3.

OSNOVE FUNKCIONALNE ANATOMIJE

dr.sc.Davor entija

Anatomija ovjeka je znanost o grai ljudskog tijela (gr. anatomei = rezati, secirati). Studenti anatomije postajemo kada ve kao djeca poinjemo istraivati dijelove naeg tijela, i, na neki nain, ostajemo studenti doivotno. Tijelo moemo podijeliti na regije (npr. glava, vrat, trup, udovi) ili na organske sustave (lokomotorni, dini, sranoilni, ivani, urogenitalni, endokrini, limfatiki). U organske sustave spadaju: 1. Sustav organa za pokretanje (lokomotorni sustav) 2. Dini (respiracijski) sustav 3. Sranoilni (kardiovaskularni) sustav 4. ivani (nervni) sustav 5. Mokranospolni (urogenitalni) sustav 6. Sustav lijezda s unutranjim izluivanjem (endokrini sustav) 7. Limfni sustav Dio anatomije koji je predmet ovog poglavlja, jest funkcionalna anatomija lokomotornog sustava i bavi se prouavanjem dinamikog sustava organa za pokretanje.

3.1Ravnine tijela i anatomsko nazivlje

Za oznaavanje anatomskih znaajki koriste se razliiti nazivi, koji su obino vezani uz njihov poloaj u tijelu, funkciju ili odreenu karakteristiku. Anatomske znaajke opisuju se u odnosu na tono odreeni poloaj tijela, tzv. ANATOMSKI POLOAJ: tijelo je u uspravnome, stojeem stavu s paralelnim stopalima, s rukama ispruenim uz tijelo, dlanovima usmjerenim prema naprijed i ispruenim prstima usmjerenim prema dolje (Slika 1). Da bi opisali pojedine anatomske znaajke, tijelo moemo presjei sa tri osnovne ravnine, tzv. GLAVNE RAVNINE TIJELA (Slika 1):

SAGITALNA

(SREDINJA,

MEDIJANA) RAVNINA prolazi kroz tijelo tako da ga dijeli na dvije jednake polovice desnu i lijevu. Za tvorbu koja je blie sagitalnoj ravnini kaemo da je smjetena MEDIJALNO (medialis = prisrednji), a za udaljeniju tvorbu kaemo da je smjetena LATERALNO (lateralis = postrani). FRONTALNA (EONA) RAVNINA prolazi kroz tijelo u smjeru lijevodesno (paralelno sa elom), te je okomita Slika 1. Osnovni stav i ravnine tijela na sagitalnu ravninu, i dijeli tijelo na prednji i stranji dio. Za tvorbe koje su

ispred i iza u odnosu na frontalnu ravninu koristimo pridjev anterior (prednji) i posterior (stranji). TRANSVERZALNE (POPRENE, HORIZONTALNE) RAVNINE postavljene su vodoravno, pri osnovnom anatomskom poloaju prolaze kroz tijelo usporedno sa tlom. Za tvorbe koje su iznad i ispod u odnosu na poprenu ravninu koristimo pridjev superior (gornji) i inferior (donji). Anatomske znaajke koje su blie trupu i sagitalnoj ravnini nalaze se PROKSIMALNO (proximalis) u odnosu na znaajke koje su dalje od trupa, odnosno DISTALNO (distalis). Za prostorno oznaavanje koriste se jo i pridjevi internus i externus (unutranji i vanjski), superficialis i profundus (povrinski i duboki), medius (srednji), te dexter i sinister (desni i lijevi). Sustav organa za pokretanje dijelimo na kosti, spojeve meu njima (zglobove) i miie. Kosti i zglobovi ine kostur ili skelet, odnosno pasivni dio lokomotornog sustava; kostur daje oblik i oslonac tijelu, oblikuje upljine koje tite osjetljive vitalne organe (mozak,

lena modina, srce, plua, trbuni organi), i slui za hvatite miia. Poprenoprugasti (skeletni) miii koji se preko svojih tetiva veu za kostur, pokreu ga ili uvruju te ine aktivni dio lokomotornog sustava.

