150

Fakultet politikih nauka GODINJAK 2010/2011

Dr. sc. HALIMA SOFRADIJA*

Biometrija, politika i goli ivot

Saetak Savremena visokotehnologizirana drutva sve jasnije prepoznaju posljedice tehnikog djelovanja gdje spoj mogunosti i rizika postaje primjetan gotovo u svakom poduhvatu. Izmijenjena sutina ljudskog djelovanja o kojoj govori H. Jonas, pokazuje da je meu objekte tehnike dospio i sam ovjek. Postupci kontrole i nadzora u procedurama upravljanja koji se obruavaju na tijelo/ tijela danas su u velikoj mjeri usavreni, dakako uz nove forme znanja i najsofisticiranijih tehnika, koje sve slobodnije, monije i sve normalnije otvaraju i oblikuju nove mogunosti raspolaganja ivotom. Kljune rijei: politika, biopolitika, biometrija, visokotehnologizirana drutva, znanje, tehnika, upravljanje, globalizacija.

U svom predavanju odranom na Stanfordu 1979. godine, koje je naslovljeno Kritika politikoga uma, Foucault e rei da zna da se ovaj naslov isprva ini pretencioznim, no upravo um ga opravdava, jer od 19. stoljea zapadnjako miljenje nije prestalo raditi na kritici uloge uma ili manjka uma u politikim strukturama.1 Jedna od vanih napomena koju e Foucault ovdje dati je da ne bismo smjeli odvojiti znanosti od uzleta nove politike racionalnosti, niti od nove politike tehnologije. Prema Foucaultu, ivot, kao takav, podvrgnut je vjetini upravljanja, naprosto ulazi u specifian tehniki kontrolni proces nadzora. Biopolitika je politika koja raspolae ivotom, to oznaava injenicu da je nadzor nad ljudskim ivotom postao izrazito politika stvar (demografija, standardi obrazovanja, zdravstva, statistika itd.), odnosno da je ivot kao takav, uao u mehanizme kalkulacije i moi, da je zahvaen jednom ekonomijom moi.2 Polazei od Foucaultove analize moderne politike kao biopolitike, Agamben razumijeva da su ivot
* Halima Sofradija je docentica na Odsjeku sociologije Fakulteta politikih nauka. (sofradzijah@fpn.unsa.ba)

i njegovo ukroivanje postali glavnim poligonom izvoenja politike moi3. Kada se govori o usavrenim postupcima kontrole u procedurama upravljanja, Agamben je prepoznaje i u proceduri provjere identiteta koju sada provode i nameu vlade, u kojoj se ozbiljuje mo najsofisticiranijih politikih tehnika, a koja samo potvruje da smo jo dublje uli u biopolitiku eru. U eseju Protiv biopolitike tetovae Agamben skree panju javnosti na sasvim jasan prelazak praga u kontroli tijela graana, najprije kroz uvoenje biometrije u procedure identifikacije graana, njihovih tijela, u savremenim masovnim drutvima; Agamben e naglasiti, da se to sve odigrava u takozvanim demokratskim dravama u kojima ivimo4. Biometrija je grana biologije koja prouava i mjeri ivotne sposobnosti ovjeka, u irem smislu je tehnologija postupaka provjere i prepoznavanja identiteta osobe putem mjerenja njenih fiziolokih karakteristika, dakle to u ovom kontekstu podrazumijeva biometrijsko skeniranje one mrenice, arenice oka, itanje DNA, termogram lica i tijela, provjeru vena, senzorsko itanje reljefa dlana i otiska prsta to e rei da to vie nije science fiction, nego je ve uveliko dio nae stvarnosti.5 Biometrijsko prepoznavanje identiteta ljudskog bia pomou arenice oka jedna je od najsigurnijih biometrijskih metoda,6 nemogue je krivotvoriti, barem ne zbog velikog rizika od gubitka vida, jednako tako je upis otiska prsta koritenjem senzora itaa daleko odmakao od vremena uzimanja jednostavnog otiska, to je za razliku od svih danas novonastalih zapravo najstarija metoda, ali sada u izrazito novom ruhu. Biometrijski pasoi koriste tu metodu uvodei usavrene procedure provjere identiteta, na kojima danas vlade insistiraju i koje nameu, a koje samo jo jednom podsjeaju na to da populacija ostaje neprekidnim predmetom interveniranja. Jasan je Agambenov otpor ovim procedurama koje su se najprije opravdavale nacio nalnom sigurnou, sigurnosnim razlozima najvieg nivoa, kako bi se te prakse uvele i provodile, a kasnije se evidentiraju u politikom govoru kao neophodna reforma koja se postavlja kao uvjet ulaska u napredne svjetske tokove, odnosno sada sve ee spominjanu liberalizaciju viznog reima.
Ve nekoliko godina pokuavaju da nas ubijede da kao normalne i ljudske dimenzije nae egzistencije prihvatimo prakse kontrole koje su uvijek bile smatrane izuzecima. (...) Svi znaju da su mogunosti kontrole drave nad pojedincima, preko elektronskih ureaja, kreditnih kartica ili mobilnih telefona, nedavno dostigle nesluene razmjere. Ipak, ne bismo mogli da preemo odreene pragove u kontroli tijela, a da ne uemo u novu biopolitiku eru, da ne napravimo jo jedan progresivan korak ka onome to je M. Foucault nazvao progresivnom animalizacijom ovjeka posredstvom najsofisticiranijih tehnika. Elektronska kartoteka digitalnih otisaka prstiju

