PORTAL ZA PRAVNIKE I STUDENTE PRAVA U BIH

INSTITUCIJE RIMSKOG PRAVA

ISPITNA PITANJA I ODGOVORI 1. PARCIJALA

WWW.BH-PRAVNICI.COM INFO@BH-PRAVNICI.COM

WWW.BH-PRAVNICI.COM
1. IZVORI ZA RIMSKU PRAVNU POVIJEST
Izvori prava obuhvacaju: izvore prava u materijalnom smislu (fontes iuris essendi) izvore prava u formalnom smislu (fontes iuris cognoscendi)

Izvori prava u materijalnom smislu su a kti kojima drava stvara pravo. U rimskom pravu to su: 1. obicajno pravo (consuetudo mores) 2. zakoni (leges) 3. magistratski edikti (magistratuum edicta) 4. djelatnost pravnika (responsa prudentium) 5. miljene senata (senatus consulta) 6. carske konstitucije (constitutiones principum)

Izvori prava u formalnom smislu su pojave i oblic i iz kojih se moe saznati sadraj nekog prava. U rimskom pravu to su: 1. sacuvana djela uglednih rimskih pravnika (Justinijanove kodif ikacije, Gajeve institucije) 2. sacuvane javne i privatne isprave 3. djela nepravnih pisaca (knjievnika, ekonomista, historicara, govornika itd.) 4. epigrafski natpisi (natpisi na hramovima, nadgrobnim spomenicima, javnim graevinama) 5. zapisi sa papirusa

WWW.BH-PRAVNICI.COM

WWW.BH-PRAVNICI.COM
1. KLASICNA PERIODIZACIJA RIMSKE PRAVNE POVIJESTI

Prvo razdoblje predstavlja razdoblje stvaranja drave. Taj period je poznat pod imenom doba "kraljevstva." Traje od pojave Rimljana (754. god. pr. n. e) do svrgavanja kraljeva (509. god. pr. n. e).

Drugo razdoblje je doba republike. Dijeli se na period rane i period kasne republike. Period rane republike traje od 509. god. pr. n. e do 201.god. pr. n. e, a period kasne republike od 201. god pr. n. e do 27. god. n. e. U periodu republike Rim je dosegnuo svoj vrhunac .

Trece razdoblje je period principata. Traje od stupanja Oktavijana Augusta na vlast (27. god. n. e) do Dioklecijana (284. god. n. e). Preivjeli robovlasnicki odnosi u ovom periodu izazivaju politicku i privrednu krizu koja ce eskalirati u cetvrtom razdoblju. Cetvrto razdoblje je period dominata. U ovom periodu car postaje dominus, odnosno neograniceni vladar. Rezultira popacu Zapadnog Rimskog Carstva (476. god.), a traje od 284. god. do smrt i cara Justinijana (565. god.) zbog vanosti njegove kodifikacije za dalju sudbinu razvoja rimskog prava.

Sa stajalita razvoja prava moe se zakljuciti da se period "kraljevstva" i rane republike podudara sa civilnim pravom, period kasne republike sa pretorskim (honorarnim pravom), period principata sa klasicnom jurisprudencijom i period dominata s postklasicnim (carskim) pravom.

2.

ZAKONIK XII PLOCA - "LEX DUODECIM TABULARUM"

U prvim fazama razvoja cilivnog prava bila je karakteristicna cvrsta povezanost vjerskih pravila oznacenih terminom FAS sa pravnim pravilima terminom IUS. Stvaranjem IUS i FAS, primjenom i tumacenjem prava u ovom periodu bavili su se svetenici - pontifici, pa se pravo nazivalo pontifikalno pravo. Vremenom ce se pravom poceti baviti i svjetovna lica - laici i to uglavnom iz redova patricijskog drutvenog sloja . Sadraj pravnih propisa tada nije bio dostupan iroj javnosti to je imalo za posljedicu vrenje znacajnih zloupotreba u primjeni prava. Zbog toga su plebejci kao primarni cilj svojih politickih borbi imali u objavljivanju prava. Taj cilj je postignut do noenjem Zakonika XII ploca - "Lex duodecim tabularum." Pod jakim pritiskom plebejaca u narodnim skuptinama formirana je komisija od deset patricija koji su nazvani decenvisi legibus scribundus /desetorica koji piu zakone. Ova komisija je posjetila Grcku kako bi se upoznala sa tamo vec izvrenim slicnim zakonskim reformama, poznatim pod nazivom Solonovi zakoni. Nakon toga, kad su se

WWW.BH-PRAVNICI.COM

WWW.BH-PRAVNICI.COM
vratili, desetorica su sacinili prvi tekst deset ploca zakonika da bi kasnije nakon to se vidjelo da je ostalo mnogo nerije enih pitanja bile donesene jo dvije ploce zakona. Zakonik XII ploca predstavlja prvu jedinstvenu kodif ikaciju tada vaeceg prava u Rimskoj dravi. Zakonik je regulirao sljedeci odnos: prve tri ploce su bile posvecene rimskom sudskom postupku, tako da je: 1. ploca regulirala pitanje poziva na sud (in ius vocatio), 2. ploca je regulirala pitanje voenja sudske rasprave, 3. je posvecena nacinu izvre nja sudske presude (manus iniectio), 4. obiteljsko pravo, 5. tutorstvo i nasljedno pravo, 6. vlasnitvo i prav ni poslovi, 7. susjedovni i meani odnoaji, 8. de likti (uglavnom privatni), 9. javni delikti i pravni postupak (ius publicum), 10. ius sacrum 11. i 12. ploca nadopuna ostalim plocama Cinjenica da su upravo prve tri ploce bile posvecene sudskom postupku, objanjava se zahtjevima plebejaca, da se ova pitanja to detaljnije reguliraju kako bi se to vie ogranicio prostor mogucih zloupotreba, a na tetu plebejaca. Tekst zakona je objavljen na bronzanim plocama koje su bile izloene na rimskom trgu Forum Romanum. 390. godine nakon upada Gala u Rim, te ploce su bile unitene. Nakon toga postavlja se pitanje kako je uopce sacuvan tekst Zakonika. O tome mnogo moemo saznati iz zapisa Cicerona koji tvrdi da je Zakonik imao veliki autoritet nad rimskim drutvom, te da su ga aci u kolama ucili napamet. Tako je usmena tradicija predstavljala nacin prenoenja tog sadraja. Sa pojavom prvih pisanih djela rimskih pravnika ta tradicija je fragmentarno zapisana u tim djelima, a na osnovu pismene ostavtine humanisti su uspjeli izvriti veoma uspjene rekonstrukcije teksta zakona. Zakon u sebi sadri odreene nazadne principe, poput taliona u kanjavanju ("oko za oko, zub za zub"), zatim vrlo mali broj odredbi se tice obveznog prava, to se objanjava niskim stupnjem privrednog razvoja tog perioda. Na pitanje do kada je zakon bio na snazi, moe se reci da je formalnopravno ovaj zakon vaio tokom cjelokupne pravne rimske historije, sve do donoenja Justinijanove kodif ikacije. S druge strane, rjeenja tog zakona su od st rane drutvene prakse naputena, jer nisu pruala odgovore na pitanja koja je postavljala novonastala praksa 451 god. pr. n. e.

WWW.BH-PRAVNICI.COM

WWW.BH-PRAVNICI.COM
4. IUS HONORARIUM - PRETORSKO PRAVO
Sporovi cija rjeenja nisu bila pruena civilnim pravom, nadomjestio je novi pravosudni magistrat - PRETOR. Rimljani su imali dva pretora: gradski pretor (praetor urbanus) - koji je bio nadlean za sporove izmeu rimskih graana i peregrinski pretor (praetor peregrinus) koji je bio nadlean za sporove izmeu rimskih graana i peregrina i peregr ina meusobno. Prilikom stupanja na dunost, pretori su bili duni obznaniti program svoga rada u formi tzv. petorskog edikta (edictum). U tom programu oni su oznacavali odnose kojim ce pruati pravnu zatitu, kao i pravna sredstva te zatite (putem tubi - actio i prigovora na tubu exteptio kao i drugih pravnih sredstava). Taj pretorski edikt (edictum) je u pocetku saopcavan u usmenoj formi, a kasnije i u pismenoj (album). Pretori su imali potpunu slobodu djelovanja, tako da edikt jednog pretora nije obvezivao njegovog sljedbenika, meutim s vremenom ce odreena rjeenja, prihvacena u praksi biti preuzeta i preneena iz jednog u drugi edikt, tako da nastaje jedan prenosni dio edikta - edictum translatitium. Kriterij kojim se pretor rukovodio bilo je nacelo pravicnosti - aequitas. Sve se vie uvaava dobra vjera - bona fides, koja u pravnim poslovima postaje pravni pojam. Pretor nije bio zakonodavac. Nije smio ukinuti stare, niti donositi nove zakone. Njegova funkcija je bila tumacenje prava. Pretor nije n eposredno odlucivao u sporovima. Donoenje presude je preputeno sucu. Pretor je utvrivao postoje li pretpostavke za voenje spora, te bi odobrio tubu - actionem dare ili je uskratio - actionem denegare.

5. KLASICNA RIMSKA JURISPRUDENCIJA

U razdoblju pr incipata pravnicka djelatnost doivljava veliki procvat. To je razdoblje kada su ivjeli najpoznatiji rimski pravnici. Glavna je panja pravnika posvecena izgradnji privatnog, imovinskog prava, u centru s ustanovom privatnog vlasnitva. Rimski pravnici su bili prakticari. Njihova responsa se odnosi na rjeavnje pojedinih prakticnih slucajeva (casus), pa je njihova djelatnost preteno kazuisticka. Djelatnost rimskih pravnika - responsa prudentium je bila izraena kroz tri djelatnosti: 1. RESPONDERE - davanje miljenja ucenih pravnika na konkretna pravna pitanja 2. CAVERE - sastavljanje tubi i albi - kantelalna jurisprudencija 3. AGERE - djelatnosti pravnika nieg nivoa Pocevi od Augusta, princepsi su najuglednijim i njima odanim pravnicima dodjeljivali posebnu ovlast za davanje strucnih miljenja tzv. ius publicae respondendi ex auctoritate principis, pa je sudac i pravno bio obvezan takvim miljenjem, zbog careva autoriteta.

WWW.BH-PRAVNICI.COM

WWW.BH-PRAVNICI.COM
Sudija je mogao presuditi pozivajuci se na miljenje nekog pravnika. Problem je na stao kada su se sudovi zasitili miljenjima raznih pravnika. Nakon donoenja Zakona o citiranju Lex citationis, uvaavala su se citirana miljenja samo pet pravnika: 1. Ulpinijan 2. Paul 3. Gaj 4. Papinijan 5. Modestin Ako su podijeljena miljenja pravni k Papinijan je imao prednost. Pocetkom principata spominju se i dvije pravne kole: Prokulovci i Sabinovci. Osnivac Prokulovske kole je bio Anstitius Labeo, kola je dobila ime po njegovom sljedbeniku Prokulu, a najistaknutiji pravnici su bili: Proculus, Nerva, Pegasus i Celsus. Osnivacem Sabinovske kole, smatra se Ateius Capito, ali je kola dobila ime po njegovom sljedbeniku Masuriju Sabinu. Najznacajniji predstavnici su bili: Masurije Sabinus, Kasije Longinus i Salvius Iulianus. Pisana djela rimski h pravnika se prema sadraju mogu svrstati u nekoliko kategorija: RESPONSA QUESTIONES ili EPISTOLAE DISPUTATIONES - djela koja su sadravala miljenja i odgovore o konkretnim slucajevima; LIBRI AD EDIC TUM - komentari pretorskom ediktu i civilnom pravu; DIGESTA - prema odreenom redoslijedu obrada civilnog i pretorskog prava; INSTITUTIONES, REGULAE i DEFINITIONES - pisani sistematskim, a ne kazuistickim nacinom, obrauju civilno i honorarno pravo itd...

6. JUSTINIJANOVA KODIFIKACIJA - CORPUS IURIS CIVILIS

Justinijan je bio posljednji car Rimskog Carstva koji je vec na pocetku vladavine odlucio kodificirati cjelokupno rimsko pravo: IUS i LEGES. Za kodif ikatorski posao je formirana komisija od istaknutih pravnika i profesora sa Tribonijanom na celu. 529. godine stupa na snagu CODEX IUSTINIANUS - zbirka carskih konstitucija izdatih prije Justinijana i prilagoenih novim potrebama. Taj kodeks nije sacuvan. 533. godine proglaene su DIGESTA ili PANDAC TAE - veliki zbornik pravnickog prava IUS. Od 50 knjiga sve osim 30. 31. i 32. se dijele na titule, koje se sastoje od fragmenata, uzetih iz djela rimskih pravnika. Veci fragmenti su dalje podijeljeni na uvod - principum i paragrafe. Digeste imaju posebnu vrijednost jer su Justinijanovi kompilatori u naslovu

WWW.BH-PRAVNICI.COM

WWW.BH-PRAVNICI.COM
svakog f ragmenta oznacili ime pravnika i naziv djela uzetog teksta. Najveci broj tekstova je uzet od pravnika koji su sacinjavali "senat mrtvih" (Ulpijan, Paul, Papinijan, Scevola, Julijan, Gaj itd.) Najveci dio Digesta se odnosi na privatno pravo, pa su one vaan izvor za recipirano (pandektno) pravo. INSTITUTIONES - predstavljaju prirucnik rimskog prava sa zakonskom snagom. Napisane su po uzoru na Gajeve Institucije sa podijelom na 4 knjige, koje se dijele na titule i paragrafe. Tu je obraeno statusno, obiteljsko, stvarno, obvezno i nasljedno pravo, kao i pitanja graanskog i kaznenog postupka. Nakon objavljivanja Kodeksa Justinianusa, Justinijan je donio 50 novih konstitucija koje su 534. godine objavljene pod imenom CODEX REPETITAE PRAELEC TIONIS. Nakon kodifikacije Justinijan je objavio i NOVELLAE koje se odnose na sva podrucja privatnog ivota. One su sacuvane u privatnim zbirkama.

