Professional Documents
Culture Documents
ba/gf/
Derivacije
f ' ( x ) = lim Tablica osnovnih derivacija: 1. (c)' = 0, 4. (ax)' = axln a, 7. (loga x )' = 10. ( tg x )' = loga e , x 2. (x)' = 1, 5. (ex)' = ex, 8. (sin x)' = cos x, 11. (ctg x )' = 1 , sin 2 x 1 , 1 + x2 3. (xn)' = nxn-1, 1 6. (ln x )' = , (x > 0) x 9. (cos x)' = -sin x, 12. (arc sin x)' =
(|x| < 1)
f ( x + Dx ) - f ( x ) Dx 0 Dx
(x > 0, a > 0, a 1)
1 , cos 2 x
1 - x2 1 . 1 + x2
Osnovna pravila deriviranja: 1. (cf)' = cf ' 3. (fg)' = f 'g + fg' 2. (f g) = f ' g'
/
f f 'g - f g' 4) g = g2
Zadaci: Derivacije funkcija zadanih eksplicitno: 1. 2. 3. 4. 5. y = x4 - 3x3 + 5x2 + 6x - 7 y = (x - a)(x - b) y = ex(x2 - 4x + 5) y= y= 1 + ln x x 1 ( x + sin x cos x ) 2 [y' = 4x3 - 9x2 + 10x + 6] [y' = 2x - a - b] [y' = (x - 1)2ex] 1 y' = - 2 ln x x [y' = cos2 x]
derivacije 1
6.
1 y' = 63 x 2 1 + 3 x
7. 8. 9. 10.
[y' = -15cos43xsin 3x] [y' = 3(xsin x)2(sin x + xcos x)] 1 y' = sin x 2 cos 2 x y' = 3 3 sin 2 2x [y' = exsin x] [y' = x2sin x] [y' = xarctg x] [y' = 2sin ln x] [y' = x2ln x] 1 + 2x 2 y' = 1+ x2 x3 y' = x2 -1 x y' = cos 2 x [ y' = x 3e - x ]
2
y = 3 sin 2x
11.
ex y= (sin x - cos x ) 2
y = x 1+ x2 1 y = ( x 2 + 2) x 2 - 1 3
2 1 y = - ( x 2 + 1) e - x 2
y = ln e x + 1 + e 2 x
)
)
y = 2 sin x - x cos x
[y' = sin x ]
|
ex = y ' 1 + e2 x
derivacije 2
[y' = (arc sin x)2] cos x y' = 1 + sin 2 x [y' = earc sin x] 1 y' = cos x 1 y' = cos 2 x [y' = ln2 x] [y' = arc tg x] 1 y' = cos x [y' = sin4 x] 2 y' = cos 2 x 1 - x2
y=
y = ln y = ln
27. y = xln2 x - 2x(ln x 1) 28. 29. 30. 31. 32. 33. 34. 35. 36. 1 y = x arc tg x - ln(1 + x 2 ) 2 p x y = ln tg + 4 2 y= 3x 1 3 3 - sin x + sin x cos x 8 4 8
[ y' =
y = arc tg x - 1 + x 2 x +1 x -1
y = arc tg
derivacije 3
37. 38.
y = ln tg y = ln
x 2
1+ x 1- x
y=x x
[ y' =
1 x
x1- 2 x (1 - ln x )
x x y' = (1 + x ) ln(1 + x ) + 1 + x
1 1 1 x y ' = (ln x ) - ln(ln x ) 2 x ln x
y = (ln x )
43. y = xx 44 y = xsin x
x 2 y2 + -1 = 0 a 2 b2 x 3 + y3 = a 3
2 2 2
derivacije 4
49. (x2 + y2)2 = a2(x2 - y2) 50. y = 1 + exy 51. x = yesin y 52.
arc tg
y = ln x 2 + y 2 x
y = ex
+y2
dy dy dt y ' ( t ) y' = = = dx dx j' ( t ) dt 55. 56. 57. 58. 59. x = r cos t y = r sin t x = a ( t - sin t ) y = a (1 - cos t ) x = a cos3 t y = b sin 3 t x = a (2 cos t - cos 2 t ) y = a (2 sin t - sin 2t ) x = cos t sin 2 t y = sin t (1 + cos 2 t ) [y' = -ctg t] t y' = ctg 2 b y ' tg t = a 3t y' = tg 2 [y' = ctg t]
derivacije 5
60.
x=
3at 1 + t3 3at 2 y= 1 + t3
61. 62.
Primjena derivacija:
Tangenta krivulje y = f(x) u toki M(xm , ym ) ima jednadbu y - ym = -y'(xm )(x - xm ). Normala krivulje y = f(x) u toki M(xm , ym ) ima jednadbu y - ym = [y'(xm ) je vrijednost derivacije funkcije y = f(x) za x = xm ]
1 (x - xm ). y' ( x m )
63. U toki x = 1 nai jednadbu tangente i normale krivulje: a) y = x3 - 3x2 + 2x + 1 [y = -x + 2; y = x] 1 b) y = 2 x [y = -2x + 3; x - 2y + 1 = 0] c) y = ln x [y = -x + 1] 64. Nai jednadbu tangente krivulje y = x2 + 2 koja je paralelna s pravcem y = x -2. [4x - 4y + 7 = 0] 65. Na krivulji y = x2 - 2x + 1 nai toku u kojoj je normala paralelna s pravcem x + 2y - 3 = 0. [x = 2] 66. Iz ishodita su povuene tangente na krivulju y = ax2 + bx + c. Nai koordinate dodirnih toaka. c x = a
derivacije 6
67. Nai jednadbu tangente na krivulju: a) y3 - 2x2y + a3 = 0 u toki M(a, a) [y = 4x - 3a] b) x - y = ln(1 + 2x + y) u toki O(0, 0) 1 y = - x 2 xy c) y + e - 2 = 0 u toki P(0, 1) [y = -x + 1] 68. Nai jednadbu normale krivulje: a) y = x + ln(2x - y) u toki M(1, 1) [2x + 3y - 5 = 0] b) y2 = sin(x + y) u toki O(0, 0) [y = x] c) y = 1 + xey u toki N(-1, 0) [y = -2(x + 1)] 69. Nai jednadbu tangente na krivulju: x = a cos t p a) u toki t = y = b sin t 4 x y + = 2 a b -t x=e b) u toki t = 0 y = t cos t [y = -x + 1] x = t2 c) u toki t = 1 y = t3 [3x - 2y - 1 = 0]
70. Nai jednadbu normale krivulje: x = e- t a) u toki t = 0 y = ln(t + 1) [y = x - 1] x = t et b) u toki t = 1 y = t ln t [y = -2e(x -e)] 71. Nai kut pod kojim se sijeku krivulje x2 + y2 = 8 i y = [j = arc tg 3] 1 2 x . 2
derivacije 7
72. U toki P(1, 2) krivulje y = x3 + 1 povuene je tangenta i ona sijee krivulju u toki Q. Nai koordinate toke Q. [Q(-2, -7)] 73. Iz toke A(-1, 0) povuena je tangenta ne krivulju y2 = x3 +1 i ona dodiruje krivulju u toki B. Nai koordinate toke B. B (-1 + 3 , 6 3 - 9 ); B (-1 + 3 , - 6 3 - 9 ) 2 1 74. U toki M(-1, 0) krivulje y = x4 + 7x3 + 17x2 + 16x + 5 povuena je tangenta koja sijee danu krivulju u tokama A i B. Izraunati duljinu tetive AB . AB = 2
[
[
75.
