Professional Documents
Culture Documents
Elektrotehniki materijali
STRUKTURA MATERIJE
STRUKTURA ATOMA
Poto se elektrotehniki materijali sastoje od atoma, potrebno je poznavati strukturu atoma, naine na koje su atomi meusobno povezani, njihov prostorni raspored, da bi se upoznale osobine tih elektrotehnikih materijala. Atomi su najsitnije estice nekog elementa i poseduju sve osobine tog elementa. Prema savremenoj atomskoj teoriji, svaki atom se sastoji od elementarnih estica (protona, neutrona i elektrona) koji se meusobno razlikuju po naelektrisanju i masi i nalaze se u razliitim delovima atoma. Atom se sastoji od jezgra koje ine protoni i neutroni i elektronskog omotaa u kome se nalaze elektroni. Broj protona u jezgru jednak je broju elektrona u elektronskom omotau pa je zato atom elektroneutralan. Protoni, neutroni i elektroni u svim atomima svih elemenata su isti ali elementi imaju razliite osobine jer je broj ovih elementarnih estica u njima razliit. Elektron je osnovni element materije jer ima najvei uticaj na osobine hemijskog elementa. Naelektrisanje elektrona je dogovoreno jedinino negativno naelektrisanje i naziva se elementarno naelektrisanje i iznosi e = 1.602 10 19 C . Elektron ima vrlo malu masu m e = 9.1 10 31 kg . Kree se kruno oko jezgra po krunim orbitama. Proton je elementarna estica pozitivnog naelektrisanja. Naelektrisanje protona je jednako naelektrisanju elektrona samo ima suprotan znak a njegova masa je oko 1836 puta vea od mase elektrona. Protoni se nalaze u jezgru atoma. Neutron je elektroneutralan (nije naelektrisan). Njegova masa je priblino jednaka masi protona. Neutroni zajedno sa protonima ine atomsko jezgro ili nukleus pa se neutroni i protoni zovu i nukleoni. Broj protona u jezgru se zove atomski ili redni broj i on odreuje mesto elementa u periodnom sistemu elemenata. Maseni broj ili nuklearni broj je zbir broja protona i broja neutrona u jezgru atoma. Danas je poznato 118 elemenata (92 elementa su prirodna a ostali su dobijeni kao rezultat radioaktivnosti). Ovi elementi su grupisani u Mendeljejevom periodnom sistemu elemenata. Ovaj sistem ima osam grupa elemenata (sedam grupa plus nulta grupa) i broj grupe odgovara broju elektrona u poslednjoj valentnoj ljusci. U nultoj grupi se nalaze plemeniti gasovi (helijum, neon, argon, kripton itd.) sa stabilnom elektronskom konfiguracijom. U prvoj, drugoj i treoj grupi se nalaze metali (bakar, zlato, srebro, cink, aluminijum itd.) i oni da bi postigli stabilnu konfiguraciju otputaju elektrone i grade pozitivne jone i to su elektropozitivni elementi. U petoj, estoj i sedmoj grupi se nalaze nemetali (azot, fosfor, arsen, kiseonik, selen, hlor itd.) koji primaju elektrone i grade negativan jon i to su elektronegativni elementi. Elementi etvrte grupe (ugljenik, silicijum, germanijum itd.) niti primaju niti otputaju elektrone ve ih udruuju.
HEMIJSKE VEZE
Veina elemenata nema stabilnu elektronsku konfiguraciju. Stabilna elektronska konfiguracija se moe postii primanjem ili otputanjem elektrona i udruivanjem elektrona u zajednike elektronske parove izmeu atoma. Prema tome, postoji vie tipova veza: jonska, kovalentna, metalna i druge. Jonska veza se moe obrazovati samo izmeu metala prve, druge i tree grupe (koji lako otputaju elektrone i postaju pozitivni joni) i nemetala pete, este i sedme grupe periodnog sistema (koji primaju elektrone i postaju negativni joni). Jonska veza je rezultat elektrostatikog privlaenja izmeu pozitivnih i negativnih jona i do nje ne dolazi samo izmeu susednih jona ve i izmeu onih udaljenih pa se takva veza zove nezasiena veza i to je vrlo vrsta veza.
1
Mladenovi Danijela Elektrotehniki materijali Kovalentnu vezu grade nemetali (elementi iz etvrte grupe periodnog sistema). Atomi, izmeu kojih se obrazuje ova veza, udruuju svoje valentne elektrone i obrazuju se elektronski parovi i ti elektroni koji ine elektronski par pripadaju istovremeno i jednom i drugom atomu. To je jaka zasiena veza koja se ostvaruje samo izmeu najbliih atoma. Metalnu vezu grade metali (elementi iz prve, druge i tree grupe periodnog sistema). Oni lako otputaju elektrone i ti slobodni elektroni obrazuju elektronski oblak i pripadaju istovremeno svim atomima. To je jaka nezasiena veza koja se ostvaruje samo izmeu veeg broja atoma.
Mladenovi Danijela Elektrotehniki materijali Provodnici (metali) ve pod normalnim uslovima provode el. struju. odnosno imaju slobodne elektrone u provodnoj zoni. Kod provodnika valentna i provodna zona se preklapaju ili dodiruju, odnosno nema energetskog procepa ( E g = 0 ).
