Sretna ljubav Vislava imborska Sretna ljubav.

Zar je to normalno, zar je to ozbiljno, zar je to korisno to svijet ima od dvoje ljudi koji svijeta ne vide? Izdignuti do sebe bez ikakve zasluge, dvoje sluajnih na milijun, ali uvjereni da je tako moralo biti - kao nagrada za to? Ni za to. Svjetlost pada niotkud Zato ba na te, a ne na neke druge? Ne vrijea li to pravednost? Vrijea. Ne remeti li to brino naredana naela, ne rui li to s visine moral? Remeti i rui. Pogledajte samo te sretnike: kad bi se bar malo prikrivali, hinili utuenost i tako krijepili prijatelje! Posluajte samo kako se smiju - uvredljivo. Kakvim jezikom govore - toboe razumljivim. A te njihove ceremonije, ta cifranja, pa s koliko se samo panje meusobno ophode tano kao da su se urotili protiv ovjeanstva! Teko je i zamisliti do ega bi dolo kad bi njihov primjer drugi mogli slijediti. Na to bi se mogle osloniti religije, poezije, na to bi se mislilo, to bi se zapostavilo, ko bi htio ostati u igri. Sretna ljubav. Kome to treba? Takt i razum nalau da se o njoj uti kao o skandalu iz viih sfera ivota. Divna se djeca raaju bez njezine pomoi. Nikad joj ne bi uspjelo napuiti Zemlju, uostalom rijetko se i dogaa. Neka ljudi to ne znaju za sretnu ljubav mirno tvrde da nigdje nema sretne ljubavi. S tim e uvjerenjem lake i ivjeti, i umirati. Vislava imborska