POJMOVI:

Simbol vrsta elementa(kvalitativno), jedan atom tog elementa(kvantitativno)

Formula najkrai prikaz nekog elementa ili spoja
Agregatna stanja vrsto, teno, plinovito, kristalno, otopljena tvar u razrijeenoj otopini
Hemijska jednaina najkrai prikaz hemijske reakcije
Reaktanti komponente sa lijeve strane formule
Produkti komponente koje nastaju
JONSKA VEZA veza kojom se spajaju atomi metala sa atomima nemetala primanjem, odnosno
otputanjem elektrona. Da bi nastala jonska veza mora prei jedan od atoma u kation(pozitvno nabijeni jon-
gubitkom elektrona), a drugi anion(negativno nabijeni jon-primanjem).to je manja energija ionizacije atom
lake otputa elektron. Najmanju energiju ionizacije imaju atomi na lijevoj strani PSE(1. i 2. Grupa), a najvei
elektronski afinitet atomi na desnoj PSE(17. Grupa). Broj danih i primljenih elektrona ovisi o broju valentnih
elektrona u valentnoj ljusci atoma koji se meusobno povezuje. Zato broj danih ne moe biti vei od broja
primljenih elektrona. Broj valentnih elektrona koji sudjeluje u vezi ovisi o energetskom stanju elektrona.
Npr. Atom Na i Cl njihove elektronske konfiguracije su(vidi PSE) Na11 i Cl16
Atom natrija moze dati 1 elektron iz iz 3s orbitale valentne ljuske i preci u pozitivno nabijen Na+
VIDI FORMULU!!
Taj elektron moze primiti uz oslobadjanje energije atom Cl u nepopunjenoj 3p orbitalu valentne ljuske i tako
preci u Cl-. Zbog suprotnih naboja se privlae Na+Cl-
Kako povezani kation i anion ine dva suprotno elektrina pola ta veza je heteropolarna. Atom koji daje elektron
je elektron donor, a koji prima elektrona akceptor. Natrij je elektron donor, a hlorov atom je elektron akceptor.
Npr#2 MgCl2(Mg12 Cl11) U treoj s-orbitali valentne ljuske Mg nalaze 2 elektrona, atom Mg otputa 2 eletkrona i
prelazi Mg+2, ako je hlor elektron akceptor on moze primiti samo 1 elektron, pa su potrebna dva hlorova atoma
da prime ta dva elektrona od Mg.
Prijenos elektrona sa Na na Cl prikazujemo Luisovim simbolima(VIDI KNJIGU 129)
Energija ionizacije opada u istoj skupini PSE sa porastom atomskog broja, a u istoj periodi raste porastom
atomskog broja. Porastom atomskog broja povecava se broj ljusaka, a time i veliina atoma, a time i raste
udaljenost jezgre i elektrona u zadnjim ljuskama, te opada privlanost u vezi jezgra-elektron.
VRSTE ELEMENATA KOJI SE SPAJAJU JONSKOM VEZOM: atomi metala sa atomima nemetala, to su
izrazitije karakteristike istih jonska veza je stabilnija(npr alkalijski-halogenidi 1-17 grupa)
Tipicni jonski spojevi se nazivaju jonskim solima.