3.2 Kosti

Ukupno u tijelu ima 205-6 kostiju. Kost je ivo tkivo, graeno od 30% organske tvari i 70% anorganske (najveim dijelom kalcij i fosfor). Starenjem se omjer mijenja, tj. smanjuje se udio organske tvari, te kosti postaju krhkije (manje elastine). Procesi izgradnje i razgradnje u finoj su ravnotei, a na njih utjeu brojni imbenici kao to su hormonalni status, kemijski sastav krvi i fiziko optereenje. Ukoliko kost miruje zbog imobilizacije ili paralize, dolazi do atrofije, postaje slabija i manje gustoe. Ako je, naprotiv, kost izloena fizikim optereenjima, nova kotana masa e se razviti uzdu linija najveeg optereenja; te linije mogu se zamijetiti na uzdunim presjecima nosivih kostiju. Unutar kosti nalaze se brojni mali kanalii za krvni protok i prehranu kotanih stanica. Tokom embrionalnog razvoja veina kostiju je u formi hrskavice, osim plosnatih kostiju, koje se razvijaju iz vezivnog tkiva. Hrskavino tkivo postepeno se pretvara u kotano djelovanjem tvorbenih kotanih stanica osteoblasta, u sreditima okotavanja. Ta sredita okotavanja nalaze se u srednjem dijelu i na krajevima kostiju. Tokom rasta, hrskavini kolutovi (epifizne hrskavice) postoje izmeu sredinjeg dijela i krajeva kostiju, i kad konano okotaju (kasni pubertet), prestaje rast kostiju. Povrina kosti (Slika 2), izuzev dijela pokrivenog zglobnom hrskavicom, pokriva tanka, ali vrsta, prokrvljena vezivna opna, pokosnica ili periost. Glavna je funkcija ove opne raspodjela krvnih ila i ivaca na povrini kosti, a titi i pomae pri cijeljenju prijeloma kosti. Dodatnu opskrbu krvlju omoguuju arterije to, zajedno sa ivcima ulaze u kost kroz tzv. hranidbene otvore. Ispod pokosnice je sloj zbijenog kotanog tkiva, kompakta. Sloj kompaktne kosti omeuje spuvastu kost, iji su listii (lamele) poredani u

smjerovima najveeg optereenja. Na taj se nain uz malu teinu kosti postie maksimalna otpornost na tlana i vlana optereenja (princip minimum maksimum). U sreditu dugih, plosnatih kostiju nalaze se uta kotana modina i crvena kotana modina, u kojoj se proizvode krvne stanice.

Slika 2. Presjek kroz dugu kost

Slika 3. Kostur s prednje strane

Slika 4. Kostur sa stranje strane U tijelu ukupno ima preko dvije stotine kostiju (Slike 3 i 4), a dijelimo ih prema obliku na duge (npr. kosti udova), kratke (kraljeci, aka, stopalo) i

plosnate (zdjelica, lubanja, lopatica) (Slika 5).

Slika 5. Podjela kostiju prema obliku

3.3 Zglobovi
Zglobovi su spojevi izmeu kostiju, i dio su kostura koji omoguuje pokrete. Dijelimo ih, prema grai, u tri skupine: vezivni (fibrozni) zglobovi, kao npr. avovi, spojevi izmeu kostiju lubanje (avovi) spojeni samo vezivnim tkivom (Slika 6);

Slika 6. Vezivni zglob: avovi lubanje

Slika 7. Hrskavini zglob: preponska simfiza

hrskavini (kartilaginozni) zglobovi, kao npr. preponska simfiza (Slika 7); pravi (sinovijalni) zglobovi, koji su najei i najpokretljiviji (Slika 8). U ovih su zglobova zglobne plohe pokrivene zglobnom hrskavicom, a unutar zglobne upljine nalazi se zglobna (sinovijalna) tekuina, koja podmazuje i hrani zglobnu hrskavicu. Izboena zglobna ploha ini konveksno zglobno tijelo, a udubljena konkavno zglobno tijelo. Zglob omeuju dva lista zglobne ahure vanjski (fibrozni), graen od vrstog veziva i unutranji (sinovijalni) koji lui zglobnu tekuinu. Zglob uvruju sveze ili ligamenti, koji stabiliziraju zglob i ograniavaju amplitudu pokreta. Neki ligamenti se nalaze unutar zgloba i zglobne ahure (npr. krini ligamenti koljena), neki su urasli u zglobnu ahuru, a neki se nalaze izvan zgloba, odvojeni od

zglobne ahure. Sinovijalne vreice ili bursae esto se nalaze u blizini zgloba, a funkcija im je da sprijee trenje na mjestima gdje tetive prelaze blizu kosti.

