vojsku Pandava kao to je gromovnik unitavao vojsku asura. Kada opazie da kralj bjei, ediji, Pandave i Panale, a i veliki junak Satyaki, pooe za Yudhithirom. Karna je promatrao kako se povlai Yudhithirina vojska, i to ga jako obradova pa na elu svih Kurua krenu za njom. Onda, po Yudhithirinoj zapovijesti, Bhima udari na Kurue na elu mnogih znamenitih ratnika iz vojske Pandava. inilo se da se nad zemlju nadvio oblak, no to bjee samo nebrojivo mnotvo strijela koje su letjele zrakom. Polje prekrie glave hrabrih ratnika opijenih arom bitke. Ljudi zaue s neba glasove jednako tako snane kao to su i oni na zemlji, a to bijae glazba i pjesma mnotva apsarasi koje stajahu na svojim nebeskim kolima. To su nebeski pjevai doekivali novopridole junake koji su dolje, na zemlji, ginuli na stotine i tisue od ruku svojih hrabrih protivnika. Uzimali su ih sa sobom na svoja nebeska kola i odvozili prema Indrinu carstvu. Gledajui to vlastitim oima, junaci su se ilo i radosnih srca meusobno ubijali udei da dospiju u nebesa. Borci su se hvatali za kosu, ujedali, grebli noktima i udarali stisnutim akama i golim rukama. Po rijeci krvi zaplovie mrtva tjelesa ljudi, konja i slonova i od toga prizora plaljivce je obuzimao uas. Tu su rijeku neki borci prelazili eljni pobjede, a drugi su ipak ostajali na obali, dok neki zaronie u nju i isplivae, neki potonue, a neki je i preplivae. Oklopi, oruje, odjea, sve bjee natopljeno krvlju i neki su je pili, drugi se u njoj kupali, a bilo je i takvih koji se od svega toga slomie i potpuno onemoae. Sve bjee pocrvenjelo, pa ak i Zemlja, nebo i etiri strane svijeta. Od toga mirisa, Bharato, okusa, dodira i estokog crvenila tuga se ugnijezdila u srca gotovo svih ratnika. 326

Vojska se Kurua razbjeala pred Bhiminim ubitanim gnjevom, a Karna je gledao pogibiju svojih ratnika pa ree: Bhima jest i hrabar i jak, ali je moja davnanja elja da se naem s Arunom u dvoboju na ivot i smrt. O kralju Madra, potjeraj kola! Ako ranim Bhimu ili ga liim njegova vozila, Aruna e doi da pomogne bratu. Kralj Madre nagna koiju prema Bhimi i dva velika ratnika susretoe se usred zaglune huke te pomamne bitke. Nanijeli su jedan drugome mnogo rana, a onda Karna presijee luk u Bhiminim rukama i zasu ga s desetinom strijela poput lovca to gaa divljega slona u praumi. Bhima se zbog mnogih svojih rana razgoropadio pa uhvati drugi luk i stavi na njegovu tetivu strijelu koja bi mogla probiti i kamen. Nategnuvi luk do uha, zgodi njome Karnu i strijela proe kroz njegovo tijelo kao grom kroz planinu. Junak zatetura i morade se spustiti na pod svojih kola, a alya okrenu konje i odveze se to dalje odatle. Kralj je Duryodhana odmah poslao dvadesetero svoje brae da zatite ranjenoga zapovjednika. Oni udarie na Bhimu sa svih strana osuvi na njega tuu strijela i kopalja, ali Panduov sin ne uzdrhta, nego Kuruima uzvrati svojim ubitanim orujem. Prije no to se Karna bjee oporavio, petorica Duryodhanine brae izgubi ivot od Bhimine ruke. Kada je veliki Karna opet stao na noge i, ojaena srca, izaao Bhimi na dvoboj, nastade meu njima dvojicom jo ljui okraj. Napokon Bhima ostade bez svojih kola. Tada skoi s topuzom u ruci i, nalik na boga vjetra, krenu ubijati tvoju vojsku, kao to vjetar razbija jesenske oblake. Ubrzo se domogao novih kola pa opet krenuo na Radhina sina. Bitka koja se tada razbuktala meu Kuruima i Pandavama bijae uasna i nemilosrdna i obje su strane udjele da osvoje neumrlu slavu. Podie se nezamisliva galama od glasova boraca koji pozivahu jedan drugoga po imenu. Svatko tko je imao neki grijeh, Bharato, s oeve ili majine strane, ili se neto moglo prigovoriti njegovu vladanju ili se moglo izvrgnuti ruglu, mogao je to uti u ovome okraju. Gledajui te hrabre ratnike kako ocrnjuju i ismijavaju jedan drugoga, pomislih, kralju, da su njihovi ivoti doista dovreni. Ubrzo potekoe s toga mjesta rijeke krvi uborei preko odsjeenih glava preko kamenja, dok se kosa ratnika lelujala u njihovim strujama nalik na mahovinu i vodeno bilje. Te zastraujue rijeke tekle su ravno u Yamino carstvo. Grozna stvorenja to piju krv i mast i deru meso, Bharato, poee plesati. Gospodine, s mjesta gdje je Panduov sin unitavao trupe samaptaka, Kosala i Narayana, brujanje Gandive nadjaavalo je sve druge zvukove. Suarman pogodi Arunu s desetinom strijela, a Krinu pogodi u desnu ruku trima strijelama. Potom strijelom iroka vrha pogodi Arunin barjak, a divovski majmunski poglavica, rukotvorina nebesnikoga majstora, zaurla tako strano da tvojoj vojsci utjera strah u kosti. Doista, svekolika vojska Kurua stajae kao 327

skamenjena! Tada Suarman tankom strijelom pogodi Arunu ravno u prsa, a potom jo s trima. Teko ranjeni Aruna klonu od silne boli na sjedalo svojih kola, a svekolika vojska Povika: Pogibe Aruna i riknue koljke, zagrmjee bubnjevi i glasovi razliitih instrumenata izmijeae se s urlicima ratnika. Neizmjerna Arunina dua ipak se povratila svijesti i on onda prizva silovito Indrino oruje. Iz toga oruja izlete deseci tisua strijela i na svim stranama moglo se vidjeti kako padaju mrtvi kraljevi i slonovi. Tu ne bjee nikoga, Bharato, tko bi se mogao ogledati s Arunom. Ali samaptake jo jednom okruie Arunu odluivi da ili pobijede ili izginu, a on je jezdio kroz njihove redove slian samome Unititelju. Tvoj je sin promatrao njegovo junatvo, a onda pozva sve preivjele samaptake da udare na njega. Vojskovoe samaptaka i Kamboa opkolie onda Arunu tisuom ratnih kola, s tri stotine slonova, etrnaest tisua konjanika i dvjesta tisua pjeaka. Ljutiti Aruna posla na njih smrtonosni roj svojih strijela i tu pogibe deset tisua samaptaka i tisuu Kamboa. I sam Sudakina, kralj Kamboa, izgubi glavu u tome pokolju. Na jednome kraju Kuruketre Aruna je hitro tamanio samaptake, a Karna je na drugome kraju satirao Panale, a na treemu je Bhima ubijao Kurue. Avatthaman je jurnuo da napadne kraljevia Panala pa podviknu: Stani! Stoj, ubojico brahmana! Danas nee izvui odavde ivu glavu! Kada je zauo taj glas, Dhrtadyumnu zazebe oko srca, ali ipak odvano napadne na Dronina sina, no Avatthamanove strijele zadadoe smrtni udarac njegovu koijau, pobie mu konje, polomie luk i zastavu na kolima. Vladar Panala ostade na goloj zemlji samo sa titom i golom sabljom u rukama. Ali ni to mu oruje nije dugo trajalo. Na kraju Dronin sin ipak uvidje da ni sada ne moe strijelama ubiti svojega zlotvora pa ostavi luk i skoi s kola nalik na Garudu kada se s neba okomljuje da epa veliku zmiju. Aruno, spasi Drupadina sina iz eljusti smrti! kliknu tada Krina. Pogledaj, sine Panduov, gdje brz kao vjetar juria na nj Avatthaman! Ubit e ga, Aruno! Arunina kola poletjee kao da se kreu zrakom, i odmah se njegove zlatopere strijele zarie u Avatthamanovo tijelo, kao to se zmije zarivaju u mravinjak. Ne stigavi Dhrtadyumnu, Avatthaman se morao popeti na svoja kola i doekati Arunin napad, a za to je vrijeme hrabri Sahadeva uzeo kraljevia Panala i odvezao ga na sigurno. Avatthamanove se strijele zabie Aruni u prsa i ramena, ali on od toga i ne trepnu, nego zgodi Dronina sina stranom strijelom koje ga ubitani udarac onesvijesti i njegov vozar okrene konje da bi kola s onemoalim Droninim sinom izvukao iz bojnoga metea. Vidjevi to, Panale stadoe klicati. Duryodhana je neuspjeno pokuavao zaustaviti bjesomunoga Bhimu. Silna vojska na slonovima, koju je vodio Duasana, doe u pomo Duryodhani, ali Bhima jurnu meu slonove kao Indra meu asure i rastjera ih kao to vjetar 328

nebom rastjeruje oblake. Bjeali su slonovi, nalik na pokretne brjegove, dok im je iz otvorenih rana nainjenih strijelama kuljala krv. Yudhithirina vojska stade bjeati pred Karnom koji je pravio pusto u njihovim redovima. Pljuskovi strijela dostizali su jedan drugoga i, doista, sa sutina luka polijetale su strijele koje svojim vrhovima doticahu perje onih prethodnih. Od hitaca koji su se sudarali u zraku inilo se da se razbuktao poar na nebesima. Razgnjevljeni Yudhithira pogodi Karnu s pedeset otrih strijela, iz tvoje se vojske, kralju, zauo vapaj dok ju je pred sobom zatirao Dharmin sin. Tamo kamo bi vrli Panduov sin upirao svoj pogled smjerajui zlo, prolamali su se redovi Kurua. Njegove strijele dobro su prorijedile neprijatelja koji je napredovao, ali tada mu se priblii Karna i presijee mu luk, a tri strijele zabode u njegova prsa. Teko ranjeni Panduov sin naredi svojem koijau da se povue, a Kurui jurnue za njim podvikujui: Hvatajte ga! Hvatajte! uto im dvije tisue odabranih junaka iz vojske Kekaya preprijeie put titei kraljev odstup. I Nakula i Sahadeva stadoe Karni na put ne bi li tako spasili ivot svojemu najstarijemu bratu, ali ih Suryin sin obasu strijelama i nastavi slijediti kola kralja Yudhithire. Karna mu obori skupocjenu krunu s glave i pobi mu konje natjeravi ga tako da se zaustavi, a onda pobi konje i u Nakulinoj zaprezi. Vidjevi da su obojica u Karninoj vlasti, njihov ujak alya osjeti samilost pa ree Karni: Ti si zaboravio na svoju namjeru da se danas sukobi s Arunom. Zato si se onda toliko raspalio borei se s Dharminim kraljevskim sinom. Potroit e sve oruje i oklop e ti oslabiti. Kada izae pred Parthu tako iznakaen strijelama, s malo oruja i umornim vozarom i zapregom, postat e samo predmet podsmijeha. Karna se samo nasmijao i nastavio gaati dvojicu Panduovih sinova mnogim otrim strijelama. Onda se alya nasmija pa e opet Karni koji bijae vrsto odluio pogubiti kralja Yudhithiru: Eno tamo Arune koji pljuskom strijela obara najbolje meu naim ratnicima! Njega pogubi, Radhin sine, jer ti samo radi toga Duryodhana iskazuje tolike poasti! Eno i Bhimasene kako se bori s kraljem Duryodhanom! Uini neto jer e danas Bhima ubiti kralja svima nama naoigled! Poi spasiti kralja jer velika se opasnost nadvila nad njegovom glavom! Vidjevi da je Duryodhana doista podlegao esokim Bhiminim napadima, moni se Karna okani Yudhithire i blizanaca i jurnu u pomo Dhrtaratrinu sinu, a Nakula i Yudhithira popee se na Sahadevina kola pa se tako utroje i postieni zaputie prema logoru. Kada stigoe, Yudhithira se, sav nagren i okrvavljen spusti na leaj u svojemu atoru i, kada mu poupae strijele iz tijela, ree: Idite natrag, brao moja, i pomognite Bhimi na bojnome polju. I Nakula i Sahadeva se vratie. Sluajui lelek i jadikovke sojih ratnika koji od njega oekivahu spas, Aruna ree Krini: Krino, ti si svjedok nevienih junakih djela koje je onaj junak poinio jezdei poljem kao sam ruitelj svemira! On u mene upire svoj 329

jarosni pogled i ma to mi u dvoboju s njim bilo dosueno, pred njime ne smijem ustuknuti. Aruno, na to e Krina prije no to izae u boj s Karnom, hajdemo do kralja Yudhithire. Koijaev ga je sin ljuto izranio u boju. Idi najprije utjeiti brata, a onda e u boj protiv neprijatelja i u toj e borbi ubiti Karnu! Tad se Aruna stade osvrtati ne bi li negdje ugledao brata, ali ga nije mogao nigdje opaziti. Zato se primaknu Bhimi i upita ga gdje je kraljevski Kuntin sin, a ovaj mu odgovori: Kralj Yudhithira napustio je bojite jer mu je tijelo isjeeno i isprobadano Karninim strijelama. Ne znam je li jo iv. Idi u logor, Bhimo, na to e Aruna i donesi nam vijesti o bratu! Ali Bhima odgovori: Ne elim ii, Aruno, jer e junaci rei da sam se uplaio i da sam zato napustio bitku i bojite! Idi ti, Aruno, a ja u se za to vrijeme boriti s tvojim protivnicima. Tako Krina potjera kola elei da vidi kako je Yudhithira, a i nadajui se da e se Karna za to vrijeme umoriti. Kada je kralj Yudhithira ugledao Arunina kola kako se primiu logoritu, on bjee siguran da je Karna ve poginuo pa se pridignu na svojemu leaju i radosno pozdravi: Ubili ste Karnu, a obojica ste zdravi i itavi! Nikako se nisam mogao otresti alosti to me je Karna porazio i sramote koju sam doivio na bojitu. Bjee me spopao strah od Karne, Dhananayo, i kuda god sam iao, svuda mi je njegov lik bio pred oima. Aruno, reci ve jednom da si danas u boju ubio Karnu i ugasi oganj u mojemu srcu, roen iz osvetoljublja, a potpirivan mojim ponienjem! Ja sam se, kralju, borio s Droninim sinom i pobijedio ga na to e Aruna a k tebi sam doao da me blagoslovi i poeli mi pobjedu, prije no to poem u boj s Karnom. Vijest da je Karna jo uvijek iv raesti Yudhithiru pa on stade govoriti u srdbi: Vojska mi se dala u sramotni bijeg, a ti si ostavio Bhimu u nevolji i utekao si ovamo ne bi li izbjegao smrt od ruke silnoga vozarevoga sina! Toliko si mi puta obeavo da e u boju ubiti Karnu i mi smo te svi blagoslivljali polaui u tebe sve nae nade, a nikada mi nije na um padalo da e ti pobjei od straha pred njime i da e nas Duryodhana moi pobijediti! Ako se boji, prepusti svoj luk Krini, a ti budi njegov koija, ili ustupi Gandivu nekome drugome koji nee zadrhtati pred stranim Karnom! Te Yudhithirine rijei raspalie gnjev Kuntina sina i on u jarosti isuka svoj ma da ga ubije. Tada Krina, koji dobro poznavae ljudsko srce, prozbori: Zato si potegao svoj ma, Aruno? Ja ovdje ne vidim nikoga s kim bi se trebalo boriti! Doao si iz boja da vidi kralja i vidjesmo ga. Dosta, Yudhithiri je dobro. Kakva je to pomutnja u tvojemu umu? to si to naumio kada si se u gnjevu latio maa? Oiju uperenih k Yudhithiri i diui itavo, poput ljutite zmije, Aruna mu odgovori: Sebi sam se zavjetovao da u ubiti svakoga tko mi kae da Gandivu prepustim nekome drugome! Ja u platiti dug istini pa makar mi to rekao i sam 330

Yudhithira! Rasprit u time groznicu i jad koji mi obuzimaju srce! O anarddana, reci mi to da inim u ovoj nevolji? Govinda e na to: Sramota! Partho, sada znam da nisi sluio starije kako dolikuje, jer sebi doputa da se rasrdi i onda kada to nije nipoto na mjestu. Nije lako razluiti to treba initi od onoga to ne treba, ali sve se moe saznati iz svetih knjiga. Grijeh je ubijati iva bia i najvea je vrlina, prema momu miljenju, uzdravati se i od ubijanja ivotinja. Ti misli, Partho, da zna to je vrlina, ali nije tako. Neistina se i moe izrei, ali nikada ne treba ubijati. Uinio si glupost kada si se vezao tom zakletvom! Od istine nema niega uzvienijeg, ali ni istina nije uvijek za kazivanje, a neistina katkad jest. Istina moe postati la, a la istina. Isposnik po imenu Kauika nije se odvie razumio u svete knjige, ali se je zavjetovao da e uvjek govoriti istinu. Jednom prooe pored njega neki ljudi koji su bjeali od razbojnika i pobjegoe u umu. Kada naioe razbojnici i zaklee ga da u ime istine kae kuda su otili progonjeni, on im odade njihovo skrovite te tako oni izginue, a Kauika poini grijeh zasluan najdubljega paklenog kruga. Mnogi kau da svete knjige govore o udoreu i ja to ne poriem. Ali u svetim knjigama nije ba sve predvieno. Pouke o udoreu objavljene su da pomognu napretku svih stvorenja. Pravda je nepozljeivanje, dharma je tu da titi i uva narod. Aruna mu odvrati: Tvoje su rijei, Krino, pune mudrosti i otroumlja. Prvae meu pravednicima, zato me mora posavjetovati kako da se ne ogrijeim o svoju zakletvu a da i ja i Yudhithira ostanemo na ivotu! Vasudeva e na to: Panduov sin dobro zna da si ti jedini na svijetu koji se moe nositi s opakim Karnom. Zato ti je, u ljutini, i rekao sve one grube rijei. Ali evo mojega savjeta: Sve dok se onome tko je vrijedan svakoga potovanja to potovanje i ukazuje, kae se da on ivi na ovome svijetu. Kada pak jedna takva osoba doivi da je potcijene, ona moe biti i iva, ali se za nju kae daje "umrla". Kada starijemu kae "ti", to je kao da si ga ubio, premda je jo iv. Kraljevski je Panduov sin mudar i on se nee naljutiti na tebe.392 Aruna se sloi s time pa stade pred Yudhithiru i obrati mu se tako Ijutito kako to jo nikada do tada nije uinio: Ti me, kralju, nemoj koriti za kukaviluk! Mogao bi me koriti Bhima koji ustrajno unitava neprijatelje, ali ne i ti koji se odmara tu, na dvije milje od bojnoga polja! Ti si junak samo na rijeima, ali se tvoja djela ne poznaju! Ne znam koliko e biti dobro to e se ovo veliko carstvo nai u rukama strasnoga kockara! Ti si, kralju, uzrok svih naih nedaa jer si na kocki izgubio sve to smo mi stjecali svojim miicama! Narodi sa sjevera, zapada, istoka i juga bore se ovdje, ranjavaju i ginu. Ovaj se strani rat zbog tebe rasplamsao! A evo sada moramo vojevati bez tebe! Zato nas ne vrijeaj surovim rijeima i potpiruj na gnjev!
392 Krina savjetuje Aruni da Yudhithiru "ubije" time to e mu uskratiti duno potovanje kao starijemu, da time sebi olaka gnjev, brata potedi, a ujedno odri rije da e ubiti svakoga tko mu savjetuje neka kome prepusti Gandivu.

331

I, izrekavi to, Aruna se rastui i opet isuka ma rekavi: Ja u sada ubiti samoga sebe jer sam nanio tu gadnu uvredu! A Keava, prvak meu pravednicima, odgovori mu na to: Zato te toliko o alostilo to to si rekao? Ubivi sebe dospio bi u jo strasniji pakao od onoga u koji bi dospio ubivi svoga brata! Objavi sada glasno sve svoje zasluge i to e biti kao da si ubio samoga sebe! Uinit u tako! odvrati Aruna te stade nabrajati sva svoja junaka djela i hvastati se pred Yudhithirom pa, kada zavri, on odbaci svoje oruje, odgurne od sebe svoj luk i brzo stavi ma u korice. Oborene glave od stida i sklopljenih ruku Aruna tada oslovi Yudhithiru: Oprosti mi, kralju, i razveseli se! Evo, klanjam ti se, a to to rekoh razumjet e malo kasnije! Svom svojom duom zauzet u se da spasim Bhimu i ubijem Sutina sina. Moj je ivot posveen tvojemu dobru. I Aruna, sav blistajuu, dodirnu kraljeva stopala i okrenu se da poe u okraj. A Yudhithira, poto je uo sve one Arunine otre rijei, ustane sa svojega leaja srca prepuna alosti, pa ovako kaza Aruni: Aruno, uasne nesreu svalile su se na vas zbog mojega nedostojnog postupka. Ja sam najgori od svih ljudi! Ja sam ubojica svoje rodbine i kukavica i lijenina! Jo u danas otii u umu i ostat u tamo do kraja ivota! Okrunite Bhimu za kralja i ivite sretno do kraja ivota! to e mi ivot poslije ovakvoga ponienja? I on se htjede odmah udaljiti iz tabora, ali ga Krina stade zadravati i moliti da oprosti Aruni. On se pokloni pred njim pa mu kaza: Kralju, tebi je poznat Arunin zavjet da e ubiti svakoga tko mu kae da Gandivu prepusti drugome. A upravo si mu ti to rekao i ja sam Parthu posavjetovao da te uvrijedi kako bi njegov zavjet ostao neokaljan. Gospodaru zemlje, uvreda starijima njihova je smrt. Zato tebi sada prilii da mi oprosti, monoruki, jer sam se umijeao. Mi ti se obojica klanjamo i molimo te da nam oprosti ovaj prijestup koji je poinjen da bi se udovoljilo istini. Dajem ti svoju rije da e danas poginuti onaj iju smrt toliko eli! Danas e se zemlja napiti krvi grjenoga koijaevoga sina! Tako Krinini savjeti pomirie brau. Aruna klee pred Yudhithiru i zagrli ga objema rukama pa ga ponovno stade moliti da mu oprosti, a kralj ga ustro podie sa zemlje i urno mu kaza: Upravo je tako kako si rekao, a krivica je moja. Ti si me, Govinda, sada probudio i spasio. Madhave, mi smo danas obojica spaeni iz velike nevolje. I ja i Aruna bili smo zaslijepljeni glupou, a ti si nas prevezao preko mora nesree. Aruna opet pade pred Yudhithirne noge i gorko zaplaka. Nanio je veliku uvredu svojemu bratu. A Yudhithira, gospodar zemlje, podie ga i s ljubavlju zagrli pa i njemu potekoe suze. Kada se malo primirie, Aruna ree: Zaklinjem se istinom, kralju, i zaklinjem se tvojom milou, i Bhimom, i blizancima, da u danas u boju ubiti Karnu, ili u ja lei na zemlju ubijen njegovom rukom! 332

Yudhithira mu s radou u srcu uzvrati: Neka tvoja slava zauvijek traje, a tvoj vijek neka ovisi samo o tvojoj vlastitoj volji! Neka ti bogovi podare svako dobro! Idi u boj i pogubi Karnu kao to je Puramdara pogubio Vritru na svoju vjenu slavu i hvalu! Snanoga Bhimu bijahu za to vrijeme opkolili bezbrojni neprijatelji, a on se tukao s Kuruima ne alei sebe. Sa svih su ga strana obasipali strijelama i sulicama. Vioko ree Bhima svojemu koijau. Arune jo uvijek nema i srce mi je pritisnula neizmjerna tuga jer ne znam jesu li jo na ivotu plemeniti Yudhithira i Aruna. Nije mi drago to me je kralj Yudhithira morao ostaviti sama usred svih ovih neprijatelja. Vioka e na to: Bhimo, zar ne uje brujanje Gandive koju Partha odapinje u jarosti? Zar te sluh vie ne slui? Panduov sine, sve su tvoje elje ispunjene! Eno majmuna na Aruninu stijegu! Vijori se usred one ete slonova! Eno kako, poput munje u oblacima, bljeska Gandivina struna! Bhima odvrati: Vioko, za takvu vijest dat u ti etrnaest velikih sela, stotinu robinjica i dvadeset bojnih kola! I poto je neustraivi Bhimasena saznao da dolazi Aruna, on stade, kralju, satirati tvoju vojsku nimalo ne marei za svoju glavu, a za to je vrijeme, odapeto s Gandivine tetive, tvoju vojsku spaljivalo raznovrsno oruje koje bjee nalik na ognjeve, meteore i gromove. Razbivi Kurue, nepobjedivi se Aruna primakao Bhimi i nakratko ostadoe zajedno, dok Aruna nije priopio Bhimi da su Yudhithiri izvukli strijele iz tijela i da je sada dobro. Onda se posavjetovae i Bhima krenu za Arunom da bi mu titio pozadinu. A Duasana, mlai kraljev brat i tvoj drugi sin, jurnu bez straha na Bhimu zasipajui ga svojim strijelama. Kao to lav skae na maloga jelena, tako se Bhima okomio na Duasanu. Zapodjenu se krvav dvoboj na ivot i smrt. Bhima srui protivnikovu zastavu, strijelom sasijee njegova vozara, a njega pogodi u elo. Duasana mu odgovori bacivi na Bhimu koplje teko poput Indrina i ono probi tijelo Panduovog sina. Bhima se zaljulja i srui bez svijesti, ali ubrzo doe k sebi, no Duasana ga opet pogodi. Tada Bhima pomahnita pa doviknu svojemu neprijatelju: Ranio me jesi, ali sada ti izdri udarac mojega buzdohana! Danas u se napiti tvoje krvi! I jarosni Bhima zavitla svoj strani buzdohan i baci ga na protivnika. To oruje silovito odbaci Duasanu s njegovih kola za desetak duina lukova i on, koprcajui se, pade na zemlju. Kada je oruje palo, on u prah zdrobi Duasaninu koiju i pobi mu zapregu, a s njega spadoe i oklop i nakit i odjea te on ostade leati na ledini uvijajui se u samrtnim mukama. Duryodhani i Karni naoigled Bhima sie sa svojih kola netremice gledajui svojega paloga zlotvora pa isuka svoj otri ma i stade mu nogom na grkljan. Rasporivi prsa svojega neprijatelja 333

koji se valjao po tlu, on poe piti njegovu toplu, ivotvornu krv. Zatim, kralju, Bhima odrubi glavu tvojega sina, a tijelo baci ustranu i, izvravajui svoj zavjet, opet liznu krv svojega neprijatelja uivajui u tom okusu. Potom uperi u njega svoj gnjevni pogled pa kaza: Okus krvi ovoga mojega zlotvora ljepi je od okusa mlijeka moje majke, bolji je od ukusa meda ili dobre medovine i od najistije vode! Pa opet svrnu pogled na Duasanu, bijesno se i oholo nasmija i ree: to jo da ti uradim? Smrt te otela iz mojih ruku! Oni koji ne popadae na zemlju od uasa dok su gledali taj prizor ispustie iz ruku oruje, a mnogi, onemoali od groze, slabano kriknue gledajui napola zatvorenim oima kako Bhima pije Duasaninu krv. Odista, svi koji su stajali u blizini razbjeae se govorei jedan drugome: Ovo nije ljudsko bie! Mora daje Bhima rakasa! Dok mu je krv tekla iz rana, Bhima, sav ulijepljen krvlju, crvena, Ijutita lica, podviknu: Hej, junaci! Ono to sam se zakleo da u u boju uiniti Duasani, danas sam izvrio! Ubrzo u ispuniti i onaj drugi svoj zavjet i ubit u onu drugu zvijer, Duryodhanu! Prinijet u ga na rtvu u ovome ratnom rtvenom obredu! Tada, kralju, tvoj sin Niangin povede devetoricu svoje brae da osvete bratovljevu smrt, ali Aruna priteknu Bhimi u pomo i desetak njegovih zlatoperih strijela otpremi ih sve do jednoga u Yamino carstvo. Prestravljena vojska Kurua poe se osipati i bjeati s bojita pred silom Panduovih sinova, a kralj Duryodhana spusti svoje malaksale ruke i utonu u more alosti za svojim bratom Duasanom. Ostali kraljevii s Kripom na elu napustie poprite bitke. A alya, ukras svakoga kraljevskoga sabora, vidje kako je Karni u dui pa ga oslovi: Ne alosti se, Radhin sine! To tebi ne prilii. Uasnuti Duasaninom sudbinom, ovi su kraljevi pobjegli s bojita, a Duryodhana je izvan sebe zbog ovoga stranog prizora. Priberi zato, tigre, svu svoju neustraivost i, imajui stalno pred oima dunost katriye, kreni k Dhananayi. Dhrtaratrin sin na tvoja je plea natovario sav teret. Pobjeda e ti donijeti veliku slavu, a u porazu su ti osigurana nebesa! Zamisli se Karna i vidje da mu nije druge, nego da se mora boriti. Bitka se opet rasplamsa. Vrasena, plemeniti Karnin sin, bez iije pomoi probode Arunu svojom strijelom u tome okraju i kliknu od radosti pa opet pogodi Arunu u lijevi pazuh, i to mu nekoliko puta poe za rukom. Onda se Aruna naljuti pa se nasmija stranim glasom i doviknu Karni i ostalim Kuruima: Karno, danas u pred tvojim oima svojim otrim strijelama poslati Vrasenu u Yamino carstvo! Kau da si se, dok ja ne bijah prisutan, s ostalima udruio da biste ubili moga silnoga sina. Ja u sada ubiti tvojega sina, i to pred svima vama, a vi ga spasite ako moete!

334

I etirima otrim strijelama on sasijee Vraseni luk, obje ruke i napokon glavu. Kada vidje da mu je Aruna ubio sina pred vlastitim oima, plemeniti Karna pomahnita od srdbe i jurnu na Krinu i Arunu. Aruno ree tada Krina evo dolazi nam onaj veliki junak ija kola vozi kralj Madre. Panale e se razbjeati pred njime kao stado jelena pred razjarenim lavom. Priberi svu svoju odvanost, Panduov sine, jer osim tebe nema vie nikog tko bi mogao stati na put koijaevu sinu. Pogubi ga kao to je Indra pogubio zloduha Namuija!393 Aruna e na to: Krino, moja je pobjeda sigurna i ja u nju ne sumnjam jer si ti gospodar svih svjetova, a ti si zadovoljan mnome, Madhusudano! Tada dvoja kola s prekrivkama od tigrovih koa, poput dvaju sunca, krenue jedna prema drugima. Obojica junaka bijahu oboruani lukovima koji su blistali poput munja i svaki je od njih posjedovao pravu riznicu ouja. Nisu se mnogo razlikovali. Obojici oevi bjehu nebesnici i obojica bijahu lijepi i moni kao boanstva. Kada ugledae, kralju, tu dvojicu tigrova meu ljudima, neumoljivih kao tigrovi, tvoji vojnici kliknue od radosti. U sva srca uvue se zebnja jer se nije znalo tko e od njih dvojice pobijediti. Na objema stranama borci postadoe gledaoci ovoga ratnikog iskuavanja u kojemu bijae sigurno samo jedno: da e jedan pobijediti, a drugi biti poraen. Gospodine, svi su se stanovnici svijeta podijelili na dva tabora. Nebesa i sve zvijezde na njima zabrinue se za Karnin ivot, a svekolika prostrana Zemlja brinula se za Arunu kao za roenog sina. Rijeke, mora i planine, kralju, i drvee, bilje i trave, drali su se na Aruninoj strani. Asure, guhyake, gavranovi i ostala letea stvorenja bili su uz Karnu, a drago kamenje, etiri Vede, povijest i upavede, a i upaniadi sa svim svojim tajnama, pa Takaka, planine i sve velike zmije koje se raaju s otrovom, i sve Nage stadoe na Aruninu stranu. Na njegovu stranu stadoe i Airavata 394 i sva njegova djeca, a na Karninu stranu stadoe i vukovi, divlji bikovi i sve ivotinje i ptice koje nose povoljna znamenja, a i Agni, Soma, Vjetar i sve strane svijeta, a Aditye prijeoe na Aruninu stranu. Uz Karnu bijahu i vaiye, udre i sute i svi mijeani stalei, a brahmani, katriye, rtve, pa i rtveni darovi bjehu na Aruninoj strani. Pisae, rakase, zvijeri, ptice mesoderi, morska udovita, psi i aglji bili su uz Karnu, a svi nebeski, kraljevski i dvoroeni riiji i gandharve pristajahu uz Arunu. Neka pobijedi moj sin Aruna! ree tada Indra, gospodar nebeskoga carstva. Neka pobijedi moj sin Karna! ree Surya, bog Sunca. Bogovi su eljeli da pobijedi Aruna, a asure poeljee Karninu pobjedu, pa bogovi stadoe nagovarati Samostojnoga Tvorca: Gospodaru, neka uspjeh ove dvojice bude podjednak! Ne dopusti da njihov dvoboj razori svemir!
393 Namui je bio Indrin protivnik kojega je trebalo savladati u osobito tekim uvjetima: ni nou ni danju, ni suhim ni vlanim. Indra ga je ubio vodenom pjenom u suton izmeu dana i noi. 394 Airavata je Indrin slon.

335

A Brahman im na to odgovori: Plemenitome Aruni pobjeda je osigurana jer je Karna na strani danava i zato je poteno da bude poraen. Aruna uvijek bjee zatonik istine i udorea i ne treba sumnjati da on uvijek mora pobjeivati jer time izvrava elju bogova. Za to su vrijeme Arunini i Karnini konji njitali jedni na druge, a lopoooki Krina i kralj alya vodili su dvoboj pogledima. Vasudeva natjera alyu da obori pogled. Uto se javi Sutin sin i, osmjehujui se, upita alyu: Prijatelju, to e ti initi ako me u ovome dvoboju Aruna nekim nainom ubije? Ako pogine, na to e alyaja u sam ubiti i Krinu i Dhananayu! Aruna je isto pitanje postavio Krini, a ovaj se nasmija pa e rei: Moe Sunce pasti sa svojega mjesta, a zemlja se rasprsnuti na tisuu komada, moe vatra izgubiti svoju toplinu, ali tebe Karna ne moe pogubiti! Dhananayo, znaj da bi se to moglo dogoditi samo kada bi zapoelo ope unitenje svemira, a bude li tako, ja u golim rukama uzeti ivot i Karni i alyi! Nebesa ispunie nage, asure, siddhe, yake i velike skupine gandharva, rakasa, riija i ptica izvrsnoga perja i bjee to doista neobina slika. Sva ljudska stvorenja koja se tu bjehu okupila gledala su taj velianstveni prizor, a nebesima su odjekivali glazba i pjesma, hvalospjevi, smijeh i ples i svakojaki umilni zvuci. Onda i Kurui i Pandave radosnih srca zasvirae u svoja glazbala i puhnue u koljke i zarikae kao lavovi, tako da odzvanjahu sve etiri strane svijeta, a kada jurnue da jedan dugoga ubiju, podie se do nebesa strani tutanj boja. Dvojica strahovitih strijelaca prizvae svoja najmonija oruja i stadoe njima unitavati bezbrojne ljude, konje i slonove i ranjavati jedan drugoga. Obje se vojske, kralju, razbjeae pred njima dvojicom kao to sitna divlja bjei pred lavovima. Gledajui to, Dronin je sin krio ruke pa oslovi ljubaznim glasom Duryodhanu: Smiluj se, Duryodhano, pomiri se s Pandavama! Vi se nemate zbog ega svaati. Proklet da je rat! Izginue i Bhima i svi najvei ratnici i samo jo mene i mojega ujaka nitko ne moe ubiti. Zajedno s Pandavama moe dovijeka vladati kraljevinom jer, ako ja nagovorim Arunu, on e odustati od bitke, a Krini nije stalo do neprijateljstva. Yudhithira je uvijek spreman uiniti dobro svakome stvorenju, a ostali e posluati njih trojicu. Aruna se nikada nee ogluiti o moje rijei i uvijek e biti uz tebe. Govorim ti to zato to prema tebi gajim veliko prijateljstvo, a i ti meni uvijek iskazuje najdublje potovanje. Poslije ovih prijateljskih i mudrih rijei Duryodhana se zamisli i poe duboko uzdisati, a onda s jadom u srcu odgovori: Tako je, prijatelju, ali uj to u ti rei: Opaki je Vrkodara poput tigra ubio Duasanu, a njegove tadanje rijei, koje si i ti uo, jo mi paraju srce. Zar moe biti mira? Prithini e se sinovi uvijek sjeati zala koja sam im nanio i nikada mi nee moi vjerovati. Aruna se nee moi nositi s Karnom, a tebi, sinu uitelja ija e slava zauvijek trajati, ne prilii 336

da sada kae Karni: Odustani od boja. Aruna je danas vrlo umoran i Karna e ga uskoro pogubiti. Za to su vrijeme Sutin sin i Aruna ranjavali jedan drugoga lijepo operjanim strijelama. Onda Indrin sin posla na Karnu strano oruje koje je moglo unititi svakoga protivnika. Zasjae nebo i zemlja i sve etiri strane svijeta i prekri se svjetlou i Suneva putanja, a sinu i samo Arunino tijelo. Na ratnicima se zapalie haljine i oni stadoe bjeati, a naokolo je praskalo kao da gori bambusova uma. Kada Karna vidje da to oruje ini udo i pomor na sve strane, on posla na njega Varunino oruje da bi ga ugasilo. Digoe se velike gomile oblaka i sve se etiri strane umotae u tamu. Ti oblaci nalik na planine opkolie svu zemlju i potopie je vodom pa se taj strani poar brzo ugasi. Sva nebesa prekrie oblaine, spusti se mrak i nita se nije moglo vidjeti. Onda Aruna rastjera te oblake uz pomo oruja Vayavya, a srditi i neumorni Sutin sin se nasmija Krini i Aruni i izbode ih svojim dobro naciljanim strijelama. Vasudeva je gledao kako Karna obara Arunine strijele pa ga oslovi: to je to, Aruno, da danas Karna moe ponititi tvoje oruje svojim? Pogubi sada Karnu, bori se istom onom ustrajnou kojom si i dosada ubijao sve one kojima su svojstva Tame bila oruje kao i sve one silovite katriye i asure roene iz oholosti koje si pobio u mnogim dosadanjim bitkama! uvi te Krinine rijei, Aruna odlui oduzeti ivot Sutinu sinu jer je znao zbog ega je doao na ovaj svijet. On ree Krini: Sada u stvoriti mono i strano oruje koje e donijeti propast Sutinu sinu, a blagodat ovome svijetu. Doputenje da to uinim traim od tebe, od Brahmana i od svih onih koji znaju Brahmana! I rekavi to, Aruna se pokloni Brahmanu. Onda prizva to izvrsno i neodoljivo Brahmanove oruje kojim se moe upravljati samo umom, ali mu Karna osujeti to oruje. Sutin sin stajae velianstven nasred bojita prosipljui svoje strijele kao to olujni oblak prosipa kine pljuskove. Na bratove prigovore Aruna opet prizva isto to oruje i na stotine i stotine zlatokrilih strijela blistavih kao sunce istoga trena prekrie Karnina kola. Glave okolnih ratnika padale su hrpimice, a neki su, gledajui to, padali mrtvi od straha. Tada Karna rani i Bhimu i Krinu i Arunu, svakoga s po tri strijele, pa onda riknu poput lava. Dok su se dvojica najveih strijelaca i najmonijih ratnika sukobljavala svojim monim orujem, stie tu i Yudhithira u zlatnome oklopu, elei da bude svjedok toga dvoboja. Strijele mu bijahu povaene i on ve bjee ozdravio pomou mantri i lijekova najboljih vidara. Gandivina tetiva, koju je Aruna potezao velikom silinom, prekinu se uz gromki prasak. Sutinu se sinu tako pruila prilika te on izbode Arunu stotinom 337

malih strijela, otrih i natopljenih uljem, operjanih ptijim perima a nalik na zmije koje su se tek oslobodile staroga svlaka. Mnogi koji su titili Arunu padoe pod Karninim hicima i u tome stranom asu doista je svima izgledalo da su Krina i Aruna pobijeeni. Aruna je hitro napeo drugu strunu pa, bijesan zbog mnogobrojnih svojih rana to mu ih nanijee Karnine strijele, napadne Kurue. Od njegovih strijela nastade tama. U tome napadu Aruna pobi dvije tisue vrsnih ratnika Kurua zajedno s njihovim zapregama i koijaima. To bijahu oni koji su titili Karnine bokove i pozadinu i ili u njegovoj prethodnici. Tada tvoji sinovi i preivjeli Kurui pobjegoe odatle ostavljajui za sobom umirue i ranjene oeve i sinove. Karna i Partha prekrie cijelo nebo gustom i neprobojnom masom strijela. Nebeski su stanovnici klicali, kralju, as Karni, as Aruni, i radosno im odobravali i hvalili ih. A neka hrabra zmija, koja se spasila iz poara Khandave, bjee se popela iz donjih podruja nosei u srcu mrnju i sjeanje na smrt svoje majke koju je ubio Aruna. Pomislivi da je doao as kad e moi utoliti svoju e za osvetom, ona se uvue u jedan od Karninih tobolaca i uze na sebe oblije strijele. Nita se nije vidjelo u gustoj i stranoj pomrini koju su napravile strijele. Dvojica najveih strijelaca na svijetu pogledae jedan drugoga izmoreni ratnim naporima. Obojicu su hladile prekrasne lepeze od mladoga palmina lia kojim su mahale mnoge apsarase kropei ih s nebesa mirisnom sandalovom vodicom, a Indra i Surya vlastitim rukama njeno obrisae lica dvojice vitezova. Karna bijae Ijutito izranjan Aruninim strijelama i uvide da ne moe nadjaati svojega protivnika pa se odlui uzeti strijelu posutu sandalovim prahom koju bijae drao u posebnom tobolcu. Sutin sin nije znao da je uz pomo Yoge zmija Avasena ula upravo u tu strijelu. Kada alya vidje da Karna cilja tom strijelom, on mu kaza: Ta strijela ne moe pogubiti Arunu. Paljivo odaberi neku drugu koja e moi odrubiti glavu tvojemu protivniku. Oima usplamtjelim od bijesa Sutin sin pogleda gospodara Madra pa mu odgovori: alyo, Karna nikada dvaput ne cilja istom strijelom! Junaci kao ja nikada ne mogu postati nepoteni borci! I, reakvi to, Karna s velikom panjom odape tu strijelu, kojoj tolike godine bjee odavao poasti, i, udei za pobjedom, ustro doviknu Aruni: Mrtav si, Aruna! I ta strijela odapeta Karninom miicom poletje uz jeziv zviduk kao da se nebo razdire napola. Krina ugleda tu strijelu nalik na oganj ili Sunce kako blista na nebu pa u velikoj urbi i s najveom lakoom sabi svojim nogama svoja izvrsna kola u zemlju i ona utonue za itav lakat u dubinu, a bojni konji, bijeli kao mjeseina, pokleknue i spustie se na zemlju. Aruna je imao na glavi krunu koju mu bjee poklonio sam Indra i nju nije mogao otetiti nitko, pa ni sami bogovi. Ta zmija smaknu je Aruni s glave i razbi u komadie predivni ukras okien najljepim dragim kamenjem. Spalivi zlatni 338

Arunin nakit, zmija se vrati Karni elei pokuati iznova pa mu ree: Poslao si me na protivnika, Karno, a da me nisi ni vidio! Zato ti i nije polo za rukom da Aruni odrubi glavu. Poalji me brzo jo jednom, sada kad si me vidio! Ovajput u, zasigurno, rastaviti Arunu od ivota! I zmija mu urno ispria kako je dospjela u njegov tobolac. Na to joj Karna odvrati: Zmijo, Karni ne treba pobjeda koju e osvojiti tuim snagama! Istu strijelu neu izbaciti dvaput pa sve da moram ubiti i stotinu Aruna! Zmija se tada rasrdi i odlui vlastitim snagama ubiti Arunu pa se opet pretvori u strijelu i poletje na njega, ali tada Krina pree Parthi: Ubij tu veliku zmiju koja ti eli zlo! Ljutita lica Aruna se okrenu i zmiju koja je jezdila nebom ravno prema njemu isijee sa est svojih strijela. Poto pogibe zmija, Gospod Keava svojim monim miicama izvadi njihova kola iz zemlje. Onda Aruna posla na Karnu devedeset strijela i svaka od njih nalikovae na palicu same smrti. Duboko ranjen tim strijelama Karna uzdrhta kao planina pogoena gromom. Strijelama pogoeni padoe na zemlju njegova kruna okiena zlatom i draguljima i sjajne naunice, a skupocjeni i blistavi Karnin oklop, koji su mnogo dana mnogi majstori briljivo kovali i dopravljali, za tren se raspade u komade. Mnogim vitim zlatoperim strijelama koje bijahu itave nainjene od eljeza Aruna izbode Karnu posred prsa. Sutin sin ispusti svoj luk nalik na akrin luk i svoj tobolac te stajae tako omamljen i posrui dok ga je raspinjala ljuta bol. Nije se mogao pokrenuti i vrli Aruna ne poelje u tome stanju pogubiti svojega protivnika jer je potovao pravila muevnosti. Uto mu mlai Indrin brat uzrujano ree: Panduov sine, zato si postao tako zaboravan? Oni koji su doista mudri nikada ne tede svoje neprijatelje ma koliko oni bili trenutno nemoni! Neka bude kako kae! na to e Aruna, pa mu iskaza svoje tovanje, a onda izbode Karnu mogim valjanim strijelama. No Karna bjee povratio svoju hladnokrvnost i zasu Arunu mnogim strijelama koje bijahu nalik na ljutite zmije i desetak njih izbode Arunu, a est pogodi Krinu. Tada se Aruna odlui gaati Karnu stranom strijelom koja itava bijae nainjena od eljeza i u kojoj bijahu sile najmonijih nebeskih oruja. Ona bjee nalik na najmoniji zmijski otrov, a njezin zviduk na tutanj Indrina groma. Upravo tada doao je as Karnine smrti i pred njime se pojavi Kala u svojemu nevidljivu obliku pa ga podsjeti na brahmanovo prokletstvo rekavi: Zemlja prodire kota tvojih kola! I doista, kada doe Karnin dosueni as, iz njegova sjeanja izblijedi mono Brahmanovo oruje kojem ga je nauio veliki Paraurama, a lijevi kota njegovih kola poe propadati u zemlju. Prokletstvo se brahmana ostvarilo i Karnina se kola poee zanositi, a onda utonue u zemlju i ostadoe nepokretna, nalik na sveto drvo koje stoji na svojemu uzvienju nosei na sebi svoj cvjetni teret. Kada u 339

svojemu unutranjem svjetlu vie nije mogao ugledati mono oruje to mu ga bjee poklonio Rama, Karnu obuze tuga pa on zamaha rukama i poe grditi pravdu: Oni koji znaju to je pravednost tvrde kako pravda titi one koji se nje pridravaju! Mi smo uvijek nastojali drati se pravednosti koliko to bjee u naoj moi i dostupno znanju, a sada ta pravda unitava one koji joj se klanjaju! I Karna tada velikom silinom izbaci nekolicinu svojih strijela i njima prekinu tetivu Arunina luka, a onda, na jednak nain, prekinu ih jo deset. Mogao je odapinjati stotine i stotine strijela, ali nije znao da Aruna uza svoj luk ima i stotinu tetiva. Aruna ih je tako hitro zamjenjivao da to ni Karna nije mogao primijetiti. Karna potom ustro skoi s kola i objema rukama epa utonuli kota pa nape svu svoju snagu. Zemlja se silom njegovih miica podie uvis za etiri prsta, i to sa svih svojih sedam otoka, s planinama i vodama. Kada Karna vidje da Zemlja ne puta kota koji je progutala, njemu nagnue suze od jada pa uzviknu: Partho, strpi se za asak dok ne iupam ovaj utonuli kota! Vidi li da mi je lijevi kota sluajno utonuo u zemlju?! Odustani od nauma da me ubije jer je tako neto dostojno samo kukavice, a ti si najhrabriji ovjek na svijetu i uvijek si se ponaao kao pravednik! Panduov sine, ti dobro poznaje pravila bitke. Ti stoji na svojim kolima, a ja stojim na zemlji, slab i malaksao. Tebi ne prilii da me sada ubije. Ja se ne bojim ni tebe ni Vasudeve, ali ti se prisjeti pouka o pravdi i daj mi malo vremena! A na to se, stojei na Aruninim kolima, javi Vasudeva: O kakve li sree, Karno, da si se najednom sjetio vrline! Kada ih snae nesrea, podlaci uvijek psuju sudbinu, a zaboravljaju svoja nedjela. Kada si u Duryodhaninu, Duasaninu i akunijevu drutvu vrijeao i zlostavljao Draupadi koja bijae u jednom jedinom komadu odjee, i to pred prepunom sabornom dvoranom, tada se ta tvoja vrlina nigdje nije mogla opaziti, Karno. Kada je lukavi kockar, podmukli akuni, pobijedio Yudhithiru nevina podvalama, gdje onda bijae tvoja vrlina? Nisi li ba ti pakosno ismijavao Draupadi i govorio: Tvoji su te muevi ostavili nezatienu, idi i udaj se za drugoga! Gdje onda bjee tvoja vrlina? Sada o vitetvu zbori jezik koji se nije stidio takvih gadosti. Zaista si se viteki ponio kada su mnogi snani vitezovi opkolili mladoga Abhimanyua i besramno ga rastavili od ivota! Nemoj ti govoriti o plemenitosti i o vitekoj borbi jer ih nikada nisi potovao! Na te Vasudevine rijei, Bharato, Karna samo obori oi od stida i ne odvrati ni rijei, nego stisnu usne od bijesa i opet podie svoj luk i silan, kakav bijae, nastavi se boriti s Arunom. Vasudeva tada oslovi Arunu i kaza: Ti si obdaren velikim moima. Zato udari Karnu nebeskim orujem i rastavi ga od ivota! Te rijei Krinine razjarie Arunu i on se prisjeti svega to bijae pretrpjela Draupadi. Izgledalo je, kralju, da iz svake pore na njegovu tijelu izbijaju 340

plamenovi i bjee to udesan prizor! Kada to Karna spazi, on jo se jednom napregnu da iz zemlje iupa kota svojih kola, a Partha ga je za to vrijeme pomou Brahmanova oruja zasipao pljuskovima strijela. Potom Kuntin sin nacilja na Karnu svoje omiljeno Agnijevo oruje, ali ga, im je njegova sila bljesnula i rasplamsala se, Karna ugasi Varuninim orujem. Sutin sin stvori oblake koji prekrie sve etiri strane i zamraie ih, i to bjee nalik na tmuran kini dan. Naoigled Karni Aruna raspri oblake silom svojega Vayuova oruja. Onda Sutin sin uze stranu strijelu blistavu kao oganj i naumi njome ubiti Panduova sina. U taj as puhnue siloviti vjetrovi nosei otro kamenje i, kada je tu strijelu stavio na tetivu, uzdrhta, kralju, cijela Zemlja sa svojim planinama, vodama i umama. Sve etiri strane svijeta uvie se u prainu, a na nebesima se zaue alobni poklici bogova. Pandave spopade uas kada ugledae to oruje. Ta otrovrha strijela, bljetava kao Indrin grom, pogodi Arunina prsa ubrzana silom Karninih miica i ue u njih kao zmija koja se probija u mravinjak. Panduov sin, strah i trepet neprijatelja, zatetura ljuto ranjen tim hicem i ruke mu onemoae pa ispusti Gandivu. Veliki ratnik Karna iskoristi tu priliku pa opet skoi s kola s namjerom da oslobodi kota koji je progutala zemlja. Objema rukama uhvati kota i napne svu svoju golemu snagu, ali je sudbina htjela da svi njegovi napori budu uzaludni. Za to vrijeme plemeniti se Aruna vratio svijesti. Uzeo je u ruke strijelu sudbonosnu kao palica smrti, kojoj bjee ime Analika, a Vasudeva mu onda ree: Odrubi tom strijelom glavu svojega protivnika prije no to mu poe za rukom da oslobodi svoja kola! Aruna se s time sloi i irokovrhnom strijelom naprije srui barjak blistav kao jarko Sunce. Kada pade taj barjak, kao da propade u Kuruima svaka nada u pobjedu i s njom sve ono to im bjee drago, kao i sama srca Kurua padoe i svuda odjeknue uzvici: Ah! Jao! Hitajui da ubije Karnu, Aruna uze iz tobolca tu vrsnu strijelu zvanu Analika koja bijae sjajna kao jarko Sunce i stavi na tetivu to mono oruje u obliku strijele, kojemu ne mogu odoljeti ak ni bogovi, to plemenito bie kojemu je Panduov sin dugo iskazivao potovanje. Onda Aruna napnu tetivu i brzo ree: Ako sam se ikada posveivao isposnitvu, ugaao starijima i sluao savjete svojih dobronamjernika, onda neka i ova moja strijela postane mono oruje koje moe unititi tijelo i srce mojega neprijatelja! Neka ta otra strijela, kojoj sam ukazivao svaku poast, ubije tom istinom mojega protivnika Karnu! Izrekavi to, Dhananaya odape tu stranu strijelu Karni na propast. Izbaena rukom monoga ratnika, ta strijela, u kojoj bijae Suneva sila, obasja sve etiri strane svijeta i tim orujem Aruna odrubi glavu svojega neprijatelja kao to je Indra svojim gromom odrubio glavu demona Vrtre. 341

