Broj/Number 1 2012

PREGLED PREGLED
ASOPIS ASOPIS ZA ZA DRUTVENA DRUTVENA PITANJA/PERIODICAL PITANJA/PERIODICAL FOR FOR SOCIAL SOCIAL ISSUES ISSUES
lanci Mirko Pejanovi: Drutveno-istorijski znaaj referenduma iz 1992. godine za razvoj dravnosti Bosne i Hercegovine Safet Bandovi: Balkanski ratovi i muhadirski pokreti (1912-1913) Lada Sadikovi: Nadustavni karakter Evropske konvencije o ljudskim pravima u Bosni i Hercegovini Suad Kurtehaji: Mogunosti ponovnog oivljavanja Ustava Republike Bosne i Hercegovine Articles Mirko Pejanovi: Socio-historical Significance of 1992 Referendum for Bosnia and Herzegovinas Statehood Development Safet Bandovi: Balkan Wars and the Refugees Movements (1912-1913) Lada Sadikovi: The Supra-constitutional Character of the European Human Rights Convention in Bosnia and Herzegovina Suad Kurtehaji: The Possibility of Reviving the Constitution of the Republic of Bosnia and Herzegovina Suvad Konakovi: Asylum in International Documents and the European Union with Emphasis on Normative Rules in Bosnia and Herzegovina

asopis za drutvena pitanja Periodical for Social Issues

PREGLED

Suvad Konakovi: Azil u meunarodnim dokumentima i Evropskoj uniji sa osvrtom na normativna rjeenja u Bosni i Hercegovini

Sarajevo, Januar/January - april/April 2012

BROJ NUMBER

ISSN 0032-7271 (Print) ISSN 1986-5244 (Online)

asopis za drutvena pitanja Broj 1 Godina 2012. Godite LIII

PREGLED

Sarajevo, januar-april 2012.

PREGLED asopis za drutvena pitanja Izdava: Univerzitet u Sarajevu Sarajevo, Obala Kulina bana 7/II, Bosna i Hercegovina Redakcija asopisa: Nijaz Bajgori Uzeir Bavi Enes Durakovi Enes Durmievi Marina Katni-Bakari Senadin Lavi Mirko Pejanovi Hidajet Repovac Nusret Smajlovi Meunarodna redakcija: Zvonko Kova, Filozofski fakultet Sveuilita u Zagrebu (Hrvatska) Dragan Milanovi, Kinezioloki fakultet Sveuilita u Zagrebu (Hrvatska) Milan Podunavac, Fakultet politikih nauka Univerziteta u Beogradu (Srbija) Vesna Pogaj-Hadi, Filozofski fakultet Univerziteta u Ljubljani (Slovenija) Dragan Prole, Filozofski fakultet u Novom Sadu (Srbija) Stanka Setnikar-Cankar, Fakultet za upravu Univerziteta u Ljubljani (Slovenija) Mitja Velikonja, Fakultet drutvenih nauka Univerziteta u Ljubljani (Slovenija) Veselin Vukoti, Fakultet za meunarodnu ekonomiju, finansije i biznis Univerziteta Donja Gorica (Crna Gora) Glavni i odgovorni urednik: Senadin Lavi Zamjenica glavnog i odgovornog urednika: Marina Katni-Bakari Izvrni urednik: Uzeir Bavi Sekretar redakcije: Fuada Musli Lektura: Zinaida Laki Prijevod: Mirza erkez DTP: Samir Boguni Tira: 300 primjeraka tampa: tamparija FOJNICA d.o.o. Fojnica Odgovorna osoba tamparije: ehzija Buljina Izlazi etveromjeseno asopis Pregled je indeksiran u EBSCO Publishingu, INDEX COPERNICUS i CEEOL meunarodnim bazama podataka. Univerzitetski tele-informatiki centar je kreirao i dizajnirao web stranicu asopisa www.pregled.unsa.ba. ISSN 0032-7271 (Print) ISSN 1986-5244 (Online)

ISSN 0032-7271 (Print) ISSN 1986-5244 (Online)

Periodical for Social Issues No 1 Year 2012 Volume LIII

Sarajevo, January-April 2012

PREGLED

PREGLED Periodical for Social Issues Publisher: University of Sarajevo Sarajevo, 7/II, Obala Kulina bana, Bosnia and Herzegovina Editorial Board: Nijaz Bajgori Uzeir Bavi Enes Durakovi Enes Durmievi Marina Katni-Bakari Senadin Lavi Mirko Pejanovi Hidajet Repovac Nusret Smajlovi International Editorial Board: Zvonko Kova, University of Zagreb, Faculty of Philosophy (Croatia) Dragan Milanovi, University of Zagreb, Faculty of Physical Education (Croatia) Milan Podunavac, University of Belgrade, Faculty of Political Science (Serbia) Vesna Pogaj-Hadi, University of Ljubljana, Faculty of Philosophy (Slovenia) Dragan Prole, Faculty of Philosophy, Novi Sad (Serbia) Stanka Setnikar-Cankar, University of Ljubljana, Faculty of Administration (Slovenia) Mitja Velikonja, University of Ljubljana, Faculty of Social Sciences (Slovenia) Veselin Vukoti, University of Donja Gorica, Faculty of International Economy, Finances and Business (Montenegro) Editor-in-Chief: Senadin Lavi Deputy Editor-in-Chief: Marina Katni-Bakari Executive Editor: Uzeir Bavi Editorial Board Secretary: Fuada Musli Language Editor: Zinaida Laki Translation: Mirza erkez DTP: Samir Boguni Press run: 300 copies Print: tamparija FOJNICA d.o.o. Fojnica Officer in charge in Printing-house: ehzija Buljina Fourth month periodical Periodical Pregled is indexed in EBSCO Publishing, INDEX COPERNICUS and C.E.E.O.L. international databases. Webpage www.pregled.unsa.ba created and designed by the University Tele-Information Center ISSN 0032-7271 (Print) ISSN 1986-5244 (Online)

SADRAJ / CONTENTS lanci / Articles

Mirko Pejanovi: Drutveno-istorijski znaaj referenduma iz 1992. godine za razvoj dravnosti Bosne i Hercegovine / Sociohistorical Significance of 1992 Referendum for Bosnia and Herzegovinas Statehood Development Safet Bandovi: Balkanski ratovi i muhadirski pokreti (19121913) / Balkan Wars and the Refugees Movements (1912-1913) Lada Sadikovi: Nadustavni karakter Evropske konvencije o ljudskim pravima u Bosni i Hercegovini / The Supra-constitutional Character of the European Human Rights Convention in Bosnia and Herzegovina Suad Kurtehaji: Mogunosti ponovnog oivljavanja Ustava Republike Bosne i Hercegovine / The Possibility of Reviving the Constitution of the Republic of Bosnia and Herzegovina Suvad Konakovi: Azil u meunarodnim dokumentima i Evropskoj uniji sa osvrtom na normativna rjeenja u Bosni i Hercegovini / Asylum in International Documents and the European Union with Emphasis on Normative Rules in Bosnia and Herzegovina

11 31

57 73

95

Mirza erkez: panska tragedija kao arhetipski predstavnik anra tragedije osvete / The Spanish Tragedy as the Archetypal Revenge Play Maja Doenovi: Izazov znanstvenog promiljanja masmedijskog komuniciranja s postdejtonskom bh. javnou - primat manipulacije ili opstojnost dijaloga / Challenges of Scientific Articulating the Mass-media Communication with BH Post-Dayton Public the Primary or Dialogue Viability Irena Praska-Salin: Perspektive javnog radio-televizijskog sistema Bosne i Hercegovine / Perspectives of Public Broadcasting System in Bosnia and Herzegovina Mirza Dinarevi: Uzroci i podstrekai meunarodne finansijske krize i pristupi reformi / Causes and Instigators of International Financial Crisis and Reform Approaches

Pogledi i miljenja / Views and Opinions

111

125 141 163

Jasna Bonjovi: Komuniciranje Univerziteta u Sarajevu i njegovih interesnih grupa / Communication of the University of Sarajevo and its Stakeholders Anela Rami: Dejtonski mirovni sporazum i njegova realnost / Dayton Peace Agreement and its Reality

189 211

Prijevod / Translation

Yoshitsugu Sawai: Struktura zbiljnosti u Izutsuovoj orijentalnoj filozofiji / The Structure of Reality in Izutsus Oriental Philosophy

233

Prikazi i osvrti / Reviews and Comments

Abdulah arevi: Mo uma. Uvod u teoriju socijalne pulsacije / Mind Power. Introduction into theory of social pulsation Nevad Kahteran: Izutsuov doprinos islamskim studijama / Izutsus Contribution to Islamic Studies Suad Kurtehaji: Istraivanje uzroka raspada SFRJ / Researching the Causes of the Dissolution of the SFRY

251 261 265

air Filandra: Nijaz Durakovi (1949-2012) Senadin Lavi: Nijaz Durakovi (1949-2012) - Iz Leksikona sociolokih pojmova Mirsad Kuni: enana Buturovi (1934-2012) Tatjana Lazi: Dragutin Braco Kosovac (1924-2012) Upute za autore

In memoriam

273 277 281 287 291

lanci / Articles

Mirko Pejanovi UDK 324 (497.6) 1992

DRUTVENO-ISTORIJSKI ZNAAJ REFERENDUMA IZ 1992. GODINE ZA RAZVOJ DRAVNOSTI BOSNE I HERCEGOVINE SOCIO-HISTORICAL SIGNIFICANCE OF 1992 REFERENDUM FOR BOSNIA AND HERZEGOVINAS STATEHOOD DEVELOPMENT
Saetak Tokom opte krize socijalizma u svijetu i krize jugoslovenske socijalistike federacije potkraj osamdesetih i poetkom devedesetih godina izvedena je politika pluralizacija svih republika koje su inile jugoslovensku federaciju. Viepartijski sistem u Bosni i Hercegovini uspostavljen je 1990. godine. Na prvim viestranakim izborima u novembru 1990. godine pobijedile su tri etnike stranke SDA, HDZ i SDS, sa 84 odsto osvojenih mandata u Skuptini Republike Bosne i Hercegovine. U prvoj godini viepartijske vladavine, zapravo tokom 1991. godine, vladajue stranke su se nale pred izazovom da demokratski oblikuju rjeenja za politiki razvoj drave Bosne i Hercegovine u okviru istorijskog procesa disolucije SFRJ. Parlamentarna rasprava o statusu drave Bosne i Hercegovine u drugoj polovini 1991. godine dovela je do politikog rascjepa meu strankama. Zapravo, oblikovale su se dvije politike opcije u pogledu statusa Bosne i Hercegovine i njene politike budunosti. Jedna opcija je zagovarala demokratsko rjeenje: raspisivanje referenduma graana za nezavisni i suvereni razvoj drave Bosne i Hercegovine, kao to su to ve bile uradile druge jugoslovenske republike: Slovenija, Hrvatska i druge. Ovu opciju su zagovarale dvije vladajue stranke SDA i HDZ, zajedno sa pet opozicionih stranaka: SK-SDP, SRS, MBO, LS i DSS. Druga opcija je odbijala ideju nezavisnog dravnog razvoja Bosne i Hercegovine. Ovu opciju je zagovarala Srpska demokratska stranka zajedno sa Srpskim pokretom obnove.

PREGLED

11

Politiko sukobljavanje stranaka u Skuptini Bosne i Hercegovine rijeeno je tako to je Parlament Bosne i Hercegovine na temelju Ustava i Zakona o referendumu u januaru 1992. godine donio odluku o provoenju referenduma graana o suverenom i nezavisnom razvoju drave Bosne i Hercegovine. Referendumsko pitanje je sadravalo bitne aspekte dravnosti Bosne i Hercegovine u smislu da je Bosna i Hercegovina, zbog svoje vienacionalne strukture, istovremeno drava svojih graana Bonjaka, Hrvata, Srba i pripadnika ostalih naroda. Izlaskom na referendum u procentu od 64 odsto i pozitivnim izjanjavanjem za suvereni i nezavisni status drave Bosne i Hercegovine graani Bosne i Hercegovine su pronali demokratsko rjeenje za egzistenciju drave Bosne i Hercegovine unutar zajednice evropskih drava i naroda. Bio je to istorijski preokret u razvoju dravnosti Bosne i Hercegovine. Volju graana za suvereni status drave Bosne i Hercegovine iskazanu na referendumu 29. februara i 1. marta 1992. godine pozitivno su vrednovali Evropska ekonomska zajednica, SAD i veina zemalja slobodnog svijeta. Na temelju meunarodnog priznanja Bosna i Hercegovina e postati lanica Organizacije ujedinjenih naroda 22. maja 1992. godine. Od tada Bosna i Hercegovina ima svoj meunarodnopravni subjektivitet. Taj demokratski put u razvoju dravnosti Bosne i Hercegovine pokuao se zaustaviti primjenom vojne sile u organizaciji Srpske demokratske stranke i uz potporu JNA i Miloevievog reima. Otpor i odbranu Bosne i Hercegovine organizovalo je Predsjednitvo RBiH na temelju Platforme o radu Predsjednitva BiH u ratnim uslovima. Glavna snaga odbrane Bosne i Hercegovine bila je Armija RBiH kao vienacionalna oruana sila. Uz otpor i odbranu, voeni su uz pomo meunarodne zajednice i pregovori za mirovno politiko rjeenje. Nakon skoro etverogodinjeg rata uspostavljen je mir Dejtonskim mirovnim sporazumom. Budui da su institucije meunarodne zajednice dobile ovlatenja za provoenje Dejtonskog mirovnog sporazuma, izgradnja drave Bosne i Hercegovine u procesu njene integracije u Evropsku uniju odvija se u internacionalnom okviru. Radi se o tome da je pitanje izgradnje mira i demokratskih institucija drave Bosne i Hercegovine internacionalizirano.

12

PREGLED

Prvi i najvaniji korak za razvoj Bosne i Hercegovine u obliku suverene i nezavisne dravnosti u savremenom dobu jeste referendum graana 1992. godine. Zato referendum graana za suvereni razvoj drave Bosne i Hercegovine iz 1992. godine ima presudan drutveno-istorijski znaaj za razvoj dravnosti Bosne i Hercegovine tokom XXI stoljea. Kljune rijei: Bosna i Hercegovina, politike stranke, Evropska ekonomska zajednica, referendum graana, Badinterova komisija, Predsjednitvo RBiH, Platforma za djelovanje Predsjednitva RBiH u ratnim uslovima, mirovni pregovori, Vaingtonski mirovni sporazum, Armija RBiH, Evropska unija, SAD, Kontaktna grupa, NATO-savez, Dejtonski mirovni sporazum Summary During the general crisis of socialism in the world and the crisis of the Yugoslav Socialist Federation in the late 1980s and early 1990s, a political pluralizing of all Republics that had constituted the Yugoslav Federation took place. In 1990, the multiparty system in Bosnia and Herzegovina was established. At the first multiparty elections in November 1990, the three ethnic parties SDA, HDZ and SDS won with 84% seats in the Assembly of the Republic of Bosnia and Herzegovina. In the first year of multiparty rule, actually during the 1991, the ruling parties faced a challenge to democratically shape solutions for the political development of the State of Bosnia and Herzegovina within the historical SFRYs process of dissolution. The parliamentary debate on the status of Bosnia and Herzegovina in the second half of the 1991 led to a political split among the parties. In fact they fashioned two policy options regarding the status of Bosnia and Herzegovina and its political future. One option advocated the democratic solution: a referendum of citizens to develop an independent and sovereign state of Bosnia and Herzegovina, as the other Yugoslav republics: Slovenia, Croatia and others had already done so. This option was advocated by two parties: the SDA and the HDZ, along with five opposition parties: the SK-SDP, SRS, MBT, LS and DSS. The second option was rejecting the idea of an independent state development of Bosnia and Herzegovina. This option was advocated by the Serbian Democratic Party and Serbian Renewal Movement. The political party conflicting in the Assembly of Bosnia and Herzegovina was settled in such way that Parliament of Bosnia and Herzegovina on the basis of the Constitution and the Referendum Act, made a decision on conducting a referendum of citiPREGLED

13

zens of a sovereign and independent development of Bosnia and Herzegovina in January 1992. The Referendum question contained the essential aspects of the Bosnia and Herzegovinas statehood in the sense that Bosnia and Herzegovina, due to its multiethnic structure is simultaneously the state of its citizens - Bosniaks, Croats, Serbs and members of other ethnicities. While a referendum in the percentage of 64% and a positive commitment to a sovereign and independent status of citizens of Bosnia and Herzegovina Bosnia and Herzegovina have found a solution for the existence of a democratic state of Bosnia and Herzegovina within the European community of states and peoples. It was a historic turning point in the development of statehood of Bosnia and Herzegovina. Will of the citizens for the sovereign status of B&H was declared in the referendum held on 29th February and 1 March 1992 was favorable views by the European Economic Community, the United States and most countries in the free world. On the basis of the international recognition, Bosnia and Herzegovina was about to become a UN member country on 22 May 1992. Since then, Bosnia and Herzegovina has its own international legal personality. This democratic way in the development of statehood of Bosnia and Herzegovina the use of military force, organized by the Serbian Democratic Party and supported by the YPA and Miloevis regime tried to bring to the halt. Resistance and defense of Bosnia and Herzegovina was organized by the Wartime Presidency of the Republic of Bosnia and Herzegovina on the basis of the Presidency Platform in conditions of war. The main defense forces of Bosnia and Herzegovina was the Army of Bosnia and Herzegovina as the multinational armed force. In addition to resistance and defense, negotiations seeking to find a peaceful termination of the war were conducted with the assistance of the international community. After nearly four years of war, the Dayton Peace Accords established the peace. Since the institution of the international community received the authority to implement the Dayton Peace Agreement for constructing the state of Bosnia and Herzegovina in the process of its integration into the European Union is taking place in international framework. The point is that the issue of peace 14
PREGLED

building and democratic institutions of Bosnia and Herzegovina has become internationalized. The first and most important step for the development of Bosnia and Herzegovina as a sovereign and independent statehood in the modern era is the citizens Referendum from 1992. Therefore, the Referendum of citizens was the event of critical socio-historical significance for the development of statehood of Bosnia and Herzegovina during the XXI century Keywords: Bosnia and Herzegovina, political parties, European Economic Community, Referendum of citizens, Badinter Arbitration Committee, Presidency of Republic of B&H, the Operating Platform of the Presidency of Republic of B&H in conditions of war, peace negotiations, Washington Peace Agreement, Army of Bosnia and Herzegovina, the European Union, USA, Contact Group, NATO, the Dayton Peace Agreement 1. Drutveno-istorijski kontekst disolucije jugoslovenske socijalistike federacije (1989-1991) Bosna i Hercegovina je kao i druge republike u jugoslovenskoj federaciji, mada sa izvjesnim zakanjenjem, izvela promjenu jednopartijskog sistema vlasti u viepartijski pluralni sistem.1 To je omogueno formiranjem viestranake politike strukture tokom 1990. godine. Zapravo, veina stranaka formirana je sredinom 1990. godine. Stranke su nastajale po dva osnova: formiranjem novih stranaka i transformacijom postojeih politikih stranaka. Po osnovu transformacije politikih organizacija iz jednopartijskog sistema formirane su stranke: SK Socijalistika demokratska partija, Demokratski socijalistiki savez, Liberalna stranka. Kao istorijski novi politiki subjekti formirane su tri narodne i po strukturi lanstva jednonacionalne stranke. Stranka demokratske akcije (SDA, stranka iz bonjakog naroda) formirana je u maju 1990. godine. Srpska demokratska stranka (SDS, stranka iz srpskog naroda) formirana je u julu 1990. godine. Hrvatska demokratska zajednica BiH (HDZ BiH, stranka iz hrvatskog naroda) formirana je u augustu 1990. godine.2 U isto vrijeme formirana je i stranka pod
Druge republike jugoslovenske federacije, a posebno Slovenija i Hrvatska, uvele su viestranaki sistem i provele viestranake izbore u prvoj polovini 1990. godine. 2 Mirko Pejanovi: Struktura i karakteristike razvoja politikog pluralizma u Bosni i Hercegovini 1989-2003, Zbornik: Razvoj politikog pluralizma u Sloveniji i Bosni i Hercegovini urednici Danica Fink-Hafner i Mirko Pejanovi, Promocult, Sarajevo/Ljubljana, 2006, 47.
1

PREGLED

15

nazivom Savez reformskih snaga. Ta stranka je formirana na multietnikoj osnovi. Takoe je formirano i vie manjih stranaka koje e uestvovati u izbornoj kampanji na prvim viestranakim izborima 1990. godine. Na prvim viestranakim izborima uestvovalo je 15 stranaka, a 11 stranaka je ulo u Parlament Bosne i Hercegovine. Prvi viestranaki izbori provedeni su u miru i demokratskoj atmosferi u novembru 1990. godine.3 Apsolutnu pobjedu na prvim viestranakim izborima dobile su tri etnike stranke: SDA, SDS i HDZ BiH. One su zajedno osvojile 84 odsto poslanikih mandata u Skuptini Republike Bosne i Hercegovine, kao najviem tijelu parlamentarne vlasti. Prva viestranaka vlada izabrana je u Skuptini Republike Bosne i Hercegovine i poela je s radom poetkom 1991. godine. Vlada je formirana na temelju sporazuma triju etnikih pobjednikih stranaka Stranke demokratske akcije, Srpske demokratske stranke i Hrvatske demokratske zajednice BiH, o podjeli mjesta u dravnim ministarstvima i drugim dravnim tijelima. Taj sporazum je bio iskljuivo usmjeren na podjelu vlasti.4 Ali istovremeno je izostalo definisanje politikog programa koalicionog sporazuma stranaka koje kao parlamentarna veina formiraju svoju vladu. Kako nije oblikovan koalicioni politiki program i kako se vrenju vlasti pristupilo na partnerskim odnosima triju pobjednikih stranaka, SDA, HDZ i SDS su se vrlo brzo, jo u prvoj polovini 1991. godine susreli sa novim istorijskim kontekstom unutar koga se dovrava disolucija SFRJ, zatim izvodi osamostaljenje Republike Slovenije i Republike Hrvatske proglaenjem njihove nezavisnosti i suverenosti. U Skuptini Bosne i Hercegovine neminovno je otvoreno pitanje statusa i politike budunosti Bosne i Hercegovine kao jedne od est republika koje su inile jugoslovensku federaciju. Zapravo se pred Skuptinom Bosne i Hercegovine postavilo neizbjeno pitanje, a to je definisanje dravnopravnog statusa Bosne i Hercegovine u novim geopolitikim okolnostima uslovljenim disolucijom SFRJ. Diskusija o ovom pitanju odvijala se na vie sjednica Skuptine
U odnosu na Sloveniju i Hrvatsku u kojima su izbori odrani u martu i aprilu 1990. godine, izbori u BiH su odrani sa izvjesnim zakanjenjem, to e imati posljedice za zaotravanja krize u Bosni i Hercegovini. 4 Po sporazumu stranaka o raspodjeli mjesta u dravnim resorima za predsjednika Parlamenta izabran je Momilo Krajinik iz SDS-a, Alija Izetbegovi iz SDA izabran je za predsjedavajueg Predsjednitva RBiH i Jure Pelivan za predsjednika Vlade RBiH iz HDZ-a BiH. Pobjednike stranke su gradile koncept tronacionalne vlasti. Vidi: Mehmedalija Boji: Historija Bosne i Bonjaka, ahinpai, Sarajevo, 2001, 287.
3

16

PREGLED

Republike BiH.5 U diskusijama koje su uslijedile oblikovane su dvije politike opcije. Jedna politika opcija je zagovarala istorijski nastavak (kontinuitet) razvoja dravnosti Bosne i Hercegovine iz statusa suverene republike, kakav je imala unutar jugoslovenske federacije zajedno sa Srbijom, Hrvatskom, Crnom Gorom i Makedonijom, u status nezavisne i suverene drave unutar zajednice evropskih drava i naroda. Ovu koncepciju su u Skuptini Republike BiH zagovarale dvije vladajue stranke Stranka demokratske akcije i Hrvatska demokratska zajednica BiH, kao i pet opozicionih stranaka: SK Socijalistika demokratska partija, Savez reformskih snaga, Muslimanska bonjaka organizacija, Demokratska stranka socijalista i Liberalna stranka. Za realizaciju ove opcije predloeno je izvoenje referenduma graana Bosne i Hercegovine kao demokratskog oblika ispoljavanja volje graana o statusu svoje domovine.6 Drugu opciju u Skuptini Republike Bosne i Hercegovine zagovarala je Srpska demokratska stranka, kao vladajua stranka, i s njom Srpski pokret obnove, koji je imao dva poslanika u Skuptini. Srpska demokratska stranka je odbijala svaku ideju samostalnog razvoja dravnosti Bosne i Hercegovine.7 Unutar stajalita Srpske demokratske stranke zapravo je bio zahtjev da se destruira dravnost Bosne i Hercegovine razvijana stoljeima, a potom oblikovana na Prvom zasjedanju ZAVNOBiH-a 1943. godine i potpuno ravnopravno razvijana sa drugim republikama jugoslovenske federacije od 1945. do 1990. godine. Ta destrukcija dravnosti Bosne i Hercegovine imala je za cilj stvaranje Velike Srbije na razvalinama jugoslovenske socijalistike federacije.8
Polemike i sukobi izmeu vladajuih stranaka u vezi sa buduim poloajem i ureenjem Republike BiH, osobito oko referenduma, poprimile su ve od druge polovine januara 1992. iroke i une rasprave. Vidi: Ibid., 369. 6 Miljenje sa preporukom da se provede referendum graana o nezavisnosti i suverenom statusu Bosne i Hercegovine dala je Badinterova arbitrana komisija. Komisiju je formirala Konferencija Evropske zajednice o Jugoslaviji. Vidi: Mehmedalija Boji: Historija Bosne i Bonjaka, TKD ahinpai, Sarajevo, 2001, 368. 7 Za Srpsku demokratsku stranku Bosna i Hercegovina je samo jedna administrativna jedinica, a nikako drava. Suverenost Bosne i Hercegovine mora biti ograniena i vezana za Jugoslaviju. Vidi ire: Mirko Pejanovi, Struktura i karakteristike razvoja politikog pluralizma u Bosni i Hercegovini 1989-2003, Zbornik: Razvoj politikog pluralizma i razvoj stranakih arena u Sloveniji i Bosni i Hercegovini urednici: Danica Fink-Hafner i Mirko Pejanovi, Promocult, Sarajevo/Ljubljana, 2006, 54. 8 Pregovori izmeu Miloevia i Tumana o podjeli Bosne i Hercegovine odvijali su se u martu 1991. godine u Karaorevu. iri uvidi o razgovorima Tumana i Miloevia nalaze se u knjigama: Duan Bilandi: Povijest izbliza, memoarski zapisi 1945-2005, Zagreb,
5

PREGLED

17

Izlaz izmeu dviju politikih opcija u Parlamentu Bosne i Hercegovine tokom 1991. godine pronaen je u oblikovanju demokratskog puta odluivanja graana o budunosti dravnog razvoja njihove zemlje Bosne i Hercegovine i radikalnog stanovita Srpske demokratske stranke oslonjenog na tadanju politiku i vojnu mo reima Slobodana Miloevia u Srbiji. 2) Ideja referenduma graana o suverenom razvoju drave Bosne i Hercegovine Demokratski put je oblikovan donoenjem na ustavu i zakonu Bosne i Hercegovine zasnovane odluke o izvoenju referenduma graana. Odluka o raspisivanju republikog referenduma za utvrivanje statusa Bosne i Hercegovine donesena je 25. januara 1992. godine. Referendum je odran 29. februara i 1. marta 1992. godine. Referendumsko pitanje je glasilo: Jeste li za suverenu i nezavisnu Bosnu i Hercegovinu, dravu ravnopravnih graana, naroda Bosne i Hercegovine Muslimana, Srba, Hrvata i pripadnika drugih naroda koji u njoj ive? (podvukao M. P.)9 Radikalno i svim drugim strankama suprotstavljeno stanovite Srpske demokratske stranke ispoljeno je prijetnjom Radovana Karadia da e nestati Muslimani (Bonjaci) kao narod; zatim formiranjem srpskih autonomnih oblasti na prostoru Bosne i Hercegovine, izlaskom poslanika SDS-a iz Parlamenta BiH, kao i lanova Predsjednitva i lanova Vlade iz tih institucija, i formiranjem Skuptine srpskog naroda.10 Na zakazani referendum graana 29. februara i 1. marta izalo je 64,14 odsto graana upisanih u biraki spisak. Od ukupno izalih na referendum za status suverene i nezavisne drave Bosne i Hercegovine izjasnilo se 99 odsto graana.11
2006, 372; Mehmedalija Boji: Historija Bosne i Bonjaka, TKD ahinpai, Sarajevo, 2001, 338; Milo Mini: Ratovi u Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini 1991-1995, SarajevoMinhen-Novi Sad-Zagreb, 2002, 18, 19. 9 Vidi: Odluka o raspisivanju referenduma za utvrivanje statusa Bosne i Hercegovine, u knjizi: Mirko Pejanovi: Bosansko pitanje i Srbi u Bosni i Hercegovini, Bosanska knjiga, Sarajevo, 1999, 285. 10 Skuptina srpskog naroda formirana od poslanika SDS-a u Skuptini Bosne i Hercegovine odrana je 9. januara 1992. godine u Sarajevu. Tada je proglaena Republika srpskog naroda u Bosni i Hercegovini. Smatrali su je federalnom jedinicom krnje Jugoslavije. Vidi: Mehmedalija Boji: Historija Bosne i Bonjaka, TKD ahinpai, Sarajevo, 2001, 367. 11 Vidi ire: Omer Ibrahimagi: Dravno-pravni i politiki razvitak Bosne i Hercegovine, Sarajevo, 2009, 329.

18

PREGLED

U ovom procentu od 64 odsto graana koji su izali na referendum znaajno je i uee graana srpske nacionalnosti. Ono se kree od 10 do 15 odsto, naroito u gradovima: Sarajevo, Tuzla, Mostar, Zenica, Biha, Konjic, Gradaac, Graanica, Bugojno, Vitez, Livno, Zavidovii, Maglaj, Lukavac, Gorade, Jajce, Kakanj, Visoko i drugim. Realna je pretpostavka da svi Bonjaci i Hrvati nisu izali na referendum, a njihovo ukupno uee u stanovnitvu Bosne i Hercegovine je po popisu stanovnitva iz 1991. godine iznosilo 60 odsto. Otuda je realna procjena da je na referendumu graana za status Bosne i Hercegovine 29. februara i 1. marta uestvovao znatan procenat stanovnitva srpske nacionalnosti. Rezultate referenduma graana o suverenom i nezavisnom statusu drave Bosne i Hercegovine pozitivno su vrednovale vlade evropskih demokratskih drava i Evropska ekonomska zajednica. Uslijedilo je meunarodno priznanje Bosne i Hercegovine od Evropske ekonomske zajednice 6. aprila 1992. godine. Nakon toga je uslijedilo meunarodno priznanje Sjedinjenih Amerikih Drava i mnogih zemalja iz Evrope i svijeta. Potom je uslijedio prijem Bosne i Hercegovine u Organizaciju ujedinjenih naroda 22. maja 1992. godine. Time je Bosna i Hercegovina ostvarila meunarodno priznanje svoje dravnosti, integriteta i svog multietnikog istorijskog bia. Radi se o tome da su sami graani svojom voljom odluili o politikoj budunosti Bosne i Hercegovine. A ta budunost je opstojnost i razvoj drave Bosne i Hercegovine, kao i Slovenije, Hrvatske, Makedonije i drugih zemalja u zajednici slobodnih evropskih drava i naroda. Kako je Srpska demokratska stranka predvoena Radovanom Karadiem12 odbila priznati rezultate referenduma graana, ona se uz podrku Miloevievog reima i JNA odluila na primjenu vojne sile u ostvarivanju svojih ciljeva. Ti ciljevi su bili destrukcija drave Bosne i Hercegovine i njena etnika podjela. U zvaninim komunikacijama, ukljuujui i medijsku propagandu, organi Republike srpskog naroda su Bosnu i Hercegovinu od poetka 1992. godine nazivali biva Bosna i Hercegovina. Izvoenje vojnih dejstava od srpskih snaga zapoelo je u aprilu 1992. godine opsadom Sarajeva i nasilnim progonstvom Bonjaka iz istone Bosne i Bosanske krajine te Hrvata iz Posavine. Od aprila do septembra 1992. godine iz svojih predratnih mjesta ivljenja protjerano je vie od milion i po stanovnika bonjake i hrvatske nacionalnosti.
12

Radovan Karadi, predratni i ratni predsjednik Srpske demokratske stranke, optuen je za poinjeni ratni zloin i njemu se od 2009. godine sudi pred Hakim tribunalom. PREGLED

19

Opsada i granatiranje Sarajeva13 trajali su 1.479 dana. Grad i njegovi stanovnici bili su svakodnevno izloeni snajperskoj vatri i granatiranju. Samo po toj osnovi stradalo je vie od 12.500 stanovnika, od kojih je 1.500 djece. Iznurivani glau, hladnoom, nemanjem lijekova, graani Sarajeva su podnijeli velike rtve za odbranu svoga grada. S opsadom Sarajeva srpska vojna sila je raunala na psiholoki strah, pad morala i poraz. A poraz Sarajeva bi bio poguban za ideju drave Bosne i Hercegovine. Graani Sarajeva su pokazali visok stepen samosvijesti o vrijednosti zajednikog ivljenja i multietnikoj toleranciji. Ta samosvijest e biti osnova odbrane Sarajeva tokom njegove dugogodinje opsade. 3. Zahtjev pet opozicionih stranaka za legitimno funkcionisanje ustavnih institucija drave Bosne i Hercegovine Prvi vid otpora patriotski opredijeljenih graana Sarajeva nadolazeem ratu izveden je masovnim okupljanjem pred Parlamentom Bosne i Hercegovine na prostoru Marijin-dvora poetkom aprila. Graanima Sarajeva pridruile su se vee skupine graana koji su doli iz Tuzle, Zenice, Kaknja, Banovia, Lukavca i drugih gradova. Kada je otvorena snajperska vatra iz sjedita Srpske demokratske stranke iz pravca hotela Holiday Inn, graani su se povukli sa protestnog skupa. Bio je to spontani protest graana vidljivom pribliavanju rata.14 Zahtjevi graana su ili u pravcu da se sauva mir, zajedniki ivot i drava Bosna i Hercegovina. Osim protesta graana na skupu pred Parlamentom Bosne i Hercegovine, u tim prvim danima aprila 1992. godine (bili su to dani ni rata ni mira) oblikovani su zahtjevi pet opozicionih parlamentarnih stranaka na zajednikom sastanku 13. aprila 1992. godine, i to u vidu posebne Izjave.15 Sastanak je
Prema popisu stanovnitva iz 1991. godine Sarajevo je obuhvatalo prostor 10 optina i imalo 527.049 stanovnika. Sarajevo je bilo grad sa izrazitom multietnikom strukturom: 49,23 odsto Muslimana (Bonjaka), 29,83 odsto Srba, 6,62 odsto Hrvata, 0,07 odsto Jevreja i 14,27 odsto ostalih. Vidi ire: Mirko Pejanovi: Uloga Sarajeva u odbrani multietninosti i dravnosti BiH, u zborniku: Opsada i odbrana Sarajeva 1992-1995, Institut za istraivanje zloina protiv ovjenosti i meunarodnog prava, Sarajevo, 2008, 52. 14 Graanima se obraao vei broj javnih i kulturnih radnika. Meu njima su bili i predstavnici opozicionih partija: Nijaz Durakovi, Muhamed Filipovi, Boro Bjelobrk, Salih Foo, Mirko Pejanovi, Tadej Mateljan i drugi. Vidi ire: Mirko Pejanovi: Bosansko pitanje i Srbi u Bosni i Hercegovini, Bosanska knjiga, 1999, 60, 61. 15 Radi se o samoodgovornosti za odbranu Bosne i Hercegovine od pet opozicionih parlamentarnih stranaka: SK-Socijalistika demokratska stranka, Savez reformskih snaga, Muslimanska bonjaka organizacija, Demokratska stranka socijalista i Liberalna stranka.
13

20

PREGLED

odran u Skuptini Bosne i Hercegovine, pod predsjedavanjem akademika Muhameda Filipovia, potpredsjednika Muslimanske bonjake organizacije. Na sastanku je kao osnovni cilj utvrena borba za dosljedno i potpuno potovanje principa legaliteta i legitimiteta u funkcionisanju svih dravnih institucija16 (podvukao M. P.). U definisanju ovog cilja polo se od ocjene da je drava Bosna i Hercegovina suoena s ratom koji odnosi nevine ljudske ivote, razara dobra i unitava osnovu civiliziranog i pravnog ivota zajednice. Nadalje se u ocjeni stanja u tom vremenu istie da je drava izloena tekim unutarnjim i vanjskim pritiscima, koji se ostvaruju nasilnim sredstvima. Uz zahtjev za potpunim prekidom svih nasilnih aktivnosti, potcrtava se da je mir prvi i osnovni zahtjev. Kao prvi i nuni korak u funkcionisanju institucija drave izdvaja se funkcionisanje Skuptine BiH, a zatim stvaranje nove prelazne vlade (podvukao M. P.)17 koja e djelovati do prijevremenih izbora. Posebno se izdvaja zahtjev pet opozicionih partija da se izvede proces formiranja i kompletiranja Predsjednitva Republike Bosne i Hercegovine.18 U Izjavi pet opozicionih stranaka je konstatovano da se dosadanja koalicija u vrenju vlasti od tri etnike stranke raspala. Ovom Izjavom pet opozicionih partija ustanovljen je prijedlog politike osnove za meustranaki sporazum parlamentarnih stranaka o principima uspostavljanja i funkcionisanja prelazne vlasti. Nakon ove Izjave uslijedile su nove aktivnosti pet opozicionih stranaka. Do kraja aprila 1992. godine formiran je Centar opozicionih stranaka.19 Unutar aktivnosti opozicionih stranaka oblikovano je vie politikih inicijativa koje e dovesti do kompletiranja Predsjednitva Republike Bosne i Hercegovine i donoenja presudnih odluka za organizaciju otpora i odbrane Bosne i Hercegovine od unitenja. Zapravo, opozicione partije su u maju 1992. godine prema Predsjednitvu Republike BiH uspostavile ove zahtjeve: - da Predsjednitvo u skladu sa odredbama Ustava u ratnim uslovima vri funkciju Parlamenta i vrhovne civilne komande nad oruanim snagama;
Vidi Izjavu pet opozicionih partija u knjizi: Mirko Pejanovi: Bosansko pitanje i Srbi u Bosni i Hercegovini, Bosanska knjiga, Sarajevo, 1999, 286. Ibid., 286. Ibid. Na lanstvo u Predsjednitvu Republike Bosne i Hercegovine ostavke su dali Nikola Koljevi i Biljana Plavi iz Srpske demokratske stranke poetkom aprila 1992. godine. Centar je radio u bivoj zgradi Radija Sarajevo (ulica Danijela Ozme). PREGLED

18
16 17 19

21

- da se Predsjednitvo, na osnovu izbornog zakonodavstva popuni kandidatima iz srpskog naroda koji su na izbornoj listi za Predsjednitvo BiH 1990. godine imali najvie glasova poslije Nikole Koljevia i Biljane Plavi;20 - da Predsjednitvo Republike BiH usvoji Platformu za djelovanje u ratnim uslovima u vidu programsko-politikog dokumenta koji bi bio najiri okvir okupljanja patriotskih i vienacionalnih snaga u odbrani suvereniteta i integriteta drave Bosne i Hercegovine; - da Predsjednitvo rukovodi otporom i odbranom iz grada Sarajeva iako je grad u opsjednutom stanju (podvukao M. P.). 4. Platforma za djelovanje Predsjednitva u ratnim uslovima kao programsko-politika osnova organizacije otpora i odbrane drave Bosne i Hercegovine Ideja o donoenju Platforme za djelovanje Predsjednitva Republike BiH u ratnim uslovima polazila je od dva strateka cilja. Jedan se odnosio na okupljanje svih patriotskih snaga u front odbrane drave Bosne i Hercegovine, a drugi na potrebu definisanja karaktera drave za koji e se boriti demokratske i multietnike snage. Na temelju tih ciljeva Platforma je pripremljena i usvojena 22. junu 1992. godine. Platforma je oblikovana tako da u svom sadraju ima ove cjeline: Kakva Bosna i Hercegovina; Odnosi i institucije koje garantuju nacionalnu ravnopravnost; Za kakve meudravne odnose je zainteresirana Bosna i Hercegovina; Odnos prema prekidu rata i uspostavljanju mira u Bosni i Hercegovini; Politika osnova optenarodnog odbrambenog rata; Apel svim patriotskim snagama.21

U Predsjednitvo Republike BiH su 1. juna 1992. godine izabrani, na temelju izbornog zakonodavstva i prijedloga opozicionih partija, dr. Nenad Kecmanovi i dr. Mirko Pejanovi iz opozicionog bloka stranaka. 21 Vidi: Platforma za djelovanje Predsjednitva Bosne i Hercegovine u ratnim uslovima, u knjizi: Mirko Pejanovi, Bosansko pitanje i Srbi u Bosni i Hercegovini, Bosanska knjiga, Sarajevo, 1999, 292-295.
20

22

PREGLED

Veoma je vano potcrtati da je u prvom dijelu Platforme definisano drutveno-programsko stajalite za kakvu e se Bosnu i Hercegovinu boriti demokratske i multietnike snage.22 U Platformi se Bosna i Hercegovina definie kao suverena i nezavisna drava graana, konstitutivnih i ravnopravnih naroda, Muslimana, Srba, Hrvata i pripadnika ostalih naroda koji u njoj ive23 (podvukao M. P.). Republika Bosna i Hercegovina konstituie se na principima parlamentarne graanske demokratije, to podrazumijeva prije svega trinu ekonomiju, stranaki pluralizam i ljudska prava i slobode.24 Ovo odreenje drave Bosne i Hercegovine sadri dvije premise. Zapravo, sadri istorijsko naslijee odluka Prvog zasjedanja ZAVNOBiH-a, po kome je Bosna i Hercegovina, u obnovi dravnosti, utemeljena kao drava svojih graana i svojih ravnopravnih naroda: Bonjaka, Srba, Hrvata i pripadnika ostalih naroda. Istovremeno sadri odrednicu o parlamentarnoj graanskoj demokratiji, trinoj ekonomiji, stranakom pluralizmu i ljudskim pravima. Radi se o tome da je drava Bosna i Hercegovina u Platformi za rad Predsjednitva BiH u ratnim uslovima definisana na temelju savremenih demokratskih standarda egzistencije pravnih drava u zemljama Evropske unije i vievjekovnoj multikulturalnosti bosanskohercegovake zajednice njenih triju naroda koji su unutar Bosne i Hercegovine uspostavili i razvili svoj kulturni i nacionalni identitet. Uz odreenje karaktera drave Bosne i Hercegovine, definisane su i osnove unutranjeg ustrojstva drave Bosne i Hercegovine. Unutranje ustrojstvo BiH, kao multikulturalne i multireligijske zajednice zasniva se na regionalnoj i lokalnoj samoupravi (podvukao M. P.) koja uvaava ekonomske, kulturne, istorijske i etnike kriterije.25 Ovim bi se rjeenjem unutranjeg ustrojstva drave Bosne i Hercegovine, a koje bi bilo izvedeno na lokalnoj i regionalnoj samoupravi, Bosna i Hercegovina pribliila modelima organizacije lokalne i regionalne samouprave u zemljama Evropske unije. Valja imati u vidu da su sve zapadnoevropske zemlje od vremena primjene Evropske povelje o lokalnoj samoupravi, zapravo od 1985. godine, svoju unutranju teritorijalnu orga Budui da sam, kao autor nacrta Platforme, bio u poziciji da na sjednici Predsjednitva pratim diskusiju i oblikovanje konanih stavova, potrebno je iskazati volju kod svih lanova Predsjednitva da postignu konsenzus o glavnim idejama koje su sadrane u Platformi. 23 Platforma za djelovanje Predsjednitva Republike Bosne i Hercegovine u ratnim uslovima. Ibid., 292. 24 Ibid. 25 Ibid.
22

PREGLED

23

nizaciju izvele na principima lokalne i regionalne samouprave.26 Koncept nacionalne ravnopravnosti naroda u Platformi je izveden na istorijskom iskustvu meusobne povezanosti i tolerancije. Tako se u Platformi naglaava da Muslimani (Bonjaci) Srbi i Hrvati imaju svoje nacionalne interese, ali i interese koji proistiu iz tradicije vievjekovnog zajednikog ivljenja27(podvukao M. P.). Na ovom stanovitu se izvodi jo jedna istorijska premisa nastala u vievjekovnom zajednikom ivljenju Bonjaka, Srba i Hrvata, a to je da se politiki i drutveni ivot u BiH zasniva na ravnopravnosti (podvukao M. P.) Muslimana (Bonjaka), Srba i Hrvata i pripadnika drugih naroda i narodnosti u upravljanju dravnim poslovima28 (podvukao M. P.). Institucionalna garancija nacionalne ravnopravnosti Muslimana (Bonjaka), Hrvata i Srba utemeljena je postojanjem Vijea naroda (podvukao M. P.) kao drugog doma Skuptine Republike Bosne i Hercegovine. Vijee naroda bi imalo paritetnu zastupljenost naroda u njegovom izboru, a odluke bi se donosile konsenzusom. Za kakve meudravne odnose je zainteresovana Bosna i Hercegovina? U Platformi se na ovo pitanje izvodi odgovor na temelju specifinosti etnike strukture Bosne i Hercegovine i njenog geografskog poloaja. Zapravo, u Platformi se potcrtava da je Bosna i Hercegovina zainteresovana za povezivanje sa svim susjednim dravama, kao i drugim dravama, na osnovi uzajamnog potovanja i ravnopravnosti. U Platformi se izvodi i programski cilj: Bosna i Hercegovina ima poseban interes da postane ravnopravna lanica Evropske zajednice29 (podvukao M. P.). Time je Platforma za djelovanje Predsjednitva u ratnim uslovima postala prvi dravni programsko-politiki dokument u kome se definie interes drave Bosne i Hercegovine da je njena politika budunost u sticanju lanstva u Evropskoj uniji.

U vrijeme usvajanja Platforme za djelovanje Predsjednitva Republike Bosne i Hercegovine u ratnim uslovima, juna 1992. godine, Vojska Republike Srpske je ve bila progonom nesrba etniki teritorijalizirala zamiljeni prostor Republike srpskog naroda. U svim pregovorima za pronalaenje mirovnog rjeenja rata u Bosni i Hercegovini Srpska demokratska stranka je preferirala dominaciju etnikog kriterija. Ovaj kriterij e postati dominantan u svim mirovnim sporazumima. 27 Platforma za djelovanje Predsjednitva Republike Bosne i Hercegovine u ratnim uslovima. Ibid. 28 Ibid. 29 Ibid., 294.
26

24

PREGLED

U definisanju odnosa prema prekidu rata, koji je ve bio odmakao, Platforma je utemeljila nekoliko polazita: svaki rat se u istoriji zavrio mirom. to prije mir zamijeni rat, manje e biti razaranja i ljudskih rtava. Imajui to u vidu, Predsjednitvo Republike Bosne i Hercegovine je za pregovore koji vode miru (podvukao M. P.).30 Pregovori o miru pretpostavljaju potivanje nekoliko principa: prekid ratnih dejstava; uspostavljanje politikog stanja prije poetka agresije; priznavanje legalne vlasti drave Bosne i Hercegovine i njenih institucija na cijeloj teritoriji, kanjavanje krivaca za ratne zloine. U traganju za mirovnim rjeenjem Bosna i Hercegovina e traiti i prihvatiti inicijativu i pomo meunarodne zajednice (podvukao M. P.). Istovremeno je razvijana odbrana i voeni su pregovori za postizanje mirovnog politikog rjeenja. Veoma vaan segment Platforme za djelovanje Predsjednitva Republike BiH u ratnim uslovima odnosi se na politike osnove optenarodnog odbrambenog rata. Otpor agresoru e se organizovati i voditi kao optenarodna borba svih graana i svih naroda za osloboenje Bosne i Hercegovine. U Platformi se ideja zajednikog vienacionalnog fronta definie tako to u tom frontu uestvuju patriotske snage koje su za suverenu i nezavisnu Bosnu i Hercegovinu, za zajedniki ivot i nacionalnu ravnopravnost Muslimana, Srba, Hrvata i pripadnika drugih naroda.31 Na toj osnovi oruane snage Bosne i Hercegovine e u svoje redove ukljuiti pripadnike svih naroda koji ive u BiH32 (podvukao M. P.). Zavrni dio Platforme posveen je pozivu svim graanima i svim narodima u Bosni i Hercegovini da se aktivno ukljue u patriotski front borbe za suzbijanje agresije i uspostavljanje mira i slobode, reda i zakonitosti na cijeloj dravnoj teritoriji.33 5. Istorijski dometi platforme za djelovanje Predsjednitva Bosne i Hercegovine u ratnim uslovima Platforma je nastala kao ideja u okviru djelovanja bloka opozicionih graanskih stranaka SK SDP, MBO, SKS, LS i DSS tokom aprila i maja 1992. godine,
32 33
30 31

Ibid. Ibid. Ibid., 295 Ibid. PREGLED

25

zajedno sa prijedlogom da se kompletira sastav Predsjednitva Republike BiH kandidatima iz srpskog naroda sa izborne liste iz 1990. godine. Radi se o tome da je opozicioni blok stranaka bio jedinstven u dva zahtjeva prema Predsjednitvu Republike BiH: da se popuni Predsjednitvo Republike BiH kandidatima iz opozicionih stranaka i da Predsjednitvo oblikuje svoju platformu za rad u ratnim uslovima kao politiko-programski dokument u kome e se definisati glavna stajalita u odnosu na sljedea pitanja: za kakvu dravu Bosnu i Hercegovinu se bori Predsjednitvo Republike BiH; na kojim osnovama se formira optenarodni odbrambeni front graana; kako uz angaovanje meunarodne zajednice doi do mirovnog politikog rjeenja za rat; kako odrati i jaati meuetniko povjerenje i zajedniki ivot; kako sprijeiti etniku podjelu Bosne i Hercegovine? Usvajanje Platforme u Predsjednitvu Bosne i Hercegovine, i to nakon popune Predsjednitva u junu 1992. godine, dovelo je do psiholokopolitikog preokreta. Posebno se to iskazalo u raspoloenju graana u gradovima sa multietnikom strukturom. To su gradovi: Sarajevo, Tuzla, Zenica, Biha, Mostar, Travnik, Livno, Visoko, Jajce, Vitez, Maglaj, Konjic, Bugojno, Kakanj, Lukavac, Zavidovii, Gradaac, Graanica i drugi. U ovim gradskim sreditima graani su iskazali svoju volju da aktivno i odgovorno uestvuju u radnim obavezama u preduzeima i ustanovama u kojima su zaposleni, zatim u jedinicama civilne zatite i jedinicama oruanih snaga. Tako je, na primjer, Univerzitet u Sarajevu, jedna od vanih institucija za duhovni otpor i opstojnost Bosne i Hercegovine, radio cijelo vrijeme opsade Sarajeva. Naglaeno patriotsko raspoloenje graana iskazano je u Sarajevu iako je grad Sarajevo ve bio pod opsadom i svakodnevnim granatiranjem civila. Na valu patriotskog raspoloenja graana obrazovane su jedinice Armije Republike Bosne i Hercegovine. U Sarajevu je formiran Prvi korpus Armije RBiH. Za odbranu Sarajeva ivot je dalo 6.585 boraca iz svih naroda34 koji ive u Bosni i Hercegovini. U Tuzli je formiran Drugi korpus Armije RBiH. Biha je formirao Peti korpus. Mostar je obrazovao etvrti korpus. Zenica je formirala Trei korpus.35 Odbrana Sarajeva sa njegovom multietnikom strukturom znaila je najvei ulog u odbrani ideje multietnike i cjelovite drave Bosne i Hercegovine.36
Vidi ire u: Nedad Ajnadi: Politiko-vojni znaaj odbrane Sarajeva, Sarajevo, 2011, 430 35 Od 1993. godine unutar Armije Republike BiH formirana su jo dva korpusa: esti i Sedmi, sa sjeditem u Konjicu i Travniku. 36 Kad su vojna dejstva i granatiranje Sarajeva zapoeli 1992. godine i kad su nastavljena
34

26

PREGLED

Prvi korpus Armije RBiH je tokom maja i juna uspio konsolidovati linije odbrane Sarajeva. Posmatrano u irem istorijskom kontekstu, Platforma Predsjednitva Republike BiH je u vremenu u kome je nastala, a to je dva mjeseca od poetka agresivnog granatiranja glavnog grada drave Bosne i Hercegovine, oznaila utemeljenje ciljeva sveopteg graanskog, multietnikog fronta za odbranu ideje drave Bosne i Hercegovine, koja je u aprilu i maju 1992. godine, na osnovama rezultata referenduma graana dobila meunarodno priznanje od Evropske zajednice, SAD-a i velikog broja zemalja svijeta, a potom i primljena u lanstvo OUN-a (22. maja 1992. godine). in meunarodnog priznanja Bosne i Hercegovine od Evropske unije i vodeih svjetskih sila oznaio je novo istorijsko doba u egzistenciji drave Bosne i Hercegovine. To je doba njenog samostalnog i nezavisnog politikog razvoja unutar evropske zajednice drava i naroda. Svi istraivai istoriari, pravnici, politolozi, sociolozi i vojni eksperti u izuavanju prvih mjeseci rata u Bosni i Hercegovini ne mogu zaobii istorijski preokret uslovljen rezultatima referenduma 1992. godine, kao i znaaj Platforme za djelovanje Predsjednitva Republike BiH u ratnim uslovima, sa stanovita definisanja politiko-ustavnog ustrojstva drave; potom sa stanovita utemeljenja koncepcije odbrane i otpora i koncepcije pregovora za postizanje mirovnog politikog rjeenja rata uz pomo meunarodne zajednice. Rije je o tome da su u Platformi za djelovanje Predsjednitva Republike BiH u ratnim uslovima oblikovane ideje o graanskom otporu i odbrani integriteta i istorijskog bia drave Bosne i Hercegovine. Na idejama Platforme formirana je Armija Republike BiH, kao oruana sila graana i pripadnika svih njenih naroda. U Platformi je osmiljena i vizija odnosa sa meunarodnom zajednicom i vodeim svjetskim silama u pregovorima za mirovno politiko rjeenje. Na injenici da je Predsjednitvo Republike Bosne i Hercegovine bilo viestranako i vieetniko te da je Armija RBiH imala multietniki sastav pridobijeno je povjerenje vodeih sila u meunarodnoj zajednici prema kontokom narednih godina rata, pokazalo se da je Srpska demokratska stranka Sarajevu nametnula ulogu taoca za ostvarivanje svojih ratnih ciljeva: destrukcija drave Bosne i Hercegovine i njena etnika podjela. Vidi ire u: Mirko Pejanovi: Uloga Sarajeva u odbrani multietninosti i dravnosti Bosne i Hercegovine, Zbornik radova: Opsada i odbrana Sarajeva, Institut za istraivanje zloina protiv ovjenosti i meunarodnog prava, Sarajevo, 56. PREGLED

27

ceptu drave Bosne i Hercegovine i konceptu njene odbrane od unitavanja. Taj odnos povjerenja prema Predsjednitvu RBiH i idejama definisanim u Platformi za djelovanje Predsjednitva RBiH u ratnim uslovima jasno je iskazivala administracija Sjedinjenih Amerikih Drava, a naroito od ljeta 1993. godine, da bi potkraj 1993. i poetkom 1994. godine preuzela inicijativu zaustavljanja bonjako-hrvatskog sukoba u obliku Vaingtonskog mirovnog sporazuma. Nakon Vaingtonskog mirovnog sporazuma uspostavljen je mir na prostoru koji je bio pod kontrolom Armije RBiH i Hrvatskog vijea obrane. Na tom prostoru je formirana Federacija Bosne i Hercegovine donoenjem Ustava Federacije BiH 27. marta 1994. godine. Ovim sporazumom stvorene su geopolitike pretpostavke za mirovni proces koji e nadalje na osnovi mirovnog plana Kontakt-grupe iz 1994. godine doi do cjelovitog mirovnog rjeenja i zaustavljanja rata u Bosni i Hercegovini u obliku Dejtonskog mirovnog sporazuma. Istorijska distanca od dvadeset godina omoguuje potvrivanje teze da je Platforma za djelovanje Predsjednitva Republike BiH u ratnim uslovima imala temeljnu programsko-politiku vanost u definisanju i realizaciji koncepcije odbrane Bosne i Hercegovine u ratu koji joj je bio nametnut 1992. godine. Platforma je bila i osnova za pridobijanje podrke meunarodne zajednice i internacionalizaciju bosanskog pitanja.37 Vano je potcrtati da je Platforma za djelovanje Predsjednitva Republike BiH u ratnim uslovima definisala dravnost Bosne i Hercegovine i njeno unutranje ustrojstvo na temelju istorijskih odluka Prvog zajedanja ZAVNOBiH-a iz 1943. godine i savremenih evropskih standarda u razvoju lokalne i regionalne samouprave. Na temelju platforme za djelovanje Predsjednitva Republike BiH u ratnim uslovima sauvan je legalitet i legitimitet drave Bosne i Hercegovine u njenim meunarodno priznatim granicama. Platforma je bila osnova za ostvarivanje jedinstva lanova Predsjednitva Republike BiH u odbrani ideje drave Bosne i Hercegovine.38 Uspostavljen je mir i zasnovan istorijski proces integracije drave Bosne i Hercegovine u Evropsku uniju i NATO-savez. Poinioci ratnog zloina privedeni su sudu pravde u Hagu. Veina presuda u
Internacionalizacija bosanskog pitanja razumijeva se kao okvir za meunarodnu podrku u zatiti integriteta drave BiH i izgradnje njenih institucija sve do postizanja lanstva u evroatlantskim institucijama. 38 Od sedam lanova Predsjednitva Republike BiH, etiri lana su bila iz opozicionih stranaka: Ivo Komi, Tatjana Ljuji-Mijatovi, Mirko Pejanovi i Nijaz Durakovi. U svom praktinom djelovanju Predsjednitvo Republike BiH nije funkcionisalo na osnovi: vladajue stranke opozicija. Ujedinjenost je bila oko ouvanja drave Bosne i Hercegovine (podvukao M. P.).
37

28

PREGLED

Hakom tribunalu je potvrdila da je rat u Bosni i Hercegovini imao karakter meunarodnog sukoba. Izvan koncepta Platforme izvedeno je novo unutranje politiko ustrojstvo Bosne i Hercegovine u dva mirovna sporazuma: Vaingtonskom i Dejtonskom. Bosna i Hercegovina u svojoj unutranjoj strukturi ima dva entiteta: Federaciju BiH i Republiku Srpsku, kao i Distrikt Brko. To ustrojstvo, izvedeno na etnikoj osnovi, uinilo je dravu nefunkcionalnom. U okviru evropskog integracijskog procesa bie nuno izvesti i ustavne reforme. Kada Bosna i Hercegovina izgradi evropske standarde u svojoj organizaciji i funkcionisanju i kad dobije lanstvo u Evropskoj uniji i NATO-savezu nestae one istorijske geopolitike silnice koje su, kako izvana tako i iznutra, uticale na etniku podjelu Bosne i Hercegovine.