Slika 8. Pravi (sinovijalni) zglob: presjek ramenog zgloba u eonoj ravnini

3.3.1.Funkcionalna podjela zglobova

Prema obliku i funkciji, zglobove moemo podijeliti u est skupina: 1) KUTNI zglobovi omoguuju pokret samo u jednoj ravnini, oko osovine poprene na ravninu pokreta (Slika 8). Primjer kutnog zgloba su zglobovi izmeu lanaka prstiju, ili zglob izmeu nadlaktine i lakatne kosti, u kojima se mogu vriti samo pokreti pregibanja (fleksije) i ispruanja (ekstenzije).

Slika 8. Kutni zglob

Slika 9. Obrtni (rotacioni) zglob

2) OBRTNI (rotacijski) zglobovi omoguuju samo vrtnju (rotaciju) oko sredinje osovine zgloba (Slika 9). Primjer su zglob izmeu palane i lakatne kosti, te izmeu prvog i drugog vratnog kraljeka (donji zglob glave).

3) KLIZNI omoguuju

ili

RAVNI

zglobovi

samo

najjednostavnije

pokrete klizanja izmeu ravnih zglobnih ploha (Slika 10). Primjer kliznog zgloba su zglobovi izmeu pojedinih kostiju zapea, ili izmeu zdjeline i krine kosti.

Slika 10. Ravni (klizni) zglob 4) JAJOLIKI ili ELIPSOIDNI zglobovi graeni su tako da ovalno izboenje jedne kosti precizno nalijee u udubinu druge kosti (Slika 11). Takva graa omoguuje pokrete u dva smjera (oko dvije osovine), kao npr. kod runog zgloba, ili zglobova izmeu metakarpalnih i kostiju prstiju.

Slika 11. Jajoliki (elipsoidni) zglob

Slika 12. Sedlasti zglob (jedini u tijelu)

5) SEDLASTI zglobovi graeni su tako da je svako zglobno tijelo udubljeno u jednom smjeru, a izboeno u drugom (Slika 12). Omoguuju pokrete u dva smjera (oko dvije osovine). Primjer je zglob na bazi palca, izmeu trapezne kosti zapea i prve metakarpalne kosti palca.

Slika 13. Kuglasti (sferoidni) zglob

6) KUGLASTI zglobovi graeni su tako udubljeno zglobno tijelo obuhvaa konveksno zglobno tijelo koje je pravilnog oblika, kao dijela kugle (Slika 13). Kuglasti zglobovi najpokretljiviji su u tijelu, kao npr. rameni i zglob kuka, i omoguuju pokrete u svim smjerovima.

3.3.2.Podjela pokreta u pravim zglobovima

Sve pokrete u irem smislu moemo podijeliti na kutne, krune (cirkularne) i translacijske pokrete. Pri opisivanju kutnih i krunih pokreta koristimo se pojmom ravnina i osovina pokreta. RAVNINA POKRETA je ravnina u kojoj se vri pokret, i obino pokrete u zglobovima opisujemo u odnosu na navedene osnovne ravnine tijela sredinju (sagitalnu), eonu (frontalnu) i poprenu (transverzalnu) (Slike 14a,b,c).

