Knjiga Osnovni Pojmobi I Principi

VLADA CRNE GORE UPRAVA ZA KADROVE
Mira Radovi
OSNOVNI POJMOVI I PRINCIPI U OKVIRU USTAVNOG SISTEMA I LJUDSKIH PRAVA
PRIRUNIK ZA POLAGANjE STRUNOG ISPITA
Podgorica, 2008.
OSNOVN I P O J M OV I I P R I N C I P I U O K V I RU U STAVNO G S IST EMA I L J U D S K I H P R AVA

PRIRUNIK ZA POLAGANjE STRUNOG ISPITA
Izdava Uprava za kadrove CG Urednik Svetlana Vukovi Autor Mira Radovi Lektor Itana Stanii Tehnika obrada Tatjana Vukevi Dizajn Studio KNB, Podgorica Lidija Savkovi-Vukovi tampa Digital Print Centar, Podgorica Tira 1000 primjeraka Uprava za kadrove Jovana Tomaevia bb, 81000 Podgorica tel/fax: 081/201-036, info@uzk.cg.yu
tampanje ove publikacije struno i nansijski je podrao projekat Program za razvoj kapaciteta-zajednika inicijativa Vlade Crne Gore ,Fondacije Institut za otvoreno drutvo i Programa Ujedinjenih nacija za razvoj.
SADRAJ
1.
UVODNA RIJE POJAM I ZNAAJ USTAVA 1.1 Pojam Ustava 1.2 Vrste Ustava 1.3 Promjene Ustava 1.4 Ustavni zakon STRUKTURA USTAVA, PREAMBULA I OSNOVNE ODREDBE 2.1 Struktura Ustava Crne Gore 2.2 Preambula Ustava 2.3 Osnovne odredbe Ustava 2.4 Odreenost drave Crne Gore u Ustavu 2.5 Nosilac suverenosti 2.6 Dravna teritorija 2.7 Dravni simboli 2.8 Glavni grad i Prijestonica 2.9 Naelo zatite i nepovredivosti ljudskih prava i sloboda 2.10 Zabrana izazivanja mrnje 2.11 Zabrana diskriminacije 2.12 Pravni poredak 2.13 Granice sloboda 2.14 Podjela vlasti 2.15 Crnogorsko dravljanstvo 2.16 Jezik i pismo 2.17 Odvojenost vjerskih zajednica od drave 2.18 Odnos sa drugim dravama i meunarodnim organizacijama 2.19 Zakonodavstvo LJUDSKA PRAVA I SLOBODE 3.1 Zajednike odredbe Ustava 3.2 Osnov i jednakost 3.3 Rodna ravnopravnost 3.4 Pravni lijek 3.5 Pravna pomo 3.6 Pravo na lokalnu samoupravu
9 13 14 14 15 16 19 20 20 21 22 23 23 24 24 24 25 25 26 26 27 27 28 28 28 29 31 32 32 32 33 33 34
2.
3.
3.7 ivotna sredina 3.8 Ogranienje ljudskih prava i sloboda 3.9 Line slobode i prava 3.9.1 Zabrana smrtne kazne 3.9.2 Biomedicina 3.9.3 Dostojanstvo i nepovredivost linosti 3.9.4 Lienje slobode 3.9.5 Pritvor 3.9.6 Potovanje linosti u postupku pred dravnim organima 3.9.7 Pravino i javno suenje 3.9.8 Naelo zakonitosti 3.9.9 Blai zakon 3.9.10 Pretpostavka nevinosti 3.9.11 Ne bis in idem 3.9.12 Pravo na odbranu 3.9.13 Pravo na naknadu tete zbog nezakonitog postupanja 3.9.14 Kretanje i nastanjivanje 3.9.15 Pravo na privatnost 3.9.16 Nepovredivost stana 3.9.17 Tajnost pisama 3.9.18 Podaci o linosti 3.9.19 Pravo azila 3.10 Politika prava i slobode 3.10.1 Birako pravo 3.10.2 Sloboda misli, savjesti i vjeroispovijesti 3.10.3 Sloboda izraavanja 3.10.4 Prigovor savjesti 3.10.5 Sloboda tampe 3.10.6 Zabrana cenzure 3.10.7 Pristup informacijama 3.10.8 Sloboda okupljanja 3.10.9 Sloboda udruivanja 3.10.10 Zabrana politikog organizovanja 3.10.11 Zabrana djelovanja i osnivanja politikih i drugih udruenja 3.10.12 Pravo obraanja meunarodnim organizacijama 3.10.13 Pravo obraanja dravnom organu 3.10.14 Ekonomska, socijalna i kulturna prava i slobode svojina 3.10.15 Sloboda preduzetnitva 3.10.16 Pravo nasljeivanja 3.10.17 Svojinsko pravo stranaca
34 34 35 35 36 36 37 38 38 39 39 40 40 40 40 41 41 42 42 43 43 43 44 44 45 45 45 46 46 46 47 47 48 48 49 49 50 50 51 51
3.10.18 Pravo na rad 3.10.19 Zabrana prinudnog rada 3.10.20 Prava zaposlenih 3.10.21 Socijalni savjet 3.10.22 Pravo na trajk 3.10.23 Socijalno osiguranje 3.10.24 Zatita lica sa invaliditetom 3.10.25 Zdravstvena zatita 3.10.26 Zatita potroaa 3.10.27 Brana sloboda 3.10.28 Porodica 3.10.29 Zatita majke i djeteta 3.10.30 Prava djeteta 3.10.31 Pravo na kolovanje 3.10.32 Sloboda stvaralatva 3.10.33 Nauka, kultura i umjetnost 3.10.34 Zatita prirodne i kulturne batine 3.11 Posebna- manjiska prava 3.11.1 Zatita identiteta 3.11.2 Zabrana asimilacije 4. UREENJE VLASTI 4.1 Skuptina Crne Gore 4.1.1 Nadlenost 4.1.2 Sastav Skuptine 4.1.3 Mandat Skuptine 4.1.4 Prava i dunosti poslanika 4.1.5 Imunitet 4.1.5.1 Prestanak mandata poslanika 4.1.6 Konstituisanje Skuptine 4.1.7 Predsjednik, potpredsjednik Skuptine 4.1.8 Zasjedanje Skuptine 4.1.9 Odluivanje Skuptine 4.1.10 Rasputanje Skuptine 4.1.11 Predlaganje zakona i drugih akata 4.1.12 Predsjednik Crne Gore 4.1.12.1 Nadlenost 4.1.12.2 Izbor predsjednika Crne Gore 4.1.12.3 Mandat predsjednika Crne Gore 4.1.12.4 Prestanak mandata predsjednika Crne Gore
51 51 51 52 52 53 53 53 53 54 54 54 54 55 55 55 56 56 56 57 59 60 60 61 61 62 62 63 63 63 63 64 64 65 65 65 66 66 66
4.1.12.5 Vrenje funkcije u sluaju sprijeenosti ili prestanka funkcije predsjednika Crne Gore 4.2 Vlada 4.2.1 Nadlenost 4.2.2 Uredbe sa zakonskom snagom 4.2.3 Sastav Vlade 4.2.4 Izbor Vlade 4.2.5 Nespojivost funkcije lana Vlade 4.2.6 Ostavka i razrjeenje lana Vlade 4.2.7 Pitanje povjerenja i nepovjerenja Vladi 4.2.8 Interpelacija 4.2.9 Parlamentarna istraga 4.2.10 Prestanak mandata 4.2.11 Dravna uprava 4.2.12 Prenoenje i povjeravanje poslova dravne uprave 4.3 Lokalna samouprava 4.3.1 Nain odluivanja u lokalnoj samoupravi 4.3.2 Oblik lokalne samouprave 4.3.3 Optina 4.3.4 Svojinska ovlaenja i nansiranje optine 4.3.5 Samostalnost 4.4 Sud 4.4.1 Naela sudstva 4.4.2 Sudsko vijee 4.4.3 Javnost suenja 4.4.4 Stalnost sudske funkcije 4.4.5 Nespojivost sudijske funkcije 4.4.6 Vrhovni sud 4.4.7 Izbor sudija 4.4.8 Funkcionalni imunitet 4.4.9 Sastav sudskog savjeta 4.4.10 Nadlenost sudskog savjeta 4.4.11 Vojska Crne Gore 4.4.12 Savjet za odbranu i bezbjednost Sastav i nadlenost 4.4.13 Proglaenje ratnog stanja i proglaenje vanrednog stanja 4.4.14 Dravno tuilatvo 4.5 Ekonomsko ureenje 4.5.1 Naela 4.5.2 Ekonomski prostor i jednakost
67 67 67 68 68 68 69 69 69 70 70 70 71 71 71 71 72 72 72 73 73 73 74 74 74 75 75 76 76 76 77 77 78 78 79 79 79 80
4.5.3 Dravna svojina 4.5.4 Poreska obaveza 4.5.5 Centralna banka i dravna revizorska institucija 5. 6. USTAVNOST I ZAKONITOST USTAVNI SUD CRNE GORE 6.1 Ustavni sud kao subjekt kontrole ustavnosti 6.2 Nadlenost Ustavnog suda 6.3 Pokretanje postupka za ocjenu ustavnosti i zakonitosti 6.4 Odluke Ustavnog suda i njihovo pravno dejstvo 6.5 Sastav i izbor sudija Ustavnog suda 6.6 Prestanak funkcije sudije Ustavnog suda ZATITNIK LJUDSKIH PRAVA I SLOBODA 7.1 Pojam i osnovni principi rada 7.2 Izbor, prestanak funkcije i razrjeenje zatitnika ljudskih prava i sloboda 7.3 Nadlenost i ovlaenja zatitnika ljudskih prava i sloboda 7.4 Postupanje zatitnika ljudskih prava i sloboda 7.5 Prava zatitnika ljudskih prava i sloboda i organizacija slube PITANJA LITERATURA
80 81 81 83 87 88 88 90 90 91 91 93 94 94 95 95 96 99 103
7.
UVODNA RIJE
Prirunik za polaganje strunog ispita za rad u dravnim organima predstavlja rezultat saradnje Programa za razvoj kapaciteta,Ministarstva pravde i Uprave za kadrove. Saradnju sa ovako strunim institucijama Uprava za kadrove vidi kao kljuan elemenat svojih programskih aktivnosti i ovom prilikom zahvaljujem se Programu za razvoj kapaciteta to su prepoznali znaaj i nansirali cjelokupni projekat. Vanost projekta Prirunika za polaganje strunog ispita koji je zapoet u julu mjesecu 2007 godine, je u tenji da omogui svim zainteresovanim licima a prvenstveno pripravnicima i novozaposlenim da to lake savladaju predmetnu materiju s obzirom da je to sada objedinjeno na jednom mjestu. Zbog toga je Uprava za kadrove modul Osposobljavanja pripravnika i novozaposlenih za rad u dravnim organima uvrstila kao temu u Program strunog usavravanja za 2008/9 godinu i time dala mogunost svim zainteresovanim licima da pohaaju obuku prije nego pristupe samom polaganju dravnog ispita. Prirunik je izradila grupa autora,eksperata pravnih i ekonomskih nauka i sam prirunik daje odlinu bazu za dalje struno usavravanje dravnih slubenika i nametenika. Na kraju bih eljela da se zahvalim svima koji su doprinijeli da ovaj prirunik bude uraen i istiem da e Uprava za kadrove i dalje sprovoditi sline projekte i time unaprijediti kvalitet znanja dravnih slubenika i nametenika.
Direktorica Svetlana Vukovi
Demokratske reforme i razvoj procesa evropskih integracija u Crnoj Gori zahtijevaju obrazovane i struno osposobljene dravne slubenike i namjetenike bez kojih nema ekasne dravne uprave i kvalitetnog rada dravnih organa u cjelini. U tom smislu veoma je vano, kako dodatno usavravanje dravnih slubenika, tako i osposobljavanje novozaposlenih u dravnim organima za njihov redovan rad. Garancija posjedovanja neophodnih znanja za rad u dravnim organima obezbjeuje se polaganjem posebnog strunog ispita. Posebna Uredba o Programu i nainu polaganja strunog ispita za rad u dravnim organima donesena je 2005. godine, ali niz razloga ukazuje na potrebu njenog inoviranja i usklaivanja sa novim potrebama i tokovima ukupnih reformi u dravnoj upravi. Prvo, ona je donesena u vrijeme funkcionisanja dravne zajednice i starog Ustava RCG, tako da se sadraj Programa morao uskladiti sa novim ustavno-pravnim poretkom. Drugo, u njemu nije bilo sadraja o evropskom pravnom poretku, pa se zbog daljeg toka procesa evropskih integracija, morao ugraditi poseban i izuzetno vaan segment evropskog pravnog poretka (acquis communautaire) u ovaj Program. Tree, u meuvremenu su uinjene i znaajne daljne reforme u oblasti radnog i privrednog prava koje, takoe, treba da budu unesene u novi Program. Na osnovu toga logino je proizala i potreba za obezbjeivanjem jednog specinog, namjenski uraenog prirunika za polaganje ispita po novom Programu. Svi koji polau struni ispit do sada su bili prinueni da tragaju za brojnim zakonima, razliitim fakultetskim udbenicima ili skriptama, to je izazivalo dodatne probleme. Prirunik za polaganje strunog ispita za rad u dravnim organima rezultat je saradnje Programa za razvoj kapaciteta sa Ministarstvom pravde i Upravom za kadrove. Radi njegove izrade oformljena je posebna ekspertska grupa koja je analizirala raniji Program i nain polaganja strunog ispita i na temelju aktuelnih potreba i uporednih iskustava pripremila novi program usklaen sa tokovima reformi u drutvu i, posebno, obavezama dravne uprave u procesu evropskih integracija. Novi program i ovaj prirunik su uraeni sa ciljem da doprinesu poveanju kapaciteta svih dravnih organa tako to e unaprijediti kvalitet znanja dravnih slubenika i namjetenika koji su duni da polau struni ispit za rad u dravnim organima. Program razvoja kapaciteta (Capacity Development Programme - CDP) se razvija kao specian model izgradnje administrativnih i institucionalnih kapaciteta u Crnoj Gori za dalji razvoj procesa evropskih integracija. Kljuna podrka CDP-a usmjerava se na graenje i jaanje struktura za implementaciju Sporazuma o stabilizaciji i pridruivanju, potpisanog 15. oktobra 2007. godine. S obzirom da je cilj Programa za razvoj kapaciteta da pomogne kvalitet rada dravne administracije logina je i podrka CDP stvaranju reformisanog Programa polaganja strunog ispita za rad u dravnim organima i tampanju odgovarajueg prirunika za sve one koji imaju visoku ili viu kolsku spremu. Nadamo se da e Prirunik za polaganje strunog ispita za rad u dravnim organima doprinijeti kvalitetnijem i ekasnijem radu administracije i daljem toku reformisanja dravnih insitucija u sklopu procesa evropskih integracija. Dragan uri Program za razvoj kapacieta
POJAM I ZNAAJ USTAVA
UPRAVA ZA KADROVE
POJAM i ZNAAJ USTAVA

1.1 POJAM USTAVA
Ustav, kao najvii normativno pravni akt u pravnom sistemu drave, ima materijalni i formalni smisao. U materijalnom smislu, ustav je skup pravnih normi kojima se ureuje dravna organizacija, nain ureenja dravne vlasti i granice ovlaenja dravne vlasti, koja je limitirana proklamovanim slobodama i pravima graana i kolektiviteta. U formalnom smislu, Ustav se denie kao najvii pisani normativno pravni akt, sa kojim moraju biti usklaeni ostali opti pravni akti-zakoni i podzakonski opti akti. Ustav, kao osnovni zakon jedne drave, sadri osnovne norme iz ustavno pravne materije, jer se ne moe oekivati da u njemu budu sadrana sva pravila koja se odnose na organizaciju drave, ovlaenja njenih vlasti i ljudska i kolektivna prava i slobode. Za takvu koncepciju ustava postoji vie razloga. Oni se u bitnom ogledaju u potrebi da ustav gurira kao konzistentan akt, koji ne treba podvrgavati estim promjenama, ve njime treba urediti osnove pravnog sistema na dui vremenski period. Time se ostavlja prostor, da se zakonima blie regulie organizacija i nadlenost dravnih organa i nain ostvarivanja temeljnih ljudskih prava i sloboda i da se kroz koncipiranje zakona, ije donoenje podlijee jednostavnijoj proceduri, odgovori na promjene drutvenih prilika i odnosa. S druge strane, bilo bi zaista nemogue oekivati da se jednim normativnim aktom uredi tako iroka lepeza pitanja u oblasti dravne organizacije, vrenja vlasti i ostvarivanja i zatite ljudskih i kolektivnih prava, jer ustav ne smije biti glomazan opti pravni akt, ve takav akt koji na racionalan i koncizan nain uspostavlja temelj za ukupnu normativno-pravnu infrastrukturu u dravi. Treba naglasiti, da mnogi autori ustavu pridaju i znaaj pravno-politikog akta. Ovo zbog toga, to njegovo sutinsko uobliavanje predstavlja izraz odnosa politikih snaga u vrijeme njegovog donoenja i to ustav kroz predvienu podjelu vlasti i propisane mehanizme za njeno limitiranje predstavlja garanciju da se u dravi onemogui arbitrernost i zloupotreba vlasti, kao i nasilje od strane potencijalnih destruktivnih drutvenih grupa i kolektiviteta. Sve u svemu, ustav, kao odraz drutvene realnosti u vremenu njegovog vaenja, u svakom demokratskom drutvu treba da prui garanciju za djelotvorno vrenje vlasti i ostvarivanje prava i sloboda priznatih u skladu sa opteprihvaenim standardima savremenog svijeta.
1.2 VRSTE USTAVA

Donoenje ustava u svakoj dravi determinisano je raznovrsnim okonostima, a naroito istorijskim, kulturnim, drutveno-ekonomskim uslovima, kao i odnosom drutveno-politikih
14
OSNOVNI POJMOVI I PRINCIPI U OKVIRU USTAVNOG SISTEMA I LJUDSKIH PRAVA / Mira Radovi
snaga u dravi. S obzirom da se ovi uslovi razlikuju od drave do drave, moe se govoriti i o raznim vrstama ustava. Meutim, pravni teoretiari i eksperti, uglavnom, govore o podjeli Ustava prema obliku u kome se donose i prema postupku donoenja. Prema obliku u kome se donose, ustave dijelimo na: pisane i nepisane ustave. Praksa veine zemalja je da imaju ustav kao pisani, odnosno kodikovani opti pravni akt. Ali, postojale su drave koje ustavnu materiju ne reguliu u jedinstvenom normativnom aktu, ve imaju vie dokumenata ustavnog karaktera (povelje, zakoni, pravni obiaji, sudske odluke). interesantno je da takva praksa postoji i danas u Velikoj Britaniji, dravi razvijene pravne tradicije i kulture sa visokim demokratskim kapacitetom. Prema nainu donoenja i mogunostima primjene, ustave dijelimo na: vrste i meke. Ova podjela ustanovljena je zavisno od toga da li je predvien sloeniji postupak nego za donoenje obinog zakona. Ustavi veine zemalja, polazei od njihovog znaaja kao osnovnog zakona, pretpostavljaju tei postupak od onog koji je predvien za donoenje obinog zakona. Procedura njihovog donoenja podrazumijeva drugaiji oblik i podnosioce inicijative i kvalikovanu veinu za odluivanje o donoenju ili promjeni ustava, a u nekim sluajevima i referendumsku potvrdu ustava, to znaajno odudara od postupka za donoenje obinog zakona. Za razliku od ovakve procedure donoenja ili promjene koja karakterie vrste ustave, meki ustav se donosi po istom postupku kao i obini zakon i od njega se razlikuje po sadraju materije ustavno-pravnog karaktera, koja je predmet ureenja ustava. Ovakva vrsta ustava zastupljena je u manjem broju drava. Treba napomenuti, da u savremenom svijetu kod najveeg broja drava, ustavotvorna nadlenost pripada predstavnikom tijelu (parlamentu), koje ine slobodno izabrani predstavnici naroda i u takvim sluajevima ustav se tretira kao jednostrani akt naroda.
1.3 PROMJENE USTAVA

U pravnoj teoriji promjena ustava podvodi se pod termin revizija ustava. Otuda potie i pojam revizione vlasti, koja podrazumijeva dravnu vlast koja mijenja vaei ustav, za razliku od ustavotvorne vlasti koja donosi ustav. U Crnoj Gori i jedna i druga vlast pripada istoj grani vlasti-zakonodavnoj (normativnoj vlasti), odnosno Skuptini Crne Gore i isti postupak predvien je kako za donoenje novog, tako i za mijenjanje vaeeg ustava, s tim to se ustav izjasnio da se promjena pojedinih odredbi ustava vri amandmanima, a ne u obliku ustavnog zakona o izmjenama i dopunama ustava, kakav sluaj poznaje ustavotvorna praksa nekih drava. Ustav Crne Gore , kao mogue promjene ustava predvia izmjenu i dopunu pojedinih odredbi Ustava ili donoenje novog ustava. Kao to smo rekli, za oba predviena oblika promjene ustava propisana je ista procedura koja se sastoji iz vie faza i to:
15
UPRAVA ZA KADROVE
|| || || || ||
podnoenja predloga za promjenu Ustava; razmatranja predloga i odluivanja o predlogu; sainjavanja i razmatranja nacrta akta o promjeni Ustava; utvrivanja predloga akta o promjeni Ustava i usvajanja istog i potvrde na referendumu.
Predlog za promjenu Ustava moe podnijeti predsjednik Crne Gore, Vlada ili najmanje 25 poslanika. U predlogu mora biti naznaeno da li se predlae donoenje novog ustava ili izmjena i dopuna pojedinih odredbi Ustava uz navoenje odredbi ustava ija se promjena trai i uz obrazloenje takvog predloga. O podnijetom predlogu odluuje Skuptina Crne Gore i ako za njega glasa dvije treine svih poslanika predlog je usvojen. Ako predlog nije usvojen, on se ne moe ponoviti prije isteka jedne godine od dana kada je predlog odbijen. Ukoliko Skuptina usvoji predlog za promjenu Ustava, nadleno skuptinsko radno tijelo sainjava nacrt akta o promjeni Ustava, koji razmatra Skuptina i ako za njega glasa dvije treine svih poslanika nacrt akta je usvojen. Usvojeni nacrt akta Skuptina stavlja na javnu raspravu koja ne moe trajati krae od mjesec dana. Nakon zavrene javne rasprave nadleno skuptinsko radno tijelo utvruje predlog akta o promjeni Ustava i ostavlja ga Skuptini na razmatranje. Akt o promjeni Ustava je usvojen ako za njega glasa dvije treine svih poslanika. Ako se promjena ustava odnosi na dravnopravni status, oblik vladavine, suverenost, dravnu teritoriju, dravne simbole, crnogorsko dravljanstvo, ustavne odredbe o jeziku i pismu, odnos drave sa drugim dravama i meunarodnim organizacijama, birako pravo i na samu odredbu koja predvia referendumsku potvrdu kao uslov za promjenu ustava, promjena ustava moe biti konana samo ako se na dravnom referendumu za nju izjasne tri petine svih biraa. Ovakvo ustavno odreenje bilo je neophodno radi uvrivanja stabilnosti i drutvenog poretka mlade crnogorske drave, nakon ostvarene nezavisnosti i samostalnosti izglasane na demokratskom referendumu crnogorskih biraa. Proceduri promjene Ustava ne moe se pristupiti u vrijeme ratnog ili vanrednog stanja.
1.4 USTAVNI ZAKON

Ustavni zakon za sprovoenje ustava je sprovodbeni akt, ije donoenje je nuno radi rjeavanja odreenih pitanja kada se prelazi iz ranijeg u novo ustavno stanje. Naime, sa donoenjem novog ustava u ustavnopravni sistem uvode se novi instituti ili se mnogi od njih drugaije reguliu. Nijedna ozbiljna i organizovana drava ne smije dozvoliti postojanje diskontinuiteta u svom pravnom poretku, to kod donoenja novog ustava zahtijeva da se donese Zakon o njegovom sprovoenju, koji e kod prelaska iz jednog u drugi ustavnopravni sistem
16
osigurati funkcionisanje dravne vlasti i ostvarivanje temeljnih prava i sloboda i istovremeno oroiti usaglaavanje zakona i drugih propisa sa ustavom. Ovo je naroito nuno, ako se ima u vidu da se ustav, po pravilu, ne primjenjuje neposredno, jer on sadri naelna rjeenja, ija konkretna normativna razrada je preputena zakonima, kako bi mogla biti praktina i djelotvorna u radu dravnih organa i drugih institucija. Zbog toga se Ustavnim zakonom za sprovoenje ustava mora urediti nain realizacije ustava do potpunog usklaivanja zakona i podzakonskih akata sa novim ustavnopravnim sistemom. Navedeni razlozi uslovili su da Skuptina Crne Gore, potujui ustavnu obavezu, istovremeno sa donoenjem i proglaenjem Ustava, donese i proglasi Zakon o sprovoenju Ustava Crne Gore koji je stupio na snagu istovremeno sa Ustavom. Ustavni zakon sadri odredbe koje se odnose na primjenu Ustava, trajanje mandata nosilaca funkcije izabranih prije donoenja Ustava, obaveze i rokove za konstituisanje Savjeta za odbranu i bezbijednost i za usklaivanje propisa sa Ustavom, na odreena pitanja statusa dvojnog dravljanstva i na pitanja primjene meunarodnih ugovora o ljudskim pravima na pravne odnose nastale prije donoenja Odluke o proglaenju nezavisnosti Republike Crne Gore (03. jun 2006. godine). Prema tome, Ustavnim zakonom za sprovoenje Ustava reguliu se pitanja prelaska iz ranijeg u novi ustavni sistem ija dalja realizacija e biti ostvarena kroz dalju normativnu aktivnost, donoenjem zakona i podzakonskih akata koji e razraditi ustavne odredbe, propisujui konkretna pravila ponaanja, prilagoena relevantnim drutvenim prilikama i okolnostima, ali u granicama ustavnih ovlaenja.
17
STRUKTURA USTAVA, PREAMBULA I OSNOVNE ODREDBE
UPRAVA ZA KADROVE
STRUKTURA USTAVA, PREAMBULA I OSNOVNE ODREDBE