PREGLED

29

Literatura
a) Knjige i zbornici 1. Nedad Ajnadi, Politiko vojni znaaj odbrane Sarajeva, Sarajevo, 2011. 2. Duan Bilandi: Povijest izbliza, memoarski zapisi 1945-2005, Zagreb, 2006. 3. Mehmedalija Boji: Historija Bosne i Bonjaka, TKD ahinpai, Sarajevo, 2001. 4. Muhamed Filipovi: Bosna i Hercegovina najvanije geografske, historijske, kulturne i politike injenice, Compact, Sarajevo, 1997. 5. Ivan Markei: Kako smo sauvali Bosnu i Hercegovinu, HNV Sarajevo, SarajevoZagreb, 2004. 6. Milo Mini: Ratovi u Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini 1991-1995, Sarajevo Muenchen Novi Sad Zagreb, 2002. 7. Mirko Pejanovi: Bosansko pitanje i Srbi u Bosni i Hercegovini, Bosanska knjiga, Sarajevo, 1999. 8. Mirko Pejanovi: Uloga Sarajeva u odbrani multietninosti i dravnosti BiH, u zborniku: Opsada i odbrana Sarajeva 1992-1995, Institut za istraivanje zloina protiv ovjenosti i meunarodnog prava, Sarajevo, 2008. 9. Omer Ibrahimagi: Dravno-pravni i politiki razvitak Bosne i Hercegovine, Sarajevo, 2009. 10. Razvoj politikog pluralizma u Sloveniji i Bosni i Hercegovini urednici Danica FinkHafner i Mirko Pejanovi, Promocult, Sarajevo/Ljubljana, 2006.

b) Dokumenti 1. Izjava pet opozicionih partija od 3. aprila 1992. godine 2. Platforma za djelovanje Predsjednitva Bosne i Hercegovine u ratnim uslovima od 26. juna 1992. godine 3. Odluka Skuptine Bosne i Hercegovine o referendumu za utvrivanje statusa Bosne i Hercegovine od 25. januara 1992. godine

30

PREGLED

Safet Bandovi UDK 94 (497) 1912/1913

BALKANSKI RATOVI I MUHADIRSKI POKRETI (1912/1913) BALKAN WARS AND THE REFUGEES MOVEMENTS (1912-1913)
Saetak Zlatni vijek nacionalne dravnosti na Balkanu, regionu kontakata i kontrasta izmeu hrianstva i islama, izmeu Istoka i Zapada, od Berlinskog kongresa do Prvog svjetskog rata, bio je razdoblje nacionalnih napetosti i pokuaja da se povijest ispravi ne samo perom nego i agresivnom dravnom politikom. Protjerivanja i masovni egzodusi itavih populacija, posebno muslimana, svoj su vrhunac doivjeli u balkanskim ratovima 1912/1913., koji spadaju meu najreprezentativnije ilustracije eksploatacije neznanja, predrasuda, fatalizma, politike zaostalosti nerazvijenih drutava. Nacionalovinistike strasti i vjerska netrpeljivost nali su izraz u ubijanju, protjerivanju, pljaki i paljenju kua muslimana. U tome nije zaostajala nijedna od vojski balkanskih drava u ratu protiv Osmanskog carstva. S balkanskim ratovima je okonan proces zapoet 1877/1878. kojim su muslimani na veem dijelu Balkana od dominantne vjerske zajednice postali manjina u nemuslimanskim dravicama kojim e vladati nekadanji sultanovi podanici. Protjerivanja i iseljavanja muslimanskog stanovnitva utjecala su na sutinske izmjene etniko-vjerske strukture na Balkanu. Prijelomne dogaaje u historiji Balkana treba prikazivati s razliitih pozicija, s pozicija svih aktera u njima, kao i iz perspektive obinih ljudi. Kljune rijei: Osmansko carstvo, Balkan, ratovi, muslimani, iseljavanje Summary The golden era of national statehood in the Balkans, a region of contacts and contrast between Christianity and Islam, East and West, from the Berlin Congress until the World War One, was a period of national tensions and attempts to rectify history not only on paper, but also by means of aggressive
PREGLED

31

state politics. Persecutions and massive exoduses of entire populations, especially Muslims, reached its peak during the Balkans Wars (1912-1913), which are among the most representative illustrations of exploitation of ignorance, prejudices, fatalism and political backwardness of undeveloped societies. Nationalist-chauvinist passions and religious intolerance found their expression in killing, forced expulsions, looting and burning Muslims houses. This was true of all the armies of the Balkan states in the war against Ottoman Empire, without exception. The Balkan wars brought to an end the process that began in 1877-1878, by which the Muslims, who used to be the dominant religious community in the largest part of the Balkans, were reduced to minorities in non-Muslims small states that were going to be ruled by former subject of the Sultan. The banishment and migration of the Muslim population brought about fundamental changes in the ethnic and religious structure of the Balkans. The crucial events in the history of the Balkans ought to be presented from different perspectives, from the perspective of all their actors as well as from the perspective of ordinary people. Key words: Ottoman Empire, Balkan, wars, Muslims, exodus Osmansko carstvo je bila islamska, teokratska, pritom multietnika i multireligijska zajednica. Historija nije upoznala neku drugu vodeu islamsku dravu s tako brojnim nemuslimanskim podanicima.1 Prostor tog carstva se od kraja XVII stoljea sve vie suavao i postajao pribjeitem muhadira razliitog etnikog i lingvistikog porijekla sa izgubljenih teritorija. Osmansko carstvo je u XIX stoljeu, pod unutarnjim i vanjskim udarcima, u vrtlozima tzv. istonog pitanja, upadalo iz krize u krizu, postajui pritom utoite novih talasa muhadira.2 Ratovi balkanskih hriana na Balkanu za neovisnost bili su koncipirani i voeni prije da bi se izmijenila etniko-vjerska struktura nego politika mapa neke teritorije. Objekt te operacije, hrianske rekonkviste, mahom su bili Turci muslimani, identificirani kao vlasnici materijalnih dobara, prije sveNav. prema: N. Samardi, Stvarnost institucionalizovanog ranog osmanskog multikulturalizma: pravo i sudovi u imperijalnoj strukturi i svakodnevici, Novopazarski zbornik, br. 32, Novi Pazar, 2006, 59. 2 Samo su Rusi od 1770. do 1850., to silom to zakonima, protjerali oko 400.000 tatarskih muslimana s Krimskog poluostrva. Na podruju Kavkaza (Zakavkazja) ubijeno je ili protjerano vie od 1,2 miliona muslimana vidi: S. Abedpour, Masovno stradanje Ermena 1915. godine, Znakovi vremena, br. 37, Sarajevo, 2007, 155.
1

32

PREGLED

ga zemlje, kao i nematerijalnih dobara vezanih za status dominacije.3 Semantiki sadraj izraza Turin artikuliran je momentom religijske a ne etnike identifikacije. Nazivanje svih muslimana Turcima nije posljedica neupuenosti, ve usaenog predubjeenja i sasvim konkretnog stava. Patoloka mrnja prema muslimanima je sline prirode kao antisemitizam.4 Tokom itavog XIX stoljea, pie Vladimir uro Degan, u balkanskim dravama koje su se stvarale Grkoj, Srbiji, Crnoj Gori, Bugarskoj, gdje su mnogi muslimani bili istog jezika i etnikog porijekla kao veina, na njih se gledalo kao na strano tijelo za koje je najbolje da napusti nacionalnu teritoriju.5 Borbu protiv erijatske imperije (M. Kovi) i potiskivanje muslimana pratili su snovi o obnovi srednjeg vijeka.6 Antiorijentalizam je bio rastegljivi ideoloki okvir izmiljanja prolosti, a graniarstvo njen misionarski segment. Do okonanja balkanskih ratova to je odbrambena ideologija slavenskih hrianskih naroda protiv Osmanskog carstva. Muslimani nisu miljenici balkanske i evropske historiografije. Brojni su naunici, zamjenjujui uloge rtve i poinioca, uz pruanje implicitnog opravdavanja za sve to je snalo muslimane, doprinijeli delegitimiranju i same egzistencije muslimana kao zajednice, te su ih, dehumanizirajui ih, delegitimirali takoer kao pojedinana ljudska bia.7 Stav prema kojem su muslimani stranci na evropskom prostoru dio je mentaliteta poznatog pod imenom istono pitanje, koje je u Evropi ivjelo od kraja XVII stoljea do 1923. godine, perioda kada su muslimani nasilno protjerivani iz njenih dijelova izuzetih od osmanske uprave. Iz te perspektive, oni su, bez obzira na svoju etniku i lingvistiku pripadnost, smatrani strancima od kojih je trebalo oistiti Evropu.8 Svjetska nauka je, pak, po sudu dr. Mi3

M. Dogo, Neka zapaanja o osmanlijskom nasleu i seobama muslimana, Knjievne novine, br. 908, Beograd, 15. maja 1995; A. Gagula, Osmanlijski ceh balkanskih muslimana, Strogo pov., br. 23, Sarajevo, mart 2007, 20-23. Upor. D. Tanaskovi, Srbi turskog zakona ili Turci srpskog jezika, u: Serbia i komentari, Beograd, 1991, 215; B. Deni, Etniki nacionalizam, Beograd, 1996, 197. Pojedini savremeni turski politiari (R. Erdoan) upozoravaju da je islamofobija zloin protiv ovjenosti, upravo kao to je antisemitizam. Cit. prema: V. Degan, Meunarodnopravno ureenje poloaja muslimana, sa osvrtom na ureenje poloaja drugih vjerskih i narodnosnih skupina na podruju Jugoslavije (u daljnjem tekstu: Meunarodnopravno ureenje poloaja muslimana), Prilozi, br. 8, Sarajevo, 1972, 70. S. irkovi, Rabotnici, vojnici, duhovnici: drutva srednjovekovnog Balkana, Beograd, 1997, 184. N. Cigar, Uloga srpskih orijentalista u opravdavanju genocida nad muslimanima Balkana, Sarajevo, 2000, 36. Upor. D. Kicikis, Osmanlijsko Carstvo, Beograd, 1999, 6; S. Bakr-F. Kari, Zapad i PREGLED

33

lorada Ekmeia, odavno zauzela stanovite da je do progona muslimana s evropskog teritorija u svim ratovima koje je Osmansko carstvo do 1878. gubilo dolazilo zbog nepostojanja odredbi u meunarodnom pravu da se muslimanska manjina u osloboenom teritoriju mora zatititi. Gvozdeni zakon prisiljavanja muslimana na seljenje iz zauzetog prostora bio je, po njemu, na snazi sve dok interesi Habsburkog carstva iz 1878. nisu dobili novi smisao.9 Svaki znaajniji proces u XIX stoljeu nastajao je na Balkanu uz izrazitu asistenciju strane diplomatije i evropskog duhovnog utjecaja. Za dranje svake sile bili su odluujui njihovi pojedinani interesi, to je utjecalo na to da se i na Balkan prenesu njihove meusobne napetosti i sporovi.10 Jedan od glavnih motiva u politici velikih sila je odvajkada vlastiti interes bez obzira na njihove tugaljive sukobe oko monopola na meunarodnu moralnost i na vlasnitvo licence za pravdu. Pravo da se moralne vrijednosti uvode u politiku a da se pritom preutno prelazi preko vlastitog nemorala oduvijek je bilo u rukama velikih sila. Moment vezan za evropsku kolonijalnu ekspanziju u XIX i XX stoljeu tumaen je, s druge strane, kao evropeizacija svijeta, proizvodei duboko osjeanje kulturne etnocentrinosti. Civilizatorska misija, kojom su opravdavani dominacija, degradacija i istrebljenje pokorenog stanovnitva, teit e obaviti barbarstva, koja su evropske sile poinile van granica, etikim vrijednostima.11 Moderna civilizacija ima itekako mrlja na svojoj savjesti. Vatra isto gori, kazao je Aristotel, u Grkoj i u Perziji, ali se ideje o dobru i zlu razlikuju od mjesta do mjesta. Dramatina zbivanja od 1875. do 1878. godine, deosmanizacijski procesi koji su im prethodili, kao i pratea teritorijalna razgranienja, umnogome su izmijenili vjersku i etniku sliku Balkana. Sedamdesetih godina XIX stoljea muslimani su sainjavali polovinu osmanskog dijela stanovnitva Balkana. Uz velika ratna pustoenja, znatan dio je od 1870. do 1890. ubijen ili prognan u Anadoliju. Pristizanje muhadira s Krima, Kavkaza i Balkana utjecalo je na to da ona promijeni svoj etniki i vjerski karakter. Takozvana turska ostrva na Balkanu nakon 1878. su sve vie suavana, ili su iezavala zbog masovnih
muslimanski svijet: uzajamne predodbe, Muallim, br. 36, Sarajevo, 29. decembra 2008, 39. 9 M. Ekmei, Predgovor, u: Jasenovac. Zbornik radova etvrte meunarodne konferencije o Jasenovcu, Banjaluka, 2007, 10. 10 A. Mitrovi, Devet teza o osnovama meunarodnog poloaja Balkanskog poluostrva u novijoj istoriji, u: Balkan krajem 80-ih godina, Beograd, 1987, 51-52; . Obradovi, Manjine na Balkanu, Beograd, 2002, 99. 11 G. Martin Muoz, Odnosi izmeu muslimanskog svijeta i Zapada vie politika nego kultura, u: Budunost je ve poela, Sarajevo, 2002, 37-42.

34

PREGLED

progona i iseljavanja muslimana. Masovni priliv muhadira stvorio je Porti brojne probleme, koje e rjeavati godinama, obaveze prehrane, smjetaja i zdravstvene zatite stotina hiljada ljudi to su posebno nagrnuli u velike gradove.12 Osmanska drava je nakon Berlinskog kongresa bila u dugotrajnoj krizi, rastrzana brojnim unutarnjim slabostima i vanjskim pritiscima. Porta je jo od polovine XIX stoljea bila pod pritiskom evropskih sila da izvri reforme svog sistema. One su esto odgaane ili su povrno provoene uz velike otpore. Sve izraeniji problemi doveli su do stvaranja mladoturskog pokreta, koji je uspio u ljeto 1908. prisiliti sultana Abdul Hamida da donese novi ustav, kojim su bila zajamena demokratska prava kao i ravnopravnost muslimana i nemuslimana.13 Porta je, pod brojnim problemima, ovisna o stranom kapitalu, bila prisiljena na daljnju politiku ustupaka. Takvo stanje koristi Austro-Ugarska, koja anektira Bosnu i Hercegovinu, Italija, da ratom 1911/1912. otrgne Tripolis i Kirenaiku.14 Aneksija Bosne i Hercegovine podstaknula je takoer pretenzije balkanskih drava da potrae dobit na drugoj strani. Porta je pokazala naspram tih dogaaja mnogo slabosti, to je uvjeravalo njene balkanske susjede da e ona morati odustati i od svojih preostalih evropskih teritorija. Zlatni vijek nacionalne dravnosti na Balkanu od 1878. do 1914. godine, kada zapoinje period velikih evropskih katastrofa, bio je razdoblje krajnjih nacionalnih napetosti i pokuaja da se povijest ispravi ne samo perom nego i militantnom dravnom politikom.15 Srbija i Crna Gora, nakon austrougarske aneksije Bosne i Hercegovine, usmjeravaju snanije svoje teritorijalne ambicije ka jugu, prema Sandaku, Kosovu, Makedoniji, Skadru i krajevima na sjeveru Albanije.16 Srbija je pomagala komitske pokrete Srba u Osmanskom
K. Beydilli, Od Kuuk Kajnarde do propasti, u: Historija Osmanske drave i civilizacije, priredio E. Ihsanoglu, Sarajevo, 2004, 122. 13 Mladoturci su u poetku mnogo govorili o univerzalnim ljudskim pravima, rasnoj i vjerskoj ravnopravnosti, obeavajui da e Osmansko carstvo i njegove mnogobrojne etnike zajednice uvesti u moderno doba. Bilo da se molimo u sinagogi, crkvi ili damiji, govorile su neke njihove voe, svi ivimo pod istim plavim nebom, ponosno se nazivajui Osmanlijama; vidi: T. Rajs, Orijentalista: reavanje misterije jednog neobinog i opasnog ivota, Beograd, 2006, 120. 14 Italija je u ovom ratu, upotrebom avijacije, izvrila prvo bombardiranje u historiji ratovanja. Zato se on u literaturi uzima kao prvi primjer rata koji je jedna civilizirana drava vodila unitavajui stanovnitvo Libije tada najsavremenijim orujem; opir. V. Popovi, Istono pitanje, Beograd, 1996, 220; M. Imamovi, Historija Bonjaka, Sarajevo, 1997, 456. 15 I. Banac, Cijena Bosne, Sarajevo, 1996, 303. 16 Predstavnici Srbije i Crne Gore, tada jo uvijek dvije nesamostalne kneevine, potpisali su u junu 1876. u Veneciji tajni ugovor i vojnu konvenciju. Po tom ugovoru, obe visoke
12

PREGLED

35

carstvu, ubacivala ljudstvo i oruje, organizirala Srbe u borbi protiv osmanskih organa, ali da se to radi organizirano i oprezno. U tome su aktivnu ulogu imale srpske pogranine vlasti. Crna Gora je, s druge strane, pokazivala interes za sline akcije u beranskom, bjelopoljskom i pljevaljskom kraju. Srpske, grke i bugarske komitske jedinice su u Makedoniji izvodile razne oruane akcije. Meu ovim komitama su esto djelovali i oficiri iz njihovih matinih drava.17 Akcije paravojnih formacija su bile jedan od naina da se izmijeni ili ubrza tok historije. Meu dravnicima Crne Gore i Srbije se ve 1910. poelo govoriti o savezu za rat protiv osmanske drave. Inicijativa je dola od Crne Gore, koja je uvijek bila spremna za izazov i podsticanje nemira u osmanskom susjedstvu. Stvaranjem saveza Srbije, Crne Gore, Bugarske i Grke 1912. bile su, pod pokroviteljstvom Rusije, okonane pripreme za rat. Formiranje saveza poivalo je na sistemu ugovora koji su sadravali i tajne klauzule.18 Balkanske drave su uviale da udruivanjem svojih snaga raspolau vojnim potencijalima sposobnim da osmansku dravu poraze i potisnu s Balkana, kao i politikim mogunostima da Evropu brzo suoe sa situacijom svrenog ina. Balkanske drave su bie svoje nacije obrazovale na konzervativnoj politikoj ideji i nacionalnoj homogenizaciji. Bugarska je imala najjau vojsku, a Grka najvee meunarodne simpatije. Ofanzivne namjere balkanskih saveznika bile su skrivane od velikih sila. Jedino je Rusija bila upoznata s njihovim planovima.19 Nijedna koalicija do tada, poput ove koalicije pravoslavnih naroda i drava, nije povela rat na temelju nejasnijeg
ugovarajue strane zakljuuju savez kome je opti cilj osloboenje hriana a blii i neposredni cilj osloboenje srpskog naroda u evropskoj Turskoj. 17 V. alipurovi, Kulturno-prosvetne i politike organizacije u Polimlju i Rakoj 19031912, Nova Varo, 1972, 360; . Lui, Previranja u Rakoj oblasti krajem 19. i poetkom 20. vijeka, Istorijski zapisi, br. 3, Podgorica, 1997, 100-102; opir. vidi: Prvi balkanski rat, Beograd, 1959; Prvi balkanski rat 1912. i kraj Osmanskog carstva na Balkanu, Zbornik radova, Beograd, 2007. 18 N. Rakoevi, Odnosi Crne Gore i Srbije 1903-1918, Istorijski zapisi, br. 3-4, Titograd, 1984, 95. Predstavnici Srbije i Crne Gore su 23. septembra 1912. na Cetinju sklopili politiku i vojnu konvenciju kojom su se te dvije drave, konstatirajui kako su stanje u Osmanskom carstvu i opte prilike u Jevropi vrlo povoljne za akciju u cilju osloboenja Srba ispod turskog jarma, obavezale na saveznitvo u ratu protiv Porte koji treba objaviti najdalje do 1. oktobra, te da e karakter tog rata njihovih armija biti strategijska ofanziva. 19 Upor. . , (1900-1914), , . 2-3, 1970, 61-62; D. orevi, Na poetku razdoblja ratova, u: Istorija srpskog naroda, VI knjiga, I tom, Beograd 1983, 188; Lj. Dimi, Srbi i Jugoslavija, Beograd, 1998, 22; L. Vrkati, Istorijsko naslee konzervativne politike ideje, Helsinke sveske, br. 10, Beograd, 2001, 94.

36

PREGLED

meusobnog dogovora o tome za to se doista bori nego to su to uinili sudionici ove akcije protiv Porte. Veina stanovnitva Grke, Srbije, Bugarske i Crne Gore pruala je otvorenu podrku ciljevima antiosmanskog saveza i potonjeg balkanskog rata. tampa u Srbiji i Bugarskoj bit e odluujui faktor u stvaranju psiholokih preduslova za rat (L. Trocki). Srbija se budi, ona se sprema za krvavi rat i sveti in Narodnog Osloboenja i Ujedinjenja, pisao je Pijemont, list organizacije Ujedinjenje ili smrt.20 Rat je u XX stoljeu prestao biti, kako je to bilo u prolosti, sukob izmeu oruanih snaga ili ak izmeu blagajni zaraenih strana. Postao je rat izmeu snage volje i morala drutava koja su se nala u sukobu.21 Albanci u Kosovskom i Skadarskom vilajetu su ustancima od 1909. do 1912. najneposrednije postavili na tapet opstanak osmanske drave u Evropi. U ljeto 1912. dolo je do albanskog ustanka. Ustanici su zauzeli Skoplje, Pritinu, Pe, akovicu i Prizren. U balkanskim historiografijama je nerijetko zanemarivana injenica da su se 1912. Kosovo i dio Makedonije ve nalazili u rukama albanskih ustanika. Na smiljeni nagovor nekih uglednijih Srba, Albanci u Skoplju, gdje je bilo prisutno dosta konzula i stranih novinara, oslobaaju iz zatvora vie od 1.500 osoba, koje potom pljakaju i izazivaju nered u tom gradu. To se sa srpske strane, koja se pripremala za rat i traila povod za njegovo izbijanje, i prieljkivalo, jer kad se to moglo desiti u Skoplju kod toliko evropskog svijeta, ta je tek po ostalim palankama. Evropska tampa potom pie: U Turskoj je rasulo, a balkanska Naa braa izgiboe u Turskoj.22 Mladoturci su pristali na pregovore s Albanskim komitetom nacionalnog ujedinjenja o uspostavljanju autonomne Albanije, koja je trebala obuhvatiti vilajete Skadar, Kosovo, Monastir (Bitolj) i Janjinu. Dr. Milorad Ekmei pie da je do Prvog balkanskog rata 1912. dolo zapravo zbog reavanja albanskog pitanja, bez balkanskih drava.23 U augustu 1912. grof Berthold, ministar vanjskih poslova Austro-Ugarske, predoio je vladama velikih sila novi program reformi u Osmanskom carstvu, ali je sve ve bilo kasno. Balkanske drave nisu bile spremne da prihvate uspostavljanje Albanije u njenim etnikim granicama. Ratni mehanizam je zato postao operativan prije nego to je bilo planirano. Za savez balkanskih drava Porta je saznala tek krajem septembra 1912. godine.24
Opir. O. Popovi-Obradovi, Kakva ili kolika drava: ogledi o politikoj i drutvenoj istoriji Srbije XIX-XXI veka, Beograd, 2009, 243-245. 21 M. Howard, Rat u europskoj povijesti, Zagreb, 2002, 144-145. 22 J. Popovi, ivot Srba na Kosovu 1812-1912, Beograd, 1987, 201, 386. 23 M. Ekmei, Dugo kretanje izmeu klanja i oranja: Istorija Srba u Novom veku (14921992), Beograd, 2008, 344. 24 D. orevi, Kako su velike sile saznale za sklapanje Balkanskog saveza 1912. godine,
20

PREGLED

37

Porta se bezuspjeno obraala velikim silama sa zahtjevom da izvre dodatni pritisak na lanice tog saveza kako bi one odustale od svojih ratnih pohoda. Velike sile su negirale postojanje tog saveza. Balkanski saveznici su imali oko 700.000 vojnika naprema 320.000 osmanskih. U predveerje rata sa granice su u Beograd slati izvjetaji o pripremama za rat, kao i instrukcije ovlatenim oficirima da napadnu muhadire u selima na Kopaoniku prema turskoj strani i da ih unite, a narod preko granice da se odmah pone oruati.25 U augustu i septembru 1912. Crna Gora je inscenirala incidente na svojoj junoj granici, a Srbija je pojaala aktivnosti svojih komita.26 Velike sile e, posredstvom Austro-Ugarske i Rusije, samo napraviti demar kod balkanskih drava i Porte, osuujui svako naruavanje mira, naglaavajui da sile, ako doe do rata, nee dozvoliti nikakve teritorijalne promjene. Balkanski saveznici su, grubo se mijeajui u unutarnje stvari osmanske drave, s druge strane, ispostavljali ultimativne zahtjeve Porti, formulirane tako da ih ona nije mogla prihvatiti. Zdruene balkanske drave su, da bi preduhitrile nagovijetenu demokratizaciju Osmanskog carstva, to bi pred Evropom ponitilo motive za ratni pohod i diobu osmanskih zemalja, zapoele 1912. rat, u kojem je, osim krenja meunarodnog prava i postojeih sklopljenih sporazuma, aktueliziran, do svireposti, termin osveta. Tradicionalna antiosmanska osjeanja i tvrdi, atavistiki stavovi, bili su velika pokretaka snaga. Taj rat je u Srbiji, pie Borislav Ratkovi, decenijama i vekovima pripreman preko narodnog predanja, kola, knjiga, srpskih narodnih pesama, rodoljubive umetnike poezije.27 Rat je, prema dogovoru, uzimajui kao argument pogranine arke, prva zapoela poetkom oktobra Crna Gora prodorom u sjevernu Albaniju i Sandak. To to je upravo ona prva krenula u rat bilo je proba reakcije velikih sila, posebno Austro-Ugarske. U sluaju nepovoljnog razvoja dogaaja, smatralo se da bi se za Crnu Goru zaloile Rusija i Italija. U crnogorskoj objavi rata navedeno je da se prekidaju svi odnosi s Portom, preputajui srei oruja Crnogoraca priznanje njihovih prava i vekovno nepriznatih prava njihove brae u Otomanskom carstvu.28 Druge balkanske zemlje saveznice su ubrzo, 13. oktobra, uputile ultimatume Porti, kojim su, izmeu ostalog, zatraile nove
Istorijski glasnik, br. 4, Beograd, 1954, 142; V. orovi, Nae pobede, Beograd, 1929, 28; M. Imamovi, Historija Bonjaka, 457. Arhiv Srbije u Beogradu (dalje: AS), Fond arhive Ministarstva inostranih dela Kraljevine Srbije (dalje: MID), Politiko odelenje (dalje: PO), 1912, dosje 8, pov. br. 1684. N. Malcolm, Kosovo: Kratka povijest, Sarajevo, 2000, 295. B. Ratkovi, Oslobaanje Kosova i Metohije 1912. godine, feljton, Politika, Beograd, 2. maja 1999. Balkanski ugovorni odnosi, I, 1876-1918, Beograd, 1998, 314.

25

26 27

28

reforme pod hrianskim nadzorom i hitnu demobilizaciju osmanske vojske. Porta na sve zahtjeve, jasno, nije mogla pristati, pa su pet dana kasnije uslijedile objave rata sa svih strana.29 U Proglasu kralja Crne Gore Nikole Petrovia povodom objave rata Osmanskom carstvu istie se: Nijesmo sami. S nama je Bog, s nama su balkanske hrianske kraljevine, sa kojijema smo udrueni u zajednicu, za im sam vazda eznuo, i koju su sve do navale azijatskog osvajaa eljno oekivali toliki pasovi balkanskih naroda.30 U proklamaciji srpskog kralja Petra I rat je okarakteriziran kao sveti boj za slobodu porobljene brae, za bolji ivot i napredak Kraljevine Srbije.31 Ovom proklamacijom, koju su potpisali svi lanovi vlade na elu s Nikolom Paiem, kralj Petar je skrenuo panju svojoj vojsci da e ona u Staroj Srbiji pored hriana zatei i Srbe muslimane koji su nam isto tako dragi, a s njima i Arbanase, hriane i muslimane, s kojima na narod ivi zajedno 1.300 godina, obino delei s njima i sreu i nesreu. Mi im svima nosimo slobodu, bratstvo, jednakost u svemu sa Srbima.32 Crnogorska i srpska vojska su teile da odvojeno, bez obzira na prethodne dogovore, to prije osvoje pojedine krajeve i gradove kako bi im to bio jedan od argumenata da ih kasnije zadre u okviru svoje drave. Bonjaci u Sandaku su sa zebnjom doekali rat, pogotovo u krajevima gdje su bili u manjini. U mjestima gdje je bilo u izrazitoj veini, pak, ovo stanovnitvo se spremalo na otpor.33 On je posebno doao do izraaja u Novom Pazaru, ija je masovna odbrana, pred srpskim topovima, na kraju, ipak prisiljena na predaju.34 U napadu na taj grad uestvovao je i etniki odred od 700
AS, MID, PO, 1912, f. XII, d. 6. AS, MID, PO, 1912, P/31-VI. 31 U proglasu tampanom na albanskom jeziku etiri dana prije izbijanja rata, srpski general Boa Jankovi, komandant III armije, upozorava: Mi nosimo u jednoj ruci pravdu, istinu, potenje i ast, a u drugoj barut i olovo. Ko nam izae na susret kao brat, zagrliemo ga bratski prema: V. Kazimirovi, Crna ruka, Kragujevac, 1997, 536. 32 V. Kazimirovi, Crna ruka, 529; E. Muovi, Etniki procesi i etnika struktura stanovnitva Novog Pazara, Beograd, 1979, 44. 33 Za muslimane u Sandaku neki srpski izvori su 1912. kazivali da su to fanatizovane pristalice islama, konzervativni, ratoborni i smatraju ovaj ugao Balkana poslednjim pribeitem pod skiptar padiaha kome su neogranieno odani cit. prema: M. Petrovi, Istorijski izvori o Prijepolju i Srednjem Polimlju krajem XIX i poetkom XX veka, Mileevski zapisi, br. 2, Prijepolje, 1996, 233. 34 U pokuaju odbrane Novog Pazara pred napadima srpske vojske bilo je u tom gradu, prema srpskim izvorima, preko 300 mrtvih i 700 ranjenih boraca: Kolika je pak dobrovoljna i borbena gotovost da se Novi Pazar uporno brani pokazuje i ta okolnost, to i do sada, meu mrtvima i ranjenima, koje Turci nisu uspeli da sa bojita uklone i odnesu, to uvek veoma revnosno ine, moglo videti i mladia od 17 i 18 godina, kao i staraca od preko 60
29 30

PREGLED

39

ljudi, formiran u Rakoj od srpskih iseljenika iz Sandaka. Osmanski izvori su biljeili stradanja naroda u sjenikom i novovarokom kraju od komitskih eta. Javorska brigada srpske vojske je zauzela 25. oktobra Sjenicu nakon velikih borbi, gdje se ujedno srela s crnogorskim jedinicama, zatim 27. oktobra Prijepolje. Nova Varo je zauzeta 1. novembra, a pet dana kasnije Priboj. Osmansku vojsku je rat zatekao usred sporog procesa obnove. Vodei odbrambeni rat, ona trpi poraze kod Skadra, Jedrena, Kirk-Kilise, atalde, Lile Burgasa, Soluna. U osmanskim vojnim skladitima na hiljade novih topova i puaka lealo je beskorisno jer vojnici nisu znali njima rukovati. Velike mase muhadira sa sjevera hrlile su ka Istanbulu, jad i nesree su preplavili ulice.35 Damije i kole su bile prepune ranjenika i muhadira. U Istanbulu se krajem 1912. pojavila kolera. Nakon njene ire pojave vlasti u Bosni i Hercegovini su naredile zatvaranje granice prema Srbiji, Sandaku i Crnoj Gori. Brojni muhadiri su ipak nalazili naina da tu granicu preu. Ve krajem oktobra 1912. u Bosni i Hercegovini se, osim njih, nalazilo i 1.600 izbjeglih osmanskih vojnika.36 Velike sile su se pretvarale da ih dogaaji na Balkanu prevazilaze. Za Osmanlije su stvari ubrzo poprimile obrise katastrofe. Bugari su osvojili istonu Trakiju, izvrili opsadu Jedrena, doli do rovova atalde, posljednje osmanske linije odbrane pred Istanbulom. Grci su, nakon proglaenja pripajanja Kipra, zauzeli brojna druga ostrva, kao i Epir i junu Makedoniju, pretekavi Bugare u osvajanju Soluna. Srpska vojska je zauzela Kosovo i sjevernu Makedoniju, dok su Crnogorci doli do Skadra. Za svega nekoliko sedmica Osmansko carstvo je izgubilo skoro sve svoje evropske teritorije.37 Istaknuti francuski intelektualac Pierre Loti je povodom osmanskih poraza, branei Osmanlije,
godina vidi: M. Radovi, Osloboenje Novog Pazara u Prvom balkanskom ratu, Novopazarski zbornik, br. 13, Novi Pazar, 1989, 127; Ratna memoarska i dnevnika proza, priredio S. ori, Beograd, 1988, 18. Srpska vojska je 23. oktobra 1912. ula u Novi Pazar: Komandant Ibarske vojske uao je u Novi Pazar na elu srednje kolone, u pratnji konjikog eskadrona i bataljona peadije. Ispred kolone ili su izaslanici i taoci turske age i begovi. Omer Konianin opisao je ulazak i doek srpske vojske: Srpske ene su bile obuene u sveane haljine sa niskama dukata oko glave i vrata. U razgovoru sa njima komandant mesta ih je kroz alu pitao: Je li to onaj turski zulum, to ste ga trpeli, pokazujui na zlatne niske cit. prema: S. Bandovi, Iseljavanje Muslimana iz Sandaka, Sarajevo, 1991, 14. 35 J. Hammer, Historija Turskog (Osmanskog) Carstva, III, Zagreb, 1979, 525. 36 M. Ekmei, Uticaj balkanskih ratova 1912-1913. na drutvo u Bosni i Hercegovini, Marksistika misao, br. 4, Beograd, 1985, 139. 37 P. Dimon-F. oron, Umiranje jednog carstva (1908-1923), u: Istorija Osmanskog carstva, Beograd, 2002, 732.

40

PREGLED

naputene, prevarene od svih, pokradene, kritizirao ponaanje Zapada: napredak, civilizacija, hrianstvo, sve je to ekstra brzo ubijanje, ubijanje poput maine, napadajui balkansku gramzivost, koja se nije zadovoljavala samo ve osvojenim teritorijima, nego je teila zauzimanju Istanbula, optuujui Evropu za sauesnitvo u tom komadanju Osmanskog carstva: Bruka, bruka za Evropu, bruka za njeno lano hrianstvo.38 Proklamirani ideali s kojima su balkanski saveznici krenuli u rat 1912. pretvorili su se brzo u pljaku i razbojnitvo, u masakre naroda Polumjeseca u interesu kulture Krsta. Nacionalovinistike strasti i vjerska netrpeljivost nali su izraz u ubijanju, protjerivanju, pljaki i paljenju kua muslimana. U tome nije zaostajala nijedna od vojski balkanskih drava. Prvi balkanski rat karakterizirali su izuzetna svirepost i bezobzirnost prema civilnom stanovnitvu koje je imalo nesreu da ivi na podrujima zahvaenim oruanim sukobima. Gdje god su jedinice balkanskih vojski vidjele priliku da ugrabe dodatne teritorije, one su to i radile, pa i onda kada nije bilo nikakvog historijskog ili demografskog razloga za taj korak.39 Etnonacionalistiki ideali o etniki homogenim dravama bili su u sukobu s realnou, etnikom i vjerskom heterogenou na osvojenim teritorijima, gdje veinu stanovnitva nisu inili Bugari, Srbi i Grci, ve pripadnici drugih etnikih i vjerskih zajednica. Tokom 1912/1913. dolo je do prvih etnikih ienja velikog stila u evropskoj historiji XX stoljea. ok zbog masovnih zloina bio je utoliko vei to su se zbili samo pet godina nakon usvajanja Hake ratne konvencije.40 Zloini nisu
A. Vilee, Pjer Loti i balkanska Evropa, Stvaranje, br. 8-10, Podgorica, 1995, 938-939. Zloini poinjeni u ovom ratu zaprepastili su meunarodnu javnost. Bio je to jedan od prvih medijski praenih ratova poto su, nakon Burskog rata u junoj Africi, novinari prvi put ili s vojskom i izvjetavali o stanju na frontovima. Izvjetaji o masakrima civila brzo su poslati u svijet. Pratile su ih i sline informacije diplomatskih predstavnika zapadnih zemalja. Karnegijeva fondacija za meunarodni mir, osnovana 1911. godine, reagirajui na takve vijesti, uputila je posebnu meunarodnu komisiju sa zadatkom da na licu mjesta provede istraivanja o uzrocima i nainu voenja ratova na Balkanu 1912-1913., nakon ega je ona 1914. objavila izvjetaj na vie stotina stranica; opir. Report of the International Commission to Inquire into the Causes and Conduct of the Balcan Wars, Carnegie Endowment for International Peace, Washington D.C., 1914; . Rupnik, Evropa u balkanskom ogledalu, Republika, br. 196, Beograd, 1-15. septembra 1998, 23; Nedovreni mir: Izvetaj Meunarodne komisije za Balkan, Beograd, 1998, XIX; V. Ortakovski, Minorities in the Balkans, Skopje 1998, 92-93; M. Gleni, Balkan 1804-1999. (Nacionalizam, rat i velike sile), I, Beograd, 2001, 255; Ratni izvjetaji Lava Trockog balkanski ratovi 19121913, Znakovi vremena, br. 11, Sarajevo, 2001, 174; D. Stojanovi, U spirali zloina: sluaj Balkanskih ratova, Helsinka povelja, br. 129-130, Beograd, mart-april 2009, 13-15. 40 Cilj konvencije iz 1907. bio je da se svaka forma rata uklopi u neka pravila, pa je jasno po38 39

PREGLED

41

bili rezultat zastranjivanja, ve bitni dio strategije. Balkanski saveznici su novoosvojene teritorije shvaali kao ratni plijen i nastojali su silom da nametnu svoje interese i zadovolje narasle apetite. Ono to je balkanskim ratovima, koji e kasnije u pojedinim nacionalnim mitologijama biti obiljeavani kao najpopularniji, ostvarenje zavetne misli, doba velikog obrauna, udarilo peat najbarbarskijih ratova, ustvrdio je Dimitrije Tucovi, to su bile reke krvi poubijanoga neborakog stanovnitva, nevine dece, ena i mirnih ljudi, radnoga sveta Stare Srbije, Arbanije, Makedonije i Trakije, ija je jedina krivica to se drukije bogu moli, to drugim jezikom govori, drugo ime nosi i to je na svom vekovnom ognjitu naivno saekao etiri divlje najezde.41 Ubijanje muslimanskog i neslavenskog stanovnitva nije smatrano za zloin, ve, prije svega, za nunu neugodnost. U britanskom parlamentu uli su se glasni protesti protiv zloina i lanih nosilaca kulture i slobode, kao i iskazi da je saglasnost da se s muhadirima postupa kao i s onima iz 1878. godine uasna sramota i blamaa za civilizirane drave.42 Pojedini izvjetai su navodili da za sto godina osmanske uprave u Makedoniji nije naneseno hrianima toliko nepravdi koliko su hrianski osvajai napravili muslimanima samo za jedan mjesec. Bugarski i grki vojnici su se utrkivali u zauzimanju nekih damija, da bi na njihovim ulazima postavljali svoje krstove. Damije sravnjene dinamitom ili zapaljene bile su uobiajen prizor koji su Bugari ostavljali za sobom. Gradovi Voden, Negu, Ber, Enide Vardar pretvoreni su u ruevine. Bugari su u nekim isto muslimanskim selima izvrili velika krvoprolia. Bilo je sela u blizini Sereza, Drame, Kavale koja su oni potpuno unitili. Amerika tampa je pisala da i zloini i vandalizmi koje su Grci poinili nisu od one vrste koju ljudski um moe opisati.
vuena razlika izmeu boraca i civilnog stanovnitva. Ta su pravila na Balkanu, meutim, brzo prekrena; opir. H. Zundhausen, Istorija Srbije od 19. do 21. veka, Beograd, 2008, 238-239. 41 Opir. Radnike novine, br. 223, Beograd, 22. oktobra 1913; D. Tucovi, Sabrana dela, knj. 7, Beograd, 1980, 160-164. Holm Zundhausen prenosi svojedobni iskaz historiara Vladimira Dedijera kako je godinama prouavao sva dokumenta iz 1913. i da zato mirne savjesti moe rei kako je Tucovi dogaaje opisao upravo onako kako su se zbili prema: H. Zundausen, Istorija Srbije od 19. do 21. veka, 240, nap. 320. 42 S. Korkut, Dvije preuzete rezolucije, Socijaldemokrat, br. 5, Sarajevo, 2001, 150. Radnike novine su objavljivale u novembru 1913. da su varvarski podvizi nekulturnih crnogorskih plemena i besne srpske soldateske izvrili za godinu dana snaniju propagandu za Austro-Ugarsku nego njeni konzuli i frateri za itav vek vidi: D. Tucovi, Crnogorski bes, Radnike novine, br. 239, Beograd, 9. novembra 1913.

42

PREGLED

Strani novinari su pisali o zarobljenim osmanskim vojnicima kojima su nosevi i gornje usne bili odrezani. Edith Durham je vidjela devet rtava koje su preivjele odsijecanje noseva. Crnogorci su, kako su se hvalisali, nakon svake bitke ili naokolo i osakaivali ranjene: nijedan nos nisu ostavili na truplu izmeu Berana i Pei.43 Kada su dva crnogorska vojnika ubijena u blizini sela Punoevca na Kosovu, to selo je spaljeno, stanovnitvo je pobijeno, a djecu koja su bjeala nabijali su na bajonete i bacali u kue u plamenu.44 akovica je bila opljakana do poslednjeg duana. Nije bilo obzira ni prema radnjama iji su vlasnici bili Srbi: zaprepaenje je ovladalo i kod hriana i kod muslimana.45 U Ferizaju (Uroevac) su izbjegli Albanci bili pozvani da se vrate svojim kuama, da bi potom 300-400 onih koji su to uradili bili pobijeni. Srpski tab je izdao naredbu da svako naselje u kojem je ispaljen metak iz albanske puke na srpske vojnike bude uniteno. Nakon toga je dolo do masakra albanskog stanovnitva. Samo oko Prizrena ubijeno je vie od pet hiljada ljudi, a izmeu dvanaest do petnaest hiljada je nestalo. Od 32 damije u Prizrenu, 30 je vojska pretvorila u kasarne, skladita municije i spremita za sijeno.46 Vatre zapaljenih sela bile su jedini signal kojim su se pojedine kolone srpske vojske meusobno obavjetavale o svom napredovanju i pravcima kretanja. S padom Kumanova u srpske ruke u Skoplju se slegao ceo onaj svet arnautskog stanovnitva koje je srpska vojska, nadirui sa severa, gurala pred sobom i koje je tu, traei utoita, velikim delom nalo smrt.47 Pojava srpskih jedinica u blizini Skoplja izazvala je pravi haos u tom gradu. U bolnicama je lealo vie od 900 osmanskih ranjenih vojnika kada se proulo da srpske jedinice ulaze u grad. Bolnicu su prvo napustili ljekari a potom i bolniarke. Na ulicama je vladala graja i uasna panika. Ranjenici su se, preplaeni i ostavljeni, dizali jedan po jedan puzei i zapomaui na putu do kasarni ili do ulice, pokuavajui da se probiju do eljeznike stanice i vozova koji su odvozili sretnike: Tu su tako, kao mravi, leali iznemogli, polumrtvi, one Neki podgoriki gimnazijski profesor Kovaevi najavljivao je prije rata da nee ostati mnogo Turaka s nosevima, tumaei to injenicom da oni i nisu ljudi, da je rezanje noseva stari crnogorski obiaj: Kako da vojnik dokae svoje junatvo svom komandantu ako ne donese noseve? Naravno da emo rezati noseve, uvijek smo ih rezali prema: B. Jezernik, Zemlja u kojoj je sve naopako, Sarajevo, 2000, 187. 44 V. Dedijer, Veliki buntovnik Milovan ilas, Beograd, 1991, 113; upor. Dokumenti o spoljnoj politici Kraljevine Srbije, knj. VI, sv. 1, Beograd, 1981, 418-419. 45 Dokumenti o spoljnoj politici Kraljevine Srbije 1903-1914, knj. V, sv. 3, Beograd, 1986, 308. 46 J. Udoviki, Spone i sukobi, Republika, br. 188, Beograd, 1-15. maja 1998, N. Malcolm, Kosovo: Kratka povijest, Sarajevo, 2000, 298-302. 47 Radnike novine, br. 223, Beograd, 22. oktobra 1913.
43

PREGLED

43

sveeni... Nisu mogli dalje. Slabosti i rane ne dadoe im da se spasu, i da se odvuku do voza. Poskapavala je tu veina njih na ulici.48 Muslimanska imanja u Skoplju su bila prosto razgrabljena od strane seljaka Srba i Egzarhista. Izvreni su veliki pogromi nad muslimanima u bitoljskom i koanskom kraju. Brojne damije su poruene.49 U tipu su bugarske komite opljakale kue i radnje muslimanskog i jevrejskog stanovnitva. Pola grada je bilo ispranjeno. U Strumici su jedan srpski major i trojica bugarskih oficira ili od kue do kue u pratnji jednog svjedoka koji je potvrivao krivicu buduih rtava. Rauna se da je ubijeno izmeu 3.000 i 4.000 ljudi u irem regionu Strumice. U toku ratnih operacija i Makedonci su dali eruptivnog oduka svom gnjevu prema muslimanima.50 U jesen 1912. godine, dok paljba topova jo uvijek nije bila utihnula, u Kumanovo i Skoplje, kao i druga mjesta, poeo je pristizati veliki broj Srba iz Srbije i Austro-Ugarske da izvidi mogunosti za naseljavanje u osloboenim krajevima.51 Blizu 2.000 turskih izbjeglica, veinom ena i djece, izmeu Radovita i tipa, umrlo je od gladi doslovno od gladi pisao je jedan inovnik poslan u tip da organizira filijalu nacionalne banke. Razoruavanje muslimanskih sela pretvorilo se ne samo u sakupljanje oruja nego i u otvorena razbojnitva. Za vojnim kolonama su se vukla brojna stada opljakane stoke. Srpska i crnogorska vojska su 1912. u sjevernoj Albaniji itava sela pretvarale u krematorije.52 Dvije kolone srpske vojske krenule su poetkom novembra 1912. preko albanskih planina do Jadranskog mora. U Beograd su iz Albanije slate informacije da kuda god je naa vojska prola, tuda treba drugi narod da se seli, a prvi je uniten i sve njihovo to se nazivalo.53 Na Cit. prema: S. uri, Dnevnik pobeda. Srbija u balkanskim ratovima 1912-1913, Beograd, 1988, 244. 49 Upor. Dokumenti o spoljnoj politici Kraljevine Srbije 1903-1914, knj. V, sv. 3, 245; 1912-1914, , 1979, 248. 50 B. Horvat, Kosovsko pitanje, Zagreb, 1988, 34; D. Stojanovi, U spirali zloina: sluaj Balkanskih ratova, 14. 51 J. Tomi, Seoba u Srbiju i ija da bude zemlja u osloboenim srpskim krajevima, Beograd, 1914, 6. 52 P. J. Cohen, Srpski tajni rat: Propaganda i manipulacija historijom, Sarajevo, 1998, 3031. Dr. Hakif Bajrami iznosi procjenu, na osnovu britanskih izvora, da je u Kosovskom, Skadarskom, Bitoljskom i Janinskom vilajetu 1912-1913. bilo ubijeno oko 150.000 ljudi, po kratkom postupku i bez ikakvog povoda. Srpska vojska e 1913-1914. zapaliti ili do zemlje unititi 133 a crnogorska 102 albanska sela; opir. H. Bajrami, Orijentacija Srbije za kolonizaciju i srbizaciju Kosova, u: B. Cana-C. Milivojevi, Kosmet ili Kosova, Beograd, 1996, 156-165. 53 P. Imami, Srbi i Albanci kroz vekove, Beograd, 2000, 201. Ironija je, pie Petrit Imami,
48

44

PREGLED

suprot srpskim donosiocima kulture stajali su, prema Vladanu oreviu, Albanci barbarski crvenokoci Evrope, to je nagovjetavalo namjeru da se s njima postupa na slian nain kao to je svojedobno bijelo stanovnitvo Amerike postupalo s Indijancima.54 Osjeanje posebnosti, superiornosti, pa ak i mrnje prema drugim etnikim zajednicama, uporno postoji, navodi se u literaturi, kao neka vrsta arhetipa uspostavljenog na samim poecima nastanka ljudskog drutva. Izlazak srpske vojske, preko sjevernih albanskih krajeva, kod Ljea, na Jadransko more, to je bio primarni ratni cilj Srbije, oznaio je pobjedu radikalnog nacionalizma.55 Dra (Durres) je u budunosti trebao postati glavnom srpskom pomorskom lukom. Jovan Cviji e podravati ideju o aneksiji kao antietnografsku nunost.56 Srpska vanjska politika je ovim imperijalnim inom i ubijanjem sa rezonom izgubila i posljednji argument u isticanju principa narodnosti kao ideoloke osnove svog nacionalnog programa. Tu osvajaku politiku su podravale gotovo sve graanske partije, najvei dio drutva, a naroito vojska.57 Srpska vojska je silom svog oruja izala na more, ali je pred zapoetim koncentriranjem 200.000 austrougarskih vojnika i pripremljenom proklamacijom o objavi rata nevoljno morala da se povue.58 Politika
da su istodobno, zbog pomanjkanja radnika u Srbiji, poto su mnogi bili mobilizirani, po rudnicima i fabrikama hitno upoljavani brojni Albanci sa Kosova. Radnike novine tim povodom e krajem marta 1913. objaviti: Tako su Arbanasi, o kojima ovinistika tampa trubi da su divljaci, postali industrijski radnici u preduzeima srpskih kapitalista. H. Zundhausen, Istorija Srbije od 19. do 21. veka, 241-242. Dr. edomir Anti ukazuje na to kako su se jo 1853. Ilija Garaanin, koji je stajao na elu najmonijeg srpskog ministarstva Popeiteljstva vnutrenjih dela, i Tomas de Fonblank, britanski konzul u Beogradu, sporazumjeli o stvaranju Potkraljevine Srbije, koja je, shodno tom dogovoru, trebala biti proirena na Kosovo, Metohiju, Crnu Goru, Brda, staru Hercegovinu i zapadnu Bugarsku (ukljuujui Sofiju), a dobila bi izlaz na more preko Ljea i Ulcinja, ustvrujui da je Srbija jo 1912. imala one tenje koje je izrazio ovaj plan cit. prema: . Anti, Garaaninova dvestagodinjica, Politika, Beograd, 15-16. februara 2012. Upor. D. Bogdanovi, Knjiga o Kosovu, 203-205; O. Popovi-Obradovi, Kakva ili kolika drava: ogledi o politikoj i drutvenoj istoriji Srbije XIX-XXI veka, 250-251. Upor. D. Tucovi, Srbija i Arbanija, u: Sabrana dela, knj. 8, Beograd, 1980, 99-101; . Miki, Albanci i Srbija u balkanskim ratovima 1912-1913. godine, Istorijski glasnik, br. 1-2, Beograd, 1985, 63-64. D. orevi, Izlazak Srbije na Jadransko more i konferencija ambasadora u Londonu 1912, Beograd, 1956, 84-85; M. Vojvodi, Razgranienje Srbije i Crne Gore sa Albanijom 1912-1913, Istorijski asopis, XXXVI, Beograd, 1989, 149-161; B. Komatina, Jugoslovensko-albanski odnosi 1979-1983, Beograd, 1995, 12-13. PREGLED

54 55

56

57

58

45

svrenog ina ipak nije potpuno rezultirala prieljkivanim ishodom.59 Uprkos snanoj ruskoj podrci, Srbija nije mogla zadrati sve to je osvojila njena prema muslimanima uasno bezobzirna vojska. Ostvarenje plana o komadanju albanskih teritorija onemoguit e i Albanci proglaenjem svoje drave u Valoni (Vlori) 12. novembra 1912. godine. Njeno stvaranje e podrati Njemaka, Austro-Ugarska i Italija, koje su time nastojale sprijeiti prodor ruskog utjecaja na centralni Mediteran. Crnogorci e, s druge strane, nakon estomjesene opsade konano uspjeti da osvoje Skadar. To je bio mrtav, razruen grad, kada su ga zauzeli. To nije sprijeilo crnogorske trupe da krenu u uobiajenu, estoku pljaku. Pod pritiskom velikih sila bit e ipak prinueni da ga napuste.60 Crnogorska vojska je 1912. zauzela beransku, bjelopoljsku, pljevaljsku, roajsku, plavsko-gusinjsku i akovaku oblast, kao i Bojansku i Skadarsku krajinu. U tim akcijama bilo je pokrtavanja u Plavskom jezeru, silovanja ena i djevojaka, kidanja noseva mukarcima i urezivanja krsta na elu.61 Jovan S. Plamenac, crnogorski ministar unutranjih djela, u svojim spisima o zbivanjima iz 1912/1913. prosto pie kao o kosovskoj osveti.62 Kada su crnogorske jedinice ule u Bijelo Polje, nakon manjih sukoba, zatekle su prazan grad. Lokalno muslimansko stanovnitvo koje je izbjeglo ostavilo je za sobom otvorene kue s trpezom na vidljivom mjestu, na kojoj je stajao hljeb sa britvom
Srbija e se 1913, nakon stvaranja albanske drave, diplomatski angairati irom Evrope tvrdei da Albanci nisu civilizacijski dorasli da imaju dravu. Nikola Pai, koji je mislio da e Srbija zadrati ono to je njena vojska osvojila, lamentirao je kako je Srbiji stvaranjem Albanije zatvoren jedan od njenih najvanijih ivotnih pravaca razvoja. Revoltirana srbijanska tampa je obilovala negativnim napisima o Albancima. Pojavile su se i knjige koje su to trebale i dokumentirati. Stojan Proti je 1913. objavio Albanski problem i Srbija i Austro-Ugarska, a Vladan orevi iste godine knjigu Arnauti i velike sile, gdje navodi da jedino meu Arnautima izgleda kao da je i u XIX veku iveo po koji repat ovek, podmeui itaocima legendu o repatim ljudima, koju je u Albaniji, sredinom XIX stoljea navodno zabiljeio njemaki naunik J. G. Han; upor. V. orevi, Arnauti i veliki sile, Beograd, 1913, 100-104; J. Budovi, Antialbanska istoriografija, Knjievne novine, br. 753, Beograd, 1. maja 1988; O. Milosavljevi, Nacionalni stereotipi u istorijskoj perspektivi, Nova srpska politika misao, br. 1-2, Beograd, 1999, 20-21. 60 M. Gleni, Balkan 1804-1999, I, 252. 61 Upor N. Rakoevi, Crnogorsko-albanski odnosi 1878-1914. godine, u: Srbija i Albanci u XIX i poetkom XX veka, Beograd, 1990, 154-156; P. Bartl, Albanci, 140; B. Jezernik, Zemlja u kojoj je sve naopako, 154-155; opir. S. Bandovi, Sandak u balkanskim ratovima (1912-1913), Tutinski zbornik, br. 4, Tutin, 2003, 51-102. 62 S. Burzanovi, Nekoliko neobjavljenih dokumenata iz line arhive Jovana S. Plamenca o nasiljima, zloinima i pokrtavanju muslimana 1912-1913. godine, Almanah, br. 25-26, Podgorica, 2004, 288.
59

46

PREGLED

u njemu i pokraj njega so, to je tradicionalno u tim krajevima imalo za cilj da umilostivi vojsku da ne popali kue. Kue nisu popaljene, ali su potpuno opustoene. Pljakanje grada je trajalo punih 20 sati, dok konano nije organizirana nova vlast. U pljakanju su uestvovale i crnogorske ene koje su ile iza vojske.63 Pripadnici crnogorskih dobrovoljakih jedinica su smatrali da su zauzimanjem sandakih krajeva nastupili dani osvete. Njihovo ponaanje je ilo dotle da su smatrali da muslimane treba pretvoriti u raju.64 Crnogorci su doli i u peterska sela, gdje su izvreni brutalni obrauni s tamonjim muslimanima, praeni pljakom i paljevinom njihovih kua. Srpski izvori su svjedoili da crnogorska vojska u Sjenici i Pljevljima nije potovala ivot i imanja pokorenih ljudi, a naroito Turaka.65 Oni su ukazivali na to da se u vladinim krugovima u Crnoj Gori apatom govorilo o glasovima i izvjetajima koji su dolazili o pljakama i ucjenama koje su vrili Crnogorci u osvojenim krajevima.66 Stanje za muslimansko stanovnitvo bilo je teko u svim krajevima koji su 1912. izuzeti od osmanske uprave. Opi glas javnog miljenja u Evropi je bio da balkanske drave ne treba liavati plodova njihovih brzih pobjeda.67 Ugovorom u Londonu 4. maja 1913. okonan je Prvi balkanski rat. Ve na prvoj sjednici Londonske konferencije od 17. decembra 1912. odlueno je da Albanija postane nezavisna drava iako je skoro polovina Albanaca ostala izvan njenih granica (Srbija, Crna Gora, Grka). Meunarodnom arbitraom podijeljene su pobjednicima teritorije oduzete silom od osmanske drave. Na Londonskoj konferenciji, ustvruje Anton Bebler, evropske kolonijalne velesile su Srbiji i Crnoj Gori dvoma ruskim vazalima dodelile tue teritorije u suprotnosti sa voljom njihovog veinskog stanovnitva u Sandaku, na Kosovu i u Makedoniji. Sir Edward Grey, britanski ministar vanjskih poslova, domain te konferencije velesila, tu injenicu prostoduno e priznati u Donjem domu britanskog parlamenta.68 Srbija i Crna Gora su u Londonu
. epanovi, Osloboenje Bijelog Polja 1912. godine i organizacija vlasti, Istorijski zapisi, br. 1-2, Titograd, 1986, 67-68; M. Memi, Bonjaci-Muslimani Sandaka i Crne Gore, Sarajevo, 1996, 234-235. 64 . epanovi, Drutveno-politike prilike u Bijelom Polju i okolini poetkom XX vijeka, Odzivi, br. 6, Bijelo Polje, 1973, 110. 65 Dokumenti o spoljnoj politici Kraljevine Srbije, knj. V, sv. 3, 416. 66 AS, MID, PO, 1912, f. XIII, d. 2. 67 V. orovi, Istorija Srba, III, Beograd, 1989, 200. 68 Upor. P. Imami, Srbi i Albanci kroz vekove, feljton, Danas, Beograd, 8. septembra 1998; A. Bebler, Proputena prilika za istorijski sporazum, Helsinka povelja, br. 119-120, Beograd, 2008, 16.
63