Tangenta krivulje x + y = a
2 3
2 3
2 3
B. Pokazati da je AB = const. AB = a
76.
x 4 - 5x 2 + 4 Pokazati da krivulja y = sijee os Ox uvijek pod istim 4x 3 - 10 x kutom i nai taj kut. p a= 4
77. Normale povuene u tokama x = 0 i x = a krivulje y = ex sijeku se u toku C. Nai granini poloaj toke C kad a 0. [C(-2, 3)] 78. Pokazati da je svaka normala krivulje krunice 79. x = a cos t . y = a sin t x = a (cos t + t sin t ) tangenta y = a (sin t - t cos t )
Tangenta krivulje y =
derivacije 8
7. Integrali
127
INTEGRALI (korigirano)
U ovom poglavlju: Tablica i svojstva integrala Metoda supstitucije Parcijalna integracija Integriranje trigonometrijskih funkcija Integriranje racionalnih funkcija
Svaka nova vrsta otkria jest matematika po obliku, jer ne postoji drugo rukovodstvo koje moemo imati C. G. Darwin (1931)
f ( x)dx
Pritom se
f ( x)dx = F ( x) f ( x) =
d F ( x). dx
funkcije y = f ( x) , dok danu funkciju y = f ( x) , koju integriramo, zovemo jo i podintegralna funkcija. Na primjer, primitivna funkcija funkcije f ( x) = x je funkcija
f ( x)dx
xdx =
1 2
x2 .
Opisno reeno, kao da primitivna funkcija F ( x) = 1 x 2 ivi u prolosti jer tek kad je 2 deriviramo, dobivamo njenu sadanjost, odnosno funkciju f ( x) = x . Primijetimo da se rezultat integriranja ne mijenja ako dobivenom rezultatu dodamo proizvoljnu konstantu C, odnosno vrijedi: d d F ( x) , f ( x)dx = F ( x) + C f ( x) = ( F ( x) + C ) = dx dx jer je derivacija od konstante C jednaka nuli. Preciznije, za primitivne funkcije dane funkcije vrijedi sljedei rezultat:
Teorem 14. Neka su y = F ( x) i y = G ( x) dvije primitivne funkcije dane funkcije y = f ( x) . Tada postoji konstanta C takva da vrijedi: F ( x) G ( x) = C . Opisno reeno, sve primitivne funkcije jedne iste funkcije se razlikuju za proizvoljnu konstantu.
x dx = ln x
Naime, dovoljno je samo malo promijeniti podintegralnu funkciju, pri emu vie ne moemo napamet rijeiti pripadne integrale, kao u primjerima: slinim. tovie, malom promjenom podintegralne funkcije moemo dobiti integrale koje je nemogue eksplicitno rijeiti bez upotrebe jaeg analitikog aparata, kao to su Taylorovi redovi i slino. Na primjer:
sin
xdx ,
xe dx , ln xdx
x
sin x 2 dx ili
Prema ovome moemo zakljuiti da je integriranje znatno zahtjevnije od deriviranja, gdje nije bilo velike razlike u deriviranju meu slinim funkcijama, kao to su, na primjer: sin x , sin 2 x , te sin x 2 . Sve se one lako i na slian nain deriviraju, dok se potpuno razliito integriraju: prva lako, druga osrednje, dok trea znatno tee.
Da bismo olakali proces integriranja nekih funkcija, moemo koristiti: 1. tablicu integriranja osnovnih funkcija (to je anti - tablica tablici deriviranja); 2. svojstva integrala (samo dva svojstva); 3. metode supstitucije i parcijalne integracije (metodama se ne rjeava integral nego se zamjenjuje odgovarajuim jednostavnijim).
cf ( x)dx = c f ( x)dx ;
ii) linearnost:
7. Integrali
129
Prema ovim svojstvima, potrebno je podintegralnu funkciju rastaviti na to vie dijelova jer to odgovara integriranju, to nismo morali raditi kod deriviranja. Na primjer: ((1 + x 2 ) 2 )' = 4 x(1 + x 2 ) , to je metodoloki razliito u odnosu na
(1 + x
2 2
) dx = (1 + 2 x 2 + x 4 )dx = 1dx + 2 x 2 dx + x 4 dx ,
odnosno za razliku od derivacije, integral eka da se podintegralna funkcija rastavi na to vie elementarnih dijelova. Budui da je integral jednak antiderivaciji, tablicu integrala osnovnih funkcija tretiramo kao anti tablicu tablici deriviranja. Naime, u tablici deriviranja smo pisali da je (sin x)' = cos x , dok emo u tablici integriranja pisati:
y = f ( x)
x n , n 1
1 x ex sin x cos x sh x ch x 1 cos 2 x
f ( x)dx
x n +1 n +1
ln | x | ex
y = f ( x)
1 1+ x2 1 1+ x2 1
1 x2 1
f ( x)dx
arc tg x arc ctg x arc sin x arc cos x x 1 arc tg a a x 1 arc ctg a a x arc sin a
2
cos x
sin x ch x sh x
1 x2 1 2 a + x2 1 2 a + x2 1
tg x ctg x
a2 x2 1 a x
x
2
arc cos ax ln a
x a
1 sin 2 x
a ,0 < a 1
Proitati sljedee rijeene zadatke pa ih ponovno rijeiti samostalno i bez gledanja. 454.
x 3 dx =
130 455.
1 1 x 5+1 1 5 dx = x dx = + c = x 4 + c = 4 + c . 5 5 +1 4 4x x
456.
1 2
1 +1
457. 458.
x 3 x3 dx = dx = x dx = + c = + c = 3 3 x + c . 2 2 1 2 3 + 1 x x 3 3
2 3
2 +1
(x +
(2
2(1 + 3x
2 2
) dx = 2 (1 + 6 x 2 + 9 x 4 )dx = 2 dx + 12 x 2 dx + 18 x 4 dx = = 2x + 4x3 +
462.
18 5 x +c. 5 (3x 2) 2 9 x 2 12 x + 4 1 1 1 dx = dx = 9 dx 12 2 dx + 4 3 dx = 3 3 x x x x x
= 9 ln | x | +
463.
12 2 +c. x x2
x
3
1
x+ x
3
x2
dx =
x
3
x2
1
dx +
x2
dx = x x 3 dx + x 2 x 3 dx =
33 4 66 5 x + x +c. 4 5
= x 3 dx + x 6 dx =
464.
( x + 3 x )2 x
dx =
x x 7 11 2 5 12 6 2 12 6 = x2 + x 6 + x6 + c = x 5 + 6 x11 + 6 x 7 + c . 5 11 7 5 11 7
x 2 + 2 x3 x + 3 x 2
dx =
x2 + 2x 3 + x 3
1 2
dx = x 2 dx + 2 x 6 dx + x 6 dx
Napomena: uvijek nakon odreenog broja zadataka treba napraviti pauzu, jer nije toliko vana koliina uraenih zadataka, koliko je vana kvaliteta i nain na koji se oni rjeavaju. To znai, ako vam popusti koncentracija, odmori malo (etnja oko stola)! 465.
(3x 5
466.
= 2sin x +
3 + 4 ln | x | +5cos x + c . x
7. Integrali
131 2
2
467.
( cos
468.
469.
470.
1 9 x2
471.
