, Orahovike gradine.

,
Kod sela Orahovice u Slavoniji nalaze se ruevine od vie znatnijih gradina. Nad samim je mjestom jedno pol sata daleko ogromna razvalina grada R u i c e , nad ovom niti sat daleko skrivaju se u umi znatni ostaci Staroga grada; pod Ruicom nalazi se ruevina velike zgrade za prebivanje, koju narod, ne znam zato, smatra i nazivlje vodenicom. A i na suprotnom je brijegu jo neznatni ostatak tornja, dok je sasvim iezao trag one curiae nobilitaris", koju je jo vidio popisiva iz g. 1702.

SI. 1. Grad Ruica kod Orahovice sa sjevero-istone strane.

Ne razumijem samoga naziva Ruice. Uzalud si je i sam narod htio priom da protumai taj sasvim neopravdani naziv, jer na onoj litici nema rua a nije ih valjda nikada ni bilo. Ali se u sredovjenim spomenicima (pa jo i g. 1509.) spo minje utvrda Rossoncz, koja je postojala u ovom'kraju neto prema zapadu. Ili je i to iskrivljen stari naziv grada i mjesta, koji piu sad Raholcza, sad Raccia, Rahocia i slino. Ta i Orahovica je nastala bez sumnje krivom narodnom etimologijom. Upita li tko, to je zapravo Ruica, ne moe mu se to jednom rjeju kazati. Grad (Burg) nije, nije ni dvor (Schloss), a nije ni tvrda (Festung), ve je zapravo sve troje skupa. Grad (Burg) nije, jer mu manjka cijeli odreeni sastav grada. Dvo rom ga se ne moe nazvati, jer je graen tako, da je u prvom redu ipak stvoren za obranu, a ve i neki dijelovi pokazuju, da se primaklo doba gradnje tvrava. Za

Szabo Orahovike gradine.

obranu burga udeava se i cijela gradnja tako, da razmjerno malo branitelja moe grad obraniti: sve se nekako stiskava i privija oko glavne kule i okolnoga zida. Orahoviki je grad Ruica ogroman, sve su mu odaje neobino prostrane, glavne kule vie i nema. Cijeli je sredinji dio udeen lih za prebivanje, a za obranu imadu da po slue tek pokrajni graevni dijelovi. A ve sama prostranost grada pokazuje, da je tu doista morao biti velik broj stanovnika, kako to i pismeni svjedoci potvruju. aliboe ne znadu pisani spomenici nita da kau vremenu, kada je ova graevina nastala (ili nastajala). Tek po samoj vrsti gradnje moe se s dostatnom

SI. 2. Tloris grada Ruice kod Orahovice.

sigurnou ustvrditi, da je to moralo biti pri koncu gotskoga doba, negdje tamo poetkom XV. vijeka. Sama gradnja kazuje, da je nain ratovanja bio ve takov, da se moralo pomiljati na obranu protiv dobro razvijenoga topnitva, jer samo mjesto grada na onom oniskom lako pristupanom brijegu ne bi bilo prikladno za isto sredovjeni burg. Na mnogo prikladnijem, od prirode dobro zatienom mjestu stajao je manje utvreni Stari grad, kojem e biti kasnije govora, Ono, to je prirodni poloaj Ruici uskratio, to je graditelj imao da nadomjesti jakim utvrdama, a te su se utvrde morale postepeno pojaavati, jer su s vremenom mogle sve to manje odo lijevati bolje razvijenom oruju za navalu. Od jakog ulaznog branika kod A ostalo je malo, ali ipak dostatno, da si donekle moemo tome da stvorimo sliku. vrsta se peterokutna kula na dva kata postavila u kutu, gdje se okolni zidovi sastali; malenim se prolazima, koji su ja mano jo napose zatieni bili, dopiralo u gradski prostor. Komin u gornjem spratu pokazuje, da je tu bilo boravite strae, koja je i iz gornjeg kata nepozvanu gostu,

96

S z ab o Orahovike gradine.