PREGLED

47

odbacile narodnosni princip kao praktino neupotrebljiv zbog velike izmijeanosti srpskog i crnogorskog stanovnitva s albanskim, dajui naizmjenino prednost historijskom pravu, tendencioznim geografskim, ekonomskim ili stratekim argumentima, da bi potom odustale i od historijskog principa, dok su u pogledu Makedonije prevagnuli vojnopolitiki razlozi.69 Velike sile su upuivale srpskoj vladi formalne predstavke sa zahtjevom o neophodnosti poduzimanja hitnih mjera da bi se osigurala istinska zatita katolikog, muslimanskog i albanskog stanovnitva u oblastima ustupljenim Crnoj Gori i Srbiji.70 Nijedna formalna odredba i nikakve izriite meunarodne obaveze u formi ugovorne odredbe u pogledu zatite nacionalnih i vjerskih manjina nisu nametnute. Velesile su se u Londonu mogle samo sloiti da informiraju zaraene strane kako smatraju apsolutno neophodnim da Srbija i Crna Gora poduzmu potrebne mjere da osiguraju efikasnu zatitu muslimanskog i katolikog stanovnitva na teritorijima koji su im dodijeljeni. Srbija i Crna Gora su velesilama korektno odgovorile na ovu kompromisnu obavijest, istiui da njihovi ustavi pruaju garancije svim moguim pravima manjina.71 Osmansko carstvo je 1912. izgubilo sve posjede u Evropi, osim uskog pojasa zemljita ispred Istanbula, na liniji Enos Midija. Na Balkanu je mir jo bio daleko. S porazom Osmanskog carstva eliminiran je zajedniki protivnik balkanskih saveznika i nastala je nova borba za ratni plijen. Svi su teili zauzimanju teritorija na raun drugih. Raspaljeni nacionalizmi, velikoimperijalni snovi, militarizmi opijeni ratnim uspjesima, mijeanja sa strane samo su sipali ulje na vatru na kojoj su brzo sagorijevali ostaci saveznitva u Prvom balkanskom ratu i utjecali na izbijanje Drugog balkanskog rata.72 Rat koji je izbio izmeu nekadanjih saveznika u junu 1913. nije zato nikoga iznenadio. Mnogi su poznavaoci prilika na Zapadu vrlo lako, u naletu ushienja zbog pobjeda saveznika u ratu 1912. godine, zaboravili da su neprijateljstva u tom ratu zapoele upravo balkanske drave, i to krenjem ne samo meunarodnoga prava
Lj. Aleksi-Pejakovi, Balkan balkanskim narodima izmeu legitimistikog i nacionalnog principa, u: Islam, Balkan i velike sile (XIV-XX vek), Beograd, 1997, 152. 70 . , (1912-1915), , . 3, 1968, 199. 71 H. Zundausen, Istorija Srbije od 19. do 21. veka, 242-243; V. Degan, Meunarodnopravno ureenje poloaja muslimana, 79. 72 Deoba zauzetih teritorija, Srpski knjievni glasnik, br. 12, Beograd, 16. juna 1913, 950954; Istorija srpskog naroda, knj. VI, tom I, 193; D. orevi, Ogledi iz balkanske istorije, Beograd, 1989, 37; . Rupnik, Evropa u balkanskom ogledalu, Republika, br. 196, Beograd, 1-15. septembra 1998; M. Gleni, Balkan 1804-1999, I, 255; S. Pavlovi, Istorija Balkana, Beograd, 2001, 293.
69

48

PREGLED

nego i postojeih, vaeih sporazuma.73 Papa je za narode koji su se borili protiv Bugarske u Drugom balkanskom ratu izjavljivao da su svi od reda bili varvari dok je sam rat okarakteriziran kao razbojniki.74 M. Gleni je uoio da je najpounija lakoa s kojom su oni koji su vodili taj novi rat manipulirali predstavom o neprijatelju u glavama svojih vojnika: Manje od mesec dana pre izbijanja ovog rata, Srbi i Grci su se borili na istoj strani sa Bugarima. Sada su Grci i Srbi pozvali lokalne Turke da im se pridrue u zverstvima nad bugarskim seljacima. Grka i srpska vojska harala je zaleem Makedonije i Trakije i ubijala bespomoni ivalj.75 Drugi balkanski rat okonan je 10. augusta 1913. potpisivanjem Bukuretanskog ugovora. Osmansko carstvo, kome je amputirana veina njegovih evropskih teritorija, bilo je najvei gubitnik ratova 1912/1913., ali je uspjelo povratiti Jedrene i istonu Trakiju. Prije navedenih ratova nijedna hrianska balkanska drava nije htjela priznati da postoji brojno stanovnitva koje ne bi prihvatilo njihovu vladavinu na podrujima koja su htjele zauzeti.76 Mnogi od onih koji su procjenjivali balkansko stanovnitvo bili su inficirani rasizmom. Uporedo je trajao davno zapoeti rat statistika. Evropske statistike o stanovnitvu osmanske Evrope su bezvrijedne kao procjena ukupnog broja stanovnika. Evropski pisci nikada nisu konsultirali primarne izvore populacione statistike stanovnitva osmanske Evrope osmansku dravnu statistiku, ne uvaavajui temeljni princip demografije koji pokazuje da samo oni koji broje stanovnitvo mogu stvarno znati i njegov broj. Osmanlije su bili jedini koji su doista brojali stanovnitvo Carstva. Zato su samo oni mogli dati tanu procjenu svog vlastitog stanovnitva. Balkanski nacionalisti bili su esto klasini rasisti koji su vjerovali da su narod ili nacija odreeni krvlju ili narodnim obiljejima due.77 Ponaanje balkanskih saveznika tokom rata 1912. govorilo je da njihov cilj u Makedoniji
Lazar Vrkati iznosi kako je Srbija nakon Prvog balkanskog rata, krenjem prethodnog dogovora oko zauzimanja odreenih teritorija, zaista prevarila Bugarsku i nikakvo navoenje olakavajuih objektivnih okolnosti ne moe da ublai tu ocenu. Tako je mislilo i evropsko javno mnenje, tako misli i svetska istoriografija danas. To to nacionalna istoriografija u Srbiji misli drugaije, samo govori o njenom konzervativnom podstoju cit. prema: L. Vrkati, Istorijsko naslee konzervativne politike ideje, 94. 74 J. Baki, Stereotipi o Srbima u javnostima pojedinih zapadnih nacija, Nova srpska politika misao, br. 1-2, Beograd, 1999, 38. 75 M. Gleni, Balkan 1804-1999, I, 255-260. 76 J. McCarthy, Stanovnitvo osmanlijske Evrope prije i poslije pada Carstva (II), Glasnik, Rijaset IZ u BiH, br. 9-10, Sarajevo, 1999, 977-978. 77 J. McCarthy, Stanovnitvo osmanlijske Evrope prije i poslije pada Carstva (I), Glasnik, Rijaset IZ u BiH, br. 7-8, Sarajevo, 1999,745.
73

PREGLED

49

nije bilo samo stjecanje teritorija, nego i eliminiranje suprotnih ili protivnikih zajednica, makar u kulturnom i statistikom smislu. Nakon svega, pobjednici su se suoili sa zadatkom asimilacije raznorodnog i zaostalog stanovnitva, ukljuujui muslimane i brojne pravoslavne hriane, koji nisu posjedovali jasnu nacionalnu svijest.78 Nakon ratova 1912/1913. balkanske drave su pokuale da raspletu smjesu etnikih i vjerskih grupa. Zato je dolo do prisilnih pomjeranja, protjerivanja i izbjeglikih kretanja. Ako se kultura i geografija ne poklope, onda se poklapanje moe nametnuti genocidom ili prisilnim migracijama.79 Balkanski ratovi su ozvaniili preseljavanje stanovnitva kao tekovinu u cilju da se postignu etniki sigurne granice i zemljita. To je prvobitno formulirano u bugarskoosmanskom ugovoru od 19. septembra 1913. godine. Ove drave su se sporazumjele da razmijene stanovnitvo na granici u dubini od 15 kilometara. U decembru 1913. Porta je i Grcima predloila isti sporazum. Bugarsko-osmanski ugovor je meunarodnopravno legalizirao sistem denacionalizacije teritorija kao posljedice ratova. Do izbijanja Prvog svjetskog rata iz Osmanskog carstva je u Makedoniju doseljeno 130.000 Grka, a iz Grke je u maloazijske krajeve otilo 122.000 muslimana.80 Meudravna razmjena stanovnitva je eufemizam za kolektivna protjerivanja ljudi koji su de jure i de facto postali stranci, uz pravdanja unutarnjom stabilnou, buduim prijateljskim odnosima, mirom u regionu. Psiholoke traume ratova bile su dugotrajne. Kolone muhadira iz nekadanjih osmanskih provincija na Balkanu krenut e put maloazijskih i drugih krajeva Osmanskog carstva ve krajem 1912. godine. Prema navodima beke tampe, samo do marta 1914. iz oblasti koje su pripale Grkoj iselilo se 24.296 muslimana, iz oblasti pripojenih Bugarskoj 45.900 i iz novoosloboenih krajeva Srbije oko 60.000 muslimana.81 Srpska vlada nije htjela da vanost Ustava Kraljevine Srbije proiri i na novopripojene oblasti, ve je u njima vladala pomou uredaba. Funkcionirala je vojna uprava sa imenovanim sreskim i okrunim naelstvima kao ispostavama graanske vlasti iz Srbije, sa inovnicima i policijskim osobljem, koje se nije moglo nai gore.82 U literaturi se mogu nai razliita obrazlaganja iseljava S. Pavlovi, Istorija Balkana, 215, 293. S. Huntington, Sukob civilizacija i preustroj svjetskog poretka, 173; U. Altermatt, Etnonacionalizam u Evropi. Svjetionik Sarajevo, Sarajevo, 1997, 52. 80 M. Ekmei, Stvaranje Jugoslavije, II, Beograd, 1989, 664. 81 V. Jovanovi, Iseljavanje muslimana iz Vardarske banovine izmeu stihije i dravne akcije, u: Pisati istoriju Jugoslavije: vienje srpskog faktora, Beograd, 2007, 81. 82 Radikali su u Staroj Srbiji i Makedoniji izveli veliku pljaku, mada legalnim transak78 79

50

PREGLED

nja muslimanskog stanovnitva.83 Iz Makedonije su ka anadolskim krajevima osmanske drave krenule, meu prvima, i brojne muhadirske porodice iz Bosne i Hercegovine koje su tu dole nakon 1878. godine, nastavljajui dalje svoja traganja za mirom i sigurnou. U Skopskoj kotlini muhadiri su 1912. panino napustili sela Mrevac, Didimirce i Deljadrovce. U Mrevcu je bilo oko sto bonjakih domainstava. Njihov odlazak je bio iznenadan. Govorilo se da su u nekim njihovim kuama tada ostale i trpeze s postavljenom hranom. Selo Didimirce, gdje je bilo oko sto kua bonjakih muhadira i oko 50 albanskih kua muhadira iz Vranja, takoer je opustjelo. Selo Deljadrovce, u kojem je 1908. bilo naseljeno izmeu 40 i 50 bonjakih porodica, doivjelo je istu sudbinu. Sve do 60-ih godina XX stoljea s june strane, u njivama, postojali su bonjaki grobovi.84 Iseljavanje Bonjaka iz sela Jasenova 1912. bilo je iznenadno. Jedna majka je ostavila dijete u kolijevci ( ). Iseljavanje je zahvatilo i Vladilovce i Umin Dol. Selo Umin Dol je bilo pusto do 1921., kada je naseljeno srpskim kolonistima iz Banije, Bosne i Hercegovine i Crne Gore. Bonjaci iz Kadinog Sela su se 1912. uputili ka Skoplju, Bosni i Hercegovini i Anadoliji. Oni Bonjaci koji su uestvovali u borbama kod Kumanova su se ubrzo nakon poraza osmanske vojske razbjeali. Drugi su stradali u odmazdama hrianskog stanovnitva iz okolnih sela.85 Muhadirske porodice, iseljene u vilajete Skoplje, Solun i Bitolj, te u Sandak, po austrougarskim izvjetajima liene usljed ratnih nemira posjeda i sve imovine, bjeale su pred pobjedniki nastupajuim armijama. Dio muhadira vratit e se u Bosnu i Hercegovinu, odakle je bio doao nakon 1878. godine.86
cijama, prvenstveno time to su zabranili prijenos tapija prodatih muslimanskih imanja, pa su ona pala u bescjenje. Kada su radikalski prvaci pokupovali itava sela, zabrana je dignuta vidi: S. Turlakov, Vodi za Srbe poetnike (1804-1941), Beograd, 1999, 109111. 83 Petar . Petrovi je tako tumaio da se muslimansko stanovnitvo u Sandaku nije moglo lako privii na drugaije dravno ureenje i drutvene prilike, upravo na jednaka graanska prava, dunosti i obaveze, da su zato imali samo dva izlaza: da se pokore i prilagode novoj drutvenoj sredini ili da tu sredinu napuste cit. prema: P. Petrovi, Raka: Antropogeografska prouavanja, Beograd, 1984, 219. Iseljeniki povodi su bili znatno sloeniji. 84 Upor. . , 1876-1881, , 1993, 143; J. Trifunovski, O bosanskohercegovakim muhadirima, Geografski pregled, VII, Sarajevo, 1963, 148. 85 J. Trifunovski, Novi podaci o bosanskim muhadirima naseljavanim u Makedoniji, Geografski pregled, XI-XII, Sarajevo, 1967-1968, 168; M. Filipovi, Bonjaci u okolini Skoplja, Pregled, sv. 94-95, Sarajevo, 1931, 263. 86 Opir. T. Kraljai, Povratak muslimanskih iseljenika iz Bosne i Hercegovine u toku Prvog balkanskog rata, u: Migracije i Bosna i Hercegovina, Sarajevo, 1990, 153. Bonjaci PREGLED

51

Meunarodne anketne komisije su u solunskom kraju nailazile na desetke hiljade oajnih muhadira, smjetenih po improviziranim logorima, prinuenih da prodaju sve to imaju da bi se prehranili. Engleski izvori su ukazivali na krajnje nehumano ponaanje prema muslimanima u Makedoniji.87 Do poetka Drugog balkanskog rata, prema podacima Islamskog komiteta, zaduenog za transport muhadira iz Makedonije preko Soluna u Osmansko carstvo, bilo je registrirano 135.000 osoba koje su brodovima bile upuene u Anadoliju. Drugi podaci govore da je preko Soluna u osmansku dravu od novembra 1912. do jula 1914. iseljeno 320.907 osoba. Ova brojka ne ukljuuje i djecu ispod est godina ivota koja su ila s roditeljima.88 Nakon balkanskih ratova i brojne muhadirske porodice porijeklom iz Bosne i Hercegovine napustit e i Sandak i uputiti se s kolonama novih, sandakih muhadira, prema Anadoliji. Iz Sandaka, Kosovske Mitrovice, Skoplja i drugih mjesta 500 porodica bosanskih muhadira, naseljenih prije i poslije 1908., dobilo je poetkom 1914. pasoe za iseljenje, a prevoeni su prugom Uice Ni Sofija.89 Krajem septembra i poetkom oktobra 1913. otpoeo je proces iseljavanja iz novopripojenih krajeva Crne Gore, uz angairanje predstavnitava Njemake u Skadru i na Cetinju. Pravci iseljavanja ka osmanskoj dravi ili su preko Podgorice, Bara i Skoplja. Muslimani su u
u BiH su, napisao je Austrijanac Franz Weinwur, vidjevi masovno stradanje muslimana na Balkanu 1912/1913., poeli strahovati za svoju propast u srpskome moru i moda po prvi put okrenuli svoje simpatije Monarhiji, od koje su oekivali zatitu za sebe i revan protiv balkanskih zemalja. Sada je postalo posve jasno da njihovoj religiji i individualitetu ne prijeti stvarna opasnost od strane Austro-Ugarske, nego od strane Srbije i njenih saveznika cit. prema: H. Kamberovi, Sjaj i bijeda bosanskih begova, Strogo pov., br. 10, Sarajevo, februar 2005, 47. 87 Dokumenti o spoljnoj politici Kraljevine Srbije 1903-1914, knj. VII, sv. 2, Beograd, 1980, 197. 88 Upor. . , 1912/13-1915, 1995, 86; Dr. Hakif Bajrami iznosi podatke, pozivajui se na srpske izvore, da je samo preko Soluna u Osmansko carstvo iseljeno oko 320.000 osoba od novembra 1912. do jula 1914. Godine, i to: u novembru 1912. iseljeno je 8.866 osoba; u decembru te iste godine 11.493; u januaru 1913. iseljeno je 12.087 osoba; u februaru 12.088; martu 7.553; aprilu 6.725; maju 12.813; junu 9.386; julu 21.045; augustu 29.312; septembru 13.380; oktobru 14.764; novembru 17.313; decembru 15.502; u januaru 1914. iseljeno je 10.l82 osoba; februaru 25.060; martu 12.346; aprilu 6.520, maju 15.414; junu 14.821; u julu 26.237 osoba vidi: H. Bajrami, Orijentacija Srbije za kolonizaciju i srbizaciju Kosova, 155-156. 89 B. Hrabak, Arbanaki upadi i pobune na Kosovu i u Makedoniji od kraja 1912. do kraja 1915. godine, Vranje, 1988, 80; opir. S. Bandovi, Iseljavanje muslimanskog stanovnitva iz novopripojenih krajeva Srbije i Crne Gore u Tursku nakon Prvog balkanskog rata, Almanah, br. 11-12, Podgorica, 2000, 87-117.

52

PREGLED

krajevima koji su pripali Crnoj Gori od veinskog brzo postajali manjinsko stanovnitvo. Prema izvjetaju austrougarskog vojnog ataea na Cetinju, napravljenom nakon obilaska Plava, Rugove, Pei, akovice, Roaja, Berana, Bijelog Polja i Pljevalja krajeva koje je osvojila Crna Gora, u njima nisu primjenjivani opi graanski zakoni, te da su provizorna obiajna prava i propisi bive turske uprave veem dijelu stanovnitva miliji od iznenadnog (naglog) novog poretka. On je izvjetavao o masovnom iseljavanju muslimanskih porodica iz Nove Crne Gore u Malu Aziju i Siriju: Broj ovih emigranata nezvanino je trenutno oko 20.000 i jo se poveava: jednog jedinog dana sreo sam otpr. 20 karavana sa ukupno 200 osoba svih starosnih dobi. Najjae iseljavanje je iz okruga Plava, Gusinja, zatim sa podruja Kolaina (izmeu Pljevalja i Bijelog Polja), kao i samih Pljevalja.90 Glavni uzrok migracionog pokreta bila su nastojanja crnogorske drave da po svaku cijenu udrave i smire novozauzete krajeve. Imanja odbjeglih su konfiscirana i dodjeljivana mjetanima ili doseljenicima pod arendu.91 Balkanski ratovi okonali su proces koji je zapoeo 1877/1878. eliminirajui osmansku upravu na veem dijelu Balkana i transformirajui muslimane od dominantne zajednice u manjine kojim e vladati raniji sultanovi hrianski podanici.92 Izloen razliitim pritiscima, preostali muslimanski svijet se okretao sebi, dolazei u dugotrajno, iscrpljujue stanje zatvorenosti, defanzivnosti i preosjetljivosti. Muslimani su bili neosporni gubitnici u formiranju novih dravnih granica. Njihova prava su potpuno zanemarivana. Od 1.445.179 muslimana koji nisu vie ivjeli u osvojenom podruju osmanske Evrope, njih 413.992 se iselilo u Osmansko carstvo u toku i nakon balkanskih ratova.93 Do 1923. izbjeglo je jo 1.200.000 muslimana. Od muslimanskog balkanskog
. Rastoder, Nekoliko dokumenata iz bekih arhiva o pokrtavanjima i iseljavanju muslimanskog stanovnitva iz oblasti koje je Crna Gora oslobodila u balkanskim ratovima 1912-1914, Almanah, br. 41-42, Podgorica, 2008, 280, 283-290. 91 Upor. B. Babi, Migracije u novoosloboenim krajevima Crne Gore 1912-1915, Jugoslovenski istorijski asopis, br. 3-4, Beograd, 1973, 165; . epanovi, Srednje Polimlje i Potarje, Beograd, 1979, 255-256; H. Bajrami, Orijentacija Srbije za kolonizaciju i srbizaciju Kosova, 153-156. 92 B. Prpa, Slom istorije i kraj dvadesetog veka, Danas, Beograd, 7-8. augusta 1999; K. Karpat, Graanska prava muslimana Balkana, u: Muslimani Balkana: Istono pitanje u XX vijeku, priredio F. Kari, Tuzla, 2001, 99; . , (1913-1995), , 2000, 30-31. 93 Upor. J. McCarthy, Stanovnitvo osmanlijske Evrope prije i poslije pada Carstva (II), 983; A. Avdi, Opti pogled na migraciona kretanja muslimanskog stanovnitva na Balkanu od kraja XIX veka do zakljuenja jugoslovensko-turske konvencije (11. juli 1938. godine), Novopazarski zbornik, br. 9, Novi Pazar, 1985, 155.
90

PREGLED

53

stanovnitva iz 1911. ostalo je 1923. svega 38 posto. Ostatak je izbjegao, umro u muhadirluku, ili je ubijen. Muslimani su tako postali jedno od vidljivih naslijea Osmanskog carstva na Balkanu. Svoje muslimanske manjine stekla je, nevoljno, svaka balkanska drava.94 Na poetku XX stoljea vodee evropske drave razvijale su tezu o narodima legitimnim nasljednicima na Balkanu, priznajui im rezultate osvajakih ratova. Ratovima 1912/1913. to je definitivno potvreno, uz pretpostavku velikih sila da se balkanskim dravama daju novoosvojeni teritoriji kao put u modernizaciju ovih teko zaostalih provincija. im je Osmansko carstvo silom potisnuto s Balkana, evropeizacija je poprimila irok zamah. Gradovi su mijenjali svoju fizionomiju. Stvarno sjeanje njihovog novog stanovnitva na komije kojih vie nema poelo se ubrzano gubiti. U mnogim dijelovima Balkana danas nema nikakvih materijalnih tragova od viestoljetnog prisustva muslimana iako su ostale historija, demografske i historijske injenice da su nekada tu bili veina.95 Balkanske drave su, u razliitom stepenu, pored sistematskog memoricida islamske civilizacije, nastojale da hitro proiste svoje jezike i toponime od turcizama. Jedna petina srpskog jezika bila je turskog porijekla. Granice balkanskih drava nastalih na ruevinama Osmanskog carstva esto e biti osporavane, dokazujui da dioba ovog carstva nije sama po sebi vodila u mir i stabilnost. Balkanski ratovi 1912/1913. oznait e i poetak perioda stalne agitacije u graninim podrujima Bosne i Hercegovine iz Srbije i Crne Gore. Austrijska granina straa zaustavljat e infiltratore koji su nosili bombe, puke i propagandni materijal. Policija e presretati dobro naoruane osobe s materijalom i uniformama iz Srbije i Crne Gore. Bande razbojnika su se sukobljavale s austrijskim pograninim patrolama, nakon ega bi nekanjeno bjeale u planinska sklonita u tim susjednim dravama.96
Srbija je u mirovnom (Carigradskom) ugovoru s Portom u martu 1914. priznala odreena prava muslimanskom stanovnitvu. Ugovor je ratificirala, ali ga nije ozakonila. Nakon to je izbio Prvi svjetski rat, Srbija je objavila da on prestaje da vai vidi: V. Degan, Meunarodno ureenje poloaja muslimana, 80. 95 Fanatine akcije deosmanizacije bile su posebice uspjene u materijalnoj sferi. Najdrastinije, tektonske promjene izvrene su u opem izgledu gradova, arhitekturi, odijevanju. Novonastale balkanske drave su, u razliitom stepenu, pokuavale da proiste svoje jezike i toponime od turcizama. Bilingvizam i multilingvizam iezli su zajedno sa generacijama koje su bile direktno ukljuene u ivot Osmanskog carstva. Proces evropeizacije nije ipak dopirao svuda podjednako upor. B. Jezernik, Zemlja u kojoj je sve naopako, 329-330; K. Kaser, Sukob religija i kultura na Balkanu: prolost i perspektive, Almanah, br. 15-16, Podgorica, 2001, 82-83; F. Longvort, Stvaranje Istone Evrope, Beograd, 2002, 432; S. Lavi, Pusti krajolici: bonjaka prezimena (rodovi) u povijesnom i prostornom kontekstu istone Bosne i Hercegovine, Godinjak, BZK Preporod, Sarajevo, 2008, 43. 96 R. Donia-J. Fine, Bosna i Hercegovina: iznevjerena tradicija, Sarajevo, 2011, 102.
94

54

PREGLED

Nakon balkanskih ratova, kada je Balkan poprimio negativne karakteristike, nastao je termin balkanizacija. Od tada on simbolizira parcelizaciju veih politikih cjelina na manje i meusobno konfrontirane oblasti, kao i povratak primitivizmu, zaostalosti i plemenskom promiljanju.97 Raspadom Osmanskog carstva 1912-1923. trend demografske deosmanizacije ulit e se u modernu problematiku manjina u cjelini, u kojima drave, u tada jo nestabiliziranom meunarodnom kontekstu, u manjinama uoavaju prijetnje za sigurnost, odnosno mogunost da postanu taoci, ili oboje.98 Mnogobrojni muhadiri, s balkanskog i junoslavenskog prostora, u dramatinim godinama i decenijama koje e uslijediti, ii e novim, ali i starim stazama svojih prethodnika. I istraivanje te viestoljetne, viegeneracijske muhadirske drame ostat e trajan napor, uvijek napor u toku kojem se ne nazire kraj. Sudbina muslimana nije bila odreena samo time kako su se ponaali i ta su mislili o sebi, ve i onim ta su drugi mislili o njima. Legitimnu sliku prolosti Balkana ini i ono to o njoj misle i muslimani. Zato postoji u naunim krugovima i otpor prema propitivanju odreenih tema, poto im odgovara postojea, konzervirana slika. Fragmentarno istraivanje pojedinanih sudbina muslimanskih zajednica na Balkanu sputavalo je, ustvrdio je dr. F. Kari, identificiranje irih procesa i zajednikih imenitelja njihove isparcelizirane historije.99 Muslimansko stanovnitvo na Balkanu smatrano je jednim od nepoeljnih segmenata osmanskog naslijea. Turski jaram je tu, poput neke vrste historijske indulgencije, neto to unaprijed daje opravdanje za bilo koji postupak nacije, neto to je apriorna amnestija. ini se, pie dr. Dubravka Stojanovi, da kada bi nam neko uzeo Turke, bili bismo prinueni da se suoimo sa samima sobom i sa sopstvenim propustima.100 Mitologizirana historija je duboko utkana u balkansku zbi Balkanizam je, shodno stereotipnim matricama, postao sinonim za nered, nasilje i nesreu, a balkanska krvolonost... oekivani prirodni ishod ratnikog etosa, duboko ukorenjena u psihi balkanskog stanovnitva vidi: M. Todorova, Imaginarni Balkan, Beograd, 1999, 207. 98 M. Dogo, Muslimani kao etnike i verske manjine u jugoistonoj Evropi izmeu dva svetska rata, 455. Mehmet Ali Kilibaj, turski politolog, ustvrdit e 1997. da je savremena Turska u veoj mjeri proizvod Balkana nego Srednje Azije: Danas u naoj zemlji ive, naravno, ljudi iji su preci doli iz Srednje Azije, ali ima i onih kojima su preci prispeli s Balkana. Kojih li je vie? Nesumnjivo ovih drugih. To predstavlja neizbean i neporeciv drugi oslonac evropske Turske. Balkan je ostavio duboke tragove u turskom etnikom, kulturnom i drutvenom biu cit. prema: D. Tanaskovi, Neoosmanizam: doktrina i spoljnopolitika praksa, Beograd, 2010, 88. 99 Opir vidi: F. Kari, Istono pitanje paradigma za historiju muslimana Balkana u XX stoljeu: u: Muslimani Balkana: Istono pitanje u XX vijeku, Tuzla, 2001. 100 D. Stojanovi, U ogledalu drugih, u: Novosti iz prolosti: znanje, neznanje, upotreba i
97

PREGLED

55

lju. Turci su dugo bili kostur balkanskih oslobodilakih mitova i kolektivnog pamenja, koje je utjecalo i na niz nacionalnih historiografija. One se teko oslobaaju gvozdenih zagrljaja, gdje mit ima moniju snagu optubi nego istorijska istina (M. Ekmei). Posebno je nelegitimno, zakljuuje Marija Todorova, to to balkanski politiari i intelektualci koriste Osmansko carstvo i Tursku kao deurne krivce za sve svoje nesree i pogreke, to pokuavaju da sebe odrede u odnosu na demoniziranog drugog.101 Tradicionalne historiografije funkcioniraju kao osnovni faktori oblikovanja nacionalnih i politikih ideologija. Nuno je suoavanje s bilo kojim fenomenom nacionalne batine, ma koliko on bio kontroverzan, posebno onim iz perspektive odnosa prema drugim narodima. Prijelomne dogaaje u historiji Balkana treba prikazivati s pozicija svih njihovih aktera. Balkanski ratovi 1912/1913. mogu se promatrati iz bilo koje perspektive, ali ta historija, s mnogobrojnim reljefnim dionicama, u krajnjoj liniji, kako je uoeno, postavlja pred historiare sloene i kontroverzne probleme, iziskuje vieslojne ocjene, bez obzira na njihova ideoloka i politika uvjerenja, naklonosti i metodologije. Opasno je jednoznano svoenje historijskog totaliteta samo na jednu dimenziju. Prvi zadatak nauke je permanentno otkrivanje zaboravljenih ili nepoznatih dijelova prolosti, pa samim tim i stalno preispitivanje prethodnih znanja.102 Historiari, ne bez razloga, ponavljaju da je prolost mnogo tajanstvenija nego to to veina ljudi pretpostavlja. Nuno je distanciranje od epskih i instrumentaliziranih interpretacija koje hronino optereuju balkanske historiografije, kao i dekonstruiranje mitske prolosti. Erik Hobsbaum funkciju ubice mitova smatra jednim od kljunih zadataka svakog historiara. Kreativne rasprave o ratovima i pravdi su politiki i moralno neophodne. Ratovi u ljudima izazivaju duboke promjene, mijenjaju njihovo poimanje i vienje njih samih, ali i nain na koji oni vide i doivljavaju druge.103 Preuivanje tragedije bilo koje vjerske ili etnike zajednice, ukazuje brojna literatura, jednako je samoj toj tragediji.
zloupotreba istorije, Beograd, 2010, 27-28. Vreme je da se trezveno preispitaju posledice izvoenja modela nacionalnih drava u drutva koja predstavljaju etniki i verski mozaik, odnosno stvaranje mozaika nacionalnih drava umesto mozaika nacija cit. prema: M. Todorova, Imaginarni Balkan, 321-322. 102 D. Stojanovi, Tumaenja istorije, sistem vrednosti i kulturni obrazac, Republika, br. 466-467, Beograd, 1-31. decembar 2009. Dubravka Stojanovi ukazuje na to da je nemogue oekivati da se bugarski i srpski historiari sloe oko ocjene svojih meusobnih ratova, ili da se turski historiari sloe sa ostalima oko ocjena Osmanskog carstva. Tu konsenzus nije mogu, ali u historiji nema ni preglasavanja. Jedino to je mogue je prikazivati stavove svih aktera i zainteresiranih strana, ukazivati na to da se historija na razliite naine doivljava, da su zato legitimna i drugaija miljenja; opir. emu nas ue iz istorije, Kragujevac, 2006, 53, 56. 103 T. Bringa, Biti musliman na bosanski nain, Sarajevo, 1997, 17.
101

56

PREGLED

Lada Sadikovi UDK 342.7 (497.6)

NADUSTAVNI KARAKTER EVROPSKE KONVENCIJE O LJUDSKIM PRAVIMA U BOSNI I HERCEGOVINI THE SUPRA-CONSTITUTIONAL CHARACTER OF THE EUROPEAN HUMAN RIGHTS CONVENTION IN BOSNIA AND HERZEGOVINA
Saetak Za razliku od svih drugih evropskih drava koje su ljudska prava i osnovne slobode Evropske konvencije za zatitu ljudskih prava (EK) inkorporirale u vlastiti ustavni i pravni sistem, putem ratifikacije od nacionalnog parlamenta, Bosna i Hercegovina (BiH) je prava i slobode EK prihvatila potpisivanjem Okvirnog sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini. Bosna i Hercegovina je dakle ljudska prava i slobode sadrane u EK i protokolima uz nju prihvatila ne putem ratifikacije nakon to je postala lanica Vijea Evrope kao to je to sluaj sa svim zemljama Evrope, nego posredstvom jednog meunarodnog ugovora Okvirnog sporazuma za mir u BiH u kojem Ustav predstavlja samo jedan (Aneks 4) od ukupno 11 aneksa koji su dati uz ovaj ugovor. Upravo zato, Bosna i Hercegovina je drava koja je karakteristina ne samo po tome to je EK prihvatila putem Dejtonskog mirovnog sporazuma nego i zato to je toj konvenciji dala i nadustavni karakter. Unoenjem odredbe kojom se propisuje ne samo njena izravna primjena nego to je jo i vanije njen prioritet nad svakim drugim pravom u Bosni i Hercegovini, promoviraju se pojedinac kao beneficijar svih ljudskih prava i osnovnih sloboda i demokratska drava kao osnovni obveznik zatite tih ljudskih prava i osnovnih sloboda. Kljune rijei: Ustav Bosne i Hercegovine, ljudska prava, Evropska konvencija za zatitu ljudskih prava, diskriminacija, graanin, demokracija

PREGLED

57

Summary Unlike other European states that have incorporated human rights and fundamental freedoms as stipulated in the European Convention on Human Rights (ECHR) into their constitutional and legal systems through its ratification in their national parliaments, Bosnia and Herzegovina (BiH) accepted the ECHR when it signed the Framework Agreement for Peace in BiH. In other words, BiH has accepted the human rights and freedoms contained in the ECHR and its accompanying protocols not through their ratification upon accession to the Council of Europe as it is the case with all the countries of Europe, but through an international peace agreement the Framework Agreement for Peace in BiH with the Constitution of the country as one of annexes (Annex 4) out of the total of 11 annexes attached to this Agreement. Therefore Bosnia and Herzegovina is a unique case, not only because it accepted the ECHR via Dayton Peace Agreement (DPA), but also because the ECHR has bestowed upon it supra-constitutional character. By including the provision that prescribes not only its direct application, but more importantly its primacy over all other law in BiH, individuals are promoted as beneficiaries of all human rights and fundamental freedoms, while the democratic state is promoted as the fundamental guarantor of the protection of human rights and fundamental freedoms. Key words: Constitution of Bosnia and Herzegovina, Human Rights, European Convention on Human Rights, discrimination, citizen, democracy Status Evropske konvencije za zatitu ljudskih prava (EK) u pojedinim evropskim dravama u tijesnoj je vezi s ukupnim odnosom tih drava prema meunarodnopravnim ugovorima kojima se reguliraju ljudska prava posebno, svakako, kada se radi o Evropskoj konvenciji za zatitu ljudskih prava. Ljudska prava i slobode sadrane u Evropskoj konvenciji za ljudska prava inkorporiraju se u ustavni i pravni sistem evropskih zemalja nakon njihovog prijema u Vijee Evrope i ratifikacije te konvencije u nacionalnim parlamentima1. Prihvaanje EK u interni poredak pojedinih zemalja vri se na razliite
1

(1) Ova konvencija je otvorena za potpisivanje lanicama Vijea Evrope. Ona podlijee ratifikaciji. Ratifikacije se deponuju kod Generalnog sekretara Vijea Evrope. (2) Konvencija stupa na snagu poto je deponovano deset instrumenata o ratifikaciji. (3) Za svaku potpisnicu koja ratifikaciju izvri kasnije, Konvencija stupa na snagu danom deponovanja instrumenta o ratifikaciji. (4) Generalni sekretar Vijea Evrope obavjetava sve lanice Vijea Evrope o stupanju Konvencije na snagu, visokim snagama ugovornicama koje su

58

PREGLED

naine. Ono moe biti izvreno putem posebnog zakona, kao to je to sluaj s Ujedinjenim Kraljevstvom, skandinavskim zemljama, Maltom i sl. U nekim zemljama EK se unosi u interni pravni poredak izravno, kada ima ustavni status, kako je to sluaj u Austriji. EK moe imati infraustavan, ali supralegislativan karakter (Francuska, panija, Luksemburg, vicarska, eka). Najzad, EK moe imati i legislativni rang (Savezna Republika Njemaka, Turska i Maarska). No, u svakom sluaju, EK je u svim dravama lanicama Vijea Evrope prihvaena i izravno se primjenjuje.2 Za razliku od svih drugih evropskih drava koje su ljudska prava i osnovne slobode EK inkorporirale u vlastiti ustavni i pravni sistem putem ratifikacije od nacionalnog parlamenta, Bosna i Hercegovina je prava i slobode EK prihvatila potpisivanjem Okvirnog sporazuma za mir u BiH.3 Bosna i Hercegovina je, dakle, ljudska prava i slobode sadrane u EK i protokolima uz nju prihvatila ne putem ratifikacije nakon to je postala lanica Vijea Evrope kao to je to sluaj sa svim zemljama Evrope, nego posredstvom jednog meunarodnog ugovora Okvirnog sporazuma za mir u BiH, u kojem Ustav predstavlja samo jedan (Aneks 4) od ukupno 11 aneksa koji su dati uz taj ugovor. Pravna osnova za ovaj izuzetak sadrana je u Preporuci Vijea ministara Parlamentarne skuptine Vijea Evrope o ustanovljenju mehanizma za zatitu ljudskih prava u evropskim dravama koje nisu lanice Vijea Evrope (Doc. f113).4 Razlog za koritenje ove mogunosti proizlazi iz injenice da ustav koji je dogovoren u Daytonu, od Bosne i Hercegovine, SRJ (Srbije i Crne Gore) i Hrvatske, kao drava koje su bile uesnice traginog sukoba u regionu (misli se na region Zapadnog Balkana prim. aut.), ne predstavlja ni koncepcijski ni po svojim brojnim odredbama ustavni tekst kakav je svojstven uglavnom svim zemljama lanicama Vijea Evrope. Time je trebalo da se otkloni osnovni nedostatak i osnovna greka u konstrukciji toga ustava prema kojoj
je ratificirale i o deponovanju svakog instrumenta o ratifikaciji koje je kasnije izvreno. lan 59. Evropske konvencije za zatitu ljudskih prava i osnovnih sloboda. 2 Cardoso da Costa, Constitutional supremacy of human rights treaties, in The status of international treaties on human rights, Council of Europe Publishing, 2006, 77. 3 The rights and freedoms set forth in the Euroepan Convention for the Protection of Human Rights and Fundamental Freedoms and its Protocols shall apply directly in Bosnia and Herzegovina. These shall have priority over all other law. lan 2(2) Ustava Bosne i Hercegovine. 4 Gret Haller, Incorporation of human rights treaties into domestic law prior to their ratification, in The status of international treaties on human rights, Council of Europe Publishing, 2006, 105. PREGLED

59

dominantnu ulogu u svakom pogledu imaju tri konstitutivna naroda, a ne ovjek pojedinac sa svojim pravima i osnovnim slobodama. Upravo zato, Bosna i Hercegovina je drava koja je karakteristina ne samo po tome to je EK prihvatila putem Dejtonskog mirovnog sporazuma (DMS) nego i zato to je toj konvenciji dala i nadustavni karakter. Unoenjem odredbe kojom se propisuje ne samo njena izravna primjena nego i to je jo vanije njen prioritet nad svakim drugim pravom u Bosni i Hercegovini5, promoviraju se pojedinac kao beneficijar svih ljudskih prava i osnovnih sloboda i demokratska drava kao osnovni obveznik zatite tih ljudskih prava i osnovnih sloboda. Na taj nain se, prije svega, relativizira primat konstitutivnih naroda i njihovih vitalnih nacionalnih interesa, ukida se, zatim, podjela na konstitutivne narode i ostale, koja je osnova za ustavnu diskriminaciju svih pojedinaca koji pripadaju tzv. ostalim narodima, a njih je sedamnaest u Bosni i Hercegovini prema popisu stanovnitva iz 1991. godine, i najzad, time se stvara osnova za afirmaciju demokratske drave zasnovane na slobodnim i fer izborima, koja na taj nain treba da se osnai kako bi mogla efikasno tititi ljudska prava i osnovne slobode. Inkorporacija EK u ustavni sistem Bosne i Hercegovine putem DMS-a proizala je naravno iz potrebe da se ukloni veliko zaostajanje Bosne i Hercegovine u demokratskom i svakom drugom razvoju, nastalo uslijed rata 1992-1995., koji se iskljuivo odvijao na njenoj teritoriji. U vrijeme kada su ostale zemlje biveg socijalistikog sistema bile na putu tranzicije prema demokratskom ureenju, u Bosni i Hercegovini ne samo da nije ostvaren takav razvoj nego je dolo i do destrukcije svega onog to je bilo ostvareno ranije u socijalistikom politikom sistemu. Pored razgraivanja i unitavanja ekonomskih i drugih dobara, rat je doveo i do destrukcije ne samo postojee demokratske drave nego i samog bosanskohercegovakog drutva. To se posebno ogleda u injenici da je nasilnim putem, umjesto vievjekovne disperzirane etnike strukture bosanskohercegovakog drutva, dolo do etnikog grupiranja, to je bitno otealo poslijeratnu reintegraciju drave Bosne i Hercegovine. Obaveza usklaivanja Ustava BiH sa EK, putem odredbe da se mora uspostaviti prioritet EK nad svakim drugim pravom, predstavlja jedini poznat
5

The rights and freedoms set forth in the Euroepan Convention for the Protection of Human Rights and Fundamental Freedoms and its Protocols shall apply directly in Bosnia and Herzegovina. These shall have priority over all other law. lan 2(2) Ustava Bosne i Hercegovine.

60

PREGLED

sluaj da sam ustav nalae obavezu svog vlastitog mijenjanja ve od samog trenutka potpisivanja i proglaenja 14. decembra 1995. godine u Parizu. Obaveza nametnuta dravi Bosni i Hercegovini da titi ljudska prava EK ujedno je i njena obaveza da se osposobi za funkciju zatite ljudskih prava. U Bosni i Hercegovini, za razliku od svih drugih drava Evrope, upravo je primarna obaveza snaenja drave na demokratski nain da bi ona mogla tititi ljudska prava, to se upravo ini naglaavanjem potrebe da se dosljedno etablira na principima predstavnikog sistema i podjele vlasti. Obaveza primjene EK nain je dakle da se otklone evidentni nedostaci bosanskohercegovake drave i da se ta drava kompletira kao moderna demokratska i pravna drava, sposobna da titi ljudska prava. Na ovaj nain, Evropska konvencija, koja je prema odluci Evropskog suda za ljudska prava ustavni instrument evropskog pravnog poretka6, postala je i ustavni instrument ustavnog i pravnog poretka Bosne i Hercegovine. EK je zapravo iskazana kao tvrdo jezgro, princip i kriterij ukupnog demokratskog i ustavnog razvoja Bosne i Hercegovine, njenog osposobljavanja da vri unutranju socijalnu funkciju jedne moderne drave, ali i conditio sine qua non integracije u Vijee Evrope, Evropsku uniju i NATO, to je ve usvojeni strateki cilj BiH u meunarodnopravnim odnosima. Izravnu primjenu ljudskih prava sadranih u Konvenciji i njihov prioritet u odnosu na svako drugo pravo trebalo je, prema Aneksu 6 DMS-a, da osiguravaju Ured ombudsmena i Dom za ljudska prava7, to naravno nije bilo najsretnije rjeenje za poslijeratnu Bosnu i Hercegovinu. Situacija u pogledu zatite ljudskih prava Konvencije promijenila se nakon prijema Bosne i Her6 7

Loizidou Case, 23 March 1995, A 310, 75. 2(1) Formiranje komisije Kako bi pomagale potpisivanje svojih obaveza prema ovom sporazumu, strane ovim formiraju komisiju o ljudskim pravima (komisija). Komisija e se sastojati iz dva dijela: ured ombudsmena i dom za ljudska prava. 2(2) Dom za ljudska prava i ured ombudsmena e razmatrati, kao to je nadalje opisano: Navodna ili oita krenja ljudskih prava, kao to je predvieno u Evropskoj konvenciji za zatitu ljudskih prava i fundamentalnih sloboda i protokolima uz nju, ili Navodnu ili oitu diskriminaciju na osnovu spola, rase, boje, jezika, vjere, politikog ili drugog miljenja, nacionalnog ili drutvenog porijekla, udruivanja s nacionalnom manjinom, imovinom, roenjem, ili slinim statusom koji proizlazi iz uivanja bilo kojih prava i sloboda predvienih meunarodnim sporazumima navedenim u dodatku uz ovaj aneks, gdje se tvrdi da su takva krenja ili se ini da su im strane poinile, bilo od strane zvaninika ili organa strana, kantona, opina ili lica koje djeluju pod ovlatenjima takvog zvaninika ili organa. lan 2(1) i 2(2) Aneksa 6 Opeg okvirnog sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini. PREGLED

61

cegovine u Vijee Evrope i ratifikacije Evropske konvencije za zatitu ljudskih prava kada su se promijenili zatitni mehanizmi, tako da je brigu o zatiti ljudskih prava umjesto Doma za ljudska prava preuzeo Sud za ljudska prava u Strasbourgu.8 Pokazalo se, naime, da najvei broj ljudskih prava i sloboda predvienih Konvencijom nije bio efektivno zatien ni onda kada se prelo na konvencijski sistem njihove zatite zato to nije dolo do snaenja drave Bosne i Hercegovine. Spisak ljudskih prava Konvencije u Evropi je bivao sve bogatiji, a drava Bosna i Hercegovina najee nije bila u stanju da ih uslijed svojih uroenih slabosti efikasno zatiti. Odredbe Ustava BiH i ostalih propisa nisu dovedene u sklad s Evropskom konvencijom o ljudskim pravima, tako da Bosna i Hercegovina nije uspjela dosad nadoknaditi zaostajanje koje je nastalo uslijed rata (1992-1995) i genocida koji je u tom ratu izvren i priznat Odlukom Meunarodnog suda pravde od 26. februara 2007. godine. Tako se desilo da su sve do danas ostale, uz ostalo, na snazi odredbe koje imaju izrazito diskriminirajui karakter s gledita rase, nacije, ili vjere, to ima vrlo teke posljedice na ukupni demokratski ali i svaki drugi razvitak Bosne i Hercegovine. Pokazalo se i ovom prilikom da drava Bosna i Hercegovina nije u stanju zatititi i primijeniti prava EK. Cjelokupni ustavni poredak u DMS-u zasnovan je na vladavini triju konstitutivnih naroda i na promociji njihovih vitalnih nacionalnih interesa, to je dijametralno suprotno osnovnoj poruci i smislu Konvencije. Naime, ovdje su sutina svega tri partikularna interesa etnikih, vjerskih, ili nacionalnih grupa, dok se Konvencija bazira na interesima i promociji pojedinca kao nosioca svih ljudskih prava i obavezi demokratske drave da ta prava dosljedno titi. Insistiranje na prioritetu ljudskih prava Konvencije nad svakim drugim pravom izraz je oito namjere zakonodavca da se, uz ostalo, uklone sve forme diskriminacije pojedinaca, podrazumijevajui tu u prvom redu one koje se ine na nacionalnoj, vjerskoj i rasnoj osnovi. Upravo zato je obaveza drave da zatiti ljudska prava svih pojedinaca koji se nalaze pod njenom jurisdikcijom9 dola i u sukob s vitalnim nacionalnim interesima Bonjaka, Srba
Da bi se osiguralo potivanje obaveza koje su visoke strane ugovornice u Konvenciji i njenim protokolima preuzele, bit e uspostavljen Evropski sud za ljudska prava (u daljem tekstu Sud). Sud e djelovati na trajnoj osnovi. lan 19. Evropske konvencije za zatitu ljudskih prava i fundamentalnih sloboda. 9 Visoke strane ugovornice jame svim licima pod svojom jurisdikcijom prava i slobode
8

62

PREGLED

i Hrvata kao konstitutivnih naroda, pa je, naravno, u takvim okolnostima drava Bosna i Hercegovina bila nemona da rijei ovu kontradikciju. Naime, u postupku donoenja odluka u Parlamentarnoj skuptini BiH i Predsjednitva BiH predviena je zatita vitalnog nacionalnog interesa kako su u Ustavu zapravo oznaeni partikularni interesi pojedinih nacionalnih grupa tako da je interes drutva kao cjeline zapravo bio zbir interesa pojedinih nacionalnih grupa. Naglaena uloga etnikih grupa koincidira s diskriminacijom pojedinaca koji se nalaze izvan tih grupa. Na takav stav upuuje i sama podjela naroda koji su prema popisu stanovnitva iz 1991. godine ivjeli u Bosni i Hercegovini na konstitutivne, to su Bonjaci, Hrvati i Srbi, i na ostale, to obuhvata sedamnaest preostalih naroda koji ine populaciju drave Bosne i Hercegovine.10 Time je ugroen princip jednakosti pojedinaca pred zakonom i obaveze drave da osigura ljudska prava i slobode iz EK i protokola uz nju za sve pojedince koji se nalaze pod njenom jurisdikcijom, nezavisno od toga kojem narodu pripadaju, to pretpostavlja krenje lana 14. EK koji izriito zabranjuje diskriminaciju po etnikoj, vjerskoj i rasnoj osnovi.11 Inkorporacija EK u ustavni sistem Bosne i Hercegovine trebalo je da bude podsticaj kompletiranju drave BiH kao savremene, moderne drave. U tom smislu trebalo je osnaiti princip politikog predstavljanja kao temelj moderne demokratske drave tako to e, umjesto segregacijskih i diskriminacijskih
utvrene u Dijelu I. ove konvencije. lan 1. Evropske konvencije za zatitu ljudskih prava i osnovnih sloboda. 10 Parlamentarna skuptina Parlamentarna skuptina ima dva doma: Dom naroda i Predstavniki dom. 1. Dom naroda Dom naroda se sastoji od 15 delegata, od kojih su dvije treine iz Federacije (ukljuujui pet Hrvata i pet Bonjaka) i jedna treina iz Republike Srpske (pet Srba). (a) Nominovane hrvatske odnosno bonjake delegate iz Federacije biraju hrvatski odnosno bonjaki delegati u Domu naroda Federacije. Delegate iz Republike Srpske bira narodna skuptina Republike Srpske. (b) Devet lanova Doma naroda sainjava kvorum, pod uvjetom da su prisutna najmanje tri bonjaka, tri hrvatska i tri srpska delegata. lan IV (1) Ustava Bosne i Hercegovine. Predsjednitvo Predsjednitvo Bosne i Hercegovine se sastoji do tri lana: jednog Bonjaka i jednog Hrvata, koji se biraju neposredno sa teritorije Federacije, i jednog Srbina, koji se bira neposredno sa teritorije Republike Srpske. lan 5(1) Ustava Bosne i Hercegovine. 11 Zabrana diskriminacije Uivanje prava i sloboda predvienih ovom konvencijom osigurava se bez diskriminacije po bilo kojoj osnovi, kao to su spol, rasa, boja koe, jezik, vjeroispovijest, politiko ili drugo miljenje, nacionalno ili socijalno porijeklo, veza sa nekom nacionalnom manjinom, imovno stanje, roenje, ili drugi status. lan 14. Evropske konvencije za zatitu ljudskih prava i fundamentalnih sloboda. PREGLED

63

odredbi Ustava, uvesti pravo na slobodne izbore. To pravo podrazumijevalo je osiguravanje modernih demokratskih izbora koji u procesu izbora zakonodavnih tijela osiguravaju slobodno izraavanje miljenja naroda, ne samo tri konstitutivna naroda, kako stoji u ostalom dijelu Ustava BiH, nego naroda Bosni i Hercegovini u cjelini.12 Da bi se ostvarilo pravo na slobodne izbore, trebalo je ne samo otkloniti sve diskriminacijske odredbe koje sadri Ustav BiH nego i stvoriti osnove za donoenje modernog izbornog zakonodavstva. Slobodni i demokratski izbori pretpostavljaju ukidanje svih oblika diskriminacije pojedinaca po etnikoj, nacionalnoj, rasnoj ili vjerskoj osnovi, to je, onda, ujedno i nain da izabrani predstavnici naroda BiH, a ne samo konstitutivnih naroda, budu legitimni tumai njegovog interesa u procesu donoenja zakona i drugih politikih odluka. Naime, kada se posmatra Ustav BiH nezavisno od odredbe lana 2. taka 2. o izravnoj primjeni i prioritetu EK nad svakim drugim pravom, onda se moe rei da se radi o tekstu koji je u punoj suprotnosti s principima pravne i demokratske drave. Taj ustav bio je u potpunoj suprotnosti kako s demokratskim ustavom na osnovu kojeg je EZ/EU priznala 6. aprila 1992. godine Bosnu i Hercegovinu kao suverenu i nezavisnu dravu tako i s principima Statuta Vijea Evrope i EK kao ustavnog instrumenta evropskog pravnog poretka.13 Radi se o tekstu koji grubo negira sve principe moderne drave koji su dati ve u Deklaraciji o pravima ovjeka iz 1789. godine, kao to su politiko predstavljanje na bazi demokratskih izbora, podjela vlasti i opeg interesa (ope volje). Sve to je izloeno u tom ustavu suprotno je ve uglavnom opeusvojenom zahtjevu da demokratska drava treba da slui ovjeku pojedincu, nezavisno od toga kojoj nacionalnosti, vjeri ili rasi pripada. Ako Ustav BiH poznaje samo tri konstitutivna naroda i slui zatiti njihovih vitalnih nacionalnih interesa, onda se svakako moe postaviti pitanje jesu li ovim putem zatieni interesi pojedinaca ne samo ostalih preostalih sedamnaest naroda nego i pojedinaca koji pripadaju ba tim konstitutivnim narodima. Ako nije zatien opi interes, kao istinski interes svakog pojedinca unutar moderne drave, onda svakako nije zatien ni interes pojedinaca
Pravo na slobodne izbore Visoke strane ugovornice se obavezuju da u primjerenim vremenskim razmacima odravaju slobodne izbore s tajnim glasanjem, pod uvjetima koji osiguravaju slobodno izraavanje miljenja naroda pri izboru zakonodavnih tijela. lan 3. Protokola 1. Evropske konvencije za zatitu ljudskih prava i fundamentalnih sloboda. 13 Loizidou Case, 23 of March 1995, A310, 75.
12

64

PREGLED

koji pripadaju ustavno privilegiranim konstitutivnim narodima. Tako se ustvari, titei interes vitalni interes bonjakog, hrvatskog, ili srpskog naroda radi protiv interesa svih, pa i pripadnika tih naroda. Stavljanjem akcenta na interes etniciteta zapravo se radi i protiv istinskog interesa i pojedinaca koji pripadaju tim grupama, jer drava postavljena na takvim osnovama ne moe dati rezultate koje pruaju ostale etnike sloene drave u Evropi. Belgija, vicarska, panija i druge evropske drave uvijek bez obzira na svoju etniku, vjersku sloenost, ili drugu strukturu u svojim zakonima izraavaju opi interes. Ustav koji u prvi plan stavlja tri konstitutivna naroda umjesto naroda u cjelini i vitalne nacionalne interese umjesto opeg interesa svakako je anahron i u raskoraku ne samo s principima ustavnog prava nego i sa savremenom civilizacijom. To uporno insistiranje na posebnim interesima triju naroda posebno je izraeno u postupku donoenja odluka u Skuptini BiH14 i Predsjednitvu
Procedura (a) I jedan i drugi dom e biti sazvani u Sarajevu, najkasnije 30 dana nakon njihovog izbora. (b) Svaki dom e veinom glasova usvojiti svoj poslovnik o radu i izabrati meu svojim lanovima jednog Srbina, jednog Bonjaka i jednog Hrvata za predsjedavajueg i zamjenike predsjedavajueg, s tim da e mjesto predsjedavajueg rotirati izmeu ova tri lica. (c) Sve zakonodavne odluke moraju biti odobrene od strane oba doma. (d) Sve odluke u oba doma donose se veinom glasova onih koji su prisutni i glasaju. Delegati i lanovi e ulagati najvee napore kako bi veina ukljuivala najmanje jednu treinu glasova delegata ili lanova sa teritorije svakog entiteta. Ukoliko veina ne ukljuuje jednu treinu glasova delegata ili lanova sa teritorije svakog entiteta, predsjedavajui i njegovi zamjenici e, radei kao komisija, nastojati da u roku od tri dana od glasanja postignu saglasnost. Ukoliko ta nastojanja ne uspiju, odluke e se donijeti veinom onih koji su prisutni i glasaju, pod uvjetom da glasovi protiv ne ukljuuju dvije treine, ili vie delegata ili lanova izabranih iz svakog entiteta. (e) Predloena odluka Parlamentarne skuptine moe biti proglaena destruktivnom po vitalni interes bonjakog, hrvatskog ili srpskog naroda veinom glasova iz redova bonjakih, hrvatskih ili srpskih delegata izabranih u skladu sa stavom 1. taka (a). Za donoenje takve odluke bit e potrebna saglasnost Doma naroda, izglasana od strane veine bonjakih, veine hrvatskih i veine srpskih delegata koji su prisutni i glasaju. (f) Kada veina bonjakih, hrvatskih ili srpskih delegata stavi primjedbu na pozivanje na taku (e), predsjedavajui Doma naroda e odmah sazvati Zajedniku komisiju, koja se sastoji od tri delegata, od kojih je svaki izabran iz redova bonjakih, hrvatskih i srpskih delegata, u cilju razrjeenja tog pitanja. Ukoliko to Komisija ne uspije u roku od pet dana, predmet se upuuje Ustavnom sudu, koji e po hitnom postupku preispitati proceduralnu ispravnost sluaja. (g) Dom naroda se moe raspustiti odlukom Predsjednitva ili samog Doma, pod uvjetom da je odluka Doma o rasputanju donijeta veinom koja ukljuuje veinu delegata iz reda najmanje dva naroda, bonjakog, hrvatskog ili srpskog. Dom naroda koji je izabran u prvim
14

PREGLED

65

BiH.15 Posve nepotrebno i neobjanjivo insistiranje na zatiti vitalnih nacionalnih interesa nuno dovodi do usporavanja donoenja politikih odluka, blokade politikog odluivanja, esto i apsolutne nemogunosti da se donesu neke odluke koje su od vitalnog znaaja za dravu, narod i pojedince u Bosni i Hercegovini, ukljuujui naravno i one koji pripadaju tzv. konstitutivnim narodima. Tenja da se po svaku cijenu tite vitalni nacionalni interesi triju konstitutivnih naroda morala je dovesti ne samo do diskriminacije pojedinaca koji pripadaju svim preostalim narodima u pogledu mogunosti da mogu konkurirati za lanstvo u Predsjednitvu BiH i Domu naroda Parlamentarne skuptine BiH, predsjednika i dva potpredsjednika svakog od domova Parlamentarne skuptine BiH i sl. Ali to insistiranje je dovelo i do paralize donoenja zakona i drugih politikih odluka u Parlamentarnoj skuptini BiH i Predsjednitvu BiH, pa se to kao bumerang vraa samim konstitutivnim narodima u vidu opeg ekonomskog, demokratskog i svakog drugog zaostajanja u odnosu na ostale evropske narode.
izborima poslije stupanja na snagu ovog Ustava ne moe biti rasputen. (h) Odluke Parlamentarne skuptine nee stupiti na snagu prije nego to budu objavljene. (i) Kompletni zapisnici sa rasprava u oba doma bit e objavljivani, a njihove sjednice e, osim u izuzetnim situacijama u skladu sa poslovnikom, biti javne. (j) Delegati i lanovi ne mogu biti pozivani na krivinu ili graansku odgovornost u pogledu bilo kojeg ina izvrenog u okviru dunosti u Parlamentarnoj skuptini. lan 4(3) Ustava Bosne i Hercegovine. 15 Procedura (a) Predsjednitvo e usvojiti svoj poslovnik o radu koji e predvidjeti adekvatan vremenski rok za najavu sjednica Predsjednitva. (b) lanovi Predsjednitva e izmeu sebe imenovati jednog lana za predsjedavajueg. U prvom mandatu Predsjednitva, predsjedavajui e biti onaj lan koji je dobio najvei broj glasova. Poslije toga, nain izbora predsjedavajueg, rotacijom ili na drugi nain, odredit e Parlamentarna skuptina u skladu sa lanom IV, stav 3. (c) Predsjednitvo e nastojati da usvoji sve odluke Predsjednitva tj. one koje se tiu pitanja koja proizlaze iz lana V(3), take (a) do (e) putem konsenzusa. Takve odluke mogu, pod uvjetima iz take (d) ovog stava, usvojiti dva lana ukoliko svi pokuaji da se dostigne konsenzus ne uspiju. (d) lan Predsjednitva koji se ne slae sa odlukom, moe odluku Predsjednitva proglasiti destruktivnom po vitalni interes entiteta za teritoriju sa koje je izabran, pod uvjetom da to uini u roku od tri dana po njenom usvajanju. Takva odluka e biti odmah upuena Narodnoj skuptini Republike Srpske, ukoliko je tu izjavu dao lan sa te teritorije; bonjakim delegatima u Domu naroda Federacije, ukoliko je takvu izjavu dao bonjaki lan; ili hrvatskim delegatima u istom tijelu, ukoliko je tu izjavu dao hrvatski lan. Ukoliko takav proglas bude potvren dvotreinskom veinom glasova u roku od 10 dana po upuivanju, osporavana odluka Predsjednitva nee imati uinka. lan 5(2) Ustava Bosne i Hercegovine.