BIOMETRIJA, POLITIKA I GOLI IVOT

151

Fakultet politikih nauka GODINJAK 2010/2011

152
Fakultet politikih nauka GODINJAK 2010/2011

HALIMA SOFRADIJA

i mrenjae, potkona tetovaa, kao i druge prakse te vrste, jesu elementi koji uestvuju u definiciji tog praga. Bezbjednosni razlozi koji se navode kako bi se te prakse opravdale ne smiju da nas impresioniraju: oni ne znae nita.7

Biometrijski postupci (bios ivot, metron mjera) koji zahvaaju sva tijela u masovnim visokotehnologiziranim, globaliziranim drutvima, evidentiranje ovih informacija u kartoteke, baze podataka u kojima upisuju, mjere i identificiraju goli ivot (Agamben) odreivanje je biopolitikog statusa; najprije govore o upletenosti golog ivota u politiku sferu, rastuu ukljuenost u mehanizme i kalkulacije moi, jer stavljajui bioloki ivot u sredite svojih kalkulacija, moderna drava ne ini nita drugo do otkriva tajnu kariku koja spaja mo s golim ivotom.8 Za Agambena je proizvodnja biopolitikog tijela izvorni uinak suvremene moi.9 S ovim procesom, iznimka posvuda postaje pravilom, to se jednim dijelom prepoznaje i u tome to biometrijske procedure koje su bile odreene, odnosno koje su se izumile za opasne klase, optuenike, kriminalne skupine, sada nezaobilazno po pravilu primjenjuju i na sve graane, pravei od svakog ljudskog bia sumnjivca par excellence, prema Agambenu, do te mjere da je samo ovjeanstvo postalo sumnjiva klasa, naprosto je sve ulo u kategoriju osumnjienog.10 Ne samo za Agambena nego za mnoge druge autore, pogleda li se paljivije savremena literatura iz raznih oblasti, ini se da mi doista ivimo u zoni u kojoj vie ne postoji razlikovanje izmeu iznimke i pravila, ta zona nerazlikovanja moe se nai u svakodnevnom ivotu, u kojem gotovo neprimjetno nestaju granice izmeu privatnog i javnog, izvanjskog i unutarnjeg, slobodnog i porobljenog, iskljuivanja i ukljuivanja, politikog i biolo kog, zapravo taj proces ide sve dalje i poprima najrazliitije oblike.11 Stoga, svaki pokuaj rekonstruiranja politikog prostora danas u naem vremenu, prema Agambenu, mora poeti s jasnim znanjem da mi vie ne znamo nita o klasinom razlikovanju izmeu privatnog i javnog, izmeu ovjeka kao jednostavno ivueg i ovjeka kao politikog subjekta, naeg biolokog ivota ivih bia i nae politike egzistencije, kada se granice izbriu i postanu neodredive, ivot postaje subjektom i objektom politikog poretka; nemamo vie kriterije za razlikovanje tih sfera, zakljuuje Agamben, a sama deavanja nakon 11. septembra to moda najbolje pokazuju kroz politike prakse Bushove administracije. Globalnom ekspanzijom politike sigurnosti i opravdavajuim bezbjednosnim razlozima najvieg nivoa, uope sve te prakse i alarmirajua retorika koja ih prati, kako prepoznaje i Ulrich Beck, imaju isti uinak: globaliziraju kulturu straha.12 Time vlade opunomouju same sebe tako to, bez nadzora, prema Becku, odluuju i odreuju ko je neprijatelj, a ve sama nejasna retorika o neprijatelju