2 3 1 cos 2 x dx 2 tg ) 3 + = dx + 2 x dx 2 + x2 cos 2 x ( 2 )2 + x2 3 x2
dx ( 3)2 x2
3 2
arc tg
x 2
cos
1
2
dx + dx + 2 arc sin
x 3
+c=
472. 473.
9 4x2
dx 4( 9 x2 ) 4
1 2
dx
9 4
x2
1 2
1 2 = arc sin x + c . 3 (3 )2 x2 2 2 dx
(cos 2 x + sin 2 x)dx cos 2 x sin 2 x dx = = dx + dx = cos 2 x sin 2 x cos 2 x sin 2 x cos 2 x sin 2 x cos 2 x sin 2 x dx dx = + = ctg x + tg x + c . 2 sin x cos 2 x
x( 2 x)
dx .
475.
x5 dx . x5 13 x )dx . 3
476.
( x + 1) 3 dx . 3x 8 x ( x 3 x ) dx . x x x dx . (1 + x) 2 dx x3 + x
( x + 3 x )2
4
x 1 x
dx .
x+
x x
) 2 dx .
2 8 dx .
488. 491.
dx b2 a 2 x2
cos
cos 2 x dx . 2 x sin 2 x
132 492.
dx . 2 ch x sh 2 x
493.
(tg x ctg x) dx .
2
RJEENJA
1 5 9 3 1 4 3 1 4 x + x + c. 475. 3 + 4 + c. 476. + 2 3 + c. 3 4 x x 3x 4x 3x 1 1 1 1 2 5 6 7 13 4 477. 5 6 + c. 478. x x + x + c. 4 7 5 7 4 12 x 5x 6x 21x 9 1 2 5 6 6 11 479. 4 x 3 x 2 + c. 480. x x + c. 5 11 4 3 x3
474. 2 x 2 481. 484.
1 2 1 1 x + 2 x + ln | x | + c. 485. x 4 2 x 2 + c. 486. ln | x | +2arctgx + c. 4 2x 2 x x x 1 ax 16 5 2 487. + c. 488. + c. 489. arcsin + c. 490. ctgx tgx + c. ln 16 ln 5 ln 2 a b
491. 2tgx + c. 492. thx cthx + c. 493. tgx ctgx 4 x + c.
Teorem 16. Neka je f : R R neprekidna podintegralna funkcija, te neka je eljena supstitucija dana funkcijom x = (t ) isto neprekidna s neprekidnom derivacijom ' (t ) . Tada vrijedi formula za supstituciju u neodreenom integralu:
f ( x ) dx =
x = (t ) = dx = ' (t ) dt
f ( (t )) ' (t )dt
.
Kako vidimo, supstituciju x = (t ) i pripadnu derivaciju dx = ' (t )dt zapisujemo u zagradi oblika |..|, ime u potpunosti realiziramo namjeru rjeavanja integrala metodom supstitucije. U sljedeim primjerima proitati te ponovno samostalno rijeiti dane integrale.
7. Integrali
133
3 + 5x = t
494.
(3 + 5 x) dx =
8
5dx = dt = dx = 1 dt 5
1 8 1 1 t dt = t 9 + c = (3 + 5 x) 9 + c . 5 45 45
495.
496.
x 4dx =
x4=t dx = dt
= 1 4 =
2 2 t dt = t 1/ 2 dt = t 3 / 2 + c = ( x 4) 3 + c . 3 3
497.
4 x 1dx = dx
4x 1 = t 4dx = dt =
t dt = dt
4
1 1/ 3 3 3 t dt = t 4 / 3 + c = 3 ( 4 x 1) 4 + c . 4 16 16
498.
2x + 4 = t 2dx = dt
(2 x + 4) 3
1 2
t3
1 3 / 4 t dt = 2t 1/ 4 + c = 2 4 2 x + 4 + c . 2
499.
10 x = t
500.
501.
502.
dx =
3x + 4 = t 3dx = dt
1 t 1 1 e dt = e t + c = e 3 x + 4 + c . 3 3 3
Napomena: svaki se rezultat integriranja moe jednostavno provjeriti, tako da dobiveni rezultat deriviramo, budui da znamo da derivacija integrala mora biti jednaka podintegralnoj funkciji! 503.
2 x +1
dx =
2x + 1 = t 2dx = dt
1 t 1 t 1 7 dt = 7 +c= 7 2 x +1 + c . 2 2 ln 7 2 ln 7
504.
505.
(2 +
x x)
2+ x =t dx = dx = dt = 2 2 x dx = 2(t 2)dt
1
(t 2) 2 t 2 4t + 4 4 dt = 2 dt = 2 (t 4 + )dt = t t t
134
2
= t 8t + 8 ln t + c = (2 + x ) 2 8(2 + x ) + 8 ln(2 + x ) + c .
506.
507.
sin x
cos x = t
dt = ln | t | + c = ln | cos x | + c . t
508.
1 1 dt 1 dt 1 + = ln | 1 t | + ln | 1 + t | + c = 2 2 1 t 2 1+ t 2
509.
ln x = t ln 2 x 1 1 dx = 1 = t 2 dt = t 3 + c = ln 3 x + c . dx = dt x 3 3 x
Napomena: zadatke ne treba raditi jedan za drugim mehaniki, jer nije jedini cilj rjeavanja zadatka dobiti tono rjeenje; treba se malo istraivaki poigrati, kao na primjer: razmisliti kako odreeni tip podintegralne funkcije implicira odreeni tip rjeenja, ili usporediti teinu integriranja meu raznim tipovima podintegralnih funkcija, ili pokuati zapamtiti neke lake rezultate, kao npr. integrale funkcija y = sin 3 x , y = e 5 x i slino. Time razvijamo mnoge druge osobine, a samo integriranje postaje sporedna aktivnost. x+2=t 2 4 x x + 2dx = dx = dt = (t 2) t dt = t 3 / 2 dt 2 t 1/ 2 dt = t 5 / 2 t 3 / 2 + c = 5 3 x=t2
511.
2 4 ( x + 2) 5 ( x + 2) 3 + c . 5 3
7. Integrali
135
x
512.
x =t dx =
1 2 x 1 dx x
dx = dt = 2 e t dt = 2e t + c = 2e = 2dt
+c.
513.
514.
515.
516.
e2x ex +1
dx =
e xe x
ex +1 = t (t 1) dx = e x dx = dt = dt = t 1/ 2 dt t 1/ 2 dt = x t e +1 ex = t 1
2 3/ 2 2 t 2t 1 / 2 + c = (e x + 1) 3 2 (e x + 1) + c . 3 3
517.
2 x + 2 x = t
518.
Napomena: nije dobro vjebati samo zadatke iste teine, na primjer, samo lake zadatke; nakon odreenog vremena, veoma je dobro prijei i na tei tip zadataka, pa onda se vratiti na laku, i tako dalje. Ukoliko se vjeba samo laka grupa zadataka, tada dolazite u opasnost takozvanog rutinskog rjeavanja, to se moe pokazati negativnim na pismenom dijelu ispita, ako se pojavi za vas takozvani nepoznati integral. Tada e vas rutina vjerojatno zablokirati!
4 x 5dx .
2x dx . 2 ( x + 7) 4
10
3x
x 3 + 4dx . dx . dx .
( x 1)
dx
.
3
3x 2 + 1
3
sin
x cos xdx .
( x 2 + 1) x 2dx . dx
xe
x +x ( x 1) 2 x
x2 / 2
sin 3x cos
sin x
3 xdx . dx .