66

PREGLED

Uvoenje EK kao dokumenta koji ima prioritet u odnosu na svako drugo pravo u Bosni i Hercegovini ima svakako prvenstveno znaaj ne samo za zatitu ljudskih prava koja su sadrana u tom dokumentu nego i radi normalizacije ureenja drave Bosne i Hercegovine. Naime, u definiciji drave navedenoj u lanu 1. Ustava BiH16 Bosna i Hercegovina je oznaena kao demokratska i pravna drava. Meutim, oito je da se ona teko moe tretirati kao demokratska drava ako nije u stanju zatititi ljudska prava u pogledu njihovog prava na slobodne izbore prema kojem je ona obavezna da odrava izbore pod uvjetima koji osiguravaju slobodno izraavanje povjerenja naroda kod izbora zakonodavnih tijela17. Drava kakva egzistira u Bosni i Hercegovini ve etrnaest godina zapravo je drava koja ni uz pomo Visokog predstavnika kao vrhovnog tumaa DMSa nije u stanju primijeniti odredbe EK. Pokazalo se zapravo da je na osnovama Ustava BiH iz 1995. stvorena drava koja nije dovoljno snana da odgovori svojim domaim, meunarodnopravnim obavezama, posebno svakako onim koje se odnose na status ljudskih prava. U Bosni i Hercegovini se pojavio u izvjesnom smislu vajmarski sindrom, koji se ogleda u bogatom katalogu ljudskih prava na jednoj strani i stvarne nemoi drave da ta prava zatiti ak ni ako se, u krajnjoj liniji, ugroava opstanak i same drave. Pokazuje se ak da drava Bosna i Hercegovina nije u stanju ostvariti ni kontrolu ponaanja entiteta Republike Srpske i Federacije BiH koji su nastali tokom rata nasilnom podjelom Republike Bosne i Hercegovine.18 Stoga zapravo nisu iz ustava uklonjene spomenute diskriminacijske odredbe, niti su u spisak kompetencija uvedene one kompetencije koje je drava Bosna i Hercegovina prihvatila ratifikacijom EK. Inkorporacija EK u Ustav BiH trebalo je da dovede do ustava ovjeka sa svim njegovim pravima i slobodama, ukljuujui svakako i pravo da pripada nekom od konstitutivnih naroda. U ovom pogledu pravo je svakog ovjeka da pripada svakom konstitutivnom narodu ili nekom drugom narodu koji
Demokratska naela Bosna i Hercegovina je demokratska drava koja funkcionie u skladu sa zakonom i na osnovu slobodnih i demokratskih izbora. lan 1(2) Ustava Bosne i Hercegovine. 17 Pravo na slobodne izbore Visoke strane ugovornice se obavezuju da u primjerenim vremenskim razmacima odravaju slobodne izbore s tajnim glasanjem, pod uvjetima koji osiguravaju slobodno izraavanje miljenja naroda pri izboru zakonodavnih tijela. lan 3. Protokola 1 Evropske konvencije za zatitu ljudskih prava i fundamentalnih sloboda. 18 Sastav Bosna i Hercegovina se sastoji od dva entiteta: Federacije Bosne i Hercegovine i Republike Srpske (u daljem tekstu entiteti). lan 1(3) Ustava Bosne i Hercegovine.
16

PREGLED

67

prema popisu stanovnitva iz 1991. godine ini populaciju drave Bosne i Hercegovine, a njih je ukupno dvadeset. Prema tome bi se Ustav BiH doveo u sklad s cijelom pozitivnom ustavnopravnom tradicijom Evrope, poevi od Deklaracije o pravima ovjeka i graanina iz 1789. godine do Evropske konvencije za zatitu ljudskih prava iz 1950. godine, gdje je i ovjeka trebalo postaviti kao cilj ustava. Upravo uvoenjem principa prioriteta EK nad svakim pravom trebalo je da se iz temelja preobrazi Aneks 4 Ustav BiH, tako da se, umjesto tri konstitutivna naroda i njihovih vitalnih nacionalnih interesa, uvede pojedinac graanin, kao osnova i cilj drave saglasno staroj maksimi da je svako pravo stvoreno radi dobrobiti ljudskih bia (Hominum causa omne ius constitutum est). Ustav BiH, ili Aneks 4 DMS-a, ako se posmatra van odredbe o obaveznoj primjeni EK, ustvari ne bi nikako mogao spadati u pozitivnu demokratsku ustavnopravnu tradiciju Evrope. On bi prije spadao u kategoriju izrazito nedemokratskih, mogue i totalitarnih sistema, kakve je Evropa tokom svoje historije poznavala, upravo zato to su tri konstitutivna naroda a ne ovjek svrha ustava i drave koja je tim ustavom utemeljena. Ako su tri konstitutivna naroda sve, a graanin i demokratska drava nita, onda je to ipak u izvjesnom smislu ustav koji ne slijedi tradiciju demokratskih zemalja Evrope koja je data u Preambuli EK. Usklaivanje Ustava BiH sa EK podrazumijeva, naravno, potrebu hitnog usaglaavanja niza diskriminacijskih ustavnih odredbi, o emu je ve bilo govora. Ali u Ustavu BiH postoje i brojne druge neusklaenosti, praznine i proturjenosti u samom tekstu tog ustava koje takoer treba prevladati u procesu usklaivanja Ustava BiH sa EK. Posebno je vano da se odgovori brojnim pozitivnim obavezama koje je ratifikacijom EK drava Bosna i Hercegovina prihvatila s ciljem da osigura zatitu ljudskih prava i osnovnih sloboda pojedinaca koji se nalaze pod njenom jurisdikcijom. Za ostvarenje obaveze ove naravi nije svakako dovoljno abrogacijsko djelovanje drave kao to je sluaj s diskriminacijskim odredbama nego je jo vie potrebno i izvjesno stvaralako angairanje kako bi se drava osposobila za dosljednu punu primjenu EK, kao i svih obaveza koje iz nje proizlaze. U tom smislu posebno bi bilo vano da se radi osiguravanja prava pojedinca na efektivan pravni lijek na savremen nain uredi organizacija pravosudnih organa, to bi ujedno znailo i kompletiranje principa podjele vlasti na kojem se bazira funkcija moderne drave. U ovom pogledu posebno pada u 68
PREGLED

oi potreba da se integrira sudstvo na savremen nain i da se ponovno uvede vrhovni sud koji e u tome osigurati jednaki poloaj svih pojedinaca prema zakonu, pravdi i dravi. Dalje, namee se obaveza drave da racionalizacijom procesa donoenja zakona i drugih odluka izbjegne teke blokade u ovom procesu koji inae, iz dana u dan, u savremenom svijetu dobiva sve vei znaaj. Paraliza politikog odluivanja u najvanijim organima drave kao to su Predsjednitvo BiH i Parlamentarna skuptina BiH putem veta i pretjerane zatite vitalnog nacionalnog interesa jako oteava ekonomsku i drugu socijalnu funkciju moderne evropske drave. Posebno veliki znaaj usklaivanja Ustava BiH i EK ogleda se u uvoenju opeg ili javnog interesa kao kriterija zakonodavnog i drugog odluivanja, uz svemogue i posve pretjerano insistiranje na partikularnom vitalnom nacionalnom interesu konstitutivnih naroda, koji bi doveli i sami ne samo do paralize djelovanja drave nego i do ugroavanja opstanka same bosanskohercegovake nacije, ime se namee i potreba osposobljavanja drave za djelovanje u uvjetima vanrednog stanja.19 EK omoguava da se umjesto primata tri konstitutivna naroda sa svojim partikularnim interesima ili vitalnim nacionalnim interesima uvede primat opeg interesa kao istinskog interesa ovjeka bez obzira na to kojem narodu, regionu ili drugom partikularitetu pripada. Da bi se uspostavila demokratska drava, zasnovana na slobodnim i fer izborima, u skladu s principom politikog predstavljanja kao temeljnim principom moderne demokracije, potrebno je da zakon, bez obzira na sve etnike i druge razliitosti koje bitno karakteriziraju Bosnu i Hercegovinu, bude izraz opeg interesa ili ope volje, kao zahtjeva koji je istakla ve Deklaracija iz 1789. godine. Ukidanje podjele na konstitutivne i nekonstitutivne narode, kao osnove za unoenje u ustav diskriminacijskih odredbi na bazi etnike, vjerske i rasne dis Odstupanje u vanrednim okolnostima (1) U doba rata ili druge javne opasnosti koja prijeti opstanku nacije, svaka visoka strana ugovornica moe poduzeti mjere kojima se stavljaju van snage njene obaveze po ovoj konvenciji, i to u najnunijoj mjeri koju zahtijeva situacija, s tim da takve mjere ne budu u neskladu s njenim drugim obavezama prema meunarodnom pravu. (2) Ovom odredbom se ne derogira lan 2, osim u odnosu na gubitak ivota zbog zakonitih ratnih akata, niti lanovi 2. i 4. stav 7. (3) Svaka visoka strana ugovornica koja iskoristi pravo da stavi neku odredbu van snage, obavjetavat e u potpunosti Generalnog sekretara Vijea Evrope o mjerama koje poduzima i razlozima za njih. Ona e takoer obavijestiti Generalnog sekretara Vijea Evrope kada takve mjere prestanu djelovati i kada se odredbe Konvencije ponovo ponu primjenjivati u potpunosti. lan 15. Evropske konvencije za zatitu ljudskih prava i osnovnih sloboda.
19

PREGLED

69

kriminacije ljudi, te uvoenje efektivnog pravnog lijeka, stvaranje vrhovnog suda i uvoenje principa podjele vlasti u organizaciji i funkcioniranju centralne vlasti u Bosni i Hercegovini bi svakako doprinijeli snaenju drave. Radikalno otklanjanje barijera za efikasno i efektivno demokratsko odluivanje na nivou drave putem prenaglaene i neopravdane primjene etnikog i entitetskog veta u procesu odluivanja posve je u neskladu s funkcijom moderne drave u savremenim dinaminim socijalnim i politikim procesima. Poto Bosna i Hercegovina u ovom smislu dosad oito pokazuje veliko zaostajanje, potrebna je snana pomo i podrka meunarodne zajednice da se prevladaju unutranje tekoe i barijere u ostvarenju tih ciljeva. U ovom pogledu potrebna je posebno odlunija uloga institucija meunarodne zajednice koja je ve inkorporirana u ustavni i politiki sistem Bosne i Hercegovine u DMS. To se posebno odnosi na ulogu Visokog predstavnika, koji prema odredbama Aneksa X tog sporazuma treba da otkloni svaku tekou koja se javi na pravcu ostvarenja svojih stratekih ciljeva.20 U tom smislu Visoki predstavnik je konani tuma ukupnog civilnog dijela DMS-a.21 Na taj nain Visoki predstavnik i uope meunarodna zajednica treba da dravu Bosnu i Hercegovinu osposobe da samostalno ostvaruje proklamirana prava, ukljuujui i pravo da titi vlastiti opstanak u sluaju rata ili neke druge opasnosti koja na ozbiljan nain prijeti opstanku bosanskohercegovake nacije. Na ovaj nain funkcija Visokog predstavnika vezuje se i za ulogu demokratske drave u vanrednom stanju. Prema poznatom Miljenju Venecijanske komisije iz 2005. godine, uloga Visokog predstavnika tretira se kao vlast za vanredno stanje, ime se opet oslanja na EK.22 Primjena
Visoki predstavnik e olakati, kako visoki predstavnik procijeni da je potrebno razrjeenje bilo kojih potekoa koje proizlaze u vezi sa civilnom implementacijom. lan 2(1d) Aneksa 10. Opeg okvirnog sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini. 21 Konani organ za tumaenje Visoki predstavnik je konani organ na terenu vezano za tumaenje ovog sporazuma o implementaciji mirovnog rjeenja. lan 5. Aneksa 10. Opeg okvirnog sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini. 22 Odstupanje u vanrednim okolnostima (1) U doba rata ili druge javne opasnosti koja prijeti opstanku nacije, svaka visoka strana ugovornica moe poduzeti mjere kojima se stavljaju van snage njene obaveze po ovoj konvenciji, i to u najnunijoj mjeri koju zahtijeva situacija, s tim da takve mjere ne budu u neskladu s njenim drugim obavezama prema meunarodnom pravu. (2) Ovom odredbom se ne derogira lan 2, osim u odnosu na gubitak ivota zbog zakonitih ratnih akata, niti lanovi 2. i 4 . stav 7. (3) Svaka visoka strana ugovornica koja iskoristi pravo da stavi neku odredbu van snage, obavjetavat e u potpunosti Generalnog sekretara Vijea Evrope o mjerama koje poduzima
20

70

PREGLED

EK znaila bi da se drava mora na svaki nain osposobiti da titi samu sebe u uvjetima kada se uslijed rata ugrozi na ozbiljan nain njeno postojanje. U ustavu treba predvidjeti na koji nain e djelovati drava da bi se na efikasan i djelotvoran nain osigurala njena zatita, pa tako i ljudska prava koja ona titi Salus rei publicae suprema lex esto (Spas drave neka bude vrhovni zakon). Na taj nain, prava i ovlatenja koja su data u Aneksu X i koja vri Visoki predstavnik kao predstavnik meunarodne zajednice bila bi unesen u ustav Bosne i Hercegovine, i time bi se definitivno kompletirala drava na osnovama najboljih rjeenja i iskustava savremenih evropskih drava. Kao zakljuak moe se sa sigurnou ustvrditi da bi stvarna primjena EK kao dokumenta koji ima nadustavni karakter u Bosni i Hercegovini predstavljala veliki korak naprijed u stvaranju demokratske drave Bosne i Hercegovine, sposobne da ostvari sve funkcije moderne drave. Istovremeno, to bi bio i veliki napredak u pravcu poveane sigurnosti Bosne i Hercegovine, koja je neophodni uvjet ostvarenja njene uloge u zatiti ljudskih prava, ali i svih drugih obaveza u stvaranju savremene ekonomije, tehnologije, demokratije i ljudskih prava. Time bi se ujedno uinio veliki napredak u stabilizaciji Zapadnog Balkana kao regiona u kojem se odvijao tragini konflikt, kao i sigurnosti Evrope kao cjeline. Literatura
1. Akandji-Kombe, Jean-Francoise, Pozitivne obaveze prema Evropskoj konvenciji o ljudskim pravima, Vijee Evrope, 2007. 2. Aolain, Fionnuala Ni, The Fractured Soul of the Dayton Peace Agreement: A Legal Analyssis in Reconstructing Multiethnic Societies: The Case of Bosnia-Herzegovina, Edited by Demal Sokolovi and Floeian Bieber, Aldershot: Ashgate, 2001. 3. Bieber, Florian, Power Sharing, Political Representation and Group Rights in Bosnia and Herzegovina, u: Facing the Past, Facing the Future: Confronting Ethnicity and Conflict in Bosnia and Former Yugoslavia, Edited by Florian Bieber and Carsten Wieland, Longo Editore Ravenna, 2005. 4. Cardoso da Costa, Constitutional supremacy of human rights treaties, u: The status of international treaties on human rights, Council of Europe Publishing, 2006. 5. Cox, Marcus, Building Democracy from the Outside The Dayton Agreement in Bosnia and Hercegovina, u: Can Democracy be Designed? The Politics of Institutional i razlozima za njih. Ona e takoer obavijestiti Generalnog sekretara Vijea Evrope kada takve mjere prestanu djelovati i kada se odredbe Konvencije ponovo ponu primjenjivati u potpunosti. lan 15. Evropske konvencije za zatitu ljudskih prava i osnovnih sloboda. PREGLED

71

Choice in Conflict-torn Societies, Edited by Sunil Bastina and Robin Luckham, Zed Books, London and New York, 2003. 6. Delmas Marty Mireille, The European convention for the Protection of Human Rights: International Protection Versus National Restrictions, Martinus Nijhoff Publishers, 1992. 7. Evropska komisija za demokratiju kroz pravo (Venecijanska komisija), Miljenje o ustavnoj situaciji u Bosni i Hercegovini i ovlatenjima Visokog predstavnika, CDLAD (2005) 004. 8. Gret Haller, Incorporation of human rights treaties into domestic law prior to their ratification, in The status of international treaties on human rights, Council of Europe Publishing, 2006. 9. Ibrahimagi, Omer, Supremacija Bosne i Hercegovine nad entitetima, VKBI, 2000, Sarajevo. 10. Miroslav ivanovi, (ur.), Ljudska prava u Bosni i Hercegovini 2008 pravo, praksa i meunarodni standardi ljudskih prava sa ispitivanjem javnog mnijenja, Autori: ekspertni tim saradnika Centra za ljudska prava Univerziteta u Sarajevu, Centar za ljudska prava Univerziteta u Sarajevu, Sarajevo, 2009. 11. Pejanovi, Mirko, Ogledi o dravnosti i politikom razvoju Bosne i Hercegovine, Sarajevo/Zagreb, TKD ahinpai, 2010. 12. Sadikovi, azim, Ljudska prava na udaru globalizacije, Centar za sigurnosne studije BiH, Sarajevo, 2006. 13. Sadikovi, Lada, Drava u Evropskom poretku, II izdanje, ahinpai, Sarajevo/Zagreb, maj/svibanj, 2009. 14. Sadikovi, Lada, Ljudska prava, Fakultet kriminalistikih nauka Univerziteta u Sarajevu, Sarajevo, 2006. 15. Sadikovi, Lada, Ljudska prava i demokratska kultura graana s posebnim osvrtom na Bosnu i Hercegovinu, u Kultura ljudskih prava Culture of Human Rights, (ur.) Mirjana Todorovi, Beogradski centar za ljudska prava, Beograd, 2002. 16. Sadikovi, Lada, Ustav Bosne i Hercegovine i Evropska konvencija za zatitu ljudskih prava i osnovnih sloboda, Centar za ljudska prava Univerziteta u Sarajevu, 2010. 17. Sadikovi, Lada, Vanredno stanje i ljudska prava, Magistrat, Sarajevo, 2003. 18. Van Dijk, Pieter, Positive Obligations Implied in the European Convention on Human Rights: Are the States Still the Masters of the Convention?, The Role of the Nation State in the 21st Century Human Rights, International Organisations and Foreign Policy Essays in Honour of Peter Baehr, edited by Monique Castermans-Holleman, Fried Van Hoof and Jacqueline Smith, Netherlands Institute of Human Rights (SIM), Utrecht, The Netherlands, Kluwer Law International, 1998.

72

PREGLED

Suad Kurtehaji UDK 342.1 (497.6)

MOGUNOSTI PONOVNOG OIVLJAVANJA USTAVA REPUBLIKE BOSNE I HERCEGOVINE THE POSSIBILITY OF REVIVING THE CONSTITUTION OF THE REPUBLIC OF BOSNIA AND HERZEGOVINA
Saetak Mirovnim sporazumom koji je parafiran 21. novembra u Daytonu a potpisan 14. decembra u Parizu Bosna i Hercegovina je doivjela transformaciju u smislu naziva, tako da je izgubila prefiks Republika, a njena unutranja struktura je modificirana i sastoji se iz dva entiteta. Iako je Dejtonski ustav sadran u Aneksu 4 priznao kontinuitet drave Bosne i Hercegovine, zbog nepotivanja procedure za promjenu Ustava Republike Bosne i Hercegovine koja je predviena njenim ustavom uinjen je ustavnopravni diskontinuitet u Bosni i Hercegovini. Nedostaci Dejtonskog sporazuma i Aneksa 4 kao njegovog sastavnog dijela kojim je dat novi Ustav Bosne i Hercegovine ukazuju na to da se taj meunarodni sporazum kao i njegovi dijelovi moe osporavati prema pravilima meunarodnog prava, te da on u sebi sadri razloge koji mogu dovesti do njegovog ponitenja. U Bosni i Hercegovini je takoer u tom smislu 1995. godine donesen Ustavni zakon na Ustav Republike Bosne i Hercegovine koji predvia ponitenje mirovnog sporazuma i revitalizaciju Republike ako se njegove odredbe ne budu realizirale. Alternativa ponitenju tog sporazuma je pomo meunarodne zajednice, a prije svega zemalja lanica Kontakt-grupe, da nau rjeenja za Bosnu i Hercegovinu koja bi ispunila duh Daytona, a to je da Bosna i Hercegovina ivi i razvija se kao multikulturna, multikonfesionalna i funkcionalna drava. Kljune rijei: Republika Bosna i Hercegovina, Bosna i Hercegovina, Republika Srpska, Federacija Bosne i Hercegovine, Dejtonski mirovni sporazum, Dejtonski ustav, Ustav Bosne i Hercegovine, Aneks 4, Ustavni zakon, Meunarodni ugovor, Beka konvencija

PREGLED

73

Summary The Dayton Peace Agreement which was initialed on November 21 in Dayton and signed on December 14 in Paris brought about the transformation of Bosnia and Herzegovina in terms of its name, where the country lost the prefix Republic and the modification of its internal structure to two entities. Even though the Annex 4 of the Dayton Agreement recognized the continuity of Bosnia and Herzegovina as a state, the necessary amendments to the Constitution of the country, which were stipulated by the Constitution itself, were not carried out, leading to a constitutional-legal discontinuity of Bosnia and Herzegovina. The disadvantages of the Dayton Agreement and its Annex 4 as its integral part providing for the BiH Constitution, indicate that this international agreement and its parts can be challenged according to the rules of the international law and that it contains the reasons that may lead to its cancellation. For that purpose, in 1995 Bosnia and Herzegovina adopted a constitutional law to the Constitution of the Republic of Bosnia and Herzegovina providing for the termination of the peace agreement and the revitalization of Republic if its provisions are not realized. An alternative to the termination of this agreement lies in the assistance from the international community, especially the members of the Contact Group, which could help finding a solution for Bosnia and Herzegovina to fulfill the spirit of Dayton, i.e. that Bosnia and Herzegovina grows and develops as a multicultural, multi-confessional and functional state. Key words: Republic of Bosna and Herzegovina, Bosnia and Herzegovina, Republika Srpska, Federation of Bosnia and Herzegovina, The Dayton Peace Accords, The Dayton Constitution, The Constitution of Bosnia and Herzegovina, Annex 4, Constitutional Law, International Agreement, Vienna Convention. Uvod Mirovni sporazum za Bosnu i Hercegovinu koji je parafiran 21. novembra u Daytonu a potpisan 14. decembra u Parizu okonao je ratna stradanja u Bosni i Hercegovini i donio narodima Bosne i Hercegovine, a prije svega bonjakom narodu, koji je bio najvea rtva, tako potreban mir. To je najvea zasluga Dejtonskog sporazuma. Hendikep mu je to mir koji je uspostavljen tim sporazumom nije bio pravedan, odnosno nije uspostavljen na fer principima. Takoer, iako je ovim sporazumom priznat dravnopravni kontinuitet Bosne i 74
PREGLED

Hercegovine, njime je uinjen ustavnopravni diskontinuitet jer je Aneksom 4 Dejtonskog sporazuma stvorena potpuno nova ustavnopravna situacija u Bosni i Hercegovini, a pritom se nije vodilo rauna o odredbama Ustava Republike Bosne i Hercegovine koje su predviale nain promjene tog ustava. Dejtonski sporazum, s posebnim osvrtom na Aneks 4, koji predstavlja Ustav Bosne i Hercegovine Dejtonski sporazum u svom Aneksu 4 daje novi Ustav Bosne i Hercegovine. Taj ustav po svojoj prirodi je oktroirani ili nametnuti ustav, te ni u kom sluaju ne zadovoljava standarde dobrih ustava. On prema svojoj pravnoj prirodi pripada kategoriji meunarodnih ugovora, ali i u tom pogledu postoji niz manjkavosti, te e ocjena njegove valjanosti biti predmetom kasnije elaboracije. Odredbama tog ustava sauvan je kontinuitet Bosne i Hercegovine kao drave s promijenjenim nazivom i modificiranom unutranjom strukturom, ali je njime uinjen ustavnopravni diskontinuitet Bosne i Hercegovine jer osnova tog ustava ne proizlazi iz naina na koji je predviena promjena do tada vaeeg Ustava Republike Bosne i Hercegovine, ve je zasnovan na politikoj volji i pritisku amerike administracije na bosanskohercegovake delegacije da ga prihvate u sklopu cjelokupnog mirovnog paketa. Time to za njegovo donoenje nije ispotovana procedura karakteristina za donoenje ustava jedne drave kao najvanijeg njenog akta kojim se ustanovljavaju osnove drutvenopolitikog i drutvenoekonomskog sistema zemlje uinjen je ozbiljan nedostatak. Promjena ustava trebala je da potuje proceduru predvienu za njegovu promjenu te standarde koji su vani kod donoenja najvieg pravnog akta jedne drave, a koji se sastoje u javnoj debati, angairanju najjaih pravnih mislilaca u Bosni i Hercegovini te oformljenju ustavotvornog tijela odnosno konstituante zaduene za njegovo donoenje. Ovakav pristup zahtijevao je vremenski proces a ne ad hoc rjeenja. Da je postojalo politike volje kod lanica Kontakt-grupe, mir se mogao zakljuiti, a pitanje donoenja novog ustava Bosne i Hercegovine uz pomo meunarodne zajednice i uz potovanje principa za donoenje normalnog ustava Bosne i Hercegovine trebalo je ostaviti za postdejtonski period.1 Do tada je kao provizorno rjeenje za nesmetano funkcioniranje drave mogao ostati na snazi Ustav Republike Bosne i Hercegovine. Pretpostavke za
1

Primjera radi, Kraljevina SHS je stvorena 1. decembra 1918. godine, a Ustav Kraljevine SHS je donesen tek 28. juna 1921. godine. PREGLED

75

ovakvo rjeenje su postojale s obzirom na injenicu da je zadnjih nekoliko mjeseci uoi pregovora u Daytonu situacija na frontu nakon NATO-ovog bombardiranja srpskih poloaja od 30. augusta 1995. godine postepeno, a potom sve jae, prelazila na stranu Armije Bosne i Hercegovine kao legitimne vojne sile Republike Bosne i Hercegovine, te da se kod Karadievih Srba stvaralo uvjerenje kako je meunarodna zajednica protiv njih i da e doivjeti egzodus poput krajinskih Srba. Time je pregovaraka pozicija Karadievih Srba znatno oslabljena i oni vie nisu bili u situaciji da se odupru pritiscima meunarodne zajednice, to su neprekidno radili i ignorirali svako mirovno rjeenje dok su na vojnom polju imali veliku prednost. Bila je to i prilika za demokratski svijet da pokae kako se agresija i zloin ne isplate i da se stane na stanovite koje je usvojeno u augustu 1992. godine na Londonskoj konferenciji da se nee priznati nikakvi rezultati ostvareni silom. I umjesto da se snage koje su proizvele genocid u Srebrenici i patnju i stradanja ogromnih razmjera nesrpskog stanovnitva na drugim dijelovima Bosne i Hercegovine kazne kroz mirovna rjeenja koja e im pokazati da su uzaludno ratovali i nanosili patnje i sebi i drugima, meunarodna zajednica pravi kompromisna rjeenja uvaavajui kao ravnopravnog partnera fantomsku tvorevinu Republiku Srpsku i instalirajui je kao jedan od dva bosanskohercegovaka entiteta, dajui joj time meunarodnu verifikaciju, ime u startu pravi od Bosne i Hercegovine dravu s grekom. Novi Ustav Bosne i Hercegovine (Aneks 4), kao to je reeno, priznao je kontinuitet Bosne i Hercegovine2, ali je transformirao Republiku Bosnu i Hercegovinu u dravu Bosnu i Hercegovinu s promijenjenom unutranjom strukturom, prema kojoj e se Bosna i Hercegovina sastojati iz dvaju entiteta Federacije Bosne i Hercegovine i Republike Srpske.3 Time jedna kvazitvorevina (Republika Srpska), koja je nastala potpuno bespravno i u ije ime su poinjeni silni zloini (masovne likvidacije civila, silovanja i milionski progoni nesrpskog stanovnitva), dobija meunarodni legitimitet kao jedan od dvaju sastavnih dijelova Bosne i Hercegovine. I ta kvazitvorevina dobija predznak republika, a priznata drava pod nazivom Republika Bosna i Hercegovina gubi taj prefiks ispred svog naziva.
Aneks 4 Dejtonskog sporazuma, lan 1. stav 1. (1996) Dejtonski mirovni sporazum, broirano izdanje, Sarajevo, JP NIO Slubeni list RBiH. Radi se o kontinuitetu Bosne i Hercegovine kao drave koja je priznata 6. i 7. aprila 1995. godine od Evropske zajednice i SAD-a te primljena u Ujedinjene nacije aklamacijom 22. maja 1992. godine. 3 Aneks 4 Dejtonskog sporazuma, lan I stav 3. (1996) Dejtonski mirovni sporazum, broirano izdanje, Sarajevo, JP NIO Slubeni list RBiH.
2

76

PREGLED

Bilo je prirodno, polazei od bilo kog kriterija, ukljuujui i moralnost i normalnost i pravinost, da se ne dozvoli instaliranje Republike Srpske unutar Bosne i Hercegovine, posebno nakon to su stizale informacije o razmjeri zloina u Srebrenici koji je i sudskom presudom kasnije okvalificiran kao genocid. Naprosto, nakon takvog zloina genocida meunarodna zajednica je morala odustati od platforme dogovorene u Ankari 5. septembra 1995. godine s predsjednikom Bosne i Hercegovine Alijom Izetbegoviem o instaliranju Republike Srpske kao jednog od dvaju bosanskohercegovakih entiteta, to je poslije potvreno i u enevi 8. septembra 1995. godine. Nakon spoznaja o razmjerama genocida u Srebrenici to je, pravnim rjenikom reeno, dovelo do bitnih promjena okolnosti koje su za rezultat morale imati demontiranje Republike Srpske. Nastanak Republike Srpske kao paradravne tvorevine i njeno entitetsko instaliranje u strukturu drave Bosne i Hercegovine Dejtonskim sporazumom Da bi se ovo razumjelo, potrebno je osvrnuti se na nastanak Republike Srpske. Ona je stvorena na antiustavan nain i sve do parafiranja Dejtonskog sporazuma 21. novembra 1995. godine u Daytonu i potpisivanja 14. decembra u Parizu ona je bila kvazitvorevina i nije imala legalitet. Ona je nastala nakon to su Srbi napustili sjednicu Parlamenta Bosne i Hercegovine koja je odrana 14. na 15. oktobra 1991. godine, na kojoj su poslanici, na prijedlog SDA i HDZ-a, odluivali o usvajanju Memoranduma (pismo o namjerama) i Platforme o poloaju Bosne i Hercegovine kojom se iznova potvruje suverenitet, teritorijalna cjelovitost Bosne i Hercegovine i najavljuje njeno povlaenje iz Jugoslavije u kojoj ne bi bile i Srbija i Hrvatska. Na tom skupu, kada je uvidio da srpsko stanovite o ostajanju Bosne i Hercegovine u Jugoslaviji nema veinsku podrku, odnosno da prevladavaju snage koje su za nezavisnost Bosne i Hercegovine, srpski lider u Bosni i Hercegovini Radovan Karadi je izaao pred govornicu i ne mogavi da se uzdri izjavio: Bosnu i Hercegovinu elite odvesti istim putem pakla i patnje kojim idu Slovenija i Hrvatska. Nemojte misliti da neete odvesti Bosnu i Hercegovinu u pakao, nemojte misliti da neete odvesti muslimanski narod u propast, jer se Muslimani u sluaju rata ne mogu braniti. Kako ete sprijeiti da svi ne poginu u Bosni i Hercegovini?4
4

Silber, L. i Little, A. (1996) Smrt Jugoslavije, Otokar Kerovani, Opatija, cit. tekst, 213. PREGLED

77

Svi su bili okirani. Tada je za govornicu izaao bosanski predsjednik Izetbegovi i obratio se parlamentu rijeima: Njegove rijei i ponaanje objanjavaju zato drugi ne ele ostati u toj Jugoslaviji. Niko vie ne eli takvu Jugoslaviju kakvu eli gospodin Karadi. Nitko, osim, moda, Srba. Takvu Jugoslaviju, a i Karadievo ponaanje, jednostavno mrze narodi Jugoslavije, Slovenci, Hrvati, Makedonci, Albanci, Maari, Muslimani, Evropa i svijet. Graanima Bosne i Hercegovine elim rei neka se ne boje, jer rata nee biti... Zato mirno spavajte... Kao predsjedniku BiH ao mi je to u ovim prilikama moram govoriti u ime muslimanskog naroda. Sveano izjavljujem da Muslimani nee nikoga napasti. Ipak, isto tako sveano izjavljujem da e se Muslimani odluno braniti i opstati. Nee nestati kao to je rekao Karadi. Oni ne mogu nestati.5 Stanovita su bila suprotstavljena. Bosanski Srbi nisu htjeli prihvatiti mogunost da Bosna i Hercegovine postane nezavisna. Zato je Krajinik, kao predsjedavajui Skuptine, prekinuo sjednicu. Srbi su napustili skup, a Bonjaci i Hrvati glasali su za navedene prijedloge o suverenosti. Desetak dana kasnije Srbi su formirali svoj parlament6. Potom su 9. i 10. novembra 1991. godine organizirali plebiscit na kojem su se izjasnili da ostaju u Jugoslaviji. Bosanski Srbi su bili osokoljeni signalima koje su dobijali iz Beograda jer je na djelu bila koncepcija stvaranja Velike Srbije. Borislav Jovi u svojoj knjizi Poslednji dani SFRJ otvoreno istie da su se on i Miloevi dogovorili, nakon neuspjene sjednice Predsjednitva SFRJ i Generaltaba Armije JNA u martu 1991. godine na kojoj se nije udovoljilo prijedlogu naelnika generaltaba JNA generala Veljka Kadijevia o uvoenju vanrednog stanja, da se odustane od uvanja Jugoslavije, koja se bez odobrenja vojne intervencije po njihovom miljenju ne moe ouvati, te da se ide na stvaranje Velike Srbije, koja e omoguiti realizaciju principa svi Srbi u jednoj dravi. Srbi su tumaili pravo na samoopredjeljenje kao svoje pravo da mogu izuzeti odreene teritorije koje smatraju da im pripadaju iz Hrvatske i Bosne i Hercegovine i da ih mogu prikljuiti Srbiji. Arbitrana komisija o Jugoslaviji,7 koju su sainjavati najvii pravni autoriteti, odnosno predsjednici ustavnih sudova Njemake, Italije, Francuske,
7
5 6

Isto, cit. tekst, str 213. Taj paralelni oblik vlasti nije imao nikakvo priznanje. Ona je po prezimenu svog predsjednika koji je bio i sudija Ustavnog suda Francuske kolokvijalno nazvana Badinterova komisija.

78

PREGLED

Belgije i panije, na srpski zahtjev po tom pitanju odrala je sastanak u Parizu 10. i 11. januara i dala dva miljenja (br. 2 i 3) kao odgovor na postavljeno pitanje. U pogledu pitanja ima li srpski narod Bosne i Hercegovine te Hrvatske pravo na samoodreenje, Komisija dri da republike moraju lanovima tih zajednica i etnikih skupina odobriti prava ovjeka i temeljnih sloboda priznatih meunarodnim pravom, ukljuujui, u tom sluaju, pravo na biranje njihova dravljanstva.8 U vezi s pitanjem mogu li se unutarnje granice izmeu Hrvatske i Srbije, s jedne strane, te Srbije i Bosne i Hercegovine, s druge strane, smatrati granicama u smislu meunarodnog javnog prava, Komisija dri da one dobijaju karakter granica zatienih meunarodnim pravom u sluaju stjecanja nezavisnosti, te da se mogu mijenjati jedino zajednikim i slobodnim sporazumom (Miljenje br. 3).9 Prije toga je Miljenjem br. 1, koje je objavljeno u decembru 1991. godine, Arbitrana komisija konstatirala da se Socijalistika Federativna Republika Jugoslavija nalazi u procesu disolucije. To je znailo da se republike nisu otcijepile, ve da je dolo do raspada jugoslavenske zajednice. Kasnije e Miljenjem br. 8, od jula 1992. godine, konstatirati da je proces disolucije zavren i da SFRJ vie ne postoji, te da su sve bive republike jednakopravni nasljednici u sukcesiji bive drave.10 Nakon takvog stava najjaih pravnih autoriteta u Evropi bilo je prirodno povinovati se takvom miljenju i izbjei konfrontaciju s cjelokupnom meunarodnom zajednicom. Meutim, protagonisti velikosrpske ideje su smatrali da s obzirom na to da je ve izvrena transformacija zajednike JNA u srpsku vojsku silom mogu ostvariti prava za koja oni smatraju da im pripadaju, te meunarodnu zajednicu time staviti pred svren in. Bosanski Srbi su bili osokoljeni od Beograda da imaju sve pretpostavke da uspjeno realiziraju projekt stvaranja Velike Srbije.

Ibrahimagi, O. (1997) Dravnost i nezavisnost Bosne i Hercegovine, Vijee Kongresa bonjakih intelektualaca, Sarajevo, 1997, 60. 9 Isto. 10 Trnka, K. (2000) Konstitutivnost naroda, Vijee Kongresa bonjakih intelektualaca, Sarajevo, 27-28.
8

PREGLED

79

Situacija u Bosni i Hercegovini je bila u tom pogledu jako komplicirana. Predstavnici triju naroda, olieni u vladajuim nacionalistikim partijama, nisu mogli nai zajedniki jezik. Solomonskog rjeenja nije bilo jer Srbi nisu htjeli van Jugoslavije, a Bonjaci i Hrvati nisu htjeli u Jugoslaviju. Brojano su ova dva naroda bila u prednosti u pogledu osiguravanja veine za svoje prijedloge. Oigledno je da su narodi u Bosni i Hercegovini imali razliite interese. Bonjaci su se bojali svakog oblika Jugoslavije bez Hrvata zbog straha da ne budu marginalizirani kao narod, te da ne doive transformaciju takve Jugoslavije u Veliku Srbiju bez mogunosti da imaju novu historijsku ansu da ive u nezavisnoj Bosni i Hercegovini. Srbi u Bosni i Hercegovini, odnosno njihova veina, nisu mogli prihvatiti injenicu da ive odvojeno od matice svog naroda nastanjenog u Srbiji i ultimativno su zahtijevali da Bosna i Hercegovina ostane u Jugoslaviji bez obzira na izlazak iz nje Slovenije i Hrvatske, i isticali su zahtjev da Muslimani i Hrvati nemaju pravo da ih preglasaju. Ni Hrvati nisu za ostanak Bosne i Hercegovine u skraenoj Jugoslaviji s obzirom na injenicu da je Hrvatska, koja je bila matica za bosanske Hrvate, proglasila nezavisnost i bila u oekivanju meunarodnog priznanja. Nastala je pat-pozicija. U isto vrijeme odvijala se meunarodna konferencija za bivu Jugoslaviju. Konstatirajui da se jugoslavenska federacija nalazi u raspadu, lanice Evropske zajednice (evropska dvanaestorka) odluile su da se pozovu sve jugoslavenske republike koje ele zatraiti priznanje da to uine do 24. decembra 1991. godine. Odreeno je da e njihove zahtjeve razmatrati Arbitrana komisija o Jugoslaviji. Ta komisija je trebala odrediti uslove koje svaka republika treba ispuniti prije nego to je prizna Evropska zajednica. Svoj izvjetaj trebalo je da podnese do 15. januara 1992. godine. Vlada i Predsjednitvo Bosne i Hercegovine su 20. decembra 1991. godine odluili da od Evropske zajednice zatrae priznanje. Dvojica srpskih predstavnika u predsjednitvu su glasali protiv. Predsjednik Izetbegovi je tom prilikom na sarajevskoj televiziji rekao da Bosna i Hercegovina nema drugog izbora: Ili to, ili Velika Srbija. Jugoslavije vie nema.11 Tako je Bosna i Hercegovina, zajedno sa Slovenijom, Hrvatskom i Makedonijom, uputila zahtjev za priznavanjem nezavisnosti. U pogledu zahtjeva Bosne i Hercegovine za priznanjem nezavisnosti, Badinterova komisija je
11

Isto, 215.

80

PREGLED

utvrdila da je Ustavom i pravnim sistemom Bosne i Hercegovine uspostavljen demokratski poredak, te da postoje garancije ljudskih prava i sloboda. Takoer, utvreno je da su nadleni dravni organi usvojili dokumente kojim se preuzimaju sve obaveze predviene deklaracijama Evropske zajednice. Dalje je konstatirano da su izvan zvaninih okvira Bosne i Hercegovine formirana tijela i isticani zahtjevi srpskog naroda u BiH da ostane u sastavu Jugoslavije, odnosno da proglasi nezavisnost Srpske republike Bosne i Hercegovine. U takvim okolnostima, zakljuuje se u Miljenju br. 4, Arbitrana komisija smatra da se izraavanje volje stanovnitva Bosne i Hercegovine da se Socijalistika Republika Bosna i Hercegovina konstituira kao suverena i nezavisna drava ne moe smatrati potpuno osnovanim. Navedeno je da bi ta ocjena mogla biti promijenjena ukoliko bi republika, koja je formulirala zahtjev za priznanjem, organizirala referendum na koji bi bili pozvani da uestvuju svi graani SRBiH pod meunarodnom kontrolom.12 Dakle, Bosni i Hercegovini je kao jedina prepreka za priznanje nezavisnosti bio postavljen referendum, koji je trebao da pokae tanu volju graana BiH o pitanju nezavisnosti. Bosanski Srbi su bili svjesni da e referendum uspjeti, meutim oni nisu bili spremni da prihvate posljedice koje e iz toga proizai, ve su mahali rezultatima svog plebiscita koji su odrali 9. i 10. novembra 1991. godine na kojem je Srbima postavljeno pitanje da li ele da ostanu u zajednikoj jugoslavenskoj dravi, koja ukljuuje Srbiju, Crnu Goru, autonomnu srpsku oblast Kninsku krajinu i oblasti Slavonije, Baranje i zapadnog Srema, te sve one koji ele da ostanu u takvoj dravi13. Izjanjavanje bosanskih Srba pokazalo je da je njihova volja da ostanu u Jugoslaviji. Shodno tome pripremali su se za taj dogaaj stvorivi protuzakonito est autonomnih oblasti i paradravne organe (skuptine i vlade) unutar njih, ime su se odvojili od legitimne vlasti, a istovremeno su u zvaninim institucijama drave Bosne i Hercegovine, u kojima su jo uvijek djelovali, vrili opstrukciju. Oformili su, na bazi tajnih uputa od decembra 1991. godine, koje su dobili od srbijanskog rukovodstva, krizne tabove u svim opinama sa srpskim stanovnitvom, sastavljene od lokalnih funkcionera SDS-a, sa zadatkom
Trnka, K. (2000) Konstitutivnost naroda, Vijee Kongresa bonjakih intelektualaca, Sarajevo, 29. 13 Artman, F. (2001) Miloevi dijagonala laufera, Dan Graf, Beograd, 176.
12

PREGLED

81

preuzimanja vlasti.14 S obzirom na to da su ve ostvarili potpunu vlast u samoproglaenim autonomnim oblastima, bosanski Srbi su se strategijski orijentirali da u mjestima gdje su u manjini uspostave paralelne opinske organe. Pored ostvarivanja vlasti, ovi tabovi imali su zadatak da, u saradnji sa JNA, naoruavaju srpsko stanovnitvo, te da ga psiholoki pripremaju za rat irei propagandu o nemogunosti zajednikog ivota s Bonjacima. Isticali su da je etniko razdvajanje uvjet njihovog opstanka, razbijajui svaki oblik povjerenja irenjem mrnje prema susjedima nesrbima. Krizni tabovi su takoer pratili aktivnosti drugih dvaju konstitutivnih naroda u Bosni i Hercegovini i pravili spisak aktivista SDA i HDZ-a te oficira nesrba koji su dezertirali iz JNA. Te liste su bile ujedno i liste za odstrel.15 Slobodan Miloevi je takoer stvarao ratni plan sa SDS-om s jedne i JNA s druge strane. Tako je 31. decembra 1991. godine naredio stvaranje Druge vojne oblasti kako bi pod jednom komandom sa sjeditem u Sarajevu organizirao osam korpusa razmjetenih unutar Bosne i Hercegovine.16 Time je Miloevi stvorio jednu komandu i jednu armiju sposobnu da se u datom momentu transformira u vojsku bosanskih Srba. S obzirom na to da je u Hrvatskoj postignut dogovor o primirju i razmjetanju snaga Ujedinjenih nacija, JNA se morala povui. Njena nova destinacija bila je Bosna i Hercegovina u koju se sjatilo preko 100.000 vojnika s ogromnom koliinom naoruanja. Tada se u Bosni i Hercegovini nalazilo 700 tenkova, 1.000 oklopnih vozila, 100 aviona, 500 helikoptera i oko 2.000 topova.17 Da bi pomogao bosanskim Srbima, Miloevi je takoer u januaru 1992. godine izdao tajnu naredbu da se svi oficiri JNA i vojnici koji su rodom iz Bosne upute u Bosnu, a oni koji nisu iz Bosne da se premjeste van nje.18 Ovo je bio lukav plan, koji je pripreman za sluaj meunarodnog priznanja Bosne i Hercegovine, jer bi se tada JNA pojavila kao strana vojska na njenom tlu pa bi se morala povui, to se i desilo u maju 1992. godine, kad
16 17 18
14 15

Isto, 177. Isto. Isto, 178. Isto, 178. Silber, L. i Little, A. (1996) Smrt Jugoslavije, Otokar Kerovani, Opatija, cit. tekst, 215.

82

PREGLED

se JNA zvanino povukla iz Bosne i Hercegovine. Meutim, 95 posto oficira JNA i bar 85 posto vojnika bilo je iz Bosne i Hercegovine i oni su se, kao novoformirana srpska vojska, stavili na raspolaganje rukovodstvu SDS-a. Beograd je, dakle, dugorono planirao. Krajem 1991. godine general Vojislav urevac, komandant Sarajevskog korpusa, pod izgovorom vojnih vjebi, poeo je vriti fortifikacijsko opkoljavanje Sarajeva i tako stvorio infrastrukturne pretpostavke da se s poetkom agresije na Bosnu i Hercegovinu izvri potpuna blokada Sarajeva. JNA je, koristei se strategijom iz Hrvatske, s navodnim ciljem da razdvoji zavaene strane, zauzela najvanije strategijske take u Bosni i Hercegovini. Dakle, mjesecima pred agresiju na Bosnu i Hercegovinu bilo je jasno da e se nekad zajednika JNA, zatitnica svih jugoslavenskih naroda i narodnosti, koji su je zajedniki oformili i godinama finansirali, te omoguili da postane jedna od najjaih evropskih armija, staviti na raspolaganje srpskoj strani. Takoer, da bi preduhitrili budue dogaaje, koji su ukazivali na to da Bosna i Hercegovina ide putem nezavisnosti, bosanski Srbi su 9. januara 1992. godine proglasili paradravnu tvorevinu Srpsku republiku Bosnu i Hercegovinu, koju e kasnije preimenovati u Republiku Srpsku. Republika Srpska je nastala na pravno potpuno neosnovan nain. U konfrontaciji s meunarodnim pravnim poretkom, koji je svoj izraz imao u miljenjima Badinterove komisije br. 2 i 3 od 10. i 11. januara, koja su data kao odgovor na pitanje to ga je postavila Republika Srbija 20. novembra 1991. godine, stvorena je i fantomska Republika Srpska, koja je osnovu svog postojanja nala u sili oruja i raunici da je srbizacijom nekad zajednike JNA u situaciji da silom namee svoja rjeenja ne obazirui se na reakcije gotovo cjelokupnog ovjeanstva. U pogledu meunarodnog priznanja Bosne i Hercegovine, odran je referendum za nezavisnost Bosne i Hercegovine 29. februara i 1. marta 1992. godine pod kontrolom meunarodnih promatraa koji su kasnije potvrdili da je proveden po svim meunarodnim demokratskim standardima. Pozvani su svi graani Bosne i Hercegovine da se izjasne na referendumsko pitanje: Jeste li za suverenu i nezavisnu Bosnu i Hercegovinu, dravu ravnopravnih graana, naroda Bosne i Hercegovine Muslimana, Srba, Hrvata i pripadnika drugih naroda koji u njoj ive? Prema slubenim rezultatima na referendum je izalo 64,31 posto (2.073.568) od broja upisanih glasaa (3.253.847). Od onih koji su izali za je glasalo 99,44
PREGLED

83

posto (2.061.932), protiv 0,29 posto (6.037), dok je nevaeih glasakih listia bilo 0,25 posto (5.227).19 Time je ispunjen potreban uslov za meunarodno priznanje Bosne i Hercegovine. Shodno tome su Evropska zajednica i drave lanice na sjednici u Luxembourgu 6. aprila 1992. godine priznale Socijalistiku Republiku Bosnu i Hercegovinu kao suverenu i nezavisnu dravu u postojeim granicama. Predvieno je da ovo priznanje pone tei narednog dana s obzirom na to da je 6. april podsjeao Srbe na bombardiranje Beograda od Hitlera i poetak rata protiv Kraljevine Jugoslavije. Sjedinjene Amerike Drave su 7. aprila priznale Bosnu i Hercegovinu, kao i Sloveniju i Hrvatsku. Ve sutradan, Predsjednitvo Socijalistike Republike Bosne i Hercegovine, na sjednici koja je odrana 8. aprila 1992. godine, donijelo je Uredbu o izmjeni naziva Socijalistike Republike Bosne i Hercegovine. lanom 1. ove uredbe, koja je stupila na snagu odmah, dotadanji naziv je promijenjen u Republika Bosna i Hercegovina. Time se elio eliminirati iz naziva drave prevazieni pojam socijalistika.20 Tada je donesena Uredba sa zakonskom snagom o utvrivanju privremenog grba i zastave Republike Bosne i Hercegovine. Motivi za ova dravnopravna obiljeja uzeti su iz srednjevjekovne bosanske drave. S ovakvim rjeenjima bosanski Srbi, predvoeni Radovanom Karadiem, danas hakim optuenikom, nisu htjeli da se sloe i krenuli su u realizaciju svoje volje, koju su izrazili na plebiscitu da ive u zajednikoj jugoslavenskoj dravi koja ukljuuje Srbiju, Crnu Goru, autonomnu srpsku oblast Kninsku krajinu i oblasti Slavonije, Baranje i zapadnog Srijema to nisu mogli ostvariti ni na koji drugi nain osim snagom oruja, prkosei pritom cjelokupnoj meunarodnoj zajednici. Zbog toga je Predsjednitvo BiH na sjednici od 8. aprila 1992. godine donijelo Odluku o proglaenju neposredne ratne opasnosti. Neto kasnije, polazei od injenice da je na Republiku Bosnu i Hercegovinu izvrena agresija od Republike Srbije, Republike Crne Gore, JNA, a uz uee bosanskih Srba, koji su prihvatili vodstvo Radovana Karadia, Predsjednitvo Bosne i Hercegovine, na sjednici odranoj 20. juna 1992. godine, donijelo je Odluku o proglaenju ratnog stanja. Nakon velikih ratnih strahota koje su trajale tri i po godine i nezapamenih zloina i egzodusa koje su u najveoj mjeri uinile srpske snage pod vodstvom Karadia, u Daytonu je postignuto mirovno rjeenje za Bosnu i Hercegovinu.
19 20

Ibrahimagi, O. (1999) Politiki sistem Bosne i Hercegovine, Sarajevo, Magistrat, 74. Isto, 270.

84

PREGLED

Tim rjeenjem je Republika Srpska postala od fantomske tvorevine priznati entitet. Iako nastala na tekovinama genocida u Srebrenici, masovnih zloina irom Bosne i Hercegovine od Prijedora i drugih mjesta u Krajini do gotovo cijele Istone Bosne, te Sarajeva, u kojem je tokom skoro etverogodinje opsade ubijeno oko 10 hiljada osoba, a od toga 1.500 djece, masovnih silovanja i progona preko milion njenih stanovnika nesrpske nacionalnosti, Dejtonskim sporazumom naalost priznata je kao jedan od dvaju bosanskohercegovakih entiteta, to predstavlja najveu greku meunarodne zajednice u rjeenju bosanskohercegovake krize.21 Ovakav nastanak Republike Srpske morao bi dovesti do revidiranja odnosa prema njenom postojanju i priznanju meunarodne zajednice kao jednog od dvaju bosanskohercegovakih entiteta, te prema tome kakvog ima smisla osuditi glavne projektante te tvorevine na dugogodinju robiju a njihovo djelo nastalo na zloinu ostaviti da egzistira. Mogunosti osporavanja Dejtonskog ustava A sada je potrebno izvriti analizu Dejtonskog mirovnog sporazuma u nekim aspektima koji su znaajni za osporavanje Aneksa 4, koji predstavlja Ustav Bosne i Hercegovine. Dejtonski mirovni sporazum sainjava Opi okvirni sporazum za mir u Bosni i Hercegovini i njegovih jedanaest aneksa. Opi okvirni sporazum za mir u Bosni i Hercegovini je potpisan od predsjednika Republike Bosne i Hercegovine Alije Izetbegovia, Republike Hrvatske Franje Tumana i od Slobodana Miloevia, predsjednika u to vrijeme jo uvijek nepriznate Savezne Republike Jugoslavije. Svjedoci potpisivanja ali i ispunjenja ovog sporazuma su Evropska unija te pet lanica Kontakt-grupe: Republika Francuska, Ujedinjeno Kraljevstvo Velike Britanije i Sjeverne Irske, Ruska Federacija i domain pregovora Sjedinjene Amerike Drave putem svojih predstavnika. U pogledu aneksa, veinu njih, a meu njima i Aneks 4 kojim je dat Ustav Bosne i Hercegovine, potpisale su strane (predstavnik Republike Bosne i Hercegovine, predstavnik Republike Srpske i predstavnik Federacije Bosne i Hercegovine), dok je za neke anekse pored spomenutih strana potpisnik bila i Republika Hrvatska i Savezna Republika Jugoslavija.
21

To je miljenje iznio i nedavno preminuli Richard Holbrooke, glavni projektant Dejtonskog sporazuma, priznajui da je napravio veliku greku pritiui predsjednika BiH Aliju Izetbegovia da prizna Republiku Srpsku. PREGLED

85

Polazei od navedenih injenica, treba istai da prema svojoj pravnoj prirodi Dejtonski sporazum predstavlja meunarodni ugovor jer je potpisan od drava kao subjekata meunarodnog prava, a kao svjedoke garante potpisa i provedbe imao je najjae drave u savremenom svijetu. Sporan je pritom aktivni legitimitet Savezne Republike Jugoslavije jer ona nakon raspada Socijalistike Federativne Republike Jugoslavije nije dobila meunarodno priznanje.22 Time imamo paradoksalnu situaciju da o sudbini Bosne i Hercegovine, koja je priznata 6. i 7. aprila 1992. godine od Evropske zajednice i Sjedinjenih Amerikih Drava, odluuje i ini supotpisnika drava koja nema meunarodno priznanje i koju je svijet obiljeio kao najodgovorniju za ratne strahote na prostoru bive Jugoslavije, zbog ega su prema njoj i bile primijenjene meunarodne sankcije do tog momenta najotrije u povijesti svijeta i zbog ega joj je i uskraivano meunarodno priznanje. Takoer, sljedei nedostatak se ogleda u tome to je u njeno ime potpis stavio Slobodan Miloevi, protiv koga je nekoliko godina kasnije podignuta optunica za zloine protiv ovjenosti koje je uinio u ratovima u Hrvatskoj, Bosni i Hercegovini i na Kosovu, postajui prvi bivi predsjednik jedne zemlje kojem se sudi pred meunarodnim sudom. Kao to znamo, smrt ga je zadesila u Haagu, ime je proputena satisfakcija porodicama rtava njegove politike da doekaju presudu kojom bi se ustanovila njegova krivica. On je takoer imao mogunost na bazi ugovora od 29. augusta 1995. godine23 da potpie sporazum u ime Republike Srpske jer se nalazio na elu mijeane delegacije Republike Srpske, koja je davala tri predstavnika, i delegacije Savezne Republike Jugoslavije, koja je takoer davala tri predstavnika, s tim da je dogovoreno da u sluaju pat-pozicije glas Slobodana Miloevia vrijedi dvostruko.24 Sporni su u meunarodnopravnom smislu rijei i potpisi predstavnika Republike Srpske i Federacije Bosne i Hercegovine kod pojedinih aneksa, ukljuujui i Aneks 4, kojim je dat Ustav Bosne i Hercegovine, jer entiteti nisu
Savezna Republika Jugoslavija je priznanje dobila tek u aprilu 1996. godine. Ovaj ugovor je nazvan Patrijarhovim papirom zbog prisustva dogovorima tadanjeg srpskog patrijarha Pavla. 24 Ovim dokumentom je Miloevi u Beogradu mahao Holbrookeu pokazujui mu da je mir u njegovim rukama ne bi li ga odobrovoljio da se odustane od oekivanih udara NATO-a pema srpskim poloajima nakon masakra na Markalama u Sarajevu 28. augusta 1995. godine. Kao to znamo, taj dokument nije Miloeviu pomogao u tom pogledu jer su NATO-udari zapoeli prije zore 30. augusta 1995. godine.
22 23

86

PREGLED

subjekti meunarodnog prava, nego su to samo nezavisne drave, tako da je u tim situacijama jedino potpis predstavnika Republike Bosne i Hercegovine bio pravno valjan. U tom smislu moemo govoriti da je povrijeen jus cogens, odnosno propisi koji sadre imperativnu normu meunarodnog prava, a to je razlog nitavosti odredbi takvog meunarodnog ugovora. I sa aspekta Beke konvencije, u kojoj su nabrojani razlozi koji vode pravno nevaeem meunarodnom ugovoru, a meu njima su zabluda, prevara, upotreba prisile protiv drave ugovornice primjenom sile ili prijetnjom upotrebe sile, situacija nije ista jer su metode batine i mrkve koritene u Daytonu karakterizirale ameriku administraciju pod ijim su se pokroviteljstvom odvijali pregovori. Odnos Dejtonskog ustava i Ustava Republike Bosne i Hercegovine Aneksom 4 Dejtonskog sporazuma, kojim je dat Ustav Bosne i Hercegovine, uinjena je ustavnopravna involucija u odnosu na Ustav Republike Bosne i Hercegovine, koji je donesen kao Ustav Socijalistike Republike Bosne i Hercegovine od 1974. godine i doivio je brojne amandmanske izmjene, kako prije stjecanja nezavisnosti Bosne i Hercegovine 1992. godine tako i nakon stjecanja nezavisnosti kako bi se prilagodio potrebama novopriznate republike. Preieni tekst Ustava Republike Bosne i Hercegovine utvren je 1993. godine, ali je i poslije toga, najprije 1994. godine, izmijenjen i dopunjen Ustavnim zakonom25, da bi 1995. godine uslijedile nove amandmanske izmjene. Ustavom Republike Bosne i Hercegovine ustanovljen je princip graanske parlamentarne demokratije, koji je predmet osporavanja velikosrpskih i velikohrvatskih nacionalistikih krugova kad je Bosna i Hercegovina u pitanju. U tom smislu, ovim ustavom je Republika Bosna i Hercegovina definirana kao nezavisna drava ravnopravnih graana i naroda u njoj, ime je osnaena koncepcija narodnog suvereniteta prema kojem cjelokupna dravna vlast polazi od apstraktnog graanina, dravljanina Bosne i Hercegovine.26 Time je ovaj ustav dao prednost graaninu odnosno dravljaninu Bosne i Hercegovine, omoguivi mu jednaka prava i jednaku dostupnost bilo koje dravne funkcije, to je standard kvalitetnog i modernog ustava. Iako Ustav Republike Bosne i Hercegovine na nekoliko mjesta spominje narode Bosne i Hercegovine koji
25 26

Slubeni list RBiH, br. 8, (1994). arevi, E. (1997) Ustav i politika, Sarajevo, Kult B i Vijee Kongresa bonjakih intelektualaca, 24. PREGLED

87

imaju konstitutivnost, takve odredbe imaju samo dopunsku funkciju, dok se u potpunosti favorizira apstraktni graanin kao nosilac vlasti umjesto etniki odreenog ovjeka, to je uinjeno Dejtonskim ustavom, kojim su svi oni koji ne pripadaju konstitutivnim narodima u Bosni i Hercegovini svedeni na graane drugog reda, ali i konstitutivni narodi prema Dejtonskom ustavu nemaju jednaka prava i mogunosti izbora na odreene dravne pozicije u obama entitetima. Time je uinjena diskriminacija, to Dejtonski ustav ini kontradiktornim jer se njime naelno preuzimaju svi meunarodni dokumenti koji se odnose na ljudska prava i daje se ustavni karakter tim normama, da bi same norme Dejtonskog ustava pravile diskriminaciju meu graanima Bosne i Hercegovine, to dovodi ustavna rjeenja u Aneksu 4 do apsurda. U Aneksu 4 tako stoji da se prava i slobode odreene u Evropskoj konvenciji za zatitu ljudskih prava i njenim protokolima imaju direktno primjenjivati u Bosni i Hercegovini, te da e oni imati prioritet nad svakim drugim zakonom.27 A onda druga ustavna rjeenja sadrana u istom aneksu osporavaju mogunost primjene navedenih odredbi. To je sve zato jer je Ustav Bosne i Hercegovine ustanovljen u Daytonu dao prednost etniki odreenom ovjeku umjesto apstraktnom graaninu, dravljaninu Bosne i Hercegovine, ime je ustavnopravni razvoj u Bosni i Hercegovini doivio involuciju. Primjera radi, niko ko ne pripada trima konstitutivnim narodima ne moe doi na poziciju da bude lan Predsjednitva Bosne i Hercegovine, a isto tako ni pripadnici ovih triju naroda nemaju jednaka prava na cijeloj teritoriji Bosne i Hercegovine, to je suprotno proklamiranom principu konstitutivnosti naroda koji podrazumijeva njihova jednaka prava na cijelom prostoru Bosne i Hercegovine. Tako se ni Bonjak ni Hrvat koji ivi u Republici Srpskoj kao ni Srbin koji ivi u Federaciji Bosne i Hercegovine ne mogu kandidirati za poziciju lana Predsjednitva Bosne i Hercegovine. Slina situacija je i s Domom naroda, koji se sastoji od 15 delegata koji se biraju tako da su dvije treine odnosno po pet Bonjaka i Hrvata iz Federacije Bosne i Hercegovine te pet Srba iz Republike Srpske. Neko ko ne pripada nijednom od ovih triju konstitutivnih naroda ne moe doi u poziciju da uope bude izabran u ovo tijelo. Isto tako Bonjaci i Hrvati koji ive u Republici Srpskoj kao i Srbi koji ivi u Federaciji Bosne i Hercegovine ne mogu doi u poziciju da budu izabrani u Dom naroda Parlamentarne skuptine Bosne i Hercegovine. Ovdje vidimo ozbiljne konstrukcijske greke Dejtonskog ustava. Velike sile su Bosni i Hercegovini nametnule ustavna rjeenja koja
27

Aneks 4, lan 1. stav 2, (1996) Dejtonski mirovni sporazum, broirano izdanje, Sarajevo, JP NIO Slubeni list RBiH.

