U svibnju 1945.

, kada se veina hrvatske vojske i vodstva NDH povlaila prema austri jskoj granici, mnogi su odlazili s nadom da e se uskoro ipak vratiti u domovinu. Hrvatska je emigracija nastojala od poetka svojeg izgnanstva ubaciti u Jugoslavij u ljude koji su trebali usta ko vodstvo u Austriji izvijestiti o stanju u zemlji. Tako je, primjerice, 28. travnja 1946. u Hrvatsku u ao usta ki bojnik Ante Vrban koj i je nadomak Zagrebu ve bio i u ljeto 1945. godine. Vrban je na nagovor pukovnika Jakova D ala i samog Pavelia u est mjeseci obi ao sjevernu Hrvatsku te Bosnu i Herceg ovinu. Vrativ i se u Austriju, o svojim je zapa anjima potanko izvijestio usta ko vods tvo. U svojem je izvje u osobito naglasio da je u mnogim krajevima do ao u dodir s or u anim grupicama koje su se borile protiv postojeeg jugoslavenskog komunistikog sust ava, a u kasnijoj istrazi pred komunistikom vla u izjavio je da je ak osobno formirao neke kri arske jedinice.

I neki prebjezi koji su se uspjeli prebaciti u Austriju preuveliavali su brojno s tanje tih oru anih grupa u zemlji, nazvanih kri arima , i njihove akcije, ali su i izmi l jali itave nepostojee grupe. Iz prianja ovih ljudi moglo se zakljuiti da su kri ari u z mlji jaka i dobro organizirana snaga, a ne niz nepovezanih skupina. Strani je ti sak takoer primao te prie kao gotovu stvar. Osobito su takve vijesti prenosili hrv atski emigranstki listovi, primjerice Croatia, Danica i Plamen. I po izbjeglikim logorima u Austriji i Italiji irila se propaganda o rastuem otporu u Jugoslaviji. Vodstvo u emigraciji raunalo je i s neizbje nim sukobom izmeu Istoka i Zapada te je na tome gradilo svoje planove. Emigranti su taj mogui sukob eljeli iskoristiti za povratak u zemlju i ponovno preuzimanje vlasti. Govorilo se da Amerikanci rade n a stvaranju bloka katolikih zemalja u Europi, u koji bi spadale, primjerice, Aust rija, ehoslovaka, Maarska i Hrvatska. Stoga je od postrojnika Lovre Suia i zapovjednika usta a Bo idara Kavrana potekla inic ijativa za stvaranje Hrvatskoga dr avnog odbora u Austriji. Po njima je zadatak to g odbora trebao biti pripravljanje i dizanje ustanka u zemlji na podruju biv e NDH. Isto je tako taj odbor trebao pripremiti i grupe asnika koje bi se poslije ubaci le u zemlju radi organiziranja oru anih grupa. Emigranti su stupili u kontakt i s nekim stranim obavje tajnim slu bama, a osobito s njemakim ogrankom amerike obavje tajne slu be. Od njih su dobili obeanje da e ih opskrbiti potrebnim materijalnim i tehniki m sredstvima, a za protuuslugu su trebali slati izvje a o stanju u Jugoslaviji. Skupiv i sve ove navedene informacije, Kavran je, uz potporu ostalog vodstva, odlui o poslati u zemlju prvu grupu emigranata. Za put je odredio usta ke bojnike Ljubu Milo a i Antu Vrbana te rojnika Luku Grgia. Kavran ih je prije polaska uvjeravao da e zacijelo moi ostvariti suradnju s prista ama HSS-a u zemlji. Zadatak im je pak bi o organiziranje i povezivanje tih grupa. Kako su se u inozemstvu irile vijesti o rastuem otporu komunistikoj strahovladi , i us ta ki emigranti po logorima u Italiji ponadali su se da e se moi vratiti u domovinu i ponovno uspostaviti NDH. S tim ciljem nastao je meu tim emigrantima Plan Deseti travanj . Veim su ga dijelom sastavili usta ki dopukovnik Josip Tomljenovi i bojnik Kr e o upan. U njemu je detaljno obraen nain voenja borbe protiv komunistike vlasti, dana je organizacijska struktura borbenih grupa, predviene su razine budue vlasti, nain funkcioniranja te odnosi izmeu civilnih vlasti i vojnih postrojbi. Sastavljai plana doznali su da je u Austriji osnovano vodstvo za voenje borbe prot iv Jugoslavije. Stoga su se povezali s Kavranom te mu predlo ili povezivanje obiju akcija, osobito kad su doznali da su neki ljudi ve poslani u Jugoslaviju. Kavran je u prvome trenutku s nepovjerenjem prihvatio njihov prijedlog zbog ranijeg su koba izmeu njega i generala Ante Mo kova, koji je imao jaki utjecaj meu emigrantima u Italiji. Mo kov je bio u sukobu s Paveliem zbog toga to mu nije elio isporuiti dr avno zlato biv e NDH, pa je i ova grupa s Tomljenoviem na elu bila pod sumnjom. Kad je n aeno kompromisno rje enje izmeu ovih dvaju planova, Kavran je odluio da pod pseudonim om Gvardijan ode u Italiju te da u tamo njim logorima izabere ljude za slanje u Jugo slaviju.