Analika odvoji od trupa Karninu glavu blistavu kao izlazee Sunce i ona pade na zemlju, sada vie nalik na krvavi Sunev kolut koji se s brjegova Asta skotrljao na zemlju. Doista, ta glava vrhovnoga vojskovoe Kurua nevoljko se rastade od tijela uvijek njegovana u obilju, kao to se vlasnik teko rastaje od svoje palae prepune blaga. Rastavljeno od ivota Aruninom strijelom, Karnino stasito tijelo srui se okupano krvlju koja je tekla iz svake rane. Tada iz toga palog tijela suknu svjetlost preko nebesa i nestade u Sunevu kolutu, a taj prekrasni prizor Karnine smrti mogli su vidjeti svi ratnici koji su pripadali ljudskome rodu. Ne oklijevajui ni asa, Krina i Aruna puhnue u svoje koljke, a s njima i cijela vojska Pandava. Razdragani ratnici puhali su u svoje trube i mahali skutima svoje odjee. Gospodine, smrtni as Sutina sina kucnuo je poslije podne toga dana. Kada kralj Madra vidje da Karna lei na ledini izboden strijelama i okupan krvlju, on potjera ta kola bez barjaka i ode s bojita. Meu onima koji tu stajahu bilo je i u tvojoj i u njihovoj vojsci onih koje spopade strah, a i onih koji se radovahu. Neki su tugovali, a neki se, opet, udili, svatko prema vlastitoj prirodi. Uto Bhima stade urlati i udarati miicama oklopljenim do pazuha pa poe poskakivati i plesati, zastraujui tako Dhrtaratrovie. Oamueni vladar Madra urno je tjerao kola bez barjaka i tako doe pred Duryodhanu pa mu kaza: Nikada dosada, Bharato, ne bjee boja kakav se zbio izmeu Karne i Arune! Karna bjee estoko navalio na Krinu i Arunu i na sve ostale tvoje dumane, no sudbinom je ipak upravljao Aruna. Zato je usud uvijek titio Pandave, a nama je okretao lea. Ne alosti se, Bharato, sudbina je tako odluila. Smiri se jer se ne moe uvijek pobjeivati. Poto je poginuo Karna, nikome u tvojoj vojsci ne bijae vie do postrojavanja i junaenja. Bez oruja i oklopa, bjeali su tvoji vojnici ne razaznavajui vie ni strane svijeta i ruei u bijegu jedan drugoga. Kada ih kralj Duryodhana vidje kako prestraeni bjee pred Bhimasenom, on kriknu: Jao meni! pa ree svojemu koijau: Kada stanem pred Parthu s lukom u ruci, on nee moi proi mimo mene! Razrijeit u se svojega duga prema Karni tek kada pobijem Arunu, Govindu i ohologa Vrkodaru, a s njima i ostatak svojih zlotvora. I onda kralj Duryodhana izazva sve junake Pandava i stade pred njih kao to je u starim vremenima asura Bali395 izazvao sve bogove. Svojim otrim strijelama ljutiti je Duryodhana ubijao na stotine i tisue svojih neprijatelja. Bili smo tada svjedoci nevienome junatvu tvojega sina jer je on sam, i bez iije pomoi, odolijevao svim Pandavama koji ga ujedinjeni napadnu. Okupio je svoju vojsku i odluivi da ne ukalja svoje dostojanstvo, govorio im je: Na cijelome Zemljinu aru, pa ak ni u planinama, ja ne vidim mjesto kamo biste se mogli sakriti pred Panduovim sinovima! Zato onda bjeite?
395 Bali je bio moni kralj daitya koji je isposnitvom stekao vlast nad trima svjetovima. Nebesko i zemaljsko podruje oduzeo mu je u korist bogova Vinu lukavstvom, pretvorivi se u patuljka i izmolivi onoliko zemlje koliko opkorai trima koracima. Kada mu je Bali to obeao, Vinu je u tri koraka opkoraio tri svijeta, ali je podzemlje, Patalu, ipak ostavio Baliju.

342

Pandavama je ostalo malo vojske, a Aruna i Krina teko su ranjeni. Ako svi vi vrsto stanete pred njih, odluni da se borite s njima, pobjeda e, sigurno, biti naa! Za katriju nema veega grijeha od bjeanja iz bitke! Hej, Kurui, nema blagoslovljenijega puta u nebesa od dosljednoga izvravanja ratnikih dunosti! No ak ni te rijei tvojega sina nisu mogle odvratiti od povlaenja ranjave i obogaljene vojnike Kurua. Srca stegnuta od boli, vladar Madra gledao je tvojega sina kako okuplja razbijenu vojsku pa mu, sa strahom na licu, doviknu: Vrati se, Duryodhano, pusti vojsku neka se odmori! Podjeljivatelju poasti, poi k svojemu logoru jer Sunce ve nisko visi na nebu. Gospodaru, sjeti se da si ti uzrok svemu ovome! I alya se, klonuo i ojaen, zaustavi, a usplahireni Duryodhana, kojemu su se pomutila sva osjetila, plakao je za Sutinim sinom kupajui svoje lice suzama i neprestano ponavljao: O Karno... O Karno! Svi kraljevi s Droninim sinom na elu tjeili su i umirivali Duryodhanu polazei prema svojemu taboru i usput su se esto osvrtali na uznositi Arunin stijeg iz kojega kao da je zraila njegova neizmjerna slava. Izgledalo je da slavni Surya, uvijek naklonjen onima koji ga oboavaju, miluje svojim zrakama krvlju okupano Karnino tijelo i da odlazi, purpurno crven od alosti, da bi se okupao u drugome oceanu. Zaista, svatko je mogao vidjeti da tijelo velikoga junaka blista poput istopljena zlata i inilo se da je jo ivo i da iz njega zrai Suneva vatra. Kao to ostale ivotinje prezaju pri pogledu na lava, tako su, kralju, i svi ratnici sa strahom u srcu bacali poglede na Karnu. Doista, taj tigar meu ljudima bjee mrtav, ali je jo uvijek izgledalo kao da je spreman da i dalje izvikuje svoje zapovjesti. Tako pade junak koji bijae kao drvo Kalpa 396 pod ijim se okriljem okupljaju jata ptica. Pod Karninim okriljem okupljala su se jata sljedbenika i, kada bi tko neto zatraio od njega, odgovarao bi: "Uzmi! " Od njega se nije moglo uti: "Nemam!" Pravedni su ga uvijek smatrali pravednikom, a sve njegovo blago bijae namijenjeno brahmanima. Bijae ljubimac ena, i vrlo dareljiv i moan ratnik na velikim kolima. Sunce je izblijedjelo i zalo. Pjavi se Budha, Mjeseev sin, i zablista poput vatre ili sunca, pa iskoenom putanjom krenu preko nebesa. Izgledalo je kao da se nebo raspuknulo na dvoje, a iz zemlje je dopirala zagluna rika. Puhnue uasni i siloviti vjetrovi, sve strane svijeta prekri dim i kao da se zapalie. Uz gromoglasnu tutnjavu uzgibae se veliki oceani, zatresoe se planine i ume i sva stvorenja bijahu na mukama. Nebesa obavi tama, a na uzdrhtalu zemlju padali su meteori. Razgovarajui s Krinom i Arunom, kralj Yudhithira doe na mjesto gdje je na bojnome polju leao Karna, glavar ljudski. On vidje Karnu kako lei obasjan
396 Drvo Kalpa, Kalpataru, drvo je obilja u Indrinu nebu, jedno od pet nebeskih stabala; zamilja se da ispunjava sve elje.

343

tisuama zlatnih svjetiljaka ispunjenih mirisnim uljem. Dugo je gledao mrtve junake, Karnu i njegova sina, tako dugo dok nije povjerovao vlastitim oima, a onda kaza: Govindo, danas sam postao gospodar zemlje, a i moja braa uz mene! A to se zbilo, umnie, samo zato to si ti postao moj Gospod i zatitnik! O monoruki, tvojom emo milou noas zaspati zadovoljni i sretni!

344

Knjiga deveta

ALYAPARVAN
Knjiga o alyi Sanaya ree: Sluaj paljivo, kralju, kako se dogodio veliki pokolj u vojskama Kurua i Pandava u njihovu meusobnu sukobu: Moni starina Kripa, velmoa Kurua, ije dranje uvijek bijae odmjereno, promatrao je sa samilou bojno polje po kojemu kao da se poigrao sam Rudra i vidje sve one stotine i tisue kraljeva koje je na njemu snaao neslavan kraj pa se primakne Duryodhani i dade oduka svojemu gnjevu i svojoj rjeitosti: Duryodhano, sluaj to u ti rei! Kada bude sasluao, kralju, ti uini, ako ti kako bude po volji, ono to ti budem savjetovao: Za katriye nema boljega puta od rata, ali to initi sada kada su pali i Bhima i Drona i moni Karna, pa i tvoj sin Lakmana? Aruna ti je porazio vojsku i razagnao je kao vjetar to razgoni jesenske oblake a tvoji ratnici drhte pred nepobjedivim Panduovim sinom kao to slaba laa podrhtava u vlasti burnoga mora. Tko jo od nas moe ogledati se s Arunom. I tebi i tvojim ratnicima prijeti smrtna opasnost. Onome kojemu je ponestalo snage mir je jedini spas. Aruna ne bi mogao biti nadvladan ak i da su svi oni veliki junaci jo uvijek ivi. Krina je Arunin oinji vid, a takva ni bogovi ne mogu pobijediti. Mislim da je za tebe jedino dobro koje moe imati dobro od mira koji bi morao sklopiti s Pandavama. Ne kaem ti to iz nekih niskih pobuda ili da bih spasio moj ivot, ali ti bi se tih rijei mogao sjetiti kada bude na samrti. I aradvatov sin uzdahnu dugo i teko i preda se alosti koja mu ve bjee pomutila sva osjetila. Sasluavi slavnoga Gotaminog sina, i kralj Duryodhana samo teko uzdahnu i ne ree nita. Poto je neko vrijeme razmiljao, plemeniti Dhrtaratrin sin napokon odgovori Kripi: Rekao si mi sve ono to bi mi prijatelj mogao rei. Uinio si u boju sve to bjee u tvojoj moi i nisi alio ni vlastiti ivot. Pa ipak, tvoje mi rijei nisu ugodne kao to ni lijek nije ugodan onome tko je na smrt bolestan. Panduova sina jednom smo liili njegove kraljevine i zato bi nam sada vjerovao? I Krinu, koji je uvijek odan dobru Pandava, obmanuli smo kada nam je doao kao izaslanik. To to smo uinili bilo je vrlo loe i nepromiljeno. Otkada mu je poginuo sin Abhimanyu, Aruninoj alosti nema kraja. ak i da se pomirimo, zato bi se on brinuo o mojemu dobru? A Bhimasena, drugi Panduov sin, izuzetno je estok ovjek i zakleo se stranim zavjetom. On nee vezivati nego raskidati. Sve se sada zapalilo i taj se oganj ne da ugasiti. Kako ja, koji sam blistao nad glavama svih drugih kraljeva, mogu sada ii iza Yudhithire kao rob? Ne mrzim ja tvoje dobrohotne i blage savjete, nego samo mislim da je ovo vrijeme, vrijeme je u kojemu ne moe biti mira! Ovdje nema nikakve sree! to bi 345

bilo od moje kraljevine i od mojega dobra imena? Slava je jedino to netko ovdje moe zasluiti, a slava se stjee u boju i nema drugoga naina da se stekne. Sada emo se uspeti stazom kojom hode nebesnici i junaci koji ne odstupaju u boju. Opet e biti teko proi tim putem jer njime e hrliti bezbrojni junaci da bi se domogli blagoslovljena cilja. Sa zahvalnou se sjeam pothvata vitezova koji umrijee za mene i elim platiti dug koji im dugujem. Sada vie ne udim da budem kralj, nego da borbom zasluim nebo. Tako e i biti i nikako drukije! Kada ue te kraljeve rijei, sve ih katriye pohvalie bodrei ga i odobravajui mu. Poto su namirili svoje ivotinje, svi ratnici podigoe logorite na oko dvije vodane od bojnoga polja, na lijepoj i posveenoj ravnici u podnoju Himalaye oko rijeke Sarasvati. Tu se okupie u njezinim crvenim vodama i ugasie e pa ostadoe da tu provedu no ekajui skori boj. Onda svi oni koji bijahu odluni da se bore rekoe kralju Duryodhani: Ti mora odrediti jednoga od nas da bude zapovjednik i zatitnik ove vojske, a onda emo se boriti da pobijedimo neprijatelja. Na to kralj Duryodhana stade pred Avatthamana, junaka nenadmane ljepote i slavnih junakih djela na zemlji, pred njega koji je svladao sve nauke i u kojemu bijahu sve vrline, i tvoj mu sin ovako kaza: Sine uiteljev, ti si nam u ovome trenutku najsigurnije pribjeite. Reci nam kome da povjerimo dunost zapovjednika nae vojske i reci tko e nas povesti u pobjedu protiv Pandava! A Avatthaman e na to: Kralju, neka zapovjednik nae vojske bude alya. On se meu nama istie i porijeklom i smjelou, snagom i imenom, a i po svemu ostalome. On ima veliku vojsku i uz njega emo moi izvojevati pobjedu. Tada Duryodhana sklopi ruke pa prie alyi, koji u boju bjee takmac i Bhimi i Droni, i oslovi ga: O ti koji si vjeran prijateljima, dolo je vrijeme da onaj tko ima pameti vidi tko mu je prijatelj, a tko nije. Ti si neustraiv i zato ti budi vrhovni zapovjednik nae vojske i postavi joj se na elo. Kada ti bude krenuo u boj, sneveselit e se i Pandave i njihovi prijatelji, a Panale e izgubiti hrabrost. alya mu odgovori: Kralju Kurua, uinit u kako ti eli. I moj ivot i moje kraljevstvo i sve to imam stoji ti na raspolaganju. A Duryodhana e potom: Ujae moj, ja te molim da povede ovu nau vojsku i da nas zatiti u boju, prvae meu ratnicima, kao to Skanda397 titi bogove u boju.

397 Skanda ili Karttikeya bog je rata, sin ive i Parvati ili Gange, rjee sin Agnija. Kae se da se udesno rodio bogovima radi pobjede nad silnim daityom Tarakom. Nosi ga paun. Prikazuje se sa est glava. Vrijedi zamijetiti da se u ovome odlomku spominje Skanda kao vojskovoa bogova, a ne vie Indra. To nije vie vedska, nego prava hinduistika mitologija. Nerijetko se k tome Kaurave povezuju sa ivistikim kontekstom, a Pandave, naravno, s vinuuistikim.

346

 Pouj, o prvi meu rjeitima odvrati alya ti misli da su Krina i Aruna nepobjedivi na svojim sjajnim kolima, ali ja u sastaviti takav bojni poredak koji nitko nee moi nadvladati! Ne gubei vrijeme, Duryodhana radosno pokropi alyinu glavu posveenom vodom. To bi uinjeno usred svih okupljenih eta, kako to propisuju svete knjige, a vojska se Kurua radovala i klicala: Neka te pobjeda prati, kralju! Dugo nam poivio i sve neprijatelje pogubio! Te rijei ispunie radou srce silnoga kralja Madra, a to bijae radost koju ne mogu osjetiti oni kojima dua nije uzgojena. S radou u srcima tvoje se ete, kralju, prepustie snu. Kralj Yudhithira uo je poklike iz tabora Kurua pa se pred svim katriyama obrati Krini: Madhavo, vojskovoa Dhrtaratrinih eta postao je vladar Madra, veliki strijelac i vrlo potovan meu katrijama. Ti nam reci to e za nas biti dobro. Krina odgovori: Kako mislim, vladar je Madre kao ratnik ravan i Bhimi i Droni i Karni, ako nije i bolji. U boju mu ne vidim drugoga takmaca od tebe, sine roda Kurua. Nema drugoga ni na nebu, a ni cijelome zemaljskom aru. Prithin sine, ja ti velim da poe pred njega jer ti e ga pogubiti kao to je Vasava pogubio asuru Namuija. Nemoj ga aliti zato to ti je ujak. Pamti obiaje katriya i rastavi od ivota vladara Madra. Prebrodio si bezdani ocean koji bjehu Bhima, Drona i Karna i nemoj se sada utopiti u otisku kravljega papka. Upotrijebi u ovome boju sve svoje isposnike moi i svu snagu katriye! Proe i ta no. Kralj Duryodhana kaza svojim ratnicima: Oruajte se silni vitezovi! I ubrzo su se tvoje legije mogle vidjeti kako, izabravi smrt kao svoju krajnju svrhu, stoje oklopljeni na bojitu. Uitelj Kripa, Krtavarman, Avatthaman, alya i ostali preivjeli kraljevi stadoe oko kralja Duryodhane i zaklee mu se da e se svi zajedno boriti protiv Pandava. Neka je proklet onaj rekoe oni tko se bude borio sam i bez potpore, i tko svojega druga napusti u boju neka bude ukaljan s pet najteih grijeha! Onda kralj Madre naini neprobojni bojni poredak i osigura se sa svih strana pa krenu u susret Pandavama. Od sve sile Kurua bijae ostalo jo samo jedanaest tisua kola, deset tisua sedamsto slonova, punih dvjesta tisua konjanika i tri milijuna pjeaka. Sada i oni pooe u boj, Bharato, i poe nemilosrdan i krvav okraj. Poginuli su se ratnici i konji slagali, gomila na gomilu, gradei itava brda leeva. Kralj je Madra pred naletima Pandava stajao kao stijena koja pregrauje put burnim valovima i, kao od tvrde stijene, odbijali su se od njega valovi vojske Pandava. Kurui se bijahu nepokolebljivo okupili oko svojega voe, vrsto odluni da se bore na ivot i smrt. Pred pokoljem to ga je alya pravio oko sebe vojska je Pandava bjeala pod Yudhithirinu zatitu. U Dvoboju s Krtavarmanom Bhima osta bez svoje zaprege pa skoi sa svojih kola s topuzom u ruci nalik na Unititelja koji vitla svojom 347

kijaom. Rasreni junak zdrobi konje i kola svojega protivnika, a Krtavarman utekne pred njim. Svojim gromovitim topuzom Bhima pobi i alyine konje, a ljutiti kralj Madre hitnu na njega koplje koje se zabode u Bhimina prsa probivi mu oklop. Neustraivi ga Vrkodara iupa i njime pogodi alyinog vozara u grudi pa taj smjesta pade uzdrhtala srca i bljujui krv. Vidjevi da mu je vozar ubijen, vladar Madre posegne za svojim buzdohanom koji itav bjee nainjen od eljeza i nepokretan kao planina. Stadoe jedan drugoga udarati topuzima i ubrzo ih obojicu obli krv i bijahu nalik na dva drveta Kimuka u punome cvatu. Izubijani silinom svojih udaraca, i Bhima i alya istodobrno se sruie na tlo. Onda doe uitelj Kripa i uze na svoja kola vladara Madra pa ga odveze s bojita, a Bhima toga trena doe k sebi i ustane teturajui se kao pijan te stade izazivati alyu vitlajui svojini buzdohanom. Tvoj sin bjee tri tisue kola s Droninim sinom na elu da se sukobe s Arunom i, doista, u tom okraju nitko ni u tvojoj, a ni u protivnikoj vojsci ne okrene lea! Tvoji ratnici s Droninim sinom na elu sa svih strana okruie stranoga ratnika i tukli su se s njime zasipajui ga oblacima svojih strijela. Ono to su tvoji borci tada inili nije se jo nikada prije toga vidjelo. Arunina kola sjala su od bezbrojnih otrih strijela s lijepim perima i podsjeala su na vozilo nebesnika koje sja od stotinjak baklja koje s njega padaju na zemlju. Aruna je kao oganj prodirao tvoju vojsku koja bjee hrana tome ognju, a brujanje Gandive bjee vjetar to podjaruje sjajne plamenove strijela. Zaista, zemlja je du traga Aruninih kola postajala movarna od krvi i neprohodna. Avatthaman je u tome okraju vidio koliko je junatvo Panduova sina pa na svojim kolima okienim barjacima krenu da ga zaustavi. Zametnue njih dvojica dugu bitku, ali ne mogoe jedan drugoga nadbiti. Trijesak oruja postade nepodnoljiv. Njihov se okraj u taj podnevni as rasplamsao do nezamislive estine i stanovnici Yamina carstva brzo su se umnoavali. Prizor koji smo gledali bijae udesan. Aruna se sam i bez iije pomoi borio protiv brojnih protivnika. Vidjeli smo i velianstveno junako djelo to ga bjee uinio alya borei se sasvim sam protiv cijele vojske Pandava. Ljuto izranjeni vojnici Pandava razbjegoe se u strahu pred njim i ne osvrui se na zapovijesti to ih je izvikivao Yudhithira. Tada ljutiti Yudhithira sam jurnu na kralja Madra potiui svoje konje brze kao misao. Bili smo tada svjedoci zapanjujuega prizora: Yudhithira, koji bijae olienje same blagosti, prometnu se najednom u razbjenjela goropadnika. Iskolaenih oiju i sav kiptei od pomame sjekao je Kuntin sin stotine i tisue svojih protivnika otrim strijelama i obarao ih pred sobom. Ruei pred sobom kola, konje, vozare, barjake i ratnike, on bez iije potpore razgonjae sve oko sebe, kao estoki vjetar gomile oblaka. Bojite se pred njime isprazni, a on se onda okomi na vladara Madra kliui: ekaj me, ekaj! 348

Svi tvoji vojnici, kralju, poplaie se toga stranog junaka. Dvojica vitezova, kralj Madra i Yudhithira, izranie jedan drugoga strijelama i okupae se u krvi, a onda Kripa ubi Yudhithirina koijaa koji pade u prednji dio kola. Vladar Madra pobi mu zapregu, a onda svojim strijelama poe istrebljavati vojsku plemenita Dharmina sina. Vidjevi da je kralj Pandava u nevolji, plemeniti Bhimasena hitro presijee luk u alyinim rukama, a drugom strijelom otkine glavu njegovu koijau kojemu cijeli trup bjee u oklopu. Kada Bhima razbi i oklop slavnome gospodaru Madra, ovaj uze ma i tit ukraen tisuom zvijezda pa jurnu na Kuntina sina, a slavni Bhima s desetak strijela razbi taj nenadmani tit i irokovrhom strijelom polomi ma u rukama silnoga junaka koji je i dalje juriao ne obazirui se ni na to. Bjee se okomio ravno na Yudhithiru kao lav koji napada jelena. Kralj je Yudhithira, lien i zaprege i vozara, samo stajao dok se bijes u njemu razbuktavao i gledao sve te alyine pothvate. Onda se sjeti da je upravo taj vitez njemu dodijeljen za protivnika i da je jo uvijek iv, pa odlui uiniti ono to mu je savjetovao Indrin mlai brat. 398 Tada uhvati koplje blistavo kao da je cijelo od zlata i s drkom ukraenim zlatom i draguljima. Briljivo ga nadahnu najstranijim mantrama na propast kralju Madra pa ga velikom silinom i tonou hitnu po najpovoljnijoj putanji i viknu: Umri, bjednie! Na to alya urliknu i pokua uhvatiti to vrsno koplje baeno neodoljivom snagom, kao to plameni jezik skae u susret topljenome maslu koje se lijeva u oganj. Koplje pogodi alyu u prsa i proe kroz najranjiviji dio njegovog tijela pa se zari u zemlju tako lako kao da bijae baeno u vodu. Ono odnese sa sobom slavu kralja Madre koja se bila proirila cijelim svijetom. Prekriven krvlju koja mu navre na nos, oi, ui i usta, alya bjee nalik na gorostasnu planinu Krauna koju je Skanda probio gromom. Snaan poput Indrina slona, slavni alya rairi ruke i u svojemu razbijenom oklopu pade na zemlju slian planinskom vrhuncu to ga je odvalio grom. Gospodar Madra pade na tlo rairenih ruku i licem prema Yudhithiri. Kao to voljena ena polazi u susret svojemu milom gospodaru da mu padne na prsa, tako se injae da se i Zemlja zaljubljeno pridie da prihvati toga velikana dok je padao ranjavih udova i okupan krvlju. Snani alya zadugo bjee uivao sva zadovoljstva koja mu je, poput voljene supruge, pruala Zemlja, i sada se inilo da je usnuo na njezinim grudima obgrlivi je svim svojim udovima. Poginuo je od ruke Dharmina sina u potenoj borbi i sada bjee nalik na boansku vatru na rtveniku, koja se napokon ugasila. Tada Yudhithira uze svoj luk koji po sjaju ne zaostajae za Indrinim pa stade istrebljivati pred sobom neprijatelja kao to gospodar ptica 399 unitava zmije. Pod olujom Yudhithirinih strijela, o gospodaru, tvoji vojnici ne raspoznavahu vie jedan drugoga pa su se prestraeni i zatvorenih oiju, meusobno napadali.
398 399

"Indrin mlai brat" jest Vinu ili Krina. "Gospodar ptica" jest Garuda.

349

Kada od Yudhithirine ruke pogibe i alyin mlai brat, tvoja vojska izgubi svaku nadu da e iznijeti ive glave i razbjea se pranjava i okrvavljena. Gledajui ih kako hitro uzmiu, Duryodhana kao da se smjekao, a onda ree svojemu koijau: Ako se ja ostanem boriti s Pandavama, moja e se vojska vratiti i ilavo e se braniti. Vozaru, potjeraj lagano i zauzmi poloaj u pozadini. Te rijei tvojega sina doista bijahu dostojne junaka i asnoga ovjeka. Dvadeset jedna tisua pjeaka koji su ostali bez svojih slonova, konja i kola, stajali su jo uvijek spremni za bitku i odluni da u boju rtvuju svoje ivote. Roeni u razliitim zemljama i ispraeni iz razliitih gradova, ti su ratnici sada nepokolebljivo drali svoje poloaje udei da osvoje veliku slavu. Juri tih vrsnih bojovnika oglasi se uasnom i gromovitom jekom i oni u tom juriu okruie Bhimu i napadnue ga sa svih strana. Bhima se tada raspomami i skoi sa svojih kola pa pjeice navali meu njih. Vitlajui svojim golemim, zlatom ukraenim buzdohanom, on stade satirati tu tvoju vojsku kao da je glavom silni Razoritelj sa svojom toljagom. Pobivi taj moni odred, on se opet pokaza zajedno s Dhrtadyumnom na elu. Veliki vitezovi Pandava vidjee da tvoja vojska uzmie pa nasrnue na Duryodhanu, ali, kao to ni more ne moe prijei preko kontinenta, tako ni oni ne mogoe svladati tvojega sina. Njegovo junatvo bjee neto nevieno i samo smo mu bili svjedoci. Ni svi Prithini sinovi ujedinjeni zajedno nisu mogli nadbiti tvojega sina koji stajae sasvim sam. Tada Duryodhana ree svojim ratnicima koji se, svi u ranama, htjedoe razbjeati; Unititelj uzima ivote i hrabrima i slabiima i tu nema razlike i tko je onda toliko glup da, ako sebe ve naziva katriyom, odustane od boja? Te njegove rijei obodrie kraljeve Kurua i oni jo jednom navalie na Pandave i pobie se s njima. Vojska Pandava nije mogla odoljeti kralju Mleha alyi koji jahae na svojemu gorostasnom slonu i ratnici se razbjeae gazei jedan preko drugoga. Kada vidje da strana ivotinja juria ravno na njega, neustraivi Dhrtadyumna udova utrnulih od uasa dohvati svoj buzdohan i hitro skoi s kola. Golemi slon u trenu zdrobi konje i vozaa, a zlatom optoena kola dohvati surlom i tresnu ih o zemlju. ustri se kraljevi Panala bez straha primae divovskoj ivotinji i stade je tui svojim buzdohanom. Slon, velik poput brijega, urliknu rasprsnute lubanje i nalik na planinski vrhunac koji je oborio potres srui se bljujui krv. Otrom strijelom iroka vrha Satyaki otkine glavu kralju alyi, a iz tvoje se vojske, kralju, zaue uzvici uasa i boli. Kada pogibe i kralj alya tvoja se vojska rasu kao golemo drvo srueno olujom. Svi tvoji ratnici pobjegoe odatle osim Duryodhane koji, videi svoje kako uzmiu razbijeni, sam jurnu na neprijatelja. Potaknut hrabrou koju raa beznae tvoj sin, kralju, najbolji meu strijelcima s kola, jezdio je kroz bitku blistajui poput Silnoga Rudre. Tisue njegovih strijela potpuno prekrie zemlju. Na koga god bijah pogledao, vidjeh da je pogoen Duryodhaninom strijelom. 350

Ugledavi se na svojega nepobjedivoga kralja, veliki mu ratnici opet prioe i udarie na Pandave. Slavni junak Kripa zasipao je svojim strijelama silne Dra-upadine sinove i bitka izmeu njega i njih petorice bijae nalik na boj to ga utjelovljeno bie vodi sa svojih pet ula. Katriye se nisu obazirale na strana i zloslutna znamenja koja su se pojavljivala naokolo. Nisu odstupali od svojega dogovora, ve stajahu veseli na bojitu, na krasnoj i svetoj ravnici Kuruketri, elei da se domognu nebesa. Subalin sin akuni napadao je neko vrijeme iz pozadine vojsku Pandava pa se napokon povue odatle s ostatkom svoje konjice od koje bjee ostalo jo samo est tisua ratnika. Tada Pandave, eljni da se ovaj rat to prije zavri, nainie oko njega zid i napadoe ga svakojakim orujem. Kada Kurui vidjee da su im te trupe opkoljene, oni jurnue na Pandave jaui na slonovima i konjima, vozei se na kolima, pa i pjeice. Poto Pandave pobie mnotvo svojih protivnika, zagluna tutnjava boja poela se stiavati i onda Subalin sin jo jednom jurne sa svojih sedam stotina konjanika, koliko mu jo bjee preostalo. Kola kojima je upravljao Krina probie se u redove Duryodhanine vojske koja bijae kao gusta uma u kojoj su ratnici na kolima bili drvee, konji i pjeaci povijue, lukovi i maevi grane, a koplja i sulice trnje. Arunine strijele pljutale su kao jesenska kia po Kuruima, Aruna je jezdio nalik na umski poar i na svojemu putu sijao je smrt. I Dhrtadyumna se uporno borio iako su ga Duryodhanine strijele svega izranile. Najzad mu poe za rukom da pobije konje kralja Kurua i da skine glavu njegovu vozaru, a onda se Duryodhana prihvati jednog konja koji bjee ostao bez jahaa i odjuri da se skloni pred protivnikim strijelama. Ja sam, kralju, imao pod svojim zapovjednitvom samo dva roda vojske, ali se pridruih petorici velikih ratnika koji su se borili s etama kraljevia Panala. Tada ugledam silnoga Satyakija kako juria na nas. On s etiri stotine kola udari ravno na mene. Nasta kratak i krvav okraj i snanoruki Satyaki razbi moj oklop i uhvati me iva dok sam onesvijeten leao na zemlji. Preivjeli Dhrtaratrini sinovi, njih jedanaestorica, gledali su kako Bhimasena mahnita po razbojitu ubijajui sve oko sebe i, budui da nigdje nisu mogli ugledati Duryodhanu, svi oni zajedno navalie na njega. Jarosni Bhima ubrzo britkom strijelom otkine Durmaraninu glavu i ona pade na zemlju. Drugom irokovrhom strijelom, koja je mogla probiti svaki oklop, usmrti potom velikoga strijelca rutantu, a za njime, jedan po jedan, padoe i ostala njihova braa. Kada oni izgiboe, na Bhimu se srui sva njihova vojska iako je bila preplaena, i on tu uniti pet stotina velikih kola i jo jednom pobi sedam stotina slonova. Svojim nezadrivim strijelama pokosi i deset tisua pjeaka i osam 351

stotina konjanika. Kuntin sin Bhimasena sav se sjao jer, doista, pobivi u boju tvoje sinove, miljae da je ve postigao svoj cilj. akuni i Suarman, kralj Trigarta, napadnu Arunu koji je plamtio u gnjevu i jedna njegova strijela stie Suarmana i probi mu srce. Onda akuni povede juri na Sahadevinu legiju, a ovaj ga doeka pljuskom strijela nalik na roj skakavaca, koji pomrai nebo. Kralj Gandhare pogodi Sahadevu dugakim kopljem u glavu i ovaj se srui na dno kola, ali mu u taj as stie Bhima u pomo i natjera akunija i njegove ratnike da se povuku. akunijev sin Uluka htjede pomoi svojemu ocu i odape na Bhimu sedam, a na Sahadevu sedamdeset strijela. Bhima im odgovori nebrojenim strijelama od kojih akunija pogodie ezdeset etiri. Sahadeva doe k sebi poslije onoga stranog udarca pa odape na akunijeva sina strijelu iroka vrha koja Uluki odrubi glavu. Vidjevi da mu je poginuo sin, akuni, kralju, zaplaka prisjeajui se Vidurinih rijei. Kada mu Sahadeva svojim strijelama polomi ma, topuz i koplje, njegova vojska stane bjeati, a i akuni im se pridrui. Sahadeva pomisli kako je njemu dopalo da ubije akunija pa se nadade za njim na svojim zlatom okovanim kolima. Budi katriya i bori se! viknu za njim. Kako si se veselio onome kockanju u sabornoj dvorani, bezumnie! Zlotvore, poberi sada plodove svojega zlodjela! I odvani Sahadeva jo jednom zasu Suvalina sina neodoljivom tuom strijela. Tada razjareni akuni navali na Sahadevu s namjerom da ga ubije svojim kopljem okovanim u zlato, ali Madrin sin nije gubio ni trena ve trima irokovrhim strijelama sasijee to koplje jo u zamahu, a potom i obje ruke svojega zlotvora i onda urliknu poput lava. Jedna eljezna strijela s krilima od zlata, velikom silinom i uz najveu panju upuena svojemu cilju, otkide tada glavu Suvalina sina. Tako je gnjevni Panduov sin posjekao glavu koja bjee korijen svih zala to ih poinie Kurui. Kada su poginuli Uluka i akuni, njihove suborce spopade bijes i oni se estoko oduprijee Pandavama spremni da rtvuju svoje ivote. Pobjenjeli Duryodhana okupio je oko sebe sva svoja preostala kola, a bilo ih je jo mnogo stotina, a uz njih i jahae slonova, konjanike i pjeake, i ovako im kaza: Poubijajte u boju sve Pandave i njihove prijatelje i saveznike, a i kraljevia Panala i njegovu vojsku! Tek kada to uinite, moete se vratiti iz boja. I ti ratnici, koje je doista teko pobijediti, s potovanjem posluae tvojega sina i krenue jo jednom na Pandave. Poto ne bijae nikoga da je vodi i titi, ta vojska ubrzo iskopnje pred silnim ratnicima Pandava. Jedanaest se akauhini, Bharato, bijae radi tvojega sina ovdje okupilo a Pandave i Srnaye ih sve pobie! Od svih onih plemenitih kraljeva, gospodaru, koji bijahu na tvojoj strani, mogao se vidjeti iv jo samo teko ranjeni Duryodhana. On se osvrtao na sve strane i najzad uvidje da njegove vojske vie 352

nema, a da vojska Pandava radosno klie. U njihovoj vojsci bjee jo ostalo dvije tisue kola, sedam stotina slonova i deset tisua pjeaka. Onda kralj Duryodhana ostavi svojega ubijenog konja i okrenu svoje lice k istoku pa pobjee s bojita. Silni Duryodhana, gospodar jedanaest akauhini, uze svoj topuz i pjeice pobjee prema jezeru. Za to su vrijeme Pandave s Dhrtadyumnom na elu jarosno juriale na posljednje ostatke tvoje vojske. Ubrzo od Duryodhanine vojske koja je brojila mnogo stotina tisua vojnika ne ostade vie nitko iv osim junakoga Dronina sina, Krtavarmana i Kripe, te tvojega sina, gospodaru. Tada Dhrtadyumna, inijev unuk, ugleda mene te se nasmija pa ree Satyakiju: to e nam i ovaj zarobljenik! Ne dobivamo nita ako ga potedimo! pa die ma da me ubije, ali u tome presudnome asu pojavi se tu premudri Vyasa pa kaza: Ne ubijajte Sanayu, ve ga oslobodite. On nikako ne smije biti pogubljen! inijev unuk tada sklopi ruke pred Vyasom, a mene oslobodi i ree mi: Mir s tobom, Sanayo, moe poi! I uz njegovo doputenje ja stavim tada na sebe svoj oklop i opasah oruje pa kroz sumrak predveerja, sav ranjav i raskrvavljen, dohvatih puta za Hastinapuru.400 Preao sam oko dvije milje, gospodaru, kada ugledah Duryodhanu kako stoji sav u ljutim ranama drei topuz u ruci. Oi mu bijahu zamagljene od suza i nije me mogao vidjeti. Onako neveseo, stadoh pred njega i on me tek tada prepozna. Gledajui ga kako stoji na poljani, sam i utonuo u svoj jad, ni ja ne mogoh neko vrijeme prozboriti ni rijece. Onda mu ispripovijedah o svojemu zarobljenju i spasu koji mi doe od Vyase, a on se zamisli i, kao da doe k sebi, stade se raspitivati za svoju brau i za vojsku. Budui da sam sve gledao vlastitim oima, ispriah mu kako su mu braa poginula, a vojska bila unitena te da imamo jo samo trojicu ivih ratnika, kako mi to bijae Vyasa na rastanku rekao. Uzdahnuvi teko i duboko, tvoj me sin pogleda pa mi ruku dotakne svojom i ree: Sanayo, reci slijepome gospodaru, kralju Dhrtaratri, da je njegov sin otiao u jezerske dubine. Sve ispriaj kralju, a onda mu reci da sam izvukao ivu glavu i da u se odmoriti u jezeru. I kada to ree, kralj ue u jezero. On svojim moima zaara vode jezera i napravi mjesta za sebe u njemu. Poto on ode, ja ostadoh sasvim sam i tada opazih trojicu naih velikih ratnika kako stiu na svojim premorenim ivotinjama. Bili su to Kripa, Saradvatov sin, junaki Avatthaman i veliki strijelac Krtavarman. Sva trojica, ranjavi od strijela, dooe amo i, kada me ugledae, bre pritjerae svoje konje pa
400 Tako je spaen Sanaya, a s njime i njegova pjesma o bici na Kuruketri u knjigama VI. 14 - X 9 (v. VI, bilj. 29), dakle jezgra Mahabharate. Stvaralaka promiljenost kompozicije epa oituje se i u tome to upravo Vyasa spaava Sanayu. Ujedno je u liku Sanaye ovjekovjeen uzor sute, kraljevskoga vozara koji opijeva slavu svojih gospodara. S njihovom propau i on i njegovo djelo bivaju ugroeni, ali besmrtna Mahabharata i simboliki prikazano preivljuje smrt gospodara svojega prvoga pjevaa, kao to se i on uzdie nad pristrasnost slube.