2.1 STRUKTURA USTAVA CRNE GORE
Ustav Crne Gore se sastoji od preambule i pravnih normi. Preambula je predgovor za Ustav, odnosno uvod u Ustav, kojim su na najoptiji nain utvreni principi za ustavnopravna rjeenja oblikovana u normativnom dijelu. Normativni dio Ustava se sastoji od pravnih normi sistematizovanih u osam djelova, kao najirih tematskih podruja Ustava po sljedeem redosljedu: || dio prvi - Osnovne odredbe; || dio drugi Ljudska prava i slobode; || dio trei Ureenje vlasti; || dio etvrti Ekonomsko ureenje; || dio peti Ustavnost i zakonitost; || dio esti Ustavni sud Crne Gore; || dio sedmi Promjena Ustava i || dio osmi Prelazna i zavrna odredba. Dio drugi i trei Ustava su podijeljeni na odjeljke, s obzirom da oni sadre norme koje reguliu pitanja u razliitim podrujima odnosa u okviru tematske irine pojedinih djelova. Odjeljci u dijelu o ljudskim pravima i slobodama naslovljeni su kao: Zajednike odredbe; Lina prava i slobode; Politika prava i slobode; Ekonomska; socijalna i kulturna prava i slobode; Posebna manjinska prava i Zatitnik ljudskih prava i sloboda. Trei dio ima osam odjeljaka i to: Skuptina Crne Gore; Predsjednik Crne Gore; Vlada Crne Gore; lokalna samouprava; sud; Vojska Crne Gore; Savjet za odbranu i bezbijednost i Dravno tuilatvo. Pravne norme Ustava su formulisane u lanovima, kojima se na naelan nain ureuje jedno konkretno pitanje iz ustavne materije. Svaki od lanova ima ispisan naslov (rubrum), koji odreuje naziv instituta koji ureuje odnosni lan.
2.2 PREAMBULA USTAVA

Kao to smo ve naveli, preambula ustava je uvod u ustav, koji prethodi njegovom normativnom sadraju. Tekst preambule nije stilizovan u obliku pravne norme, ve je slobodnije forme. On obino sadri motive i ciljeve donoenja ustava, upeatljive prinicipe iz istori-
20
jske tradicije, naela na kojima se zasniva ustavno odreenje, opredjeljenja, potrebe, htjenja, stremljenja lanova dravne zajednice, privrenost najviim drutvenim i civilizacijskim vrijednostima, navoenje donosioca ustava i sl. Slino navedenom, formulisana je i preambula Ustava Crne Gore, kojom se eksplicitno navodi da je donoenje Ustava motivisano Odlukom graana Crne Gore da ive u nezavisnoj i suverenoj dravi Crnoj Gori, donesenom na referendumu od 21. maja 2006. godine. U preambuli Ustava, kao osnovni princip novog ustavnog ureenja navedeni su: demokratska i graanska drava, drava socijalne pravde, potovanje ljudskih prava i sloboda, multikulturalnost i vladavina prava. Akcentirana je potreba saradnje sa drugim narodima i dravama i stremljenje ka evropskim i evroatlantskim integracijama, privrenost Crne Gore i njenih graana najviim ljudskim vrijednostima-slobodi, miru, toleranciji i odlunost pripadnika svih naroda i nacionalnih manjina da u demokratskoj i graanskoj Crnoj Gori ive slobodno i ravnopravno, kao i opredjeljenje da drava svoj ekonomski razvoj ostvaruje uz ouvanje prirode, zdrave ivotne sredine, odrivog razvoja i uravnoteenog regionalnog razvoja. Na kraju, u preambuli Ustava se navodi da ga je donijela Ustavotvorna Skuptina Republike Crne Gore, dana 19. 10. 2007. godine. Preambula Ustava, kao njegov uvodni dio, dala je povoda za suprotstavljena miljenja o njenoj pravnoj prirodi. Jedna grupa teoretiara je polazei preteno od toga da tekst preambule nema formu pravne norme, negirala njenu pravnu snagu, pridajui joj deklarativni ili ideoloki karakter, dok su drugi pravni mislioci miljenja da odgovor na pitanje da li preambula ima pravnu snagu treba traiti na osnovu njene sadrine, tj. polazei od toga da li su njome odreena naznaajnija naela ustavnog ureenja jedne drave. Skloniji smo da se pridruimo drugoj grupi miljenja i da onim naelima iz preambule na koja se naslanja cijelo ustavno ureenje priznamo da imaju pravnu snagu, jer ona ne predstavljaju samo pomagalo pri interpretaciji ustavnih normi, ve osnovne postulate kada treba sa ustavom uskladiti pravni sistem i ponaanje pravnih subjekata u skladu sa propisima.
2.3 OSNOVNE ODREDBE USTAVA
Osnovnim odredbama zapoinje normativni sadraj Ustava. Za razliku od ostalih djelova Ustava koje karakterie jedinstvenost, s obzirom da njihove norme pripadaju istom tematskom podruju, dio Osnovnih odredbi, kao prvi u redosljedu ustavnih normi, je tematski raznovrstan. Takav je sluaj i sa Ustavom Crne Gore, koji u svojim Osnovnim odredbama ne ureuje pitanje iste tematske prirode, ve ustanovljava naela ustavnog ureenja i sadri odredbe koje su imanentne dravnom biu Crne Gore. Tako, prvom dijelu Ustava pripadaju odredbe o osnovnim svojstvima drave, o nosiocu suverenosti, o dravnoj teritoriji, o dravnim simbolima, o Glavnom gradu i Prijestonici, o zatiti i nepovredivosti ljudskih prava, o zabrani izazivanja mrnje i zabrani diskriminacije, o znaaju meunarodnih ugovora za pravni poredak Crne Gore, o granicama sloboda, o podjeli vlasti, o crnogorskom
21
UPRAVA ZA KADROVE
dravljanstvu, o jeziku i pismu, o pravnom poloaju vjerskih zajednica, o odnosu Crne Gore sa drugim dravama i o meunarodnim organizacijama i o pitanjima koja se ureuju zakonom.
2.4 ODREENOST DRAVE CRNE GORE U USTAVU

Ustav daje osnovna svojstva drave Crne Gore, odreujui je kao nezavisnu i suverenu dravu republikanskog oblika vladavine, te kao graansku, demokratsku, ekoloku i dravu socijalne pravde, zasnovane na vladavini prava. Pod suverenou drave podrazumijeva se dravna vlast nad stanovnitvom u okviru cijele dravne teritorije, iznad koje nema druge vlasti. Drugaije reeno, to je vlast koja ne zavisi ni od kakve spoljne vlasti i najvia je na dravnoj teritoriji. Dakle, suverenost drave je u korelaciji sa njenom nezavisnou, to znai da je drava u punom smislu rijei ona koja je suverena i nezavisna. Oblik vladavine u Crnoj Gori je republikanski i u skladu je sa ustavnim principima o podjeli vlasti, predstavnikoj demokratiji i graanskoj dravi. Ustav Crne Gore je opredijeljen na koncept graanske drave i takvo njeno svojstvo razrauje u brojnim svojim odredbama, a naroito u onim koje deniu graanski suverenitet i odreuju da vlast ostvaruju graani, u onim koje proklamuju ravnopravnost graana, u odredbama kojima se zabranjuje izazivanje mrnje i diskriminacija po bilo kom osnovu, kao i u ustavnim odreenjima koja ureuju garancije ljudskih prava i sloboda, to je sve u korespodenciji sa optim principom ravnopravnosti graana bez obzira na njihovu nacionalnost, iskazanu u preambuli Ustava. Deniui osnovna svojstva crnogorske drave, Ustav naglaava da je Crna Gora i demokratska drava. Demokratija podrazumijeva politiki sistem u kome vlast pripada veini graana, sistem u kome postoje normativne i realne mogunosti da graani neposredno ili preko slobodno izabranih predstavnika u demokratskim institucijama vre vlast, odnosno utiu na odluke dravnih organa i kontroliu njihov rad. Dostizanje demokratskog kapaciteta u dravi prua mogunost da svi njeni graani imaju jednake uslove i jednake anse u svim oblastima drutvenog ivota, da su slobodni i ravnopravni i podreeni samo demokratski donijetim zakonima. Dalje, Ustav navodi da je Crna Gora ekoloka drava, to namee obavezu relevantnim dravnim organima i institucijama da preuzmu odgovornost za ouvanje prirode, zdrave ivotne sredine i odrivog razvoja, naglaenu i u preambuli Ustava. Ustav navodi i da je Crna Gora drava socijalne pravde. Ovo dravno svojstvo podrazumijeva da drava ima odreene socijalne funkcije u smislu socijalnog staranja i socijalne zatite i njenog angaovanja na priznanju i zatiti socijalnih prava njenih graana. I na kraju, Ustav proklamuje da drava Crna Gora poiva na vladavini prava. Naelo vladavine prava nalae dunost svim pravnim subjektima (dravnim organima, pravnim i
22
zikim licima) u dravi da se pridravaju demokratski ustanovljenih pravila ponaanja, da prava ostvaruju i tite u skladu sa Ustavom i zakonom, da potuju prava drugih i, da su odgovorni za krenje pravila ponaanja. Krae reeno, vladavina prava podrazumijeva da je zakon iznad svih subjekat u dravi i da su svi jednaki pred zakonom.
2.5 NOSILAC SUVERENOSTI

U skladu sa demokratskim i graanskim svojstvom drave Ustav Crne Gore odredjuje da je nosilac suverenosti graanin koji ima crnogorsko dravljanstvo i koji vlast ostvaruje neposredno ili preko slobodno izabranih predstavnika. Prema tome, Ustav preferira graansku suverenost na kojoj se temelji svako savremeno demokratsko drutvo, s obzirom da se pod pojmom demokratije smatra vlast utemeljena na volji veine graana. Dakle, graanska suverenost i demokratija su meusobno uslovljeni, jer se demokratija temelji na veinskoj volji graana, a graanska suverenost moe biti ostvariva samo u drutvu koje je sreeno po demokratskim standardima. Upravo zbog toga, Ustav Crne Gore propisuje: Ne moe se uspostaviti ili priznati vlast koja ne proistie iz slobodno izraene volje graana na demokratskim izborima, u skladu sa zakonom. U kontekstu graanskog suvereniteta, Ustav imenuje graanina kao nosioca vlasti, u skladu sa konceptom graanske drave. Pri tome, kao oblike vrenja vlasti poznaje: neposrednu i predstavniku demokratiju. Neposredna demokratija je vid neposrednog vrenja vlasti od strane graana, kao to su referendumsko izjanjavanje i graanska zakonodavna inicijativa, dok se pod predstavnikom demokratijom podrazumijeva vrenje vlasti preko slobodno izabranih predstavnika, odnosno prenoenjem dijela suverenosti graana na parlament i druge predstavnike ograne.
2.6 DRAVNA TERITORIJA

Ustav propisuje da je teritorija drave jedinstvena i neotuiva. Time izraava integritet dravne teritorije koja je uz stanovnitvo i dravni suverenitet jedan od tri atributa svake drave. U tom smislu, Ustav poznaje i neka ogranienja ljudskih prava i sloboda, ukoliko je njihova zloupotreba usmjerena protiv teritorijalnog integriteta Crne Gore. Proklamovana neotuivost dravne teritorije i Ustavom iskazano opredjeljenje da Crna Gora ravnopravno sarauje sa drugim dravama, uslovili su da ne postoji potreba da se bilo kojem organu povjeri nadlenost da donosi odluku o promjeni dravnih granica, kao to je to bio sluaj sa nekim ranijim ustavima.
23
UPRAVA ZA KADROVE
2.7 DRAVNI SIMBOLI

Ustav Crne Gore je utvrdio da Crna Gora ima tradicionalne dravne simbole-grb, zastavu i himnu. Ranijim crnogorskim ustavom nijedan od simbola nije bio ureen. imajui u vidu da dravni simboli uivaju posebnu zatitu, da na njihov izgled i sadrinu dominantan uticaj imaju tradicionalne vrijednosti i da oni legitimiu dravu i van njenih granica, Ustavom su dravni simboli ureeni na sljedei nain: Grb Crne Gore je zlatni dvoglavi orao sa lavom na prsima. Zastava Crne Gore je crvene boje sa grbom na sredini i zlatnim obrubom. Himna Crne Gore je Oj svijetla majska zoro.
2.8 GLAVNI GRAD I PRIJESTONICA

Prema Ustavu, glavni grad Crne Gore je Podgorica, a prijestonica Cetinje. Pod glavnim gradom podrazumijeva se glavno administrativno sjedite, odnosno sjedite centralnih dravnih organa. S druge strane, razlozi dravne tradicije koja je i nastajala, razvijala se i vjekovima trajala u vremenima postojanja crnogorskog prijestola, ije je sjedite bilo na Cetinju, opredijelili su ustavotvorca da ovaj grad nominuje za prijestonicu Crne Gore.
2.9 NAELO ZATITE I NEPOVREDIVOSTI LJUDSKIH PRAVA I SLOBODA
Iako je najvei dio Ustava (drugi dio) posveen ljudskim pravima i slobodama, koji sadri i zajednike odredbe za to tematsko podruje, u Osnovnim odredbama Ustava sadrano je naelo o garantovanju, nepovredivosti i potovanju ljudskih prava i sloboda. Ovo naelo naslanja se na proklamovani atribut pravne drave. Naime, Ustav utvruje da Crna Gora jemi i titi prava i slobode i na osnovu takvog odreenja stvorena je obaveza za dravu i njene organe da svima na njenoj teritoriji garantuju ljudska prava i slobode, koje predstavljaju tekovinu civilizovanog svijeta i da uvede djelotvorne mehanizme za njihovo ostvarivanje i zatitu uz obezbeenje njihove praktine primjene. Dakle, Ustav govori o nepovredivosti ljudskih prava i sloboda i na taj nain apostrora njihov integritet, to ini titulare ovih drutvenih vrijednosti neprikosnovenim u njihovom uivanju. Ustav odreuje i to da je svako obavezan da potuje prava i slobode drugih.Time ukazuje na granice sloboda i prava, koje po svojoj prirodi nijesu apsolutne, ve ograniene jednakim slobodama i pravima drugih. To znai, da se nosilac prava i sloboda moe njima
24
koristiti samo u mjeri kojom nee naruiti jednaka prava i slobode drugog. Ovo je opta dunost svih pravnih subjekata u dravi.
2.10 ZABRANA IZAZIVANJA MRNJE

U Osnovnim odredbama Ustava uvedena je opta zabrana izazivanja i podsticanja mrnje ili netrpeljivosti po bilo kom osnovu, koja se dalje razrauje u odredbama o ljudskim pravima i slobodama kroz propisivanje osnova za legitimno ogranienje nekih prava i sloboda, ako se pod platom njihovog korienja ili vrenja odvijaju aktivnosti usmjerene na propagiranje rasne, nacionalne, vjerske ili druge mrnje. Ova zabrana mora imati svoju konkretizaciju u zakonskim odredbama koje sankcioniu njene prekrioce i koje na pravi nain ovlauju dravne organe da u samom korijenu obuzdaju aktere izazivanja mrnje i pravovremeno osiguraju mir, toleranciju i multikulturalnost kao osnovne vrijednosti.
2.11 ZABRANA DISKRIMINACIJE

U skladu sa opredjeljenjem da je Crna Gora graanska drava, komplementarno garanciji jednakosti graana, Ustav izriito propisuje zabranu diskriminacije, navodei: Zabranjena je svaka neposredna ili posredna diskriminacija, po bilo kom osnovu. Potovanjem zabrane diskriminacije obezbjeuje se da niko ne moe imati preimustvo u sticanju prava ili u vrenju dunosti ili biti privilegovan pred organima dravne vlasti zbog toga to posjeduje neko lino svojstvo, odnosno osigurava se da ljudi ne budu dovedeni u nepovoljniji poloaj u odnosu na druge, samo zbog svojih linih svojstava. U ustavnoj odredbi o antidiskriminaciji taksativno se ne navode lina svojstva koja ne mogu biti povod ili razlog za nejednak poloaj, ali prema drugim odredbama, ratio Ustava zabranjuje diskriminaciju s obzirom na rasu, pol, jezik, vjeroispovijest, zanimanje, nacionalnu pripadnost, boju koe, porijeklo, politika uvjerenja, drutveni poloaj, obrazovanje, ekonomsko stanje i sl. Meutim, Ustav odreuje da se nee smatrati diskriminacijom propisi i mjere usmjereni na stvaranje uslova za ostvarivanje nacionalne, rodne i ukupne ravnopravnosti i zaitite lica koja se nalaze u nejednakom poloaju. Ovakvim odreenjem stvorena je obaveza za organe dravne vlasti da preduzimaju antidiskriminatorne mjere.
25
UPRAVA ZA KADROVE
2.12 PRAVNI POREDAK

U odredbi koja je nominovana rubrumom pravni poredak, Ustav propisuje da su meunarodni ugovori i opteprihvaena pravila meunarodnog prava sastavni dio unutranjeg pravnog poretka, imaju primat nad domaim zakonodavstvom i neposredno se primjenjuju kada odnose ureuju drugaije od unutranjeg zakonodavstva. ini nam se da naziv ove odredbe nije u potpunosti adekvatan njenoj sadrini, jer se pod pravnim poretkom podrazumijevaju svi vaei pravni propisi u dravi i njihova djelotvorna primjena. To su, svakako, uz nacionalno zakonodavstvo i meunarodni ugovori kojima je Crna Gora pristupila i koji obavezuju pravne subjekte u Crnoj Gori da se ponaaju u skladu sa njihovim odredbama, a to utvruje ova ustavna odredba. Imajui u vidu znaaj i pravno dejstvo prihvaenih meunarodnih ugovora, odredba pomenute sadrine ima neizostavno mjesto u Ustavu. Ona ne samo da verikuje pravno dejstvo meunarodnih ugovora, time to odreuje da su oni dio unutranjeg pravnog poretka i da imaju suprematiju u odnosu na domae zakonodavstvo, ve podsjea dravne organe i druge institucije na potrebu harmonizacije nacionalnog zakonodavstva sa meunarodnim pravom.
2.13 GRANICE SLOBODA

Ve je bilo rijei o tome da su slobode i prava ograniene slobodama i pravima drugih, ali Ustav, u skladu sa principom vladavine prava istie da je u Crnoj Gori slobodno sve to Ustavom i zakonom nije zabranjeno i da je svako obavezan da se pridrava Ustava i zakona. Ovaj princip imanentan je ljudima kada ostvaruju svoja prava i slobode, a za dravne organe vai obrnut princip prema kome je dravnim organima zabranjeno sve ono to im izriito nije dozvoljeno, jer na to upuuje smisao ustavne odredbe o ogranienosti vlasti Ustavom i zakonom. Kada bi i za dravne organe vaio princip da je za njih slobodno sve to Ustavom i zakonom nije zabranjeno bio bi nemogu balans izmeu dravnog monopola zike prinude i ljudskih prava i sloboda. U tom sluaju garancije ljudskih prava i sloboda ostale bi na nivou teorijske proklamacije i bez praktine i djelotvorne zatite. S druge strane, pri zatiti svojih prava i sloboda svako je obavezan da se pridrava Ustava i zakona, ne dovodei u pitanje prava drugih, koja im propisi garantuju.
26
U Ustavu je iznijeto opredjeljenje za parlamentarni sistem podjele vlasti kroz promociju ureenja vlasti po naelu podjele na zakonodavnu, izvrnu i sudsku. Zakonodavna vlast je povjerena Skuptini, izvrna Vladi, a sudska sudovima. U naelnim odredbama Ustava o podjeli vlasti istie se da Crnu Goru predstavlja predsjednik Crne Gore, da ustavnost i zakonitost titi Ustavni sud i da su Vojska i bezbjedonosne slube pod kontrolom drave, kao i principi ogranienja vlasti Ustavom i zakonom, i meusobnog odnosa vlasti koji poiva na ravnotei i meusobnoj kontroli. Prema nekim autorima na navedenim odreenjem nije dosljedno izvedena podjela vlasti, jer se ne pominje tzv. ustavotvorna vlast, a uz to izvrna vlast se smatra jedinstvenom i cjelovitom i njeno vrenje je povjereno Vladi, iako i predsjednik drave ima odreena izvrna ovlaenja. Sem toga, ovdje se utvruje nadlenost Ustavnog suda da titi ustavnost i zakonitost, iako se ova kontrolna funkcija vlasti ne moe smatrati posebnom funkcijom vlasti. Princip ogranienja vlasti Ustavom i zakonom predstavlja element vladavine prava i ograniava vlast u statusnom i funkcionalnom smislu. Principu podjele vlasti imanentan je i princip ravnotee i meusobne kontrole pojedinih vlasti. Naime, princip podjele vlasti predstavlja organizacioni i strukturni princip pravne drave, koji doprinosi konstituisanju, racionalizaciji i stabilizaciji vlasti i odgovarajuoj srazmjeri izmeu koliine vlasti i odgovornosti. S druge strane, princip podjele vlasti ne znai da postoji apsolutno razgranienje vlasti, jer krajnji cilj podjele vlasti je ravnotea vlasti, a zahtjev za odgovornim vrenjem vlasti nalae potrebu meusobne kontrole i uzajamne saradnje vlasti. Otuda je u Ustavu Crne Gore mjesto principu ravnotee i meusobne kontrole vlasti.
2.14 PODJELA VLASTI
2.15 CRNOGORSKO DRAVLJANSTVO

Ustav utvruje postojanje crnogorskog dravljanstva, a preputeno je zakonu da propie pravila o sticanju, prestanku ili otpustu iz dravljanstva, kao i druga pitanja koja se odnose na pravnu vezu izmeu graanina i drave. Ustav dravi stavlja u obavezu da titi prava i interese svojih dravljana. Ovakvo odreenje Ustava ne treba shvatiti na nain da su aktivnosti drave na zatiti prava ograniene samo na sopstvene dravljane, jer je drava duna da obezbijedi osnovna ljudska prava svakome ko je na njenoj teritoriji, odnosno u njenoj nadlenosti. Meutim, osim prava koja pripadaju ovjeku, kao ljudskom biu, postoje i prava kojima se moe koristiti samo dravljanin odreene drave, kao to su npr. izborna prava. Zbog toga, navedeno odreenje Ustava treba shvatiti u smislu da je drava duna da titi ona prava i interese svojih dravljana koja su u vezi sa dravljanstvom ili iz njega proistiu.
27
UPRAVA ZA KADROVE
Navedenom korespondira i ustavna odredba o zabrani izruenja crnogorskog dravljanina, osim u sluaju, kada to nalae meunarodna obaveza, koja je u skladu sa Evropskom konvencijom o ekstradiciji.
2.16 JEZIK I PISMO
Ustav utvruje da je slubeni jezik u Crnoj Gori crnogorski, da su irilino i latinino pismo ravnopravni i da su u slubenoj upotrebi i srpski, bosanski, albanski i hrvatski jezik. Prema tome, slubeni jezik je nominovan prema nazivu drave, a imajui u vidu i multinacionalnu strukturu stanovnitva u Crnoj Gori ustavotvorac se opredijelio i za to da su u slubenoj upotrebi i pomenuta etiri jezika. Ravnopravnost irilinog i latininog pisma kod upotrebe slubenog jezika pripada tradiciji dosadanjih crnogorskih ustava.
2.17 ODVOJENOST VJERSKIH ZAJEDNICA OD DRAVE

Kod nesumnjivog opredjeljenja da je Crna Gora sekularna drava, Ustav ustanovljava princip odvojenosti vjerskih zajednica od drave i naelo ravnopravnosti vjerskih zajednica i njihove slobode u vrenju vjerskih obreda i vjerskih poslova. Princip odvojenosti vjerskih zajednica od drave podrazumijeva podjelu dravnih i crkvenih poslova i njegova realizacija je od znaaja za stabilnost drave i za zatitu slobode vjeroispovijesti. Ovo naelo podrazumijeva neutralnost drave u vjerskim poslovima, s jedne strane, te da vjerske zajednice priznaju svjetovnu vlast drave i njen suverenitet u vrenju dravnih poslova. Naelo slobodnog vrenja vjerskih poslova i vjerskih obreda podrazumijeva autonomiju vjerskih zajednica da samostalno ureuju svoje poslove, ukljuujui i svoju unutranju organizaciju i da slobodno vre vjerske poslove, ali u granicama pravnog poretka.
Utvrujui da Crna Gora na principima i pravilima meunarodnog prava sarauje i razvija prijateljske odnose sa drugim dravama i meunarodnim organizacijama i da Crna Gora moe stupiti u meunarodne organizacije, Ustav verikuje privrenost Crne Gore svestranoj saradnji i razvijanju dobrih odnosa sa drugim dravama i sa meunarodnim organizacijama, koje batine najvie civilizacijske vrijednosti kao to su demokratija, vladavina prava, zatita ljudskih prava i druge vrijednosti ije potovanje i zatita vodi napretku i prosperitetu.
2.18 ODNOS SA DRUGIM DRAVAMA I MEUNARODNIM ORGANIZACIJAMA
28
Ustav na posebnom mjestu stavlja u nadlenost Skuptini da odluuje o nainu pristupanja Evropskoj uniji, za koje se opredjeljenje iznosi ve u preambuli Ustava. Ova odluka i realno pripada Skuptini, jer pristupanje Evropskoj uniji vodi progresu, ali i ograniavanju dravnog suvereniteta u odreenom smislu, pa je na predstavnitvu svih graana da odlui o tako vanom pitanju. Ustav zabranjuje stupanje u savez sa drugom dravom kojim bi Crna Gora gubila nezavisnost i puni meunarodni subjektivitet.
2.19 ZAKONODAVSTVO
Ustav odreuje da se zakonom u skladu sa Ustavom ureuju: || nain ostvarivanja ljudskih prava i sloboda, kada je to neophodno za njihovo ostvarivanje; || nain ostvarivanja posebnih manjinskih prava; || nain osnivanja, organizacija i nadlenost organa vlasti i postupak pred tim organima, ako je to neophodno za njihovo funkcionisanje; || sistem lokalne samouprave; || druga pitanja od interesa za Crnu Goru. Ovakvim ustavnim ureenjem na odreeni nain se limitira materija koja se moe urediti zakonom. ipak, u zadnjoj taki ove ustavne odredbe otvoren je irok prostor za zakonodavnu regulativnu, time to se navodi da se zakonom mogu urediti i druga pitanja od interesa za Crnu Goru, ali u svakom sluaju granice zakonodavca su smisao i razum Ustava.
29
LJUDSKA PRAVA I SLOBODE
UPRAVA ZA KADROVE
LJUDSKA PRAVA i SLOBODE

