knjievni pojmovi i stilske figure-opet TEMA = ono o emu tekst govori MOTIVI = dijelovi teksta koji grade i razrauju

ju temu (zaviajni, pejzani, obiteljski, biblijski OSJEDAJI U PJESMI A) pozitivni (ljubav, sreda, zadovoljstvo, ponos) B) negativni (mrnja, tuga, nemir, zavist, bol) UGOAJ (veseo, tuan, sjetan) PJESNIKE SLIKE: A) VIZUALNE (vid) zelena trava B) AKUSTINE (sluh) cvrkut ptica C) OLFAKTIVNE (njuh) miris cvijeda D) GUSTATIVNE (okus) sladak aj E ) TAKTILNE (opip) suha glatka daska STILSKE FIGURE- pjesnike rijei i izrazi METAFORA preneseno znaenje EPITETI ukrasni pridjevi KONTRAST suprotnost u znaenju USPOREDBA - elementi slinosti PERSONIFIKACIJA oivljavanje neivog GRADACIJA stupnjevanje ONOMATOPEJA oponaanje zvukova JEZIK I STIL knjievni jezik neknjievni jezik (dijalektalno pjesnitvo) LEKSIK svakodnevne rijei, strane rijei, arhaizmi, lokalizmi KOMPOZICIJA (OBLIK) PJESME: A) stihina pjesma B) strofina pjesma STROFA dvostih, trostih, etverostih (broj stihova) STIH osmerac, deseterac (broj slogova) RIMA parna, unakrsna, obgrljena VRSTE PJESME: LIRSKA PJESMA ljubavna, domoljubna, socijalna, pejzana, vjerska SONET- pjesma od 2 etverostiha + 2 trostiha RELIGIOZNA (duhovna, vjerska) LIRSKA PJESMA

KORELACIJA: 1. SADRAJNA (tema, motivi, vrsta pjesme) 2. JEZINA (arhaizmi, aorist, imperfekt) 3. KOMPOZICIJSKI (grafiki izgled pjesme)

STILSKE FIGURE 1. Alegorija Preneseno znaenje rijei koje se ostvaruju u cijeloj slici, u cijeloj radnji, a ponekad u itavoj pjesmi ili prii; nastaje kada se metafora /skradena poredba/ protee kroz cijelu misao, odnosno kroz sve dijelove izreke; najede se njeguje u basni i satiri; alegorijske pjesme i pripovijetke su pisali: Petrarca, Goethe, Hugo., Jedna alegorija u naoj narodnoj knjievnosti je, Vila gnijezdo ptica lastavica, vila ga je za devet godina a jutros ga poe da razvija..., odnosno poslije devet godina ekanja da se junak vrati iz ropstva, njegova ljuba se toga jutra udaje. Alegorija (gr. drugo govoriti), slikovit nain govora, pisanja ili prikazivanja u knjievnosti i umjetnosti, koji ima drukiji smisao od onoga koji se neposredno daje; moe imati vid sloenog i dubokog simbola, personifikacije, proirene metafore, satire itd; u knjievnosti npr. basne i drugi oblici (Domanovid Stradija), u slikarstvu (Delacroix Revolucija). Alegorisati, izraavati se zavijeno, u slikama. Nain prenesenog izraavanja u kojemu se metaforiko ili preneseno znaenje ostvaruje u cijeloj slici ili cijeloj radnji; katkada i u cijeloj pjesmi. Alegorija pokazuje opdenito i pojmovno u pojedinom, npr. ljubav prikazuje u liku Amora, djeaka sa strijelom; pravdu u liku djevojke zavezanih oiju, s vagom i maem u rukama. Alegoriju se esto definira kao produenu metaforu. To znai da alegorija nastaje kada se metafora protee kroz cijelu misao, tj kroz sve dijelove izreke. Osnovna znaajka alegorije, da ne mijenja znaenje rijei nego samo predmet pjesnikog stvaranja, vidljivo dolazi do izraaja u basni, koja je u cjelini jedna alegorija. 2 . Gradacija Redanje pjesnikih izraza i slika po jaini, odnosno postepeno, od slabijeg ka jaem (uzlazna), ili od jaeg ka slabijem (silazna): Cvijede je ukras bate, leptir je ukras cvijeta, a djeca puna mate djeca su ukras svijeta. (Lj. Rumovid) Stilska figura u kojoj se niu rijei prema teini, znaenju i smislu, da bi se osnovni dojam pojaao. Ako se stupnjevanje rijei izvodi uzlazno, do odreenog uspona, ili silazno, do odreene toke, onda se govori o klimaksu i antiklimaksu. Stupnjevanje ili gradacija (lat. gradatio = vrhunac (u retorici)) figura je koja nastaje izborom rijei i misli