353

mi rekoe: Srea je da si jo uvijek iv, Sanayo! Pa me zapitae znam li to o tvojemu sinu. Ja im rekoh sve to znam, a onda Avatthaman pogleda na iroko jezero pa stade jadikovati: Jao, kralj ne zna da smo mi jo uvijek ivi! Uz njega bismo se i dalje mogli boriti protiv neprijatelja! I junak je plakao neko vrijeme a onda ugledasmo Panduove sinove i Kripa me uze sa sobom na svoja lijepo ukraena kola pa se zaputismo prema logoru Kurua. Sunce tek bjee zalo. ete koje su drale strau oko logora udarie u pla i jadikovke kada saznae da su tvoji sinovi pobijeni. Starci kojima bijae dunost da paze na gospe iz kraljevske kue urno krenue u grad povevi sa sobom sve ene s dvora. Nadaleko su odjekivali pla i krici ojaenih ena kada ue da je propala cijela vojska Kurua. Greble su svoja tijela noktima i akama se tukle po glavi, udarale su se akama u prsa, a njihove tubalice i pla nikako nisu prestajali. Tako Duryodhanini prijatelji odoe u grad nijemo plaui i vodei ene sa sobom, a i strae pobjegoe s njima nosei mnogo bijelih postelja prekrivenih skupocjenim tkaninama. Te gospe, gospodaru, ni Sunce nije smjelo ugledati, a sada su bile izloene pogledima obine svjetine. Izgubile su svoje najmilije i svu svoju rodbinu. U strahu od Bhimasene bjeali su u grad ak i govedari i pastiri i sav obian svijet. Dok je trajalo to sveope bjeanje, i Yuyutsu je, izbezumljen od boli, premiljao to mu je initi. Najposlije zakljui: Vrijeme je da i ja s ostalima poem u grad. Zatrait u doputenje od Yudhithire i Vasudeve. I on izae pred tu dvojicu s molbom da ga puste da ide. Samilosnome kralju Yudhithiri on bjee vrlo omilio. Snanoruki ga Panduov sin zagrli i ljubazno mu dade svoj pristanak. Dhrtaratrin sin od ene iz stalea vaiya velikom brzinom potjera svoja kola i ode nadgledati selidbu kraljevskih gospi. S njima je stigao u grad Hastinapuru oiju punih suza i grcajui od plaa. Odmah ode premudrome Viduri koji je takoer sjedio i gorko plakao. Kada je Vidura sasluao Yuyutsuovu pripovijest, on mu odgovori: Ti si ispravno postupio jer si mislio na ono to e doi i na propast Bharata, za koju mi, evo, javlja. Ti si suosjeao s nama i ouvao si ast naega roda. Sine, ti si sada jedina potpora slijepome kralju! Premda sam ga esto savjetovao, on nije mogao uvidjeti da e se sve ovako zavriti. Odmori se danas ovdje, a sutra se moe vratiti Yudhithiri. Potom se Vidura oprosti od Yuyutsua i ode u kraljev dom koji odjekivae od naricanja i jadikovki preplaenih graana i seljaka. inilo se da je ta nevesela kua izgubila svu svoju ljepotu i da su je zauvijek napustili udobnost i srea. Palaa bjee opustjela i u neredu. Za to su vrijeme srditi Pandave tragale za tvojim sinom u elji da konano pobijede. Kada su im se napokon ivotinje umorile, i oni i njihova vojska vratie se u logor da poinu. Tada se Kripa, Dronin sin i Krtavarman vratie na obalu jezera. Kada su se pribliili, oni poee dozivati nepobjedivog vladara koji je 354

spavao u dubinama: Ustani, kralju, da se opet sukobi s Yudhithirom! Pobijedi i vladaj zemljom ili pogini i domogni se nebesa! Oni koji su jo ivi meu njima grdno su izmrcvareni i nee moi odoljeti tvojoj estini, pogotovo ako te mi budemo titili. Duryodhana im tada odgovori: Prvaci meu ljudima, srea je to vas vidim kako se ivi vraate iz onoga svezatornog okraja! Poinimo malo da nas umor mine, a potom emo se pobiti s neprijateljima i pobijediti ih. Vi ste iznureni, a na meni je mnogo ljutih rana. Odmorimo se ove noi, a sutra u vam se pridruiti da napadnemo neprijatelje. Na to e Dronin sin: Neka si mi blagoslovljen, kralju! Izai sada jer danas emo potui dumane! Dok su oni tako razgovarali, naie tuda skupina lovaca koji su namjeravali utoliti e jer su bili premoreni od noenja mesa. Ti su lovci svaki dan s velikom briljivou dobavljali pune koare mesa za Bhimasenu. Sjedili su tada skriveni na obali i uli su svaku izgovorenu rije. Veliki ratnici uvidjee da se Duryodhana nije voljan boriti ali su ga i dalje gorljivo nagovarali. Tada se lovci sjetie da ih je neto prije susreo kralj Yudhithira i da se raspitivao za Duryodhanu, pa jedan drugome rekoe apatom: Otkrit emo Panduovu sinu gdje se krije Duryodhana a on e nam dati mnogo blaga. Jasno je da mu je ovdje skrovite. Zato da se dan za danom trudimo i nabavljamo meso muei sebe ovolikim poslom? Rekavi tako, radosni lovci eljni blaga natovarie svoje koare s mesom i otputie se u logor Pandava. Premda im bjee zabranjeno ulaziti, oni to sada ipak uinie, i to samome Bhimi naoigled. Kada Vrkodara sazna za tu vijest, dade im mnogo blaga i ode pa sve kaza Yudhithiri pravednome i, premda su im ivotinje ve bile iscrpljene, svi krenue za Yudhithirom kojemu bjee vrlo stalo da pronae Duryodhanu. Tako on stie do jezera po imenu Dvaipayana u kojemu se sakrio Duryodhana. Svojim moima privida on je na udesan nain ovrsnuo vodu i leao je u tim dubinama naoruan svojim buzdohanom. Tu ga nije mogao pobijediti jedan ovjek. Kada zaue buku koju je stvarala Yudhithirina vojska, tri velika ratnika Kurua napustie to mjesto. Daleko su ve bili odmakli kada ugledae veliko banyanovo drvo i tu se, pod njegovom kronjom, zaustavie posve iscrpljeni. Kralj Yudhithira vidio je da je jezerska voda arolijom postala vrsta pa oslovi Vasudevu: Gle, Dhrtaratrin je sin svojim moima zaarao vodu i sada lei u njoj. Vie se ne mora plaiti ljudi. Vasudeva e na to: Ti ima moi Bharato, kojima moe rainiti tu aroliju. Pouzdaj se u vjetinu i pokai danas to zna. arobnjaka treba ubiti arolijom. Nasmija se Panduov sin na te Vasudevine rijei pa se onda obrati tvojemu silnome sinu: Suyodhano, zato si pobjegao u jezero u elji da danas izvue ivu 355

glavu? Izai, kralju, i bori se! O elnie Kurua, gdje su ti ponos i obraz? Po saborima te svi spominju kao junaka, ali ja bih rekao da u tome nema ni trunka istine jer si se sada sakrio u vodu. Izai i bori se kao katriya visoka roda! Podboden rijeima bistroumnoga Dharmina sina, Duryodhana se javi iz jezerskih voda: Nije udo, kralju, to se strah uvue u srce ivoga stvorenja! Nisam ja, Bharato, pobjegao s bojita u strahu za svoj ivot. Ostao sam bez kola i bez tobolaca, a izginue i oni koji su mi titili bokove. Ostao sam na bojitu bez ikoga svojega. U vodu sam uao jer bijah premoren. Odmori se malo, Kuntin sine, i ti i oni koji su s tobom, a ja u, budi siguran, izai i boriti se s vama! Na to e Yudhithira: Svi smo se mi dovoljno odmarali. Dugo te ve naokolo traimo. Zato ustaj, Suyodhano, i bori se! Duryodhana e opet: Sva moja braa i svi oni radi kojih sam udio za vlau sada lee mrtvi na bojitu. Ne mili mi se vladati zemljom na kojoj nema ni blaga, a ni svih onih silnih katriya i koja je sada sve vie nalik na obudovjelu gospu. Ja se samo nadam, Yudhithiro, da te mogu pobijediti i da u Pandavama i Panalama posramiti njihovu uznositost. Ali nemamo se vie radi ega boriti sada kada vie nema ni Karne ni Drone, a pao je i na djed Bhima. Odjenut u se u koe kao pustinjak i otii u umu. Nemam vie volje kraljevati jer nemam vie prijatelja, ni saveznika, a ni svojih najmilijih. Ne mili mi se vie ni ivjeti. Idi zato, kralju! Idi i vladaj ovom zemljom koja je opustjela bez glavara, ratnika, tvrava i blaga. Duryodhana se i dalje nije pomaljao iz vode, a Yudhithira na to ovako odgovori na taj izljev ljuta jada: Ne priaj kojeta, dragi moj, i ne jadikuj, jer ja nisam akuni da prema tebi osjetim bilo kakvu samilost dok sluam te tvoje rijei. Ti bi sada volio, Suyodhano, da mi pokloni cijelu zemlju, ali ja ne elim vladati njome bude li mi je ti poklonio. Ne mogu je od tebe preuzeti na tako grjean nain. Nije posao katriye da prima poklone! Kako to da si poelio pokloniti mi ono to ionako vie ne posjeduje? Zato nam nisi zemlju dao onda kada smo te molili za na dio, jer smo potovali dunosti to nam ih namee pravednost i eljeli dobro naemu rodu? Pobijedi me pa vladaj zemljom! Ako i ti i ja ostanemo ivi, sva e stvorenja ostati u nedoumici tko je od nas dvojice pobjednik. Mnogo si nam zla uinio, kralju, oteo nam kraljevinu, vrijeao nas i poniavao Draupadi. Zato se tvoj ivot, bijednie, mora ugasiti! Ustaj i bori se! To e ti biti bolje! Duryodhana se doista osjeao jadno i poeo je gorko uzdisati, a onda uzmahnu rukama i odlui se boriti pa iz vode odgovori Panduovu sinu: Vi imate prijatelje, kola, slonove, a moje srce prepuno je alosti, nemam ni kola, a ni jahae ivotinje. Kako se bez oruja mogu boriti protiv svih vas, teko naoruanih? Borit u se, ali sa svakim pojedinano, i vratit u dug svojim poginulim drugovima i brai. Dobro, Duryodhano odvrati Yudhithira sada govori kao katriya. S tobom e se boriti samo jedan od nas, i to orujem koje ti odabere. Ostali e 356

samo gledati. Bude li pobijedio jednoga od nas, ti e vladati kraljevinom. Ja ti to obeavam. Pogini i poi na nebo ili pobijedi i budi kralj! Ako mi poklanja tu milost, hrabri Yudhthiro odvrati Duryodhana i ako mi doputa da se borim samo s jednim od vas, ja za oruje biram buzdohan. Neka istupi onaj koji misli da mi je dorastao i neka se pjeice bori protiv mene naoruan samo buzdohanom. Za ovajput promijenimo uz tvoje doputenje obiaj da se u toku dvoboja mijenja oruje. Snanoruki, ja u svojim topuzom pobijediti svu tvoju mlau brau i Panale i Srnaye, a i sve tvoje trupe koje jo ima! Ustaj, Gandharin sine odvrati Yudhithira i bori se! Budui da si sam, borit e se s nama pojedinano i samo topuzom. Budi junak, Gandharin sine, i bori se oprezno i hrabro! Podboden tim rijeima, koje Duryodhana vie nije mogao podnositi, kao to ni konj plemenite pasmine ne trpi bi, on se, nalik na kralja slonova, podie iz vode silno je uzburkavi. U ruci drae svoj teki topuz ukraen zlatom i tvrd kao dijamant. On probi vodu i pojavi se sa svojim orujem preko ramena teko diui od silna gnjeva. Pandave i Panale promatrahu kako se on sav mokar i krvav pomalja iz vode i svi se vrlo razveselie pa se uhvatie za ruke od radosti. To silno uvrijedi tvojega sina i on od bijesa zakoluta oima strijeljajui Pandave svojim pogledom kao da ih eli spriti. Strano se mrtio i grizao donju usnu, pa onda oslovi Pandave i Krinu meu njima: O Pandave, danas ete okusiti plodove ovih uvreda! Ja u danas i vas i Panale otpraviti u Yamino boravite! Nije poteno, Yudhithiro, da se jedan istodobno bori protiv mnogih. Tim prije ako je umoran i bez oklopa! Yudhithira e na to: Zar to nisi znao onda kada ste se svi vi, veliki ratnici, ujedinili da u boju ubijete Abhimanyua? Sva stvorenja lako smetnu s uma pouke vrline kada se nau u nevolji, a onda ugledaju pred sobom zatvorene nebeske dveri. Stavi svoj oklop, junae, i povei kosu. Uzmi sve to ti je potrebno, Bharato. Ispunjavam ti i ovu elju kao i onu prvu: ako ubije onoga kojega ti meu nama odabere za ovaj dvoboj, postat e kralj! Onda tvoj sin, kralju, stavi na sebe zlatni oklop, a na glavu prekrasni kalpak optoen istim zlatom, pa se obrati Pandavama: Od vas petero brae neka se, naoruan topuzom, protiv mene bori koji eli. Neka uzme oruje onaj koji e se boriti sa mnom. Uto se ljutiti Vasudeva obrati kralju Yudhithiri: Brzopleto govori, kralju! to bi bilo da je Duryodhana izazvao na dvoboj tebe, Arunu, Nakulu ili Sahadevu? Svih ovih trinaest godina, elei da ubije Bhimu, Duryodhana se vjebao svojim topuzom na kipu od eljeza. Zbog svoje samilosti vrlo si prenaglio! Osim Prithina sina Vrkodare, ja u ovome asu ne vidim drugoga takmaca kralju Duryodani, a ni on nije dovoljno vjebao topuzom. Jo si jednom sebi dopustio da zaigra prokletu igru sree, kao onda kada si se kockao sa akunijem! Kralj je Suyodhana vrlo vjet, a onaj tko je vjet uvijek pobjeuje u 357

sukobu sa snagom. I ti si takvome protivniku dopustio da moe birati po volji! U potenoj borbi nitko od vas ne moe pobijediti Suyodhanu. Nema sumnje da su Panduovi sinovi roeni da svoje ivote provedu u izgnanstvu i isposnitvu, a ne da uivaju blagodati kraljevanja! Tada se oglasi Bhima: O radosti plemena Yadua, Madhuov pogubitelju, nemoj se alostiti! Ma kako bilo teko, ja u ipak dovriti ovo ratovanje. Ovaj moj topuz za polovicu je tei od Duryodhanina. Usuujem se izazvati na dvoboj i sve bogove, a kako ne bih Duryodhanu! Te Vrkodarine rijei obradovae Vasudevu pa mu ree: O snanoruki, oslanjajui se na tebe, kralj e Yudhithira, kada budu mrtvi svi njegovi neprijatelji, nesumnjivo vratiti svoj sjaj i blagostanje. Bori se paljivo, Prithin sine, jer on ima i snage i vjetine, a svaki je dvoboj za njega zadovoljstvo! Bhima je gledao pred sobom Duryodhanu koji stajae podigavi svoj buzdohan slian vrhuncu Kailase pa mu ree: Prisjeti se svih zala koja ste nam nanijeli ti i kralj Dhrtaratra. Gledaj, opaka duo, posljedice onoga to ste uinili nedunim Panduovim sinovima! Unititelju svojega plemena, ti si jo jedini ostao iv, a danas e od mojega topuza i ti poginuti! A Duryodhana e na to: emu tolike rijei? Bori se! Danas u istjerati iz tebe taj tvoj borbeni ar, Vrkodaro! Nemoj naprazno grmjeti kao jesenski oblaci u kojima nema vode! I oni stadoe jedan naspram drugoga. Pandave zauzee mjesto kako bi promatrali okraj, i dvoboj samo to ne bjee poeo kada se pojavi Balarama, Krinin stariji brat, pa i on zauze mjesto meu njima. Junak, na ijemu je barjaku stajalo palmino drvo i ije je oruje plug, bijae saznao da e se sukobiti njegova dva uenika. Krina i Pandave doekae ga klicanjem i obredima dobrodolice, a Rama potom pogleda dvojicu boraca pa kaza: Prolo je etrdeset dva dana otkako sam napustio dom. Poao sam u znaku zvijea Puya, a sada se vratio pod znakom ravane.401 elim, Madhavo, promatrati ovaj dvoboj svojih uenika. Poto je od svakoga od njih primio izraze potovanja, on se, u svojoj plavoj odjei i sjajne puti, smjesti meu ostale, podsjeajui na Mjesec meu mnotvom zvijezda.402 Onda zapoe strani okraj od kojega se svakome dizala kosa na glavi. Obojica suparnika bijahu mahniti od bijesa, obojica neizmjerno hrabri i u borbi
401 Balarama je no uoi bitke na Kuruketri napustio Dvaraku i proveo sve to vrijeme na hodoau ne elei sudjelovati u ratu svojih bratia ni na jednoj strani, a sada je doao na svretak vidjeti dvoboj dvojice svojih uenika u borbi kijaama ili buzdohanima (gada). Time se moda naglauje i sudbonosnost ovoga dvoboja jer je u borbi kijaama(musala) izginulo i cijelo pleme Yadava u 16. knjizi Mahabharate. Ovdje inae poinje niz mitskih umetaka motiviran Balaraminim hodoaem (adhyaye 34-54, sections XXXV-LIV). 402 Ta usporedba podsjea ponovno na put Mjeseca, mjeritelja vremena, od zvijea Puya do zvijea ravana u proteklih mjesec i pol. Dozrelo je vrijeme za sudbonosni okraj, a Vremenu se nita ne moe oduprijeti.

358

topuzima i jedan i drugi bjehu Ramini uenici. Bili su nalik na Mayu i Vasavu. Jurnue jedan na drugoga kao dva jarosna slona mahnita od ponosa u doba parenja. U taj tren zatrubie slonovi koji su stajali naokolo, a zanjitae i bojni hatovi. Oruje Pandava koji uahu za pobjedom zasja samo od sebe. Ljut i surov okraj trajae neko vrijeme, a onda se borci povukoe da predahnu. Ubrzo opet podigoe svoje silne topuzine i navalie jedan na drugoga izbjegavajui protivnike udarce. Dok je Bhima vitlao svojim orujem, uo se tako jak fljuk da se tvoj sin doista iznenadio. Dok je Duryodhana udarao, kralju, po nebu su sijevale iskre od tih brzih udaraca, a trijesak bijae uasan. Vitlajui svojim buzdohanom, stvarao je njime takav vihor da se zebnja uvue u srca Pandava i Somaka. Bhima udari po Duryodhaninu topuzu a vatra suknu kao da su se sudarila dva groma. Tvoj sin izvede okret nalijevo i svojim topuzom odluno udari Bhimu po glavi, ali ovaj nije od toga udarca ak ni zadrhtao. Svi se promatrai nad tim zapanjie. Onda Duryodhana izbjee Bhimin udarac pa ga svom silinom udari u prsa te oamueni Bhimasena za tren nije znao na koju e stranu. Svi se Pandave i Somake snudie, ali se Bhima u taj as primaknu Duryodhani pa ga udari postrance i ovaj pade na koljena omamljen estinom udarca. Snani se vitez opet uspravi diui teko poput goleme zmijurine i, pogledajui svaki as na Bhimu, opet nasrnu na njega. Svojom smrtonosnom vjetinom Duryodhana onda pogodi Bhimu posred ela, no ovaj ostade nepokretan poput planine, ali idui udarac poput groma rascijepi Bhimin oklop i obori ga na tlo. Ovaj ipak brzo doe k svijesti i uz velik napor ponovno stade na noge, pribra sve svoje strpljenje, pa kolutajui oima obrisa okrvavljeno lice. Aruna je promatrao dvoboj ove dvojice monih Kurua pa se obrati Krini: Reci, anarddano, koji je po tebi od njih dvojice nadmoniji i ije e zasluge pretegnuti? Vasudeva e na to: Na jednak su nain poduavani. Bhima ima golemu snagu, ali je Dhrtaratrin sin mnogo vie vjebao. Bhima nikada nee moi pobijediti bude li se poteno borio. Samo je Yudhithira kriv za ovu novu opasnost u kojoj smo se nali. Tko je taj koji e, ako ima i malo pameti, izazvati na dvoboj oajnika? Ni Indra ne moe stajati pred onim tko, ne nadajui se da e izvui ivu glavu, bjesomuno juria na njega. Aruna je razumio to je Krina htio kazati pa se, Bhimi pred oima, udari po svojemu lijevome stegnu i Bhima razumje taj znak. Dvoboj je i dalje bjesnio, ali se inilo da je za Durzodhanu naila zgodna prilika. On se osmijehnu pa napadnu i izgledalo je da je Bhima rastrojen od protivnikih udaraca, ali se potom sabra te Duryodhana pomisli da se sprema da mu uzvrati udarac i ne htjede opet napasti. Tako Bhima opet doe do daha i bijesno navali. Tada Duryodhana htjede skoiti uvis kako bi izbjegao taj Bhimin napad a Bhima razumje njegovu namjeru 359

pa urliknu i baci topuz koji polomi oba bedra Duryodhani, koji tek to bjee skoio da izbjegne prije toga naciljani udarac. Polomljenih nogu tvoj sin pade na zemlju uz gromoglasan trijesak. U taj as puhnue snani vjetrovi i podie se velika huka. Pade pljusak praine, a zemlja se, sa svojim biljkama, drveem i planinama, zatrese. Kada je pao gospodar zemlje, po nebu bljesnue meteori i pade krvava kia, Bharato, jezera i zdenci bljuvahu krv, a rjeni tokovi okrenue se naopako. Ova strana znamenja utjerae strah u srca Pandava i Panala, a bogovi i gandharve poee se razilaziti. Svatko poe tamo odakle je i doao, a meu sobom govorahu o velikome boju koji su vodili njihovi sinovi. Tada Bhima prie svojemu oborenom protivniku pa kaza: O bijednie, ti koji si se pred cijelom kraljevskom sabornicom izrugivao Draupadi "Krava, krava!" i nas smijui se poniavao, sada iskusi posljedice svojih nedjela! I, govorei tako, on udari paloga neprijatelja svojom lijevom nogom u glavu. Mnogi od velikih ratnika Somaka nisu odobravali taj neplemeniti in jer im srca bjehu naklonjena pravednosti. Dok je Bhima plesao i hvalisao se nad svojim palim neprijateljem, oslovi ga Yudhithira: Iskalio si svoj bijes i, asno ili neasno, ti si ispunio svoj zavjet! Prestani sada, o Bhimo. Ne drobi njegovu glavu nogom! Ne ini grijeha! Duryodhana je kralj i tebi je rod. Sjeti se da je on kraljevske krvi i da ne zasluuje da ga sada vrijea! Sada zasluuje samilost jer je sasvim upropaten a sva njegova braa, roaci i prijatelji su pobijem. Poginuli su mu i sinovi i nee biti nikoga da mu prinosi posmrtne prinose. On je tvoj brat i ne valja to to ini! Rekavi to Bhimaseni, Yudhithira prie Duryodhani i glasom drhtavim od suza stade mu zboriti: Nemoj se estiti, a nemoj ni sebe aliti. Ovaj je tuni i strani kraj, nesumnjivo, posljedica tvojih nekadanjih djela. Oito je da je ovakav ishod odredio sam Tvorac i da nam bjee sueno da ti vrijea nas, a mi tebe. Prvae meu Kuruima, mi smo oni koje treba aliti jer e nas, zasigurno, proklinjati kukavne udovice, supruge Dhrtaratrinih sinova i unuka. A ti odlazi s ovoga svijeta i sigurno je da e nai svoje mjesto u nebesima! Kada je vidio da je tvojega sina oborio udarac po bedrima, estoki bojovnik Balarama podie svoje ruke u gnjevu i alosnim glasom objavi sred svih onih kraljeva: Ovo je Bhimina sramota! Neasno je da se u jednoj takvoj potenoj borbi zada udarac ispod pojasa. Taj je Bhima kukavac i neznalica koji ne potuje obiaje, ve ini kako mu je volja! I silni Baladeva zamahnu svojim ralom i jurnu na Bhimasenu. Tada moni Krina, uvijek pokoran svojemu starijem bratu, obujmi svojim rukama Ramu i u taj tren ta dvojica junaka iz roda Yadava bijahu nalik na Sunce i Mjesec na veernjem nebu, jer jedan je bio svijetle, a drugi tamne puti. Krina poe umirivati rasrenoga Ramu i govoriti mu: Pandave su nai prijatelji po prirodi i njihovo junatvo nije ukaljano! Oni su djeca oeve sestre, a njihovi su im zlotvori zadali silnoga jada! Svatko je duan ispuniti svoj zavjet, a Bhima se jo 360

onda, sred saborske dvorane, zaklinjao da e svojim topuzom Duryodhani polomiti stegna! O pogubitelju neprijatelja, i veliki rii Maitreya jednom je prokleo Duryodhanu rekavi mu: Bhima e ti svojim topuzom polomiti ta tvoja stegna! Zato ja ne vidim na Bhimi nikakve krivice! Ramo, ne dopusti da te obuzme gnjev! Vrsni znalac udorednih zakona saslua te Krinine rijei pa mu odgovori: Oni koji su poteni ne odstupaju od pouka udorea! A nezasitnost za koriu i udnja za uicima ugroavaju te zakone. Velike se sree domogao onaj tko slijedi zakone Vrline, Koristi i Uitka a da nijedan ne povrijedi. Moe rei to ti je volja, Govindo, ali je Bhima povrijedio jedno od toga trojega! Krina mu odvrati: Tebe uvijek veliaju da si pravednik vazda odan Pravdi i da ne zna za gnjev. Zato se stiaj i ne doputaj gnjevu da vlada tobom. Znaj da sada poinje kaliyuga! Zato mora razumjeti da je Panduov sin vratio svoj dug mrnje i neprijateljstava i da je ispunio svoj zavjet. Ramu su udobrovoljile te Krinine rijei, ali njegova srdba ne uminu sasvim pa se on obrati svima koji se tu bjehu okupili: Panduov e sin odsada biti u svijetu znan kao nepoten borac jer je nedoputenim udarcem ubio Pravednoga kralja Suyodhanu. Kralj je Duryodhana asno dovrio svoj rtveni obred izlivi napokon i svoj ivotni dah kao rtvu Ijevanicu i time je stekao neumrlu slavu! I kada to izree, junaki se Rohinin sin pope na svoja kola i odjezdi prema Dvaraki nalik na krunite bijeloga oblaka. Panale, Vriniji i Pandave ostadoe tu, vie alosni nego veseli. Onda Vasudeva prie Yudhithiri koji je tugovao oborene glave i ispunjen tjeskobom, pa mu kaza: O Pravedeni kralju Yudhithiro, ti si znalac udorednih zakona i zato si onda dopustio da se dogodi ovaj nedostojni in i da Bhima nogom udari oborenog i besvjesnog Duryodhanu? Na to mu Yudhithira odvrati: Niti mi se svidjelo, Krino, to to je Bhimina noga dotakla kraljevu glavu, niti se veselim to gledam istrebljivanje svojega roda, ali Dhrtaratrini su nas sinovi izvarali i mnogih smo se gadosti od njih nasluali. Ubivi nezasitnoga Duryodhanu koji bjee suanj svojih strasti, Panduov se sin najzad, pravedeno ili nepravedno, ipak zadovoljio. A Vrkodara, oiju rairenih od ushienja i sklopljenih ruku, prie svojemu bratu radostan zbog pobjede koju je zadobio pa ree: O kralju, Zemlja je od danas tvoja i u njoj vie nee biti raspra da mute tvoje spokojstvo, ni trnja da ti smeta! Yudhithira e na to: Doe kraj i ovome ratovanju! S dobrom sreom ti si se oduio i svojoj majci, a i svojemu gnjevu! Tada se oglasi pogubitelj Madhua: O zemaljski gospodari, nije lijepo jo jednom ubijati ve ubijenoga neprijatelja ponavljajui pred njime surove rijei. Ovaj grjeni, bestidni i nezasitni zlikovac najzad je skonao kao i njegovi bezboni savjetnici. emu vie troiti ogorene rijei na nekoga tko lei poput trupca drveta. Penjite se na kola, kraljevi, jer nam je vrijeme da idemo odavde! 361

uo je te pogrde kralj Duryodhana pa se pomami od bijesa i htjede ustati, ali samo sjede na kukove podupirui se rukama. Tada se namrti i uperi svoj pogled na Vasudevu i tada, o Bharato, bjee nalik na zmiju otrovnicu kojoj je otkinut rep! Nije se obazirao na grozne boli to ih je trpio, nego stade zasipati Vasudevu gorkim i otrovnim rijeima: O sine Kamsina roda, ini se da nema nimalo stida kada si ve zaboravio da sam oboren nepotenim udarcem, ako se potuju pravila borbe topuzima! Ti bjee taj to je dao mig Bhimi i podsjetio ga da mi polomi bedra! Misli li da nisam primijetio kada je Aruna dao Bhimi znak? Pomou tvojih smicalica palo je na tisue kraljeva koji su se uvijek poteno borili! Zar se ti ne grozi i ne stidi takva djela? Da ste se poteno borili protiv mene, Bhime, Karne i Drone, pobjeda nikada ne bi bila vaa! A Vasudeva odvrati na to: I ti i tvoja braa, rodbina i prijatelji poginuli ste, Gandharin sine, samo zato to si se ti zaputio stazom grjenika. Zbog tvojih zlodjela pogiboe i Bhima i Drona, a Karna je izgubio glavu zato to se ugledao na tvoje grjene postupke. Ja sam te, slaboumnie, molio da da Pandavama njihovu oevinu, ali tvoja pakost i akunijeva podrka ne dadoe ti da me poslua. Bhimu si trovao, pokuao si da ih zajedno s majkom spali u kui od laka i, robujui svojoj zloi i nezasitnosti, poinio si mnoga neasna djela. Zato okusi i njihove plodove! Duryodhana mu odvrati: Prouavao sam svete spise i davao poklone kako to obiaji nalau, vladao sam ovom prostranom zemljom i njezinim morima, i stao na glave svojih neprijatelja. Tko se drugi moe podiiti takvom sreom? Pa ak i skonavam na nain koji potuje svaki katriya! I ta mi je srea dosuena! Ja sam uivao u svim ljudskim zadovoljstvima pa i u onima koja su dostojna i samih bogova i teko dostupna ostalim kraljevima. ivio sam u najveem blagostanju i tko moe biti sretniji od mene? Odlazim na nebo uza sve one koji mi bijahu dobroinitelji i uza svoju mlau brau, a vi ostajete ne postigavi svoje elje! Nastavit ete ivjeti razdirani alou u ovome nesretnom svijetu! Kada bistroumni kralj Kurua zavri svoj govor, pljusak mirisnoga cvijea pade s neba. Gandharve udarie u svoja ljupka glazbala i u zboru zapjevae hvalu kralju Duryodhani. Sve se etiri strane svijeta razvedrie i nebo dobi boju lazulita. Gledajui sva ta udesa i sluajui pohvale kralju Duryodhani, Pandave sa zastidjee u svojim srcima, a i Vasudeva zajedno s njima. Onda se javi Krina glasom dubokim kao grmljavina: Svi oni bjehu silni ratnici, lakoruki i vini oruju. Ni sva vaa sila ne bi vam bila dovoljna da ih u potenom boju pobijete. U potenom dvoboju nije mogao poginuti ni kralj Duryodhana. U elji da vama uinim dobro ja sam se stalno koristio svojim moima opsjene i uinio sam da oni na razliite naine izgube ivot. Da se nisam posluio obmanom, nikada ne bi bili vai ni pobjeda, ni kraljevina, a ni blago. Ne uzimajte mnogo k srcu to je va neprijatelj pobijeen prijevarom. Kada broj neprijatelja postane prevelik, onda se mora pribjei lukavstvu i opsjeni da bi se 362

unitili. I sami su bogovi na isti nain pobijedili asure, a ono to je dobro za bogove, dobro je i za sve ostale!403 Te Vasudevine rijei razvedrie i Pandave i Panale i oni zarikae poput lavova pa onda krenue k svojemu konaitu. Kada su doli do naega logora, Prithini sinovi uoe u Duryodhanin ator u kojemu vie ne bjee njegova gospodara, a ni svega onoga sjaja koji ga je okruivao. Vie je bilo nalik na mjesto za zabavu koje su gledaoci napustili. Aruna jo ne bjee siao sa svojih kola kada ga Krina oslovi i ree mu: Skini s kola Gandivu i svoje nepresune tobolce, a ja u, prvae meu Bharatama, sii poslije tebe. Uini tako jer to je za tvoje dobro. Dhananaya uini kako mu je reeno, a onda mudri Krina ostavi uzde pa i on sie s Aruninih kola. Kada je plemeniti Gospod svih stvorenja siao s tih kola, istoga trena nestade i nebeski Majmun koji do tada stajae na vrhu oklopa toga vozila. Tada krov vozila, koji su ognjem zasipali i Drona i Karna planu i za tren se pretvori u pepeo, kralju, premda se nije pokazao nikakav vidljiv plamen. Zaista, ta Arunina kola zajedno sa svojom brzom zapregom, jarmom i rudom, padoe i postadoe pepeo! O gospodaru, Pandave se prenerazie kada namjesto toga vozila ugledae samo gomilu pepela, a Aruna pozdravi Krinu i pokloni se pred njim pa mu se potom obrati sklopljenih ruku i glasom punim ljubavi: Govindo, o Boanski, zato je oganj progutao ova kola? Reci mi, monoruki, ako misli da mogu uti istinu a da mi ne naudi! A Vasudeva mu odgovori: Aruno, ta kola ve su otprije progutali ognji svakakva oruja, a nisu se raspala samo zato to sam se u boju i ja vozio na njima. Ona ve bjehu saeena silom Brahmanova oruja, a rasula su se poto sam ih ja napustio jer si ti postigao ono to si elio. I boanski Keava zagrli Arunu i, ne bez malo ponosa, ree mu: Dobrom sreom ti si taj koji je pobijedio, Kuntin sine! Dobrom ste sreom ostali ivi u ovome uasnom boju i ti, kralju Yudhithiro, a i nosilac Gandive, i Bhima i dva Madrina sina! Kada sam doao u Upaplavyu, ti si mi priao, kralju, a uz tebe bijae nosilac Gandive, i vi me ponudiste medom i ugostiste me. Tada si mi rekao, gospodaru: Ovaj Dhananaya tvoj je brat i prijatelj, Krino! Zato ga titi u svakoj pogibelji! Ja ti na to odgovorih: Neka bude tako! Eto, ja sam Arunu zatitio i pobjeda je tvoja! Od ovoga to bjee uo Yudhithiri pravednome kosa se die na glavi i on odvrati anarddani: O tlaitelju neprijatelja, tko bi osim tebe, pa makar to bio i sam gromovnik, mogao odoljeti Brahmanovu oruju!? Pogotovo kada ga upotrijebe Drona ili Karna! Veliki rii Krina Dvaipayana ree mi jo onda u Upaplavyi da je pravda ondje gdje je Krina, a gdje je on, tamo je i pobjeda!
403 To je malen uzorak staroindijske politike teorije. Ujedno je to mjesto da se procijeni sve to se zbilo, pa i ono to se ne moe opravdati mjerilima pravednosti. To je i mjesto da se oda poast junacima Kaurava, a i da se istakne uloga Krine. Tu e ulogu slijedee pjevanje (adhyaya 61) istai na znatno udesniji nain.

363

Potom svi oni uoe u logor Kurua i tu naoe mnogo ratne opreme, dragulja i drugoga blaga. Bilo je tu i srebra i zlata i bisera i skupocjena nakita, tkanina, koa i bezbroj robova i mukih i enskih. Bjee tu svega to je potrebno vladaru. Satyaki i Pandave ostadoe tu da se odmore, a onda im slavni Vasudeva ree: Ostanimo ove noi izvan logora! To e nam donijeti mnogo dobra. Neka bude tako! odgovorie oni pa se zaputie odatle u elji da uine ono to e im donijeti dobru sreu. Stigli su na obalu svete rijeke Oghavati i tu ostadoe da prenoe poto su se oslobodili svih neprijatelja. Samo su Krinu iz roda Yadua poslali u Hastinpuru. Dok se hrabri Vasudeva s Darukom penjao na svoja kola, oni mu rekoe: Idi i utjei bespomonu Gandhari koja je izgubila sve svoje sinove. Kada sazna za pogibiju svojega sina, ona bi nas ognjem svojega duha u gnjevu mogla sve odreda pretvoriti u pepeo. Da u ovome krvavom boju ti nisi bio Arunin zatitnik, kako bismo pobijedili ono bezmjerno more neprijatelja? Nama si za ljubav, Krino, sluao mnoge pogrde i otrpio mnoge udarce silovite poput gromova. Zato uini neto da tvoja velika djela ne budu uzaludna. I Gospod se Krina zaputi u prijestolnicu Kurua. Kada ue u grad, ulice odjeknue tutnjavom njegovih kola. On posla vijest kralju Dhrtaratri pa sie sa svojega vozila i ue u palau staroga kralja. Tada spazi najboljega meu mudracima, riija Dvaipayanu, kako mu dolazi u susret. anarddana dodirnu stopala i njemu i kralju Dhrtaratri i tiho izree svoj pozdrav Gandhari. Plakao je neko vrijeme s njima, a onda opra oi vodom kako to nalau obiaji pa im se obrati ljubaznim rijeima: Tebi je sve znano, Bharato! Ni prolost ni budunost nemaju pred tobom tajni jer ti gospodaru, poznaje tok vremena. Pandave su se tebi za ljubav trudile da sprijee propast svoje rodbine i unitenje katriyskoga stalea. Kralj je Yudhithira mirno ivio i njegova su se braa slagala s njime. Poslije one nepotene igre kockama ak je i u progonstvo otiao. Tebi su vrijeme i gramzljivost pomutili osjetila i nisi posluao moj savjet. Cijeli stale katriya tvojom je krivicom zbrisan s lica zemlje. Nije li to tok samoga Vremena koje sve razara? Odravanje vaega roda, nastavak loze i posmrtni kola koji ovisi o potomstvu sada ostaju na brizi Pandavama, a to vrijedi i za tebe i za Gandhari. Nemojte ni ti, a ni Gandhari nositi u sebi mrnju na Pandave! Ti zna, monoruki, kolika je Yudhithirina ljubav prema tebi. On zbog tebe i dan i no izgara u alosti i ne moe nai mira srcu premda je samo unitio svoje zlotvore. Misao na tebe i Gandhari ugasila je u njemu sve radosti. Rekavi to Dhrtaratri, elnik Yadua okrenu se Gandhari pa poe njoj govoriti: Subalina keri, ti to vri neuvene zavjete, sluaj to u ti rei: Sjea li se, kraljice, onih rijei koje si preda mnom izgovorila nasred saborne dvorane, rijei koje su bile sama pravednost i blagodat objema stranama? Rekla si: uj me, bezumnie! Pobjeda je tamo gdje je i Pravda! Ali te tvoji sinovi nisu htjeli 364

posluati! Imaj to na umu, blagoslovljena gospo, i ne dopusti jadu da ti slama srce. Ne poeli u svojemu srcu propast Pandavama jer silama koje si stekla svojom pokorom ti svojim gnjevnim oima moe spaliti svekoliku zemlju sa svim pokretnim i nepokretnim stvorenjima na njoj! Gandhari e na to: Keavo, tako je kako si rekao! Srce mi je nemirno i bol ga saie, ali sam te sasluala i srce mi se sada primirilo. A to se Pandava tie, oni su sada jedina zatita slijepom kralju. I, rekavi to, Gandhari pokri svoje lice i glasno zaplaka izgarajui u bolu za svojim sinovima. Dok je tako tjeio kralja i Gandhari, Krna najednom osjeti da Dronin sin sprema neko zlo Panduovim sinovima. On urno ustade i pokloni se Vyasi, a potom oslovi Dhrtaratru: Prvae meu Kuruima, moram se od tebe oprostiti. Ne dopusti da te alost nadvlada! Naputam te ovako, u hitnji, jer Dronin sin smjera poiniti neko zlo! Rekao bih da je naumio noas unititi Pandave! Tada Dhrtaratra i Gandhari odgovorie: Pohitaj, snanoruki, i zatiti Pandave, a onda nam se vrati, anarddano! I Krina se s Darukom dade na put. Kada stie na mjesto gdje se Pandave bijahu ulogorile, on sjede kraj njih i kaza im sve kako je bilo. Sanaya govorae dalje:404 Pouj gospodaru, kazat u ti sve kako se zbilo: Polomljenih bokova i prekriven zemnim prahom Duryodhana je skupio svoje rasute uvojke i ogledao se na sve strane. Obuzet jarou i oiju punih suza, on bi me pogledao s vremena na vrijeme pa najednom stade udarati akama po zemlji nalik pobjenjelu slonu. Stiskao je rukama svoje kukove i kleo Panduove sinove, a onda se obrati meni: Jao, mene kojega su branili antanuov sin Bhima i Karna, prvi meu ratnicima, i Gautamin sin, i akuni, i Drona, i Avatthaman i alya i Krtavarman, sada je snala ova nevolja! Sada kada me je Bhimasena udario nogom u glavu dok sam polomljen leao na zemlji, nita me vie ne moe zauditi! Izgleda da se Vrijeme ne moe zaustaviti! Moji roditelji znaju zakone vojevanja i zato njima, koji sada tuguju za mnom, ovako reci: Odravao sam rtvene obrede i valjano sam uzdravao svoje brojne sluge. Vladao sam cijelom zemljom i njezinim morima i stao sam na glave svojih ivih neprijatelja. Svojoj rodbini davao sam blaga koliko god to bijae u mojoj moi. Tko moe biti sretniji od mene! Srea je i da nisam pobijeen u boju i potinjen da sluim svoje neprijatelje! Srea je, gospodine, da me je sve moje blagostanje napustilo tek poslije moje pogibije. Sada neka slui drugome! Na vijest da je Duryodhana pobijeen Avatthaman, Kripa i Krtavarman dooe urno na poprite dvoboja i ugledae tvojega plemenitog sina kako lei opruen na zemlji nalik na divovsko drvo ala koje je sruila oluja. Oko njega bjee mnogo stranih stvorenja i grabljivih ivotinja. Okupljale su se oko Duryodhane kao to se mnogi podanici eljni blaga okupljaju oko svojega
404 Istie se da ovdje priu nastavlja Sanaya jer je prethodno pjevanje (adhyaya 62) kazivao samo Vaiampayana kralju anameayi. Sanaya, naravno, nije trebao Dhrtaratru obavjetavati o Krininu posjetu njemu i Gandhari.

365

vladara. Oni sioe sa svojih kola pa trkom dooe do kralja i posjedae oko njega. itei poput zmije i oiju punih suza, Dronin sin ovako ree najveem kralju na zemlji: Nepobitna je istina da na svijetu nema niega postojanog kada ti, tigre, lei sada na zemlji prekriven prainom. Jao, onaj koji je hodio nad glavama svih katriya i bio pokropljen krunidbenom vodom sada lei na zemlji prekriven prainom! Na svojemu putu vrijeme donosi mnoge obrate! Kralj obrisa svoje oi rukama pa iznova zaplaka, a onda ree trojici junaka kojima Kripa bijae starjeina: Reeno je da je podlonost smrti dosudio Tvorac. Dobro je da sam i ja poginuo u boju uza sve one svoje roake i prijatelje. Vidim da ste, nasreu, bar vi umakli iz mojega pokolja zdravi i itavi. Drago mi je da je tako. Za mnom nemojte aliti. Ako Vede govore istinu, ja sam zasluio da boravim u mnogim podrujima bezmjernoga blaenstva. Dok je gledao ucviljenoga kralja okupana suzama, u Droninu sinu rasplamsa se gnjev nalik na oganj sveopeg unitenja. Obuzet jarou, lomio je ruke i glasom promuklim od plaa govorio: Moj je otac poginuo od ruke tih bijednika koji su se sluili okrutnim obmanama, ali ni to me nije tako ljuto povrijedilo kao ovaj jad u kojemu se ti sada nalazi! O kralju, sluaj moje rijei koje u sada izgovoriti zaklevi se samom istinom, svim svojim milosrdnim djelima, svojom vjerom i duhovnim zaslugama koje sam do sada stekao! Svojom silom danas u pred samim Vasudevom sve Panale otpraviti u Yamino carstvo! Na tebi je, kralju, samo da mi da svoje doputenje! Kada u te Avatthamanove rijei, kralju zadrhta srce od radosti pa kaza Kripi: Uitelju, nemoj oklijevati, ve mi donesi krag pun vode! I prvak meu brahmanima poslua kraljevu naredbu i donese mu krag s vodom, a kada prie tvojemu sinu, ovaj mu ree: Prvae svih brahmana, neka si blagoslovljen, ako mi eli dobro, neka Dronin sin bude imenovan za zapovjednika moje vojske. Ako kralj tako zapovijedi, i brahman se smije boriti, pogotovo ako je ve prihvatio zakone katriya. Tako su ueni rekli u svetim knjigama. Kripa poslua kralja. Saradvatov sin postavi Dronina sina za vrhovnoga zapovjednika Duryodhanine vojske. Kada se obred zavrio, Avatthaman zagrli najboljega meu kraljevima i krenu odatle dok su sve strane svijeta odjekivale od njegova lavljeg urlika. A Duryodhana ostade da tu, okupan krvlju, provede tu stranu i neutjenu no.

366

Knjiga deseta

SAUPTIKAPARVAN
Knjiga o nonome prepadu Kralj Dhrtaratra ree: Obistinile su se rijei plemenitoga Vidure! Jao, Sanayo, moj ih sin ne htjede sluati! Govori to uinie Krtavarman, Kripa i Dronin sin poslije pada mojega sina kojega neprijatelji oborie nepotenim udarcem? Sanaya nastavi: Oni nisu otili daleko. Ubrzo su uli u gustu umu prepunu bujna drvea i puzavica. Zaustavie se da zakonae pod velikim banyanom s tisuu grana, najveim drvetom u umi. Izmueni dobivenim ranama, junaci ispregoe konje i obavie veernje molitve pa se opruie po goloj zemlji. Sunce zamae iza gorja Asta i doe No, mati Svemira. Nebo se osulo zvijezdama i planetima te nalikovae arenu tkanju i bilo ga je milina pogledati. Sa svih strana dopirali su glasovi nonih stvorenja, a ona koja ive danju bijahu se ve povukla na poinak. Avatthamanu nije dolazio san na oi. Tuga i osvetniki gnjev nisu mu davali mira. Taj vitez monih miica osvrtao se naokolo i promatrao stranu umu nastanjenu svakojakim stvorovima. Tada opazi da su se na banyanovim granama smjestile tisue vrana koje bjehu tamo dole da provedu no. I dok su ptice bezbrino spavale, Avatthaman primijeti golemu sovuljagu zastraujueg izgleda, zelenih oiju i mrka tijela, velikoga kljuna i dugih, otrih kandi. Huui jedva ujno, krilato se stvorenje priblii banyanovim granama i stade na jednu granu, a onda pogubiteljica vrana poe ubijati pozaspale ptice kidajui im glave i krila svojim otrim kandama i tako pobi mnotvo svojih neprijatelja. Gledajui taj nezaboravni prizor, Dronin se sin duboko zamisli pa ree sam sebi: Ova me sova ui kako se ratuje! Doao je as da uinim ono za ime udim! Bezbone Pandave i Panale ubie mi na prijevaru oca pa i sve njegove prijatelje posmicae nepotenim i gnusnim nainom. Moemo i mi njih lako pobiti budemo li ih iznenadili na spavanju. Znalci svetih knjiga uvijek prije odobravaju da se neto uini na siguran negoli na nepouzdan nain. Prekrit u obiaje katriya i ukaljati svoje ime, ma koliko me zbog toga budu osuivali! I tako se neustraivi Avatthaman odlui da jo te iste noi pobije na spavanju i Pandave i Panale. Donijevi tu odluku, on se jo jednom u sebi zakle da e je provesti u djelo pa onda probudi svojega ujaka Kripu i Krtavarmana, glavara Bhoa. Onako bunovni, oni sasluae to im govori, ali mu od stida nita ne odgovorie. Napokon se javi Kripa: uli smo sve to si nam kazao, snanoruki, ali uj i ti sada mene: Nad svim ljudima vladaju dvije sile: Usud i Trud. Ako dobro 367

obraenu zemlju kia natopi na vrijeme, sjeme e ponijeti bogatu etvu. Tako je i sa svakim ljudskim uspjehom. Katkada sudbina djeluje sama od sebe, ali ako se ovjek ne potrudi, to ga dovodi u veliku bijedu. Ako netko na svijetu i uiva u plodovima rada a da se sam nije nimalo potrudio, na to se uvijek gleda s podsmijehom, a on postaje predmet svaije omraze. Na ovome svijetu nita se ne moe uiniti bez truda. Tko radi sluajui savjete starijih, ubrzo e ubrati obilne plodove. Onaj tko ne potuje druge i na njih se ne osvre, ve se, nagnan strahom, strau ili pakou, upinje da uini ono to je naumio, brzo e se suoiti s propau. Duryodhana bijae opsjednut zaviu i nije mogao sagledati budunost. Nerazumno se upeo da uini ono to se nije dalo uiniti, ne sluajui mudre savjete. Bio je zao od samoga svojega poetka, a i nas je snala ova nesrea jer smo se poveli za tim podlim grjenikom. Sav ovaj uas sprio mi je um i, to vie mislim, sve manje znam to nam je initi. Zato poimo Dhrtaratri i Gandhari i plemenitome Viduri, a oni e nam rei to je pametno da sada poduzmemo. Avatthaman je izgarao od silnoga jada i, poto ve bjee odluio poiniti zlo, on ovako ree njima dvojici: Svatko pametuje po svome i drukije od ostalih i svakome je vlastita pamet najmilija. Svatko misli da je najpametniji. Ljudska se pamet uvijek nae u velikome iskuenju kada se suoi s ljutom nevoljom ili s prevelikim blagostanjem. Ova nepojmljiva nesrea natjerala me je da donesem odluku i kazat u vam to mi je na umu: Roen sam u asnoj brahmanskoj obitelji, ali sam, na nesreu, posveen u obiaje katriya. Zar u smjeti pred ljudima prozboriti i jednu rije ne budem li osvetio smrt svojega oca? Zato u, potujui dunosti katriye, jo danas krenuti stopama svojega kralja i svojega plemenitog oca. Pobit u svoje zlotvore koji e biti svi na jednome mjestu, a prvi e pasti Dhrtadyumna! Kada danas pobijem i posijeem sve Panale, onda u s veseljem napasti Pandave. Kripa e na to: O junae neuvele slave, dobro je to ti u srcu buja elja za osvetom i vidim da te ni sam gromovnik ne bi odvratio od toga. Ali ujutro emo ti se pridruiti i nas dvojica, a sada skini oklop i spusti zastavu pa se noas odmori. Sutra emo sva trojica napasti i pobiti zlotvore Panale i sve njihove pristae. Ti si vrsni znalac nebesnikoga oruja, a nema sumnje da sam to i ja. Ovaj vitez iz roda Satvata uvijek je pripravan za boj, a on je veliki strijelac. Ili emo pobiti estoke Panale i s njima Pandave, ili emo i mi otii na nebesa! Oiju zakrvavljenih od bijesa Avatthaman odvrati svojem ujaku: Zar moe spavati onaj tko je u nevolji ili ovjek raspinjan gnjevom, ili pak onaj ije srce uvijek snuje osnove kako stei blago, ili onaj kojega mui udnja? A mene mue sva etiri uzroka! Zna li kako boli srce onoga kojemu su ubili oca! Moje srce dan i no izgara! Ja ne mogu misliti o ivotu sve dok u boju ne ubijem Dhrtadyumnu! Ubivi mojega oca, on je postao moja budua rtva, a i svi oni koji su uz njega. Ali ako ih budu titili Vasudeva i Aruna, oni e biti nepobjedivi kao da su pod 368

Indrinom zatitom! Tek kada na spavanju pobijem svoje zlotvore, moi u poinuti i bezbrino se predati snu. Kripa e na to: Prijatelji se uvijek trude da svojega prijatelja odvrate od grijeha. Uvijek napreduje onaj tko dozvoli da ga odgovore od grjenog ina. O sine, ne ini ono zbog ega e se kasnije kajati! Naa vjera nikada nije opravdavala ubojstvo na spavanju. Isto vrijedi i za one koji su poloili svoje oruje i ostavili kola i konje. Ti si na ovome svijetu slavljen kao prvak meu onima to vladaju orujem i kao ovjek koji nikada nije poinio ni najmanji prijestup. Kada sutra izae Sunce, ti e, sjajan poput drugoga sunca, izai pred svoje neprijatelje i u boju ih rastaviti od ivota. A Avatthaman e na to: Moj ujae, ja ne sumnjam da je sve tako kao to kae, ali ti razuzdani lupei uzeli su Karni ivot dok je vadio kota svojih kola iz blata! Bhima je ubio Duryodhanu udarcem ispod pojasa! Zar je isto preostalo od dharme to bismo mi morali potovati? Pandave su jednom i za svagda sruile granice dharme i zato bismo se mi natezali oko vitekih zakona? to me briga, poto na spavanju pobijem Panale koje nepoteno posjekoe mojega slavnoga oca, ak i ako se u svojemu iduem ivotu rodim kao kukac ili crv! Odluka koju donesoh sada me podbada da pourim njezinu izvrenju! Niti je roen, niti e se roditi onaj tko e me zaustaviti. I, izrekavi to, viteki Dronin sin ode prezati konje. Ve htjede krenuti kada ga oslovie Kripa i Krtavarman: Zato si upregao konje? Mi smo odluili da ti se sutra pridruimo i ne prilii ti da nema povjerenja u nas jer smo uz tebe i u dobru i u zlu. Avatthamanu nije izbijala iz pameti smrt njegova oca i on im poteno ree to namjerava: Na grjean nain ubit u danas grjenoga sina kralja Panala. vrsto sam odluio da ubijem toga podlaca kao to se ubija ivotinja, tako da ne dospije tamo gdje borave oni koji pogiboe od oruja! Ne oklijevajte, ve stavljajte na sebe oklope i opasujte svoje oruje, pa me ovdje priekajte, prvaci meu ratnicima! I Avatthaman se pope na svoja kola pa krenu na neprijatelje, a Kripa i Krtavarman zaputie se za njim. Kada stigoe pred logorite Panala, Avatthaman stade. Onda se sva trojica primaknue ulazu u logor. Tada Avatthaman ugleda gorostasno oblije, sjajno poput Sunca ili Mjeseca, od ijeg se izgleda dizala kosa na glavi. Stajao je na ulazu u logor i inilo se da mu iz usta bljuju plamenovi, a u zube mu je bilo strahota i pogledati. Goleme eljusti bile su mu razjapljene, a na licu je imalo tisuu prekrasnih oiju. Njegovo tijelo i odjeu nemogue je opisati, ali, da ga mogu ugledati, i planine bi se pred njime rascijepile od uasa. Iz sjajnih plamenova koji mu izbijahu iz usta, nosa, oiju i uiju izaoe tisue Vasudeva naoruenih kolutom, topuzom i koljkom. Kada je ugledao tu spodobu od koje bi se zgrozio cijeli svijet, Avatthaman je neustraivo zasu svojim nebeskim orujem, ali to stvorenje kao da je gutalo 369

svaki njegov hitac. Kada je istroio sve svoje oruje, on se napokon osvrnu oko sebe i vidje da su sva nebesa ispunjena anarddaninim likovima. On se tada sjeti to mu je govorio Kripa pa se okrenu ispunjen bolom i ree: Onaj tko ne slua savjete svojih dobronamjernih prijatelja mora se i kajati kada ga snau nevolje kao to, evo, sada mene snalaze! Orujem se ne napadaju domae ivotinje, brahmani, kraljevi, ene, prijatelji, vlastita majka, uitelj, slab ovjek, maloumnik, slijepac, zaspali ovjek, onaj tko je preplaen, tek probuen, luak, pijan ovjek ili pak onaj koji ne zna da je napadnut. Tome su uitelji poduavali ljude jo od pamtivijeka. Ovo stvorenje to preda mnom stoji ne moe se ni umom zamisliti. Stoji tu nalik na uzmahnutu palicu boanske kazne i, nesumnjivo, to je plod moje grjene namjere koju sam grjenim inom odluio provesti u djelo. Stoji preda mnom da bi osujetilo moj grjeni naum. Sva je prilika da mi je sueno da odustanem od borbe. Zato u potraiti zatitu svemonoga Mahadeve. On e moi ukloniti palicu boje kazne s mojega puta!405 Dok je tako premiljao, Dronin sin sie sa svojih kola i pokloni se Vrhovnome Boanstvu pa ree: Stavljam se pod zatitu Onoga koji se zove Strani, Sthanu, iva, Rudra, arva, Iana, Ivara, Giria! Onoga koji ispunjava elje i Tvorac je i Gospodar Svemira. Oistih svoju duu i nejak, kakav jesam, iskazujem svoje oboavanje Unititelju trostrukoga grada i kao rtvu mu nudim samoga sebe! Hvaljen si i hvale vrijedan! Ja Ti nudim svoj hvalospjev Tvojoj slavi! to Ti naumi, ne moe se sprijeiti! Ja Ti nudim na rtvu najistije od najistijeg, elemente od kojih je sazdano moje tijelo! Uto se, kralju, pojavi pred njime zlatni rtvenik na kojemu je poigravao blistavi oganj koji obasjavae sve etiri strane svijeta. Oko oltara stajahu nebrojena stvorenja, golema i bljetavih usta i oiju, s mnogo nogu, glava, ruku i okiena mnotvom draga kamenja. Svemirom odjeknue glazba i smijeh, krikovi i urlici i zaue se odobravanja i pohvale Avatthamanu. Dronin sin ne pokaza ni najmanje straha. Naoruan lukom i s rukavicama od koe iguane na rukama, on ponudi Mahadevi sebe kao rtvu! Neustraivi i gnjevni Dronin sin izgovori bogougodne mantre i svoju duu ponudi kao rtvu Ijevanicu. Tim stranim obredom on oda poast Mahadevi ija su djela strahotna, a potom, sklopljenih ruku, oslovi velikoga Boga: Sva su stvorenja u Tebi i Ti si u svim stvorenjima. Tvoja su sva najznamenitija obiljeja: O Gospode, Ti si pribjeite svim stvorenjima i ja oekujem da me primi kao rtvu jer ne mogu pobijediti svoje zlotvore. Primi me! Izrekavi to, Dronin sin pope se na rtvenik na kojemu je buktao oganj i, rtvujui sebe, ue u plamenove. Gledajui ga kako stoji usred plamenova nepokretan i uzdignutih ruku, boanski se Mahadeva, nasmijeen, pojavi pred njime i ree:
405 Ovo je opet primjer gdje se strana Pandava i Panala povezuje s vinuistikim kontekstom, a strana Kaurava sa ivistikim.