ma da je i dopro u samu ulaznu kulu, mogla da zaprijei dalje napredovanje. Jo je jedan ulaz bio na protivnoj strani kod 20, nu taj nije bio napose utvren; ini se, da je dostajala zatita sa okolnih graevina. Sasvim je prema sredovjenom nainu smjetena gradska kapela B, do koje se dolazi odmah, im se proe ulazna kula. Svakako je to bilo najopasnije mjesto, im bi si neprijatelj izvojtio ulaz u grad, pa je potpuno razumljivo, da je ova ka pela bila odreena ne samo za slubu boju ve i za borbu. To je prava obrambena crkva (Wehrkirche), kako je kod nas ima jo i u gradu Sokolcu u Brinju, pa do nekle i u Samoboru. Ovelika gradska kapela sazidana je u gotskom slogu. Tri stra nice osmerokuta zatvaraju svetite, koje sa laom ini jedan prostor. Sjeverna strana

SI. 3. Grad Ruica sa june strane.

nije imala prozora: tu se priklopila neto nepravilno graena sakristija C, pa do nje druge zgrade D, od kojih su tek tragovi ostali, a koje su bez dvojbe imale da tite desno gradsko krilo, pred kojim su stojale, nu ipak tako daleko, da je jo ovei prostor pred ovim krilom preostao. Bit e to oni graevni dijelovi, koje spo minje Istwanffy pri opsadi od g. 1533.1 Za udo su neto prevelika i onisko smjetena etiri prozora na istonoj i junoj strani crkve, od kojih su se sauvali dijelovi got skih okvira, dok od kruita (Masswerk) postoje jo samo tragovi. Ve po vanjskom izgledu (otpornjaci jo stoje) oekivali bi barem jo ostatke gotskoga svoda, ali se nijednom rebru nije sauvao ni trag; tek se zapaa, da je cijeli prostor crkve bio jednim bavastim svodom prekriven. Nema sumnje, da je to tek drugotni svod, kojim se je zamijenio prvotni, valjda razoreni gotski svod, jer materijal i tehnika ostataka bavastoga svoda, koji je jo g. 1702. postojao, upuuje na drugo, kasnije vrijeme. Na suprotnoj strani oltara, tamo gdje se iz sredita gradskoga ulazilo u crkvu, ostala je jedna cijela konzola i dijelovi od ostalih pet, to su npsile pjevalite, koje je ka1

Istwanffy XII 118: . ..in testudine quadam, quae arcem inirantibus a dexiera parte obvia habetur.

S z ab o Orahovike gradine.

97

snije poivalo na svodovlju, sazidanom od ciglje. Iz dvorita je gradskoga bio kod /, danas gotovo sasvim silnim krom zatrpan ulaz u kapelu, a izmeu toga ulaza i vrata, koja vode u sredite grada, bila je neka graevina, od koje se je sauvao tek komad zida kod 2. U nekad presvoenu sakristiju ulazilo se iz crkve kod 3, a u dalnje prizidane zgrade nije iz sakristije bilo pristupa. Kako je ova kapela i za obranu odreena bila, podignut je nad bavastim svodom (na balvanima) jo jedan sprat, opredijeljen lih za obranu. Tragovi malenih prozora i brojnih pukarnica (sve iz ciglje) kazuju jasno, emu je kapela sluila. U srednji dio grada, ogromni peterokut, razdijeljen na tri glavna dijela, ulazi se kod 4 na prostrana vrata. Proav njima stojimo u srednjem razdjelu, nekoj vrsti predvorja E, u kojem se vide tragovi estih pregradnja. Tu su ostaci lu kova, zazidani prozori, tragovi stuba u zidu, ko madi kasnije dograenih zidova, udubine za grede, a ne vidi se vie, kamo su grede sjedale. Ne razabire se vie zadaa (1-50 m debeloga) zida 5, koji i nije bio dulji no to je danas, a prikuio se uz lijevu stijenu tako, da je preostao tek 0'90 m irok hodnik. aliboe tu je sve tako zatrpano silnom masom kamenja, da se ne moe vie nita raspoznati. Nu da je i tu moralo biti prostorija za prebivanje, pokazuje u kutu kod 6 u prvom katu ostatak kamina, pod kojim je jedna gotska konzola. Poprijeki zid 7 sazidan je ba na mjestu, gdje je prije bio velik, kasnije gotovo sasvim zazidani prozor. Visokim, uskim vratima, nad kojim se vidi trag stubita u gornji s , 4 svetite kapele u gradu sprat, ulazi se u prostorije desnoga razdjela sreRuici, dinjega grada. U cijelom tom krilu F samo su etiri velike prostorije u svakom katu; ka min je samo u dvije prostorije. Vanjski su zidovi 2*402*60 m, a i nutrnji do 170 m debeli. U vanjskim su zidovima razmjerno vrlo veliki prozori, 2 m iroki, 2-80 m vi soki, sa sjedalima postrance, kako ih ima i u drugim gradovima, nu redovno tek u glavnoj dvorani grada. U krilu G na lijevo od glavnoga ulaza prostorije su slabije sauvane, a ima ih znatno vie. Dok u suprotnom krilu nije nijedan prostor bio svoen, ovdje su osim prostorija G7 G8 posvud upotrebljeni svodovi. Nutarnjost je danas sva zaruena; kod G3 stre jo dvije masivne konzole, na kojima je poivao pokrov komina. Tra govi buke sa slabim ostacima boje ostali su na nekim zidovima. Prema jugu zatvara ovo krilo trokutni zid neobine debljine: blizu 9 m iznosi najvea debljina njegova. O k o l n i g r a e v n i d i j e l o v i . Poe li se od sakristije uz ostatke DD, do lazi se do etverokutne kule H, sagraene od ciglje, tek su velikim vratima naliki otvori zazidani kasnije kamenom. Taj se kasniji umetak tijekom vremena iskinuo iz svoga okvira i nagnuo naprijed. Ova kula imala je oito zadatak, da stvori pristup do slijedeih utvrda, ali i da u sluaju nude odijeli jedno od drugih. 7

