Euripid

KIKLOP
LICA Silen, odgojitelj i pratilac boga Bakha Odisej, kralj itaki Kiklop, sin boga Posidona Zbor, Satiri, sinovi Silenovi

PRVI IN (Peina Kiklopova na Siciliji) Silen Rad tebe, Bakho, trista jada trpim ja Jo sada, ko kad mladost cvijetom cvala mi. Ti prije sveg poludje - Hera stvori to[1] I gorskim vilam', hraniljama, utee, A onda u boj sa sinovim' Zemljinim[2] Ti zae. Ko drug bojni o bok stadoh ti, Enkeladu na srijedi kopljem probih tit I ubih ga.[3] Ded da vidim, da l' san je to! Ne, Zeusa mi! - pokazah Bakhu i plijen tad. Al' muku muim veu sada od onih, Kad Hera na te rulju die hajduku,[4] Tirence, u svijet dalek da bi dospio. Kad doznah, u potragu pooh za tobom Sa djecom svojom. I na vrhu krme ja Sam stajah, laom oveslanom upravljah. Uz vesla sinci sjeli, - sinji sav se val Od pljuska bijeli, tebe trae, Gospode! Ve nedaleko od Maleje plovimo, Kad s istoka se na brod vjetar podie I amo Etni nas na stijenu baci tu, Jednooki gdje morskog boga sinovi, Ljudomore Kiklopi, ive po spiljam' U pustoi. I jedan ti nas ulovi, U domu smo mu roblje. Gospodara nam Polifem zovu. Mjesto klika, ijuka Kiklopu opakome stada pasemo. Po obroncima krajnjim pasu sinci mi Krd, janjad mladu, sve po dobi cvijetak mlad.

A meni ree, tu nek punim korita I metem stan. Jo bezboniku opakom, Kiklopu ruak moram spremat prokleti. I sada evo pod silu na zapovijed Dom gvozdenijem grabljama mu istim ja, Kiklopa da gospara, kad se vrati on, I ovce u istoj mu spilji primimo. Ve vidim gdje mi sinci s pae gone krd. A to je to? Zar kolo sada igrate, Ko ono s Bakhom kad u drutvu sveanom Vi domu Altejinu[5] putem pooste, A zvuk vas, svirka lire mamom omami. (Zbor goni stado, pjeva, buno igra) Zbor Kud otaca rode dini[6], Kud mi rode majka dinih, Kud med stijenje hrli ovo? Ne pirka V tu lahor-vjetri, Ne raste li travka sona? Nema l' ive izvir-vode U koritim' blizu spilje, Gdje ti bleka djece stoji? I! Nee li tu, tu pasti Na breuljku tome rosnom? Hej, kamenom u sad na tebe! Ded vrat' se, vrati, vitorogi, Strao tora svom ovaru Kiklopu, uh - divljaku! Ded olakaj puno vime,[7] Dojkom nudi mlado, - janje to u domu ostavi ga! Tebe bleka djece sitne, tono obdan spava, zove. Nee bujnu travu, pau, Pustit vee, toru krenut, Etni podno hridi krne? Nema ovde Bakha, nema igre Nit sa tapom, tirsom, bakha; Talambasa ne stoji jeka Uz vrutak, ubor izvir-vode; Kap vinca rujnog ne toi se Nit vile kolo vode. Jakha, Jakha[8] pjesmu pjevam, Pjevam bo'ci Afroditi.

Za njome gonih, letjeh Sa bakhama bjelonogim. Mili, mili Bakho! Kud mi sam sad vrlja, Plavom kosom trese? Ja, tebi sluga vjeran, Sluim tom Kiklopu Jednookome, ko rob potucam se S ovim platem jadnim, koom jarjom,, Bez miline tvoje.

DRUGI IN

SILEN, ZBOR

Silen Ded mu'te, djeco, u kamenu peinu Nek sluge - ka'te! - stado sada sagnaju. Zborovoa (slugama) Pa hajd! Al' kakova je, oe, vreva to? Silen Na alu eno vidim lau helensku, Gospari od vesala[9] s nekim vojvodom, Gle, k spilji idu! Prazno sude na iji Ta hrane bit e eljni - i jo vedrice Svak od njih nosi. Kukavih li stranaca! A tko su oni? Gazdu Polifema nam Ne znadu kakav je, kad pod krov nemili Sad idu, da - u zao oni stigli as, Ljudoderu Kiklopu pali u eljust. Umirite se, da ih pitam, otkud su Na Siciliju, stijeni Etne, doli sad! (Odisej doe s veslaima.)