kojima se postupno pojaava ili slabi poetna predodba. Najvedi je stupanj klimaks (gr. klmaks = ljestve), a najmanji antiklimaks. Primjeri gradacije Miroslav Krlea, Jesenja samoda Sve vie sam, sve lue sam, sve tue i sve tunije, sve tamnije, sve sramnije, sve biva runije. Sve hladnije, sve gladnije, sve ledenije, samoda prazna, jesenja, a biva sve jesenije.. 3. Epitet Da bi se pojedinim rijeima ili izrazima odredilo to blie znaenje, uz njih se stavljaju druge rijei, najede pridjevi (opisni); epitet jo nazivaju i ukrasnim pridjevom: Ponio sam iz doline ute obasjane kasnim suncokretom, mnoge divne veeri posute kokicama k o ljivovim cvijetom. Epitet Epitet (gr. S, epitheton = nametnut) svaki je atribut, odnosno dodatak imenici koji ju poblie objanjava i opisuje. Epiteti su najede pridjevi. Stalni epiteti Stalni su oni epiteti koji se s istom imenicom pojavljuju uvijek, bez obzira na situaciju i slue kao ukrasna karakterizacija. Tako de, kod Homera, Ahilej biti brzonog ak i kad sjedi. kod starih epova, primjerice, kod Homera: brzonogi Ahilej, volooka Hera, egidonoa Zeus, sjajnoljemac Hektor, sjajnooka Atena, daljnometni Apolon, silni Agamemnon, ljepoobrazna Briseida, lukav Odisej, vjerna Penelopa u usmenoj i narodnoj knjievnosti, epovima i poemama: Otoman-paa silni, bijela knjiga, mila majka, bijelo lice, britka sablja...' u svakodnevnom govoru kada s imenicom tvore i metafore: okorjeli neenja, prodana dua, prosjaki tap, drakonske mjere, uvodna rije, ljudska prava, crkveni mi... Epiteti u poeziji

 Dobria Cesarid, Vodka poslije kie Gle malu vodku poslije kie: Puna je kapi pa ih njie. I bljeti suncem obasjana, udesna rasko njenih grana Antun Gustav Mato, Srodnost uric, sitan cvjetid, skroman, tih i fin, Drde, strepi i zebe kao da je zima, Zvoni bijele psalme snjenim zvonidima Potajno kraj vrbe, gdje je stari mlin. Dragutin Tadijanovid, Dugo u nod, u zimsku bijelu nod Dugo u nod, u zimsku gluhu nod Moja mati bijelo platno tka. Njen pognut lik i prosjede njene kose Odavna je ved zalie suzama. 4. Kontrast ili antiteza Otro izraena protivrjenost; uoljiva suprotnost, oita razlika: "Ja bosiljak sijem meni pelen nie." "Ovije runce, a vuje srce". Antiteza Antiteza (gr. anti- = protiv, thesis = poloaj) stilska je figura koja se zasniva na opreci, odnosno suprotnosti. Dva se suprotna pojma stavljaju jedan uz drugi, da bi se naglasio kontrast. Posebna su vrsta antiteze slavenska antiteza i oksimoron. Primjeri antiteze Vladimir Nazor, Dvoji aneli Buni su aneli tuge... Al aneli radosti ute. Dragutin Tadijanovid, Prsten Preda mnom, da se ruka moja nede nikada Rastati od prstena, od prstena od srebra, S kamenom tamnim kao krv, a zovu ga karneol Evanelje, Mt, 5, 43-45 uli ste da je reeno: "Ljubi svoga blinjega, a mrzi neprijatelja." A ja vam kaem: "Ljubite svoje neprijatelje, molite za one koji vas progone." (Isus)