88

PREGLED

su daleko od moderne demokratije i koja su znaajno usporila razvoj Bosne i Hercegovine prema euroatlantskim integracijama. Sada Zapad pritie Bosnu i Hercegovinu da ispuni obaveze koje su Bosni i Hercegovini postavljene kao pretpostavka na putu u Evropsku uniju, a samim ustavnim rjeenjima koja su nam u Daytonu data od predstavnika istog tog Zapada Bosni i Hercegovini su u mnogo emu svezane ruke. Time je Bosna i Hercegovina dovedena u paradoksalnu situaciju. To je posljedica realpolitike Zapada koja je Dejtonskim sporazumom uinila podjelu Bosne i Hercegovine na dva entiteta, koja je historijski potpuno neprihvatljiva, a uz to su protagonisti sveg zla koje je zadesilo Bosnu i Hercegovinu nagraeni instaliranjem Republike Srpske kao jednog od dvaju entiteta. Ni drugi aneksi koji ine Dejtonski sporazum nisu ostvarili zamiljeni cilj. Tu je prije svega Aneks 7, koji predstavlja Sporazum o izbjeglicama i raseljenim osobama. Ni sedamnaest godina nakon Daytona mnogi se nisu vratili na svoja ognjita jer nisu stvorene neophodne pretpostavke za povratak, tako da se odredbe ovog aneksa nisu materijalizirale. Tu je povrijeen princip pacta sund servanda, koji znai da se ugovori moraju izvravati. Treba istai u tom pogledu da je 1995. godine prije potpisivanja Dejtonskog sporazuma Ustavnim zakonom o izmjenama i dopunama Ustava Republike u lanu 2. st. 1 data mogunost ponovnog oivotvorenja republike u sluaju nepotovanja ugovornih obaveza. Dakle, norma nije u formulaciji sadravala da se mirovni sporazum mora ponititi, ve da se moe ponititi u sluaju njegovog nepotivanja.28 Kako bi se ova odredba mogla implementirati i koji organi bi mogli pokrenuti inicijativu za njeno oivotvorenje predstavlja sferu politike jer je politika a ne pravo bila presudna i kod kreiranja Dejtonskog sporazuma. Treba svim relevantnim domaim i meunarodnim faktorima ukazati na to da se moe opozvati Dejtonski sporazum te automatizmom obnoviti Republiku Bosnu i Hercegovinu i njen do tada vaei ustav. Ako bi se tome suprotstavila meunarodna zajednica ne uvaavajui pravnu osnovu ukidanja, onda bi morala pomoi Bosni i Hercegovini da prevlada krizu u koju su je uvela rjeenja u Daytonu. U tom smislu je potrebno pokazati inicijativu prema zemljama lanicama Kontakt-grupe koje su bile kreatori, svjedoci i garanti realizacije Dejtonskog sporazuma da je proces realizacije
28

arevi, E. (1997) Ustav i politika, Sarajevo, Kult B i Vijee Kongresa bonjakih intelektualaca, 137. PREGLED

89

uao u ozbiljne probleme, jer snage koje su antibosanski raspoloene djeluju na svaki nain kako bi nespretne odredbe ovog sporazuma iskoristile da pokau da je Bosna i Hercegovina neodriva zemlja. Duh Daytona je bio da Bosna i Hercegovina zaivi i razvija se kao multikulturna i multietnika zemlja, a to se nije postiglo zbog opstrukcija snaga koje ele razbiti Bosnu i Hercegovinu i u miru dovriti ono to nisu postigli ratom. Zato je sada vie nego ikada potrebno Bosni i Hercegovini da kreatori ovog sporazuma igraju otvorenih karata, priznaju nedostatke koji su usporili i zakoili proces normalnog razvoja Bosne i Hercegovine kao drave i pomognu da se otklone nedostaci i ustavna rjeenja koja su blokirala politiki i svaki drugi ivot u Bosni i Hercegovini te da ponude nova rjeenja koja e Bosnu i Hercegovinu pribliiti kategoriji normalnih i demokratskih drava. Mogunosti za to postoje i sadrane su i u Dejtonskom ustavu, gdje pored taksativno navedenih nadlenosti koje pripadaju dravi Bosni i Hercegovini stoji da e kao dodatne nadlenosti organi i organizacije Bosne i Hercegovine preuzeti prema lanu III, stav 5a. Ustava u nadlenosti: (1) i ona pitanja o kojima se entiteti sloe, zatim (2) ona koja su predviena aneksima 5-8 ili su (3) neophodna da se ouva suverenitet, teritorijalni integritet, politika nezavisnost i meunarodni subjektivitet Bosne i Hercegovine. U tom smislu mogu biti uspostavljene dodatne institucije kako bi vrile te nadlenosti.29 Ove odredbe koje se tiu dodatnih nadlenosti Bosne i Hercegovine zahtijevaju ozbiljniju analizu. One stvaraju znaajne pretpostavke za integraciju Bosne i Hercegovine, jer je predvieno preuzimanje nadlenosti drave Bosne i Hercegovine o pitanjima o kojima se entiteti sloe. Faktor vrijeme e zasigurno o mnogim pitanjima pribliiti entitetska stajalita. Potom su u dodatne nadlenosti data i pitanja koja se odnose na anekse 5-8. Pritom su ovdje svakako najznaajnija pitanja iz Aneksa 6, koji se tie ljudskih prava, i Aneksa 7, koji se odnosi na izbjegle i raseljene osobe. Takoer, odredba koja se odnosi na preuzimanje nadlenosti drave Bosne i Hercegovine u pogledu onih pitanja koja su neophodna da se ouva suverenitet, teritorijalni integritet, politika nezavisnost i meunarodni subjektivitet Bosne i Hercegovine ukazuje na proirenje nadlenosti drave nautrb entiteta kako bi se stvorila integrirana i funkcionalna drava. Na kraju je predviena mogunost uspostave dodatnih institucija kako bi se vrile spomenute nadlenosti. Te ustavne odredbe i mogunost njihove realizacije u praksi mogle bi utjecati povoljno na politiku klimu u Bosni i Hercegovini.
29

Aneks 4, (1996) Dejtonski mirovni sporazum, broirano izdanje, Sarajevo, JP NIO Slubeni list RBiH.

90

PREGLED

U tom smislu treba rei da lan III stav 5.a, koji se odnosi na dodatne nadlenosti Bosne i Hercegovine, ima veliku snagu i potencijal koji mogu kompenzirati mnoge njegove nedostatke te pruiti dovoljnu osnovu za pravnopolitiku integraciju Bosne i Hercegovine. Ovdje je u postojeim okolnostima opstrukcije neophodan intervencionizam Visokog predstavnika i primjena bonskih ovlasti. Ako se ostane na Dejtonskom ustavu, onda bi ovaj lan koji se tie dodatnih nadlenosti, ukoliko bi se dosljedno primijenio, i uz snanu podrku Visokog predstavnika i meunarodne zajednice, mogao ogroman broj ovlasti neophodnih za efikasnije funkcioniranje drave prenijeti s entitetskog na dravni nivo, to bi pomoglo kvalitetnijoj integraciji i funkcionalnosti Bosne i Hercegovine. Zakljuak Kad se sve ovo sagleda, postavlja se pitanje kako se postaviti prema Dejtonskom sporazumu, a posebno Aneksu 4 kojim je dat Ustav Bosne i Hercegovine. Imajui u vidu sve izneseno, treba rei da je priroda Mirovnog sporazuma u Daytonu da on predstavlja meunarodni ugovor, i to ugovor koji ima brojne manjkavosti koje su iznesene u pogledu aktivnog legitimiteta pojedinih ugovaraa, prije svega tada nepriznate Savezne Republike Jugoslavije te potpisnika u njeno ime Slobodana Miloevia, koji e kasnije biti optuen za zloine protiv ovjenosti na prostoru Bosne i Hercegovine, Hrvatske i Kosova, te ga je smrt spasila od izvjesne kazne dugogodinje robije. Takoer, upitan je legitimitet i za potpisivanje pojedinih aneksa, a meu njima i Aneksa 4, kojim je dat Ustav Bosne i Hercegovine jer je on potpisan od predstavnika Republike Bosne i Hercegovine, Federacije Bosne i Hercegovine i Republike Srpske. Osim predstavnika Republike Bosne i Hercegovine koji ima aktivni legitimitet jer predstavlja Bosnu i Hercegovinu koja ima meunarodno priznanje, problematian je entitetski potpis s obzirom na to da entiteti nisu subjekti meunarodnog prava. Trei problem je to prisila koja je bila sredstvo u Daytonu prema Bekoj konvenciji naruava princip dobrovoljnosti ugovaranja, to moe biti osnova nitavosti ugovora. Nerealiziranje ugovora je najjaa osnova ponitenja ugovora, a u tom pogledu je i Ustavni zakon od 1995. godine na Ustav Republike Bosne i Hercegovine u lanu 2 stav 1 predvidio mogunost ponitenja mirovnog sporazuma u sluaju nepotivanja sporazuma. Svjedoci smo opstrukcije rjeenja predvienih Dejtonskih sporazumom, a prije svega opstrukcije u pogledu povratka ljudi na svoja ognjita u skladu s Aneksom 7. Potrebno je u tom pravcu pokazati ozbiljne inicijative, a alternativa osporavanju
PREGLED

91

Dejtonskog sporazuma je vee zauzimanje meunarodne zajednice za Bosnu i Hercegovinu, a posebno zemalja koje su bile lanice Kontakt-grupe i kao takve bile svjedoci i garant realizacije sporazuma. Njihov aktivniji odnos mogao bi neka rjeenja koja sadri Dejtonski ustav, a prije svega odredbe koje se tiu dodatnih nadlenosti drave Bosne i Hercegovine, da implementiraju u skladu s duhom Daytona, a to je multietnika, multikonfesionalna i funkcionalna Bosna i Hercegovina. Literatura
1. Bilt, K. (1999) Zadatak mir, Beograd, Radio B92. 2. Bilandi, D. (1986) Historija Socijalistike Federativne Republike Jugoslavije. Zagreb: kolska knjiga. 3. Bilandi, D. (1986) Jugoslavija poslije Tita 1980.-1985. Zagreb: Globus. 4. Dizdarevi, R. (1999) Od smrti Tita do smrti Jugoslavije. Sarajevo: OKO. 5. arevi, E. (1997) Ustav i politika, Sarajevo, Kult B i Vijee Kongresa bonjakih intelektualaca. 6. Grupa autora (1974) Uporedni pregled republikih i pokrajinskih ustava, Beograd: Institut za uporedno pravo. 7. Holbooke, R., (1998) Zavriti rat, TKP ahinpai. 8. Imamovi, M. (1997) Historija Bonjaka. Sarajevo: IP Preporod. 9. Ibrahimagi, O. (2008) Politiki sistem Bosne i Hercegovine. Sarajevo: izdava autor. 10. Ibrahimagi, O. (1997) Dravnost i nezavisnost Bosne i Hercegovine. Sarajevo: Vijee Kongresa bonjakih intelektualaca. 11. Ibrahimagi, O. (2001), Dejton = Bosna u Evropi, Pravna sutina Dejtona, Sarajevo, Vijee Kongresa bonjakih intelektualaca. 12. Ibrahimagi, O. (1999) Supremacija Bosne i Hercegovine nad entitetima. Sarajevo: Vijee Kongresa bonjakih intelektualaca. 13. Ibrahimagi, O. (2005) Dravno ureenje Bosne i Hercegovine. Sarajevo: izdava autor. 14. Ibrahimagi, O., Kurtehaji, S. (2002) Politiki sistem Bosne i Hercegovine 2. Sarajevo: Magistrat. 15. Jovi, B. (1996) Poslednji dani SFRJ: izvod iz dnevnika, 2. izdanje. Kragujevac: Prizma. 16. Kadijevi, V. (1993) Moje vienje raspada vojska bez drave. Beograd: Politika.

92

PREGLED

17. Kurtehaji, S., Ibrahimagi, O. (2007) Politiki sistem Bosne i Hercegovine 3. Sarajevo: izdavai autori. 18. Mesi, S. (1994) Kako je sruena Jugoslavija. Zagreb: Mislavpress. 19. Pejanovi, M. (2005) Politiki razvitak Bosne i Hercegovine u postdejtonskom periodu, Sarajevo, TDK ahinpai. 20. Petritsch, W. (2002) BiH od Daytona do Evrope, Sarajevo, Svjetlost. 21. Trnka, K. (2000) Konstitutivnost naroda. Sarajevo: Vijee Kongresa bonjakih intelektualaca. 22. Silber, L. i Little,A. (1996) Smrt Jugoslavije. Opatija: Otokar Kerovani. 23. Sueska, A. (1995) Dravno-pravni razvitak Bosne i Hercegovine. Sarajevo: Fakultet kriminalistikih nauka. 24. Ustav BiH (Aneks 4), (1996) Dejtonski mirovni sporazum, broirano izdanje. Sarajevo: JP NIO Slubeni list RBiH.

PREGLED

93

Suvad Konakovi UDK 341.43 (497.6 + 061.1)

AZIL U MEUNARODNIM DOKUMENTIMA I EVROPSKOJ UNIJI, SA OSVRTOM NA NORMATIVNA RJEENJA U BOSNI I HERCEGOVINI ASYLUM IN INTERNATIONAL DOCUMENTS AND THE EUROPEAN UNION WITH EMPHASIS ON NORMATIVE RULES IN BOSNIA AND HERZEGOVINA
Saetak U radu se ukazuje na problem normativnog utemeljenja azila u pravnom sistemu Bosne i Hercegovine, a u skladu s meunarodnim standardima, prije svega onim koji su proizali iz pravnih dokumenata Evropske unije. Ovaj fenomen aktueliziran je u postratnim procesima usklaivanja pravnih normi s evropskim i svjetskim uzusima i uz potovanje deklarativnih odredaba Unije o opim pravima ovjeka. U radu se naglaava potreba breg usvajanja spomenutih standarda i njihovo provoenje u pravnoj teoriji Bosne i Hercegovine kao bitnog preduvjeta evropskog usmjerenja nae drave ka Evropskoj uniji. Kljune rijei: azil, meunarodni dokumenti, Evropska unija, normativna rjeenja, Bosna i Hercegovina Summary The paper points at the problem of normative grounds of asylum in the legal system of B&H in accordance with international standards, above all those arising from the EU legal documents. This phenomenon has been actualized in the post war process of harmonization with European legal norms and mores and global mores with respect to declarative Union provisions on general human rights. The paper emphasizes the need for faster adoption of said standards and their implementing in the legal B&Hs theory as a necessary precondition of our countrys European orientation towards the EU. Keywords: asylum, international documents, European Union, normative solutions, Bosnia and Herzegovina

PREGLED

95

Azil u meunarodnim dokumentima Kada se azil promatra u skladu s postavljenim naslovom, treba kazati da je pravo na azil normirano u lanu 14. Ope deklaracije o pravima ovjeka (u daljem tekstu: Deklaracija), to e se u ovaj rukopis unijeti u izvornom znaenju kako slijedi: 1. Svako ima pravo da trai i uiva u drugim zemljama utoite pred progonima. 2. Na to se pravo ne moe pozivati u sluaju progona koji su zaista izazvani nepolitikim zloinima ili djelima suprotnim ciljevima i naelima Ujedinjenih naroda.1 Deklaracija nema neposrednu obaveznu snagu, ve ima deklaratorni karakter, ali je uslijed svoje duge primjene postala jednom vrstom minimuma ili standarda ispod kojeg civilizirane drave ne mogu ii. Iako nema obaveznu snagu, deklaracija je lapidaran dokument ije odredbe imaju politiku i moralnu snagu, koje su opeprihvaene od civiliziranog svijeta. Deklaracija predstavlja razradu osnovnih prava i sloboda, pa tako i prava na azil, to jest prava svakoga da trai i uiva utoite u drugim zemljama od progona. Nakon usvajanja Deklaracije na meunarodnom planu dolo je do rada na izradi i zakljuivanju niza meunarodnih ugovora koji su predstavljali razradu njenih naela i odredaba, pa tako i Konvencije o statusu izbjeglica, Deklaracije o teritorijalnom azilu i niza drugih ugovora sve do dananjih dana. Kada se tumai lan 14. stav 1. Deklaracije, uoljivo je da u takvoj formulaciji norme imamo rije svako, to znai da svako ima pravo traiti azil, a to je odraz principa jednakosti i nediskriminacije. Dakle, to pravo ima svaka osoba bez ikakvih ogranienja ili favoriziranja nekih grupa ili pojedinaca u pogledu konzumiranja predvienog prava. Meutim, tom pravu svakoga da trai azil s druge strane ne korespondira obaveza drave da tom pravu odgovori obavezom udovoljenja pruanja utoita. Deklaracija samo daje mogunost da neka osoba ima pravo traiti azil, a da li e ga uivati u drugim zemljama to je iskljuivo suvereno pravo zamoljene drave ili diskreciono pravo drave kojoj se ta osoba obratila, jer odredba lana 14. ne predvia obavezu drave da tom pravu i udovolji. Stoga se moe zakljuiti da je termin uiva neobavezujui i neodreen.
1

Ljudska prava, Odabrani meunarodni dokumenti i Ministarstvo inostranih poslova BiH, Sarajevo, 1996, 385.

96

PREGLED

Pravo da trai i uiva azil u drugim zemljama ima osoba koja je napustila domicilnu dravu ili dravu posljednjeg prebivalita uslijed opravdanog straha od progona na rasnoj, vjerskoj, nacionalnoj osnovi, ili uslijed pripadnosti odreenoj drutvenoj grupi, ili zbog politikog uvjerenja. lan 14. stav 2. Deklaracije odreuje da pravo traenja azila ne mogu konzumirati a niti se na njega pozivati osobe koje su progonjene iz razloga jer su poinile nepolitika krivina djela ili djela kao to su zloin protiv mira, ratni zloin i zloin protiv ovjenosti, ili osobe koje su krive za postupke koji su u suprotnosti s ciljevima i naelima UN-a. Dakle, stav 2. postavlja ogranienja u pogledu pozivanja na pravo azila za osobe koje su poinile zloine protiv ovjenosti i meunarodnog prava. Meunarodni pakt o graanskim i politikim pravima (u daljem tekstu: Pakt)2 dokument je koji na iri i sveobuhvatan nain razrauje veliki broj prava koja se nalaze u Opoj deklaraciji o pravima ovjeka. Pakt ne predvia pravo na azil, ali u lanu 12. stav 1. odreuje da svaka osoba koje se zakonito nalazi na teritoriji neke drave ima pravo da se slobodno kree po njoj te da moe po svojoj volji izabrati mjesto stanovanja, prilikom ega ponovo naglaava i afirmira slobodu kretanja i izbora mjesta stanovanja iz lana 13. Ope deklaracije o pravima ovjeka kao jedno od fundamentalnih prava ovjeka. Naprijed navedeno pravo ograniava se ako je takvo ogranienje predvieno u zakonu, ako se ograniava iz razloga zatite nacionalne sigurnosti, javnog reda, javnog zdravlja i morala ili prava i slobode drugih osoba, i ako je u saglasnosti sa ostalim pravima koja priznaje Pakt. Pakt dalje u lanu 13. razrauje pitanje protjerivanja stranaca koji se zakonito nalaze na teritoriji neke drave, saglasno kojem stranac moe biti protjeran samo na osnovu zakonite odluke, a prilikom ega se nuni razlozi nacionalne sigurnosti ne protive takvoj odluci. Dakle, lan 13. Pakta samo odreuje postupak, ali ne i uvjete pod kojim e se protjerivanje izvriti. Kod donoenja odluke o protjerivanju strancu treba biti osigurana mogunost da istakne svoje razloge koji se protive protjerivanju, da se njegov sluaj razmatra pred nadlenim vlastima i da mu se osigura zastupnik (lan 13). Pakt ne predvia pravo stranaca da borave na teritoriji druge drave lanice jer drave same o tome odluuju, odnosno donose odluku, to je njihovo diskreciono pravo. Stranac e uivati zatitu Pakta iz lana 12. samo ukoliko je njegov boravak na teritoriji strane drave zakonit, odnosno ukoliko je njegov
2

Meunarodni pravni dokumenti o pravima ovjeka, JRKK, 1/1989, 9. PREGLED

97

boravak legalan ili zasnovan na nekoj pravnoj osnovi. Saglasno tome, osobe koje se nalaze ilegalno na teritoriji neke drave ili su ostale mimo dozvoljenog roka ne uivaju zatitu koja je predviena u lanu 13. Pakta. Drava ne smije protjerati strance ukoliko bi oni bili izloeni nehumanom, neovjenom ili poniavajuem postupanju odnosno kanjavanju. Deklaracija o teritorijalnom azilu (i daljem tekstu: Deklaracija)3 predstavlja zauzimanje stava o teritorijalnom azilu, saglasno kojem je dodjeljivanje azila nekoj osobi prije svega miroljubiv i human in koji se kao takav ne moe smatrati neprijateljskim. Zemljama potpisnicama Deklaracije preporuuje da se prilikom ureenja pitanja koja se tiu azila, statusa izbjeglica i osoba bez dravljanstva rukovode principima koji su navedeni u lanu 1. Deklaracije: 1. Azil koji dodjeljuje jedna drava, primjenjujui svoj suverenitet, osobama koje se imaju pravo pozvati na lan 14. Univerzalne deklaracije o ljudskim pravima, ukljuujui i osobe koje se bore protiv kolonijalizma, bit e potivan od svake druge drave. 2. Nijedna se osoba ne moe pozivati na pravo traenja i uivanja azila ako postoje ozbiljnirazlozi da se za nju smatra da je poinila zloin protiv mira, ratni zloin ili zloin protivovjenosti, kao to je definirano meunarodnim dokumentima koji su sainjeni u smisluodredbi koje se odnose na ovu vrstu zloina. 3. Zemlja koja prua azil je ta koja odluuje o osnovama za pruanje azila. Ujedinjeni narodi u lanu 2. Deklaracije pozivaju drave da u duhu meunarodne solidarnosti podjednako snose teret kada se neka drava suoava s problemima prilikom pruanja ili produavanja azila. Ukoliko se nekoj osobi saglasno odredbi lana 1. Deklaracije prui azil ili se osoba koja trai azil ve nalazi na teritoriji drave, drava nee moi protjerati tu osobu ili je prisilno vratiti s granice jer se u lanu 3. stav 1. potvruje princip non-refoulement. Odstupanje od principa non-refoulement dozvoljeno je dravi samo ukoliko je rije o nacionalnoj sigurnosti i u sluaju velikog priliva osoba, to je predvieno u stavu 2. istog lana. Drava koja u opravdanim sluajevima odlui da odstupi od principa non-refoulement duna je da tim osobama omogui odlazak u drugu zemlju na nain da im osigura privremeni azil ili neki drugi nain, to
3

Meunarodni dokumenti koji se odnose na izbjeglice i osobe bez dravljanstva, Ured visokog komesara za izbjeglice Ujedinjenih naroda, Nezavisni biro za humanitarna pitanja, Sarajevo, 1996, 67.

98

PREGLED

proizlazi iz odredbe lana 3. stav 3. Drave koje prue azil osobama dune su saglasno odredbi lana 4. Deklaracije da tim osobama ne dopuste da se bave aktivnostima koje bi bile u suprotnosti s ciljevima i principima Ujedinjenih naroda. Deklaracija u svojoj sutini nije donijela neke velike promjene u poreenju s Konvencijom o statusu izbjeglica i Protokolom o statusu izbjeglica, ve samo potvruje ranije usvojena rjeenja i naglaava njihov znaaj formulirajui ih u naela koja se preporuuju dravama. Naime, Deklaracija preporuuje kao naelo dravama kada se bave pitanjima azila, statusa izbjeglica i osoba bez dravljanstva da osobama koje se bore protiv kolonijalizma omogue azil, a to je preuzeto iz Konvencije Organizacije afrikog jedinstva kojom se ureuju specifini aspekti izbjeglikih problema u Africi. Deklaracija i dalje stoji na stanovitu da drave nee dodijeliti azil osobi za koju se moe ozbiljno smatrati da je poinilo zloin protiv mira, ratni zloin ili zloin protiv ovjenosti, kao to je to utvreno u lanu 1. F. Konvencije o statusu izbjeglica.4 Deklaracija istie princip ravnomjerne raspodjele tereta, gdje su drave dune da saglasno naelu meunarodne solidarnosti podjednako snose teret kada se neka drava suoava s dolaskom velikog broja osoba prilikom pruanja ili produenja azila. Ona ponovo naglaava fundamentalni znaaj naela nonrefoulement, od kojeg se dozvoljava odstupanje samo u sluaju nacionalne sigurnosti i velikog priliva osoba, a to je diskreciono pravo svake drave kada odluuje u takvim situacijama. Tom prilikom drava je u obavezi da toj osobi prui bar privremeni azil ili neku drugu mogunost kako bi otiao u drugu dravu. Azil u pravu Evropske unije Pravo azila u Evropskoj uniji je regulirano Evropskom konvencijom o zatiti ljudskih prava i osnovnih sloboda, Dablinskom konvencijom, koja je na osnovu lana 24. zamijenjena Uredbom Vijea (EZ) br. 343/2003 od 18. februara 2003. godine, kojom se uspostavljaju kriteriji i mehanizmi za odreivanje drave lanice odgovorne za razmatranje zahtjeva za azil koji je dravljanin neke tree zemlje podnio u jednoj od drava lanica, unutranjim pravom drava lanica, Konvencijom o statusu izbjeglica iz 1951. godine i Protokolom o statusu izbjeglica iz 1967. godine, meunarodnim dokumentima ije
4

Meunarodni dokumenti koji se odnose na izbjeglice i osobe bez dravljanstva, Ured visokog komesara za izbjeglice Ujedinjenih naroda, Nezavisni biro za humanitarna pitanja, Sarajevo, 1996, 31. PREGLED

99

su potpisnice, kao i nizom drugih dokumenata odnosno uredbi i direktiva donesenih pod okriljem Evropske unije. Propisi Evropske unije kada se gledaju na due vrijeme trebaju da uspostave zajedniki postupak azila, kao i jedinstveni poloaj u cijeloj Zajednici svima onima kojima je azil odobren. Ukoliko EU eli da odgovori pozitivnim socijalnim, ekonomskim i kulturnim obavezama, onda u centar ljudskih prava mora neizostavno ukljuiti jednakost kao njihov fundament na osnovu kojeg e svi aplikanti za azil i izbjeglice imati ista ljudska prava. Ako bi se stavio prigovor ili kontrateza da je u korpus ljudskih prava, odnosno njen centar EU, stipulirao jednakost, onda treba rei da je sudska i upravna praksa EU-a sasvim drugaija jer njene lanice selektivno i neprincipijelno primjenjuju EU acquis iji je rezultat progon kako pojedinaca tako i masovnog protjerivanja stranaca, to je notorna injenica koju ne treba posebno dokazivati. Migracijsku politiku odnosno izbjegliku problematiku neki teoretiari (F. Fukuyama) smatraju jednim od triju glavnih problema na globalnom planu, pored iscrpljivanja zaliha nafte i terorizma. Migracije su prvorazredni politiki problem koje pored unutranje sigurnosti i vanjske politike zauzimaju izuzetno znaajno mjesto u ivotu svake drave ili zajednice kao to je u ovom sluaju Evropska unija. Zato se drave tako ponaaju, odnosno zato normativna rjeenja (unutranje pravo i meunarodni dokumenti) ne mogu da odgovore zahtjevima aplikanata za azil i izbjeglica? Odgovor treba traiti u previsoko postavljenim ciljevima koje drave same sebi postavljaju u unutranjem zakonodavstvu odnosno regionalna ili meunarodna zajednica na regionalnom nivou (EU), ili na nivou Ujedinjenih naroda. Takva normativna rjeenja prelaze stvarno drutveno stanje jer ih drave ne primjenjuju ili ih partikularno primjenjuju, te na takav nain politika azila odnosno izbjeglika regulativa postaje utopija ili mrtvo slovo na papiru, na to upuuje stara ali i danas aktuelna Remarkova misao: Prazne zastave ovjekovih prava. Ljudska prava imaju mnogo iri znaaj i domet od pukog skupa pravnih pravila kojima su regulirana. Ona zahtijevaju jedinstvenu a ne selektivnu primjenu, kao to to ine neke evropske zemlje. Naprimjer, Francuska je nedavno protjerala Rome porijeklom iz Rumunije i Bugarske, a visoka predstavnica Evropske unije za vanjsku politiku i sigurnost Catherine Ashton je nedavno (1. decembra 2011.) zatraila od ministara vanjskih poslova da ponude azil nekim od 3.400 iranskih disidenata koji se nalaze u kampu Araf u Iraku koji treba da se zatvori.

100 PREGLED

Kada je u pitanju realizacija ljudskih prava, u ovom razmatranju realizacije prava na azil treba naglasiti potrebu da ta prava moraju biti praena materijalnim mogunostima, odnosno finansijskom podrkom sredine u kojoj se ostvaruju jer bez tog bitnog elementa nema njihovog ostvarenja u punom kapacitetu. Svaka druga teza ili ugao promatranja vodili bi u utopiju, odnosno takva normativna rjeenja bi ostala samo prazna pria koja nema valjano obrazloenje. Pored finansijske odnosno materijalne podrke, prilikom realizacije politike azila ne manje bitan razlog za njeno uspjeno provoenje je svakako politika volja, odnosno konsenzus drava lanica Evropske unije. Danas se moe slobodno istaknuti da politika volja nije uvijek jedinstvena i da politiki interesi kao i obino nisu koherentni, odnosno oni su partikularni. Ovakvu tezu naprimjer potvruje postupanje Danske, koja ne uestvuje u primjeni Uredbe Vijea (EZ) br. 343/2003 od 18. februara 2003. godine, kojom se uspostavljaju kriteriji i mehanizmi za odreivanje drave lanice odgovorne za razmatranje zahtjeva za azil koji je dravljanin neke tree zemlje podnio u jednoj od drava lanica. Evropska unija ne smije dozvoliti da se univerzalnost koja je imanentna karakteristika ljudskih prava nagriza principom teritorijalne supremacije iz kojeg e se kad-tad pojaviti svi mogui pogubni efekti koji slijede iz pojedinanog ili elitno zatvorenog drutva privilegija, a zanemarujui ope i zajedniko. Zbog znaaja politike azila i izbjeglike problematike, cijenei da su problem cijele meunarodne zajednice, treba im omoguiti interdisciplinaran pristup i izuavati ih s vie aspekata, i to ne samo s meunarodnopravnog nego i s ekonomskog, socijalnog, sociolokog, demografskog i drugih aspekata. Evropski sistem azila kao dio zajednike politike Evropske unije jo uvijek se razvija, s tendencijom da se u potpunosti harmonizira. Velika mu se panja poklanja iz razloga njegove vanosti za Evropsku uniju koja proistjee iz sigurnosnih a zatim i ekonomskih odnosno socijalnih razloga. Da li e se i kada e se uspostaviti eljeni balans (u procedurama i kriterijima koje treba da sadre propisi koji normiraju politiku azila) izmeu potreba traitelja azila, s jedne, politikih ili ekonomskih interesa drave koja odluuje o aplikaciji azila, s druge, i Evropske unije kao zajednice, s tree strane, teko je dati odgovor, ali se sada moe potvrditi teza supremacije pojedinanih nad toliko eljenim zajednikim interesima.

PREGLED

101

Azil u pravu Bosne i Hercegovine Pravo na azil kao ljudsko pravo nije navedeno u Ustavu Bosne i Hercegovine (u daljem tekstu: Ustav)5 u lanu II 3.a/ do m), ali je stavljeno u iskljuivu nadlenost institucija Bosne i Hercegovine, to proizlazi iz odredbe lana III 1.f). Ustava, a ne u nadlenost entiteta. U nadlenosti institucija Bosne i Hercegovine su politika i reguliranje pitanja imigracija, izbjeglica i azila, to je jedna od deset funkcija (lan III 1.a) do j) koje su od vitalnog znaaja za funkcioniranje Bosne i Hercegovine kao moderne drave. Bosna i Hercegovina i njeni entiteti duni su da na osnovu lana II Ustava osiguraju najvii nivo meunarodno priznatih ljudskih prava, kao i prava i sloboda odreenih u Evropskoj konvenciji o zatiti ljudskih prava i osnovnih sloboda s njenim protokolima i koji e imati prioritet nad svakim drugim zakonima. Pored ove obaveze, Bosna i Hercegovina je duna da primjenjuje i meunarodne konvencije i ugovore koji su navedeni u Aneksu I Dodatni sporazum o ljudskim pravima, koji e biti primjenjivani u Bosni i Hercegovini.6 Ovakvim ustavnim okvirom organi nadleni za provoenje i odluivanje o pravu na azil u Bosni i Hercegovini duni su da pored Evropske konvencije o osnovnim pravima i slobodama primjenjuju najvie standarde i instrumente kao to su Konvencija o statusu izbjeglica, Protokol o statusu izbjeglica i druge meunarodne odnosno regionalne konvencije i ugovore. Postojea ustavna rjeenja daju mogunost Bosni i Hercegovini i njenim organima da na jedinstven nain reguliraju politiku azila, a ne da na partikularan nain ta pitanja ureuju entiteti ukoliko bi se reguliranje politike azila stavilo u njihovu nadlenost. Osim navedenim meunarodnim dokumentima, pravo na azil u Bosni i Hercegovini je regulirano zakonima i drugim podzakonskim aktima. Zakonom o kretanju i boravku stranaca i azilu (u daljem tekstu: Zakon)7 ureuju se uvjeti i procedure za ulazak i boravak stranaca u Bosni i Hercegovini, vizni i bezvizni reim, prihvat i udaljenje stranaca iz zemlje, putne isprave za strance i stavljanje stranaca pod nadzor, meunarodna zatita, kao i privremena zatita stranaca u sluaju masovnog priliva stranaca, nadlenost organa prilikom primjene zakona i druga pitanja. Kao i svaki drugi zakon, i ovaj zakon propisuje kaznene odredbe u sluaju njegovog nepotivanja. Aktuelni zakon je na sveobuhvatan, kompleksan i pravno sistematski nain uredio
7
5 6

Dejtonski mirovni sporazum, JP NIO Slubeni list BiH, Sarajevo, 1996, 53. Dejtonski mirovni sporazum, JP NIO Slubeni list BiH, Sarajevo, 1996, 65-66. Zakon o kretanju i boravku stranaca i azilu, Slubeni glasnik BiH, br. 36/08.

102 PREGLED

oblasti kojima se bavi, za razliku od ranijih zakona. Zakonska rjeenja su rezultat znaaja politike azila i imigracija, kao i jaanja institucija drave Bosne i Hercegovine. Za razliku od prijanjih zakona, naprimjer, Zakon o kretanju i boravku stranaca i azilu iz 2003. godine imao je 105 lanova, dok vaei zakon ima 163 lana, to samo po sebi ukazuje na injenicu da je cjelokupan. U pogledu organa koji su nadleni za provoenje Zakona treba rei da su to Vijee ministara BiH, Ministarstvo sigurnosti BiH, Ministarstvo vanjskih poslova BiH, Ministarstvo za ljudska prava i izbjeglice BiH, Sluba za poslove sa strancima, Granina policija BiH, ostali policijski organi u Bosni i Hercegovini i drugi nadleni organi. Kad se govori o ostvarivanju prava na meunarodnu i privremenu zatitu (azil) u Bosni i Hercegovini, treba rei da je vaei zakon sveobuhvatan i moderan jer se temelji na evropskim i drugim pravnim rjeenjima (Konvencija o statusu izbjeglica iz 1951., Protokol o statusu izbjeglica iz 1967. godine, Evropska konvencija o zatiti osnovnih ljudskih prava i sloboda i dr.), prilikom ega se oslanja na opeusvojene principe iz meunarodnih dokumenata (princip zabrane vraanja non-refoulement i dr.), a to je uoljivo iz usvojenih zakonskih formulacija. Sadanji zakon u svojim odredbama (lanovi 5. i 105.) ne daje definiciju osoba koje trae azil kao to su to inili raniji zakoni8 ili kao to je to uinila Uredba Vijea (EZ) br. 343/2003 od 18. februara 2003. godine, kojom se uspostavljaju kriteriji i mehanizmi za odreivanje drave lanice odgovorne za razmatranje zahtjeva za azil koji je dravljanin neke tree zemlje podnio u jednoj od drava lanica9, ili kao to to ini Republika Hrvatska u Zakonu o azilu10 koji je vie puta mijenjan11 i sadri 108 lanova jer ne sadri odredbe
Naprimjer, Zakon o kretanju i boravku stranaca i azilu (Slubeni glasnik BiH, br. 29/03) odreuje definiciju podnosioca zahtjeva za azil u lanu 4. (Definicije) pod e) podnosiocem zahtjeva za azil smatra se svaki stranac koji trai azil, bez obzira da li je stranac zatraio azil na graninom prelazu ili po ulasku na teritoriju BiH. 9 Uredba Vijea (EZ) br. 343/2003 od 18. februara 2003. kojom se uspostavljaju kriteriji i mehanizmi za odreivanje drave lanice odgovorne za razmatranje zahtjeva za azil koji je dravljanin neke tree zemlje podnio u jednoj od drava lanica. Poglavlje I lan 2.d) podnositelj zahtjeva ili traitelj azila oznaava dravljanina tree zemlje koji je podnio zahtjev za azil o kojem jo nije donesena konana odluka; Prirunik o azilu u Bosni i Hercegovini, Ministarstvo za ljudska prava i izbjeglice, UNHCR, Ministarstvo sigurnosti, Sarajevo, 2007, 277. 10 Zakon o azilu, Narodne novine, br. 79/07, 88/10. 11 Zakon o azilu, Narodne novine, br. 103/03.
8

PREGLED

103

o strancima koje su unesene u poseban Zakon o strancima12, ili kao to to ini Republika Srbija u Zakonu o azilu u lanu 2.13 Osim Zakonom o kretanju i boravku stranaca i azilu, pravo na azil u Bosni i Hercegovini je regulirano i Zakonom o slubi za poslove sa strancima (u daljem tekstu: Zakon).14 Zakonom je ustanovljena Sluba za poslove sa strancima (u daljem tekstu: Sluba) koja je upravna organizacija u sastavu Ministarstva sigurnosti Bosne i Hercegovine i nadlena je za upravne poslove u prvom stepenu koji su u vezi sa Zakonom o kretanju i boravku stranaca i azilu, izmeu ostalog i za podnoenje zahtjeva za azil u Bosni i Hercegovini. Protiv odluka koje donosi Sluba u upravnim stvarima po zahtjevima iz svoje nadlenosti odluuje Ministarstvo sigurnosti Bosne i Hercegovine kao drugostepeno tijelo u albenom postupku, ije su odluke konane, ali se moe pokrenuti upravni spor. Ako je neka osoba u postupku traenja azila u Bosni i Hercegovini ili u njoj ve uiva pravo azila, a u toku je postupak za njegovu ekstradiciju u neku drugu dravu saglasno odredbi take b) stav 1. lana 34. Zakona o meunarodnoj pravnoj pomoi u krivinim stvarima, takva injenica predstavlja smetnju za izruenje te osobe.15 Zakljuak Prilikom donoenja zakljuka u pogledu zakonodavnog okvira odnosno normativnih rjeenja u pogledu prava na azil u Bosni i Hercegovini potrebno je postaviti osnovno pitanje: Da li su zakonska rjeenja kako s materijalnog tako i s procesnog aspekta u pogledu azila jasna, dovoljna i kompatibilna s pravnom steevinom EU-a (acquis communautaire), pravom susjednih drava, kao i s meunarodnim pravom, prije svega s Konvencijom o statusu izbjeglica i njenim Protokolom o statusu izbjeglica, odnosno kako se pravo azila realizira u sudskoj i upravnoj praksi Bosne i Hercegovine?
Zakon o strancima, Narodne novine, br. 89/07. Zakon o azilu, Slubeni glasnik RS, br. 109/07. 14 Zakon o slubi za poslove sa strancima objavljen je u Slubenom glasniku BiH, br. 54/05, 9. augusta 2005. 15 Zakon o meunarodnoj pravnoj pomoi u krivinim stvarima, Slubeni glasnik BiH, br. 53/09.
12 13

104 PREGLED

Kada je u pitanju normativni okvir, to jest vaea zakonska rjeenja (de lege lata) koja se odnose na azil, treba rei da je Bosna i Hercegovina prihvatila relevantne meunarodne standarde i principe koji su sastavni dio njenog pravnog poretka. Da je Bosna i Hercegovina prihvatila relevantne meunarodne standarde i principe, na to ukazuju odredbe lana 7. Zakona o kretanju i boravku stranaca i azilu16 (u daljem tekstu: Zakon), kojim je strancima zagarantirana sloboda kretanja, lana 12. kojim je strancima omogueno da budu obavijeteni u toku postupka po njihovom zahtjevu za azil o pravima i obavezama na jeziku koji razumiju, lana 91. kojim je potvren princip zabrane vraanja ili non-refoulement i drugi standardi koji su stipulirani u Zakonu. Takoer treba odgovoriti na pitanje na osnovu kojih parametara ili mjerila Obavjetajno-sigurnosna agencija Bosne i Hercegovine utvruje kada neka osoba predstavlja prijetnju sigurnosti BiH, javnom poretku, javnom redu i miru, javnom zdravlju u BiH ili meunarodnim odnosima BiH? Tim vie jer je izvjetaj koji je podnijela Obavjetajno-sigurnosna agencija BiH Sudu BiH snabdjevena oznakom odreenog stepena tajnosti koji moe vidjeti samo sudei sudija, ali ga ne moe provjeriti jer nema instrumentarij za takve radnje, ve ga je duan prihvatiti i na osnovu njega odluiti da li je neki pojedinac opasan ili nije, a to je sa aspekta suda kao tradicionalnog uvara ljudskih prava u ovoj pravnoj situaciji neprihvatljivo. Na prvi pogled ovakvim zakonskim rjeenjem sudska vlast je servis i poslunik izvrne vlasti, to je nedopustivo sa aspekta podjele vlasti, a neodrivo je i sa aspekta zatite osnovnih prava i sloboda pojedinca. Procjenu ili izvjetaj koji saini Obavjetajno-sigurnosna agencija Bosne i Hercegovine zbog stepena tajnosti kojim je taj izvjetaj snabdjeven ne moe vidjeti ni branilac odnosno pravni zastupnik azilanta. Ovim zakonskim rjeenjem pravo na odbranu ili zastupanje takvih osoba u postupku azila je ogranieno i svodi se na formalno zastupanje ili odbranu koje ne doprinosi nikome, a najmanje pojedincu koji zahtijeva da u postupku traenja azila iznese svoje razloge i argumente. Ovakvo zakonsko rjeenje samo po sebi treba izmijeniti i dopuniti u smislu da se izgradi instrumentarij kako bi sud a tako i branilac/pravni zastupnik mogao provjeriti na adekvatan nain navode iz takvog izvjetaja, U suprotnom e Sud BiH biti puki izvrilac takvih odluka izvrne vlasti, a pojedinac umjesto da bude subjekt postupka na ovakav nain se pretvorio u objekt postupka.

16

Zakon o kretanju i boravku stranaca i azilu, Slubeni glasnik BiH, br. 36/08. PREGLED

105

Pored ovih nedosljednosti, a u smislu bolje jasnoe odnosno konzistentnosti i preglednosti de lege lata, trebalo bi predloiti u daljnjoj evaluaciji de lege ferenda da osnovna naela u postupku azila budu koncentrirana na jednom mjestu u Zakonu, kao to je to uinila Republika Srbija u posebnom poglavlju Osnovna naela u lanovima od 6. do 19. Zakona o azilu.17 Treba napomenuti da postupak povodom zahtjeva za azil koji se vodi u Bosni i Hercegovini traje due od drugih postupaka prije svega zbog njegove specifinosti, a sve zbog potrebe provjere podataka iz razliitih zemalja, tako da je duina trajanja postupka kao i rokova u predmetima azila relativna kategorija, osim onih koji su ekstremno kratki. Sektor za azil UNHCR-a je omoguavao uspostavljanje komunikacije sa traiocima azila odnosno meunarodne zatite, vrio je uvid u predmete, prisustvovao intervjuima, kao to je i iznosio primjedbe u nekim od faza postupka, to potvruju izvrena istraivanja. Saradnja UNHCR-a s Ministarstvom sigurnosti Sektorom za azil, dosta je vana i bila je na potrebnom nivou, ali nije bila zadovoljavajua sa Sudom BiH jer je izostala. Tu bi komunikaciju u daljnjoj saradnji trebalo poboljati.

17

Zakon o azilu, Slubeni glasnik RS, br. 109/2007.

106 PREGLED

Literatura
1. Ljudska prava, Odabrani meunarodni dokumenti i Ministarstvo inostranih poslova BiH, Sarajevo, 1996. 2. Meunarodni pravni dokumenti o pravima ovjeka, JRKK, 1/1989. 3. Meunarodni dokumenti koji se odnose na izbjeglice i osobe bez dravljanstva, Ured visokog komesara za izbjeglice Ujedinjenih naroda, Nezavisni biro za humanitarna pitanja, Sarajevo, 1996. 4. Dejtonski mirovni sporazum, JP NIO Slubeni list BiH, Sarajevo, 1996. 5. Zakon o kretanju i boravku stranaca i azilu, Slubeni glasnik BiH, br. 36/08. 6. Zakon o kretanju i boravku stranaca i azilu, Slubeni glasnik BiH, br. 29/03. 7. Uredba Vijea (EZ) br. 343/2003 od 18. februara 2003. Prirunik o azilu u Bosni i Hercegovini, Ministarstvo za ljudska prava i izbjeglice, UNHCR, Ministarstvo sigurnosti, Sarajevo, 2007. 8. Zakon o azilu, Narodne novine, br. 79/07, 88/10. 9. Zakon o azilu, Narodne novine, br. 103/03. 10. Zakon o strancima, Narodne novine, br. 89/07. 11. Zakon o azilu, Slubeni glasnik RS, br. 109/2007. 12. Zakon o slubi za poslove sa strancima, Slubeni glasnik BiH, br. 54/05. 13. Zakon o meunarodnoj pravnoj pomoi u krivinim stvarima, Slubeni glasnik BiH, br. 53/09. 14. Zakon o kretanju i boravku stranaca i azilu, Slubeni glasnik BiH, br. 36/08. 15. Zakon o azilu, Slubeni glasnik RS, br. 109/2007.

PREGLED

107

Pogledi i miljenja / Views and Opinions

Mirza erkez UDK 82.09

PANSKA TRAGEDIJA KAO ARHETIPSKI PREDSTAVNIK ANRA TRAGEDIJE OSVETE THE SPANISH TRAGEDY AS THE ARCHETYPAL REVENGE PLAY
Saetak Autor e u ovom radu prikazati okolnosti i razvoj anra tragedije osvete u engleskoj renesansnoj knjievnosti te ponuditi prikaz karakteristinih odlika anra na primjeru panske tragedije Thomasa Kyda kao arhetipskog predstavnika. Kljune rijei: panska tragedija, Seneka, ludilo, Thomas Kyd, tragedija osvete Summary In this paper, the author will examine circumstances and the development of revenge play genre in the English Renaissance literature. He will present as well the overview of the genres peculiarities on the example of The Spanish Tragedy by Thomas Kyd as the archetypal revenge play. Key Words: Spanish Tragedy, Seneca, madness, Thomas Kyd, revenge play

PREGLED

111

Uvod Engleska tragedija osvete duguje svoj razvitak Seneki u istoj mjeri koliko je nezavisna od njega. T. S. Eliot s pravom tvrdi da nije postojao vei utjecaj na elizabetinski um i dramu od Senekinog. U poreenju s Italijom, engleska renesansa se javlja kasno i ne proizlazi direktno iz humanizma. Razvoj engleskog humanizma prekida reformacija, pa se zrela renesansna direktno nastavlja na prekinutu nit humanizma. Srednjovjekovni dramski ciklusi i moraliteti, autohtona dramska forma, odravaju se sve do 1542. godine i predstavljaju vodei dramski oblik. Humanisti sa sobom donose latinizirajuu ili uenu dramu i trude se nametnuti je kao jedinu dozvoljenu. Novi dramski val nije bio dovoljno snaan da zatre tradiciju tijelovskih drama1 i moraliteta, ve u postojeu dramsku tradiciju uvodi koherentnu radnju, podjelu na inove i versifikaciju dramskog teksta. Elementi autohtone drame ostaju netaknuti, poput formiranja antagonistikih likova na osnovu Poroka iz moraliteta. Nakon ukidanja tijelovskih drama nastaje stvaralaki vakuum u kojem cvjetaju politiki moraliteti u slubi vjerske polemike. Iz uenih centara dopire pravilna komedija i tragedija, pravilna u smislu potivanja pseudoaristotelijanskih pravila o jedinstvima. Pravilna tragedija se pojavljuje ubrzo poslije komedije. Prvi autori se trude ispotovati humanistiko nametanje jedinstva mjesta, radnje i prostora te, kao njihovi slavniji nasljednici, smatraju Seneku neospornim autoritetom antike tragedije. Elizabetinci nisu poznavali ni dramu ni filozofiju ni knjievnost stare Grke zbog nepostojanja prijevoda. Kad Polonije u Hamletu kae za trupu putujuih glumaca da za njih Plaut nije odve veseo, niti Seneka ozbiljan2 on navodi autore koje su elizabetinci drali za neprikosnovene autoritete dramskog stvaralatva vrijedne imitiranja po svaku cijenu. Gorbodak je do osamdesetih godina XVI stoljea bio najbolja pravilna tragedija. Taj komad je 1561. godine prikazan pred kraljicom Elizabetom I. Sie drame je uzet iz staroengleske historije, dok su se autori posluili Holinshedovom hronikom kao izvorom podataka. Dugi deklamatorski pasai (iz elje da se uspjeno imitira Seneka) oduzimaju ovoj drami i posljednji atom scenske ivosti. Sam komad je u sutini politiki obojen moralitet koji kraljici djevici treba ukazati kakva sudbina eka zemlju ukoliko se ona ne uda i ne ostavi
Ciklus drama s biblijskom tematikom izvoen na pokretnim pozornicama na praznik Tijelova (Corpus Christi). Op. aut. 2 The Complete Works of William Shakespeare, Wordsworth Editions Ltd., 1996, 685.
1

112 PREGLED

nasljednika. Gorbodakova je vrijednost, ako je uope i ima, u postavljanju standarda autorima koji dolaze: uzimanje siea iz staroengleske historije, upotreba Holinshedove hronike kao izvora podataka i koritenje blank versa kao poetskog metra drame. Procvat drame se vee za djelovanje univerzitetskih umova3, od kojih su za daljnji tok najvaniji Christopher Marlowe i Thomas Kyd. Marlowe u svojim dramama pokazuje svoj pjesniki talent i umijee i otkriva velike mogunosti blank versa. Kyd prilagoavanjem Senekinih drama domaoj sceni stvara novi dramski obrazac iji se utjecaj osjea sve do puritanskog zatvaranja pozorita 1642. godine. Univerzitetski umovi su pripadali graanskoj inteligenciji, koja u isto vrijeme prati savremene trendove i pazi na ukus publike, stvarajui prilino demokratska djela. Pozorina publika je potjecala iz razliitih drutvenih slojeva, pa se u dramama moglo nai elemenata za svaiji ukus. Nii, neobrazovani slojevi (groundlings4), uivali su u ludilu, nasilju i lakrdijanju. Za publiku iz viih slojeva su bile ostavljene dileme protagoniste u kojima se oitavaju granice tadanjih drutveno-moralnih normi, hipotetiki stavljenih na praktinu kunju. Utjecaji i znaajke tragedije osvete (1) Thomas Kyd nije napisao mnogo za ivota, ali je njegov rad izveo revoluciju u dramskom stvaralatvu. Izuzetno razvijen dramski instinkt i ulo za potrebe publike naveli su ga na zakljuak da publiku Senekinim tragedijama privlai obilje grozomornih detalja. panska tragedija nema pretka po slinosti radnje i tematici u engleskoj knjievnosti, no bez sumnje njen krajnji uzor je Seneka preciznije drama Tijest. Kyd od Seneke preuzima mnogo elemenata koji se ustaljuju u konvenciju anra.
Grupa renesansnih engleskih autora kojima je kritika dala ovo ime jer su bili univerzitetski diplomci, a nisu se bavili pravom ili teologijom za to su kolovani, ve knjievnim ili dramskim radom. Obino se Christopher Marlowe, Robert Greene, Thomas Nash, Thomas Lodge, George Phill, John Lilly i Thomas Kyd navode kao glavni predstavnici. Op. aut. 4 Termin groundling (prizemlja) upotrebljavao se za posjetioce pozorita iz nie, neobrazovane drutvene klase. Plaajui jedan peni za ulaz, oni nisu sebi mogli priutiti sjedite, te su bili smjetani izmeu bine i prvog reda sjedita. Poznati po loem ponaanju, esto su znali bacati orahe i trulo voe na dramske likove koji im se nisu dopadali. Op. aut.
3

PREGLED

113

Senekin dramski opus moda i nije bio namijenjen scenskom izvoenju. Zbog nepostojanja podataka o njihovom postavljanju na scenu u Senekino vrijeme i poslije njega neki kritiari su uvjereni da ih je Seneka napisao kao drame za itanje5 ili kao naputak ostalim autorima kako da piu dobre drame. Meutim, postoje sigurni podaci o njihovom postavljanju na scenu elizabetinskog i jakobinskog Londona. Paralelno sa Senekinim, u sieima jaa italijanski utjecaj. Sama priroda Senekinih drama je osigurala njihovu popularnost meu elizabetinskom publikom, privlaei je kao magnet eljezne opiljke. Siei njegovih drama su zasnovani na herojskom ciklusu starogrke mitologije, prepuni strahota, krvoprolia i tekih zloina u svijetu izokrenutog morala kojim se kao lajtmotiv provlai osveta. Kydov rad iskazuje karakteristiku svih autora renesansne Engleske: jednu vrstu umjetnike svojeglavosti. Ona se moe definirati kao prihvaanje nekog anra sa svim njegovim pravilima i konvencijama, ali bez slijepog slijeenja tih konvencija. Naprimjer, Thomas Wayatt prvi donosi sonet u Englesku, prvi je prepjevao Petrarkin sonetni vijenac, ali je u vlastitim sonetima izbacio pozersku petrarkistiku konvenciju ljubavnika ucviljenog svirepou svoje dragane. Thomas Kyd koristi isti modus operandi kad pristupa Senekinom dramskom naslijeu. Senekin obrazac se sastoji od est smjernica po kojima se ravna dramski tok: 1. Tajno ubistvo, najee dobrog vladara ubija zla osoba; 2. Duh ubijenog pohodi mlaeg srodnika, sina najee; 3. Period prikrivanja, intrige ili zavjere unutar kojeg ubica i osvetnik spletkare jedan protiv drugog dok broj leeva lagano raste; 4. Stvarno ili odglumljeno ludilo osvetnika ili nekog njegovog epigona; 5. Izbijanje opeg nasilja na kraju komada, koje se u renesansi postie pomou namjetene maske6 ili slavlja; 6. Katastrofa koja pokosi sve dramske likove, ukljuujui i osvetnika.
5 6

Closet play drama za itanje. Op. aut. Maska Amaterska dramska predstava alegorijskog karaktera, vrlo popularna u Engleskoj u XVI i XVII stoljeu. Izvodili su je lanovi dvora ili visokog plemstva, uz malo ili gotovo nikakvo uee glumaca. Renik knjievnih termina, Nolit, Beograd, 1986, 412.