SILEN, ODISEJ, ZBOR

Odisej Ded, stranci, moete l' pokazat potok nam, Gdje lijeka emo ei na? Il' hoe l' tko Brodarima da gladnim proda hrane to? A to je to? U Bakhov ko da padoh grad, Pred peinom, gle, vidim drubu Satira! Najstarijemu Zdravo! kliem najprije. Silen Pa zdravo, strane! Kai, tko si, otkud si! Odisej Odisej Itaanin, kralj kefalenski. Silen Klopotac britki poznajem, - rod Sisifov. Odisej Da, ono sam ti ja, - al' nemoj ruit me! Silen Al' otkie laom Siciliji stie ti? Odisej Iz Troje, poslije muka, jada trojanskih. Silen A kako? Nisi l' puta znao domu svom? Odisej Oluja, vihor silom amo baci me. Silen Ah, ah! Ba istu sa mnom dijeli, trpi kob. Odisej

Zar i ti silom dospje amo u taj kraj? Silen Za razbojnicim' nagoh, - Bakha oteli. Odisej A kakav kraj je ovo? Tko stanari su? Silen To Etna - najvia je gora sicilska. Odisej A gdje su zidi, kule grada kakova? Silen Tog nema, - pust, bez ljudi, strane, sav je vis. Odisej Tko prebiva u zemlji? Divlja zvjerad zar? Silen Kiklopi, - spilje su im, a ne kua stan. Odisej Tko vladar im je? Ili vlast svu dri puk? Silen Nomadi to su, - nitko nikog ne slua. Odisej O emu ive? Demetrin li siju klas? Silen O mlijeku, siru i o mesu ovjemu.

Odisej Imadu l' pia Bakhova, sa loze kap? Silen Ne, to ne, zato plesa ne zna zemlja im. Odisej Pa jesu l' gostoljubi, strancu prijazni? Silen Tuinci, kau, mesa nose najslaeg. Odisej to voli? Ljude klati, jesti im je slast? Silen Ne doe nitko, koga nisu zaklali. Odisej A gdje je on sam Kiklop? Je li kod kue? Silen Na Etnu ode, s psima zvjerad lovi on. Odisej Zna, to je init, da iz zemlje odemo? Silen Odiseju, ne znadem, sve bih za te ja. Odisej Daj hrane nama prodaj, nje ti nemamo. Silen

Ne mogu, samo mesa/10*/ - rekoh - ima tu. Odisej Al' sladak li je i to ustuk gladi nam. Silen Pa sira ima i jo mlijeka kravljega. Odisej Iznes'te! Svijetla treba, kad se kupuje. Silen A to e dal mi ti? Koliko zlata? Ka'! Odisej Ne zlata, nego pia nosim Bakhova. Silen Rije slatka ti je, ba smo bez njeg davno ve. Odisej Da, kapljicu mi Maron dade, - boji sin/11*/. Silen Na ovim rukam' nekad ga othranih ja. Odisej Sin Bakhov, da jo bolje, stalnije mi zna. Silen Na brodu jo je il' ga nosi uza se?

Odisej

Mijeh ovaj vidi li ga, stare? krije ga.

Silen Ni laloku si ne bih napunio tim.

Odisej Al' dvaput tol'ko imam, kol'ko dri mijeh.

Silen Eh, lijepo ree vrelo, za me pravu slast.

Odisej Kap istu eli prije da ti kuat dam?

Silen Dabome, kunja sve na kupnju mamit zna. Odisej (vadi vr) Sa mijehom skupa i vr nosim sa sobom.

Silen De nalij, nek se sjetim, da sam pio ja.

Odisej (hoe da toi) Na!

Silen

Ah! ala! Eh, kako krasno mirie!

Odisej Zar vidje ga?

Silen Ne, Zeusa mi, al' njuim ga!

Odisej (natoi) Pa kuaj, da ga rijema samo ne hvali!

Silen (pije) Ju, juhu! U kolo me zove Bakho bog! Ha, ha, ha!

Odisej Omae l' ti se lijepo, glatko kroz grlo?

Silen Ma noktm' sve do na kraj kraja proe mi!

Odisej A osim toga jo i novca emo dat.

Silen Otvori samo mijeh, - nek ide zlato sve!

Odisej Iznes'te sira ili mlade janjadi!

Silen Pa hou, marim ja za gospodara svog. Kiklopa sviju slada rad bih dao ja, Iskapit da je meni jednu aicu! Sa vrletne bih stijene skokom skoio, Da opit mi se jednom, vedra ela bit! Tko pije, a ne raduje se, taj je lud. Strast probudi se, sav se arom raari, Pa hvata, dira, rukam' grli ensku put I igra, skae, jade sve zaboravi. Pa onda da napitka takva ne kupim, Kiklopa ludu glavu, ono oko mu Sred ela pustim, neka ide do bijesa? (Ide u peinu.)

ODISEJ, ZBOR

Zborovoa Odiseju, avrljajmo jo asak mi!

Odisej Ko prijatelji s prijateljem zborite!

Zborovoa Zar ruku dopae vam Troja, Helena?

Odisej I cio Prijamidma dom razorismo.

Zborovoa

Zar ne, kad mladu uhvatiste enicu, Svi redom onda ljudski je izljubiste? Ta radost joj je mnoga, esta promjena. Uh, zmije! im arene spazi dimlije, Po bedru njeg'vu i gdje zlatan lanac on[12] Po srijedi oko ije, vrata nosi svog, Sva splahiri se, pusti svog Menelaja, ovjeca dobrog. Nigdje da se enski rod No samo za me nije na svijet rodio! (Dolazi Silen.)