98

S z a b o Orahovike gradine.

Pred srednjim dijelom grada na sjeveru, kamo je protivnik mogao najprije da doe, ograen je prostor JJ vrlo vrstim zidom, koji se sprijeda sa tri jake upore KK, koje se prema gore znatno suuju, postavio na samu ivu stijenu. Nu ma da je taj do 2-80 m debeli zid sam vrlo jak, to je prostor do zida gradskoga sredita sve do 1. kata nabijen zemljom. Oito je ovo imalo da bude zatita protiv napadaja ve dobro razvijene artilerije. Uz zapadnu uporu prislonio se zid 88, a od okrugle danas do polovice sruene kule M, opet je zid 99 dopirao do sredinjega dijela L, te se tako opet stvorio zaseban prostor. Danas se vie ne razabire, od kuda se je dolazilo u taj dio gradskih utvrda. ini se, da je kroz onu nabijenu zemlju kod JJ prolazio kakov danas uruen hodnik, komu se ulaz jo zapaa. Tragove sta roga krunita zadrao je taj zid do danas. Obilaze tako, dolazi se do tornja L, koji je oito kasnije graen, a jo ka snije dograivan (renesanski prozori u drugom spratu). Ovim se graevinama opet stvorio sasvim odijeljen dio gradskih utvrda, do kojega danas nema prolaza. Ovdje se zapaaju ostaci vrlo estih dogradnja, a da se ne moe vie odrediti, emu je na pr. onaj rov (Schacht) u stijeni prema NN ili ona prigradnja uz zid sredinjega dijela. Okolni se zid nastavlja od toga tornja L do sporednog izlaza 20, a slabi tragovi poprenog zida kao da pokazuju, da su i tu stajale nekad zgrade. Za udo postoje tu u zidu ovei prozori, a u stanovitim razmacima ostavljene su u stijeni etverouglate nie. Po tragovima iezloga zida na stijeni tornja L moe se razabrati visina i debljina toga zida: od dananjega je zida (l - 20m nad unutarnjim tlom) bio jo l - 80m vii, provien kosim kroviem, oito krunitem. Visina cijeloga zida do podnoja iznosi sada izvana 9'25 m. Tako smo doli do junog dijela grada, gdje je graditelj pojaao sredinji zid tako, da je prigradio masivni zid u trokut (od ilja trokuta do nutarnje stijene 9 m debljine). Tu je okolni zid jo i uvren sa pet omanjih potpornjaka, koji siu do duboke, danas gotovo sasvim zasute grabe. Taj je zid prije polazio, zaokreu mimo gradske kapele, do ulazne kule A, a onaj ko/**