KOVALENTNA VEZA razlika od jonske veze je da atom ne predaje elektron drugom atomu, vec svaki
od njih daje po jedan elektron gradeci zajedniki elektronski par.
VRSTE ELEMENATA KOJE SE SPAJAJU: atomi nemetala sa atomima nemetala
PRIKAZUJEMO:
1) Luisovom formulom gdje svaka crtica valencije u hemijskoj formuli uvijek znaci zajednicki elektronski
par(str.131 i 132)
2) Konstitucijske formule izostavljamo slobodne elektronske parove(str. 133)
Napomena: Jonska veza se ne smije prikazivati crtivcom jer crtica simbolizira kovalentnu vezu(npr. Formula
natrij hlorida je Na+ Cl-, a ne NaCl)
Usmjerenost kovalentnih veza moze se objasniti hibridizacijom(mijeanje orbitala). Primjer: berilij ima
elektronsku konfirguraciju 1s22s2, a hlor 1s2 2s2 2p6 3p5. Da bi dolo do stvaranja kovalentne veze berilij mora
imati nesparene elektrone na 3 naina:
a) Sp- hibridizacija: Atom berilija moze ostvariti dva nesparena elektrona u valentnoj ljusci, ako apsorbira
odreeni kvant energije pri emu 1 elektron iz 2s- orbitale pree u 2p-orbitalu. Atom dolazi u tzv pobueno
stanje. Mijeanjem jedne s i jedne p-orbitale u pobuenom atomu Be*, dobijamo dvije jednake sp- hibridne
orbitale, jednake energije pod uglom od 180 stepeni
b) Sp2- hibridizacija Elektronska konf. Bora je 1s2 2s2 2p1. Ako atom bora apsorbira kvant energije jedan
2s- elektron preskoi u 2p-orbitalu.. Tri orbitale u atomu B sadrze po jedan nesparen elektron.
Hibridizacijom te tri orbitale nastaju tri sp2-hibridne orbitale jednake energije koje meusobno zatvaraju
ugao od 120 stepeni.
c) Sp3 hibridizaciju Atom ugljika ima dva nesparena elektrona, pa bi oekivali dvije jednostruke veze. To
objanjavamo apsorpcijom kvanta energije prelazi u pobueno stanje, pri emu jedan 2s-elektron prelazi u
2p-orbitalu. U prirodi elektroni se rasporede u tri vezujuce sp3- hibridne orbitale jednakih energija
usmjerene prema kutovima tetraedra. Upotrebom sp3- hibridnih orbitala ostvaruje se mnogo bolje
preklapanje vezujuim orbitalama vodika i drugih atoma.
JONSKI KARAKTER KOVALENTNE VEZE:
1) Simetrian raspored oba atoma ite vrste i imaju jednak afinitet za elektrone. Npr vodik i hlor
2) Asimetrian raspored dva ili vie atoma imaju razliit elektronski afinitet
Npr. HCl, H2O, NH3
Zbog toga se u molekulama javlja stanovit negativan naboj(delta-) i stanovit pozitivan naboj (delta+) VIDI
PRIMJERE(str 136)
Stepen jonskog karaktera kovalentne veze se ekperimentalno odreuje jainom dipola u elektrinom polju, gdje
se pozitivni pol okree prema negativnom, a negativni prema pozitinom. Jainu dipola odreujemo elektrinim
dipolnim momentom.(VIDI FORMULU)
Elektronegativnost atoma snaga privlaenja elektrona od strane nekog atoma. Ovo odreujemo tzv. Skalom
relativne elektronegativnosti koju je odredio Pauling. To nam govori da to su dva atoma udaljenija na skali
elektronegativnosti (po grupama), nastaje jaa veza izmeu istih.

VODIKOVA VEZA veza u kojoj vodikov atom premouje dva jako elektronegativna atoma. Nalazimo
je kod nukleinskih kiselina, bjelanevinama i ugljikohidratima. Vodikova veza je elektrostatske prirode izmeu
dvije dipolne molekule u kojima je vodik vezan na neki jako elektronegativan element.
ANOMALIJA VODE govori nam da je najvea gustoa +4C, ali i da je gustoa leda pri 0 C neto manja od
gustoe vode. Led je voda u krstaliziranom stanju, a molekule vode u ledu nalaze u ureenom rasporedu. Svaki
atom kisika je okruzen sa 4 atoma vodika. Dva atoma blize, a dva dalje od atoma kisika. Blizi atomi pripadaju
molekuli vode i povezani su kovalentnom vezom, a oni dalji nisu u sastavu molekule i ine vodikove mostove. U
strukturi leda se uoavaju praznine, koji su mali tako da u njih mogu stati molekule vode.