metafizikim pojmovima neprijatelj je zlo ili Bushov govor o osovini zla vodila je ogranienju graanskih prava, izraena je dijelom kroz zakone kao to je Patriot Act, koji spominje i F. Furedi (Politika straha),13 Beck (Mo protiv moi u doba globalizacije)14 i niz drugih autora. Naime, radi se o zakonu kojim Bushova administracija dobija puno vee pravne ovlasti, kojim se, izmeu ostalog, poveava nadzor nad komunikacijama, finansijskim transakcijama i privatnim podacima graana, ime su drastino smanjene graanske slobode, o emu pie F. Furedi, jednako spominjui da je u Britaniji Blairova vlada uinila isto kada je donijela niz zakona u novembru 2004. kojima se titi dravni poredak, pritom je ograujui se naglasila kako se ovdje ne radi o politici straha, nego o donoenju smislenih i zdravorazumskih mjera u svrhu zatite ljudi.15 Tako se politikom sigurnosti nameu zakoni i priskrbljuju pravne ovlasti, koje je ranije bilo nezamislivo zahtijevati i provoditi. Uplaeni graani spremni su bez puno pitanja i otpora prihvatiti zahvaanje u temelje svoga ivota (Beck)16, to je upravo onaj prelazak praga u kontroli tijela graana o kojem je govorio Agamben rastui upis njihovih ivota u poredak, sa svim novim procedurama koje su otvorene stvaranjem novog politikog prostora. Zbog toga se, ako gledamo deavanja otvorenim oima, prema Agambenu, politika ve odavna pretvorila u biopolitiku. No, ovaj autor, ija se knjiga Homo sacer smatra prijelomnom iz vie razloga, izmeu ostalog smatra se i prvom knjigom utemeljenja nove politike filozofije iz duha biopolitike teorije,17 skree panju i svojim prepoznavanjem logora kao biopolitike paradigme moderne, a koja omoguava razumijevanje nae dananje situacije u novom planetarnom politikom prostoru gdje je iznimka postala pravilom. Logor je najjasniji ikada ozbiljeni biopolitiki prostor18, u logorima je jednom zauvijek oduzeta mogunost razlikovanja naeg biolokog i naeg politikog tijela, privatnog i javnog, izvanjskog i unutarnjeg. U eseju U ovom egzilu ukazuje se na to da oni koji su ikada dospjeli u logor, svejedno je li rije o Jevreju u Auschwitzu ili bosanskoj eni u Omarskoj, oni su u logor dospjeli zbog neega to im je najprivatnije i najnesaopivije: zbog svoje krvi, svojeg biolokog tijela. A ba te injenice zadobijaju ulogu odluujuih politikih kriterija.19 Nain na koji Agamben objanjava ovu situaciju, da jedno ljudsko bie zbog onog najprivatnijeg i najnesaopivijeg svojeg biolokog tijela a to zadobija ulogu odluujuih politikih kriterija, dospijeva u posve naroite prilike samom tom injenicom svog biolokog postojanja, doputa nam da sagledamo koliko se novih bitnih pitanja time otvara. Koncept ostatka,

BIOMETRIJA, POLITIKA I GOLI IVOT

153

Fakultet politikih nauka GODINJAK 2010/2011

154
Fakultet politikih nauka GODINJAK 2010/2011

HALIMA SOFRADIJA

na koji Agamben skree panju i koji za njega postaje sve vaniji, naime, kako se uope jedan narod moe misliti kao ostatak, ne kao neto supstancijalno20 taj koncept je politiki koncept i svakako ulazi u krug ovih pitanja, jednako tako otvara i problem Drugog koje neosporno ima svoju trajnu politiku aktualnost. Problem Drugog moemo prepoznati kao jedno od temeljnih pitanja miljenja i izlaganja politikog, u tom smislu sasvim se moemo sloiti da prevladanost problematike Drugog, iako iz obzorja neposrednog samorazumijevanja naeg doba najuobiajenija i najsamorazumljivija stvar, nije uistinu niti obina niti samorazumljiva.21 Biti-jedan-za-drugoga, jedan-protiv-drugoga, jedan-bez-drugoga, prolaziti-jedan-mimo-drugoga, ne-ticati-se-jedan-drugoga, jesu prema Heideggeru odnosi koji karakteriziraju svakidanji prosjeni skupa-bitak.22 Mada se ini da je samo rije o beznaajnim varijacijama iste vrste bitka, ipak postoji bitna razlika, naroito ako govorimo o izloenosti drugome u politi kom smislu, gdje je komunikacija izlomljena, gdje se prepoznaje nastojanje da se Drugi prisvoji, odstrani, eliminira u njegovoj drugotnosti, njegovoj pojavnosti.23 To je jasan zahvat nasilja nad Drugim, zbog pripadanja neemu to je oznaeno kao nesupstancijalna rasa ili nacija i slino, a to je jedno od najbeznadnijih iskustava svakoga kome je namijenjena teka uloga ostatka. Na tlu ovog razumijevanja postoji zapitanost ta je ovjek zapravo, ako je poligon dijeljenja i neprekidnog razdvajanja (Agamben), ako je pokreta i proizvod ovog procesa. U logoru koji je sama paradigma politikog prostora, a koji neosporno najpreciznije oznaava perverzno nalije civilizacije 20. stoljea (iek),24 pokazuje se najjasnije mo raspolaganja ivotom Drugog.25 Govorei o logoru kao biopolitikoj paradigmi moderne, Agamben nije mogao ne osvrnuti se na Bosnu, jer ova paradigma nosi i najjasnije elemente politikog inenjeringa, to je bila bosanska ratna zbilja koju je J. Baudrillard nazvao hiperrealnim paklom,26 iz kojeg se jo neshvatljivijim inilo dranje civiliziranog svijeta. Taj politiki rukopis, sa stanovita uma, neshvatljivog pisma, unutar i izvan Bosne, razotkrio je situaciju koliko je ona time bila laboratorija pomraenog uma, mjesto uspostave konc-logora, pojava koja kod onih sa strane izaziva uenje, nerazumijevanje, nevjericu i pasivnost o kojoj govori . Filandra.27 Taj rukopis, ini se, bio je rukopis biopolitike, to tadanje neshvatljivo dranje civiliziranog svijeta danas ini sve jasnijim. Evropske demokracije jo uvijek nisu dospjele, kako e primijetiti A. arevi, do politike filozofije koja bi znala put k prevladavanju fascinacije strukturama moi, koje bi, dakle, ve u ideji onemoguile ethnic cleansing.28