7. RECEPCIJA RIMSKOG PRAVA

Rimsko pravo tokom 15. i 16. st. pocelo se ponovo upotrebljavati kao pozitivno pravo u mnogim dravama srednje i zapadne Evrope. Ova pojava se naziva recepcijom rimskog prava, a takvo rimsko pravo se naziva OP E PRAVO. Nakon povratka sa kolovanja na sveucilitima u sj. Italiji pravnici su u svojim gradovima sve vie primjenjivali rjeenja koja nud i Justinijanova kodif ikacija. U Njemackoj, na temelju naredbe vladara, pocelo se primjenjivati rimsko pravo. Recipirano rimsko pravo je dopunjavano u svakoj zemlji obicajnim pravom i prilagoavano potrebama. Pravnici koji su proucavali rimsko pravo nazivaju se kameralisti ili pandektisti, a pravo koje je stvoreno pandektnim pravom. Savremena upotreba Pandekata je PANDEKTISTIKA. Veliki znacaj za izucavanje imaju pravne kole koje su nastale pod uticajem humaniz ma i renesanse. Tu spada Francuska historijska kola (kola elegantne jurisprudencije), koja je insistirala na originalnim tekstovima i cistim izvorima, odbacujuci tumacenja glosatora i postglosatora (objavili autenticno izdanje Justinijanove kodifikacije pod imenom CORPUS IURIS C IVILIS). Postojala je i kola prirodnog prava u Nizozemskoj, pod cijim su utjecajem nastali zakonici u Bavarskoj, Pruskoj, Austriji, Francuskoj i Njemackoj, a kao reakcija na ovu kolu nastala je i njemacka historijska kola. Osnovna tri principa koja su omogucila recepciju: 1. privatno pravo vlasnitva 2. rav nopravnost 3. testament

WWW.BH-PRAVNICI.COM

WWW.BH-PRAVNICI.COM
8. PRAVNA I POSLOVNA SPOSOBNOST - CAPUT I STATUS
Pravo osoba u rimskom pravu obuhvata dvije osnovne skupine pravnih pravila: statusno i obite ljsko pravo. Statusno pravo regulira pitanja pravne i djelatne sposobnosti subjekata prava kao sudionika u javnom i privatnom ivotu Rima koji se odvija izvan kruga obitelji. Obite ljsko pravo ureuje pravni poloaj pojedinih osoba unutar rimske obitelji. OSOBA - pojam koji oznacava sposobnost biti nositelj prava i obveza. PERSONA - oznacava se "covjek" bez obzira da li se radi o slobodnoj osobi ili robu. CAPUT - oznacava poloaj pojedinca u pravu. CAPAC ITAS - ukazivao samo na sposobnost stjecanja prava iz nasljedstva. STATUS - poloaj u drutvu i obitelji. Pravna sposobnost - CAPAC ITAS IURIDICA je svojstvo biti nositeljem prava i obveza. SUBJEKT PRAVA - osoba koja ima pravnu sposobnost tj. fizicka osoba ( pe rsona physica ). U rimsko doba je punu pravnu sposobnost imao samo pater familias (svojevlasna osoba personae sui iuris ), koji je bio na celu rimske obitelji. Osobe koje su bile podlone njegovoj vlasti nisu imale pravnu sposobnost ( personae a lie ni iuris). Pravna sposobnost je prestajala prirodnom i graanskom s mrcu - gubitak slobode i gubitak rimskog prava graanstva. PRAVNE OSOBE ( PERSONA IURIDICA, PERSONA MORALIS) ili U NIVERSITATES predstavlja kolektiv, skup fizickih osoba i imovine s posebnom namjenom kojima pravni poredak priznaje svojstvo subjekta prava. DJELATNA SPOSOBNOST (CAPAC ITAS AGENDI) - sposobnost preduzimati pravne poslove. DELIKTNA SPOSOBNOST - sposobnost odgovaranja za svoje protupravne radnje. Osoba ne mora imati i deliktnu i pravnu sposobnost. Rimljani su poistovjecivali spolnu zrelost (pubert as) sa djelatnom sposobnocu. Djeca do 7. godina INF ANTES su bila potpuno djelatno nesposobna. Osobe od 7. do 12. godina (za djevojcice) i 14. godina (za djecake) MAIORES su imale ogranicenu djelatnu sposobnost.

WWW.BH-PRAVNICI.COM

WWW.BH-PRAVNICI.COM
Osobe starije od 12/14 godina su smatrane pu nodobnim PUBERES i potpuno djelatno sposobnim. NASC ITURUS pravilo: nasciturus pro iam nato habetur, quotiens de commodis eius agitur. zaceto a jo neroeno dijete, smatrat ce se roenim u casu ostaviteljeve smrt i ukoliko se radi o zatiti njegovih interesa o nasljeivanju. COMMORIENTES: u slucaju smrti vie osoba istodobno, koje su meusobno zakonski nasljednici, klasicno pravo je smatralo da su ivot izgubile istovremeno, dok se ne bi drugacije dokazalo. Pravni subjektivitet prestaje smrcu.

9. CAPITIS DEMINUTIO - PROMJENA STATUSA

Gubitak i neke oblike promjene statusa rimski pravnici nazivaju capitis deminutio. Najtei oblik je CAPITIS DEMINUTIO MAXIMA . To je gubitak slobode, odnosno statusa libertatis, ili graanska smrt tj. potpuni gubitak pravne sposobnosti - gubitak svojstva rimskog graanina i gubitak pripadnosti rimskoj obitelji. Ovo je bila posljedica osude na najtee kazne gdje bi osuenik postajao robom drave, a dravi bi pripala njegova imovina. Slobodu je mogao izgubiti i kada bi ga zarobio neprijatelj. CAPITIS DEMINUTIO MEDIA - gubitak rimskog prava graanstva. Nastupio bi kada se rimski graanin iselio u latinsku koloniju, te osudom na kaznu progonstva - interdictio, koja je kasnije ublaena deportacijom - deportatio i relegacijom - relegatio kojima je odreivano prinudno mjesto boravita. CAPITIS DEMINUTIO MINIMA - gubitak ili promjena obiteljskog statusa. Nastupala bi kao posljedica usvajanja - adoptio ili arrogatio, zakljucenjem manus braka i emancipacijom. Dovodila je do gaenja kontraktnih obveza i nekih osobnih prava - osobnih slunosti. Nakon podjele rimskog prava graanstva svim slobodnim stanovnicima Carstva i potiskivanjem agnatskog kognatskim srodstvom, capitis deminutio media, i minima, u Justinijanovom pravu gube znacaj.

WWW.BH-PRAVNICI.COM

WWW.BH-PRAVNICI.COM
10. STATUS LIBERTATIS
Gaj je smatrao da su svi ljudi ili slobodni ili robovi, dok su ostali rimski pravnici isticali da se svi po prirodnom pravu raaju slobodni, a da je ropstvo ustanova IUS GENTIUM-a da bi se neko podvrgnuo tuoj vlasti. Rob - SERVUS nije pravni subjekt, vec objekt prava ili stvar, nema ni pravnu ni poslovnu sposobnost. Ako napravi delikt, ne obvezuje gospodara, jer ovaj moe platiti tetu, a ako ne eli na temelju noksalne odgovornosti mogao je predati roba otecenom. Ubojstvo ili povreda roba tretirana je kao i za ivotinje ili kao teta na nekoj stvari. Rob nema imovinska, niti obiteljska prava, znaci nema imovine, a spolna zajednica roba i ropkinje nema znacaj braka, nego samo fakticnog zajednickog ivota CONTUBERNIUM . Osnovni izvor ropstva su bili: roenje od majke ropkinje, zarobljavanje u ratu, oduzimanje slobode radi kazne. Ropstvo je prestajalo putanjem na slobodu - MANUMISSIO. (poblie o tome u sljedecem pitanju) Nekada su gospodari davali robovima i podcinjenim osobama dio imovine na samostalno upravljanje i raspolaganje - PEC ULIUM. Da bi rob mogao upravljati peculiem, te sklapati ugovore s gospodarom ili trecim osobama, nastaje naravna obveza. OBLIGATIO NATURALIS je plativa, ali civilnopravno neutuiva obveza. Ipak u tacno odreen im slucajevima pretorsko pravo je doputalo vjerovniku tube protiv gospodara. ACTIONES AEDIC TC IAE QUALITATIS: actio de peculio actio tributoria actio de in rem verso (u ova tri slucaja pater familias je odgovarao do visine pekulija.) Odgovornost imatelja vlasti je bila neogranicena na temelju: actio quod iussu actio institoria actio exercitoria

10

WWW.BH-PRAVNICI.COM

WWW.BH-PRAVNICI.COM
11. MANUMISSIO - MANUMISIJE
MANUMISSIO - putanje roba na slobodu. Imalo je sljedece oblike: MANUMISSIO VINDIC TA (oblik lagisakcionog postupka), MANUMISSIO CENSU (upisom u listu graana) i MANUMISSIO TESTAMENTA (na temelju oporuke). Pretorsko pravo je uvelo i manje formalne oblike putanja robova na slobodu: MANUMISSIO INTER AMIC OS (usmenim ocitavanjem pred svjedocima), MANUMISSIO PER EPISTOLAM (pismom) i MANUMISSIO PER MENSAM (pozivanjem roba za gospodarev stol). Robovi puteni na slobodu nisu postajali rimski graani, vec su dobivali pravo latiniteta. Osloboeni rob - LIBERTUS je ostajao u ovisnosti spram biveg gospodara - PATRONUS. Postojao je i krcanski crkveni oblik putanja roba na slobodu - MANUMISSIO IN ECCLESIA - tada je rob postajao rimskim graaninom.

12. PATRONAT
Nakon oslobaanja roba, on bi postajao LIBERTINUS, u odnosu na biveg gospodara LIBERTUS. Libertini su bili zapostavljeni u javnom pravu, na podrucju privatnog prava su imali mnogo obaveza ekonomskog znacaja prema bivem gospodaru koji sada postaje PATRONUS. Libertinova zavisnost od njegova biveg gospodara (patrona) regulirana je patronatsim pravom. Libertus je bio obvezan patronu na poslunost i potovanje i patron je imao pravo da ga kazni u suprotnom. U staro doba cak i smrcu, a kasnije samo lakim kaznama, a u teim slucajevima mogao ga je vratiti ponovo u ropstvo. Libertus nije mogao tu iti patrona krivicno. Patronu je pripadalo tutorstvo nad osloboenikovom imovinom, u slucaju da ovaj nije imao potomaka. Patron prema osloboeniku nije imao pravnih obveza, osim po obicajima da mu prua zatitu (pogotovo na sudu) i mogucnost uzdravanja. Patronatsko pravo je prelazilo i na patronovu djecu, ali su djeca od osloboenika smatrana u slobodi roena.

11

WWW.BH-PRAVNICI.COM

WWW.BH-PRAVNICI.COM
13. STANJA SLICNA ROPSTVU
U rimskom pravu postoji niz slucajeva gdje f izicka osoba ne gubi status libertatis, ne gubi slobodu, ni graansko pra vo, ali se nalazi u poloaju slicnom ropstvu. OSOBE IN MANC IPIO - koje je njihov pater familias otuio drugom starjeini obitelji u obliku mancipacije. To je pater familias mogao uraditi u svrhu dobivanja novca, iznajmljivanja radne snage, ili ako nije htio preuzeti odgovornost za delikt. Mancipirana osoba zadrava rimsko graanstvo i slobodu ali je kupac moe koristiti kao i roba. Za razliku od ropstva - MANC IPIUM je bilo samo privremeno stanje. ADDIC TUS - je dunik starog prava kojeg je u osobnom ovrnom postupku magistrat dodjelio vjerovniku. On ga je prije nego to ga ubije ili proda u ropstvo 60 dana morao drati u dugovinskom zatvoru, kako bi otplatio dug ili naao jamca. Zadravao je graansko pravo, pravnu sposobnost, kao i svoju imovinu. NEXUS - obveznik koji je pod vlacu vjerovnika, temeljem pravnog posla nazvanog NEXUM. On se nalazio u slicnom poloaju kao i addictus dok ne otplati svoj dug. REDEMPTI AB HOSTIBUS - osobe koje su otkupljene iz ratnog zarobljenitva. AUC TORATUS - gladijator, osoba koja pristaje na gladijatorske igre i posljedice istih. To je bio poluropski odnos, a taj posao se smatrao necasnim. KOLONAT - nastaje u carsko doba. To je nasljedna zavisnost zemljoradnika vezanih za tuu zemlju.

12

WWW.BH-PRAVNICI.COM

WWW.BH-PRAVNICI.COM
14. STATUS CIVITATIS
Slobodni stanovnici Rima su mogli biti: rimski graani - CIVES, Latini i peregrini. U razdoblju republike Latinima je priznat civitet, a car Karakala je svim slobodnim stanovnicima Carsta podijelio pravo graanstva. Rimskim graaninom se postaje roenjem od roditelja Rimljana, ili od oca Rimljane i majke Latinke s IUS CONUBII, manumisijom po civilnom pravu, dodjeljivanjem graanstva pojedinacnom odlukom ili zakonom. Gubi se: progonstvom, preseljenjem u provincije i dobivanjem prava graanstva u d rugom gradu. Graanin koji ima punu pravnu sposobnost - CIVIS OPTIMO IURE jedino je pater familias. On je imao: rimsku obiteljsku vlas - PATRIA POTESTAS, aktivno biracko i pasivno biracko pravo ( IUS HONORUM), pravo stjecanja imovinskog prava civilnog prava, pravo vlasnitva, oporucnu sposobnost (da bude imenovan za nasljednika i napravi oporuku), sposobnost sklapanja imovinskopravnih poslova, biti stranka u civilnom pravu, sklopiti valjan brak - IUS CONUBII i tria nomena (pravo na vlastito ime, obiteljsko i nadimak). Ova prava su uivali samo patriciji, nobili i honestioresi. ENE NIKADA NISU BILE RAVNOPRAVNE S MUKARC IMA . Gubitak ili smanjenje graanskih prava bila je sankcija radi nedoputenog i(li) necasnog ponaanja.

15. STATUS FAMILIAE

STATUS FAMILIAE - poloaj osobe u rimskoj obitelji. Graani su se dijelili na svojevlasne osobe - PERSONAE SUI IURIS i osobe pod ocinskom vlacu - PERSONAE ALIENI IURIS. Pater familias je bio jedina osoba SUI IURIS u rimskoj obitelji. Podcinjene osobe su mogle sklapati brak, imati aktivno i pasivno biracko pravo, ali su bile onemogucene u sklapanju pravnih poslova. Podcinjene osobe nisu imale svoju imovinu i sve to bi stekle pripadalo je obiteljskoj starjeini. Pater familias je mogao, ali nije morao, placati njihove dugo ve, jer su oni imali karakter naravnih obveza.

13

WWW.BH-PRAVNICI.COM

WWW.BH-PRAVNICI.COM
16. OGRANICENJA PRAVNE I POSLOVNE SPOSOBNOSTI
Osoba koja posjeduje sva tri statusa, moe ipak iz nekih razloga biti ogranicena u pravnoj sposobnosti. Tu se isticu: klasna i socijalna pripadnost, vjera, spol i umanjenje casti. U sferi klasne i socijalne pripadnosti u doba republike, najvie su trpili plebejci zbog svoje nejednakosti s patricijima na polju javnog i privatnog prava. Nakon izjednacavanja patricija i plebejaca, pojavljuje se novi stale nobil iteta, odnosno senatora, ali su njihove ovlasti ipak ubrzo bile ogranicene, zatim razlike izmeu honestioresa i humilioresa u carsko doba imalo je vanosti u javnom i krivicnom pravu. Na vjerskom polju nakon dolaska krcanstva, heretici, idovi i pagani su bili diskriminirani. Heretici nisu mogli praviti oporuku, ni naslijeivati po oporuci, idovi ne mogu sklapat brak s krcanima ni drati krcanske robove, a pagani nisu smjeli vriti svoje kultove. Spolna diskriminacija se odnosila na ene u obitelji i poloaju u drutvu. ena je iskljucena iz javnih prava, a njena privatna pravna sposobnost je bila ogranicena. ena ne moe imati patria potestas, ne moe vriti adopciju, niti biti tutorom, ali je doivotno pod tutorstvom. Preko NOTA CENSORIA se moglo desiti umanjenje casti od cenzora. Oni su nekog mogli obrisati s liste senatora ili vitezova, ili smjestiti u slabiji tribus. Postojale su i pravno sposobne osobe koje nisu imale djelatnu sposobnost ili im je ona bila ogranicena. Razlozi za to su bili slijedeci: dob, spol, zdravstveno stanje i rasipnitvo. Ovdje se samo misli na osobe SUI IURIS, jer osobe ALIENI IURIS nisu ni imale imovinsku sposobnost.

17. PRAVNE (JURISTICKE) OSOBE

Pravna osoba - PERSONA IURIDIC A, PERSONA MORALIS predstavlja drutvenu tvorevinu kojoj je pravni poredak priznao svojstvo subjekta prava. S obzirom na stvaranje i djelovanje pravne osobe se dijele na: UNIVERSITATES PERSONARUM - organizirani kolektiv fizickih osoba koji je samostalni pravni subjekt razlicit od pojedinaca koji su clanovi korporacije. Rimljani su dravu, opcine i mnoga udruenja tretirali kao osobe pod nazivom UNIVERSITATES. UNIVERSITATES RERUM - zaklade i zavodi su imovinske mase namijenjene odreenoj svrsi kojima je pravni poredak priznao svojstva subjekta prava. Imovinom zaklada upravljaju njihovi organi. To su bile bolnice, sirotita, staracki domovi...