370

Istinoljubivou, istoom, iskrenou, pokorom, mirenjem sa sudbinom, zavjetima, pomirljivou, predanou, strpljenjem, milju i rijeju iskazao mi je svoje oboavanje Krina iji su podvizi bezgrjeni i zato nema nikoga tko mi je od njega miliji. Na njegovu rije i da bih ga poastio, ja sam titio Panale i stvarao raznolike privide. titei njih, njemu sam odavao poast. Ali njihovo je vrijeme isteklo. I kada to ree plemenitomu Avatthamanu, boanski Mahadeva ue u njegovo tijelo i dade mu u ruke odlian i uglaan ma. Ispunjen boanskim biem, Dronin sin zablista od siline i boanska ga sila uini nepobjedivim u boju. S njegove lijeve i desne strane pooe uz njega mnoga nevidljiva bia i rakase i tako se on uputi ravno u logor neprijatelja nalik na samog Mahadevu. Kada je plemeniti Dronin sin krenuo k logoru Panala, Kripa i Krtavarman ekali su ga na ulazu. Vidjevi ih voljne i pripravne za boj, Avatthaman im apatom ree: Ja u, nalik na samoga Yamu, ui u ovaj logor, a siguran sam da vi neete pustiti nikoga da odatle iznese ivu glavu. I Dronin sin ue u prostrani tabor Panduovih sinova. On zaboravi na strah i probi se unutra ondje gdje nije bilo vrata. Poslije mnogih ratnikih podviga Panale su, iznureni, spavali. Avatthaman ugleda Dhrtadyumnino znamenje pa se uputi ravno k atoru na kojemu se ono nalazilo. Uao je i ugledao kraljevia Panala kako spava na skupocjenu leaju prekrivenu svilom i mirisnim vijencima. Dronin ga sin probudi udarivi ga nogom i, kada kraljevi htjede ustati da ga uhvati za kosu, Avatthaman ga, bacivi ga na zemlju, prikova za tlo stavi mu nogom na prsa. Izvijajui se i grebui noktima, kraljevi progovori jedva ujnim glasom: O Dronin sine, ubij me orujem kako bih na nebesima uao u carstvo pravedenih! No Avatthaman mu ne dade dalje govoriti, ve ga stegnu rukama tako da se jo ulo samo krkljanje. Sramoto roda svojega ree mu Dronin sin za one koji ubijaju svoje uitelje nema blaenstva poslije smrti! Ti nisi dostojan da te ubijem orujem! I on ga stade gaziti nogama sve dok Dhrtadyumna nije izdahnuo pod stranim udarcima. Od te buke probudie se Dhrtadyumnine ene i straari, ali ostadoe kao skamenjeni od straha mislei da je napada neka nona utvara. Tek kada Avatthaman izae iz atora, oni smogoe snage da kriknu od straha i boli i taj krik probudi mnoge junake koji obukoe svoje oklope i zaputie se Dhrtadyumninu atoru. Tamo im preplaene ene rekoe: Ne znamo je li on rakasa ili ljudsko bie! Tu je, pred nama, ubio kralja Panala! Tada silni ratnici opkolie Dronina sina, ali on ih Rudrinim orujem pobi sve do jednoga. Kada pogubi i Dhrtadyumnine pratioce, on spazi Uttamauasa kako spava na svojoj postelji. I njega ubi stavi mu nogom na prsa i grkljan dok se ovaj 371

u hropcu grio pod njim. Yudhamanyu povjerova da mu je druga ubio neki rakasa pa udari Avatthamana buzdohanom u prsa, ali ovaj jurnu na njega, uhvati ga pa ubi i njega kao ivotinju dok je Yudhamanyu uasno urlao. Onda krenu na ostale kraljeve strijelce koji su jo spavali pa i njih pobi poput ivotinja na rtvenoj sveanosti. Potom uze ma i pobi jo mnogo drugih. Sav prekriven krvlju, on bijae nalik na samu smrt koju je poslalo neumitno vrijeme. Oni koje bi krici otrgli iza sna od uasa bi ponovno zatvarali oi vjerujui da ih to u snu pohodi kakav rakasa pa su tako potpuno bespomoni padali pod njegovim maem. Probudie se i ikhandin i petorica Draupadinih sinova pa, poto su se naoruali, jurnue na Avatthamana, a za njima krenue i oni koji su preivjeli od vojske Somaka. Prisjetivi se smrti svojega oca, Dronin se sin raspomamio. On u oajnikome juriu navali na njih. Prvoga udari Prativindhyu maem u trbuh. Draupadin sin odmah pade mrtav. Hrabri Sutasoma jurnu na njega s podignutim maem, ali mu Avatthaman odsijee ruku koja je drala ma pa ga potom posijee postrance. Nakulin sin, srani ataniki, uhvati kolni kota i udari njime Avatthamana u prsa, ali mu ovaj silovito uzvrati udarac i obori ga na zemlju pa ga dohvati i odsijee mu glavu. rutakarman se doepao batine okovane eljeznim iljcima i snano udario Avatthamana po elu, no ovaj ga maem udari po licu i rutakarman pade nagren i mrtav. rutakirti zasu protivnika rojem strijela, ali se ovaj zakloni svojim titom ukraenim tisuom mjeseevih likova i odrubi lijepu glavu svojega neprijatelja na kojoj blistahu naunice. Potom napade ikhandina koji je predvodio Prabhadrake, ali ga njegova strijela pogodi meu obrve. Pobjesnjeli Avatthaman ipak mu se priblii i ubi ga, a zatim bjesomuno navali na Prabhadrake i ostatak Viratinih eta i napravi pokolj meu njima. U logoru Pandava ratnici su sada vidjeli Kali, No Smrti u utjelovljenome obliju s krvavim ustima i zakrvavljenim oima, okienu purpurnim vijencima i namazanu purpurnim mehlemom, zaogrnutu jedinim komadom purpurne odjee i s omom u rukama. Bjee nalik na postariju gospu koja je stalno pjevuila neku sumornu notu a stajae pred njima spremna da sa sobom povede brojne ljude, konje i slonove, povezane sve zajedno debelim konopom. Izgledalo je da prikuplja mnoge i raznolike duhove i ratnike liene svojega oruja i da ih tim konopom vezuje. I prijanjih su dana, gospodine, elni ratnici Pandava viali u svojim snovima taj lik koji odvodi sa sobom usnule borce, a iza te gospe vidjeli su Dronina sina i to se zbivalo svake noi otkako bjee zapoela bitka izmeu Kurua i Pandava. Skidao je glave, sakatio i sjekao i pod njegovom su rukom ginule stotine ratnika. Zemlja se pokrila osakaenim truplima, a nad taborom Pandava izvijali su se krici koji su budili pozaspale ratnike. Stotine i tisue njih vikalo je 372

prestravljeno i raspameeno: Tko je to? to se dogodilo? Tko vie? I ginuli su ne stigavi ni da se zatite. Sveopa pometnja i propast rairie se taboritem Pandava. Jedni se, skamenjeni od uasa, nisu ni micali, drugi su, bunovni i omamljeni, ubijali jedan drugoga u toj pomrini. Konji i slonovi pokidae uad i stadoe bezglavo bjeati gazei sve pred sobom. Mnogi su potraili spas u bijegu, ali su ih na vratima doekivali Kripa i Krtavarman. Ubijali su sve odreda i bez milosti. Onda njih dvojica s triju strana zapalie logor, a Avatthaman je, slian Gospodu smrti, nastavio pri svjetlosti poara pustoiti logor Pandava. Tisue vojnika padale su pred njim nemajui snage da mu se suprotstave. Krv je zemljom tekla potocima. Jedni su bjeali, drugi se skrivali, trei su se oajniki branili, a etvrti se, izbezumljeni, meusobno ubijali i svi su ginuli u tome strahovitome krvoproliu. Dooe i brojne ete rakasa svakojakih oblika i, napivi se dosita krvi koja je tekla potocima, igrali su i klicali: Ah prekrasno, ah kako je ovo isto, kako je slatko! Okupie se i svakojaka sablasna bia i tumarala su kroz tu groznu klaonicu pijui i derui dok se nisu nasitila. U osvit je Avatthaman napustio logorite okupan ljudskom krvlju i steui u ruci ma tako vrsto da su mu ruka i ma postali kao jedno. Poto je uinio djelo za koje se zavjetovao da e ga uiniti i proao stazom kojom jo nitko nije iao, Dronin sin zaboravi na tugu zbog pogibije svojega oca. Kada bijae doao u logor Pandava, sve je bilo mirno i svi su bili u tiini utonuli u san. Poslije ovoga nonog krvoprolia sve je opet bilo tiho i Avatthaman napusti zamrli logor. Susrevi se sa svoja dva druga, on im kaza radosnu vijest, a oni mu veselo odvratie da su na izlazima pobili na tisue Panala i Srnaya. Kralju, Vrijeme je neumitno! Oni koji su nas unitili, sada su i sami bili uniteni! Tada Avatthaman veselo ree: Na je trud okrunjen uspjehom. Ne gubimo vrijeme, nego poimo kralju! Ako je jo iv, moi e uti dobru vijest. Kada dooe tamo, vidjee da se u kralju ivot jo nije ugasio pa poskakae s kola i okruie tvojega sina. On bjee gotovo bez svijesti i ve na izdisaju. Oiju oborenih k zemlji povremeno je bljuvao krv, a nedaleko od njega stajahu grozne grabljive ivotinje, vukovi i hijene oekujui priliku da se pogoste njegovim tijelom. S tekom mukom kralj je drao na razmaku leinare koji su ekali na objed i izvijao se po tlu u samrtnim mukama. Trojici junaka srce se steglo od alosti i oni posjedae oko njega. Obrisali su mu rukama krvavo lice pa stadoe jadikovati. Avatthaman ree: Jao, kako je podli i bijedni Vrkodara mogao podmuklim udarcem oboriti tebe koji si se uvijek drao pravde i istine? Sve dok ovaj svijet bude trajao, ratnici e ga spominjati po zlu. Sramota neka padne na Krininu i Aruninu glavu jer su mirno gledali kako ti gine! Sretan si, Gandharin sine, jer si pao na bojnome polju poteno juriajui na svojega neprijatelja! Jao, to e biti s jadnom Gandhari koja sada ostade i bez 373

svoje djece i bez svoje rodbine? Kakva li jadna sudbina sada eka slijepoga kralja? Mi emo neutjeni lutati ovom zemljom, sine Kurua! Gdje da naemo sree i pokoja kada ti vie nisi meu nama? Kada susretne svojega uitelja, najveega od svih strijelaca, pozdravi ga i reci mu, kralju, da je Dhrtadyumna poginuo od moje ruke. Izgrli umjesto mene sve one slavne kraljeve koji su prije tebe stigli na nebesa. Avatthaman ga jo jednom promotri pa ree: Duryodhano, ako u tebi ima jo malo ivota, sasluaj vijest koja e ti razveseliti srce: Na strani Pandava preivjela su samo sedmorica, a na naoj su ostala jo trojica. Od njih je jo ivo samo petoro brae, Krina i Satyaki. Od moje osvetnike ruke pali su svi Draupadini sinovi, svi Dhrtadyumnini sinovi, sve Panale i ostatak Matsya. Sve sam ih pobio noas na spavanju i Pandave vie nemaju djece. Pobio sam u njihovom taboru sve pozaspale ljude i ivotinje! Kada je uo te rijei koje bjehu tako drage njegovu srcu, Duryodhani se razbistri svijest i on polako otvori oi pa, borei se za dah, s mukom izusti: Avatthamane, ti si uz Kripinu i Krtavarmanovu pomo uinio za mene ono to ni veliki Bhima, ni silni Karna, pa ni tvoj otac nisu mogli uiniti. Sada se osjeam kao Indra, gospodar bogova! Sada zbogom svima! Neka vas svu trojicu prati srea. Sve u vas opet vidjeti kada se budemo sastali na nebesima! Rekavi to, gospodar Kurua dahnu zadnji put i dua mu ode put nebesa, a tijelo ostade na zemlji. Trojica vitezova izgrlie jo jednom paloga kralja i stajahu tako neko vrijeme gledajui ga netremice, a potom se popee na kola. Jo uvijek sluajui tubalice Dronina sina, ja se, kralju, u osvit dana zaputih prema gradu. Eto, tako propadoe silne vojske Kurua i Pandava. Taj pokolj bjee nevien i straan, a dogodio se zbog tvoje loe vladavine. Kada je tvoj sin otiao k nebesima, mene je obuzeo neizmjeran jad, a duhovni vid koji mi bijae podario rii danas mi se pomraio.406 Onda Vaiampayana nastavi svoje kazivanje: Kada proe ta no, Dhrtadyumnin koija donese Yudhithiri glas o stranome pokolju koji se zbio u nonim satima i na kraju ree: Od cijele one sile ja sam, gospodaru, jedini preivio. Najedvite jade izvukao sam ivu glavu u trenu kada Krtavarmanu bijae popustila panja. Ma koliko da je bio izdrljiv, Kuntin se sin sruio na zemlju kada u vijest o pogibiji svih svojih sinova. Priskoi mu Satyaki i doeka ga u zagrljaj, a naoe se tu i Aruna i Bhimasena i blizanci pa ga prihvatie na svoje ruke. Kada Kuntin sin doe k sebi, poe jadikovati u teku kolu, ali su se njegove rijei teko razumijevale: Jao, mi ve pobijedismo svoje zlotvore, a na kraju smo ipak mi pobijeeni. ini mi se da je bijeda krajnje blagostanje, a da je blagostanje najgora
406 Eto, tako s Duryodhaninom smru svrava Sanayina pjesma o velikoj bici. Dalje pripovijedanje nastavlja Vaiampayana sam.

374

bijeda! Pomou vlastita oruja kraljevii su prebrodili bezdan Dronina gnjeva, a sada su poginuli zbog nepanje. Nema na svijetu goreg ubojice od nesmotrenosti! Bol me raskida zbog kraljevne Draupadi. Jao, ona e danas zaploviti u more gorine i njezino tijelo izmodeno patnjama vie se nee pridii. Onda kralj Kurua407 ree Nakuli: Idi i dovedi ovamo zlosretnu kraljevnu i svu rodbinu njezine majke. Nakula posluno izvri zapovijest i otputi se kolima u Upaplavyu gdje je boravila kraljevna Draupadi sa svim enama kralja Drupade. A Yudhithira se, skrhan bolom i planih oiju, s ostalima zaputi na to polje gdje su se borili njegovi sinovi. Tada su jo uvijek vrvjela najrazliitija stvorenja i svuda su se mogli vidjeti stravini prizori. Kada stigoe, kralj vidje svoje sinove, dobronamjernike i prijatelje kako lee na tlu obliveni krvlju, osakaeni i obezglavljeni. Vladar Kurua glasno zaplaka i srui se na zemlju, a isto se zbilo i onima koji su ga pratili. Kralj bijae jedva pri svijesti. Sav se tresao, a lice mu se kupalo u suzama. Tjeili su ga njegovi prijatelji koji i sami bijahu uasnuti. Stigao je onamo i spretni i hitri Nakula, a na njegovim kolima, sjajnim poput sunca, vozila se i kraljevna skrhana bolom. Tresui se poput palme na oluji, kraljevna prie Yudhithiri i srui se od nepodnoljive alosti. Kada je estoki Vrkodara spazi opruenu na tlu, on joj hitro prie i obgrli je svojim rukama. Dok je on tjeio lijepu gospu, ona se plaui obrati najstarijemu Panduovu sinu. Neka je sa sreom, kralju! Osvojio si cijelu zemlju i sada e uivati njezine blagodati, a tvoji hrabri sinovi izgiboe obavljajui dunosti katriye! Prithin sine, bol za junacima to ih na spavanju pobi grjeni Dronin sin saie me kao da stojim usred ognja. Ako Dronin sin ne ubere plodove svojega bezbonog ina, ako u boju ne uzme ivot tome mrskom zlotovru i njegovim pratiocima, ja u sjesti ovdje i posvetiti se pravi,408 Pandave! I, rekavi to, Yanaseni sjede pored pravednoga kralja Yudhithire. Kada kraljevski mudrac Yudhithira vidje da njegova ljubljena kraljica sjedi u pravi, on je oslovi i ree: O blagoslovljena gospo, ti poznaje osnove vrline! Svi tvoji sinovi i braa umrli su pravednikom i junakom smru. Ne pristoji ti da ali za njima. A to se Dronina sina tie, on se zaputio u neku daleku umu. Kako e, lijepa kraljevno, biti sigurna da je on pao u boju? Draupadi mu odvrati: ula sam da Dronin sin ima na elu dragi kamen s kojim je roen. Vidjet u taj dragulj jer ete mi ga donijeti poto u boju ubijete toga bijednika. Kada budem, kralju, na tvoje elo stavila taj dragi kamen, moi u opet ivjeti!
Sada je Yudhithira kralj Kurua pa to pjeva eli i naglasiti. Prava je "odlaenje", traenje smrti gladovanjem, zavjet posta do smrti ili ispunjenja kakva zahtjeva. Draupadi se zbog smrti djece eli posvetiti pravi, kao to je to elio Drona kada su mu doviknuli da je Avatthaman ubijen. Tako je Drona etrnaestoga dana bitke uspio ubiti Drupadu, slijedeega dana Dhrtadyumna Dronu, u noi poslije bitke Avatthaman Dhrtadyumnu, a sada Draupadi trai da ubiju Avatthamana.
408 407

375

Rekavi to kraljevskome Panduovu sinu, Krina prie Bhimaseni pa mu kaza: Sjeti se dunosti katriye, Bhimo! Tvoja je dunost da mi pomogne! Nema nikoga na svijetu tko ti je ravan po junatvu. Pogubi toga grjenika kao to je Maghavanat pogubio ambaru!409 Ova alostiva Draupadina preklinjanja natjerae Bhimu da se popne na svoja velika kola okiena zlatom i da posegne za svojim lijepim lukom. On odlui da ubije Dronina sina, uze Nakulu da mu bude vozar pa odjezdie velikom brzinom. Kada Bhima napusti tabor Pandava, naie na trag Avatthamanovih kola te poe po njemu. Poto ih je Bhima napustio, lotosooki Krina ree kralju Yudhithiri: Sine Panduov, tvoj je brat oaloen pogibijom svojih sinova i otiao je da ubije Dronina sina. Glavaru Bharata, od sve tvoje brae Bhima ti je najdrai. Zar se nisi zabrinuo to se on sada izlae ovoj opasnosti? Drona je na svojega sina prenio znanje o oruju zvanom Brahmairas koje moe spaliti sva tri svijeta. Slavni je uitelj znao da je Avatthaman nemirna duha i dao mu je preko volje to oruje. Avatthaman nije mogao podnijeti da Drona, koji bjee oduevljen Arunom, samo Arunu uputi u tajne toga oruja, pa je molio svojega oca sve dok ovaj nije popustio. Znajui to mu je dunost, uitelj je tada ovako rekao svojemu sinu: Makar se u boju naao u najveoj opasnosti, dijete moje, ovo oruje nikada ne smije uperiti na ljudska bia. A malo kasnije opet ga oslovi: Meni se ini da ti ipak nee krenuti putom pravednika. Opore oeve rijei oalostile su zlodunoga Avatthamana pa on krenu lutati po svijetu eljan stei blaga i svake blagodati. Lutao je kao kakav oajnik vi ste tada ivjeli u umi i jednom doe u Dvaraku. Svi mu Vrniji iskazae duno potovanje, a on jednoga dana doe sasvim sam do mene dok sam sjedio na morskoj obali. Tada mi se osmijehnu i ree: Krino, oruje Brahmairas koje je uitelj Bharat dobio od Agastye poslije najstroega isposnitva sada je moje koliko je i mojega gospodara. Prvae meu Yaduima, ja u ti dati to nebesniko oruje u zamjenu za tvoj kolut. U elji da mu ugodim, Bharato, ja mu odgovorih: Ne mora mi dati oruje koje mu nudi. Uzmi od mojega oruja ono kojim e u boju moi vladati. Na to on ustro usta i lijevom rukom posegne za kolutom. Nije mu polo za rukom ni da ga pomakne s mjesta. Onda ga pokua podii desnom rukom i zape iza sve snage, ali ga jo uvijek nije mogao pomaknuti. Kada je najzad uzrujani i oamueni Avatthaman odustao od svojih pokuaja, ja mu rekoh: ak ni Aruna, za kojega mislim da je prvi meu svim ljudskim biima, i od kojega nemam boljeg prijatelja na zemlji i kome bih dao sve, pa ak i svoje ene i djecu, brahmane, ak mi ni on nije rekao neto takvo. Ni Pradyumna, moj silni sin to ga je rodila moja ena Rukmini, koja izdrava istu pokoru kao i ja, ni on me nikada nije molio za moj nenadmani kolut, a ti ga, nerazumni stvore, sada trai od mene! ak mi ni silni Rama nikada nije neto takva rekao! Dopusti mi da te
409

Maghavant "Dareljivi" jest Indra, a ambara je jedan od monih protivnika koji su mu podlegli.

376

upitam, prvae meu ratnicima, protiv koga bi ti upotrijebio ovo moje oruje? Na to mi Dronin sin odgovori: Krino, najprije bih ti izrazio svoje potovanje, a onda bih se sukobio s tobom. Svoju najnedostiniju elju nisam mogao ostvariti i zato te sada naputam, Govindo. To strano oruje tebe ini nepobjedivim, ali na svijetu nema nikoga drugoga tko bi ga mogao imati. I tako Dronin sin ode iz Dvarake uzevi od mene mnogo razliita blaga, pastuha i dragoga kamenja. On je estok i opake due. On je surov, a poznaje oruje zvano Brahmairas pa Bhimu treba zatiti od njega! Kada zavri tu pripovijest, Krina se pope na svoja prelijepa kola opremljena svakojakim orujem i zapregom drijebaca od najbolje kamboske pasmine koji bjehu okieni zlatnim vijencima. Rudo tih kola imalo je are izlazeeg Sunca. Za Krinom se pope Aruna, a potom Yudhithira. Tada Krina potjera hitre konje usmjerivi ih Bhiminim tragom. Sa svojom brzom zapregom Bhima je brzo stigao do obale rijeke prozvane Bhagirathi410 i tu opazi slavnoga tamnoputog isposnika Vyasu kako sjedi na rubu vode okruen mnogim pustinjacima. Ugleda i opaka Dronina sina koji je u jednome komadu odjee od trave kua sjedio kraj njih po cijelome tijelu natrljan topljenim maslom i posut prainom. Kuntin sin, snani Bhima, uze luk i strijele i jurnu k njemu izazvavi ga na dvoboj. Kada je ugledao stranoga Bhimu kako mu se pribliava, a da za njim pristiu i njegova braa s Krinom, Avatthaman pomisli da mu je doao kraj. Ali njegova priroda bjee nesalomljiva. Odmah se dosjeti monoga oruja kojemu ga otac bjee nauio. On uze u lijevu ruku stabljiku trave, nadahnu je posebnim mantrama, a onda izree strane rijei: Na propast Pandavama! Iz stabljike trave suknu plamen koji je mogao, inilo se, spaliti sva tri svijeta. Bjee nalik na Sveunititelja Yamu na kraju yuge. Premudri je Krina od samoga poetka znao kakvo zlo smjera Avatthaman pa sada ree Aruni: Vrijeme je da upotrijebi nebesko oruje koje si nauio kod uitelja Drone. Tim orujem zatiti sebe i svoju brau jer ono moe ponititi djelovanje svakoga drugog oruja. Na to Aruna urno sie s kola uzevi sa sobom luk s jednom strijelom na tetivi. On najprije poeli dobro sinu svojega uitelja, pa sebi samome, a onda i svojoj brai. Poklonio se svim boanstvima i svojim starijima, a onda je odapeo tu strijelu mislei pritom na dobrobit svih svjetova, i tada ree: Neka ovo oruje poniti Avatthamanovo! Hitnuto Gandivom, to oruje zaplamsa silovitom vatrom kao to je, slino golemoj plamenoj kugli, planulo i oruje to ga je stvorio moni Dronin sin. Uzdrhta svekolika Zemlja sa svojini planinama, vodama i umama. Zatutnjae
410 Bhagirathi je Ganga prozvana tako po velikome isposniku Bhagirathi, potomku Sagare iz suneve loze, koji je trapnjom naveo ivu da pusti svetu rijeku s neba na Zemlju da bi oistio pepeo Sagarinih sinova, svojih predaka, u podzemlju Patala, gdje ih je sprio gnjev mudraca Kapile zbog njihove obijesti.

377

gromovi i poee padati nebrojeni meteori. Cijela se nebesa ispunie grmljavinom i tim strahotnim svjetlom. U taj se as pojavie tu dvojica najveih meu mudracima, Narada, znalac dharme, i Vyasa, djed svih Bharata. Vidjeli su da ta dva oruja spaljuju sva tri svijeta i zato dooe znajui svoju dunost i, odluni da uine dobro svim stvorenjima, oni pokuae umiriti dvojicu junaka. Ovoj dvojici riija nikakva sila nije mogla nauditi pa oni stadoe izmeu tih dvaju oruja ponitavajui njihovu silu. Oni tada rekoe: Veliki ratnici koji su u ovome boju izginuli znali su mnoga oruja, ali nijedan od njih nije na ljudska bia bacio ovakvo. O junaci, zato poiniste takvu nesmotrenost? im je spazio tu dvojicu mudraca sjajnih poput ognja, Aruna odlui povui natrag svoju nebesku strijelu i on sklopi ruke pa oslovi riije: Upotrijebio sam ovo oruje rekavi mu neka poniti oruje mojega neprijatelja! Ako ga povuem, opaki e nas Dronin sin nesumnjivo sve spaliti svojim orujem! Vas ste dvojica poput bogova i vama prilii da pronaete neki nain kojim bi se spasili i mi i sva tri svijeta! Rekavi to Dhananaya povue svoje oruje koje, kada je jednom baeno, ni bogovi ne mogu lako povui. To oruje potjee iz Brahmanovih moi i ne moe ga zaustaviti nitko ija dua nije savreno ista. Dronin je sin gledao dvojicu riija kako stoje pred njime, ali on ne mogae vlastitim silama povui svoje strano oruje. On, sav snuden, ree mudracu Vyasi: Htio sam obraniti svoj ivot jer bijah u velikoj opasnosti. O premudri, upotrijebio sam to oruje u strahu pred Bhimasenom. Vie se ne usuujem uzeti ga natrag. Nadahnuo sam ga vatrenom silom i namijenio propasti Pandava i zato e ono uzeti ivot svim Panduovim sinovima. Ja sam to zlodjelo uinio u gnjevu, brahmane. A Vyasa mu odvrati: Prithin sin Aruna primio je od tvojega oca pouke za upotrebu oruja Brahmairas, ali on nije postao otpadnik i jo se uvijek pridrava katriyskih dunosti. On je ustrajan i astan. Zato treba zatiti Pandave jednako kao i tebe samoga, a i cijelu kraljevinu. Zato povuci svoje nebesko oruje, izagnaj gnjev iz svojega srca i ne diraj u Pandave! Pobjeda koja je izvojevana grijehom nije potrebna kralju Yudhithiri. Daj im taj dragi kamen to ti je na elu, a oni e tebi pokloniti ivot. Dronin mu sin na to odgovori: Ovaj dragi kamen vredniji je od svega blaga to su ga i Pandave i Kurui ikada skupili. Onaj tko ga nosi nema se ega bojati: ni oruja, ni bolesti, ni gladi. Ne mora se bojati ni bogova, a ni danava, naga i rakasa. Od njega se ne bih nikada razdvajao, ali, ako ti tako kae, o presveti, ja moram tako uiniti. Evo me! Ali ova travka ipak e morati pasti makar i u utrobe ena Panduovih sinova jer to je oruje mono i ne da se obuzdati! Kada ga jednom upotrijebim, ja ga vie ne mogu vratiti. Sve drugo to mi bude naredio, sveti ovjee, ja u posluati. 378

 Uini onda tako odvrati Vyasa ali nemoj nita vie poduzimati! Poalji to oruje u maternice njihovih ena i zaustavi se! Kada Vyasa to ree, Dronin sin baci oruje koje ve bjee podigao, i ono pade u utrobe ena Pandava. Slavni je Krina znao da e se ovo dogoditi pa veselo ree Droninu sinu: Dok je kraljevna Uttara boravila u Upaplavyi, neki joj je poboni brahman prorekao ovako: Kada loza Kurua bude bila istrijebljena, ti e roditi sina i on e nositi ime Parikit. Rijei e se ovoga bogougodnika obistiniti jer e Pandave imati unuka koji e produiti njihovu lozu i bit e mu ime Parikit. Na to e gnjevni Dronin sin: To to ti, Krino, govori, govori iz svoje naklonosti prema Pandavama, ali se ipak ne moe obistiniti. Moja rije ne moe biti la! Ovo moje oruje past e na zametak u utrobi Viratine keri! A Vasudeva mu odgovori: To mono oruje nee udariti uzalud. Zametak e umrijeti, ali ja u ga ponovno oivjeti i on e poivjeti jo mnoge godine! Kada je pak rije o tebi, svi te mudri ljudi poznaju kao kukavicu i bijednoga grjenika. Uvijek si inio zlo, a sada si postao i djecoubojica. Zato e morati ispatati! Tri tisue godina lutat e zemljom bez ikoga svojega i nee moi ni s kime progovoriti nijednu jedinu rije! Lutat e raznim zemljama sam i bez druga i meu ljudima ti nee biti mjesta. Oko tebe e se iriti zadah gnoja i krvi i tvoje stanite bit e nepristupane gudure i turobne movare. O grjenie, lutat e zemljom nosei na sebi teret svih bolesti, a junaki e Parikit odrasti, pouiti Vede i drati bogougodne zavjete, a sva e oruja primiti od aradvatova sina. Kada stekne znanje o najmonijem oruju, prihvatit e se dunosti katriye i vladat e kao pravedni kralj zemljom ezdeset godina. Premda je spaljen silom tvojega oruja, o najpodliji meu ljudima, vidjet e silu moje istine i mojega isposnitva! Tada doda Vyasa: Poto si izvrio taj okrutni in i nisi nas posluao, a vlada se po katriyskim obiajima kao da nisi bio roen u estitoj brahmanskoj porodici, obistinit e se rijei Devakina sina. A Avatthaman odgovori: Neka se obistine rijei najslavnijega prvaka meu ljudima. Od svih ljudi na ovome svijetu ja sam odabrao da ivim s tobom, sveti ovjee! I tako Dronin sin tuno preda svoj dragi kamen i pred njihovim oima zaputi se u umu. Poto tako pobie i kaznie sve svoje neprijatelje, Pandave postavie Govindu na elo, a uz njega Vyasu i Naradu te, ponijevi sa sobom dragulj s kojim se Avatthaman bijae rodio, urno pooe onamo gdje je sjedila bistroumna Draupadi drei se svojega zavjeta prave. Prili su kraljici utonuloj u tune misli pa Krina i Pandave posjedae oko nje. Bhima joj prema kraljevoj elji preda nebeski dragulj i kaza joj: Ljubazna gospo, ovaj je dragulj tvoj! Pobijeen je ubojica tvojih sinova. Sjea li se, 379

srameljiva gospo, to si jednom rekla Madhuovu pogubitelju: Ja nemam mueva, nemam ni sinova ni brae! Ni ti kao da nisi iv, Govindo, jer kralju je samo pomirenje na umu! Sjeti se sada tih rijei u kojima je sr katriyskih obiaja! Ubijen je podli Duryodhana koji bjee smetnja naemu blagostanju! Pio sam krv ivome Duasani! Platili smo sve to dugovasmo svojim zlotvorima! Pobijedili smo Dronina sina, ali ga pustismo da ode jer on je brahman, a i duni smo potovati naega preminulog uitelja. Avatthamanova je slava unitena i od njega je ostalo jo samo tijelo. Na to mu Draupadi odgovori: Ja sam jedino eljela da se osvetim za sva naa ponienja. Uiteljev je sin vrijedan naega potovanja koliko i sam uitelj. Neka kralj stavi ovaj dragi kamen na svoje elo, Bharato. Yudhithira uini kako je eljela kraljica i primi taj dragulj kao poklon od svojega uitelja. Tada tuni Yudhithira oslovi Krinu i upita: Kako je Dronin sin mogao pobiti svu Draupadinu djecu? Svi oni bijahu vini oruju, neustraivi i sposobni da se u boju sukobe sa stotinama i tisuama neprijatelja. Vasudeva mu odgovori: Dronin je sin potraio pomo najveega meu bogovima, vjenoga Mahadeve. Avatthaman je ugodio svemonome Mahadevi i zato je mogao pobiti i tvoje sinove i sve ono mnotvo monih ratnika Panala i njihovih pratilaca. Ne mui svoju pamet mislei o tome. To djelo nije uinio Dronin sin ve Mahadevina milost. Sada se posveti neposrednim dunostima!

380

Knjiga jedanaesta

STRIPARVAN
Knjiga o enama Vaiampayana ree: Izgubivi stotinu svojih sinova, ucviljeni i neutjeni kralj Dhrtaratra bijae nalik na drvo posjeenih grana. Od sve te strahote on kao da bijae onijemio. Bistroumni Sanaya doe pred kralja pa ga oslovi i ree: Zato se preputa tugovanju, kralju? alost niemu ne slui. Izginulo je osamnaest akauhini sve valjanih boraca. Zemlja je opustjela i gotovo se sasvim ispraznila. S raznih strana i iz raznih krajeva doli su ovamo kraljevi da se ujedine s tvojim sinom i tu poloili svoje ivote. Naredi neka se pripreme posmrtni obredi za tvoje sinove, unuke, rodbinu, prijatelje i uitelje, onako kako to nalau obiaji. Silni Dhrtaratra, koji je ostao bez ikoga svoga, na te rijei najednom pade kao drvo oboreno vjetrom, pa poe tugovati: Nato e mi sada ivot kada vie nemam ni roda ni prijatelja! Sada sliim na bolesnu pticu polomljenih krila! Nemam kraljevine, ni rodbine, ni oinjeg vida, i trne moj sjaj nad Zemljom kao nebesko svjetlilo koje se gasi. Dobro me je Krina savjetovao: Dajte Pandavama makar pet sela, a tvoj sin neka vlada cijelom zemljom! Ja, slaboumnik, nisam ga posluao i sada to moram ovako ljuto ispatati. Mora da sam strano grijeio u svojemu prijanjem ivotu kada mi je Svevinji odredio da ovako trpim. Na svoj Zemlji nema jadnijeg stvora od mene! Kada je ve sve tako, neka me onda Pandave vide kako jo danas odlazim u Brahmanovo carstvo! Sanaya je pokuavao rijeima ublaiti njegov bol: Ne tuguj, gospodaru! Ti si sluao tumaenja Veda i sadraje mnogih svetih spisa koje su ti kazivali starci. Poput britka maa ranilo te tvoje vlastito otroumlje. Tvoj je sin od cijeloga svijeta stvorio sebi neprijatelje. Onaj tko vidi samo med, a ne vidi zamke, nai e propast zbog pohlepe za medom. Sveti spisi ne odobravaju to suzama kupa lice, a nee to pohvaliti ni mudri ljudi. Te suze poput vatrenih iskara peku mrtve za kojima se liju. Onda se javi veleumni Vidura: Ustaj, kralju! Zato lei nauznak? Priberi se, kralju! Svako ivo bie ima svoj kraj i sve to se podie sigurno e i pasti. Sjedinjenje e se dovriti diobom, ivot se zavrava smru. I onaj tko se ne bori moe izvui ivu glavu, ali kada nekome kucne sueni as, nee se spasiti! Stvorenja najprije ne postoje, pa onda, u jednome razdoblju, postoje, da bi potom opet nestala. ega tu ima za tugovanje? Smrt niti voli niti mrzi. Ako je vjerovati svetim knjigama, svi koji su izginuli doekali su najslavniji kraj ivota. Doli su iz nepoznatih predjela i sada su opet postali nevidljivi. Niti su oni tvoji, niti si ti njihov. Zato onda aliti za njihovim nestankom? Ubijeni odlazi u nebesa, a onaj tko je ubio stekao je slavu. Nama i jedno i drugo donosi velike zasluge. Pouzdaj 381

se u to da e im Indra dodijeliti da prebivaju u predjelima u kojima e im biti ispunjene sve elje! Na svijetu ima na tisue majki i oeva, sinova i supruga. Tko su oni i tko smo mi? Iz dana u dan nastaju tisue razloga za tugovanje i tisue razloga za strahovanje i pogaaju neznalice, ali ne mogu nita onima koji su mudri. Ako osjea da te jad preteko pritiska, mora ga suzbijati, a ne preputati mu se. Duevna se bol ubija mudrou kao to se tjelesna ubija lijekom. Mudrost ima tu mo, ali oni koji su nerazumni nikada ne steknu duevni mir. Djela uinjena u prethodnome ivotu neumitno prate ovjeka u ovome sadanjem, i u kojemu ih je obliku ovjek uinio, u tom e obliku uivati ili trpjeti njihove plodove. ovjeku je vlastita dua najvei prijatelj, a moe mu postati i najopasniji neprijatelj. Na to e Dhrtaratra: O premudri, tvoje krasne rijei ublaile su moj bol. Zbori dalje. Vidura nastavi: Kao kada ovjek odbaci odjeu, staru ili novu, tako je to i s utjelovljenim biima. Ueni kau da su tijela kao kue. S vremenom se porue, ali je bie jedno i vjeno. Kao to u lonarskoj radionici neki zemljani lonci puknu jo dok su na kotau, drugi kada su oblikovani, neki kada se skidaju s kotaa, neki dok se sue, a poneki i dok se peku, neki se razbiju kada se vade iz pei, a neki tek za vrijeme upotrebe, tako je i s tijelima ivih stvorenja. Na samome poetku ivo se bie nalazi u zametku. Ono malo-pomalo raste i na izmaku petog mjeseca dobije svoj oblik. Postaje zametak sa svim udovima, ve dovrenim, i ivi tu, na neistu mjestu, prekriven mesom i krvlju. Onda se silom vjetra svojim donjim udovima okrene nagore, a glavom dolje i, doavi u taj poloaj na uu maternice, ve tada trpi mnoge neugodnosti. Grenjem maternice stvorenje izlazi iz nje i ve nosi sa sobom plodove svojih prijanjih postupaka. Na ovome svijetu odmah se sukobljava sa svakojakim zlom koje odmah nasre na njega. Nevolje jure za njim kao psi za mirisom mesa. Dok robuje svojim nekadanjim djelima, napadaju ga razliite bolesti. Dok robuje osjetilima, eni, blagu i svim ivotnim slastima, prikradaju mu se razliite loe navike, kralju! Kada ga one obuzmu, nikada vie ne nalazi sreu. inio dobro ili zlo, on u to vrijeme ne ubire plodove svojih postupaka. Samo oni koji svoja srca usmjere prema razmiljanju mogu zatititi svoju duu. Onaj nad kojim vladaju osjetila i ne sluti da smrt ve kuca na njegova vrata. Pohlepa, gnjev i strah oduzmu pamet ovjeku i on vie ne prepoznaje sebe samoga. Sretan to je roen u cijenjenoj porodici, on klevee one koji nisu visoka roda. Ohol zbog blaga to ga posjeduje, on prezire siromahe. ovjek druge smatra neznalicama, ali malo tko provjerava sebe. Svakome pripisuje grijehe, ali nikada nema volje sebe kazniti zbog svojih. Svi e jednom, oprueni na jednak nain, spavati na goloj zemlji, i zato onda toliko ude za tim da prevare jedan drugoga? Onaj tko to uvidi vlastitim oima ili uje uima od drugih pa se posveti vrlini u ovome nesigurnom svijetu i prione uz nju od svoje najranije dobi, doekat e kraj koji je dostojan 382

velikana. Onaj tko to naui, kralju, i dri se Istine, prolazit e svim stazama. 411 Ni junatvo, ni blago, ni prijatelji, ni dobronamjernici ne mogu izlijeiti ovjeka od alosti tako sigurno kako to moe samoobuzdanost due. Kralju, onaj tko uspije svako stvorenje uvjeriti u svoju dobrohotnost, dospijeva u najvie predjele do Vinuove stope, a taj se plod ne moe ubrati ni tisuom rtava ni svakodnevnim postom. Dugo su oni tjeili kralja koji doista bjee u jadnome stanju, a onda mu progovori Vyasa: Silni Dhrtaratro, sluaj to u ti rei: Jednom sam stigao u dvor Gospoda Indre i samo ugledao Zemlju u njezinu tjelesnom obliju. Ona bjee dola pred bogove s posebnom namjerom. Stala je pred njih i rekla: Obeali ste da ete za mene uiniti ono to sam vas molila, da ete mi olakati nepodnoljiv teret stvaranja! Na to joj Vinu, kojega oboavaju svi svjetovi, odgovori pred cijelim saborom bogova: Najstariji od stotine Dhrtaratrinih sinova, po imenu Duryodhana, izvrit e ono to si naumila. Na polju Kurua okupit e se zbog njega svi junaci i, uvjebani da ubijaju, oni e jedni druge pogubiti otrim orujem. U tom e se boju, boginjo, zasigurno, olakati tvoj teret. Razumije li sada, kralju, da je tvoj sin Duryodhana bio jedan dio Kalija, roen je da bude uzrokom opega pokolja.412 I mnogi su se drugi kraljevi rodili na zemlji da bi potpomogli in razaranja. Na Pandavama nema nikakve krivice zbog onoga to se dogodilo. Tvoji su sinovi bili zli413 i oni su poinili taj pomor na Zemlji. Narada i ja smo jo onda na kraljevskome posveenju u potaji izvijestili kralja Yudhithiru o svemu to e se dogoditi i on se trudio da ouva mir s Kuruima. Ali, ne moe se izbjei ono to bogovi odrede! Znaj zato da je sve to se zbilo djelo neumitne sudbine pa zbog moje zapovijesti i iz obzira prema Pandavama nastavi nositi breme svojega ivota. Ako bude tako poivio, tvoja e se slava proiriti svijetom i moi e stei znanje o svim svojim dunostima, a imat e na raspolaganju i dosta godina da stekne i isposnike zasluge. Kralj Dhrtaratra sasluao je rijei presvijetloga Vyase pa se zamisli, a potom mu odvrati: O najbolji od ponovno roenih, preteko je breme moje boli. Osjetila me esto izdaju i teko mi je podnositi sebe samoga. Ti si rekao da su tako odredili bogovi i ja se neu rastaviti od ivota. ivjet u i radit u ne preputajui se alosti. Kada u te njegove rijei, Vyasa istoga asa nestade.
411 Tu su izostavljena dva pjevanja sa uvenom paprabolom o ovjeku u bunaru koji u smrtnoj opasnosti jo udi za okusom meda. v. npr. Katii, Stara indijska knjievnost, str. 115-116. 412 Kali je duh gubitnikoga zgoditka na kocki i duh kaliyuge koja nastupa. Time se moe ponovno aludirati i na ulogu akunijeve i Duryodhanine prijevare na kockama u sabornici, i na istobitnost bitke i igre kockama kao bojega suda. 413 "Zli": dur-atmanas; time se tumaenjem "redaktora" Vyase razjanjava i takva stilizacija imena Dhrtaratrinih sinova u epu da poinju s dus-/dur-''zlo-, teko-...": Dur-yodhana, Du-asana, Dur-mukha itd.; pa i jedina ki, ena ayadrathe, zvala mu se Duh-ala.