Agamben je pisanje Homo sacera poeo u vrijeme Zaljevskog rata, kada se po njemu prvi put poeo ocrtavati projekt novog, globalnog svjetskog poretka.* Pojam homo sacer oznaava u rimskom pravu prognanika, pri emu rije sacer (svet) zadobija dvostruko znaenje nedodirljivog i izopenog. Agambena je fascinirala latinska figura homo sacera, koju je, prema vlastitom priznanju, poeo razumijevati tek kada je proitao tekstove M. Foucaulta o biopolitici. Tehnologija i metode kojima se ljudska mnotva podvrgavaju i izruuju moi jasno govore da je ovjek u trajnom odnosu s moi. To je naroito evidentno kod prognanih, izbjeglih, izopenih, jer nijedan ivot nije politikiji od njihovog. Upravo ova situacija baca novo svjetlo na fundamentalni odnos prava i ivota, stanje izmeu azila i egzila (Matvejevi)29 jednako pripada ovom diskursu kao i sama pozicija bespravnog prostora u koji ulazi osoba koja se podvrgava naroitim procedurama. A. Mujki e skrenuti panju na planove izgradnje lanaca prihvatnih logora u zemljama kandidatima za EU, za azilante i emigrante, u kojima jo ne ljudska bia koja nisu imala sreu da se rode u zemljama blagostanja, trebaju skrueno ekati ocjenu vlastite podobnosti za slobodni svijet.30 Ne moe se rei da nedostaje literature koja bi govorila o ovom problemu, stanju izmeu azila i egzila, poemo li samo od H. Arendth, E. Saida, koji je prepoznao egzil kao oblik savremene politike kazne,31 do Anthonyja Smitha,32 U. Becka,33 J. Derride,34 P. Sloterdijka35, . Paia36 i svakako G. Agambena, naroito njegovog eseja U ovom egzilu. Agamben podsjea na injenicu koju je prepoznala i kritizirala svojevremeno H. Arendth, naime da su ljudska prava uvijek vezana za odreenu dravljansku pripadnost, za neki politiki ivot; sva ljudska bia su graani neke dravne zajednice, no u sluaju da ostanu bez dravljanstva pokazuje se, to je uznemirujue samo po sebi, da se ljudska prava, shvaena neotuivima, ne mogu primjenjivati zbog cijelog niza zakonskih prepreka, jer ih nije mogue predstaviti kao prava dravljanina neke zemlje.37 Ovo jo jednom pokazuje fundamentalni odnos prava i ivota, odnosno, kako bi naznaili Hardt i Negry, ovdje je evidentno kako pravo postaje postupak. Izruenost procedurama, postupcima, intervencijama, pravno-politikom diktatu, pritiscima i pravilima, koja se obruavaju na tijelo/tijela, pokazuju da mehanizmi zapovijedanja jednim dijelom postaju sve usavreniji, sve demokratskiji i sve nevidljiviji. Usavrena vjetina upravljanja, zahvaanje u ljudska mnotva (Foucault) koje dopire do samih ivaca, ukazuje na ivot u savremenom svijetu koji je ve odavno nerazdvojiv od cjeline uvjeta koje nazivamo tehnikim, a koji vie nije jednostavno ivot. U tom kontekstu mogua je, prema J. L. Nancyju, biopolitika, jer se ona upravo odreuje tehnikim upravljanjem ivotom.