14

WWW.BH-PRAVNICI.COM

WWW.BH-PRAVNICI.COM
18. POJAM I POVIJESNI RAZVOJ RIMSKE OBITELJI
Obiteljsko pravo je skup pravnih normi koje reguliraju pravni poloaj pojedinih osoba unut ar rimske obitelji. Obitelj - FAMILIA u rimskom pravu je skupina osoba koje su po prirodi (roenjem) ili po pravu (usvajanjem, MANUS brakom), podreene vlasti obiteljskog starjeine - pater familias. Nakon raspada gentilnog ureenja smjenila su se tri obli ka obitelji: CONSORTIUM - cini vie brace sa svojim uim obiteljima, enama i potomstvom. Na celu je jedan odrasli mukarac. Vlasnitvo je zajednicko, a konzorcij se raspada kada braca mogu opstati svaki za sebe. Diobom brace nastaju manje obiteljske skupine patrijarhalne obitelji agnata. AGNATSKU OBITELJ (FAMILIA) - cine roditelji s potomcima. Temelji ove obitelji su agnatsko srodstvo i neogranicena i doivotna vlast obiteljskog starjeine. AGNATIO je pravna veza koja je spajala sve osobe podreene istoj ocinskoj vlasti (PATRIA POTESTAS). Raskidom agnatske veze sa svojom obitelji (ema ncipac ijom ili udajom u MANUS braku) gubilo se pravo prema obiteljskoj imovini. Smrcu obiteljskog starjeine nastajalo je nekoliko zasebnih obitelji koliko je vec bilo mukih potomaka. Oni su postajali osobe SUI IURIS i PATER FAMILIAS nove obitelji. KOGNATSKA OBITELJ (FAMILIA) - nastaje uvaavanjem krvnog srodstva COGNATIO i to je zajednica krvnih srodnika, koje sada cine bracni par i njihovi potomci.

19. SRODSTVO I STUPNJEVI SRODSTVA

U starom rims kom pravu, srodstvo se racunalo po cinjenici zajednickog ivota unutar obitelji, a ne po krvi i podrijetlu. Srodnici su osobe koje su ivjele i radile u istoj obitelji, a osobe koje su ivjele izvan obitelji, makar bile u bliskoj krvnoj vezi, nisu smatrane srodnicima. Blizina agnatskog srodstva u konzorciju je odreivana po generacijama: najblii srodnik AGNATUS PROXIMUS je brat; djeca sve brace sacinjavaju sljedecu generaciju i meusobno su najblii srodnici, bez obzira to potjecu od raznih roditelja. Raspadanjem konzorcija i osnivanjem agnatske obitelji pod vlacu kucnog starjeine, agnatskim srodnicima se pocinju smatrati osobe koje su podcinjene vlasti istog pater familiasa. Agnatsko srodstvo je prestajalo izlaskom iz ocinske vlasti. Zahvaljujuci djelatnosti pretora na nasljeivanje se poziva emancipirani sin, koji to pravo, zbog raskida agnatske veze, ranije nije imao. Krug kognatskih srodnika je puno iri od agnatskog jer je majka tu izvor srodstva jednako kao i otac. Zato se tu krvni srodnici dijele na srodnike po ocevoj i po majcinoj lozi.

15

WWW.BH-PRAVNICI.COM

WWW.BH-PRAVNICI.COM
Krvnim srodstvom - COGNATIO se naziva veza izmeu osoba koje potjecu jedna od druge, ili imaju zajednickog pretka, a ne potjecu jedna od druge. Krvni srodnici se dijele na: - srodnike u ravnoj i - srodnike u poboc noj liniji Srodnici u ravnoj liniji - LINEA REC TA su osobe koje potjecu jedna od druge, izravno, ili neizravno. Linija je ushodna ako su u pitanju preci - ASCEDENTES, a nishodna ako se promatraju potomci - DESCEDENTES, iste osobe. Srodnici u pobocnoj liniji srodstva - LINEA TRANSVERSA su osobe koje potjecu od zajednickog pretka, ali ne jedna od druge (pr. braca, sestre itd.) Postklasicno i Justinijanovo pravo razlikuju krvne srodnike koji imaju: - zajednic ka oba rodite lja - GERMANI, - zajednic kog oca - CONSANGUINEI, - zajednic ku majku - UTERINI Polukrvni srodnici (polubraca i polusestre) su kognati drugog reda i na nasljedstvo se pozivaju tek poslije punokrvne brace i sestara. Znacajna podjela kognatskih srodnika je bila na: - bracne - LEGITIMI - izvanbracne - SPURII Veza jednog bracnog druga sa srodnicima drugog bracnog druga se naziva TAZBINA (AFFINITAS) i racuna se po blizini kognatskog srodstva. Bliskost srodnickog odnosa izmeu dvije osobe se izraava stupnjevima srodstva. Stupanj srodstva kognatskih srodnika se racuna po broju poroda, po nacelu koliko poroda, toliko stupnjeva srodstva (tot gradus, quot generationes). (pr. majka, otac sa sinom, kcerkom - prvi stupanj srodstva ravne linije; u pobocnoj liniji srodstva braca i sestre su u drugom...)

16

WWW.BH-PRAVNICI.COM

WWW.BH-PRAVNICI.COM
20. POJAM I PRETPOSTAVKE BRAKA
Rimski brak - MATRIMONIUM je pravnim propisima ureena monogamijska zajednica mukarca i ene. Za zakljucenje pravovaljanog rimskog braka, morali su biti ostvareni sljedeci elementi: IUS CONUBII, AFFECTIO MARITALIS i PUBERTAS bracnih drugova, kao i pravom predviena forma. Pravo da zakljuce valjan zakonski brak imale su samo osobe s IUS CONUBII tj. rimski graani i stari Latini. AFFECTIO MARITALIS je bila volja ivjeti kao mu i ena. Ta je volja morala biti trajna kao i cinjenica zajednickog ivljenja. U brak su mogle stupiti samo djelatno sposobne osobe: ene s navrenih 12 i mukarci s 14 godina. Brak je bio zabranjen izmeu krvnih srodnika u ravnoj liniji srodstva.

21. SPONSALIA - ZARUKE

Zaruke odnosno SPONSALIA su bile uzajamno obecanje buduceg zakljucenja braka. U starije vrijeme zaruke su sklapane u svecanom obliku zvanom SPONSIO, koje su zakljucivali obiteljske starjeine buducih suprunika. Kasnije su zaruke sklapane prostim sporazumom iz kojeg je nastala ob veza na naknadu tete od osobe koja je zaruke bezrazlono prekinula. U istocnom dijelu Carstva za slucaj bezrazlonog raskida postojalo je obetecenje u vidu kapare - ARRHA SPONSALIC IA. Osoba koja bi bez zakonskih razloga odbila stupiti u brak gubila je ka paru, a primljenu je vracala u cetverostrukom iznosu, odnosno dvostrukom po Justinijanovom pravu.

17

WWW.BH-PRAVNICI.COM

WWW.BH-PRAVNICI.COM
22. OBLICI SKLAPANJA, UCINAK I PRESTANAK BRAKA
Oblik sklapanja braka ovisio je o tome namjerava li se brakom zasnovati muevljeva vlast (ili njegovog obiteljskog starjeine) nad enom - matrimonium cum manu, ili te namjere nije bilo - matrimonium sine manu. Brak s manusom je zakljucivan u formama: confaraetio (bio je svecani oblik sklapanja braka, dostupan samo patricijima); comptio (prividna kupnja ene u formi mancipacije); usus (cinjenica zajednickog ivota) - ena provede godinu dana u muevljevoj kuci, zasnuje se manus mua ili njegovog kucnog starjeine. Ako ena to nije eljela trebala je izostati tri noci - usurpatio trinoctii i nakon toga proces je ponovo zapocinjao. Zakljucenje braka je izazivalo i odreene posljedice i u osobnim i u imovinskim odnosima bracnih drugova. U braku cum manu ena je raskidala agnatsku vezu sa svojom obitelji i potpadala pod ocinsku vlast mua. Gubila je pravo na obiteljsku imovinu, ali je u novoj obitelji dobivala isti poloaj kao i ostala enska djeca - agnatske kceri i omoguceno joj je nasljedno pravo u muevljevoj obitelji. U manus braku, ena je bila imovinsko - pravno nesposobna. Imovina koju je imala prije braka i sve to je stekla tokom braka pripadalo je novom pater familiasu. Dok je bila pod njegovom vlacu nije je mogao prodati u ropstvo, ali je mogao ubiti u slucaju preljube i pijanstva. Nakon principata se sve vie upranjava brak bez manusa - matrimonium sine manu. Tu je bila dovoljna fakticna zajednica bracnih drugova i njihova elja - affectio ma rita lis i zajednica se smatrala brakom. Brak bez manusa nije utjecao na pravnu i poslovnu sposobnost ene. U ovom braku je vrijedilo nacelo razlucene imovine. Ako je bila sui iuris, zadravala je svoju imovinu, a ako je bila alieni iuris sticala je za svog imatelja vlasti. Samostalno je upravljala tom imovinom. I nakon braka je zadravala agnatsku vezu sa ranijom obitelji. Ostajala je sui iuris ako je tako bilo u trenu zakljucenja braka. U slucaju spora o porijeklu imovine, vrijedilo je da je muevljeva dok se drugacije ne dokae. Pravne posljedice braka bez manus a: uzajamno potovanje, pomaganje i vjernost, ena je dobivala drutveni poloaj mua i pravo na uzdravanje. Morali su izbjegavati svaki akt koji bi doveo u pitanje postojanje bracne zajednice, nisu se smjeli tuiti, svjedociti jedno protiv drugog. Mu je upravljao mirazom, ali prema ostaloj imovini ene nije imao pravo. Ovaj brak se razlikovao od konkubinata jer se smatralo da su bracni drugovi istog drutvenog poloaja poto ive zajedno. Brak je prestajao smrcu, uslijed capitis deminutio maxima i media i razvodom - divortium. Ako je brak prestajao smrcu, ena je morala tugovati tempus lugendi 10 mjeseci. To je uvedeno kako bi se rijeila dvojba moguceg ocinstva djeteta u novom braku. Kasnije je to vrijeme produeno na 12 mjeseci i vrijedilo je i u sluc aju razvoda. Brak s manusom imali su pravo razvesti mu ili njegov pater familias. Confaraetio je razrjeavan s diffa raetio, comptio - remancipatio, a usus stvarnim prekidanjem bracne zajednice.

18

WWW.BH-PRAVNICI.COM

WWW.BH-PRAVNICI.COM
23. DOS - MIRAZ
Miraz (dos) je imovinski doprinos koji su ena, njezin pater familias ili srodnici davali muu radi lakeg uzdravanja obitelji. U pocetku je ovo bila moralna obaveza, a od perioda Augusta je postala pravna obaveza ene, ako je bila sui iuris. Miraz koji je davao pater familias zvao se dos profec ticia, a dos adventicia je bio miraz iz drugih izvora. Miraz se mogao ugovoriti na razne nacine: dos aut datur, aut dicitur, aut promittitur. Obveza davanja miraza je poticala iz promissio dotis : - dotis dictio - jednostrano obecanje miraza, ve rbalni kontra kt. - datio dotis - prenoenje miraznih dobara na mua. - pactum dotis - ne formalnim ugovorom dato obecanje. Dok je preovladavao brak s manusom ( matrimonium cum manu), miraz je postajao muevljevo vlasnitvo, ali zbog cestih razvoda miraz je putem cautio rei uxoriae bio vracan. Kasnije je mu mogao biti tuen s actio rei uxoriae. U vrijeme Konstantina rairen je obicaj darovanja prije braka. Donatio ante nuptias , contrados je bio dar koji je zarucnik ili njegov pater familias davao zarucnici ocekujuci da ce namjeravani brak biti sklopljen. Ovaj je dar odgovarao vrijednosti miraza. Darovanom imovinom je upravljao mu, njegovom smrcu bi pripala djeci, ali je ena imala pravo uivanja. U Justinijanovom pravu u korist ene je bila ustanovljena preutna hipoteka na cjelokupnoj muevljevoj imovini, radi osiguranja miraza, a eni je pripadala i vlasnicka tuba rei vindicatio za potrazivanje miraznih stvari.

19

WWW.BH-PRAVNICI.COM

WWW.BH-PRAVNICI.COM
24. PATRIA POTESTAS - POJAM OCINSKE VLASTI
Ocinska vlast - patria potestas je doivotna i u najstarije vrijeme neogranicena vlast kucnog starjeine - pater familiasa nad osobama i obiteljskom imovinom. Vremenom je dolo do diferenciranja te vlasti na vlast nad robovima - dominica potestas, vlast nad slobodnima koje je pater familias ustupao drugima na odreeno vrijeme mancipium, vlast nad enom - manus, vlast nad djecom roenom i usvojenom i nad daljim potomcima - patria potestas. Pater familias je imao slje deca prava: 1. IUS VITAE AC NEC IS - pater familias je odlucivao o ivotu i smrt i, bilo kroz kanjavanje ili ubijanje svoje djece. Ovo pravo je pater familias u Justinijanovom periodu izgubio. 2. IUS VENDENDI - pravo prodaje djece i podcinjenih osoba. Nakon trece prodaje gubio je patriam potestatem. 3. IUS VINDICANDI - ocevo pravo da trai izrucenje svoje djece i podcinjenih osoba od trecih koji su ih izdravali. Filii familias nisu mogli raspolagati imovinom, niti su mogli ugovorima obvezivati imatelja vlasti. Njihove su obveze imale karakter naravnih obveza. Kada su osobe alieni iuris ukljucene u ugovorne obveze pretor je uveo actiones aedicticae qualitatis , gdje je pater familias u odreenim slucajevima odgovoran za obveze kucne djece. Na temelju actio de peculio imatelj vlasti je odgovarao za obveze iz poslovanja pekulijem. Imovina koju su podcinjeni dobivali od oca na samostalno upravljanje i raspolaganje zvala se peculio profecticium. Imovina koju bi stekli u vojnom pohodu i kojom su od principata mogli oporucno raspolagati - peculium castrense . U postklasicnom pravu imovina stecena u dravnoj slubi - peculium quasi castrense . Bona materna je bila imovina naslijeena od majke ili njenih predaka s karakterom pekulijarne imovine. Kasnije je ova imovina nazvana zajednickim imenom - bona adventicia i vlasnik ove tri imovine moglo je biti kucno dijete. Justinijanovo pravo je ocinsku vlast svelo na jako uske okvire, pa su osobe alieni iuris mogle slobodno raspolagati svojom imovinom.

20

WWW.BH-PRAVNICI.COM

WWW.BH-PRAVNICI.COM
25. NACINI NASTANKA I PRESTANKA PATRIAE POTESTAS
Pod patriam potestatem dolazi se roenjem i pravnim poslovima nakon roenja: arogacijom, adopcijom i legitimacijom. Roenjem pod patriam potestatem dolazi dijete zaceto u zakonskom rimskom braku za vrijeme trajanja tog braka. Pater familias bi uz odreeni religijski ceremonijal prihvatao to dijete, a ako to ne bi ucinio dijete je bilo odbaceno i osueno na smrt. Ogranicavanjem ocinske vlasti pater familias je izgubio ius vitae ac necis. Za osobe koje nisu roene u obitelji, voljom obitel jskog starjeine su mogle doci pod ocinsku vlast putem pravnih poslova, usvajanjem. Arrogatio je vrena uz vrhovnog svecenika pontifex maximus pred kurijatskom skuptinom. Arogirati se mogao samo odrasli mukarac sui iuris, koji bi pretrpio capitis deminutio minima. Tada bi on zajedno s ostalim clanovima obitelji i obiteljskom imovinom potpadao pod ocinsku vlast adroganta. Adoptio je posinjenje osobe alieni iuris, koja iz prijanje patriae potestas prelazi pod ocinsku vlast novog pater familiasa. Osoba alie ni iuris nije imala vlastite imovine, pa adopcija nije imala imovinskog ucinka. Adoptirani je najprije putem prividne prodaje (trostruke prividne mancipacije ako se radilo o mukoj osobi i jednostruke za enske osobe), oslobaan ranije ocinske vlasti, a on da je pred magistratom u formi in iure cessio zasnivana nova ocinska vlast. Legitimatio je pozakonjenje vanbracne djece iz konkubinata. Uvedeno je u post klasicnom razdoblju za vladavine Konstantina. Vrilo se na tri nacina: naknadnim sklapanjem braka izvanbracnih roditelja, stupanjem izvanbracnog u slubu kurijala i carevim reskriptom. Ocinska vlast je prestajala zbog prirodne ili graanske smrti imatelja vlasti ili podcinjenoga, emancipacije i zbog poloaja u dravnoj slubi koji bi postigla osoba alieni i uris. Emancipatio je poseban, dragovoljan nacin prestanka ocinske vlasti u obliku pravnog posla.