383

Onda se opet javi Sanaya: Kraljevi mnogih naroda koji su doli s raznih strana, kralju, svi odoe u predjele mrtvih, a s njima su tamo i tvoji sinovi. Naredi da se pripremaju posmrtni obredi za tvoje sinove, unuke i oeve, kako to ve dolikuje. Te strane rijei opet oborie kralja s nogu i on leae kao da je bez ivota. Vidura ga je opet bodrio i tjeio i kralj onda ree: Dovedi odmah Gandharl i sve gospe Bharata zajedno s Kunti. Dooe kraljica Gandhari skrhana svojom alou i s njome Kunti i sve obudovjele kraljevne i ojaene majke pa, kada spazie sijedoga vladara, roditelja izumrlog plemena, iznova se probudi njihov jad i opet im suze umie lica. Dobri je Vidura svakoj priapnuo neku utjehu dok im je pomagao da se popnu u kola pa onda svi napustie dvor. Kada su se pojavile pred narodom kraljevske udovice, koje do toga dana teko da su i pred bogovima pokazale svoja lica, vriska i pla zaue se iz svakog doma Kurua. I djeca su plakala pokraj svojih majki. Dvorske su gospoe, raspletenih kosa i odbacivi sve svoje ukrase, prolazile ulicama nalik na koute bez svojega podvodnika. Svaka je, neutjena, oplakivala svojega milog pokojnika. Kraljice pod velom i srameljive djevojke, koje nekada zazirahu od oka naroda, prolazile su sada gradom ne mislei na stid ili ustezanje. Nekada su jedna drugoj njeno utirale suze i zbog najmanje boli, a sada, pod bremenom zajednike tuge, ne mogahu jedna za drugu rei ni jedne jedine utjene sestrinske rijei. Idui pred etama ena koje su jedikovale, utonuo u duboku i neprebolnu tugu, izaao je vladar Kurua na vanjska gradska vrata, a za njime pooe graani Hastinapure i mnogi obrtnici. Sveopa je tubalica odjekivala na sve strane, a nebo je odgovaralo jekom. Nalikovalo je to na zavretak yuge i pribliavanje sudnjega dana. I Yudhithirino srce bijae ispunjeno strepnjom i ojaeno pogibijom Dhrtaratrinih sinova. Okruen svojom braom on poe svojemu stricu, a za njime su ili vitezovi Krina i Yuyudhana, Yuyutsu i kraljevna Draupadi koja izgarae od boli okruena gospama Panala. Probivi se kroz gomile uplakanih i ucviljenih ena koje su ga optuivale, snani se Yudhithira pokloni stopalima svojega najstarijeg strica. Poto su ga pozdravili kako to nalau obiaji, Pandave mu se javie svaki svojim imenom. Uzrujani Dhrtaratra zagrli, usteui se, najstarijeg Panduova sina, ali ga bol zbog pogibije njegovih sinova, kojoj uzrok bijae Yudhithira, nikako nije naputao. Poto se zagrlie i malo pomirie, Dhrtaratra ojaena duha stane traiti oko sebe Bhimu kao oganj i koji e spaliti. Krina je slutio zlu kraljevu nakanu pa odvue Bhimu ustranu, a starome kralju podmetnu eljezni Bhimin kip. Uhvativi svojim rukama Bhimin eljezni kip, snani kralj Dhrtaratra zdrobi ga u komade mislei da je to pravi Bhima od krvi i mesa. S kraljevih ranjavih prsa potee krv i on se srui na zemlju, ali ga 384

ueni vozar Sanaya podie rekavi mu: Ne ini to! Potom kraljev bijes uminu i on doe k sebi pa od silna jada glasno zaplaka: Jao, Bhimo! Jao! Vasudeva vidje da njime vie ne vlada neobuzdani gnjev i da se doista raalostio mislei da je ubio Bhimu pa mu ree: Ne tuguj, Dhrtaratro! Nisi ubio Bhimasenu. Zdrobio si eljezni kip. Vidio sam da te obuzeo gnjev i izvukao sam Kuntina sina iz samih eljusti smrti. Tigre meu kraljevima, u tjelesnoj se snazi s tobom nitko ne moe mjeriti. Zato sam i pripremio jedan od eljeznih kipova to ih je nainio tvoj sin i njega sam ti podmetnuo umjesto Bhime. Bhimina smrt ne bi ti donijela nikakva dobra. Gospodaru, tako nee oivjeti svoje sinove. Onda dooe sluavke i oprae kralja, a kada i to bi gotovo pogubitelj Madhua mu kaza: Ti si, kralju, itao Vede i druge svete spise, sluao si stare povijesti i sve to se tie kraljevih dunosti. Uen si i mudar i ne uzmie ni pred snagom ni pred slabou. emu onda sav taj gnjev kada je sve ovo to te snalo samo plod tvojega vlastitoga grijeha? Nisi obuzdavao svoju duu, nego si dopustio da tobom vlada Duryodhana. Osvrni se ve jednom na sve svoje nepravedne postupke, a i na zla to ih je poinio tvoj sin! Panduovi sinovi potpuno su neduni, a ti i on ste se tako surovo ponijeli prema njima. Sve to mu je Krina govorio bila je prava istina. Na to kralj ovako odvrati Devakinu sinu: Istina je, snanoruki! Oinska ljubav bjee me zavela sa staze pravednosti. Srea je da mi Bhima nije doao u zagrljaj. Sada u meni vie nema ni gnjeva ni groznice i ja doista elim zagrliti srednjega junaka meu Pandavama. Sada kada vie nema ostalih kraljeva, a nema ni moje djece, sva moja srea i blagostanje ovise o Panduovim sinovima. I stari kralj izgrli vrsne kraljevie Bhimu i Dhananayu, a potom i Madrine sinove te plakae tjeei ih i blagoslivljajui. U svojemu prevelikom jadu bezgrjena je Gandhari premetala po sjeanju na koji je nain pravedni kralj Yudhithira pobio sve svoje neprijatelje te odlui da ga prokune. Satyavatin sin Vyasa prozreo je njezinu zlu namjeru pa uze na sebe dunost da je jo u zaetku od toga odvrati. Oistio se svetom i svjeom Ganginom vodom i, poto bijae kadar da svakamo stigne brzinom uma, on doe pred nju. Svojim duhovnim okom mogao je prodrijeti u srce svakoga stvorenja samo ako svoj um usmjeri na njega. On se pojavi tu u elji da uini dobro svakome stvorenju pa oslovi svoju snahu: Nemoj iskoristiti ovu priliku da bi izrekla svoje prokletstvo. Bolje e je iskoristiti ako pokae svoju spremnost da oprata. Ne mora se srditi na Pandave, o Gandhari. Zauzmi se za mir i dobru volju. Obuzdaj rijei koje su ti ve na usnama. Tvoj te sin molio da ga blagoslovi i poeli mu pobjedu, a ti si mu odgovorila: Tamo gdje je pravda, tamo je i pobjeda! O Gandhari, ja se ne sjeam da je i jedna jedina tvoja rije bila neistina, pa zato i sada ne bi to potovala? Pobijedi nepravdu ti koja poznaje pravdu, jer pobjeda je tamo gdje je i pravda! 385

A Gandhari odvrati na to: O bogoviti, ja nikakvo zlo ne elim Pandavama, a jo manje njihovu propast. Srce mi se lomi za mojim sinovima. Znam da treba da titim Pandave i ja kao to ih i Kunti titi, a i Dhrtaratra mora tako uiniti. Kurui su, eljni boja i naduti od ponosa, izginuli u tome boju zajedno s mnotvom svih ostalih i ne alostim se zbog toga. Ali ima neto to je Bhima uinio, i to naoigled samoga Vasudeve: Izazvao je na dvoboj Duryodhanu i oborio ga je udarcem ispod pojasa. To rasplamsava moju srdbu. Zato vitezovi zaboravljaju dunosti odreene za osobe visoka roda samo zbog straha za svoj ivot? Bhimasena je uo te Gandharine rijei i, kao da se bio vrlo uplaio, stade govoriti: Bilo pravo ili krivo, ja sam to uinio iz straha, elei izvui ivu glavu, jer tvojega sina nitko nije mogao pobijediti u potenoj borbi. Uinio sam nepoteno djelo i molim te da mi oprosti! Dobro zna da je on zvao na kockanje kralja Yudhithiru i da ga je pobijedio prijevarom. Zna i to je uinio nedunoj Draupadi i koliko smo nepravdi pretrpjeli od njega. Da smo tvojega sina ubili zbog njegovih nedjela jo tamo, u sabornoj dvorani, ti nas tada ne bi okrivljavala. Majko, mi smo se s mukom obuzdavali jer nas je vezivala zakletva koju bijae dao Yudhithira. Mi smo oduili svoj dug asti, a zadovoljenje smo potraili i nali ga u boju. Zato bi trebalo da nam oprosti. Zlo je i krv stranca piti nastavi Bhima a nekmoli svoju vlastitu, a brat je isto to i ja sam. Ali ta krv nije prola dalje od mojih usana. Karna je to dobro znao. Kada su poslije kockanja pograbili Draupadi za kosu, ja sam te rijei izgovorio raspameen od bijesa, ali sam ih dobro zapamtio. Za sve godine koje e doi ja bih vaio za katriyu koji nije izvrio svoju dunost da nisam odrao rije to sam je zadao! Nato e Gandhari: Nitko te nije pobijedio, a ti si pobio stotinu sinova ovoga starog ovjeka. O dijete, zato nisi ostavio bar jednoga sina ovom paru staraca koji vie nemaju ni kraljevine. Zato nisi ostavio ovome paru slijepaca bar jednu taku? Mogao si nai jednoga koji vas nije tako teko uvrijedio. Onda gnjevna Gandhari upita: Gdje je kralj? Tada joj kralj Yudhithira prie, drui i sklopljenih ruku, pa tiho ree: Presvijetla kraljice, ovdje je Yudhithira, sramni pogubitelj tvojih sinova. Zasluio sam tvoje prokletstvo jer ja sam uzrok sve ove propasti. Prokuni me! Ne elim vie ni ivot ni kraljevstvo ni blago! Zbog mene su izginuli moji prijatelji i pokazalo se da sam slaboumnik i zlotvor prijateljima. Gandhari nita ne odgovori Yudhithiri koji pred njom stajae obuzet strahom, samo je teko uzdisala. Kraljica Kurua poznavae naela pravde i mnogo je toga mogla predvidjeti pa svojim povezanim oima uperi pogled prema vrhovima Yudhithirinih nonih prstiju upravo u asu kada se saginjao da joj padne pred noge. Od toga pogleda stvori se rana na njegovu nonome palcu, a dotada je imao na nogama zdrave i lijepe nokte. Aruna to opazi i zakloni se iza Vasudeve, a ostali Panduovi sinovi stadoe uzmicati. No Gandhari se oslobodila 386

svojega gnjeva i poela tjeiti i umirivati Pandave kao to bi to uinila svaka majka. Poto od nje dobie doputenje da se mogu udaljiti, junaki Pandave, svi zajedno, odoe tada svojoj majci. Gledajui svoje sinove poslije tolika vremena, Kunti pokri lice skutima i rasplaka se. Plakali su neko vrijeme zajedno i Kunti vidje na svojim sinovima rane i oiljke od mnoga oruja. Grlila je i milovala svakoga od svojih sinova plaui zajedno s Draupadi koja je leala na zemlji u neutjenoj boli za svojim izginulim sinovima. Onda u pratnji svojih sinova ona povede svoju snahu i doe pred staru kraljicu koja bijae utonula u duboku alost. Kada Gandhari primijeti da joj prilaze slavna gospa i njezina snaha, ona im ree: Ti se nemoj toliko kidati od jada. I mene je snalo emera koliko i tebe, ali mislim da nam je svu ovu strahotu doneo neumitni tok Vremena. Ovaj pokolj nije se mogao izbjei jer njegov uzrok ne lei u dobrovoljnome ljudskom djelovanju. Moj je grijeh to je propalo ovo mono pleme. Tada mudra Gandhari, premda su jo bili podaleko od Kuruketre, ugleda boanskim vidom posljedice stranoga krvoprolia. Uvijek odana svojemu gospodaru, blagoslovljena se gospa nepokolebljivo drala svojih zavjeta i istine, a veliki Vyasa istih djela dade joj boansko znanje i snagu duha. Sada je veleumna gospa gledala izdaleka, ali kao da bjee tamo to strano razbojite od ijega je izgleda drhtao um. Bijae prepuno strahovitih prizora pogibije najvrsnijih ratnika. Razasute kosti, kosa, potoci krvi na sve strane i tisue tisua tjelesa, lokve krvi konja i slonova, velikai na ratnim kolima i oni bez kola, od svih rodova. Nebrojene glave bez svojih tijela i tijela bez glave, a nad njima krici slonova i njiska konja, jauci ljudi i ena i bezbrojni opori agalja i golema jata ptica strvodera. Vyasa onda ree da treba poi, i tako Dhrtaratra, u pratnji Pandava, Vasudeve i gospi Kurua, stie na Kuruketru. Sirotice i udovice, majke bez djece i sestre bez brae ugledae svoje mile i neprealjene kako lee na tlu dok ih rastru grabljive zvijeri, ptice i sablasti, pisae i rakase i ostale none lutalice. Nekim gospama Bharata, koje te grozote gledahu prviput u ivotu, noge se podsjekoe i one popadae po zemlji. Subalina ki Gandhari gledala je ovo poprite pokolja nad kojim se uzvijahu krici uasnutih ena, pa oslovi lopoookog, prvog meu ljudima: Gledaj, Madhavo, ove moje snahe! Raupanih kosa alosno nariu za gospodarima. Nailaze na mrtva trupla pa se prisjeaju negdanjih likova velmoa Bharata! Tre amo-tamo u gomilama, tamo naavi brata, a ondje oca, pa i mua gdje lei mrtav. Gledaj, snanoruki, cijelu su ravnicu preplavile majke kojima izginue djeca na njoj, a uz njih i udovice trae svoje mrtve. Gledaj razbojite to ga tuno krase zlatni oklopi i ratniki nakit i narukvice i zlatni vijenci. Zasuto je kopljima i tekim topuzima to ih hitnue ratnike ruke, sjajnim maevima i vitim strijelama i bezbrojnim dugakim lukovima. To je 387

zborite gnjusnih grabljivica koje se posvuda igraju i eu i izleavaju gdje im se svidi. Tko je pomiljao na smrt ayardathe, Karne i Drone, te velikoga Bhime i Abhimanyua. Nitko od njih ne mogae poginuti, a gle sada, jao, na njima se krase svrake i vrane, psi i jastrebovi. Svrake i gavranovi nad njima gozbuju! Vrsni ih pjesnici slavljahu i kazivahu im svoje pjesme, a sada sluaju zloguke i divlje urlike agalja. Nekada su ovi dini vitezovi mirno poivali na mekoj postelji, udova namazanih sandalovim uljem i posutih prahom mirisne aloje. A sada, jao, naoe poinak u zemnom prahu. Sada su im ukras samo strvinari, vuci i gavrani. Uvijek orni za boj, vrsni vitezovi ine se veseli, jo uvijek steui ljutiti elik vjernih maeva, otrih kopalja i sjajnih topuza, kao da ve nije otprhnuo ivot iz tih mrtvih tijela. ak ni grabljivice njima ne prilaze. Neki poivaju obgrlivi svojim monim miicama silne topuze kao da to grle svoje vjerne ljube. Nebrojeno mnoto slavnih bojovnika, lijepih, bjeloputih, poiva na ovome strahovitom polju dok njihove vijence od ista zlata posvuda razvlae uasna stvorenja to deru leeve. Smrt je umirila estoke junake. S njihovih vratova sad vukovi kidaju lijepe zlatne lance. Lica ljepotica blistaju od ljute boli i jada i nalik su na Sunce kad izjutra svane. Sve te tubalice, jo nedoreene, mijeaju se tako da im se smisao ne da razaznati. Neke meu gospama skrhane od jada, rastaju se, tune, od svojega ivota. Neke pak vrite u crnome uasu naavi svojega milog pokojnika. Zemlja se svjetluca od glava i ruku eljezom odsjeenih a udovi velikih junaka smijeani na gomilama lee zajedno u groznome kaosu. ene skupljaju i glave i ruke i ne prepoznaju drage pokojnike jer su ih bitka, zvijeri i ptice grozno nagrdili. To nije njegovo! Ovo nije on! razlijee se jauk i uasni krici, i traenje se nastavlja iznova. Zemlja je blatnjava od krvi i mesa, nema po njoj puta od bezbrojnih glava i krvavih ruku koje steu maeve. Gledaj, anarddana, Dhrtaratrine su snahe nalik na jato, nalik su na stado divnih kobila ukraenih svojim prebujnim grivama! I usred te gorke tubalice Gandharin se pogled zaustavi na tijelu njezina najstarijega sina. Od toga prizora ona klonu k zemlji, a kada doe k sebi, kraljica zgrabi sina i nastavi jadikovati: Jao, sine moj! Jao meni nesretnici! I izgarajui u bolu, kraljica suzama zalijevae sinovo tijelo irokih ramena i jo uvijek ukraeno vijencima i ogrlicom. Pobjeda je tamo gdje je pravda! zapoe ona svoju tubalicu. A tebi, sine moj, u srcu bijae samo ratovanje: Poput nebesnika ti e uivati nebeske predjele koji se mogu zasluiti. Tako sam mu rekla, i ja ne tugujem za svojim prvjencem. alim Dhrtaratru, bespomonoga kralja, koji vie nema nikoga od roda, a ni prijatelja. Madhavo, gledaj, eto mojega sina koji bijae prvi meu ratnicima, estoka u boju, vjeta bojovnika, bez premca u bici. Eto, sada poiva na junakome odru. Gledaj obrate to ih donosi vrijeme! Odurni aglji sada bdiju nad kraljem koji se odmara na odru junaka. Bijae jednom vrijeme kada su 388

najljepe od svih djevojaka uvale miran san ovome junaku. Njegovu naklonost mnogi su kraljevi stekli nadmetanjem, a sada je mrtav i, dok tako lei, oko njega ue mrski leinari. Najljepe djevojke hlad su mu pravile svojim lepezama, a sada nad njime mau samo krila gadnih strvinara. Ovaj bezobzirni, lakoumni, nerazumni kraljevi Bharata prezirao je mudroga Viduru i roenoga oca. Sada mrtav lei na ovome polju zato to nije posluao starije. Jo donedavno gledala sam, Krino, cijelu ovu zemlju prepunu slonova, konja i goveda, i Duryodhana je vladao nad njome, a sada je gledam, moni ratnie, kako njome opustjelom drugi gospodari. to e mi jo ivot, silni Madhavo: Pogledaj taj prizor to mi srce puni neizmjernim jadom! Gledaj lijepe gospe kako ucviljene sjede pokraj mrtvih! Kada njih pogledam, obuzima mi srce jo crnja tuga od tuge za sinom kojega prvog rodih. Pogledaj, Krino, Lakmaninu majku, prelijepu gospou raskonih bokova, nalik je na divni rtvenik od zlata. Dok je on ivio, otroumna kraljevna nalazila je mnoge slasti u zagrljajima svojega gospodara. Zato se u meni srce ne raskide kada vidjeh mrtvog svojega milog unuka? Bezgrjena gospa sad grli glavu sina oblivenu krvlju, onda uri do mrtvoga mua da i njega, tuna, opet pomiluje, a sve opet skree pogled na premiloga sina. Ledi mi se srce dok ih tako gledam! Jo je straniji prizor svih tih nesretnica koje oplakuju mrtve mueve negoli pogled na mojega mrtvog sina. Njihove se noge bijahu naviknule da gaze terase kraljevskih dvorova, a sada hodaju krvavom movarom. Malaksale su od bezmjerna jada i s mukom tjeraju drske grabljivice s tijela svojih milih pokojnika. Krasna su im lica nalik na lopoe koji su uvenuli od vrela sunca. Lee na zemlji klonule od plaa ili tumaraju bez ikakva cilja preko olupina i mrtvih tjelesa. Gledaj, Govindo, ovo strano polje! Gle, eno titova, i na svakome stotinu mjeseevih lica, zastave blistave kao jarko sunce, oklopi, kacige, kako se rasuti po zemlji blistaju nalik na tisue rtvenih ognjeva u koje nalijevaju topljeno maslo. Eno, tamo spava, zauvijek usnuo, moj sin Duasana kojega je ubio Bhima! Bhima se napojio njegovom krvi! Sustie ga grozna i okrutna kazna jer nije sluao moje opomene. Rekoh mu, Krino, a i Duryodhani: Sinovi moji, nemojte sluati mrskoga akunija! Znajte, va je ujak pokvarene due i uvijek mu je u mislima razdor. Bjeite od njega i ne oklijevajte, ve se odmah izmirite s Pandavama! Jao, sve moje rijei bijahu uzalud, moj se sin nije osvrtao na njih. Nalik na otrovnicu koja prijeti biku, vrijeao je Bhimu otrovom svojih rijei! A eno ovdje, usred onih slonova stradalih u boju, lei moj sin Vikarna unakaen, nalik na mjeseinu meu oblacima. Rije mu se tovala i meu mudrima, a sada njegova mlada udovica nemonom rukom tjera strvinare to se bacie na njegovo tijelo. Proboden je mnogim dugakim kopljima i vitim strijelama, ali ga ljepota nije napustila. Eno ga, Durmukha, pogubitelj mnogih protivnikih eta, sada spava na zemlji, a lice mu je i sad okrenuto onamo odakle mu je priao neprijatelj. Rastavio ga je s duom silni Bhimasena, vrei svoj 389

zavjet. Pogledaj, Krino, samo mu je pola lica ouvano! Drugu polovicu prodiru grabljivice! Lijepo mu je lice, ali sada je kao Mjesec u prvoj etvrti. Mlaahan i naoit, moj sin Vivimati, njega su uvijek posluivale najljepe gospe, spava, Madhavo, u eninome prahu. Njega sada dvore grozni leinari. Tamo vidim, Krino, kako blista mladi Arunin potomak, jer silnoga junaka nije pomraila ak ni strahovita smrt. Dini Abhimanyu poput ljutoga lava pade neustraiv, pogubivi mnoge, poto sam ostade usred vojske mojega sina. Viratina kerka, Arunina snaha, premila nevjesta neusporedive ljepote, narie nad njime satrvena bolom milujui ga njeno svojom malom rukom. Proe i to vrijeme kad je umna i krasna nevjesta, kuajui opojnoga zaslaenog vina, srameljivo grlila svojega gospodara, ljubila lice Subhadrina sina koje bijae lijepo kao cvijet lopoa. Skinula je oklop od suha zlata to je pokrivao krvlju okupano muevo tijelo i uprla je oi u njega. Gledajui njega, tebi se obraa! Sluaj je, Krino! O lopoooki, ovaj junak ima oi kao tvoje, a, evo, mrtav je. Po moi i snazi, a i po junatvu, tebi je ravan, bezgrjeni Krino. Pa i po ljepoti nalikuje tebi, a sada je usnuo tu, na goloj zemlji. Neprijatelji su mu prikratili ivot. A sada, Krino, zbori svojem muu: Ti si odrastao u svakom obilju, na mekim koama jelena obiavao si se bezbrino odmarati. Jao, zar ti tijelo ne osjea bol dok tako lei na tvrdu bojitu? Rairivi svoje silovite ruke to ih krase grivne i tvrdi oiljci od ilava luka, ti mirno poiva, moj gospodaru, kao da si, umoran, stigao s vjebalita. Vidi li da plaem, gospodaru, zar da nijedne rijei ne ujem od tebe? Ne sjeam se da te iime povrijedih. Zar ostavlja potovanu Subhadru i svoje starije, nalik na bogove, i mene jadnicu shrvanu alou? Promotri, Krino, tunu siroticu to skuplja uvojke natopljene krvlju i na krilo mee tu prekrasnu glavu svojega gospodara, pa mu i dalje govori kao da je jo iv: to li su mislili veliki ratnici dok su tebe mladoga stezali u obru i, meni na alost, mirno pogubili? Kako je tvoj otac, proslavljeni junak, mogao trpjeti breme svojega ivota poto te je ovdje ugledao mrtvoga, ubijena zdruenim snagama gomile? Ni cijelo kraljevstvo, ni poraz zlotvora nee Pandavama donijeti radosti sada kada tebe nema meu njima. Obuzdavi osjetila i vjerna vrlini, i ja u uskoro dospjeti u nebo i u blaenstvo to si ga junaki stekao orujem. Zatiti me tada, vrsni junae! Ali ja, nesretnica, ne mogu umrijeti da bih se s tobom sastala na nebu, a za tim udim otkako te na bojitu spazih mrtva. Moj prekrasni muu, ti e na nebu susresti divne nebesnice i srca e im burno zaigrati od tvoje ljepote, od umilna smijeka i ljubaznih rijei. Subhadrin sine, dospio si sada u one predjele u kojima boravi samo pravednik i apsarasi su ti sada drubenice. Nauivat e se njihove miline, ali sjeti se kadto i moje dobrote. Bjee nam 390

sueno da na ovome svijetu naa veza traje samo est mjeseci, jer, evo, u sedmom, tvoj ivot ugasnu, moj veliki junae! Krino, gledaj tamo, jadne ene Matsya iz kraljevskoga doma s mukom odvajaju kraljevnu Uttaru da zaustave njezine strane jadikovke, a njihova je muka jo stranija i stalno nariu za kraljem Viratom. Osakaen stranim Droninim orujem, on lei nauznak i okupan krvlju. Radosno grakui, nad njime se viju jata gavranova. Eno ga gdje lei siloviti Karna, nenadmani strijelac, nalik na oganj usred krvave bitke. Svojom ga je silom ugasio Partha. On bijae zatitnik Dhrtaratrina neposlunog sina. Grabljiva stvorenja piruju nad njime i od njega nije mnogo ostalo. Tuan prizor! Slii na pun mjesec poslije sedam dana. Vidi ayadrathu kojega je titio znameniti Drona! Ubi ga Aruna da izvri zavjet nakon to se probi kroz svih jedanaest akasuhini te goleme vojske. anarddano, taj je ayadratha zasluio da ga pogube Pandave jo davno, kada bijae uz brau Kekaye dok su otimali slavnu Draupadi! Za ljubav Duale, jedine mi keri, bilo mu je oproteno. Zato se, Krino, ne sjetie da opet ukau milost mojoj jedinici? Zar ima crnje nesree od moje? Moja je mlaahna ki sada udovica i sve moje snahe ostae udove. Moja mezimica vie se ne plai, nego oajna tri na sve strane traei glavu svojega milog mua. Tamo lei alya, ujak Nakulin, proboden u boju rukom pobonoga, vrloga Yudhithire. On je upravljao Karninom koijom, a svojim jezikom bijae nastojao zauzdati i smanjiti Karninu hrabrost, kako bi pobjedu dao Pandavama. Jao, vidi mirno alyino lice, podobno Mjesecu, s oima poput latica lopoa! Vrane su mu iskljuvale lijepe oi, a jezik je kralju ispao iz usta i kidaju ga ptice mesoderke! Gledaj tamo, Krino, to antanuov sin lei na poljani, znameniti vitez sjajan kao Sunce. Opruen na zemlji, on je nalik na Sunce koje padne s neba kada doe kraj yuge! Ognjem svojega oruja sagorijevao je svoje protivnike u tome okraju. Taj slavni bojovnik bijae nalik na Sunce usred nae vojske, a sada lei poput Sunca na zalasku. U boju bez premca, pravednike due, znalac svih dunosti a njegovo znanje obuhvaa dva svijeta, i zato, Madhavo, antanuov sin jo uva dah ivota poput besmrtnika. On sada lei oboren strijelama i meni se ini da na ovome svijetu nema vie nikoga tko je ravan njemu i tko e ponoviti njegova junaka djela. Eno, vidi Dronu, prvoga meu brahmanima! Arunin, a i Satyakijev uitelj, lei na bojitu, a uio je i sve Kurue redom. Panduov je sinak njegovom milou mogao initi sve one pothvate koji slie na udo. Uitelja su napustile ivotvorne sile! Mnogi isposnici upletenih kosa alosni posluju uz Dronino tijelo u sjajnome oklopu prepunom procijepa to ih je Dhrtadyumna otvorio strijelama. Tu je slavna Kripi, krhka i nesretna. Ucviljena gospa trudi se da spremi posljednje obrede za tijelo svojega mua, stradaloga u boju, a njegovi uenici iz kaste 391

brahmana, upletenih kosa, slau na lomau krhotine kola, lukove i koplja, da na njima spale slavnoga brahmana koji ih je nekad arkom ljubavlju pribirao k sebi. I, uz pla i pjesmu Samara, Dronu polau na pogrebni oganj. I silni akuni, gospodar Gandhara, Sahadevin ujak, snalaljivi borac, pade od oruja sestrina sina. Taj spretni kockar stekao je znanje i kobnu vjetinu koja je otjerala u propast moje sinove. Ja strepim, Krino, nije li taj zlobnik i tamo u stanju posijati razdor meu moju djecu, koja su iskrena i uzdaju se u svojega ujaka? Silni Madhavo, Usudu nito nije teko uiniti kada su i te junake, krne vitezove, silne bojovnike, pobili ratnici njihova stalea. Ve onda kada si krenuo natrag Upaplavyi, ne svrivi ono po to si doao, rekoe mi Bhima i mudri Vidura: Ne vezuj se ljubavlju za svoje sinove! to izreknu Bhima i mudri Vidura ne moe nikako biti neistinito! O anarddana, nije prolo mnogo, a moji sinovi postae pepeo! I, rekavi to, Gandhari se onesvijesti, napusti je sva njezina vrstoa, a osjetila je stadoe raspinjati bolom. Smrt njezinih sinova raskidala joj je srce i za sve poe okrivljavati Krinu. Gandhari potom ree: Spaljeni su Dhrtaratrovii, spaljene i poginule Pandave, ali zato si ti bio ravnoduan dok su se oni istrebljivali? Mogao si sprijeiti pokolj jer mnogo ima tvojega naroda i imao si golemu silu, a i mo i rjeitost! Madhuov pogubitelju, ti si hotimice bio ravnoduan gledajui ovo ope krvoprolie. Pa kada je ve tako, mora i ti ubrati plodove toga ina! Nosioe koluta i topuza, ja sam predanom slubom svojemu muu stekla poneto zasluga koje nije tako lako stei. Moima tih zasluga ja u te prokleti! Ti e, Govindo, postati pogubitelj vlastita roda! Trideset est godina odsada izazvat e pokolj svih svojih roaka, prijatelja i sinova, a onda e na bijedan nain nestati u divljini. Gospe tvojega roda plakat e za svojim sinovima, rodbinom i prijateljima kao to sada plau ene Bharata!414 Sasluavi njezine rijei, plemeniti se Vasudeva slabano osmijehnu pa oslovi asnu gospou i kaza: Osim mene nema na svijetu nikoga tko bi mogao istrijebiti Vrnije i ja to dobro znam. Upravo to nastojim i postii. Izrekavi svoje prokletstvo, o slavna gospo, pomogla si mi da i to dovrim. Vrnije ne moe nitko istrijebiti pa bio to ovjek, bog ili danava i zato e poginuti od vlastite ruke. Kada velmoa Daarha to izree, Pandave se zapanjie, obuze ih uas i izgube nadu u ivot. A Vasudeva kaza: Ustaj, Gandhari, ustaj! Ne dopusti boli da ti mui srce! Tvoja je krivica to je dolo do ovoga pokolja! Tvoj sin Duryodhana bijae zavidljivi i drski zlikovac! Zato da meni pripisuje grijeh? Onaj tko ali za nestalim ili mrtvim tovari na sebe jo vei jad. Dvostruka je bol kada joj se
414 Tu se s novoga gledita povezuju propast Kurua i propast Vrnija. Vrniji e se pobiti kijaama kao to su se Duryodhana i Bhima ogledali kijaama (usp. III, bilj. 53). No ne ini se da je propast Vrnija replika tog dvoboja, nego je vjerojatno samostalni mit. Stoga Krina u nastavku i doekuje kletvu posve spremno kao dio vlastitih osnova.

392

prepusti. ena iz kaste ponovno roenih donosi na svijet djecu da budu isposnici, krava raa potomstvo da nosi terete, kobila raa drijebad da budu vrsni trkai, ena iz kaste udra raa jo jednoga slugu, ena vaiya raa jo jednoga uvara stada, ali kraljevna poput tebe raa sinove da ginu u boju! Gandhari saslua nemilu besjedu dok joj je srce rastrzala alost i ne prozbori ni jedne jedine rijei. Mudri kralj Dhrtaratra suspregnu u sebi bol to se raa iz zaluenosti pa upita pravednoga kralja Yudhithiru: Koliko je onih koji padoe u boju, a koliko ih je iz njega iznijelo ivu glavu? Yudhithira mu odgovori: Milijardu est stotina ezdeset milijuna dvadeset tisua ljudi palo je u boju. Junaka koji se spasie ima dvadeset etiri tisue sto ezdeset i pet. Dhrtaratra nastavi: Nai se ljudi moraju pobrinuti da spale tijela svih poginulih junaka uza sve obrede koji su propisani i bez obzira na to imaju li prijatelje ili nemaju, jer to bismo s onima koji nemaju nikoga da se pobrine za njih, niti imaju svoj sveti oganj? Mnoge su dunosti koje ekaju na nas. Potom veleumni Kuntin sin sazva sveenike Sudharmana i Dhaumyu, sutu Sanayu, mudroga Viduru i sve sveenike, druge sute i svoje vlastite sluge pa im naredi: Pripremite tisue posmrtnih obreda, i to kako valja i dolikuje, tako da od poginulih nijedan ne propadne zato to nema koga da se pobrine za njega! Spretni Vidura i svi ostali pourie da izvre nareenje i nabavie sandal i aloju i druge vrste drveta koje se upotrebljavaju za ovakve prilike, i mirisna ulja, topljeno maslo i mirise. Skupie skupocjene svilene haljine i ostalu odjeu, i velike gomile suha drveta, olupine kola i svakakvo oruje i sagradie pogrebne lomae, pa ih potpalie bez urbe i uza sve obrede. Poloie na njih kraljeve i prineve, sve plemenite ratnike, po redu i starjeinstvu i izlie potoke topljena masla i lomae se razbuktae. Stotine i tisue kraljeva primie tada posmrtne obrede. Te noi sva stvorenja bijahu oamuena od silne glasnoe pjevanja svetih Veda i od tubalica, a potrebne vatre buktjele su bljetave i bez dima, nalik na blistave planete na nonome nebu. Ljudi i narodi, bezimeni i bezbrojni, iz svakoga dvora i vojnoga logora, izdaleka skupljeni, s istoka i sa zapada, bijahu poslagani na tisue gomila. Svijetlilo je tisue ognjeva dok su za njih obavljani posljednji obredi, kako to bijae naredio kralj Yudhithira i kako je to izvrio ueni Vidura. Kada od mrtvih ostade pepeo i dovre se sveti obredi, Dhrtaratra i za njm Yudhithira polako krenue k obali Gange. Poto stigoe na blagoslovljenu Gangu, punu svete vode i okruenu jezerima, visokih obala i prostranih sprudova, oni poskidae svoje ukrase i svukoe gornju odjeu, opasae i pojaseve. Dooe onamo i uplakane udovice i majke bez sinova shrvane tekim bolom da izliju rtvu Ijevanicu svojim oevima, muevima, sinovima, unucima, brai i da obave svete obrede to ih duguju svojim prijateljima izginulim u stranome boju. Gangine obale postadoe pristupane na 393

svakome mjestu jer vojska ojaenih bijae tako velika da njihovi koraci napravie putove koji su s vremenom opet zarasli. Sprudovita obala velike rijeke, prostrana kao more, i naseljena tim uplakanim mnotvom, pruala je prizor neizmjerne patnje. A kroz Kuntine grudi razlijevao se val najgorega jada dok je svoju tajnu povjeravala svojoj ucviljenoj djeci: Sinovi moji, onaj strijelac bez premca, straan na svojim ratnim kolima, onaj to je uvijek spominjan kao Radhin sin, koijaev sin, blistao je poput samoga Surye dok je satirao svoje protivnike, onaj koji ni pred vaim najveim ratnicima nikada nije pokleknuo niti je ikada ustuknuo pred opasnou, onaj to je dao ivot, ali ne i ast i, stekavi slavu svojim umiranjem i posljednji zavjet savjesno izvrio, on bijae moj prvoroeni sin! Njemu, sinovi moji, prinesite prinose. Karna je bio va asni najstariji brat, a bog Sunca mu je bio otac. Kada Pritha to ree, braa zajecae od te nove muke, crnje i gore od svih dosadanjih muka. Pritisnut estokom patnjom i itei kao zmija junaki Yudhitira ree svojoj majci: Zar onaj Karna koji bijae kao more kojega se valovi sastoje od otrih strijela, oko ijega se stijega uvijek stvarao vrtlog, a pljesak je njegovih aka pucao kao grom, zar onaj Karna pred kojim nije smio stajati nitko osim Arune, zar on da bude tvoj moni potomak? Kako si ga, majko, mogla sakriti, zar se oganj moe sakriti skutima? Nita manje nisu Kurui hvalili Karnu nego to samo mi hvalili Arunu. Zar tvoj sin da bude prvi od monih ratnika, prvi od strijelaca, moan da se odupre svim zemaljskim kraljevima? Zar da nam taj veliki ratnik bude najstariji brat? Jao, naa je propast plod tvoje utnje! Karnina je smrt bolno pogodila sve nas, a i nae prijatelje. ak ni Abhimanyu kojega je smrt otela od jadne Subhadre, ni smrt kraljevia to ih je rodila ponosna Draupadi, ni svi prijatelji, svojta, ni cijela vojska Panala, svi to izgiboe, do zadnjega ovjeka, nisu tako ucvilili moje srce kao to ga je ucvilila Karnina smrt! Sve blago koje moe poeljeti, pravedni blagoslov i nebesko milje, sve to elja uoblii i uzmogne iskazati, sve bi bilo nae, samo da je Karna bio na naoj strani, a ovaj strahoviti pokolj Kurua moje jadne oi nikada ne bi gledale! Dugo je naricao pravedni kralj Yudhithira kojega je alost sasvim slomila. Napokon dade da se izliju rtve za njegova preminulog brata, a s prostranih Ganginih obala jo se jednom podie alobni krik bezbrojnih ena. Mudri Yudhithira pozva tada sve lanove Karnine porodice i zajedno s njima obavi posmrtne vodene obrede u ast svojega najstarijeg brata i, tek kada sve bijae gotovo, kralj ustade s uzburkanim osjeajima iz Gangine svete vode. 415

415 Tako knjiga o enama, budei osjeaje straha i samilosti, svrava snanom katarzom, i to ne samo u poetikome smislu, nego i u izvornome obrednome, religijskome smislu o kojem govori Aristotel u Politici. Stoga je doivljaj traginosti u Mahabharati vrlo snaan i izvoran.

394

Knjiga dvanaesta

ANTIPARVAN
Knjiga o smirenju Vaiampayana ree: Poto izlie prinose vode mrtvima za duu, za sve roake i prijatelje, Panduovi sinovi, Vidura i Dhrtaratra i sve gospe Bharata ostadoe tu, na obali Gange. Plemeniti Panduovi sinovi eljeli su da mjesec oplakivanja i oienja provedu izvan prijestolnice Kurua. Poto pravedni kralj Yudhithira zavri posmrtne vodene obrede, mnogi znameniti mudraci koji su se istakli isposnikim pothvatima i mnogi riiji i dvoroenici dooe tamo da vide kralja. Nakon obreda gostoprimstva, koji sada bijae u skladu s mjesecom alosti, svi oni posjedae prema starosti, okupivi se oko kralja. Na tisue brahmana nudilo je potresenome kralju svoje utjehe. Onda Narada oslovi sve mudrace po starjeinstvu pa se okrenu Dharminu sinu i ree: Yudhithiro, svojom silom i Madhavinom milou cijelu si zemlju pravedno osvojio. Srea je to si iz te uasne bitke iznio ivu glavu. Tebi su znane dunosti katriya, ali ti se ne veseli, Panduov sine! Zar nije red, kralju, da, poto si pobio sve svoje neprijatelje, sada razveseli srca prijatelja? Sada, kada si stekao sve te blagodati, nadam se da ti tuga vie nee raspinjati srce. Yudhithira e na to: Doista, ja sam se oslonio na Krininu jaku ruku i na milost brahmana te sam Aruninim i Bhiminim snagama stekao svevlast nad svom Zemljom, ali teki jad jo uvijek lei na mojem srcu. alim za rodbinom iji je grozni pokolj izazvala moja udnja za vlau. Zbog mene je poginuo sin Subhadrin i svi Draupadini predivni sinovi i ova mi pobjeda, boanstvenie, sve vie slii na uasan poraz! Teko me pritite alosna sudbina jadne Draupadi koja je doekala da nema vie nikoga od roda, a uvijek nam je vjerno ugaala. to e mi rei Subhadra, moja snaha iz roda Vrnija? Ali ja bih htio, boanstveni Narado, o neemu drugom porazgovarati s tobom. Onaj to ga je svijet smatrao sutom kojega je rodila Radha zapravo bijae na roeni brat! A ja sam, jao, eljan kraljevanja, uinio da on pogine! Zbog toga me jad izgara kao plamen povjesmo pamuka. Nitko od nas petorice brae nije ni slutio da nas s njime spaja krvna veza. A on, vrsni lukonoa, znao je to i naoj se majci bjee zarekao da e u boju ubiti samo Arunu a, kada ga pobijedi, da e s nama zakljuiti mir. I takvoga junaka pogubi Aruna! Brat je pogubio roenoga brata! Karnina stopala bjehu prava slika majinih stopala i, kada se zbilo ono u sabornoj dvorani i strana nam nepravda bjee uinjena, u meni se raspomamila srdba, ali, im bi mi pogled pao

395

na njegova stopala, moje bi jarosti u trenu nestalo. Poslije sam dugo o tome mislio, ali uzalud.416 Narada odgovori: Bharato, istina je sve to si rekao, ali sluaj ovu pripovijest: Ne bijae lako poslati u blaene predjele sve te katriye proiene orujem. Zato je Kunti, jo kao djevica, zaela sina koji e moi izazvati opi rat. Jednom je Karna vidio Aruninu vjetinu strijeljanja i doao je Droni s molbom da ga primi za uenika i da ga naui kako se rukuje monim Brahmanovim orujem. Ali Drona ne bijae sklon da ga primi i ree da mu nije doputeno pouavati bilo koga osim brahmana besprijekorna vladanja i katriye koji se, uz mnogo pokore, domogao oienja. Tada Karna ode uitelju Paraurami na planinu Mahendru koja nalikuje na nebesa. Tamo je susretao mnoge gandharve i yake, a i bogove. ivio je tamo i sva je oruja vrlo savjesno prouio postavi miljenik bogova, gandharva i rakasa. Dok je lutao po morskoj obali, sluajno je ubio tele svete krave koja je pripadala nekome brahmanu. Molio ga je i preklinjao da mu oprosti taj nehotini grijeh, ali ga brahman prokle i ree: Dok se bude borio protiv onoga zbog kojega se svakoga dana toliko trudi i kojega neprestano izaziva, kota tvojih kola progutat e zemlja! I kada ona proguta taj kota, tvoj e te protivnik pogubiti dok bude stajao smeten i nepaljiv! Nepanjom si ubio ovo moje tele i nepanjom e i ti poginuti! Ni svi svjetovi zajedno ne mogu obesnaiti moje prokletstvo! Karna na to obori glavu i dooe mu na pamet nevesele misli pa se, pun strepnje, vrati Rami. Potom Narada ispria kako je Karna zasluio i Parauraminu kletvu pa mu ree na kraju: Kada je Rama sasluao Karninu ispovijest, on mu ljutit, ali smijeei se, ovako kaza: Zbog svoje pohlepe za orujem ponio si se nedostojno slagavi da si brahman iz mojega roda i zato, bijednie, ovo Brahmanovo oruje nee uvijek ostati u tvojemu sjeanju. 417 Budui da nisi brahman, u asu tvoje smrti Brahmanovo e te oruje napustiti, a stajat e pred protivnikom koji ti je ravan. Idi odavde, jer ovo mjesto nije za one koji se slue laima. Znaj, meutim, da ti na Zemlji meu katriyama nee biti ravna u boju! I Karna se oprosti od Rame i ode Duryodhani pa mu ree: Ja sam nauio sluiti se svim orujima! Za Karninu slavu i silu saznao je i arasamdha, gospodar Magadhe, i pozvao ga na dvoboj. Obojica su poznavali nebesko oruje i, kada im tobolci ostadoe prazni i kada polomie sve svoje oruje, uhvatie se ukotac golim rukama. Kada ve vidje da e ga Karna rascijepiti napola, kralj u silnoj muci zaboravi na svoju mrnju i odbojnost prema Karni pa mu ree: Ja sam se zadovoljio! I u zalog toga novog prijateljstva on pokloni Karni grad Malini. Prije toga silni je tlaitelj neprijatelja bio sam kralj Ange i vladao je gradom ampom po Duryodhaninoj elji.
416 Pred starijima u obitelji pred ocem, majkom, starijim bratom treba poniknuti pogledom tako da se gleda u njihova stopala. Stoga ih mladi i po stopalima dobro poznaju. 417 Brahmanovo je oruje, dakle, duhovno ili duhom ovladivo oruje koje se prizivlje i opozivlje mantrama.

396

 Njegov prirodni oklop i naunice uzeo mu je Indra, brahmanova i Karnina kletva sjedinie se s obeanjem koje je dao Kunti, Indrine opsjene i Bhimino potcjenjivanje, alyino potkopavanje njegove odlunosti, Vasudevina lukavstva i, napokon, nebesko oruje to ga je Aruna dobio od nebesnika, a i od Drone i Kripe, sve se to sruilo na njegovu glavu i mnogi su ga obmanuli ili prokleli. No budui da je poginuo u boju, ne tuguj zbog brata, tigre meu kraljevima! I Nebeski mudrac Narada zautje, a Yudhithira, izmuen alou, utonu u misli. Sine moj, ne krivi sebe za Karninu smrt! javi se kraljevna Kunti. I sam otac njegov, bog Surya, pokuao ga je odvratiti od opakoga Duryodhane i privoljeti ga da prie k tebi, ali ni njegov, a ni moj trud nisu imali uspjeha. On nas nije htio posluati i sam je sebi o glavi radio! Na te majine rijei kralj Yudhithira, ojaena srca i suznih oiju, ovako odgovori: Velika se nevolja sruila na moja plea samo zato to si nam skrivala istinu i nisi nas dobro savjetovala! I tada pravedni kralj, ije moi bijahu goleme, u svojoj alosti prokle sve ene na svijetu i ree: Odsada neka nijedna ena ne mogne sauvati tajnu! Potom, sjeajui se sinova i unuka, rodbine i prijatelja, utonu u brigu i tugovanje. Umni kralj shrvan oajem bijae nalik na sjajni oganj koji se umotao gustim dimom. U zemnim uicima ne vidim nikakva dobra ni radosti ree on svojoj brai ni zadovoljstva u kraljevskim dunostima. Eto vam carevine, vladajte njome, a mene pustite da idem u umu! Aruna ga stade odgovarati od njegova nauma i govoriti mu o plemenitim vrijednostima porodinoga ivota i o svem dobru to ga ovjek moe uiniti a da ne postane isposnikom, a onda se, vidjevi da kralj Yudhithira ne progovara ni rijei, Panduov sin Aruna obrati Krini pa kaza: Dharmin sin, tlaitelj neprijatelja, izgara od alosti zbog svoje rodbine. Utjei ga, Madhavo! Opet smo u ljutoj nevolji, anarddano! Ostaje na tebi da ublai njegov bol! A lopoooki Govinda, ija slava ne moe usahnuti, okrenu svoje lice Yudhithiri. Od njihove najranije mladosti Govinda bijae Yudhithiri miliji ak i od Arune. Krina prihvati Yudhithirinu ruku nalik na mramorni stup i namirisanu sandalovim prahom pa mu stade zboriti blagotvorne rijei: Ne predaj se bolu, tigre, i ne mui svoje tijelo! Katriye su nestale u boju kao to nestaju sa snom i sva snovienja kada ih vie ne trebamo. Svi bijahu junaci i neprocjenjivi nakit toga groznoga pokolja. Pali su u boju gledajui ravno u one koji juriahu na njih. Nitko od njih nema rane na svojim leima i nitko nije poginuo u sramnome bijegu. Svi smo mi podanici sree i alosti. I ja, i ti, i sva stvorenja, jednom emo umrijeti. 397

Sluaj pripovijest koju je Narada kazivao Srnayi dok je ovaj tugovao za preminulim sinom.418 Paljivo sluaj i tvoj e bol brzo uminuti: Bijae jednom kralj, kako se pria, po imenu Marutta, Avikitov sin. I on je bio podloan smrti. Na njegov rtveni obred, koji se naziva Vivasr, 419 bijahu doli i Indra i Varuna i Brhaspati na elu svih ostalih bogova. Dok je taj kralj vladao, Zemlja je davala etvu a da je nitko nije orao, a bila je posvuda ukraena nakitom. Na njegovu su obredu Vivadeve bili dvorjani, a Maruti su dijelili poklone i pili somu. rtveni darovi toga kralja nadmaili su i darove bogova, a da ne govorim o darovima ljudi i gandharva. Kada je i taj kralj, koji te je nadmaio i po duhovnim zaslugama, i po znanju, po samoodricanju i po obilju, pao kao plijen smrti, to onda ti ali za sinom? Bijae nekada i kralj Suhotra, sin Atithijev, i uli smo da ni on nije mogao umaknuti smrti. Dok je on vladao, po zapovijesti Indrinoj pljutalo je zlato s neba cijelu godinu dana. Zemlja doista, a ne samo po imenu, bijae prava Blagodarka. Za njegove vladavine rijeke su u sebi krile zlatne kornjae, rakove i krokodile, jer ih je, kralju, boanski Indra prosuo iz visine. Izvan sebe od uda, Atithin je sin skupljao to blago koje bijae neizmjerno i prekrivae Zemljino lice. Priredio je sveanost u Kuruangali i na toj rtvi dade brahmanima svekoliko blago. Kada je i taj kralj postao plijenom smrti, za ime ti ali? usmo da je umro i kralj Prthu, sin Venin. Svi veliki riiji iz goleme praume postavie ga da vlada Zemljom. Ime Prthu dobio je zato to bijae napredan i bolji od svih ljudi. Zato to je narod titio od uvreda dadoe su ime Kattr. Tako od dobi ime katriya, zatitnik. Kada ugledae Prthua, Venina sina, sva zemaljska stvorenja povikae: Volimo ga i odani smo mu! I zbog te njihove ljubavi on dobi ime raan, onaj koji je vrijedan ljubavi. Dok je on vladao, etva je stizala i bez oranja, svaki list na drvetu davao je med, a svaka krava izobilje mlijeka. Svi su ljudi bili zdravi i elje su im bile okrunjene ispunjenjem. Niega se nisu bojali i ivjeli su kako im se htjelo: netko u polju, a netko u kui. Kada je Prthu poelio prijei preko mora, vode su pod njime ovrsnule. Ni rijeke nisu nadolazile kada ih je prelazio, ve su mirno tekle. U jednoj od svojih velianstvenih konjskih rtvi kralj Prthu dade brahmanima dvadeset jedno brdo zlata, a svako je imalo tri stotine lakata! Ako je i on, koji te je u svemu nadmaio, postao plijen smrti, za ime ali ti, veliki kralju? Na to se javi Vyasa: O kralju, kraljeva je dunost da titi podanike. Onaj tko ne brani pravedne zakone onda kada su ugroeni, i sam je prijestupnik protiv tih zakona.
418 Eto emu slue stare prie (itihasa puratana, st. 12): one primjerima pouavaju ili donose utjehu, osvjeuju obrazac sudbine u kojemu se ovjek naao i tako lijee i proiuju duu. Njihov se uinak provjerava prianjem (Narada je priao Srnayi...) pa ako se pritom pokau djelotvorne, primjenjuju se ponovno u primjerenoj prilici (Krina pria Yudhithiri). Tako su nam u epu katkada i na neznatnijem mjestu poput ovoga sauvani tragovi svjesna metapoetikoga nazora i pripovjedake ili pjevake prakse njegovih tvoraca. to vrijedi za pojedinu epizodu u epu, vrijedi u naelu i za djelo u cijelosti. 419 Vivar je rtveni obred kojim se rtvovatelj odrie svega svojega imutka.