ODISEJ, SILEN, ZBOR

Silen Gle, ovo su vam, kralju, moj Odiseju, Gojenci stada, mlada janjad blejava! Na izobila sira, mlijeka zgruana! Ded nos'te, hajd'te bre otud od spilje, A meni dajte kaplju bobe Bakhove! Ao meni! Eno ide Kiklop! to emo?

Odisej Ao, izgibosmo, starc! Kuda emo sad?

Silen U ovu stijenu, - tu se sakrit moete.

Odisej Al' opasno je u mreu da uemo.

Silen Ne, nije, - silu zakutaka ima hrid.

Odisej Al' neu. Silno Troja pociknula bi, Od jednog ako pobjegnemo. estoput Sa titom tisuam' odoljeh Friana. No ginut li je, ginut emo junaki Il' ivi emo staru slavu uvat, spast. (Stupi sa svojima na stranu.)

ODISEJ, SILEN, KIKLOP, ZBOR

Kiklop (zboru koji skae) Stoj! Stani! to je ovo? Kakva ludost, bijes? to mahnitate? Nema tu Dionisa Ni mjednih ila ni lupe talambasa. A kako mi je mlada janjad u spilji? Zar na sisi su vee, tre l' majkama Pod prsi? Posue od site je li ve Sad sira izaeta puno puncato? to? Ka'te, rec'te! Drvo suzu nekom e Sad nagnat. Gore glete, a ne poda se!

Zborovoa Gle, sve do Zeusa samog glavu digosmo I zvijezde, pa i Oriona, vidimo.

Kiklop A je li ruak gotov, dobro pripravljen?

Zborovoa Jest, gotov - samo nek ti grkljan spreman je!

Kiklop

Pa jesu li i vri puni mlijeka ve?

Zborovoa Pit moe, volja li te, bure itavo.

Kiklop Zar ovjeg ili kravljeg ili mijeanog?

Zborovoa To na volju ti, - samo mene nemoj s njim!

Kiklop Sahrani, boe! Vi bi nasred eluca Sve ipali mi, ipaju me ubili. (Spazi Odiseja) Hej, kakvu drubu vidim tu kod obora? Hajduci ili tati stigli u zemlju? Tu vidim janjad ja iz svoje peine, A tijelo njima prue vee sukano, Sa sirom stoji sude, glava elava Od udaraca starcu sva natekla je.

Silen Ao! Groznica me trese, jadan prebit sam.

Kiklop Od koga? Tko na glavi aku okua?

Silen

Ma ti tu, ne dah tvoje grabit, Kiklope!

Kiklop Zar nisu/znali, da sam bog i od boga?

Silen Ta rekoh im, al' oni blago grabili I sira jeli, janjad vukli napolje, A branio im ja. I rekli: tebe e Tri lakta debelom posapet laninom, Sred pupka silom tebi izrezati drob I biem estito oderat leda sva, Pa onda vezana te bacit u lau, Do klupa veslakih, i prodat nekome, Da kamen vue ili gdjegod tjera mlin.

Kiklop Zar zbilja? Nee posjeklicu ordu mi Nabrusit bre, velik sveanj drva tu Navalit i zapalit? Sad u zaklat ih I svoj u napuniti trbuh, izjest u Sa ere topli ruak bez mesosjee I ono to u kotlu kuha, vari se. Ta vee sit sam one gorske divljai. Da - dosta prodrijeh lavova i jelena, A davno, davno ljudskog mesa ne kuah.

Silen Eh, novo, gospodaru, poslije obinog Ba bolje ide u slast. Skoro ne bijee, to stranci stigli amo tvojoj peini.

Odisej uj redom i doljake sada, Kiklope! Mi hrane htjeli negdje tu da kupimo

I s lae tvojoj se primakli peini. A janjce nama za vr vina proda taj, Pa voljan voljnim poda, kad mu dali pit, A nikakve ti sile pri tom ne bjee. Al' to taj zbori, bez pameti zbori sve. Jer epa ga, gdje kradom tvoje prodaje.

Silen (Odiseju) Ja? Grdno da si propo!

Odisej Ako zborim la.

Silen Eh, tvog mi oca Posidona, Kiklope, I velikog Tritona mi i Nereja,[13] Kalipse[14] mi i Nerejevih djevica I svetih vala, cijelog roda ribljega. Ne prodah, krasni, divni Kiklopiu moj, Gospodiiu, ja tuincim' - kunem se Tvog blaga. Il' zlo propali mi sinci zli. Nada sve to na svijetu ovom volim ih!

Zborovoa Sam gini! Ja bar vidjeh gdje tuincima Ti blago proda. (Kiklopu) Ako laem, otac moj Nek gine! Al' ne ini krivde strancima!

Kiklop Vi laete. A vema no Radamantu[15] Ja vjerujem mu, drim ga pravednijim. A elim pitat: Otkud, stranci, stigoste. Odakle ste? I koji odgoji vas grad?

Odisej Mi Itaani rodom smo, iz Ilija Razoriv grad, sad tvojoj zemlji, Kiklope, Mi doli, vihri puinom nas dognali.