114 PREGLED

Senekina politika karijera i stoika filozofija odraavaju se na tragediju osvete. Osvetnik se trudi biti stoikom ili stoiki trpi sve nedae na svom putu (mada ta osobina nije izriito naglaena). Namee se zakljuak da je Seneka najradije obraivao temu sukobljavanja pojedinca u kojem je vrsto izgraen etiki sistem s nakaradnim svijetom u kojem ivi. Jakobinska tragedija nastavlja ovim pravcem i pojaava ga do krajnjih granica morbidnog. Takoer bi se moglo zakljuiti da italijanski utjecaj predstavlja oma Seneki, ali taj zakljuak vodi u krivo. Poto Machiavellijev Vladalac dugo vremena nije bio preveden, publika nije bila upoznata s njegovom pravom prirodom, niti s idejama koje Machiavelli zagovara. Smatran olienjem avolske prevejanosti i bezobzirnosti u postizanju ciljeva, Machiavelli lino iznosi prolog Jevrejina s Malte. (2) Kyd majstorski upravlja pogonskim gorivom drame osjeajima to likove sile na interakciju. Svaki lik predstavlja jedan (ili vie) osjeaj(a) koji u njemu prevladava(ju) i nagoni(e) ga na akciju. Ljubav i dunost su isprepleteni u Hijeronimu i Bel-Imperiji, panskog kralja dunost odvraa od dravnikih poslova, ljubav vodi Horacija u smrt, posebno zlehudog Baltazara, a Lorencova patoloka praktinost se pretvara u medij izvrenja don Andrejine osvete. Znaenje i simbolika ljubavi u panskoj tragediji su preokrenuti, najsliniji hemingvejskoj kii. Ljubav je u ovoj drami poguban osjeaj po svaki lik u kojem postoji ili se javlja. Romantina ljubav je izazvala smrt Horacija, Bel-Imperije i Baltazara, roditeljska Hijeronima i Izabele, a don Bazulta osudila na uzaludno traenje pravde za svog ubijenog sina. Nisam siguran koliko ovo predstavlja Kydov lini stav, a koliko podilaenje Seneki. Varijanta tragike ironije je takoer jo jedan Senekin element koji je naao mjesta u tragediji osvete. Senekini zlikovci stradaju kada to najmanje oekuju, uvjereni u savrenost svog zloinakog uma. Lorenco se rado laa uloge u Solimanu i Perzedi7, krajnje uvjeren da je poinio savren zloin i proao nekanjeno. Pretjerana samouvjerenost i tatina ga spreavaju da uvidi kako je dobio ulogu ubijenog na pravdi Boga (Horacija), a da Hijeronimo preuzima njegovu ulogu ubice mala Hijeronimova premetaina. Prividno pomirenje Hijeronima i Lorenca, dio osvetnikog plana, pojaava Lorencovu samouvjerenost i vara radar.
7

Drama unutar panske tragedije koju protagonisti igraju pred panskim kraljem i portugalskim vicekraljem. Op. aut. PREGLED

115

Motiv pravde, prirode i osvete u panskoj tragediji (1) Drugi bitan motiv preuzet od Seneke je osveta. Dramu otvara prolog don Andreje, koji iznosi prethodni slijed dogaaja i njegovu situaciju. Nastradao u sukobu s Portugalom (u borbi s Baltazarom), on trai pravdu za svoju nezasluenu smrt mada je borba bila ravnopravna, njegov nedostatak iskustva koristi Baltazar, te Andreja gine. Sudije podzemnog svijeta se nisu mogli sloiti oko Andrejinog statusa: kao ratnika poginulog u borbi ili ljubavnika jer umire zaljubljen. Prozerpina na kraju presuuje u Andrejinu korist i nalae da se pravda ispuni. Praen personificiranom Osvetom kao jamcem izvrenja Prozerpinine presude, Andreja je prisutan na sceni, meutim bez utjecaja na likove ili tok radnje. On i Osveta ne vre interakciju s likovima (jer ih oni ne vide), niti imaju osobinu sveznajueg naratora. Naprotiv, njima je dodijeljena izmijenjena funkcija Senekinog hora: obavjetavanje publike i podsjeanje na krajnji ishod. Andrejina uskraena elja za ivotom i nesposobnost da prihvati svoj kraj nose dramsku dinamiku i izazivaju krvoprolie koje slijedi. (2) Savremeni ovjek i elizabetinci ne poimaju na isti nain prirodu i svemir. irinu vidika savremenog ovjeka ograniava racionalizam i ne doputa mu sagledavanje renesansnih djela i shvaanje njihovih poruka Isabel Rivers: Iako renesansni autor koristi isti vokabular kao i savremeni ovjek, potonji mu ne dodjeljuje isto znaenje.8 Elizabetinci u sutini preuzimaju srednjovjekovnu hijerarhiju i poredak svemira. U tom svijetu Bog je stvorio nebesa i zemlju, uspostavio prirodne zakone po kojima sve na zemlji tei savrenstvu. Posmatrajui prirodni svijet, ovjek bi bio u stanju uvidjeti prirodne zakone, te ravnajui se po njima ivjeti u skladu s prirodom. Blizina prirode i udaljenost od grada daje ovjeku vie anse da spozna ureenje boanskog stvaranja i stvorenog. Prirodi je suprotna vjetina. Ako je priroda rezultat boanskog stvaranja, vjetina/umjenost je ono to ovjek ini s prirodom. U idealnom poretku stvari, priroda i umjenost idu naporedo, dok ovjek poboljava i regulira sebe po prirodnim zakonima kroz vjetinu. Elizabetinskom ovjeku dvor predstavlja vrhovni simbol umjenosti: vladar treba potovati i paziti na prirodne
8

Isabel Rivers, Classical and Christian Ideas in English Renaissance Poetry, London: George Allen & Unwin, 1979, 1.

116 PREGLED

zakone, ali je upravljanje kraljevstvom odlika vjetine. Kraljeva dunost je kultivirati dvor, njegovati vjetinu i plemenitost. Potivanjem boanskih zakona i poboljavanjem prirodnog svijeta, vladar svom kraljevstvu osigurava mir i uspjenost. Ukoliko kralj zanemari svoje dunosti, poput panskog, onda njegov dvor postaje mjesto nepravde i korupcije. Iako u dui dobar ovjek, panski kralj je prezauzet sklapanjem mira s Portugalom. Zaboravivi svoje unutranje poslove, kralj daje odrijeene ruke Lorencu i Baltazaru korovu panskog dvora, i otvara put njihovim mahinacijama. (3) Vrt ima viestruku simboliku i ulogu u panskoj tragediji. Elizabetinskom ovjeku vrt predstavlja idealan spoj prirode i vjetine, jer nema esto priliku boraviti u prirodi i uivati u njenim iscjeliteljskim svojstvima. Hijeronimova slabost prema vrtu proistjee iz njegovog obrazovanja, sudakog namjetenja i prisustva na dvoru tvorei idealan odnos prirode i vjetine. Vrt je takoer sklonite od pokvarenog svijeta u klasinoj tradiciji povlaenje u vrt je i povratak u Zlatno doba, kad ljudi nisu poznavali strah od nepravde. Elizabetinski ovjek je vjerovao u dobrotu prirode, uvjeren da zlo na ovom svijetu izaziva ljudski osjeaj uskraenosti. Hijeronima zbunjuje njegovo potivanje prirode i prirodnih zakona: iako vjeruje u dobrohotnu stranu prirode i njene zakone, on spoznaje s gorinom da su mone i nemilosrdne osobe brojnije na ovom svijetu: Lorenco izvre prirodne zakone u maniru makijaveliste zarad svojih kriminalnih ciljeva. Shvativi da zlikovci skrnave prirodu i da se mogu provui nekanjeno, u Hijeronimu se budi sumnja najprije u ispravnost prirodnih zakona, pa zatim i u njih same. U sutini, Hijeronimovo razoarenje u nemogunost sistema da kazni krivce, ili u zadovoljavajuu pravdu, pretvara ga u jednako okrutnog osvetnika kao to su njegovi muitelji klin se klinom izbija, to u sutini predstavlja prihvaanje zakona jaeg. Kydov vrt vrvi simbolikom veina likova se u njemu pojavljuje bar jedanput. Horacije tu upoznaje Bel-Imperiju, Hijeronimo ludi, Horacije gine, Hijeronimo pronalazi dokaz zavjere, a Izabela izvrava suicid. U maniru hemingvejske simbolike, vrt umjesto blaenog mjesta iz kojeg ovjek crpi snagu i energiju postaje gubilite.

PREGLED

117

(4) Bilo kakav pokuaj tumaenja potrage za pravdom unutar anra tragedije osvete, a da pritom iskljuuje elizabetinski odnos prema osveti, nepotpun je i nije u stanju objasniti nekadanju popularnost anra. Eleanor Prosser zakljuuje da u 15 drama iz ovog anra nastalih do 1607. godine dilema koja mui protagonistu ni po emu nije drukija od Hijeronimove ili Hamletove. U tim dramama dobar i vrli ovjek doivljava nepravdu, dok je priroda poinjenog zlodjela takva da krivce vodi ravno na vjeala u sluaju da budu optueni i osueni. Meutim, vie razloga spreava junaka da ostvari pravdu: 1. na dvoru vlada opa iskvarenost; 2. sam vladar je iskvaren do te mjere da se ne bi uope zauzeo za izvrenje pravde; 3. zlikovac ometa pristup oteenog dvoru i kralju; blokira njegove pokuaje (Hijeronimov sluaj). Protagonist kojem je uinjena nepravda jo ne evoluira u osvetnika poto vjeruje u prirodne zakone i trai pravdu na zakonom propisan nain. Razoarenje u pravosue i efikasnost pravosudnog sistema pretvara nezadovoljnika u osvetnika koji vlastoruno kanjava zlikovce jer to vidi kao jedini mogui nain. Ovim inom protagonist odbacuje vladarev pravosudni autoritet i odabire pravno gledajui vansistemsku osvetu. Susret s don Bazultom, koji isto tako traga za pravdom, Hijeronimova je prekretnica. On zakljuuje da i njega eka ista sudbina bude li dalje oklijevao, makar i sekundu due. Elizabetinsko poimanje osvete je dijametralno suprotno dananjem. Ukidanjem srednjovjekovnog koda osvete, pravda i osveta se prenose s pojedinca na dravu. U sluaju da pojedinac krene u traenje line osvete, on nijee Boga kao vrhovnog nosioca inherentnog prava na osvetu i dovodi u pitanje i kraljev autoritet i pravosudni sistem. U skladu sa tudorovskom ideologijom, jedino Bog ima pravo da se sveti, dok je ovjeku ostavljeno traiti pravdu putem ovozemaljskih institucija. U drugu ruku, pogreno je tretirati osvetnika kao zlobno i osvetoljubivo bie koje jedva eka priliku da vrati milo za drago: rije osveta je znaila kazna ili uzvratna pravda. Don Andreja trai osvetu zbog nepravedne smrti kazniti Baltazara ravnom mjerom poto mu je nanio nepravdu. Hijeronimovi vapaji za osvetom su takoer traenje pravde: shvativi da mu od vladara nema pomoi, a da nebesa nijemo ute, Hijeronimo uzima pravdu u svoje ruke nameui biblijski princip: oko za oko, zub za zub. 118 PREGLED

Iako odreeni broj naunika smatra osvetu ukinutu u elizabetinskoj Engleskoj, Bauers je uvjeren da je meu narodom preivjela simpatija za linom osvetom kao krajnjim rjeenjem. Sa istom sigurnou, Bauers tvrdi da je publika u pozoritu bila na Hijeronimovoj strani osvetnike pravde poto su drava i njen pravni sistem podbacili. Gledajui uopeno, tragedija osvete se zasniva na obrascu ubistva neke osobe koje prolazi nekanjeno. Dunost najblieg roda je osigurati pravdu ili dovoenjem ubice pred sud ili njegovim pogubljenjem u sluaju da je prva opcija neizvodiva. (5) Tragedija osvete se moe podijeliti u dva dijela: u prvom dijelu nezadovoljnik vjeruje u prirodne zakone i sposobnost vladara da provede pravdu kada njegova lojalnost nije ni najmanje upitna. Vojvoda od Kastilje (in III, scena 14) kae da je Hijeronimu njegovo besprijekorno obavljanje sudake dunosti donijelo divljenje i veliko potovanje panskog dvora. Nakon Horacijeve smrt, Hijeronimo sumnja u zemaljsku pravdu i razmilja da je sam provede. Njegovo sumnjanje i skepticizam naspram nebeske pravde okreu ga svijetu u kom boravi don Andreja, a kojem se i jednako razoarana Izabela priklanja. Paganski svijet predstavlja relikte primitivne zajednice Zlatnog doba kada ljudi nisu poznavali nepravdu. Ako se nepravda i desi, ona e biti ili ispravljena ili rekompenzirana (don Andrejin sluaj). Svrha ludila (1) Ludilo je druga znaajka Hijeronimovog karaktera. Hamlet obiluje indicijama da princ glumi ludilo antic disposition. Hijeronimovo ludilo je druge vrste. Njega izaziva smrt sina i Hijeronimova nemogunost da kazni krivce, a koju pojaava injenica da je i sam Hijeronimo sudija. Uloga ludila je dvostruka: davanje lane sigurnosti i obmana zlikovaca koju e osvetnik iskoristiti za pripremu osvetnikog plana, dok je druga svrha odbrambeni mehanizam linosti razoaranog ovjeka. panska tragedija obiluje scenama ludila, od kojih je najvanija ona kad Hijeronimo trai pravdu na dvoru. Hijeronimo se pojavljuje nosei bode i omu simbole pravde i samoubistva. uvi Horacijevo ime iz usta portugalskog ambasadora, Hijeronimo dobiva napad ludila, te ga panski kralj ne razumije ta govori. Lorenco se tada spaava rekavi
PREGLED

119

da je Hijeronimo nezadovoljan podjelom plijena. panski kralj ne primjeuje krajnje iskazivanje nepravde: bode zaboden u zemlju ispred Lorenca poto je sva njegova panja usmjerena na sklapanje mira s Portugalom. Louis Wright je sklon ustvrditi kako je ludilo ustupak prizemljaima. Teko je povjerovati da bi se iko smijao Hijeronimovoj situaciji. Elizabetinci su vjerovali da ludilo izaziva ogromna koliina tuge ili strasti, mada je to zvanino objanjenje nedovoljno da objasni Hijeronimovu metamorfozu. Njegova elja za osvetom postaje strast koja ga cijelog obuzima. im Hijeronimo osjeti elja za osvetom, u njemu ludilo prokljua. Povezanost ludila osvetnika i njegovo opsesivno traganje za pravdom su direktno prikazani u panskoj tragediji sve scene ludila se tiu pravde. Tokom veeg dijela drame Hijeronimo je ili lud ili pokazuje znake ludila. Po otkriu Horacijevog lea, njegov razum poinje propadati. ak i u ovoj ranoj fazi drame Hijeronimo je sklon napadima ludila, mada tokom II i III ina uspijeva sauvati zdrav razum. Podsjeanje na Horacijevu nepravednu smrt neminovno budi Hijeronimove napade. Drugi in povezuje Hijeronimovo ludilo i nemogunosti da ostvari pravdu za Horacija. Monolog u treem inu iznosi bijes uperen protiv nebesa to doputaju da Horacijevo ubistvo proe nekanjeno. U ovoj sceni je Hijeronimo vidno rastresen, ali kad pred njega padne Bel-Imperijino pismo preostalo zrno razuma ga spreava da se obrui na Baltazara i Lorenca. Nekoliko scena poslije, nakon Pendriganovog vjeanja, Hijeronimo se opet pita zato nebesa ute. U ove dvije scene on nije nipoto lud, ali one pokazuju da ga neuspjeh u ostvarivanju pravde mentalno tereti. Kyd razvija Izabelino ludilo paralelno sa Hijeronimovim. Nakon Horacijeva ubistva ona ludi bez remisija. Njeno posljednje pojavljivanje je luako tranje po pozornici (in III, scena 8), pitajui pomonicu gdje je Horacije. Svrha njenog ludila je pokazati publici kakav kraj eka Hijeronima. Jo jedna scena ide u prilog tvrdnji da je Hijeronimovo ludilo povezano s traganjem za pravdom susret s don Bazultom. Kao sudija Hijeronimo susree razne ljude i rjeava njihove sporove. Prva tri graanina se ale na relativno beznaajne stvari, dok Starac objanjava da je doao traiti pravdu za ubijenog sina. Hijeronimo se odmah poistovjeuje s Bazultovim sluajem, podsjea se da nije osvetio Horacija i obavezuje se da e osvetiti oba sina. Tad zapada u ludilo i kida zubima dokumente zamiljajui da su to udovi njegovih neprijatelja.

120 PREGLED

Na samom kraju drame se ini da je Hijeronimo ipak ostvario kontrolu nad umom: zamisao da pogubi Lorenca i Balzatara za vrijeme izvoenja Solimana i Perzede pokazuje Hijeronimovu autokontrolu u krajnjoj fazi ludila. elja za osvetom ga je toliko izmijenila da on uope ne slii sebi iz prvog ina. Nema sumnje da je Hijeronimo lud tokom posljednjeg ina: neprihvaanje nesavrenosti svijeta u kojem ivi gdje poteni ljudi stradaju, a zlikovci prolaze nekanjeno odvodi ga u ludilo bez povratka. Zakljuak (1) Engleska drama zrele renesanse je mnogo nauila od Seneke ne gubei u tom procesu svoju samostalnost. Uena drama, nametana kao ideal, nije se primila. Tradicija tijelovskih drama se pokazala kao ilav ali ne i nerazuman protivnik. Prihvativi elemente koji su ispravili nedostatke, uz karakteristinu svojeglavost, renesansna tenja za oblikovanjem progovara u najbolje vrijeme i daje najunikatnija djela jo od anglosaksonske knjievnosti. Nema sumnje da je nepoznavanje grkog tragikog opusa ostavilo traga na anr tragedije osvete. Seneka je ponajprije bio filozof, pa tek (moda) umjetnik. Ne mogu rei da Seneka nije imao oko za lijepo, ali sam siguran da lijepo nije zanimalo svijet u kojem je ivio. Morbidni siei preuzeti iz starogrkih pria njemu daju potrebni materijal za sukob pojedinca s nakaradnim svijetom u kojem ivi, koji mu ne doputa da se pridrava svog etikog sistema i koji ga ne ostavlja na miru jer ga vidi kao prijetnju. Seneka dijeli istu tendenciju s autorima iz jakobinskog perioda. Pored kriza u zemlji, vladavina Elizabete I je vrijeme oslobaanja stvaralake energije i vrste vjere u ideale vladavina cara Augusta. Elizabetina smrt 1603. ostavlja duboku paranoju i strah od budueg nasljednika. Dolazak Dejmsa I na prijestolje smiruje situaciju, ali ne uklanja osjeaj nelagode. Tvrdoglavost i slijeenje zastarjelih ideja od Dejmsa I budi sumnju u ispravnost prijanjih uvjerenja i propituje stavove Neronova vladavina. Jakobinske drame se odvijaju u podlom bentosu, njihovi protagonisti nisu moralno svijetle linosti. Morbidni detalji i poniranje u pesimizam su prirodni elementi tih tragedija. elei potcrtati iskvarenost svoga vremena, Seneka pribjegava morbidnim detaljima kojima istie moralno pravilnog protagonistu u svijetu koji je izgubio sva mjerila.

PREGLED

121

(2) Thomas Kyd ini iste greke kao i sam Seneka. Zakljuivi ispravno ta publiku privlai Seneki, Kyd modificira Senekin dramski obrazac: Motiv osvete je djelomino posuen od Seneke. vrsti stisak u kojem je drao predekspirovsku dramu lei u njegovoj primamljivosti iskonskom teutonikom instinktu. Senekine drame su zasnovane na grkom ciklusu pria o herojima u kojima se odraava primitivan etiki kod.9 S druge strane, obrazovanu publiku Kyd ostavlja da razmilja o dilemi protagoniste i ispravnosti njegovih odluka u skladu s tadanjom etikom. Senekin oratorski stil je nakodio njegovim dramama. Zadatak govornika je uvjeriti protivnika u svoje stavove pomou argumenata, koristei se logikom i stilskim figurama. Slijedei Seneku, Kyd pretjeranom upotrebom stilskih figura i deklamatorskog tona daje svojim junacima crtu pretencioznosti i izvjetaenosti. Ovu osobinu primjeuju njegovi savremenici i odmah uzimaju na zub: od predmeta podsmijeha u Hamletu govor glumakog kralja i kraljice, pa do otvorenog ismijavanja u Stihoklepcu. Motiv ludila je takoer loe iskoriten: glavnu slabost anra tragedije osvete (veliki prostor izmeu posjete duha i izvravanja osvete) Seneka pokriva uvoenjem jo krvi i ubistava. Kyd ovaj brisani prostor popunjava scenama poprilino psiholoki neobjanjenog ludila. Dvorski maral najprije oklijeva, sumnja u svakog, svetio bi se, a ne zna kome, da bi na kraju uvjeren Bel-Imperijinom porukom skovao plan. Na taj nain, pored deklamatorskog tona, Hijeronimovo otezanje postaje kardinalna slabost drame. Marlowe je kao pjesnik nadmaio svoje savremenike, a ekspir njega. Snaga Marlowevljeva stiha je u hipnotikim pjesnikim slikama, dok je Shakespeareovog magija pretakanja svakodnevnog govora u blank vers. Kyd nije pjesnik da upeatljivim stihovima zaara mozak, niti je filozof da traga za istinom i dobrim. On je dramatist rijetko vienog talenta ija genijalnost smilja impresivne situacije i zvune, pedantne fraze. Porijeklom iz Londona, on je dobro upoznat s idejama, manirima i zabavom graanstva, a isto tako dobro upuen u domau i stranu knjievnost prava osoba za uvoenje dramskog oblika koji je dopadljiv publici i koji preuzima rastereenije elemente klasine knjievnosti. Nije preostalo mnogo drama iz vremena rane vladavine kraljice Elizabete I. Ne vjerujem da bi ijedna od njih uspjela vjeto objediniti domae i strane
9

The Works of Thomas Kyd, uredio Frederick S. Boas, Oxford Clarendon Press, 1901, 35.

122 PREGLED

elemente u novi anr kao to je to uinila panska tragedija. Ona Senekinu maineriju, koju su autora Gorbodaka nespretno upotrijebili, prilagoava jednoj ljudskoj emociji iz koje se razvija spora ali sigurna osveta dvorskog marala Hijeronima za smrt svog sina jedinca. U tome lei Kydova autorska genijalnost. Literatura
1. Alexander, M., A History of English Literature, McMillan Press Ltd., 2000. 2. Kovaevi, I. i grupa autora, Engleska knjievnost (600-1700), prvi tom, IP Svjetlost, Sarajevo, 1991. 3. Kyd, T. The Spanish Tragedy, uredio J. R. Mulryne, London/Ernest Benn Ltd; New York/W.W. Norton and Company, 1970. 4. Prosser, E. Hamlet and Revenge, Stanford: University Press 1957. 5. Puhalo, D., Istorija engleske knjievnosti od poetaka do 1700, Nauna knjiga, Beograd, 1976. 6. Renik knjievnih termina, Nolit, Beograd, 1986. 7. Rivers, I., Classical and Christian Ideas in English Renaissance Poetry, London: George Allen & Unwin, 1979. 8. The Complete Works of William Shakespeare, Wordsworth Editions Ltd., 1996. 9. The Works of Thomas Kyd, uredio Frederick. S. Boas, Oxford Clarendon Press, 1901. 10. Tillyard, E. M., W, The Elizabethan World Picture: A Study of the Idea of Order in the Age of Shakespeare, Donne & Milton, Vintage Books, 1959.

PREGLED

123

Maja Doenovi UDK 316.774 (497.6)

IZAZOV ZNANSTVENOG PROMILJANJA MASMEDIJSKOG KOMUNICIRANJA S POSTDEJTONSKOM BH JAVNOU PRIMAT MANIPULACIJE ILI OPSTOJNOST DIJALOGA1 CHALLENGES OF SCIENTIFIC ARTICULATING THE MASS-MEDIA COMMUNICATION WITH BH POST-DAYTON PUBLIC THE PRIMARY OR DIALOGUE VIABILITY2
Saetak Masmedijsko komuniciranje s postdejtonskom bosanskohercegovakom (bh.) javnou promiljano spram problematizirane dileme izmeu dijaloga i manipulacije; akutne boljke bh. komunikacijskog bitka i drutvene stvarnosti, kako uih, bh., tako i irih, europskih i svjetskih okvira; masmedijsko (pre) oblikovanje drutvene stvarnosti s posebnim osvrtom na poziciju i ulogu masmedija u Novom dobu drutvene stvarnosti; javnost u raljama medijske globalizacije, rastoena izmeu aktivizma mnijenjskog djelovanja i receptivnog konformizma suvremenosti; suvremena graanska misao i drutvena (ne) mo izmeu dijaloga i manipulacije promiljana spram komunikacijskog konteksta; stanje bh. javnosti i medijske scene; izlaz iz krize komuniciranja mentalnom dijalizom (individualno) i obnovom drutvenog supremativa graanskog (ope, zajedniko). Kljune rijei: dijalog, drutvenost, javnost, komunikacija, manipulacija, masmediji, mnijenje
1

Prilagoeni ekspoze odbrane magistarskog rada na temu Masmedijsko komuniciranje s postdejtonskom bh. javnou: izmeu dijaloga i manipulacije, odbranjenog 14. januara 2012. na Fakultetu politikih nauka Univerziteta u Sarajevu u okviru dvogodinjeg, postdiplomskog studija Komunikologije usmjerenje: odnosi s javnostima. The customized expos of MA thesis defense on topic: Mass-Media Communicating with Post-Dayton B-H Public: between the Dialogue and Manipulation, defended on January 14, 2012, at the Faculty of Political Sciences in Sarajevo within a two-year graduate Communication Studies Department: Public Relations. PREGLED

125

Summary Mass media communication with the post-Dayton public of Bosnia and Herzegovina (BiH), considered within the context of the dilemma between the dialogue and the manipulation that is in the focus of the set problem; acute points of pain of the communication Being of BiH and the social reality of both the target, BiHs and wider, European and worlds range; mass media (re)shaping of the social reality with specific focus on the position and the role of mass media in the New Age of the social reality; the public in the jaws of media globalization, decanted between the activism of the public opinion driven effects and receptive conformism of contemporaneousness; contemporary civil thought and social power(less)ness between the dialogue and the manipulation, reflected against the communication context; state of matters of the BiH public and its media scene; a way out from the crisis of communication by mental dialysis (individually) and by rehabilitation of the social supremacy of the civil (common, joint). Key words: dialogue, sociability, public, communication, manipulation, mass media, public opinion Prilikom promiljanja izazova masmedijskog komuniciranja s javnou postdejtonske Bosne i Hercegovine (BiH) spram postavljene dileme izmeu dijaloga i manipulacije neumitan je utjecaj spoznaje aktualne bh. a i ire drutvene stvarnosti u kojoj se ona izreka da je komunikacija sve i da je sve zapravo komunikacija doima izazovom s vie aspekata: onih koji takvu stvarnost komunikacijski kroje, ali i prekrajaju (mediji), onih koji ju prakticiraju (javnost) i time determiniraju vlastitu drutvenost, te s aspekta samog konteksta i diskursa bh. komuniciranja u kojemu se prepliu antagonizmi dijalokog i manipulativnog principa ivljenja i miljenja. Jer to je komunikacija drugo negoli izraz i ovaploenje naih misli i djelovanja, dakle naeg obitavanja u svijetu objektivne datosti. Princip sumnje je princip znanosti. Dakle, temeljem postojeeg tragati za novim znanjem kao novim stvaranjem, ili, ajntajnovski1 reeno, nikada ne prestati postavljati pitanja.

126 PREGLED

S obzirom na bh. zbilju, iji smo svjedoci, ini se kako je u njoj malo pitanja, a odgovora na njih jo manje, jer je govor taj koji dominira, razgovor kao razmjenski odnos iskustvenog i misaonog polja je ugroen uslijed oslabljene kritike otrice uma bh. ovjeka, koji uje ali slabo slua; govori a malo pita, tako da traga za odgovorima u slubi provjerljive istine; promatra ali teko poima, tako da djeluje aktivizmom uma i duha u sustavnom, a ne stihijskom smislu. Upravo zbog spomenutih i mnogih drugih korelacijskih boljki bh. komunikacijskog bitka, zbog aktualnosti trenutka u kojem je vie nego akutna ona Einsteinova2 konstatacija kako je puno tee razbiti predrasudu nego atom, masmedijsko komuniciranje s postdejtonskom bh. javnou je u ovom radu promiljano u kontekstu problematizirane dileme izmeu dijalokog aktivizma i manipulativnog ustrojstva misli i djelovanja. Znanstveno razluivanje postavljene dileme moe otvoriti znanstveno utemeljen prostor za iznalaenje odgovora na kljune nedoumice, ali i za mogue mjere i principe djelovanja koji bi bili drutveno angairaniji i odgovorniji. Zato naglaavam drutveno? Upravo zato to aktualna drutvena stvarnost, kako irih, europskih i svjetskih, tako i onih za ovaj znanstveni rad ciljnih, bh. razmjera, prua mnogo razloga za ovakvu konstrukciju problematiziranog aspekta i predmeta promiljanja. Sudionicima ove stvarnosti, kao svjedocima tekuih drutvenih pojava i procesa, u svojoj osnovi vrlo turbulentnih i transformatorskih, bez dvojbe je jasno kako je Novo doba3, doba velikih promjena ljudske svijesti i duha u visokotehnologiziranoj stvarnosti suvremenog drutva, u svojoj osnovi opozitno, brzoprotono, teko za usmjeriti i profilirati, jer mu je temeljna konstanta izvjesnost promjenjivosti, strah i nesigurnost postojeeg, neizvjesnost budueg. U takvim okolnostima, digitalizirani surogat kulture namee tradicionalnoj kulturi svoje ekranizirane mree kao drutvene kontekste i elektronizirane kodove kao obrasce komuniciranja, ne kao neto to je dostignue i uinak tradicionalnog, ve kao kulturu za sebe i po sebi. Shodno tome, bh. drutvo je optereeno atrofijom kritike misli i racionalnog promiljanja, spektakularizmom medijske stvarnosti bljetave forme i osiromaene sadrine, koji, simulirajui potrebe, stimulira: konzumerizam kao princip ivljenja, konformizam kao naelni obrazac ponaanja, populizam kao kulturnu vrijednost per se, te senzacionalizam i spekulativnost kao primarne komunikacijske kodove, bazirane prvenstveno na doivljaju sopstva i drugih u okruujuem svijetu dananjice, onog koji poiva na pukoj receptivnosti promatraa, ne refleksiji sudionika.
PREGLED

127

Aktualnom bh. stvarnou dominira ono to Francis Balle (1997: 67) definira kao vrstu regresije u kolektivne predstave u kojima vladaju simboli, mitovi i princip pripadnitva pre nego pojmljivost i promiljanje. Drugim rijeima, dominira svojevrstan etnonacionalni princip, umreen u drutveno-politiki okvir4 kao kljuan za svako drutveno odreenje jedinke i zajednice (statusno, kao i ono koje je u vezi sa svakim oblikom drutvene moi). Aktualna bh. (obez)drutvena praksa pokazuje kako su tri obligatorne instance takvog odreenja koje je potrebno zadovoljiti da bi odreenje statusa i moi bilo mogue prisvojiti (ne u stvaranju ostvariti): tehnokratsko (partitokratsko), etnokratsko te, potom, teokratsko. Time ono primarno drutveno, graanski supremativno demokratsko, biva simulirano, lienog odraza objektivne datosti. Aktualni bh. trenutak ne zahtijeva kulturu niti prosvjeenost, ve zabavu tabloidiziranih medijskih prostora koja proizvodi instant trendove, ne vrijednosti, ostraeni javni diskurs osiromaenog sadraja i upitne pismenosti, ali vrlo senzacionalistike forme. Intelektualna elita djeluje rastoeno, fragmentirano. Njezin glas je utian pred dominacijom populistike vriske. Kultura ostaje na raskriju tehnologiziranih surogata i obeshrabrenih civilizacijskih naela duhovne prosvjeenosti i misaone osvijetenosti, bez jasnih smjernica kojim putem i kako dalje. Bh. drutveni milje openito egzistira uz govorni komunikacijski diskurs dezintegracijske preferencije, u kojem se politika dananjice doima kao komunikacijski odreena funkcija ovjekovog (samo)ostvarenja u strukturi pozicioniranja i isplativnosti drutvene moi, bez stabilizacijske i objedinjavajue/dijaloke preferencije. Biti svjestan spomenutih postojeih, po drutvo i ljudsku komunikaciju degradirajuih oprenosti i antagonizama javne, komunikacijske, a samim time i medijske sfere, te segregacijskih politika5, moe neosporno predstavljati konstantu u nezavidnom opsegu suvremenih, openito instantnih i nestalnih, vrlo fluidnih ljudskih iskustava. Ta svjesnost i konstanta mogu tvoriti poetnu poziciju promjene postojeeg, kao potrage za alternativom, reparativom i korektivom drutvenosti, te nekom novom, vie humanom, a manje tehnologiziranom komuniciranju kao modusu vivendi. S takvog i znanstveno utemeljenog stanovita, jasno je kako je opi, drutveno-znanstveni cilj ovakvog promiljanja utvrditi dominirajue karakteristike masmedijskog komuniciranja s postdejtonskom bh. javnou i njihovog utjecaja na drutveni (ne)aktivizam i (ne)odgovornost graanske (medijske) javnosti u aktualnoj bh. drutvenoj datosti. Dakle, znanstveno verificirati jesu li i na koji nain odrednice komunikacijskog obrasca koji mediji kreiraju za bh. javnost postdejtonskog doba dominantno dijalokog ili manipulativnog karaktera. 128 PREGLED

U prilog navedenom, evo i sublimiranih determinanti: 1. medijskog (pre)oblikovanja drutvene stvarnosti, s posebnim osvrtom na poziciju i ulogu masmedija u Novom dobu drutvene stvarnosti, 2. javnosti u raljama medijske globalizacije, rastoene izmeu aktivizma mnijenjskog djelovanja i receptivnog konformizma suvremenosti, te 3. suvremene graanske misli i drutvene (ne)moi izmeu dijaloga i manipulacije, promiljanih spram komunikacijskog konteksta. 1. Indikativne odrednice aktualne drutvene stvarnosti mogu se pronai i u ustrojstvu medija dananjice, metodama i tehnikama njihovog izvrenja zadataka. Zato istiem zadataka? Zato to to nije vie drutveno primarna i obligatorna (u javnom interesu) funkcija tanog, objektivnog, provjerljivog, potpunog i razumljivog izvjetavanja o aspektima drutvene zbilje od znaaja za svakog pripadnika drutvene zajednice u njegovoj samostalnoj procjeni i spoznaji izvjetavanog. Za lanove zajednice taj glas medija vie nije glasnik informacije i prijenosnik objektivne datosti, ve esto izvor manipulacije i iskonstruiranih tema od znaaja za interesne, danas su to korporacijski konceptualno umreene skupine (ne vie sustavne, jer je aktualni upravljaki sustav drutva per se u znakovitoj mjeri korporacijski i transnacionalno uvjetovan). Strukturna ureenost medijske scene je takva da se od javnog sektora, za dobrobit informacije u svrhu opeg interesa, katalizatora drutvenih moi i statusnih preferencija, ko(r)lektora interesa razliitih skupina u jednoj drutvenoj zajednici, stiglo do: privatizacije medijskog materijalnog i duhovnog inventara, korporacijski umreenog sustava koji prelazi usko nacionalne okvire u svrhu poslovne likvidnosti, centraliziranih izvora razmjene sirove medijske grae, standardiziranih medijskih sadraja, ljudskih resursa koji su nositelji specifinih operativnih funkcija, multimedijalnih prijenosnih kanala, i u konanici,
PREGLED

129

 komunikacije kao transmisione radnje, ne smislenog razvojnog odnosa (razmijeniti smisao na bazi znaenjski ovaploenog sadraja, ne formu). Priroda medijske mree je dvojaka jer medijski promet karakterizira visoka stopa dinaminosti, fluktuacije, brzine kretanja kroz mnotvo multimedijalnih kanala, tehnika sofisticiranost struktura, a medijsko prometovanje predstavlja oblik burzovne transakcije interesno inkliniranih sadraja, ne vie primarno informacionih (novosaznajnih temeljem postojeeg znanja). Kakva je medijska konstrukcija stvarnosti, to jest drutvenog u novomedijskim okvirima? to se dogodilo s informacijom, kao nukleusom poruke? Svjedoci smo gubitka smisla i znaenja (medijatizacija), a multipliciranja izvora i koliine (medijalizacija) medijski projicirane materije. Kako se razgrauju zajednice, pa i medijske, principom ekonomske diferenciranosti, razgrauje se i osnova bitka homo sapiensa. Nestaju oni koje Sennett (2007: 10) karakterizira kao one kojima treba...vrsta ivotna pria, ponosni...to su dobri u odreenoj oblasti i vrednuju iskustvo steeno tokom ivota. Nasuprot tome, spomenuti teoretiar istie nove premise djelovanja, voene: represijom (ne prevencijom protiv) kratkih vremenskih rokova, usmjerenosti na potencijalne mogunosti (ne stvarne, znanstveno valjane i iskustveno izvjetene), i voljom za odbacivanjem iskustva (ne voljom za novim saznanjem na bazi postojeeg). Na takvoj novoformiranoj podlozi poiva i medijska konstrukcija suvremene stvarnosti, to jest drutvenog u novomedijskim okvirima. ovjek dananjice tako prestaje biti sudionikom objektivne datosti. Sveden je na razinu konzumatora, nijemog promatraa lienog komunikacijske ideje raz/pre/do/govora, kao realne vrijednosti i principa djelovanja u drutvu, pasivnog konformiste kojemu svaki drutveno angairani aktivizam predstavlja prijetnju po stalnu neizvjesnost vlastitog poloaja u njegovom mikroprostoru isto operativnih saznanja i izvjetenih radnji. Stvarati nezadovoljstvo postojeim, anulirati naslijee prolog, tu iskustvenu bazu saznajne funkcije ovjekovog habitusa, dio je marketizacije medijskog instrumentarija i osobita vrsta barbarizma Novog doba. Primjera je dosta koji svjedoe o tome, no nekoliko ve standardiziranih obrazaca koji se mogu uoiti prilikom analize medijske scene i redovite prakse izlaganja medijskim reflektorima u postdejtonskoj BiH (ini se i ire) mogu se izdvojiti kao indikativni:

130 PREGLED

 Centralne vijesti, naslovnice, poetne stranice portala: u pravilu su negativnog predznaka, u funkciji odravanja nesigurnosti i potresa, stanovitih promjena, kako bi osjeaji tjeskobe i straha, ugroenosti (osnova manipulacije) ostali na dosljedan nain u slubi odranja recipijenta kao konzumenta, ne sudionika i aktivnog analitiara medijske interpretacije stvarnosti, koji bi bio potaknut (ne onemoguen, pasiviziran, atomiziran) propitivati ono to mu se i oko njega dogaa. Medijski sadraji pozitivnog karaktera dobivaju skroman medijski prostor kako ne bi potaknuli konkretnu reakciju na pozitivne odraze stvarnosti u vidu osjeaja korisnosti za i povjerenja u zajednicu. Tabloidizacija medijskih sadraja (informacija kao odraz namjere, uvjerenja, ukusa) insinuira ulne stimulanse i odvlai panju s racionalnog promiljanja o predoenim sadrajima kao nametnutim eljama da bi te inscenirane elje bile doivljene kao realne i nune potrebe. Isticanje razliitosti i oponiranja meu standardiziranim obrascima pokazuje zapravo kako ta dodana vrijednost u simbolikom smislu zapravo svjedoi da je princip isti, a sve drugo su neznatne razlike uslijed uniformnosti onog to su medijski obrasci ve odabrali za konzumente na koje tako upakiran sadraj ostavlja dojam kao da ga oni biraju, a ne da su tim paketom oni ti koji su ve odabrani. Niska razina medijske kulture i pismenosti: kako su znanja operacionalizirana, a vjetine svedene na razinu tehnologiziranih radnji koje je potrebno brzo, reducirano i transakcijski uspjeno isporuiti u mreni prostor, medijski djelatnici postaju dio tog standardiziranog mehanizma masovne medijske produkcije masovnih poruka kako bi se zadovoljio masovni konzumerizam mase pasiviziranih apsorbenata ispred veinom ekraniziranih povrina brojnih produkata komunikacijskih tehnologija. Bitna je omasovljenost6, informacije su vie-manje odsjeci informacionih jezgara. Medijski djelatnici vode bitku s vremenom jer trebaju pratiti ogromnu koliinu distribuiranih vijesti, pripremiti ih za daljnju dostavu, te biti stalno u pokretu kako bi zabiljeili isjeke stvarnosti na terenu koje treba brzo, u to kraoj formi, pripremiti za isporuku u medijski eter. Jasno je kako takve radnje zagovaraju iskljuivo vjetinu okretnosti isporuiti to vie (senzacionalistikog, ulno primamljivog, ne razgovornog niti refleksivnog, jer za to treba znanje i vrijeme) u to manje vremena. Uz to, aktualni procesi edukacije osiromauju saznajnu i iskustvenu podlogu budueg medijskog djelatnika time to potiu instantizaciju znanja kao onog vjeto preuzetog (ne saznajno stvaranog), distribuiranog, razmijenjenog i reduciranog u kvantitativno prihvatljive saetke. Iskustvena osnova njihovog rada ovisi o tome koliko je brzo i koliko uspjeno (ne dobro7) moPREGLED

131

gue savladati tehnologizirane vjetine, prijei s jednog na drugi operativni zadatak. Jasno da ostaje malo prostora (tek onoliko koliko se svaka individua svojom /sa/uvanom svijeu i profesionalnom, kao i graanskom odgovornou izbori) za provjeru saznajne osnove putem rada i djelovanja s drugima, izgradnje strunosti temeljem uenja (kao umnog napora, ne motorike radnje) od drugih i s drugima, te stjecanja novih znanja u takvom procesu. Komunikacijske sposobnosti kao temelj kulture medijskog dijaloga i profesionalizma: komunikacijske vjetine i sposobnosti je potrebno operacionalizirati tako to emo misliti/promiljati ono to komuniciramo (govorimo, piemo, govorom tijela izraavamo) i definirati nain na koji to inimo, za to je nuan sklad misli i jezika. Komunicirati poruku u suglasju misli i jezika, kao i bihevioristikog kda, i biti kompetentan, pa to znati struno i profesionalno provoditi u djelo u duhu ope, kao i medijske kulture i pismenosti, sine qua non je svake, pa i medijske komunikacije u drutvu. Kako iznai alternativni pravac kretanja? Korijeni dosljedne promjene koja bi bila znanjem konkurentna, a iskustvenom sposobnou kompetentna, nalaze se u samom operativnom sustavu drutva. No, unutar svakog, pa i medijskog segmenta, mogue je inicirati pozitivan pomak ako se kritine mase prepoznaju (u duhu misli Aldousa Huxleyja kako je samo...jedan kutak svemira koji sigurno moete promijeniti, a to ste vi sami), komunikacijski kontekstualno udrue i diskursno priblie, regenerirajui mo selekcioniranja temeljem kritikog propitivanja i dijaloku premisu njihovog odnosa, istiui ideju (koja i jest u osnovi dijaloga), a ne pravilo bez pogovora (u osnovi svakog indoktrinacijskog sustava), kao vrijednosnu kategoriju njihovog zajednikog8 djelovanja, lienog svake oportunistike improvizacije i manipulacije. Zato je prijeko nuna mentalna dijaliza ovjeka dananjice, posebice ovog bosanskohercegovakog. 2. Kakva je pozicija javnosti izloene takvoj medijskoj konstrukciji komunikacijske stvarnosti? Kritiki duh javnog ovjeka u djelovanju s drugima zapravo predoava prirodu i sutinu fenomena javnosti. Taj fenomen u kontekstu komunikacijskih odnosa mediji javnost drutvo nemogue je sagledati bez osvrta i na sociokulturne odrednice te pojavnosti u toj trijadi drutvenog zajednitva. No, koji su to indikativni aspekti javnosti na koje treba ukazati? Digitalno posredovana komunikacija Novog doba agitira i aktualizira javnog ovjeka kao esticu visoke stope mobilnosti, jer to sama mrea trai, i prua 132 PREGLED

izloenost pristupu globalnoj medijskoj sceni. No, uslijed nedostatka sustavne (u normativnom smislu) ureenosti online komunikacijskog prostranstva, javni ovjek, novom medijalizacijom/medijskim umreavanjem komunikacije, biva medijatiziran/ovisan o mrei/, ime se omoguava socijalni eskapizam (Tomi, 2008: 9). U takvom, supstituirajuem odnosu ovjeka spram sopstva, okruujue realnosti i mrene inscenacije njenog smisla i znaenja u kojem on pretae svoje privatno i ono javno u tajno, moe se pronai analogija sa stalnim previranjima izmeu linog, onog graanskog, kao javnog, i arkanskog9 (tajnog) u okvirima drutvene zajednice. Nasuprot misleoj, kao javnoj dimenziji drutva, javlja se ona tajna (arkanska), koja potie sve ono to moe umirujue delovati na narod: osobito simulacija slobode i uverenje da ima ono to nema (Enciklopedija politike kulture, Tadi, 1993: 460). U tim tajnama vladanja mogue je nai obrise novomedijske vladavine nad identitetskim odrednicama javnosti. Jer javna upotreba privatnog u medijski inscenirane svrhe kao (medijski simuliranom) realnou opravdane zapravo razgrauje to privatno (sopstvo) koje sigurnost nalazi u mrenim (tajnim) identitetima, i tako dezintegrira ono javno. Potvrde te dezintegrativnosti javnosti mogue je nai u injenici kako medijski meridijani nude prostranstva, ali anuliraju efekte drutvene bliskosti. Stvaraju iluziju pripadnitva omasovljenim korisnikim mreama, u kojima je mogue lako utjecati na konzumente jer nisu socijalizacijski niti kulturno determinirani, ve umreeni (njihova identifikacija je reducirana na korisniki raun, s proizvoljno naznaenim imenom i lozinkom pristupa mrei/depersonaliziranog konzumenta medijskih sadraja). Jo su Horkhajmer i Adorno upozoravali na opasnost pripadnitva takozvanim velikim grupama po drutveni osjeaj zajednitva, jer takvo pripadnitvo moe izazvati nadidentifikaciju putem koje se ostvaruje iluzija da se sudjeluje u snazi i velianstvenosti velikog kolektiva (Horkhajmer/Adorno, prema Tomi, 2007: 94). Omasovljenost ima potencijal da u masi otupljuju intelektualne sposobnosti individuuma za raun oslobaanja prvobitnih instinkta (Tomi, 2007: 95), to je pogodno tlo za manipulaciju i persuazivno djelovanje na to mnotvo pojedinaca izloenih inscenaciji interaktivnosti u kojoj je izbor zapravo nuna opcija. Pitanje koje proizlazi iz navedenog je: kako reintegrirati javnost? Odgovor je: povratkom na korijene njene dezintegrativnosti. Dakle, potrebno je krenuti od onog osobnog, individualnog. Sauvati mo razumskog rasuivanja, racionalne rasprave kao odnosne kategorije sudionika suvremenog komuniciranja mogue je individualnom odgovornou svakog sudionika aktualnog trenutka dananjice, koji mislei selektira sadraje, pristupa medijima i njihovim porukama, dakle bira10 i kritiki samostalno obrauje, a u razgovoru11 s drugima razmjenjuje i propituje. S tim u vezi vrijedi podsjetiti
PREGLED

133

kako kada se u drutvu zaista osjeti da razgovor zamenjuje govor (tj. nasilje), onda je to pouzdan znak da se drutvo kree od nunosti prema slobodi (Enciklopedija politike kulture, unji, 1993: 237). Sljedee pitanje bi bilo: kako sad od tog individualnog stii do onog zajednikog? Zato zajednikog? Zato to, etimoloki, kategoriju javnosti karakteriziraju raznolika znaenja, ali sva ona u osnovi sadre odrednicu zajednikog kao opeg, integrativnog, skupnog, kao bivanja i djelovanja u grupi, s efektom uobliavanja misli, publiciranja mnijenjskog, kao mogueg, vjerojatnog (onog to je stav o neemu javnom od zajednikog interesa), no ne uvijek nuno i misleeg kao izvjesnog. Taj efekt determinira drutvenu komunikaciju (ponaanje, neposrednu i posrednu interaktivnost) i poloaj (priroeni statusni i prisvojeni mo) pojedinca kao pripadnika zajednice i sudionika njene stvarnosti. Na to nam navedeno ukazuje? Ono zapravo akcentira socioloku i psiholoku dimenziju fenomena javnosti, jer je javnost neodvojiva od socijalnog okvira u kojem nastaje, ali je i neizostavno pod utjecajem psiholokih odrednica pojedinaca koji ju oblikuju. No mo drutvene akcije /kao promjene/ mogua je samo kad takvi izrazi javnosti mnijenje, imaju podrku politikih centara moi12, jer teko da javno mnijenje moe mijenjati stanje ako nema politike volje za promjenom. Da bi ta volja izrodila promjenu, javno mnijenje treba imati dosljednost odgovornog i argumentiranog utjecaja na strukture politike moi posredstvom stalnog i javnog komuniciranja u formi dijalogizacije drutvene stvarnosti. No danas smo u situaciji da svjedoimo o upitnosti odnosa drutva, drave i medija spram javnosti u slobodnom izraavanju njene misli i volje. Za sunovrat graanski aktivne javnosti koja komunicira o pitanjima nunim za prakticiranje demokracije svakako veliki dio odgovornosti snose i medijski sustavi. Njihova tehnologizacija, multiplikativnost sredstava i kanala medijskog diskursa, kapitalizacija njihovih kapaciteta u svrhu trine (ne vie primarno drutvene) dobiti doprinijele su manipulativnom13 tretiranju graanske javnosti, koja umesto da...postane granica sile, predstavlja njen poligon (Tomi, 2007: 90). Ta mo se prakticira posredstvom velikih komunikacijskih mogunosti utjecaja na javnosti jednog drutva koje dananji mediji pruaju, to nesumnjivo ukazuje na medijsku ovisnost o tim centrima moi. Utjecati na kreiranje medijskih poruka, te tako oblikovati javno mnijenje (da bi interes odreene skupine bio predstavljen kao opi, a govor ekskluziviteta kao razumijevajui), danas predstavlja izraz stvarne dominacije u drutvu. No svaki odnos medija prema javnosti kojim se naruava proces oblikovanja linog miljenja o iskomuniciranim pitanjima ne moe biti u interesu javnosti niti zajednice graana, jer predstavlja ogranienje vlastite misli i djelovanja u drutvu. Stoga je odgovornost nad ouvanjem linog miljenja 134 PREGLED

odgovornost svake linosti ponaosob, to je i korak blie aktivaciji pokretljive javnosti poticane u racionalnom, argumentiranom poimanju pitanja od drutvenog znaaja. Kako? Tako to bi svaki pojedinac racionalizirao i eticirao vlastitu odgovornost i tako to bi mediji bili ti koji bi na isti takav nain javnost izlagali javnom diskursu o problematiziranoj tematici. Stoga, u svrhu otvorenog i drutveno odgovornog komuniciranja javnog mnijenja putem medijskog odnosa s javnou, kao i proaktivne uloge javnosti u tom odnosu, bitno je ne zaboraviti kako: mediji trebaju djelovati u svrhu promocije pluraliteta, komunikacijskog/razgovornog posrednitva izmeu graana i drave kako bi se postignulo razumijevanje, a ne simulacija dijaloga u svrhu jednoglasja, dok je graanima nuan izlaz iz stanja indiferentnosti linim naporima kako bi vlastiti realitet i medijsku (re)prezentaciju stvarnosti mogli kritiki i vlastitim razumom rezonirati/mniti. Sasvim je jasno zato bi credo alternativnog pravca mogao biti, kako to Jaspers (1973: 134) istie: uditi se znai teiti ka saznanju. U uenju postajem svjestan neznanja. Traim znanje, ali znanja radi. No do tog saznanja nikako nije mogue drugaije doi osim u meusobnom djelovanju medija i javnosti od opeg (a tako i u ime vlastitog) dobra i interesa, dok se do istine dolazi snagom samo svojeg, racionalnog rasuivanja i poimanja stvarnosti. 3. Kakva je drutvena mo (ili nemo) komunikacije pod teretom dispariteta izmeu dijaloga i manipulacije? Destabilizacija dijalogizirane drutvenosti, koja je de facto na djelu u dananjoj BiH, dogaa se aktivacijom manipulativne simulacije stvarnosti, vjetine upravljanja masom ije se drutveno zajednitvo razgrauje tehnikama desocijalizacije. Jasno je kako i lice (dijalog), kao i nalije (manipulacija) drutvenog, pokree mo komuniciranja, kojom se stvara specifian diskurs i djelujui kontekst. Aktualni bh. trenutak svjedoi o dominirajuem manipulativnom obrascu bivanja i djelovanja u drutvu. Neposrednost komunikacijskih odnosa je reducirana tehnologizacijom ljudskih relacija i elektroniziranjem organizacijskih formi i drutvenih kategorija/struktura. Medijski kol(r)ektori su pod djejstvom propagande (onih koji posjeduju mo politike volje) i reklame (onih koji upravljaju tritem kapitala), pa i sami djeluju u svrhu politizacije veine
PREGLED

135

spram interesa manjine (propagandno) i spram potroakih afiniteta centara moi (reklamno), ostavljajui njihovu primarno edukativnu i informativnu svrhu na marginama drutvenog. Jasno je kako je kultura razgovora poraena (ne)kulturom govora. Revitalizirati razgovor znai obnoviti komunikaciju kao vezivno tkivo temeljne ljudske zajednice drutva, koje tvore ljudi, predodreeni da u komunikaciji, kao odnosu zajednitva u svrhu stvaranja novih vrijednosti iz razmjenske sublimacije postojeih, sebe i svoju zajednicu grade i nadopunjavaju, te tako osiguraju izvjesnost njihovog drutvenog trajanja. Da bi to bilo mogue, potrebno je i demistificirati jezik kao sredstvo komuniciranja, ime ukazujem na neizostavan komunikacijski aspekt Novog doba i homo novuma u njemu onaj jezini, koji je danas izloen manipulativnim djelovanjima na sinergiju njegovih funkcija upotrebnu (komunikativnu), dakle onu koja nam daje jasnou jezine poruke u cilju informiranja, i znaenjsku (simboliku), koja nam prua ekspresiju konotacije i emocije kako bi se osiguralo razumijevanje. Novi ovjek komunicira u duhu kompeticije, koristi ve ustaljene novostandardizirane kodove digitalnog govora i pisanja i takvom uproenou i unifikacijom vokabularne ekspresivnosti vri nasilje nad uroenom jezinom matricom. Ujedno, jezik komuniciranja kome je oduzeta kohezionost sadraja, osobitost izriaja, dijaloka forma i dubina smisla da ne bi poruke koje prenosi poticale na kritiku obradu postaje uljudan, prihvatljiv za sve i prilagodljiv svemu. Zato je danas, ini se, pravi...izazov...razviti novu vrstu intonacije i novu vrstu razgovora (Voki-Avdagi, 2002: 75), jer novomedijska umreenost oskudijeva u moi susreta (ibid.). U kontekstu navedenih izazova i proturjenosti suvremene drutvenosti ili, bolje rei, obezdrutvljenosti postavlja se pitanje: kakva je bh. medijska scena i kako mediji komuniciraju s javnou u BiH? Je li i naa, bh. stvarnost, zapletena u mreu doba informacija koje nedostaju (Dery, prema urak, 2006: 122)? Bez dvojbe se moe rei da jest. Pitanje mogueg izlaza iz krize komuniciranja je u duhu susreta, dakle razgovora sa sopstvom (izlaz iz krize samostalne misli) i drugima (izlaz iz krize djelovanja, poluenosti novih vrijednosti). Drugim rijeima, promjene je mogue oekivati samo ako se bude sustavno i dosljedno radilo na: promjeni komunikacijskog, a samim tim i medijskog diskursa sa i meu bh. graanima. Rasteretiti ga uskoe poimanja sopstva i svijeta u okruenju, nesklada misli i jezika, da bi dijalog kao razumijevanje bio vodea premisa ivljenja i djelovanja, 136 PREGLED

 regeneraciji svijesti bh. graanina o nunosti propitivanja sebe i drugih, kao i okruja u kojemu jesmo, istine, znanja i sigurnijeg sutra radi, ne nunosti indoktriniranja misli, razvlatene saznajnog procesa u onesposobljenom odnosu djelovanja s drugima, i povratku njihove savjesti one ljudske, moralne, etike, temeljem revaloriziranja znanja, miljenja i neimarskog (ne marketarskog) principa stvaranja duhom i intelektom14. Za takav rad nuna je stabilizacija bh. izvorne drutvene zbilje i demistifikacija bh. misli od brojnih podjela. Drugim rijeima, potrebna je intervencija razuma u njenu oaloenu zbilju (urak, 2006: 7). Navedeno e biti mogue samo ako se aktiviraju mikro otpori na pojedinanoj/individualnoj razini (iz koje proistjeu pretpostavke za djelovanje na razini socijalnog udruivanja) svakog medijskog djelatnika koji je, prije svega, bh. mislee i drutveno bie, te graanin (u socijalnom zajednitvu) bh. zajednice. Bh. graanin ima moralnu i profesionalnu odgovornost u stvaranju (ne konstruiranju) bh. drutvene stvarnosti te u kreiranju bh. javnog mnijenja, jer danasmediji predstavljaju opredjeljujui filter izmeu stvarnosti i njene percepcije u javnosti15. Mediji nisu niti bi smjeli biti na raskriju izmeu javnosti i drave, medijatizirati glas javnosti, pojavniti dravu ili podraviti sami sebe. U ime ouvanja drutvenog, oni nuno trebaju ostati sedma sila i etvrti stup vlasti, kao uvari otvorenog i misleeg drutva, slobode ovjeka i njegovog izraavanja misli i volje u dijalokom komuniciranju, javno rezonirajueg graanina te oblika drutvenog organiziranja i udruivanja. Da bi javnost premostila jaz izmeu indiferentnosti nesigurnog postojanja i promiljenosti slobodnog djelovanja, graani kao individualni subjekti moraju se suoiti s jednim od najveih ivotnih izazova. Donoenjem odluke. O graanstvu kao nainu ivota na koji Bosna i Hercegovina ima pravo (urak, 2006: 86), koji implicira i istu takvu, kao nunu sveobuhvatnost znaenjskog smisla komuniciranja u bh. drutvu. To je ona ve spomenuta nunost podvrgavanja mentalnoj dijalizi svakog bh. graanina ponaosob u borbi protiv svakog oblika onoga stremljenja koje tei k tome da mnotvo svede na jedan princip, na plauzivni singular, na temelj iz kojeg se sve pojedinano treba da odredi (Lavi, 2006: 62). Boriti se protiv takvog odreenja moe se samo dijalogiziranom komunikacijom koja bi predstavljala ne nominalnu ve realnu vrijednost naeg ivljenja, u duhu misli akademika Cvitkovia (2011: 270) kako u dijalogu treba sugovornika
PREGLED

137

prihvatiti onakvim kakav jest, u njegovoj drugosti, s punim respektom prema njemu, jer, kako podsjea, dijalog nije samo krik srca..., ve je prije svega in inteligencije (Smjernice, prema Cvitkovi, 2011: 271). To je ono ega danas, de facto nedostaje u postdejtonskoj BiH, a ime bi jedino bilo izvjesno i mogue oekivati ono komuniciranje medija i javnosti pod bh. drutvenim okriljem koje bi u dijalogu vodila misao (kao nain ivota). Kao osnova i zalog onog to je bh. fundamentalna socijalna navika... ivjeti sa svima drugima, a duboko usaeni osjeaj da zemlja i sva njezina povijesno-kulturna batina jednako pripada svima (Lovrenovi, prema urak, 2006: 13). Literatura
1. Aristotel (1975): Politika, Beogradski izdavako-grafiki zavod, Beograd. 2. Bal, Fransis (1997): Mo medija: Mandarin i trgovac, Clio, Beograd. 3. Cvitkovi, Ivan (2011): Moj susjed Musliman, kolska knjiga d.d., Zagreb. 4. urak, Nerzuk (2006): Obnova bosanskih utopija: (politologija, politika filozofija i sociologija dejtonske drave i drutva), Synopsis, Sarajevo Zagreb. 5. Enciklopedija politike kulture (1993): Savremena administracija, Beograd. 6. Jaspers, Karl (1973): Filozofija egzistencije, Prosveta, Beograd. 7. Lavi, Senadin (2006): Izmeu periferije i centra, DES, Sarajevo. 8. Mujagi, Nermina (2010): Tihi govor Bosne, Fondacija Heinrich Bll Stiftung, ured za Bosnu i Hercegovinu, Sarajevo. 9. Nuhanovi, Asad (2005): Demokratija, mediji, javnost, Promocult, Sarajevo. 10. Platon (1966): Drava, Kultura, Beograd. 11. Sennett, Richard (2007): Kultura novog kapitalizama, Arhipelag, Beograd. 12. Spahi, Besim (1985): Strategija savremene propagande, NIRO Osloboenje, OOUR Izdavaka djelatnost, Sarajevo. 13. Tomi, Zorica (2007): Komunikacija i javnost, igoja tampa, Beograd. 14. Tomi, Zorica (2008): New$ Age, Javno preduzee Slubeni glasnik, igoja tampa, Beograd. 15. Vajzovi, Hanka (2008): Jezik i nacionalni identiteti sociolingvistike teme I, Fakultet politikih nauka, Sarajevo. 16. Vreg, France (1991): Demokratsko komuniciranje, Narodna i univerzitetska biblioteka Sarajevo, Fakultet politikih nauka Sarajevo, Sarajevo. 17. Voki-Avdagi, Jelenka (2002): Suvremene komunikacije: ne/sigurna igra svijeta, Fakultet politikih nauka, Sarajevo.