Grupama odabranima za ubacivanje u zemlju bili su predoeni ovi zadaci: istra iti mj esta djelovanja usta kih boraca Luburia, Bobana, Sudara, Bogdania i titia; sudjelovanj e ena u akciji; izmjena naziva boraca kri ari , koji je u sebi su avao nacionalnu bazu n a Hrvate kr ane, zapravo samo na katolike; pitanje prometa stare valute; prihvaanje i sigurni smje taj ugro enih visokih du nosnika iz NDH u inozemstvu (ministara i dr avni h tajnika); potreba ukljuivanja i intelektualaca (lijenika, veterinara, sveenika), problem naoru avanja boraca. Za Bobana se pretpostavljalo da se sa svojim prista ama kree po umama Bilogore. U noi 18. svibnja 1947. u stanu pukovnika Jakova D ala odr an je sastanak u povodu pr voga prelaska granice. Vrbanu i Ljubi Milo u dane su upute, a Kavran je nazone izvi jestio kako mu je Leon Zlatar, nekada nji zapovjednik usta ke milicije u Goli i Novi gradu, poruio da je kanal preko Gole osiguran, te da e prva grupa moi preko granice za sedam dana, 25. svibnja. Glavni vodii prigodom prelaska jugoslavensko-maarske granice u Prekodravlju bili s u Martin Nemec ml. i L. Zlatar, koji se skrivao u Maarskoj od 28. sijenja 1946. Ne mec ga je potkraj o ujka 1947. posjetio u Gykenyesu te su zajedno htjeli preko gran ice u Golu. Nakon neuspje na poku aja ponovno su se sastali u svibnju, te je Nemec Z lataru poruio da ima trojicu kolega koji bi htjeli otii po svoje familije . To je zap ravo bila prva grupa usta a koja je u la u Jugoslaviju 7. lipnja, nakon to je Zlatar uspostavio kanal preko Maarske do Gole. Bili su to Ljubo Milo , Ante Vrban i Luka G rgi. Granicu su pre li izmeu Gole i dale, a u Goli ih je prihvaao Ivo Pobi. Nemec je o beao da e ih s kri arima spojiti njegovi ljudi u Bakovicama, Terezija Orahovac i Bara T opolko. Milo je po Nemecu poslao Kavranu izvje e da na koprivnikom podruju ne postoji nikakva kri arska skupina te da odlaze dalje. Jedan od glavnih posrednika u prebacivanju emigranata u Goli bio je i Josip Pero , biv i usta a Bobanove Crne legije. I njega je Nemec posjetio u svibnju 1946. godine . Nemec ga je trebao jer je Pero bio dvovlasniar , odnosno imao je posjed s obiju str ana granice te ju je mogao nesmetano prolaziti. Pero je istodobno bio veza izmeu N emeca i njegove majke u Koprivnici preko Marice Prvi. Stupiv i u kontakt sa Zlatarom i Pobijem, i sam je sudjelovao u prebacivanju prve grupe. Za zadatak je dobio d a organizira prebacivanje amcem preko Drave za tu grupu i nadolazee emigrante, te da vodi rauna o smje taju i prehrani u selu. Udba je ve preko svojih kanala znala za ovu akciju usta ke emigracije te se jedan n jezin agent trebao spojiti s tom, prvom grupom u Bakovicama. Oni su, meutim, ve oti l i iz sela u pravcu Papuka. Nakon nekoliko dana lutanja Papukom, Diljem, Psunjom i Babjom Gorom uvjerili su se da nema kri arskih skupina te su krenuli natrag, kan ei se vratiti u Austriju. Na povratku su 19. srpnja nai li na agenta Udbe koji se p ovezao s grupom, a istodobno je o njima javio svojoj centrali. On se predstavio da je pripadnik grupe bojnika Mikulia kojega su ovi osobno poznavali, pa su dogovo rili sastanak s njim za dva dana. Tada je Milo a i Vrbana Udba uhvatila, a Grgia li kvidirala. U istrazi su obojica detaljno ispriala daljnje planove svojih kolega u emigraciji, pa je Udba za Hrvatsku, pod vodstvom Steve Krajaia, odmah krenula dal je u akciju. Milo je u istrazi 23. srpnja 1947. ukratko ispriao za to je osnovan Hrvatski dr avni o dbor u Austriji i koji su bili zadaci prve poslane grupe emigranata: Inicijativa za stvaranje Hrvatskog odbora potekla je od postrojnika Lovre Su ia i zapovjednika us ta a Kavrana koji su u tom odboru trebali imati vodeu ulogu. Koliko je meni poznato , u obzir su dolazili Kavran, Su i, Perii, Vlado Joni, i ukoliko bi se nai lo na Bobana, on i Bla kov koji je bio ranije predsjednik Hrvatskog radnikog saveza. Zadatak odb ora bio bi pripravljanje i dizanje ustanka u zemlji na teritoriju biv e NDH. Odbor je trebao pripremiti i grupe asnika koje bi ubacio u zemlju radi organiziranja o ru anih grupa. Prva grupa, koju je taj odbor poslao,, sastojala se od mene, Ante V rbana i Luke Grgia koji su trebali ostati u zemlji i Martina Nemeca i Leona Zlata ra koji su se trebali odmah iz Koprivnice vratiti. Kako nismo nikoga na li na podr

uju Bilogore, poslali smo izvje taj po Nemecu nazad u Austriju. Ja i Vrban smo se u putili u pravcu Papuka radi uspostavljanja veze sa Slavonskim zdrugom odakle smo imali namjeru uspostaviti radio-vezu s Austrijom . Udba je svojim kanalima uputila Kavranu la nu poruku, javiv i mu da se prva grupa na Papuku povezala s kri arima. Posebno je nagla eno da na terenu nedostaje asnika i os talih du nosnika, ime je Udba eljela uhvatiti asnike i politiare vi eg ranga. Kavran je stoga iz Austrije uputio i drugu grupu koja je pre la granicu 20. srpnja. Vijest o njihovu dolasku Udba je saznala od seljaka iz okolice Koprivnice i urevca koji su javili da su primijetili petoricu udnih planinara s naprtnjaama . Oni su iz Gole kre nuli u Suhopolje, gdje ih je ekao Jandro Subotianac kojega je vrbovala Udba. I li su poljem izbjegavajui naselja, a na pitanje znati eljnika odgovarali su da idu iz ume u umu . Ondje su 29. srpnja sva petorica i uhvaena.

Vjekoslav paniek poslije je u zatvoru detaljno ispriao to je prethodilo hvatanju nje gove skupine. Njegov iskaz zapisao je Ivan Prusac, jedan od malobrojnih pre ivjeli h sudionika ove akcije: Dolaskom u posljednju bazu pri prelazu u Hrvatsku u mjest u Gykenyes, gdje ih je ekao Leon Zlatar, zvani Pi ta, s jo jednim nepoznatim ovjekom, odigrao se mo da najsudbonosniji dogaaj za itav daljnji ishod akcije. Da li je taj ov jek, koji je bio s Pi tom bio logornik Kozarac ili netko drugi, na to paniek nije zn ao odgovoriti. Nakon du eg natezanja oko toga, da li e radio-postaja ostati na mad ar skoj strani ili e biti prenesena s grupom na Papuk, gdje je trebala biti glavna b aza, donio je Petrai jednu od najnepovoljnijih odluka u svom ivotu. On je odredio, odnosno pristao na prijedlog nepoznatog ovjeka, da radio stanica ostane na mad arsk oj strani sa radiotelegrafistima Rudolfom Murom i Franjom Me troviem, te da za neko liko dana bude prenesena u bazu na Papuku. Petrai nije ni slutio da je tom odlukom omoguio neprijatelju veliki djelokrug rada i dao mu priliku da s vremenom ubaci svoga telegrafistu i time preuzme u svoje ruke kontrolu itave akcije. Tako je Pet raieva grupa, podijeljena u dvije skupine, s porunikom Martinom Nemecom, zastavniko m Leonom Zlatarom, vodnikom Dragom Kutle om i jo jednim nepoznatim ovjekom krenula u pravcu mjest,a koje je bilo odreeno kao glavna baza. Leon, koji je inae bio zadu en za odr avanje veze s centrom na Papuku, vodio ih je dan-dva okolo i navodno da ni su prona li nikakvih znakova da se tko u tom podruju zadr ava niti su nai li na tragove kakve baze. Nemec je tada htio strijeljati Zlatara i onog nepoznatog ovjeka, jer je vidio da ih obmanjuju. Protiv toga je bio in enjer Petrai i jo neki s njim. Nemec se je tada pokorio i pristao da grupa ostane na tom podruju, dok se porunik Nemec i Kutle a ne vrate iz Austrije s novim uputama, koje e primiti od Vodstva. Na nesreu, s grupom su ostali Leon Zlatar i nepoznati ovjek. Vidjev i u kakvu je mre u upao, Zl atar izgleda nije imao hrabrosti da se iz toga izvue, nego je pristao raditi za n eprijatelja. itav taj nesporazum izmeu Nemeca i Zlatara nepoznati ovjek, tj. udba bu dno je pratio i do ao do zakljuka, ako i dalje budu Nemec i Kutle a imali odluujuu rije, da je njihov pothvat propao. Zato je brzo obavijestio svoje pretpostavljene da i m prije pronau nain da Nemeca i Kutle u likvidiraju, jer da je inae sve propalo. Jasn o Udba se odmah dala na posao i pozvala ak i mad arsku policiju upomo, koja je uinila uslugu jugoslavenskoj policiji i ubila u njihovo ime Nemeca i Kutle u. Da nije Pe trai pristao na odvajanje radio stanice, on bi mogao ve prve noi obavijestiti Vodstv o da ne to nije u redu, da ne postoji nikakva baza na tom podruju, da se nisu mogli spojiti s Milo em i Vrbanom, da ih vodi Pi ta obmanjuje itd. Prema daljnjem pripovijed anju panieka, oni su se kretali ivicom jedne ume, a vodi Pi ta i nepoznati ovjek oti l ne bi li se spojili s bojnikom Milo em i Vrbanom. Vratili su se jo iste veeri izjavi v i da su konano prona li grupu logornika Kozarca, a da ova ima direktne veze s Milo em . Tada su ih poveli u jednom pravcu, gdje ih je ekala grupa udba a s logornikom Koz arcem. Sjeli su da se malo odmore, a tada je uslijedilo hvatanje na isti nain kao i kod na e grupe . Daljnjim ispitivanjima uhienih agenti su doznali da se za dolazak pripremaju jo ne ke grupe. Stoga je Udba od Kavrana i Vrbana uspjela izvui da pi u krivotvorena izvj e a o stanju u zemlji, a u kojima je napisano da su u centar stigla i ova petorica. Subotianev sin odnio je taj spis Udbinom ovjeku Stjepanu Pobiju u Golu, a potom ga je Zlatar iz Gykenyesa trebao proslijediti Kavranu. Tada je, meutim, do lo do zasto

