IONSKA VEZA

Elektrone zajednikih parova atomi ne dijele potpuno jednako, ovisno o njihovoj

elektronegativnosti. Ako se veu atomi razliitih elektronegativnosti, elektronegativniji atom
e k sebi privui elektrone zajednikog elektronskog para. Na taj nain dolazi do polariziranja
veze odnosno nastane polarna molekula. Polarnost veze odnosno narav meudjelovanja
atoma odreuje jednolikost ili nejednolikost raspodjele elektronske gustoe u vezi, ovisno o
elektronegativnosti atoma. Stupanj polarnosti ili ionskih svojstava veze moe se kretati u
rasponu od 0% do 100%.
Polarne veze su vre od potpuno kovalentnih veza zbog dodatnog stabiliziranja nastale
estice kulonskim silama privlaenja. U sljedeoj tablici je pokazano nekoliko primjera
takvog poveanja energije veze.
Energije veza izraene u kJ mol
-1


Kao to smo ve ranije naveli, za vezu u kojoj se elektronegativnosti povezanih atoma
razlikuje za 1.7 ili vie jedinica kaemo da su ionski spojevi, premda imaju tek oko 50%
ionskih svojstava veze. Na slici su navedeni neki primjeri veza stvorenih od atoma razliitih
elektronegativnosti.



Poveu li se atomi jako razliitih elektronegativnosti nastat e ionska veza jer e jedan od
atoma k sebi potpuno privui elektrone zajednikog elektronskog para.
Naime, dodavanjem energije atomima mogue je elektrone valentnih ljusaka izbaciti iz atoma
(ionizacijska energija energija potrebna za izbijanje elektrona jednog mola neke tvari) ili
elektrone dodavati u valentnu ljusku atoma (elektronski afinitet izmjenjena energija pri
dodavanju elektrona jednom molu neke tvari). Atomi elemenata lijeve strane periodnog
sustava (kovine) imaju male ionizacijske energije te e lako stvarati katione, a atomi
elemenata desne strane periodnog sustava (nekovine) imaju veliki elektronske afinitete e
dosta lako primati elektrone. U reakcijama elemenata lijeve strane s elementima desne strane
periodnog sustava nastajat e spojevi s vezom u kojoj prevladavaju ionska nad kovalentnim
svojstvima.





Stvaranje NaCl


Kristalna reetka
Stvaranje kristalnog NaCl(s) moe se promatrati u nekoliko koraka.
1. korak: ionizacija natrijevog atoma.
E
i,1
= 494 k j mol
-1
(Na Na
+
+ e
-
)
odnosno Na(1s
2
2s
2
2p
6
3s
1
) Na
+
(1s
2
2s
2
2p
6
) + e
-
2. korak: ionizacija klorovog atoma.
E
a
= 349 kJ mol
-1
(Cl + e

Cl

)
odnosno Cl(1s
2
2s
2
2p
6
3s
2
3p
5
) + e

Cl

(1s
2
2s
2
2p
6
3s
2
3p
6
)
Ukupno ionizacije atoma:
E
i1
+E
a
= +494 kJ mol
-1
+ (349 kJ mol
-1
) = +145 kJ mol
-1
!!!!
3. korak: stvaranje kristalne reetke NaCl iz iona.
E = 787 kJ mol
-1
(Na
+
(g) + Cl

(g) NaCl (s))

Stvaranje kristalne reetke NaCl stabilizira sustav zbog snanih kulonskih sila privlaenja
izmeu kationa i aniona. Energije kristalne reetke soli su jako negativne!



E
eksp
= +145 + (787) = 642 kJ mol
-1
(Na(g) + Cl(g) NaCl(s))


Vrijednost energije kristalne reetke mogue je i teorijski procijeniti:
1 2
1
4
c
o
QQ
E
r
=
19 19
19
10 12 -1 2 1
1.602 10 C 1.602 10 C
8.4 10 J
2.76 10 m 4 3.14 8.85419 10 J C m
c
E

= =


E
c
= -505 kJ mol
-1
Razlike u vrijednostima energije posljedice su kulonskih privlaenja u trodimenzionalnom
prostoru gdje su ukljueni svi ioni u sferi promatranih iona. Zbog toga cjelokupni izraz treba
mnoiti s korekcijskim faktorom; Madelungovom konstantom.
Primjer: Ionski spojevi NaCl i KCl imaju istu vrstu kristalne reetke, a to znai i
jednaku vrijednost Madelungove konstante. Procijenite koji od spojeva ima veu
energiju kristalne reetke (gdje su veze vre)?
+
NaCl KCl K Cl
KCl NaCl Na Cl
r r E l
E l r r
+

+
=
+

Vea je energija kristalne reetke NaCl jer je +
Na K
r r + < (Na je u 3. a K u 4. periodi).
Krutine
Krutine predstavljaju agregatno stanje materije visoke ureenosti. Kemijska i fizika svojstva
krutina ovise o detaljima te organiziranosti. Elementarni ugljik se u prirodi pojavljuje u dvije
razliite krutine koje se razlikuju u prostornom rasporedu (poloaju) vezanih C-atoma to
uvjetuje potpuno razliita svojstva tih oblika. Dva takva alotropa ugljika su dijamant (sp
3

ugljik) i grafit (sp
2
ugljik).