Kod dielektrika i poluprovodnika postoji energetski procep izmeu valentne i provodne zone i pod normalnim uslovima oni su neprovodni (valentna zona im je popunjena a provodna sasvim prazna). Ukoliko je energetski procep relativno mali ( E g 3.5eV ), mogue je da elektron iz valentne zone
dobije toplotnu ili svetlosnu energiju i pree u provodnu zonu i postane slobodan elektron. U valentnoj zoni e tada ostati upljina koja se popunjava susednim elektronom iz valentne zone i stvaranje ovakvih parova slobodan elektron - upljina u valentnoj zoni se zove generacija i ona dovodi do provoenja. Materijali koji u normalnim uslovima nisu provodnici ali to mogu da postanu dovoenjem energije se zovu poluprovodnici. Proces suprotan generaciji se zove rekombinacija i tada elektron iz provodne zone popunjava upljinu u valentnoj zoni i time se smanjuje provodnost uz oslobaanje energije. Kod dielektrika je energetski procep relativno veliki ( E g > 3.5eV ), u valentnoj zoni su im elektroni vrsto vezani a u provodnoj ih uopte nema pa nema ni provodnosti. Energetski procep moe biti direktan i indirektan. Razlika izmeu njih je u brzini prelaska elektrona iz valentne u provodnu zonu. Kod direktnih energetskih procepa prelaz je bri nego kod indirektnih. Ukoliko se poluprovodnici koriste za izradu lasera, LED dioda i slinih izvora zraenja, koriste se poluprovodnici sa direktnim energetskim procepom, na primer galijum arsenid. Za tranzistore i integrisana kola koriste se poluprovodnici sa indirektnim energetskim procepom, na primer silicijum.
Mladenovi Danijela
Elektrotehniki materijali
PROVODNICI
Provodnici su materijali koji lako provode elektrinu struju ali i toplotu i svetlost. Najbolji provodnici (metali) su materijali koji nemaju energetski procep E g = 0 . Valentna i provodna zona se preklapaju ili dodiruju i postoji veliki broj slobodnih elektrona ak i na vrlo niskim temperaturama. U odsustvu spoljanjeg elektrinog polja slobodni elektroni se kreu haotino jer se sudaraju i rasejavaju. Pri delovanju spoljanjeg elektrinog polja na provodnik elektroni se kreu u pravcu polja i dolazi do pojave elektrine struje. Metali su bolji provodnici ako imaju vei broj slobodnih elektrona i ako su elektroni pokretljiviji. Specifina elektrina provodnost je = en n gde je e elementarno naelektrisanje e = 1.602 10 19 C , n koncentracija slobodnih elektrona i n - pokretljivost slobodnih elektrona. Jedinica specifine elektrine provodnosti je S/m. Specifina 1 elektrina otpornost je reciprona vrednost specifine elektrine provodnosti = . Jedinica je m . 8 6 Specifina otpornost provodnika je = 10 m do = 10 m . Specifina elektrina provodnost i specifina elektrina otpornost zavise od temperature, istoe materijala i naina obrade. Specifina elektrina otpornost provodnika se poveava sa poveanjem temperature. Zavisnost otpornosti od temperature izraava se temperaturnim koeficijentom otpornosti i on je jednak promeni otpornosti sa povienjem temperature za 1 o K . (T ) = 0 [1 + (T T0 )] gde je (T ) - specifina elektrina otpornost pri temperaturi T, 0 - specifina
elektrina otpornost pri sobnoj temperaturi T0=20 o C =293 o K . Temperaturni koeficijent otpornosti moe da bude pozitivan (kod metala) i negativan (kod elektrolita, grafita i nekih legura). Ukoliko je procenat istoe nekog metala vei, i pokretljivost slobodnih elektrona je vea, pa je vea i njegova provodnost i obrnuto, ako metal sadri primese, njegova provodnost je manja. Uticaj primesa je naroito izraen na niskim temperaturama. Hladna obrada metala (valjanje, kovanje, izvlaenje i sl.) poveava otpornost. Termika obrada (arenje) poveava provodnost. Postoje razne vrste provodnika koje se razlikuju prema agregatnom stanju, nainu provoenja (nosiocima naelektrisanja) i prema stepenu provodnosti. Prema nosiocima naelektrisanja provodnici se dele na: provodnike prvog reda (metali i njihove legure (nosioci naelektrisanja su slobodni elektroni)) i provodnike drugog reda (elektroliti (nosioci naelektrisanja su pozitivni i negativni joni)). Prema stepenu provodnosti provodnici se dele na: metale velike provodnosti (srebro (Ag), bakar (Cu), zlato (Au), aluminijum (Al) i neke njihove legure), otporne materijale (koriste se za izradu otpornika i grejaa i to su cekas, volfram (Wo), molibden (Mo), platina (Pt) itd.), materijale za specijalne namene (koriste se za izradu topljivih osiguraa, el. kontakata, termoparova, lemova itd).