BIOMETRIJA, POLITIKA I GOLI IVOT

155

Fakultet politikih nauka GODINJAK 2010/2011

156
Fakultet politikih nauka GODINJAK 2010/2011

HALIMA SOFRADIJA

Biljeke M. Foucault: Kritika politikog uma, predavanje odrano na Univerzitetu Stanford, 10-16. novembra 1979. godine, vidjeti www.goodreads.com/book. 2 Prema Foucaultu stanovnitvo postaje predmetom politikih intervencija ve od 18. stoljea, u Raanju biopolitike govori se o prisutnoj jednoj sasvim novoj vrsti prorauna i racionalnosti, odnosno o politikoj ekonomiji, vidjeti: Raanje biopolitike, Svetovi, Beograd, 2000, str. 29. 3 Vidjeti: Razgovor s talijanskim filozofom Giorgiom Agambenom, Izvornik: Literaturen, 2001; za Trei program Hrvatskog radija priredio B. Mikuli, emitiran 6. maja 2001. u emisiji Znaci vremena, www.zokster.net. 4 G. Agamben: Protiv biopolitike tetovae, esej koji je nastao nakon Agambenovog odbijanja da pristane na ovu proceduru, koja se tie pravno-politikog statusa, odnosno biopolitikog statusa, skeniranja otisaka svih koji ulaze u SAD, gdje je bio pozvan da odri predavanja u New Yorku. Prema Agambenu, govor da se radi o nacionalnoj sigurnosti, odnosno o sigurnosnim razlozima, navodi se kako bi se te prakse opravdale, to ne smije da nas impresionira, jer one ne znae nita (Izvor: Mond, januar 2004, prev. I. Milenkovi, vidjeti na: www.vreme.com). U postojeoj literaturi moe se vidjeti da G. Agamben nikako nije usamljen u ovim zapaanjima, naroito oko prepoznavanja naglaavanja razloga nacionalne sigurnosti, to se povezuje sa stilom vladanja i politikom straha koju je provodila Bushova administracija (takoer vidjeti: F. Furedi: Politika straha s onu stranu ljevice i desnice, Antibarbarus, Zagreb, 2008, pogotovo naslov Politika straha i njezino kruenje u javnom diskursu). 5 Postoji veliki broj radova na ovu temu, vidjeti: ta je zaista biometrija? Pravni aspekti i aspekti privatnosti (tekst u cijelosti dostupan na www.edge-group.info); Biometrija prepoznavanje pomou arenice oka (B. Babi, 12/2004, Fakultet organizacije i informatike, Sveuilite u Zagrebu; www.sharanet.org); kao i Biometrija (I. Vasiljevi, Sveuilite u Zagrebu, Fakultet elektrotehnike i raunarstva, Zavod za elektronike sustave i obradu informacija, vidjeti na www.spvp.zesoi.fer.hr); Biometrija identifikacijski sustavi (dostupno na www.jantar.com). 6 Ideju biometrijskog raspoznavanja ljudi putem arenice oka su prvi put patentirali Alan Safir i Leonid Flom 1987. godine, ali nisu znali kako bi tu ideju implementirali elektronski, tek je John Daugman sa Harvarda patentirao tu metodu 1994., o emu opirnije pie B. Babi, kao i o postupku nastajanja potpisa arenice oka Iris Code, gdje se pohranjuju sve informacije o strukturi arenice (vidjeti ire u: B. Babi: Biometrija prepoznavanje pomou arenice oka; www.sharanet.org). 7 G. Agamben: Protiv biopolitike tetovae, Izvor: Mond, januar 2004, prev. I. Milenkovi, esej u potpunosti dostupan na www.vreme.com; Treba rei da se u savremenoj literaturi mogu nai miljenja da je upravo G. Agamben, sa nekoliko svojih izrazito citiranih djela Zajednica koja dolazi (1993), Sredstva bez svrhe. Biljeke o politici (1996), Otvoreno. ovjek i ivotinja (2001), Homo sacer Suverena mo i goli ivot (2005), te Ono to ostaje od Auschwitza (2008) dao temelje nove politike filozofije. 8 G. Agamben, Homo sacer suverena mo i goli ivot, Arkzin, Zagreb, 2006, str. 12; Prema Agambenu, goli ivot nije vie ogranien na neko posebno mjesto ili na neku definiranu kategoriju, nego nastanjuje biologijsko tijelo svakog ivog bia. 9 G. Agamben, Homo sacer, nav. djelo, str. 8-12.
1