ja u daljnjem ubacivanju emigranata, jer je u meuvremenu maarska policija ubila Ne meca i uhitila Dragu Kutle u. Njih su dvojica slu ila kao vodii iz Austrije do jugosl avenske granice, pa im je trebalo nai zamjenu i provjeriti kanal. Zlatar je u izvje u od 11. kolovoza 1947., upuenom Zapovjedni tvu hrvatskog otpora u umi objasnio da je Nemeca i Kutle u te veeri, kada je Nemec ubijen, posjetio neki Jo ko Horvat. Budui da je bio pijan, uzeo je od Nemeca pi tolj rekav i da e vani pucati. Hor vat je si ao s tavana gdje su boravili, a Nemec se spustio za njim branei mu da puc a. Kutle a, koji je ostao na tavanu, uo je dva pucnja i povike u dvori tu. Zatim je uo pucnjavu po kui, a jedan od tih metaka ranio ga je u nogu. Spustiv i se s tavana, ugledao je Nemeca. Bio je ranjen u trbuh. Do ao je lijenik i previo im rane, a zati m ih obinim kolima uputio ususret bolnikom automobilu koji je Nemeca odvezao u bol nicu. Kutle a je potom policijskim kolima prebaen u Kaposvar, a nakon toga u Budimp e tu. Kutle u su Maari izruili jugoslavenskim vlastima, kojima je, prema zapisniku, izjavi o da ih je zacijelo netko prijavio maarskoj policiji koja je opkolila kuu i poslij e pucala. Nakon Nemecove pogibije i Kutle ina uhienja nastala je panika kod njihovi h suradnika u Maarskoj i u Goli. Svi su se bojali da e biti takoer uhieni i ka njeni.

Udba je na svaki nain nastojala da se nastavi zapoeta akcija usta ke emigracije. Zna tnu ulogu u tome odigrao je biv i usta ki logornik iz upanje Ivo Kozarac. On je osobn o poznavao Kavrana, a bio je i u rodbinskim vezama s nekim emigrantima. Kozarac se uspio sastati sa Zlatarom i Pobijem. uv i da Kavran nije dobio pismo, nagovorio je Zlatara da ga pod svaku cijenu mora predati. Ni ta ne sumnjajui da je upleten u Udbinu mre u, otputovao je 1. rujna prema Austriji. Vratio se 17. rujna, a dan pos lije u Goli se jedan agent sastao s njim i s novoprido lom devetoricom od ukupno 1 4 emigranata koliko ih je do lo u ovoj skupini. Sa sobom su nosili ifre i upute za rad s radiostanicom, a prebacili su se u dvije grupe: osmorica u noi 19. rujna, a sljedee noi preostala estorica. Udbini su agenti odmah uhvatili prvi dio grupe i p rivremeno su ih, icom povezane, smjestili u jednu oveu prostoriju Opunomoenstva u K oprivnici (dana nja zgrada Glasa Podravine ). Tijekom noi 20./21. rujna voe grupe Kre o u an i Rudolf Mur uspjeli su se osloboditi u nadi da e pobjei kroz otvoreni prozor. Tu borbu za ivot i smrt izmeu njih i uvara detaljno je opisao Goran Vukovi: Zahvaljuj ui njihovoj nebudnosti, upan i Mur neprimjetno su se primakli jedan drugome. Kako su im ruke bile vezane na leima, uvari nisu primijetili da poku avaju jedan drugome osloboditi ruke. Nakon stanovitog vremena to im je i uspjelo. Odvezali su ruke i ekali pravi trenutak da se bace na uvare. upan je zamolio uvara da mu pripali cigar etu, a ovaj mu je odgovorio da ne pu i. upan je na to rekao da se cigarete nalaze u gornjem d epu njegove bluze i zamolio ga da mu izvodi jednu i zapali. Ne slutei ni t a uvar je krenuo k njemu. upan je odjednom skoio i rukama zgrabio uvara. Nastalo je hrvanje. Drugi je uvar priskoio u pomo, ali je u taj as skoio Mur na njega. upan je bi o fiziki jai od uvara, ali mu nije uspjelo da mu otme oru je. Nastojao je ondje da uva ra privue k prozoru koji je bio irom otvoren. uvar se opirao, ali ga je upan centime tar po centimetar vukao k prozoru. Jo ih je malo dijelilo do prozora. Drugi uvar, koji se hrvao s Murom, uoio je upanove namjere i shvativ i opasnost nastojao je to pr ije svladati svog protivnika. Nakon nekog vremena to mu je uspjelo. Udario ga je nenadano nogom u trbuh, a zatim ga ubio iz pi tolja. Bilo je krajnje vrijeme. upan se ve nalazio pod prozorom i svakog je trenutka mogao odgurnuti uvara i prebaciti se kroz prozor. Mo da bi upan to i uinio da drugi uvar nije bio br i. Odjeknuo je jo je dan pucanj i upan se zateturao i sru io. Zauv i pucnjavu, Pero, edo i ostali za as su se na li u sobi. Opaziv i zgrena tijela dvojice protivnika i uvare jo zadihane bilo im je sve jasno. I pored prijekora zbog nebudnosti i lakovjernosti, bili su zadovoljn i ishodom borbe. Iako je sve visilo na niti, akcija je bila spa ena. Nedugo zatim uhvaena je i druga polovica ove grupe te su svi zajedno prebaeni u Za greb. Istodobno je Zlatar zatra io da ostane petnaestak dana u Goli, jer su maarske vlasti uhitile njegova stanodavca u Gykenyesu. Udba je to preko svojih agenata o dbila, uz obrazlo enje da hrvatski narod od njega zahtjeva da ostane u Maarskoj i us postavi nove baze, a Milo evo izvje e da odnese u Austriju . U Elaboratu o ubacivanju te