Kiklop Zbog otmice, zbog one re Helene, Na Troju poli - susjedu Skamandrovu?[16]

Odisej Jest, mi smo to, a grozan preturismo trud.

Kiklop Sramota vam je vojna, - vi u Frigiju Zbog jedne ene na laama krenuli.

Odisej Al' bog to stvori, -- nikog smrtna ne krivim. A mi te, dini sine boga morskoga, Sad molimo i otvoreno kaemo: Doljaka, to su spilji stigli, nemoj klat Ni kleta zalogaja trpat u eljust! Mi, gospodaru, ocu podigosmo tvom Po Heladi u draicama hramove. Jo vrsto stoji sveta luka tenarska[17] I zabit visoke Maleje, itav je I Sunij[18] srebrni, Atene bo'ce hrid, I gudure Geresta[19] Bruke helenske. Sramote Frianima ne oprostismo. Tu slavu i ti dijeli, - kuti helenski Pod Etnom ognjenom je tebi evo dom. A obiaj je ljudski, za rije mari li, Stradalce morske, pribjegare, prigrlit I dare dat i haljama opremit ih, A ne, da ude nam na raanj govei Nabode, njima trbuh, eljust napuni. Ve dosta Troja poistrijebi Heladu,

Svu silu kopljem smae, krvi napi se. I enam' mua, djecu ote staricam' I ocim' sijedim. Na vatri ispee li Ostatke, gorke zalogaje izjede, Eh, kud e ovjek? Al' me sluaj, Kiklope, Prodrljivost obuzdaj, spregni laloku, Pobonost voli nego pakost bezbonu! Dobitak zli gubitkom rodi mnogome.

Silen Ja svjetovat te elim, - mesa njegova Ne pusti! Ako jeziinu pojede, Ba rjeit bit e, prvi brblo, Kiklope!

Kiklop (Odiseju) Mudracu mudru, ovo, bogatstvo je bog, Sve drugo hvala, pusta rije je kiena. Visine do mora, gdje sjedi otac moj. Daj pusti, velim. to pomenu rijeju to? Od Zeusova ti groma, strane, ne drem Nit znadem, Zeus od mene da je jai bog. Pa briga mene za drugo, a zato - uj! Odozgo s neba kad on kiu izlije, U ovoj spilji naem zaklon, dobar krov. Peeno tele ili divlja pojedem, Naleke legnem, zdravo kvasim eludac. Da, vjedro mlijeko popijem, po bedru se Sve lupam, s gromom Zeusovim se nadbijam. A kada sjever traki stane sipat snijeg, Tad tijelo ogrnem ti zvjerskim koama I loim vatru, - briga mene za sav snijeg. A zemlja - hoe, nee - mora travu mi Podavat, tovit blago moje. Nikom ja Ne rtvujem ga doli sebi - bozim' ne! I najveemu bogu, ovom trbuhu. Dan na dan napiti se, dobro najest se I sebe ne alostit - ljudma pametnim To Zeus je. A tko ljudma dade zakone I ljudski ivot sav iara arama. Tog bijes nek nosi! Svojoj dui, srcu u

Ugaat bez prestanka, - tebe pojest u. A na dar evo, da me karom ne kara, Sad primi vatru, vodu jo i kotao! On vreo meso e obujmit, raskuhat. Unutra hajd'te! Bogu dete u spilji Uz oltar stan'te[20], mastan bud'te zalogaj! (Ide s Odisejevim drugovima u peini.)

Odisej Aj, aj! Umakoh onim trojskim jadima I jadma na moru, a paku ovjeku I srcu krutu evo sada dospjeh ja. Ateno, gospo, boja keri Zeusova, Sad - sad pomozi! Gori no pod Trojom nas Jad snae, - eto nas na rubu propasti! I ti, nad zvijezdam' sjajnim Zeuse Gostinski, De na to gledni! Ne vidi li, zalud te Svijet Zeusom, bogom dri, - nita nisi ti. (Ide u peinu.)

Zbor Labrnju razvali, Kiklope, drijelo grdno, - kuhano, peeno te eka ve! Sa ere skidaj, vaide, Gutaj! Trgaj meso, ude strancima Lee na kozjoj koi kudravoj! Nemoj me zapustit! Sam samu meni daj dovezi amac, spas! Zbogom ostaj, spiljo grozna, Zbogom ostaj, rtvo strana, Kleta hrano, to pod Etnom tu je Kiklop kolje, slasno mljaska Tuinaca meso jadno! Jadni stvore! Nesmiljen je, Strance, pribjegare, kod ognjita On pod krovom svojim kolje, Sijee, zvae; Kuhano, vrue ljudsko sa eravke maso On gnusnim zubma melje, - asti se. (Odisej izlazi iz peine.)

TREI IN

ODISEJ, ZBOR

Odisej O, Zeuse! to da kaem? Grozu vidjeh ja, Ne' verovat, ko pria je, ne ljudski in.

Zborovoa A to je, moj Odiseju? Zar Kiklop ti, Taj grdnik kleti, mile prodrije drugove?

Odisej Jest, dva on omjeri i vagnu rukama, Debljinom tijela bili ba najgojniji.