5. Metafora Kada se jedan predmet nazove imenom drugog predmeta s kojim ima neku slinost; metofora ili skradena poredba- kod koga je izostavljen predmet koji se poredi i poredbena kopula rije. Nai stari pjesnici nazivali su je inoslovka. Sunce je ogroman ognjen cvijet to svakog dana iznad nas cvjeta! Naziv za stilsku figuru upotrebljavanja rijei u prenesenom ili slikovitom smislu. Metafora je u mnogo emu stvaranje novoga, izraajnijeg i sadrajnijeg jezika. Zamjena poiva na vezi po slici. Primjer iz narodne pjesme: I tu majka tvrda srca bila, Da od srca suze ne pustila. Metafora je najvaniji oblik pjesnikog izraavanja - osnova je poetskog organizma. Svaka uspjelija metafora i jest mala pjesma za sebe, jer predstavlja uoavanje jednoga sitnog isjeka ivota i jednog dojma, trenutka koji je u njoj osvijetljen i preobraen. Metafora osnovno znaenje mijenja u figurativno . Lijepu potvrdu nailazimo u haiku pjesmi od tri stiha staroga japanskog pjesnika: Gle, bilje proljeda, Trag snova Bezbrojnih ratnika! Metafora se gradi na razne naine. esto se spajaju rijei koje su posve suprotne jedna drugoj, da se dobije nova kvaliteta sa snanijim i sugestivnijim predodbama. Npr.: Nod je vani slijepa i gluha Sunce se pokrilo jednim velom (Charles Baudelaire) Metafora Metafora (gr. meta = promjena, pherein = nositi; D = prijenos) skradena je poredba, po njoj se ostvaruje prijenos znaenja tako da se istakne jedna zajednika znaajka iz po njoj iz jednog podruja ivota i svijeta koja se povee s drugim podrujem. Metafora je semantika preinaka osnovnih znaenjskih jedinica koju uzrokuje, odnosno indicira kontekst od njih bitno razliit.'' (Ante Stamad) Metafora u poeziji Ivan Gundulid, Suze sina razmetnoga Ah, sad imam pamet hitru, Sve je, to svijet gleda i dvori, Na ognju vosak, dim na vitru, Snijeg na suncu, san o zori, Trenude oka, strila iz luka, Kijem potegne snana ruka. Tin Ujevid, Svetkovina rua Rue su munje misli, one su u srce strijela,