398

Yudhithira odvrati: Ne sumnjam ja u tvoje rijei, slavni isposnie, ali ja sam radi ove kraljevine mnogima donio smrt. Zbog toga to sam uinio sada mi srce izgara! Vyasa e na to: Bharato, ako u umi ovjek sjekirom srui drvo, onda je on poinio grijeh, a ne sjekira! Ili, ako se kae da je sjekira samo predmet kojim je djelo izvreno, onda se grijeh moe pripisati onome tko ju je napravio, ali to bi se teko moglo nazvati istinom. Kuntin sine, kao to jedan ovjek ne moe snositi posljedice onoga to je uinio drugi, tako i ti svoju odgovornost moe pripisati Svevinjem biu. Ako je pak ovjek samo pokreta svojih djela, i dobrih i loih, onda Svevinji Upravitelj i ne postoji i plodovi tvojih djela i nedjela ne mogu ti nita nauditi. Kralju, nitko ne moe skrenuti s puta koji mu je suen. Ako pak sudbina proizlazi iz djela u prolome ivotu, onda nema grijeha u ovome ivotu kao ni onaj to je napravio sjekiru. Ako misli da je Sluaj taj koji djeluje na ovome svijetu, onda se ovaj pokolj i nije mogao dogoditi, niti bi se uope dogodio. Ako treba razabrati zlo od dobra, onda su tu sveti spisi, a u njima stoji da kraljevi moraju stajati s uzdignutom palicom kazne u rukama. Ja mislim, Bharato, da dobra i zla djela stalno krue, kao na kotau, i da ovjeka sustiu posljedice i dobrih i zlih postupaka. Jedan grijeh proistjee iz drugoga. Zato, kralju, izbjegavaj da ini zlo i ne daj svojemu srcu da se utapa u tuzi. Vri, Bharato, dunosti koje pripadaju tvojemu staleu ma kako one izgledale dobre ili zle, a ovo samoodricanje nimalo ti ne pristoji. Sluali smo, Prthin sine nastavi Vyasa da su se jednom bogovi i asure meusobno zaratili. Asure su starija, a bogovi mlaa braa. Bitka je trajala trideset dvije tisue godina i sva se Zemlja okupala krvlju. Onda bogovi pobie daitye i osvojie nebesa. A brahmani, znalci Veda koji su vladali Zemljom, uzoholie se i latie oruja pa pooe pomoi daityama. Zvali su se Salavrke. Bilo ih je osamdeset osam tisua i sve ih pobie bogovi. Ponekad, kralju, grijeh je nalik na vrlinu, a vrlina se ini kao grijeh. Ali oni koji su ueni znaju ih razlikovati. Ljudi koji su poput tebe nikada ne dospijevaju u pakao. Umiri svoju brau! Onaj tko grijei svjesno i odluno i zbog toga ne osjea nikakva stida, ve nastavlja kako je i zapoeo, taj je odista grjenik. Za njega nema okajanja i njegov se teret ne smanjuje. Ti si od visoka roda i plemenita si podrijetla, a ono to si inio bijae uinjeno preko volje i tui su te grijesi prisilili na to. Za tvoje okajanje odreen je znameniti obred zvan "konjska rtva". Priredi ga i obavi i bit e slobodan od svojih grijeha! Svojim junatvom ti si pobijedio sve kraljeve, bezgrjenie, zato poi sa svojim prijateljima u te kraljevine i okruni brau, sinove ili unuke izginulih kraljeva. Pokai svoju milost ak i jo neroenoj djeci i uini sretnim svoje podanike. Vladaj zemljom, a na prijestolja onih koji nemaju sinova postavi njihove keri. ene uvijek ude za vlau i zadovoljstvima. Utjei svekoliku carevinu i razveseli svoje srce! 399

I plemeniti Yudhithira ustade sa svojega sjedita s namjerom da uini dobro itavome svijetu. Pooe svi k Hastinapuri, a pred njima je iao kralj Dhrtaratra. Kada uoe u grad, izaoe da ih doekaju tisue i tisue graana. Gomila se tiskala okienim ulicama poput oceanske plime kada izae Mjesec. Divno ukraene prostrane palae inilo se da posru pod teretom mnogih ena i djevojaka koje su se du ulica natisnule po njima. Umilnim glasovima klicale su one Yudhithiri u slavu, a narod iz grada i pokrajina okupljao se oko dvora dovikujui pohvale i blagoslove. Uavi u dvor, blagoslovljeni Yudhithira stade pred kuna boanstva i odade im poast darivajui ih dragim kamenjem, mirisima i cvjetnim vijencima. U pratnji sveenika Dhaumye i svojega staroga strica on doe pred brahmane i radosno ih pozdravi iskazavi im duno tovanje obiljem bogatih poklona, a nebesa odjeknue od njihova blagoslova: Ovo je blaen dan! kliknue svi slono. Bjee to mio i ugodan glas koji razveseli srca svih prijatelja i dobronamjernika Panduovih sinova. A neto kasnije, kada su se brahmani primirili, rakasa po imenu arvaka koji se bjee preruio u brahmana oslovi kralja i ree mu: Ja u govoriti u ime svih onih brahmana jer to je njihova elja: Sramota nek padne na tvoju glavu! Ti si zao kralj! Ti si ubojica svojih roaka! Sada kad si ubio svoje starije i svojega uitelja, pristoji ti samo da se rastane od svojega ivota! Nasta mukla tiina. Od tjeskobe i stida nitko, pa ni Yudhithira, nije mogao prozboriti ni rijei. Onda progovori Yudhithira: Ja vam se klanjam i ponizno vas molim da ne mislite runo o meni. Vama ne prilii da me poniavate. Uskoro u se oprostiti od svojega ivota! U taj mah svi brahmani uzviknue: Mi to nismo rekli! Svako dobro neka te prati, kralju! A onda prepoznae preruenoga pa povikae: Ovo je rakasa arvaka, Duryodhanin prijatelj! Obukao se kao prosjak-isposnik s namjerom da uini neko dobro za Duryodhanu! Uz tebe, kralju, neka je svako dobro i blagostanje, a i uz tvoju plemenitu brau! I tada svi ti srditi brahmani izrekoe zajedno uglas: HUM! Osudivi rakasu, bezgrjenici su ga ubili samim tim glasom. Spren njihovom moi arvaka se srui mrtav, poput drveta spaljena Indrinim gromom. Potom se brahmani udaljie ispraeni Yudhithirinim izrazima potovanja i svojim blagoslovima razgalie njegovo srce. Yudhithira je svladao svoju tugu i malo se razvedrio. Sjeo je na prijestolje sazdano od zlata licem okrenut k istoku, a dvojica vitezova, Krina i Satyaki, posjedae njemu suelice. Bhima i Aruna posjedae oko kralja na stolice optoene draguljima, a na bijelo prijestolje od slonovae optoene zlatom sjedoe Kunti i blizanci. Sveenik Kurua Sudharman, Vidura, sveenik Pandava Dhaumya i kralj Kurua Dhrtaratra, svaki na posebnome prijestolju sjajnu poput ognja, sjedili su do njih, a tu bjehu i Yuyutsu, Sanaya i Gandhari. 400

Na Krinin znak sveenik Dhaumya otpoe sveanu ceremoniju. Najprije je, kako to obiaji nalau, blagoslovio rtvenik koji bjee okrenut istoku i sjeveru, a potom je plemenitoga Yudhithiru i Krinu, Drupadinu ki, posadio na blistavo prijestolje prekriveno tigrovim koama. Onda je stao lijevati na oltar rtvu Ijevanicu od ista masla pojui sve vrijeme propisane mantre. Zatim ustade Krina i iz posveene koljke 420 izli vodu na glavu Kuntina sina Yudhithire. Mudri kralj Dhrtaratra uini potom isto, a za njima i svi savjetnici. Zadovoljni mu brahmani poeljee pobjede i blagostanje i milozvunim glasovima pjevahu mu hvale. Kralj ih je Yudhithira sasluao pa im onda ovako kaza: Blagoslovljeni su Panduovi sinovi jer njihove zasluge, stvarne ili nestvarne, spominju brahmani koji su se ovdje okupili. Ali znajte, to god da se zbilo, kralj Dhrtaratra na je otac i gospodar. Onaj tko hoe meni ugoditi, neka se pokori njegovim naredbama i neka potuje svaku njegovu elju i volju. Njegov je cio svijet pa i Pandave su njegovi, kao i svi ostali. Neka svatko od vas ima na umu to to sam sada rekao! Potom kralj Yudhithira raspusti narod da svatko ide za svojim poslom. Kada su se razili graani i stanovnici pokrajina, moni kralj Kurua postavi svojega brata Bhimasenu u zvanje yuvarae, 421 a bistroumnome i veleuenom Viduri dodijeli dunost prvoga doglavnika i savjetnika za est dravnikih poslova.422 Uvaeni Sanaya, iskusan i dubokouman, kojega su krasile sve dobre osobine, primi na sebe dunost nadzornika riznice. Nakula bi postavljen da vodi brigu o popisu vojske, da je hrani, plaa i brine se o njoj, a Aruni povjeri vrhovno zapovjednitvo nad svojim vojskama, a dunost mu bjee obrana zemlje i kanjavanje zloinaca. Dhaumya, prvi meu sveenicima, bi zamoljen da se prihvati brige o brahmanima i obavljanja vedskih i svih ostalih obreda, a Sahadeva ostade uz Yudhithiru da bude njegova tjelesna straa. Zadovoljni kralj dade ostalima poloaje koji su im, prema njegovu miljenju, odgovarali, a onda plemeniti i pravedni kralj Yudhithira ovako naloi Viduri i plemenitome Yuyutsu: Vas dvojica ete spremno i odano izvravati sve ono to bude poelio moj kraljevski otac Dhrtaratra. Svi graanski poslovi i upravljanje pokrajinama bit e vaa dunost, a rjeavat ete ih uz kraljevu suglasnost. Nakon toga kralj Yudhithira naredi da se odre posmrtne sveanosti za sve poginule roake i za sve one za kojima ne ostadoe na svijetu ni roaci ni prijatelji. Dade da se iskopaju zdenci, sagrade esme i kuhinje gdje se dijelila hrana, a sve u ime svojih izginulih prijatelja i za dobrobit njihovih dua. Kao i prije iskazivao je svoje potovanje Dhrtaratri, Viduri i Gandhari, a i svima
420 U kritiko izdanje nije prihvaen stih koji tu radnju pripisuje Krini, nego se razumije daje vri sveenik Dhaumya. 421 Yuvarada je prijestolonasljednik koji ve za ivota kralja dijeli s njime vlast. 422 adgunas, est dravnikih poslova, jesu mir (samdhi), rat (vigraha), nastupanje (yana), mirovanje (asana), sijanje razdora (dvaidhibhava) i kada sve to nije dovoljno, utjecanje za pomo monijemu kralju (samraya).

401

ostalim cijenjenim Kuruima i inovnicima. Dobrostivi kralj brinuo se i o gospama koje su u boju izgubile svoje junake mueve i sinove, i samilosno je uzeo pod svoju zatitu siromahe, slijepe i nemone i davao im je hranu, odjeu i sklonite. On bijae sretan to je svakome udovoljio. Kada sve bjee obavljeno, kralj Yudhithira doe Vasudevi koji je bio utjelovljenje samoga Vinua i, vidjevi ga utonula u misli, on mu se smijeei obrati: Prvae meu veleumnima, jesi li no proveo mirno i zadovoljno? Vidim udesan prizor, posvetio si se zadubljenju! O ti, koji si velianstveno okrilje cijeloga svijeta, je li sve kako valja u svim trima svjetovima? udim se to si sada pribjegao etvrtomu stanju svijesti423 i volio bih da mi kae razlog tome, ako sam dostojan da ga ujem. Mlai Indrin brat prizva natrag svoj um, svijest i osjetila u njihovo uobiajeno boravite, pa, uz smijeak, odgovori: Tigar meu ljudima Bhima, koji sada nalik na sjajni oganj lei na postelji od strijela, usredotoio je misli na mene. Stoga sam i ja duhom otiao do njega. Pribrao je sva svoja osjetila i snagom svoje volje usmjerio je svoj um k meni zovui me da mu budem pribjeite. Kada vlastita djela budu uznijela na nebesa toga monika meu kraljevima, zemlja e, Prthin sine, biti kao no bez mjeseine. Zato, Yudhithiro, poi pokorno pred Gangina sina i pitaj ga o svemu to bi htio saznati. Pitaj ga o svim etirima vrstama znanja, o pravdi, koristi, zadovoljstvu i o spasenju. Pitaj ga o rtvama, obredima odreenim za sva etiri stalea, o etirima nainima ivljenja i o dunostima kraljeva. Kada Bhima, prvak od roda Kurua, ode s ovoga svijeta, sve to znanje nestat e s njim. I tako Krina, kralj Yudhithira sa svojom braom i mnogi drugi s njima krenue vozei se na svojim kolima nalik na utvrene gradove i pod mnogim barjacima i zaputie se prema Kuruketri. Izaoe na ravnicu milijuni plemenitih katriya. Na njoj se podizalo mnogo brjegova uinjenih od tijela i kostiju slonova i konja i bezbroj ljudskih glava rasutih poput morskih koljki. Iarana nebrojenim pogrebnim lomaama i gomilama oklopa i oruja, ta ravnica bjee nalik na vrtove u kojima je maloas pijanevao Unititelj. Bacajui poglede na ete duhova i bezbrojne rakase, silni su vitezovi urno jezdili tim krajem. Dok su se tako vozili, jakoruki Krina, radost Yadava, ree Yudhithiri: Eno u daljini, Prthin sine, pet Raminih jezera! Tamo je Paraurama sjenima svojih predaka ponudio rtvu Ijevanicu od krvi katriya. To se tu zbilo. Dvadeset jedan put moni je Rama istrebljivao katriye s lica Zemlje i oslobaao je njihova tereta, a onda je odustao. Napokon ugledae Bhimu. Na svojemu odru od strijela nalikovao je na zalazee Sunce. Kada dooe do njega i posjedae naokolo, Krina pogleda Bhimu koji bijae kao vatra koja lagano trne i ree mu: Jesu li ti osjetila jo uvijek pouzdana? Prvae meu rjeitima, nadam se da ti se jo nisu pomutila!
423

etvrto je stanje svijesti stanje najdubljega zadubljenja.

402

Pravedni antanu obeao ti je da e umrijeti tek kada to sam poeli. Ja nemam takvih zasluga da bi mi ta elja bila ispunjena. I najmanja igla, kada se zabode u tijelo, stvara bol. to onda rei o stotinu strijela koje probadaju tvoje tijelo? Brahmani uvijek govore o tebi da si ti deveti Vasu, ali ti si vrlinom nadmaio svu osmoricu i ravan si samome Indri! Prvae meu ljudima, osim tebe nema vie nikoga tko bi mogao rastjerati nedoumice to iskrsavaju u Znanjima koja se izuavaju na svijetu. Pomou svojega otroumlja oslobodi Panduova sina njegove alosti. Osobe ije je znanje tako golemo i raznovrsno ive samo zato da bi utjeile ljude kojima je um zamagljen. Kada je uo mudre Vasudevine rijei, Bhima malo podie glavu i, sklopljenih ruku, ovako mu odgovori: Budi mi zdrav, boanski Krino! Ja vidim, Govindo, tvoje vjeno oblije! Prvae svih boanstava, misli na ono to e biti dobro za tvojega poklonika. Traim tvoju zatitu u elji da doekam blaeni kraj! Vasudeva mu odvrati: Velika je tvoja odanost meni i zato sam ti, kralju, pokazao svoje nebesko oblije! O Bhimo, kada bude napustio ovaj svijet, svekoliko tvoje znanje nestat e s tobom. Zato su svi ovi koji se ovdje okupie doli da od tebe uju pouke o dunosti i vrlini. Kai im stoga rijei Istine! Bhima tada ree: O gospodaru nad svim svjetovima! O svemoni, na mukama sam zbog svih ovih strijela koje mi nanesoe brojne rane, udovi su mi slabani, a ni um mi nije sasvim bistar. Naputa me moja snaga, oprosti mi! Ja nita neu rei! I sam bi se Gospodar Govora pred tobom ustezao. Kako da govorim ja, tvoj uenik, pred tobom koji si Stvoritelj Svemira? Na to e Vasudeva: Neudobnost i omama, plamen boli, glad i e nee te muiti. Gangin sine neusahle slave, tvoja osjetila i pamenje nee te izdati! Tada svi veliki riiji, i pred njima Vyasa, izrazie Krini svoje oboavanje i zapjevae vedske himne. Blag, ist i ugodan lahor pirnu poljem i donese sa sobom prekrasne mirise. Na mjesto gdje bijahu Vasudeva, Gangin sin i kralj Yudhithira, lagano poe padati nebesko cvijee...424
424 Ovdje poinje golem korpus pounih rasprava koji zauzima dalje adhyaye 53-353. u antiparvanu te 1166. u Anuasanaparvanu, dvjema najopsenijim knjigama Mahabharate. Te su rasprave po sebi esto vrlo zanimljive i vrlo znatne za povijest staroindijske kulture, filozofije, prava itd., ali stoje posve izvan toka osnovne radnje koja ih samo uokviruje. Taj okvir koji je omoguio umetanje tolika pounoga materijala u ep prevodioci su ovdje ukljuili u svoj izbor i time omoguili itaocu jasan uvid u kompoziciju epa, a sam su pouni korpus s pravom izostavili jer bi on progutao epsku radnju a njoj ne bi nita dodao. (Osim toga, pouni se dijelovi ne bi mogli nimalo pouzdano prevesti iz prijevoda.) Sluajui Bhimine pouke Yudhithira postaje duhovni sin najstarijega glavara Kurua koji se odrekao tjelesne djece, i time postaje na neki nain i duhovni nasljednik kuruske loze. Pouke, s jedne strane, znanjem oslobaaju Yudhithiru podlonosti patnji i alosti koje ga mue, a s druge ga upuuju u nauku o dunostima kraljeva i pripremaju za djelatni ivot vladara koji nije napustio svijet. Yudhithirina unaprijedna spremnost da se odrekne kraljevstva ini ga opet srodnim Bhimi koji se kraljevanja davno bio odrekao. Sada se, meutim, na toj spremnosti na odricanje od svijeta poukom gradi sposobnost za pravedno vladanje u svijetu. Utoliko je ovaj golemi pouni korpus u naelnome opredjeljenju podudaran s osnovnim nazorima izloenima u razmjerno kratkome, ali sredinjemu pounome tekstu u Mahabharati, u Bhagavadgiti, koja je, ini se, presudno utjecala na koncepciju konane redakcije cijeloga epa.

403

Knjiga trinaesta

ANUASANAPARVAN
Knjiga o poukama anameaya ree: Glavar Kurua Bhima leao je na svojemu odru od strijela kakav svaki ratnik moe samo poeljeti. Dok su Pandave sjedjeli oko njega, moj premudri pradjed Yudhithira sluao je pouke o svim tajnama koje se tiu njegovih dunosti i sve njegove sumnje bijahu rasprene. Ueni brahmane, priaj to se dalje zbivalo s velikim kraljem Pandava! Vaiampayana nastavi svoje kazivanje: Kada Bhima zautje, muk zavlada nad krugom kraljeva okupljenih oko njega. Svi su sjedjeli bez pokreta, poput likova naslikanih na platnu. Datyavatin sin Vyasa sjedio je zamiljen neko vrijeme, a onda oslovi kraljevskoga Ganginog sina i ree: Kralju, prvak Kurua Yudhithira postao je opet ono to je bio, a uz njega su i njegova braa dobila natrag svoju oevinu. Svijetli kralju, Krina i Yudhithira ti se klanjaju i mole te za doputenje da se vrate u grad. Kraljevski antanuov sin dade Yudhithiri i njegovim savjetnicima doputenje da se mogu udaljiti i s mnogo ljubavi ree svojemu unuku: Vrati se u grad, kralju, i neka nestane groznice iz tvojega srca. Potuj boanstva i prinosi im rtve, dijeli bogate darove kao to je to Yayati inio, prvae meu kraljevima, ini to predano i s punom panjom. Mnogo e dobra time zasluiti! Nagradi svakoga svojega dobronamjernika i neka tvoji prijatelji budu pod tvojim okriljem kao ptice pod kronjom bujnoga i snanog drveta izraslog na svetom tlu i prepunog ploda. Kada doe vrijeme da se oprostim od svijeta, ti doi amo, kralju. Taj e as kucnuti onda kada se Sunce prestane sputati k jugu i opet se stane penjati k sjeveru. Kuntin sin odgovori: Bit e kako kae! i s dubokim potovanjem pozdravi svojega djeda pa se sa svojim prijateljima i pratiocima zaputi prema gradu nazvanome po slonu. Na elo povorke postavie kralja Dhrtaratru i gospu Gandhari koja uvijek bjee odana svojemu gospodaru. Poto je ukazao duno potovanje graanima i stanovnicima pokrajina, kraljevski Kuntin sin dade im doputenje da se mogu vratiti svojim domovima. On utjei udovice i ojaene majke darujui im izobilje blaga. Blagoslovljeni vladar proveo je u prijestolnici pedeset noi i tada se sjeti da je dolo vrijeme to mu ga je djed naznaio. Prvi meu pravednicima dade se na put povevi sa sobom sve glavne sveenike. Za njim su nosili mnogo proiena masla i cvjetne vijence, mirise i svilene haljine, a i sandalova i alojina drveta na kojem e spaliti Bhimino tijelo. Bjee tu i skupocjenih ogrlica i dragulja, a na elu su ili Dhrtaratra, kraljica Gandhari, proslavljena svojom vrlinom i 404

Yudhithirina majka Kunti. Bijae to dugaka povorka u kojoj su nosili i Bhimine svete ognje, pjevai i slavitelji pjevali su svoje himne, a kralj je u toj povorci nalikovao na Indru. Ubrzo stie tamo gdje je antanuov sin leao na postelji od strijela i vidje da ga dvore premudri Paraarin sin Vyasa, Narada, Devala i Asita, a uz njih i nekolicina kraljeva iz raznih dijelova zemlje, koji su ostali ivi poslije pokolja. Kralj sie sa svojih kola a onda on i njegova braa pozdravie svojega djeda, od kojega su drhtali svi neprijatelji. Potom se pozdravie i s mudracima kojima na elu stajae Vyasa. Najzad kralj Yudhithira oslovi Gangina sina u ime svoje brae i u svoje vlastito ime: To sam ja, Yudhithira, kralju. Mi te pozdravljamo! Ako me jo moe uti, reci mi to mogu uiniti za tebe? Donio sam, kralju, tvoje rtvene ognjeve i doao sam u reeni as. Ovdje su i svi stanovnici Kuruangale i svi preivjeli ratnici. Otvori oi, glavaru Kurua, i pogledaj nas! Sve to je trebalo uiniti i pripremiti, uinjeno je i pripremljeno. Sve je ve bilo spremno za as koji si naznaio. Tada Gangin sin otvori oi i vidje kako oko njega stoje okupljene sve Bharate. Velmoni gospodin prihvati jaku Yudhithirinu ruku i oslovi ga dubokim glasom: Dobro je to si doao, Kuntin sine, i ti i tvoji savjetnici. Boanski Surya zapoeo je svoj put k sjeveru. Leao sam na ovome odru, na vrhovima ovih strijela, pedeset i osam dana, a osjeao sam se kao da to traje itavo stoljee. Potom Gangin sin pozdravi Dhrtaratru i kaza mu: Kralju, ti dobro poznaje dunosti i vie ne postoje tvoje sumnje u pogledu zemaljskih dobara. Znana ti je i tanahna nauka Veda, a i dunosti koje nam propisuje vjera. Ne bi trebalo da se preputa alosti. Po zakonima pravde Panduovi su sinovi i tvoji koliko su bili njegovi. Pazi ih i titi kako to valja i dolikuje. Oni uvijek vjerno i posluno slue svojim starijima. Veliki junak Kurua onda se obrati silnome Vasudevi: O Boanstveni, o Gospode svih bogova, tebe oboavaju boanstva i asure! Ti si Svevinja i vjena dua! Spasi me, prvae svih stvorenja! Daj mi svoje doputenje, Krino, da napustim ovaj svijet. Ti, koji si vrhunska srea, zakrili Pandave i uvijek ih titi! Ti si im, doista, jedina odbrana! Ti i Aruna drevni ste riiji. Nara i Narayana koji su se rodili meu ljudima. Dopusti im da odem, Krino, i da odbacim ovo tijelo. Uz tvoje doputenje mene e doekati najvee blaenstvo. Vasudeva mu na to odgovori: Ima moje doputenje, Bhimo! Dospjet e na poloaj Vasua, velianstveni junae! Ti nisi na ovome svijetu bio kriv ni za jedan prijestup, svojem si ocu bio odan kako jo nitko ne bijae, i zato sada Smrt, poput sluavke, eka na tvoju volju! Gangin sin onda jo jednom oslovi Pandave i Dhrtaratru: Ja se elim rastati od ivota! Dopustite mi da to uinim, a vi se borite da dosegnete Istinu jer ona je 405

najmonija sila. Uvijek imajte uza sebe potene i mudre brahmane, samoobuzdane i predane isposnitvu. On se potom izgrli sa svima pa zautje. antanuov sin bjee neko vrijeme potpuno miran. Upravljao je ivotnim dahom, tako da proe kroza sve one dijelove tijela koji su naznaeni u yogi. Zatim se njegov ivotni dah stane dizati. Oni dijelovi tijela iz kojih se podizao ivotni dah, pomou yoge, jedan za drugim postadoe ponovno zdravi. udesan se dogaaj, kralju, odigravao pred svim onim okupljenim kraljevima i velikim mudracima. Za kratko vrijeme na Bhiminu tijelu vie ne bijae nijedne strijele i nijedne rane. Zauzdani ivotni dah ne mogae nikuda umaknuti, ve se probi kroz Bhimino tjeme i ode nagore, prema nebu. Zatutnjae nebeski bubnjevi i cvjetna se kia prosu iz visina. Siddhe i ponovno roeni mudraci ushieno su uzvikivali: Prekrasno! Prekrasno! A Bhimin je ivotni dah, nalik na veliki meteor, suknuo u visine i uskoro nestao iz vida. Tako se Bhima, asni starina, sredinji stup roda Bharata, voljeni djed Kurua i Pandava, sjedinio s vjenou. Potom Pandave i uz njih Vidura skupie mnogo suha drveta i mirisnih sastojaka pa uinie za Bhimu pogrebnu lomau. Kada od njegova tijela osta samo pepeo, oni se zaputie na svetu rijeku Gangu, a mnoto mudraca i isposnika ilo je za njima. Tu, na Ganginoj obali, oni slavnom Ganginu sinu odrae pogrebne obrede i prinesoe Bhiminoj dui rtve Ijevanice, kako to propisuju drevni obiaji. Tada, shrvana tugom, boginja Ganga izroni iz vode lijui gorke suze. Poto je oplakala svojega sina, ona ree tunome skupu: O kraljevi, a i ti kralju Yudhithiro, ujte me: Sin mi je bio kraljevskoga roda i krasili su ga mudrost i visoko porijeklo. Svima svojim starijima bio je dobroinitelj, a svojoj porodici oslonac i dika. Nadasve bijae odan svojemu ocu i nepokolebljivo se drao svojih zavjeta. Ni Paraurama, amadagnijev sin, nije ga mogao pobijediti. Jao meni, pa zar da takva junaka nadvlada ikhandin?! Ah, srce mi mora biti od dijamanta kada ve nije prepuknulo od jada to ga vie neu ugledati na svijetu! Krina se trudio oko boginje i tjeio je blagim rijeima tiho joj govorei: Tvoj je sin dospio u najvie blaenstvo, u to ne sumnjaj ni trena! Otiao je u nebesa sretan i po vlastitoj volji i izboru. Ni bogovi ga ne mogae ubiti u boju! Nemoj tugovati, boginjo, i istjeraj groznicu iz svojega srca! Krinine i Vyasine rijei umirie prvu meu svim rijekama, a onda joj svi prisutni kraljevi s Krinom na elu ukazae sve dune poasti i dobie od nje doputenje da mogu napustiti njezine obale.425
425 Dronina je smrt stajala Pandave nonoga pokolja koji je u njihovu taboru poinio Avatthaman, kao to pripovijeda deseta knjiga. Na kraju jedanaeste, poslije Gandharine tualjke, osobito teak udarac za Yudhathiru i Pandave donosi Kuntino priznanje da im je veliki suparnik Karna bio roeni brat. Poetak dvanaeste knjige jo odjekuje od teine tog udarca, ali ga pokuava smiriti priama o Karninoj neizbjenoj sudbini. A zatim dvanaesta i trinaesta knjiga odaju ast i divljenje slavnome djedu Kaurava i Pandava, njihovu tjelesnome prastricu Bhimi. Time sudbina velikih ratnika Kaurava uokviruje knjige o borbi na Kuruketri: Dronina u sedmoj i desetoj knjizi, Karnina u osmoj i jedanaestoj, a Bhimina u estoj te dvanaestoj i trinaestoj. Hijastikom je

406

kompozicijom osobito naglaena komplementarnost Karne (vojskovoa u 8. knjizi pogrebni obred na kraju 11. knjige) i Bhime (vojskovoa u 6. knjizi pogrebni obred na kraju 13. knjige), a s druge strane svojevrsna sveobuhvatnost Bhimina nepristrana znaaja u usporedbi s Karnom i Dronom:

407

Knjiga etrnaesta

AVAMEDHIKAPARVAN
Knjiga o konjskoj rtvi Vaiampayana ree: Kada kralj Dhrtaratra zavri prinoenje Ijevanice vode, oni pooe uz Ganginu obalu a snanoruki Yudhithira, koji je iao za njime uzburkanih osjeaja i oiju oblivenih suzama, najednom klonu tu, na obali, a Bhima ga prihvati dok je padao. Ne moe vie ovako! kaza onda Krina, dok su Panduovi sinovi stajali oko potresenoga Dharmina sina i teko uzdisali gledajui ga kako lei na zemlji. Vidjevi da je smalaksao i shrvan oajem, oni posjedae oko njega i sami alosni. A razboriti kralj Dhrtaratra, kojemu njegova mudrost bijae jedino svjetlo, i sam prepun emera zbog smrti svojih sinova, oslovi Yudhithiru pa mu ree: Ustaj, tigre Kurua! Mora izvravati svoje dunosti! Kuntin sine, Zemlju si osvojio drei se katriyskih obiaja i zato sada uivaj sva svoja prava i dijeli ih sa svojom braom i prijateljima! Prvae meu pobjednicima, ne znam poradi ega pati. Zemaljski gospodaru, Gandhari i ja smo oni koji imaju to oplakivati jer izgubismo stotinu svojih sinova koji nestadoe kao blago koje stekne u snu. Meni je vrli Vidura ovako pretkazao: Tvoj rod snai e propast zbog Duryodhaninih grijehova. Ako hoe da vlada Yudhithira, ti izvri rtveni obred, a onda sam preuzmi vlast u kraljevini i podjednakim okom gledaj na svakoga. Neka tvoja rodbina ivi od tvoje dareljivosti. Ali ja se ogluih na pametne rijei staloenoga savjetnika i, evo, zasluih da me snae ovaj neizmjerni jad. Pogledaj na nas stare roditelje koji grcaju u moru alosti, kralju, a za tvoju bol ne vidim nikakva razloga. Te rijei umnoga kralja opet umirie Yudhithirin um. Onda se javi Vasudeva: Podlost srca vodi u propast, a estitost ravno k Brahmanu! Ako je Brahman jedina svrha prave mudrosti, onda nju od toga cilja ne moe odvratiti nikakva pomutnja uma. Tvoj se karman jo uvijek nije istroio i jo nisi pobijedio svoje neprijatelje jer nisi upoznao zlotvore koji vrebaju u tvojemu vlastitom umu. Sattva, raas i tamas 426 svojstva su due i ueni kau da prisutnost u odreenu odnosu znai umno zdravlje. Ako se ravnotea poremeti, mora se primijeniti neki lijek. Sreu nadvladava tuga, a tugu zadovoljstvo. Neki ljudi, ophrvani tugom, ele se sjeati nekadanje sree, a neki opet, uivajui u srei, poele da se prisjete prole tuge. Moda je, Kuntin sine, to u tvojoj uroenoj prirodi koja te sada nadvladava i prisiljava da priziva sjenke i privide nekadanje tuge. Sada je dolo vrijeme da povede bitku koju svatko mora voditi sam sa
426 Sattva "suastvo, dobrota, bistra svijest", raas "praina, zamagljenost, strast" i tamas "tama, tromost, nesvjesnost" tri su gune "niti, sastavnice, svojstva, stanja" cjelokupne duhovne i tvarne prirode, prakrti, po nauci samkhye.

408

svojim duhom. U tom ratu nee ti biti potrebni ni oruje ni prijatelji, a ni sluge. Bude li pobijeen, u kakvu e se nai stanju? O izdane Bharata, spasenje se ne postie ako su ti od svega pree zemne stvari. Ono se dostie samo ako se odbaci ono to godi mesu. Vrlina i srea onih koji se odriu svjetovnoga blagostanja, a iznutra su zaokupljeni strastima i slabotinjom mesa, neka pripadnu naim neprijateljima. Zato, kralju, pretvori sve svoje udnje u vrlinu. Samo e tako uiniti sebi dobro. Pripremaj se za veliku konjsku rtvu i bogate darove koji idu uz nju i ne daj vie alosti da te izjeda zbog tvojih prijatelja izginulih u boju. Budi siguran da nikada nee ugledati kako je oivio onaj koji je ubijen. Vaiampayana govorae dalje: Tako se uzburkani Yudhithirin um opet primirio uz utjehe mudrih i uenih. On onda ree Vyasi, Naradi i ostalima: Vae su me rijei utjeile i vie nemam ni najmanjeg razloga da i dalje patim. Stekao sam veliko blago kojim mogu ukazati poasti bogovima i zato u uz vau pomo prirediti sveanost konjske rtve. I glavar Pandava poe za Dhrtaratrom pa tako uoe u Hastinapuru. Yudhithira se prihvati uprave nad svekolikom zemljom i uvijek se trudio da bude utjeha svojemu stricu. Plemeniti Krina i Dhananaya odoe u Indraprasthu da se tamo provesele neko vrijeme. Kada su se vratili u Hastinapuru, Aruna ponizno stade pred Yudhithiru i ree: Kralju, neustraivi Vasudeva ve dugo nije vidio svoj dom. On eli, uz tvoje doputenje, otii i vidjeti svojega oca. Yudhithira odvrati: O lopoooki, budi mi blagoslovljen! Madhuov pogubitelju, idi jo danas da vidi vladara plemena ura. Ve dugo nisi vidio ni mojega ujaka, a ni boansku Devaki. Kada bude, premudri, susreo ujaka i Baladevu, ti im prenesi moje najdublje potovanje. O junae, uzmi odavde sve to poeli. Tvojom smo milou osvojili cijelu zemlju i svi su nai neprijatelji mrtvi! Na to mu Vasudeva odgovori: Sva blaga i drago kamenje, monie, i cijela zemlja, pripadaju tebi i samo tebi. I sve blago koje se moe nai u mojemu domu takoer pripada tebi. Neka bude kako je tvoja volja sloi se Yudhithira i ukaza mu sve poasti, a potom Krina ode svojoj tetki Kunti. Oprosti se od nje i obie poasni krug oko nje pa, posjevi na svoja kola sestru Subhadru, krenu k Dvaraki ispraen njihovim blagoslovima i velikim mnotvom graana. Pred Krinom je vjetar estoko puhao istei put od pijeska i trnja, a Vasava je pred njega posipao mirisno nebesko cvijee. Iao je putom koji je vodio kroz bezvodnu pjeanu pustaru i tu on susretnu glasovitoga isposnika Uttanku. Krina pozdravi dinoga brahmana-pustinjaka, a Uttanka mu uzvrati na pozdrav pa se stade raspitivati o zdravlju i napretku rodbine i prijatelja,kako je to ve obiaj, te ga upita: O auri, ti si odlazio Kuruima i Pandavama. Jesi li uspio meu njima 409

uspostaviti trajnu slogu, kako to mora biti meu braom? Vraa li se, Keavo, poto si pomirio svoje drage roake? Je li urodilo plodom ono povjerenje koje su Kurui uvijek polagali u tebe? Blagoslovljeni mu odgovori: Pokuavao sam uporno i na sve naine urazumiti Kurue, ali oni me ne htjedoe sluati. Tako se dogodilo da Kurui izgiboe svi do jednoga, a s njima i njihova svojta i prijatelji. Ni milom ni silom ruku sudbine jo nitko nije zaustavio! Uttanka bjee zaprepaten i vrlo rasren: Zato to si, Krino, mogao, a nisi spasio velmoe Kurua koji su tvoj rod i tebi dragi, ja u te prokleti! ree on oiju iskolaenih od gnjeva Zar si samo gledao mirno dopustivi da se to dogodi? Zar ih nisi pokuao silom sprijeiti? Sva je prilika da si ti, Krino, mogao spasiti Kurue samo da ti nije bilo svejedno kakva e ih sudbina snai, a oni su u propast otili zbog svoje podmuklosti i licemerja! Vasudeva mu odgovori: Ne trai u gnjevu plodove svojih golemih isposnikih zasluga! Sasluaj najprije to u ti kazati pa, ako ti jo uvijek bude do toga stalo, onda me prokuni! Znaj da o meni ovise Tama, Strast i Dobrota 427 jer ja sam njihovo pribjeite. Znaj da je Dharma moj prvoroeni potomak, roen iz mojega uma, a njegova je bit suosjeanje sa svim stvorenjima. Stalno se mijenjam i raam se iz razliitih maternica da bih na taj nain mogao podrati svojega sina, a pomagali su mi ljudi koji postoje ili su jednom postojali. Doista, ja to inim da bih branio Pravdu i ojaavao njezine temelje. U svim trima svjetovima znan sam u sva tri svoja lika: Ja sam Vinu, Brahman i iva. Ja sam ishodite i propast svih stvorenja. U svakoj yugi ja ulazim u razliite maternice da bih Pravdi poravnao pute i uinio dobro svojim stvorenjima. Ako sam roen kao nebesnik, moja su djela poput nebesnikih. Ako se pojavim u tijelu yake ili rakase, sve inim poput yake ili rakase. Ako se rodim kao naga ili gandharva, moram i djelovati kao oni. Sada sam roen kao ljudsko bie i zato mogu initi samo ono to je priroeno takvu stvoru. Preklinjao sam Kurue da se okane rata i inio sam sve to sam kao ovjek mogao. Bili su obijesni, zaglupljeni i otupjelih osjetila i nisu se obazirali ni na moje najusrdnije molbe. Razgnjevljen, pokuao sam ih ak i zaplaiti, ali ni to nije nita pomagalo. Grjenici su se, voeni rukom sudbine, odvaili da se upute u rat i tako su asno izginuli na bojnome polju, a Pandave su stekle veliku slavu, Prvae meu brahmanima, eto mojeg odgovora na tvoje optube! Onda mu Uttanka odgovori: Ja znam, anarddano, da si ti tvorac Svemira i to je moje znanje, vjerujem, proizalo iz tvoje naklonosti prema meni. O ti neusahle slave, srce mi je ispunjeno radosnim mirom jer sam tebi odan. Nije mi vie do kletvi. Ako zasluujem i najmanju milost od tebe, uini da bar jednom ugledam tvoj sveobuhvatni lik! Presveti Uttanka bjee zadovoljio Govindu, pa mu se ovaj i pokaza u svojemu vjenome obliju Vainava u kojemu se prikazao i umnome Aruni.
427

Tama, strast i dobrota jesu tamas, raas i sattva.

410

Bljetavilo toga lika bjee kao od tisuu sunaca i on stajae pred Uttankom ispunjavajui sve prostranstvo, a na svim stranama mogla su se vidjeti lica. Zapanjeni brahman gledao je divei se Vinuov oblik Svevinjega, a onda prozbori: O ti ije je djelo Svemir, klanjam ti se, Duo Svemira i roditelju svih stvorenja! elio bih da te opet ugledam u ljudskome obliju! I ono je vjeno! Krini bjee milo pa mu ree: Htio bih ti, Uttanka, ispuniti jednu elju. Kai mi to bi poelio? Uttanka e na to: Gospode, zar nije dovoljno i to to sam te gledao u tvojemu sveobuhvatnom obliju? Ja nita vie ne elim! Ali je Krina ostao uporan pa priprosti brahman, koji je stalno lutao pustinjom, najposlije kaza: Dobro, gospodaru. Kada mi ve hoe ispuniti elju, onda neka to bude voda. elim da uvijek naem vode kada me bude morila e. Ispuni mi tu elju. Svevinji Gospodin onda skloni svoju silu i odgovori Uttanki: Kada god bude trebao vodu, pomisli na mene! Rekavi to, on produi u Dvaraku. Nedugo potom dogodi se da slavnoga Uttanku stade moriti e dok je lutao pustinjom traei vodu, ali je nigdje ne mogae nai. Dok je tako tumarao naokolo, on se sjeti slavnoga Krine i u taj as spazi u pustinji lovca iz stalea andala, golog i pranjavog, a oko njega se motao opor pasa. Bjee naoruan maem, lukom i strijelama, a cijela njegova prilika doista bijae strana. Prvi meu ponovno roenima vidje tada da lovac mokri i to doista bijae obilat mlaz vode. Uttanka tada opet pomisli na Krinu, a lovac mu se u taj as, smjekajui se, obrati: Evo vode, Uttanka! Vidjeh da se zlopati bez vode pa sam se saalio na tebe! Na te loveve rijei Uttanka se ne osvrnu niti se pokaza voljnim prihvatiti tu ponudu, ve poe grditi Krinu, a lovac e na to: Hajde, pij! Isposnik odbi utoliti e vodom koja mu se nudila na takav nain, a budui da su ga e i glad sve vie stavljali na muke, on se vrlo rasrdi. Kako Uttanka vie nije obraao panju na njega, lovac najednom nesta, a s njime i njegov opor pasa i, kada Uttanka to vidje, obuze ga stid. ak mu pade na pamet i da se Krina poigrao s njime, ali se nosilac koljke, koluta i topuza ubrzo pokaza pred njim, i to na isti onaj nain na koji lovac bjee nestao. Uttanka mu ree: Prvae meu svim biima, ne bih rekao da tebi prilii da jednome brahmanu nudi vodu u obliku loveve mokrae! Premudri anarddana utia njegov gnjev mnogim ljubaznim rijeima i ovako mu kaza: Voda ti je ponuena onako kako je to moralo biti uinjeno, ali ti to nisi mogao razumjeti. Bio sam zatraio od Gromovnika da ti umjesto vode da nektara da utoli e, ali mi je vladar nebesnika odgovorio: Nije dobro da smrtan stvor postane besmrtnik! Ispunit u mu neku drugu elju. Ba tako mi je odgovorio! Ali ja ostadoh pri svome i rekoh mu da je Uttanka zasluio da pije nektara i on napokon prista, ali mi usto ipak ree: Ako mu ve treba dati da pije amrte, 428 onda
428

Amrta je pie besmrtnosti, nektar. Tim se imenom u obredu naziva soma.

411

u se ja pretvoriti u lovca i dat u mu je. Dozvolit u mu da je pije ako on bude prihvatio nain na koji e mu biti ponuena. Bude li me prezreo i odbio, vie je nee moi dobiti! I tako on sa mnom utvrdi dogovor i doe preruen pred tebe da ti ponudi nektar. Vidio si ga preruena u andalu i ti si ga odbio. Veliku si pogrjeku napravio? Spreman sam uiniti za tebe ono to mogu. Onih dana kada te bude morila e, podii e se nad pustinjom oblaci puni vode. Tako e moi ugasiti svoju e. Oblaci e ti dati dovoljno vode da se moe napiti. To to si rekoh ista je istina i ti oblaci zvat e se odsada oblaci Uttanka! Uttanku je to vrlo obradovalo, Bharato, a oblaci koji prosipaju kiu na pustinju i dan-danas nazivaju se oblaci Uttanka. Primaknulo se vrijeme da otpone obred konjske rtve i Krina se u pratnji Vrnija vratio u prijestolnicu te nastavio ivjeti u njoj, a Vidura i Yuyutsu brinuli su se da bude ugoen kako treba i dolikuje. Ba u to vrijeme, anameayo, kada je junak Vrnija bio u Hastinapuri, rodio se kraljevi Parikit. Poto je bio pogoen Brahmanovim orujem, rodio se nepokretan jer u njemu ne bijae ivota. Na prvu vijest o njegovu roenju graani udarie u veselje, ali nedugo zatim nad grad se nadvila sjenka alosti. Uznemireni Krina ubrzo je u Yuyudhaninoj pratnji stigao u enske odaje, a tu ga presretnu rasplakana Kunti i stade jadikovati: Slavni junae, unuk tvoje sestre Subhadre upravo se rodio mrtav jer ga bijae ubio podli Avatthaman! Molim te, ispuni svoje obeanje i vrati to dijete u ivot! U njemu se nastavlja ivotni dah Pandava a i moj vlastiti! On je taj o kojemu ovisi zaduni grumen rie velikoga Pandua, Abhimanyua, a i mojega svekra! Bit e kao to sam rekao! odvrati na to Krina i uputi se u lonicu u kojoj bijae, kralju, roen tvoj otac. Odaja bijae propisno posveena i okiena vijencima bijeloga cvijea. Na sve strane stajahu sudovi puni vode, ugljena od drveta tinduka natopljenog bivoljim maslim, sjemena od goruice, a blistave vatre plamsale su na nekoliko mjesta obasjavajui blistavo oruje koje bijae lijepo poredano unaokolo. Bilo je tu i mnogo starijih gospoa koje bijahu pozvane da dvore, a i dosta vjetih i pametnih lijenika. Oni koji su se razumjeli u te stvari postavili su tamo gdje treba i ono to je pogubno za rakase, a Krina se osvrnu i sve pregleda pa kaza: Izvrsno! Viratina ki prestade plakati i pokri se kao to nalae pristojnost, a onda stade tuiti: Govindo, ako ovo dijete ne bude oivjelo, ja u se odrei svojega ivota! Ono je sva naa uzdanica i svrha svih naih oekivanja! Ja sam se nadala da u te moi doekati i iskazati ti svoje potovanje drei dijete u krilu, ali ovo moje dijete tvrda je srca i nezahvalno kao to mu bjee i otac. Gle, ono prezire mo i slavu Pandava i Yamina mu je kua milija od svega ovoga! I tada bespomona Uttara pade na tlo kao da je poludjela. Kroz cijelu su palau odjekivale jadikovke i bjee to doista prava kua alosti. 412

Uttara ubrzo doe, k svijesti pa uze dijete na krilo i stade mu govoriti: Tvoj se otac strogo pridravao svojih dunosti! Zna li da ini grijeh time to ne pozdravlja najslavnijega meu Vrnijima? O sine, kada doe svojemu ocu, ti mu ovako porui: iva stvorenja ne umiru dok im ne doe sueni as, jer, evo, i ja sam jo uvijek meu ivima premda nema niega radi ega bih eljela ivjeti! O jaki vitee, privoljet u Yudhithiru da mi dopusti da progutam otrov ili da se bacim u oganj! Bik meu muevima tada dodirnu vodu pa prizva k sebi sile Brahmanova oruja, a onda ree ucviljenoj majci mrtvoga djeteta tako da svi uju to govori: Gospo Uttara, ono to rekoh, to e se i obistiniti, jer ja jo nikada nisam izustio neistinu! Pred svima vama vratit u ivot ovome djetetu! Kao to je svaka pravda i istina u meni uspostavljena, tako neka i sin Abhimanyuov, koji se mrtav rodio, ponovno oivi! Kao to sam pravedno pogubio Karnu i Keina, tako neka i ta istina oivi ovo dijete!429 Kada Krina to izree, u mrtvome se djetetu stadoe javljati prvi znakovi ivota i ono se postupno sasvim vrati u ivot. Onoga trena kada je Krina opozvao Brahmanovo oruje, kralju, tvoj otac obasja svojom silom cijelu tu odaju. Rakase koji su se uljali naokolo moradoe pobjei, a mnogi i pogiboe u tome asu. Iz nebesa se zauo poklik: Prekrasno, Keavo! Prekrasno! A Brahmanovo oruje vratilo se Praocu svih svjetova.430 Kada vidjee da se ivotni dah vratio u tvojega oca, sve gospe Kurua vrlo se obradovae i poee slaviti i hvaliti anarddanu. Radovao se i Krina i darivao je dijete mnogim skupocjenim draguljima, a isto uinie i sve poglavice Vrnija. Moni anarddana, koji nikada nije odstupio od istine, dade tada ime tome djetetu koje je bilo tvoj otac, o kralju. On ree: Budui da se ovo dijete rodilo onda kada je vaa loza bila gotovo sasvim istrijebljena, neka njegovo ime bude Parikit!431 Kada ti je, kralju, otac imao mjesec dana, Pandave su se vratile u prijestolnicu i sa sobom donijele neizmjerno blago. Kada su saznali za pothvat to ga je uinio Vasudeva, oni mu svi iskazae svoje oboavanje, a Devakin premili sinak ionako bjee u svako doba vrijedan oboavanja. Prolo je jo nekoliko dana, a u grad, prozvan po slonu, stie i Satyavatin sin Vyasa. Poto se zavrio obred dobrodolice, Yudhithira oslovi uzoritoga Vyasu i ree mu: Sveti ovjee, ovo bogatstvo stekli smo tvojom milou i moja je elja da ga upotrijebim za veliku sveanost zvanu konjska rtva.