Mladenovi Danijela Elektrotehniki materijali unititi. Za primenu na viim temperaturama bakarni provodnik se mora zatiti slojem srebra ili slojem nikla. U prisustvu vlage bakar se prevlai tankim slojem zelene patine koja ga titi od dalje korozije. U prisustvu sumpora stupa u reakciju sa njim i korodira, ljuti se i otkriva se ist bakar i korozija se nastavlja pa se bakarni provodnici moraju prevui slojem kalaja. Bakarni provodnici se lako i dobro spajaju lemljenjem ili elektrootpornim i gasnim zavarivanjem. Bakar se dobro legira. Legura je smesa koja se dobija kada se rastopljeni metali pomeaju u odreenim odnosima pa se zatim ohlade i ovrsnu i tada ta homogena smesa postaje novi metal. Sve legure bakra se mogu podeliti na bronze i mesing. Bronze su legure bakra i kalaja. Dodavanjem srebra dobija se srebrna bronza ili srebrni bakar. Bronzama se mogu dodavati i kadmijum, berilijum, silicijum, aluminijum, itd. Njihova provodnost je uvek odlina a imaju i dobre mehanike karakteristike (vrstou, tvrdou, itd.). Mesing je legura bakra sa cinkom. Osim cinka mogu da se dodaju kalaj, olovo, aluminijum i sl. Mesing nije tako dobar provodnik ali ima odline mehanike karakteristike.
Aluminijum
Aluminijuma nema slobodnog u prirodi, ve se on nalazi u rudama ili mineralima u obliku glinice, tj. oksida aluminijuma (Al2O3). Temperatura topljenja glinice je veoma visoka pa se aluminijum ne moe dobiti topljenjem ve se ist aluminijum dobija elektrolitikim postupcima. U elektrotehnici se koristi elektrotehniki aluminijum sa oznakom E-AL sa 99.5% aluminijuma. Najee primese su gvoe i silicijum. U izuzetnim sluajevima se koristi aluminijum vee istoe koji se zove rafinal i sadri preko 99.99% aluminijuma. Aluminijum je metal srebrnastobele boje, lak je, otporan prema koroziji (na vazduhu oksidie i stvara se vrst sloj oksida aluminijuma (glinice) koji je neporozan i titi aluminijum od dalje korozije ali ga ne titi od kiselina, baza i slane vode), ima dovoljno veliku elektrinu provodnost (60% od provodnosti bakra), ima nisku temperaturu topljenja, mek je (plastian i lako se obrauje izvlaenjem, valjanjem, presovanjem i sl.). Aluminijum se moe obraivati hladnim i toplim postupkom pri emu se dobija tvrdi, polutvrdi i meki aluminijum. Danas se vodovi od aluminijuma (dalekovodi) izrauju u obliku uadi od aluminijumskih i pocinkovanih elinih ica koja se nazivaju aluel uad. Jezgro od eline ice im daje vrstou a aluminijum koji je upreden oko jezgra je provodnik. Spajanje aluminijumskih provodnika obavlja se lemljenjem ili zavarivanjem. Postoji veliki broj legura aluminijuma koje imaju izvanredne osobine i smatraju se metalima budunosti. Aluminijum se najee legira sa magnezijumom, silicijumom, bakrom i gvoem. To su duraluminijum, silumin, aludur, konstruktal, hidronalijum itd. U elektrotehnici se najee koristi aldrej. To je legura aluminijuma sa magnezijumom, silicijumom, i gvoem.
Srebro i zlato
Srebro i zlato su plemeniti metali i u elektrotehnici se koriste samo u specijalnim sluajevima. Srebro se koristi kod topljivih osiguraa, elektrinih kontakata, termoparova, lemova i sl. Zlato se koristi za izradu specijalnih kontakata, termoparova, optikih filtera, fotootpornika i sl. Otporni su prema koroziji (otpornije je zlato), meki su (meke je zlato), lako se obrauju kovanjem i izvlaenjem i obino se legiraju.
OTPORNI MATERIJALI
Otporni materijali su provodnici koji imaju dovoljno veliku specifinu otpornost da bi se od njih mogli napraviti otpornici, grejai, zagrevna vlakna, termoparovi i sl. Tu spadaju metali male provodnosti i legure velike otprornosti. Metali male provodnosti su svi metali osim bakra, aluminijuma, srebra i zlata a to su: nikl, hrom, olovo, kalaj, gvoe itd. Samo neki metali kao to su volfram, molibden i platina mogu da se koriste u istom obliku (nelegirani) a ostali se obino koriste u obliku legura velike otpornosti. Volfram i molibden imaju vrlo visoke temperature topljenja ali u prisustvu vazduha vrlo lako gore pa se zato koriste samo u zatienoj atmosferi (sa inertnim gasom ili u vakuumu). Platina je plemeniti metal, ne gori, lako se obrauje (izvlai u vrlo tanke ice) ali je veoma skupa i retko se primenjuje. 5
Mladenovi Danijela Elektrotehniki materijali U otporne materijale spadaju i nemetali: grafit, elektrografit i silicijum-karbid. Grafit se moe koristiti i na vrlo visokim temperaturama, on lako gori ali se zato prevlai zatitnim slojem silicijum-karbida. Otporni materijali se prema upotrebi dele na: legure za precizne otpornike (to je manganin legura bakra, mangana i nikla), legure za regulacione i obine tehnike otpornike (konstantan legure bakra i nikla i legure bakra, nikla i cinka) i materijale za zagrevne elemente (grejae) (nihrom (cekas) legure nikla i hroma, kantal legure gvoa, hroma i aluminijuma).