rorista u zemlju , sastavljenom 7. listopada 1947., Udba je kratko prikazala dosad a nji nain provoenja akcije koji se pokazao vrlo uspje nim. Na temelju tog, poetnog isk ustva razradila je i daljnji plan: Sve nove grupe imamo namjeru hvatati na isti n ain. Oni su obavje teni da se kao prihvatnica na Bilogori nalazi grupa logornika Ko zarca, koja treba primiti sve novoprido le i uputiti Ljubi (Milo u, na. Z. D.) u cen tar radi rasporeda. Sastanak s novoprido lima odr ava se na Dravi, gdje se nakon krae g razgovora izmeu Kozarca i voe grupe dobiva prva slika o tome kakva je grupa i ko ji su najva niji ljudi, te brojno stanje. Nakon toga grupa Kozarca, koju ine operat ivni oficiri, kree zajedno s novoprido lima u pravcu ume. Nakon pje aenja otprilike od e tiri do pet kilometara Kozarac daje odmor, te svi ljudi posjedaju tako da kraj s vakog novoprido log sjede najmanje dvojica na ih. Kada je raspored na ih izvr en daje se znak za hvatanje (signal za hvatanje bio je Jo a, daj vode , na. Z. D.). Hvataju se pod parolom da su partizani i da ih treba provjeriti. Na i oficiri ve su u tom posl u prilino isprobani, hladnokrvi, te se hvatanje vr i bez buke, a uspjeh je zagarant ira . (OZN-a je akciju prozvala Operacija Gvardijan jer je to bio Kavranov nadimak, na. Z.D.) Nasuprot upanovoj zabrani da se novi ljudi ne smiju slati ako se tko iz njegove s kupine ne vrati, Kavran je na put bez povratka poslao i etvrtu grupu. Uhiena je ne posredno nakon prelaska granice 25. listopada 1947., a Udba, koja se ve ispraksir ala za tu akciju, ve je rutinski organizirala hvatanje. Mjesec dana poslije grani cu je pre la peta skupina u dva dijela: 29. studenoga i 1. prosinca. Obje skupine odmah su uhvaene sljedeeg dana. Peta skupina usta kih emigranata bila je zadnja koja se ubacila u Jugoslaviju preko Maarske i Gole. Cijela esta skupina pala je Rusima u ruke u Maarskoj 20. sijenja 1948. Do potpuna prekida ovog kanala do lo je 6. velj ae, kada je maarska policija uhitila Leona Zlatara te ga predala beogradskoj Udbi. Iskoristiv i prigodu kad su ga odvezali od drugog uhap enika, Zlatar je uspio pobjei iz vlaka prigodom prepraivanja iz Beograda u Zagreb na stanici u Dugom Selu. Udb a je vjerovala da e se pojaviti u Goli, jer u Maarsku vi e nije mogao. Zlatar je pak nakon bijega uskoio u jedan vagon teretnog vlaka koji je i ao prema Zagrebu, te je u Sesvetama iskoio i uputio se u obli nje selo. Navratio je sljedeeg jutra kod neko g seljaka, a ovaj ga je prijavio. Milicija ga je uhvatila u zoru 8. veljae, a pri ponovnom poku aju bijega pogodili su ga u list desne noge. Na istra iteljevo pitanj e, za to je prebacivao teroriste u zemlju , odgovorio je: Mene je rukovodilo da prebac ujem usta e u umu to to sam i ja bio usta a i kao takav sam se skrivao pred jugoslaven skim vlastima. Kada je do la prva grupa, smatrao sam da u uiniti dobro djelo za moje prijatelje ako im pomognem da se prebace u Jugoslaviju. Kada sam saznao od drug e strane da se ti ljudi prebacuju u Jugoslaviju sa ciljem da se bore protiv post ojeeg poretka u Jugoslaviji, mislio sam, i bio uvjeren, da e jednoga dana doi do pr eokreta i da e usta e opet doi na vlast, te u i ja biti slobodan. Jedino me to rukovo dilo i ni ta vi e . Nakon prekida maarskog kanala, Udba je nastojala pridobiti Kavrana da nastavi s p rebacivanjem grupa preko Slovenije. Nakon kratkog zastoja, nove su skupine emigr anata poele pristizati preko austrijsko-slovenske granice kod Leibnitza. Prva gru pa na tom kanalu pala je Udbi u ruke 23. o ujka 1948., prema istom scenariju kao i prethodne. Tako je uhvaeno jo 11 skupina sa 47 emigranata. Osjetiv i da bi emigracija ipak mogla doznati o zbivanjima u zemlji, Udba je odluil a uhvatiti i samoga Kavrana i tako zavr iti akciju. On je i sam ve elio doi u zemlju, ali je Paveli odugovlaio s njegovim odlaskom, napisav i mu da se u Austriji priprema organizacija emigranata iz Istone Europe za borbu u istonoeuropskim zemljama . Udba je zato tra ila dovoljno vrst razlog da Kavran ipak doe. Stoga mu je poslan radiogr am u kojem je javljeno da e se na Pohorju odr ati savjetovanje svih opozicijskih sku pina u zemlji i da je napad Informbiroa na Jugoslaviju stvorio nove i dobre uvje te za hitno pro irenje akcije . Udba je osobito istaknula da je potrebno da netko od vodstva odmah doe u zemlju, na lice mjesta . Kavran je nasjeo i nakon prelaska gran ice 3. srpnja odmah je uhien. Kavranovim hvatanjem, za Udbu je Operacija Gvardijan uspje no zavr ila. O klopci su ko

nano saznali i organizatori akcije u inozemstvu, i to tako da je Udba u noi srpnja 1948. radiotelegrafistu u Austriju uputila brzojav koji prvi put nije o la iran: Idite u pi(zdu, na. Z. D.) materinu.. Mi smo vas zajebali Stop na em zatvoru Stop Ha Ha Ha ! Opet emo uspostaviti vezu preko tete Ane Idite u p m ! .