hemijska veza meu atomima metala koji vrlo lako otputaju elektrone. Pri tome svi atomi postaju pozitivni
ioni koje vrsto veze zajedniki oblak delokaliziranih elektrona.Valentni elektroni kod metalne veze
raspodijeljeni po itavom metalu(ili dio njih), tako da su svi atomi vezani zajednikim elektronskim oblakom.
Prema tome, svi atomi su postali pozitivni ioni koje vrsto veze jedan oblak delokaliziranih elektrona.
Preklapanjem orbitala metalnih iona koji se nalaze meusobno vrlo blizu nastaju molekulske orbitale koje su
toliko blizu jedna drugoj da ih opisujemo kao vrpcu.
VRSTE VRPCI:
1) Valentna nalaze se valentni elektroni
2) Vodljiva iznad nje koja ne posjeduje elektrone
Valentna vrpce se dodiruje sa vodljivom, pa je potrebna mala energija za prelaz elektrona, pri emu se elektroni
zapravo slobodno gibaju iz jedne u drugu.
PODJELA:
1) Metali valentna i vodljiva vrpca su blizu pa energetska barijera ne postoji(elektroni se kreu spontano)
2) Poluvodici valentna i vodljiva vrpca su udaljene, energetska barijera postoji
Npr. Silicij i germanij. U njihovoj strukturi svak i je atom okruzen s 4 istovrsna atoma s kojima je
povezan kovalentnim vezama.
Porastom temperature neki elektroni iz veze dobivaju dovoljno energije za savladavanje en. barijere i
prelazi u vodljivu vrpcu, pri emu dolazi do stvaranja upljine u kristalu koji se naziva vakancija. Tu
upljinu ispunjava elektron susjednog elementa, pa govorimo o putovanju upljina.
PODJELA:
a) Poluvodii n(negativno)-tipa: Ukoliko zamijenimo atom silicija fosfora koji ima jedan valentni
elektron vie od silicija, jedan elektron ostaje slobodan, ne sudjeluje u kovalentnoj vezi. Taj se
elektron nalazi na velikoj udaljenosti od jezgre, slabo je vezan za jezgru atoma fosfora, pa je
potrebna mala energija da prijee u vodljivu vrpcu kristalne reetke silicija. Na taj nain atom
fosfora je poveao broj elektrona, pa je prema tome poveao i elektrinu vodljivost silicija
 b) Poluvodii p(pozitivno)-tipa: Elektrinu vodljivost poluvodia mozemo poveati i zamjenom
atoma silicija atomom bora koji u valentnoj ljuski ima tri elektrona. S obzirom da atom bora u
valentnoj ljuski ima jedan elektron manje od atoma silicija, on e u kristalnoj reetci silicija
poveati broj upljina
c) Izolatori tvari koje posjeduju veliku energetsku barijeru

MEUMOLEKULSKE SILE:

Van der Waalsove sile su privlane sile izmeu molekula.

Slabije su od kovalentnih veza, a posljedice njihovog djelovanja su razliita

agregatna stanja tvari.
Molekule mogu imati stalan ali i inducirani dipol.
Stalan dipol imaju polarne molekule.
Privlae se suprotno nabijeni krajevi dipolni molekula (privlane sile su
elektrostatske prirode).

Privlaenje polarnih molekula

Elektroni su u atomu i molekuli u stalnom gibanju (raspodjela naboja je

nestalna). U jednom trenutku elektronski oblak moe imati simetrinu
raspodjelu,a u drugom trenutku elektronski oblak postaje gui na jednoj, a
rjei na drugoj strani atoma.

Na taj nain nastaje trenutani dipol.

Trenutani dipoli uzrokuju nastajanje induciranih dipola u susjednim
atomima ili molekulama jer dolazi do privlaenja jezgre jednog i
elektronskog oblaka drugog atoma koji nisu kemijski vezani.
Meu induciranim dipolima djeluju vrlo slabe i kratkotrajne sile.

Londonove sile su van der Waalsove privlane sile koje nemaju stalni
dipol, a posljedica su trenutanih i induciranih dipola prisutnih u svakom
sustavu.
Jakost van der Waalsovih sila ovisi o:
a) raspodjeli elektronske gustoe
b) veliini molekula i atoma
c) njihovoj udaljenosti
to su molekule i atomi vei, vei je i broj dodira izmeu njih, pa su time i
van der Waalsove sile jae.
O jakosti van der Waalsovih sila ovise talita i vrelita tvari, a time i
agregatno stanje.