(2 + 3 cos x)
dx . .
x 2 sin dx
x3 dx . 3
x ln x .
dx x (1 + x )
4 2 3
e2x dx . ex 1 x dx . 1+ x4 ln x
2
( x 1)18 dx . x2 dx .
1 x6
. ex +1 x dx . 3 x +1 ctg x dx . ln sin x
x(4 + ln
x)
RJEENJA
(4 x 5) 3 / 2 2 1 + c. 520. ( x 3 + 4) 3 + c. 521. + c. 6 3 3( x 1) 3 3 1 1 523. 3 ( x 3 + x) 2 + c. 524. cos 4 3x + c. 525. sin11 x + c. 2 12 11 2 8 1 10 ( x 2) 7 + + c. 528. ( x 2) 5 + 527. ( x 2) 3 7 5 6 + 9 cos x 3 3 2 x 529. e x / 2 + c. 530. cos + c. 531. ln ln x + c. 532. 4 ln(1 + 4 3
519. 533. ln 522. 526.
1 + c. 3( x + 7) 3
2
2 ( x 1) 3 + c. 3
+ c. x ) + c.
ex +1 1 e +1 +1
x
+ c. 534. ln(e x 1) + e x + c.
( x 1) 21 ( x 1) 20 ( x 1)19 3 1 + + + c. 536. ( x + 1) 2 / 3 (2 x 3) + c. 537. arctgx 2 + c. 535. 10 2 21 10 19 1 538. arcsin x3 + c. 539. ln ln sin x + c. 540. ln 4 + ln 2 x + c. 3
7. Integrali
137
Dokaz. Znamo da derivacija produkta funkcija zadovoljava pravilo: ( f g )' = f 'g + f g ' . Direktnim integriranjem ove jednakosti, uz koritenje da je
( f g )' dx = f g
to je
definicija integrala, neposredno slijedi traena formula parcijalne integracije. To znai da onu funkciju koju je bolje poslati u derivaciju oznaavamo sa u dok onu funkciju koju je bolje poslati u integral oznaavamo sa dv. Na primjer, u produktu y = x cos x bolje je poslati y = x u derivaciju, a y = cos x u integral, jer produkt derivacije prve i integrala druge funkcije je y = 1 sin x , to je mnogo jednostavnije za integrirati od produkta y = x cos x ,odnosno:
u=x
541.
x cos xdx =
Mervan Pai: Matan1 dodatak predavanjima za grupe GHI 138 Naravno, mogli smo izabrati onu drugu, nepovoljniju, kombinaciju, odnosno poslati y = x u integral, a y = cos x u derivaciju. Meutim, tada je produkt integrala prve i derivacije druge
funkcije jednak funkciji y = 1 x 2 sin x , to je tee integrirati od zadane funkcije y = x cos x . 2 Proitati sve rijeene primjere iz parcijalne integracije, pa potom sve zadatke samostalno rijeiti, bez gledanja u postupak. u = 2x 1 542.
(2 x 1)e 4 x dx =
du = 2dx dv = e 4 x dx v = e dx = e
1 4
1 2 4x = uv vdu = (2 x 1) e 4 x e dx = 4 4
4x
4x
= u = ln 2 x 543. du =
1 dx 2x 3
2x 1 4x 1 4x e e +c. 4 8 1 x4 1 3 dx = 1 x 4 ln 2 x x dx = 4 8 x 8
x 3 ln 2 xdx =
dv = x dx v=1 x4 4
= uv vdu =(ln 2 x) 1 x4 4
x 4 ln 2 x 1 4 = x +c. 4 16
u = arc sinx 544. du = 1 x2 = t dx = 2 xdx = dt = xdx = 1 dt 2
arc sinxdx =
dx 1 x 2
dv = dx v=x 1 2
x 1 x2
= x arc sin x +
dt t
= x arc sin x +
Napomena: znamo da u parcijalnoj integraciji postoje najvie dvije mogunosti za odluku koju od dvije podintegralne funkcije poslati u derivaciju a koju u integral; da bismo razvili osjeaj koji je bolji, a koji loiji izbor za u i v , bilo bi dobro za svaki od ovih integrala, gdje je ponuena bolja mogunost, uraditi i onu loiju. Naravno, ako je samo jedna podintegralna funkcija, tada imao samo jednu mogunost!
545.
u = arc tgx 1 + x2 = t du = 1+1x 2 dx x dx = 2 xdx = dt = arc tgxdx = = uv vdu = x arc tgx dv = dx 1 + x2 xdx = 1 dt 2 v=x
546.
1 dt 1 1 = x arc tg x ln t + c = x arc tg x ln(1 + x 2 ) + c . 2 t 2 2 u=x du = dx x cos x dx = dx = = uv vdu = x ctg x + ctg xdx = x ctg x + 2 1 dv = sin 2 x dx sin x sin x v = ctg x = x arc tg x
7. Integrali
139
547.
u = e3 x du = 3e 3 x dx 1 3 3x e 3 x cos 2 xdx = e sin 2 xdx = = uv vdu = e 3 x sin 2 x 2 2 dv = cos 2 xdx v=1 sin 2 x 2
u = e3 x du = 3e 3 x dx 1 3 1 3 1 3 3x = = e 3 x sin 2 x [uv vdu ] = e 3 x sin 2 x [ e 3 x cos 2 x + e cos 2 xdx] = 2 2 2 2 2 dv = sin 2 xdx 2 v=1 cos 2 x 2
To znai da smo dvostrukom primjenom parcijalne integracije istog tipa za poetni integral dobili jednakost: 1 3 9 3x e 3 x cos 2 xdx = e 3 x sin 2 x + e 3 x cos 2 x e cos 2 xdx , 2 4 4 iz ega, rjeavanjem po traenom integralu (nepoznati integral na lijevu stranu a sve ostalo na 2 3 desnu stranu), slijedi: e 3 x cos 2 xdx = e 3 x sin 2 x + e 3 x cos 2 x . 13 13
548.
xe
2
dx .
550. 553.
x sin xdx .
x
551.
e 556. e
140
552. x arccos x 1 x 2 + c.
x
e (sin x cos x) + c. 2 x 1 2x2 e x 4 1 554. x x (ln x ) + c. 555. sin 2 x + cos 2 x + c. 556. (sin x + cos x) + c. 3 3 2 4 2 x 1 1 557. (cos ln x + sin ln x) + c. 558. ( x 2 + 1)arctgx x + c. 2 2 2
553.
sin
cos
barem jedna od trigonometrijskih funkcija sin x ili cos x napadnuta neparnom potencijom oblika 2n+1 dok druga potencija moe biti bilo to. Tada primjenjujemo sljedei trik:
sin
x cos 2 n +1 xdx = sin m x cos 2 n x cos xdx = sin m x(cos 2 x) n cos xdx =
To znai da ovakav integral jednostavnom supstitucijom prevodimo u integral po odgovarajuem polinomu, to se pak direktno rjeava. Pritom smo koristili adicionu formulu:
sin 2 x + cos2 x = 1 cos2 x = 1 sin 2 x sin 2 x = 1 cos2 x.
sin
=
x cos5 xdx = sin 2 x cos 4 x cos xdx = sin 2 x(1 sin 2 x) 2 cos xdx =
560.
cos x = t sin 3 x sin 2 x sin x (1 cos 2 x) sin x dx dx = = cos2 x cos2 x cos2 x dx = sin xdx = dt =
=
1 t2 1 dt = t 2 dt + dt = t 1 + t + c = + cos x + c . 2 cos x t
7. Integrali
141
3
561.