jo ostatak od njega. Gra ditelj je dobro znao zato I -y tu stranu grada neobino jako utvruje: Ba nasu prot grada vrlo je nezgodan SI. 5. Tloris Staroga grada nad gradom Ruicom. velik proplanak, koji je protivniku podavao dosta prostora za kretanje s velikim brojem vojske. A kada je topnitvo uznapredovalo, nije vie ni ova masivna utvrda dostajala, nije ni duboka graba (Halsgraben) pred njom pomagala, ve se ovkraj grabe morao podii onaj vrsti zid PP u polukrugu i privezati ga uz grad (kod 11). U tom je zidu (deblj. 2552*65 m) jedanaest pukarnica tako smjeteno, da se na svaku toku proplanka dade nianiti, a jasni znakovi pokazuju i danas, da su se uz taj zid esto pomicali topovi. U taj se brani ulazilo kod 12, pa je tu zid tako pojaan, da je zapravo postao jedinstven sklop zidova 13. Nu ni to nije bilo dostatno: oito je sam graditelj dobro osjeao lsabost ove pozicije, pa je i pred ovim zidom posagradio utvrde, od kojih su se tek

-r----

- ||

-*

macj kocj

]Q kj t e

moda

,sy

Szabo Orahovike gradine.

99

tako neznatni komadi sauvali kod 14 i 15, da oblik tih utvrda vie ne moemo ustanoviti, kao ni oblik onih graevina, kojima se ostaci jo nalaze kod 16,17,18,19. I u onom danas praznom prostoru O, to ga zatvara jako razrueni zid 2121 sta jale su zgrade, kojima se temelji tek otkapanjem otkrivaju. Tako se pomalo poeo grad pretvarati u tvru, a da se jo jae odijeli od zlosretnoga proplanka, iskopala se i pred krunim zidom duboka graba. Svi zidovi starijega dijela grada pokazuju jednu tehniku, izgraeni su od jednakoga mate rijala, vrstoga otpornoga kamena, kakvoga je u neposrednoj okolini dosta bilo. Veinom su lije vani zidovi (Gussmauer), t. j . prostor izmeu dva na blizu podignuta zida ispunjen je kamenom i mor- S1- 6- T1<>ris curiae nobilitaris pod tom, uglovi su pojaani tesanim kamenom, koji se gradom Ruicom. mjestimice jo dobro sauvao. Polukruni je zid PP u donjem dijelu sav od kamena, dok je gornji dio sazidan preteno od ciglje. I kula L pokazuje drukiji sastav: i tu je upotrebljena veinom ciglja. Od tesanoga se kamenja, dovratnika, okvira prozora i t. d. nije nita sauvalo, do li ono par komada u prozorima kapele i nekoliko konzola. Pod tim su gradom znatni ostaci curiae nobilitaris, dakako tek ostaci znatno veega sklopa zgrada. Tu se nije pomiljalo toliko na obranu, ve na udobnije pre bivanje u ravnici, u sredini velikoga posjeda. Zidovi su znatno slabiji, odaje vrlo prostrane, prozori isto onako veliki kao i u sreditu gornjega grada, a sude po karakteru zidova, potjeu iz istoga vremena kao i onaj silni gornji grad. Zanimljiv je malen gotski prozor sa starim okvirom. Kao da je iz doba, dok jo nije bilo kasnijih velikih prozora. Pogotovo je spomena vrijedna sasvim neobina konzola ka mina iz jednoga komada kamena vrlo lijepo istesana. U onom popisu od g. 1702. spominju se i u drugoj nekoj dolini ostaci druge takove kurije, nu ja nisam nikako mogao da naem te ostatke, a niti mi je tko mogao njima to da kae. * * * Teko se mogu nai u gustoj umi sakriveni ostaci Staroga grada kod Orahovice, udaljeni jedva sat od Ruice. Nijesu oni nipoto neznatni, jer svojom du ljinom premauju i samu Ruicu. Tradicija govori, da su oba grada pripadala jednome gospodaru, no moglo bi se ispravnosti toga vjerovanja podvojiti, kada-se nebi u samim ruevinama zato nalazila donekle i potvrda. Stari je grad doista stariji. On je oito predasnik kasnijega grada Ruice, ali je karakter njegovih zidova sasvim drugi. Onoga raskonoga ureaja gradnje, koje smo dolje vidili, zalud emo traiti u ovim tronim ostacima. Obadva su grada poloena u istom smjeru od juga sjeveru na grebenima bregova. I dolnjem i gornjem je gradu juna i sjeverna strana osobito uvrena: ovdje su veliki zemljani nasipi, okrueni danas tek mjestimice uuvanim zidom. Teka pristupanost s juga i sjevera dostajala je za zatitu jakih zidova. kakovoj glavnoj kuli, oko koje bi se nizale druge zgrade, nema kao ni ondje tako ni ovdje govora. aliboe je tako malo zida sauvano, da si ne moemo ni zamisliti, kakav je oblik grad prvobitno imao. Tek se ini, da je i tu sredinji dio bilo neko predvorje, a s lijeva i desna da su bile zgrade za stanovanje i obranu, kojima se ostaci jo raspoznaju. *