Slika 14a. Sredinja (sagitalna) ravnina

Slika 14b. eona (frontalna) ravnina

Slika 14c. Poprena (transverzalna) ravnina

Slika 15. Osovina pokreta (na slici pokreti u kuku, sagitalna os - eona ravnina)

OSOVINA POKRETA zamiljeni je pravac koji prolazi sredinom zgloba, a okomit je na ravninu u kojoj se vri pokret (Slika 15). Stoga imamo i tri osnovne osovine pokreta:

SAGITALNA (SREDINJA) OSOVINA oko koje se vre kutni pokreti u eonoj ravnini, npr. ADUKCIJA ili PRIMICANJE i ABDUKCIJA ili ODMICANJE (Slika 16)

Slika 16. Sredinja (sagitalna) osovina pokreta (pokreti ruke i ramenog obrua)

TRANSVERZALNA (POPRENA) OSOVINA oko koje se vre kutni pokreti u sagitalnoj ravnini, npr. FLEKSIJA ili PREGIBANJE i EKSTENZIJA ili ISPRUANJE, (Slike 17-19)

Slika 17. Poprena (transverzalna) osovina pokreti u lakatnom zglobu.

Slika 18. Poprena (transverzalna) osovina pokreti u zglobu kuka i ramenu.

Slika 19. Poprena (transverzalna) osovina pokreti u koljenu (lijevo) i skonom zglobu.

LONGITUDINALNA (UZDUNA) OSOVINA oko koje se uvijek i jedino vre kruni pokreti ROTACIJE ili OBRTANJA (Slike 20, 21)

Slika 20. Uzduna (longitudinalna) osovina rotacija u ramenom zglobu i rotacija glave

Slika 21. Uzduna (longitudinalna) osovina rotacija podlaktice (pronacija i supinacija)

Uz ove osnovne nazive za pokrete oko osnovnih osovina koriste se i posebni nazivi. Za pokrete glave i vrata, kao i trupa oko sagitalne osovine (pokrete u eonoj ravnini) koristi se naziv LATEROFLEKSIJA (desna i lijeva) (Slika 22), a oko poprene osovine (za pokrete u sagitalnoj ravnini) koriste se nazivi ANTEFLEKSIJA i RETROFLEKSIJA ili HIPEREKSTENZIJA (Slika 23).

Slika 22. Sagitalna osovina (eona ravnina pokreta) desna laterofleksija trupa (obratiti panju na kompenzatornu lijevu laterofleksiju glave)

Slika 23. Poprena osovina (sagitalna ravnina pokreta) ante- i retrofleksija trupa i glave Za pokrete ramenog obrua oko sagitalne osovine koriste se nazivi ELEVACIJA (podizanje ramena) i DEPRESIJA (sputanje ramena)(Slika 16), dok se za pokrete u vodoravnoj ravnini (oko okomite osovine) koriste nazivi PROTRAKCIJA (odmicanje lopatica) i RETRAKCIJA (primicanje lopatica). Za pokrete rotacije podlaktice koriste se nazivi PRONACIJA (unutranja rotacija) i SUPINACIJA (vanjska rotacija) (Slika 21). Za pokrete ake oko sagitalne osovine koriste se nazivi RADIJALNA ABDUKCIJA (DEVIJACIJA) i ULNARNA ABDUKCIJA (DEVIJACIJA) (Slika 23), odnosno PALMARNA i DORZALNA FLEKSIJA za pokrete oko poprene osovine (Slika 24).

Slika 23. Sagitalna osovina (eona ravnina) radijalna i ulnarna abdukcija (devijacija) ake

Slika 24. Poprena osovina dorzalna i palmarna fleksija ake (uz fleksiju i ekstenziju u laktu) Za pokrete palca prema i od malog prsta kaemo OPOZICIJA i REPOZICIJA, dok se pokreti abdukcije i adukcije palca, za razliku od ostalih prstiju ake, odvijaju oko poprene, a ne sagitalne osovine, budui da je palac zakrenut za 90 stupnjeva u odnosu na ostale prste. Stoga se i fleksija i ekstenzija palca odvijaju oko sagitalne osovine. Pokreti stopala oko poprene osovine su DORZALNA FLEKSIJA i PLANTARNA FLEKSIJA (za plantarnu fleksiju neki koriste i naziv PLANTARNA EKSTENZIJA) (Slika 19), a za pokrete rotacije stopala prema unutra i prema van koriste se nazivi INVERZIJA i EVERZIJA stopala. Pokreti inverzije i everzije ne vre se oko jedne od osnovnih, ve oko kose osovine koja ide od straga, dolje i lateralno prema naprijed, gore i medijalno (Slika 25).