cos x sin x =
dx =
dx =
dx =
(1 t 2 ) t
Ako rjeavamo integral oblika sin 2 m x cos 2 n xdx , gdje su obje funkcije sin x i cos x napadnute s parnim potencijama 2m, odnosno 2n, tada imamo neto kompliciraniju situaciju od prethodnog sluaja. Jedino to moemo je koristiti adicione formule za sniavanje parne potencije nad sin x i cos x : sin 2 x = 1 (1 cos 2 x) , 2 cos 2 x = 1 (1 + cos 2 x). 2
To znai da na bilo kojem mjestu u integralu moemo iskoristiti ove dvije formule, kao u sljedeim rijeenim primjerima: 562. sin 2 x cos 2 xdx = =
2 x)dx =
2 (1 cos 2 x)[
1 2
(1 + cos 2 x)]2 dx =
1 1 (1 cos 2 x)(1 + 2 cos 2 x + cos 2 2 x)dx = [1 + cos 2 x cos 2 2 x cos 3 2 x]dx = 8 8 x sin 2 x 1 1 1 1 dx + cos 2 xdx cos 2 2 xdx cos 3 2 xdx = + = 8 8 8 8 8 16 sin 2 x = t 1 1 (1 cos 4 x)dx (1 sin 2 2 x) cos 2 xdx = = 2 cos 2 xdx = dt 16 8
gdje su potencije jednostavne, ali su frekvencije i razliite od 1. U ovom sluaju nam jedino mogu pomoi adicione formule za produkt trigonometrijskih funkcija sa proizvoljnim frekvencijama i :
sin x cos x = 1 [sin( + ) x + sin( ) x ] 2
ili
ili
142
Sada direktnim uvrtavanjem prethodnih formula moemo rijeiti pripadne integrale za bilo koje i , odnosno dobivamo formule:
sinx cosxdx = 2 [
1 cos( + ) x cos( ) x + ] + c, +
1 sin(3 1) x sin(3 + 1) x sin 2 x sin 4 x ]+ c = + + +c. 3 1 3 +1 4 8 cos10 x cos 4 x 1 cos(3 + 7) x cos(3 7) x ]+ c = + + +c. 3+ 7 37 20 8
565.
Naravno, mnogi se integrali s trigonometrijskim funkcijama mogu rijeiti uobiajenim supstitucijama kao u toki 9.2. Navodimo nekoliko jednostavnih primjera. 566.
567.
4 + sin
cos x
2
dx =
568.
1 (2 3 sin x) 6 + c . 18
sin sin
570. 573.
cos sin
571. 574.
7. Integrali
143 dx
4 4
577. 580.
RJEENJA
569. 572. 575. 578. 581.
1 1 1 3 1 1 1 sin x sin 5 x + c. 570. cos 7 x cos 5 x + c. 571. + c. 3 3 5 7 5 3 cos x cos x 3 1 1 x 1 1 1 x sin 2 x + sin 4 x + c. 573. sin 4 x sin 3 2 x + c. 574. ctg 3 x + c. 8 4 32 16 64 48 3 1 cos 6 x cos 4 x cos 6 x cos 4 x ln(tg ( x )) + c. 576. + c. 577. + + c. 2 4 12 8 12 8 sin 10 x sin 4 x sin 25 x sin 5 x cos 6 x cos 4 x cos 2 x + + c. 579. + + c. 580. + c. 20 8 50 10 24 16 8 sin 3 x 1 2 cos 3 x sin x + c. 582. cos 5 x + cos x + c. 3 5 3
2 x4 = t 1 dt 1 1 x3 dx = = = ln | t | + c = ln | 2 x 4 | + c . 4 3 4 t 4 4 2 x 4 x dx = dt
584.
585.
x3 = t 1 dt 1 1 x2 dx = = = arc tg (t ) + c = arc tg ( x 3 ) + c . 6 2 2 3 3 1+ x 3 x dx = dt 3 1 + t
Meutim, jo je vei broj primjera gdje treba primijeniti neke nove trikove uz ve postojee supstitucije, kao to su: pretvaranje kvadratnog trinoma u binom, rastavljanje razlomka na proste parcijalne razlomke, dijeljenje brojnika s nazivnikom i slino. Kao prvo, ako je u nazivniku takozvani kvadratni trinom ax 2 + bx + c , odnosno kvadratna funkcija sa srednjim lanom bx , koju ne moemo rastaviti na dva dijela prvog stupnja, tada treba trinom svesti na takozvani kvadratni binom, kao u sljedeem primjeru:
144 586.
dx )2 + = x2 x + 1 = (x 1 2 2 x x +1
3 4
=
2 3
dx 2 (x 1 2) + 2 3
3 4
=t x 1 2 = dx = dt
2 3 (x 1 )+c. 2
dt +
3 4
2 3
arc tg
t +c=
arc tg
587.
2x
588.
dx 2x x2
= 2 x x 2 = 1 (1 x) 2 =
dx 1 (1 x) 2
1 x = t = dx = dt
dt 1 t2
Ako ipak moemo kvadratni trinom ax 2 + bx + c rastaviti na dva dijela prvog stupnja odnosno na proste faktore, tada radimo rastav razlomka na takozvane parcijalne razlomke, kao u sljedeim primjerima (takozvano abecediranje razlomaka): 589.
1 x = (1 x)(1 + x) =
2
dx
dx
1 (1 x )(1+ x )
A B = 1 + 1+ =A x x
1 x + B 1 + x =
dx
dx
1 (1 x )(1+ x )
A B = 1 + 1+ = x x
( A B ) x + ( A+ B ) (1 x )(1+ x )
A B = 0 A = B = 1/ 2 = A + B =1
1 dx 1 dx 1 1 1 1+ x + = ln | 1 x | + ln | 1 + x | +c = ln | | +c . 2 2 1 x 2 1 x 2 1+ x 2
590.
Ako se u nazivniku pojavi prosti faktor stupnja jedan, ali s potencijom nad njim veom od jedan (npr. x 3 ), tada moramo u rastavu na parcijalne razlomke uzeti onoliko novih razlomaka, kolika je ta potencija. Na primjer: 591.
x2 + 1 x2 +1 dx dx = = x 4 x3 x 3 ( x 1)
x 2 +1 x 3 ( x 1)
A x
B x2
C x3
D x 1
=A
dx dx dx + B 2 +C 3 + x x x
7. Integrali
+D
x 1 =
dx
x 2 +1 x 3 ( x 1)
A x
B x2
C x3
D x 1
( A+ D ) x 3 + ( A+ B ) x 2 + ( B + C ) x C x 3 ( x 1)
= 2
dx dx dx dx 1 1 2 3 +2 = 2 ln | x | + + 2 + 2 ln | x 1 | + c . x x 1 x 2x x x
592.
x 2 + 3x + 3 x 2 + 3x + 3 3 1 1 dx = = + = 2 2 4 x 4( x + 2) 2( x + 2) 2 x( x + 2) x( x + 2)
3 dx 1 dx 1 3 1 dx 1 1 + = ln | x | + ln | x + 2 | + +c. 2 4 x 4 x + 2 2 ( x + 2) 4 4 2 x+2
Ako je u nazivniku pak prosti faktor stupnja dva, a nad njim potencija vea od jedan (npr. ( x 2 + 1) 3 , tada u rastavu na parcijalne razlomke isto tako uzimamo onoliko novih razlomaka, kolika je ta potencija. Na primjer: 593.