429 Izricanje neke istinite tvrdnje, istinitost koje moe biti pravo poznata samo izricatelju, smatralo se u staroj Indiji sredstvom kojim se moe postii obistinjenje neke elje ili zahtjeva. Zvalo se satyakriya. I to e biti oblik bojega suda. 430 Praotac je bog Brahman. 431 Tu se ime Parkit ili Parikit povezuje s korijenom KI (1) "unititi, istrijebiti...", a ne s drugim korijenom KI (2) koji znai "stanovati, boraviti".

413

Vyasa mu odgovori: Ja odobravam tvoju namjeru, kralju. Uini to treba i iskai boanstvima svoje tovanje tako to e izvriti rtvovanje konja i razdijeliti bogate poklone. Konjska rtva, kralju, oiava od svih grijeha. Sasluavi Vyasu, pravedni kralj Kurua odlui da otpone pripreme za veliku sveanost. Na dan puna Mjeseca u mjesecu aitri 432 otpoeo je obred velike rtve a slavni je Vyasa svojeruno pustio briljivo odabrana konja koji bjee odreen za rtvovanje.433 Aruna je bio odreen da titi toga konja dok bude lutao kroz razliite zemlje i krajeve, a za njime su ili mnogi brahmani znalci Veda i mnogi katriye. Sva Hastinapura, kralju, pa ak i djeca, izala su da vide velikoga junaka koji je polazio na svoje putovanje. Gomila znatieljnika bjee tako zbijena da se inilo da e od silna pritiska njihovih tijela planuti vatra. Konj je po slobodnoj volji lutao Zemljom, a Aruna je za to vrijeme bio mnoge bitke s vladarima dalekih krajeva kroz koje je prolazio, jer mnogi od njih izaoe da mu se suprotstave. Vijesti o Aruninim pobjedama inila su mnogo radosti Bhimaseni i svim ostalim Kuruima, a i samim rtvenim sveenicima. Napokon stie glas da se Aruna vraa kao pobjednik u Hastinapuru i svi oni izaoe da ga doekaju, a pred njima stajae kralj Dhrtaratra. Treega dana poslije Arunina povratka Vyasa ree Yudhithiri: Od dananjega dana, Kuntin sine, ti moe zapoeti svoju rtvenu sveanost. Dolo je vrijeme da se i ona obavi. Kao to bijae obiaj u takvim prilikama, na Yudhithirin poziv dooe svi zemaljski velikodostojnici. Najbolji sveenici, vrsni znalci ove obredne rtve, svakoga su dana obavljali propisane obrede onako kako to nalau sveti spisi i cijela ta rtvena sveanost obavljala se u velikome sjaju. Nee vie biti takvoga kralja koji e biti kadar pripraviti sve ono to se tada odigralo po zapovijesti kralja Kurua. Od njegova silnog blaga brahmani uzee koliko je tko htio, a ostatak razdijelie katriye, vaiye i udre, a i razna plemena mleha. Poto se zadovoljie svi brahmani, rodbina i prijatelji, svi siroti, slijepi i bespomoni, i kada je svuda naokolo sve brujalo od hvale, uenja i divljenja zbog tolikoga bogatstva koje bjee razdijeljeno na poklone i dok se kia cvijea krunila nad Yudhithirinom glavom, pojavi se tu iz jazbine neki mungos zlaanih
Mjesec aitra traje od potkraj oujka do potkraj travnja. Prije konanoga rtvovanja odabrani konj bez mane mora godinu dana lutati zemljom kuda mu se prohtije. Ako mu nitko ne zaprijei put kroz to vrijeme, smatra se da sva zemlja priznaje vlast vladara koji prinosi konjsku rtvu. Ako koji susjedni vladar tu vlast eli osporiti, treba pokuati zaustaviti konja. Konja stoga prati kraljeva druina, u ovome sluaju pod vodstvom Arune, koja ima zadatak da svlada svakoga tko zaeli konju preprijeiti put. Ako u tome uspije i konj se nakon godine dana vrati u prijestolnicu, to se smatra dokazom da nitko ne moe osporiti kraljevu vlast te kralj moe dovriti rtvu. Velika rtva konja koju prinosi Yudhithira radi oienja od grijeha poslije velike bitke i radi potvrivanja svoje neosporne vlasti nadovezuje se neposredno na posveenje Yudhithire za kralja Hastinapure u 40. adhyayi 12. knjige, ali u kompoziciji epa kao protutea ili nadmaenje odgovara rtvi kraljevskog posveenja Yudhithire za kralja Indraprasthe u 2. knjizi. Nakon raasuye kralj smije prinijeti avamedhu. Kao to igra kockama i rat jedno drugome odgovaraju kao oblici bojega suda, tako si odgovaraju i raasuya koja zavrava kockanjem i avamedha koja oiuje od grijeha u prethodnome ratu.
433 432

414

bokova.434 On se javi ljudskim glasom dubokim kao glas groma: Hej, kraljevi, ova velika rtva ne moe se ni mjeriti s prasthom 435 od jemenoga brana, koju je poklonio neki dareljivi brahman s Kuruketre, i to u vrijeme dok bijae odravao svoj zavjet unha.436 To vrlo zaudi brahmane pa oni prioe mungosu i zapitae: Otkuda si ti stigao na ovu sveanost na kojoj su se okupili bogovi i vjernici? Ova avamedha izvrena je po svim propisima to ih spominju sveti spisi i nije pristojno da se ruga takvome obredu. Svatko tko je doao na njega doekan je s dunom panjom i potovanjem i bogato je darovan. Svakome se bilo ugodilo i svi se vraaju sretni i obradovani poklonima. Mantre su se pjevale besprijekorno i sve je bilo kako valja. Sva su etiri stalea zadovoljna pa zato onda ti tako govori? Mungos se nasmija pa odgovori brahmanima: O brahmani, istina je to sam vam rekao! Ne govorim vam ja to iz neke zle namjere. Ono to imam kazati svatko moe uti. Po svojim zaslugama ova rtva doista nije vrijedna onoga poklona koji je bio samo pregrt jemenoga brana. Zauzvrat su taj brahman i njegova ena mu, a i sin i snaha, istoga trena preneseni na nebesa. Upravo tada dogodilo se da se polovica mojega tijela pozlatila. ujte moju priu o onome to sam gledao vlastitim oima. Na tome polju pravde, zvanom Kuruketra, ivio je brahman koji se hranio poput goluba, pabirei svoju hranu, jemena zrna, po okolnim poljima. Sve etvoro ivjelo je tako: brahman, njegova ena, sin i snaha. U esti dio dana, poslijepodne, oni bi posjedali i objedovali jednom na dan, a u dane kada u to vrijeme ne bijae niega za jelo, oni bi postili do idueg poslijepodneva. Takav je bio zavjet kojega se brahman strogo pridravao. Dogodi se jednom sua u cijeloj zemlji i zavlada glad. Sve su biljke uvenule i nije se sijalo, niti se elo, a u brahmanovu stanitu ne bijae niega za jelo. Mnogo su dana gladovali i on i njegova obitelj, ali jednoga se dana ipak vratie svojemu domu s prasthom jema koju su uspjeli isprositi lutajui gladni po pripeci. Samljeli su ga, izgovorili svoje molitve, podijelili hranu na etiri dijela pa, zahvalivi Gospodu, sjedoe eljni hrane da zaloe. U taj as doe im gost u kuu. Svima bijae milo to vide gosta u svojemu domu pa ga radosno pozdravie i raspitae se za njegovo zdravlje. Kada saznae da i on odrava isti zavjet kao i oni i da jede samo u estom dijelu dana, oni pozvae gladnoga gosta da ue. Dadoe mu vodu da opere noge i travu kua da na nju sjedne. Bezgrjenie ree mu brahman s Kuruketre ovo jemeno brano stekao sam ne ogrijeivi se o Dharmine zapovijesti. Mi ti ga dajemo, prvae
434 Mislim da se moe raditi o malome indijskom mungosu pasmine Herpestes auropunctatus koji ivi u plodnijim dijelovima sjeverne Indije od Kamira do Bengala i Asama, a izvan Indije od Mezopotamije do Malaye. ivi u jazbini koju sam iskopa. Smeasto krzno nasitno mu je posuto zlatom. 435 Prastha je mala itna mjera, oko etvrtine adhake koja, prema rjenicima, iznosi 7 libara i 11 unca. Prastha bi, dakle, bila neto preko 800 g. 436 Unha je pabirenje ita. Zavjet se sastoji u tome da se jede samo napabireno zrnje koje je vrlo teko nakupiti, i to samo u odreeno doba dana.

415

meu ponovno roenima, i molimo te da ga primi! I on dade svoj obrok gostu. Brahman prihvati ponueno jelo i pojede ga, ali njegova glad jo ne bijae utoljena. Brahman s Kuruketre vidio je da se njegov gost jo nije zasitio i bijae veoma alostan, ali nije znao to e premda je stalno premiljao kakvu bi mu drugu hranu mogao ponuditi. Uto se javi njegova ena i ree: Daj mu i moj dio. Udovoljimo ponovno roenom, a onda neka putuje onamo kamo je nakanio. Brahman je znao da njegovu estitu suprugu mori teka glad i nije se s time sloio. Lijepa moja! ree joj on ak i ivotinje, pa i kukci, tite i hrane svoje enke pa zar bi ovjek smio initi drukije? ene paze svojega gospodara i obasipaju ga dobrotom. Sve to se tie vjere, zadovoljstva, blaga, briljive njege, stjecanja potomstva, sve ovisi o eni. Doista, sve zasluge to ih ovjek moe stei, a i svi njegovi preminuli preci, ovise o njoj. ena mora poznavati svojega gospodara po njegovim djelima. Onaj tko ne zatiti svoju enu zasluuje veliku sramotu na ovome svijetu i pakao na onom. Na te njegove rijei ona mu odgovori: O ponovno roeni, nae su duhovne zasluge i nae blago ionako sjedinjeni. Uzmi i moju etvrtinu hrane. Ja zaista elim da ti ugodim! Sve duhovne zasluge, istina, zadovoljstvo i nebesa to ih ena moe stei svojim djelima kao i svako ostvarenje njezinih elja ovise o njezinu muu. Potomstvu koje se zainje majka daje svoju krv, a otac sjeme. Mu je enino najvie boanstvo. Muevom milou ena stjee potomstvo i uiva u zadovoljstvima, onako kako zasluuje. Ti si u poodmaklim godinama i iznemogao si, a glad te je veoma iscrpla. Te enine rijei privoljee brahmana da uzme i njezin dio i da ga ponudi gostu. Taj ga brahman primi i odmah pojede, ali jo uvijek bijae gladan. Vidjevi da mu je gost i dalje nezadovoljan, domain se duboko zamisli. Tada mu sin ree: Plemeniti oe, uzmi i moj dio mljevenoga jema i daj ga gostu. Smatram da e mi ovo donijeti velike zasluge. Trebalo bi da ti ja uvijek ugaam jer oni koji su dobri uvijek ele izvravati svoje dunosti i uzdravati svojega oca. Sinu je uvijek dunost da pomae svojemu starom ocu. Ta vjena dunost poznata je i potovana u svim trima svjetovima. Otac e na to: Da ti doivi i tisuu godina, za mene e jo uvijek biti samo dijete. Kada dobije sina, otac time stjee velike zasluge. Budi mi, sine, jak! Teko je to kada djeca gladuju! Ja sam star i meni e nekako poi za rukom da odrim svoj ivotni dah, ali ti tek mora ojaati. Ja sam star i slab, sine, i meni gladovanje teko moe nauditi. Iza mene su mnoge godine pokore i ja se ne plaim smrti. Sin na to ree: Ja sam tvoj potomak. ovjekovo sopstvo ponovno se raa kao njegov sin i ti zato sobom spasi sebe. Otac odvrati: Ti lii na mene, a dranje i samoobuzdavanje isto ti je kao i moje. Iskuao sam te ve u razliitim prilikama i zato u prihvatiti tvoju ponudu. 416

I on paljivo uze dio svojega sina i smijeei se ponudi jeam svojemu gostu. Brahman je i to pojeo, ali njegova glad i dalje nije bila utoljena. Na pomisao da mu nema vie to ponuditi plemeniti se domain postidje, ali mu je njegova snaha eljela ugoditi i prie mu nosei svoj dio hrane pa ree: Ueni brahmane, tvoj mi je sin podario sina. Uzmi zato ovaj moj dio jema i ponudi ga gostu. Tvojom milou ja u stei nebrojene predjele vjenoga blaenstva. Kroz unuka ovjek dospijeva u one predjele u kojima ga nee muiti nikakva neimatina. Sinovi i unuci svakome osiguravaju sreu u onome svijetu te on uiva u predjelima koji su dodijeljeni pobonim i dobrima. Svekar joj odgovori: Zar bih mogao postati takav prijestupnik i pogaziti sve zakone pravednosti dok te gledam tako oprenu suncem i vjetrom da se na tebi vie ne vidi ni boja tvoje koe i gotovo lienu svijesti zbog muka gladovanja! Kako da od tebe uzmem tvoj dio jema? Blagoslovljena gospo, ne prilii ti da mi tako govori jer u svakoj dobroj obitelji sa snahom se mora dobro postupati. Kako bih mogao gledati da ak i sada, u esti dio dana, ti nita ne jede, a dosada si se strogo pridravala svojega tekog zavjeta? Jao, toliko si dana ve provela u krajnjoj bijedi! Ti si jo dijete! Ja bih te morao uvijek tititi, a ja te, jao, vidim iscrpljenu od ovoga predugog posta. A snaha e na to: Ti si uitelj mojega uitelja i stoga boanstvo mojega boanstva. Uzmi, gospodaru i moj dio hrane. Moj ivotni dah i moji vjerski obredi imaju samo jednu svrhu, a to je da sluim svojega starijega. Tvojom milou, ueni brahmane, ja u na onome svijetu dospjeti u mnoge blaene predjele. Imaj na umu moju odanost i uzmi i moj dio jema! Svekar joj odvrati: estita gospo, slava ovoga tvojeg postupka vjeno e te obasjavati! Zasluna si za mnoge odrane zavjete, postojano izvrava sve vjerske obrede, a uvijek ti je na umu kako se treba ophoditi prema starijima! Blagoslovljena djevojko, ti doista nisi zasluila neiskrenost imajui u vidu sve tvoje vrline, pa u uzeti i tvoj dio jema. Rekavi to, poboni brahman odnese njezin dio hrane svojemu gostu i, kada ga je ovaj pojeo, napokon bi zadovoljan. To, meutim nije bio nitko drugi do bog Pravde glavom, koji bijae uzeo na sebe ljudski lik. Zadovoljno boanstvo ovako im progovori: O najbolji meu ponovno roenima, doista si mi udovoljio svojim gostoprimstvom ponuenim s najistijim pobudama. O ovome tvojem poklonu govori se na nebesima! Gle, cvijee pada na tebe iz nebeskih visina! Nebeski mudraci i boanstva, oni koji hode pred njima, gandharve i nebeski glasnici, svi su ushieni vaom besprimjernom rtvom. Ponovno roeni riiji koji obitavaju u Brahmanovim regijama eljni su da te vide. Uinio si ovaj poklon istog srca i u asu najvee nevolje. Tim svojim djelom osvojio si i sama nebesa. Glad unitava ovjekov razum i odvlai njegove misli od pravednosti. Onaj kojega mui glad brzo izgubi svu svoju vrstou. Zato onaj tko pobijedi glad, nesumnjivo, pobjeuje i sama nebesa. Sve dok netko radosno daje poklone, 417

njegova pravednost nije pomuena. Nisi se obazirao na tjelesne muke i stavio si pravinost iznad svega, pa ak i iznad svoje ljubavi prema sinu i vlastitoj supruzi. U stjecanju blaga nema ba mnogo zasluge. Vea je zasluga dati to blago onome tko ga zasluuje, a jo je vea odabrati za to i pravo vrijeme. Ako je netko sklon dareljivosti, to mu, napokon, donosi najvee zasluge. Teko je ugledati nebeske dveri. Nepaljivi ljudi ne uspijevaju ih ugledati: Lakomost je brana koja prijei put k nebeskim vratima, a tu branu uvruju elje i naklonosti. Kralj Nrga poklanjao je na tisue goveda brahmanima, a otiao je u pakao zato to je poklonio jednu jedinu kravu koja nije bila njegova. Plodovi ovoga tvojega poklona mnogo su vei od svih onih koje bi netko stekao mnogobrojnim rtvama kraljevskoga posveenja s obiljem darova ili mnogobrojnim konjskim rtvama! Ovom svojom prasthom mljevena jema osvojio si vjena Brahmanova prostranstva! Prvae meu ponovo roenima, evo, nebeska kola dola su da vas sve povezu. Popni se u njih ako ti je volja! Ja sam bog Pravde, pogledaj me! Ti si spasio svoje tijelo i tvoja e slava trajati na svijetu. Sada poi na nebesa i ti i tvoja ena, i sin i snaha! Tako je brahman koji se tako savjesno drao svojih dunosti otiao sa sinom, enom i snahom na nebo, a ja sam tada izaao iz svoje jazbine nastavi mungos. Gledajte, kada sam dodirnuo ostatke toga brana, zbog vrline isposnitva toga istinoljubivoga brahmana, polovica se mojega tijela pozlatila! Onda sam krenuo vesela srca posjeivati isposnika sklonita i mjesta na kojima se obavljaju velika rtvovanja nadajui se da u i ostatak svojega tijela pozlatiti. uo sam i za ovu rtvu mudroga kralja Kurua. Zato vam sve ovo i rekoh, brahmani. Ova se rtva ni na koji nain ne moe usporediti s darovanom prasthom mljevena ita. I, kazavi to, mungos nestade, a brahmani se razioe svojim kuama.437 Tada kralj anameaya upita: Tko je bio taj mungos s ljudskim glasom? Vaiampayana mu odgovori: Jednom je bog Dharma uzeo na sebe oblije Gnjeva i uao u kotli s mlijekom koji pripadae riiju amadagniju. elio je vidjeti to e ovaj uiniti. Zato Dharma uini da se mlijeko pokvari, ali se rii nije naljutio jer je znao tko je u kotliu. Kada napokon Gnjev prizna svoj poraz, amadagni mu ree: Ne ljutim se na tebe. Ovo je mlijeko bilo namijenjeno Pitrima. Idi njima i vidi to e ti oni rei. Tako Gnjev ode Pitrima, a oni ga proklee da postane mungos, ali mu rekoe: Kada uvrijedi Dharma, oslobodit e se kletve. Otada je mungos lutao od rtve do rtve pokuavajui nekako prekinuti to prokletstvo, i kudio je svaki od
437 Mungosova pria stoji u svojevrsnom kritikom dijalogu s glavnom radnjom. Ako je nakon katarze u 11. knjizi za ritualista bilo potrebno formalno ritualno oienje velikom konjskom rtvom da sve opet doe na svoje mjesto, za nazor isposnika ili ramane vrijednost se takve velike rtve i raskonih darova ne moe mjeriti s vrijednou istinskoga odricanja. Mali se mungos u 92. i 93. adhyayi pojavljuje niotkuda, iz svoje rupe, i otvara pred "inodejstvujuim" brahmanima sasvim drugaiju vrijednosnu perspektivu. Mahabharata se nije samo prenosila na usnama pjevaa nego je i rasla. Oni je nisu samo razraivali i potvrivali, nego su je znali i osporavati i slobodno mijenjati kutove gledanja u njoj.

418

tih obreda. Doao je i na veliku sveanost kralja Yudhithire i, poto je onom priom pokudio samog Dharmina sina, istog je asa nestao, jer se time oslobodio svoje kletve.438

438 U dijalogu meu pjevaima Mahabharate naao se opet neki ritualist koji je na kraju Knjige o konjskoj rtvi, u 96. adhyayi, osjetio potrebu da izravno dokine uinak mungosove prie i naglasi ulogu i vrijednost Yudhithrina rtvenoga obreda.

419

Knjiga petnaesta

ARAMAVASIKAPARVAN
Knjiga o pustinjakome stanu Dobivi natrag svoju kraljevinu, plemeniti Panduovi sinovi vladali su zemljom postavivi Dhrtaratru za vrhovnoga vladara. Svi njihovi neprijatelji bijahu mrtvi. Dhrtaratru su pazili i dvorili mudri Vidura, vjerni Sanaya i mladi Yuyutsu, sin kojega mu je rodila njegova ena iz stalea vaiya. U svakoj prilici Pandave su najprije njega pitali za miljenje. Doista petnaest je godina prolo a da se nita nije inilo bez savjetovanja sa starim kraljem. Dhrtaratrine odaje bile su opremljene tako da su mu sve udobnosti bile pri ruci. Iz kraljevske kuhinje najprobranija jela stizala su na njegov stol. Dronin zet, uitelj Kripa, stalno je ivio uz njega da bi mu se uvijek naao na usluzi i da bi mu pravio drutva. Boanstveni mu je Vyasa kazivao prie iz starine, tjeio ga i trudio se da ublai njegovu bol. Pod vjetom Vidurinom upravom vazali i pristae Pandava inili su im neprocjenjive usluge, za koje se nije troilo previe blaga iz riznice. Kralj Dhrtaratra oslobaao je sunje i opratao mngima koji bjehu osueni na smrt, ali Yudhithira nikada ne kaza nijedne rijei protiv toga. Svi zemaljski vladari koji bi dolazili astili su staroga gospodara Kurua kao i prije. Kunti i Draupadi, a uz njih i mnoge druge gospe, dvorile su poput slukinja kraljicu Gandhari. Kralj Dhrtaratra, koji je ostao bez svojih sinova, nije se mogao osjetiti nelagodno u bilo kojem pogledu, a za to se Yudhithira uvijek brinuo i opominjao je svoju brau. Oni bjehu posluni svojemu najstarijem bratu i prema starome kralju pokazivali su izuzetnu panju i poslunost. Bhima u tome bjee jedini izuzetak. Iz njegova srca ne mogae se isbrisati sve ono to je proisteklo iz kobne igre kockom i iz Dhrtaratrine nesmotrenosti. Dhrtaratra je vidio koliko su oni prema njemu ponizni i posluni i prema njima se drao kao uitelj prema uenicima: s ljubavlju i dobrotom. Gandhari je prireivala svakojake obrede za pokoj dua i davala je brahmanima bogate poklone. Tako se oduivala svojoj pobijenoj djeci. Malopomalo Subalina ki zaboravi svoju i poe osjeati veliku ljubav za Pandave, kao su joj oni vlastita djeca. Samo je Bhimasena, kojega je nagonilo njegovo nekako zlovoljno srce, inio sitne pakosti ne mogavi nikako podnositi Dhrtaratru. Uz pomo onih slugu koji nisu bili odani starome gospodaru on je ometao izvravanje njegovih zapovijesti. Prolo je tako petnaest godina i kralj Dhrtaratra, neprestano podbadan Bhiminim neuljudnostima i pakostima, napokon se preda alosti i oaju. Stari slijepi kralj poe osjeati da vie ne moe nositi preteko breme svoje alosti i 420

trpjeti Bhimine zajedljive rijei. Vrijeale su ga njegove povremene zamjerke i vie nije imao srca primati poasti i udobnosti koje mu bjehu dodijeljene kraljevskim ukazom. Poeo je postiti krijui to od Pandava i podvrgavao se najstrooj pokori, a kraljevna Gandhari slijedila je njegov primjer. Jednoga dana pozvao je kralj Dhrtaratra Yudhithiru pa mu ovako stade govoriti: Budi mi blagoslovljen, Kuntin sine! Ja sam dosada stalno odravao zadune obrede i davao sam krasne darove. Ti si me i dvorio i sretno sam poivio. Koliko je bilo u mojoj moi, stekao sam velike duhovne zasluge. Usprkos svojemu bolu ojaena Gandhari vjerno me je sluila sve ove godine. Moji okrutni sinovi uinili su vam neoprostive nepravde, ali su se borili kao hrabri ratnici i umrli su na bojnome polju dospjevi tako u sretne predjele koji su odreeni za hrabre ratnike. Dolo je vrijeme da ja i Gandhari uinimo ono to se mora uiniti. Zna i sam da je dunost naega stalea da ustupi prijestolje svojemu nasljedniku. Ja moram otii u umu. Moram ovu svoju odjeu zamijeniti prnjama i korom drveta i, uz tvoje doputenje, ja i moja Gandhari ivjet emo sami u umama uvijek te blagoslivljajui. elim potovati obiaje i poi za primjerom naih otaca, a ti, kao kralj, imat e takoer udjela u plodovima i dobrih i loih djela koja se ine u njihovoj kraljevini. Na to e Yudhithira: Jao, ni ja ni moja braa nismo ni znali da te tako dugo mui alost i da si postio i spavao na goloj zemlji! Zavaravao sam se milju da si zadovoljan jer si okruen svom brigom i panjom. emu mi kraljevstvo i sva zadovoljstva kada si ti prepatio neizmjerne jade kojima nema utjehe! Nikakva ja dobra ne vidim u tome! Ja sam straan grjenik kojega su udnje i astoljublje zaveli na stazu grijeha! Eto, okruni za nasljednika svojega sina Yuyutsua ili ma koga tko e tebi biti po volji, ili sam preuzmi prijestolje i obavljaj dunosti vladara. Ja u otii u umu! Molim te da mi to dopusti! Ne prilii ti da me pali svojim prijekorima jer ja sam ve i tako spaljen svojom sramotom! Ti vlada ovom zemljom, a ne ja! Ja ovisim o tvojoj volji i kako onda mogu bilo to tebi dopustiti ili zabraniti? Ti si moj uitelj. Bezgrjenie, ja nisam pozlijeen zbog nepravdi koje mi je uinio Suyodhana. Bilo je predodreeno da se tako dogodi. Zla je kob i nama i njima pomutila pamet. Mi smo tvoja djeca kao to to bijahu i Duryodhana i njegova braa. I Gandhari i Kunti moje su majke i objema poklanjam svu sinovsku panju i nepodijeljenu ljubav. Bude li ti poao u umu, morat u i ja poi za tobom. Svojom ti se duom zaklinjem na to! Kakve u ja imati radosti u svojemu kraljevanju bude li ti otiao i ostavio me ovdje? Daj mi prilike da te sluim i da tako odagnam tugu iz tvojega srca. Dhrtaratra mu na to odgovori: Moje su misli vazda zaokupljene odlaskom u umu i isposnikom pokorom, o radosti Kurua! Na drugi se nain ne mogu umiriti. Mnoge sam godine proivio pod tvojim krovom i uvijek bijah goen i 421

paen. Vjerno ste me sluili i ti, a i svi tvoji. Besprimjerna je vaa odanost prema meni, ali sada mi mora dopustiti da odem i ispunim svoju elju. Rekavi to Yudhithiri, Dhrtaratra je stajao pred njime drhtei i sklopljenih ruku, a onda se okrenu Viduri i Kripi pa im kaza: Ja vas molim da utjeite svijetloga kralja i da ga nagovorite da uslii moju molbu. Ne mogu vie govoriti jer mi se grlo osuilo, a moda je to i zbog mojih godina. Umoran sam! Poto to s mukom izusti, on najednom zanemoa i, oslonivi se na Gandhari, izgubi svijest. Yudhithira e na to: Jao, onaj koji je nekada imao ilavost slona i snagu dovoljnu da zdrobi Bhimin eljezni kip sada se oslanja na slabu enu. Kako je sada iscrpljen i slabaan! Doista, ako ovaj kralj i Gandhari i dalje nastave postiti, i ja u im se pridruiti! Zar sam ja to skrivio? Prokleta neka je moja mudrost! Ja sam prezreni bijednik bez zrna razuma i znanja o dharmi! Govorei tako, kralj je prskao vodom starevo lice i milovao ga svojim mekim dlanovima. Uto slijepi kralj doe k sebi i njeno prigrli kralja Yudhithiru pa apatom prozbori: Dodirni me ponovno dlanom, sine Panduov! Od dodira tvojih ruku koje djeluju kao nektar ja sam opet oivio i vratio se k svijesti. U taj as stie i mudri Vyasa pa oslovi kralja Yudhithiru i ree mu: Snanoruki Yudhithiro, nemoj se ustezati da uini ono to od tebe trai Dhrtaratra od loze Kurua. Kralj je star i nema vie svojih sinova. Mislim da on nee moi jo dugo podnositi svoj bol. Blagoslovljena i premudra Gandhari hrabro se nosila svojom alou. Zato posluaj moje rijei i daj starome kralju svoje doputenje. Ne dozvoli da ga snae neslavna smrt u postelji. Neka i on poe stazama kraljevskih mudraca od davnina jer je odlazak u umu dostojan kraj za njih. Rekavi ovo Vyasa utje i stade umirivati staroga kralja. Yudhithira uzvrati: Neka bude kako kae! A veliki isposnik napusti dvor i zaputi se u umu. Sutradan je Dhrtaratra poslao Viduru u Yudhithirin dvor. Premudri Vidura prenese Yudhithiri kraljevu poruku: Kralj Dhrtaratra obavio je sve potrebne obrede i krenut e u umu na dan punoga Mjeseca u iduem mjesecu karttiki. 439 On te moli da mu da blaga jer eli jo jednom odrati obrede za pokoj Bhimine due, a i za sve ostale poginule junake. Aruni i Yudhithiri bilo je vrlo drago da mogu jo neto uiniti za staroga kralja, ali Bhima, iji se gnjev niime nije dao ublaiti jer se jo uvijek sjeao svih Duryodhaninih nedjela, dade na znanje da mu se to nimalo ne dopada. Aruna onda ree: Bhimo, ti si moj stariji brat i moj uitelj i starjeina. Ne samo to je sramotno odbiti ga, ve to i teti tvojim duhovnim zaslugama. Trebalo bi da od svojega starijeg brata Yudhithire naui to ti je dunost u ovakvim prilikama. Ne usuujem se rei vie od toga to upravo rekoh. Umni kralj Dhrtaratra zasluuje svaku nau poast i potovanje. Dobri se ljudi izdiu iznad obinih tako
439

Mjesec Karttika traje od potkraj listopada do potkraj studenoga.

422

to se trude da ouvaju svoje odlike po kojima se razlikuju od njih i ne pamte zlo koje im je uinjeno, ve samo dobroinstva koja su primili od drugih. Kralj Yudhithira radosno je povlaivao Aruni, ali ga je Bhima samo poprijeko pogledao. Kralj je Dhrtaratra na poduje Bhimi i svojim sinovima i prijateljima pozvao tisue zaslunih brahmana i velikih mudraca i pripremio je obilje hrane, pia i bogatih poklona. Ali po nareenju kraljevskoga Kuntina sina onaj tko tu bijae naznaen da bude darivan stotinama, dobivao je tisue, a onaj kojemu su odreene tisue dobivao je desetke tisua. Deset dana kralj je Dhrtaratra dijelio darove za pokoj dua i bogato se oduio svojim sinovima i unucima. Potom je kraljevski Ambikin sin odredio as svojega polaska, a onda je pozvao Pandave. Brahmanima je dao da obave manje vane obrede, a onda je naredio da se ponese njegova sveta vatra kojoj je svakodnevno odavao poasti. Tada stari kralj ostavi svoje haljine i obue na sebe jelenje koe i koru drveta pa se u pratnji svojih snaha zaputi iz dvora. U taj as zaue se jadikovke Pandava i gospi Kurua, a i svih ena koje pripadahu tomu plemenu. Kralj oda poast domu u kojem je obitavao i poasti sve svoje sluge blagom, a onda napusti svoj dvor i krenu na put. Kralj Yudhithira bjee sav uzdrhtao pri pogledu na taj prizor i glasom ustreptalim od plaa samo ree: Kamo si krenuo, pravedni gospodaru! i srui se izgubivi svijest. Potresena srca Aruna je samo uzdisao i uspio kazati Yudhithiri samo to da mu ne dolii da se tako ponaa, a zatim on i Vrkodara, Madrini blizanci, Vidura, Sanaya, Yuyutsu, Kripa, Dhaumya i svi brahmani krenue za starim vladarem grcajui od plaa. Kunti iae naprijed, a s rukom na njezinom ramenu ila je za njom Gandhari kojoj oi i dalje bijahu povezane. Za njom je stupao Dhrtaratra oslanjajui se na njezino rame, a za njime su ile sve gospe iz kraljevske kue. alosni graani Hastinapure pratili su sada njih kao to su nekada pratili Pandave u izgnanstvo i ista im bol bjee u srcima. Ili su za njima do zadnjih predgraa, a kada oni sustadoe, kralj Dhrtaratra zatrai od Yudhithire i od cijeloga dvora da se i oni zaustave. Krjeposna gospa Kunti bjee ve prije odluila da i ona poe s njima pa poe savjetovati Yudhithiru: Sine moj, nikada nemoj zapostavljati brata Sahadevu, a Karne se sjeaj s bratskom ljubavlju. Umro je na bojitu kao junak. Bio je moj sin, ali sam ja uinila veliki grijeh to ti to nisam ranije rekla. Draupadi uvaj i pazi i nikada ne prestani biti njean prema njoj! Nikada ne dopusti da ti braa budu zbog ega tuna. Dri to na umu sine, jer je sav teret porodice sada samo na tvojim pleima! Do toga trena Yudhithira je jo vjerovao da je Kunti pola uz njih da bi se oprostila od gospe Gandhari, ali sada, sluajui rijei svoje stare majke, on se najednom tre i u grlu mu zapee rijei to ih htjede izustiti. Doavi k sebi od 423

prepasti, on joj poe moleivo govoriti: Majko, nemoj to initi! Ti si nas blagoslovila i poslala u boj! Nije pravo da nas sada napusti i da ode ivjeti u umu. Rastueni kralj Yudhithira preklinjao ju je sav okupan suzama, ali njegova mati ostade pri svome: Ja u, sine, ivjeti u umi uz plemenitu gospu Gandhari, posvetit u se isposnitvu i njegovat u ovo dvoje asnih staraca. Vrijeme je da se i ja pridruim svojemu muu i gospodaru ma gdje se on sada nalazio. Ti se vrati i nemoj tugovati. Idi natrag u svoju prijestolnicu i neka ti misli budu uvijek posveene pravdi! I tako ona dade svojemu sinu posljednji blagoslov pa i ona krenu prema umi. Yudhithira je stajao bez glasa i gledao za njom kako odlazi putem dok se ona povremeno osvrtala da jo jednom vidi svoje sinove. I tako to troje starih odoe, a pratili su ih vjerni Sanaya i mudri Vidura. Pandave obuze alost kaka je kralj Dhrtaratra otiao u umu, a tuga se nadvi i nad sve graane Hastinapure. Panduovi sinovi nigdje nisu nalazili duevnoga mira i neprekidno su ih proganjale misli o zemlji koja bijae opustjela i u kojoj vie ne bijae ni junaka ni blaga. Tugovale su i Subhadra i Draupadi i sjeale se svoje troje mrtve djece. Neto radosti davae im jo samo pogled na sina Viratine keri. Oni koji su dotada briljivo izvravali svoje kraljevske dunosti nisu se vie toliko trudili. Zbog prevelikoga jada koji ih je morio nita im se vie nije mililo. Na kraju odluie posjetiti staroga kralja u njegovu umsku stanitu. Ve iduega jutra kralj krenu praen dugakom povorkom ljudi i ena, a kada se naoe izvan grada, kralj naredi da tu priekaju pet dana kako bi se okupili svi graani koji ele poi s njima. Potom su laganim pokretom stigli na Kuruketru, pregazili su svetu rijeku Yamunu i zatim, jo izdaleka, ugledali pustinjako obitavalite kralja Dhrtaratre. Uz radosne poklike urno uoe u tu umu. Bjehu jo podaleko od svojega cilja kada Pandave sioe sa svojih kola i pokorna dranja nastavie hod pjeice, a svi se ostali povee za njihovim primjerom. Dooe tu i mnogi zasluni isposnici elei da vide Pandave. Uto Sahadeva potra na stranu na kojoj bijae ugledao Kunti koja je ila ispred staroga para vodei ih za sobom. Kada Pandave ugledae svoju majku, bacie se na tlo. Stari moni kralj prepoznao je njihove glasove pa ih stade, jednoga po jednog, tjeiti i umirivati. Poto malo dooe k sebi okupani suzama, plemeniti kraljevii iskazae starcima svoje potovanje na uobiajeni nain, a onda im uzee iz ruku vreve s vodom to ih je sve troje nosilo s rijeke te ih sami ponesoe. Umiven suzama radosnicama, stari je vladar stajao meu svim svojim snahama, gospama iz kraljevskoga doma i meu graanima Hastinapure i bjee mu milo kao da se opet nalazi u gradu koji dobi svoje ime prema slonu. Yudhithira se o svemu raspitivao pa se najednom sjeti: Gdje je Vidura? Nismo ga nigdje opazili? 424

Dhrtaratra e na to: Sine, Vidura je dobro. Posvetio se najstrooj pokori i ivi jo samo od zraka. Toliko je omravio da se na njemu mogu vidjeti svi ivci i krvne ile. Brahmani ga s vremena na vrijeme ugledaju u nenaseljenim dijelovima ume. Dok je Dhrtaratra tako govorio, oni spazie Viduru u daljini. Bio je nevjerojatno mrav i kosa mu bijae umrena, a u ustima je drao komad ljunka. Na sebi nije imao ni komada odjee, a tijelo mu bijae prekriveno prljavtinom i cvjetnim prahom. On se najednom zaustavi i pogleda k nastambi, ali kada Yudhithira krene prema njemu, on potra i nestade u gutiku. Yudhithira ga je uz veliki napor slijedio i neprestano ga pozivao, a Vidura stie do nekog usamljenog mjesta u umi i tu stade oslonivi se na neko drvo. Toliko bjee mrav da je ono to je od njega ostalo bilo jo samo sjenka ljudskoga stvorenja. Yudhithira ga ipak prepozna i stade pred njega pa kaza: To sam ja, Yudhithira! i pokloni mu se kako bijae red. Vidura ga je samo promatrao vrstim pogledom i bijae potpuno nepomian i utonuo u yogu. I tada, ud po ud, veleumni Vidura prijee u Yudhithirino tijelo i svoj ivotni dah i osjetila ujedini s kraljevim. Sve to vrijeme njegovo tijelo ostade naslonjeno uza stablo, oiju uperenih na Yudhithiru. Kralj ubrzo uvidje da je ivot otprhnuo iz toga tijela, a istodobno osjeti da je on sam postao jai nego to bijae prije i da sada posjeduje mnoge nove vrline i osobine koje nikada dotada nije imao. Sada se Panduov sin Yudhithira svojim golemim znanjem i moima sjeti svojega prijanjeg stanja u kojemu bjee dok se jo nije rodio meu ljudima.440 Onda kralju pade na pamet da bi nad Vidurinim tijelom trebalo izvriti posljednji obred, ali tada zau neki glas: Kralju, to tijelo koje je pripadalo onome kojemu bjee ime Vidura ne treba spaljivati. U njemu je i tvoje tijelo. On je vjeno boanstvo Pravde. Tako Yudhithira ode s toga mjesta i, vrativi se, sve ispria kralju Dhrtaratri. Svi su zadivljeno i zaprepateno sluali ovu njegovu pripovijest. Staroga je kralja ta vijest vrlo razveselila pa on oslovi Dharmina sina i ree mu: Ovu vodu, korijenje i voe primi od mene na dar, jer reeno je da gost mora zaloiti ono to i sam domain jede. Tako je odvrati Yudhithira i sjede da objeduje, a onda svi rairie svoje postelje tu, pod drveem, i tako provedoe no poto su poveerali ono to im je Dhrtaratra bio ponudio. Proveli su ondje gotovo mjesec dana, a onda, jednog dana, doe pred Yudhithiru slavni i veleueni Vyasa na elu svojih brojnih uenika, a ubrzo nakon toga stigoe onamo i Narada, Parvata i mnogi drugi znameniti mudraci. Svi su mu iskazali svoju dobrodolicu, a kada posjedae, Vyasa se stade raspitivati o
440 Vidura je takoer bio Dharma koji se rodio kao udra od sluavke zbog kletve riija Mandavye. Stoga se i mogao duhovno sjediniti s Yudhithirom.

425

isposnikome ivotu kojim su sada ivjeli Dhrtaratra, Gandhari i Kunti. Na kraju on upita staroga kralja: Jesi li uo kako je plemeniti Vidura napustio ovaj svijet? Tko je Dharma taj je i Vidura, a tko je Vidura taj je najstariji Panduov sin. On je upravo sada pred tobom. Stoji tu i tebi je na usluzi. Znaj, sine, da sam doao da bih razagnao sve tvoje nedoumice i da pomou svojih isposnikih zasluga uinim pothvat koji jo nijedan mudrac nije mogao uiniti. Bezgrjenie, reci mi to eli vidjeti ili uti i ja u ti to omoguiti! Kralj Dhrtaratra na asak se zamisli pa ree: Velika je moja srea! Radujem se to sam u milosti kod tebe. Danas u se domoi vrhunca sree koja mi je dosuena jer sam doivio da se sastanem sa svima vama, o riznice isposnitva, s vama koji ste ravni samome Brahmanu! Tada se javi kraljica Gandhari s povezom na oima. Ona ne bjee preboljela smrt svojih sinova pa sklopi ruke pred svojim svekrom i oslovi ga: Prvae meu svim isposnicima, esnaest je godina prohujalo nad glavom ovoga kralja koji nigdje ne mogae nai mira ni pokoja alei za svojim poginulim sinovima! Dane svoje vazda provodi uzdiui, a nou ga san ne pohodi. Boanstvenie, ja znam da ti je tvoja pokora dala mo kojom moe stvoriti cijele svjetove! Zar rastuenome kralju ne bi mogao pokazati njegovu mrtvu djecu? Ova nesretnica Draupadi izgubila je svu svoju djecu i rodbinu i na srcu joj lee emer i jad, a ona mi je najmilija od svih mojih snaha. I slatkorjeiva kraljevna Subhadra izgara u boli za svojim sinom junakom. Jao, mojih stotinu sinova! Svi se s duom rastadoe na bojnome polju! Crni emer truje srca njihovih udovica, a od njihove tuge naa postaje jo gora! Mudri Vyasa ovako joj odgovori: Budi blagoslovljena, gospo Gandhari! Uinit u to to trai od mene. Jo ove noi vidjet ete svu svoju brau, sinove, roake i sve svoje drage prijatelje! Danas u razagnati svu vau tugu koja vam tako dugo pali srca. Vi strepite zbog neznane sudbine onih koji su se preselili na drugi svijet. Poite svi na obalu Bhagirathi i tamo ete ugledati sve svoje koji padoe na bojnome polju. Svi koji su se tu nalazili kliknue i odmah pooe k rijeci. Po obali Gange rairilo se pravo more ljudi i svatko se smjestio tamo gdje mu je odgovaralo. Onima koji udno ekahu dolazak noi u kojoj e vidjeti izginule kraljeve inilo se da je taj dan dug kao godina. Sunce napokon dodirnu svetu planinu na zapadu i svi obavie svoje veernje obrede i okupae se u svetoj rijeci. Kada je pala no, svi se okupie oko Vyase. Oprana tijela i uma usmjerena samo na ono to e se dogoditi, pravedni Dhrtaratra sjedio je okruen Pandavama i velikim mudracima. Okupljene oko Gandhari, gospe iz kraljevskoga doma sjedile su odvojeno na usamljenu mjestu, a svi graani i stanovnici pokrajina poredae se po starjeinstvu.

426

Onda slavni i sjajni isposnik Vyasa ue u svetu vodu i okupa se u njoj, a potom prizva sve preminule ratnike s obiju zaraenih strana, a i sve blagoslovljene kraljeve koji bijahu doli u boj s raznih dalekih strana. Tada zagrmi iz vode zagluna huka kao ono prije od velike vojske Kurua i Pandava. Iz Gange izronie svi dini kraljevi i na njihovu elu Bhlma i Drona, a za njima je stupala svekolika njihova vojska, mnoge tisue ratnika. Bili su tu i kralj Virata i svijetli Drupada, a uz njih i njihovi sinovi i cijela njihova vojska. Pojavie se i sinovi slavne Draupadi, a i Abhimanyu, Subhadrin sin, a uz njega Ghatotkaa, sin snanoga Bhime i rakasi Hidimbe. Doe i Karna, a s njime bjee Duryodhana i stric mu akuni, a i svi ostali Dhrtaratrini, pred kojima je iao Duasana. Doe i arasamdhin sin Bhagadatta, i moni ratnik alasandha i Bhuriravas, ala, alya, Vrasena i njegov mlai brat, kraljevi Lakmana. Doe i Dhrtadyumnin sin, i sva ikhandinova djeca, a i Dhrtaketu sa svojim mlaim bratom. Pojavie se i mnogi drugi izronivi iz Bhagirathine vode, a njihova tijela zraila su svjetlou. Svaki od njih bijae opremljen istim kolima i istom zastavom koju je imao za vrijeme boja. Na svima je bila nebeska odora, a u uima blistave naunice. Vie ne bijae meu njima ni srdbe ni mrnje, ni ljubomore, a ni oholosti. Cijelo to mnotvo ljudi koje je amo dolo gledalo je to udo i kosa im se na glavi kostrijeila. Boanstveni je Vyasa svojim moima to ih je stekao marljivim isposnitvom dao starome kralju Dhrtaratri sposobnost nebesnikoga vida, a i slavna Gandhari takoer ugleda svojih stotinu milih sinova, a i sve ostale koji izgiboe na Kuruketri. Dhrtaratrinoj srei ne bijae kraja. Osloboeni od mrnje i zavisti i oieni od svojih grijeha mrtvi se izmijeae sa ivima. Sin se sastao s ocem i majkom, ena je nala mua, a brat brata, prijatelj se opet nae s prijateljem. Pandave radosno pozdravie Karnu, Abhimanyua i Draupadine sinove. Nakon tolikih godina napokon se pomirie s Karnom. A i svi ratnici koji milou svetog mudraca Vyase susretoe ovdje jedan drugoga, pomirie se i sprijateljie. Ta je no svima prola u neizmjernoj radosti. U svanue jo su se jednom izgrlili, a onda svatko prijee na onu stranu kamo pripada. Tada mudri Vyasa, ponajbolji od svih isposnika, otpusti mrtve i oni za tren oka naoigled svih nestadoe utonuvi u vodu svete rijeke Gange. Svaki se njome vratio onamo odakle je i doao. Neki odoe u carstvo bogova, 441 neki u Brahmanovo carstvo, a neki odoe k Varuni, Kuberi ili Suryi. Poto su svi otili, slavni Vyasa, moni i pravdoljubivi mudrac, oslovi obudovjele gospe Kurua jo uvijek stojei u vodi svete rijeke i ovako im kaza: Neka one meu vama, o najvrsnije gospoe, koje ele dospjeti u predjele koje su osvojili njihovi muevi, ne oklijevaju, ve neka zarone u svetu Bhagirathi! Kada ue te rijei, najodlinije meu gospama izmolie doputenje od svojih svekara i s povjerenjem zaronie u Bhagirathine vode. Tako se estite
441

U carstvo bogova, to znai k Indri.