3.1 ZAJEDNIKE ODREDBE USTAVA
Ustav sadri zajednike odredbe koje, uz ve navedene principe, predstavljaju platformu za ustanovljenje, potovanje i zatitu ljudskih prava i sloboda. Tim odredbama ureuje se osnov i jednakost za ostvarivanje prava i sloboda, rodna ravnopravnost, jednakost u zatiti ljudskih prava i sloboda, pravo na pravni lijek, pravo na pravnu pomo, pravo na lokalnu samoupravu, pravo na zdravu ivotnu sredinu i mogunosti ograniavanja ljudskih prava i sloboda.
3.2 OSNOV I JEDNAKOST

Ustav Crne Gore utvruje da se prava i slobode ostvaruju na osnovu Ustava i potvrenih meunarodnih ugovora, da su svi jednaki pred zakonom i da svako ima pravo na jednaku zatitu svojih prava i sloboda. Odreenjem da se prava i slobode ostvaruju na osnovu Ustava i potvrenih meunarodnih ugovora, Ustavom se utvruje da se ljudska prava i slobode ustanovljavaju Ustavom i meunarodnim ugovorima, a isto tako i ostvaruju na osnovu ovih pravnih akata. Razumljiv je ovakav pristup, jer ljudska prava i slobode predstavljaju osnovne vrijednosti. Ovim je ogranien prostor zakonodavca za njegove intervencije u oblasti ljudskih prava, ali ne treba izgubiti iz vida da njega Ustav izriito ovlauje da uredi nain ostvarivanja sloboda i prava, kada je to neophodno za njihovo ostvarivanje i da u nekim situacijama moe ograniiti ljudska prava i slobode u obimu koji Ustav doputa. Ureujui da su svi jednaki pred zakonom, bez obzira na bilo kakvu posebnost ili lino svojstvo i da svako ima pravo na jednaku zatitu svojih prava i sloboda, ustavotvorac dalje razrauje ili bolje rei dopunjava antidiskriminatosko naelo. Ovim se ne ukazuje samo na jednakost bez obzira na bilo kakvo lino svojstvo ili posebnost, kao antipod diskriminaciji, ve i na jednaku zatitu ljudskih prava i sloboda, koja podrazumijeva da svako ima jednake mogunosti pred dravnim organima kada se odluuje o njihovim pravima i slobodama, a naroito u pogledu iznoenja argumenata i dokaza za odbranu svog prava.
3.3 RODNA RAVNOPRAVNOST

Ustavom je utvrena obaveza drave da jemi ravnopravnost ene i mukarca i da
32
razvija politike jednakih mogunosti. iako Ustav sadri opte garancije jednakosti ljudi, izriitim odreenjem o ravnopravnosti ene mukarca ustavotvorac je jasno stavio do znanja da pripadnost polu ne smije biti povod za diskriminaciju. Ova odredba nesumnjivo pripada ustavnoj materiji, jer i meunarodni dokumenti takvog znaaja kao to su Meunarodni pakt o graanskim i politikim pravima i Meunarodni pakt o ekonomskim, socijalnim i kulturnim pravima, izriito garantuju jednakost ene i mukarca.
3.4 PRAVNI LIJEK

Ustav svakome garantuje pravo na pravni lijek protiv odluke kojom je odlueno o njegovom pravu ili na zakonu zasnovanom interesu. Pravo na pravni lijek je bitan element zatite ljudskih prava i sloboda. Korienjem ovog prava prua se mogunost da se otklone povrede zakona ili mogue zloupotrebe dravnih organa kada odluuju o pravima i slobodama graana i time doprinosi veoj pravnoj sigurnosti i povjerenju u rad organa dravne vlasti. Iz ovog ustavnog odreenja, koje pominje na zakonu zasnovani interes, sasvim sigurno se ukazuje da pravo na podnoenje pravnog sredstva ima ono lice koje ima pravni interes za njegovo podnoenje i da nedostatak pravnog interesa ini pravni lijek nedozvoljenim, kako se to izriito konkretizuje u svim procesnim zakonima.
3.5 PRAVNA POMO

Ustavom se ustanovljava pravo na pravnu pomo i odreuje da svako ima pravo na pravnu pomo, da pravnu pomo prua advokatura, kao nezavisna i samostalna profesija i druge slube, i da pravna pomo moe biti besplatna, u skladu sa zakonom. Pravo na pravnu pomo je univerzalno pravo, koje podrazumijeva da stranci koja ostvaruje ili titi neko svoje pravo pomae struno lice i obezbijedi da stranka zbog svog neznanja ne bude u nepovoljnijem poloaju i da na ekasan i efektivan nain zatiti svoja prava. Odreenjem da pravnu pomo prua advokatura, kao nezavisna i samostalna profesija, ustavotvorac advokaturi daje znaaj ustavne kategorije i garantuje njenu nezavisnost i samostalnost i u organizacionom i funkcionalnom smislu. Meutim, Ustav ureuje da pravnu pomo mogu pruati i druge slube, ne precizirajui koje su to slube i preputajui zakonu da to uredi, ali emo pomenuti da se tim slubama moe smatrati notarska sluba, sluba pravne pomoi i druge slube koje zakonodavac ovlasti da se bave poslovima pruanja pravne pomoi. Propisujui da pravna pomo moe biti besplatna u skladu sa zakonom, Ustav prihvata meunarodni pravni standard prema kome lice, koje nema dovoljno sredstava da plati pravnu
33
UPRAVA ZA KADROVE
pomo, ima pravo da dobije besplatnu pravnu pomo ako interesi pravde tako zahtijevaju.
3.6 PRAVO NA LOKALNU SAMOUPRAVU

Ustavotvorac garantuje pravo na lokalnu samoupravu i time lokalnu samoupravu smatra posebnim pravom graana, a u posebnom dijelu Ustav sadri odredbe o lokalnoj samoupravi. U tim odredbama pravo na lokalnu samoupravu se denie kao pravo graana i organa lokalne samouprave da ureuju i upravljaju odreenim javnim i drugim poslovima, na osnovu sopstvene odgovornosti i u interesu lokalnog stanovnitva. Na ovaj nain, pravu na lokalnu samoupravu predaje se i individualni i kolektivni karakter.
3.7 IVOTNA SREDINA

Ustav propisuje da svako ima pravo na zdravu ivotnu sredinu, na blagovremeno i potpuno obavjetenje o stanju ivotne sredine, na mogunost uticaja prilikom odluivanja o pitanjima od znaaja za ivotnu sredinu i na pravnu zatitu ovih prava. Svako je, a posebno drava, duan da uva i unapreuje ivotnu sredinu. Iako je pravo na ekologiju po svojoj prirodi ekonomskosocijalno pravo pretpostavljamo da mu je ustavotvorac naao mjesto u dijelu zajednikih odredbi o ljudskim pravima i slobodama rukovoen atributom ekoloke crnogorske drave i zbog toga to ovo opte pravo, u bitnoj mjeri utie na ostvarivanje nekih drugih prava i ograniava njihovo vrenje mjerom zahtjeva za ouvanje ivotne sredine. Ovo pravo u sebi sadri dvije komponente i to pravo na zdravu ivotnu sredinu i obavezu svakog, a posebno drave, da titi ivotnu sredinu. Obaveza drave sa razlogom je apostrorana, s obzirom da ona utvruje uslove i nain obavljanja privrednih i drugih djelatnosti, pri emu se odgovorno mora voditi rauna o ouvanju prirode, ivotne sredine i odrivog razvoja, kako se to navodi u preambuli Ustava.
3.8 OGRANIENJE LJUDSKIH PRAVA I SLOBODA

Ustav sadri optu odredbu kojom ureivanje pitanja ogranienja ljudskih prava delegira zakonodavcu. Ali, ustavotvorac istovremeno precizira sadraj i granice ovlaenja zakonodavca, jer propisuje da se ljudska prava i slobode mogu ograniiti samo zakonom u obimu koji doputa Ustav u mjeri koja je neophodna da bi se u otvorenom i demokratskom drutvu zadovoljila svrha zbog koje je ogranienje dozvoljeno. Mogunost ogranienja prava dolazi u obzir samo u situaciji kada se ne radi o apso-
34
lutnim pravima, koja se ne mogu ograniiti ni pod kakvim okolnostima (pravo na ivot, zabrana muenja, zabrana ropstva i prinudnog rada i sl). To znai, da se mogu ograniiti prava uslovljena u znatnoj mjeri (pravo na potovanje porodinog i privatnog ivota, doma i prepiske, sloboda izraavanja, okupljanja i udruivanja), i prava sa inherentnim ogranienjima (pravo svojine, pravo na obrazovanje i dr). Meutim, do mijeanja drave kod ostvarivanja ovih prava moe doi samo u situacijama kada su njihova ogranienja propisana zakonom, to ne odreuje samo Ustav, ve i meunarodni instrumenti, kao to je Evropska konvencija za zatitu ljudskih prava i osnovnih sloboda. Pri tome, ogranienje mora da tei nekom opravdanom cilju, u demokratskom drutvu i, da je ogranienje srazmjerno cilju kome se tei. Ustav predvia i mogunost privremenog ogranienja sloboda i prava za vrijeme ratnog ili vanrednog stanja, u obimu u kome je to neophodno. Meutim, zabranjuje diskriminatorski pristup kod ograniavanja sloboda i prava u ovim okolnostima, propisujui da se ono ne smije initi po osnovu bilo kakvog linog svojstva ljudi. Takoe, Ustav ureuje da se u vrijeme ratnog ili vanrednog stanja ne moe ograniiti pravo na: ivot, pravni lijek i pravnu pomo, dostojanstvo i potovanje linosti, pravino i javno suenje, naelo zakonitosti, pretpostavku nevinosti, odbranu, naknadu tete za nezakonito ili neosnovano lienje slobode i neosnovanu osudu, slobodu misli, savjesti i vjeroispovijesti, zakljuenje braka, kao i da se ne mogu ukinuti zabrane: izazivanja ili podsticanje mrnje ili netrpeljivosti, diskriminacije, ponovnog suenja i osude za isto krivino djelo i nasilne asimilacije.
3.9 LINE SLOBODE I PRAVA

3.9.1 ZABRANA SMRTNE KAZNE
Ustav Crne Gore uvodi u ustavni sistem zabranu smrtne kazne, koja je jedan od oblika jemstva prava na ivot, kao prirodnog prava ovjeka. Interesantno je, da u Ustavu nema izriite garancije prava na ivot, kako to ini Evropska konvencija za zatitu ljudskih prava i osnovnih sloboda i ustav nekih drugih drava. Meutim, to ne znai da Ustav ne garantuje ovo pravo, jer njegove garancije posredno proizilaze iz odredbe o zabrani smrtne kazne, pa i iz norme kojom Ustav odreuje da se ne moe ograniiti pravo na ivot za vrijeme ratnog ili vanrednog stanja. Ustav preputa zakonu da regulie sluajeve koji u skladu sa meunarodnim standardima u kojima je kod lienja ivota iskljuena protivpravnost, kao to i sami meunarodni instrumenti upuuju da te sluajeve treba urediti zakonom. U cilju zatite prava na ivot, drava je u skladu sa praksom Evropskog suda za ljudska prava, duna da preduzima tzv. pozitivne obaveze, u smislu otklanjanja opasnosti koje izvjesno upuuju da e neko biti lien ivota (npr. drava ne treba da izrui lice kome u drugoj dravi prijeti smrtna kazna, drava treba da odobri azil licu kome je pravo na ivot ugroeno u
35
UPRAVA ZA KADROVE
njegovoj zemlji), kao i da sprovede djelotvornu istragu kada doe do lienja ivota i da osudi poinioce djela. Ureenje ovih obaveza, takoe, je predmet zakonske materije. Inae, l. 1 Protokola 13 uz Konvenciju za zatitu ljudskih prava i osnovnih sloboda, ukinuta je smrta kazna i ona nije doputena ni pod kakvim okolnostima. Konvencija obavezuje sve drave Savjeta Evrope, ija je lanica i Crna Gora. Ova zabrana je izriito prihvaena i ukljuena u Ustav Crne Gore.
3.9.2 BIOMEDICINA
Kao posebno pravo Ustav ustanovljava pravo ovjeka i dostojanstvo ljudskog bia u pogledu primjene biologije i medicine i sa druge strane uvodi zabranu svake intervencije koja je usmerena na stvaranje ljudskog bia koje je genetiki identino sa drugim ljudskim biem, ivim ili mrtvim, kao i zabranu vrenja medicinskih i drugih ogleda na ljudskom biu, bez njegove dozvole. Ovo ustavno odreenje je u bliskoj vezi sa uroenim dostojanstvom ljudske linosti, odnosno pravom svakog na slobodan razvitak svoje linosti. U tom smislu je i proklamovano pravo ljudskog bia da samo odredi kojim e se intervencijama iz oblasti biologije i medicine podvrgnuti, kao i zabrana primjene genetikog inenjeringa nad ljudskim biem.
3.9.3 DOSTOJANSTVO I NEPOVREDIVOST LINOSTI

Ustav jednim svojim lanom garantuje dostojanstvo i sigurnost ovjeka, nepovredivost zikog i psihikog integriteta ovjeka, njegovu privatnost i lina prava, uvodi zabranu muenja ili neovenog ili poniavajueg postupanja i zabranu ropstva ili ropskog poloaja. Dakle, na ovaj nain Ustav proklamuje vie linih prava i ustanovljava vie zabrana. Dostojanstvo i sigurnost linosti je vrijednost koju tite i osnovni meunarodni instrumenti o ljudskim pravima i uz jednakost predstavljaju polaznu taku pri denisanju ljudskih prava. Za razliku od prava koja tite ziki i psihiki integritet pravom na dostojanstvo jemi se neprikosnovenost linosti i pravo svakog na slobodan razvoj svoje linosti. Takvu razliku odreuje i crnogorski Ustav i pravo na dostojanstvo linosti i pravo na linu sigurnost tretira kao optu slobodu iz koje proizilaze druga prava i line slobode. Takoe, Ustav ustanovljava optu garanciju nepovredivosti zikog i psihikog integriteta ovjeka, njegove privatnosti i linih prava. To je garancija ljudske linosti i njegove privatnosti i iz nje proizilazi niz drugih ustavnih prava i garancija, kojih se moraju pridravati dravni organi u kontaktu sa graaninom, naroito kada preduzimaju krivino-procesne radnje ili radnje prema licu lienom slobode. Zabrana muenja ili neovenog ili poniavajueg postupanja je sadrana i u osnovnim meunarodnim dokumentima, pa i u Ustavu.
36
Treba razumjeti razliku izmeu navedena tri oblika zabranjenog ponaanja i ona se denie na osnovu stepena patnje rtve zabranjenog ponaanja. Muenje se vezuje za patnje posebnog intenziteta i surovosti i izaziva posebnu osudu namernog i nehumanog postupanja koje prouzrokuje veoma ozbiljne i surove patnje. Neovjeno ponaanje je postupanje koje namjerno prouzrokuje ozbiljne duevne patnje. Zlostavljanje mora dostii minimum surovosti da bi se ocijenilo kao neovjeno postupanje. Poniavajue postupanje se sastoji u postupanju ili kanjavanju koje teko poniava neku osobu pred drugima ili je tjera da ini neto protiv svoje volje ili savjesti. Ovakva razlika utemeljena je u presudama Evropskog suda za ljudska prava. Ropstvo i ropski poloaj nije isto to i prinudni rad. Naime, ropstvo i ropski poloaj obuhvataju dalekosene oblike nadzora nad pojedincem koji prate tlaiteljski uslovi koje pojedinac ne moe da promijeni i od kojih ne moe da pobjegne, dok se pod prinudnim radom podrazumijeva nedobrovoljni rad, koji se vri privremeno ili kao dopuna drugih obaveza.
3.9.4 LIENJE SLOBODE

Ustav Crne Gore, svakom garantuje pravo na linu slobodu, a doputa liavanje slobode samo iz razloga i u postupku koji je predvien zakonom. Ustav ureuje i prava lica lienog slobode i navodi da ono mora odmah biti obavijeteno na svom jeziku ili jeziku koji razumije o razlozima lienja slobode i istovremeno upoznato da nije duno nita da izjavi. Na zahtjev lica lienog slobode, organ je duan da o lienju slobode odmah obavijesti lice koje lieni slobode sam odredi. Lice lieno slobode ima pravo da njegovom sasluanju prisustvuje branilac koga izabere. Nezakonito liavanje slobode je kanjivo, a lice koje je nezakonito ili neosnovano lieno slobode ima pravo na naknadu tete. U proklamovanju prava na linu slobodu kod navedenih ustavnih odreenja, slobodu treba shvatiti u njenom klasinom znaenju, odnosno u smislu zike slobode nekog lica. Iz navedenih ustavnih odreenja moe se zakljuiti da se ona odnose na sluaj liavanja slobode nekog lica zbog izvrenog kanjivog djela, jer u kontekstu ostalih prava lica lienog slobode pominje se pravo na branioca kao komponenta prava na odbranu u krivinom postupku. Treba naglasiti da je pravo na slobodu i sigurnost osnovno ljudsko pravo koje je ustanovljeno i u Evropskoj konvenciji za zatitu ljudskih prava i osnovnih sloboda, koja nabraja sluajeve zbog kojih se neko lice u postupku predvienim zakonom moe liiti slobode i osigurava da lienja slobode ne moe biti pod proizvoljnim okolnostima. Jedan od sluajeva je i lienje slobode zbog osnovane sumnje da je uinjeno krivino djelo koji je, kao to smo naveli, predmet ureenja Ustava, ali se u ustavnim odredbama o lienju slobode, osim kada se radi o pritvoru, ne pominje osnovana sumnja kao conditio sine qua non kod lienja slobode. Takoe, Konvencija ire odreuje sluajeve lienja slobode i pored navedenog predvia: lienje slobode zbog krivine osude, lienje slobode zbog neispunjenja zakonite sudske odluke
37
UPRAVA ZA KADROVE
ili radi obezbjeenja ispunjenja neke obaveze propisane zakonom, lienje slobode maloljetnog lica na osnovu zakonite odluke u svrhu vaspitnog nadzora ili radi njegovog privoenja nadlenom organu, lienje slobode da bi se sprijeilo irenje zaraznih bolesti i lienje slobode duevno poremeenih lica, alkoholiara, uivalaca droge ili skitnica i sluaj lienja slobode da bi se sprijeio neovlaeni ulazak nekog lica u zemlju ili lica protiv koga se preduzimaju mjere u cilju deportacije ili ekstradicije. Konvencija zabranjuje lienje slobode lica koje nije u stanju da izvri ugovornu obavezu. U svakom od navedenih sluajeva lice lieno slobode ima pravo da se obrati sudu, da ispita zakonitost lienja slobode (habeas corpus). Kako navedene garancije u Ustavu nijesu pomenute, dunost zakonodavca je da ih cjelovito prihvati i uredi zakonima.
3.9.5 PRITVOR
Ustav predvia i pritvor kao jednu od mjera u svrhu voenja krivinog postupka. Pritvor se moe odrediti samo na osnovu odluke suda i to ako postoji osnovana sumnja da je lice izvrilo krivino djelo i ako je to neophodno radi voenja krivinog postupka. Blie ureivanje pritvorskih osnova preputeno je zakonu. Pritvorenom licu se mora uruiti obrazloeno rjeenje o asu pritvaranja, a najkasnije u roku od 24 asa od pritvaranja. Time se ono upoznaje sa razlozima zbog kojih se liava slobode. Protiv rjeenja o pritvoru pritvoreno lice ima pravo albe o kojoj je drugostepeni sud duan da odlui u roku od 48 sati. Trajanje pritvora mora biti svedeno na najkrae mogue vrijeme. Ovo odreenje ima za cilj da ogranii lienje slobode pritvorenog lica koje je podvrgnuto krivinom postupku u kome za njega vai pretpostavka nevinosti. U skladu sa ovim su i ustavna ogranienja trajanja pritvora, koji po odluci prvostepenog suda moe trajati do tri mjeseca, a odlukom vieg suda moe se produiti jo za tri mjeseca, pa ako se do tada ne podigne optunica, lice e biti puteno iz pritvora. Kada se radi o maloljetniku, pritvor protiv njega ne moe trajati due od 60 dana. Ovi rokovi i odreenje da trajanje pritvora mora biti svedeno na najkrae mogue vrijeme u skladu su sa zahtjevom da se licu lienom slobode obezbijedi suenje u razumnom roku, to je takoe meunarodni standard.
3.9.6 POTOVANJE LINOSTI U POSTUPKU PRED DRAVNIM ORGANIMA

Ustavom se garantuje potovanje ljudske linosti i dostojanstva u krivinom i svakom drugom postupku pred dravnim organima, kao i u sluajevima lienja slobode, ogranienja
38
slobode i izvrenja kazne. Naspram ove garancije, Ustav utvruje zabranu svakog nasilja, neovjenog ili poniavajueg postupanja nad licem lienim slobode ili licu kome je sloboda ograniena, kao i iznuivanje priznanja i izjava, uz prijetnju kanjivou. Iako Ustav ne predvia da se dokazi pribavljeni protivno navedenoj zabrani smatraju nevaeim, ne dovodi se u pitanje takav njihov karakter, jer procesni zakoni propisuju da se na tim dokazima ne moe zasnivati sudska odluka, to je u skladu i sa praksom Evropskog suda za ljudska prava.
3.9.7 PRAVINO I JAVNO SUENJE

Ustav Crne Gore po prvi put u tradiciji crnogorske ustavnosti pominje pravo na pravino suenje i propisuje da svako ima pravo na pravino i javno suenje u razumnom roku pred nezavisnim, nepristrasnim i zakonom ustanovljenim sudom. Pravo na pravino suenje je, takoe, jedno od temeljnih ljudskih prava koje ureuju meunarodni dokumenti, pa i Evropska konvencija za zatitu ljudskih prava i osnovnih sloboda. Ovo pravo ukljuuje vie garancija i to: pravo na nezavisan i nepristrasan sud, pravo na pristup sudu, pravo na jednakost sredstava i iznoenje dokaza u sudskim postupcima, zatitu od samooptuivanja (pravo da se lice brani utanjem), obavezu obrazlaganja sudske presude, pravo da se potuje odluka suda, pravo na suenje u razumnom roku, pravo na javnu raspravu, javno izricanje presude, pretpostavku nevinosti, pravo na obavijetenost o optubi, pravo na odgovarajue vrijeme i mogunost za pripremanje odbrane, pravo na odbranu i pravo na tumaa. Ustav u lanu koji nosi naziv Pravo na pravino i javno suenje kao garancije pominje: pravo na nezavisan i nepristrasan sud, pravo na suenje u razumnom roku i pravo na javnu raspravu, dok na drugim mjestima ureuje i pretpostavku nevinosti i pravo na odbranu (ukljuujui obavijest o optubi i vrijeme za pripremu odbrane) i pravo na upotrebu svog jezika, a u kontekstu prava lica lienog slobode i pravo da se brani utanjem. Preostale garancije iz domena prava na pravino suenje preputene su zakonodavcu i ureene su procesnim zakonima.
3.9.8 NAELO ZAKONITOSTI

Ustav ustanovljava naelo legaliteta u sudskim postupcima, time to predvia da niko ne moe biti kanjen za djelo koje, prije nego to je uinjeno, nije bilo propisano zakonom kao kanjivo djelo, niti mu se moe izrei kazna koja za to djelo nije bila predviena. Reklo bi se da se ovaj princip odnosi ne samo na krivina djela, ve na sva kanjiva djela, pa i prekraje, bez obzira to se u ustavnom odreenju govori o djelima i sankcijama
39
UPRAVA ZA KADROVE
propisanim zakonom, i to prekraji mogu biti odreeni i podzakonskim aktima, jer je ustavotvorac upotrijebio sintagmu kanjiva djela, a ne krivina djela.
3.9.9 BLAI ZAKON

Ustavom je propisana garancija primjene blaeg zakona, ako je novi zakon blai za uinioca krivinog ili drugog kanjivog djela. To je izuzetak od pravila da se krivina i druga djela utvruju, a kazne izriu po zakonu ili propisu koji je vaio u vrijeme izvrenja krivinog djela. Ovo je istovremeno izuzetak od principa zabrane retroaktivne primjene zakona.
3.9.10 PRETPOSTAVKA NEVINOSTI

U skladu sa tradicijom ustavnosti u Ustavu Crne Gore se proklamuje pretpostavka nevinosti ali ovog puta u obliku pozitivne denicije: Svako se smatra nevinim dok se njegova krivica ne utvrdi pravosnanom odlukom suda. Uz ovo Ustav odreuje da okrivljeni nije obavezan da dokazuje svoju nevinost i da je sud duan da sumnju u pogledu krivice tumai u korist okrivljenog. Ovakva ustavna odreenja nalau predstavnicima dravnih organa koji sprovode krivini postupak da ne treba da postupaju sa unaprijed stvorenom predstavom da je okrivljeni uinio krivino djelo koje mu se stavlja na teret. Teret dokaza je na tuilatvu i svaka sumnja treba da ide u prilog okrivljenom.
3.9.11 NE BIS IN IDEM