Mladenovi Danijela
Elektrotehniki materijali
ELEKTROLITI
Elektroliti su rastvori kiselina, baza i soli u destilovanoj vodi, kao i rastopi soli i baza. Kod njih dolazi do elektrolitike disocijacije (stvaranja pozitivnih i negativnih jona) i u elektrinom polju joni se usmereno kreu pa dolazi do pojave elektrine struje. Provodnost elektrolita zavisi od vrste elektrolita, temperature i koncentracije jona. Jake kiseline, jake baze i njihove soli imaju vie jona u rastvoru i samim tim i veu provodnost. Sa poveanjem temperature poveava se koncentracija jona, samim tim i pokretljivost jona pa je i provodnost vea a otpornost manja to znai da elektroliti imaju negativan temperaturni koeficijent. Sa poveanjem koncentracije jona u elektrolitu provodnost se prvo poveava, dostie svoj maksimum a zatim opada. U elektrotehnici, elektroliti se koriste pri izradi akumulatora, galvanskih elemenata, elektrolitikih kondenzatora i sl. Najee korieni elektroliti su: sumporna i azotna kiselina, natrijum-hidroksid, kalijumhidroksid i natrijum-hlorid.
Mladenovi Danijela
Elektrotehniki materijali
SUPERPROVODNICI
Pojavu superprovodnosti je otkrio holandski fiziar Ones 1911. godine. Superprovodnost je pojava iezavanja elektrine otpornosti kod nekih materijala na dovoljno niskim temperaturama, bliskim apsolutnoj nuli. Ovi materijali se nazivaju superprovodnici. Kod superprovodnika sa sniavanjem temperature dolazi do opadanja specifine elektrine otpornosti i na nekoj kritinoj temperaturi TK ona je jednaka nuli. Kritina temperatura je najee ispod 20 o K . Za razliku od provodnika u kome se magnetno polje indukuje kada se on nalazi u spoljanjem magnetnom polju, superprovodnik istiskuje magnetno polje, odnosno linije sila magnetnog polja zaobilaze superprovodnik i ta pojava se zove Majsnerov efekat. Meutim, ako se superprovodnik na temperaturi ispod kritine temperature nae u dovoljno jakom magnetnom polju on e izgubiti svoje superprovodne osobine. Jaina magnetnog polja pri kojoj se gubi superprovodnost zove se kritino magnetno polje. Isto se deava i ako kroz superprovodnik protie elektrina struja. Struja koja protie kroz superprovodnik stvara na njegovoj povrini magnetno polje i linije sila tog magnetnog polja zaobilaze superprovodnik. Kada jaina struje u superprovodniku bude tolika da se na njegovoj povrini stvara kritino magnetno polje, materijal gubi osobinu superprovodnosti i gustina struje pri kojoj se ovo deava zove se kritina gustina struje. Pojava superprovodnosti prvo je bila otkrivena kod ive i kritina temperatura je bila 4.15 o K . Ovako niska temperatura se postie hlaenjem tenim helijumom ali je on vrlo skup materijal. Kasnije je superprovodnost otkrivena kod oko 30 elemenata (niob, olovo i sl.) i preko 1000 legura i jedinjenja (legure niob-germanijum, niob-kalaj, niob-titan, legure na bazi bakar-oksida i sl.). Ovo su niskotemperaturni superprovodnici. Znatno vie kritine temparature imaju superprovodni keramiki materijali izraeni na bazi oksida metala (barijuma, itrijuma i lantana) i to su tzv. retke zemlje. Ovo su visokotemperaturni superprovodnici kod kojih se za rashlaivanje koristi teni azot koji je mnogo puta jeftiniji od helijuma.
Mladenovi Danijela
Elektrotehniki materijali
POLUPROVODNICI
Poluprovodnici obuhvataju veliku grupu materijala koji se po elektrinoj provodnosti nalaze izmeu provodnika i dielektrika. To su materijali koji, hemijski isti i bez defekta, pod normalnim uslovima na sobnoj temperaturi nisu provodnici. Meutim, poto im je energetski procep uzan ( E g 3.5eV ), sa promenom spoljanjih uslova ili dodavanjem primesa oni mogu da postanu provodni. Specifina elektrina otpornost poluprovodnika na sobnoj temperaturi od 20 o C se kree od = 10 6 m do = 1010 m i ona se smanjuje sa porastom temperature, odnosno poluprovodnici imaju negativan temperaturni koeficijent otpornosti ( < 0 ) . Specifina elektrina otpornost poluprovodnika zavisi od istoe materijala i od nesavrenosti kristala i od spoljanjih uslova (temperature, svetlosti, el. polja i sl.). Tipini poluprovodnici su: 1. elementi IV grupe periodnog sistema kao to su germanijum (Ge) i silicijum(Si), 2. poluprovodnika jedinjenja koja nastaju sjedinjavanjem elemenata III i V grupe periodnog sistema kao to je galijum-arsenid (GaAs) i 3. poluprovodnike legure koje se dobijaju kombinovanjem i sjedinjavanjem poluprovodnikih elemenata i jedinjenja.