Slika 25. Kosa osovina inverzija i everzija stopala

Kretnja kruenja ili CIRKUMDUKCIJE nastaje opisivanjem stoca kojem je vrh u zglobu, a slobodni kraj opisuje krunicu; kruenje je karakteristino za zglobove sa dvije i tri osovine, dok se u zglobovima s jednom osovinom ne moe izvesti. Pojam TRANSLACIJSKI POKRET koristi se da se opie pokret kada se cijelo tijelo ili svaka toka dijela tijela kree u istom pravcu istom brzinom. Primjeri translacijskih pokreta ukljuuju npr. pasivni transport tijela u kolicima ili vozilu, ili pokret ake prema naprijed u borilakim sportovima. Zbog posebnog znaaja u nogometnoj igri, detaljnije emo opisati velike zglobove donjih ekstremiteta (zglob kuka, koljena i skoni zglob). ZGLOB KUKA, kao i rameni, kuglasti je zglob sa irokim opsegom pokreta, iako neto manjim nego u ramenom zglobu; s druge strane, vri je i stabilniji, budui da je zglobna aica (acetabulum) dublja i obuhvaa glavu bedrene kosti, koja ini dvije treine kugle (Slike 26,27). Ligamenti su takoer snaniji, posebno bonobedreni (iliofemoralni) koji titi zglob s prednje strane i ograniava retrofleksiju noge.

Slika 26. Desni zglob kuka (otvoren, sprijeda)

Slika 27. Desni kuk (frontalni presjek)

KOLJENSKI ZGLOB najvei je zglob u tijelu (Slike 28, 29), u kojem se uzglobljuju tri kosti. Konveksna zglobna tijela ine zglavci (kondili) bedrene kosti, a dvije plitke konkavne plohe nalaze se na kondilima goljenine kosti. Treu kost koljena ini iver (patela) koja se uzglobljuje s prednje strane bedrene kosti izmeu kondila.

Slika 28. Desno koljeno (sprijeda)

Slika 29. Desno koljeno (presjek)

Izmeu kondila bedrene i goljenine kosti umetnuti su vanjski (lateralni) i unutranji (medijalni) meniskus, vezivnohrskavine tvorbe u obliku slova C. Meniskusi su uvreni za tibijalni plateau, i funkcija im je da poveavaju dodirnu povrinu izmeu zglobnih tijela i na taj nain smanjuju optereenje i tite zglobnu hrskavicu. S prednje strane koljena nalazi se tetiva etveroglavog miia, u koju je uloena patela. Zavrni dio te tetive (od donjeg ruba patele do hrapavosti tibije) ini tzv. sveza ivera (ligament patele). Koljeni zglob ima snane pobone sveze, lateralni i medijalni kolateralni ligamenti koji onemoguavaju pokrete oko sagitalne osi. Izmeu kondila, u sredini zgloba, bedrenu i goljeninu kost spajaju dvije snane ukriene sveze - prednji i stranji krini ligament (cruciatum anterior i posterior). Sveze su zavijene oko vlastite osi te su uvijek napete, neovisno o kutu u koljenskom zglobu, te osiguravaju stabilnost i stalan doticaj zglobnih tijela. U koljenom zglobu mogue su kretnje fleksije i ekstenzije (oko 150 ukupne amplitude) oko poprene osovine. Kad je koljeno u flektiranom poloaju, u manjem opsegu mogue su i kretnje vanjske i unutranje rotacije.

GORNJI GLEANJSKI (skoni, talokruralni) ZGLOB kutni je zglob u kojem se zglobni valjak (trochlea) gleanjske kosti ini konveksno zglobno tijelo, a konkavno ine unutarnji i vanjski gleanj (medijalni i lateralni maleol) te donja ploha goljenine kosti (Slika 30). Gleanjski zglob vrst je i stabilan, zahvaljujui snanim ligamentima koji spajaju tibiju i fibulu sa kostima stopala. Zbog svoje grae, u skonom zglobu mogue su jedino kretnje oko poprene osovine (ukupno oko 60), dorzifleksija i plantarna fleksija (ispruanje stopala, koristi se i naziv plantarna ekstenzija).