x3 x dx = ( x 2 + 1) 2
x3 x ( x 2 +1) 2
Ax + B x 2 +1
+D + (Cx = x 2 +1) 2
Ax + B Cx + D dx + dx = 2 x +1 ( x 2 + 1) 2
x3 x ( x 2 +1) 2
Ax + B x 2 +1
+D + (Cx = x 2 +1) 2
Ax 3 + Bx 2 + ( A+ C ) x + ( B + D ) ( x 2 +1) 2
=
dx
x 1 x 1 dx 2 dx = ln( x 2 + 1) + 2 +c. 2 2 2 ( x + 1) x +1 +1
594.
x(1 + x
2 2
1 1 x x = = 2 2 2 x 1+ x (1 + x 2 ) 2 x(1 + x )
Ukoliko je stupanj brojnika vei ili jednak od stupnja nazivnika, tada je prije primjene prethodnih trikova potrebno podijeliti brojnik s nazivnikom te dobiti razlomke u kojima je stupanj nazivnika vei od stupnja brojnika. Naravno, detaljni postupak za pripadno dijeljenje se radi na predavanjima i vjebama, a ovdje emo koristiti samo krajnji razultat dijeljenja, jer nam to nije cilj, ve sredstvo za rjeavanje integrala ovakvog tipa. Na primjer: 595.
x5 + 1 x5 + 1 x +1 x +1 dx = = x3 x + 2 = ( x 3 x)dx + 2 dx = 2 2 x +1 x +1 x +1 x +1
146
= x 3 dx xdx +
x dx x4 x2 1 dx + = + ln( x 2 + 1) + arc tg x + c . 2 2 x2 + 1 x2 + 1 4
596.
x2 + 4x + 4 1 1 2 2 1 1 dx dx 2 dx = + = x +2 = 2 3 x 1 x 2 3 x + 2 3 x 1 x2 3 x+2 ( x 1)( x 4)
2 1 = x ln | x 1 | +2 ln | x 2 | ln | x + 2 | + c . 3 3 597.
2 x 4 x 3 5 x 2 3 x + 10 2 x 4 x 3 5 x 2 3x + 10 4x2 7 x + 6 dx 2 x 1 = = + + = x3 x 2 4 x + 4 x3 x 2 4x + 4 x3 x 2 4x + 4
= (2 x + 1)dx +
=
= 2 xdx + dx
x 1 + 2 x 2 + 3 x + 2 =
dx
dx
dx
= x 2 + x ln | x 1 | +2 ln | x 2 | +3 ln | x + 2 | +c.
ZADACI ZA VJEBU
598. 600. 602. 604. 606. 608.
2x + 3 dx . + 3 x 10
( x + 1)(2 x + 1)dx .
x3 x + 2 dx . x2 1 x+2 dx . ( x + 3) 2 dx . 3 x + x4
4
3x 2 2 x 4 dx . ( x 1)( x 2 4)
x4 +1 dx . x3 x x2 + 2x dx . ( x + 1) 4 x 2 3x dx . ( x + 1)( x 1) 2 xdx . x3 1
dx . 1
3
dx . + x2 + x +1
7. Integrali
147
RJEENJA
598. ln( x 2 + 3x 10) + c.
+ c. 600. ln(( x 1)( x 2 4)) + c. 2x + 1 x2 x 1 x2 x2 1 1 601. + ln + c. 602. + ln + c. 603. + ln( x + 3) + c. 2 x +1 2 x x+3 1 1 x 1 1 1 604. + c. 605. 2 + ln + c. 606. + ln( x + 1) + c. 3 x 1 x 2x x +1 x +1 3( x + 1)
599. ln 607. 609.
x +1
1 x 1 1 ln arctgx + c. 4 x +1 2
608.
1 3 2x + 1 x 1 ln + arctg + c. 3 3 x2 + x + 1 3
1 ( x + 1) 2 1 ln 2 + arctgx + c. 4 x +1 2
Pojam neodreenog integrala vezan je za dvojicu velikih matematiara: Leibnitza (Lajbnic) i Newtona (Njutn). Stoga smatramo zanimljivim iznijeti neke osnovne povijesne podatke i injenice o dotinoj dvojici. Pri tome emo o Newtonu govoriti na kraju sljedeeg poglavlja, kad budemo govorili o odreenim integralima i povrinama ravninskih likova, to je Newton prvi inicirao.
Leibnitza je povijest oznaila kao jednog od najveih univerzalnih genija. Zato? Kao prvo bio je uspjean diplomata i dravnik, to mu je omoguilo da putuje Europom, te razmjenjuje ideje, ita dostignua drugih i ui od njih, te da prezentira ono to je sam stvorio. Na primjer:
148 -
1672. godine, za diplomatskog posjeta Parizu, poeo je uiti modernu matematiku od Huygensa (Hajgens); potom odlazi na tri mjeseca u London, kao izaslanik izbornog kneza, gdje se, osim obaveza u Kraljevskom drutvu, sastaje i s engleskim matematiarima, gdje im tumai neke svoje matematike metode; godine 1676. naputa Pariz i putuje je za Hanover da bi uao u slubu vojvode od Brunswick-Luneburga, u ulozi povjesniara; tada je, kao povjesniar, u razmaku od 1687.-1690., proputovao cijelu Njemaku, Austriju i Italiju.
Bio je pravnik, povjesniar, logiar, metafiziar, filozof, knjievnik, a pored svega toga, bio je i matematiar. ime god da se bavio, bio je izuzetno plodan i moderan u smislu svog vremena. Pamti se da je u ono vrijeme genijalnost njegovih pravnih postulata malo tko mogao i htio razumjeti. Primio je diplomu doktorskog stupnja iz prava u svojoj dvadesetoj godini, 5. studenog 1666. Sam je bio svjestan svoje univerzalnosti, a zapamena je njegova izreka: Imam tako mnogo ideja da one s vremenom mogu biti korisne ako drugi, mnogo prodorniji od mene, jednog dana dublje uu u njih i pridrue ljepotu svojih misli mojem djelu G.W. Leibnitz. Matematikom se intenzivnije bavi od 1672. godine, pod utjecajem Huygensa. Godine 1675. pie rad u kojem otkriva osnovni teorem diferencijalnog rauna: dg df d ( f g) = f +g . dx dx dx U tom istom radu, po prvi put je uveden pojam neodreenog integrala 1676. godine otkriva familijarni rezultat sa prethodnim:
f ( x)dx . Potom,
d n ( x ) = nx n 1dx . Godine 1701. dx objavljuje radove o aritmetici binarnog sistema, te o determinantama. Na kraju recimo da je u povijesti ostao nerazjanjen delikatan odnos izmeu njega i Newtona, s obzirom da su obojica u isto vrijeme otkrivali diferencijalni i integralni raun, ali na razliite naine i s razliitim ciljem. Isto tako, dosta je diskutabilna neuspjena prepiska koja se vodila meu njima.
8. Primjena integrala
149
f ( x)dx
y = f ( x) po
nain. Kao prvo, za svaki realan broj > 0 , dani interval [a, b] moemo pokriti podintervalima [ xk 1 , xk ] , ija je duljina manja od danog broja > 0 , odnosno max( xk xk 1 ) . Pritom je
broj takvih podintervala sve vei, to je manji, i oznaavamo ga n = n( ) . Prema ovome, za dani imamo da je: a = x0 < x1 < x2 < ....... < xn 1 < xn = b , n = n( ) . Isto tako, unutar svakog podintervala [ xk 1 , xk ] moemo izabrati bilo koju toku, k [ xk 1 , xk ] , odnosno, imamo da je: a = x0 1 x1 2 x2 < ....... < xn 1 n xn = b , n = n( ) . Tada integral funkcije y = f ( x) po intervalu [a, b] definiramo:
1 k n
lim f ( f ( x)dx =
a 0 k =1
n( )
k )( xk
xk 1 ).