9./10. bi Svi ste u . Ona e vam se

Domaa javnost do tada uope nije bila upoznata s akcijom. Tek je 12. kolovoza u dne vnim novinama iza lo Saopenje Ministarstva unutra njih poslova NR Hrvatske : Do sada neka jeni ratni zloinci Ante Paveli, Bo idar Kavran, zapovjednik usta a , i dr. Krunoslav Drag anovi, sveenik pri Vatikanu, kao i neki iz etniko-maekovske emigracije, uz pomo strani h imperijalista, otpoeli su poetkom ljeta 1947. godine u inozemstvu s organizirani m ubacivanjem pijunsko-teroristikih grupa u na u zemlju. Ubaene grupe sastavljene su od poznatih ratnih zloinaca, koljaa, koji su za vrijeme tzv. NDH poinili mnoge zloin e nad na im narodima, a po slomu NDH na li siguran zaklon u inozemstvu. Teroristi su ubacivani u na u zemlju u grupicama i pojedinano, kopnenim i morskim putem, naoru an i lakim oru jem i opskrbljeni pijunskim radio-stanicama i ostalim materijalima za pi junsko-teroristiki rad protiv FNRJ. Svi ti banditi ubacivani su u zemlju sa zadat kom da organiziraju i rukovode oru anim banditskim grupama, da vr e teroristike i dru ge akcije i pijuna u u korist imperijalistikih sila. Za pijuna u obuavani su i opskrblji vani u pijunskim centrima u inozemstvu. Organi Dr avne sigurnosti prozreli su ove n eprijateljske namjere u samom poetku. Sve ubaene grupe i pojedinci pohvatani su od mah nakon ulaska u zemlju, a da nisu uspjeli izvr iti ni jednu akciju. Uhvaeni su: I. grupa: LJUBO MILO , usta ki bojnik i zapovjednik logora Jasenovac, Stara Gradi ka i Lepoglava; ANTE VRBAN, usta ki bojnik, na du nosti u logoru Stara Gradi ka, i LUKA GR GI, usta ki rojnik. Uhvaeni su dana 20. srpnja 1947. godine, kojom prilikom je Grgi p oginuo. II. grupa: ing. BO IDAR PETRAI, usta ki bojnik i sto ernik u Vinkovcima; VJEKOSLAV PANIEK usta ki natporunik i zapovjednik satnije; STJEPAN KRI ANI, porunik vojnog redarstva; V LADIMIR HRANILOVI, natporunik vojnog redarstva, i ing. JOSIP JEZOV EK, organizator u sta ke pijuna e u kotaru Dvor na Uni. itava grupa pohvatana je dana 29. srpnja 1947. g odine. III. grupa: MILAN PRIBANI, pukovnik Maekove za tite; BO IDAR NII, etniki major-obavje t i DU AN TO I, etniki organizator. Prebacili su se u Jugoslaviju morskim putem drugom p olovinom kolovoza 1947. godine i odmah su pohvatani. IV. grupa: KRE O UPAN, usta ki bojnik; ing. FRANJO PETEK, usta ki satnik, na du nosti u J asenovcu i usta ki logorski pobonik; ELIMIR LIKO, usta ki satnik-vojni sveenik; EDUARD PRIBILOVI, usta ki natporunik; IVAN VRAGOLOVI, usta ki satnik; MIHAJLO OTA, usta ki zasta nik i logornik u Banja Luci; IVAN OP, usta ki vodnik; IVAN O I, usta ki vodnik; MIRKO MAR AKOVI, usta ki zbirnik; PETAR JUREVI, usta a; IVAN PRUSAC, usta ki zastavnik; SULJO HAJDA R, usta a; RUDOLF MUR, usta ki logorski pobonik. Ova grupa pre la je ilegalno jugoslave nsku granicu 19. rujna 1947. godine i odamh su svi pohvatani, a Kre o upan i Rudolf Mur prilikom hvatanja su poginuli. V. grupa: JOSIP TOMLJENOVI BRACO , usta ki dopukovnik i zapovjednik pukovnije; EDO KR UL , usta ki natsatnik i zapovjednik bojne; JURAJ PREKA, usta ki logornik; VINKO DUNDOV I, usta ki porunik i zapovjednik satnije; JURE BROZOVI, usta ki zastavnik; MARTIN MESI, usta ki zastavnik UNS-a; LJUBOMIR SUJI, pitomac usta ke vojne akademije; ANTE BUDIMIR , gefrajter Vra je divizije . Pre li su u grupi jugoslavensku granicu 24. listopada 194 7. godine, a pohvatani su 25. listopada 1947. godine. VI. grupa: FILIP RADO , usta ki satnik-povratnik; TODOR PANI, Srbin, usta ki zastavnik; JURE MAJSTOROVI, usta ki zastavnik; IVAN MARI IKAN , oru niki narednik; ANTE IMI, rojn ta kog redarstva; IVAN CERANI, usta a-desetar Plave divizije ; STJEPAN BUNDI, usta a- morn riki doasnik; ZVONKO BREZOVI, usta a; JAKOV IMOVI, usta ki rojnik; IVO MARI, usta a, IV K, usta ki rojnik. Ova grupa pre la je jugoslavensku granicu u dva dijela, i to 29. studenoga 1947. godine etvorica koji su sljedeega dana pohvatani, a ostali 1. pros inca 1947. godine, a pohvatani su 2. prosinca 1947. godine. VII. grupa: Od polovice veljae 1948. godine u zatvoru se nalaze vodii ove grupe, i to: DRAGUTIN KUTLE A, usta ki doasnik, i LEON ZLATAR, zapovjednik usta ke milicije u G oli, a usta ki porunik MARTIN NEMEC poginuo je dana 30. srpnja 1947. godine. VIII. grupa: NIKOLA RUBI, usta ki vodnik; MIJO JAVOR, usta a; JAKOV MARTINOVI, usta a; JU RE KRBINA, usta a, i TOMO SERTI, usta ki rojnik. Pre li su jugoslavensku granicu 23. o ujk

a 1948. godine i istoga dana su pohvatani. IX. grupa: JAKOV MEDUNI, usta ki rojnik; SLAVKO VIDAKOVI, njemaki desetar-mornar; MARK O JURI I, usta a; BRANKO KU TRO, usta ki kotarski predstojnik, i IVICA GR ETA, usta ki bojni i ef usta ke cenzure. itava grupa pre la je jugoslavensku granicu 27. o ujka 1948. godi ne, a uhvaeni su istoga dana. X. grupa: ing. MIMO ROSANDI, usta ki pukovnik i dr avni tajnik u Ministarstvu uma NDH; JULIO PALJ, usta ki sto ernik; NIKOLA STANI, usta ki zastavnik; MARKO BALENOVI, usta ki v dnik; MILE MARKOVINOVI, usta ki vodnik, i MILAN ILI, usta a. Pre li su ilegalno jugoslave nsku granicu 15. travnja 1948. godine i istoga dana su pohvatani. XI. grupa: PAVLE VUKI, usta ki bojnik-povratnik; SLAVKO UNTERWEGER, usta ki natporunik ; VINKO PAVLAKOVI, domobranski razvodnik; PAVAO PLAV I, usta ki vodnik na du nosti u UNS -u, i ADAM MILIEVI, usta ki zastavnik na du nosti u Jasenovcu. Pre li su ilegalno jugosl avensku granicu 4. svibnja 1948. godine, kada su i pohvatani. XII. grupa: BARI A ILI, usta ki bojnik-povratnik; ZVONKO KEVI, usta a; JOSIP MATJA I, ust zastavnik; PERO DUJMOVI, usta a, i JOSIP MARTI, usta a. Pre li su ilegalno jugoslavensku granicu 19. svibnja 1948. godine, a pohvatani 19. svibnja 1948. godine. XIII. grupa: IZIDOR STRMEKI, usta ki natporunik; NIKOLA PEHAR PUDO , usta ki zastavnik na du nosti u Jasenovcu, i MATO VASILJ, usta ki zastavnik na du nosti u Jasenovcu. Jugos lavensku granicu su pre li ilegalno 19. svibnja 1948. godine i istog dana su pohva tani. XIV. grupa: JOZO MIHALJEVI, rojnik njemake SS-policije; VJEKOSLAV BU NJA, gefrajter V ra je divizije ; MIJO GAVRAN, usta ki vodnik; ANELKO CAR, usta ki dorojnik, i IVICA PAVEL I, usta a-juri nik. Pre li su ilegalno jugoslavensku granicu 27. svibnja 1948. godine i istog dana pohvatani. XV. grupa: dr. EMIL TUK, ef upskog redarstva u Sarajevu; MIJO JAGARINAC, njemaki mo rnar-radiotelegrafist; MIROSLAV NAGLI, usta ki vodnik. Pre li su jugoslavensku granic u 1. lipnja 1948. godine i istog dana su pohvatani. XVI. grupa: TAHIR ALAGI, natsatnik usta ke legije na istonom boji tu; dr. VLADIMIR SAB OLI, veliki upan u Brodu i Bjelovaru i dr avni tajnik u Ministarstvu unutarnjih posl ova NDH. Pre li su ilegalno jugoslavensku granicu 4. lipnja 1948. godine, te su to ga dana i pohvatani. XVII. grupa: VJEKOSLAV BLA KOV, usta ki poglavni pobonik, lan doglavnikog vijea i usta ki povjerenik Radnike komore; TADIJA MANDI, oru niki bojnik. Pre li su ilegalno jugoslaven sku granicu 12. lipnja 1948. godine, te su istoga dana pohvatani. XVIII. grupa: IVAN MID, usta ki logornik i sto erni pobonik; FRANJO KOVAEVI, usta ki vodn k; MATO KESEGI, njemaki mornar; KAZIMIR KUNA, usta ki rojnik; DRAGO LUI, usta ki logorni k, i STIPE OVI, usta ki vodnik. Pre li su ilegalno jugoslavensku granicu 4. lipnja 194 8. godine, te su istoga dana pohvatani. XIX. grupa: BO IDAR KAVRAN, usta ki sto ernik za grad Zagreb i zapovjednik usta a. Pre ao je jugoslavensku granicu 3. srpnja 1948. godine kao Paveliev zamjenik i organizat or terorista. Istoga dana je uhvaen. Jedan dio navedenih terorista nakon zavr ene istrage predan je na postupak Javnom tu io tvu FNRJ .