Slika 30. Desni gleanj i stopalo (lateralno) DONJI GLEANJSKI (talokalkaneonavikularni) ZGLOB sloeni je zglob u kojem se vre kretnje uvrtanja (inverzije) i izvrtanja (everzije) stopala.

3.4.Miii

Miie u tijelu moemo podijeliti na poprenoprugaste (srani i skeletni miii) i na glatke miie. Poprenoprugasti ili skeletni miii ine 40 - 50% ukupne tjelesne mase i pod utjecajem su nae volje (Sl. 31); naziv su dobili zbog svijetlih i tamnih pruga koje se izmjenjuju kad se mii gleda pod poveanjem na mikroskopu.

Slika 31. Skeletni miii Glatki miii oblikuju stjenke krvnih ila i unutranjih organa, i nisu pod utjecajem nae volje, ve autonomnog ili vegetativnog ivanog sustava. Srani mii, iako je poprenoprugast, ima osobitosti koje ga posebno izdvajaju, i tk. nije pod utjecajem nae

volje. Oko 40 % tjelesne mase otpada na skeletnu muskulaturu, a 5 10 % na glatku i sranu muskulaturu. Osnovna jedinica skeletnog miia je miino vlakno, ija duina varira od par milimetara do nekoliko centimetara. Miino vlakno sadri miina vlakanca ili miofibrile, koja omoguuju osnovno svojstvo miia, sposobnost skraivanja ili kontraktilnost. Miina vlakna formiraju snopie i snopove koje povezuju i oblau vezivne ovojnice. Cijeli mii oblae vanjska vezivna ovojnica ili ovoj, tj. miina fascija. Vezivne ovojnice miinih vlakana i snopova skupljaju se u vrsti snop vezivnih vlakana koja tvore tetivu, polazni i zavrni dio miia koji se hvata na kost. Tetiva djelovanje miine kontrakcije prenosi na kost i tako omoguuje obavljanje pokreta. Ako je mii snaan, mjesto na kosti gdje se tetiva hvata je izboeno u greben ili kvrgu. Pojedini miii imaju dvije ili vie polazinih tetiva i jednu zavrnu, pa govorimo o dvoglavom (biceps), troglavom (triceps) ili etveroglavom (quadriceps) miiu. Jedna ili vie tetiva moe biti i u sredini miia, pa govorimo o dvotrbuastom ili vietrbuastom miiu (npr. ravni trbuni mii). Mii moe premotavati i djelovati na jedan ili vie zglobova, pa razlikujemo jednozglobne, dvozglobne i viezglobne miie. Podraaj za miinu kontrakciju dolazi putem motorikog ivca. Pojedini motoriki ivac moe inervirati svega nekoliko, pa do vie stotina miinih vlakana; jedan motoriki ivac zajedno sa svim miinim vlaknima koje inervira naziva se motorika jedinica. Pojedini pokret rijetko izvodi samo jedan mii. Za dva ili vie miia, koji vre isti pokret kaemo da su agonisti (npr. dvoglavi i nadlaktini mii vre pokret fleksije podlaktice). Za dva ili vie miia koji vre suprotni pokret u odreenom zglobu kaemo da su antagonisti (npr. dvoglavi i troglavi mii nadlaktice, koji vre suprotne pokrete fleksije i ekstenzije podlaktice). Sinergisti su pak miii koji sudjeluju pri izvoenju odreenog pokreta, ali ga sami ne vre (npr. miii trupa koji djeluju kao fiksatori pri odreenim pokretima ruku). Razni pojmovi oznaavaju razliite vrste miine kontrakcije: pojam koncentrina i ekscentrina kontrakcija oznaava da li se mii skrauje ili izduuje pri kontrakciji; izometrika kontrakcija naziv je za kontrakciju miia pri kojoj ne dolazi do skraivanja i vrenja pokreta, iako se poveava miina napetost. Pojam izokinetika kontrakcija