Zborovoa A kako vam se, nesretnie, desilo?

Odisej U peinu kad, stijenu dupku, zaosmo, Mah vatru naloi, od hrasta visokog On panje na ognjite silno navali, Za troja kola bilo bi tovara. A onda po tlih prostrije lia jelova Do ognja, plama arkog, sebi za leaj. Vr od vjedara deset uze, krave tad Must stade, mlijeka bijela vrhom nalije. I brljanovu au stavi, - lakta tri iroka je, duboka bit e etiri. Pa kotao, da zavri, vrgne na vatru I ranje metne otre, zerom eene I srpom otesane, - trnov kolac su

Pod Etnom sjekirom ih sebi usijee. Bogomrskome kuharu kad Hadovu Sve spremno bjee, dva mi momka, druga tad On popadne i nekim redom stane klat. U drijelo kotlu mjednom baci jednoga, Za gleanj, za tetivu drugog uhvati I tresne o hrid otru, stijenu kamenu. I prsne mozak. Noem groznim sadere Tad meso, pa ga prit uzme na vatri; U bakra, da se kuha, baci drugo sve. A ja ti jadnik suze lijevaj iz oka. Kiklopu odmah prii, dvorit uzmi ga. U kutu peine se drugi uure Ko ptice, - krvi im u licu ne bjee. Drugova mojih mesa kad se najede, Na lea pade, gadan mu iz drijela dah Zastruji. Misao boanska doe mi: Maronovim mu vinom au napunim I ponudim da pije, - ovo reem mu: Na, pogle', sine boga morskog, Kiklope, Napitkom kakvim rodi trs u Heladi, Boanska to je kap, Dionisova slast. On groznog jela sit i presit prihvati, Potegnu i na duak au istrusi, Pa digne au, hvali: Strane predragi, Napitak krasan uz kus krasan daje mi! A kad ga vidjeh razdragana, vesela Jo drugu podah au znaju, da e ga Kap ranit, brzo da e kazna stii ga. I pjevat stane. A ja au za aom Sve toi, srce kapljicom mu zagrijevaj! On pjeva, druzi moji plau, - dere se, Sve spilja jei. Tiho ja izaoh sad, Pa sebe, tebe, ako hoe, elim spast. Al' ka'te, volja vas il' nije bjeat sad Od ovjeka divljaka, ivjet s vilama Najadama pod jednakim krovom Bakhovim. Unutra na to pristade i otac tvoj, Al' slab je, vino njega shrva, omami, Te o vr, ko o ljepak ptica krilima, On prilijepi se i tetura. A ti daj Ta mlad si - sa mnom spasi se, Dionisa Potrai, druga starog, - nije Kiklop on!

Zborovoa Doivjet, dragi, da je nama danak taj, Utei Kiklopovoj dui garavoj! Eh, davno ve smo bez dragog mijeha svog, A pobje onom ne moemo nikako!

Odisej No uj me, kakvu ja zasnovah osvetu Toj zvijeri zlobnoj, tebi bijeg iz ropstva tog!

Zborovoa Ka'! Azijske mi lire ne bi bio zvuk Lje slai no o Kiklopovoj smrti glas!

Odisej Napitkom Bakhovim sad on sav razigran Na gozbu eli k brai po Kiklopima.

Zborovoa Razumjeh, u umi ga smjera doekat, Umorit ili sa hridi strovalit ga.

Odisej Ne, nita tako - lukav ti je naum moj.

Zborovoa A kakav? Mudrac da si, davno sluamo.

Odisej Od gozbe u odvratit njega, - kazat u, Kiklopima nek svojim ne da pia tog,

Nek sam ga uva, ivot slatko provodi! A kada zaspi, svladan darom Bakhovim U stanu ima jedan kolac maslinov. to maem ovim otro u zaotrit ga, U oganj turit, pa kad vidim: gori ve. Onako arka dii u, sred lica ga Kiklopu smjerit, ognjem oko spalit mu. Ko lau kada ovjek gradi, sabija, Pa svrdlo goni, vrti sa dva remena, Ba tako u Kiklopu vrtjet, kruit ja Po plamenome oku, zjenu sprit mu.

Zborovoa Ju, juhu! Veseli me, s naaa tvoga mahnit sam!

Odisej Pa onda tebe, drugove i starca u Ukrcat u trup dupki, u svoj crni brod, Iz zemlje ove veslim' dvojim[21] otpravit.

Zborovoa A mogu l' se ko rtve boje i ja ta Tog ugarka, to oko e oslijepit mu? Ta trud taj, muku s tobom rad bih dijelit ja.

Odisej Pa moe. Ugarak je velik, pomagaj!

Zborovoa I tovar od sto kola ja bih podigo, Kiklopu kad bih - grdno izginuo on! Iskopat mogo oko, onaj osinjak.

Odisej

Sad utite! Lukavstvo moje, varku zna. Pa kada reem, tad vjetaka sluajte! Unutra ljude, prijatelje ostavit I sam se izbaviti nikad neu ja! Ta pobje mogo bih, - izmiljeh iz spilje, Al' nije pravo, drugove da zapustim, Sa kojim amo stigoh, i sam spasem se.