Da bismo shvatili broj na desnoj strani u ovoj definiciji, potrebno je grafiki prikazati podintegralnu funkciju zajedno sa prethodno opisanom subdivizijom intervala [a, b] :
150
a = x0
1 x1
2 x2 . xn1
xn = b
Nije teko primijetiti da broj f ( k )( xk xk 1 ) predstavlja povrinu pravokutnika sa stranicama [ xk 1 , xk ] Ox i [0, f ( k )] O y . Prema slici to znai da za veliki broj podintervala vrijedi da je broj
f (
k =1
f ( x)dx
a
ogranien odozdo sa osi O x , odozgo grafom funkcije y = f ( x) (uz pretpostavku da je f ( x) 0, x [a, b] ), te pravcima x = a s lijeve i x = b s desne strane. Ovakvu konstrukciju je prvi koristio Isaac Newton.
f ( x)dx
a
f (
k =1
f ( x)dx .
Tada odreeni
f ( x ) dx = F ( x )
a
b a
= F (b ) F ( a )
.
8. Primjena integrala
151
Prema ovome, odreeni integral raunamo tako da prvo naemo odgovarajui neodreeni integral, a potom dobiveni rezultat propustimo kroz granice integracije. Iz ovog fundamentalnog rezultata slijede jednostavna svojstva odreenih integrala:
f ( x ) dx =
f ( x ) dx ;
ii)
c f ( x ) dx = c f ( x ) dx
a
b
iii)
( f ( x) + g ( x))dx =
f ( x)dx + g ( x) dx .
a
Sada prelazimo na rjeavanje odreenih integrala koristei Newton-Leibnizovu formulu iz gore navedenog Teorema 18.
x3 3 2 x3 3 x + 4x 610. ( x 3 x + 4)dx = ( x 3x + 4) dx = x 2 + 4 x = = 3 2 3 2 0 0 1 3 0 3 7 17 = ( + 4) ( 0 + 4 0) = + 4 = . 3 2 3 2 6 6
611.
x4 x4 1 dx 1 2 1 2 dx = dx = 2 dx 4 3 = + 2 = + 2 = 3 3 x x x x x x x x 1
1 2 1 2 = ( + ) ( + ) = 1 . 2 4 1 1
/6
612.
(2 cos x 5 sin x)dx = (2 cos x 5 sin x)dx = 2 sin x + 5 cos x = (2 sin x + 5 cos x )
0
/6
0
= (2 sin
/4
613.
dx /4 = tg x 0 = tg tg 0 = 1 0 = 1 . 2 cos x 4
152
e2
v=x = (x ln x x ) 1 = (e 2 ln e 2 e 2 ) (1ln1 1) = 2e 2 e 2 + 1 = e 2 + 1 .
e2
615.
= x arc sin x + 1 x 2 =
/2
/2
/2
e ln x = t 1 1 1 ln 2 x 1 3 2 618. dx = 1 = t dt = ln x = ln 3 e ln 3 1 = . dx = dt 3 x 3 3 3 x 1 1
ln 2
619.
ex 1 = t
ln 2 0
=2
.
1 0
x4 2x + 1 = t
1 t dt = ( x 4 2 x + 1) 3 3
1 = . 3
8. Primjena integrala
153
x 2 5 x dx .
623. 626.
0 e4 e 1
( x
x
. .
)dx .
0 0 1
x x +1 xdx
dx .
.
cos xdx .
/2
x
0
dx
ln x
1 x2
cos 2 x
628. 631.
ln( x + 9 + x 2 9 + x2
dx .
629. 632.
cos(ln x) dx . x 1
0 e
1 0
xdx
4 x4
/2
3
0
sin 2 xdx .
ln( x + 1)dx .
x sh xdx .
0
RJEENJA
622.
5 4 . 623. . 3 16
628.
624.
8 . 3
625. 1.
627. 1.
3 2 ln 3. 2
629.
630.
2 . ln 3
154
Newtona (Njutn) je povijest obiljeila kao genija koji je nadmaio ljudsku vrstu. Poznata je njegova izreka o samom sebi:
Ne znam kako ja izgledam ljudima; ali sam sebi izgledam kao djeak koji se igra na obali mora, i zabavlja se sam sobom, pronaavi od vremena na vrijeme manji oblutak ili ljepu koljku, dok se veliki ocean istine itav prua neotkriven preda mnom Newton.
Drutvena zbilja obinog i sveuilinog ivota u kojoj je odrastao Newton bila je puna grozniave mrnje i tiranije, lai i nasilja, to je, za pravo udo, imalo koristan utjecaj na karakter mladog Newtona. On je ak izjavio:
Ako sam vidio malo dalje od drugih, to je zbog toga to sam stajao na ramenima orijaa Newton.
Orijai na koje je mislio su bili: Decartes (Dekart), Kepler i Galilei: i) od Decartesa je naslijedio analitiku geometriju; ii) od Keplera tri osnovna zakona o kretanju planeta; iii) od Galileija je preuzeo prva dva od tri zakona kretanja, koji su postali kameni temeljci njegove vlastite dinamike. Poznati Newtonov zakon o svemirskoj gravitaciji kae:
Bilo koje dvije materijalne estice u svemiru meusobno se privlae sa snagom koja je direktno proporcionalna proizvodu njihove mase i obrnuto proporcionalna kvadratu udaljenosti meu njima.
Poznata tri Newtonova zakona o kretanju: 1. Svako e tijelo nastojati da ostane u stanju mirovanja tako dugo dok nije prisiljeno da promijeni to stanje djelovanjem sile; 2. Mjera promjene snage je proporcionalna djelovanju sile i dogaa se u pravcu u kojem djeluje sila; 3. Akcija i reakcija jednake su i suprotne. Kako vidimo, u drugom zakonu se spominje iznos promjene. Ispitujui iznos promjene pokretne sile Newton je objasnio pojam brzine, koja je iznos promjene poloaja. Njegovo rjeenje tog problema dalo mu je majstorski klju za cijeli diferencijalni raun. Kako e se izraunati ukupna udaljenost koju u danom vremenu prijee estica koja se kree i ija se brzina stalno mjenja? Odgovarajui na ovaj ili sline probleme, Newtonu je u ruke doao integralni raun. tovie, promatrajui zajedniki dvije vrste problema, Newton je nainio fundamentalno otkrie: vidio je da su diferencijalni i integralni raun usko i reciprono vezani s onim to se danas zove fundamentalni teorem infinitezimalnog rauna takozvana Newton-Leibnizova formula za odreeni integral.