koristi se za pokret sa stalnom kutnom brzinom, a prisutan je pri radu na tzv. izokinetikim dinamometrima, spravama za miinu dijagnostiku i rehabilitaciju. Pojam kinematiki lanac oznaava ulanavanje vie segmenata tijela pri odreenom pokretu; otvoreni kinematiki lanac oznaava pokret pri kojem je distalni segment tijela slobodan u prostoru (npr. pri udarcu lopte nogom, ili prinoenju hrane ustima), dok zatvoreni kinematiki lanac oznaava pokret, kada je distalni segment fiksiran (npr. pri ustajanju sa stolca, ili pri zgibu). Kod zatvorenog kinematikog lanca pokret se obavezno vri u svim zglobovima (npr. pri ustajanju iz stolca obavezna je kontrakcija i u zglobu kuka, koljena i glenja), dok se kod otvorenog kinematikog lanca pokret moe neovisno vriti u svakom zglobu. Prema regijama tijela, skeletne miie moemo podijeliti na miie glave, vrata, trupa, te miie gornjih i donjih udova. Zbog posebnog znaaja za nogometnu igru, detaljnije emo opisati miie zdjelice i donjih ekstremiteta.

3.4.1.Miii zdjelinog obrua

Miii zdjelice povezuju kosti zdjelice s gornjim dijelom bedrene kosti, i dijele se na unutranju, vanjsku i zdjelinotrohanterinu skupinu miia. 1. Unutranju skupinu miia zdjelice ini bonoslabinski mii (m. iliopsoas) koji polazi sa prednje plohe krila bone kosti (boni mii, m. iliacus) i sa slabinskih kraljeaka (veliki slabinski mii, m. iliopsoas). 2. Vanjska skupina miia zdjelice sastoji se od stranjinih miia i miia zatezaa iroke fascije (Slika 32). Veliki stranjini mii (m. gluteus maximus) snaan je antigravitacijski mii koji polazi sa stranje (glutealne) plohe krila bone kosti i sa krine kosti, ide prema dolje i hvata se ispod velikog obrtaa bedrene kosti, sa

Slika 32.

stranje strane. Mii je najsnaniji isprua noge u zglobu kuka. Srednji i mali stranjini miii (m. gluteus medius i minimus) polaze sa glutealne plohe bone kosti ispred velikog stranjinog miia, idu prema dolje i hvataju se na veliki obrta bedrene kosti. Oba miia abduciraju (odmiu) nogu u zglobu kuka. Mii zateza iroke fascije (m. tensor fasciae latae) polazi sa prednjeg trna bone kosti, ide prema dolje i prelazi u bonogoljeninu traku (tractus iliotibialis), vrsti vezivni snop koji se hvata s lateralne strane goljenine kosti, ispod koljena. Bonogoljenini snop ima vanu ulogu pri uspravnom stavu, kao stabilizator zgloba kuka i koljena. 3. Zdjelinotrohanterina skupina miia zdjelice sastoji se od est miia koji polaze sa zdjeline kosti i svi se hvataju u podruju velikog obrtaa (trohantera) bedrene kosti. Ovi miii djeluju kao vanjski rotatori noge u zglobu kuka.

3.4.2.Miii natkoljenice
Miie natkoljenice dijelimo u tri skupine: prednja, stranja i medijalna. 1. U prednjoj skupini miia natkoljenice nalaze se dva miia (Slika 33). Krojaki mii (m. sartorius) najdui je mii u tijelu koji polazi sa prednjeg trna bone kosti zdjelice, ide prema dolje i medijalno i hvata se ispod medijalnog kondila goljenine kosti. To je dvozglobni mii koji u zglobu kuka vri fleksiju i vanjsku rotaciju, a u koljenskom zglobu fleksiju i unutranju rotaciju. etveroglavi mii natkoljenice (m. quadriceps femoris) sasoji se od etiri glave; ravni bedreni mii (m. rectus femoris) jedina je glava koja polazi sa zdjelice, dok preostale tri glave medijalni, Slika 33. intermedijalni i lateralni iroki mii (m. vastus medialis, lateralis i intermedius) polaze sa bedrene kosti. Sva etiri miia formiraju tetivu u koju je uklopljena patela, i hvata se na kvrgu na gornjem kraju goljenine kosti. Zavrni dio tetive kvadricepsa, od patele do hvatita na goljeninoj kosti, naziva se ligament patele. etveroglavi mii