21

WWW.BH-PRAVNICI.COM

WWW.BH-PRAVNICI.COM
26. TUTELA - TUTORSTVO
Nedorasli (impuberes ) i ene koje su bile sui iuris (ni pod patriam potestam ni u manusu) nalazile su se pod tutorstvom - tutelom. Razlikujemo tutelu impube rum i tutelu mulie rum. Tutela impuberum (tutorstvo nad nedoraslim) je pripadala najbliim agnatima, ako njih nije bilo, gentilima. To je bilo zakonsko tutorstvo (tutela legitima). Tutor je bio zakonski nasljednik ticenika (pupillus), njegova obveza je bila upravljanje ticenikovom imovinom. Tutora je mogao odrediti pater familias u oporuci (tutela testamentaria) ili ga je mogao odrediti magistrat (tutela dativa). Tutorova odgovornost je na pocetku bila neogranicena, ali je vec Zakonik XII ploca omogucio tubu protiv tutora koju je mogao podici svako osim pupilla, da se tutor ukloni. Kada pupil postane dorastao (puberes) tutorstvo je prestajalo. Tutela mulierum - ena sui iuris, starija od 12 godina je stajala pod tutorstvom koje je ogranicavalo njezinu poslovnu sposobnost. Bez tutorova odobrenja ena nije mogla zakljuciti brak s manusom, otuiti res mancipi, voditi sporove, primiti nasljedstvo, osloboditi robove, svecano oprostiti dug i dati miraz.

27. CURA - SKRBNITVO

Razlikujemo 4 vrste skrbnitva: 1. CURA PRODIGI - starateljstvo nad rasipnicima ( prodigus ), odnosno osobom koja je pretjerano rasipala imovinu. 2. CURA FURIOSI - starateljstvo nad duevno oboljelim osobama. Duevno bolesne osobe (furiosi) su bile djelatno nesposobne samo u vrijeme rastrojenosti. Poslovi koje bi te osobe poduzele u svjetlim trenucima - lucida intervalla su bili valjani. 3. CURA DEBILIUM PERSONARUM - skrbnitvo nad osobama s tjeles nim nedostacima (slijepi, gluhonijemi, paralizirani). 4. CURA MINORUM - skrbnitvo nad minorom. Kurator upravlja njegovom imovinom.

22

WWW.BH-PRAVNICI.COM

WWW.BH-PRAVNICI.COM
28. POJAM I PODJELA STVARI
Pod pojmom stvari - res se podrazumjeva sve ono to moe biti predmet pravnog prometa i pripadati necijoj imovini. Dijele se na: RES IN COMMERC IO - predmet privatnog prava. RES EXTRA COMMERC IUM - predmet javnog prava. Res in commerc io - su stvari koje mogu biti predmetom pravnih poslova, pa time i privatnog vlasnitva. Res extra commerc ium - su stvari koje zbog svojih pravnih ili fizickih svojstava ne mogu biti predmetom privatnog vlasnitva i pravnih poslova. RES EXTRA COMMERC IUM "boanskim zakonima." To su: DIVINI IURIS stvari izuzete iz pravnog prometa

RES SAC RAE - hramovi, oltari, odjeca svecenika RES RELIGIOSAE - posvecene kultu pokojnika, grobovi RES SANC TAE - svete stvari: gradski zidovi i vrata itd... RES EXTRA COMMERC IUM HUMANI IURIS - stvari izuzete iz pravnog prometa "ljudskim zakonima." To su: RES COMMUNES - zajednicke svim ljudima: voda, zrak, more, obala RES PUBLICAE - pripadaju dravi; namjenjene opcoj upotrebi: putevi, rijeke RES UNIVERSITATIS - stvari gradskih opcina: javna kupatila, pozorita, stadioni RES IN PATRIMONIO - stvari koje se nalaze u imovini neke osobe. RES EXTRA PATRIMONIUM - stvari koje u odreenom momentu nisu ukljucene u neciju umovinu: RES DERELIC TAE - stvari koje je vlasnik napustio s namjerom da se odrekne prava vlasnitva RES NULLIUS - stvari koje jo nisu bile ni u cijem vlasnitvu: ivotinje, plodov i... RES MANC IPI - posebna skupina stvari. To su sredstva za proizvodnju (italska zemljita, zgrade, stoka, robovi). Pravo vlasnitva nad ovim stvarima se moglo prenijeti putem mancipatio ili in iure cessio (vrlo formalan proces). RES NEC MANC IPI - tu su spadale sve ostale stvari i mogle su se prenositi neformalnom predajom - traditio. RES CORPORALES - tjelesne stvari; one koje se mogu dodirnuti. RES INCORPORALES - netjelesne stvari; one koje se ne mogu dodirnuti. RES MOBILES - pokretne stvari; koje mogu mjenjati poloaj u prostoru, a da se pri tome ne uniti njihova bit.

23

WWW.BH-PRAVNICI.COM

WWW.BH-PRAVNICI.COM
RES IMMOBILES - nepokretne stvari; ne mogu se premjestiti bez da se ne uniti njihova bit, ili ne promjeni dotadanja struktura. RES FUNGIBILES - zamjenjive stvari; one koje se u prometu odreuju vaganjem i mjerenjem; odreena kolicina tih stvari se moe zamjeniti istom kolicinom tih stvari. Nazivaju se jo i genericne stvari - GENUS, jer su najcece odreene prema vrsti (vino, ulje, novac). RES NON FUNGIBILES - nezamjenjive stvari; pojavljuju se u prometu kao strogo odreena pojedinost; nazivaju se jo i SPECIES jer su to stvari koje imaju svoju individualnost. RES CONSUMPTIBILES - potrone stvari; one stvari koje se unitavaju prvom redovitom upotrebom. RES NON CONSUMPTIBILES upotrebom. nepotrone stvari; ne troe se prvom normalnom

RES DIVISIBILES - djeljive stvari; mogu se rastaviti na vie dijelova, tako da im se ne uniti prvobitna bit. RES NON DIVISIBILES - nedjeljive stvari; one stvari cija bi se bit u nitila diobom. - Jednostavne (proste) - stvari koje predstavljaju posebnu prirodnu cjelinu. - Sastavljene (sloene) - stvari koje nastaju spajanjem jednostavnih stvari u novu cjelinu s posebnom namjenom. - Skupina stvari (universitates rerum) - zbroj fizicki samostalnih i meusobno koordiniranih stvari koje su ujedinjene zajednickom funkcijom i u prometu se pojavljuju pod zajednicim imenom. - Pripadak (pe rtinenc ija) - samostalna pokretna sporedna stvar koja olakava upotrebu glavne stvari i ispunjenje njenog ekonomskog cilja. - Plodonosna stvar (res fructife ra) - stvar koja je po prirodi ili pravnim propisima sposobna stvarati nove ekonomske vrijednosti. - Plod - FRUC TUS je nova ekonomska vrijednost nastala iz plodonosne stvari. Razlikujemo: FRUC TUS NATURALES - prirodni plodovi; nastali iz plodonosne stvari djelovanjem prirodnih zakona. FRUC TUS C IVILES - prihodi koji se dobiju od neke stvari posredstvom pravnih poslova (najamnina, kamata...). FRUC TUS PENDENTES - plodovi koji jo nisu odvojeni od plodonosne s tvari. Za njih vrijedi pravilo, f ructus pendentes pars fundi videntur (neodvojeni se plodovi smatraju sastavnim dijelom zemlje).

24

WWW.BH-PRAVNICI.COM

WWW.BH-PRAVNICI.COM
FRUC TUS SEPARATI - odvojeni plodovi. Tek odvajanjem (separacijom) od glavne stvari plodovi postaju samostalne stvari i samostalni objekti prava. FRUC TUS PERCEPTI - plodovi koje je ubrala ovlatena osoba. FRUC TUS PERC IPIENDI - plodovi koji su trebali biti prikupljeni, ali je dratelj stvari uslijed svoje nemarnosti to propustio uciniti. FRUC TUS EXTANTES - odvojeni, ali jo nepotro eni plodovi. FRUC TUS CONSUMPTI - ubrani i potroeni plodovi.

29. POJAM I VRSTE POSJEDA

Posjed - possessio je fakticna vlast na tjelesnoj stvari - corpus, s voljom stvar drati za sebe - animus possidendi. Elementi posjeda u rimskom pravu su CORPUS i ANIMUS POSSIDENDI. Vlasnik je osoba koja je na pravom propisani nacin zasnovala pravnu vlast na stvari, dok je posjednik svaka osoba koja ima fakticnu vlast na stvari, tj. mogucnost njezina koritenja, bez obzira na nacin na koji je dola do stvari. Vlasnitvo je najvanije stvarno pravo, a posjed samo fakticno stanje koje postoji neovisno o bilo kakvom pravu. Najcece je vlasnik ujedno i posjednik stvari jer se stvar u pravilu nalazi u njegovoj fakticnoj vlasti, mada postoje situacije u kojima vlasnik izgubi fakticnu vlast na stvari bilo svojom voljom, bilo protiv svoje volje, ali ipak vlasnitvo je ostajalo neokrnjeno, jer kao stvarno pravo prati stvar ma u cije ruke ona dola. Fakticna ili materijalna vlast na stvari ( corpus ), predstavlja mogucnost da se stvar koristi i upotrebljava. Animus je akt volje koji se ogleda u odreenom vanjskom ponaanju. Detentio je fakticna vlast bez volje imati stvar za sebe. Dete ntori su osobe koje dre stvar na temelju nekog obveznog odnosa, odnosno na temelju odobrenog stv arnog prava na tuoj stvari. Oni ne dre stvar u svoje ime, nego u ime osobe koja im je dala stvar i kojoj ce je vratiti. Ta druga osoba, koja je detentoru ustupila fakticnu vlast na stvari i dalje je posjednik, uiva posjedovnu zatitu jer ima animus, a c orpus vri posredstvom detentora. Vrste posjeda: POSSESSIO AD INTERDIC TA (juristicki, interdiktni posjed) je posjed koji sadri oba konstitutivna elementa, corpus i animus, zbog cega je zaticen pretorskim interdiktima. POSSESSIO C IVILIS; POSSESSIO EX IUSTA CAUSA; POSSESSIO AD USUCAPIONEM je juristicki posjed koji se temelji na nekom pravnom razlogu i koji na temelju predaje stvari - traditio, ili putem dosjelosti - usucapio dovodi do zasnivanja prava vlasnitva.

25

WWW.BH-PRAVNICI.COM

WWW.BH-PRAVNICI.COM
POSSESSIO VITIOSA - POSSESSIO NON VITIOSA (s obzirom na nacin stjecanja posjeda). Posjed koji je stecen silom - vi; kraom - clam; zloupotrebom povjerenja praecario, je viciozni posjed. Ako nije stecen na ove nacine radi se o nevicioznom posjedu. POSSESSIO BONAE FIDEI - POSSESSIO MALAE F IDEI. Prvi je poten posjed posjednik u momentu zasnivanja posjeda nije znao i nije mogao znati da razlog - causa stjecanja sadri mane zbog kojih ne moe postati vlasnikom stvari. Rijec je o oprostivoj bludnji. Drugi je nepoten posjed - u momentu stjecanja posjeda, posjednik je znao ili je mogao znati za nedostatke koji ce mu onemoguciti da postane vlasnikom stvari. QUASI POSSESSIO (posjed prava) - postoji kada neko fakticno vri sadraj nekog prava (corpus) s voljom da postupa kao da se radi o njegovom pravu (animus).

30. STICANJE I GUBITAK POSJEDA

Za sticanje posjeda po rimskom pravu su bila nuna oba konstitutivna elementa, corpus i animus. Originarno se posjed sticao neovisno o volji dosadanjeg posjednika. Ako se radilo o sticanju posjeda na nekretninama, trebalo je na ocit nacin pokazati da je stecena fakticna vlast, npr. ograivanjem. Za sticanje posjeda pokretnih stvari originarnim putem se takoer trailo vidljivo materijalno zahvacanje stvari. Derivativno, posjed se stice sporazumom s ranijim posjedn ikom koji predaje stvar novom posjedniku. Za derivativno sticanje posjeda nekretnina vrijedili su strogi zahtjevi za zasnivanje fakticne vlasti. Za sticanje posjeda pokretnih stvari derivativnim putem je bio dovoljan bilo koji akt kojim bi se nedvojbeno po kazalo da je izvren prenos posjeda. Klasicno pravo je poznavalo dva nacina prenosa posjeda stvari vec samim sporazumom stranaka. To su: Traditio brevi manu - postoji u slucaju kada se stranke dogovore da ce dosadanji detentor stvar ubuduce drati kao pos jednik. Constitutum possessorium - suprotan slucaj od navedenog; dosadanji posjednik ce na temelju sporazuma stranaka ubuduce drati stvar samo kao detentor. Kao fakticno stanje posjed je prestajao gubit kom konstitutivnih elemenata - corpore i animo (kada posjednik napusti stvar), ili samo corpore (kada posjednik mimo svoje volje izgubi fakticnu vlast na stvari). Gubitkom fakticne vlasti mimo svoje volje, posjednik stjece pravo zahtjevati posjedovnu zatitu i sve dok ima to pravo smatra se posjednikom iako je izgubio corpus.

26

WWW.BH-PRAVNICI.COM

WWW.BH-PRAVNICI.COM
31. ZATITA POSJEDA
Sredstva za zatitu posjeda se nazivaju inte rdikti - interdicta. To su kratki i uvjetni nalozi koje je izdavao pretor na zahtjev zainteresiranih osoba bez prethodnog ispitivanja, kojima je odreenoj osobi nareivano da neto uradi ili ne. Postoje dvije vrste interdikta: INTERDIC TA RETINENDAE POSSESSIONIS - sluili za zatitu posjeda od smetanja. Klasicno pravo je poznavalo dva ovakva interdikta: INTERDIC TUM UTI POSSIDETIS - zatita posjeda na nekretninama; titilo se zadnje fakticno posjedovno stanje kada ono nije bilo postignuto na viciozan nacin. INTERDIC TUM UTRUBI - sluio zatiti posjeda pokretnih stvari od uznemiravanja; izdavao se u korist onog posjednika koji je u posljednjoj godini dana, racunajuci od dana izdavanja interdikta, due posjedovao stvar, uz pretpostavku da to nije bio viciozan posjed. INTERDIC TA RECUPERANDAE POSSESSIONIS izgubljenog posjeda na nekretninama. sluili za ponovnu uspostavu

INTERDIC TUM UNDE VI - koristili posjednici koji su iz posjeda nekretnine izbaceni silom. INTERDIC TUM DE VI PRIVATA - koristio posjednik koji je lien posjeda putem obicne sile. INTERDIC TUM DE VI ARMATA - ako je izbacivanje iz posjeda izvrila skupina naoruanih ljudi. U Justinijanovom pravu oba navedena interdikta (glavna) su spojena u jedan INTERDIC TUM UNDER VI. Justinijanovo pravo je zabranilo svaku upotrebu sile u posjedovnim odnosima uz prijetnju gubitkom prava vlasnitva, povratom otete stvari i novcanom kaznom u visini njezine vrijednosti. INTERDIC TUM DE PRECARIO - restitutorni interdikt koji je stajao na raspolaganju osobi kojoj prekarist nije htio vratiti stvar koju je dobio na besplatnu upotrebu do opoziva.