138 PREGLED

Biljeke (Endnotes)
1 2 3 4
2 3

Albert Einstein Ibid.

Novo doba se interpretira kao vreme velike transformacije, kako Zemlje, tako i ljudske svesti... (Tomi, 2008: 29). Navedeni okvir podrazumijeva bh. vladajue, etnocentrine elite postdejtonskog doba, one koje po mnogim indikatorima njihovog drutvenog statusa i moi te obezdrutvenog politikog (ne)djelovanja podsjeaju na otjelotvorenje Platonovog (1966: 271) poimanja oligarhijskog ureenja drave koje se zasniva na proceni imovine, u kojem vladaju bogatai, a siromah nema udela u vladi. Onim koje u osnovi sadre aristotelovski definirane ciljeve tiranina, jer se svi metodi za odravanje tiranide mogu svesti na ove osnovne: da graani nemaju poverenja jedni u druge, da budu slabi i da budu ponizni (Aristotel, 1975: 149). ini se kako je za bh. javni kao i medijski prostor adekvatno istaknuti da Bosnu ubija previe rijei, nepregledna dungla kontradiktornih reeninih konstrukcija i metafora, amor iskljuivih govora (Mujki, prema Mujagi, 2010: 139). Dananji ideal je degradiran u mjeru da bi ga se moglo izbrojati i izmjeriti. Stoga je ideal suvremenosti mjera koja se broji, a ne stvara. Kao takva, mjera propagira uspjeh, a ne dobro. Analogno tome, mjera uspjeha je brzina, ne proces stvaranja. Jasno je kako preostali ideali ljepote, istine i pravde takoer trpe sudbinu dobra, bivajui instantizirani i kvantificirani. Da bi se gledalo napred, zar ne bi bilo bolje za graane da glasaju za ono to bi moglo predstavljati zajedniku imaginaciju, umesto da glasaju za zatitu konkretnih interesa kako bi zatitili ono to ve poseduju? (Sennett, 2007: 125). Re tajno...pored svog lako shvatljivog opteg znaenja sakrivenog, ima i svoje posebno politiko znaenje. (...) Politiki pojam arcanum (tajno) nalazi se u sreditu uenja o tzv. dravnom razlogu koje predstavlja temelj apsolutizma (Enciklopedija politike kulture, Tadi, 1993: 461).

10 Kad pojedinac moe da bira izmeu razliitih mogunosti, on mora da misli, to znai da se spoznajni proces pomera od spoznajnog monizma prema spoznajnom pluralizmu (Enciklopedija politike kulture, unji, 1993: 237). 11 Ja nastajem u dodiru sa Ti (ibid., Enciklopedija politike kulture, Buder, prema unji, 1993: 238). 12 Publika, kao nestrukturirana forma u drutvu, svojom kritinou (posredstvom susreta u razgovoru o bitnim pitanjima za zajednicu) raa javnost (kao strukturnu socijalnu

PREGLED

139

kategoriju, grupisanu po statusima i ulogama u drutvu), iz koje izvire subjekt javnog mnijenja/rezoniranje graanske javnosti, kao nukleus demokratskog drutvenog ivota. O tome svjedoi i sljedea teorijska misao: Kada miljenja javnosti /njihove probleme/ preuzme politika javnost, onda nastaje stanje potencijalne mogunosti uticaja mnijenja na rjeavanje prisutne problematike (Nuhanovi, 2005: 227). 13 Svaka istina prelazi u neistinu kad, suprotno svojoj sopstvenoj smisaonoj povezanosti, dospe u zavisnost od neke druge istine, kad pristane da se radi nje iskrivi (Jaspers, 1973: 67). 14 Osjeati zadovoljstvo stvaralakim inom ovaploavanja nove vrijednosti na bazi postojeih, a ne oekivati nita zauzvrat; doivjeti korisnost tog rada kao dobro zajednice. 15 TI BiH, Uloga i stanje medija u Bosni i Hercegovini, http://ti-bih.org/3101/ulogai-stanje-medija-bosna-i-hercegovina-2008/, datum pristupa: 6. 8. 2011.

140 PREGLED

Irena Praska-Salin UDK 621.397.43 (497.6)

PERSPEKTIVE JAVNOG RADIOTELEVIZIJSKOG SISTEMA BOSNE I HERCEGOVINE1 PERSPECTIVES OF PUBLIC BROADCASTING SYSTEM IN BOSNIA AND HERZEGOVINA2
Saetak Uloga masovnih medija danas je nemjerljiva. Njihova definicijska odrednica posrednika koji imaju za cilj prikupljanje, obradu i distribuiranje informacija vana je koliko i injenica da se sadanjost i budunost odreenog drutva ne moe zamisliti bez njih. Shvatanje javnih RTV servisa kao idealnih formi komunikacije danas se nalo pred mnogim izazovima. Prve izazove donosi nam konkurencija s komercijalnim medijima, koji se vode trinim principima, za razliku od javnih koji su voeni drutvenom odgovornou. Iz te konkurentne pozicije proizilaze jo dva izazova. Kako komercijalni mediji imaju za cilj stvaranje profita, njihova finansijska sigurnost postaje izglednija, za razliku od javnih, kojima finansijski kapaciteti nameu i trei izazov nemogunost primjene savremenih tehnologija proizvodnje i emitovanja programa. I vie nego znaajna integrativna uloga ovih medija takoer je znaajan faktor u savremenim procesima globalizacije. Organizovanje i ustrojstvo Javnog RTV sistema Bosne i Hercegovine, koji ine tri ravnopravna emitera/servisa, dobija formu koja u mnogoemu oslikava drutvenu konstataciju etnike podijeljenosti, formu koja je podlona politikim a ne analitikim djelovanjima, te formu iju je funkcionalnost u odnosu na realne komunikacijske potrebe graana Bosne i Hercegovine trebalo istraiti. Suoivi se sa izazovima savremenog doba s kojim se suoavaju svi javni emiteri, Javni RTV sistem Bosne
Izdvojeni i preieni tekst dijela magistarskog rada Javni radio-televizijski sistem Bosne i Hercegovine i mogunosti njegove transformacije, Fakultet politikih nauka Sarajevo, Odsjek za komunikologiju/urnalistiku, Sarajevo, novembar 2011. godine. 2 Selected and revised text of the Masters Thesis Public Broadcasting System of Bosnia and Herzegovina and the possibility of its transformation , Faculty of Political Sciences in Sarajevo, Department of Communication / Journalism, Sarajevo, November 2011 year.
1

PREGLED

141

i Hercegovine suoio se i s internim nepravilnostima, zbog kojih je punina prakticiranja njegovih vrhovnih funkcija ograniena, pa ak u nekim segmentima i neizvodiva. Istraivanje sadanje forme javnog emitera u Bosni i Hercegovini ponudilo je i pretpostavku kreacije funkcionalnog Javnog RTV servisa BiH koja bi trebala poivati u injenici njegove integracije, to jest onoga to je trebao podrazumijevati Javni RTV sistem BiH. Alternativna organizacija javnog emitera trebala bi izmeu ostalog stvoriti jedinstven javni servis BiH, koji bi integrisao etnike razliitosti, a ne bi projicirao etniku podijeljenost, te iskljuiti sve vidove politikih uticaja i tenji za nametanjem politike kontrole kao direktnog uticaja na javno mnijenje. Potrebno je naglasiti da Javni RTV sistem Bosne i Hercegovine tei ispuniti svoje uloge organizacijske i programske kompetentnosti, ekonomske odrivosti, ali mu je neizostavno potrebna transformacija koja e odgovoriti koliko novim zahtjevima vremena toliko i specifinom drutvenom i dravnom okruenju u kojem egzistira. Kljune rijei: Javni radiotelevizijski sistem, Javni radiotelevizijski servis, Javni radiotelevizijski sistem Bosne i Hercegovine, Javni radiotelevizijski servis Bosne i Hercegovine, informacijsko-komunikacijska globalizacija Summary The role of mass media today is immeasurable. Their definitional guidelines of mediators that aim at collecting, processing and disseminating information is important as the fact that the present and the future of a society cannot be imagined without them. Understanding of public service broadcasters like the most ideal form of communication today faces many challenges. The first challenge is competitive commercial media, which lead to market principles as opposed to the public who are guided by social responsibility. From this competitive position, two challenges are resulting. As commercial media aims at making a profit, their financial security is becoming more likely as opposed to the public that the financial capacity is imposed by a third challenge to the impossibility of application of modern technologies of production and broadcasting. Even more important integrative role of these media is also a significant factor in contemporary globalization processes. Organization and structure of the Public Broadcasting System of Bosnia and Herzegovina, which consists of three equal broadcasters/service gets a form that in many ways succumbs to ethnic divisions, a form that is subject to political rather than analytical form of action, and whose performance in relation to the real communication needs citizens of Bosnia and Herzegovina should be investigated. Having been faced with the challenges of modern times which all public 142 PREGLED

broadcasters are confronted, the Public Broadcasting System of Bosnia and Herzegovina is also meeting face to face with internal irregularities due to which the fullness of the practice of its supreme function is limited and even in some areas impossible. The study of the current forms of public broadcasters in Bosnia and Herzegovina has also offered the assumption of creation of a functional public television service, which should lie in the fact of its integration into what is supposed to imply a public broadcasting system in BiH. Alternative organization of the public broadcaster should, amongst other things create, a unique public service of BiH to integrate the ethnic diversity and to exclude present ethnic divide and all forms of political influence and the desire to impose political control as a direct influence on public opinion. It should be noted that the Public Broadcasting System of Bosnia and Herzegovina seeks to fulfill its role of organizational and programmatic competence, economic viability, but it is inevitably in a need of a transformation that will answer as much time as new requirements and the specific social and national environment in which it exists. Keywords: Public radio-television broadcasting system, Public radio-television broadcasting service, Public radio-television broadcasting system of Bosnia and Herzegovina, television broadcasting system of Bosnia and Herzegovina, IT-communication globalization 1. Savremena pitanja medija Javni RTV sistem BiH u globalizacijskim tokovima 1.1. Drava i mediji u novoj epohi Koliko god od pojma globalizacije okretali glavu i koliko god nam sintagma globalno selo unosila strah, sasvim razborito moramo prosuditi da je postojanost i opstojnost ovog termina injenina odrednica svijeta u kojem ivimo. Danas se moe govoriti o pet karakteristinih dimenzija globalizacije. Sasvim jasno svaku od tih pet dimenzija osjetimo direktno ili indirektno. Ova idila dananjice oivjela je u svakom segmentu ljudskog ivota, pa ak i u najintimnijoj osobnosti. Upravo u ovom segmentu postoje brojne empirijske implikacije. Prije svega u sferi sve veeg i veeg postotka sklapanja internacionalnih brakova i zajednikog ivota na daljinu. Mnogi ivotni i socijalni uslovi razliitih drutvenih miljea uzrokovali su i karakteristian oblik tranja za karijerom. Upravo radi line dobiti i ostvarivanja finansijskog blagostanja milioni ljudi danas naputaju svoje matine zemlje. No nije samo
PREGLED

143

sfera ljudske osobnosti rezultirala uticajima neminovnosti globalizacije. Upravo je najoitiji primjer otvaranja dravnih granica sfera ekonomije. Barem smo svi danas, u neku ruku, svjedoci virtualnog poslovanja i internacionalnih tokova novca koji sasvim uspjeno omoguuje multinacionalnim preduzeima da otvaraju granice nacionalnih zajednica i onemoguavaju potpune ovlasti nacionalnih drava u sferi planiranja ekonomske budunosti. Ni ova, ekonomska sfera, nije jedina oblast empirijskih faktora globalizacije, univerzalizacije i planetarizacije ivota i svijeta koja uruava topla, nacionalnodravna jezgra. Karakteristine oblike svjedoi i kulturni segment ivota. Upravo sve vrijednosti proizvedene u svojevrsnim i karakteristinim socijalnim miljeima nisu vlasnitvo samo tih socijalnih miljea oni postaju vlasnitvo cijelog svijeta. A kako svaki kulturni proizvod postaje zajedniko vlasnitvo tako se i svaka kriza i svaka ekoloka katastrofa vie ne tie, kao opasna posljedica, samo zatvorenog nacionalnog kruga, ve prijeti i kao opasnost cijele planete. U sferi informacija i komunikacija efekti i posljedice globalizacije postaju jo oitiji i delikatniji. Informacija, tehniko-tehnolokom revolucijom, dobija brzinu svjetlosne godine i koliko god se ticala samo odreene drutvene grupacije i nacionalne granice ona se strmoglavo iri, uje, odjekuje i prihvata od cijelog svijeta. Kontrola protoka informacija koje odailju dravni mediji vie nije samo nacionalno vlasnitvo to je vlasnitvo cijelog svijeta koje pod uzusima globalizacije ostvaruje sve manju i manju, pa gotovo ak i nikakvu kontrolu i cenzuru u sferi medijskog emitovanja od drave. Upravo o tim dimenzijama globalizacije govori jedan od vodeih teoretiara ovog fenomena Ulrih Bek, sasvim kategorijski i empirijski tvrdei da se svijet danas naao pred: 1. informacijsko-komunikacijskom globalizacijom, 2. ekonomskom globalizacijom, 3. ekolokom globalizacijom, 4. globalizacijom radnih mjesta, 5. kulturalnom globalizacijom.3 Tu se postavlja karakteristino pitanje opstojnosti nacionalnih/dravnih javnih servisa i sistema. Kako je uope mogue ostvariti kontrolu nad medijima, ali ne u sferi grubo shvaene cenzure, ve u kategoriji upravo formiranja i djelovanja dravnih informacijsko-komunikacijskih struktura? To je samo jedno od savremenih pitanja medija u diskursu globalnih procesa. Tu se postavlja i karakteristino pitanje: ta ine nacionalni mediji a ta drava, koja u
3

Ulrich Bek, to je globalizacija, Zablude globalizma odgovori na globalizaciju, Vizura, Zagreb, 2003.

144 PREGLED

cijeloj igri novog i savremenog procesa eli odrati figurirajuu sliku kontrole. Teoretiari erar Role i Feliks Gotaria formirali su u ovoj sferi informacijsko-komunikacijske globalizacije dva znaajna termina u ijim se empirijama nalo savremeno drutvo i diferencirana drava. Radi se o pitanjima deteritorijalizacije i delokalizacije.4 Upravo ovim izloenostima uslovljeno je nacionalno, dravno, drutveno razaranje teritorije, identiteta i vrijednosti koje se nalaze pod okriljem nacionalne drave. Upravo u ovom trenutku javljaju se i suprotne silnice koje karakterie definicija reteritorijalizacije tenje drave da se uspostavi neprikosnovena kontrola i apsolutna ovlast nad nacionalnim medijskim sistemom. Tu se postavlja pitanje kako i na koji nain organizirati mogunosti djelovanja dravnih servisa kada svjetska navala informativnih uzusa nesmetano dodiruje drutvenu jedinku i pored apsolutne zatienosti nacionalne granice? ta je to to moe ponuditi nacionalni emiter drutvenim jedinkama? Da li uope moe neto ponuditi? Da li je zadrao svoju znaajnost i kvalitet u sferi informisanja u komunikacijskom segmentu odreene drutvene zajednice? Neki autori izriiti su u tome da ove dvostruke silnice rezultiraju razaranjem ovlasti imanentnog nacionalnog drutva, u sferi medijskih djelovanja vie nego i u jednoj drugoj. Nacionalni medijski sistem vie nema osnovnu, jedinu ovlast nad komunikacijom sa drutvenim jedinkama, recipijentima odreene nacionalne strukture. A upravo te jedinke su se nale pred mnogostrukim mogunostima biranja i prilagoavanja svojih informacijskih potreba koje odailju univerzalnost. Da li i nacionalni servisi informacijsko-komunikacijskog prefiksa trebaju izii iz tih krugova dravne omeenosti? Svjedoci smo da neki ve i jesu! Nacionalni RTV sistemi nalaze se pred dvosmjernim procesima koje uzrokuje upravo nesagledivi razvoj komunikacijskih tehnologija, naroito u sferi elektronskih medija, kao to je televizija. Mogunost praenja televizija putem satelita omoguuje i svjetsku komunikaciju. Tu dravna komunikacijska regulativa ne moe uiniti nita. S druge strane se, opet, nacionalni emiteri bore s dravnim monopolom i tenjom nacionalne centriranosti. Formiranje javnih nacionalnih emitera u ovoj kategoriji jo uvijek nema samostalnost glavne i samo profesionalne odredljivosti. Ona je zakonski pod palicom dravne regulative, koja otvara put kreiranju politikantstva kroz sferu medija. Svjedoci smo upravo te odredljivosti. Da li upravo u ovom shvatanju nacionalni servis gubi svoju autonomnost i znaajnost? Upravo u odgovoru na ovo pitanje krije se i samo znaajnost svjetlije budunosti i mogunosti percipiranja novih svjetskih trendova i perspektiva nacionalnih medijskih sistema.
4

Esad Zgodi, Kult suvereniteta, FEB, Sarajevo, 1997. PREGLED

145

Ako nacionalnim, dravnim, javnim servisima dozvolimo, barem personificirajui, jedan karakteristini oblik humanizacije, onda bismo mogli i teorijski potvrditi teze savremene epohe o rjeenju i perspektivama drutva u vrijeme globalizacije koje upravo govore i o potrebitostima kosmopolitizacije. Ako kosmopolitizam u novoj svjetskoj epohi daje mogunost svakom graaninu nacionalne drave da u isto vrijeme primi dvostruko dravljanstvo graanina svijeta i pripadnika odreene nacionalne zajednice, onda bi i kosmopolitizacija nacionalnih emitera mogla ili, uope, u novim svjetskim trendovima, morala primiti tu dvostrukost karakteristinog oblika svjetskih komunikacijskih kanala i servisa koji e biti u funkciji svakog graanina nacionalne zajednice. Tu se treba vratiti osnovnoj izvornosti teorije prema kojoj su mediji slika drutva u kojem egzistiraju i da upravo drutvo ima najjai uticaj na medijsku konstelaciju. Kada i da li e Bosna i Hercegovina postulirati uslove kosmopolitizacije? Tada e i njen nacionalni RTV servis biti spreman odgovoriti uzusima novog doba. 1.2. Bosanskohercegovako drutvo i bosanskohercegovaki mediji u novoj epohi Pitanje koje se tie razmatranja ovog dijela percipiranja problema, mogunosti i perspektiva djelovanja dravnog, medijskog servisa u datosti odreenog drutva neizbjean je dio shvatanja drutvenog sistema u smislu kakav on jeste, kakvim ga empirijski i realno osjeamo, teoretski odreujemo i uope ivimo. Koliko nam je uope demokratinost u novoj epohi i u dravnom, nacionalnom sistemu, i bitna? Odgovor je uistinu oit. Ukoliko prihvatimo teoretsku postavku da forme masovne komunikacije i medija variraju ovisno o kontekstu drutva i njegove kulture, onda moramo prihvatiti i da je forma komunikacije putem nacionalnog, bosanskohercegovakog medijskog sistema, rezultat konteksta bh. drutva i njegove kulture. Kakvu kulturu imamo i kakvo drutvo e nam podariti novo vrijeme? Unutar medijskog servisa sasvim je jasan jaz drutvene podijeljenosti. Ova drutvena, nacionalna podijeljenost, nije rezultirala samo empirijskom podijeljenou ivota i linih biografija, ve i onom mnogo opasnijom medijskom podijeljenou. Ako je ve dravnom komunikacijskom regulativom sasvim utvreno da su javni servisi podijeljeni i da svojom formom i regulativom djeluju pod simbolinom parolom jedinstvenosti, onda je to uredu sve dok taj jaz ne ometa efikasnost i svjetliju perspektivu u vremenu koje dolazi. ta ako te efikasnosti nema, a njeno nepostojanje je i vie nego oito. Nije li nas barem malo zaintrigirao zahtjev u parlamentu za formiranjem treeg emitera? Najezda politikih miljenja koja su, pod 146 PREGLED

krinkom dobrobiti informiranja konstitutivne bosanskohercegovake javnosti, plasirala profesionalno nezamislive injenice o potrebnosti treeg emitera, u nama skorije vrijeme, zapanjila je svojom profesionalnom neetinou i jo jednom dokazala, u najmranijem svjetlu nae zbilje, da je upravo slika domicilnih medija vrlo dobra kopija bh. drutva u kojem ivimo i u kojem egzistiramo? Upravo tu se pitamo gdje je ona demokratinost s poetka? Da li biti demokratian kroz medijsko djelovanje znai ispisati televizijske headline s oba pisma ili iznijeti novinarsku priu koja je u funkciji napretka ne samo jedne javnosti i jednog konstitutivnog pripadnika nego i svakog graanina ove zemlje? ta bi se onda desilo s jednim francuskim nacionalnim RTV sistemom? Zasigurno bi svoje zaslone montaerskih ekrana zatrpali konstitutivnim jezicima svojih provincija, iji pripadnici se, uzgred, uope ne razumiju, ali ive u jednoj zemlji. No nije ovdje pitanje medijske i politike podijeljenosti, koja e, na nesreu, rezultirati time da e svaka konstitutivna grupa traiti i svog javnog nacionalnog emitera, ve neeg mnogo dubljeg i opasnijeg. Kako, uope, s podijeljenim komunikacijskim podrujima ui u novo doba? Da li nam ova podijeljenost moe osigurati neometan i dobar budui razvoj, napredak, ili omoguava jednosmjerno manipuliranje povjerenjem generalne bh. javnosti? Upravo se tu javlja ona neminovna potreba uvrtavanja nama tradicionalno nesvojstvenih demokratskih vrijednosti koje bi otvorile put shvatanja pluraliteta etinosti u njegovom pravom a ne samo pravnom smislu. Za ove navode imamo i vrlo rjeite potvrde. Predstavniki dom Parlamenta Federacije Bosne i Hercegovine nakon dugotrajne rasprave etvrte redovne sjednice u Sarajevu prihvatio je veinom glasova Prijedlog zakona o Javnom servisu RTV FBiH. Za ovaj tekst nisu glasali poslanici stranaka s hrvatskim predznakom, koji su bez uspjeha traili amandmanom formiranje dva posebna kanala hrvatskog i bonjakog, u federalnom RTV-u. Ako usaglaavanje ne uspije, zakon e biti upuen Ustavnom sudu Federacije na ocjenjivanje da li je njime povrijeen vitalni nacionalni interes, u ovom sluaju Hrvata. Praktino, ovo je situacija da je zakon, kako je objavljeno, odobren, ali vjerovatno jo dugo ne moe biti operativan. Razvoj komunikacijskih procesa u Bosni i Hercegovini trebalo bi da se odvija u pravcu smjetanja informacijsko/komunikacijske djelatnosti u novo drutvo i dravno ureenje, potiskivanjem ideolokih komponenti u korist razvijanja demokratske orijentacije u poimanju svijeta i u pravcu ukljuivanja modernih svjetskih iskustava i trendova u oblast novinarstva i komunikologije uopte.5
5

Jelenka Voki-Avdagi, Razvoj savremenih komunikacijskih procesa i sistema i bosanPREGLED

147

Jedan od glavnih problema stvaranja operativnog Javnog RTV servisa koji e biti spreman odgovoriti novim svjetskim trendovima sasvim je jasno vidljiv i rjeit iz primjera ideoloko-politikih tenji i zahtjeva politikih predstavnika. Upravo u toj sferi politikih procesa javlja se mogunost manipulacije medijima i javnostima. Prema svakoj definiciji formiranja nacionalnih operatera nije sporna dravna regulativa komunikacijskih procesa, koja je bazina i jedna od empirijskih i zakonskih suverenosti drave, ve upravo onaj vid dravnopolitikog jarma koji vodi ne ka otvaranju ve ka centralizaciji imanentnoj totalitarnim drutvima. S druge strane, postavlja se pitanje bh. drutvenog okruenja i svjetskog trenda, u ijem procjepu se nalazi nacionalni medijski sistem. Koliko je svjetski trend opa integracija toliko je drutvena silnica lokalnog, dezintegracija. Ukoliko je drava odluna ui u tokove savremenosti i integracije, ili obratno, onda e se i njeni medijski sistemi razvijati u jednom od ta dva konteksta. Prije svega, potrebno je naglasiti da je drutvenu sliku promjene percipiranja drutvenih silnica uslovila propast komunizma, jednog drutvenog poretka unutar kojeg su nacionalnu medijsku djelatnost nadzirali partijski hodoasnici. S propau takve idile i jednopartijskog sistema propao je i jedinstveni nacionalni RTV sistem. U neku ruku rijeio se agitpropa informacijske protonosti, a u drugu rezultirao nesnalaenjem u demokratskom pluralizmu i tenjama nacionalnih ideja vodilja. No, nas ne zanima prolost. Zanima nas budunost tog sistema kome historija i nije bila najbolja uiteljica i koji se naao u procjepu ovih dviju historijskih odrednica. Koliko god medijska konstruirana stvarnost od medijskih globalnih sistema, koji su postali dio svjetskog trenda, bila oita, ni u kojem smislu nije imanentna injenica da je ona realna i bez kontrole. Veliki, a ne lokalni medijski sistemi, koji su svoja vrata otvorili svjetskim trendovima i koji kreiraju nove konstrukcije realnosti, ni u kojem smislu nisu osloboeni svih nacionalnih i lokalno-politiko-dravnih ili ak ekonomsko-kapitalistiko-imperijalistikih tenji kontrole. Naprotiv, oni su samo osloboeni u smjeru tehnologijskotehnoloke i geografske difuzije. U mogunosti su pokrivati i biti dostupni svakom kutku svijeta. Najoitiji primjer za takvo to vidljiv je u paketima kablovskih operatera na naem podruju. Samo jedan od njih, koji dijapazon svog djelovanja ima na prostoru pojedinanih lokalnih naselja Kantona Sarajevo, BH CABLNET, u paketu odabranih usluga svojih korisnika ima nacionalne sisteme Slovenije, Hrvatske,
skohercegovako drutvo i drava, FPN, Sarajevo, 1997.

148 PREGLED

Srbije, Crne Gore regionalnih medijskih servisa, ali isto tako i svjetskih internacionalnih i globalnih, poput njemakog, engleskog, francuskog, turskog Njihov program i ureivaki segmenti svih vidova, osim kodiranih, dostupni su iroj bh. javnosti, to e rei da su njihove nacionalne omeenosti otvorene. Zanimljivo bi bilo sagledati strukturu svjetskih, kablovskih, lokalnih operatera. Koliko njih uope uvrtava bh. nacionalne emitere u svoje programske liste? Da li stvaramo trite nae ureivake politike i naih programskih segmenata? Da li smo kao sistem dostupni i konkurentni? Da li smo otvoreni i za razmjenu i odgovor na svjetske trendove kojima tee veliki kooperacijski konglomerati i da li su se oni uope i u stvarnosti oslobodili nacionalnog, politikog ili nekog drugog jarma? No, bh. politikim djelovanjima teko e biti odrei se nacionalnih, medijskih servisa, putem kojih vrlo dobro stvaraju eljene strukture, to eksterne, u vidovima stvaranja podijeljenih javnosti, to interne medijske. Ovdje se postavlja pitanje koliko je opstojnost razdijeljenog javnog RTV sistema Bosne i Hercegovine u funkciji jaanja sve veih drutvenopolitikih i graanskih podjela. Jaanje etnike podijeljenosti kroz informacijsko-komunikacijske sisteme zasigurno ne vodi ka emancipaciji i razvoju. Da li se gubi ekskluzivno pravo drave na regulaciju nacionalnih medija? Ta sloboda bi u mnogo emu omoguila trino i konkurentsko djelovanje i egzistiranje privatnih medija te njihovu imanentnu komercijalizaciju. Nacionalni medijski servisi bili bi daleko od te slobode traganja za perspektivama i trendova, jer u njihovoj pravnoj regulativi uticaj ne vre samo kategorine politike silnice, ve i one finansijske, a ko daje novac taj i kupuje ono to eli! S take gledita programskih naela ostaje pitanje koliko se i u kojoj mjeri novinarstvo moe osloboditi okova politizacije i politikih influencija. To je opet pitanje u kojem smjeru se razvija javni RTV servis u smislu stvaranja savremene slike svijeta ka jo veoj autoritativnoj liniji vodilji ili ka emancipatorskoj ulozi u drutvu koja bi trebala biti vrhovni kriterij njegovog razvoja i promjene unutar jednog drutva. Razvoj medijskog sistema, kakav jest, zavisi od mnogo uticaja i parametara drutvenog okruenja. Tako e ekonomski i svakovrsno drugaije razvijene zemlje imati vei stepen razvoja zbog tehnolokog napretka. A sasvim je jasno da se medijski sistem razvija u onoj mjeri u kojoj se razvija i drutveni. Tako smo danas i vie nego svjedoci injenice da programski segmenti svjetskih, razvijenih javnih servisa, napreduju ka transnacionalnim programskim nivoima koje emitiraju razliitim drutvima i na razliitim svjetskim lokacijama. Mogunost prilagoavanja domicilnih medijskih sistema tom razvojnom stepenu uslovljena je planskim organizovanjem dravnog razvoja i meunarodnom saradnjom i razmjenom. To
PREGLED

149

znai prevazii dosadanje shvatanje demokratije kroz podjele na manjinske i veinske javnosti te zahtjeve za nekim treim u korist integracije. Ako i ukoliko odredimo naela budueg razvoja, sasvim je jasno da e javni, dravni i entitetski mediji, uveliko zavisiti od lidera politike diskusije u parlamentu s jedne strane, no programski se oni ne bi smjeli, u tenji da se oslobode politike manipulacije, okrenuti izlaskom na trite pukim vidovima komercijalizacije. Zato bi u osnovne i neizostavne ELEMENTE STRATEGIJE RAZVOJA spadali: - zakonska regulativa (kompetencija razliitih nivoa drave, zatita slobode javne rijei i slobodnog protoka informacija), - koncept razvoja radiodifuznog sistema (principi i kriteriji upotrebe frekvencija, javna i komercijalna RTV), - vlasnika transformacija (privatizacija i sudbina dravnog vlasnitva), - meunarodna komponenta (elektronski mediji susjednih drava na teritoriji BiH, mediji pod patronatom meunarodnih organizacija u BiH), - ekonomska komponenta (strategija donatora, medijsko trite, inozemni kapital) (Udovii, 1996).6 Jedan od osnovnih uzusa daljnjeg napretka svakako je jedinstvena zakonska regulativa sistema javnih servisa koja ni do danas nije rijeena. No i kada bude normativno definirana, ona nee egzistirati ka razvoju jer veliki je jaz izmeu normi i prakse. U dobu globalizacije, nove epohe koja nosi strah zemljama poput BiH, nije dovoljno samo nacionalno reguliranje javnih emitera, ve je uzuse ove nacionalne djelatnosti potrebno uskladiti s internacionalnim pravilnicima, naroito onim koji su dio evropske prakse znaajne za integracijske procese u Evropsku uniju. Sagledavi ovu injenicu, njihov razvojni smjer ne bi trebao iz svojih perspektiva izdvojiti injenicu da su mediji bez obzira na vlasnitvo u slubi javnosti. Postojanje jo dva parametra uslovilo bi i njihovu normalizaciju: profesionalnost i autonomiju, jer mas-mediji su imanentni savremenom drutvu i razvijaju se uporedo s njim. Novac, trite i interes su kategorije koje funkcioniraju u medijskom djelovanju amerikog kontinenta u ovoj savremenoj epohi drutvene izgradnje. Tu se postavlja pitanje koliko i u kojoj mjeri je izjednaavanje i prilagoavanje evropskim ili amerikim medijskim smjernicama regulative povoljno. Koritenje
6

Jelenka Voki-Avdagi, Razvoj savremenih komunikacijskih procesa i sistema i bosanskohercegovako drutvo i drava, Sarajevo, FPN, 1997.

150 PREGLED

i izloenost industriji zabave, koju je uslovila informacijsko-komunikacijska sloboda nove epohe, morali bi u bitnom segmentu osnaiti nacionalne, tradicionalne vrijednosti, pa samim tim i onemoguiti savremene vidove deregulacije nacionalnih servisa u smislu ouvanja individualiteta, diferencijacije i pluraliteta razliitosti. Najslikovitiji prikaz izlaza pred kojima se nalaze nacionalni radiotelevizijski sistemi predoio je Fransis Bal: Tamo gde nema slobodnih medija, nema ni linih ni politikih sloboda, tamo gde su mediji spreeni da se distanciraju, da koriste slobodu rei u suoavanju sa onima koji sanjaju da ih potine, sa ljudima na vlasti, prvenstveno politiarima, zakljuak se, dakle, namee. Nema slobode bez slobodnih medija. Istovremeno, mediji nisu slobodni ni tamo gde deluju podvrgnuti drugim, a ne trinim zakonitostima.7 Upravo u ovim karakteristinim zaprekama moguih razvojnih smjerova namee se i bojazan da se, u ovoj neupitnoj utrci sa savremenosti i tenjom da se unaprijedi nacionalno medijsko djelovanje, sam medijski sistem suoi sa komercijalizacijom, osrednjou i vulgariziranjem. Upravo je to mogua zamka tenje za internacionaliziranjem pretpostavke koju nam namee globalizacija u medijskoj sferi. Fransis Bal, ne bez razloga, navodi: Izvoze se ureivaki koncepti tipinih francuskih asopisa kao to su Elle, Marie-Claire ili Madame Figaro, kako bi Italijanka, Nemica, Amerikanka ili Japanka ni sasvim ista ni sasvim drugaija mogla da ih prihvati.8 U tom smislu nacionalno kreiranje javnih radiotelevizijskih sistema i vie je nego upitno. U novoj epohi nacionalistika logika polako ali sigurno naputa svaki segment drutvene regulative, pa i onaj medijski. Mogunost dravnog ureenja i dravnosti unutar medijskog sistema trebala bi akterima komunikacije omoguiti najraznovrsniji izbor bez uplitanja u medijski sadraj ukoliko on ne oteava i ne vrijea ivot svakog pojedinca u drutvu. S druge strane, otvaranje ka uzusima koje nam donosi novo vrijeme, poput spektakla, ogoljene privatnosti, senzacionalnosti i ostalih savremenih medijskih vulgarizama, koji donose fascinirajue finansijske dobiti, put je koji vodi medijske sisteme u novo trino dobo. Nisu li onda upravo nacionalni servisi, poput naeg, sauvali te vrijednosti shvatanja onog to je lijepo, estetski vrijedno i intelektualno? Oni nisu zavisili od konkurentske trke, niti bi takvo to trebali dozvoliti u svojoj savremenoj genezi i promjeni. Ako, pak, posmatramo iz ugla
7 8

Fransis Bal, Mo medija, mandarin i trgovac, Clio, Beograd, 1997. Ibid. PREGLED

151

zakonitosti da su mediji potrebni, neprikosnoveno, za ostvarenje demokratije, kako onda danas moemo posmatrati ulogu i potrebu za medijima u perspektivama novog svjetskog poretka koji bi trebao zamijeniti sve -izme u korist kosmopolitizma. Jednostavno, novo vrijeme donosi nam nove zahtjeve i nove mogunosti, kako u pojedinim segmentima ljudskog ivota tako jednako i u sferi medijske regulative nacionalnih servisa. Nacionalne strukture danas treba posmatrati i kreirati drugaije u smislu ne okretanja lea svemu novom to dolazi, ve upravo traiti nove mogunosti ouvanja starih vrijednosti ljudskog ivota i napretka. 2. Mogui alternativni modeli organizacije Javnog RTV sistema za Bosnu i Hercegovinu Perspektive transformacije Javnog RTV sistema Bosne i Hercegovine prije svega treba sagledati iz ugla njegove relacije s dravom. Naime, sasvim je jasno da je drava ta u ijem je vlasnitvu eter, to jest prostor putem kojeg se odvija proces komunikacije. Skupa i mnogostruka emisiona tehnika, koja je ujedno i predispozicija uope razvoja informacijsko-komunikacijskog procesa, uslovila je da dravni kapital uestvuje i u izgradnji ovog dobra. Zbog ovih razloga sasvim je jasna injenica da je u veini evropskih zemalja medijski sistem u vlasnitvu drave. Mo elektronskih medija, u poetku razvoja samo radija, shvaena je vrlo rano kao mono sredstvo propagande. Drava je u tom kontekstu sasvim jasno morala ograniiti upotrebu tih sredstava grupama ili pojedincima i na taj nain je stvorila drugi razlog simbioze drave i sredstava komunikacije. Tako opi okvir zatvorenosti ili otvorenosti komunikacijskog sistema uope zavisi od drave i njene dozvole za koritenje emisionog prostora i tehnologije prijenosa programa. U formi javnih servisa upravljanje je povjereno regulatornoj instituciji koju imenuje vlada, dok je finansiranje povjereno parlamentu. Javni servis tu dobija formu birokratskog medija kojim direktno ili indirektno upravlja drava. Takvu injenicu, u sluaju Javnog RTV sistema Bosne i Hercegovine moemo onda shvatiti kontradiktorno. Kakvu ulogu onda posjeduje epitet javni? Formu birokratskog medija bilo bi i vie nego nemogue zamijeniti epitetom nezavisnog, to jest onog koji prihvata dravni i politiki poredak u kojem egzistira, ali se prema njemu odnosi kritiki. Jedna od mogunosti je stvarna i svrsishodna uloga ukljuivanja javnosti u njegovo osnivanje, rad, finansiranje i kontrolu.

152 PREGLED

Osnovna pretpostavka kreacije funkcionalnog Javnog RTV servisa BiH poiva u injenici njegove integracije, to jest onoga to je trebao podrazumijevati Javni RTV sistem BiH. No kako zbog drutvenih i politikih silnica etnike podijeljenosti ne postoji konsenzus javnosti, sasvim je jasno da e biti jako teko kreirati i jedinstven, integrirani Javni RTV servis. Ukoliko se drutveni i politiki raskol i dalje bude zadravao nautrb integrativnih modela vladavine u Bosni i Hercegovini, bit e i vie nego problematino primijeniti i integrativni medijski sistem. U ovoj korelaciji vidljiva je injenica da razjedinjeno drutvo ini razjedinjeni medijski sistem ili, pak, stvara fragmentiranu javnost. Ta i takva fragmentirana javnost, daljnjim slijedom, stvara razjedinjene servise. S druge strane, podijeljeni medijski sistem u mnogoemu promovie i unapreuje etniku podijeljenost. Ideja jedinstvene, javne, graanske sfere u sluaju Bosne i Hercegovine zamijenjena je sa tri fragmentirane javnosti. U svakom sluaju, tri javna servisa pod okriljem jedinstvenog javnog sistema nee uspjeti zadovoljiti komunikacijske potrebe bh. javnosti. Kontradiktornost termina javni kao prefiksa medijskog organizovanja Javnog RTV sistema oita je kroz prizmu zadovoljavanja triju suprotstavljenih interesa. Realizacijom upitnika (raenog za potrebe magistarskog rada Javni RTV sistem BiH i mogunosti njegove transformacije) dobijeni su podaci koji vode u smjeru mogunosti stvaranja javnog konsenzusa u Bosni i Hercegovini. Veinski dio publike u Sarajevu, Mostaru i Banjoj Luci smatra da je Javni servis potreban bh. drutvu radi objektivnog informiranja, ouvanja cjelovite BiH, radi edukativne uloge, zbog prevazilaenja rasnih razlika i zbliavanja, ali ujedno i da bi on trebao biti jedinstven, a ne podijeljen na tri emitera, zbog afirmacije pozitivne slike o BiH. Takoer, neki od ispitanika tvrde da bi trebao biti politiki objektivan i okrenut umjetnikim vrijednostima. Poraavajui rezultat je i da javnost ni u jednom od ova tri grada ne ostvaruje mogunost uea u organizacijskim i programskim formacijama javnih emitera. Vjerujui da organizacija i osnivanje javnih servisa Bosne i Hercegovine nije inicijativa javnosti ve nekih drugih drutvenih segmenata, graanski aktivizam e ovdje biti na ispitu. Zakonska regulativa javnog sistema informisanja kreirana je u skladu sa svim standardima i kao takva parira najboljim svjetskim medijskim regulacijama. Sretnija okolnost bila bi kada bi, kao takva, uslovila i praktine implikacije. Slabost povezanosti bh. servisa s krovnom organizacijom stvara ambijent u kojem emiteri jedinstvenog sistema djeluju kao konkurenti. Umjesto saradnje i kreiranja programa koji e se ravnopravno boriti za gledateljstvo, ovo partnerstvo zamijenjeno je separativnim medijskim djelovanjima. Neke zakonske odredbe se slabo ili nikako ne provode.
PREGLED

153

Stvaranjem jedinstvenog radio i televizijskog kanala izmijenila bi se i zakonska regulativa, koja bi u svakom sluaju trebala zadrati i odrednice koje posjeduje i aktuelna. Organizacija jedinstvenog RTV servisa pojednostavila bi raspodjelu programskih kapaciteta i ljudskih resursa, ime bi se prepolovili trokovi realizacije programa, plaanja uposlenika, odravanja tehnikih prostora s jedne strane, a sa druge strane omoguilo izdvajanja vie sredstava za stvaranje kvalitetnijih programa i nabavku savremenije opreme. Emitiranjem jedinstvenog programa izbjeglo bi se trostruko prezentiranje jednih te istih sadraja s razliitim interpretacijama, a vie panje posvetilo stvaranju drugih i treih kanala, koji su u svojoj tradiciji posveeni kreativnim i umjetnikim vrijednostima te revijalnom programu ili programima na stranim jezicima. Sistem finansiranja razrijeio bi problem neravnomjerne raspodjele zarada javnih emitera, koja je u sadanjoj konstelaciji i vie nego evidentna kroz prilive od marketinga i RTV takse. Sistem preraspodjele naplate prihoda od marketinga i RTV takse meu emiterima ustrojen je prema formuli 50:25:25, to uzrokuje da emiter koji ostvaruje veu dobit jednako dijeli svoju zaradu s emiterom koji ostvaruje male ili nikakve zarade. Pitanje ljudskih resursa javnog emitera trebalo bi zaobii etniku kategoriju gdje je to uistinu mogue. Traenje kandidata koji bi svojim profesionalnim i kvalifikacijskim vjetinama bio podoban realizovati odreeni segment rada emitera trebalo bi zamijeniti ustaljenu emu odabira uposlenika prema jasnoj formuli zastupljenosti nacionalnosti. Kvalitet umjesto kvantiteta. Zadaci upravljakih struktura javnog emitera trebali bi biti: definisanje misije medijske kompanije, uspostava zadataka koji e tu kompaniju voditi ka uspjehu, razvijanje strategija kojima e se postii ti ciljevi, planiranje godinjih aktivnosti, planiranje budeta koji e odgovoriti zahtjevima tih operacija, razvijanje marketinkih strategija koje e promovirati odreeni medijski proizvod odreenoj ciljnoj publici, okupljanje potencijalnih oglaivaa, produciranje formi koje e odgovarati profesionalnim etikim i legalnim standardima. Kompanija bi trebala ostvariti profit koji joj je dovoljan da pokrije trokove svoje produkcije, zadrati lojalnost i potovanje konzumenata i sluiti tim konzumentima, biti otvorena za promjene koje se tiu kako novih tehnologija tako i kreiranja programske eme, osigurati razvoj, podravati inventivnost i kreativnost, s potovanjem individualnosti i slobode kod obavljanja djelatnosti uposlenika.

154 PREGLED

Kada je u pitanju programska kompetentnost javnih emitera, iz provedenog istraivanja vidljivo je da je publika u Bosni i Hercegovini djelimino zadovoljna informativnom ulogom javnih emitera. Ispitanici su takoer djelimino zadovoljni i edukativnom te revijalnom ulogom servisa. Produkcijom jedinstvenih sadraja uspostavila bi se sinhronizacija u interpretaciji informativnih sadraja te smanjili trokovi produkcije. Proizvodnja obrazovnih sadraja trebala bi zadrati imanentne postotke zastupljenosti. Persuazivna funkcija javnog emitera morala bi izmijeniti temeljnu koncepciju promocija koja je evidentna kroz etniko favoriziranje. Naelo promocije tekovina i vrijednosti Bosne i Hercegovine kao jedinstvene zemlje trebalo bi biti jedini i osnovni uzus persuazivnog djelovanja javnog emitera. Promocija integracije i jedinstvenosti kroz medijsku sliku zasigurno bi rezultirala drugaijom drutvenom perspektivom povjerenja u medijsko djelovanje i time stvorila svrsishodnije informacijsko-komunikacijske kanale Bosne i Hercegovine. Javni emiter u prezentaciji svojih sadraja jasno bi morao odgovoriti na sveukupnu komercijalizaciju revijalnih formi, ali ujedno i odgovoriti potrebama auditorija za zabavom. Programski odbori emitera trebali bi primijeniti metode relevantnog istraivanja stvarnih komunikacijskih potreba bh. graana na osnovu kojih bi realizirali i programsku emu. Vei prilivi finansija osigurali bi i zakup kvalitetnijih stranih produkcija, ime bi se osvjeila i aktuelizirala programska ema. Kroz uspostavljanje vie kanala osigurala bi se raznovrsnost. Osnovne pretpostavke kvaliteta prezentiranih sadraja ne bi smjele ukljuivati bilo koje vidove diskriminacije, te bi programi za manjine, ukljuujui i programe na stranim jezicima, trebali biti zastupljeni u adekvatnoj mjeri. Kada je u pitanju jezika odrednica, Javni servis trebao bi osigurati slobodu svakom novinaru da govori i interpretira jezikom kojim govori sve dok je on pravopisno, gramatiki i stilistiki korektan i razumljiv, te se ubraja u jezike Bosne i Hercegovine, kao i pisma. Javni emiteri u Bosni i Hercegovini posjeduju veoma skromne, vizuelno i sadrinski, koncepte novomedijskog predstavljanja, to svakako ide na njihovu tetu, ali i tetu konzumenata. Potencijalne vrijednosti prezentacije sadraja kroz nove medije trebale bi biti strateki osmiljene te provedene kroz mnogo savremenije vidove prikaza. Mogunost praenja radio i televizijskog programa putem interneta otvorila bi granice nacionalne teritorije unutar koje djeluje javni emiter. Alternativni model ustrojstva Javnog servisa BiH kao integrativnog modela komunikacijskih procesa u Bosni i Hercegovini trebalo bi organizovati u smislu u kojem bi on na najbolji mogui nain odgovorio:

PREGLED

155

- - -

mogunostima primjenjivanja novih tehnologija, niskim i komercijalnim zahtjevima publike, finansijskim problemima.

Organizovanje Javnog RTV sistema za Bosnu i Hercegovinu treba prilagoditi i pravilima Preporuke br. R/96/ koju je usvojio Komitet ministara Savjeta Evrope 11. septembra 1996. godine9 kojom se preporuuje vladama drava lanica da u svoja nacionalna zakonodavstva ili instrumente koji reguliu rad radiodifuznih organizacija javnog servisa unesu odredbe koje garantuju njihovu nezavisnost. Pravni okvir koji regulie radiodifuzne organizacije javnog servisa treba jasno da odredi njihovu ureivaku nezavisnost i institucionalnu autonomiju. Radiodifuzne organizacije javnog servisa treba da budu u mogunosti da koriste nove komunikacione tehnologije i, tamo gdje su ovlatene, razvijaju nove servise na bazi tih tehnologija da bi na nezavisan nain obavljale svoje zadatke onako kako je to propisano zakonom. Rezolucija o budunosti javnog servisa IV evropske ministarske konferencija o politici masmedija (Prag, 7-8. decembar 1994) nalae i garantovanje javnom servisu sigurna odgovarajua sredstva za ispunjenje njegove misije te potrebnost osiguravanja odgovornosti javnog servisa, posebno prema javnosti. Shodno prethodnim navodima, alternativna organizacija Javnog RTV servisa BiH trebala bi: - stvoriti jedinstven Javni servis BiH koji bi integrisao etnike razliitosti, a ne projicirao etniku podijeljenost, - iskljuiti sve vidove politikih uticaja i tenja za nametanje politike kontrole kao direktnog uticaja na javno mnijenje, - ouvati i unaprijediti svoju nezavisnosti u programskom i finansijskom smislu, - zasnivati svoj rad na transparentnosti prezentirajui javne programske i finansijske izvjetaje, - biti garant vjerodostojnosti, objektivnosti, balansiranosti, nepristrasnosti na fragmentiranom medijskom tritu, - garantovati aktivne i jednake graanske participacije, - konsultovati se sa svojim korisnicima putem javnih debata i javnog foruma,
9

http://www.coe.int, preuzeto u martu 2011.

156 PREGLED

- temeljiti kvalitetne organizacijske strukture na principima demokratskog upravljanja, - razviti i unaprijediti kadrovsku emu, - zasnivati rad na kompetentnosti i visokim standardima u upravljanju i ponaanju, - definisati programske ciljeva koji bi zadovoljili realne potrebe drutva, - proizvoditi raznolik program sa visokim standardima kvaliteta, - razvijati kulturni identitet, - ukljuiti programe namijenjene najveem broju etnikih grupa kako bi se osigurala lojalnost, - odbraniti se od intenzivne trine koncentracije novih, komercijalnih, medijskih sadraja i biti korektor manjkavosti koje ispoljava komercijalni sektor, - emitovati programa sa nacionalnom perspektivom, - biti podrka nacionalnoj produkciji, - razvijati nove ideje i projekte kao uslov za dopunu javnog finansiranja, - poticati princip odgovornosti, - stvoriti odrivu tehniku bazu za savremeno emitovanje programa i biti pokreta novih servisnih usluga. Jednako injenici da se procesi komunikacije smatraju dvosmjernom interakcijom ravnopravnih komunikatora, procesi komunikacije javnih servisa unutar svoje organizacijske i programske strukturiranosti trebali bi pruiti priliku javnosti da kreira servis prema svojim potrebama. Neke od razvijenijih nacionalnih medijskih kua sve ee pribjegavaju upravo formiranju programskih savjeta koji bi upravo bili glas javnosti. Zabiljeeno je odravanja dana otvorenih vrata, gdje je publikum imao priliku posjetiti uposlenike i obii pogone proizvodnje i emitovanja programa. Transformacija i prilagoavanje javnih servisa nije samo obaveza bh. javnog emitera, ve i svih drugih u smislu inovativnih, savremenih tehnologija, brendiranja programskih sadraja, ponude novih edukacijskih cjelina ukratko kontinuirane transformacije. Mnogi analitiari tvrde da je proces prilagoavanja neupitan ne samo kroz potrebu ukljuivanja javne sfere nego i kroz olakavanje kontrole drave kroz finansijski poticaj i zakonsku regulativu. Bh. javni servis, koji pretendira na nezavisnost, u okviru koje definiemo i finansijsku nezavisnost, susree se
PREGLED

157

s problemom naplate od javnosti. Jedna od nasunih potreba koja vodi ka rjeavanju ovog problema je upoznati bh. javnost da sistem naplate ne treba sluiti ostvarenju profita javne medijske institucije, ve ulaganju u proizvodne kapacitete. lanstvo nacionalnih emitera u Evropskoj uniji za radiodifuziju neophodno je zbog tehnikih, programskih i organizacijskih prioriteta koje prua ova jedinstvena evropska institucija. Evropska unija za radiodifuziju je najvea udruga nacionalnih emitera u svijetu. Ona promovie saradnju izmeu emitera i olakava razmjenu audiovizuelnih sadraja. Prema Protokolu iz Amsterdama10 ove institucije stoji da je sistem javnog emitiranja u dravama lanicama izravno povezan s demokratskim, socijalnim i kulturnim potrebama svakog drutva i s potrebom ouvanja medijskog pluralizma. Alternativni model kreiranja javnog emitera, dakle, trebao bi posjedovati zakonski okvir koji mu nalae zatitu kulturnih razliitosti, ali isto tako i zakonsku regulativu koja bi kontrolisala stvaranje privatnih medijskih servisa, slobodno, kvalitetno i osebujno kreiranje programa te stabilnu ekonomsku situaciju. Literatura: Knjige:
1. Bal, Fransis (1997) Mo medija mandarin i trgovac, Clio, Beograd. 2. Bai S., Petkovi B., Jusi T. (2004) Vlasnitvo nad medijima i njegov uticaj na nezavisnost i pluralizam medija, Mediacentar, Sarajevo. 3. Bai-Hrvatin S., Thompson M., Jusi T. (2008) Razjedinjeni propadaju Javni radiotelevizijski servisi u multietnikim dravama, Mediacentar, Sarajevo. 4. Bek, Ulrih (2003) ta je globalizacija zablude globalizma i odgovori na globalizaciju, Vizura, Zagreb. 5. Bojd, Endrju (2003) Novinarstvo u elektronskim medijima, Beograd. 6. Borna Bebek i Antun Kolumbi (2000) Poslovna etika, Sinergija, Zagreb. 7. Briggs, Asa (1995) The History Of Broadcasting In United Kingdom, volume II, The golden age of wireless, University Press, Oxford. 8. Chomsky, Noam, Mediji, propaganda i sistem
10

EBU, 29. aprila 1998. DAJ/ew/mp The Public Service Broadcasting Remit: Today and Tomorrow.

158 PREGLED

9. Debray, R. (1997) Uvod u mediologiju, Clio, Beograd. 10. Dej, Luis Alvin (2008) Etika u medijima primeri i kontroverze, Klub plus, Beograd. 11. Dizdarevi, Ismet (1997) Psihologija masovnih komunikacija, Mediji, modeli i mjerenja, Sarajevo. 12. ordevi, Toma (1985) Teorija informacija, Beograd. 13. Eco, Umberto (1979) Kultura, informacija, komunikacija, Nolit, Beograd. 14. Elezovi, Slobodan (1992) Povijesni razvoj komuniciranja vrste i oblici kroz stoljea, Zagreb. 15. Fejzi, Fahira (2004) Medijska globalizacija svijeta, Promocult, Sarajevo. 16. Fidler, Roder (2004) Mediamorphosis, Razumevanje novih medija, Clio, Beograd. 17. Gi, Debor (1967) Drutvo spektakla 18.Giddens, A. (2000) Communication Perspective, Oxford. 19. Gonnet, Jacques (1997) DUCATION ET MDIAS, Presses Universitaires de France. 20. Habermas, Jirgen (1969) Javno mnenje, Istraivanje u oblasti jedne kategorije graanskog drutva, Kultura, Beograd. 21. Held, Dejvid, Demokratija i globalni poredak, Filip Vinji, Beograd. 22. Herbin, Pierre (1993) Mass Media Marketing Managment, London, New York. 23. Herman Edvard, McChesney Robert (2004) Globalni mediji Novi misionari korporativnog kapitalizma, Clio, Beograd. 24. Idn, Nicolas (2000) Korporacijski imid, Clio, Beograd. 25. Iris, A. (1999) Informacione magistrale, Clio, Beograd. 26. Kaznev, an (1976) Sociologija radio-televizije, BIGZ, Beograd. 27. Keo-Isakovi, Emina (2006) Izazovi mas-medija, Sarajevo. 28. Lorimer, R. (1998) Masovne komunikacije, Clio, Beograd. 29. Matkovi, Damir (1995) Televizija igraka naeg stoljea, Zagreb. 30. Mekluan, Maral, Poznavanje optila ovjekovih produetaka. 31. Nuhanovi, Asad (2005) Fenomen javnosti, Promocult, Sarajevo. 32. Plenkovi, M. (1998) Komunikologija masovnih medija, Barbat, Zagreb. 33. Radojkovi, Miroljub i Stojkovi, Branimir (2004) Informaciono komunikacioni sistemi, Clio, Beograd. 34. Spahi, Besim (2001) Nacionalni antimarketing exyu i bh. naroda, Vijee Kongresa bonjakih intelektualaca, Sarajevo.

PREGLED

159

35. Tucakovi, emso (2006) Historija novinarstva i medija u BiH, Sarajevo. 36. Tucakovi, emso (2006) Leksikon mass medija, Sarajevo. 37. Vajzovi, Hanka (2008) Jezik i nacionalni identiteti, FPN, Sarajevo. 38. Veljanovski, Rade (2005), Javni RTV servis u slubi graana, Clio, Beograd. 39. Voki-Avdagi, J. (2002), Suvremene komunikacije ne/sigurna igra svijeta, FPN, Sarajevo. 40.Voki-Avdagi, J. (1997) Razvoj komunikacijskih bosanskohercegovako drutvo i drava, FPN, Sarajevo. 42. Zgodi, Esad (1997) Kult suvereniteta, FEB, Sarajevo. procesa i sistema i

41. Willis, Jim, Willis B. Diane (1993) New Directions in Media Management.

lanci u zbornicima i asopisima:

- - - - - Novi mediji, teorija i praksa implikacije u svijetu koji se mijenja, Zbornik radova sa simpozija odranog u Sarajevu u junu 2003. godine. eljko Rutovi, Od dravne ka javnoj televiziji izazovi menadmenta, Medijski dijalozi 1. Muhamed Nuhi, Jezik medija u multikulturalnoj komunikaciji, esej. Bertold Brecht (1985) Eseji o radiju, Zbornik o radiju, Sarajevo. Lejla Turilo, Temeljni pojmovi i definicije.