natkoljenice najsnaniji je ekstenzor (isprua) potkoljenice u koljenom zglobu; ravna glava jo i flektira nogu u zglobu kuka. 2. Medijalnu skupinu miia natkoljenice ini pet miia: grebenski mii (m. pectineus), kratki, dugi i veliki primica (m. adductor brevis, longus i magnus) i vitki mii (m. gracilis). Miii polaze sa preponske kosti i hvataju se na bedrenu i goljeninu kost. Svi miii vre pokret primicanja noge, pa se zovu jo i aduktorna skupina miia natkoljenice. 3. Stranju skupinu miia natkoljenice (''stranje loe'') ine tri miia: dvoglavi mii natkoljenice (m. biceps femoris) koji se nalazi lateralno, te polutetivni mii (m. semitendinosus) i poluopnasti mii (m. semimembranosus) koji su smjeteni medijalno (Slika 32). Sva tri miia polaze sa kvrge sjedne kosti zdjelice. Dvoglavi mii usmjeren je prema dolje i lateralno i hvata se na glavu lisne kosti, dok su polutetivni i poluopnasti usmjereni medijalno i hvataju se ispod medijalnog kondila goljenine kosti. Ove tetive s lateralne i medijalne strane omeuju tzv. poplitealnu udubinu sa stranje strane koljena, i lako se palpiraju ispod koe. Sva tri miia u zglobu kuka ispruaju nogu, a u koljenu vre fleksiju. Oko uzdune osovine vre suprotan pokret biceps rotira natkoljenicu prema van (ili zdjelicu prema unutra ako je noga fiksirana), dok polutetivni i poluopnasti rotiraju nogu prema unutra (ili zdjelicu prema van ako je noga fiksirana).

3.4.3.Miii potkoljenice
Miie potkoljenice dijelimo na tri skupine: prednja, stranja i lateralna. 1. U prednjoj skupini miia potkoljenice nalaze se etiri miia koji polaze s prednje strane goljenine i lisne kosti: prednji goljenini mii (m. tibialis anterior), dugi isprua prstiju (m. extensor digitorum longus), dugi isprua palca (m. extensor hallucis longus) i trei lisni mii (m. peroneus tertius)(Slika 33). Miii prednje skupine vre pokrete dorzalne fleksije stopala i ispruanje (hiperekstenziju) prstiju. Prednji goljenini mii podie medijalni rub stopala (inverzija stopala), dok trei lisni mii podie lateralni rub (everzija stopala).

2. U lateralnoj skupini miia potkoljenice dva su miia koji polaze sa lateralne plohe lisne kosti: dugi lisni mii (m. peroneus longus) i kratki lisni mii (m. peroneus brevis). Tetiva dugog lisnog miia obilazi lateralni gleanj, kria stopalo s donje strane i hvata se na prvu metatarzalnu i klinastu kost. Tetiva kratkog lisnog miia takoer zaobilazi vanjski gleanj i hvata se na petu metatarzalnu kost. Oba miia vre plantarnu ekstenziju i everziju stopala. 3. U stranjoj skupini miia potkoljenice razlikujemo povrinski i duboki sloj. U povrnom sloju nalazi se troglavi mii potkoljenice (m. triceps surae), kojeg tvore mii lista (m. gastrocnemius) i, ispod njega, listoliki mii (m. soleus) (Slika 32). Gastroknemiijus je dvozglobni mii koji polazi sa dvije glave (medijalna i lateralna) iznad kondila bedrene kosti, dok soleus polazi sa stranje strane kostiju potkoljenice. Sve tri glave tricepsa formiraju zavrnu tetivu (Ahilovu tetivu) koja se hvata na kvrgu petne kosti. Sve tri glave vre plantarnu ekstenziju stopala, a gastroknemijus jo i fleksiju potkoljenice u koljenom zglobu. Tabanski mii (m. plantaris) malen je mii pridodan lateralnoj glavi gastroknemijusa.