Upozorenje: Ovo je ukratko skriptiran dio knjige "Teorije znanosti o odgoju".

Nije mogue razumjeti sadraj ove skripte bez prethodnog itanja knjige, jer je ona naprav jena kao niz natukni!a, bez obja"njenja i primjera, s !i jem da koristi za ponav janje i utvr#ivanje gradiva tj. za o ak"avanje dosjeanja za pripremu ispita. $amo ova skripta ni u kom s uaju nije dovo jna za razumijevanje gradiva i samim tim po aganje ispita iz %ovijesti pedagogijskih teorija. Ova skripta vam o ak"ava posao samo uto iko "to za vrijeme itanja knjige ne morate pisati bi je"ke.

&ON'( ) *+,-./: T.O/'0. *N+NO$T' O O,(O0U

%ostoje etiri g avne teorije znanosti o odgoju: 1. *nanost o odgoju kao normativna dis!ip ina 1u skripti str. 2345 2. *nanost o odgoju kao empirijska znanost o pona"anju 1u skripti str. 6375 3. *nanost o odgoju kao hermeneutika dis!ip ina 1u skripti str. 83925 4. *nanost o odgoju na osnovu teorije sustava 1u skripti str. 943965

9. *N+NO$T O O,(O0U &+O NO/:+T';N+ ,'$<'%-'N+

%redstavni!i: 0ohann =riedri!h >./?+/T - Tuis!on *'--./ - &ar ;o kmar $TO@ - =riedri!h Ai he m ,O/%=.-, - Ai he m /.'N ( avne teze: 9. %o aznu toku za pedago"ku znanost tvori injeni!a da postoje raz iite kon!ep!ije odgoja 1/oussov "prirodni" pristup, -o!keov dru"tveni !i j odgojaB5 2. *adaa pedagogije je pruiti znanstveno obraz oenje praktinog odgojnog dje ovanja. 4. *nanstveno obraz oiti znai svesti praksu na pouzdana nae a 1po azne toke, prin!ipe5 4. %ri utvr#ivanju nae a >erbart se s ui Ci ozoCijom, a pri odre#ivanju metoda s ui se psiho ogijom. D. =i ozoCija, prema >erbartu, postav ja teme jne norme i vrijednosti za judsko dje ovanje, koji su osnovi!a za postav janje odgojnih !i jeva. *ato kaemo da je po >erbartu pedagogija normativna dis!ip ina koja odre#uje nae a odgojnog dje ovanja. To su 1Opa praktina Ci ozoCija iz 98E8.5: a. ideja unutarnje s obode 1s oboda od uivanja5 b. ideja savr"enstva 1svaki ovjek se razvija s !i jem postizanja savr"enstva5 !. ideja dobrote d. ideja prava e. ideja prik adnosti 6. %siho ogija pokazuje putove, mjere i zapreke u ostvarivanju odgojnih !i jeva. %siho ogija obja"njava pro!es spoznaje, "to o ak"ava strukturiranje nastavnog pro!esa: a. opaanje 1stupanj jasnoe5 b. uspore#ivanje 1stupanj povezivanja5 !. apstrahiranje, stvaranje pojmova 1stupanj sustava5 d. primjena poznatih pojmova na nove predmete 1stupanj metode5 Fetiri >erbartova stupnja, /ein je dopunio, te se prema njemu nastavni pro!es odvija: 9. priprema s !i jem uvo#enja uenika u temu 2. prikaz novoga 1zornost5 4. povezivanje novih sa starim predodbama 1aso!ija!ija5 4. saimanje s !i jem tvorbe apstraktnih pojmova 1sustav5 D. primjena nauenog na praktina pitanja 1metodika5. (.O/( &./$<>.N$T.'N./: poku"aj aksio ogijskog uteme jenja pedagogije. 'deju odgoja poistovjeuje s teme jnim bezuvjetnim, bezvremenskim, duhovnim vrijednostima: 2