Mladenovi Danijela Elektrotehniki materijali naziva se generacija a obrnut proces je rekombinacija i tada slobodan elektron popunjava upljinu, stvara se kovalentna veza i oslobaa se energija.
elektron iz kovalentne veze + E generacija slobodan elektron + {upljina rekombinacija U istim kristalima poluprovodnika koncentracija slobodnih elektrona i upljina je ista n = p i takvi poluprovodnici se nazivaju isti ili sopstveni poluprovodnici.
Primesni poluprovodnici
Primese stvaraju defekte u kristalima poluprovodnika i bitno menjaju njihove osobine. Primese se mogu javiti u obliku neistoa ili se mogu namerno dodati (dopiranje) i tada se dobijaju primesni poluprovodnici. Silicijumu se mogu dodavati trovalentni i petovalentni elementi i tako se dobijaju primesni poluprovodnici i to poluprovodnici n-tipa i poluprovodnici p-tipa. Ako je u kristal silicijuma, iji atom ima etiri valentna elektrona, dodat petovalentni element (arsen, antimon, fosfor) iji atom ima pet valentnih elektrona, tada e taj petovalentni atom formirati etiri kovalentne veze sa etiri susedna atoma silicijuma a peti elektron e biti mnogo slabije vezan za atom i ve na sobnoj temperaturi e imati energiju dovoljnu da napusti atom i da postane slobodan elektron. U spoljanjem el. polju on e se kretati usmereno i doi e do stvaranja el. struje. Poto je kod ovakvih poluprovodnika, provodnost posledica kretanja slobodnih elektrona, oni se nazivaju poluprovodnici n-tipa jer su elektroni negativni nosioci naelektrisanja. Atomi primese su dali slobodne elektrone pa se zovu donori. Svi elektroni (iz silicijuma ili primesa) koji uestvuju u stvaranju kovalentnih veza nalaze se u valentnoj zoni, vrsto su vezani i nisu slobodni pa ne uestvuju u provoenju. Provodna zona je prazna i nema provoenja. Peti elektron iz primese, koji ne gradi kovalentnu vezu, mnogo je slabije vezan za atom i ima veu energiju od ostalih elektrona. On se nalazi na donorskom nivou koji je vrlo blizu provodne zone pa je za njegov prelazak u provodnu zonu potrebno mnogo manje energije i on ve na sobnoj temperaturi postaje slobodan elektron (prelazi u provodnu zonu) i uestvuje u provoenju el. struje. Kod poluprovodnika n-tipa nisu slobodni elektroni jedini nosioci naelektrisanja. Oni su veinski nosioci naelektrisanja ali postoji i izvestan broj upljina koje uestvuju u procesu provoenja el. struje i one su manjinski nosioci naelektrisanja i posledica su defekata u kristalu i uticaja temperature. Ako je u kristal silicijuma, iji atom ima etiri valentna elektrona, dodat trovalentni element (bor, alumunijum, galijum, indijum) iji atom ima tri valentna elektrona, tada e taj trovalentni atom formirati tri kovalentne veze sa tri susedna atoma silicijuma a za formiranje etvrte kovalentne veze nedostaje jedan elektron usled ega se stvara upljina. Tu upljinu popunjava elektron iz susedne kovalentne veze ostavljajui za sobom novu upljinu i tako dolazi do usmerenog kretanja upljina i do stvaranja el. struje. Poto je kod ovakvih poluprovodnika, provodnost posledica kretanja upljina, oni se nazivaju poluprovodnici p-tipa jer su upljine pozitivni nosioci naelektrisanja. Atomi primese privlae ili prihvataju elektrone susednih atoma pa se zovu akceptori.
10
Mladenovi Danijela
Elektrotehniki materijali Svi elektroni (iz silicijuma ili primesa) koji uestvuju u stvaranju kovalentnih veza nalaze se u valentnoj zoni, vrsto su vezani i nisu slobodni pa ne uestvuju u provoenju. Provodna zona je prazna i nema provoenja. Elektron iz susedne kovalentne veze, koji popunjava upljinu u valentnoj zoni, raskida svoju kovalentnu vezu i prelazi na akceptorski nivo a za to mu je dovoljna mala energija koju ima na sobnoj temperaturi. Pri tome u valentnoj zoni nastaje nova upljina, proces se ponavlja i javlja se usmereno kretanje upljina koje je suprotnog smera od kretanja slobodnih elektrona i javlja se el. struja. Kod poluprovodnika p-tipa upljine su veinski nosioci naelektrisanja ali postoji i izvestan broj slobodnih elektrona u provodnoj zoni koji uestvuju u procesu provoenja el. struje i oni su manjinski nosioci naelektrisanja i posledica su defekata u kristalu i uticaja temperature.
Specifina elektrina provodnost sa poveanjem temperature se uglavnom poveava (oblasti I i III) ali u jednom malom temperaturnom intervalu opada pa je temperaturni koeficijent otpornosti pozitivan (oblast II). Kod nekih poluprovodnika, kao to su keramike mase na bazi oksida metala (titan-oksid, aluminijumoksid, nikl-oksid i sl.), temperaturni koeficijent otpornosti je negativan i vrlo veliki i otpornici od ovih materijala na sobnoj teperaturi imaju vrlo veliku otpornost. Meutim, ako se samo malo zagreju njihova otpornost e se naglo smanjiti i takvi otpornici se zovu NTC termistori (skraeno od negativan temperaturni koeficijent). Koriste se za merenje i regulaciju temperature ili za regulaciju otpora ili kod tranzistorskih pojaavaa za smanjenje uticaja temperature. Postoje i PTC termistori (skraeno od pozitivan temperaturni koeficijent) i oni se koriste za ogranienje struje motora i sl. i izrauju se najee od barijum-titanata. Termistori su nelinearni otpornici jer im se otpornost nelinearno menja sa promenom temperature.