ZBOR Polovica zbora Tko e prvi, tko li iza prvog Ugarkom po redu ravnat, U oko Kiklopu ga rinut, Jasan vid mu unititi?

Druga polovica Ded uti, uti! On pijan ide Ispod svoga krova kamenoga, Pjesmu pjeva grlom hrapavijem. Pjeva lo je, - skoro e zavijat Ded uimo ga veselicu, Glupaka toga! On oslijepjet mora, - mora. Blago onom, tko se prui, au asti, klikom klie, Grozda sok ga mili grije! Pa djeaka dragog grli, Cvijetak bujni, drugu mladu Uza se na logu dri. Od pomasti sja mu kosa, Pjeva: Tko e vrata mi otvorit? (Kiklop izlazi sa Silenom.)

ETVRTI IN ODISEJ, KIKLOP, SILEN, ZBOR

Kiklop (pjeva) Tralala la! Pun sam vina, S gozbe slasne sav se topim, Ko brod tovarni sam krcat elucu do navrh krova! U proljetno mene doba Na ast mami bujna travka Do Kiklopa, brae moje. Deder, strane, deder mijeh mi podaj!

Zbor Divno oicama gleda, Divan ispod krova grede! Krasan ba nas momak voli! arka zublja tebe eka, Grlit e te njena vila U dubini spilje rosne! Vijenci, al' ne jedne boje, Skoro e ti glavu vjenat.

Odisej uj, Kiklope, - ta Bakhu sam ti onome, to pit ga ono dadoh tebi, vjetak ja.

Kiklop A za boanstvo kakvo dri Bakha svijet?

Odisej Za ponajvee, - ljudskom iu dijeli slast.

Kiklop Po njemu mi se slatko ba podriguje.

Odisej Da, takav bog je, - stvoru ljudskom ne kodi.

Kiklop A kako stan u mijehu godi bogu tom?

Odisej Kam god ga stavi, tu je zadovoljan on.

Kiklop Ne lii bogu tijelo sprtljat u kou.

Odisej to? Ako te veseli? Koa l' vrijea te?

Kiklop Mijeh mrzim, ali to ti pie volim ja.

Odisej Pa ostaj ovdje, pij, vesel' se, Kiklope!

Kiklop A ne treba l' da brai podam pia tog?

Odisej U asti veoj bit e, ima li ga sam.

Kiklop Al' korist bit e vea, dam li druzim' ga.

Odisej Ej, tunju, psovke, svau voli pijanka.

Kiklop Pa opijmo se, - nitko me se nee ta!

Odisej Moj dragi, gucne l' tko, nek doma ostane!

Kiklop Tko gucne, a veselja nee, luda je.

Odisej Tko pijan kod kue se smiri, mudrac je.

Kiklop Pa to u, Silene? Zar ostat misli ti?

Silen Pa mislim, - zat' da drugi piju, Kiklope?

Kiklop Ledina meka mladom buji travicom.

Silen

Tu na sunanom aru je divota pit.

Kiklop [22]

Silen I zato lezi i po zemlji prui bok!

Kiklop (spusti se) A zato ostrag, iza mene mee vr?

Silen Da ne doe tko, uzme.

Kiklop Kradom eli ti Sam piti, samo na srijedu ga vrzi tu! (Odiseju) A ti mi, strane, reci kako zovu te!

Odisej Ma Nitko. S kakve ljubavi da hvalim ti?

Kiklop Od svih drugova tebe najzad pojest u.

Odisej

Ba darom lijepim nuda gosta, Kiklope!

Kiklop (Silenu) Ti, - to to radi? Vino kradom ispija.

Silen Ne, cjelov da mi, jer ga milo gledam ja.

Kiklop Ej, pazi, - ti ga ljubi, ono tebe ne.

Silen Ma Zeusa mi, sve veli: Lijep sam, voli me!

Kiklop Natoi, ali punu au! Samo daj!

Silen Al' kako j' izmijeano?[23] Daj da kuamo!

Kiklop (nestrpljivo) Ma ubit e me, - tako daj![24]

Silen Al' Zeusa mi. Dok vijenca ne vidim na tebi,[25] ne dam ti!

Kiklop Vinotoa si grozan!

Silen Ne, ne, Zeusa mi, Ve vino slatko je. Otari se, pa pij!

Kiklop Gle, ista su mi usta, a i brada sva. Silen Pa namjestide lijepo lakat, onda pij, Ba kako mene vidi, (pije, pa pokazuje na Satira, koji pije) al' ve mene ne!

Kiklop Hej, hej. to radi?

Silen Popih, u tek ilo mi.

Kiklop (Odiseju) De uzmi, strane, sam vinotoa mi bud'!

Odisej Ba ruci mojoj dobar znanac jest trs.

Kiklop

Ded ulij!

Odisej Evo lijevam, samo uti ti!

Kiklop Ti ree: Teko onom, tko se nakiti!

Odisej Na, uzmi, ispij, nita nemoj ostavit! Ta srkat ti je, dok nam piem ne lipe.