istinitost jepota svetost i udorednost

:arian >.'T(./ i &ar >einz ,'<&O%% do vrhovnih nae a pedagogije do aze "iz trans!endenta ne svijesti". To su: ovjenost, razum i osobni identitet. Aa ter T/O(./ traei apso utni poetak 1sama potvrda ivota5 izvodi vrednote: to eran!ija, jubav, s oboda, pravednost, istinitost iz ega izvodi konkretne odgojne !i jeve: uenje suradnje, so idarnosti, nenasi nosti, izbjegavanje Crustra!ija, agresivnosti itd. -udGig &./$T'.N$ istie vanost razvoja humanosti, kroz razne norme, kao npr. odgoj savjesti. &ako se od postav jenih teme jnih normi do azi do konkretnih preporuka za pedago"ko dje ovanjeH 9. %utem deduk!ije 'z nadre#enog odgojnog !i ja dedu!iramo konkretne smjerni!e. Tu se pojav juje prob em: konkretiza!ija normi ovisi o pojedinanom shvaanju pojma koji se koristi. $toga e osobe raz iitih shvaanja vrijednosti izvesti drugaije konkretne norme. $mjerni!e izvedene na ovaj nain ne mogu se primijeniti u svim situa!ijama. Ito sa situa!ijama u kojima one ne vaeH 2. Na teme ju postav jenih !i jeva ;rhovna nae a se deCiniraju kao odgojni !i jevi. %otom se trae sredstva kojima se mogu postii ti !i jevi. +ko su empirijska istraivanja potvrdi a vezu o dje ovanju neke metode u odnosu na !i j, tada se mogu koristiti te metode. + i i tu se postav ja pitanje: vrijede i odgovarajue empirijske spoznaje za sve pedago"ke situa!ijeH *bog ovih se prob ema preporua donositi od uke o prik adnim sredstvima u konkretnim situa!ijama uz uvaavanje pojedinanih situa!ijskih imbenika 1odgajate j treba posjedovati "pedago"ki takt"5. ' tu ostaju prob emi ) moemo i na ovakav nain znanstveno usmjeravati odgojne postupkeH &ako moemo provjeriti je i izbor odre#enog sredstva bio primjeren za tu situa!ijuH

2. *N+NO$T O O,(O0U &+O .:%'/'0$&+ *N+NO$T O %ON+I+N0U

%oku"aj da se pedagogija zasnuje po mode u prirodnih znanosti. %rvi je to zapoeo .rnst <hristian T/+%%, a potom .nst :.U:+NN i Ai he m +ugust -+@ 1eksperimenta na pedagogija5, iji su nas jedni!i + oJs ='$<>./, %eter %.T./$.N i /udo C -O<>N./. *ajednika osobina pedagoga ovog prav!a je kritiki odnos prema normativnoj pedagogiji. Oni zahtijevaju empirijsku potvrdu teza. %o njima: 9. Osnovu odgojne znanosti tvore "pedago"ke injeni!e". 2. ,o spoznaje injeni!a do azimo opaanjem i i eksperimentom, a ne s uajnim iskustvima. 4. Na teme ju pojedinanih opaanja donose se zak ju!i o opim zakonima 1nae o induk!ije5 6. U konani!i, eksperimenta na pedagogija postaje normativna dis!ip ina koja prua smjerni!e za praktino dje ovanje. Tako smatraju -aJ i :eumann, a i s njima se ne s ae -o!hner koji smatra da moemo samo izrei ono "to se doga#a, a i ne i ono "to bi se mog o dogoditi. Teme jne istraivake metode su %/O:+T/+N0. i .&$%./':.NT. 1.ksperiment je promatranje neke pojave koja se provodi u pojednostav jenim uvjetima5 'z toga iz azi, da je zadaa odgojne znanosti opaanje pona"anja u pedago"kim situa!ijama. %o -aJu i :eumannu, sigurnu spoznaju moemo dosei samo ako koristimo proku"ane metode prirodnih znanosti. *a raz iku od -aJa i :eumana koji su provodi i eksperimente u aboratoriju, . se i %eter %.T./$.N razvi i su mode terenskog istraivanja: promatranje pedago"kih situa!ija odvija se u rea nim nastavnim situa!ijama. .mpirijska znanost o odgoju teme ji a se na pretpostavkama da postoje objektivne injeni!e koje je mogue spoznati putem promatranja i eksperimenta, te pretpostavka da se ana ogno prirodnim znanostima mogu iz pojedinanih opaanja postaviti iskazi o opevaeim zakonitostima.