427

supruge oslobodie svojih tijela i krenue za svojim muevima. Poprimile su na sebe nebeska odlija i okitile se nebeskim ukrasima pa se zaputile u predjele u kojima svoja utoita naoe njihovi muevi.442 Ta je pripovijest silno razveselila bistroumnoga kralja anameayu i on tada upita Vaiampayanu: Kako je mogue da se oni kojih su tijela unitena ponovno pojave u svojemu prijanjem obliju? A Vyasin uenik, prvak meu rjeitima, ovako mu odgovori: Sigurno se zna da djelo nikada ne propada. Postupci su, kralju, ono to stvara tijela i oblija. Veliki su, prapoetni elementi, vjeni jer su sjedinjeni s Gospodom svih stvorenja. Oni postoje u onome to je vjeno. Zato oni ne propadaju kada biva uniteno ono to je propadljivo. Najbolja su i istinska ona djela koja su uinjena bez napora. Ona donose stvarne plodove. Ali dua se uputa u postupke koji zahtijevaju napore i zato stjee zadovoljstvo i bol. Onda Vaiampayana nastavi svoje kazivanje: Sve dok Vyasinom milou nije stekao vid, kralj Dhrtaratra nije mogao vidjeti svoje sinove i sada bijae prvi put ugledao svoju djecu koja sva bjehu nalik na njega. Poto je prisustvovao ovome udesnom prizoru, mudri se kralj oslobodio svoje alosti i ilo se vratio u svoje umsko obitavalite. Njega je potpuno umirio prekrasni prizor njegove djece koja se bijahu vratila iz mrtvih i njegov bol zauvijek uminu. Tada dopusti narodu i svim velikim mudracima da se mogu razii svatko na svoju stranu, a potom se i svi prvaci plemena Kurua oprostie od staroga vladara, od Gandhari i od svoje majke i uz njihovo doputenje zaputie k Hastinapuri. Prole su otada pune dvije godine. Jednoga dana doe kralju Yudhithiri nebeski mudrac Narada u pohode, a kralj ga upita: O premudri, ljudi koji ive na obali Gange priaju da se stari kralj Dhrtaratra upustio u najstrou pokoru. Reci mi, plemeniti, jesi li ga ti vidio i zna li kako je? Je li dobro presvijetla Gandhari i kako je naa majka Kunti? Da li je zdrav vjerni Sanaya? Kai mi, sveti ovjee, ako si ih negdje vidio.
442 Ta se Nekyia osjetno razlikuje od one u Odysseiji ili u Aeneidi. Odyssey dolazi do susreta s mrtvima obredno im prinosei opasnu rtvu na ulazu u podzemlje u Persephoninu gaju na obali Okeana koji optjee svijet, a sjene se mrtvih pojavljuju iz podzemlja da piju krv rtve. U Mahabharati susreu se ivi kraljevii i graani sa svojim starcima koji su se odrekli ivota i svi zajedno s mrtvima na obali Gange koja tee s nebesa, a cijela se vojska mrtvih junaka pojavljuje u svojim prijanjim oblijima pred njima dolazei s Gangom iz nebeskih predjela. Moda je taj prizor izvorno nadahnut obredom na dan mrtvih. Odyssej mora maem tjerati sjene od krvi da bi pustio redom one da piju s kojima eli razgovarati da sazna budunost u svojem ivotu, a kada nagrne vojska mrtvih, on bjei iz jame da izbjegne dodir s njima. On dodue uspijeva zagledati u svijet mrtvih, ali se svijet ivih od toga svijeta otro ograuje. U indijskome epu izmeu ivih i mrtvih stoje jo i oni ivi koji se odriu ivota i spremaju u umi na smrt kao Dhrtaratra i kraljice. A kada mrtvi odlaze, bacaju se za njima u rijeku ene koje ele poi sa svojim mrtvim muevima u nebeske predjele. Mrtvi nisu u podzemlju, nego na nebesima, a svijet se ivih sa svijetom mrtvih povezuje, pomiruje i mijea zagledajui u svoju budunost preko granice smrti. Pogled u svijet mrtvih ivima i onima izmeu ivota i smrti u epu podaruje Vyasa, kao to je Sanayi bio podario nebeski vid na bojnome polju. "ovjek koji bi sluao o ovome njihovu susretu s milim (pokojnicima) stjee uvijek ono to mu je milo i na ovome svijetu i ono to premine." (MBh XV. 41, 26) kae Mahabharata. Nije li i Mahabharata sama, koja Vyasu prikazuje svojim tvorcem, takoer susret s mrtvim junacima koji se pojavljuju u svojim prijanjim oblijima?

428

Narada mu odgovori: Sluaj me strpljivo, svijetli kralju. Kazat u ti sve to sam vidio i uo. Onda kada ste se posljednji put rastali, vi ste se vratili u Hastinapuru, a on se bijae zaputio prema Gangadvari. 443 Sa sobom je nosio svoju svetu vatru, a uz njega su ili asna gospa Gandhari, vaa vrla majka Kunti i Sanaya iz stalea suta. Stari gospodar nije imao stalna boravita, nego je lutao onim umama, a dvije kraljice i Sanaya ili su za njime. Jednoga je dana kralj otiao na proplanak kraj obale Gange i tu se okupao u svetoj rijeci i obavio svoje svete obrede, a onda se spremio da poe. U taj as podie se straan vjetar, a umu zahvati poar. Kralj bijae ve dugo postio i jedva se mogao kretati, a ni obje tvoje majke nisu bile snanije. Poar je bivao sve bjenji i prijetio je da uniti sva iva stvorenja koja su tamo obitavala. Stada jelena i divljih svinja bjeala su u samrtnome strahu traei spas u vodi. Tada Dhrtaratra ree Sanayi: Sanayo, ovaj e nas oganj sve progutati! Idi bar ti i spasi se! I poto to ree, kralj se spusti na zemlju i sjede, a jednako uinie i obje gospoe. Slijepi kralj Dhrtaratra, plemenita gospa Gandhari s povezom preko oiju i tvoja slavna mati, posjedae u poloaju yoge okrenuvi lica prema istoku i mirno se predadoe vatri poara. Tako je umro slavni Dhrtaratra, najstariji od plemena Kurua i tako doekae kraj i obje tvoje matere. Sanaya, Dhrtaratrin pouzdanik i savjetnik, uspio se spasiti iz poara. Vidio sam ga meu isposnicima na obali Gange. Poduzimljivi i bistroumni Sanaya bjee se oprostio od njih i krenuo na Himalayu. O kralju, ne tuguj zbog njih! Kralj se po svojoj volji prepustio ognju, a to su uinile i Gandhari i tvoja majka Kunti. Dvorove Pandava pritite neizmjerna alost. Vijest o Dhrtaratrinoj smrti stigla je i u enske odaje i odatle odjeknue glasne tubalice. Sav je narod alio staroga kralja koji je izgubio sve svoje sinove i napokon naao smrt u plamenu, a i bespomonu kraljevnu Gandhari koja je dokraja dijelila njegovu sudbinu.

443 Gangadvara "Dveri Gange" ime je mjesta i grada gdje Ganga utjee u ravnicu, dakle posve silazi na Zemlju. Grad se zove i Haridvara i jo je i danas jedan od svetih gradova Indije.

429

Knjiga esnaesta

MAUSALAPARVAN
Knjiga o kijai Zapoela je trideset esta godina otkako se zbio boj na Kuruketri. Kralj Yudhithira, dika Kurua, vidio je da su se poela pojavljivati neobina znamenja. Te, trideset este godine od boja na Kuruketri, velika nesrea snae narod Vrnija. Jednoga dana junaci Vrnija ugledae tri mudraca kako dolaze u Dvaraku. Bili su to Vivamitra, Kanva i Narada. Podbpdeni palicom Usuda, ratnici Vrnija preruie Krinina sina ambu 444 u enu pa ga poslae pred isposnike i upitae ih: Ovo je ena silnoga Babhrua i on bi elio da mu ona rodi sina. Znate li vi, mudraci, to e ona roditi i moete li nam to sasvim pouzdano rei? uj, kralju, to su im odgovorili isposnici koje su oni ovako stavili na kunju: Taj Vasudevin potomak po imenu amba rodit e stranu eljeznu kijau koja e donijeti propast Vrnijima i Andhakama! I, razgnjevljeni zbog ovoga pokuaja da budu izvrgnuti ruglu, mudraci pogledae jedan drugoga i odoe ravno Krini. Kada pogubitelj Madhua sazna to se dogodilo, on sazva sve Vrnije i kaza im kako stoje stvari. Premudri je Krina znao to im predstoji pa im ree da se ono to je sueno mora i dogoditi, a onda se vrati u svoju palau. Gospodar Svemira nije ni elio mijenjati tok sudbine. Kada je osvanuo sutranji dan, amba doista rodi eljeznu strijelu i bi smjesta javljeno kralju Ugraseni. Uplaeni kralj naredi da se eljezna kijaa razdrobi u prah i potom naredi svojim ljudima da taj prah bace u more. Po Krininu i Balaraminu nalogu, plemeniti kralj Babhru objavi kroza cijeli grad da e onaj tko ubudue bude pravio piva i estoka pia biti nabijen na kolac zajedno sa svojom rodbinom. Znajui da je to Ramina naredba, a i u strahu od kralja, svi su joj se graani pokorili i nitko vie nije pravio pivo ni estoko pie. Ali, dok su se Vrniji i Andhake trudili da nekako izbjegnu nadolazeu nesreu, jedna se spodoba svakodnevno uljala oko njihovih domova. Bjee to Vrijeme u svojemu tjelesnom obliku. Nalikovae na ovjeka zastraujueg izgleda, tamne puti i ogoljene lubanje. Pokatkad su ga Vrniji mogli vidjeti kako im zaviruje u kue i veliki strijelci odapinjali su na njega stotine strijela ali ga nijedna nije probola. Ne bijae to nitko drugi do Unititelj svih stvorenja. Dan za danom puhali su siloviti vjetrovi i mnoga bjehu zla znamenja koja su najavljivala propast Vrnija i Andhaka.
444 amba je bio sin Krine i ambavati, keri medvjeega kralja. Ime mu valjda stoji u vezi s rijeju amba (m.) koja vjerojatno znai "kijaa" i oznauje Indrino oruje.

430

Ulicama su vrvjeli mievi i takori, a zemljani lonci pucali su bez ikakva vidljiva uzroka. Nou su mievi i takori grizli kosu i nokte usnulih ljudi, kuje su donosile na svijet maie, a mungosi mieve. Vrniji su inili zla djela i nitko se toga nije stidio. Poee prezirati brahmane, a i pitre i sva boanstva. Vrijeali su i poniavali svoje uitelje i starjeine i samo su Krina i Rama ostali onakvi kakvi bijahu nekada. Muevi su varali ene, a ene su varale mueve. Vatre su stalno povijale svoje plamenove nalijevo i kadto im je boja bila plava i crvena. Izgledalo je da izlazee i zalazee Sunce okruuju ljudska trupla bez glava. Hrana koja jo u kuhinjama bijae ista i dobro kuhana vrvjela je od razliitih crva kada bi je iznijeli na stol. Krina je gledao sve te zlokobne predznake i razumio ih. Znao je da istjee trideset esta godina i da se poelo ispunjavati prokletstvo ojaene Gandhari. Ovi sadanji znaci potpuno su jednaki kao i ona uasna pretkazanja koja su se pojavila onda kada su dvije vojske stajale na Kuruketri spremne za boj. pomisli Krina. On onda ree Vrnijima kako bi trebalo da pou na hodoae do neke svete vode. Ubrzo krenue glasnici da svuda objave kako e Vrniji poi na morsku obalu da se okupaju u svetoj vodi. Tako krenue Vrniji Andhake i povedoe sve svoje roake, a ponijee i dosta hrane i pia. U taj as, naoigled svih Vrnija, Krinin kolut nainjen od eljeza i sa sreditem od dijamanta, koji mu bjee poklonio Agni, uzletje i nesta u nebesima, a pred oima koijaa Daruke prekrasna Vasudevina kola, blistava poput sunca i opremljena svime to je potrebno, povukoe brzinom misli njegovi vatreni atovi i odjezdie preko morske puine. Gledali su to Vrniji i Andhake i svi poeljee da to prije odu s toga mjesta. Tako se njihove sjajne i mone ete zaputie iz grada vozei se na kolima i jaui na konjima i slonovima. Kada su stigli do Prabhase, svatko od njih zauze mjesto koje mu je bilo odreeno i odmah iznijee obilje jestiva i pia. U Prabhasi zapoe buna pijanka u kojoj je ispijanje pehara bila glavna zabava. ak su i u hranu koja se spremala brahmanima mijeali pivo, a onda su je bacali majmunima. Cijelo je polje odjekivalo od truba i cimbala i svuda su se vrzli glumci i plesai. Krina je sve to promatrao sa strane i onda ugleda kako njegov brat Balarama sjede da pije sa Krtavarmanom, Satyakijem, Gadom i Babhruom. Poto se ponapio vina, Satyaki se najednom podrugljivo nasmija i pred svima poe vrijeati Krtavarmana: I to mi je nekakav katriya ree on glasno koji naoruan do zuba ubija ljude na spavanju! Ti si veliku sramotu nanio naemu plemenu! im je Satyaki to izrekao, Pradyumna, prvak meu strijelcima s kola, stade mu povlaivati i pokazivati svoj prezir prema Krtavarmanu. To Krtavarmana vrlo rasrdi pa on uperi prst na Satyakija i prezrivo mu odvrati: A kakav li si ti junak 431

kada si bio tako nemilosrdan da ubije osakaenog Bhuriravasa koji je sjedio u prayi nasred bojita? Neki od pijanih Yadava poee mu odabravati, a razjareni Satyaki na to ustade i pred svima se ovako zakle: Kunem se da u ovoga ovdje Krtavarmana poslati tamo kamo su otili Draupadini sinovi, Dhrtadyumna i ikhandin! On je njih pobio uz pomo Avatthamanovu, i to bespomone, dok bijahu u snu! Krtavarmanova ivotna nit primaknula se kraju, a dolazi kraj i njegovoj velikoj slavi! I govorei tako, Satyaki potee svoj ma pa jurnu na kralja Krtavarmana i smjesta mu odrubi glavu, a onda poe obarati i ostale koji bijahu tu prisutni. 445 Pijani Bhoe i Andhake, svi kao jedan, navaljivae na Satyakija udarajui ga loncima i posuem iz kojega su jeli i pili. Krinin sin kojega mu bjee rodila Rukmini, po imenu Pradyumna, vrlo se rasrdi videi Satyakija u ovoj nevolji pa jurnu u tu gomilu ne bi li ga nekako izbavio. Obojica su se neustraivo tukli s tim mnotvom, ali ih gomila najzad pritisnu i oni obojica pogiboe pod njom. Kada je Krina vidio da pogiboe i njegov sin i Satyaki i njega spopade pomamni bijes. Znao je da je kucnuo as pa nabra rukovet trske eraka koja tu bijae rasla i ta rukovet postade u njegovoj ruci strana kijaa nabijena silama groma. Njome Krina pobi sve one koji nasrnue na njega. Svaka trska prometnu se u strahovitu eljeznu kijau i tako se ostvarilo prokletstvo brahmanskih mudraca. 446 Onaj koji je bacao te trske vidio je da svaka probija ak i ono to se nije moglo niime probiti. Otac je ubijao sina, a sin oca, Bharato! Opijeni pivom juriali su i obarali jedan drugoga. Nikome od njih nije ni na pamet padalo da se mogu spasiti bijegom. Znajui da je kucnuo as propasti jakoruki Keava stajae tu i samo je gledao, naslonivi se na kijau nastalu od vlati trske, a kada vidje da su poginuli amba, arudena i Pradyumna te da i Gada lei mrtav na zemlji, spopade ga bijes i on pobi sve ostale Vrnije i Andhake. Potom Daruka, Krina i Babhru napustie to mjesto i krenue za Ramom koji se ve prije bijae udaljio. Velikog su junaka ugledali na jednom osamljenom mjestu u umi kako sjedi naslonjen na deblo drveta i utonuo u misli. Onda Krina zapovijedi Daruki: Idi Kuruima i izvijesti Arunu o ovome pokolju! Poto Daruka ode, on ree Babhruu: Ti poi brzo i zatiti ene da im razbojnici ne bi uinili to naao. I Babhru se, pijan i alostan, zaputi u Dvaraku. Nije odmaknuo daleko. Neki je lovac prolazio tuda i njegova se batina zakvai za jednu travku koja poskoi kao sama od sebe i ubi Babhrua nad kojim je takoer stajalo brahmanovo prokletstvo. Kada je Krina opet svratio pogled na Ramu, on vidje da ovaj sjedi utonuo u yogu, a iz usta mu izlazi golema bijela zmija. Napustivi ljudsko tijelo, plemeniti
445 Svaa koja je izbila izmeu Yadava koji su se borili na raznim stranama na Kuruketri povezuje propast Vadava s Gandharinom kletvom. 446 Trska eraka izrasla je na morskoj obali zbog kletve brahmanskih mudraca iz praha zdrobljene eljezne kijae koju je rodio amba.

432

naga s tisuu glava, velik kao planina i crvenih oiju, krenu k oceanu. Tamo su ga oekivale mnoge nebeske zmije i svete rijeke da bi mu odale dune poasti. 447 Poto je njegov brat napustio svijet ljudi, Krina jo neko vrijeme lutae pustom umom utonuo u svoje misli, a onda ree samome sebi: Vrijeme je da i ja odem! i spusti se na golu zemlju. Zagospodario je svojim osjetilima i utonuo u yogu. Traei svoj plijen, lutao je tuda neki strasni lovac po imenu aras. 448 On opazi Krinu i zabunom pomisli da je to jelen pa odape strijelu koja Krinu pogodi u stopalo. aras potra da se doepa svojega ulova, ali, sav uasnut, vidje da to bijae ovjek odjeven u uto i s mnogo ruku u poloaju yoge. Lovac pade prestraen pred Krinine noge, ali ga plemeniti Vasudeva umiri i utjei, a onda se uznese na nebo ispunjavajui svjetlou njegova prostranstva. Pozdravljen od ludre i svih bogova, Narayana opet zauze svoje nepojmljivo mjesto. Daruka je stigao do Pandava donijevi im vijest da su se Vrniji meusobno poubijali. Kada je Aruna, Krinin najodaniji prijatelj, saznao za to, on se oprosti od svoje brae i krenu da vidi svojega ujaka. Kada ene Vrnija vidjee da im Aruna dolazi u pomo, one udarie u kuknjavu i jadikovke. Kraljevi Kurua zatee Krinina oca kako lei na zemlji onemoao od silne alosti za svojim sinovima. Jo dublje rastuen od svojega ujaka Vasudeve i sav obliven suzama, Partha dotae njegova stopala i poe ga tjeiti, a onda se okrenu Daruki i ree: elim vidjeti najvie starjeine meu ratnicima Vrnija. Brzo su se okupili svi graani, brahmani, savjetnici i asnici. Bili su vie mrtvi nego ivi, a Parthi bijae na srcu jo tei jad od njihova, ali im on stade govoriti to da uine u ovoj nevolji: Ja u povesti sa sobom preostale Vrnije i Andhake. Ovaj e grad uskoro progutati more. Tovarite na svoja kola sve svoje blago. Ovaj Krinin unuk po imenu Vara bit e va vladar u Indraprasthi. Sedmoga dana od danas poi emo odavde! Tu no Aruna je proveo u Krininoj palai. U osvit dana Vasudevin se otac pomou yoge domogao najvieg cilja. Dok su kraljevske gospe plakale i naricale, njegovo tijelo bi natovareno na nosiljku i tako krenue prema Prabhasi. im stigoe, oni prema redu i starjeinstvu obavie posmrtne obrede za poginule Vrnije i Andhake, a budui da naoe i Vasudevino i Balaramino tijelo, i za njih uinie ono to bijae potrebno. Potom se urno vratie u Dvaraku. Tek to su stigli, oni krenue dalje, a za njima pooe svi graani i stanovnici te zemlje. Ostatak je vojske opkolio tu povorku staraca, ena i djece i tako narod izae iz Dvarake. Kada sav narod izae iz grada, moni ocean, dom morskih pasa i krokodila, preplavi Dvaraku u kojoj jo uvijek bijae ostalo mnogo blaga. Kako su
447 Balarama se pretvorio u eu ili Anantu, golemu zmiju koja opasuje svemir a na kojoj poiva Vinu ili Narayana. v. VI, bilj. 37. 448 aras znai "starost, tronost, propadanje..."

433

stanovnici naputali koji kraj, tako ga je voda odmah plavila. itelji Dvarake gledali su to i pourivali svoje korake govorei: Putovi sudbine udesni su i nedokuivi! Njihovu povorku pratili su razbojnici kojih bijee na tisue i govorili su meu sobom: Aruna je jedini strijelac meu njima. Vojnici Vrnija nemaju vie snage, a ostatak su samo starci, ene i djeca. I tako razbojnici naoruani toljagama jurnue na karavanu Vrnija s namjerom da je opljakaju. Tada Aruna dohvati svoj veliki i neunitivi nebesniki luk i pokua ga napeti, ali to mu jedva poe za rukom. Za to je vrijeme bitka bjesomuno bjenjela i Aruna stade prizivati mislima svoja nebesnika oruja, ali mu nijedno ne doe u sjeanje i on osjeti neizmjeran stid. Vojnici Vrnija ne mogahu se suprotstaviti razbojnicima te ovi odvedoe mnogo gospi visoka roda. Neke su odvukli silom, a neke pooe svojevoljno. Silni je Aruna zajedno s vojnicima strijelama gaao razbojnike, ali mu napokon i strijela ponestade jer njegova dva nepresuna tobolca najednom ostadoe prazna. Kada je vidio da vie nema strijela, Indrin se sin stade tui s razbojnicima udarajui ih rogovima Gandive, ali Mlehe pred njegovim oima odvedoe mnogo ena Vrnija i Andhaka. Najzad on odusta od daljnje borbe i ree da vie nema snage kao nekada pa povede sa sobom preivjele s ostatkom njihova blaga i tako stigoe na Kuruketru. Poto je uinio sve to je mogao da bi pomogao preivjelima, Aruna se zaputi ravno k Vyasi i ue u njegovu nastambu lica mokra od suza. Uavi vidje Vyasu kako sjedi sam. Mudrac ga odmah upita: Jesi li pobijeen u boju, junae? Izgleda kao da ti je sve na svijetu propalo. Ja ne znam da te itko do sada mogao pobijediti! Aruno, ako mi se moe povjeriti, smjesta mi ispriaj to te mui! Aruna e na to: Onaj ija put bijae boje oblaka, a oi nalik na lopoeve latice odbacio je svoje tijelo i uznio se na nebesa, a i njegov brat Balarama takoer je napustio svoje zemno oblije! Gospod je Krina svojom silom saizao neprijateljske vojske, a ja sam ih potom unitavao svojim Gandivom i strijelama. Sada kada ga vie ne mogu vidjeti, srce mi se prepunilo jada i od bola mi se mrai pred oima. Nema u meni vie ni radosti ni nade niti igdje vie mogu nai mira! Prvae meu ljudima, reci mi to mi je initi! Lutalica sam prazna srca! Nema vie mojih dragih, a nema vie ni mojega junatva. Mudri ga Vyasa saslua, a onda mu poe govoriti: Silni strijelci Vrnija i Andhaka pogubie svoje glave zbog brahmanskoga prokletstva. Ne tuguj zbog njihove propasti! Sam je Krina dopustio da se to dogodi premda je mogao ponititi i prokletstvo brahmana. Ono to se zbilo bjee tako predodreeno. Takva je bila njihova sudbina. Zbog svoje ljubavi prema tebi drevni je mudrac Vasudeva sa etirima rukama sjedio na proelju tvojih kola naoruan kolutom i topuzom. Poto je olakao Zemljin teret, on je odbacio svoje zemno tijelo i vratio se na 434

svoje uzvieno prijestolje. Bie meu ljudima, ti si uz pomo Bhime i blizanaca izvrio veliko djelo bogova, a sada je, Aruno, dolo vrijeme da svi vi poete onim glavnim putem koji vodi k vrlini. Bharato, mislim da e vam to svima biti od najvee koristi! Poto je sasluao rijei mudroga Vyase, Aruna se vrati u Hastinapuru.

435

Knjiga sedamnaesta

MAHAPRASTHANIKAPARVAN
Knjiga o velikome putu Kada je saznao za propast roda Vrnija, Yudhithira odlui napustiti svijet. On ovako ree Aruni: Vrijeme kuha u svojemu kotlu sva bia. Mislim napustiti djelovanje, Aruno, a i ti to moe razmotriti. Na ove bratovljeve rijei Aruna samo ree: Vrijeme je, vrijeme! potpuno se slaui s naumom svojega otroumnog brata. Suglasni bjehu i Bhima i oba blizanca. Poto je kralj Yudhithira odluio odrei se svijeta i stei duhovne zasluge, on za namjesnika postavi kraljevia Yuyutsua, a na prijestolje ustolii maloljetnog Parikita, Uttarina sina. Potom, neveseo, ree gospi Subhadri: Ovaj sin tvojega sina, svijetla gospoo, bit e budui kralj Kurua. Od Yadava je u ivotu ostao Vara i on je, takoer, postao kralj. Parikit neka vlada u Hastinapuri, A Vara u Indraprasthi. Ti e ih tititi. Potom Yudhithira priredi zadune vodene prinose za Vasudevu, Balaramu, svojega ujaka i druge i osilno nadari brahmanske prvake. Onda kralj sazva graane i postavi Kripu za uitelja mladog Parikita pa im ree to je odluio. Potom kralj Yudhithira ostavi svoja kraljevska znamenja i odjenu se u koru drveta, a isto uinie i njegova braa i plemenita gospa Draupadi. Dvorske su gospoe glasno plakale gledajui Pandave u toj odjei, a oni su za to vrijeme obavljali svoje oprotajne obrede. Poto svi obredi bijahu zavreni, oni svoju svetu vatru predadoe vodi pa se petero brae i uz njih Draupadi zaputie na hodoae po svetim vodama. Odnekud im se pridruio i neki pas pa su tako njih sedmero napustili Hastinapuru. Ispratili su ih svi graani i dvorske gospe.449 Utonuli u yogu i drei se zavjeta samoodricanja, preli su mnoge zemlje, rijeke i mora, hodili su kroz mnoge zemlje, a pas ih je svuda pratio. Dooe tako i do mora ija voda bjee crvena. Tu pred njih stade boanstvo sedam plamenova i ree: Junaki Panduovi sinovi, znajte da sam ja bog Ognja. Neka va brat Aruna nastavi svoj put u umu, ali najprije neka odbaci strano oruje Gandivu. Ono mu vie nee trebati. Ja sam mu ga donio od Varune pa neka bude Varuni i vraeno. Tada Aruna baci u more svoj luk i dva neiscrpna tobolca. Bog Ognja istoga asa nestade. Onda junaki Panduovi sinovi produie dalje du morske obale idui prema jugozapadu. Kada obala skrenu k zapadu, oni ugledae grad Dvaraku koji su prekrivale vode oceana. Onda okrenue na sjever i u stanju yoge nastavie obilaziti cijelu zemlju.
Sada se s Pandavama ponavlja on to se zbilo s Dhrtaratrom i kraljicama u 15. knjizi. U 15. knjizi svijet naputa Dhrtaratra sa svojim najbliima, u 16. Krina s Yadavama, a u 17. Yudhithira s Pandavama. Time se zaokruuje Mahabharata.
449

436

Visokorodni kraljevii krenue na sjever utonuli u yogu i obuzdanih dua. Napokon ugledae i golemo gorje Himalayu, a kada prijeoe preko njega, vidjee pred sobom golemu pjeanu pustinju. Ugledae tada i silnu planinu Meru, najveu od svih visokih planina. Suspregnuti yogom gazili su ustro, ali Draupadi bjee posustala. Najednom ju je mo njezine yoge napustila i ona se srui na tlo. Tada Bhima upita Yudhithiru: Tlaitelju neprijatelja, kraljevna nikada nije poinila ni najmanji propust u dharmi. Zato je sada pala? Yudhithira mu na to odgovori: Od svih nas Aruna joj bjee najmiliji! Idui pade Sahadeva, A Bhima se opet javi pa upita: Madrin nas je sin vazda najpredanije sluio. Zato je on pao? Uvijek je mislio da mu u mudrosti nitko nije ravan! odvrati Yudhithira. Kada je vidio da su pali Draupadi i brat Sahadeva, srui se i Nakula, naoiti i dini Madrin sin. Onda Bhima jo jednom zapita kralja: Ovaj na brat uvijek bjee pravdoljubiv i svaku je nau zapovijest posluao. Reci, zato je on pao? Vjerovao je da mu po ljepoti nitko nije ravan! odgovori mu brat. Kada Aruna ugleda ovo troje kako lee, srui se i on, skrhan alou. Poto pade i on, koji bjee obdaren Indrinom snagom, Bhima oslovi kralja: Ja se ne mogu sjetiti nijedne jedine neistine koju je izrekao Auna. Doista nikada, ak ni u ali, on nije rekao nijednu la! Yudhithiro, kakav ga je to grijeh oborio zlim posljedicama? Yudhithira mu odgovori: Bio je tat na svoje junatvo! Rekao je da e sve nae neprijatelje poraziti u jednom jedinom danu! Pao je zato to to ipak nije mogao izvriti! Poto je odgovorio, kralj Yudhithira krenu dalje, ali tada pade i Bhima pa jo jednom upita kralja: Reci mi, kralju, zato sam pao i ja koji ti bijah tako drag? Bio si lakomi prodrljivac i jeo si, a da se nisi osvrtao na druge! ree mu Yudhithira. Imao si i ruan obiaj da se hvalie svojom snagom i to su dvoje razlozi tvojega pada. Rekavi to, Yudhithira krenu dalje i vie se nijednom nije okrenuo. Za njime je iao jo samo pas koji mu osta jedini drug. Najednom zatutnjae i Zemlja i nebesa i pred njime se pojavi Indra, kralj bogova, vozei se na svojim kolima. Doao sam da te povezem! ree on Yudhithiri. No kralj je izgarao od boli za braom i za estitom Draupadi pa mu ovako odgovori: Prvae meu bogovima, sva moja braa popadoe putom! Oni moraju poi sa mnom jer ja se bez njih ne elim zaputiti u nebeske predjele. Gospode, njena kraljevna Draupadi liena je ovdje svake udobnosti! Molim te da i ona poe sa nama. 437

 Vidjet e svoju brau na nebu. odvrati mu na to Indra. Oni su jo prije tebe odbacivi ljudsko tijelo dospjeli onamo. Vidjet e i njih, a i Draupadi i nemoj vie za njima aliti, glavaru Bharata! Ja sam doao da tebe povezem u tom tvojem tijelu na nebo! Tada e Yudhithira: O Gospode prolosti i sadanjosti, ovaj mi je pas vrlo odan. Trebalo bi da i on poe sa mnom! Moje srce prepuno je samilosti za njega. Na to Indra odvrati: Danas si stekao besmrtnost i poloaj ravan mojemu i sva blaenstva neba stoje pred tobom, kralju! Ostavi toga psa, nema u tome niega sramotnoga. No Yudhithira e na to: O tisuuoki, ti si pravedan i zna da je onome tko je pravedan vrlo teko uiniti kakvu nepravdu. Ja ne elim onu sreu koju bih stekao kad bih odbacio nekoga tko mi je odan. Indra uzvrati: Na nebesima nema mjesta za one koji vode pse za sobom! Ali Yudhithira je ostajao pri svojemu: Reeno je da je neizmjeran grijeh odbaciti nekoga tko ti je odan. Ja neu ostaviti ovoga psa da bih tako stekao sreu! Zavjetovao sam se da nikada neu napustiti onoga tko je uplaen ili je meni odan ili trai moju zatitu ili je pak u nevolji, a slab je da se sam zatiti. Taj zavjet nikada neu nikada prekriti sve dok u meni ima ivota! Indra jo uvijek nije odustajao: Zato si tako tvrdoglav? Zato ne ostavi toga psa i ne poe sa mnom u predjele koji su odreeni za bogove? Time naputa svoju brau i Draupadi. A Yudhithira odgovori: U svim svjetovima dobro je znano da s onima koji su mrtvi nema ni sastajanja ni rastajanja! Onda kada su umrli, ja ih nisam mogao oivjeti, a nisam ih ostavio dokle god su bili ivi. Ostaviti onoga tko ti je odan jednak je grijeh kao i zastraivati onoga tko od tebe trai zatitu, ubiti enu, opljakati brahmana ili uvrijediti prijatelja. Kada kralj Yudhithira to izree, tada mu boanstvo, poprimivi vlastiti lik Dharme, progovori450: Iz dobrog si roda, kralju kraljeva, i krase te razum i dobro vladanje kao to su krasili i tvoje valjane oeve. U tebi ima samilosti za sva stvorenja tako da si maloas ak odbio i ui u kola vladara bogova samo zbog psa koji ti je vjeran. Zato, kralju, nema nikoga tko bi se mogao mjeriti s tobom! Onda Dharma i Indra posadie kralja na Indrina kola i zaputie se prema nebesima, a pratili su ih Maruti i Avini i uz njih mnoga druga boanstva i nebeski mudraci. Premudri Narada, ponajvei od svih govornika i poznavalac svih svjetova, objavi tada sred svega tog mnotva nebeskih stanovnika: Yudhithira je
Pas se, naime, prometnuo u boga Dharmu. U Mahabharati se Dharma javlja na mnogo naina i u vie likova: kao Vidura i kao Yudhithira, kao yaka koji kua Yudithirinu mudrost i poznavanje dharme u 3. knjizi, ili kao mungos koji osporava konjsku rtvu u 14. knjizi. I ovaj pas na svoj nain osporava obrednu dharmu koja iskljuuje neiste pse iz posveena okruja, a uzvisuje vrline samilosti i vjernosti kao pravu dharmu. Gotovo bi se reklo da su upravo prie o te dvije skromne ivotinje prizemni ali mudri sokratski utuci na sofizam brahmanskih i katriyskih ekskluzivnih pretenzija.
450

438

nadmaio svakoga od ovih kraljeva mudraca i svojom je slavom obuhvatio svjetove! Svojim je sjajem i plemenitim znaajem postigao da u svojemu ljudskom tijelu moe kroiti pravo u nebesa! Ne pamti se da je to ikomu drugomu do sada uspjelo. Sasluavi Naradine rijei pravedni kralj Yudhithira pozdravi prisutne nebesnike i mudrace pa ree: elim poi onamo gdje su mi braa i Draupadi, ma gdje se oni nalazili. A druge svjetove ne elim. Na to mu ree Indra: Kralju, zbog ega jo gaji u sebi ljudske osjeaje? Ostani ovdje, na ovome mjestu, koje si stekao svojim zaslugama! A Yudhithira odgovori kralju bogova ovim rijeima: Bez njih ne bih podnio da ostanem ovdje, pobjednice daitya. elim poi onamo kamo su mi dospjela braa i ona visoka tamna bistroumna Draupadi, najbolja od ena, onamo gdje mi je draga!

439

Knjiga osamnaesta

SVARGAROHANAPARVAN
Knjiga o usponu na nebo Vaiampayana ree: uj sada, kralju, to se zbivalo s tvojim djedovima poto su stigli na nebesa, u obitavalite boanstava: Stigavi na nebesa, pravedni kralj Yudhithira ugleda Duryodhanu kako sjedi na prekrasnu prijestolju okruen svakojakim obiljem. Njegov sjaj bijae nalik na Sunev, a nosio je na sebi znamenja slave koja mogu pripadati samo junacima. Kada vidje to Duryodhanino blaenstvo, u Yudhithiri najednom planu gnjev i on odvrati svoje oi od toga prizora pa glasno oslovi one koji su ga pratili: Ja ne elim dijeliti blaenstvo s Duryodhanom koji se ukaljao gramzljivou i plitkoumnom kratkovidnou. On je skrivio onaj strani pokolj i nanio nam je mnoga zla. Blaeni bili, bogovi! Ja nemam volje ni da ga gledam! elim poi onamo gdje su moja braa! Narada mu, osmjehujui se, odgovori: Ne bi trebalo da bude takav, kralju kraljeva! Meu stanovinicima nebesa nema neprijateljstva! Monoruki junae, ne govori tako o Duryodhani! rtvovao je svoje tijelo i ostavio ga u ognju bitke i time je stekao blaenstvo koje pripada junacima. Zasluio ga je izvravajui katriyske dunosti. Zato se susretni s Duryodhanom i budi s njime uljudan! Umni se kralj Yudhithira, meutim, nastavi raspitivati za svoju brau pa kaza: Ako su ovo vjeni predjeli odreeni za junake kao to je Duryodhana, nepravdni i grjeni zlikovac, unititelj prijatelja i cijeloga svijeta, elim vidjeti svjetove odreene za moju junaku brau, za one koji su se drali najstroih zavjeta, ispunjavali svako obeanje, istinoljubive i neustraive junake. Gdje je plemeniti Karna, Kuntin sin, nepobjediv u boju? Gdje su Dhrtadyumna i njegovi sinovi, gdje su Satyaki i sve ostale katriye koje padoe ne odstupajui od katriyskih dunosti, brahmane? Ja ih ovdje ne vidim, Narado! Nema ni Virate, ni Drupade, nema ni svih onih velikih katriya koje je predvodio Dhrtaketu! elim vidjeti njih i ikhandina, kraljevie Panala! Hou vidjeti Subhadrina sina, mladog Abhimanyua, nepobjedivog u boju! Onda se Yudhithira okrene bogovima: O najbolji meu bogovima, to e meni nebesa budem li bio razdvojen od svoje brae? Za mene je nebo tamo gdje su oni! Ovdje za mene nisu nebesa! Bogovi mu tada ovako odgovorie: Ako ba eli poi onamo, sine, moe odmah poi. Nemoj gubiti vrijeme. Ako ti kralj nebesnika dopusti, mi smo spremni da ti uinimo po volji! I tada rekoe nebeskomu glasniku: Idi i pokai kralju Yudhithiri gdje su mu rodbina i prijatelji. 440

Tako vrli Kuntin sin i nebeski glasnik Narada pooe zajedno. Glasnik je stupao prvi i pokazivao kralju put, a Yudhithira ga je pratio. Staza kojom pooe ubrzo postade teko prohodna i zlokobna i vidjelo se da njome stupaju noge grjenika. Smrailo se, a staza bijae prekrivena ljudskom kosom i mahovinom. Zrak bijae zagaen zadahom grjenika, a tlo raskaljeno od krvi i mesa. Sve je vrvjelo od obada, osa i komaraca. Tu i tamo mogla su se vidjeti gnjila ljudska trupla, gomile kostiju i kose, a posvuda su gmizali crvi i kukci. Du cijele staze plamsale su vatre, a posvuda su se mogle vidjeti vrane i druge ptice strvoderi sa eljeznim kljunovima. Bilo je tu i zlih duhova s izduenim ustima iljastim poput igle. Svuda su se mogli vidjeti ljudski leevi prekriveni krvlju, otkinutih ruku i nogu i prosute utrobe. Zaokupljen svakojakim mislima, hodio je plemeniti kralj tim putom koji je zaudarao po leevima i promatrao je sablasne i gadne prizore. Ugledao je i rijeku kojom je tekla kljuala voda, a i umu kojoj lie bijae od britava i maeva. Bilo je tu i ravnica prekrivenih sitnim bijelim pijeskom koji bijae vreo, a po njima rasute stijene od eljeza. Vidje i mnoge gvozdene posude pune kljuala ulja i potom ugleda muke kojima su bili izvrgnuti grjenici. Promatrajui taj zlokobni predio prepun svakakve trulei, Yudhithira upita nebeskoga glsnika: Koliko jo moramo ii ovim putom? Nato se glasonoa zaustavi pa ree: Tvoj se put ovdje zavrava! Nebesnici su mi naloili da ovdje stanem. Ako si umoran, kralju kraljeva, moe se vratiti sa mnom. Zadah toga mjesta bijae tako kuan da Yudhithira naas pomisli da se vrati, ali, kada se pravedni kralj ve okrenu natrag, zaue se sa svih strana patniki vapaji: Ne odlazi, Dharmin sine! Ostani ovdje jo koji tren! Tvoja nas prisutnost bar na tren oslobaa naih muka. Kada si nam se pribliio, pirnuo je odatle blag lahor donosei tvoj slatki miris! Od njega su nae muke malo uminule. Kuntin sine, i sam pogled na tebe olakava nam patnje i donosi blaenu utjehu! Ah, ostani jo malo, Bharato, jer, dok si ovdje, mi se odmaramo od svojih boli! Do kralja su sa svih strana dopirale jadikovke tekih nevoljnika. Glasovi tih nesretnika uinie mu se nekako poznati iako nije mogao razaznati kome pripadaju. On ih zato upita: Jao, jadne due, tko ste vi to tako alobno jecate i zato se nalazite ovdje? Sa svih mu strana odgovorie: Ja sam Karna! uo je s jedne strane. Ja sam Bhima! doprlo je s druge. Ja sam Aruna! Ja sam Nakula! Ja sam Sahadeva! Ja sam Dhrtadyumna! jealo je sa svih strana. Ja sam Draupadi! Mi smo Draupadini sinovi! 441

Tuni su ga glasovi dozivali odasvud sve dok je Yudhithira mogao podnositi bol koji je u njemu bujao. Kakva je ovo naopaka sudbina! zapita se on. Kakav li su grijeh skrivili ti plemeniti ljudi? Kakva je Karnina krivica, a kakva Draupadinih sinova? to zgrijei tankostruka kraljevna Panala? Ja se ne mogu sjetiti njihovih prijestupa! Kakva li to dobra djela uini Duryodhana, sin slijepoga kralja Dhrtaratre, zbog kojih sada sjedi poput Velikoga Indre u nebesima, dok se oni mue ovdje u paklu? Ili ja sanjam ili mi se pamet pomraila? Ojaen i pomuenih osjetila Yudhithira je dugo premiljao o tome. Napokon se kraljevski Dharmin sin razljuti i stade grditi i bogove pa i samoga Dharmu. Muen stranim zadahom toga mjesta, on se okrenu nebeskome glasniku i ree: Vrati se onima kojima si glasnik i reci im da ja ostajem ovdje! elim biti sa svojom braom kojima je jedini grijeh u tome to su mi bili odani. Ostajem ovdje sa svojima da bih im ublaio muke! I nebeski se glasnik vrati tamo gdje bjee gospodar nebesnika i prenese mu sve to je rekao Dharmin sin. Yudhithira osta stajati ondje u grozi i tjeskobi, ali ne proe mnogo vremena, a pred njime se stvorie Indra na elu nebesnika i Yama, bog Pravde. U taj tren nesta pomrine i uzmakoe grozni pakleni prizori, a kada se bog Dharme, Yama, nasmijeio svojemu sinu, pirnu mirisni povjetarac. Onda Indra, vladar bogova, oslovi Yudhithiru: Doi, monoruki! Nema vie onih stranih prikaza i nemoj se, tigre, gnjeviti! Sine, svaki kralj mora vidjeti pakao makar to bilo samo nakratko. Onaj tko najprije okusi plodove dobrih djela mora kasnije ispatati zbog zlodjela, a onaj tko najprije trpi u paklu nakon toga uiva u raju. Ja te poslah da najprije okusi pakao. Jednom si obmanuo Dronu rekavi da je Avatthaman poginuo i zato se tebi prikazao privid pakla, a jednako se zbilo i s tvojom braom. Prola je kroz to i Draupadi. Sada su svi oni, a i ostali kraljevi koji su se borili na tvojoj strani, zauzeli mjesta koja su zasluili. Doi, gospodaru ljudi, svi su se oni oistili od svojih grijehova! Istjeraj tugu iz svojega srca! Eno nebeske rijeke koja blagoslivlja sva tri svijeta! Nebeska rijeka Ganga zove te da utone u nju. Kada bude u nju zaronio, dospjet e na mjesto koje je tebi dodijeljeno.451 Na to se oglasi Dharma, bog vrline: O kralju, tvoja braa nisu mogla svojim djelima zasluiti pakao. Sve to si vidio bio je privid koji je stvorio Indra, kralj nebesnika. Svi kraljevi, sine, moraju bar jednom vidjeti pakao tako da to ni tebe nije moglo mimoii. Ni Karna, ni Bhima, ni Aruna, a ni blizanci nisu mogli biti osueni da due borave u paklu jer vazda bijahu hrabri i istinoljubivi. Na tome se mjestu ni kraljica Draupadi nije mogla dugo zadrati. Doi, Bharato, i pogledaj Gangu, svetu rijeku koja protjee kroza sva tri svijeta!

451 Kao to su ratnici poginuli na Kuruketri Gangom doli s nebesa na susret s Dhrtaratrom, Pandavama i graanima Hastinapure i opet utonuli u Gangu u 15. knjizi, tako sada Yudhithira Gangom treba krenuti na nebo.

442

I mudri kralj poe tada za Dharmom, a ostali nebesnici ili su za njima. Poto se okupao u nebeskoj rijeci, Yudhithira se posveti i oisti od svih svojih grijeha i odbaci svoje zemaljsko tijelo. Tim se kupanjem pravedni kralj Yudhithira oslobodio svih tragova gnjeva i patnji jer su oni spali s njega zajedno s tijelom. Dobio je nebesko oblije, a onda poe odatle praen Dharmom i okruen nebesnicima, sluajui hvalospjeve slavnih mudraca. Uz poasti koje su mu odavali Maruti, mudraci i nebesnici kralj Yudhithira stie na mjesto na kojemu su bili odlinici Kurua. Tu ugleda Krinu kao utjevlovljenje brahmana, kako prima poasti od junakoga Arune koji je zraio nebeskom svjetlou. Potom vidje i Karnu, prvoga meu ratnicima, okruena dvanaestorim suncima. Bio je tu i Bhima okruen Marutima, a tamo gdje su stajali Avini spazi blizance Nakulu i Sahadevu. Svatko od njih blistao je nebeskim sjajem. Onda ugleda i slavnu princezu Panala, uzvienu gospu Draupadi. Ukraena lopoevim vijencima blistala je poput sjajna sunca. Kralj Yudhithira osjeti elju da joj prie i da je oslovi. Uto mu slavni Indra, vladar nebesnika, prie i ree: Dini kralju, ova je gospa sama ri, boginja blagodati glavom. Nju nije rodila majka ve je ona, radi tebe, primila na sebe ljudsko oblije. Nju je, tebi na radost, stvorio nosilac trozupca452 da postane Draupadina ki. Ona je bila supruga vama petorici, a onih pet blaenih gandharva, koji se sjaje kao plamenovi, vai su sinovi koje vam je ona rodila. Gledaj Dhrtaratru, velikoga kralja Gandharva, produi Indra on bijae stariji brat vaega oca Pandua. Eno, ondje je i Sunev sin Karna, prvjenac plemenite Kunti. On je va najstariji brat premda bijae poznat kao Radhin sin. Pogledaj Subhadrina sina, velikoga strijelca Abhimanyua, eno ga gdje stoji s bogom Mjesecom i sja blagom Mjeseevom svjetlou. Tamo je i slavni strijelac Pandu. Napokon se sjedinio s Kunti i Madri. Pogledaj Bhimu! Sada je u drutvu Vasua, a onaj to stoji s Brhaspatijem, to je asni Drona, tvoj vrli uitelj. Sine Panduov, svi ovi kraljevi i svi ostali koji su se za tebe borili eu se sada meu gandharvama, yakama ili nekim drugim nadljudskim biima. Neki se od njih domogae i dostojanstva guhyaka. 453 Svijetli kralju, oni su odbacili svoja tijela i svojim zaslugama, steenim rijeju, milju i djelom, osvojili su carstvo nebesko! esnaest tisua Vasudevinih ena utonulo je, kada je dolo vrijeme, u rijeku Sarasvati. Stigavi na nebesa pretvorile su se u apsarasi u pratnju Vasudeve. 454 Dhrtaratrini sinovi i oni koji su se borili na strani Duryodhane postali su
Nosilac trozupca je iva. Guhyake su pratioci Kuberini. 454 Kao to su Draupadini sinovi i kralj Dhrtaratra postali gandharve, tako su Krinine ene po smrti postale apsarasi. Kako se po nauci o preradanju, samsari, metemsomatozi, bia prema svojini djelima (karman) nakon smrti preraaju u drugim oblijima, tako i svi koji stiu na nebo poprimaju zasluena oblija. Kada nema posebnoga razloga da steknu odreeniji poloaj, preminuli koji stiu na nebesa najee se pridruuju, prema spolu, kolu blistavih gandharva ili apsarasi.
453 452

443

rakase,455 a postepeno su dosizali sve najvie svjetove: Indrin, Kuterin ili Varunin, jer su se svi posvetili svojim junakim djelima. Tako ti je, presvijetli, iscrpno ipriana cijela sudbina Kurua i Pandava. I na kraju Vaiampayana kaza: Poto je sloio ovaj spjev, veliki rii Vyasa dade svojemu sinu uki da ga zajedno s ovim etirima lokama proita: Tisue majki i oeva, stotine sinova i supruga raaju se na ovome svijetu i s njega odlaze, a oni to poslije njih dolaze na isti e nain otii. Nae se tisue prilika za radovanje i na stotine prilika za strahovanje. Iz dana u dan to moe uznemiravati nepostojana, ali nikada mudra ovjeka. Uzdignutih ruku ja ovo ponavljam viui, ali me nitko ne uje: Dobrobit i uitak proistjeu iz Pravde. Zato se onda Pravda ne asti? Nitko ne bi smio odbaciti pravednost ni radi zadovoljstava, ni radi poude, a ni zbog straha. Pravdu ne treba zaboraviti ak ni radi samoga ivota! Pravda je vjena, a bol su i zadovoljstvo prolazni. Dua je vjena, a prolazni su uzroci njezina vezivanja s tijelom.456 Zadivljeni kralj anameaya sluao je pomno ovo kazivanje iz Vaiampayaninih usta na odmorima izmeu svetih obreda. Onda rtveni sveenici obavie preostale obrede a kralj anameaya bogatim poklonima razveseli sve brahmane koji se, tako poaeni, vratie svaki u svoje stanite. Na kraju Sauti ree mudracima okupljenim u umi Naimia: Ponovih vam od rijei do rijei sve to je, po nalogu svetoga Vyase, Vaiampayana kralju Danameayi. To se zbilo za vrijeme obreda zmijske rtve. Tu golemu, predivnu i uzvienu pripovijest sroio je istinoljubivi Vyasa u elji da se ime plemenitih Pandava prouje irom svijeta. Zna se da su boanski ocean i snijegom pokrite planine 457 rudnici najplemenitijih dragulja, kae se da je to i ova MAHABHARATA.

455 Rakase su ambivalentna bia. esto zloslutna, ali svakako nadnaravna, srodna asurama i donekle boanstvena. Kao to gdjekada gandharve mogu biti opasni, tako gdjekada i rakase mogu biti plemeniti. Stoga njihov znaaj moe odgovarati Dhrtaratroviima. No njihove ih vrline i junatvo postepeno izbavljaju i od rakaske sudbine i svi stjeu na kraju nebeske svjetove. Niti su Pandave, dakle, bili posve osloboeni ispatanja za svoje prijestupe, niti su vrline Dhrtaratrinih sinova ostale nenagraene zbog njihovih grijeha. Kao glavni junak Mahabharate opet izranja Dharma. 456 Te etiri kitice 47-50, po rijeima Mahabharate, izriu Vyasino ivotno uvjerenje s kojim je sastavljao spjev. 457 Snijegom pokrite planine jesu Himalaya.

444