27

WWW.BH-PRAVNICI.COM

WWW.BH-PRAVNICI.COM
32. POJAM I VRSTE STVARNIH PRAVA
Stvarno pravo, zajedno s obveznim i nasljednim pravom, spada u skupinu pravnih pravila kojima se ureuju imovinski odnosi meu ljudima - ius qoud ad res partinet - imovinsko pravo. Za zatitu stvarnih prava su predviene actiones in rem , a za zatitu obveznih prava actiones in personam . Osnovne karakteristike stvarnih prava su: ucinak inter vivos stvarnopravnost apsolutnost obveza na pasivnost trajnost vezanost za stvar ogranicenost broja * Stvarna i obvezna prava slue za ureivanje imovinskih odnosa za vrijeme ivota subjekata prava, imaju ucinak inter vivos. * Stvarnopravni odnos je odnos izmeu ljudi povodom stvari. Objekt stvarnopravnog odnosa je stvar, iz cega proistice stvarnopravnost kao bitna karakteristika stvarnog prava. * Osnovni smisao djelovanja tube in rem je u tome to titular stvarnog prava moe podici tubu protiv bilo koje osobe koja ga neovlateno onemoguci ili ogranici u vrenju stvarnopravnih ovlasti. Stvarna prava su zato apsolutna, jer djeluju prema svakome - erga omnes. * Stvarna prava stvaraju obvezu na pasivnost kod svih drugih osoba nareujuci im da ne poduzimaju nikakve radnje kojima bi omeli ovlatenika stvarnog prava. * Stvarno pravo je u pravilu trajno jer promatra subjekte kao uivatelje prava. * Stvarno pravo je vezano za stvar i prati stvar bez obzira kod koga se ona nalazi. * Broj stvarnih prava je u svakom pravnom sistemu ogranicen. U rimskom pravu je bilo pet stvarnih prava: vlasnitvo slunosti emfite uza superfic ies zalono pravo Vlasnitvo je najvaniji institut ne samo stvarnog prava nego i cijelog pravnog sistema. Posebnu skupinu stvarnih prava cine stvarna prava na tuim stvarima ( iura in re aliena ).

28

WWW.BH-PRAVNICI.COM

WWW.BH-PRAVNICI.COM
33. POJAM I VRSTE PRAVA VLASNITVA
Vlasnitvo (dominium, proprietas ) je potpuna i iskljuciva pravna vlast na tjelesnoj stvari (plena in re potestas ). Tipicne ovlasti u sadraju prava vlasnitva su: posjedovanje upotreba korite nje raspolaganje Tri osnovna e lementa vlasnitva su: 1. USUS (UTI) - pravo sticanja naravnih i graanskih plodova i stvari. 2. F RUC TUS ( F RUI) - pravo raspolaganja sa stvari u pravnim poslovima. 3. ABUSUS (ABUTI) - pravo da stvar moe napustiti (titular), unititi, prodati, darovati, ostaviti oporukom... Vlasnitvo je po svojoj naravi trajno pravo. Moglo se prenijeti na drugoga pravnim poslovima inter vivos i mortis causa. U nekim se slucajevima moglo ugasiti ne prelazeci na novog titulara: propacu stvari, proglaenjem stvari za res extra com mercium i derelikcijom. Vlasnitvo je prestajalo ako je titular izgubio svojstvo subjekta prava, do cega je dovodila smrt i capitis deminutio (u Justinijanovom pravu capitis deminutio maxima i media). Razvitkom robne proizvodnje i uvoenjem klasicnog ropst va razvija se klasicno robovlasnicko privatno vlasnitvo koje je bilo osnova na kojoj je nastalo rimsko klasicno pravo. Klasicno pravo je poznavalo 4 oblika vlasnitva: 1. KVIRITSKO VLASNITVO - jedini tip vlasnitva koje je priznavalo ius civile. Mogli su ga stjecati samo rimski graani na nacine predviene civilnim pravom. Predmetom ovog vlasnitva su bile samo pokretne stvari i italska zemljita. 2. PRETORSKO (BONITARNO) VLASNITVO - uveli i titili pretori kako bi u drugoj polovini razdoblja republike o lakali pravni promet na res mancipi. Formalnosti koje predvia civilno pravo oteavale su njihov promet. cesto bi stranke, oslanjajuci se na poznanstvo, savjesnost i potenje prenosile res mancipi putem predaje ( traditio), a ne formalistickim nacinima ( mancipatio, in iure cessio ). Takav prenos po civilnom pravu nije proizvodio nikakav ucinak (prodavatelj i dalje ostaje kviritski vlasnik, kupac stice samo poteni posjed). Stjecatelj ni na koji nacin nije bio zaticen protiv moguce prevare. Zato pretor uvodi prigovor prodane i predane stvari ( exceptio re i venditae ac tra ditae ), kojim prua kupcu zatitu od kviritskog vlasnika, a protiv trecih osoba, koje bi stjecatelju oduzele posjed stvari, postojala je Publicijanska tuba ( actio Publiciana ) kojom je mogao t raiti posjed stvari natrag. 3. PROVINC IJSKO VLASNITVO - vlasnitvo nad zemljitem u provincijama. Smatrano je dravnim vlasnitvom, na kojem su pojedinci mogli samo steci posjed i plodouivanje, a po uzoru na rimsko vlasnitvo zaticeni su s actio in rem .

29

WWW.BH-PRAVNICI.COM

WWW.BH-PRAVNICI.COM
4. PEREGRINSKO VLASNITVO - vlasnitvo slobodnih stanovnika provincija na zemlji, koju bi im Rimljani nakon osvajanja ostavili, i na ostalim dijelovima imovine. Vlasnicke odnose na ovoj imovini su regulisali ius gentium i lokalni obicaji provincije. Justinijan je izbrisao sve razlike i stvorio jedinstveni oblik vlasnitva za cijelu dravu, za koji je predviena neformalna tradicija kao redoviti nacin prenoenja i vlasnicka tuba rei vindicatio kao sredstvo zatite.

34. SUVLASNITVO - CONDOMINIUM

Suvlasnitvo (condominium, comproprietas ) je vlasnitvo vie osoba na istoj fizickoj nepodjeljenoj stvari, po dijelovima koji su alikvotno (idealno) odreeni. Suvlasnitvo moe nastati pravnim poslovima inter vivos (ugovorom), ili mortis causa (oporukom); odlu kom dravnog organa; zakonom. Alikvotni dio je samostalna stvar u pravnom prometu, moe biti predmet u pravnim poslovima. Svaki suvlasnik moe samostalno raspolagati svojim alikvotnim dijelom ali ne moe sklapati pravne poslove koji se ne odnose na stvar kao cjelinu, bez saglasnosti svih suvlasnika. Za raskid suvlasnic ke zajednice, postoje sljedece tube : ACTIO FAMILIAE ERC ISCUNDAE - ako je suvlasnitvo nastalo nasljedstvom; ACTIO F INIUM REGUNDORUM - za ureenje mea izmeu susjednih zemljita; ACTIO COMMUNI DIVIDUNDO - ako je nastalo na drugi nacin.

35. OGRANICENJA PRAVA VLASNITVA

Vlasnitvo moe biti podlono ogranicenjima, kako s obzirom na druge vlasnike, tako i u javnom interesu. Ogranicenja vlasnitva s obzirom na druge vlasnike se uglavnom vre u in teresu susjeda i pogaaju vlasnike zemljita. SUSJEDOVNO PRAVO: ovlasti, dunosti i zabrane u izvravanju prava vlasnitva na nekretninama koje meusobno granice, ili se nalaze u blizini. Od posebne je vanosti uvoenje zabrane tetnih imisija. Imisije (imissio) su utjecaji koje plinovite, krute ili tekuce stvari to dolaze s jedne nekretnine imaju na koritenje susjednih nekretnina. Postojalo je i ogranicenje vlasnitva u javnom interesu, uglavnom na temelju graevno redarstvenih propisa, te u svrhu o dravanja javnih cesta i vodovoda.

30

WWW.BH-PRAVNICI.COM

WWW.BH-PRAVNICI.COM
Rimsko pravo je poznavalo i ustanovu oduzimanja vlasnitva, tj. eksproprijaciju. Eksproprijacija (publicatio bonorum) je prisilno oduzimanje vlasnitva koje vri drava zbog opcih potreba. Pored navedenih ogranicenja vlas nitva, vrijedilo je nacelo da se nijedan vlasnik ne smije sluiti svojim pravom iskljucivo zato da bi tetio drugome. Aemulatio (ikana, ikaniranje) je koritenje vlastitim pravom tako da se drugome nanosi teta i prave smetnje, bez ikakve koristi za tit ulara.

36. OKUPACIJA - OCCUPATIO

Okupacija je stjecanje vlasnitva na stvari koja ne pripada nikome, uzimanjem stvari u posjed s voljom uciniti je svojom ( res nullius cedit occupa nti ). Okupacija je najstariji originarni nacin stjecanja vlasnitva. Bila je moguca: na stvarima koje nisu imale vlasnika (res nullius), kao to su divlje ivotinje (pravo lova)... otok nastao u moru (insula in mari nata); res derelictae - stvari koje vlasnici odbace s namjerom da se odreknu od prava vlasnitva; occupatio bellica - okupacija na stvarima neprijatelja ili same neprijatelje.

37. NALAZ BLAGA - THESAURUS

Blago (thesaurus) predstavljaju pokretne stvari vece vrijednosti, ciji vlasnik nije vie poznat. Rjeenja: blago pronaeno na svom zemljitu u cjelini pripada vlasniku zemljita; blago pronaeno na tuem zemljitu djelilo se na jednake dijelove izmeu nalaznika i vlasnika.

38. PRIRATAJ - ACCESSIO

Prirataj (accessio) je stjecanje vlasnitva spajanjem stvari razlicitih vlasnika u novu cjelinu pri cemu sporedna stvar, sjedinjena s glavnom, prestaje biti samostalnim predmetom vlasnitva. Vlasnik novonastale cjeline je vlasnik glavne stvari, a koja je glavna stvar i koja sporedna odlucivalo se od slucaja do slucaja. Glavnom stvari je najcece smatran dio koji je odravao bit cjelokupne nove stvari.

31

WWW.BH-PRAVNICI.COM

WWW.BH-PRAVNICI.COM
Slucajevi akcesije obuhvataju sjedinjenje pokretnih stvari s pokretnim, pokretnih s nepokretnim i spajanje izmeu dijelova jedne nepokretne stvari i dijelova druge nepokretne stvari. 1. Prirataj pokretnih stvari postoji kada se jednoj stvari, kao osnovnoj, doda druga, tako da obje stvari pripadnu vlasniku vanije od njih (primjer: tuom bojom obojiti vlastitu tkaninu). 2. Spajanje pokretnih stvari s nepokretnim javlja se u sljedecim slucajevima: satio - sijanje na tuem zemljitu; implantatio - saenje na tuem zemljitu; inaedificatio - graenje na tuem zemljitu, ili graenje tuim materijalom na vlastitom zemljitu. Za navedene slucajeve vrijedi pravilo superf icies solo cedit, odnosno, da sve to je posijano, posaeno i sagraano na tuem zemljitu, ili izgraeno tuim materijalom na svom zemljitu pripada vlasniku zemljita jer se zemljite smatra glavnom stvari. 3. Prirataj dijelova jedne nepokretne stvari s dijelovima druge nepokretne stvari, postoji u sljedecim slucajevima: alluvio - kada rijeka naslae nanos uz obalu i time uveca zemljita uz obalu; avulsio - kada rijeka odnese komad zemljita zajedno s drvecem, pa ono pusti korijenje u zemljite na koje je donijeta; alveus de relictus - kada rijeka napusti svoje korito; insula in flumine nata - kada se pojavi otok u rijeci; vlasnici priobalnih zemljita dijele korito, odnosno otok, po liniji povucenoj sredinom rijeke.

39. PRERADA STVARI - SPECIFICATIO

Pre rada stvari (specificatio) - poseban slucaj akcesije. Kod prerade stvari dolazi do sjedinjavanja tueg materijala i rada samog preraivaca. Na pitanje treba li nova stvar pripasti vlasniku materijala ili preraivacu, Sabinovci su odgovarali da treba pripasti vlasniku materijala, ali je vremenom prevladalo miljenje Prokulovaca koji su davali prednost radu. Preraivac je uvijek bio duan nadoknaditi vlasniku vrijednost materijala. Rjeenje Justinijanovog prava glasi: Ako nova stvar moe biti vracena u prvobitno stanje, pripa da vlasni ku materija la, a ako to nije moguce, pripada pre raivacu, a ko je bio bona fide.

32

WWW.BH-PRAVNICI.COM

WWW.BH-PRAVNICI.COM
40. COMMIXTIO, CONFUSIO, FRUCTUS
Mjeanje pokretnih tvrdih stvari (ita - COMMIXTIO) ili tekucine (vina - CONF USIO) je poseban slucaj originarnog stjecanja vlasnitva. Mjeanjem ne nastaje nova stvar, nego dolazi do suvlasnitva, ako je do mjeanja dolo voljom vlasnika, ili ako je do mjeanja dolo bez njihove volje. Svaki od vlasnika zadrava svoje pravo vlasnitva na pomjeanom dijelu. Ako je razdvajanje bilo moguce, stajala im je na raspolaganju tuba za izlucenje - actio ad exhibe ndum i vlasnic ka tuba - rei vindicatio, a ako razdvajanje nije bilo moguce, svaki je vlasnik mogao zahtjevati samo odgovarajuci dio stvari. Stjecanje plodova Odvajanjem od plodonosne stvari plodovi postaju samostalne stvari i predmet samostalnog prava vlasnitva. Ako se plodonosna stvar nalazila u posjedu vlasnika, vlasnik ce vec odvajanjem/separacijom steci pravo vlasnitva na plodovima. Ako je vlasnik odreenim pravnim poslovima prenio pravo ubi ranja plodova na druge osobe (dugorocni, krat korocni ugovori o zakupu zemljita, ugovor o antihrezi ili na temelju plodouivanja), ili ako je bez svog pristanka bio lien posjeda stvari i nije bio u mogucnosti koristiti se plodovima. Ukoliko je zemljite bilo dato u dugorocni zakup sa stvarnopravnim ucinkom, vektigalist, odnosno emf iteuta su stjecali vlasnitvo na plodovima vec separacijom ili odvajanjem od plodonosne stvari i pri tome su imali prednost pred vlasnikom. Slicno vrijedi i za potenog posjednika (possessor bonae fide i) koji je sticao vlasnitvo na plodovima u momentu separacije kao nagradu za obradu i brigu o zemljitu. Nepoteni posjednik ( possessor ma lae fidei) nije imao pravo sticati plodove i vlasniku je odgovarao ne samo za ubrane ( fructus percepti) i potroene ( fructus consumpti ), vec i za one koje je propustio ubrati ( fructus perc ipiendi). Kratkorocni zakupnici zemljita, plodouivatelji i ovlatenici na temelju ugovora o antihrezi su sticali vlasnitvo na plodovima tek percepcijom (uzimanjem plodova u svoju fakticnu vlast).