2.9. *N+NO$T O O,(O0U U $&-O%U &/'T'F&O( /+<'ON+-'*:+ Tijekom 4E3tih godina 2E. sto jea, kritiki ra!iona izam doveo je do promjene ope teorije empirijskih znanosti. %redstavni!i: &ar . /. %O%%./ i >ans +-?./T. %opper je ukazao na "prob em induk!ije": nemogue je iz pojedinanih zapaanja izvesti opevaee zakonitosti. +ko opazimo 9E bije ih abudova, to nam ne daje za pravo da zak juimo da su svi abudovi bije i. *ato ope iskaze "svi abudovi su bije i", shvaamo kao hipoteze koje kritiki provjeravamo. %ostupak provjeravanja je deduktivan. +ko i nakon strogih ispitivanja ne uspijemo opovrgnuti takve teorije, prihvaamo ih 1kaemo da se potvr#uju u praksi5, sve dok sustav odo ijeva da jnjim provjerama 1sve dok se ne dokae drugaije5. *adatak je empirijske znanosti, u sk opu kritikog ra!iona izma, da daje obja"njenja, predvi#anja i tehno o"ke upute za praktino dje ovanje. Ta obja"njenja, predvi#anja i teho o"ke upute odvijaju se uvijek po istoj shemi, koju su razradi i >empe i Oppenheim zbog ega se naziva >3O shema: Obja"njenje: "to je uzrokH trai se trai se zadan %redvi#anje: kakve su pos jedi!eH trai se zadan trai se

zadan ka

iskazi zakonitosti sporedni uvjeti eKp anandum 1singu arni iskazi5

7E3tih godina do azi do re!ep!ije kritikog ra!iona izma, "to je najuo jivije kod Ao Cganga ?/.*'N&., istaknutog pedago"kog praktiara. &ao i osta i poborni!i empirijskih znanosti, zamjera normativnoj pedagogiji nedostatak znanstvene uteme jenosti, deCinira znanost o odgoju kao sustav opih iskaza o odgojnoj stvarnosti, za koje smatra da se mogu koristiti u praksi kao predvi#anja i tehno o"ki naput!i za praktino dje ovanje. *ahtijeva da iskazi znanosti o odgoju budu vrijednosno neutra ni i uspostav ja "praktinu pedagogiju" koju ne smatra znano"u, ve sustavom preporuka za praktino dje ovanje. %redstavni!i ovog smjera 8E3tih godina zadravaju za po aznu toku nae o kritikog provjeravanja. Uvodi se provjeravanje hipoteza u smis u da pro!jenjujemo ko ika je vjerojatnost da s uajno dobijemo rezu tat koji odstupa od norme. >3O shema se stoga pro"iruje i na iskaze vjerojatnosti. 'skazi vjerojatnosti ne moraju sadravati bezuvjetno tona obja"njenja, predvi#anja i naputke. Uvo#enje ovih promjena ujedno je i pokaza o da je kritiki ra!iona izam neprik adna teorija za istraivaku praksu.