Na ovom popisu nisu, meutim, svi koji su sudjelovali u ovoj akciji usta ke emigraci je. Vodii ovih grupa, osim spomenutih Nemeca, Zlatara i Kutle e, bili su jo i Josip Brand, Ivica Heimovi, Sreko Rover i Paul Vueti Lojzek . Dvojici se trag izgubio u Maar j: Baziliju Lokateli i Anti Mlinareviu. U Sloveniji su zalutali Drago Krema i Dan ko Vidali te su se s Roverom vratili u Austriju. Cijelu estu grupu zarobili su Ru si u Maarskoj 20. sijenja 1948.: uru Krajinovia, Murata Loju, Marijana Orlia, Hamida Rd ima, Stjepana egu, Antu Vickovia, Ivana Vukovia i Bo u Zelia. Osmu skupinu uhitila je ve na polasku 22. lipnja 1948. austrijska policija: Stjepana Brkia, Stjepana Evaia, Esada Huria, Stjepana Majdaka, Franju Vranjkovia i Antu Vukia.

Na ovom popisu, kao trea po redu, stavljena je i jedna grupa koja nije imala veze s Kavranovom akcijom. Naime, kanalom su iz Trsta u Jugoslaviju morskim putem u li 19. kolovza 1947. pukovnik Maekove za tite Bo idar Mii i navedena dva etnika oficira. P ibani je u Rimu radio na ujedinjavanju usta a i prista a HSS-a, a grupu je u Trstu or ganizirao etniki dopukovnik Sini a Ocokolji. U Jugoslaviji je Pribani pak trebao organ izirati hrvatsku armiju , koja bi poslije do la pod zapovjedni tvo generala Uro a Te anovia

zapovjednika navodne Jugoslavenske vojske u zemlji. Toj je grupi sueno zajedno s ostalim uhienim usta kim emigrantima. Meu uhienima je bio i dr. Vladimir Saboli koji je do travnja 1941. radio kao odvjet nik u urevcu. Bio je i lan HSS-a na ijoj je listi 1935. i 1938. biran za narodnog za stupnika, a 1938. je izabran za tajnika Kotarskog odbora HSS-a u urevcu. No idue go dine istupa iz stranke i postaje organizator usta kog pokreta u tom kraju jer je v e prije bio povezan s usta kim emigrantima na Janka-pusti u Maarskoj, a 1939. godine usko se povezao s vodeim usta kim politiarima Milom Budakom, Slavkom Kvaternikom i Mladenom Lorkoviem. U prvim danima NDH imenovan je za usta kog povjerenika za kotar urevac, u lipnju 1941. za velikog upana Velike upe Posavje u Brodu na Savi (danas S lavonski Brod), a od prosinca 1942. do travnja 1944. bio je veliki upan Velike upe Bilogora u Bjelovaru. Do kraja rata bio je na du nosti dr avnog tajnika te ravnatel ja unutra nje uprave MUP-a. Slomom NDH povukao se u Austriju i Njemaku.

Glavnim sudionicima akcije, koje je Udba uspjela uhvatiti, sueno je javno pred Vr hovnim sudom NR Hrvatske u Zagrebu sa stankama od 10. do 27. kolovoza. Presude s u bile sljedee: - na smrt vje anjem, trajni gubitak svih graanskih prava i konfiskaciju cjelokupne imovine: Ljubo Milo , Ante Vrban, Nikola Pehar, Adam Milievi, Mato Vasilj, Jakov Mar tinovi, Bo idar Kavran, Mime Rosandi, Vjekoslav Bla kov, Josip Tomljenovi, Vladimir Sab oli, Julije palj, Izidor Strmeki-Genc, Eduard Kr ul, Rudolf Srnak, Bo idar Mici, Emil Tu k, Branko Ku tro, Bari a ili i Ivan op; - na smrt strijeljanjem, trajni gubitak svih graanskih prava i konfiskaciju cjelo kupne imovine: Bo idar Petrai, Ivica Gr eta, Mijo Jagarinec, Josip Jezov ek, Vlado Hrani lovi, Stjepan Kri ani, Vjekoslav paniek, Leon Zlatar, elimir Liko, Milan Pribani, Du an Pavao Vuki, Todor Pani, Ivan Vragolovi, Josip Matja i, Franjo Petek, Martin Mesi, Jure Preka, Mihajlo ota, Eduard Pribilovi, Jakov Medoni, Tahir Alagi i Ivan mid; - na kaznu prisilnoga rada u do ivotnom trajanju, gubitak svih graanskih prava i ko nfiskaciju cjelokupne imovine: Vinko Dundovi i Jure Brozovi; - na 20 godina prisilnoga rada, pet godina gubitka graanskih prava i konfiskaciju cjelokupne imovine: Nikola Rupi i Nikola Stani; - na 18 godina prisilnoga rada, pet godina gubitka graanskih prava i konfiskaciju cjelokupne imovine: Zvonko Brezovi, Marko Juri i i Pero Dujmovi; - na 15 godina prisilnoga rada, pet godina gubitka graanskih prava i konfiskaciju cjelokupne imovine: Vinko Pavlakovi, Milan ili, Ivan Cerani, Stjepan Bundi i Ivan Pr usac.