U ugljikovoj krutini su veze naglaeno usmjerene i ta usmjerenost veza uvjetuju nain
ureenja strukture. U kovinama veze nisu usmjerene nego je struktura krutina odreena tzv.
atomskim pakiranjem.
Kovinska (metalna) veza

Osnovna znaajka te vrste veze je slobodno kretanje elektrona nepopunjenih orbitala koji su
odvojeni od atoma u kristalnoj reetci kovine. To su vodljivi elektroni jer omoguavaju
provoenje elektriciteta. Oni su rasporeeni jednoliko kroz krutinu a svako vea neravnotea
naboja sprijeena je snanim privlaenjem negativno nabijenih elektrona i pozitivno nabijenih
jezgara, te meusobnim odbijanjem elektrona. Elektroni se u krutini kreu korelirano
kretanje svakog elektrona ovisi o poloaju susjednih elektrona. Korelirano gibanje elektrona
osigurava da svaka jedinina elija kristalne reetke kovine u prosjeku ima jednak broj
elektrona i jezgara, tj. jedinina elija je neutralna! Ti elektroni omoguavaju provoenje
elektrine struje u kovinama koje pada s porastom temperature.
Podjela kovina
1. valentni elektroni iz s i p orbitala (slabe veze)
Metali sa s i p elektronima u vezama imaju malu kohezivnu energiju. Ove veze su
slabe a primjer je mekani natrij (na sobnoj temeraturi ima vrstou maslaca).
Magneziju i aluminiju se mehanika vrstoa moe poveati dodatkom drugih kovina
(slitine legure).
2. valentni elektroni iz djelomino popunjenih d orbitala (vrste veze)
Prijelazne metale karakteriziraju nepopunjene d orbitale koje kovalentnim vezanma
vrsto veu metalne ione u kristalnu reetku. Kohezivna energija je vea a kovine kao
to su titanij, eljezo, volfram i drugi imaju izuzetnu mehaniku vrstou.
MO teorija metalne veze (delokalizirani elektroni)
MO teorijom mogu se objasniti svojstva kovina i poluvodia, jer elektrinu struju provode
elektroni u MO delokaliziranim kroz krutinu. Dovoenjem atoma na male udaljenosti dolazi
do preklapanja njihovih atomskih orbitala i stvaranja veza (vidjeti kovalentnu vezu).
U molekulama s relativno malim brojem atoma i i vrsto lokaliziranim elektronima molekulne
orbitale su jasno razdvojene pa su vezne i protuvezne orbitalne razine toliko razdvojene da je
potrebna razmjerno velika energija da se elektroni pobude iz nie u viu energetsku razinu
(obino iz vezne u protuveznu orbitalu).
Kada se na malu udaljenost priblii ogroman broj atoma elemenata (napr. u elementarnim
krutinama ili tekuinama) prekrivanjem njihovih atomskih orbitala dolazi do stvaranja velikog
broja molekulnih orbitala koje se grupiraju vrpce. Energetska razlika izmeu orbitala unutar
jedne vrpce, kao i izmeu veznih i protuveznih orbitala, nije velika i za pobuivanje vanjskih
elektrona nije potrebna velika energija. Navedena situacija je pokazana na sljedeim slikama.

Stvaranje vrpce N molekulnih orbitala postupnim poveavanjem broja nanizanih atoma (N). I kad broj
atoma tei , vrpca ostaje odreene irine, a sastoji se od N diskretnih orbitala koje samo prividno ine
kontinuum.

Prekrivanje s orbitala daje s elektronsku vrpcu a prekrivanje p orbitala daje p elektronsku vrpcu.
Razmak izmeu vrpci zove se zabranjena zona. Ako je energetska razlika malena vrpce se prekriju.
Energetsku razliku izmeu molekulnih orbitala u izdvojenim atomima, odnosno izmeu vrpci
u atomskim nakupinama (krutina ili tekuina) zovemo ZABRANJENA ZONA. Najvia
popunjena orbitala (HOMO the highest occupied molecular orbital) se zove Fermiova
razina.

Kad N elektrona popunjava vrpcu s N orbitala (napr. elementi Ia skupine periodnog sustava)
vrpca je polupopunjena. Polupopunjenu ili nepopunjenu vrpcu molekulnih orbitala zovemo
(pro)vodljiva vrpca.

Iz Fermiove razine, slabo vezani elektroni lako preskau u prazne orbitale. Ti elektroni se
mogu gibati u krutini i provode struju. S porastom temperature raste elektrini otpor u
kovini jer atomi vibriraju sve snanije te se elektroni s njima ee sudaraju to im
onemoguava korelirano kretanje i provoenje elektrine struje.
Preklapanjem vrpci dolazi do njihovog irenja. Orbitale veeg n se jae preklapaju jer se one
rasprostiru dalje u prostor oko jezgre nego orbitale malenog n. Nastale valentne i vodljive
vrpce imaju manju razliku u energiji to smanjuje zabranjene zone ili dovodi do njihova
preklapanja, pa takve kovine bolje provode elektrinu struju.
Tako se moe objasniti dobra elektrina vodljivost kovina natrija i magnezija koji imaju
elektronske konfiguracije; 1s
2
2s
2
2p
6
3s
1
i 1s
2
2s
2
2p
6
3s
2
. Pri ravnotenim meuatomskim
razmacima valentne vrpce 3s elektrona preklapaju se s vodljivim vrpcama 3p elektrona
(sljedea slika) to omguava lagan prelazak valentnih u vodljive elektrone.

Preklapanje valentnih i vodljivih vrpca u natriju i magneziju ovisno o meuatomskom razmaku u
kovini. Crtkane okomice predstavljaju stvarni meuatomski razmak u kovini.

Preuzeto iz I. Filipovi i S. Lipanovi, Opa i anorganska kemija, kolska kniga, Zagreb 1987.