2.2. ?'>.;'O/'$T'F&+ *N+NO$T O O,(O0U '$T/+L';+F&+ :.TO,O-O('0+ bihevioristike znanosti 1empirijske5 o odgoju izg eda ovako 1k asian primjer su istraivanja + berta ?+N,U/.5: 9. Tvorba hipoteza $vaka hipoteza ima zavisnu i nezavisnu varijab u. Zavisna varijabla je ona vrijednost za koju pretpostav jamo da e se mijenjati ovisno o drugim varijab ama. Nezavisna varijabla je ona vrijednost koja se mijenja neovisno o zavisnim varijab ama. Uobiajeno je postav janje E3hipoteze, koja pretpostav ja da nema uzrone povezanosti izme#u zadanih varijab i. 2. Opera!iona iza!ija nezavisnih i zavisnih varijab i Opera!iona iza!ija je prevo#enje pojmova u vid jive ob ike pona"anja 1npr. potrebno je odrediti "to podrazumijeva "agresivno pona"anje": udariti nekoga, vrije#atiB5 Opera!iona iza!ija se moe napraviti uz pomo promatranja i i anketnog ispitivanja. 4. &vantiCika!ija &vantiCi!iranje jest postupak pridruivanja mjernih ve iina pojedinim opaanjima. %ri tome koristimo: nomina ne jestvi!e, ordina ne jestvi!e, interva ne i jestvi!e propor!ija i i razmjera. 6. Utvr#ivanje uzorka Utvr#ivanje osnovnog skupa, uzorka osoba, uzorka pona"anja, koristei postupke za utvr#ivanje reprezentativnih uzoraka: obini s uajni uzorak, stratiCi!irani, ! uster i i kvotni uzorak. D. Utvr#ivanje istraivakog uzorka Transverza no istraivanje, ongitudina no, eksperimenta no 1pokusna i kontro na skupina5 M. %rovedba predtestiranja <je oviti mode istraivanja se najprije isku"ava na ma oj skupini. 7. %rovedba ispitivanja 8. Obrada podataka - kodiranje podataka - deskriptivna obrada 1izraunavanje postotaka, srednjih vrijednosti, mjera disperzijeB5 - interCeren!ijsko3statistika obrada 1istraivanje me#usobnih veza izme#u varijab i5

Osnovna nae a bihevioristike znanosti o odgoju: - %redmet odgoja su vid jive maniCesta!ije pona"anja - %ona"anje se obja"njava pomou opevaeih iskaza zakonitosti - Na osnovu takvih opih iskaza zakonitosti ob ikuju se tehno o"ki naput!i za praksu. %o bihevioristima, odgoj je primjena tehno o"kog znanja s !i jem promjene pona"anja odgajanika. %redmet prakse je vid jivo pona"anje odgajanika 1a ne njihovi unutarnji stavovi5. <i j odgoja je stje!anje strune kva iCika!ije. %oku"aj primjene empirijske znanja na svakodnevne situa!ije u pedago"koj praksi vid jiv je kod T>O/N,'&.+ i $&'NN./+ 1teorija uenja ) operantno uvjetovanje, potkrep jivanje odre#ene vrste pona"anja5. %ostupak pedago"ke modiCika!ije pona"anja: 1. 2. 3. promatranjem utvrditi odre#enu vrstu pona"anje 1koristei opera!iona iza!iju, kvantiCi!iranje i uzorak5 izvr"iti opera!iona iza!iju !i ja 1promjena odre#ene vrste pona"anja: ga"enje i i izazivanje5 izbor prik adnog potkrep jivaa 1materijalni ) igrake, s atki"iN potkrepljivanje aktivnou ) od azak na iz et, kon!ertBN socijalni ) pohva a, obraanje pozornostiN token3potkrep jivai koji se utvr#uju prema unaprijed utvr#enom dogovoru5 p aniranje potkrep jivanja provedba kontro a uspjeha 1promatranjem5

6. D. M.

Uvjebavanje pona"anja je postupak koji se esto koristi a podruju obrazovanja odras ih za vrijeme strunog usavr"avanja. <i j je usvajanje novog obras!a pona"anja 1promjena navika5. Teajevi za rodite je, teajevi za uvjebavanje komunika!ije, management, uvjebavanje prodaje i s . %ostupak se izvodi ovim redos ijedom: 9. 2. 4. 6. utvr#ivanje i opera!iona iza!ija !i ja uenja provedba predtestiranja provedba jedini!e uvjebavanja provjera uspjeha uenja

4. *N+NO$T O O,(O0U &+O >./:.N.UT'F&+ ,'$<'%-'N+

Unutar ove znanosti izdvajamo pet prava!a: 9. ,i theJeva hermeneutika 2. duhovnoznanstvena pedagogija 3. kritika teorija 6. simbo iki interak!ionizam i etnometodo ogija D. kva itativna istraivanja