Ustavni princip ovog naziva glasi: Nikom se ne moe ponovo suditi niti moe biti ponovo osuen za isto kanjivo djelo. Ovo je garancija prisutna u svim modernim ustavnim sistemima i kaznenim zakonodavstvima, koju treba razumjeti tako da, ipak, ne iskljuuje ponovno suenje po vanrednim pravnim sredstvima.
3.9.12 PRAVO NA ODBRANU

U odredbi Ustava kojom se utvruje pravo na odbranu sadrane su garancije da okrivljeni bude upoznat sa optubom protiv njega na jeziku koji razumije da mu se ostavi potrebno vrijeme za pripremanje odbrane i da se brani sam i uz prisustvo branioca koga sam odabere.
40
Prve dvije garancije su date kao nune pretpostavke za korienje prava na odbranu pred sudovima i drugim dravnim organima, jer ako okrivljeni nije upoznat sa optubom protiv njega i ako mu nije ostavljeno dovoljno vremena za pripremu odbrane, on se ne moe kvalitetno koristiti svojim pravom na djelotvornu odbranu. Po prirodi prava na odbranu, okrivljeni je ovlaen ne samo da aktivno preduzima procesne radnje ve i da ne vri izvjesne procesne radnje ako, po njegovom nahoenju, one tete odbrani. Tako, okrivljeni nije duan da iznosi svoju odbranu, niti da odgovara na postavljena pitanja, o emu je dravni organ duan da ga obavijesti na poetku ispitivanja. Nepriznavanje djela i odbijanje iskaza ne mogu imati materijalno pravne i procesno pravne posljedice za okrivljenog. No, da bi se postigao cilj krivinog postupka, za to je nuan uslov ravnopravnost stranaka u postupku, nije dovoljna lina odbrana okrivljenog. Zbog toga se strunom odbranom, odnosno mogunou angaovanja branioca, pojaava lina odbrana. S toga je pravo na odbranu izdignuto na nivo ustavnog prava i predstavlja jedno od osnovnih ljudskih prava. inae, branilac nije stranka u sudskom postupku, jer on postupa u tuem, a ne u sopstvenom procesno pravnom interesu i njegova prava su izvedena iz prava okrivljenog na odbranu. Ustav izriito ne pominje tzv. siromako pravo, odnosno mogunost da se okrivljenom dodijeli branilac za sluaj ako on nije u mogunosti da ga plati, ali to pravo kao dio opteg prava na odbranu, posredno proizilazi iz ustavne odredbe o pravu na besplatnu pravnu pomo u skladu sa zakonom.
3.9.13 PRAVO NA NAKNADU TETE ZBOG NEZAKONITOG POSTUPANJA

Licu koje je neosnovano i nezakonito lieno slobode kao i onom koje je neosnovano osueno, Ustav priznaje pravo na naknadu tete, koje, izmeu ostalih garantuju i osnovni meunarodni instrumenti, pa i Evropska konvencija za zatitu ljudskih prava i osnovnih sloboda. Pri tome, treba istai da u ovakvim sluajevima dolazi u obzir naknada svih oblika materijalne i nematerijalne tete, prouzrokovane nezakonitim ili neosnovanim lienjem slobode, ili neosnovanom osudom.
3.9.14 KRETANJE I NASTANJIVANJE

U skladu sa proklamovanom garancijom linog integriteta Ustav garantuje i slobodu kretanja i nastanjivanja, propisujui da se jemi pravo na slobodu kretanja i nastanjivanja i pravo naputanja Crne Gore. Ovim se svakome garantuje pravo na promjenu boravita ili prebivalita, kao i sloboda da moe napustiti teritoriju Crne Gore i vratiti se na nju.
41
UPRAVA ZA KADROVE
Ipak, ovo pravo nije apsolutnog karaktera, jer Ustav predvia mogunost njegovog ogranienja, ako to zahtijeva: voenje krivinog postupka, spreavanje irenja zaraznih bolesti ili razlozi bezbjednosti Crne Gore. Ustavom je propisano da e se kretanje i boravak stranaca urediti posebnim zakonom.
3.9.15 PRAVO NA PRIVATNOST

Pravo na privatnost, prema meunarodnim pravnim standardima, ukljuuje etiri garancije i to: pravo na potovanje privatnog ili porodinog ivota, doma i prepiske. Ustav Crne Gore je ove garancije grupisao u etiri lana kojima regulie: pravo na privatnost; nepovredivost stana; tajnost pisama i podatke o linosti. Garantujui pravo na privatnost, Ustav utvruje. Svako ima pravo na potovanje privatnog i porodinog ivota. Pravo na privatni ivot tie se sfere line autonomije. Ono omoguava svakome da slobodno razvija i ispunjava svoju linost. Njime je obuhvaeno pravo na sopstveni identitet i pravo na razvijanje odnosa sa drugim ljudima, naroito u emotivnoj sferi, ukljuujui tu i seksualne odnose sa drugim ljudima. Porodicu u smislu prava na porodini ivot, organi koji se bave primjenom meunarodnih standarda, shvataju ire od njene denicije u nacionalnim zakonodavstvima. U tom smislu je i odreenje novog Porodinog zakona, koji porodicom smatra ivotnu zajednicu roditelja, djece i drugih srodnika koji imaju meusobna prava i obaveze, kao i druga zajednica ivota u kojoj se njeguju i podiu djeca. Ustav kod propisivanja garancije prava na potovanje privatnog i porodinog ivota izriito ne pominje mogunost njihovog ogranienja, to ne treba shvatiti da ova prava odreuje kao apsolutna, jer prema opteprihvaenim standardima ova prava se smatraju uslovljenim u znatnoj mjeri, poto se mogu ograniiti ako to zakon predvia i ako je to neophodno u demokratskom drutvu i ako to zahtijevaju legitimni interesi, kao to su zatita zdravlja ljudi ili morala ili prava i slobode drugih.
3.9.16 NEPOVREDIVOST STANA

Ustav garantuje pravo na nepovredivost stana. Pravo na potovanje stana, ili pravo na potovanje doma, kako ga bolje nominuju meunarodni instrumenti, je segment prava na privatnost. Evropska konvencija o ljudskim pravima usvaja iroku deniciju doma u kontekstu navedene garancije. Tako se pod domom ne smatra samo onaj prostor koji je posjjednut u skladu sa zakonom, ve je bitnija priroda stanovanja u njemu, nego zakonitost stanovanja.
42
Osim toga, pod ovim pojmom se smatraju i poslovne kancelarije. U skladu sa navedenim Ustav predvia da niko ne moe bez odluke suda ui u stan ili druge prostorije protiv volje njegovog draoca i u njima vriti pretres. Dakle, sud je taj koji procjenjuje da li je ispunjen legitimni cilj da se prekri garancija nepovredivosti stana. Pretres se, prema Ustavu, moe izvriti u prisustvu dva svjedoka ime se obezbjeuje dodatna zatita prava na privatnost. Samo u tri hitna sluaja moe se ui u tui stan bez odluke suda ili bez prisustva svjedoka i to ako je to neophodno radi spreavanja vrenja krivinog djela, radi hvatanja uinioca krivinog djela ili radi spaavanja ljudi i imovine.
3.9.17 TAJNOST PISAMA

I pravo na prepisku je jedan od elemenata prava na privatnost. Ustav garantuje nepovredivost tajnosti pisama, telefonskih razgovora i drugih sredstava optenja. Ustav predvia mogunost ogranienja ovog prava i to ako je to neophodno radi voenja krivinog postupka ili iz razloga bezbjednosti, ali samo na osnovu odluke suda. Potreba za postojanje sudske odluke nalae da se zakonom blie odrede uslovi za ogranienje ovog prava po navedena dva osnova.
3.9.18 PODACI O LINOSTI

Iako pravo na zatitu podataka o linosti predstavlja element prava na privatni ivot, Ustav mu daje mjesto u posebnom lanu i navodi: Jemi se zatita podataka o linosti. Adekvatno proklamaciji ovog prava Ustav uvodi i zabranu upotrebe podataka o linosti van namjene za koju su pribavljeni. Takoe, Ustav utvruje pravo svakog da bude obavijeten o podacima koji su prikupljeni o njegovoj linosti i pravo na sudsku zatitu u sluaju zloupotrebe. Ustavna garancija zatite podataka o linosti blie se ureuje zakonom koji propisuje postupke i mjere za prikupljanje, obradu, korienje i razmjenu linih podataka, kao i mjere za onemoguavanje njihove zloupotrebe.
3.9.19 PRAVO AZILA

Opredijeljena ka prihvatanju civilizacijskih tekovina u sferi potovanja i zatite ljudskih prava, Crna Gora je svojim Ustavom posebno apostrorala pravo na azil. Dakle, Ustav propisuje pravo strancu da moe da trai azil u Crnoj Gori, ako mu zbog
43
UPRAVA ZA KADROVE
svoje rase, jezika, vjere ili pripadnosti nekoj naciji ili grupi ili zbog politikih uvjerenja strahuje od progona. Sljedstveno izloenom, Ustav propisuje zabranu protjerivanja stranca iz Crne Gore, ako mu zbog navedenih svojstava prijeti osuda na smrtnu kaznu, muenje, neljudsko ponaanje, poniavanje ili ozbiljno krenje ljudskih prava. Stranac se moe protjerati iz Crne Gore samo na osnovu odluke nadlenog organa po zakonito sprovedenom postupku. Navedena prava strancu garantuju se prvenstveno u cilju da stranac u drugoj zemlji ne bude izloen krenju prava na ivot ili torturu. Evropska konvencija za zatitu ljudskih prava i osnovnih sloboda obavezuje sve lanice Savjeta Evrope da se uzdre od mjera koje mogu dovesti do krenja navedenih apsolutnih prava, a u tom kontekstu i da ne izrue stranca u drugu dravu u koju bi mogao biti izloen progonu i tekom krenju ljudskih prava. U tom smislu Ustav Crne Gore utvruje pravo na azil.
3.10 POLITIKA PRAVA I SLOBODE

3.10.1 BIRAKO PRAVO
Birako pravo je jedno od najznaajnijih politikih prava, jer njegovim ostvarivanjem graani neposredno konstituiu organe vlasti i time realizuju graanski suverenitet, iji su nosioci. Slijedei naelo prema kome je nosilac suverenosti graanin koji ima crnogorsko dravljanstvo, Ustav propisuje da je titular birakog prava dravljanin Crne Gore, koji je navrio 18 godina ivota i koji ima najmanje dvije godine prebivalite u Crnoj Gori. Kada su u pitanju navedena tri uslova za sticanje birakog prava, Ustav ne pravi razliku izmeu aktivnog (pravo graanina da bira) i pasivnog birakog prava (pravo da bude biran), osim kod pasivnog birakog prava za predsjednika Crne Gore za koje se propisuje drugi rezidencijalni uslov (prebivalite u Crnoj Gori najmanje 10 godina u posljednjih 15 godina). Ustav logino propisuje da se birako pravo ostvaruje na izborima. Ustav, kao vane karakteristike birakog prava utvruje optost i jednakost, kao uslov za eliminaciju svih oblika diskriminacije kod ostvarivanja ovog prava, a ne predvia bilo kakve osnove u smislu iskljuenja ili ogranienja birakog prava. Kao izborne principe Ustav odreuje slobodne i neposredne izbore i tajno glasanje, koji svoju konkretizaciju imaju u izbornom zakonodavstvu.
44
3.10.2 SLOBODA MISLI, SAVJESTI I VJEROISPOVIJESTI

Ustav svakome jemi pravo na slobodu misli, savjesti i vjeroispovijesti, kao i pravo da promijeni vjeru ili uvjerenje i slobodu da sam ili u zajednici sa drugima javno ili privatno ispoljava vjeru molitvom, propovijedima, obiajima ili obredom. Takoe, Ustav propisuje da niko nije obavezan da se izjanjava o svojim vjerskim i drugim uvjerenjima. Sloboda misli je jedna od najznaajnijih duhovnih sloboda i zajedno sa ostalim pomenutim slobodama iz ovog ustavnog odreenja predstavlja garanciju duhovnog integriteta neke linosti. Pod slobodom misli podrazumijeva se sloboda svake linosti da formira sopstveno miljenje o drutvenim i ivotnim pojavama. Ona nije samo uslov ljudske individualnosti, ve i uslov ostvarivanja drugih politikih prava i sloboda. Sloboda vjeroispovijesti pripada domenu tradicionalnih ljudskih prava, koju uz slobodu misli, garantuju najvaniji akti meunarodnog prava. Sloboda savjesti podrazumijeva slobodu nekoga da vjeruje ili ne vjeruje i kao takva uslov je za ostvarivanje slobode misli i slobode vjeroispovijesti. Ustav posebno utvruje pravo svakog da se ne izjanjava o svojim vjerskim i drugim uvjerenjima, to je u skladu sa subjektivnom prirodom ovih prava i sa shvatanjem da uvjerenja predstavljaju intimu koja pripada duhovnoj crti ovjeka. Sloboda ispoljavanja vjerskih uvjerenja moe biti ograniena ako je to neophodno radi zatite ivota i zdravlja ljudi, javnog reda i mira i osnovnih ljudskih prava i sloboda drugih, kakve mogue sluajeve predviaju i akti meunarodnog prava.
3.10.3 SLOBODA IZRAAVANJA

Posebnim lanom Ustav garantuje slobodu izraavanja miljenja govorom, pisanom rijeju, slikom i da drugi nain. Prema tome, sloboda izraavanja predstavlja segment slobode miljenja, jer bez nje nije mogue realizovati slobodu miljenja. I ova sloboda se moe ograniiti samo ako to zahtijeva zatita prava drugog na dostojanstvo, ugled i ast ili razlozi javnog morala ili bezbjednosti Crne Gore.
3.10.4 PRIGOVOR SAVJESTI

Iako u kontekstu garantovanja slobode misli, savjesti i vjeroispovijesti pominje slobodu savjesti, ustavotvorac na posebnom mjestu u Ustavu posebno utvruje pravo na prigovor savjesti i garantuje svakom da nije duan da protivno svojoj vjeri ili ubjeenju ispunjava vojnu
45
UPRAVA ZA KADROVE
ili drugu obavezu koja ukljuuje upotrebu oruja. Apostroranjem ovog prava, Ustav dodatno garantuje duhovni integritet, iji element je i sloboda izgraivanja vjerskih pogleda i uvjerenja.
3.10.5 SLOBODA TAMPE

Ustav jemi slobodu tampe i drugih vidova javnog obavjetavanja. Ovu slobodu ustavotvorac je smjestio u korpus politikih prava i sloboda, iako ona ima i line i politike atribute. Naime, ovom slobodom realizuje se sloboda misli, koja je dio line duhovne sfere, zbog ega obje slobode imaju i karakteristine line slobode. S druge strane, sloboda tampe je i politike prirode, jer se u sredstvima informisanja iznose ne samo lini, ve i politiki stavovi i bitno utie na javno mnjenje o politikom ivotu u zajednici. Zbog toga se, za ovu slobodu, moe rei da je ona pretpostavka za ostvarivanje drugih politikih sloboda i prava, koje u mnogome zavise od kvaliteta informisanja graana. Ustav ustanovljava i pravo da se bez odobrenja osnivaju novine i druga sredstva javnog informisanja, s tim da osnivanje mora biti registrovano upisom kod nadlenog organa. Takoe, Ustavom se garantuje pravo na odgovor i pravo na ispravku neistinite, nepotpune ili netano prenijete informacije, kojom je povrijeeno neije pravo ili interes i pravo na naknadu tete prouzrokovane objavljivanjem netanog podatka ili obavjetenja.
3.10.6 ZABRANA CENZURE

Ustav zabranjuje cenzuru medija, ime dodatno jemi slobodu javnog obavjetavanja. Ipak, zabrana cenzure nije apsolutna, jer nadleni sud moe sprijeiti irenje informacija, ako je to neophodno radi spreavanja pozivanja na nasilno ruenje Ustavom utvrenog poretka, ouvanja teritorijalnog integriteta Crne Gore, spreavanja propagiranja rata ili podstrekavanja na nasilje ili vrenje krivinog djela, spreavanje propagiranja rasne, nacionalne i vjerske mrnje ili diskriminacije. Odreenje da sud donosi odluku u cilju spreavanja irenja informacija, u navedenim sluajevima, podrazumijeva da se zakonom uredi sudska procedura u ovom pogledu.
3.10.7 PRISTUP INFORMACIJAMA

Ustavom se svakome garantuje pravo na pristup informacijama u posjedu dravnih organa i organizacija koje vre javna ovlaenja. Korienje ovog prava ima dvojak znaaj. S jedne strane, koristei se ovim pravom graani i pravna lica su u mogunosti da dou do dragocjenih podataka za ekasno i efektiv-
46
no ostvarivanje prava i da polazei od prakse rada dravnih organa predvide rezultat postupka i disponiraju da li e ili ne pokrenuti postupak pred nadlenim dravnim organima. S druge strane, ovo pravo zauzima vano mjesto u svakom demokratskom drutvu, jer kroz njegovo vrenje doprinosi se javnosti rada organa vlasti, jer su graani i njihove institucije u prilici da se informiu o njihovom radu i da kontroliu djelatnost dravnih organa. I ovo pravo nema apsolutni karakter, jer se ono moe ograniiti ako je to u interesu zatite ivota, javnog zdravlja, morala i privatnosti, voenja krivinog postupka, bezbjednosti i odbrane Crne Gore, spoljne, monetarne i ekonomske politike.
3.10.8 SLOBODA OKUPLJANJA

Sloboda mirnog okupljanja, bez odobrenja, a uz prethodnu prijavu nadlenom organu jemi se Ustavom. Dakle, za ostvarivanje ove slobode nije potrebno odobrenje dravnog organa, ve samo prijava nadlenom organu. I ova sloboda nije apsolutna, jer Ustav propisuje da okupljanje moe privremeno ograniiti odlukom nadlenog organa, radi spreavanja nereda ili vrenja krivinog djela, ugroavanja zdravlja ljudi, morala ili radi bezbjednosti ljudi i imovine, u skladu sa zakonom. Prema tome, Ustav preputa zakonodavcu da blie regulie postupak ograniavanja okupljanja graana, kao i da odredi koji je organ nadlean za donoenje odluke u ovom pogledu.
3.10.9 SLOBODA UDRUIVANJA

Ustav jemi slobodu politikog, sindikalnog i drugog udruivanja i djelovanja, bez odobrenja, uz upis kod nadlenog organa. Adekvatno ovoj garanciji Ustav utvruje i to da se niko ne moe prisiliti da bude lan nekog udruenja. Ustav, takoe, propisuje da drava pomae politika i druga udruenja, kada za to postoji javni interes. Sloboda politikog udruivanja podrazumijeva slobodu osnivanja politikih partija, dok se pod slobodom sindikalnog organizovanja smatra sloboda osnivanja sindikalnih organizacija, radi zatite i unapreenja ekonomskog, profesionalnog i socijalnog statusa i prava njegovih lanova. Pod drugim udruenjima podrazumijevaju se svi oblici udruivanja mimo politikih stranaka i sindikalnih organizacija, kao to su nevladine organizacije (nevladina udruenja i nevladine fondacije), drutva, pokreti, forumi i sl. Nevladina udruenja se osnivaju radi ostvarivanja pojedinanih ili zajednikih interesa ili radi ostvarivanja i armacije javnog interesa. Ona su snaan faktor jaanja graanske inici-
47
UPRAVA ZA KADROVE
jative, funkcioniu naspram dravne vlasti kao tzv. civilno drutvo, nezavisna su od dravnih organa i u partnerskom odnosu sa dravnim organima utiu na konstituisanje dravnih politika u raznim oblastima.
3.10.10 ZABRANA POLITIKOG ORGANIZOVANJA

Naspram slobode politikog udruivanja, Ustav propisuje tri sluaja zabrane politikog organizovanja. Prvo, zabranjeno je politiko organizovanje u dravnim organima. Cilj ove zabrane je da se postigne puna profesionalnost i stabilnost rada dravnih organa i da status dravnih slubenika ne zavisi od smjene parlamentarne vlasti ili Vlade. Samo profesionalni i stabilni dravni organi mogu biti dobar servis graana, za to je bitan uslov njihova nezavisnost od politikog djelovanja. Drugo, zabranjeno je sudijama Ustavnog suda, sudijama redovnih sudova, dravnim tuiocima i njihovim zamjenicima, zatitniku ljudskih prava i sloboda, lanovima Savjeta Centralne banke, lanovima Senata Dravne revizorske institucije, profesionalnim pripadnicima Vojske, policije i slubi bezbjednosti da mogu biti lanovi politikih organizacija. Navedenim kategorijama nosilaca javnih funkcija i dravnih slubenika iskljuuje se sloboda politikog udruivanja. Zemlje razvijene demokratije ne poznaju ove zabrane, ali se one smatraju poeljnim za drutva u tranziciji, kakva su sva ona koja tee usvajanju demokratskih standarda i evropskim i evroatlantskim integracijama. Naime, osnovni preduslovi za razvoj demokratije su stvaranje nezavisnog i samostalnog pravosua i kontrolnih institucija nadlenih za nadzor nad nansijskim sistemom i nad upravljanjem dravnom imovinom i fondovima, kao i stabilnih, konzistentnih i pouzdanih sistema vojske i slubi bezbjednosti. Otuda je nesumnjiva potreba da ove institucije budu liene mogunosti politikog uticaja, a jedna od garancija za postizanje tog cilja je i zabrana njihovim pripadnicima da budu lanovi politikih organizacija. Na kraju, Ustav zabranjuje politiko organizovanje i djelovanje stranaca i politikih organizacija ije je sjedite van Crne Gore. Ova zabrana je logina reeksija ustavnog naela koje promovie graanina-dravljanina Crne Gore za nosioca suverenosti.
3.10.11 ZABRANA DJELOVANJA I OSNIVANJA POLITIKIH I DRUGIH UDRUENJA

Sloboda udruivanja, ni prema aktima meunarodnog prava, ni prema Ustavu, nije apsolutna sloboda. Mogunosti ogranienja ove slobode Ustav apostrora u posebnom lanu i propisuje: Zabranjeno je djelovanje politikih i drugih organizacija koje je usmjereno na nasilno ruenje ustavnog poretka, naruavanje teritorijalne cjelokupnosti Crne Gore, krenje zajemenih slo-
48
boda i prava ili izazivanje nacionalne, rasne, vjerske ili druge mrnje i netrpeljivosti. Inae, odluka o zabrani rada politikih partija ili nevladinih organizacija u nadlenosti je Ustavnog suda Crne Gore. Ustav zabranjuje i osnivanje tajnih subverzivnih organizacija i neregularnih vojski. Pod prvim se smatraju organizacije koje su redovno spremne da prikrivenim metodama rade protiv temeljnih drutvenih vrijednosti, a pod neregularnim vojskama smatraju se svi oblici paravojnih formacija.
3.10.12 PRAVO OBRAANJA MEUNARODNIM ORGANIZACIJAMA

Ustav svakom jemi pravo obraanja meunarodnim organizacijama, radi zatite svojih prava i sloboda zajemenih Ustavom. Kako Ustav u dijelu odredbi o ljudskim pravima i slobodama prihvata prava i slobode koje proklamuju i akti meunarodnog prava, a kako se zatitom ljudskih prava bave i relevantne meunarodne institucije, Ustav, kao opte pravo predvia pravo na obraanje meunarodnim organizacijama zbog krenja osnovnih ljudskih prava. Treba naglasiti da su pitanja nadlenosti meunarodnih institucija za zatitu ljudskih prava, legitimacija podnosioca aplikacije, pretpostavke za prihvatljivost aplikacije i procedura rada institucija, propisani aktima meunarodnog prava. Tako su pravila kada s radi o Evropskom sudu za ljudska prava propisana Evropskom konvencijom za zatitu ljudskih prava i osnovnih sloboda i Poslovnikom o radu Evropskog suda za ljudska prava.
3.10.13 PRAVO OBRAANJA DRAVNOM ORGANU

Ustav svakome garantuje pravo da se pojedinano ili zajedno sa drugim obrati dravnom organu ili organizaciji koja vri javna ovlaenja i da dobije odgovor. Obraanje dravnom organu moe biti kroz razliite forme. To moe biti inicijalni akt, kojim se pokree odgovarajui postupak radi rjeavanja odreenog pitanja. Dalje, to moe biti i predstavka ili prituba, kojom se ukazuje na propuste ili druge oblike nezakonitog rada dravnih organa. Jedna od formi obraanja je i peticija kojom vie graana trai da se rijei neko pitanje za koje su zainteresovani. Obraanje moe biti i u vidu opte kritike rada dravnih organa. U svim sluajevima Ustav garantuje pravo na dobijanje odgovora onom ko se obraa dravnom organu. Ustav garantuje licu koje se obraa dravnom organu i to da ne moe trpjeti tetne posljedice zbog stavova iznijetih u obraanju, osim ako je time uinio krivino djelo.
49
UPRAVA ZA KADROVE
3.10.14 EKONOMSKA, SOCIJALNA I KULTURNA PRAVA I SLOBODE SVOJINA

Svakome se Ustavom jemi pravo svojine. Pod pravom svojine u smislu navedenog ustavnog odreenja ne treba shvatiti pravo koje je ogranieno na posjedovanje, korienje i raspolaganje samo zikim predmetima, jer i druga prava i interesi mogu biti predmet prava svojine. U praksi Evropskog suda za ljudska prava ovo pravo je poznato kao pravo sa inferentnim ogranienjima, to podrazumijeva mogunost da neko moe biti lien svojine samo ako to zahtijeva javni interes, ali pod uslovima predvienim zakonom i optim naelima meunarodnog prava. U tom smislu je i Ustavna odredba da niko ne moe biti lien ili ogranien prava svojine, osim kada to zahtijeva javni interes, uz pravinu naknadu. Ovim se propisuje mogunost izuzetnog lienja ili ogranienja prava svojine i to u sluaju eksproprijacije, kao mjere ekonomske ili drutvene politike. Naime, u postupku eksproprijacije, kada to zahtijeva javni interes, neko se moe liiti prava svojine, ali mu u tom sluaju pripada pravina naknada kao ekvivalent pravu koga se liava. Pitanja utvrivanja javnog interesa i kriterijuma za odreivanje pravine naknade sasvim treba da se reguliu zakonom. Istina, Ustav ne pominje da drava moe u nekim sluajevima korienje imovine usloviti nekim optim interesom ili ograniiti pravo svojine da bi se obezbijedila naplata poreza ili drugih dabina, ili neko liiti prava svojine da bi se izvrila naplata pravosnano utvrenog potraivanja povjerilaca, ali iz ustavnih naela o obavezi potovanja prava i sloboda drugih i o obavezi da je svako duan da se pridrava Ustava i zakona, proizilazi da Ustav posredno podrazumijeva i mogunosti ovakvih ogranienja prava svojine i preputa zakonima da ih blie deniu. Ustavom se ureuje da su prirodna bogatstva i dobra u optoj upotrebi u dravnoj svojini, to je neophodno sa stanovita utvrivanja sigurnih pretpostavki za ekonomski prosperitet i ouvanje prirode, zdrave ivotne sredine i armaciju odrivog razvoja.
3.10.15 SLOBODA PREDUZETNITVA