Preostalim sudionicima ove akcije, podijeljenima u etiri grupe, sudio je Vojni su d u Zagrebu po kratkom postupku. Prva je grupa osuena 28. kolovoza 1948.: - na smrt strijeljanjem, trajni gubitak svih graanskih prava i konfiskaciju imovi ne: Drago Kutle a, Vjekoslav Bu anj, Mijo Gavran, Anelko Car, Tomo Serti, Ivan Vuak, Ju re Majstorovi, Jure krbina i Ljubomir Suji. Druga je grupa osuena 30. kolovoza: - na smrt vje anjem, trajni gubitak svih graanskih prava i konfiskaciju imovine: Fi lip Rado ; - na smrt strijeljanjem: Ivan o i, Suljo Hajdar, Jakov imovi, Mirko Marakovi, Ante imi ikola Grbe a, Petar Jurevi, Ante Budimir i Ivan Mari Ikan ; na do ivotnu kaznu zatvora: I an Mari Zorko . Trea je grupa osuena 1. rujna: - na smrt strijeljanjem, trajni gubitak svih graanskih prava i konfiskaciju imovi ne: Mijo Javor, Slavko Unterweger, Pavao Plav i, Mile Markovinovi, Jozo Mihaljevi, Iv ica Paveli, Marko Balenovi, Josip Marti i Zvonko Kevi; - na 20 godina prisilnoga rada: Slavko Vidakovi.

etvrta je grupa osuena 3. rujna: - na smrt strijeljanjem, trajni gubitak svih graanskih prava i konfiskaciju imovi ne: Miroslav Nagli, Dragutin Lui, Franjo Kovaevi, Mate Kesegi, Kazimir Zuna, Stjepan a i i Tadija Mandi. Vrhovni sud NR Hrvatske u cijelosti je potvrdio gornje presude 20. rujna, a Prez

idijum Narodne skup tine FNRJ nije uva io 4. listopada molbe za njihovo pomilovanje. Zajedniki su, prema zapisniku, pogubljeni na zagrebakom groblju Mirogoju 10. list opada 1948. u 20 sati. Istodobno je Okru ni sud u Bjelovaru 12. kolovoza 1948. sudio pomagaima u prebaciva nju usta kih emigranata u Jugoslaviju. Veina njih bila je iz Prekodravlja, a presud e su izreene istoga dana. Do danas nije do kraja razja njeno zbog ega je akcija do ivjela potpuni neuspjeh. U s vojoj okru nici od 25. rujna 1948., Lovro Sui napisao je da tada jo nisu uspjeli usta noviti nain, mjesto i vrijeme prodora Udbe u domovinski odsjek niti su na li podatke o navodnom logorniku Kozarcu i navodnom usta kom satniku Sertiu, koji su prihvaali g rupe preko granice, i to prvi u Hrvatskoj, a drugi u Sloveniji. Sui je naveo da su ta dvojica ili izdajice ili ubaeni Oznini agenti. Prvi se pojavljuje prvi put na kon to je stigla Petraieva grupa. Emigranti su sumnjali i u Leona Zlatara, no njego va osuda i smrt odstranili su svaku sumnju. Svi su vodii kroz maarski kanal strada li, bilo da su ubijeni bilo da su pohvatani. Budui da su pohvatani i jataci na maa rskim postajama, emigranti su bili uvjereni da je Udbin prodor dogodio u domovin i, nakon to je Udbi uspjelo neke od njihovih pohvatati i od njih izmamiti podatke . Mnogi sudionici ove akcije poslije su za njezin neuspjeh optu ivali Zlatara, iako su bili iznenaeni to se i on na ao s njima na optu enikoj klupi. Te ko je danas, zbog pom anjkanja dokaza, utvrditi njegovu subjektivnu odgovornost. Stoga od Prusca preno simo iskaz neimenovanog svjedoka, koji je izravno od Zlatara uo neke pojedinosti prije njegova smaknua: Negdje u o ujku 1948. godine meni su udba i donijeli u eliju kre vet namje ten slino kao u bolnici i, nakon nekoliko dana, donijeli su Zlatara u elij u i stavili ga na onaj krevet. Kad su oni oti li, Pi ta je poeo ne to govoriti, meutim j a nisam obraao pa nju na ono to je on govorio. Stalno sam mislio, zar je mogue, da su oni tako izmrcvarili ovjeka, koji je, po mom mi ljenju, morao suraivati s njima. On je imao noge zamotane u neke zavoje i to je stra no zaudaralo na rane. Nakon neko liko dana provedenih s njim do ao sam do uvjerenja, da bi bilo dobro da ipak s nji m razgovaram i da tako doznam ne to vi e o onome, za to sam bio spreman i ivot polo iti. Pi ta mi je tada ispripovijedio to se s njim dogodilo. Padom jedne grupe, koja je i l a preko kanala Maarska, polovicom prosinca 1947. Rusima u ruke, netko je od njih morao otkriti cijeli kanal, kao i veze koje su postojale izmeu Maara i nas. Na jed nome mjestu maarska je policija ekala Pi tu i jednostavno ga tamo uhitila. S njim je uhvatila i sve one koji su nam pomagali u hrani i smje taju prilikom prolaska gru pa kroz Maarsku. Maarska je policija toliko tukla Pi tu, da su mu odbili s nogu sve prste raznim predmetima za muenje. Prema njegovu pripovijedanju, tukli su ga otpr ilike ovako: Najprije su ga dobro istukli olovnim palicama po tabanima, tako da je sva ko a ispucala i po tabanima i po prstima. Kad su ga tako dobro isprebijali, ostavili su ga na miru dva do tri dana da rane malo zacijele, a onda su ga pris ilili da tako ranjivim nogama trlja i hoda po o trom betonu. Kad to nije htio, ili nije mogao sam raditi, onda su ga pograbila dvojica policajaca i trljali mu nog e o taj hrapavi beton. Pod takvim mukama on im je sve priznao. Tada je policija dovela Pi ti na suoenje dvije mlade Maarice da im on u lice ka e da su i one s njim su raivale u tom pothvatu. Kad je on to uinio, one su mu pljunule u lice i rekle da g a nikada nisu vidjele. im je to Udba saznala, odmah je intervenirala kod maarskih vlasti da se Pi ta vrati centralnoj Udbi u Beograd. Tada su ga Maari onako izmrcvar ena odveli na granicu i predali Udbi. Ovi su ga odveli u Beograd, previli mu ran e i uputili ga Udbi u Zagreb. Pi ta je dobivao oficirsku hranu i to u tolikoj mjer i koliko je sam htio. Sve je nekako dobro i lo do pred samo suenje, kad je morao sv oju ulogu dr anja pred sudom napamet nauiti, tako da se ne bi moglo sluajno otkriti da je on bilo to pridonio na em hvatanju. Oni su imali namjeru da ga kasnije ponovn o upotrijebe za prljavu rabotu protiv na e akcije. Jednoga poslijepodneva bio je, kao i obino, na saslu anju, s kojega se vraao veinom dobro raspolo en. Ovoga je puta bi o stra no uzrujan i jako zami ljen. Nije mogao izdr ati da ne ispria sve to se dogodilo. Ka e da je sluajno, ne mislei ni ta lo e, govorio o nekoj eni s kojom je imao intimne od nose, a ta ena da je kasnije postala supruga upravo onog majora koji ga je saslu av