ENERGIJA I HEMIJSKE PROMJENE

Hemijska reakcija dogaaj u kojem se hemijska veza stvara ili razara, ili i jedno i drugo(zagrijavanjem eera
pougljeni). Fizika promjena(kocka se usitni i postane praak). Osnovno za hemijsku vezu jeste da mora doi do
pregrupacije hemijskih veza. Da bi se izvrila neke hem. reakcije treba da se ulozi odreeni rad, da bi se one
dogodile, dok npr. Kada reaguje vodik i kisik, rezultat je voda, ova reakcije je spontana i dugotrajna(ne treba se
vriti rad). Ukoliko dodamo zapaljenu treicu ova reakcija e se desiti jako brzo, to e dovesti da vodik i kisik
eksplodiraju.
Ukoliko razlazemo vodu, reakcija e biti drugaija jer ona trazi energiju, za to nam treba struja(elektrolizer)
ENERGIJA I ENTALPIJA: Sistem proces, reakcija ili objekt koji se promatra je sistem, sve ostalo je okolina.
Dovoenje ili odvoenje topline iz nekog sistema, pri stalnom pritisku, uzrokuje promjene toplinskog sadrzaja u
tom sistemu. Taj sadrzaj topline se naziva(entalpija-H). Pojam entalpija je vezan za promjenu sistema: topljenje,
taljenje, ispravanje, izgaranje, pa iz toga proizilazi da je mogue odrediti promjenu entalpije, za neke od
promjena sistema. Ako u sistemu nema promjene deltaH je 0.
Promjena entalpije izmjena topline izmeu sistema i okoline, pri emu je sistem pri stalnom pritisku i da se
neobavlja rad ni u sistemu ni u okolini. Takoer predstavlja promjenu entalpije poetnog i krajnjeg
stanja(DeltaH=Hk-Hp)
Entalpija dio energije sistema, koje je mogue provesti u toplinsku energiju(Q), uz stalan pritisak i rad iji je
rezultat promjena vremena.(deltaH=0)
Ne mozemo izmjeriti entalpiju kod pri vrstom stanju(0stepeni) i tenom stanju(0stepeni). (deltaH=Q P=const)
Ova nam formula govori da je promjena entalpije jednaka koliini toplote pri stalnom pritisku.
Da bi se neka vrst tvar rastalila trebamo dovesti energiju, obino pri stalnom pritisku, apsorbirana entalpija biti
e jednaka prirastu entalpije sistema.
Npr. Prelaz vode iz vrstog u teno pri 0 stepeni prikazuje jednaina
H20(s)H20(l) dalje VIDI (str 175)
Indexi uz delta oznaavaju faze(donja je poetna vrsto, a gornja je krajnja- teno). Vrijednost od 6 kJ/mol da
nam je potrebno toliko toplote da dovedomo da se rastali 1 mol tj 18g leda pri temp. Topljenja leda(0C). Ova se
entalpija naziva molarnom entalpijom taljenja.
Molarna entalpija isparavanja energija od 40.7 kJ/mol pri temp kljuavanja(100C), koja je potrebna da 1 mol
vode pree u iz tenog u gasovito.
Primjer 175str(glukoza i metan)
Termohemija dio hemije koji prouava oslobaanja ili troenje energije pri hem. reakcijama.
Termohemijske jednadzbe hem. jedn. U kojima su navedena agregatna stanja reaktanata i produkata i
temperatura pri kojoj se reakcija odvija, promjena entalpije
DVIJE VRSTE PROCESA:
1) Egzoterman proces pri kojem se oslobaa toplina
2) Endoterman proces pri kojem se troi toplina
GRAFICI STR 176
Prilikom hemijske reakcije reaktant i produkat se nalaze pri odr. Temperaturi u standarnom stanju. Standardna
stanja pri odreenoj temperaturi su:
a) Hemijska ista tvar u vrstom ili tekuem stanju je u standardnom stanju, ako je to njeno najstabilnije
stanje pri pritisku od 101kPa
b) Plin je u standardnom stanju ako je njegov parcijalni pritisak 101kPa
c) Otopljena tvar u otopini bit e u standardnom stanju ako je njena koncentracija 1 mol/dm3
Standardna molarna entalpija stvaranja neke tvari je reakcijska entalpija u kojoj ta tvar nastaje iz elementarnih
tvari u stnadardnom stanju, a stehiometrijski koeficijent te tvari je (deltafH0). Standardne moalrne entalpije
stvaranja mogu biti pozitivne i negativne. Pozitivna entalpija stvaranja je energija koju trebaom dovesti da bi
hemijska reakcija napredovala.
f-u indexu formation-stvaranje
c u indexu combustion izgaranje
Hessov zakon ukupna reakcijska entalpija dobiva se sabiranjem entalpije svih koraka na koje se moze podijeliti
ta reakcija(pogledaj primjer 1 179 str.)
Entalpija veze promjena entalpije pri kidanju veza u molekulama tvari u plinovitom stanju, uz nastajanje
atoma(UVIJEK POZITIVNA VRIJEDNOST)
Ako hemijskom reakcijom nastaju stabilnije veze, u njima je pohranjeno manje energije, a viak se oslobaa.
Kalorimetar ureaj koji odreuje energiju koja se troi ili oslobaa prilikom nekog procesa
Djuarova posuda(termos boca) sluzi za odreivanje entalpije procesa u vodenim otopinama(neutralizacija ili
otapanje soli)
Entropija stepen neureenosti sistema. Entropija pri svim spontantim procesima raste i formulirana je kao
drugi zakon TD
Procesi koji vode porastu entropije sistema su: taljenje, isparavanje, otapanje, zagrijavanje.
str.183 pogledaj formule