100

S z ab o Orahovike gradine.

Zanimljivo je, kako staroga graditelja nisu smetale peine, koje su se u od reenim razmacima ustoboile u samom gradu: kada ih ve nije mogao da makne, upotrebio ih je zgodno za temelje zidova i kao prirodne brane protiv neprijatelja, koji bi ulazio u grad. Tako ova dva grada daju sliku sredovjene graevine, kakove ni u kojem drugom kraju Hrvatske i Slavonije nema. Vrlo je vjerojatno, da je Stari grad nastao negdje oko poetka XIV. vijeka, dok je Ruica morala nastati znatno kasnije. Ostaci velikih orahovikih gradova zavrijedili su malo opirniji prikaz. Do sele je samo Ruica opisana u kratkom laniu E. Krambergera \ u kojem se ita, da su vlasnici Orahovice bili Horvati (litvanski). Nu to je krivo miljenje. Orahovica je spadala crkveno pod peuvsku biskupiju i poeki arcidjakonat, a politiki pri padala je staroj upaniji krievakoj, koja se nekada prostirala od Zagorja sve do iza Orahovice. Horvati su imali svoje posjede u poekoj upaniji, pa su ih radi otpora protiv Sigismunda izgubili (1387.), a Sigismundovi pristae Gorjanski zado bili2. To je bio Rohovczvagy Orihovcz, Dobovcz et Garadpatak u p o e k o j u paniji, to im je ponovno darovano g. 1401.3 Ve sama veza s Dubovcem i Gradpotokom pokazuje, da je posjed Rohovcz (Orihovcz) sasvim razlian od Orahovice; to je naime kraj oko Lipovca i Ratkovice. Pisani spomenici nedostaju zato, da se stvori povijest orahovikih gradova, a tradicija ne zna povijesti nita, ve se zadovoljava obinim internacionalnim priicama. Evo ono malo vijesti, to se sauvae: U pisanim se spomenicima sastajemo prvi put s Orahovicom g. 1228. u medanom listu, koji odreuje granice danas nepoznatoga mjesta i posjeda Aszuagy u blizini Orahovice. Dok veina historiara4 dri, da je trag tome mjestu sauvan u nazivu predjela Osuvak", meni se ini vjerojatnijim, da je to pomadareni naziv za Suhumlaku (Aszu = suh; agy == korito), koja lei doista tamo, gdje se trai Aszuagy. Utvrda se u Orahovici spominje ve g. 1330., a bila je kraljevski posjed. Blagajski knezovi dali su svoj grad Zrin u zalog Nikoli Kontu, bratu mu Leukusu, Jakobovu sinu Leukusu i Ivanovu sinu Ugronu, kojim je i ostao, kada ga Blagajski nisu mogli da iskupe. Nikola je Kont dvorski ovjek, koji od g. 1345. do svoje smrti (1367) obnaa razne asti. On postaje pae i palatinom, a pradjed je kneza Nikole Ilokoga, kasnijega bosanskoga kralja. Kont je tek krsno ime. Po jednom je Kontu prozvan i katel Kontovci, kojemu se ruevine nalaze nedaleko Ivanova sela kod Grubinoga polja u upaniji bjelovarsko-krievakoj. Taj se kastel esto spominje sve do turske invazije, pa nije iskljueno, da je tu bila kolijevka toga roda5. Ova grana roda Ilokih zavladav Orahovicom, prozvala se Raholczai" = Orahovaki. Polovicom XV. vijeka Iloki sami su ovdje gospodari.
1