U skladu sa naelima liberalne ekonomije, koja podrazumijeva da nema progresa bez privatne inicijative i slobode preduzetnitva, Ustav garantuje ovu slobodu. Meutim, ne radi se o apsolutnoj slobodi, jer je dijapazon njenog ostvarivanja ogranien potrebom zatite zdravlja ljudi, ivotne sredine, prirodnih bogatstava, i kulturnih dobara, kao i razlozima bezbjednosti i odbrane Crne Gore, kakva ogranienja i Ustav propisuje.
50
3.10.16 PRAVO NASLJEIVANJA

Ustav jemi pravo na nasljeivanje i time prua dodatnu garanciju prava svojine, jer ako se u naelu jemi pravo svojine logina je posljedica da se garantuje i pravo na nasljeivanje, kao jedan od osnova njenog sticanja. Ustav preputa zakonu da regulie nain ostvarivanja ovog prava.
3.10.17 SVOJINSKO PRAVO STRANACA

Stranci, prema Ustavu, mogu biti nosioci prava svojine u skladu sa zakonom. Ovakvo odreenje podrazumijeva da e se zakonima blie regulisati uslovi za sticanje prava svojine od strane stranaca, kao i nain ostvarivanja svojinskih ovlaenja.
3.10.18 PRAVO NA RAD

Ustavom se svakome priznaje pravo na rad, na slobodan izbor zanimanja i zapoljavanja, na pravine i humane uslove rada i na zatitu za vrijeme nezaposlenosti. Prema tome, ne radi se o garanciji drave da svakome obezbijedi zaposlenje, ve o priznavanju prava u skladu sa mogunostima drave. U stvari, sutinom ustavnog odreenja svakome se jemi sloboda izbora zanimanja i zapoljavanja i pravo na zatitu za vrijeme nezaposlenosti, a zaposlenom i pravo na pravine i humane uslove rada.
3.10.19 ZABRANA PRINUDNOG RADA

Ustav ustanovljava zabranu prinudnog rada. Pod prinudnim radom smatra se rad ili usluga koja se trai od bilo koga, protivno njegovom pristanku i uz prijetnju kazne. Saglasno aktima meunarodnog prava, Ustav ovu zabranu ne odreuje apsolutnom, jer propisuje da se pod prinudnim radom ne smatra rad uobiajen u sklopu izdravanja kazne lienja slobode, rad u obavljanju slube vojne prirode ili slube koja se zahtijeva umjesto nje i rad koji se zahtijeva u sluaju krize ili nesree koja prijeti ljudskim ivotima ili imovini.
3.10.20 PRAVA ZAPOSLENIH

Ustavom je odreeno da zaposleni imaju pravo na odgovarajuu zaradu, pravo na ogranieno radno vrijeme i plaeni odmor (dnevni, nedjeljni i godinji) i pravo na zatitu na
51
UPRAVA ZA KADROVE
radu. U Ustavu se blie ne odreuje standard odgovarajue zarade ve se preputa zakonima i kolektivnim ugovorima da utvrde kriterijume za odreivanje zarade, kao to su oni koji odgovaraju odreenom radnom mjestu, kvalikaciji, radu i radnom doprinosu, kao i da utvrde zaradu u visini egzistencijalnog minimuma (garantovana zarada) Pravom na ogranieno radno vrijeme smatra se ogranieni broj sati proveden na radu u toku radnog dana, nedjelje i mjeseca, a pod pravom na plaeni odmor podrazumijevaju se dnevni, nedjeljni i godinji odmor, uz pravo zaposlenog na naknadu zarade za vrijeme korienja odmora. Pravo na zatitu na rad utvruje se kao opte pravo svih zaposlenih, uz odreenje da omladina, ene i invalidi uivaju posebnu zatitu na radu. Nain ostvarivanja prava zaposlenih blie se ureuje zakonom.
3.10.21 SOCIJALNI SAVJET

Naelo liberalne ekonomije, kao uslov drutvenog progresa podrazumijeva slobodu preduzetnitva i privatne inicijative. Meutim, to ne znai da je sloboda ureivanja poloaja zaposlenih u potpunosti preputena poslodavcu. U ovoj aktivnosti uestvuju drava, poslodavac i sindikat. Drava ima interes da stvori okvire privreivanja i uredi osnovnu lepezu prava zaposlenih u mjeri kojom se ostavlja prostor za zamah privreivanja i ekonomski napredak. interes poslodavca je da protabilno posluje, ali on ne treba da pogoduje negiranju prava zaposlenih. i na kraju, sindikat objedinjava zaposlene i stara se o njihovim profesionalnim interesima i statusu. Sve ovo podrazumijeva odreeni stepen koordinacije u djelatnostima navedena tri subjekta kada je u pitanju poloaj zaposlenih. Upravo zbog toga Ustav ustanovljava institut Socijalnog savjeta sa ciljem da on usklauje socijalni poloaj zaposlenih. U skladu sa navedenim, Ustav odreuje da Socijalni savjet ine predstavnici sindikata, poslodavca i Vlade.
3.10.22 PRAVO NA TRAJK

Pravo na trajk je element prava na rad i sredstvo za uspostavljanje ravnotee izmeu prava i dunosti poslodavca prema zaposlenima i prava zaposlenih. Korienjem ovog prava, zaposleni kroz organizovanu obustavu rada ili druge oblike neposlunosti, vre pritisak na poslodavca ili Vladu, radi poboljanja platnog sistema ili uslova rada, odnosno radi zatite svojih profesionalnih i socijalnih interesa. Zbog toga, Ustav garantuje ovo pravo. U skladu sa meunarodnim pravnim aktima za oblast rada, Ustav predvia mogunost da se ogranii pravo na trajk zaposlenih, u Vojsci, policiji, dravnim organima i javnim slubama, radi zatite javnog interesa u skladu sa zakonom.
52
Ovo ogranienje je razumljivo s obzirom na prirodu djelatnosti navedenih slubi.
3.10.23 SOCIJALNO OSIGURANJE

Ustav garantuje pravo na socijalno osiguranje i propisuje: Socijalno osiguranje zaposlenih je obavezno. Ne precizira se koji su to vidovi socijalnog osiguranja i preputa se zakonu da ih blie denie. Ustav, utvruje i posebnu obavezu drave da obezbijedi materijalnu sigurnost licu koje nije sposobno za rad i nema sredstava za ivot.
3.10.24 ZATITA LICA SA INVALIDITETOM

Invalidima Ustav jemi posebnu zatitu. Ovo je garancija prava na posebnu socijalnu i invalidsku zatitu lica sa invaliditetom. Sadraj i nain ostvarivanja ovog prava blie se ne ureuje Ustavom, ve preputa zakonu. Ovo pravo podrazumijeva vie oblika prava koji ne pripadaju drugim licima.
3.10.25 ZDRAVSTVENA ZATITA

Ustav svakome jemi pravo na zdravstvenu zatitu, s tim to blie uslove njegovog ostvarivanja preputa zakonu. Ustavom se odreenim kategorijama lica utvruje pravo na zdravstvenu zatitu na teret javnih prihoda, ako to pravo ne ostvaruju po nekom drugom osnovu (osiguranje po osnovnu radnog odnosa ili penzijskog osiguranja). To su djeca, trudnice, stara lica i lica sa invaliditetom.
3.10.26 ZATITA POTROAA

Prema Ustavu, drava ima obavezu da titi potroae i da zabrani radnje kojima se naruava zdravlje, bezbjednost i privatnost potroaa. Ova ustavna garancija treba da se konkretizuje kroz donoenje zakona kojim se preciziraju prava potroaa i nain njihovog ostvarivanja kao i zabranjene radnje kojima se naruavaju prava potroaa.
53
UPRAVA ZA KADROVE
3.10.27 BRANA SLOBODA

Ustav, kao i meunarodni pravni akti garanuje slobodu za zakljuenje braka i propisuje: Brak se moe zakljuiti samo uz slobodan pristanak mua i ene. Prema tome, Ustav za uslov zasnivanja i punovanosti braka utvruje dobrovoljnost, odnosno slobodno izraenu volju i pristanak ene i mukarca. Blie odredbe o realizaciji ove slobode preputene su zakonu. Ustav, takoe, proklamuje i zasnovanost braka na ravnopravnosti suprunika.
3.10.28 PORODICA
Porodica, kao jedna od najveih drutvenih vrijednosti, prema Ustavu, uiva posebnu zatitu. U tom smislu, Ustav ureuje osnovna prava i dunosti roditelja i djece i stavlja u ravnopravan poloaj djecu roenu van braka sa djecom roenom u braku. Tako Ustav predvia obavezu roditelja da brinu o djeci i da ih koluju i vaspitavaju i obavezu djece da se staraju o roditeljima kojima je potrebna pomo. Nadalje, Ustav dovodi u jednakost djecu roenu van braka sa djecom roenom u braku. Ta jednakost je apsolutna u pogledu ostvarivanja i zatite svih prava i obaveza. Ovim ustavnim odreenjem stvoren je osnov za dalju razradu porodinih odnosa materijom porodinog zakonodavstva.
3.10.29 ZATITA MAJKE I DJETETA

Majci i djetetu Ustavom se garantuje da uivaju posebnu zatitu. istovremeno, Ustav obavezuje dravu da stvara uslove kojima se podstie raanje djece. Dakle, Ustav sadri optu garanciju o zatiti majke i djeteta i sa druge strane uvodi obavezu da se preduzmu mjere za podsticanje razvoja djece u cilju odrivog demografskog razvoja u dravi. Razrada obezbjeenja navedene garancije i mjera za podsticanje jaanja populacije predmet je zakonodavne regulative.
3.10.30 PRAVA DJETETA

Ustav odreuje da dijete uiva prava i slobode primjerene njegovom uzrastu i zrelosti i djetetu jemi posebnu zatitu od psihikog, zikog, ekonomskog i svakog drugog iskoriavanja ili zloupotrebe. Ovim odreenjima Ustav u centar interesovanja porodinih odnosa stavlja akcenat
54
na ostvarivanje prava djeteta i njima komplementarnoj roditeljskoj odgovornosti u vrenju roditeljskog prava, na izbor najboljih naina zatite djece i na spreavanje njihovog zlostavljanja i zanemarivanja. Blia odreenja o pravima djece sasvim sigurno moraju nai mjesto u zakonu koji regulie porodine odnose.
3.10.31 PRAVO NA KOLOVANJE

Pravo na kolovanje, kao osnovno kulturno pravo dostupno je svakom pod jednakim uslovima, s obzirom da propisuje: Jemi se pravo na kolovanje pod jednakim uslovima Ovo je individualno pravo, jer je dostupno svakome, a istovremeno je i aktivno pravo, jer naspram njega stoji dunost drave da osniva kole, poto Ustav izriito navodi dunost drave da podstie i pomae razvoj prosvjete. Ustav ustanovljava i princip obaveznog i besplatnog osnovnog kolovanja, kakav poznaju i meunarodni pravni akti. Odredba o besplatnom osnovnom kolovanju podrazumijeva da se za taj nivo kolovanja ne plaa kolarina. Kao dopunu garancije prava na kolovanje, ustav jemi i autonomiju univerziteta, visokokolskih i naunih ustanova, ime proklamuje pravo ovih ustanova na zatitu od mijeanja drave i politike u njihovoj osnovnoj djelatnosti. Dijapazon autonomije univerziteta blie se odreuje zakonom.
3.10.32 SLOBODA STVARALATVA

Ustav jemi slobodu naunog, kulturnog i umjetnikog stvaralatva. Saglasno prednjoj garanciji Ustav jemi i slobodu objavljivanja naunih otkria i tehnikih izuma, a njihovim stvaraocima moralna i imovinska prava. Ova sloboda, s jedne strane, ima atribut slobode izraavanja vlastitog miljenja, a sa druge strane obiljeja svojine jer Ustav stvaraocima djela garantuje moralna i imovinska prava, koja predstavljaju elemente intelektualne svojine, koja se blie regulie zakonom.
3.10.33 NAUKA, KULTURA I UMJETNOST

Ustavom je ustanovljena obaveza drave da podstie i pomae razvoj prosvjete, nauke, kulture, umjetnosti, sporta, zike i tehnike kulture. Ustavna obaveza drave je i da titi naune, kulturne, umjetnike i istorijske vrijednosti. Ovim odreenjem denie se zatitniki odnos drave prema prosvjeti, nauci, kulturi,
55
UPRAVA ZA KADROVE
umjetnosti i sportu, koji je neophodan, jer razvoj ovih oblika drutvenog djelovanja zahtijeva znaajne materijalne, nansijske i ljudske resurse. Drava ima naroiti interes da podstie ove djelatnosti i da titi njihova dostignua, jer su one nezamjenjiv uslov drutvenog napretka i stvaranja civilizacijskih vrijednosti, po kojima se drava prepoznaje po svojoj uspjenosti u svijetu.
3.10.34 ZATITA PRIRODNE I KULTURNE BATINE

Ustavom se ustanovljava obaveza svakog da uva prirodnu i kulturnu batinu od opteg interesa, a istovremeno se denie obaveza drave da titi prirodnu i kulturnu batinu. Ouvanje prirodne i kulturne batine predstavlja neophodnu pretpostavku ekonomskog, kulturnog i ukupnog drutvenog razvoja. Takav znaaj ovih vrijednosti u Ustavu je verikovan poev od preambule, preko naela ekoloke drave i prava na ivotnu sredinu do odreenja o obavezi uvanja prirodne i kulturne batine. Treba napomenuti, da postoji potreba da se zakonima blie deniu mjere za ouvanje ovih drutvenih vrijednosti i posljedice naruavanja tih mjera.
3.11 POSEBNA - MANJISKA PRAVA

3.11.1 ZATITA IDENTITETA
Meunarodni pravni akti predviaju pozitivnu diskriminaciju ili drugaije reeno armativnu akciju, prema pripadnicima manjinskih naroda i drugih manjinskih nacionalnih zajednica, kao oblik spreavanja otvorene ili prikrivene diskriminacije. U tom smislu pripadnicima manjinskih naroda i drugih manjinskih nacionalnih zajednica jemi se zatita nacionalnog, etnikog, kulturnog, jezikog i vjerskog identiteta i ovome imanentna druga prava, kao i pravo na adekvatnu zastupljenost u predstavnikim organima i organima dravne vlasti i odravanje kontakata sa graanima van Crne Gore i meunarodnim organizacijama. Saglasno navedenom, Ustav pripadnicima manjinskih nacionalnih zajednica jemi irok spektar prava koja mogu koristiti pojedinano ili u zajednici sa drugim i to prava: || na izraavanje, uvanje, razvijanje i javno ispoljavanja nacionalne, etnike, kulturne i vjerske posebnosti; || na izbor, upotrebu i javno isticanje nacionalnih simbola i obiljeavanje nacionalnih praznika; || na upotrebu svog jezika u privatnoj, javnog i slubenoj upotrebi;
56
||
||
|| || ||
||
|| || ||
||
na kolovanje na svom jeziku i pismu u dravnim ustanovama i da nastavni programi obuhvataju i istoriju i kulturu pripadnika manjinskih naroda i drugih manjinskih nacionalnih zajednica; da u sredinama sa znaajnim ueem u stanovnitvu organi lokalne samouprave, dravni i sudski organi vode postupak i na jeziku manjinskih naroda i drugih manjinskih nacionalnih zajednica; da osnivaju prosvjetna, kulturna i vjerska udruenja uz materijalnu pomo drave; da sopstveno ime i prezime upisuju i koriste na svom jeziku i pismu u slubenim ispravama, da u sredinama sa znaajnim ueem u stanovnitvu tradicionalni lokalni nazivi, imena ulica i naselja, kao i topografske oznake budu ispisana i na jeziku manjinskih naroda i drugih manjinskih nacionalnih zajednica; na autentinu zastupljenost u Skuptini Crne Gore i skuptinama jedinica lokalne samouprave u kojima ine znaajan dio stanovnitva shodno principu armativne akcije; na srazmjernu zastupljenost u javnim slubama, organima dravne vlasti i lokalne samouprave; na informisanje na svom jeziku; da uspostavljaju i odravaju kontakte sa graanima i udruenjima van Crne Gore sa kojima imaju zajedniko nacionalno i etniko porijeklo i kulturno-istorijsko nasljee, kao i vjerska ubjeenja; na osnivanje savjeta za zatitu i unapreenje posebnih prava.
Nain ostvarivanja proklamovanih prava blie se ureuje zakonom.
3.11.2 ZABRANA ASIMILACIJE

Kao dodatnu garanciju potovanja prava manjinskih naroda i drugih manjinskih nacionalnih zajednica, a posebno prava na ouvanje identiteta, Ustav ustanovljava zabranu nasilne asmilacije manjinskih naroda i drugih manjinskih nacionalnih zajednica. Istovremeno se utvruje obaveza drave da sprijei sve oblike nasilne asimilacije.
57
UREENJE VLASTI
UPRAVA ZA KADROVE
4

|| || || || || || || || || || || || || ||
UREENJE VLASTI
4.1 SKUPTINA CRNE GORE
4.1.1 NADLENOST
Nadlenosti Skuptine su: donosi Ustav; donosi zakone; donosi druge propise i opte akte (odluke, zakljuke, realizacije, deklaracije i preporuke); proglaava ratno i vanredno stanje; donosi budet i zavrni raun budeta; donosi strategiju nacionalne bezbjednosti i strategiju odbrane; donosi plan razvoja i prostorni plan Crne Gore; odluuje o upotrebi jedinica Crne Gore u meunarodnim snagama; ureuje sistem dravne uprave; vri nadzor nad Vojskom i bezbjednosnim slubama; raspisuje dravni referendum; bira i razrjeava predsjednika i lanove Vlade; bira i razrjeava predsjednika Vrhovnog suda, predsjednika i sudije Ustavnog suda, imenuje i razrjeava vrhovnog dravnog tuioca i dravne tuioce, zatitnika ljudskih prava i sloboda; guvernera Centralne banke i lanove Savjeta Centralne banke Crne Gore, predsjednika i lanove Senata dravne revizorske institucije i druge nosioce funkcija odreene zakonom; odluuje o imunitetskim pravima; daje amnestiju; potvruje meunarodne ugovore; raspisuje javne zajmove i odluuje o zaduenju Crne Gore odluuje o raspolaganju dravnom imovinom iznad vrijednosti odreene zakonom; vri i druge poslove utvrene Ustavom i zakonom.
|| || || || || ||
Prema tome, Skuptina vri funkciju u vie oblasti. Najprije, ona vri ustavotvornu i zakonodavnu vlast, to su najznaajnija ovlaenja parlamenta. U okviru normativne djelatnosti Skuptine, kao posebne nadlenosti, su i donoenje budeta i zavrnog rauna budeta, ureivanje sistema dravne uprave, potvrivanje (ratikacija) meunarodnih ugovora, kao i davanje amnestije uiniocima krivinih djela. Kroz donoenje budeta i zavrnog rauna budeta ostvaruje se i parlamentarna kontrola nad radom Vlade. Osim toga, Skuptina dono-
60
si i druge propise (odluke, zakljuke, rezolucije, deklaracije i preporuke). Znaajne su nadlenosti Skuptine u donoenju razvojnih planskih dokumenata (plana razvoja i prostornog plana Crne Gore). Skuptina vri etiri funkcije u oblasti odbrane i nacionalne bezbjednosti (proglaava ratno vanredno stanje, donosi strategiju nacionalne bezbjednosti i strategiju odbrane, odluuje o upotrebi jedinica Vojske Crne Gore u meunarodnim snagama i vri civilnu kontrolu nad Vojskom i slubama bezbjednosti). Parlament pored nadlenosti da raspisuje dravni referendum ima vie izvrnih ovlaenja na osnovu kojih bira i imenuje i razrjeava nosioce javnih funkcija u svim granama vlasti, te odluuje o imunitetskim pravima lica koja uivaju imunitet, osim o imunitetu sudija. U nadlenosti parlamenta je i raspisivanje javnih zajmova, kao i odluivanje o zadravanju Crne Gore i o raspolaganju dravnom imovinom iznad vrijednosti odreene zakonom. U posebnim ustavnim odredbama utvrene su i druge nadlenosti Skuptine: odluivanje o razrjeenju predsjednika Crne Gore, o povjerenju Vladi, o izboru Tuilakog savjeta i dr.
4.1.2 SASTAV SKUPTINE

Ustav konstatuje da Skuptinu ine poslanici koji se biraju neposredno, na osnovu jednakog i opteg birakog prava i tajnim glasanjem, te da Skuptina ima 81. poslanika. Kroz ovakvo ustavno odreenje realizuje se princip graanske suverenosti i naelo da vlast poiva na volji naroda. Samo onaj parlament koji je izabran u skladu sa pomenutim naelima birakog prava ima utemeljen legitimitet. Odreenjem da Skuptina ima 81. poslanika zadovoljava se proporcija da se poslanik bira na est hiljada biraa.
4.1.3 MANDAT SKUPTINE

Ustavom je utvren mandat Skuptine na vrijeme od etiri godine. Skuptini moe prestati mandat i prije vremena na koje je izabrana, njenim rasputanjem ili skraenjem mandata. Mandat Skuptine moe biti produen samo ako istie za vrijeme ratnog ili vanrednog stanja, ali najdue do 90 dana po prestanku okolnosti koje su izazvale takvo stanje. Ustav predvia mogunost skraivanja mandata. Pravo da podnesu predlog u tom smislu, imaju predsjednik Crne Gore, Vlada ili najmanje 25 poslanika. Za odluku o skraenju mandata potrebno je da se izjasni veina svih poslanika u Skuptini.
61
UPRAVA ZA KADROVE
4.1.4 PRAVA I DUNOSTI POSLANIKA

Ustav odreuje da se poslanik opredjeljuje i glasa po sopstvenom uvjerenju. Time se proklamuje princip tzv. Slobodnog mandata , prema kome poslanik ne moe snositi sankciju opoziva za govor i glas u Skuptini. Ustav predvia i pravo poslanika da profesionalno obavlja funkciju, to podrazumijeva da je na poslaniku pravo izbora da li e svoju funkciju obavljati profesionalno i na osnovu nje ostvarivati sva prava iz i po osnovu radnog odnosa, ili e je vriti volonterski, uz drugu svoju profesiju. inae, za neke funkcije, kao to su pravosudne funkcije i funkcije lanstva u Vladi, predviena je nespojivost s poslanikom funkcijom.
4.1.5 IMUNITET
Ustav utvruje imunitetska prava poslanika u cilju zatite slobodnog poslanikog mandata i garantovanja politikih prava poslanika i propisuje materijalnopravni i procesnopravni imunitet. Materijalnopravni imunitet podrazumijeva da poslanik ne moe biti pozvan na odgovornost za govor i glas u Skuptini. Prema tome, neprikosnovena je njegova sloboda govora i glasanja u parlamentu i dejstvo takvog imuniteta je apsolutno, zbog ega se ovaj imunitet naziva i apsolutnim imunitetom. Ova privilegija se vezuje samo za rad poslanika unutar parlamenta. Procesnopravni imunitet se sastoji u tome da se protiv poslanika ne moe pokrenuti krivini postupak, niti odrediti pritvor, bez odobrenja Skuptine, osim ako je zateen u vrenju krivinog djela za koje je propisana kazna u trajanju duem od pet godina zatvora. Ovim imunitetom se titi lina sloboda poslanika za radnje koje nijesu neposredno vezane za njegovo djelovanje u parlamentu. Procesno pravni imunitet je relativne prirode, jer on predstavlja smetnju za voenje krivinog postupka do trenutka kada parlament odobri pokretanje krivinog postupka, odnosno dok poslaniku traje mandat. Po prestanku mandata, protiv poslanika se moe voditi krivini postupak zbog njegovih inkriminisanih djelatnosti izvan onih koje pokriva materijalnopravni imunitet i ako Skuptina za vrijeme trajanja mandata, nije dala odobrenje za krivino gonjenje. Procesnopravni imunitet ne postoji ako je poslanik zateen na vrenju krivinog djela za koje je propisana kazna u trajanju duem od pet godina zatvora. Imunitet, kao poslanik, uivaju predsjednik Crne Gore, predsjednik i lanovi Vlade, predsjednik Vrhovnog suda, predsjednik i sudije Ustavnog suda i vrhovni dravni tuilac.
62
4.1.5.1
PRESTANAK MANDATA POSLANIKA
Ustav predvia etiri osnova za prestanak mandata poslanika i to: || ostavku kao lini in poslanika, || pravosnanu osudu poslanika na kaznu zatvora od najmanje est mjeseci, || lienje poslovne sposobnosti, i || prestanak crnogorskog dravljanstva, kojim se inae gubi i pasivno birako pravo, kao i svojstvo nosioca graanske suverenosti.
4.1.6 KONSTITUISANJE SKUPTINE

Nakon parlamentarnih izbora, predsjednik Skuptine prethodnog saziva je duan da zakae prvu sjednicu novo izabranog sastava Skuptine. To je konstitutivna sjednica, koja se ima odrati najkasnije 15 dana od objavljivanja konanih rezultata izbora.
4.1.7 PREDSJEDNIK, POTPREDSJEDNIK SKUPTINE