Mladenovi Danijela Elektrotehniki materijali takvi otpornici se zovu varistori. I varistori su nelinearni otpornici. Koriste se za stabilizaciju napona, ogranienje prenapona, izradu gromobrana i sl. Odreenim tehnolokim postupcima moe se dobiti kristal silicijuma ili nekog drugog poluprovodnika koji je na jednom kraju n-tipa a na drugom kraju p-tipa i na taj nain se formira p-n spoj. Zbog razliite strukture spojenih poluprovodnika stvara se potencijalna barijera u kojoj nema nosilaca naelektrisanja. irina potencijalne barijere zavisi od polarizacije p-n spoja, odnosno od spoljanjeg el. polja. Inverzno polarisan p-n spoj ne provodi el. struju dok direktno polarisan p-n spoj provodi el. struju. P-n spoj sa metalnim prikljucima se zove dioda. Nalazi se u metalnom, plastinom ili staklenom kuitu iz kojeg izlaze dva provodnika: anoda (A) i katoda (K). Dva p-n spoja se zovu tranzistor.
12
Mladenovi Danijela
Elektrotehniki materijali
DIELEKTRICI
Dielektrici su materijali koji imaju specifinu elektrinu otpornost veu od 108m ( > 108 m ). Kod njih skoro da nema slobodnih elektrona pa je zato njihova elektrina otpornost velika. Ako i pokau izvesnu provodnost ona nije posledica kretanja slobodnih elektrona (elektronska provodnost) ve je posledica jonizacije neistoa i primesa u tom materijalu (kretanje naelektisanih estica jona ili jonska provodnost) ili je posledica prisustva vode u dielektriku. Kod dielektrika je energetski procep vei od 3.5eV (E g > 3.5eV ) pa je na temperaturama blizu apsolutne nule valentna zona potpuno popunjena elektronima a provodna zona je prazna i izmeu njih postoji veliki energetski procep. Dielektrici imaju negativan temperaturni koeficijent otpornosti ( < 0 ) odnosno otpornost dielektrika se smanjuje sa porastom temperature jer je mogunost jonizacije vea. Dielektrici su materijali sa jakim jonskim i kovalentnim vezama. Poto u sebi sadre naelektrisane estice, kada se unesu u elektrino polje dolazi do usmeravanja tog naelektrisanja u pravcu polja, odnosno dolazi do polarizacije dielektrika. Polarizacija dielektrika je usmeravanje naelektrisanja pod dejstvom spoljanjeg elektrinog polja. Strana dielektrika, koja je okrenuta ka pozitivnoj elektrodi, e biti negativnija od strane koja je okrenuta ka negativnoj elektrodi, ako se taj dielektrik izloi dejstvu elektrinog polja. Ukupno naelektrisanje dielektrika je, meutim, nula. Kod jonskih kristala, pozitivni i negativni joni tee da se, oscilovanjem oko svojih ravnotenih poloaja, priblie suprotno naelektrisanoj elektrodi pa to dovodi do deformacije u kristalu i do polarizacije koja kratko traje (samo dok se dielektrik nalazi u elektrinom polju) i zove se jonska polarizacija. Kod polarne kovalentne veze dipoli postoje i bez dejstva spoljanjeg elektrinog polja a kad se takav dielektrik unese u elektrino polje dipoli e se usmeriti u pravcu polja i ta polarizacija se zove dipolna polarizacija, nastaje sporije od jonske ali due traje. Kod nepolarne kovalentne veze polarizacija se javlja unutar atoma i zove se elektronska polarizacija i ona postoji samo dok se dielektrik nalazi u elektrinom polju. Elektronska polarizacija se javlja u svim dielektricima (jer svi imaju atome) a najbolji dielektrici imaju samo elektronsku polarizaciju i ona je zanemarljiva. Jonska polarizacija je vea a najvea je dipolna polarizacija. Veliina koja pokazuje kolika je polarizacija u dielektriku naziva se dielektrina konstanta . Relativna dielektrina konstanta r pokazuje koliko je puta polarizacija u nekom dielektriku vea od F gde je 0 = 8.85 10 12 - dielektrina konstanta vakuuma. r kod najee polarizacije u vakuumu r = 0 m korienih dielektrika se kree od 2 do 10 a najvei broj dielektrika ima r izmeu 12 i 18. Na relativnu dielektrinu konstantu r utiu temperatura, frekvencija polja u kome se dielektrik nalazi, vlaga ili higroskopnost materijala, pritisak (ako je u pitanju gas) itd. Kod jonske polarizacije sa poveanjem temparature raste r , kod dipolne polarizacije sa porastom temperature do odreene vrednosti r raste a sa daljim porastom temperature r opada a kod elektronske polarizacije uticaj temperature je zanemarljiv. Kod jonske i elektronske polarizacije frekvencija polja nema uticaja na r a kod dipolne polarizacije sa poveanjem frekvencije smanjuje 13
Mladenovi Danijela Elektrotehniki materijali se r . Zbog velike relativne dielektrine konstante vode ( rH 2 0 = 80 ) poveava se r vlanog materijala a taj