8. Primjena integrala
155
Jedno od njegovih najveih remek-djela je zasigurno Philosophiae Naturalis Principia Mathematica (Matematiki principi prirodne filozofije). Newton je od 1701. do 1702. godine predstavljao Sveuilite Cambridge (Kembrid) u Parlamentu, a 1703. godine je izabran za predsjednika Kraljevskog drutva. Na taj poasni poloaj bio je stalno ponovno biran sve do svoje smrti 1727 godine. Recimo jo da ga je 1705. godine kraljica Ana proglasila vitezom.
y = g ( x)
y = f ( x)
Kao to vidimo, ovaj krivuljni trapez je ogranien u smjeru O x osi pravcima x = a i x = b , te u smjeru O y grafovima danih funkcija y = f ( x) i y = g ( x) . Sada nije teko izvesti formulu za provrinu ovog krivuljnog trapeza: Teorem 20. Neka su y = f ( x) i y = g ( x) neprekidne funkcije na intervalu [a, b] . Tada povrinu P krivuljnog trapeza, kao na slici gore, raunamo po formuli:
b
P = ( g ( x) f ( x)) dx
a
To znai da sami moramo iz teksta zadatka nacrtati dani lik te odrediti sljedee elemente: x = a (lijevo po x); i) ii) x = b (desno po x); iii) y = g ( x) (gore po y); y = f ( x) (dole po y). iv) Potom pronaene elemente uvrstimo u gornju formulu te rijeimo pripadni odreeni integral.
156
634. Nai povrinu lika koji je omeen krivuljama y = 4 i y = x 2 . Slijedimo korake: i) nacrtati svaku od danih krivulja:
y=4 y = x2
ii) izraunati presjene toke od y = 4 i y = x 2 :
x 2 = 4 x = 2 ;
iii) iv) v) odrediti lijevo i desno po x: a = 2 i b = 2 ; odrediti gore i dolje po y: f ( x) = x 2 i g ( x) = 4 ; raunanje povrine:
1 32 P = ( g ( x) f ( x))dx = (4 x )dx = (4 x x 3 ) = . 3 3 a 2 2
i)
odrediti lijevo i desno po x: a = 1 i b = 3 ; odrediti gore i dolje po y: f ( x) = x 2 4 x + 6 i g ( x) = 4 x x 2 ; raunanje povrine: 2 8 P = ( g ( x) f ( x))dx = [(4 x x ) ( x 4 x + 6)]dx = (4 x x 3 6 x) = . 3 3 1 a 1
Ukoliko imamo vie od dvije krivulje koje ograniavaju dani lik, tada moramo raunati nekoliko povrina od kojih se sastoji ukupna povrina danog lika, kao u sljedeem primjeru. 636. Nai povrinu lika koji je omeen krivuljama y = 9 x 2 , x 0 , y = 8 x i y = 5 x. 2
8. Primjena integrala
157
5 x 2
0 ii)
2 5 x: 2
9 x 2 = 8 x x 2 + 8 x 9 = 0, x 0 x = 1 , 5 5 9 x 2 = x x 2 + x 9 = 0, x 0 x = 2 . 2 2 Imamo dva podruja: iii) za prvo podruje je a = 0 , b = 1 , f ( x) = iv) za drugo podruje je a = 1 , b = 2 , f ( x) = v) raunanje povrine: P = (8 x
0 1 2
5 x i g ( x) = 8 x ; 2 5 x i g ( x) = 9 x 2 ; 2
1 2
Ponekad su krivulje koje ograniavaju dani lik zadane kao funkcije po varijabli y kao na slici: y d x = g ( y) x = f ( y) c x Tada povrinu P ovakvog lika raunamo po formuli koja je analogna Teoremu 20: P = ( g ( y ) f ( y ))dy .
c
158
x = 2 y y 2 . Slijedimo
i)
ZADACI ZA VJEBU U sljedeim zadacima nai povrine likova koji su ogranieni danim krivuljama: 638. y = x 2 + 2 x 3 i y = x + 3 ; 639. y = 2 x x 2 i y = x ; 640. y = x 2 1 , x = 2 , x = 0 i y = 0 ; 641. y = x 2 3 x 4 i y = x 2 + 3x + 4 ; 642. y = x 1 , y = 1 i y = ln x ; 643. y = e x , y = e x i x = 1 ; 644. y = x 3 2 x 2 + 3 , x = 2 i y = 0 ; 645. y = x 2 3 x + 2 , x = 0 , x = 3 i y = 0 ; 646. y = x , y = x , x = 1 i x = 4 ; 647. y = x 3 2 x 2 i y = x 2 2 x ; 648. y 2 = x + 1 i x + y = 1 .
8. Primjena integrala
159
RJEENJA
125 9 . 639. . 640. 2. 6 2 11 73 1 645. . 646. . 647. . 6 6 2
638.
125 . 3 9 648. . 2
641.
5 642. e . 2
643. 2ch1 2.
644.
27 . 4
ili je bar jedna od granica jednaka beskonanosti, odnosno a = ili b = , ili je podintegralna funkcija neograniena na intervalu [a, b] .
1 dx ili x2
1 x
nije
ograniena u podruju integracije [0,4]. Definicija 4. Neka je y = f ( x) neprekidna na intervalu [a, ) . Tada definiramo:
M
f ( x) dx = lim
f ( x)dx
a
f ( x)dx
a
konvergira. U
f ( x) dx = lim
f ( x)dx
.
Ako pripadni limes postoji, kaemo da nepravi integral suprotnom, kaemo da divergira.
f ( x)dx
konvergira. U
160
649.
650.
652.
1 x
dx = lim
1 x
dx = 2 lim x
M
M 2
= lim (2 M 2 2 ) = , divergira.
M
Sada prelazimo na drugi sluaj, kada su granice integracije konane, ali je podintegralna funkcija neograniena na danom intervalu integracije. Definicija 5. Neka je y = f ( x) neprekidna na intervalu (a, b] i neka je neograniena u lijevom rubu, odnosno lim f ( x) = . Tada definiramo:
xa +
f ( x) dx = lim
M a +
f ( x)dx
.
f ( x)dx
a
konvergira. U
suprotnom, kaemo da divergira. Slino, ako je y = f ( x) neprekidna na intervalu [a, b) i ako je neograniena u desnom rubu, odnosno lim f ( x) = , tada definiramo:
x b
f ( x) dx = lim
M b
f ( x)dx
a
Ako pripadni limes postoji, kaemo da nepravi integral suprotnom kaemo da divergira.
f ( x)dx
a
konvergira. U
653.
1 x
dx = lim
M 0 +
1 x
M
dx = lim 2 x
M 0 +
4 M
= lim (2 4 2 M ) = 4 .
M 0+
654.
8. Primjena integrala
8 8
161
655.
1
3
dx = lim
M 0 +
2 / 3
dx = 3 lim x1/ 3
M 0 +
8 M
= lim (3 81/ 3 3M 1/ 3 ) = 6 .
M 0 +
656.
1 1 x2
dx = lim
M 1
1 1 x2
ZADACI ZA VJEBU
657.
x 660. dx . 2 ( x + 1) 3 1
0 1 1
1
4
dx .
x2 658. dx . ( x 3 + 1) 2 1
1 2
659.
661.
664.
x
1 0
x dx . +1 1 dx .
x(ln x) xe
0 1 0 1
dx .
662. 665.
668.
x2
dx .
663. 666.
x2 + 1 dx . x3 1
3
x 1
1/ x
x ln xdx .
0
dx .
667.
e dx . 3 x 1
1
3
3x 1
dx .
/2
669.
tg xdx .
0
RJEENJA
657. divergira. . 663. divergira. . 668.
1 . ln 3 1 664. 2. 665. . 4
658. 659. 669. divergira. .
1 . 6
1 . 16 3 666. . 2
660.
661.
662.
1 . 2
2 667. . e
(3 2 ) 2 1 . 2