33

WWW.BH-PRAVNICI.COM

WWW.BH-PRAVNICI.COM
41. DOSJELOST - USUCAPIO
Dosjelost (usucapio) je originarni nacin sticanja vlasnitva, posjedovanjem odreene stvari kroz odreeno vrijeme uz pravno priznati naslov i dobru vjeru. Vrijeme je jako bitan elemenat za dosjelost. Uzukapija je sluila pretvaranju fakticnog u pravno stanje, odnosno pretvaranjem posjeda u pravo vlasnitvo. Uzukapija je u svom razvoju prola kroz dvije faze: uzukapija po civilnom pravu uzukapija po klasic nom pravu Pravni reim uz ukapije po civilnom pravu je bio dosta liberalno postavljen i ona je tada posluila legaliziranju posjeda pripadnika vladajucih slojeva nad novoosvojenim teritorijama. Zakon je za uzukapiju odreivao samo rokove posjedovanja i to za pokretne stvari godinu dana, a za nepokretne dvije godine. Jo je bilo odreeno da su od uzukapije bile izuzete ukradene stvari - res f urtivae i silom oduzete stvari - res vi possessae. Kada je zavren proces legaliziranja posjeda vladajucih slojeva, pravni reim uzukapije po kl asicnom pravu je znatno pootren, tako se utvruje citav niz pretpostavki koje su morale biti ispunjene (pet pretpostavki): 1. RES HABILIS - predmet dosjelosti su mogle biti stvari sposobne za privatno vlasnitvo, ukoliko se nije radilo o stvarima na kojima je uzukapija bila zabranjena. Dosjelost nije bila moguca na stvarima koje su bile van pravnog prometa - res extra commercium, na ukradenim stvarima - res furtivae, silom otetim stvarima - res vi possessae, na res mancipi koje je ena otuila bez tutorova odobrenja, zatim na stvarima pupila i minora... 2. TITULUS (IUSTA CAUSA) - posjed je morao biti zasnovan na valjanoj pravnoj osnovi, a to je najcece pravni posao ciji je cilj prenos vlasnitva. 3. BONA F IDES - posjednik mora biti u uvjerenju da je stekao vlasnitvo, tj. mora se nalaziti u oprostivoj bludnji o valjanosti pravne osnove sticanja stvari. Bona fides - dobra vjera, potenje; u pravnom prometu predstavlja uvjerenje posjednika o ispravnosti i zakonitosti njegovog posjedovanja. Bona f ides se uvije k pretpostavljala i bila je oboriva pravna pretpostavka - PRAESUMPTIO IURIS, protiv koje je bilo dozvoljeno isticanje suprotnih dokaza. Bona f ides je morala postojati u casu uzimanja stvari u posjed. Ukoliko bi posjednik naknadno saznao o nekim manjkavosti ma njegovog posjeda, to nece utjecati na daljnji tok uzukapije, jer je vrijedio princip mala fides superveniens non nocet (kasnije pridola zla vjera/nesavjesnost ne kodi). 4. USUS POSSESSIO - uzukapijens je morao imati fakticnu vlast na stvari i volju za drati je za sebe (CORPUS ET ANIMUS REM) sve vrijeme trajanja roka potrebnog za dosjelost. Ukoliko bi dolo do prekida posjeda i njegovog ponovnog uspostavljanja, rok uzukapije bi pocinjao nanovo teci. Pokretanje vlasnicke tube - rei vindicatio, nije dovodio do prekida dosjelosti; to je mogla uciniti samo presuda.

34

WWW.BH-PRAVNICI.COM

WWW.BH-PRAVNICI.COM
5. TEMPUS - vrijeme posjedovanja, odnosno odreeni rok za dosjelost. Taj rok je ostao isti i u klasicnom pravu, kao i u civilnom - za pokretne stvari jedna godina, a za nepokretne dvije godine.

42. LONGI TEMPORIS PRAESCRIPTIO ID LONGISSIMI TEMPORIS PRAESCRIPTIO - DOSJELOST PO JUSTINIJANOVOM PRAVU
Uzukapija je kao pravni posao civilnog prava bila pristupacna samo rimskim graanima, a u pogledu nepokretnosti mogla se primjenjivati samo na italska z emljita, zato je pravni poredak za provincijska zemljita uveo institute LONGI TEMPORIS PRAESC RIPTIO i LONGISSIMI TEMPORIS PRAESC RIPTIO . Longi temporis praescriptio - LTP Do Justinijana, kviritsko vlasnitvo se moglo sticati samo na italskim zemljitima; uzukapijom se nisu mogli sluiti peregrini. U pocetku je LTP imala samo ucinak prigovora protiv vlasnikove tube. Kasnije je postala sredstvo i za pokretne stvari, ali je tu vrijedila samo za peregrine. Takav prigovor mogao se uspjeno suprotstaviti od str ane provincijalnog posjednika protiv provincijskog vlasnika sa zahtjevom za povrat stvari i to nakon 10 godina (ako su boravili u istoj pokrajini/opcini/provinciji), tj. nakon 20 godina (ako ne borave u navedenim podrucjima). Longissimi temporis praescript io - LSTP Od vremena Konstantina, onaj koji je posjedovao stvar vec 40 godina, mogao je odbiti vlasnikovu tubu, bez obzira na TITULUS i BONA F IDES. Tu se radi o zastari vlasnicke tube, a ne o sticanju vlasnitva. Kasnije se vremenski rok pomjera na 30 godina i time se titi dugorocni posjednik bez obzira na koji je nacin doao do posjeda stvari. On time ne postaje vlasnik i ne moe traiti stvar stvarnopravnom tubom od dosadanjeg vlasnika ili od treceg ako izgubi posjed. On samo odbija tubu, ukoliko je proao navedeni rok, a on stvar jo uvijek posjeduje. Dosjelost po Justinijanu REDOVNA DOSJELOST pokretnim stvarima koja traje 10 godina (ako su navedenim podrucjima). uzukapiji). - usucapio i LTP su je cinile. Usucapio postaje dosjelost na traje 3 godine, a LTP je dosjelost na nepokretnim stvarima koja boravili u istoj pokrajini/opcini/provinciji) i 20 (ako ne borave u Vrijede i dalje iste pretpostavke (5 pretpostavki obraenih u

IZVANREDNA DOSJELOST - cini je LSTP. Posjednik koji je posjedovao stvar 30 godina stice ne samo pravo da odbije vlasnikovu tubu, nego i zaista STIcE vlasnitvo. S actio in rem moe traiti povrat povrat stvari, ako bi izgubio njen posjed. Potrebne pretpostavke su bile protek roka od 30 godina i bona fides.

35

WWW.BH-PRAVNICI.COM

WWW.BH-PRAVNICI.COM
43. MANCIPATIO
Mancipacija je najvaniji derivativni nacin sticanja vlasnitva po propisima civilnog prava. Mancipacija je svecani formalisticki pravni cin kojim se prenosilo kviritsko vlasnitvo na res mancipi. U aktu mancipacije morali su sudjelovati manc ipant - otuivatelj, mancipatar - stjecatelj, osoba koja je drala vagu na kojoj su vagani komadi bakra ili bakarne ipke i petorica svjedoka, rimskih graana. Na mjestu gdje se vrila mancipacija morao je biti i predmet na kojem se htjelo prenijeti pravo vlasnitva ili njegov simbol. Ma ncipata r je, dreci rukom predmet, morao izgovoriti svecanu formulu kojom je tvrdio da je stvar postala njegova nuncupatio i predao bi komad bakra mancipantu kao simbolicnu cijenu. Otuiv atelj mancipant bi utnjom priznao kupcevu tvrdnju. Kada je uveden kovani novac odreene vrijednosti, nije vie bilo potrebno vagati bakrene ipke. Mancipacija je od tada postala simbolicni akt - imaginaria venditio, za koji je civilno pravo odobravalo p renos kviritskog vlasnitva. Nakon to je postala apstraktan pravni cin, mancipacijom se prenosilo vlasnitvo bilo kojeg naslova (kupoprodaje, miraza, zajma, darovanja); za zasnivanje osobnopravne vlasti (muevljeve vlasti nad enom - coemptio, zasnivanje ocinske vlasti - adoptio i oslobaanje od ocinske vlasti - emancipatio; za oslobaanje od obveze - solutio per aes et libram ; za oporucivanje - testamentum pe r aes et libram . Mancipant je morao jamc iti mancipataru za evikciju. Ako bi treca osoba podigla vlasnicku tubu tvrdeci da je mancipirana stvar njezino vlasnitvo, mancipatar je imao pravo pozvati mancipanta da se upusti u spor sa navodnim kviritskim vlasnikom. Ukoliko bi to mancipant odbio, ili ako bi spor izgubio, mancipatar je mogao podici actio auc toritatis na temelju koje bi dobio dvostruku vrijednost evinciranog predmeta. Ako je bilo mancipirano zemljite, pa se kasnije pokazalo da je zemljite manje velicine nego to je mancipant tvrdio, mancipatar je mogao uz actio de modo agri dobiti dvostruku vrijednost nedostajuce povrine. U Justinijanovom pravu manc ipacija je bila formalno ukinuta i zamjenjena tradicijom.

36

WWW.BH-PRAVNICI.COM

WWW.BH-PRAVNICI.COM
44. IN IURE CESSIO
In iure cessio je derivativni nacin sticanja vlasnitva po civilnom pravu koji se sastojao u prividnoj parnici (lis imaginaria ) radi priznanja vlasnitva. Odvijala se uz sudjelovanje pretora, dotadanjeg vlasnika ( in iure cedens ) i stjecatelja (vincidans ). Stjecatelj bi izgovorio svecanu formulu prisvajanja - vindicatio, kojom je tuitelj u postupku legisakcije in rem otvorio postupak. Ako dotadanji vlasnik ne bi izgovorio formulu protutvrdnje ( contravindicatio), pretor bi dosudio stvar stjecatelju (addictio). Tako bi f iktivna parnica zavrila. Zbog svoje apstraktnosti, in iure cessio se koristila u razlicite svrhe : za za za za za prije nos v lasnitva na res mancipi i res nec manc ipi osnivanje, prije nos i ukidanje prava osnivanje i ukidanje slunosti ustupanje nasljedstva oslobadanje robova (manumissio v indicta).

In iure cessio je fiktivna parnica o vlasnitvu, tako da otudivatelj nije odgovarao za evikciju. Na osnovu in iure cessio nisu nastajale actio auctoritatis i actio de modo agri.

45. TRADITIO - PREDAJA STVARI

Traditio (predaja stvari) je neformalan, kauza lan i derivativan nacin sticanja vlasnitva po ius gentiumu, koji se vri predajom posjeda stvari. Tradicijom se prenosilo kviritsko vlasnitvo na res manc ipi i pretorsko ( bonita rno) vlasnitvo na res mancipi. Kada je u Justinijanovom pravu ukinuta razlika izmedu res mancip i i res nec mancipi, tradicija je postala jedini derivativni nacin sticanja jedinstvenog vlasnitva. Da bi putem tradicije dolo do sticanja vlasnitva, moraju se ispuniti odrede ni uvjeti: 1. sposobni subje kti tradicije 2. volja subje kata da se izvri pre nos (zasnivanje prava v lasnitva) 3. pravna osnova tradicije (iusta causa traditionis) i 4. predaja stvari Kod svake tradicije moraju postajati dva subjekta: otudivatelj stvari ( tra dens) i stjecatelj (accipiens ). Tradens mora biti vlasnik stvari da bi mogao prenijeti vlasnitvo na stjecatelja. Za tradiciju, kao i za druge derivativne nacine sticanja vlasnitva, vrijedi pravilo da niko na drugog ne moe prenijeti vie prava nego to i sam ima. Tradiciju su mogli upranjavati svi slobodni stanovnici rimske drave kojima je ius gentium priznavalo imovinsku sposobnost.

37

WWW.BH-PRAVNICI.COM

WWW.BH-PRAVNICI.COM
Subjekti tradicije su morali ocitovati volju da ele otuditi stvar, tj. steci vlasnitvo na njoj. Kod otudivatelja je morala postojati volja da prenese vlasnitvo na stvari ( animus dominii transfere ndi), a kod stjecatelja volja da primi stvar u vlasnitvo ( animus dominii adquire ndi). Da bi tradicija bila valjana, volja subjekata je morala biti zasnovana na pravnom razlogu (iusta causa traditionis), a to je mogao biti svaki pravni a kt koji je bio usmjeren na sticanje vlasnitva. Na kraju bio je potreban i sam akt predaje stvari.

46. REI VINDICATIO

U vrenju svojih ovlasti, vlasnik moe biti ometan na dva nacina: oduzimanjem posjeda stvari (kada ce podici vlasnicku - petitornu tubu i preko nje zatraiti natrag posjed stvari - rei vindicatio) uzurpiranjem nekih prava na koritenje stvari (koja zapravo uopce ne postoje, kao npr. prava slunosti i u tom slucaju vlasniku na raspolaganju stoji actio negatoria). REI VINDIC ATIO Re i vindicatio je tuba kojom vlasnik, koji nije bio u posjedu stvari, tui posjednika svoje stvari i trai priznanje vlasnitva kao i vracanje posjeda. U reivindikacionoj parnici tuitelj je vlasnik koji je izgubio posjed stvari, dok je tuenik posjednik koji vlasniku porice njegovo pravo na stvar. Cilj parnice je utvrditi ko je od njih vlasnik. U legisakcionom postupku obje stranke su morale utvrditi svoje pravo vlasnitva da bi dolo do parnice. Stranka koja bi izgubila spor, gubila bi i okladu ( sacrame ntum ), a obavezu vracanja stvari imali su jamci koje je tueni posjednik imenovao na pocetku parnice. U formularnom postupku presuda je glasila na novcanu protuvrijednost stvari (condemnatio pec uniaria ), koja je ustanovljena na temelju procjene tuitelja, ucinj ene pod prisegom. Formula je sadravala tzv. arbitrarnu klauzulu, kojom je tueni pozivan da vrati stvar. Tako je na posredan nacin tuitelj mogao doci do stvari. U ekstraordinarnom postupku presuda je glasila na vracanje stvari i izvravali su je dravni organi prinudnim oduzimanjem stvari i predajom tuitelju. U v lasnickoj parnic i tuite lj mora dokazati: 1. svoje v lasnitvo; 2. tue nikov u faktic nu vlast na stva ri; 3. identitet stvari;

38

WWW.BH-PRAVNICI.COM

WWW.BH-PRAVNICI.COM
Tuitelj dokazuje svoje pravo vlasnitva dokazivanjem postojanja pravnih cinjenica i pretpostavki potrebnih za sticanje prava vlasnitva. Ako tvrdi da je vlasnitvo stekao originarnim putem, tada mora dokazati postojanje cinjenica potrebnih za takav nacin sticanja stvari (recimo ako tvrdi da je vlasnitvo stekao dosjelo cu, mora dokazati postojanje pet pretpostavki za dosjelost). U slucaju da se tuitelj poziva na neki od derivativnih nacina sticanja vlasnitva, mora dokazati: naslov sticanja - titulus nacin sticanja - modus vlasnitvo prethodnika - to je i najtee doka zati, posebice ako je ono steceno derivativnim putem (vlasnitvo se tada dokazuje sve dok se ne pronade prethodni vlasnik koji je vlasnitvo stekao originarnim putem). U formularnom i ekstraordinarnom postupku tuenik ne mora nita dokazivati jer je teret dokazivanja na tuitelju. U skladu sa pravilom in pari causa melior est condicio possidentis (ako se dvojica pozivaju na istu osnovu, bolje prolazi onaj kod kojeg se stvar nalazi), u korist posjednika djeluje pretpostavka da je vlasnik, dok se suprotno ne dokae. Ako tuitelj ne uspije dokazati svoje pravo vlasnitva, stvar ce ostati kod tuenog posjednika. Slucaj pasivne legitimacije: ako bi detentori i poteni posjednici imenovali osobu u cije su ime drali stvar/od koje su je stekli, te bi osobe onda ima le pasivnu legitimaciju, iako u datom momentu nisu bile u posjedu spornog predmeta, a detentori i poteni posjednici bi izbjegli poloaj tuenika. Predmetom reivindikacije mogli su biti svi predmeti na kojima se moe zasnovati kviritsko vlasnitvo. Kako je identitet generickih stvari teko dokazati, reivindikacijom se mogao traiti samo povrat individualno odredenih stvari. Presudom nije odlucivano samo o spornom predmetu, nego i o svim potraivanjima ( causa rei), koja su se mogla odnositi na: 1. pov rat i nadoknadu plodova (a ko je rijec o plodonosnoj stvari); 2. nadoknadu tete (ako je stvar bila potroena, otecena ili unitena); 3. nadoknadu trokova koje je posjednik ima o na stvari; Ako je predmet spora bila plodonosna stvar, trebalo je rijeiti pitanje n aknade plodova kojih je vlasnik bio lien jer je stvar bila kod posjednika. Poteni posjednik odgovara za plodove koji jo uvijek postoje ( fructus extantes) u casu litiskontestacije, a nakon litiskontestacije obavezan je nadoknaditi vrijednost svih plodova koje je ubrao (fructus percepti) ili propustio ubrati (fructus pe rcipie ndi ). Nepoteni posjednik mora nadoknaditi vrijednost svih ubranih plodova ( fructus percepti ), kao i onih koje je propustio ubrati ( fructus percipiendi) i onih koje je potroio ( fructus consumpti) i to za sve vrijeme trajanja posjeda, prije i poslije litiskontestacije, a nakon litiskontestacije odgovara i za plodove koje bi mogao poluciti (imati?) samo vlasnik - tuitelj.