Kao parlamentarne funkcionere Ustav utvruje predsjednika Skuptine i jednog ili vie potpredsjednika iji se mandat vezuje za mandat parlamenta, a biraju se iz sastava Skuptine. Predsjednik Skuptine predstavlja Skuptinu, saziva sjednice Skuptine i predsjedava im, stara se o primjeni Poslovnika Skuptine, raspisuje izbore za predsjednika Crne Gore i vri i druge poslove utvrene Ustavom, zakonom i Poslovnikom Skuptine. On je prema Ustavu lan Savjeta za odbranu i bezbjednost. Potpredsjednik Skuptine zamjenjuje predsjednika u vrenju poslova kada je on sprijeen ili kada mu on povjeri da ga zamjenjuje.
4.1.8 ZASJEDANJE SKUPTINE

Ustav utvruje da Skuptina radi na redovnim i vanrednim zasjedanjima. Zasjedanja su period u kome parlament radi preko svojih radnih tijela i u plenumu. Redovno zasjedanje odrava se dva puta godinje. Prvo redovno zasjedanje poinje prvog radnog dana u martu i traje do kraja jula, a drugo prvog radnog dana u oktobru i traje do kraja decembra. Vanredno zasjedanje saziva se na zahtjev predsjednika Crne Gore, Vlade ili najmanje treine ukupnog broja poslanika (27 poslanika).
63
UPRAVA ZA KADROVE
4.1.9
ODLUIVANJE SKUPTINE
Ustav predvia kvorum za rad i za donoenje skuptinskih odluka. Kao osnovni princip utvruje da se odluke donose veinom glasova prisutnih poslanika na sjednici kojoj je prisutno vie od polovine svih poslanika. Od navedenog principa predviena su tri odstupanja, koja predviaju oblike kvalikatorne veine za donoenje odluke. Tako, veinom glasova svih poslanika, Skuptina donosi zakone kojima se ureuje: nain ostvarivanja sloboda i prava graana, crnogorsko dravljanstvo, referendum, materijalne obaveze graana, dravni simboli i upotreba i korienje dravnih simbola, odbrana i bezbjednost, vojska, osnivanje, spajanje i ukidanje optina; proglaava ratno i vanredno stanje, donosi prostorni plan; donosi Poslovnik Skuptine, odluuje o raspisivanju dravnog referenduma; odluuje o skraenju mandata; odluuje o razrjeenju predsjednika Republike, bira i razrjeava predsjednika i lanove Vlade, odluuje o povjerenju Vlade; bira i razrjeava predsjednika Vrhovnog suda, predsjednika i sudije Ustavnog suda; imenuje i razrjeava zatitnika ljudskih prava i sloboda. Skuptina dvotreinskom veinom glasova svih poslanika odluuje o zakonima kojima se ureuje izborni sistem i imovinska prava stranaca i odluuje o promjeni Ustava. O zakonima kojima se ureuje nain ostvarivanja steenih manjinskih prava i o upotrebi jedinica Vojske u meunarodnim snagama, Skuptina odluuje dvotreinskom veinom svih poslanika u prvom glasanju, a nakon tri mjeseca u drugom glasanju veinom svih poslanika.
4.1.10 RASPUTANJE SKUPTINE

Skuptina se rasputa po sili zakona, ako ne izabere Vladu u roku od 90 dana od dana kada predsjednik Crne Gore prvi put predloi mandatara. U skladu sa parlamentarnim sistemom vlasti i principom ravnotee vlasti, ustanovljena je mogunost rasputanja Skuptine od strane Vlade, ali samo ako Skuptina due vrijeme ne obavlja nadlenosti utvrene Ustavom. Prije donoenja odluke o rasputanju Skuptine, Vlada je duna da pribavi miljenje predsjednika Skuptine i predsjednika klubova poslanika. Rasputanje Skuptine potrebno je da ukazom potvrdi predsjednik Crne Gore, koji prvog narednog dana po rasputanju, raspisuje izbore za Skuptinu. Skuptina se ne moe rasputati za vrijeme ratnog ili vanrednog stanja ili ako je pokrenut postupak glasanja o nepovjerenju Vladi, kao ni u roku od tri mjeseca od konstituisanja ili tri mjeseca prije isteka mandata.
64
4.1.11 PREDLAGANJE ZAKONA I DRUGIH AKATA

Osnovni princip Ustava je da zakonodavna inicijativa pripada Vladi i poslaniku. Pravo predlaganja zakona ima i est hiljada biraa, to je u skladu sa proporcijom broja biraa u odnosu na broj poslanika, ali je interesantno da oni to pravo, prema Ustavu, ne ostvaruju neposredno u komunikaciji sa Skuptinom, ve preko poslanika koga ovlaste. Predlog za raspisivanje dravnog referenduma mogu podnijeti najmanje 25 poslanika, predsjednik Crne Gore, Vlada ili najmanje 10% graana koji imaju birako pravo.
4.1.12 PREDSJEDNIK CRNE GORE

4.1.12.1 NADLENOST
Ustav utvruje sljedee nadlenosti predsjednika Crne Gore: || predstavlja Crnu Goru u zemlji i inostranstvu; || komanduje Vojskom na osnovu odluka Savjeta za odbranu i bezbjednost; || ukazom proglaava zakone; || raspisuje izbore za Skuptinu; || predlae Skuptini mandatara za sastav Vlade nakon obavljenog razgovora sa predstavnicima politikih partija zastupljenih u Skuptini, predsjednike i sudije Ustavnog suda i zatitnika ljudskih prava i sloboda; || postavlja i opoziva ambasadore i efove drugih dimplomatskih predstavnitava Crne Gore u inostranstvu, na predlog Vlade i uz miljenje odbora Skuptine nadlenog za meunarodne odnose; || prima akreditivna i opozivna pisma stranih diplomatskih predstavnika; || dodjeljuje odlikovanja i priznanja Crne Gore; || daje pomilovanja; || vri i druge poslove utvrene Ustavom ili zakonom. Jedna od osnovnih funkcija predsjednika Crne Gore je predstavljanje drave u zemlji i inostranstvu i kao takvu je imamo i u osnovnim odredbama Ustava. Dalje, predsjednik Crne Gore ima odreene nadlenosti u odnosu na aktivnosti Skuptine, a to su: proglaenje zakona, raspisivanje izbora za Skuptinu, predlaganje mandatara za sastav Vlada i kandidate za sudije i predsjednike Ustavnog suda i za zatitnika ljudskih prava i sloboda. U posebnim odredbama Ustava predvieno je ovlaenje predsjednika Republike da predloi skraenje mandata Skuptine, da zatrai vanredno zasjedanje Skuptine i da predloi raspisivanje dravnog referenduma i da zajedno sa predsjednikom Skuptina i predsjednikom Vlade Skuptini predloi kandidata za predsjednika Vrhovnog suda. Takoe, veina funkcija predsjednika Crne Gore je i komandovanje Vojskom na os-
65
UPRAVA ZA KADROVE
novu odluka Savjeta za odbranu i bezbjednost, iji je predsjednik, a ine ga i predsjednici Skuptine i Vlade. U oblasti spoljnopolitikih nadlenosti predsjednika Crne Gore su postavljanje visokih diplomatskih predstavnika Crne Gore u inostranstvu i prijem akreditivnih i opozivnih pisama stranih diplomatskih predstavnika. Uz navedene utvrene su i tradicionalne nadlenosti predsjednika Crne Gore da dodjeljuje odlikovanja i priznanja Crne Gore i da daje pomilovanja. 4.1.12.2 IZBOR PREDSJEDNIKA CRNE GORE
Ustav predvia da se predsjednik Crne Gore bira na osnovu opteg i jednakog birakog prava. Takoe propisuje i poseban rezidencijalni uslov za sticanje pasivnog birakog prava u ovom pogledu, jer za predsjednika Crne Gore moe biti izabran crnogorski dravljanin koji ima prebivalite u Crnoj Gori najmanje 10 godina u posljednjih 15 godina. Kao to smo naveli izbore za predsjednika Crne Gore raspisuje predsjednik Skuptine. 4.1.12.3 MANDAT PREDSJEDNIKA CRNE GORE
Predsjednik Crne Gore bira se na vrijeme od pet godina, a Ustav predvia i princip ogranienja izbora, jer isto lice moe biti predsjednik Crne Gore najvie dva puta. Predsjednik Crne Gore stupa na dunost danom polaganja zakletve pred poslanicima u Skuptini. I kada se radi o predsjedniku Crne Gore, Ustav odreuje produenje mandata za vrijeme ratnog stanja ili vanrednog stanja najdue 90 dana po prestanku okolnosti koje su izazvale to stanje. 4.1.12.4 PRESTANAK MANDATA PREDSJEDNIKA CRNE GORE
Ustavom su predviena tri osnova za prestanak mandata predsjednika Crne Gore i to: || ostavka, || trajna sprijeenost da vri dunost predsjednika i || razrjeenje. Predsjednika Crne Gore Skuptina moe razrijeiti dunosti samo ako Ustavni sud utvrdi da je povrijeen Ustav. Postupak za utvrivanje odgovornosti predsjednika Crne Gore za povredu Ustava
66
Skuptina moe pokrenuti na osnovu predloga podnijetog od najmanje 25 poslanika. Predlog za pokretanje postupka Skuptina dostavlja predsjedniku Crne Gore na izjanjenje. Ako Skuptina pokrene postupak zatraie od Ustavnog suda da donese odluku o postojanju ili nepostojanju povrede Ustava. Ustavni sud svoju odluku bez odlaganja objavljuje i dostavlja je Skuptini i predsjedniku Crne Gore. 4.1.12.5 VRENJE FUNKCIJE U SLUAJU SPRIJEENOSTI ILI PRESTANKA FUNKCIJE PREDSJEDNIKA CRNE GORE
Ustav predvia supstituciju funkcije u sluaju da je predsjednik Crne Gore privremeno sprijeen da obavlja funkciju ili mu je istekao mandat a izborom nije obezbijeen vremenski kontinuitet funkcije. U ovim sluajevima funkciju predsjednika Crne Gore obavlja predsjednik Skuptine do izbora novog predsjednika.
4.2 VLADA
4.2.1 NADLENOST
Ustav predvia sljedee nadlenosti Vlade: || vodi unutranju i spoljnu politiku; || izvrava zakone, druge propise i opte akte; || donosi uredbe, odluke i druge akte za izvravanje zakona; || zakljuuje meunarodne ugovore; || predlae plan razvoja i prostorni plan Crne Gore; || predlae budet i zavrni raun budeta; || predlae strategiju nacionalne bezbjednosti i strategiju odbrane; || odluuje o priznavanju drava i uspostavljanju diplomatskih i konzularnih odnosa sa drugim dravama; || predlae ambasadore i efove diplomatskih predstavnitava Crne Gore u inostranstvu; || vri i druge poslove utvrene Ustavom ili zakonom. Posebnim ustavnim odredbama utvrena su ovlaenja Vlade da predlae zakone i raspisivanje dravnog referenduma, da predlae skraenje mandata Skuptine, da raspusti Skuptinu, da zahtijeva vanredno zasjedanje Skuptine, to je u skladu sa principom ravnotee vlasti. Prema tome, nadlenosti Vlade mogu se podijeliti u vie grupa. Najprije, Vlada ima odreene politike nadlenosti jer je nadlena da vodi unutranju i spoljnu politiku, to je vie aktivna nego izvrna funkcija Vlade. Ona utvruje strateke
67
UPRAVA ZA KADROVE
ciljeve u gotovo svim oblastima drutvenih i ekonomskih odnosa i na osnovu njih ostvaruje ostale svoje nadlenosti. U sklopu voenja spoljne politike ona zakljuuje meunarodne ugovore i odluuje o priznavanju drava i uspostavljanju diplomatskih i konzularnih odnosa sa drugim dravama, te predlae predsjedniku Republike ambasadore i efove diplomatskih predstavnitava Crne Gore u inostranstvu. Znaajna je njena inicijatorska-predlagaka funkcija: predlaganje zakona, razvojnog i prostornog plana Crne Gore, budeta i zavrnog rauna budeta i strategije nacionalne bezbjednosti i strategije odbrane, kao i izvrna nadlenost da se stara o izvrenju zakona i drugih propisa. U skladu sa svojom izvrnom funkcijom Vlada ima i normativnu funkciju da donosi podzakonske akte (uredbe, odluke i druge akte) radi izvrenja zakona. Vlada moe vriti i druge poslove utvrene zakonom u okviru djelokruga njene izvrne funkcije koja je Ustavom utvrena.
4.2.2 UREDBE SA ZAKONSKOM SNAGOM

Vlada za vrijeme ratnog ili vanrednog stanja moe donositi uredbe sa zakonskom snagom, ako Skuptina nije u mogunosti da se sastane, ali je duna da ih dostavi na potvrivanje Skuptini im ona bude u mogunosti da se sastane. Dakle, ova nadlenost Vlade moe se ostvariti samo u vrijeme ratnog ili vanrednog stanja, ali samo supsidijarno ako Skuptina nije u mogunosti da se sastane.
4.2.3 SASTAV VLADE

Ustav konstatuje da Vladu ine predsjednik, jedan ili vie potpredsjednika i ministri. Predsjednik Vlade predstavlja Vladu i rukovodi njenim radom. Dakle, Ustav se opredijelio za sastav Vlade sa premijerom (prvim ministrom) potpredsjednicima zaduenim za odreene oblasti iz nadlenosti Vlade koji istovremeno mogu biti i ministri i ministre koji rukovode odreenim resorima. Funkcija predstavljanja Vlade od strane njenog predsjednika podrazumijeva obavljanje niza poslova komunikacije u ime Vlade sa najviim organima drugih grana vlasti i sa vladama stranih drava i relevantnim meunarodnim organizacijama. Pod rukovoenjem Vladom smatra se obezbjeenje jedinstva njenog politikog i upravnog djelovanja.
4.2.4 IZBOR VLADE

Predsjednik Crne Gore je duan da predloi mandatara u roku od 30 dana od dana
68
konstituisanja Skuptine. Mandatar u Skuptini iznosi program i predlae sastav Vlade. O programu mandatara i predlogu za sastav Vlade Skuptina odluuje istovremeno. Dakle, Skuptina bira lanove Vlade na predlog mandatara za sastav Vlade, koji iznosi program i sastav Vlade koja taj program treba da realizuje, s tim to e Skuptina o prihvatljivosti programa i predloga za sastav Vlade jednovremeno da odlui. Za izbor Vlade u Skuptini potrebna je veina svih poslanika.
4.2.5 NESPOJIVOST FUNKCIJE LANA VLADE

Predsjednik i lanovi Vlade ne mogu vriti poslaniku i drugu javnu funkciju niti profesionalno obavljati drugu djelatnost. Obezbjeenje nespojivosti funkcije lana Vlade sa drugom javnom funkcijom ili profesionalnom djelatnou implicira iz principa podjele vlasti i uslov je pojaane odgovornosti u vrenju poslova lana Vlade. Ovakvo ustavno odreenje podrazumijeva da je lan Vlade, koji eli da se bavi drugom javnom funkcijom ili profesionalnom djelatnou prinuen da vie ne vri funkciju u Vladi.
4.2.6 OSTAVKA I RAZRJEENJE LANA VLADE

Vlada i lan Vlade mogu podnijeti ostavku. Ostavka predsjednika Vlade smatra se ostavkom Vlade. Predsjednik Vlade moe predloiti Skuptini da razrijei lana Vlade. Ovakvim ustavnim odreenjima ureuje se da ostavku mogu podnijeti Vlada kao kolektivno tijelo i lan Vlade kao pojedinac, da se ostavka predsjednika Vlade smatra kolektivnom ostavkom i ovlaenje predsjednika Vlade da predloi razrjeenje lana Vlade o emu je Skuptina obavezna da odlui.
4.2.7 PITANJE POVJERENJA I NEPOVJERENJA VLADI

Vlada moe u Skuptini postaviti pitanja svog povjerenja. To znai da sama Vlada moe postaviti pitanje svog povjerenja u Skuptini. S druge strane, jedna treina svih poslanika u Skuptini (27) moe podnijeti predlog da se glasa o nepovjerenju Vladi, a Skuptina da izglasa nepovjerenje ili da ne prihvati predlog. Ako je Vlada dobila povjerenje novi predlog za glasanje o nepovjerenju potpisnici predloga ne mogu podnijeti novi predlog prije isteka roka od 90 dana. I u jednom i u drugom sluaju sa dobijanjem povjerenja jaa uloga i pozicija Vlade u drutvu. Za odluku o nepovjerenju Vladi potrebna je veina svih poslanika Skuptine.
69
UPRAVA ZA KADROVE
4.2.8 INTERPELACIJA
Ustav predvia da interpelaciju za pretresanje odreenih pitanja o radu Vlade moe podnijeti 27 poslanika. interpelacija se podnosi u pisanom obliku i mora biti obrazloena. Prije pretresanja interpelacije Vlada dostavlja odgovor u roku od 30 dana od dana prijema interpelacije. Interpelacija je instrument parlamentarne kontrole Vlade koji moe dovesti do izlaglasavanja nepovjerenja Vladi. Koristei se interpelacijom poslanici vrednuju rad Vlade i vre politiku kontrolu Vlade. interpelacijom se pokree debata o odreenim pitanjima i problematici iz rada Vlade.
4.2.9 PARLAMENTARNA ISTRAGA

Skuptina moe obrazovati anketni odbor radi prikupljanja informacija i injenica o dogaajima koji se odnose na rad dravnih organa. Predlog za obrazovanje anketnog odbora mogu podnijeti najmanje 27 poslanika. Za razliku od interpelacije povodom koje postoji obaveza Skuptine da o njoj vodi debatu, parlamentarna istraga se javlja kao mogunost da se prihvati predlog 27 poslanika i preko obrazovnog radog tijela anketnog odbora prikupe obavjetenja i injenice o radu dravnih organa, odnosno o nekim pitanjima iz rada Vlade. Po okonanju rada anketni odbor Parlamentu dostavlja izvjetaj o kome se vodi rasprava a koji moe biti povod za glasanje o nepovjerenju Vladi.
4.2.10 PRESTANAK MANDATA

Prema Ustavu Vladi moe prestati mandat u etiri sluaja: || prestankom mandata Skuptine, to je u skladu sa principom parlamentarizma prema kome Vlada mora uivati podrku parlamentarne veine; || ostavkom; || kada izgubi povjerenje; || ako ne predloi budet do 31. marta budetske godine. Ipak, Vlada kojoj je prestao mandat nastavlja sa radom do izbora Vlade u novom sastavu, ime se obezbjeuje kontinuitet u vrenju funkcija izvrne vlasti, s tim to u toj situaciji Vlada ne moe rasputati Skuptinu.
70
4.2.11 DRAVNA UPRAVA

Ustav vrlo sumarno konstatuje da poslove dravne uprave vre ministarstva i drugi organi uprave, preputajui zakonu i podzakonskim aktima da detaljno urade organizaciju i nakon rada dravne uprave.
4.2.12 PRENOENJE I POVJERAVANJE POSLOVA DRAVNE UPRAVE

Ustav odreuje da se pojedini poslovi dravne uprave mogu zakonom prenijeti na lokalnu samoupravu ili drugo pravno lice. Isto tako pojedini poslovi dravne uprave mogu se propisom Vlade povjeriti lokalnoj samoupravi ili drugom pravnom licu. Prema tome ustavotvorac ne pravi razliku u pogledu vrste poslova koji se prenose ili povjeravaju, jer i u jednom i u drugom sluaju koristi se sintagma pojedini poslovi dravne uprave. Smatramo da bi pod drugim pravnim licem trebalo tretirati pravno lice koje vri javna ovlaenja.
4.3 LOKALNA SAMOUPRAVA

4.3.1 NAIN ODLUIVANJA U LOKALNOJ SAMOUPRAVI
Ustav utvruje da se u lokalnoj samoupravi odluuje neposredno i preko slobodno izabranih predstavnika kao i da pravo na lokalnu samoupravu obuhvata pravo graana i organa lokalne samouprave da ureuju i upravljaju odreenim javnim i drugim poslovima, na osnovu sopstvene odgovornosti i u interesu lokalnog stanovnitva. Ustav, prije svega, graanima jemi pravo na lokalnu samoupravu, a onda lokalnoj samoupravi posveuje posebni odjeljak, dajui joj karakter oblika teritorijalne autonomije, odnosno decentralizacije. Odreenjem da graani u lokalnoj samoupravi odluuju neposredno ili preko slobodno izabranih predstavnika ustavotvorac je odredio neposredni ili posredni oblik upravljanja lokalnom samoupravom u skladu sa principom graanskog suvereniteta. To znai da graani neposredno ili posredno ostvaruju svoje pravo na lokalnu samoupravu. Ustavnim odreenjem ustavotvorac je denisao i djelokrug prava na lokalnu samoupravu time to je odredio da graani i organi lokalne samouprave ureuju i upravljaju javnim i drugim poslovima na osnovu sopstvene odgovornosti i u interesu lokalnog stanovnitva. Time to apostrora ureivanje javnih poslova na osnovu sopstvene odgovornosti, ustavotvorac ukazuje da lokalnoj samoupravi pripada teritorijalna autonomija, pri emu blie ne
71
UPRAVA ZA KADROVE
odreuje koji su to javni poslovi koji se ostvaruju u lokalnoj samoupravi, a koji su od interesa za lokalno stanovnitvo, ve to preputa zakonodavnoj regulativi.
4.3.2 OBLIK LOKALNE SAMOUPRAVE

Kao osnovni oblik lokalne samouprave Ustav odreuje optinu, pri emu ostavlja mogunost da se mogu osnivati i drugi oblici lokalne samouprave. To znai da Ustav po pravilu odreuje oblik lokalne samouprave jednog tipa, odnosno optinu, a da se izuzetno mogu osnovati i drugi oblici lokalne samouprave. Pretpostavljamo da se ovaj izuzetak moe odnositi samo na Glavni grad i Prijestonicu.
4.3.3 OPTINA
Optina, kao osnovni oblik lokalne samouprave, ima svojstvo pravnog lica, to znai da ima pravnu sposobnost i da moe biti nosilac prava i obaveza. Optina donosi statut i opte akte, kojim blie ureuje organizaciju i nain ostvarivanja lokalne samouprave na svojoj teritoriji. Kao organe lokalne samouprave, odnosno organe optine, Ustav predvia skuptinu optine i predsjednika optine. Time se blie razrauje nain upravljanja lokalnom samoupravom, a nain izbora, djelokrug nadlenosti i druga pitanja u vezi sa organima optine su predmet zakonodavne regulative.
4.3.4 SVOJINSKA OVLAENJA i FINANSIRANJE OPTINE

Ustav odreuje da optine ima imovinu, pod kojom se podrazumijeva imovina koju je optina stekla kroz svoje poslovne aktivnosti. Meutim, optina moe i da vri svojinska prava na stvarima u dravnoj svojini u skladu sa zakonom. Time ustavotvorac pledira na to da se zakonom o dravnoj imovini razgranii na kojim stvarima iz domena dravne svojine vrenje svojinskih ovlaenja pripada dravi Crnoj Gori, a na kojima od njih optini. Pri tome se pod svojinskim ovlaenjima tretiraju sva ona ovlaenja koja predstavljaju atribute svojine (dranje, korienje i raspolaganje stvarima). Optini se Ustavom priznaje pravo da ima svoj budet, to podrazumijeva da se optina nansira iz sopstvenih prihoda, ali se kao izvor nansiranja optine predviaju i sredstva drave, kao oblik pomoi funkcionisanja lokalne samouprave.
72
4.3.5 SAMOSTALNOST
Ustav odreuje da je optina samostalna u vrenju svojih nadlenosti, ime se proklamuje autonomija lokalne samouprave. Ipak, pravo na autonomiju lokalne samouprave nije apsolutno, jer Vlada moe rasputati skuptinu optine, odnosno razrijeiti predsjednike optine ako ovi organi optine ne vre svoje nadlenosti u vremenu od est mjeseci. Ovakvo ustavno odreenje je uslovljeno time to je pravo na lokalnu samoupravu pravo koje pripada graanima i njegovom realizacijom doprinosi se interesima ukupnog lokalnog stanovnitva, pa ako organi optine ne vre svoje nadlenosti i zapostave vitalne interese lokalnog stanovnitva, nuna posljedica takvog njihovog ponaanja je ili rasputanje skuptine ili razrjeenje predsjednika optina zavisno od toga ko je odgovoran za nefunkcionisanje lokalne samouprave.
4.4 SUD
Ustav sudskoj vlasti posveuje posebni odsjek u okviru dijela o ureenju vlasti.
4.4.1 NAELA SUDSTVA

Kao osnovna naela sudske vlasti Ustav predvia nezavisnost i samostalnost sudova, obavezu suda da sudu na osnovu Ustava, zakona i potvrenih i objavljenih meunarodnih ugovora i zabrana osnivanja prijekih i vanrednih sudova. Samostalnost i nezavisnost sudova predstavljaju organizacioni i funkcionalni princip za razgranienje sudstva od drugih grana vlasti. Naelo samostalnosti odraava statusnu prirodu sudstva i podrazumijeva da je sudstvo organizacionalno odvojeno od drugih grana vlasti i da sudska funkcija pripada samo sudovima, dok se princip nezavisnosti ogleda u nemogunosti spoljnih uticaja na sudsku vlast. Naelo nezavisnosti sudstva u sutini se ostvaruje kroz nezavisnost sudske funkcije koja treba da se manifestuje kroz zabranu sudiji da svoju funkciju vri pod bilo ijim uticajem i kroz zabranu bilo kog subjekta da utie na sudiju u vrenju sudijske funkcije. Naelom obaveze suda da sudi na osnovu Ustava, zakona i vaeih meunarodnih pravnih ugovora uspostavljen je legalitet u radu sudova, kao osnovni princip njihovog djelovanja. Realizacijom ovog principa ostvaruje se ekasnost i efektivnost vrenja sudske vlasti i doprinosi pravnoj jednakosti i sigurnosti pravnih subjekata, a time i dostizanju vladavine prava kao najvie vrijednosti kojoj tei svaka demokratska drava. Ustavna zabrana osnivanja prijekih i vanrednih sudova podrazumijeva da u pravosudnom sistemu drave mogu postojati samo stalni sudovi koji se osnivaju zakonom. Time se takoe doprinosi pravnoj sigurnosti graana. Ovakvim ustavnim odreenjem raskida se
73
UPRAVA ZA KADROVE
sa nasljeima ranijeg pravnog sistema koji je omoguavao da se sudovi osnivaju u nekim vanrednim prilikama, to nije svojstveno univerzalnim garancijama za zatitu ljudskih prava i sloboda.
4.4.2 SUDSKO VIJEE