4.9. ,'-T>.@.;+ >./:.N.UT'&+ Ai he m ,'-T>.@ je uteme jite j hermeneutike. On je smatrao da metode prirodnih znanosti nisu prihvat jive za duhovne znanosti, te da im je stoga potrebno v astito znanstveno3teorijsko uteme jenje. :etode prirodnih znanosti, smatra ,i theJ, gube iz vida ono "to je za judski ivot najvanije: judske doiv jaje, smisao ivota. %rimjer: djeju igru pomou prirodnih metoda moemo izmjeriti: njeno trajanje, s im se i ko iko esto dijete igra. + i ne moemo izmjeriti ono "to dijete doiv java za vrijeme igre: osjeaj vese ja, radozna ostB, a "to za dijete ima znaenje koje u znatnoj mjeri utjee na djeje postupke. <i j duhovnih znanosti je razumijevanje unutarnjih stanja. Na teme ju vanjskih znakova, spoznati nutrinu, iz pona"anja djeteta dokuiti njegove mis i i namjere. To je poput shvaanja smis a nekog teksta. /azumijevanje ,i theJ opisuje kao "prona aenje svoga 0+ u tu#em T'". :etoda koja osigurava razumijevanje naziva se "hermeneutiki krug", koja se razvi a u radu na tumaenju tekstova: Na razumijevanje od omaka u nekom tekstu prvo dje uje na"e predznanje o pojmovima koji se koriste u tekstu. Na osnovu razumijevanja tih od omaka, pre!iznije odre#ujemo znaenje pojmova o kojima smo ima i osnovno predznanje i na taj nain isprav jamo prvotno predznanje. Na osnovu novog razumijevanja pojmova, !je okupan tekst razumijevamo bo je, na drugaiji nain. Time nastaje krug razumijevanja izme#u predznanja i razumijevanja teksta. Taj hermeneutiki krug ne predstav ja metodu u pravom smis u rijei, jer nam ne kazuje kada je pripisano znaenje ispravno i ko iko takvih koraka je potrebno da bi se znaenje shvati o. %rimjeri hermeneutikih iskaza: "'gra na azi svoje zadovo jenje u samoj dje atnosti. ,u"evni ivot djeteta izraava se u igri i ma"ti." ,o ovakvih zak juaka se moe doi samo tumaenjem !je okupnog sk opa pona"anja. ,i theJeve g avne teze: 8

9. Ne postoje openito vaei !i jevi odgoja koji bi vrijedi i za sva vremena. Odgojni !i jevi su povijesno i dru"tveno uvjetovani. 2. %rvenstvena zadaa pedagogije je razumijevanje odgojne stvarnosti, postav janje pitanja o znaenju, smis u pojedinih radnji. 3. Na osnovu razumijevanja odgojne stvarnosti mogue je izvesti norme spe!iCine situa!ije, koje vrijede samo za dotinu situa!iju 1npr. Odgajate j ne smije ograniavati s obodu u djejoj igri.5. Zadaa pedagogije kao znanosti je i utvrivanje naela prema kojima se odvija pro!es usavr"avanja u razvitku djeteta.

4.2. ,U>O;NO*N+N$T;.N+ %.,+(O('0+ %redstavni!i: >ermann NO>-, .duard $%/+N(./, Ai he m =-'TN./, .ri!h A.N'(./, Teodor -'TT. %o azna toka duhovnoznanstvene pedagogije je konkretna, pojedinana pedago"ka situa!ija 1takozvana odgojna stvarnost5, koja se promatra kao smis ena !je ina. To znai da se osobe promatraju kao dje atni subjekti koji svojoj situa!iji pridaju odre#eno znaenje i dje uju na osnovu tog znaenja. + zadaa pedagogije je spoznati znaenje te odgojne stvarnosti. ,a bi ispravno protumai i neku odgojnu stvarnost moramo ju promatrati u povijesnom kontekstu: - kao povijest dru"tva u kojem se ob ikuju odre#ena shvaanja - kao osobna povijest pojedin!a. Na osnovu takvog promatranja odgojne stvarnosti moemo postaviti obrazovne idea e, trenutno vaee obrazovne !i jeve. 'straivaku metodo ogiju hermeneutike moemo nazvati "sudje ujue promatranje", koje se sastoji od 6 koraka: 9. promatranje konkretne situa!ije 2. posezanje za v astitim iskustvima 4. posezanje za zajednikim iskustvima 6. uvaavanje povijesnog razvitka *a predstavnike duhovnoznanstvene pedagogije, !i jevi odgoja su s ijedei: 9. <i j odgoja je obrazovanje, a ne stje!anje strune kva iCika!ije. %od obrazovanjem podrazumijeva stje!anje teme jnih znanja, sposobnosti i stavova koji su prijeko potrebni za ivot pojedin!a unutar odre#enog ku turnog prostora. 2. Obrazovni !i jevi nisu ope vaei, ve su povijesno uvjetovani, odre#eni dru"tvenim i osobnim imbeni!ima 1ne postoje ope vaee norme5 'ndividua na psiho ogija 1+ Cred +,-./ i /udo C ,/.'&U/$5 tako#er po azi od pretpostavke da judsko dje ovanje ima znaenje, odnosno da se iza svakog ob ika pona"anja krije neki !i j.