OTOPINE
Volumna i brojnosna koncentracija pogledaj lipanovia
Otopine su smjesa rastvorene supstance i rastvaraa. Rastvorena supstanca je u najveem broju sluajeva ona
koje ima manje, dok je rastvara ona supstanca koje ima vie.
OTOPINE VRSTIH TVARI U TEKUINAMA
Nastaju mijeanjme vrste tvari sa tekuinom, a koliko e se neke vrste tvari otopiti u rastvarau zavisi od
prirode tvari i rastvaraa, te od temperature. Priblino vrijedi ovo pravilo: slino se rastvara u slinom npr.
nepolarni(kovalentni) spojevi se otapaju u neasociranim tekuinama(ugljik-tetrakloridu, benzenu, benzinu), a
polarni i jonski spojevi otapaju se u polarnim tekuinama (vodi, tekuem amonijaku). Poto smo rekli da
priblino vrijedi za sve sluajeve, primjer AgClO4(sol) topiva je u benzenu, a sol BaSO4 je vrlo slabo topiva u
vodi.
Najee otapalo je voda, a razlog to voda otapa polarne i jonske spojeve jeste to ima veliki elektrini dipolni
mement (mi=6.14 x 10-3 Cm). Ukoliko stavimo u vodu kristal npr. NaCl, zbog elektrinog polja koji djeluje,
pozitivni molekule vode je okrenut ka negativnom polu molekule kristala (u ovom sluaju Cl-), a negativni dio
dipola vode se okree ka pozitivnom dijelu dipola kristala (Na+). Nastaje jon-dipolna veza, a ovaj proces se
naziva hidratacija. Ovdje vrijedi Kolumbov zakon (pogledaj formulu)
E sposobnost medija da djelimino neutralizira naboje jona
Q naboj
r udaljenost izmeu dva naboja
Ovo je posljedica da joni sa povrine kristala zbog toplinskog kretanja prelaze u tekuinu, a joni iz vrste faze
prelaze u tekuu. Oni joni koji dou sa povrine kristala u tekuinu, zbog toplinskog kretanja mogu prelaziti iz
otopine nazad u kristalnu reetku. Vjerovatnoa da joni prelazi iz kristalne reetke u tekuinu u poetku otapanja
je vea od vjerovatnoe suprotnog procesa (prijelaz jona otopine u jone kristalne reetke), zbog male
koncentracije jona u otopini. Otapanjem vee koliine kristala u tekuini raste broj jona kristala u otopini, samim
tim raste i vjerovatnoa suprotnog procesa. U jednom momentu nastupa stanje ravnotoe gdje se vjerovatnoe
izjednae tzv. stanje dinamike ravnotee). Kada se vjerovatnoe izjednae tada dobivamo zasienu otopinu
tvari. Zasiena otopina neke tvari je maksimalna koliina te rastvorene supstance pri datoj temperaturi.
Topljivost je jako bitna veliina prilikom otapanja. Poveanjem temperature poveava se i topivost odreene
supstance. Ovo moemo prikazati krivuljom topljivosti nekih soli. (slika 7.2)
Otapanjem vrste tvari u tekuini je oslobaa se toplina ili se vee. Oslobaanjem topline smanjuje se entalpija,
odnosno promjena entalpije. Toplina se vee, promjena entalpije je pozitivna. (formula)
Objanjenje formule. Pri razaranju otapanju natrij hlorida deavaju se dva procesa:
1) razaranje kristalne reetke energija potrebna za razaranje kristalne reetke
Na+ Cl- Na+(g) + Cl-(g) delta H= +769,9 kj/mol
2) hidratacija kationa i aniona koji su se oslobodili razaranjem kristalne reetke hidratacijom iona dolazi do
oslobaanja topline koju nazivamo toplinom hidratacije koja je negativna
formula!
OVAJ PROCES JE ENDOTERMAN
Ako je promjena entalpije u prvom sluaju vea od promjene entalpije u drugom sluaju onda je to endoterman
proces, ako je obrnuto onda je egzoterman.
Otapanjem natrij-jodida oslobaa se toplota (egzoterman proces)
Kod svih procesa dolazi do spanjenja Slobodne(gibsove) energije sistema i njegove entalpije
delta G = delta H TdeltaS
Delta S predstavlja stepen nesreenosti sistema. to je vea entropija vea je nesreenost sistema, a samim tim
gibsova slobodna energija se smanjuje.
Kada doe u dodir kristal sa svojom zasienom otopinom, postoji dinamika ravnotea koju prikazujemo:
formula!
U sluaju takve ravnotee topljivosti moe topljivost neke tvari porasti, a druge tvari smanjiti se sa porastom
temperature. U ravnotenom stanju promjena Gibbsove energije sistema je nula
formula
Promjena topljivosti vrste tvari s promjenom temperature je povezana sa toplinom otapanja opim principom
koji vrijedi za svako ravnoteno stanje. Le ateljeov princip: Promjene li se vanjski uvjeti sistema, koji se nalazi
u ravnotei, tada se ravnotea pomie u smjeru ponovnog uspostavljanja prvobitnih uvjeta. Povisimo li
temperaturu sistema vrsta tvar, koja se nalazi u ravnotei pri odr. temperaturi e se otopiti. Ovo se deava je
vrsta tvar otapanjem vee toplinu i sniava povienu temperaturu sistema. Obratno povisimo li temperaturu
sistema, vrsta tvar e se izluiti iz otopine.
Podaci koje itamo iz krivulja topivosti:
1) koncentracija zasiene otopine pri odreenoj temperaturi
2) masa vrste tvari koja iskristalizira iz otopine odreene koncentracije kada je ohlaena na odreenu
temperaturu
3) red kojim tvari iskristaliziraju iz otopine uz odreene uvjete