rue bogate, besplatne, u bati na ivici druma. O rue su kd nebeski, one su oko vidjela, i muzika prirode s mirisom jezovitih uma. William Shakespeare, Kako vam je drago Cijeli je svijet pozornica i svi su mukarci i ene tek glumci: imaju svoje izlaske i ulaske Metafora u govoru Neke su metafore postale frazama koje vie i ne primjedujemo. Ako se neka metafora esto rabi, govornici je prestaju gledati kao metaforu: jagodica (prsta) - umanjenica od imenice jagoda jabuica (Adamova) - umanjenica od imenice jabuka ogranak (poduzeda) - manja grana koja se odvaja od vede grane umoran - od glagola umoriti, ubiti No, metaforiki su frazemi esti i u svakodnevnome, kolokvijalnome govoru. maji kaalj, Potemkinova sela, mirna Bosna, sezona kiselih krastavaca Ili pak u oznakama karakternih osobina: On je lisac. Njihov je predsjednik pravi lav. 6. Onomatopeja Podraavanje glasova iz prirode: bud, krc, fiju, kao i izrazi vezani za predmete i dogaaje u njoj: uma umori, rijeka ubori: Utanjila zvonka esma, sunev ar je svijet zaprijeto. Zlikaveva bruji pjesma: Ljeto, ljeto! Onomatopeja (gr. onoma = ime, poiein = napraviti) glasovna je figura oponaanja ili prenoenja zvukova iz prirode u nekom knjievnome djelu jezinim sredstvima. Vrste onomatopeje To je skupina glasova koja vjerno oponaa neki um ili zvuk: ivotinjsko glasanje mijau, vau, muu, kokodak, rok, auu, mee, bee, kukuriku, kva-kva, ga-ga, iv-iv, i-a, kre-kre... Glasanje i predoivanje umova i zvukova varira od jezika do jezika. Primjerice, za glasanje psa u hrvatskome jeziku imamo vau-vau, u engleskome je to woof woof, u francuskome ouah ouah, u grkome gav gav, u talijanskome bau bau, u japanskome wan wan, a u turskome hauv hauv. Od glasanja ivotinja izvode se i glagoli:

mijaukati, durlikati, cijukati, ivkati, mukati, kreketati... zvukovi iz okoline bum, bla-bla, tras, fud, bong, hop, tup, kuc, pljas, heh, brrrm, fiju stripovi Onomatopeja je posebno esta u stripovima gdje se u oblaidima prikazuju zvukovi kako bi se rijeima doarali zvukovi iz izvanjezine zbilje, posebice zvukovi udaraca (bum, bang, pljas, tras, pljus). nazivi Primjerice, etnici Barbara nazvani su zbog onomatopeje. Grka je rije oznaavala nekoga tko nije Grk, a zapravo je oponaala nerazumljivi govor - bar-bar. Primjeri onomatopeje I cvri, cvri cvrak na voru crne smre (Vladimir Nazor) Krcnu kolac nekoliko puta / Zviznu pala nekoliko puta (Ivan Mauranid) Kia sitno sipi, sipi i rominja (Antun Gustav Mato) Kia rominja, / glogolji, /amori; / kia jadikuje; / mijenja pravac, / vrada se, / bugari, / i opet sipi i sipi (Tin Ujevid) Zvoneki slono si cinkaju (Dragutin Domjanid) Sve do sunca ved se penje / Kukurikukuj! (Antun Gustav Mato) Zuji, zvei, zvoni, zvui, / umi, grmi, tutnji, hui (Petar Preradovid) 7. Personifikacija Pridavanje ljudskih osobina stvarima i predmetima: Jutros je brezi radosnu vijest apnuo brijest, breza jasici, jasika kosu, kod djetlidu, a o kliktanjem doziva Midu: Jutros je ljepi postao svijet Za jedan cvijet! Personifikacija Personifikacija je figura u kojoj se neivim predmetima pridaju osobine ivih bida. Moe znaiti i davanje ljudskih osobina prirodnim pojavama, stvarima, ivotinjama ili biljkama, ali je to znaenjem blie antropomorfizaciji. Primjeri personifikacije Dragutin Domjanid, Bele roe Zmisli se, mama, tih jutrah tak plavih?