Vijenac 1881. str. 543. U djelu sterreichUngarn in Wort u. Bild", u svesku KroatienSlavonien priopen je sasvim neispravan nacrt Orahovikoga grada od slikara Htzendorfa. Jo su gori nacrti u francuskom djelu Jean Victoria de Pelerin Slave izalom g. 1870., str. 12 i priloena tabla, gdje se govori Orahovici.

- Cs anki, Krsmegye str. 106. Starine V str. 110. ' sn i na nav. mj. ' Rodoslovje ove familije istraio je Wertner u Vjesniku zem. arkiva VIII str. 250.
;i

S a b o Orahovike gradine.

101

Posljednji se Iloki, silni Lovro, odupro kralju Ladislavu, pa je kraljevska vojska pod zapovjednitvom Bertolda Dragfija krenula, da mu otme gradove. Lovro je ostavio utvreni Ilok, pa krenuo u Orahovicu, da je utvrdi i opskrbi iveem i vojskom. Nakon dosta duge obrane pade Ilok, a Dragfi zauze i Kapovar, dok je drugi pristaa kraljev despota Vuk redom osvajao gradove Ilokih u Srijemu tako, de je Lovri konano preostala tek Orahovica. Ali Vuk opsjede Orahovicu, pa kako je u gradu zapovijedao Lad. Bakoc, ovjek nesposoban i ratu nevjet, nije bilo teko zauzeti i taj grad, za koji Istwanffy veli: arx natura et arte egregie munita \ Jamano se ovdje radi gradu Ruici a ne vie Starom gradu. Lovro se Iloki nekako iz mirio s kraljem, koji mu ostavi Orahovicu, pa je ostala u Lovrinom posjedu sve do

SI. 7. Ostaci curiae nobilitaris ispod grada Ruice.

njegove sinrti (1522). Kako je on bio zadnji svoga roda, dobi veinu njegovih imanja fiskus, tek slavonske gradove batini Magdalena de Bakowcz, Lovrina druga ena, koja se preudala za Ladislava More- de Chula, brata peujskoga biskupa Filipa. Jo g. 1511. traili su Mihajlo i Franjo, unuci Katarine, keri Nikole Ilokoga (od njene keri Magdalene, udate za Ladislava Orszagh de Gutkeled), dakako bezuspjeno, grad Orahovicu i druge iloke posjede. Istwanffy2 pria, da je Ladislav More bio opak ovjek, koji je plijenio i robio gore od razbojnika, tako da su ga oba kralja i Ferdinand i Ivan Zapoljski proskribovali. Kralj Ivan imao je zlotvora da kazni. U Paloti, dvije milje od Stolnoga Bio grada opsjednu ga vojska Zapoljina, nu More se na uetu spusti iz grada i umakne u Orahovicu. Zapoljevci ga i ovdje opsjednu, lagumom dignu u zrak zidove, pro vale u grad i sasijeku sve branitelje, nu More- ne naoe. On je ve bio umakao; tek je za dokaz, da e se vratiti, ostavio u gradu ker i sina, koji padoe u ruke Ivanu Zapolji i ostadoe zarobljeni do Zapoljine smrti. Orahovaki grad podijeljen je sada dodue brai Rafaelu i Ivanu Podmanickomu, nu More se ipak nije dao iz Orahovice, pa je odavle g. 1536. slao izvjetaje turskim vojnama u Slavoniji. Jo je i g. 1543. bio More u gradu. Meutim je Turin dopirao sve dalje, a More po1

I s t w a n f f y III 25.

I s t w a n f f y XII 118.