 Na vie mjesta Agamben govori o ovom fenomenu kada iznimka postaje pravilom, vidjeti najprije esej Protiv biopolitike tetovae (www.vreme.com); u Homo sacer, ve u uvodu se spominje ovaj moment, str. 14; jednako tako vidjeti Razgovor s talijanskim filozofom Giorgiom Agambenom (www.zokster.net), te Agambenov esej: U ovom egzilu (www.zokster.net); Hardt i Negry u Imperiju takoer govore o funkciji izuzetka koji postaje pravilom, mirovnim intervencijama i ratovima za mir. 11 Vidjeti Razgovor s talijanskim filozofom Giorgiom Agambenom, str. 7 (www.zokster.net). 12 U. Beck: Mo protiv moi u doba globalizacije nova svjetskopolitika ekonomija, kolska knjiga, Zagreb, 2004, str. 371, 372. 13 F. Furedi: Politika straha s onu stranu ljevice i desnice, Antibarbarus, Zagreb, 2008, str. 162-171. 14 U. Beck, Ibidem, str. 372; prema Becku, SAD je dopustio da zamiljeni Patriot Act postane zakonom koji, uz ostalo, pojaava high-tech nadzor, e-mailova, veza putem interneta, prislukivanjem telefonskih razgovora, stoga nije udo da ostale zemlje svijeta slijede taj uzor i ire vlast elektronikog nadzora. Sve se to ini i opravdava u ime antiterorizma, no ekspanzija moi moe se primijeniti u sve mogue svrhe (...) No ipak se Orwellova nadzorna drava nadnacionalno ustrojava s argumentom kontrole (str. 372, 373). 15 F. Furedi, Ibidem, str. 163, vidjeti naslov Politika straha i njezino kruenje u javnom diskursu, kao i Politiziranje straha (str. 172-180). 16 U. Beck: Ibidem, str. 372; U. Beck e rei da je politika koja je uslijedila nakon 11. septembra pruila dokaz kako se na oltaru opasnosti od terorizma laka srca rtvuju temeljne slobode. 17 Vidjeti ire M. Krivak: Biopolitika nova politika filozofija, Antibarbarus, Zagreb, 2008; M. Krivak smatra cjelokupno djelo talijanskog filozofa G. Agambena temeljem biopolitike teorije koja je uvela na velika vrata problematiku biopolitike u savremeni filozofijski i teorijski diskurs, dao je nove bitne elemente teorijom o homo saceru i svojom tezom o logoru kao paradigmi moderne u savremenoj politikoj filozofiji. 18 Takoer vidjeti M. Krivak, Ibidem, str. 216, 217; G. Agamben e rei da je logor isti, apsolutni i nenadmani biopolitiki prostor, te da je logor sama paradigma politikog prostora, u onom momentu kada politika postaje biopolitikom (vidjeti naslov Logor kao biopolitika paradigma moderne, Politizacija ivota, str. 103-159, u G. Agamben: Homo sacer, nav. djelo). 19 G. Agamben: U ovom egzilu (www.zokster.net); Upravo u ovoj situaciji se najjasnije vidi da javno i privatno, politiko i bioloko bivaju gotovo nerazluivima. Preivjeli iz logora znaju da u Auschwitzu ili Omarskoj nisu postali mudriji, ili dublji, bolji, ljudskiji ili ovjeku naklonjeniji, naprotiv, izali su ogoljeni, ispranjeni, dezorijentirani. Esej U ovom egzilu poinje reenicom: Kae se da preivjeli koji su se vratili i koji se vraaju iz logora ne mogu nita pripovijedati, a koliko je njihovo svjedoanstvo bilo autentinije, toliko manje nastoje saopiti ono to su doivjeli. Kao da ih je i same obuzela sumnja u istinitost onoga to im se dogodilo nisu li sluajno svoju moru zamijenili sa zbiljskim dogaajem. (...) U odreenim okolnostima, takav osjeaj sumnje u vlastito svjedoanstvo vrijedi, na izvjestan nain, i za nas same. Kao da nam nita od onoga to smo doivjeli ovih godina ne daje pravo o tome govoriti. 20 Koncept ostataka postaje mi sve vaniji, rei e Agamben, naroito se time bavi u knjizi Il tempo che resta (Vrijeme koje ostaje), gdje se vee za Poslanicu Rimljanima,
10