Difuzija (lat. diffusio: irenje, rasprostiranje, rasprenje) je prijenos kemijskih tvari u plinovima, kapljevinama i vrstim
tvarima. Nastaje zbog razlike u koncentracijama koje se spontanim toplinskim gibanjem estica izjednauju. Za razliku
od plinova i kapljevina, gdje toplinsko gibanje estica (molekula, iona, koloidnih estica) uzrokuje meusobno mijeanje
dviju ili vie tvari, u vrstim tvarima atomi i ioni difuzijom mijenjaju mjesta u kristalnoj reetki. Difuzija je najbra u
plinovima, sporija u kapljevinama, a najsporija u vrstim tvarima. Brzina difuzije neke tvari u danom smjeru
proporcionalna je njezinu koncentracijskom gradijentu (1. Fickov zakon difuzije), a openito se poveava s porastom
 temperature (jer se estice gibaju bre) i smanjuje s porastom gustoe. Kapljevine razliitih molekularnih masakoje se
meusobno mogu mijeati (na primjer voda i alkohol) difundirat e jedna u drugu. Ioni ili molekule vrstih tvari otopljenih
u otapalu (na primjer sol ili eer u vodi) difundirat e dok se ne postigne njihova jednolika koncentracija u otopini.
Dva metala u dodiru pokazuju malu ali jasnu tenju meusobne difuzije. Difuzija je mogua i kroz
polupropusnu membranu, na primjer pri osmozi i dijalizi. Difuzija je vrlo vana za odvijanje mnogih biolokih (osmoza)
i kemijskih reakcija. Brzina kemijske reakcije esto je odreena brzinom difuzije reagirajuih estica, posebno u
reakcijama vrstih tvari. Na difuziji se temelje i mnoge tehnoloke operacije, proizvodnja elektronikih elemenata u
mikroelektronici i poluvodikoj tehnici, promjenom svojstava povrinskih slojeva u metalurgiji, djelovanje
difuzijskih vakuumskih sisaljki i drugo. [1]
Bitno je napomenuti da je difuzija mijeanje kemijskih tvari bez ikakvog vanjskog utjecaja. Ta se pojava zbiva uslijed
gibanja molekula, koje zbog svoje brzine prodiru u susjedne tvari. Na primjer ako u epruvetu ulijemo otopinu modre
galice CuSO4, a iznad nje nalijemo vodu, te epruvetu pustimo neko vrijeme na miru, vidjet emo da e otopina modre
galice, i ako je tea od vode, prodirati u vodu. U tehnici se difuzija iskoriuje za odjeljivanje plinova razliitih
molekularnih masa, a isto tako i za dobivanje izotopa. Plinovi vre difuziju, to jest difundiraju u krute tvari, pa se ta
difuzija naziva adsorpcija. Difuzija plinova u tekuine naziva se apsorpcija. Apsorpcija se primjenjuje za
postizavanje vakuuma u elektronskim cijevima. Pokusi su pokazali da je koliina apsorbiranog plina u tekuini to vea
to je vei tlak iznad tekuine i to je nia temperatura tekuine. [2]