uticaj vlage se moe ublaiti impregnacijom materijala uljem, smolom, lakom i sl. Dielektrini gubici predstavljaju deo energije koji se u dielektriku pretvara u toplotu i dovodi do pada specifine elektrine otpornosti. Poto se jedan realan kondenzator sa gubicima moe predstaviti kao paralelna veza idealnog kondenzatora bez gubitaka i otpornika velike otpornosti koji predstavlja gubitke, ti gubici su odreeni faktorom gubitaka ili tangensom ugla gubitaka I 1 tg = R = koji se kod loijih izolatora kree od 0.1 do 0.01 a I C RC kod boljih iznosi oko 10-4 i zavisi od frekvencije, temperature i vlanosti. Ako je dielektrik prikljuen na niski napon, njegova provodnost je zanemarljivo mala jer imaju malu koncentraciju naelektrisanih estica. Sa povienjem napona, pri nekoj kritinoj jaini elektrinog polja, doi e do proboja dielektrika. Sposobnost dielektrika da se suprotstavi proboju definie veliina koja se zove dielektrina vstoa (probojni napon) Ekr i to je napon koji moe da izdri dielektrik debljine 1mm pred sam proboj. Jedinica je V/m. Probojni napon obino ne izaziva trajne promene u dielektriku ve se posle kratkog vremena, za manje od 0.1s, sve vraa u prethodno stanje. Ali ako je dielektrik due vreme izloen elektrinom polju ija je jaina blizu granici proboja ili je vie puta dolo do proboja u kratkom vremenskom intervalu, doi e do erozije i hemijskog razaranja dielektrika i do proboja i to je elektrino starenje dielektrika Idealni dielektrici na sobnim temperaturama ne postoje. Samo je vakuum idealan izolator.
PODELA DIELEKTRIKA
Dielektrici ine najbrojniju grupu elektotehnikih materijala. Javljaju se u razliitim agregatnim stanjima, mogu da budu razliitog sastava i porekla, razliitog kvaliteta i da imaju razliitu primenu. Dielektrici se najee koriste kao izolacioni materijali i kao kondenzatorski materijali. Ovi materijali se dalje mogu klasifikovati prema agregatnom stanju (na vrste, tene i gasovite), na osnovu porekla (na organske i neorganske), na osnovu izrade (na prirodne i sintetike). Izolacioni materijali se koriste za izradu izolatora, izolovanih provodnika i kablova, energetskih postrojenja i mikroelektronskih kola. Ima ih u svim agregatnim stanjima a najvie u vrstom stanju. U tehnici slabih struja skoro iskljuivo se koriste vrsti izolacioni materijali a teni i gasoviti se koriste u tehnici jakih struja energetici. vrsti izolacioni materijali su guma, bitumen, tekstilna vlakna i sl. a u novije vreme se koriste termoplastine smole (polivinil hlorid (PVC) i polietilen(PE)), termotvrde smole (bakelit), epoksidne smole (araldit) i silikonske smole (silikoni). Teni izolacioni materijali su mineralna ulja (transformatorsko, kablovsko), dobijena iz sirove nafte, i sintetika ulja (hlorovana, fluorna i silikonska). Za razliku od mineralnih ulja, sintetika ulja nisu zapaljiva, ne stvaraju eksplozivne gasove, mnogo su manje podlona starenju i imaju bolje elektrine karakteristike. Gasoviti izolacioni materijali mogu da budu prirodni i sintetiki. Od prirodnih je najznaajniji vazduh a od sintetikih SF6 elgas. On je bezbojan, neotrovan i nezapaljiv gas, bez mirisa i hemijski vrlo stabilan. Izolacioni materijali za provodnike i kablove su: polietilen (PE), umreen i neumreen; polivinil-hlorid (PVC); guma; impregnirani papir; vazduh; elgas (SF6). Energetski kablovi i provodnici kao izolaciju obino imaju PVC, PE, gumu i papir impregnisan uljem. Telekomunikacioni kablovi imaju izolaciju od PVC ili PE a visokofrekventni provodnici i kablovi izoluju se sa PE i vazduhom. Materijali za izradu ploice za tampana kola su tvrdi papir (pertinaks) i staklena vlakna (vitroplaks) Postoje razliite vrste kondenzatora: po konstrukciji (cilindrini, ploasti, disk ili ip-kondenzatori), u zavisnosti od toga da li im se kapacitet menja (stalni i promenljivi), po nameni i sl. U kondenzatorima za visokofrekventnu tehniku se koriste keramike. Naroito su pogodne keramike na bazi minerala talka. Keramike na bazi minerala rutila se koriste za izradu kondenzatora u debeloslojnim tampanim integrisanim kolima. Kondenzatori velikog kapaciteta kao dielektrik imaju feroelektrinu keramiku. Kondenzatori sa papirom, liskunom i sintetikim folijama koriste se za srednje frekvencije. Elektrolitski kondenzatori (alumunijumski i na bazi tantala) koriste se pri niskim frekvencijama (<20kHz) i imaju veliki kapacitet.