BIOMETRIJA, POLITIKA I GOLI IVOT

157

Fakultet politikih nauka GODINJAK 2010/2011

158
Fakultet politikih nauka GODINJAK 2010/2011

HALIMA SOFRADIJA

21 22

23

24

25

26 27

28

29

30 31

32

dajui komentar na nain kako se sv. Pavao ophodi s problemom uspostave prava i razlikovanja izmeu Jevreja i nejevreja: Poeo sam misliti o tome kako se jedan narod moe misliti kao ostatak, ne kao neto supstancijalno (...) upravo taj ostatak je narod kao politiki koncept. (Vidjeti: Razgovor s talijanskim filozofom Giorgiom Agambenom). N. Mievi: Govor Drugoga, Ideje, Beograd, 1977, str. 16. M. Heidegger: Bitak i vrijeme, Naprijed, Zagreb, 1988, str. 138, vidjeti naslov Su-tubitak Drugih i svakidanji su-bitak. Takoer vidjeti: H. Sofradija: Xenophobia as Political Fact Contemplating Xenophobia in a Political Philosophy Framework, podnaslov The Existence of the Other / Fragmented Comunication, u: M. Pajnik (ur.): Nation States and Xenophobias in the Ruins of Former Yugoslavia, Peace Institut, Ljubljana, 2005. iek ovdje podsjea da ne smijemo zaboraviti da su koncentracioni logori izum liberalne Engleske u doba Burskog rata, te da su u SAD-u koriteni za izolaciju stanovnitva japanskog porijekla, vidjeti: S. iek: Sublimni objekt ideologije, Arkzin, Zagreb, 2002, str. 77; takoer vidjeti: G. Agamben: Homo sacer, nav., str. 146. E. Fink u Osnovnim fenomenima ljudskog postojanja postavlja pitanje: Gdje onda i kada jedan ovjek uope zadobija mo nad drugima? Njegova mo izvire iz spremnosti da ubije drugog. Fink smatra osnovnim fenomenima ljudskog postojanja vladavinu, rad, igru, ljubav i smrt, koji se uzajamno pretpostavljaju, ovjek je susret ovih fenomena, oni ga bitno odreuju. Fink e rei: Bit vladavine je u susjedstvu smrti (str. 160-258), razumijevajui da je u fundamente svake vladavine ovjeka uvijek umetnuta mogua smrt, jer svugdje gdje postoji vladavina, gdje se uspostavlja mo, postoji potinjenost, koja moe ii do toga da se neiji ivot neprirodno i prijevremeno uniti kroz ljudsku silu. M. Foucault e u tekstu Pravo na smrt i mo nad ivotom govoriti da je ovo pravo raspolaganja ivotom drugog najjasnije prisutno u vrijeme ratova: To to su toliki reimi mogli voditi toliko ratova, odvodei u smrt toliko ljudi, svojevrsno je upravljanje ivotom i opstankom, tijelom (vidjeti izbor Foucaltovih tekstova: Znanje i mo, ur. H. Burger i R. Kalanj), Globus, Zagreb, 1994, str. 95. J. Baudrillard: Nema milosti za Sarajevo, Zidne novine, Sarajevo, maj 1995, str. 27. . Filandra: Bonjaka politika u XX stoljeu, Biblioteka Posebna izdanja, Sejtarija, Sarajevo, 1998, str. 5; . Filandra e ovdje podsjetiti da su iste one energije faizma koje su nagnale Maxa Horkheimera da spaavajui se iz porobljene i ve faizirane Evrope uoi Drugog svjetskog rata napie svoje poznato djelo Pomraenje uma, odredile i autorovo razumijevanje faizma i uloge intelektualaca u njegovom pobijanju. A. arevi: Politika filozofija i multikulturalni svijet Istina o istini: Svijet moderne i postmoderne, Svjetlost, Sarajevo, 2003, str. 48. Zaljevski rat je bio generalni pokus razarajuih napada elektronikim orujem u to kraem vremenu, to su bili dramatini proboji u vojnoj tehnologiji, o tome pie i Castells (Uspon umreenog drutva, str. 479). P. Matvejevi: Le Monde ex (Bivi svijet ); uvodni tekst knjige dostupan na www.openbook.ba/izraz. A. Mujki: Mi, graani Etnopolisa, ahinpai, Sarajevo, 2007, str. 118. E. Said: Razmiljanja o egzilu (www.zarez.hr); Prema E. Saidu, egzil je postao oblik savremene politike kazne, egzil je neizljeivo svjetovan i nepodnoljivo povijestan. Traitelji azila mogu dobiti veinu socijalnih, ekonomskih, pa i politikih prava graana u obliku ljudskih prava a da im se ipak ne da formalno dravljanstvo zemlje