Ustav kao pravilo uvodi princip zbornosti suenja, jer propisuje da sud sudi u vijeu, osim kada je zakonom odreeno da sudi sudija pojedinac. Ustav preputa zakonu da odredi u kojim sluajevima e sud suditi u zbornom sastavu, a kada moe da sudi sudija pojedinac. Ustav propisuje da u suenju uestvuju i sudije porotnici, kada je to utvreno zakonom. Ovim se predvia mogunost ukljuenja laikog elementa u vrenju sudske funkcije, odnosno da pored sudija profesionalaca u suenju uestvuju i graani koji ne ispunjavaju uslove za profesionalnog sudiju. Ovaj princip za sada se realizuje samo kada se sudi u krivinim predmetima, a pojavljuje se kao jedan od oblika demokratizacije sudske vlasti.
4.4.3 JAVNOST SUENJA

Ustav u dijelu odredbi o linim pravima i slobodama proklamuje pravo na pravino suenje, a kao jedno od garancija za ostvarivanje ovog prava i pravo na javno suenje. U odredbama o sudstvu Ustav propisuje da je rasprava pred sudom javna i da se presude izriu javno, ime jo jednom naglaava pravo na javno suenje. Ova ustavna odredba obavezuje na javnost sudskih postupaka u cilju da se uz druge oblike javnosti rada sudova graani informiu o radu sudova i da njihova ukupna djelatnost bude podvrgnuta najiroj kontroli. Ali, princip javnosti nije apsolutnog karaktera i u tom smislu vae odreeni izuzeci. Prema meunarodnim pravnim standardima javnost se moe iskljuiti iz suenja, ako to zahtijevaju interesi morala, javnog reda, nacionalne bezbjednosti, zatite interesa maloljetnika, zatite privatnosti stranke, ili kada javnost moe nakoditi interesima pravde. Ustav kao mogue sluajeve iskljuenja javnosti iz suenja predvia sluajeve zatite: morala, javnog reda, maloljetnika, privatnog ivota, uvanja vojne, poslovne i slubene tajne i zatite bezbjednosti Crne Gore, kao iskljuenje javnosti u branim sporovima i u postupcima u vezi sa starateljstvom i usvojenjem.
4.4.4 STALNOST SUDSKE FUNKCIJE

Ustav predvia stalnost sudske funkcije kao jednu od garancija nezavisnosti sudstva, ali propisuje i osnove za prestanak sudijske funkcije i razrjeenje sudije dunosti.
74
Tako se za prestanak sudijske funkcije propisuju sljedei uslovi: || ako sudija sam zatrai da mu prestane funkcija, || ako sudija ostvari uslove za starosnu penziju ili || ako je sudija osuen na bezuslovnu kaznu zatvora. Sudija se moe razrijeiti dunosti: || ako je osuen za djelo koje ga ini nedostojnim za vrenje sudijske funkcije; || ako nestruno i nesavjesno obavlja sudijsku dunost i || ako trajno izgubi sposobnost za vrenje sudijske funkcije. Prema tome, prestanak sudijske funkcije zavisi od okolnosti koje su nastupile i koje nijesu u bliskoj vezi s nainom i kvalitetom vrenja sudske funkcije, dok je razrjeenje sankcija za nerad ili za neke injenice koje sudiju ine nedostojnim da dalje obavlja sudsku funkciju, kao i za sluaj gubitka sposobnosti. U skladu sa proklamovanim naelom stalnosti sudske funkcije predvieno je da sudija ne moe biti premjeten u drugi sud protivno njegovoj volji, osim u sluaju kada Sudski savjet procijeni da to nalae potreba reorganizacije sudstva.
4.4.5 NESPOJIVOST SUDIJSKE FUNKCIJE

Kao i za neke druge javne funkcije, propisano je da sudija ne moe vriti poslaniku ili drugu javnu funkciju, niti profesionalno obavljati drugu djelatnost. Nespojivou sudske funkcije sa drugom funkcijom ili obavljanje druge profesionalne djelatnosti doprinosi se ostvarivanju osnovnih naela funkcionalnog i nezavisnog pravosua: nezavisnost sudstva, nepristrasnost sudova i odgovornosti sudija.
4.4.6 VRHOVNI SUD

Ustav nominuje Vrhovni sud za najvii sud u Crnoj Gori i preputa zakonu da regulie njegovu organizaciju i nadlenosti. ipak, Ustav, kao jedno od najvanijih funkcija Vrhovnog suda, naglaava njegovu nadlenost da obezbjeuje jedinstvenu primjenu zakona. To znai da Vrhovni sud treba da doprinosi ostvarivanju naela jednakog postupanja u jednakim stvarima, a time i naela pravne sigurnosti graana, prema koje se prepoznaje i jedinstvenost sudske vlasti. Ustav predvia da predsjednika Vrhovnog suda bira i razrjeava Skuptina Crne Gore na predlog predsjednika Crne Gore, predsjednika Skuptine i predsjednika Vlade. Ako oni ne podnesu predlog u roku od 30 dana supsidijarni predlaga je nadleno radno tijelo Skuptine. Ovim je uinjen izuzetak od opteg pravila da sudije i predsjednike sudova bira i razrjeava
75
UPRAVA ZA KADROVE
Sudski savjet, to je ustavotvorac pravdao potrebom da se ostvaruje princip uzajamne ravnotee i kontrole raznih grana vlasti. Na taj nain sudska vlast ne moe imati bilo kakav uticaj na izbor i razrjeenje predsjednika Vrhovnog suda.
4.4.7 IZBOR SUDIJA

Kao to smo rekli, Ustavom je, osim za predsjednika Vrhovnog suda, utvreno da sudije i predsjednike sudova bira i razrjeava Sudski savjet. Sudski savjet se po prvi put uvodi u ustavni sistem Crne Gore, kao samostalan i nezavisan organ, koji treba da obezbijedi nezavisnost i samostalnost sudova i sudija. Time je uinjen napredak u pogledu usvajanja meunarodnih pravnih standarda, koji predviaju da politika ne moe imati uticaj na sudijske karijere i da je jedna od garancija nezavisnosti i samostalnosti sudova i sudija da izbor i razrjeenje sudija bude povjeren nezavisnom i samostalnom tijelu. Mandat predsjednika suda ogranien je na pet godina, a predsjednik suda ne moe biti lan Sudskog savjeta, to je jedan od uslova da Sudski savjet nepristrasno obavlja svoje nadlenosti.
4.4.8 FUNKCIONALNI IMUNITET

Sudiji i sudiji porotniku Ustav utvruje funkcionalni imunitet i propisuje: Sudija i sudija porotnik ne moe biti pozvan na odgovornost za izraeno miljenje i glasanje pri donoenju sudske odluke, osim ako se radi o krivinom djelu. Drugi dio ove reenice negira postojanje imuniteta sudije od krivine odgovornosti za djela uinjena u vrenju sudijske funkcije. Zbog toga ostaje nejasno zbog ega se uopte pominje funkcionalni imunitet sudije. Sudija ne moe biti pritvoren u krivinom postupku zbog krivinog djela uinjenog u obavljanju sudijske funkcije bez prethodnog odobrenja Sudskog savjeta.
4.4.9 SASTAV SUDSKOG SAVJETA

Prema Ustavu, Sudski savjet ima predsjednika i devet lanova. Predsjednik Sudskog savjeta je predsjednik Vrhovnog suda. lanovi Sudskog savjeta su: || etiri sudije koje bira i razrjeava Konferencija sudija; || dva poslanika koje bira i razrjeava Skuptina iz reda parlamentarne veine i opozicije; || dva ugledna pravnika koje bira i razrjeava predsjednik Crne Gore i || ministar pravde.
76
Sastav Sudskog savjeta proglaava predsjednik Crne Gore, a njegov mandat je etiri godine, to znai da ovaj organ ima kolektivni mandat.
4.4.10 NADLENOST SUDSKOG SAVJETA

Ustav propisuje sljedee nadlenosti Sudskog savjeta: || bira i razrjeava sudije, predsjednike sudova i sudije porotnike; || utvruje prestanak sudijske funkcije; || utvruje broj sudija i sudija porotnika u sudu; || razmatra izvjetaje o radu suda, pritube i predstavke na rad suda i zauzima stavove o njima; || odluuje o imunitetu sudija; || predlae Vladi iznose sredstava za rad sudova || vri i druge poslove utvrene zakonom. Prema tome, Ustav indikativno nabraja nadlenosti Sudskog savjeta i ostavlja mogunost da se one proire zakonom. To znai da Ustav preputa zakonu da blie uredi organizaciju, nadlenosti i nain rada Sudskog savjeta. Sudski savjet odluuje veinom glasova svih lanova, to znai da je za njegovu odluku potrebno da se izjasni najmanje est lanova. Ministar pravde ne glasa u postupcima disciplinske odgovornosti sudija.
4.4.11 VOJSKA CRNE GORE

Vojska Crne Gore je sastavni dio dravnog aparata, a Ustav joj dodjeljuje funkciju odbrane nezavisnosti, suverenosti i dravne teritorije Crne Gore, u skladu sa principima meunarodnog prava o upotrebi sile. Dakle, Vojska obavlja funkciju zatite spoljnih dravnih granica, odnosno odbrane drave od spoljne agresije u skladu sa principima meunarodnog prava. U organizacijskom smislu Crna Gora se opredijelila za profesionalnu vojsku, koju ini stalni ocirski i vojniki kadar, koji vojne zadatke izvravaju u vidu svog zanimanja, to podrazumijeva da regrutni sastav nije dio vojnog sistema. Ovo opredjeljenje je uslovilo uspostavljanje ustavne zabrane da profesionalni pripadnik Vojske ne moe biti lan politike organizacije, ime se uspostavlja depolitizovana Vojska, neutralna prema politici. Deniui da je Vojska pod demokratskom i civilnom kontrolom, Ustav proklamuje naelo podreenosti Vojske civilnim vlastima, to je karakteristika poloaja vojske u demokratskim dravama. Kao to smo ve naveli, funkcija nadzora nad Vojskom je u nadlenosti Skuptine, dok Vojskom komanduje predsjednik Crne Gore na osnovu odluka Savjeta za odbranu i bezbjednost.
77
UPRAVA ZA KADROVE
Ustav propisuje da pripadnici Vojske mogu biti u sastavu meunarodnih snaga, ime apostrora privrenost drave miru kao osnovnoj vrijednosti.
4.4.12 SAVJET ZA ODBRANU I BEZBJEDNOST

SASTAV I NADLENOST Savjet za odbranu i bezbjednost, kao ustavna institucija, svojim nadlenostima i sastavom odrava namjeru ustavotvorca da se i putem njegovog djelovanja realizuje princip podreenosti Vojske civilnoj kontroli, naroito kada je u pitanju upotreba oruanih snaga. Savjet za odbranu i bezbjednost ine: predsjednik Crne Gore, predsjednik Skuptine i predsjednik Vlade. Predsjednik Crne Gore je predsjednik Savjeta. Savjet za odbranu i bezbjednost: || donosi odluke o komandovanju na osnovu kojih predsjednik Crne Gore komanduje Vojskom; || analizira i ocjenjuje bezbjednosnu situaciju u Crnoj Gori i odluuje o preduzimanju odgovarajuih mjera; || postavlja, unapreuje i razrjeava ocire; || predlae Skuptini proglaenje ratnog i vanrednog stanja; || predlae Skuptini upotrebu Vojske u meunarodnim snagama; || drugi poslovi utvreni Ustavom ili zakonom. Prema tome, Savjet za odbranu i bezbjednost donosi politike odluke o upotrebi Vojske.
4.4.13 PROGLAENJE RATNOG STANJA I PROGLAENJE VANREDNOG STANJA

Ustavom je predviena nadlenost Skuptine da donosi odluke o proglaenju ratnog ili vanrednog stanja. Ako Skuptina nije u mogunosti da se sastane ove odluke moe da donese Savjet za odbranu i bezbjednost uz obavezu da ih dostavi Skuptini na potvrdu im ona bude u mogunosti da se sastane. Ustav propisuje sluajeve koji uzrokuju proglaenje ratnog ili vanrednog stanja. Ratno stanje se proglaava kada postoji neposredna ratna opasnost za Crnu Goru, kada je Crne Gore napadnuta ili joj je objavljen rat. Vanredno stanje se moe proglasiti na teritoriji ili dijelu teritorije Crne Gore u sluaju: || velikih prirodnih nepogoda;
78
|| || ||
tehniko-tehnolokih i ekolokih nesrea i epidemija; veeg naruavanja javnog reda i mira; ugroavanje ili pokuaja ruenja ustavnog poretka.
Iz ovakvih ustavnih odreenja jasno je da se ratno stanje proglaava kada su nezavisnost, suverenost i teritorijalni integritet Crne Gore ugroeni spolja, dok sluajevi za mogue proglaenje vanrednog stanja podrazumijevaju ugroenost koja nije uzrokovana agresijom na Crnu Goru od druge drave.
4.4.14 DRAVNO TUILATVO

Dravno tuilatvo se Ustavom utvruje kao jedinstven i samostalan dravni organ koji vri poslove gonjenja uinilaca krivinih djela i drugih kanjivih djela koja se gone po slubenoj dunosti. Na navedeni nain, Ustav, uz odreivanje nadlenosti Dravnog tuilatva, proklamuje naela jedinstva i samostalnosti dravno-tuilake organizacije. Samostalnost Dravnog tuilatva je princip statusne prirode koji podrazumijeva da samo ovom organu pripada funkcija gonjenja uinilaca krivinih djela za koja se gonjenje preduzima po slubenoj dunosti, dok se jedinstvenost Dravnog tuilatva obezbjeuje kroz njegovu organizaciju, koja se ureuje Ustavom i zakonom i koju ine via i nia dravna tuilatva koja djeluju usklaeno u ostvarivanju Ustavom predviene funkcije Dravnog tuilatva. Poslove dravnog tuilatva vre dravni tuioci na elu sa Vrhovnim dravnim tuiocem, koji se biraju na vrijeme od pet godina. Dravni tuioci imaju jednog ili vie zamjenika, o ijem mandatu se Ustav ne izjanjava, ve preputa zakonu da uredi njihov poloaj. Samostalnost dravnog tuilatva i dravnih tuilaca treba da garantuje Tuilaki savjet, koga bira i razrjeava Skuptina, a pitanja njegovog izbora, mandata, nadlenosti, organizacije i naina rada ureuju se zakonom. Dravni tuioci i njihovi zamjenici uivaju funkcionalni imunitet i ne mogu biti pozvani na odgovornost za miljenje dato ili odluku donijetu u vrenju funkcije, osim ako se radi o krivinom djelu. Oni, kao i sudije, ne mogu vriti poslaniku ili drugu javnu funkciju, niti profesionalno obavljati drugu djelatnost.
4.5 EKONOMSKO UREENJE

4.5.1 NAELA
Ustav posveuje posebni dio ekonomskom ureenju, grupiui u njemu odredbe o principima ekonomskog ureenja, ekonomskom prostoru i jednakosti subjekata privreivanja,
79
UPRAVA ZA KADROVE
dravnoj svojini, poreskoj obavezi, Centralnoj banci Crne Gore i Dravnoj revizorskoj instituciji. Postoji nesumnjivo opravdan razlog da Ustav naglasi principe ekonomskog ureenja i najodgovornije institucije za skalnu stabilnost i kontrolu upravljanja dravnom imovinom s obzirom da je konzistentan ekonomski, privredni i nansijski sistem jedna od osnovnih pretpostavki da se graaninu osigura ivot adekvatan ljudskom dostojanstvu, kao i njegove ekonomske slobode. U navedenom smislu Ustav je kao osnovne principe ekonomskog ureenja denisao: || slobodno i otvoreno trite; || slobodu preduzetnitva i konkurencije; || samostalnost privrednih subjekata i njihovu odgovornost za preuzete obaveze u pravnom prometu || zatitu i ravnopravnost svih oblika svojine.
4.5.2 EKONOMSKI PROSTOR I JEDNAKOST

Saglasno navedenim principima Ustavom se odreuje da je teritorija Crne Gore jedinstven ekonomski prostor i da je drava obavezna da podstie ravnomjeran ekonomski razvoj svih njenih podruja, to je bitan uslov ekonomskog prosperiteta i ostvarivanja ekonomskih i socijalnih prava svakog pojedinca i kolektiviteta. Komplementarno proklamovanoj slobodi preduzetnitva i konkurencije na slobodnom i otvorenom tritu, odnosno liberalistikom konceptu ekonomije, Ustav utvruje i zabranu naruavanja i ograniavanja pomenute slobode i podsticanja neravnopravnog, monopolskog ili dominantnog poloaja na tritu. Ova zabrana podrazumijeva da niko, pa ni dravni organi, svojim radnjama ne smiju pogodovati stvaranju ambijenta kojim se na bilo koji nain ograniava trino privreivanje.
4.5.3 DRAVNA SVOJINA

Ustavom se utvruje da stvari u dravnoj svojini pripadaju dravi Crnoj Gori. Time to je ova odredba grupisana u dijelu koji regulie ekonomsko ureenje, ne eli se dati naglasak njenog primata u odnosu na privatnu svojinu, ve se samo odreuje da je drava Crne Gore titular prava svojine na stvarima u dravnoj svojini, pod kojima treba podvesti prirodna bogatstva, dobra od opteg interesa i druga dobra u optoj upotrebi, ija lepeza se utvruje Zakonom o dravnoj imovini. Da je to tako upuuje nas ustavna odredba koja jemi pravo svojine kao individualno pravo, ali i kao pravo pravnih lica, to je bitna garancija za slobodnu privrednu inicijativu.
80
Iako Ustav dravu oznaava titularom dravne svojine, ipak dozvoljava mogunost da i jedinica lokalne samouprave moe vriti odreena svojinska ovlaenja na stvarima u dravnoj svojini polazei od toga da to u nekim sluajevima zahtijeva interes lokalnog stanovnitva.
4.5.4 PORESKA OBAVEZA

Ustav propisuje da se drava nansira iz poreza, dabina i drugih prihoda i utvruje da je obaveza svakog da plaa poreze i druge dabine. Ovakvim odreenjem oznaavaju se izvori nansiranja drave kao pretpostavka za ekasno i efektivno vrenje njenih funkcija, kojim treba da se doprinese stvaranju uslova za kvalitetno privreivanje u cilju postizanja ekonomskog i socijalnog napretka drutva i graana. Takoe se utvruje obaveza svih zikih i pravnih lica da plaaju poreze i druge dabine (carine, akcize, takse i sl.) u sluajevima predvienim zakonom. Time to izriito propisuje da se porezi i druge dabine mogu uvoditi zakonom, ustavotvorac preputa, zakonodavnoj vlasti da uredi katalog skalnih obaveza prema dravi, uslove za utvrivanje obaveze i krug obveznika i istovremeno ne ostavlja mogunost da ova problematika bude regulisana podzakonskim aktima i na taj nain naglaava potrebu za stvaraocem postojanog skalnog sistema u skladu sa zahtjevom pravne sigurnosti zikih i pravnih lica.
4.5.5 CENTRALNA BANKA I DRAVNA REVIZORSKA INSTITUCIJA

Centralna banka Crne Gore je samostalna organizacija koja je odgovorna za monetarnu i nansijsku stabilnost i funkcionisanje bankarskog sistema. Centralnom bankom upravlja Savjet Centralne banke, a rukovodi guverner Centralne banke. Savjet i guvernera imenuje i razrjeava Skuptina Crne Gore. Dravna revizorska institucija je samostalan i vrhovni organ dravne revizije, koji vri reviziju zakonitosti i uspjenosti upravljanja dravnom imovinom i obavezama, budetima i svim nansijskim poslovima subjekata iji su izvori javni ili nastaju korienjem dravne imovine. Ona je duna da Skuptini Crne Gore podnosi godinji izvjetaj. Dravnom revizorskom institucijom upravlja Senat. Predsjednika i lanove Senata imenuje i razrjeava Skuptina.
81
USTAVNOST I ZAKONITOST
UPRAVA ZA KADROVE
USTAVNOST I ZAKONITOST
Ustav odreuje da zakon mora biti saglasan sa Ustavom i potvrenim meunarodnim ugovorima, a da drugi propisi moraju biti saglasni sa Ustavom i zakonom. Ovim se utvruje ustavnost zakona i ustavnost i zakonitost drugih propisa i naglaava suprematija Ustava u nomenklaturi pravnih akata na nacionalnom nivou, kao i obaveza da nacionalni propisi moraju biti usklaeni sa prihvaenim meunarodnim ugovorima. Prema ustavnom odreenju, zakon i drugi propis moraju biti objavljeni prije stupanja na snagu, a stupaju na snagu najranije osmog dana od dana objavljivanja. Dakle, da bi zakon proizvodio pravno dejstvo, on mora biti objavljen i prije stupanja na snagu mora da protekne najmanje osam dana od dana objavljivanja, a to je u skladu sa opteprihvaenim zahtjevom da svima mora biti omogueno da se prije poetka primjene propisa upoznaju sa njegovim normama. Ipak, u izuzetnim sluajevima, kada za to postoje razlozi utvreni u postupku donoenja, zakon i drugi propis moe stupiti na snagu najranije danom objavljivanja. Ustav se ne izjanjava koji su to razlozi i ko treba da ih utvrdi, ali je za pretpostaviti da se moe govoriti o razlozima koje nalae neki opti interes, a sasvim sigurno je da njihovo postojanje zakonodavac treba da utvrdi. Ustav propisuje zabranu retroaktivnog dejstva zakona uz dva izuzetka. Prvi izuzetak da pojedine odredbe zakona mogu imati retroaktivno dejstvo odnosi se na sluaj kada to zahtijeva javni interes utvren u postupku donoenja zakona, dok se drugi izuzetak vezuje sa odredbe krivinog zakona sa povratnim dejstvom samo ako su one blae za uinioca. Ustavom se propisuje i da pojedinani pravni akt mora biti saglasan sa zakonom i da konani pojedini pravni akti uivaju sudsku zatitu. iako se ovdje Ustav izriito ne izjanjava o kojoj vrsti pojedinanog pravnog akta je rije, evidentno je da se govori o aktu donijetom u upravnom postupku, jer je u drugom dijelu odreenja upotrijebljena sintagma konani pojedinani pravni akt, koja se u uobiajenoj pravnoj terminologiji upotrebljava u materiji upravnog postupka. Stoga je navedeno ustavno odreenje posveeno zakonitosti pravnog akta donijetog u upravnom postupku i upravnom sporu u kome se sudi o zakonitosti pomenutog pravnog akta.
84
85
USTAVNI SUD CRNE GORE
UPRAVA ZA KADROVE
USTAVNI SUD CRNE GORE

6.1 USTAVNI SUD KAO SUBJEKT KONTROLE USTAVNOSTI
Ustavom je kontrola ustavnosti i zakonitosti, koja se ostvaruje poslije donoenja i stupanja na snagu pravnog propisa povjerena Ustavnom sudu Crne Gore. Prema tome, ustavotvorac se opredijelio za ustavnosudsku kontrolu ustavnosti, odnosno za uspostavljanje ustavnog suda, koji se bavi zatitom ustavnosti i zakonitosti koji je nezavisan od zakonodavne, izvrne i sudske vlasti. Time to vri kontrolu ustavnosti zakona, Ustavni sud nije vlast koja bi bila nadreena zakonodavnoj vlasti, ve je on institucija, koja je u ostvarivanju pomenute dravne funkcije i sama vezana Ustavom. Uz to treba imati u vidu da se Ustavni sud pri ocjenjivanju ustavnosti zakona ne moe baviti ocjenom njegove cjelishodnosti, odnosno mijeati u zakonodavnu politiku. Osnovni njegov zadatak je da iz pravnog poretka ukloni neustavne zakone i druge propise i da otkloni grupe greke organa vlasti koje se ogledaju u obliku neustavnog karaktera njihovih normativnih akata.
6.2 NADLENOST USTAVNOG SUDA