102

Szabo Orahovike gradine.

bjee iz Orahovice u Gornju Ugarsku. Tamo ga Turci uhvatie i odvedoe u Cari grad, gdje pree islamu \ Kralj je Ferdinand jo U. sijenja 1550. potvrdio Katarini keri Magdalene More pravo na dobra iloka, meu kojima su u naim stranama bili grad Raholcza, Viljevo, Jalsava, grad Raca, Konthowcz, Szenterzsebet (zvan Jugovec) u krievakoj upaniji, Poegu, Novigrad, Redemlye zvan Zwynar i patronat opatije Kutjevo u poekoj u paniji, te Morovi, Naice (Nekese) i Podgora u nekadanjoj vukovskoj upaniji. I Turinu je dobro sluio vrsti grad Orahovica. Kako je bila vojskom oprem ljena govori popis vojske od g. 1577., gdje se ita, da je tamo bilo 50 vojnika2. Sliku turske Orahovice daju opisi iza osvojenja Slavonije. Ve je 1685. ovdje bio estok okraj, u kojem je pobijeeni Funduk paa ostavio svu silu ratnoga ma terijala pobjedniku I. Makaru3. Iz izvjetaja generala Diinewalda od 10. X. 1687. doznaje se, da je Orahovicu lako zauzeo. Kad su Turci vidjeli, da ozbiljno kani Orahovicu napasti, pobjegoe iz grada, bojei se, da e im odsjei putove uzmaku te ostavie u gradu neto topova. Diinewald zaposjede grad sa 100 pjeaka pod zapovjednitvom jednog kapetana4. Po Georgiceovom popisu5 imala je Orahovica 200 dimova, po Kolonievu od g. 1688. 26 kua, 274 itelja, a u okolini 33 naputena kranska selita. Slubeni popis od g. 1702. podaje toniju sliku Orahovice i njegovih, tada iskljuivo dose ljenih pravoslavnih itelja. Donja se varo protezala u dolini uz potok Orahovicu do gornje varoi pod gradom, koji su Turci ostavili pobjegavi pred carevcima u Brod. Zidovi grada jo su visoki nu bez krova. U donjem dijelu grada ima devet odaja jo strop, a tri nemaju vie ni stropa. Gornji dio grada sav je bio razruen, tek su postojali krasni podrumi. Dosta velika kapela jo je sauvala svod, a oito je bila katolika. Pod gradom su ruevine plemike kurije a i u drugom se dolu nalaze taki ostanci. U donjoj varoi ruevine su katolike crkve , od koje su si Turci sazidali bili onda jo postojee kupke. Za tursko doba bilo je to veliko mjesto, ali nitko od sadanjih itelja ne zna nita njemu, jer su se doselili poslije osvojenja tvre iz drugih krajeva. Samo starac Vuina Stojani pamti, da je tu bilo 210 turskih kua, Turci da su svi odlini bili i posjedovali kmetove u selima te morali na vojne po laziti. U tvri su bila tri age sa 60 vojnika. Za vrijeme popisa bilo je 119 kranskih kua. Katolici imaju i svoju crkvu, u kojoj naiki fratar slui misu. Za ovako prostrano dobro mnogi su se otimali a meu ostalima i grof Stjepan Orehovaki, navode, da je to njegovo djedinsko imanje7. Trud mu je bio uzaludan, jer imanje ostade komori. Pa kako su po staroj praksi dijelili osvojene zemlje raznim tuincima, dobi barun de Cordua cijeli orahoviki posjed sa 21 sesijom i sa 14 predija, ali ga ve g. 1723. otkupi barun A. Fleischmann, koji preda sav posjed doskora grofovima Pejaeviima. Macedonac Dimitrija Mihalovi kupi dobro za 35.000 for., a danas je gotovo cijeli onaj kraj u rukama baruna Guttmana.
2

Istwanffy XV 159. Lopai, Spom. hrv. k-iajine I 45. :! Lopai, Slavon. spom. za XVII. v. Starine XXX 64. 4 Starine XVII 146. Srni ik las, 200-godinjicaosl.Slav.lI32,271.

Crkva sv. Kate u Orahovici spominje se g. 1404. To bi bila ta poruena crkva, od koje se, kako mi se ini, sauvao komad dovratnika pri ulazu u dananju sakristiju. Starine XXX 148.

. Szabo.