Sv. Toma Akvinski (lat. Thomas Aquinas, tal. Tommaso d'Aquino; Roccasecca kod Aquina oko 1225.

- samostan Fossanova, kod Rima 7. oujka1274.), talijanski dominikanac, filozof, teolog i crkveni nauitelj. Po katolikom kalendaru ga se slavi 28. sijenja.
Sadraj
[sakrij]

1 ivotopis 2 Poznati izuavatelji 3 Bibliografija 4 Izvori 5 Vidi jo 6 Vanjske poveznice

ivotopis[uredi | uredi kd]

Sveti Toma, kojega se Crkva danas sjea, pripada svakako u red jednog od najveih crkvenih umova. Roen je oko 1225. u dvorcu Roccasecca, u feudu Aquino, u okolici Napulja u junoj Italiji kao sin Landulfa grofa Akvinskog i majke Teodore iz obitelji normanskih grofova od Teate. Majka njegova oca [1] Franciska bila je sestra njemakog cara Fridriha Barbarose. Od malena je pokazivao veliku elju za [2] znanjem, a nakon studija u Napulju stupio je u dominikanski red. Godine 1252. poglavari reda poslali su ga u Pariz, gdje kao uenik Alberta Velikog postie doktorat teologije. Predavao je u Parizu, Rimu i Napulju. Kraj sve svoje velike uenosti ostao je uvijek jednostavan, ponizan i bezazlen redovnik. U poniznosti je postojano odbijao sve ponuene mu crkvene asti. Njegov bistri duh dobro je shvatio da je poniznost evaneoska krjepost i da vie vrij edi od sve uenosti, slave i poasti. Zato je uvijek htio ostati malen. Sveti Toma je napisao mnotvo filozofskih i teolokih djela, a najslavnije mu je bez sumnje djelo Teoloka suma u tri dijela u kojoj je sustavno obradio svu teologiju. Djelo je prevedn o na sve svjetske jezike te u teolokoj knjievnosti zauzima sve do danas jedinstven poloaj. Sveti Toma je bio i mistik. arko je tovao Presveti Sakrament te o njemu ispjevao najljepe himne kao to su: "Hvali Sion Spasitelja", "Klanjam ti se smjerno, tajni Boe na", "Usta moja uzdiite preslavnome tijelu glas"! Kad je jednom kleao pred raspelom, sam Spasitelj mu je progovorio: "Ti si o meni tako lijepo pisao, to eli kao nagradu?" - Svetac je odgovorio: "Samo tebe, Gospodine!"

Relikvije Sv. Tome Akvinskog uToulouseu

Toma je umro relativno mlad, u dobi od 49 godina, 7. oujka 1274. Bio je tada na putu u Lyon na opi sabor, ali je klonuo i zaustavio se u samostanu Fossa Nouva kraj Rima i ondje preminuo. Relikvije su mu kasnije prenesene u Toulouse. Papa Ivan XXII. proglasio ga je svecem 1323. godine, a papa Pio V. 1567. godine crkvenim nauiteljem. Mnogi pape proslavili su ga svojim spisima, od kojih su najvanije enciklike Lava XIII. Aeterni Patris i Pija XI. Studiorum ducem. Iz novijeg vremena nauka sv. Tome preporuena je od II. vatikanskog sabora i od Pavla VI. u pismu Lumen Ecclesiae. Crkva je svetog Tomu proglasila i zatitnikom svojih kola i studenata. On je, doista, sjajan primjer svima onima koji se bave umnim radom. U tajne vjere prodire se to dublje to je srce istije. Njegov lik to najbolje svjedoi. Svetog Tomu je uvijek resila i crkvenost, osjeaj za Crkvu. Svojim spisima on se zalagao za svetu rimsku Crkvu i njezinu glavu papu. Nju je branio protiv svih zabluda. Njegov prvi ivotopisac Vilim Tocco zapisao je: "Kako je za Crkvu bila korisna nauka evaneoskog nauitelja ne samo za objavljivanje katolike istine obaju Zavjeta, ve i za suzbijanje naopakosti krivovjerja, pokazao je u svom milosru Bog na poetku svoje uiteljske slube i kasnije." Njegova su djela najsavreniji izraaj katolikog pravovjerja i skolastike. Ona su prava riznica katolike nauke i to sa svih podruja teologije. On nam tako sjajno tumai sredinji kranski misterij otkupljenja. Kristova rtva na kriu predstavlja vie nego obilnu zadovoljtinu za grijehe ljudskoga roda, osobito jer je Isus trpio iz ljubavi i poslunosti. Te dvije velike krjeposti uinile su njegovu patnju jo zaslunijom. "Krist je trpei iz ljubavi i poslunosti prinio Bogu neto od vee vrijednosti to i ne bi traila nadoknada za sve uvrede od ljudskoga roda Bogu nanesene." Govorei o Crkvi sv. Toma izrie i ovu lijepu misao: "Isus je prihvatio muku iz velike elje koju je imao da sebi ujedini Crkvu kao svoju zarunicu." Sveti Toma zdruio je u sebi najveu uenost i najdublju pobonost. Uenost bez pobonosti ne bi ba mnogo vrijedila. On je bio i odvie bistar duh pa je to dobro znao, ali nije ostao samo kod znanja, ve je i svim srcem gajio iskrenu i duboku pobonost. Bio je ne samo velik uenjak ve i velik svetac.