Sadraj
[sakrij]

1Fickovi zakoni difuzije estica

2Osmoza
3Izvori
4Poveznice

Fickovi zakoni difuzije estica[uredi VE | uredi]

Fickovi zakoni difuzije estica ili molekulske difuzije tumae osnovne pojave pri difuziji. 1. Fickov zakon:

daje ovisnost toka estica N o gradijentu koncentracije dc/dx, a D je koeficijent difuzije, ovisan o vrsti estica koje
se gibaju i sredstvu u kojem se difuzija odvija.
2. Fickov zakon:

daje ovisnost promjene koncentracije estica s vremenom o drugoj derivaciji koncentracije po koordinati u
smjeru koje se proces difuzije odvija. [3]

Osmoza[uredi VE | uredi]
Podrobniji lanak o temi: Osmoza
Difuzija se ne zbiva samo izmeu kemijskih tvari koje se dodiruju, nego takoer izmeu tvari koje su odijeljene
nekom pregradom, odnosno membranom. Osim toga, difuzija tekuine moe postojati i kroz pregrade
nasuprot sili tei, i to s izvjesnim tlakom koji se naziva osmotski tlak. Ako na primjer odijelimo otopinu modre
galice i vodu nekom membranom (na primjer ivotinjskim mjehurom) vidjet emo da voda mnogo bre prodire
kroz membranu u modru galicu nego modra galica u vodu. Voda e dotle prodirati dok ne nastupi ravnotea
izmeu hidrostatskog i osmotskog tlaka.
Difuzija kroz propusne ili polupropusne membrane (stijenke) naziva se osmoza. Tlak koji zbog razliite
koncentracije otopina tjera tekuinu u smjeru vee koncentracije naziva se osmotski tlak. Pri dodiru dviju
tekuina razliitih koncentracija tekuine nastoje svoju koncentraciju izjednaiti difuzijom. Budui da molekule
modre galice ne mogu tako brzo prolaziti kroz polupropusnu membranu u vodu, to se koncentracija
izjednauje na taj nain da voda prodire u otopinu modre galice i njezinu koncentraciju izjednauje.
Osmotski tlak je kod nekih otopina vrlo velik, tako je na primjer kod eerne otopine 60 000 N/mm2 (0,6 bar).
Osmoza je vana za ive organizme. Stijenke stanica su opne koje proputaju samo one tvari koje su
organizmu potrebne za hranu.