39

WWW.BH-PRAVNICI.COM

WWW.BH-PRAVNICI.COM
Nadoknada tete do koje je moglo doci na spornom predmetu je rje avana u ovisnosti o cinjenici je li stvar bila kod potenog ili kod nepotenog posjednika. Poteni posjednik je morao odgovarati za tetu koju bi stvar pretrpila tek nakon litiskontestacije. Nepoteni posjednik je morao odgovarati za propast i otecenje st vari za sve vrijeme trajanja posjeda, a nakon litiskontestacije je odgovarao i za slucajnu propast stvari. Posjednik je mogao istaknuti protuzahtjeve za nadoknadu trokova i izdataka koje je imao na stvari. Posje dnik je mogao napraviti trokove: koji su bi li nuni za odravanje stvari ( impe nsae necessariae ); koji su bili korisni i kojima je objektivno povecana vrijednost stvari ( impe nsae utiles ); radi uljepavanja stvari i u luksuzne svrhe ( impensae voluptua riae ); Pitanje nadoknade trokova je takoder ovisilo o tome da li se radi o potenom ili nepotenom posjedniku. Poteni posjednik je mogao zahtjevati nadoknadu nunih i korisnih trokova i imao je pravo zadrati stvar ( ius rete ntionis ) sve dok mu ih vlasnik ne nadoknadi. Nepoteni posjednik je dobio u Jus tinijanovom pravu pravo na nadoknadu nunih trokova i pravo da ono to je uloio kao impensae utiles moe odnijeti ( ius tolle ndi) ako se time nece nanijeti teta samoj stvari. Vlasnik je s druge strane obojici i potenom i nepotenom posjedniku morao samo priznati ius tollendi.

47. ACTIO PUBLICIANA

Actio Publiciana je sluila za zatitu bonitarnog vlasnitva, a od razdoblja Justinijanovog prava upotrebljavana je za zatitu potenih posjednika, nositelja prava osobnih slunosti i ovlatenika iz dugorocnih ugovora o zakupu zemljita. Uvedena je krajem razdoblja republ ike kako bi se omogucila pravna zatita bonitarnom vlasniku u slucaju da izgubi posjed stvari. Ona spada u f ikticijske tube ( actio fikticia ), jer je pretor u njezinoj formuli nalagao sucu da sudi kao da je rok dosjelosti vec protekao. Stjecatelj, koji je na osnovu toga, imao poloaj uzukapijenta, bi postao kviritskim vlasnikom. Zahvaljujuci ovoj f ikciji bonitarni vlasnik je mogao zahtjevati stvar od bilo koje osobe, ukljucujuci i kviritskog vlasnika ako je ovaj njegovu stvar prodao. Actio Publiciana se koristila i za zatitu posjednika koji je stvar stekao u dobroj vjeri i na temelju valjanog pravnog naslova od nevlasnika. Kada bi poteni posjednik izgubio posjed stvari, mogao ju je zahtjevati natrag od svakog treceg slabijeg posjednika, ali ne i od kviritskog vlasnika. U slucaju spora izmedu dva potena posjednika koji su stvar stekli od istog otudivatelja, vrijedilo je nacelo prior tempore, potior iure (jaci je onaj kojem je stvar bila prije predana), ali ako su stvar stekli od razlicitih otudivatelja, jacim je smatran onaj koji je stvar posjedovao u vrijeme podizanja tube.

40

WWW.BH-PRAVNICI.COM

WWW.BH-PRAVNICI.COM
48. ACTIO NEGATORIA
Actio negatoria je sluila za zatitu kviritskog vlasnitva, a podizana je u slucajevima kada kviritski vlasnik nije bio lien posjeda stvari, niti mu je osporav ano njegovo pravo vlasnitva, vec kada je neka osoba tvrdila da ima neko stvarno pravo na stvari (primjer, pravo slunosti ili zalono pravo). Cilj tube je utvrdivanje da tuenikovo pravo ne postoji i da se ostvari prestanak uznemiravanja. Tuitelj je morao dokazati cinjenicu uznemiravanja i svoje pravo vlasnitva, to mu je puno lake nego u reivindikacionoj parnici jer je kod negatorne tube tuitelj i vlasnik i posjednik. S druge strane, tuenik je morao dokazati da mu pripada pravo koje zahtjeva. Ako n e bi uspio dokazati postojanje prava koje je tvrdio da ima, ili koje je vec vrio (primjer, zapoceo gradnju kuce na tudem zemljitu), osudivan je na temelju negatorne tube na uspostavljanje prijanjeg stanja ( restitutio), na nadoknadu izgubljenih koristi (commoda ) i pocinjene tete, kao i na polaganje kaucije da vie nece ometati vlasnika ( ca utio de amplius non turbando ).

49. ZEMLJINE SLUNOSTI (SERVITUTES PRAEDIORUM)

Zemljine slunosti su stvarna prava na tuoj stvari koja omoguuju vlasniku i to svakodobnom vlasniku tzv.gospodujueg zemljita ( praedium dominans ) odreena ovlatenja nad susjednim slunim zemljitem ( prae dium se rviens ). Za egzistenciju zemljinih slunosti neophodno je postojanje 2 susjedna zemljita . Shvatanje kriterija susjednosti je historijski posmatrano poprimalo sve liberalnije forme. Pored toga, da bi dolo do upostavljanja slunosti, neophodno je postojanje tzv. obje ktivne kauze , objektivnog kriterija koji se ogleda u tome da slunost mora biti korisna gospodujuem zemljitu, da slunost omoguava odreeni privredni nain koritenja gospodujueg zemljita. Bez te objektivne kauze, koja inae mora biti trajnog karaktera, ne bi bilo mogue ekonomski iskoritavati gospodujue zemljite. Prema tome, egzistencija slunosti ne zavisi od volje vlasnika zemljita, ve od injenice postojanja ove objektivne kauze. Slunost prati zemljite bez obzira u ije vlasnitvo to zemljite doe. Promjena vlasnika bilo gospodujueg ili slunog zemljita nee uticati na egzistenciju slunosti. Inae s u slunosti kao stvarna prava na tuoj stvari, tj.kao jedan vid imovinskih prava bile nasljedne. Zemljine slunosti su nedjeljiva prava. Ne mogu se ni sticati ni gubiti po dijelovima. Zemljine slunosti su podijeljene u 2 osnov ne kategorije: 1) Seoske ili poljske slunosti servitutes praediorum rusticorum 2) Gradske slunosti se rvitutes praediorum urbanorum

41

WWW.BH-PRAVNICI.COM

WWW.BH-PRAVNICI.COM
Najstariji tipovi poljskih zemljinih slunosti su slunosti puta ( iura itinerum ) i dovoenja vode. Slunosti puta su: iter pravo prolaenja preko tueg zemljita pjeke, na konju ili u nosiljci; actus pravo goniti (age re ) stoku i vui kola; via ire pravo prolaenja, pa i natovarenim teretnim kolima. U tu svrhu je prema Zakoniku XII ploa morao postojati put od najmanje 8 stopa irine u pravoj liniji, a 16 stopa na zavojima;

Slunost vode ( aquaeductus ) predstavlja ovlatenje da preko tueg zemljita odvodimo vodu za navodnjavanje. Aquae haustus slunost koja daje ovlatenje uzimanj vode iz tueg izvora ili iz tueg vodotoka. Servitus pecoris ad aquam ad pulsus predstavlja slunost koja omoguava napajanje stoke na tuem izvoru. Servitus pecoris pascendi slunost ispae stoke na tuem zemljitu. Kao najkasnije seoske slunosti su se pojavile slunosti pribavljanja graevinskog materijala sa tueg zemljita, npr.kopanje kamena, pijeska, krede, sjea drvene grae itd. Gradske slunosti su se javile kasnije sa izgradnjom urbanih naselja. Tu spadaju: Servitus tigni imite ndi slunost ugraditi gredu u tui zid prilikom izgradnje zgrade. Servitus one ris fe rendi predstavlja pravo osloniti zgradu na tui zid. U ovom sluaju vlasnik slunog dobra bioje obvezan na facere , jer je bio duan zid odravati u ispravnom stanju. Servitus proitiendi predstavlja pravo izgradnje terase u tuem zranom p rostoru. Servitus atius non tolendi predstavlja slunost slobodnog pristupa svjetla, zraka, pogleda. Ovlatenik ima pravo vlasniku susjedne zgrade braniti graenje preko odreene visine, ili mu braniti da gospodujuem zemljitu zatvori svjetlo i izgled.

50. OSOBNE SLUNOSTI (SERVITUTES PERSONARUM)

Servitutes personarum su uvrtene u opi pojam slunosti tek u Justinijanovom pravu. Njihova egzistencija nije vezana za nekretnine, ne trai se postojanje gospodujue stvari. Osobne slunosti su vezane za osobu ovlatenika. One su osobna (lina) prava i ne mogu se odvajati od osobe ovlatenika. Ova prava su nenasljediva i vremenski su ograniena prava. U opem smislu prestaju smru njihovog ovlatenika. Do pojave osobnih slunosti najee dolazi iz potrebe osiguranja egzistencije pojedinih osoba. Osobne slunosti u veem obimu ograniavaju vlasnika slune stvari nego zemljine

42

WWW.BH-PRAVNICI.COM

WWW.BH-PRAVNICI.COM
slunosti. Osobne slunosti su djeljiva prava; mogu se sticati i gubiti u dijelovima. Rimsko pravo je poznavalo slijedee osobne slunosti: usus fructus, usus, habitatio i ope rae servorum vel animalium Usus fructus (plodouivanje) je osobna slunost koja ovlateniku daje pravo koritenja i crpljenja plodova tue stvari bez ovlatenja da uzusfruktuar moe mijenjati ekonomsku namjenu stvari - Usus fructus est ius alienis rebus utendi fruendi sa lva re rum substantio. Do formiranja usus fructus- a najee dolazi iz potrebe da ostavitelj davanjem neke konkretne stvari u plodouivanje obezbijedi sredstva za egzistenciju odreenim osobama koje iz razliitih razloga ne mogu biti nasljednici. Usus fructus se najee odreivao putem legata. Uzusfruktuar je detentor stvari, a ne posjednik. Uobiavalo se da prilikom konstituiranja slunosti uzusfruktuar daje jedno obeanje, tzv. cautio ususfructua ria, da e stvar koristiti na paljiv i razuman nain ( boni viri a rbitratu) i da e stvar nakon proteka odreenog vremena vratiti vlasniku. Uzusf ruktuar nije mogao na tree lice prenijeti svoje pravo plodouivanja, jer je to strogo osobno pravo koje je veza no za njegovu linost. Meutim, on je mogao na tree lice prenijeti tzv.izvrenje prava, odnosno mogunost da tree lice faktiki obavlja radnje koje predstavljaju sadraj uzusfruktuarovih ovlatenja, dok smo pravo i dalje ostaje vezano za osobu uzusfrukt uara. Smr u uzusfruktuara gasi se i samo pravo, te samim t im i mogunost treeg lica da nastavi sa obavljanjem radnji izvrenja tog prava. Uzusf ruktuar je vlasnitvo na plodovima plodonosne stvari sticao putem percepcije, tj.putem ubiranja ploda. Uzusf ruktuar je snosio trokove tzv.redovnih izdataka za stvar kao to su plaanje poreza, sitnije opravke stvari, dok je trokove veih popravaka i veih investicija snosio vlasnik stvari. Usus fructus kao stvarno pravo na tuoj stvari prestaje smru ovlatenika. Justinijanovo pravo je dozvoljavalo izuzetak doputanja nasljeivanja ovog prava, ali samo od strane nasljednika iz prvog nasljednog reda . Ovo pravo je takoer prestajalo protekom utvrenog roka, a kao i svako stvarno pravo prestajalo je propau stvari. Usus je osobna slunost ueg sadraja od plodouivanja, a predstavljena je u pravu ekonomskog iskoritavanja odreene stvari bez prava ub iranja plodova. Uzuar, ovlatenik ove slunosti, na tree lice nije mogao prenositi ak ni izvrenje svog prava, a nije bio duan plaati trokove opravke stvari niti poreze za tu stvar. Vremenom se sadraj usus -a postepeno proirivao. Uoava se tendencija pokuaja njegovog izjednaavanja sa usus fructus- om. Tako e kasnije biti dozvoljeno da i uzuar moe ubirati plodove sa plodonosne stvari, ali samo u obimu zadovoljavanja svojih osobnih potreba. Ukoliko se kao predmet usus- a pojavljuje kua, onda bi se dozvoljavalo koritenje te kue i ostalim lanovima najueg domainstva. Dozvoljava se izdavanje dijela kue, ali pod uslovom da uzuar mora ostati stanovati u kui. Usus je strogo osobno pravo, vie vezano za osobu nego usus fructus, pa kao takvo pravo nije bilo dozvoljeno da bude predmetom nasljeivanja.

43

WWW.BH-PRAVNICI.COM

WWW.BH-PRAVNICI.COM
Habitatio je tek u Justinijanovom pravu uvrteno u sistem osobnih slunosti kao poseban institut. To je pravo stanovanja u tuoj kui. Po Justinijanovom pravu bio je dozvoljen prenos izvrenja prava na trea lica, ali uz dogovorenu naknadu. Za razliku od ostalih osobnih slunosti, ovo pravo nije prestajalo sa capitis deminutio niti nevrenjem non usu. Operae servorum vel animalium je pravo koritenja radne snage tuih robova ili ivotinja. Pravna priroda ovog instituta je bila dugo vremena sporna, a Justinijanovo p ravo ga je poelo tretirati kao posebno pravo. Slunosti su kao stvarna prava na tuoj stvari uivale posebnu pravnu zatitu, putem petitorne tube actio confesoria koju ovlatenik slunosti podie protiv vlasnika stvari za sluaj da mu ovaj onemoguava realiziranje njegovih pravnih ovlatenja. Ova tuba je antipod vlasnikoj tubi actio negatoria. U nekim pravnim izvorima actio confesoria se oznaava jo kao vindicatio serv itutis .