Rosa jo s trave se svetila vani, Stare su vure polahko odtukle, Glas im je tenek i tih i pospani. V odprti oblok je dialo jutro, A pod oblokom na vrtek je mali Budit se poel, i on si je dremal V mirnoj toj nodi, dok vsi smo mi spali. Antun Gustav Mato, Jesenje vee Olovne i teke snove snivaju Oblaci nad tamnim gorskim stranama; Monotone sjene rijekom plivaju, utom rijekom meu golim granama. Iza mokrih njiva magle skrivaju Kudice i toranj; sunce u ranama Mre i motri, kako mrke bivaju Vrbe, crnedi se crnim vranama. Antun Gustav Mato, Utjeha kose U dvorani kobnoj, mislima u sivim. Samo kosa tvoja jo je bila iva, Pa mi ree: Miruj! U smrti se sniva. Dobria Cesarid, Jesen Ona je tu. U tuzi kie Po poljanama tiho hoda, I kuda stie u vis die Usplahirana jata roda. Polako penje se u brda, A kuda proe, njezin put Od otpalog je lida ut. I u dol njime idu krda. Vladimir Vidrid, Pejza II Nebeski putnik mjesec Lako je odskakivo Nad svijetlim oblanim rubom I opet u nebo plivo. 8.Poredbe Kada se predmeti i pojave usporeuju sa slinim, odnosno poznatim predmetima i pojavama; sastoji se iz tri dijela: predmeta koji se usporeuje i, poredbene kupole rijei i predmeta s kojim se usporeuje:

Moja zemlja propasti nede iz smrti za slobodu, sloboda uvijek nie, kao to iz cvijetnog sjemena mora nidi cvijede, i kao to se iz gnijezda uvijek izlee ptie! Poredba Poredba ili komparacija (lat. comparatio = usporeivanje) figura je koja nastaje usporeivanjem pojmova na temelju slinosti. Zbog toga se ponekad smatra podvrstom metafore. Najede se, u hrvatskome jeziku ostvaruje pomodu rijei kao i poput. Primjeri poredbe Usporedbe u svakodnevnome govoru: vrijedan kao mrav, prljav kao prase, brz kao zec, lijepa poput cvijeta, malen kao mi... Poredba u prozi (Ivana Brlid-Mauranid, udnovate zgode egrta Hlapida) Hlapid je bio malen kao lakat, veseo kao ptica, hrabar kao Kraljevid Marko, mudar kao knjiga, a dobar kao sunce.

Poredba u poeziji Josip Pupaid, Zaljubljen u ljubav Volio sam je kao travu i kao jasenje, ko trstiku i kanarinca, ko uspavanku i majino buenje. Dragutin Domjanid, Bele roe Kad si Ti znala ez oblok pogledet, Kak da su roe oivele bele, Kak da su dobre Ti dragale ruke, Kak da su k Tebi privinut se tele. Antun Gustav Mato, Serenada Ja te volim, jer si ti fantasta Ko uta Luna i stara gitara, Ko slatka njenost slavujeve pjesme to majsko vee bojom tuge ara. Tin Ujevid, Produeni svijet Java je, jote jednom, preobraena snima

kao da ide u susret najdubljim jesenima, ko da de Isukrste da sa raspela snima, kao da priroda sprema posljednji krevet - svima. 9. Simbol Rije ili skup rijei koje oznaavaju konkretan predmet upuduje na odreeni apstraktni pojam; davanje konkretnom predmetu ire znaenje; hrast dugovjenost, stijena postojanost, golub sa maslinovom granicom mir; naroito je njegovana u vrijeme romantizma (knjievni i umjetniki pokret u Evropi koji je trajao u prvoj polovini devetnaestog vijeka): Simbol je svaki fenomen kojemu je drutveno ili kulturalno pripisano neko znaenje. To je rije ili izraz proirenog znaenja. Primjer: srce- prije samo ljudski organ, a sada i simbol ljubavi. Simbol je mehanizam komunikacije kojeg koriste samo ljudi. 10. Slavenska antiteza Ovom stilskom figurom pjesnikom slikom poinju nae narodne pjesme: i lirsko-epska pjesma "Hasanaginica". Prvo se navode odreene teze: ta se bijeli u gori zelenoj? Al je snijeg, al su labudovi? Da je snijeg ved bi okopnio, Labudovi ved bi poletjeli. Narodni pjeva, zatim, odbacuje jednu po jednu pretpostavku (tezu): "Nit je snijeg, nit su labudovi...", i iznosi protivnu tvrdnju, antitezu bijeli se ator age Hasan-age. Kako neke pjesme i drugih slavenskih naroda poinju slinim poredjenjem, otuda i ovo ime: slavenska antiteza. Slavenska antiteza Slavenska antiteza posebna je vrsta antiteze koja se esto pojavljuje u hrvatskom i opdenito junoslavenskom usmenom pjesnitvu. Sastoji se od pitanja, negacije tog pitanja i odgovora. Primjer slavenske antiteze Asanaginica to se bijeli u gori zelenoj? Al su snijezi, al su labutove? Da su snijezi, ved bi okopnuli, labutove ved bi poletjeli. Nisu snijezi, nit su labutove, nego ator age Asan-age. 11. Hiperbola Preuveliavanje u pjevanju, pisanju i kazivanju kako bi se postigla slikovitost i emocionalnost: Tuno zrikavci zriu, uje se do oblaka; plau nad grobovima