ME3tih godina na izobrazbu nastavnika snano je utje!a a "didaktika ana iza" Ao Cganga &-+=&'0+, postupak pripreme i ana ize nastavnog pro!esa. Teme i nastavni sadraji promatraju se u okviru odre#ene ku ture, s pro!jenom koje znaenje imaju za dijete, te koje znaenje imaju za budunost djeteta kao odras e osobe. %ri tome je razradio metodiku ana izu i metodiku obradu pojedinih nastavnih sadraja.

4.4. &/'T'F&+ T.O/'0+ ' &/'T'F&+ *N+NO$T O O,(O0U %redstavni!i: &ar :+/O, :aK >O/&>.':./, Theodor A. +,O/NO, 0urgen >+?./:+$ &ritika teorija je teza da je znanost dio dru"tvenog rada koji izravno utjee na dru"tvene odnose. &ritika teorija nastoji dru"tvene injeni!e objasniti iz dru"tvenog konteksta njihovog nastajanja. To nazivaju "objektivno razumijevanje smis a". &ritika znanost o dru"tvu treba objasniti pro!es nastanka dru"tvene pato ogije i na taj nain pridonijeti njenom ukidanju. ME3tih godina neki su pedagozi poku"a i primijeniti kritiku teoriju na odgoj. Najpoznatiji su: & aus :O--.N>+U./, >erGig ?-+N&./T*, Ao Cgang &-+=&', >erman ('.$.<&. i Ao Cgang -.:%./T. &ritika znanost o odgoju okree se protiv bihevioristike i duhovnoznanstvene pedagogije. Ona kritizira postojee ob ike dru"tvenog odgoja. Iko a je, po njima, aparat v asti, a !i j odgoja je eman!ipa!ija, a pod eman!ipa!ijom se podrazumijeva "os oba#anje za zre ost i samoodre#enje". Oni su protiv "ko ske birokra!ije, trae jedinstvenu "ko u koja sjedinjuje k asinu, rea nu i strunu "ko u u novi, bo ji tip "ko e. $ os on!em na nadre#eni eman!ipatorski !i j odgoja, smatraju da uenike treba osposobiti za kritiko sudje ovanje u sada"njem i buduem ivotu, kritiki pristup. &ritika znanost o odgoju se deCinira kao normativna dis!ip ina: $vojim poku"ajem da kritizira odgojne norme, ona i sama pretpostav ja "to je ispravno, a "to pogre"no, pa tako i sama postaje normativna. &ritika znanost o odgoju povezuje empirijske i hermeneutike postupke. %ri ispitivanju uzajamnih veza raz iitih imbenika upuena je na empirijske postupke. &ada kritiki istrauje ideo ogiju, koristi heremeneutiki postupak: iz pedago"kih teorija, ustanova i i nastavnih p anova, oni poku"avaju izvesti zak juke o dru"tvenim interesima. &ritika znanost koristi i ak!ijska istraivanja. Ona su upuena na rje"avanje praktinih prob ema, pri emu u postupku istraivanja istraiva i ispitanik uspostav jaju odnos dvaju subjekata, a ne objekta i subjekta 1npr. istraiva skupa s ispitani!ima gradi "umsku ko ibu5.