Nadlenost Ustavnog suda je odreena Ustavom. On odluuje: || o saglasnosti zakona sa Ustavom i potvrenim i objavljenim meunarodnim ugovorima; || o saglasnosti drugih propisa i optih akata sa Ustavom i zakonom; || o ustavnoj albi zbog povrede ljudskih prava i sloboda zajemenih Ustavom, nakon iscrpljenih svih djelotvornih pravnih sredstava; || da li je predsjednik Crne Gore povrijedio Ustav; || o sukobu nadlenosti izmeu sudova i drugih dravnih organa, izmeu sudova i organa jedinica lokalne samouprave i izmeu organa jedinica lokalne samouprave; || o zabrani rada politike partije ili nevladine organizacije; || o izbornim sporovima i sporovima u vezi sa referendumom koji nijesu u nadlenosti drugih sudova; || o saglasnosti sa Ustavom mjera i radnji dravnih organa preduzetih za vrijeme ratnog i vanrednog stanja; || vri i druge poslove utvrene Ustavom. Svakako, osnovna i najvanija nadlenost Ustavnog suda je zatita ustavnosti i zakonitosti, to podrazumijeva ocjenu o usklaenosti zakona sa Ustavom i potvrenim i objavljenim meunarodnim ugovorima, kao i ocjenu saglasnosti drugih propisa i optih akata sa Ustavom
88
i zakonom. Interesantna je nadlenost Ustavnog suda da odluuje o ustavnoj albi zbog povrede ljudskih prava i sloboda zajemenih Ustavom, nakon to su iscrpljena sva djelotvorna pravna sredstva. Evidentno je da se sa propisivanjem ove nadlenosti predvia kontrola pojedinanih pravnih akata donijetih od razliitih organa dravne vlasti, koju Ustavni sud vri supsidijarno, odnosno po iscrpljivanju svih pravnih sredstava koja su na raspolaganju podnosioca ustavne albe. Nadlenost Ustavnog suda da odluuje da li je predsjednik Crne Gore povrijedio Ustav se odnosi na utvrivanje pretpostavke za mogue razrjeenje predsjednika u postupku koji pokree Skuptina Crne Gore. Dakle, Ustavni sud odluuje o odgovornosti predsjednika Crne Gore za povredu Ustava na osnovu koje Skuptina moe izrei sankciju, tj. razrijeiti predsjednika. Odluivanje Ustavnog suda izmeu sudova i dravnih organa, izmeu dravnih organa i organa jedinica lokalne samouprave i izmeu organa lokalne samouprave je logina posljedica potrebe da se rijei mogui pozitivni ili negativni sukob izmeu organa iz razliitih oblika vlasti i izmeu dravnih organa i organa jedinica lokalne samouprave i izmeu organa razliitih jedinica lokalnih samouprava, koje su samostalne u vrenju svojih nadlenosti. Odluku o zabrani rada politike partije ili nevladine organizacije dolazi u obzir kada je njeno djelovanje usmjereno na nasilno ruenje ustavnog poretka, naruavanje teritorijalne cjelokupnosti Crne Gore, krenje zajemenih sloboda i prava ili izazivanje nacionalne, rasne, vjerske i druge mrnje i netrpeljivosti. Odluivanje o izbornim sporovima je nadlenost Ustavnog suda, kada ti sporovi nijesu u nadlenosti drugih sudova. To su sporovi u vezi sa realizacijom izbornog prava, odnosno sporovi u kojima se titi birako pravo. Odluivanje o saglasnosti sa Ustavom mjera i radnji dravnih organa preduzetih za vrijeme ratnog stanja, kao nadlenost Ustavnog suda posljedino proizilazi iz ustavne mogunosti da se u vrijeme trajanja ovih stanja ogranie ljudska prava i slobode ali samo u obimu u kojem je to neophodno. Nain ostvarivanja pojedinih nadlenosti konkretno se ureuje Zakonom o Ustavnom sudu. Ustav predvia da e i za propis koji je prestao da vai u toku postupka za ocjenu ustavnosti i zakonitosti, a nijesu otklonjene posljedice njegove primjene, Ustavni sud utvrivati da li je bio saglasan sa Ustavom, odnosno zakonom za vrijeme njegovog vaenja. Ustavom je ustanovljena nadlenost Ustavnog suda da prati ostvarivanje ustavnosti i zakonitosti i da o uoenim pojavama neustavnosti i nezakonitosti obavjetava Skuptinu. Ovim se naglaava preventivna uloga Ustavnog suda u cilju otklanjanja neustavnosti ili nezakonitosti jer se represivna kontrola ustavnosti i zakonitosti ostvaruje u formalnom postupku ocjene ustavnosti i zakonitosti koji moe pokrenuti i sam Ustavni sud.
89
UPRAVA ZA KADROVE
6.3 POKRETANJE POSTUPKA ZA OCJENU USTAVNOSTI I ZAKONITOSTI
Ustav sadri odredbe o pokretanju postupka za ocjenu ustavnosti i zakonitosti, preputajui Zakonu o Ustavnom sudu da blie uredi pravila postupka za ostvarivanje ove i drugih funkcija Ustavnog suda. Ustav kao ovlaene subjekte za pokretanje postupka, odnosno ovlaene predlagae pred Ustavnim sudom odreuje: sud, drugi dravni organ, organ lokalne samouprave i pet poslanika. Ustavni sud i sam moe pokrenuti postupak ustavnosti i zakonitosti. Svakome je data mogunost podnoenje inicijative za pokretanje postupka za ocjenu ustavnosti i zakonitosti, koja se daje ovlaenom predlagau pred Ustavnim sudom ili samom Ustavnom sudu. U toku postupka Ustavni sud moe narediti da se obustavi izvrenje pojedinanog akta ili radnje koji su preduzeti na osnovu zakona, drugog propisa ili akta ija se ustavnost i zakonitost ocjenjuje, ako bi njihovim izvrenjem mogle nastupiti neotklonive tetne posljedice. Ovdje je rije o tzv. privremenoj naredbi koja se izrie u cilju da se otklone tetne posljedice koje bi mogle nastupiti izvrenjem pojedinanog pravnog akta ili radnje koji su utemeljeni na normativnom aktu za koji postoji visok stepen vjerovatnoe, da je nezakonit ili neustavan a to je predmet ocjene u aktuelnim postupku pred Ustavnim sudom.
6.4 ODLUKE USTAVNOG SUDA I NJIHOVO PRAVNO DEJSTVO

Ustavni sud odluuje veinom glasova svih sudija, to znai da je za odluku potrebno da se izjasni najmanje etiri sudije. Odluke Ustavnog suda se objavljuju i one su obavezne i izvrne. izvrenje odluke Ustavnog suda, kada je to potrebno, obezbjeuje Vlada. Ustav izriito utvruje samo pravno dejstvo odluke Ustavnog suda o neustavnosti i nezakonitosti normativnog akta, a ne i pravno dejstvo odluka iz ostalih nadlenosti Ustavnog suda, ve preputa zakonu da ga uredi. Tako, Ustav odreuje da se danom objavljivanja odluke Ustavnog suda prestaje da vai zakon za koji je utvreno da nije u saglasnosti sa Ustavom i potvrenim i objavljenim meunarodnim ugovorom, odnosno drugi propis za koji je utvreno da nije saglasan sa Ustavom i zakonom. Tako okvalikovani zakon ili drugi propis, odnosno njihove neustavne i nezakonite odredbe, ne mogu se primjenjivati na odnose koji su nastali prije objavljivanja odluke Ustavnog suda ako do toga dana nijesu pravosnano rijeiti. Ustavotvorac se ne izjanjava o pravnom dejstvu navedene odluke Ustavnog suda na odnose koji su pravosnano rijeeni prije objavljivanja odluke i za pretpostaviti je da je prepustio zakonu da ureuje ovu pravnu situaciju.
90
6.5 SASTAV I IZBOR SUDIJA USTAVNOG SUDA

Ustavni sud ima sedam sudija. Sudija se bira na vrijeme od devet godina, dok se predsjednik Ustavnog suda bira iz reda sudija na vrijeme od tri godine. Za sudiju moe biti birano lice koje uiva ugled istaknutog pravnog strunjaka, sa najmanje petnaest godina rada u struci. Sudije i predsjednika Ustavnog suda bira Skuptina Crne Gore. Nespojivost funkcije je bitan elemenat za obezbjeenje nezavisnosti Ustavnog suda. Zbog toga Ustav odreuje da predsjednik i sudija Ustavnog suda ne moe vriti poslaniku i drugu javnu funkciju niti profesionalno obavljati drugu djelatnost. Ovo naelo podrazumijeva da je lice izabrano za sudiju ili predsjednika Ustavnog suda duno da se povue sa funkcije na kojoj se do tada nalazilo i da za vrijeme dok vri funkciju u Ustavnom sudu ne obavlja drugu javnu funkciju ili drugu profesionalnu slubu.
6.6 PRESTANAK FUNKCIJE SUDIJE USTAVNOG SUDA

Sudiji i predsjedniku Ustavnog suda funkcija moe prestati na dva naina: prestankom funkcije i razrjeenjem. Razlozi za prestanak funkcije su isti kao i za sudije redovnih sudova. Dakle, sudiji Ustavnog suda prestaje funkcija ako to sam zatrai, kad ispuni uslove za starosnu penziju ili ako je osuen na bezuslovnu kaznu zatvora. Predsjednik i sudija Ustavnog suda moe se razrijeiti dunosti ako je osuen za djelo koje ga ini nedostojnim za vrenje funkcije, ako trajno izgubi sposobnost za vrenje funkcije ili ako javno ispoljava politika uvjerenja. Nastupanje razloga za prestanak funkcije ili za razrjeenje utvruje Ustavni sud na sjednici sudija i o tome obavjetava Skuptinu. Ustavom se uvodi institut udaljenja sudije, u vidu mogunosti da Ustavni sud donese odluku da sudija ne vri dunosti za vrijeme dok se protiv njega vodi krivini postupak.
91
ZATITNIK LJUDSKIH PRAVA I SLOBODA
UPRAVA ZA KADROVE
ZATITNIK LJUDSKIH PRAVA I SLOBODA

7.1 POJAM I OSNOVNI PRINCIPI RADA
Ustav Crne Gore po prvi put uvodi zatitnika ljudskih prava i sloboda u ustavni sistem. Zatitniku ljudskih prava i sloboda garantuje se samostalnost i nezavisnost u organizacionom i funkcionalnom smislu. On je nadlean da preduzima mjere za zatitu ljudskih prava i sloboda, a svoju funkciju vri na osnovu Ustava, zakona i pridravajui se naela pravde i pravinosti. Zatitnika ljudskih prava i sloboda imenuje Skuptina Crne Gore na predlog predsjednika Crne Gore, na vrijeme od est godina. On moe biti razrijeen u sluajevima predvidjenim zakonom. Ustav preputa zakonu da uredi organizaciju i rad zatitnika ljudskih prava i sloboda. Osnovni principi rada zatitnika ljudskih prava i sloboda su: samostalnost i nezavisnost, ustavnost i zakonitost, dostupnost i javnost rada. Naime, zatitnik ljudskih prava i sloboda je samostalan i nezavisan u vrenju svoje funkcije, koju obavlja na osnovu Ustava i zakona i u svom radu se pridrava naela pravde i pravinosti. Princip dostupnosti podrazumijeva da se zatitniku ljudskih prava i sloboda moe obratiti svako ko smatra da su mu aktom ili radom dravnih organa povrijeena prava ili slobode, da zatitnik moe postupati i na osnovu sopstvene inicijative i da je postupak pred zatitnikom besplatan. Javnost rada zatitnika ljudskih prava i sloboda je ustanovljena u skladu sa optim principom rada dravnih organa. Javnost rada se obezbjeuje podnoenjem i objavljivanjem godinjih izvjetaja, a i na drugi nain koji zatitnik odredi. inae, postupak pred zatitnikom je povjerljiv i lice koje podnese pritubu ili uestvuje na bilo koji nain u ispitivanju koje sprovodi zatitnik ne moe biti pozvano na odgovornost i ne mogu mu biti uskraena prava zbog takvih aktivnosti.
7.2 IZBOR, PRESTANAK FUNKCIJE I RAZRJEENJE ZATITNIKA LJUDSKIH PRAVA I SLOBODA

Ve smo naveli da zatitnika ljudskih prava i sloboda imenuje Skuptina Crne Gore na vrijeme od est godina. Time se postie izbjegavanje podudarnosti njegovog mandata i mandata poslanika. Predlog za imenovanje zatitnika podnosi predsjednik Crne Gore, a o
94
njegovom imenovanju i razrjeenju Skuptina odluuje veinom glasova svih poslanika. Zatitnik ljudskih prava i sloboda ima najmanje jednog zamjenika, koga na predlog zatitnika bira Skuptina veinom glasova prisutnih poslanika, takoe na est godina. Za zatitnika ljudskih prava i sloboda i njegovog zamjenika moe biti birano lice koje je dravljanih Crne Gore sa visokom strunom spremom i iskustvom u oblasti ljudskih prava i sloboda. Zatitniku ljudskih prava i sloboda odnosno njegovom zamjeniku funkcija prestaje: istekom mandata, ostavkom, ispunjenjem uslova za starosnu penziju, trajnim gubitkom sposobnosti za vrenje funkcije, ako postane lan politike stranke, ako zapone da vri poslaniku ili drugu javnu funkciju ili da profesionalno obavlja drugu djelatnost nespojivu sa funkcijom. Oni mogu biti razrijeeni dunosti zbog osude za krivino djelo koje ukazuje na nedostojnost za vrenje funkcije i zbog nestrunog i nesavjesnog obavljanja funkcije.
7.3 NADLENOST I OVLAENJA ZATITNIKA LJUDSKIH PRAVA I SLOBODA

Osnovna nadlenost zatitnika ljudskih prava i sloboda ogleda se u ispitivanju pojedinih sluajeva povrede ljudskih prava i sloboda uinjenih aktom ili radnjom organa, kao i u ovlaenju da se bavi optim pitanjima od znaaja za zatitu i unapreenje ljudskih prava i sloboda. Uz ovo, on je ovlaen i da daje inicijativu za izmjenu i dopunu pojedinih zakonskih rjeenja, naroito radi usklaivanja sa meunarodnim standardima u oblasti ljudskih prava i sloboda, da daje miljenje na nacrte i predloge normativnih akata u oblasti ljudskih prava i sloboda, da inicira pokretanje postupka pred Ustavnim sudom Crne Gore za ocjenjivanje ustavnosti i zakonitosti propisa, da bez najave izvri pregled prostorija gdje se nalaze lica liena slobode i da se njima razgovara bez prisustva slubenih lica i dr.
7.4 POSTUPANJE ZATITNIKA LJUDSKIH PRAVA I SLOBODA

Zatitniku ljudskih prava i sloboda moe se obratiti svako ko smatra da su mu aktom ili radnjom dravnih organa povrijeena ljudska prava i slobode. Njemu se graani mogu obraati i preko odgovarajuih udruenja, organizacija, kao i preko poslanika, a prituba se moe dati i usmeno na zapisnik. Kada postupa po sopstvenoj inicijativi, zatitniku je potrebna saglasnost oteenog. Rok za podnoenje pritube je godinu dana od dana saznanja za povredu ljudskih prava i sloboda, a mogue je postupanje zatitnika i ako je prituba podnijeta po proteku ovog roka, ako on ocijeni da je sluaj znaajan. Zatitinik nee postupati: po anonimnoj pritubi, po pritubi koja nije dopunjena u ostavljenom roku, kao i ako nijesu iscrpljena druga pravna
95
UPRAVA ZA KADROVE
sredstva na koja je on uputio, ako je ponovljena prituba bez novih dokaza i ako je oigledna zloupotreba prava podnoenja pritube. O ovome mora obavijestiti podnosioca pritube. Zatitnik ljudskih prava u postupku rada po pritubi moe pozivati svjedoke i struna lica. Nakon okonanog postupka zatitnik ljudskih prava i sloboda obrazuje miljenje koje sadri ocjenu o tome da li je i na koji nain dolo do povrede ljudskih prava i sloboda, preporuku ta treba uraditi da se otkloni povreda i rok za postupanje organa. On je ovlaen i da podnese inicijativu za pokretanje disciplinskog postupka ili postupka za razrjeenje slubenog lica ijim radom je prouzrokovana povreda. Zatitnik ljudskih prava i sloboda Skuptini Crne Gore podnosi godinji izvjetaj o radu, kao i posebne izvjetaje kada to zahtijevaju vani razlozi. Zatitnik nema ovlaenja u odnosu na sudove sem u sluaju odugovlaenja postupka, zloupotrebe procesnih ovlaenja i neizvrenja sudskih odluka.
7.5 PRAVA ZATITNIKA LJUDSKIH PRAVA I SLOBODA I ORGANIZACIJA SLUBE
Zatitnik ljudskih prava i sloboda ima pravo na platu u visini koja je utvrena za sudiju Ustavnog suda Crne Gore, a zamjenik zatitnika ima pravo na platu u visini tri plate sudije tog suda. Oni ostvaruju i druga prava iz rada i po osnovu rada u skladu sa propisima kojima su ova prava ureena za republike funkcionere. Sredstva za rad zatitnika ljudskih prava i sloboda odreuju se u posebnom razdjelu Budeta Crne Gore. Predlog razdjela Budeta utvruje zatitnik i dostavlja ga Vladi. Odluku o broju zamjenika na predlog zatitnika ljudskih prava i sloboda donosi Skuptina Crne Gore. Zatitnik donosi Pravila o radu kojima se blie utvruje nain rada i postupanja. Za vrenje strunih i administrativnih poslova zatitnik obrazuje strunu slubu, kojom rukovodi sekretar. Sekretara postavlja i razrjeava zatitnik ljudskih prava i sloboda. Na zaposlene u Strunoj slubi primjenjuju se propisi o dravnim slubenicima.
96
97
PITANJA
I POJAM I ZNAAJ USTAVA Pojam Ustava Vrste Ustava Promjene Ustava Ustavni zakon II STRUKTURA USTAVA, PREAMBULA I OSNOVNE ODREDBE Struktura Ustava Preambula Ustava Osnovne odredbe Ustava Odreenost drave Crne Gore u Ustavu Graanin kao nosilac suverenosti Dravna teritorija, dravni simboli i Glavni grad i Prijestonica Naelo zatite i nepovredivosti ljudskih prava i sloboda i zabrana izazivanja mrnje i diskriminacije Pravni poredak Granice sloboda i prava Podjela vlasti Crnogorsko dravljanstvo, jezik i pismo i odnos drave i vjerskih zajednica Odnos Crne Gore sa drugim dravama i meunarodnim organizacijama Zakonodavstvo III LJUDSKA PRAVA I SLOBODE Zajednike ustavne odredbe-Osnov i jednakost i rodna ravnopravnost Pravo na pravni lijek i pravo na pravnu pomo Pravo na lokalnu samoupravu Pravo na ivotnu sredinu Ogranienje ljudskih prava i sloboda Zabrana smrtne kazne Pravo na dostojanstvo i nepovredivost linosti Lienje slobode Pritvor Pravo na pravino i javno suenje
Naela zakonitosti, primjene blaeg zakona, pretpostavke nevinosti i zabrane ponovnog suenja Pravo na odbranu Sloboda kretanje i nastanjivanja Pravo na privatnost (potovanje linog i porodinog ivota) Nepovredivost stana, tajnost pisama i zatita podataka o linosti Pravo azila Birako pravo Sloboda misli, savjesti i vjeroispovijesti i sloboda izraavanja Sloboda tampe i zabrana cenzure Pravo na pristup informacijama Sloboda okupljanja Sloboda udruivanja i zabrana politikog djelovanja i zabrana djelovanja i osnivanja politikih i drugih udruenja Pravo obraanja meunarodnim organizacijama i pravo obraanja dravnom organu Svojina, pravo nasljeivanja i svojinska prava stranaca Pravo na rad, zabrana prinudnog rada, prava zaposlenih i pravo na trajk Socijalni savjet Socijalno osiguranje, zatita lica sa invaliditetom i zdravstvena zatita Brana i porodina sloboda, zatita majke i djeteta i prava djeteta Pravo na kolovanje, sloboda stvaralatva, nauke, kulture i umjetnost Posebna manjinska prava (zatita identiteta i zabrana asimilacije)
IV UREENJE VLASTI Nadlenosti Skutine Crne Gore Sastav i mandat Skuptine, skraivanje mandata i rasputanje Skuptine Prava i dunosti poslanika, imunitet i prestanak mandata poslanika Konstituisanje Skuptine, zasjedanje Skuptine i odluivanje Skuptine Predlaganje zakona i drugih akata Nadlenosti predsjednika Crne Gore Izbor, mandat i prestanak mandata predsjednika Crne Gore Nadlenosti Vlade Sastav, izbor i mandat Vlade Nespojivost funkcije, ostavka i razrjeenje lana Vlade Pitanje povjerenja i nepovjerenja Vladi, interpelacija i parlamentarna istraga Dravna uprava i prenoenje i povjeravanje poslova dravne uprave Lokalna samouprava-Nain odluivanja u lokalnoj samoupravi i oblici lokalne samouprave
Pojam optine, svojinska ovlaenja, nansiranje i samostalnost optine Naela sudstva (samostalnost, nezavisnost, legalitet i zabrana osnivanja povremenih i prijekih sudova), Sudsko vijee i javnost suenja Stalnost sudske funkcije, prestanak sudijske funkcije i razrjeenje sudije Vrhovni sud Izbor sudija, nespojivost sudijske funkcije i funkcionalni imunitet sudija Sudski savjet Vojska Crne Gore Savjet za odbranu i bezbjednost Proglaenje ratnog i vanrednog stanja Dravno tuilatvo
V USTAVNOST I ZAKONITOST Ustavnost i zakonitost VI USTAVNI SUD Ustavni sud kao subjekt kontrole ustavnosti i nadlenosti Ustavnog suda Pokretanje postupka pred Ustavnim sudom i odluke Ustavnog suda Sastav Ustavnog suda, izbor i mandat sudija VII ZATITNIK LJUDSKIH PRAVAI SLOBODA Pojam i osnovni princip rada zatitnika ljudskih prava i sloboda Izbor, prestanak funkcije i razrjeenje zatitnika ljudskih prava i sloboda Nadlenost i ovlaenja zatitnika ljudskih prava i sloboda Postupanje zatitnika ljudskih prava i sloboda Prava zatitnika ljudskih prava i sloboda i organizacija slube
LITERATURA
Ustav Crne Gore (Slubeni list Crne Gore, br. 1/2007); Ustavni zakon za sprovoenje Ustava Crne Gore (Slubeni list Crne Gore br. 1/2007); Evropska konvencija za zatitu ljudskih prava i osnovnih sloboda; Zakon o Zatitniku ljudskih prava i osnovnih sloboda (Slubeni list RCG,br. 1/2003) Ustavno pravna zbirka tekstova i dokumenata, priredili Prof. dr Slavko Luki i mr Miodrag Vukovi Podgorica 2002. godine; Komentar Ustava Crne Gore 1992, Dr. S. Luki i M. Vukovi Podgorica 2002. godine; Kratak vodi kroz Evropsku konvenciju o ljudskim pravima, D. Gomien Beograd 1996. godine; Pravo na pravino suenje, N. Mol i S. Harby, Savjet Evrope Beograd 2003.

Knjiga Osnovni Pojmobi I Principi

Uploaded by

Document Information

Original Title

Copyright

Available Formats

Share this document

Share or Embed Document

Sharing Options

Did you find this document useful?

Is this content inappropriate?

Copyright:

Available Formats

Knjiga Osnovni Pojmobi I Principi

Uploaded by

Copyright:

Available Formats

VLADA CRNE GORE UPRAVA ZA KADROVE

OSNOVNI POJMOVI I PRINCIPI U OKVIRU USTAVNOG SISTEMA I LJUDSKIH PRAVA

PRIRUNIK ZA POLAGANjE STRUNOG ISPITA

OSNOVN I P O J M OV I I P R I N C I P I U O K V I RU U STAVNO G S IST EMA I L J U D S K I H P R AVA

Direktorica Svetlana Vukovi

POJAM I ZNAAJ USTAVA

POJAM i ZNAAJ USTAVA

1.2 VRSTE USTAVA

1.3 PROMJENE USTAVA

1.4 USTAVNI ZAKON

STRUKTURA USTAVA, PREAMBULA I OSNOVNE ODREDBE

STRUKTURA USTAVA, PREAMBULA I OSNOVNE ODREDBE

2.2 PREAMBULA USTAVA

2.3 OSNOVNE ODREDBE USTAVA

2.4 ODREENOST DRAVE CRNE GORE U USTAVU

2.5 NOSILAC SUVERENOSTI

2.6 DRAVNA TERITORIJA

2.7 DRAVNI SIMBOLI

2.8 GLAVNI GRAD I PRIJESTONICA

2.9 NAELO ZATITE I NEPOVREDIVOSTI LJUDSKIH PRAVA I SLOBODA

2.10 ZABRANA IZAZIVANJA MRNJE

2.11 ZABRANA DISKRIMINACIJE

2.12 PRAVNI POREDAK

2.13 GRANICE SLOBODA

2.14 PODJELA VLASTI

2.15 CRNOGORSKO DRAVLJANSTVO

2.16 JEZIK I PISMO

2.17 ODVOJENOST VJERSKIH ZAJEDNICA OD DRAVE

2.18 ODNOS SA DRUGIM DRAVAMA I MEUNARODNIM ORGANIZACIJAMA

LJUDSKA PRAVA I SLOBODE

LJUDSKA PRAVA i SLOBODE

3.2 OSNOV I JEDNAKOST

3.3 RODNA RAVNOPRAVNOST

3.4 PRAVNI LIJEK

3.5 PRAVNA POMO

3.6 PRAVO NA LOKALNU SAMOUPRAVU

3.7 IVOTNA SREDINA

3.8 OGRANIENJE LJUDSKIH PRAVA I SLOBODA

3.9 LINE SLOBODE I PRAVA

3.9.3 DOSTOJANSTVO I NEPOVREDIVOST LINOSTI

3.9.4 LIENJE SLOBODE

3.9.6 POTOVANJE LINOSTI U POSTUPKU PRED DRAVNIM ORGANIMA

3.9.7 PRAVINO I JAVNO SUENJE

3.9.8 NAELO ZAKONITOSTI

3.9.9 BLAI ZAKON

3.9.10 PRETPOSTAVKA NEVINOSTI

3.9.11 NE BIS IN IDEM

3.9.12 PRAVO NA ODBRANU

3.9.13 PRAVO NA NAKNADU TETE ZBOG NEZAKONITOG POSTUPANJA

3.9.14 KRETANJE I NASTANJIVANJE

3.9.15 PRAVO NA PRIVATNOST

3.9.16 NEPOVREDIVOST STANA

3.9.17 TAJNOST PISAMA

3.9.18 PODACI O LINOSTI

3.9.19 PRAVO AZILA

3.10 POLITIKA PRAVA I SLOBODE

3.10.2 SLOBODA MISLI, SAVJESTI I VJEROISPOVIJESTI

3.10.3 SLOBODA IZRAAVANJA

3.10.4 PRIGOVOR SAVJESTI

3.10.5 SLOBODA TAMPE

3.10.6 ZABRANA CENZURE

3.10.7 PRISTUP INFORMACIJAMA

3.10.8 SLOBODA OKUPLJANJA