Mladenovi Danijela
Elektrotehniki materijali
To su: piezoelektrini materijali, piroelektrini materijali, elektreti i teni kristali. Piezoelektrine materijale karakterie piezoelektrini efekat. On se sastoji u tome da, kada se na kristal kvarca (SiO2) deluje mehanikom silom, on se polarie, odnosno na njegovoj povrini se javlja elektrostatiko naelektrisanje. Suprotno tome, pod dejstvom elektrinog polja dolazi do mehanike deformacije dielektrika (on se produava ili skrauje zavisno od smera elektrinog polja) i ova pojava se zove obrnuti piezoelektrini efekat. Najvie korieni piezoelektrini materijali su kvarc i neke vrste piezoelektrinih keramika. Kvarc se koristi: u oscilatorima za stvaranje veoma stabilnih visokofrekventnih oscilacija, kao stabilizator i filtar frekvencije, u mikrofonima, satovima, kao generatora ultrazvuka i u mernoj tehnici za merenje mehanikih veliina. Piroelektrini materijali su osetljivi na toplotu, odnosno sa promenom temperature kod njih dolazi do polarizacije. Koriste se za izradu toplotnih senzora i detektora infracrvenog zraenja. Najbolje piroelektrine osobine ima tzv. PZT keramika. Elektreti su materijali koji se polariu u elektrinom polju ali posle iznoenja iz elektrinog polja oni zadravaju polarizaciju dui vremenski period i za okolinu predstavljaju izvor elektrinog polja. Ako zajedno sa elektrinim poljem deluje jo neki vid energije, postoje i razliiti elektreti: termoelektreti (istovremeno deluju toplota i elektrino polje), fotoelektreti (svetlost i elektrino polje), elektroelektreti i sl. Klasini elektreti su keramike na bazi barijum-titan-oksida (BaTiO3) ili titan-oksida (TiO2). Elektreti se koriste pri izradi mikrofona, zvunika, slualica, meraa pritiska i vlanosti i sl. Teni kristali ili parakristali nisu kristali ali imaju anizotropne osobine (imaju strukturu tenosti), odnosno to su kristali koji mogu da teku. Primenjuju se pri izradi tenokristalnih ekrana (LCD), odnosno pri izradi ravnih TV ekrana velikih dimenzija.
DIELEKTRICI U MIKROELEKTRONICI
Dielektrici imaju veoma iroku primenu u mikroelektronici, posebno u izradi integrisanih kola. Koriste se kao: materijali za izradu ploica na kojima se prave hibridna (tankoslojna i debeloslojna) integrisana kola (keramiki materijali na bazi aluminijum ili berilijum-oksida i kvarcno staklo); izolacioni i dielektrini slojevi kod integrisanih kola, materijali za izradu zatitnih kuita integrisanih kola (epoksidne i silikonske smole i keramiki materijal aluminijum-oksid).
15
Mladenovi Danijela
Elektrotehniki materijali
MAGNETNI MATERIJALI
Naziv su dobili po gvozdenoj rudi magnetit kada je primeeno da ona ima sposobnost da privlai druge gvozdene predmete. Materijali koji spontano privlae metalne predmete su prirodni magneti. Metalni predmeti koji se namagnetiu, kada se dovoljno blizu prinesu prirodnom magnetu, su vetaki magneti. Svaki magnet, prirodni ili vetaki, ima dva pola, severni (N) i juni (S) i na njima je dejstvo magnetnih sila najizraenije. Magnetni materijali se dele na feromagnetne i ferimagnetne. Feromagnetni materijali su metali i to: gvoe (Fe), kobalt (Co) i nikl (Ni) ili njihove legure. Ferimagnetni materijali su na bazi oksida metala. Magnetni materijali se koriste u obliku polikristala ili, ree, kao amorfni materijali.
Mladenovi Danijela Elektrotehniki materijali Feromagnetni materijali imaju osobinu da se pod dejstvom magnetnog polja skupljaju ili izduuju i ova pojava se zove magnetostrikcija.
Mladenovi Danijela Elektrotehniki materijali AlNiCo legure su legure gvoa sa oko 10% Al, 18% Ni i 12% Co i mogu da sadre vrlo male koliine bakra i titana. Veoma su lake i otporne na koroziju ali su i skupe zbog nikla. Veoma su tvrde i krte pa se mogu obraivati samo bruenjem a oblikovanje je mogue livenjem ili sinterovanjem. Tvrdi feriti nastaju sinterovanjem gvoe-oksida sa barijum i stroncijum oksidom. Imaju vrlo malu remanentnu indukciju ali je koercitivno polje vee i imaju nisku cenu ali loe mehanike karakteristike. Tvrdi su i krti pa se obrauju bruenjem a ako im se doda neko vezivno sredstvo (kauuk ili plastina smola) dobijaju se feroelasti ili gumeni magneti. Stalni magneti mogu se dobiti i meanjem kobalta sa metalima retkih zemalja (samarijum i neodijum). Ovi materijali imaju vrlo visoku cenu pa se retko koriste (za izradu kvarcnih satova ili malih magneta u ureajima).
18