33

34 35

36

37

u koju su migrirali; vidjeti u A. Smith: Nacionalizam i modernizam kritiki pregled suvremenih teorija nacija i nacionalizama, Biblioteka Politika misao, Zagreb, 2003, str. 220. U. Beck: Pronalaenje politikog prilog teoriji refleksivne modernizacije, Naklada Jesenski i Turk, Zagreb, 2001, str. 169. J. Derida: Kosmopolitike, Stubovi kulture, Beograd, 2002, str. 38. P. Sloterdijk: Srdba i vrijeme politiko-psiholoki ogled, Biblioteka Antibarbarus, Zagreb, 2007, str. 190. . Pai: Politika identiteta kultura kao nova ideologija, Antibarbarus, Zagreb, 2005; vidjeti naslov Transnacionalna kartografija moi. H. Arendth je posvetila cijelo jedno poglavlje ovom problemu izbjeglica, narodu bez dravljanstva (vidjeti naslov Nacija manjina i narod bez dravljanstva, u: Izvori totalitarizma, FIK, Beograd, 1998, str. 276). U okviru naslova Ljudska prava i biopolitika, Agamben ukazuje na paradoks koji osvjetljava H. Arendth, naime da izbjeglica koja bi trebala par excellence otjelovljavati prava ovjeka, umjesto toga oznaava radikalnu krizu tog pojma. Koncepcija ljudskih prava utemeljena na pretpostavljenoj egzistenciji ljudskog bia kao takvog, lomila se u samom trenutku kada su se oni koji su tvrdili da vjeruju u nju prvi put suoili s ljudima koji su doista izgubili sve ostale kvalitete i posebne odnose osim to su jo uvijek bili ljudi (vidjeti u G. Agamben: Homo sacer, nav. djelo, str. 109-117). Agamben je bio u prepisci sa H. Arendth, njenu adresu je dobio od Heideggera kada je ovaj dolazio odrati ljetni seminar u Provansi 1968. godine u vrijeme izmeu majskih dogaaja u Parizu i sovjetskog upada u ehoslovaku, u to vrijeme Agamben je tek zavrio studij prava (vidjeti Razgovor s talijanskim filozofom Giorgiom Agambenom, www.zokster.net). Literatura Agamben, Giorgio (2006) Homo sacer Suverena mo i goli ivot. Zagreb: Arkzin. Agamben, Giorgio: Protiv biopolitike tetovae, www.vreme.com. Agamben, Giorgio: U ovom egzilu, www.zokster.com. Baudrillard, Jean (1995) Nema milosti za Sarajevo. Sarajevo: Zidne novine, maj Beck, Ulrich (2001) Pronalaenje politikog prilog teoriji refleksivne modernizacije. Zagreb: Naklada Jesenski i Turk. Beck, Ulrich (2004) Mo protiv moi u doba globalizacije. Zagreb: kolska knjiga. Castells, Manuel (2000) Uspon umreenog drutva. Zagreb: Golden marketing. Derrida, Jacques (2002) Kosmopolitike. Beograd: Stubovi kulture. Filandra, air (1998) Bonjaka politika u XX stoljeu. Sarajevo: Biblioteka Posebna izdanja, Sejtarija. Fink, Eugen (1984) Osnovni fenomeni ljudskog postojanja. Beograd: Nolit. Foucault, Michael: Kritika politikog uma, www.goodreads.com/book. Foucault, Michael (2000) Raanje biopolitike. Beograd: Svetovi. Foucault, Michael (1994) Nadzor i kazna. Zagreb: Politika misao. Informator. Furedi, Frank (2008) Politika straha s onu stranu ljevice i desnice. Zagreb: Antibarbarus. Heidegger, Martin (1988) Bitak i vrijeme. Zagreb: Naprijed.

BIOMETRIJA, POLITIKA I GOLI IVOT

159

Fakultet politikih nauka GODINJAK 2010/2011

160
Fakultet politikih nauka GODINJAK 2010/2011

HALIMA SOFRADIJA

Jonas, Hans (1990) Princip odgovornost pokuaj jedne etike za tehnoloku civilizaciju. Sarajevo: Logos, V. Maslea. Krivak, Marijan (2008) Biopolitika nova politika filozofija. Zagreb: Antibarbarus. Matvejevi, Predrag, Le Monde ex Bivi svijet, www.openbook.ba/izraz. Mievi, Nenad (1977) Govor Drugoga. Beograd: Ideje. Mujki, Asim (2007) Mi, graani Etnopolisa. Sarajevo: ahinpai. Nancy, Jean L. (2004) Stvaranje svijeta ili mondijalizacija. Zagreb: Jesenski i Turk. Pai, arko (2005) Politika identiteta kultura kao nova ideologija. Zagreb: Antibarbarus. Said, Edward, Razmiljanja o egzilu, www.zarez.hr. arevi, Abdulah (2003) Politika filozofija i multikulturalni svijet Istina o istini: Svijet moderne i postmoderne. Sarajevo: Svjetlost. iek, Slavoj (2002) Sublimni objekt ideologije. Zagreb: Arkzin.

Abstract Contemporary high-tech societies recognise even more clearly the consequences of technical action where mix of possibilities and risks becomes paramount. The changed essence of human action in H. Jonas terms indicates that humans also became an object of technic. Methods of controls and supervision within management procedure to which human body/bodies are exposed are largely perfect. Of course, there are new forms of knowledge and most sophisticated techniques which more freely, more powerful and even more openly shape new options of managing life.