ao. Da bi major uklonio svjedoka, koji mu je sa enom ivio, rekao je Pi ti otvoreno d a to vi e nikada nee imati priliku govoriti. Pi ta mu je tada zaprijetio da e itavu stv ar u vezi akcije Gvardijan iznijeti javno pred sudom. Major mu je tad rekao da o n na suenju mo e rei samo nekoliko rijei te da ne smije zaboraviti da se poslije suenj a ponovno vraa u prostorije Savske ceste njemu na raspolaganje. Sad je istom Pi ta vidio u kakvu je klopku upao i tada je rekao svjedoku N. N. da e mu prije rastank a ispriati pravu istinu, tako da se zna kako se to sve odvijalo. No na alost, posli je izricanja presude oni su bili rastavljeni i tako je jo jedna velika, mo da najin teresantnija tajna legla u grob s ovim slabiem . U emigraciji je dugo pod sumnjom bio i Sreko Rover, vodi u drugom dijelu akcije do austrijsko-slovenske granice. Njega su mnogi optu ivali da je Udbin agent i da je uz njegovu pomo Udba uspjela uhvatiti i samoga Kavrana. Na njega se, po odobrenj u i samoga Pavelia, najvi e okomio emigrantski mjesenik Izbor, koji je u Argentini i zdavao prijeratni iseljenik Josip uba i. Rover se tada svim pre ivjelim sudionicima ak cije obratio s okru nicom, u kojoj je tra io da svaki od njih da izjavu o njemu i o Kavranovoj akciji. tovi e, general Vjekoslav Luburi i Rover tra ili su da se osnuje i sud, koji e osuditi Rovera ako je kriv. Na tome se, ipak, stalo. U asopisu Danica, koji je izlazio u Chicagu, Stjepan ego je u broju od 14. travnja 1971. iznio obr anu u Roverovu korist. Tako je istaknuo da svi pre ivjeli sudionici te akcije znaju da Sreko Rover nije kriv i da hrvatska javnost ne smije nasjedati neprijateljskim la ima . Nikada nije razja njena ni uloga stranih obavje tajnih slu bi. Poznato je da su Amerik anci kontaktirali neke emigrante, osposobili ih u Njemakoj za posao radiotelegraf ista i opskrbjeli ih novcem i tehnikim sredstvima. Nema, meutim, podataka je li ta slu ba poslije sudjelovala u razbijanju akcije. Neki sumnjaju na englesku obavje ta jnu slu bu, kojoj je Udba nekako u isto vrijeme zatvorila osam agenata u Beogradu. Udba je, po toj verziji, tra ila protuuslugu za njihovo pu tanje, pa su oni odali s ve podatke koji su im bili dostupni o radu Kavrana i emigracije. Ta tvrdnja nika da nije dokazana, ali je mogua. Englezi su, naime, kontrolirali emigrantske logor e, osobito one u Italiji, i lako su mogli doznati to sami emigranti pripremaju. Potvrena je, meutim, sumnja da su s Udbom usko suraivali logornik Ivan Kozarac te P avao Vueti, jedan od vodia. Udba je takoer imala svoje ljude i u vrhu hrvatske emigr acije koja je organizirala taj pothvat. Neki autori tvrde da je Udba uspjela otv oriti novi kanal preko Slovenije zahvaljujui Ani Rubeni koju je Udba ubacila u ust a ku emigraciju u Austriji. Neki ak tvrde da je na suradnju s Udbom pristala i Zlat a Kavran, supruga Bo idara Kavrana. Zanimljivo svjedoanstvo iznio je tek poetkom 1993. onda nji javni tu itelj FNRJ Josip Hrnevi, koji je i zastupao optu nicu protiv Kavrana i ostalih: Nepunu godinu prije Re zolucije Kominforma UDBA je poela hvatati i zatvarati ubaene usta e. To je raeno u st rogoj tajnosti. Ne znam kako je poelo to njihovo ubacivanje iz inozemstva. Nije m i poznato da li su oni poeli svoj rad nezavisno od UDBE ili ih je UDBA potakla na taj rad. Ne znam je li ih netko iz inozemstva izdao UDBI ili ih je UDBA naknadn o otkrila. Znam sigurno da je Ljubo Milo mnogo koristio UDBI svojim pristankom na suradnju s UDBOM. Usta e iz inozemstva nisu znali da je Milo uhien nego su mislili da na slobodi obavlja svoj zadatak. Po nalogu UDBE Milo je slao ifrirana pisma Kav ranu i drugovima kako bi ih UDBA namamila u stupicu. Nije mi poznato koliko su A merikanci i Englezi bili upueni u njihovo ubacivanje niti znam da su oni imali ve zu s UDBOM i da su usta ku stvar otkrili UDBI. U to vrijeme bio je ef policije Ivan Krajai Stevo, a njegov zamjenik Veljko Drakuli. Onodobna je praksa bila da zamjeni k efa policije bude ef UDBE. No, sve je raeno u tako strogoj tajnosti, ali ne bez n jihova znanja. Ja ne znam poimence nikoga od UDB-inih sudionika. Bilo ih je koji su se naknadno hvalili svojim sudjelovanjem u hvatanju usta a, ali to njihovo hva lisanje nisam nikada shvaao ozbiljno. Tek otprilike deset dana prije suenja doznao sam da je hvatanje zavr eno i da e pohvatano doi pred sud. Kako je mjesec dana prij e njihova suenja objavljena Rezolucija Kominforma, suenje je trebalo iskoristiti k ao dokaz da KPJ nema veze s imperijalistikim snagama na Zapadu i da jugoslavenski

komunisti nisu imperijalistiki ni suradnici ni pijuni. Suenje je preno eno preko rad ija pa je trebalo iskusnog pravnika za tu itelja na tom velikom sudskom postupku. Za tu du nost ja sam bio odreen i to sam prihvatio. Optu nica je bila ve sastavljena u Javnom tu ila tvu NRH. Sastavila ju je skupina pravnika. Nisam njezin autor. Suenje je poelo 12. srpnja 1948. i zavr eno 27. kolovoza 1948. godine. U tijeku suenja bio je sazvan Peti kongres KPJ u Beogradu. I suenje je prekinuto. Ne znam da li radi kongresa ili radi nekog drugog razloga. Samo znam da sam bio na Petom kongresu d elegat i da sam u svojstvu delegata imao referat na kongresu. Danas za svoju ulo gu mogu rei: bila mi je du nost boriti se za onodobni dr avni poredak. Od poetka do kr aja radio sam savjesno. Savjest mi je ista i umrijet u mirne savjesti . Odbaciv i sve navedene, mogue razloge zbog kojih je akcija propala, najvea je krivnj a ipak na strani samog usta kog vodstva u emigraciji. Ono je svoje planove gradilo na potpuno pogrje nim i nestvarnim informacijama. ivjelo je u uvjerenju da e mu zap adne zemlje pomoi da se vrate u domovinu i opet preuzme vlast, osobito zato to se borilo protiv komunistike po asti u Jugoslaviji. Na ruku mu nije i lo ni samo stanje u emigraciji, koja je bila dosta podijeljena zbog borbe oko podjele dr avnog zlata N DH. Stoga je Plan 10. travanj neslavno svr io, a mnogi su od njegovih sudionika oti li u smrt. Udba je, s druge strane, bila izuzetno zadovoljna. Ovakvim ishodom nani jela je te ak udarac emigraciji, a komunistika je vlast jo vi e uvrstila svoj polo aj u z emlji.