Kiklop Ala! Zacijelo mudro drvo taj je trs.

Odisej Na bogatoj li gozbi ljudski potegne, ed smiri, trbuh skvasi, - u san tonut e. Ne popije li, palit e te Bakho tad.

Kiklop (ispije) Ju, juhu! Oh, jedva isplivah, - ba ista to je slast! A nebo, ini mi se, plee skupa sad Sa zemljom. Zeusov eno prijesto vidim ja I svetu svetost svihkolikih bogova! Gle, Draesti me vabe, - ljubit neu se! Ganimed taj[26] je meni dosta, s njime u -Draesti mi! - poivat lijepo. Volim ja Djeaka nego onu ensku dragost svu.

Silen Pa zar sam Zeusov ja Ganimed, Kiklope?

Kiklop Jest, Zeusa mi! Iz zemlje dardanske si plijen. [27]

Silen Eh, odoh, sinci! Grozan mene eka jad!

Zborovoa to alu zbija, rui pjanog dragana?

Silen Ao, najgore u vino skoro okusit! (Kiklop ga odvue u spilju.)

ODISEJ, ZBOR

Odisej Dionisovi sinci, dina djeco, hajd'! Unutra on je, - srvat, svladat e ga san, Iz groznog drijela skoro meso rigat e. A kolac ve se dimi, pui u spilji, -Sve spremno vam je, samo treba oko jo Kiklopu spalit. Zato budi junak sad!

Zborovoa U grudma srce bit e kamen, gvoe nam. Unutra hajd', dok otac bez pomoi mi Ne nastrada, - do mene to je, spreman sam.

Odisej Hefesto,[28] Etne kralju, grdnom susjedu Ispali oko sjajno, rijei ga se ve! Pa i ti, rode Noi crne, Sane na, Bogomrskoj mi zvijeri prii snagom svom, I poslije dinih muka trojskih ne dajte, Odiseja, brodare da taj zatare, to ni za bogove ni ljude ne haje! Inae sreu nam je bogom jedinim Sad drat, a vlast boju manjom od sree. (Ide u spilju.)

Zbor Uhvatit e vrsto vrat Tuinaca deronji Klijeta, i doskora sad e ognja ar Svijetlu zjenu sprit mu. Ve do uglja spaljen ugarak, S debla grana silna, u pepelu krije se. Al' doi, svri, Marone![29] Mahnitu Kiklopu oko daj Sad kini, - u zli pio as! Brljonou bih milog, udnog, - Bromija,[30] Ve jednom rado ugledat, Kiklopovu pusto ostavit. Doivjet hou l' ikad to? (Odisej izleti iz spilje.)

ODISEJ, ZBOR

Odisej Ded, bogova ti, uti, miruj, ivino! Zaklopi gubicu! Ni dahnut ne dam ja Ni okom trenut, a ni hraknut tebi sad, Oda sna da se neman, Kiklop, ne prene, Dok ognjem oinji ne ispalim mu vid.

Zborovoa Ve ko grob utimo, - sav progutnusmo dah.

Odisej Unutra hajd'te, rukam' kolac zgrabite! Ta krasno vee on je nama uaren.

Zborovoa Pa nee li odredit, tko e prvi nas Tu motku arku hvatit, palit oko, vid Kiklopu? Daj da i mi sreu dijelimo!

Voa prve polovice zbora Od vrata predaleko mi stojimo tu, Te ognjem oka ne moemo dohvatit.

Voa druge polovice A mi ti evo ovas, gle, ohronusmo!

Voa prve polovice E, vama je ko meni. Noge nama se A ne znam od ta - iaile ovaj mah.

Odisej Pa stoje nogu iaili?

Voa prve polovice Pune su I oi praha, pepela nam odnekud.

Odisej (za se) Ba kukavice su i pomo nikakva!

Zborovoa Jer lea, kime nae nama ao je, I neu aka da istrese zube mi, Kukavtinom zar onda smije zvat se to? Al' Orfejevu dobru basmu, are znam, Te kolac lubanji e njeg'voj prii sam I e jednookoga sina zemnoga.

Odisej Ve davno znah, u tebe da je takva ud, A sada znam jo bolje. Svojim druzim' se Posluit moram. Rukom ako slabi si, Bar bodri, hrabri, rije da tvoja, poticaj, Drugovim' mojim sada hrabrost ulije! (Ide u spilju.)

Zborovoa To hou, al' u rusu glavu tedjet ja. Na poklik moj nek Kiklop ee, pri se.

Zbor Haj, haj! Ded ljudski rin'te, urno skoite, Opal'te obrvu mu, Gostoderu, toj zvijeri! Smudite, hej, ez'te Etnjanskog ovara! Bui, vuci, od bola da mahnit Zla ne uini ti! (Odisej sa svojima srne iz peine.)

PETI IN ODISEJ, domala KIKLOP, ZBOR

Kiklop (u peini) Ao meni, oka svjetlost mi ispalie!

Zborovoa Ba lijepe pjesme! Pjevaj mi je, Kiklope!