mrtvih, dragih junaka, uje se do oblaka Hiperbola Hiperbola (gr. QS = preuveliavanje; hyper- = pre-, ballein = baciti) figura je preuveliavanja radi naglaavanja nekog emocionalnog stava. Primjeri hiperbole Hiperbola u svakodnevnome govoru: Rekao sam ti milijun puta da to ne ini! Umrla sam od smijeha! To je najgluplja stvar koju sam uo. Isplakala je more suza. Gotov sam za sekundu! Smrtno mi je dosadno. Hiperbola u poeziji] Tin Ujevid, Notturno Umrijet du nodas od ljepote. Antun Gustav Mato, iva smrt Ja sam, brado, sinod vragu duu dao, O, umre, mi, umre moje srce, ljudi! 12. Metonimija (zamjena imena) Na primjer "Sijeda kosa" ne oznaava samo predmet ili pojavu na koju se odnosi ved podrazumjeva i pojam "starosti" s kojim je u logikoj vezi. Metonimija Metonimija (gr. meta = promjena, -numia = sufiks za figure, izveden od onoma = ime; metnumia = promjena imena) uporaba je rijei u prenesenom znaenju, ali se znaenje ne prenosi po slinosti kao kod metafore, nego prema odreenim stvarnim odnosima, dodirivanju ili povezanosti u prostoru ili vremenu, odnosno, prema logikoj vezi. Primjeri metonimije itam Krleu. (itam Krleino djelo.) Cijela je Hrvatska na nogama! (vedina Hrvata prati neki dogaaj) On mi je okrenuo lea. (okrenuo se) Popio je aicu previe. (pide, a ne au) On je ved sijede kose. (ved je ostario) 13.Eufemizam Eufemizam (gr. euphemos = dobar govor; eu = dobar, pheme = govor) figura je kojom se neki izraz zamjenjuje drugim, ali u blaem obliku, zbog bontona, drutvenih, religioznih i drugih razloga.

Primjeri eufemizma U svakodnevnome govoru: Malo je veseo. (pijan je) Uvijek obilazi istinu. (lae) Posebno su esti eufemizmi za smrt: On nas je zauvijek napustio. Otiao je na vjena lovita. Otiao je na onaj svijet. Izdahnuo je. Usnuo je vjean san. Otiao je na bolje mjesto. Vie ga nema. Eufemizmi u poeziji Dobria Cesarid, Balada iz predgraa A njega nema, i nema, i nema, I nema ga vie... Ivo Andrid, Jadni nemir Ipak ima izvjestan red, neki: jest bijedno ivjeti i trudno ovjeku na ovoj zemlji, al konano doe svakom njegovo dobro popodne, Disfemizam Disfemizam (gr. dys = ne, pheme = govor) ili kakofemizam (gr. kaks = lo) namjerno je koritenje runijeg, otrijeg izraza ili rijei umjesto normalnog ili eufemizma. On je hrana crvima. (umjesto nekog od navedenih eufemizama ili neutralne obavijesti o smrti)