10

4.6. $':?O-'F&' 'NT./+&<'ON'*+: ' .TNO:.TO,O-O('0+ %redstavni!i: - (eorge >erbart :.+,, >erbert ?-U:./, .rving (O==:+N 1interak!ionizam5 - >aro d (+/='N&.- 1etnometodo ogija5 Obje teze poivaju na zajednikoj pretpostav!i da judsko dje ovanje posjeduje znaenje, te da je postupke mogue objasniti na osnovi tog znaenja. ( avne teze: 9. -judi ne reagiraju na podraaje, ve dje uju na osnovi znaenja koje pridaju odre#enoj situa!iji. 2. $vi predmeti, osobe i situa!ije imaju odre#eno znaenje koje je utvr#eno dru"tvenim pravi ima. 4. %ri tome, svi predmeti, osobe i situa!ije imaju i subjektivno znaenje, pri emu dotina osoba subjektivno interpretira opa pravi a. 6. Nesigurnost u znaenje neke situa!ije, dovodi do gubitka orijenta!ije u praktinom dje ovanju. $imb. inter. i etnomet. tvrde da se u empirijskoj znanosti kriteriji za istraivanje postav jaju izvana, te da se njima ne mogu dokuiti stvarni motivi ispitanika. %oput duhovnoznanstvene pedagogije, trae razumijevanje osoba, a i pruaju bo je razra#ene pojmove, "to omoguava toniju ana izu znaenja. *a raz iku od duhovnoznanstvene pedagogije, koja je najvi"e bi a usmjerena na tekstove, simb. inter. i etnomet. usmjereni su na razumijevanje stvarnih situa!ija i zato su pogodniji za pedagogiju. $imb. inter. ne postav ja norme, on je vrijednosno neutra an, zbog ega ga je ak"e primjeniti, a i s druge strane se time iz ae opasnostima s obzirom na raz iite !i jeve istraivanja. $imb. inter. primjenjuje se danas samo na nekim izdvojenim podrujima: primjeri!e, interak!ionistika igra u oga. Uz pomo simb. inter. nije mogue, primjeri!e, pripremiti nastavu, jer nedostaju metode.

4.D. &;+-'T+T';NO '$T/+L';+N0. ,/UIT;+ &va itativo istraivanje teme ji se na hermeneutikim nae ima: - judsko dje ovanje ima znaenje, a judi dje uju na osnovi tog znaenja - !i j kva itativnog istraivanja je spoznati to znaenje &va itativna istraivanja nemaju jedinstveni kon!ept, ve primjenjuju raz iite metodo o"ke postupke: - istraivaki program subjektivnih teorija <i j je spoznati subjektivne konstrukte, subjektivne !i jeve, hipoteze, obja"njenja i strategije dotinog sugovornika za odre#enu situa!iju.

11

%ri tome se koristi &;+-'T+T';N' 'NT./;0U 1instrument za ispitivanje subjektivnih teorija5. Takav intervju poku"ava obuhvatiti znaenje koje odre#eni predmeti, injeni!e, situa!ije i i osobe imaju za ispitnika. 'ntervju moe biti "narativni", gdje ispitanik pripovijeda "to je mogue s obodnije i bez utje!aja i i moe biti uz pomo "ometajuih pitanja", gdje ispitiva namjerno dovodi u sumnju ispitanika kako bi tonije utvrdio "to ispitanik doista mis i. $tandardni kva itativni intervju ima vodeu nit, pri kojem se postav ja niz otvorenih pitanja kroz koja ispitanik pokazuje svoje subjektivno vi#enje. objektivna hermeneutika Objektivna hermeneutika ima za !i j spoznati znaenje situa!ije na osnovi vaeih dru"tvenih pravi a 1raz ikovanje subjektivnog smis a i objektivnog znaenja5. *a objektivnu hermeneutiku karakteristina je ana iza sekven!i 1pojedinih dije ova intervjua5 ) "to znai, tekst se ne interpretira u !je ini, ve dio po dio. +na izira se upotreba rijei s !i jem da se prona#e dub je, posebno znaenje koje podrazumijeva intervjuirana osoba 1ana iza atentnih misaonih struktura: konven!iona no i i nekonven!iona no znaenje5 grounded theorJ Ova se teorija koristi za ana izu prikup jenih podataka intervjuima, opaanjem, zapisni!ima promatranja i s . To je sustav pravi a za obradu kva itativnih podataka koji ima za !i j metodo o"ki usmjeravati taj pro!es te tako omoguiti njegovo razumijevanje i provjeru. U toj se ana izi prvo vr"i kon!eptua iza!ija podataka 1pridruivanje pojedinih podataka odre#enim pojmovima5, a potom se utvr#uju nadre#ene ope kategorije.