Kiklop Aj, kako zlostavie mene, - pogiboh! Al' neete iz ove pobje peine Na svoju radost, - nitkovi! Sad grotlu u Na vratim' stati, ruke svoje irit u. (Izae.)

Zborovoa A to to vie, Kiklope?

Kiklop Ah, pogiboh!

Zborovoa Uh, na pogled si ruan!

Kiklop K tomu nesretan!

Zborovoa Zar uglju, eri nasred srijede pade pjan?

Kiklop Joj, Nitko ubi!

Zborovoa Ne uini nitko zla?

Kiklop Ma Nitko oslijepi me!

Zborovoa Dakle nisi slijep?

Kiklop Eh, da si ti!

Zborovoa Pa nitko e oslijepit kog?

Kiklop Ruga se. Gdje je Nitko?

Zborovoa Nigdje, Kiklope!

Kiklop Tuinac, da zna pravo, upropasti me, Da - lupe, on mi pie dade, uniti.

Zborovoa Ta vino jako je i teko s' rvat s njim.

Kiklop Ej, boga t', zar utekli il' su u kui? Zborovoa Za klisurom se eno oni sakrili I tiho stoje.

Kiklop A na koju ruku mi? Zborovoa Na desnu tvoju.

Kiklop Gdje?

Zborovoa Pod samom klisurom. Zar ima?

Kiklop Da, jad na jad, - lupih, udarih I glavu razbih

Zborovoa Ba od tebe bjee sad.

Kiklop Ne ree l': ovud?

Zborovoa Ne, ve tuda, - velim ti.

Kiklop Ma kuda?

Zborovoa Deder skreni, - tamo nalijevo!

Kiklop Joj! Rugaju se! Smijete se jadu mom!

Zborovoa Ne vie, - eno Nitka, stoji pred tobom!

Kiklop (pipa) 0 ro jedna, gdje si?

Odisej Tu daleko ti Odisej stoji, - straa uva tijelo mu.

Kiklop to ree? Ime drugo, novo pominje.

Odisej Odisejem me zvao otac roeni, A okajat ti bjee ruak prokleti. Ba na sramotu bismo Troju spalili, Da krvi druga svojih ne osvetih ja!

Kiklop Joj meni! Davno prorotvo se ispunja. Proreklo mi se, da e ti oslijepit me, Iz Troje kada doe. Al' e, ree mi, Za ovo djelo teku kaznu trpjet jo, Jest, - dugo vremena e morem skitat se.

Odisej Ti kukaj! - elim. To, to velim, postigoh.[31] A ja ti idem na al, brod u pustit svoj U sicilsko sad more, domu krenut svom.

Kiklop Ne, nee! Otkinut u s ove stijene hrid, Pogodit, smrvit tebe i mornare ti. A idem na vis, makar i ovako slijep, I nogom u kroz prodor ovud popet se.

Zborovoa A mi idemo na put sa Odisejem I odsad emo samo sluit Bakhu svom.

Objanjenja [Footnote 1: Bakho bjee sin Zeusa i Tebanke Semele. Zato je na nj mrzila ena Zeusova, Hera.] [Footnote 2: S Gigantima.] [Footnote 3: Ubila ga je Atena.] [Footnote 4: Bakho najmi gusare, da ga prevezu s Ikarije na Nakso. Nisu znali da voze boga, pa su udarili drugim putem, da ga prodadu. Bog ih pretvori u dupine.] [Footnote 5: Alteja rodi Bakhu Dejaniru, enu Heraklovu.] [Footnote 6: Govori ovnu.] [Footnote 7: Govori ovcama.] [Footnote 8: Bakha.] [Footnote 9: Veslai.] [Footnote 10: Meso je Grku samo prismok, a hrana je kruh.] [Footnote 11: Maron, sin Bakhov, sveenik Apolonov u trakom gradu Ismaru, gdje je Odisej pristao na putu iz Troje.] [Footnote 12: Paris.] [Footnote 13: Bogovi morski.] [Footnote 14: Vila morska, koja je prebivala na otoku Ogigiji. K njoj je dospio Odisej, kad mu se posljednja laa razbila.] [Footnote 15: Sudac u podzemlju.] [Footnote 16: Skamandar, potok kod Troje.] [Footnote 17: Kod glavice Tenara u Lakoniji bijae hram Posidonov.] [Footnote 18: U Atici brdo i grad. U brdu ima srebra.] [Footnote 19: Glavica na Eubeji, posveena Posidonu.] [Footnote 20: Misli svoj trbuh.] [Footnote 21: S dva reda vesala.] [Footnote 22: Taj stih nije sauvan.] [Footnote 23: U Grka se nije pilo samo vino, nego s vodom.] [Footnote 24: Ne kuaj!] [Footnote 25: Gosti se vijencem kite.] [Footnote 26: Silen. Ganimed je Zeusov vinotoa. Zeus ga je po orlu svjem oteo.] [Footnote 27: Ganimed je Trojanac (Dardanac).] [Footnote 28: Bog vatre.] [Footnote 29: Misli Maronovo vino.] [Footnote 30: Bakha.] [Footnote 31: Kuka.]