51. EMFITEUZA
Emf iteuza je stvarno pravo na tuoj stvari predstavljeno u nasljedivom i otuivom zakupu poljoprivrednog zemljita, koji ima stvarnopravni karakter. Ovo pravo je imalo dugoroan kontroverzan razvoj, da bi tek u postklasinom pravu bilo svrstano kao posebno pravo u skupinu stvarnih prava na tuoj stvari. Razvojni p ut ovog prava je bio razliit u zapadnom i istonom dijelu rimskog carstva. U zapadnom dijelu rimskog carstva ovo pravo je nosilo naziv ager vectigalis ili ius pe rpetuum . Drutvena uslovljenost pojave ovog prava ogleda se u injenici da su ogromna zemljin a prostranstva usljed nedostatka priliva nove robovske radne snage ostala neobraena. Zbog toga se u proces materijalne proizvodnje poinju uvoditi kategorije slobodnog stanovnitva. Prvobitno drava, a kasnije i opine daju neobraena ili slabo obraena p oljoprivredna zemljita u dugoroni zakup, obino na rok od 100 godina ili in perpetuum (zauvijek). Zakupnikova obaveza je bila obrada zemljta i uredno plaanje godinje zakupnine vectigal. Pod pretpostavkom urednog plaanja zakupnine, ovo pravo prelazi lo je i na nasljednike, a emf iteuta je uivao djelotvornu pravnu zatitu putem tube actio in rem vectigalis . U istonom dijelu rimskog carstva ovo pravo je nosilo naziv emfiteuza , od grke rijei emfiteuzis usaditi, zasaditi. Osnovni cilj uspostave ovog prava je bio kultivisanje naputenih i neobraenih poljoprivrednih zemljita. Poto je ovo zahtijevalo znatna finansijska sredstva, uobiajeno je bilo da se pri zakljuenju ugovora o zakupu dogovori klauzula o oslobaanju plaanja zakupnine za prve godin e trajanja zakupa u vrijednosti izvrenih investicijskih zahvata na zemljitu. Vremenom je postepeno dolo do sjedinjavanja pravnih rjeenja za ovo pravo u istonom i zapadnom dijelu carstva, tako da je npr.car Zenon svojom konstitucijom odredio da se ovdje radi o posebnom i samostalnom ugovoru contractus emphyteuticarius .

44

WWW.BH-PRAVNICI.COM

WWW.BH-PRAVNICI.COM
U Justinijanovom pravu emf iteuza se definie kao posebno, otuivo i nasljedivo stvarno pravo na tuoj stvari. Emfiteuta je uivao zatitu putem stvarnopravnih tubi actio in rei vectigalis, actio confessoria, actio negatoria kao actiones uties . Emf iteuta plodove stie inom separacije. Duan je plaati poreske obveze za zemljite koje je uzeo u zakup. Mogao je svoje pravo prodati, tu prodaju je morao naglasiti vlasniku zemljita koji je u roku od 2 mjeseca mogao ostvariti pravo prvootkupa ius protimise us. Ako bi vlasnik dao saglasnost na prodaju, imao je pravo na 2% od postignute kupoprodajne cijene, tzv. laudemnium . Ovo pravo je najee prestajalo neplaanjem zakupnine, tzv. canon, uzastopno 3 godine, propau stvari, odreknuem, te confusio. Emf iteuza predstavlja tipian primjer prava koje se pribliava feudalnom pojmu vlasnitva.

52. SUPERFITIES
Supe rfities je stvarno pravo na tuoj stvari iji sadraj se sastoji u ovlatenju koritenja zgrade izgraene na tuem zemljitu. Kao stvarno pravo na tuoj stvari bilo je nasljedivo i otuivo pravo. Ovo je specifina rimska pravna ustanova, koju ne susreemo u drugim pravnim sistemima. Predstavlja pokuaj stvaranja kompromisa izmeu pra vnog dejstva principa superficies solo cedit (po kome je vlasnik zemljita istovremeno vlasnik svega onoga to se nalazi u zemljitu, na zemljitu i u zranom prostoru iznad njega) i potrebe omoguavanja dugoronog iskoritavanja zgrade podignute na tuem zemljitu. Sa razvojem trinih oblika privreivanja dolo je i do ubrzanog razvoja gradskih naselja. Formalno pravno je vlasnik gradskih urbanih prostora bila rimska drava. Ona je prva poela dodjeljivati gradske zemljine parcele za izgradnju poslovnih prostora nosiocima novostvorenih privrednih djelatnosti. U izvorima se spominju tzv. tamberne age ntarie kao poslovni prostori izgraeni od strane banaka. Kasnije ovu praksu slijede razliite korporacije i pojedinci. U odreivanju pravne prirode ovog prava rimski pravnici su bili dosta podijeljeni. Neki su smatrali da se ovdje radi o ugovoru o zakupu, dok su drugi smatrali da je to ugovor o kupoprodaji, ali ne same zgrade ve prava njenog koritenja. Sve dileme razrijeilo je Justinijanovo pravo odreujui da se ovdje radi o ugovoru o dugoronom zakupu, obino na 99 godina, koji ima stvarnopravne uinke. Superficiar je bio duan uredno plaati godinju zakupninu (solarium ), a pod pretpostavkom urednog plaanja zakupnine uivao je pravnu zatitu koja je bila komplementarna pravnoj zatiti samog vlasnika putem actiones in rem utiles. Superficiar bi gubio svoje pravo ukoliko ne bi 2 godine uzastopno platio godinju zakupninu. Interesantno je da njegovo pravo ne prestaje propau zgrade, poto on uvijek ima mogu nost da ponovi izgradnju.

45

WWW.BH-PRAVNICI.COM

WWW.BH-PRAVNICI.COM
53. ZALONO PRAVO
Zalono pravo kao stvarno pravo na tuoj stvari ima funkciju realnog osiguranja vjerovnikovog potraivanja 1 . Zalono pravo ograniava vlasniko ovlatenje neogranienog raspolaganja sa stvari (abusus ili abut i), dok ostala stvarna prava na tuoj stvari ne ograniavaju abusus. Zalono pravo u poreenju sa drugim stvarnim pravima na tuoj stvari ima svoje specifine karakteristike. To su akcesornost, tj.vezanost zalonog prava za obvezni odnos. Zalono pravo ne moe egzistirati bez prethodnog zasnivanja obveznog odnosa. Sudbina zalonog prava je u svemu odreena sudbinom obveznog odnosa. Poto su obvezna prava vremenita, tako su i zalona prava vremenski ograniena, za razliku od drugih stvarnih prava koja su u p rincipu trajna prava. Zalono pravo kao posebna vrsta stvarnih prava na tuoj stvari se pojavilo tek sa razvojem robnonovanih odnosa. Historijski posmatrano, u rimskom pravu su postojali slijedei oblici zalonog prava: fiducia, pignus i hypotheca. Fiducia je najstariji oblik zalonog prava kod kojeg zaloni dunik prenosi vlasnitvo zaloene stvari na zalonog vjerovnika, uz istovremeno sklapanje sporazuma, tzv. pactus fiduciae , po kojem se zaloni vjerovnik obvezuje da e vratiti vlasnitvo zaloene stvari zalonom duniku kada mu ovaj uredno isplati dug. Preuzeta obveza zalonog vjerovnika da e vratiti vlasnitvo zaloene stvari bila je moralne prirode. Njeno ispunjenje zavisilo je od dobre vjere i potenja zalonog vjerovnika. Zaloni dunik nije imao pravno sredstvo kojim bi ga mogao na to procesualno pravno prinuditi. U poetku je fiducia predstavljala preutan dogovor izmeu vjerovnika i dunika, tzv. lex commissoria , da e predata stvar moi posluiti kao zamjena za neispunjenu obvezu od strane dunika. Fiducia je bila veoma nepovoljna za zalonog dunika. Da bi se njegov poloaj uvaio, u III, odnosno II vijeku p.n.e. pravni poredak mu je stavio na raspolaganje tubu actio fiduc iae sa kojom je od zalonog vjerovnika traio naknadu prouzrokovane tete u sluaju da je zaloni vjerovnik zaloenu stvar otuio treem licu i time doao u nemogunost ispunjenja preuzete obveze na povrat zaloene stvari. Ova tuba je za sobom povlaila infa miu. Fiducia se javljala u 2 oblika: fiducia cum amic um i fiducia cum creditore . Fiducia c um amicum javlja se uz lukrativne, besplatne pravne poslove meu prijateljima (npr.posudba). Fiducija c um c reditore javlja se uz naplatne pravne poslove. Fiducia se obino dodavala uz akt mancipacije. Da bi se odstranile negativne strane fiducia e i olakao poloaj zalonog dunika, kasnije e biti uveden novi oblik zalonog prava, pignus (runi zalog). Pignus je oblik zalonog prava kod kojeg zaloni dunik na zal onog vjerovnika prenosi posjed zaloene stvari. Zaloni vjerovnik postaje detentor ili izvedeni posjednik na zaloenoj stvari i predstavljae prvi pozitivni izuzetak time to e mu biti pruena

46

WWW.BH-PRAVNICI.COM

WWW.BH-PRAVNICI.COM
interdiktna posjedovna zatita. Predaji posjeda zaloene stva ri prethodi usmeni dogovor stranaka contractus pigneraticius .

54. HIPOTEKA (HYPOTHECA)

Hipote ka je ugovorni zalog bez posje da zaloe ne stvari. Dunik i vjerovnik zaklju uju sporazum da e odreena stvar imati funkciju zaloga, s tim da ta stvar i dalje ostaje i u posje du i u vlasnitvu zalonog dunika.

Hipoteka se historijski pojavila kod ugovora o najmu poljoprivrednog zemljita, a poljoprivredni inventar koji slui za obradu tog zemljita ima f unkciju zaloga. Eventualna predaja tog inventara zalonom vjerovniku onemoguila bi realizaciju samog ugovora o najmu. Kao osnovno, postavlja se pitanje kako se vri realizacija prava iz hipoteke. Zaloni vjerovnik prvo mora doi do posjeda zaloene stvari. U tu svrhu prvobitno je koristio interdikt interdictum Salvianum . Ovaj interdikt je imao dejstvo samo prema zalonom duniku, dok njime vjerovnik nije mogao potraivati zaloenu stvar od treih lica. Zbog toga se uvodi novo pravno sredstvo, stvarno pravna tuba actio in rem pod nazivom actio Serviana , sa kojo m zaloni vjerovnik moe potraivati zaloenu stvar i od treih lica. Tek sa uvoenjem ove tube koja je imala stvarnopravno dejstvo, hipoteka e zadobiti svojstva stvarnog prava na tuoj stvari. Pored ugovora kao najeeg naina osnivanja hipoteke, ovaj oblik zalonog prava moe nastati putem pravnih poslova mortis causa , najee legatom, sudskom odlukom (tzv.pignus iudiciale ), odlukom pretora (tzv. pignus pretorium ), kao i zakonom (tzv.pignus le gale ili pignus tacitum ). Zakonske ili legalne hipoteke na staju time to zakon odreuje da e neke stvari u odreenim situacijama imati funkciju zalonog prava. Tako je npr. zakonom odreeno da ena ima legalnu hipoteku na cjelokupnu imovinu mua u pogledu osiguranja realizacije njenih zahtjeva na povrat miraza. Drava ima zakonsko zalono pravo na cjelokupnu imovinu poreskih obveznika u cilju naplate poreza. Najmodavac stana ima zakonsku hipoteku nad stvarima unesenim u stan od strane najmoprimca u pogledu osiguranja naplate najamnine. Zajmodavac koji je dao nov ana sredstva za popravak nekog graevinskog objekta ima zakonsko zalono pravo nad tim objektom u pogledu osiguranja vraanja duga. Nedorasli i minori imaju zakonsku hipoteku nad cjelokupnom imovinom njihovog tutora-skrbnika u pogledu osiguranja eventualnih protuzahtjeva nastalih iz odnosa starateljstva. Zakonska (legalna) hipoteka ima prednost u realizaciji nad ugovornom hipotekom. Kada je zaloni vjerovnik dobio posjed zaloene stvari, on je time ostvario prvi element svojih ovlatenja ius possidendi. Car Gordijan III je 327.godine n.e. svojom konstitucijom omoguio primjenu instituta tzv.retencije, gdje je zaloni vjerovnik mogao zadravati zaloenu stvar kao sredstvo pritiska na zalonog dunika da mu ispuni i neke druge

47

WWW.BH-PRAVNICI.COM

WWW.BH-PRAVNICI.COM
dunike radnje gordianum. koje prvobitno n isu bile osigurane hipotekom. To je tzv. pignus

Zaloni vjerovnik nije smio upotrebljavati zaloenu stvar. Ukoliko bi to pak uinio, izvrio bi tzv.furtum usus ili krau upotrebe stvari. On takoer nije bio ovlaten da crpi plodove sa plodonosne stvari, s tim to je bilo dozvoljeno ugovoriti da uzimanje plodova moe imati funkciju zamjene za ugovorene kamate. Kada je stekao posjed, zaloni vjerovnik bi pristupao realiziranju svog drugog ovlatenja, ius distra hendi. Pristupao bi proda ji zaloene stvari. Zaloni vjerovnik ne moe zadrati za sebe zaloenu stvar jer hipoteka nije nain sticanja prava vlasnitva, ve on mora izvriti prodaju zaloene stvari, kako b i iz kupoprodajne cijene namirio svoje potraivanje. Eventualno ostvareni viak cijene, (tzv.hipeloma ) bio je duan vratiti zalonom duniku. Zaloni dunik je mogao istu stvar zalagati kod vie zalonih povjerilaca u svrhu osiguranja razliitih potraivanja. U tom sluaju problem nastaje kada se istovremeno vie zalonih povjerilaca ele namiriti iz iste stvari. Rjeenje je naeno u uspostavljanju principa prior tempore quotior iure ili raniji u vremenu, jai u pravu. Po ovom principu prvenstvo u namirenju e imati onaj zaloni vjerovnik kome je stvar ranije zaloena. Istovremeno se uvodi mogunost da kasniji zaloni vjerovnik moe doi na mjesto svog prethodnika u redoslijedu namirenja, ukoliko mu isplati njegovo potraivanje. To je tzv. ius offere ndi. Inae, princip prior tempore quotior iure, iako je izvorno nastao za zalono pravo, kasnije e dobiti univerzalno znaenje u svim granama prava. Rimsko postklasino pravo je dosta uinilo na uvoenju principa publiciteta zalonog prava time to je prednost u odnosu na ostale oblike zalonog prava davalo zalonim pravima ustanovljenim putem javne isprave (tzv.pignus publikum ) ili zalonim pravima putem privatne isprave potpisane od strane 3 svjedoka.

55. POSTANAK I PRESTANAK ZALONOG PRAVA

Zalono pravo po pravilu nastaje ne formalnim ugovorom . Zbog akcesornosti zalonog prava moralo je postojati potraivanje koje treba osigurati zalogom. Pored toga, zalono pravo moglo je nastati i sudskim rjeenjem u svhu izvrenja u ekstraordinarnom postupku ili magistrats kom odlukom kod uvoenja u posjed tue imovine radi osiguranja (ali bez prava prodaje). To je tzv. pignus praetorium . U carsko doba razvijaju se i zakonska zalona prava, tzv. zakonske ili lega lne hipote ke (pignus tac itum ili le gale). Zalono pravo prestaje : a) Prestankom potraivanja. b) Propau zaloene stvari, konfuzijom (zaloni vjerovnik postaje vlasnikom zaloene stvari) i odricanjem. c) Ukoliko trei stekne zaloenu stvar bona fide (ne znajui za zalono pravo) i na osnovu valjanog titulus- a, prestaje zalono pravo prema njemu za 10, odnosno 20 godina (longi temporis praescriptio). Za 30, odnosno 40 godina, trei bonae fidei possessor os tvaruje isti uinak i bez titulus -a (longissimi temporis praescriptio).

48

WWW.BH-PRAVNICI.COM

WWW.BH-PRAVNICI.COM

49

WWW.BH-PRAVNICI.COM