12

6. *N+NO$T O O,(O0U N+ O$NO;' T.O/'0. $U$T+;+

6.9. O%P+ T.O/'0+ $U$T+;+ %redstavni!i: -udGig von ?./T+-+N==@, =rederik ;.$T./, (i bert %/O?$T. $ustav je skup me#usobno povezanih e emenata. Teorija sustava bavi se prirodom sustava, njegovim sastavnim dije ovima i odnosima unutar dije ova sustava i izme#u raz iitih sustava. $ustavi su grani!om odvojeni od svoje oko ine, hijerarhijski su ra" anjeni, tee ravnotei, a sustave karakterizira "emergen!ija" 1da ima svojstva koja nemaju sastavni dije ovi sustava5. $tanje sustava ne proiz azi iz jednog uzroka, ve ovisi o brojnim imbeni!ima. $tanje sustava se ne moe pretkazati niti uspostaviti. Neki sustavi se mogu matematiki izraziti, a mogu se ana izirati postupkom vizua iza!ije s oenih pro!esa u sustavima. %ri tome se poku"avaju utvrditi bitni imbeni!i odre#enog sustava kao i njihovo uzajamno dje ovanje.

6.2. $O<'O-OI&+ T.O/'0+ $U$T+;+ %redstavni!i: Ta !ott %+/$ON$, Niko as -U>:+NN Ova teorija nudi pojmovni sustav za opis dru"tvenih pro!esa: 9. ,ru"tveni sustavi se deCiniraju pomou grani!e izme#u sustava i oko ine. 2. Unutar sustava mogue je raz ikovati podsustave. 4. Teme jni e ementi sustava ovise o deCiniranju grani!e izme#u sustava i oko ine. 6. ,ru"tveni sustavi su samoreCeren!ija ni iz ega proiz azi njihova s oenost -uhman ne razvija istraivaku metodo ogiju, ve ostaje na razini metateorije, ime ne doprinosi odgojnoj praksi ve znanstveno3teorijskoj raspravi o odgojnoj znanosti.

13

6.4. ?+T.$ONO;+ T.O/'0+ $U$T+;+ %redstavni!i: (regorJ ?+T.$ON, %au A+T*-+A'<&, 0aJ >+-.@, ;irginia $+T'/ ( avne teze ?atesonove teorije: 9. . ementi dru"tvenog sustava su osobe koje dje uju u tom sustavu. 2. $vaka osoba u sustavu tumai zbi ju a. Ne moemo ne komuni!irati: svako pona"anje u sustavu se tumai. b. -judi se u komunika!iji koriste ana ognim i digita nim nainom 1verba nim i neverba nim5 !. $vaka komunika!ija posjeduje sadraj i odnose 1pona"anje se tumai u odnosu na sadraj i s obzirom na odnos osoba koje komuni!iraju5 4. %ona"anje dru"tvenih sustava odre#eno je dru"tvenim pravi ima 6. ,ru"tveni sustavi imaju krune interak!ijske strukture tako "to se odre#eni obras!i pona"anja me#usobno potkrep juju. D. ,ru"tveni sustavi su grani!om odvojeni od oko ine. M. ,ru"tveni sustavi imaju svoju povijest: poetak, razvitak i kraj. %redstavni!i ove teorije nisu razvija i v astitu istraivaku metodo ogiju, a i njihovu teoriju mogue je povezati s kvantitativnim i kva itativnim istraivanjima. Ova teorija praktino se primjenjuje na podruju obite jske terapije, gdje se obite j promatra kao s oeni sustav.

14