Pravilnici, zakoni, definicije, obaveze, kodeksi, izvjetaji:

- - - - - - Kodeks za emitovanje televizijskog i radio programa Zakon o Javnom RTV sistemu Bosne i Hercegovine Zakon o RTRS-u Zakon o RTV FBiH Zakon o RTV BiH Ureivaka naela usvojena su na sjednici Izvrne komisije, odranoj dana 9. aprila 2003. godine

160 PREGLED

Internetski izvori:
- Oficijelne web stranice Javnog radiotelevizijskog sistema Bosne i Hercegovine emitera / www.bhrt.ba , www.rtvfbih.ba, www.rtvrs.tv , www.radio202.ba; i Javnog radiotelevizijskog sistema Slovenije, oficijelne stranice BBC- a, www.bbc.co.uk www.srgssr.ch, http://www.ebu.ch/; - www.gfk.ba; - www.odjek.ba; - www.komunikacije.org; - http://www.coe.int; - www.soros.org.ba.

PREGLED

161

Mirza Dinarevi UDK 339.7

UZROCI I PODSTREKAI MEUNARODNE FINANSIJSKE KRIZE I PRISTUPI REFORMI CAUSES AND INSTIGATORS OF INTERNATIONAL FINANCIAL CRISIS AND REFORM APPROACHES
Saetak U ovom radu e prije svega biti, putem historijske, komparativne, normativne i deduktivne metode, pojanjen pojam meunarodne finansijske krize, mada e u daljnjim poglavljima akcent biti na pristupu reformi i iznalaenju rjeenja ove krize, kao i spreavanju nastanka nove krize, na regionalnom odnosno globalnom nivou. Ovaj rad se bavi analizom pozadine subprime krize, kao i meunarodnih bankovnih i finansijskih kriza koje su uslijedile. Na toj osnovi se razmatraju prijedlozi za sanaciju prepoznatih slabih taaka u finansijskom sistemu. Pritom se fokus analize usmjerava ka temeljnim principima na kojima se moe ubudue provesti reforma upravljanja rizikom, internog upravljanja radom banke i supervizije banaka, te se fokus usmjerava ka cilju izbjegavanja finansijskih kriza. Analiza problema se fokusira nadalje na dugorone ekonomske i regulacione mjere koje se predlau kao odgovori na meunarodnu finansijsku krizu ili se ve politiki primjenjuju. Navedeni podaci e biti izloeni u etiri osnovna poglavlja: Analiza problema, Nastanak i razvoj internacionalne finansijske krize, Prijedlozi za rjeavanje krize i prijedlozi za reformu te u Zakljuku. Kljune rijei: meunarodna finansijska kriza, subprime kriza, vrijednosni papiri osigurani hipotekom, transfer kreditnog rizika, kolateralizirane dunike obligacije, meubankarsko trite, obveznice garantirane aktivom

PREGLED

163

Summary This paper will primarily through historical, comparative, normative and deductive methods, explain the concept of the international financial crisis, although in subsequent chapters, it will emphasize the reform and resolution of this crisis and prevention of new crises on both regional and global levels. This paper analyzes the cause of the subprime mortgage crisis, as well as of the international banking and financial crises that followed. On this basis, proposals are considered which will remedy identified vulnerabilities in the financial system. In this analysis the main focus is directed towards the fundamental principles on which reform can be implemented in future risk management, internal management of banks and banking supervision all with the goal of avoiding financial crises in future. Analysis of this problem further focuses on long-term economic and regulatory measures that are proposed as responses to the international financial crisis both politically and applicably. This data will be presented through four main chapters: Problem Analysis, The Emergence And Development Of The International Financial Crisis, Proposal For Resolving The Crisis And Proposals For Reform and of course in the Conclusion. Key words: The international financial crisis, Subprime Mortgage Crisis, mortgage-backed securities, credit risk transfer, collateralized debt obligations, interbank market, bond guaranteed assets Uvod 1. Analiza problema Razliiti akteri i uslovi u okruenju prouzrokovali su i intenzivirali krizu na amerikom tritu, koja je nastupila sredinom 2007. godine, za drugostepena hipotekarna potraivanja (subprime kriza) i finansijsku krizu kao njenu neposrednu posljedicu, te su je proirili na ostatak svijeta. Kljuni akteri nisu bile samo banke sa svojim menadmentom i saradnicima. Rije je o istovremenom djelovanju ostalih finansijskih posrednika, kao to su hipotekarni brokeri, rejting agencije i hedge fondovi, te one institucije koje su trebale nadzirati rad banaka, odnosno funkcioniranje bankovnog sistema i centralne banke. Jedan od kljunih podstrekaa je bila i amerika vlada, koja je s jedne strane ohrabrivala odnosno obmanjivala graane koji nemaju dovoljno uteevine ni adekvatnih prihoda da kupuju nekretnine i koja je u septembru 2008. godine odbila pruiti pomo Lehman banci koja je u tom trenutku bila u ozbiljnoj 164 PREGLED

krizi. U glavne podstrekae se, najzad, ubrajaju institucionalni investitori koji irom svijeta trae mogunosti za ulaganje, zatim dravni fondovi, finansijski posrednici i banke koje su tjerale aktere na amerikom tritu kapitala da kreiraju i emitiraju dodatne vrijednosne papire kako bi se time otvorile mogunosti ulaganja u amerikim dolarima, uz neznatan rizik, a uz enormnu zaradu. Ocjena kompleksnog snopa uzronika krize i njenog proirenja na ostatak svijeta ovisi o tome da li se neuspjeh pojedinaca, slabe take u upravljanju rizikom unutar banaka, globalna neravnotea i pogrean makroekonomski razvoj ili strukturalni problemi u finansijskom sistemu mogu posmatrati kao pokretake sile krize. Pritom se mora odluiti da li se u fokus analize postavljaju mikroekonomsko odluivanje aktera ili makroekonomske varijable. U ovom prilogu e se uzeti u obzir makroekonomska stajalita u onoj mjeri koliko se ponaanje finansijskih posrednika u postojeem regulacijskom okviru nadziranja banaka uzima kao polazna taka pri formuliranju prijedloga za promjenu ili poboljanje stanja. Ne moe se utvrditi da li je ovo stanovite s kojeg se analizira kompleks uzroka od veeg ili manjeg znaaja u poreenju sa svjetskim makroekonomskim neravnoteama ili u poreenju s analizom individualnih greaka pojedinih bankovnih menadera, velikih investitora ili politiara. Mikroekonomsko stanovite ima poseban znaaj za prijedloge date u ovom radu, uzimajui u obzir da se internacionalni napori za rjeavanje krize koncentriraju oko ove take gledita i da bi se promjene, naprimjer u okviru kontrolinga rizika unutar banaka ili u okviru regulatornih dokumenata za nadziranje rada banaka, smjele predloiti samo ukoliko se mogu sadrajno dokazati pozitivne promjene. Samim tim je nuno, ukoliko je ekonomsko-politiki teren djelovanja banaka i drugih finansijskih institucija limitiran, uvesti nove obaveze informiranja i nove regulative za rad nadzornih i ispitivakih tijela u bankama koje bi podlijegale kritikim mehanizmima djelovanja za upravljanje radom banaka kako nova pravila i novi upravljaki mehanizmi ne bi djelovali kontraproduktivno. Napori oko poboljavanja stanja koje ulau mnoge drave u okviru internacionalne finansijske krize su dokazali znaaj banaka i finansijskih trita za realnu ekonomiju. U fokusu drugog dijela rada nalazi se pozadina subprime krize, kao i internacionalne finansijske i bankovne krize koje su uslijedile. Na osnovi toga se u treem dijelu razmatraju prijedlozi za reparaciju slabih taaka unutar finansijskog sistema i saniranje posljedica. Pritom se ne moe teiti potpunosti prijedloga, niti prijedlozi mogu biti procijenjeni u njihovoj administrativnoj primjeni, to jest na osnovu problema koji proizlaze iz njihove primjene. Tim vie se u sredite analize postavljaju osnovni principi pomou kojih bi se trebala izvriti reforma upravljanja rizikom, internog upravljanja i nadziranja banaka. Specifini problemi djelovanja
PREGLED

165

centralnih banaka u finansijskoj krizi u smislu odravanja, od olakavanja refinansiranja kreditnih instituta, te pitanja koja postavljaju vlade irom svijeta nakon etabliranja spasilakih paketa i klirinkih banaka, nee biti tematizirani u ovom radu. Teite je postavljeno vie na dugoronim regulativnim mjerama koje se smatraju odgovorima na meunarodnu finansijsku krizu, a koje se djelimino ve primjenjuju. 2. Nastanak i razvoj internacionalne finansijske krize 2.1. Razvoj amerikog trita za zajmove za izgradnju stanova Nastanak i razvoj internacionalne finansijske krize se teko mogu objasniti ukoliko se ne posmatra razvoj trita za zajmove za kupovinu stanova u SADu. To trite se razvilo za vrijeme New Deala oko 1930. godine i smatra se polaznom takom za razvoj subprime krize, koja je, s druge strane, postala uzrok, to jst povod za izbijanje meunarodne finansijske krize. Trite za zajmove za izgradnju stanova kao i subprime trite su kao kvalitativno malen segment finansiranja izgradnje stanova u SAD-u vremenom dobili sve veu ulogu kao jedan od elemenata za ostvarivanje amerikog sna. Znaajan element finansiranja izgradnje stanova predstavljala je dostupnost kredita s fiksnim kamatama za kupce nekretnina s malim dohocima, ije su mogunosti za stvaranje vlastitog kapitala ograniene i koji su u skladu s tim dobivali podrku drave. Karakteristika amerikog sistema finansiranja izgradnje stanova nije samo refinansiranje orijentirano prema kapitalnom tritu preko vrijednosnih papira osiguranih hipotekom, ve izdavanje garancija od agencija (Government Sponsored Enterprises), u koje se posebno ubrajaju nacionalizirane institucije Fannie Mae i Freddie Mac. Do poetka 21. stoljea dominiralo je finansiranje izgradnje stanova uz podrku agencija, dok je udio hipotekarnih instituta bez dravne podrke na tritu rastao (Non Agencies)1. U skladu s tim su se pomjerali udjeli vrijednosnih papira (MBS) koje su pokrivani hipotekama sa ili bez dravne garancije. Jedna od karakteristika je takoer osiguranje od rizika neizmirenja duga od kreditnih osiguravajuih kua koje garantiraju i povrat novca za obveznice koje se pokrivaju nedovoljno osiguranim kreditima. Ovdje skicirani sistem amerikog finansiranja izgradnje stanova je desetljeima doprinosio realizaciji politikog cilja da i ameriki graani loijeg imovinskog stanja ostvare san o vlastitom domu.

Gorton, Gary (2009) The Supreme Panic, European Financial Management.

166 PREGLED

2.2. Problematini trendovi i ekscesi od poetka 21. stoljea Od poetka 21. stoljea su na amerikom tritu za nekretnine zabiljeene negativne pojave. Tako je prednost priobalnih regija u visokoj cjenovnoj klasi i s ponudom velikih stanova doprinijela znatnijem poveanju cijena. U tom periodu je postalo primjetno irenje privatnog hipotekarnog finansiranja, to se dalo posmatrati u vezi s velikom trinom likvidnou i to je rezultiralo niskim kamatama. Niske kamatne stope je nakon kolapsa new economyja podravala politika amerike Centralne banke, to jest sistema federalnih rezervi. Davanje kredita je u tom periodu uslijedilo uz posredstvo velikog broja brokera koji su zbog plata koje se obraunavaju prema broju zakljuenih poslova imali motivaciju da podstaknu i interesente male kupovne moi da se zadue i kupe nekretninu. Privatne institucije su poetkom 21. stoljea finansirale kredite za izgradnju stanova u veoj mjeri nego to je to inila drava (jumbo krediti). Inae uobiajeni zahtjev za kapitalni udio u vrijednosti nekretnine u visini od minimalno 20 posto bio je ublaen ili se u potpunosti odustalo od njega. Zbog niske kamatne stope preferirani su kreditni ugovori s kliznom odnosno varijabilnom kamatom. Najzad su nekretnine postale dostupne graanima s niskim dohocima ili ak osobama bez reguliranih prihoda. Takvim primaocima kredita, koji su esto imali zaduenja na drugim mjestima i koji nisu blagovremeno ispunjavali svoje obaveze, stavljeni su na raspolaganje krediti, tzv. subprime hipoteke, ija se vrijednost iz perspektive davaoca kredita temeljila na predvienom poveanju cijena nekretnina. Pojam subprime hipoteke nije oznaavao zakonski odreenu kategoriju hipotekarnih kredita, ve je predstavljao zbirni naziv za kredite za klijente loeg boniteta i s visokim platnim obavezama (debt payment-to-income ratio) i/ili visokim LTV-om (mortgage loan-to-value ratio) nekretnine u posjedu2. Drugi kvalitativno lo segment trita, pored subprime hipoteka, predstavljao je alt-a-segment, koji je svoj najvei porast doivio 2004. godine. Rije je o kreditima dunicima s historijom neispunjenja duga koji ne ispunjavaju preduvjete agencija za ocjenu prvorazrednosti kao to su potvrda o visini prihoda ili vrsti nekretnine.3 Kod interest-only zajmova je poetak amortizacije bio postavljen do 10 godina, a u sluaju hipoteke s varijabilnom stopom dogovorena je niska startna kamata, nakon ega slijedi period s polugodinjim prilagoavanjem jednoj od varijabilnih kamatnih stopa. Istovremeno su se probili i krediti privatnih banaka koji su dodjeljivani u potroake svrhe i koji su razliku izmeu predvienog rasta cijena kua i optereenja zemljita pretvarali u raspoloiva plat2 3

Ibid. Frankel, A. (2006) Erstklassig oder auch nicht: Finanzierung von Wohneigentum in den USA im neuen Jahrhundert, u: BIZ-Quartalbericht. PREGLED

167

na sredstva. Stoga su uobiajene bile negativne amortizacije s obzirom na to da je porast dugovanja premaio porast vrijednosti nekretnine. Viestruka zaduenja pojedinih primalaca kredita bila su rezultat injenice da su dunici kupovali vie od jednog zemljita odnosno jedne nekretnine i uz sve to imali nenaplaena potraivanja kod davaoca lizinga. Taj trend kupovine nekretnina je sa slubene strane naiao na niz kritika. Tako se u jednom izvjetaju Banke za meunarodna poravnanja (BIS) od septembra 2002. godine navodi da novi nain refinansiranja ukazuje na nastanak novog svjetskog poretka u kojem se nekretnine sve vie posmatraju kao izvor likvidnosti, te slue za poravnanje pri fluktuacijama prihoda i imovine.4 2.3. Trite vrijednosnih papira osiguranih hipotekom Konstrukcija hipotekarnih vrijednosnih papira slijedi pay through model, pri emu nee uslijediti prosljeivanje ulaznog plaanja kamata i amortizacija kao kod pass through vrijednosnih papira, ve se priliv novca pripaja razliitim tranama prema unaprijed definiranim modelima raspodjele. Uobiajeno za takve pay-through konstrukcije je razlaganje cjelokupnog poola na slojeve rizika prema principu vodopada gubitaka (princip subordinacije), to rezultira formiranjem trani razliitih rizika za vlasnike hipotekarnih vrijednosnih papira. Na taj nain konstruirani vrijednosni papiri osigurani hipotekom se nazivaju kolateralizirane zajmovne obligacije (Collateralized Loan Obligations CLO) i kao True Sale CLO ima svoju osnovu u poolovima hipotekarnih potraivanja ili kao sintetiki CLO u poolovima dravnih zajmova i kreditnih derivata, pri emu posljednji u pravilu transferiraju rizik neisplaivanja kreditnih portfelja, ali ne i same kreditne pozicije. Spajanje kredita u poolove i strukturiranje kreditnih potraivanja (trane) slijedi u SPV-u (special purpose vehicle). SPV zauzima na taj nain poziciju udaljenu od kreditora kako bi vlasnici strukturiranih vrijednosnih papira mogli usmjeriti zahtjeve iskljuivo prema SPV-u, dok s druge strane nisu pogoeni steajem kreditora uzimajui u obzir da su njihova potraivanja usmjerena ka posebnom kapitalu koji ne potpada u okvir steajne mase kreditora. Kreditor zatim kredite ustupa SPV-u, kojim upravlja araner i koji je pod nadzorom jednog povjerenika. Na osnovi ovog kreditnog poola se izdaju vrijednosni papiri osigurani imovinom, pri emu upravljanje rizikom u poolu te kreditna ekspanzija poveavaju kvalitet emisija. SPV na taj nain emitira vrijednosne papire osigurane imovinom posebno u sluaju homogenih poolova u obliku kolateraliziranih duni4

Deep, A. / Domanski, D. (2002) Immobilienmarkt und Wirtschaftswachstum: Lehren aus dem Refinanzierungsboom in den USA, u: BIZ-Quartalsbericht.

168 PREGLED

kih instrumenata (Collateralized Dept Obligations CDO). Povjerenik zatim nadzire raspodjelu i prosljeivanje isplaenih kamata i glavnice vlasnicima pojedinanih trani. Ekonomska svrha SPV-a ogleda se u mogunosti za vlasnike vrijednosnih papira osiguranih imovinom da se izoliraju odreeni rizici pomou grupiranja potraivanja u pool, odvajanje kreditnog rizika poola potraivanja od kreditnog rizika kreditora, te pomou traniranja obligacija koje se pokrivaju poolom kredita5. Iz ekonomske perspektive se moe pokazati da na ovaj nain konstruirani instrumenti za transfer kreditnog rizika mogu doprinijeti poboljanju kapitalnog trita i efikasnosti informacija na tritu. Princip stvaranja poolova i trani povezan je s nizom prednosti, uzimajui u obzir da se time konstruiraju finansijski instrumenti koji odgovaraju rizicima razliitih kategorija investitora. Pomou strukturnih zajmova mogue je transferirati rizike i transformirati njihov kvalitet. - Dodatna vrijednost stvaranja poolova je i efekt diversifikacije koji za neke investitore ima za posljedicu gubitak informacija6. Krediti prebaeni u pool imaju kamatne stope koje su kalkulirane na osnovu individualnog boniteta. Pomou diversifikacije pool dobiva na kvalitetu i time bolji rejting nego pojedinani krediti. - Dodatna vrijednost subordinacije pomou stvaranja trani rezultat je injenice da se konstruiraju vrijednosni papiri s malo rizika, koji se s jedne strane zbog svog malog rizika mogu dodjeljivati neprofesionalnim investitorima, to jest investitorima koji slijede stroge kriterije ulaganja, te rizini vrijednosni papiri, koje s druge strane preferiraju specijalizirani investitori (npr. hedge fondovi), koji moraju ispunjavati blae kriterije, ali koji moraju staviti na raspolaganje vie informacija o kvalitetu poola7. - Postoji mogunost da rizina trana koja redovno pokriva gubitke iz kreditnog poslovanja u visini oekivane vrijednosti ostane u portfelju kreditora, sponzora ili emitenta kako bi se ublaili problemi moralnog hazarda i negativne selekcije. Time se eli dati poticaj kreditoru da oprezno bira i kontrolira primaoce kredita i pored prosljeivanja dijela rizika8. U literaturi se ukazuje na mogui problem i slabosti novih instrumenata za transfer kreditnih rizika. Tako
Fender, I. / Mitchell, J. (2005) Strukturierte Finanzierungen: Komplexitt, Risiken und die Rolle von Ratings, u: BIZ Quartalbericht (kvartalni izvjetaj). 6 DeMarzo, P. M. (2005) The Pooling and Tranching of Securities: a Model of Informed Intermediation, u: The Review of Financial Studies. 7 Boot A. W. A. / Thakor, A. V. (1993) Security Design, u: Journal of Finance, 48. 8 Gorton, G. / Pennacchi, G. (1993) Security Baskets and Index-linked Securities, Journal of Business, br. 66.
5

PREGLED

169

se u jednom izvjetaju Banke za meunarodna poravnanja (BIS) iz juna 2005. godine navodi da rejting strukturiranih finansijskih proizvoda jeste koristan, ali da uslijed inherentnih nedostatnosti ne mogu obuhvatiti rizike ovih proizvoda.9 Autori ukazuju na znaajnu razliku izmeu strukturiranog finansiranja i ostalih proizvoda za transfer rizika. Strukturirani instrumenti transformiraju rizike u razliite plohe raspodjele gubitka odgovarajueg poola potraivanja. Ova podjela na plohe i ugovorne strukture neophodne za ovaj proces mogla bi enormno oteati procjenu karakteristika rizika pojedinanih trani, tako da rejtinzi ne mogu u potpunosti obuhvatiti tranirane vrijednosne papire. Izmeu ostalog, autori ukazuju na injenicu da se investitori kod ovakvih strukturiranih papira uslijed njihove kompleksnosti moraju osloniti na ocjene agencija, mnogo vie nego kod drugih vrijednosnih papira. Nauni prilozi koji su publicirani prije subprime krize ukazali su i na druge probleme trita za transfer kreditnih rizika, izmeu ostalog pomou studija simulacije, koji se tiu mjerljivosti i mogunosti izoliranja specifinih rizika ili koji se tiu informacija o moguim izmjenama rizika u odreenom vremenskom periodu. Ukoliko unutar hijerarhije gubitaka jednog kolateraliziranog dunikog instrumenta doe do gubitka, onda se profil rizika pomjera na sve sljedee trane. Isto tako se mijenja profil rizika kada se mijenjaju makroekonomski faktori koji djeluju na omjer rizika poola.10 Ujedno se uslijed takvih deavanja mijenja i korelacija s prilivom novca drugih finansijskih instrumenata. Zbog nedovoljnog prikazivanja takvih promjena rizika su se tokom krize finansijskih trita doveli u pitanje predvidivost i transparentnost rizika traniranih proizvoda. Na taj nain su bile poznate razmjere djelovanja principa subordinacije i principa vodopada prilikom prelaska gubitaka, ali konkretan obim rizika pri pomjeranju raspodjele gubitaka prvobitnog kreditnog portfelja nikada nije mogao biti procijenjen na osnovi makroekonomskih utjecaja.11 Kao to je pokazala diskusija o razvoju situacije, poveao se broj i znaaj razliitih frikcija pri stalnom ralanjivanju lanca dodjeljivanja kredita, sekuritizacije i refinansiranja kredita. Ove frikcije su temeljno obradili Ashcraft i Schuermann (2008)12.
Fender, I. / Mitchell, J. (2005) Strukturierte Finanzierungen: Komplexitt, Risiken und die Rolle von Ratings, u: BIZ Quartalbericht. 10 Gann, P. (2009) Liquiditt, Risikoenistellung des Kapitalmarkts und Konjunkturerwartung als Preisdeterminanten von Collateralized Dept Obligations (CDOs) Eine Simulationsgesttzte Analyse, Mnchener Wirtschaftswissenschaftliche Beitrge BWL, LudwigMaximilians-Universitt Mnchen. 11 Krahnen, J. P. / Wilde, C. (2006) Risk Transfer with CDOs and Systemic Risc in Banking (online). http://papers.ssrn.com/sol3/papers.cfm?abstract_id=889541. 12 Ashcraft, A. B. / Schuermann, T. (2008) Understanding the Securitization of Subprime Mortgage Credit, Federal Reserve Bank of New York, Staff Report, No. 318.
9

170 PREGLED

2.4. Od subprime krize do meunarodne finansijske krize Od sredine 2004. godine mnogi investitori su postajali svjesniji rizika koji su bili rezultat injenice da je postepeno rastao nivo kamata i da se poveao broj neizmirenih dugovanja u subprime segmentu finansiranja izgradnje stanova. Pad cijena postao je evidentan posebno nakon 2007. godine. Problemi koji su postali evidentni tokom razvoja amerikog trita komentirani su u javnosti bez mnogo pompe, kako pokazuje i izvjetaj Banke za meunarodna poravnanja (BIS) iz decembra 2006. godine, koji najavljuje da se na tritima oekuje blagi pad. Brzo zahlaenje amerikog trita nekretnina se nije znaajno odrazilo na dodatne naknade za veinu hipotekarno osiguranih vrijednosnih papira uprkos stalno rastuem udjelu hipotekarnih zajmova u osiguravanju ovih vrijednosnih papira za dunike koji nisu ocijenjeni kao prvorazredni.13 Sasvim druga slika nastala je razvojem ABX.HE indeksa, grupe sintetikih indeksa za vrijednosne papire osigurane amerikim kreditima za nekretnine, koji oslikavaju novani tok sekuritiziranih trani subprime kredita za nekretnine koji nisu ocijenjeni kao prvorazredni. Razvoj ovih indeksa pokazuje da su vrijednosti kredita s najniim rejtingom opale ve u jesen 2006. godine, to ukazuje na izraeniju svijest o rizicima hipotekarnih zajmova u sluaju dunika loe kreditne sposobnosti. Uzrok za sve veu ratu neisplaenih kredita nije bila sve loija kreditna sposobnost dunika, ve i prilagoavanje kamata subprime hipoteka koje su dodjeljivane 2004. i 2005. godine.14 Jedan od prvih znaajnih dogaaja koji je zasigurno jasno signalizirao poetak krize je zahtjev New Century Financial Corporationa, druge najvee banke za dodjelu subprime hipoteka u SAD-u, da se zatite prava vjerovnika u skladu s Poglavljem 11 amerike Uredbe o steajnom postupku od 2. aprila 2007. godine. Uslijedio je niz predznaka krize koje sudionici na tritu nisu shvaali dovoljno ozbiljno. Najvea vicarska banka UBS (Schweizerische Grobank) je 3. maja 2007. godine, nakon velikih gubitaka u okviru svog subprime angamana, objavila zatvaranje Dillon Read hedge fonda. Sredinom juna 2007. godine saopeno je iz korporacije Moodys da je smanjena vrijednost 100 kolateraliziranih zajmovnih obligacija koje su bile osigurane subprime kreditima, te je objavljena informacija da se nadzire 250 obligacija zbog mogueg umanjenja vrijednosti za jedan ili vie stupnjeva. Umanjenja vrijednosti dodatnih obligacija su registrirana u korporacijama Moodys, Standard/Poor i Fitch. Uesnici na tritima su se fokusirali na banke koje su bile ugroene gubicima u subprime segmentu ili za koje nisu bili prepoznatljivi angamani u drugim segmentima
Hrdahl, P. / Upper, C. (2006) berblick: Die Mrkte rechnen mit einer sanften Abschwchuung, u: BIZ Quartalbericht. 14 Ibid.
13

PREGLED

171

kreditnog trita ili na tritu strukturiranih vrijednosnih papira. Ve krajem jula 2007. godine je na meubankarskom tritu vladala nesigurnost u vezi sa stanjem likvidnosti i solventnou uesnika na tritu, to je za posljedicu imalo da je Evropska centralna banka poput drugih emisionih banaka stavljala na raspolaganje likvidnost na meubankarskom tritu. Jedna od karakteristika razvoja krize u ovoj fazi je zasigurno injenica da mnogi kreditni instituti koji su u svojim portfeljima ili putem svojih investicionih institucija uestvovali u premiji za rizik na razliitim tritima nisu vidjeli opasnost za sebe. Razlog za takav razvoj na tritu je da se od januara do jula 2007. godine opadanje vrijednosti odnosilo samo na obveznice nieg rejtinga. Sredinom 2008. godine javnost je bila zateena informacijom da J. P. Morgan Chase preuzima Investment banku Bear Sterns. Bear Sterns se od samog poetka krize borio s problemima s likvidnou, a ve u martu 2008. godine nije vie bio sposoban da se refinansira bez podrke Centralne banke. Preuzimanje banke je obavljeno krajem maja 2008. godine. 2.5. Najznaajniji podstrekai meunarodne finansijske krize Banke kao i kapitalna trita su na temelju cijena na amerikom tritu koje su rasle tokom niza godina potcijenile kreditne rizike, te su agitirale na pogrean nain, slijedei nedovoljna ispitivanja boniteta, odnosno zanemarivale su odreene informacije iz analize boniteta. Enormni rast i uspjeh novih trita za transfer kreditnih rizika su osim toga imali negativan utjecaj na panju aktera na bankovnim tritima, bez obzira na to da li je rije o kreditorima, menaderima i kontrolorima rizika unutar banaka, revizorima, rejting agencijama ili nadzornim tijelima. Jo jedan od faktora koji je zaotravao probleme asimetrine raspodjele informacija moe se identificirati u odreenim pretjerivanjima sekuritizacije. to su kompleksniji instrumenti, to su manje jasni, a na taj nain se zarauje vie novca. Sve dok su pretpostavke rizika ispravne, proizvod je siguran. Kada je rije o finansijama, kompleksnost postaje nedostatak.15 Ova procjena ni u kojem sluaju ne porie korist kompleksnih finansijskih proizvoda, niti dovodi u pitanje mogunosti stvaranja vrijednosti pomou stvaranja poolova i trani od zahtjeva prema portfeljima potraivanja.16 Neuspjelim se pokazao i pokuaj da se sastavljanje poolova i formiranje trani prilagode navodima rejting agencija. Takoer se neuspjelim pokazalo
Danielsson, Jon (2009) The Myth of the Riskometer (online). Dostupno na: http://voxeu.org/index.php?q=node/2753. 16 Franke, G. / Krahnen, J. P. (2008) The Future of Securitiyation, Frankfurt a. M.: CFS Working Paper.
15

172 PREGLED

i formiranje obligacija pod nazivom CDO Squared (CDO na kvadrat), to je vlasnicima sredstava oteavalo da sauvaju pregled na tok novca koji se oekivao, vie nego uobiajeni unos potraivanja u vanbilansne entitete. U okviru krize su heterogenost potraivanja u poolovima kao i manjkava dostupnost vjerodostojnih informacija o tranama koje su isprva imale dobar rejting doprinijeli negativnim reakcijama investitora. Iz sagledive rizine situacije nastala je situacija sa dosta nesigurnosti u uem smislu.17 Ovaj preokret u procjeni rizine situacije je prema Caballeru ak jedan od kljunih podstrekaa za razvoj krize. Na taj nain je pritisak internacionalnih investitora za ostvarenje dodatne rendite uz niske kamatne stope poetkom stoljea pojaao nedovoljno razvijenu svijest uesnika na tritu. S obzirom na to da je krajem devedesetih godina bio evidentan nedostatak sigurnih obveznica, trite za kolateralizirane dunike obligacije svojom sposobnou da pomou kreiranja poolova i trani potraivanja konstruira investicione mogunosti s visokim bonitetnim vrijednostima moglo je pokriti ovu investicijsku potrebu. Sigurnost investicija se pokazala lanom prilikom opadanja cijena nekretnina. Iz kalkuliranog rizika nastala je nesigurnost u uem smislu, s posljedicom da su investitori i banke odbijali preuzeti nove nesigurne pozicije, a stare odbacivali koliko je bilo mogue. 2.6. Odjek meunarodne finansijske krize na Bosnu i Hercegovinu Bosna i Hercegovina se suoava s tekim izazovom savladavanja naslijeene globalne krize, kao i vlastite neodrive politike. Ona ima obavezu da pritom ne nakodi svom oporavku i usponu. Poboljano vanjsko okruenje svakako pomae, ali je stanje i dalje krhko. Nakon pada od 3 posto 2009. godine, privreda Bosne i Hercegovine pokazuje znakove vraanja poboljanja.Predvia se porast od 0,5 posto u 2010. i 2,2 posto u 2011. godini.Izvoz je skoio za 28 posto u prvih 10 mjeseci 2010. godine u odnosu na isto razdoblje godinu dana ranije.Povoljna kretanja u meunarodnim cijenama robe (posebice metala i aluminija) djelomino su uzroci ovog porasta, no izvoz se proirio i u smislu volumena (oko 12 posto). Meutim, malo je vjerojatno da e ovakav rast dugorono opstati.Oekuje se da e domaa potranja biti priguena zbog stagnacije plata, nepovoljnih izgleda kratkoronog zapoljavanja, zastoja rasta kredita i nastavka fiskalne konsolidacije.Projicira se da e inflacija ostati niska. Ovaj vid rebalansiranja rasta, od domae potranje do
17

Caballero, R. (2009) A Global Perspective o the Great Financial Insurance Run: Causes, Consequences and Solutions (online). Dostupno na: http://www.voxeu.org/index. php?q=node/2827. PREGLED

173

vanjske potranje, dobrodoao je jer pomae da se platni bilans pozicionira na odriviju poziciju.Nakon proirenja od 14 posto BDP-a u 2008. godini, raun tekue platne bilanse je prepolovljen u 2009. godini, sa smanjenjem u privatnoj i javnoj potronji. Predvia se da deficit tekueg rauna ostane u rasponu od 5 posto BDP-a u 2011/2012. godini.Povratak jaem odrivom rastu zahtijeva jak bankarski sistem, provjerene javne finansije i bolje poslovno i investicijsko okruenje.Globalna kriza i privredna usporavanja su testirali otpornost bosanskohercegovakih banaka.U oktobru 2008. godine banke su doivjele navalu na mini depozite uz pomo injekcija likvidnosti od svojih matinih banaka, kao i uz sputanje obavezne rezerve Centralne banke.18Kasniji koraci, ukljuujui i pregovore o MMF-ovom stand-by aranmanu, sudjelovanje u inicijativi koordinacije Evropske banke i poveanje limita osiguranja depozita, takoer su pomogli u obnovi povjerenja javnosti.Depoziti stanovnitva su opet poeli da teku natrag u sistem, dosegnuvi u oktobru 2010. godine nivo od 24 posto iznad najnie take dvije godine ranije.Devizne rezerve Centralne banke su ojaane uplatama MMF-a i raspodjelom prihoda SDR.Meutim, banke su doivjele da njihov omjer loih kredita doivi porast (do 9,2 posto na kraju septembra, u odnosu na 5,9 posto na kraju 2009. godine), kao i pad njihove profitabilnost uslijed ope ekonomske krize.Povien rizik pozajmljivanja u neizvjesnom ekonomskom okruenju i potreba za odravanjem odgovarajue margine profita te napori da se ponovo stvori jastuk kapitala i dalje spreavaju rast kredita.U prvih 10 mjeseci 2010. godine krediti stanovnitva i preduzea su porasli za samo 0,6 posto.Kontinuirana uspjena fiskalna konsolidacija je kritina za makroekonomsku stabilnost i tok odrivosti aranmana valutnog odbora. U 2009. i 2010. godini kombinacija suzdranosti trokova i finansiranje MMF-a pomogli su stabilizirati javne finansije, koje su bile oslabljene uslijed neodrivog poveanja tekue potronje od 2006. do 2008. godine i nedostatka poreznih prihoda u pogoravajuoj ekonomiji. Dovoenje javnih finansija na srednjorono odrivo uporite sada zahtijeva reformu prava na temelju naknade, nasuminih transfera, kontrole ukupne javne naknade svih zaposlenika, kao i reformu javnog penzionog sistema.Najvaniji cilj bi trebao biti da se suzbija tekua javna potronja i stvori prostor za prijeko potrebne javne investicije, a sve to naravno uz zatitu najugroenijih.Nakon poetnog napretka, koji ukljuuje donoenje propisa vezanih za reformu sistema beneficija za borce i civile u oba entiteta, kao i Zakona o platama u Federaciji, izazov je sada kako pojaati odnosno ubrzati provedbu tih reformi.Poboljanje poslovnog okruenja treba biti na vrhu politikih prioriteta.Prema izvjetaju Svjetske banke Doing Business Report 2010, Bosna i Hercegovina
18

http://www.imf.org/external/np/sec/pn/2010/pn10154.htm.

174 PREGLED

zauzima 116. mjesto od ukupno 183 zemlje. Posljednja je meu svojim balkanskim susjedima po ukupnom kvalitetu poslovnog okruenja. Ovo stanje obeshrabruje nove investicije i sputava sposobnost privatnog sektora da raste i stvara nova radna mjesta. Da bi se ovi fatalni efekti iskorijenili, neophodno je pristupiti restrukturiranju javnih preduzea, poveanju transparentnosti, te ojaati provoenje zakona, kao i drastino poveati korporativno upravljanje. S obzirom na novoizabrane strukture vlasti, vrijeme za djelovanje nikada nije bilo povoljnije.19 3. Prijedlozi za rjeavanje krize i prijedlozi za reformu 3.1. Analitiki okvir prijedloga za reformu Prijedlozi za dugoronu stabilizaciju finansijskog sistema predstavljeni u naunoj literaturi u praksi i institucijama zaduenim za nadziranje banaka oslikavaju razliita gledita. Sadrajno su svi prijedlozi bliski. Samim time je u mnogim sluajevima nemogue podijeliti prijedloge za reformu prema ovlastima menadmenta ili vlasnika banaka, pojedinanih instituta, bankovnih grupacija, rejting agencija, bankovnih nadzornih tijela, centralnih banaka, politike ili korisnika bankarskih usluga. Mnogi prijedlozi za rjeavanje krize formulirani su na razliitim razinama apstrakcije, pri emu mnotvo konkretnih prijedloga vodi nepreglednom nabrajanju, a apstraktna formulacija ostavlja neiskoritenim relevantne alternativne oblike izraavanja.20 Meutim, mogue je izolirati bitna tematska polja koja pojanjavaju najvanija usmjerenja prijedloga za reformu. U nastavku e se obratiti panja na prijedloge mjera u okviru procesa nadziranja banaka i za promjene u oblasti menadmenta rizika. Popularni prijedlozi se nee uzimati u obzir ukoliko nisu relevantni za dugorono restrukturiranje finansijske arhitekture, nadziranje banaka i upravljanja rizikom u bankama. Rad banaka irom svijeta decenijama podlijee strogim pravilima i regulatornim odredbama ija se nunost opravdava postojanjem problema asimetrine raspodjele informacija na finansijskim tritima i svojim znaenjem za realnu ekonomiju. Iz postojanja i ozbiljnosti trenutne internacionalne finansijske krize moe se zakljuiti neuinkovitost trita, to s druge strane navodi na zakljuak da je postojei regulacijski okvir nedovoljan, te stoga u budunosti mora biti pootren. Meutim, nije iskljueno da je postojei regulacijski okvir upravo pospjeio nastanak i razvoj krize. Stoga se
19 20

Central Bank Bosnia and Herzegovina, Financial Stability Report 2009, Sarajevo. Schfer, D. (2008) Agenda fr eine neue Finanzarchitektur, Wochenbericht des DIW, Berlin, br. 51-52/2008. PREGLED

175

moe konstatirati i neuinkovitost regulacije, to jest neuspjeh drave. Ne smije se zanemariti injenica da su u Americi gubici nastali najprije u dijelu kreditnog trita koje je podravala drava, naime u okviru amerikog trita za izgradnju stanova. Osim toga, moglo bi se pretpostaviti da su mnoge odredbe u sutini bile ispravno postavljene, ali da nisu mogle biti primijenjene konsekventno niti dovoljno brzo, niti su bile prilagoene rastuim problemima informiranja u okviru disintermedijacije koja je jaala tokom procesa sekuritizacije. Samim tim se reforme ne trebaju usmjeriti ka regulacijskom okviru, ve ka organizaciji regulacije. Time se veina reformskih prijedloga bazira na potrebi za pokrivanjem regulacijskih nedostataka za pojedine hedge fondove i rejting agencije, te na nunosti da se minimiziraju mogunosti regulatorne arbitrae.Osim toga se zahtijevalo da trenutni reim nadzora banaka, koji je usmjeren ka primjeni preventivnih sigurnosnih standarda za osiguravanje solventnosti svake pojedinane banke, bude ublaen u korist razvoja preventivnih sigurnosnih standarda za osiguravanje stabilnosti cjelokupnog finansijskog sistema. Novi standardi bi se trebali usmjeriti ka pojedinanim institutima (tzv. makroprudencijalna regulacija). Ovakvi standardi ne moraju podjednako vaiti za sve finansijske intermedijare u skladu s njihovim podrujem poslovanja, njihovom uvezanou sa ostalim intermedijarima ili njihovim krugom klijenata. Svi finansijski intermedijari bi morali obavjetavati bankovna nadzorna tijela o svim relevantnim deavanjima i transakcijama kako bi se mogao primjenjivati novi reim makroprudencijalne regulacije.21 Jedno od kljunih razmiljanja i zakljuaka na osnovu razvoja krize predstavljeno je u izvjetaju Instituta za meunarodne finansije (Institute of International Finance IIF): Konstatirajui da uspjena regulacija treba raditi u tandemu s discipliniranim tritem, IIF istie da je za uinkovito funkcioniranje trita neophodno postojanje trine discipline. Ovo podrazumijeva da se investitori i vjerovnici, iskljuujui depozitore, moraju suoiti s mogunou gubitka. U tom smislu, IIF zakljuuje da bi trebao biti prioritet da se implementiraju infrastrukturne, pravne i proceduralne reforme neophodne za osiguravanje mogunosti da sve firme mogu u skladu s pravilima napustiti trite, bez obzira na njihovu veliinu, prirodu poslovanja ili aktivnost.22 Samim tim, organizacija bankovnih trita ili identifikacija sistemskih banaka ne smije dovesti do toga da ovi instituti dobiju garanciju za opstanak. Umjesto toga se moraju iznova razvijati institucije koje ne iskljuuju opasnost od steaja za uesnike na finansijskom tritu ili od gubitka uloene imovine.
Borio, C (2009) The Macroprudential Approach to Regulation and Supervision (online). Dostupno na: http://voxeu.org/index.php?q=node/3445. 22 Institute of International Finance IIF (2009) The Financial Industry Calls for Action to Strenghen the Global Financial System and Promote Stability in Financial Merkets (online). Dostupno na: http://www.iif.com/press/press+76.php.
21

176 PREGLED

3.2. Izmjene strukture nadzora banaka Znaajni prijedlozi za poboljanje finansijske stabilnosti tiu se poeljnih izmjena u okviru nadzora banaka, jer je uprkos visokom nivou regulacije finansijske industrije irom svijeta ipak dolo do donoenja pogrenih odluka razliitih aktera na finansijskom tritu, nakon toga i do krize cjelokupnog finansijskog sistema. Pritom su uredbe o vlastitom kapitalu trebale osigurati da rizici koje preuzimaju banke budu pokriveni dovoljnom koliinom vlastitih sredstava. S obzirom na to da je kriza izazvana na amerikom tritu za hipotekarno finansiranje, i poto su tek nakon toga zabiljeeni veliki gubici kod banaka i investitora u drugim zemljama koji su investirali u rizine kolateralizirane dunike obligacije, prijedlozi za amerike institute odnose se na proces dodjeljivanja i transfera kredita.23 Meunarodna kriza likvidnosti koja je nastala odmah nakon odbijanja pomoi za Lehman Brothers bila je povod za razmiljanje da se uloga zajmodavca posljednjeg utoita (Lender of Last Resort) za likvidnost banaka proiri, te da im se dodijeli slina uloga za solventnost banaka (Lender of Last Equity Resort). Razliiti prijedlozi za daljnji razvoj, to jest reformu bankovnog nadziranja, oslanjaju se na nacionalne i internacionalne organizacione strukture. Za banke koje su internacionalno uvezane neophodno je istovremeno umreavanje ili centraliziranje kompetencija za nadziranje banaka, posebno u pogledu na transparentnost i u svrhu izbjegavanja regulatorne arbitrae. ak i unutar Evropske unije, koja posjeduje odgovarajue regulative o zajednikom okvirnom pravilniku, mogu se ustanoviti iznimni propisi, mogunost razliitih tumaenja i institucionalne devijacije. Tako mnogi autori identificiraju znaajan razlog deficitarnog nadzora u tome da veliki instituti djeluju prekogranino, te na taj nain dolazi do nedostatka informacija prilikom nadziranja na nacionalnoj razini. Stoga postoji niz prijedloga da se formiraju kolegiji supervizora koji bi prekogranino djelovali, a da se ne ugroavaju nacionalna prava, institucije ili regulative.24 Kolegiji samim tim ne bi nadzirali samo pojedinane institute i regije, ve bi trebali biti horizontalno postavljeni, nadzirui banke, firme, trita obveznica i ekonomsku geografiju.25 Prilikom primjene ovih prijedloga za osnivanje meunarodnog sistema
Kushmeider, R. M. (2006) The U.S. Federal Financial Regulatory system: Restructuring Federal Bank Regulatoin (online). Dostupno na: http://www.fdic.gov/bank/analytical/ banking/2006jan/article1/. 24 Banh, M. / Cluse, M (2009) Weiterentwicklung des Bankenaufsichtsrechts im Zuge der Finanzmarktkrise, u: Zeitschrift fr das gesamte Kreditwesen, 62. 25 Dudley, W. C. (2009) Lessons Learned from the Financial Crisis, Remarks at the 8th Annual BIS Conference, Basel, July 2008.
23

PREGLED

177

nadziranja banaka mora se uzeti u obzir da jedinstvena regulativa za cijeli svijet nosi sa sobom opasnost koja se ne smije zanemariti ukoliko ona doprinese sinhronizaciji donoenja odluka i polaznih vrijednosti unutar reguliranih banaka i finansijskih institucija. Ukoliko postoje rizine pozicije koje se u pogledu na osiguranje vlastitim kapitalom nadziru manje restriktivno nego druge rizine stavke, onda je mogue precjenjivanje ove pozicije, to za posljedicu ima prekomjerno investiranje. Investitori irom svijeta na taj nain uslijed manjka alternativnih uvjeta na stranim tritima s drugaijim regulativama nemaju mogunost da likvidiraju svoje pozicije bez znatne amortizacije. to globalnije djeluju regulative za nadziranje banka, tim bre i izraenije mogu doprinijeti nelikvidnosti odreenih pozicija u vremenu krize. Procikline osobine regulativa za nadziranje banaka su jae ukoliko je njima obuhvaen to vei broj uesnika na tritu. Ovdje je rije o efektu koji se mora izbjegavati. Osim novog usmjerenja razliitih nacionalnih i internacionalnih institucija kojima je povjeren nadzor banaka, zahtijeva se i irenje podruja kompetentnosti tih institucija. Ovaj zahtjev se ne odnosi samo na interventne ovlasti za poslovanje banaka i na mogunosti informiranja, ve se osim toga trai harmonizirani steajni reim s mogunou blagovremenog interveniranja vlasti i nadlenih institucija (promt corrective action).26 3.3. Optimiranje pravilnika za superviziju rada banaka U vezi s poboljanjem sadrajnog usmjerenja nadzora vanu ulogu igra reforma regulativa i instrumenata za nadziranje banaka. Pritom se mora navesti i potreba za preusmjerenjem i reorganizacijom sistema za mjerenje rizika i kontrole rizika, kao i za ukljuenjem rizika likvidnosti i transformacije rokova u kvantitativno nadziranje banaka. Protekle godine su tokom procesa prilagoavanja razliitih regulativa koje je razvio i izdao Bazelski odbor za nadzor banaka imale kvantitativno usmjerenje mnogih instrumenata, naprimjer prilikom kvantitativnog obuhvaanja operacionalnih rizika ili prilikom proirenja procesa mjerenja rizika (value-at-risk), simulacijskog raunanja i analiza scenarija, kao i mnogih drugih statistiki zahtjevnih instrumenata. Koncept Drugog bazelskog ugovora o kapitalu, Bazela II, trebao je sinhronizirati zahtjeve za superviziju banaka i procese mjerenja rizika i upravljanja rizikom. Ovaj cilj je ostvaren konceptom Bazela II i regulativama Evropske unije koje se temelje na Bazelu II, ime je postignuto da banke mogu birati izmeu alternativnih
26

Dewatripont, M. / Rochet, J. C. (2009) The Treatment od Distressed Banks, u: M. Dewatripont et al.: Macroeconomic Stability and Financial Regultion: Key Issues for the G20, CEPR.

178 PREGLED

sistema za mjerenje rizika, uzimajui u obzir razvijenost njihovog sistema upravljanja rizikom. Kapitalni zahtjevi su se na osnovu Bazela II orijentirali ka mjerenim rizicima, tako da je u okviru poveanja konjunkture puten u opticaj nadzirani vlastiti kapital, a to je induciralo rizino investiranje u svrhu rastereenja vlastitog kapitala. Bazel II je stupio na snagu poetkom 2008. godine i utjecao je na djelovanje kreditnih instituta s obzirom na injenicu da su se oni morali dugorono prilagoditi novim regulativama i novom ophoenju s klijentima. Drugi stup Bazela II predvia nadzor nad adekvatnou kapitala (Internal Capital Adequacy Assessment Process ICAAP) i zahtijeva primjerenu identifikaciju, mjerenje, agregaciju i superviziju svih kljunih rizika banke, kao i adekvatnost kapitala predvienog za to. U okviru analize nosivosti rizika poseban znaaj se pridaje provoenju stres-testa. Ovakvi testovi trebaju pokazati da li su postojei kapitalni zahtjevi dovoljno izmjereni i u sluaju kriznog dogaaja. Pritom se u praksi razlikuju stres-testovi prilagoeni razliitim vrstama rizika, testovi za rizike koji se teko mogu kvantificirati, te testovi za rizike koji se mogu pripisati ukupnom bankovnom sistemu.27 Bazelski odbor je u julu 2009. godine usvojio preraenu verziju Bazela II, koji nije zahtijevao samo izdvajanje parametara internih modela za mjerenje trinih rizika, ve i sedmino odreivanje rizine vrijednosti (value-at-risk VaR) koja se uraunava u dosadanji minimalni kapital: Zahtjev za kapitalni dodatak za VaR ukazuje na znaaj stres testova u okviru novih nadzornih normi.28 Kod ovog koncepta je upitno da li se Incremental Risk Charge moe smisleno primijeniti ukoliko su za razliite rizine vrijednosti dati razliiti periodi trajanja i konfidentni nivoi.29 Osim kritike upuene VaR konceptu, neophodno je naglasiti da e spajanje pokazatelja rizika u faktore koji se ne mogu interpretirati pospjeivati negativan razvoj upravljanja rizikom i proirivati aparat za kontrolu rizika uslijed manjka transparentnosti. Osim toga, mora se ukazati na opasnost da preteno tehniki instrumenti za mjerenje rizika i upravljanje rizikom mogu imunizirati menadment i radnike banke u vezi s rezultatima kontrola. Tako su se prije nastupanja krize mjerenja rizika i upravljanje rizikom preputali tehniarima menadmenta rizikom. Upozorenja nisu nailazila na dovoljno sluha u bankama jer nisu mogla biti artikulirana na novouvedenom nivou, te stoga nisu shvaana ozbiljno. U skladu s tim su postojali prijedlozi da se za Annetzberger, C. / Gann, P. (2009) Stress Testing im Kontext des Internal Capital Adequacy Assessment Process (ICAAP), u: Klaus Schfer et al.: Risikomanagement und kapitalorientierte Finanzierung, Frankfurt am Main. 28 Banh, M. / Cluse, M (2009) Weiterentwicklung des Bankenaufsichtsrechts im Zuge der Finanzmarktkrise, u: Zeitschrift fr das gesamte Kreditwesen, 62. 29 Campbell, A. (2009) Das Risiko des Value-at-Risk, Deutsches Risk.
27

PREGLED

179

htjevi za kapitalom dopune restrikcijama koje su usmjerene na transparentne i lako mjerljive veliine i koje uz Bazel II propisuju naprimjer maksimalni nivo zaduenosti ili donju granicu udjela vlastitog kapitala u bilansnoj sumi.30 Pritom je osnovni cilj da se regulacija oslanja na veliine koje su transparentnije i koje sudionici na tritu mogu posmatrati i unutar i izvan banaka. Tako bi bilo mogue u skladu s drugim stupom Bazela II jaati vezu izmeu interne kontrole i procesa bankovne supervizije. Kako bi pravilno djelovale ovakve kontrolne procedure, neophodno je osigurati kvalitet rada upravnih vijea, nadzornih odbora, ekonomskih revizora i radnika u bankama. esto navedena mogunost poticanja reforme nadzora finansijskog trita tie se izbjegavanja iznimnih sektora regulacije, posebno u onim sluajevima u kojim se oni mogu smatrati povodom za regulatornu arbitrau. Tako se potvrda likvidnosti sponzora u vezi s vanbilansnim entitetima smatra tipinim sredstvom za provoenje regulatorne arbitrae s obzirom na to da potvrde o likvidnosti do stupanja na snagu Bazela II u januaru 2008. godine nisu podlijegale regulativnim zahtjevima za vlastiti kapital. Osiguranje rizika vlastitim kapitalom ne bi trebalo ovisiti o tome da li e se rizik preuzeti unutar ili izvan nekog koncerna. Osiguranje vlastitim kapitalom ne smije ovisiti o tome da li je jedan rizik uknjien u bankovne knjige ili u registre vrijednosnih papira. Pritom je bitno naglasiti princip da se regulatorna arbitraa mora izbjei pod svaku cijenu, to u konkretnim sluajevima nije uvijek mogue. Propisi Bazelskog odbora za nadzor banaka su kritizirani posebno zbog svoje kompleksnosti, ali i zbog injenice da su mogli uzrokovati prociklina djelovanja za cjelokupni bankovni sistem. U sluaju umanjenja rizika u okruenju s dobrom konjunkturom, kreditni instituti preuzimaju dodatne rizike i trae male premije za rizik. Ukoliko na raspolaganju stoje dodatna sredstva, onda to djeluje stimulirajue na cijene na tritu imovine i na sudionike na tritu koji bi mogli poboljati svoje stanje prihoda, to s druge strane pospjeuje profil rizika finansijskih intermedijara. Osim toga, u takvim situacijama postoji tendencija da se vraanjem, to jest ponovnom kupovinom akcija umanjuje vlastiti kapital kako bi se iskoristio efekt poluge radi poveanja rendite vlastitog kapitala. Ukoliko doe do poveanja izmjerenih rizika, onda su kreditni instituti pod pritiskom da umanje broj rizinih pozicija i da poveaju vlastiti kapital. Istovremena prodaja imovine od strane banaka dovodi do napetosti na tritima, daljnjeg padanja cijena imovine i pogoranja uvjeta za pribavljanje vlastitog kapitala. Time se spreava ili oteava preuzimanje novih rizika uz iste nepovoljne
30

Schierenbeck, H. / Pohl, M. (2009) Diskussion aktueller Neuerungen in den Eigenmittelvorschriften fr Banken, Der Schweizer Treuhndler, sveska 1-2.

180 PREGLED

efekte za realnu ekonomiju.31 Funkcija ograniavanja rizika i ublaavajua funkcija vlastitog kapitala se ne mogu ispuniti istovremeno, ali obje funkcije igraju znaajnu ulogu u regulativama za superviziju banaka. S obzirom na to da se ublaavanje rizika ne smije uzeti u obzir prilikom ispunjavanja funkcije ograniavanja rizika, pravilo minimalne koliine vlastitog kapitala tjera na prilagoavanje koje intenzivira prociklinost trita. Snano diskutirano pitanje izbjegavanja dodatnih prociklinih efekata pomou supervizije banaka zaotrava se zahtjevima za jaanje makroprudencijalne regulacije.32 Ovi zahtjevi su konkretizirani u prijedlogu da se poveaju regulativni zahtjevi o udjelu vlastitog kapitala ukoliko doe do natprosjenog porasta na kreditnim tritima ili ukoliko se kreditna trita finansiraju preko poluge stranog kapitala. Konkretiziranje jednog takvog poveanja udjela vlastitog kapitala se moe primijeniti samo ukoliko tijela za nadzor banaka posjeduju odgovarajue informacije, to je Issing grupu dovelo do prijedloga o izradi globalne mape rizika.33 Ova mapa rizika bi trebala obuhvatiti globalnu raspodjelu rizika i integrirati sistem za rano upozoravanje na osnovu kojeg bi djelovala nadzorna tijela.34 Makroprudencijalna pravila moraju istovremeno umanjiti prociklino djelovanje regulacije bankovne supervizije. 3.4. Smanjenje frikcija u procesu transfera kreditnog rizika i optimiranje kontrole rizika Prijedlozi za rjeavanje krize i preventivno djelovanje ne smiju se ograniiti samo na razvoj regulativnih mjera, ve moraju biti primjenjivani i na nivou kreditnih instituta koji barem iz ex post perspektive pokazuju znatne deficite u okviru upravljanja rizikom. Razumljiva je sumnja da su se rizici na osnovu potvrda o likvidnosti nalazili ispod mjerne granice menadmenta i regulacijske granice nadzora banaka. Ukoliko se formuliraju specifini prijedlozi za upravljanje rizikom u kreditnom poslovanju, onda je neophodno voditi rauna o injenici da se poslovni modeli banaka razlikuju irom svijeta. Ukoliko se na Adrian T. / Shin, H. S. (2008) Liquidity and Financial Contagion, u: Banque de France: Financial Stability Review 11. 32 Persaud, Avinash (2009) The Rise and Apparent Fall of Macro-prudential Regulation (online). Dostupno na: http://www.voxeu.org/index.php?q=node/3694. 33 Borio, C (2009) The Macroprudential Approach to Regulation and Supervision (online). Dostupno na: http://voxeu.org/index.php?q=node/3445. 34 Issing, Otmar et al. (2009) New Financial Order. Recommendadtions by the Issing Committee, Centerfor financial Studies (online). Dostupno na: http://www.ifk-cfs.de/index. php?id=1571.
31

PREGLED

181

primjer predlae da se umanje frikcije lanca stvaranja dodane vrijednosti koji je podijeljen na niz aktera, onda se ova uputa odnosi prvenstveno na ameriko finansijsko trite, ali je za druga trita bespredmetna. U SAD-u je pretjerano irenje modela originacije i distribucije (Originate and Distribute Modell) doprinijelo da su se pojavile frikcije meu primaocima kredita, kreditorima i aranerima kreditnih poolova, kao i izmeu aranera poolova i investitora. Sasvim su potisnuti problemi asimetrine raspodjele informacija i rizika moralnog hazarda, negativne selekcije i tajnih sporazuma.35 Ovi prijedlozi za rjeavanje krize se u skladu s tim odnose na dunu pozornost prema pojedinim stepenicama procesa dodjeljivanja kredita kao i na procese transfera rizika na amerikom tritu.36 Osim toga se zahtijeva da se nadzorna tijela opredijele za nain tretiranja intermedijara koji provode reorganizaciju poslovnih procesa kako bi se ograniili dostupnost informacija i kontrola. Neophodno je i preureenje bonusnih ugovora za razliite transakcijske partnere u vezi s odrivou i ueem u gubitku za koji postoji mogunost da e se javiti u periodu koji slijedi. Naknada koja se orijentira samo prema dobiti i rezultatu vodi ka stvaranju rizika, kao to je pokazala i subprime kriza, kada se akterima (finansijskim intermedijarima i portfeljskim menaderima) prikae samo mogunost pozitivnog poboljanja rezultata, ali ne i situacija gubitka udjela u narednom periodu. Osim toga bi unutar posrednitva kredita trebala biti omoguena zadovoljavajua kontrola kvaliteta uesnika, procesa, kao i zakljuenih ugovora. U literaturi se takoer spominju prijedlozi koji ovdje nee biti pojedinano prikazani a koji se tiu mjernih sistema i ponaanja rejting agencija u vremenu krize. Posebno se naglaavaju zahtjevi za zabranu istovremenog ocjenjivanja u okviru sekuritizacije, s jedne, i savjetovanja pri strukturiranju proizvoda, s druge strane, a da pritom nije jasno da li se mogu izbjei interesne kolizije. Rejting agencije su oznaene kao kljuni podstrekai krize, pri emu nije dokazano da su rejtinzi u pogledu mjerila koja koriste bili pogreni. Ipak se vjerojatnoa neispunjenja duga za mnoge papire u krizi nije znaajno poveala. Dodjeljivanje odreenih rejtinga oslanja se na vjerojatnou neispunjenja duga u okviru sigurnosnih poolova, a ne na izmjene trinih cijena ili izmjene likvidnosti trita. Dramatino smanjenje cijena za kolateralizirane dunike obligacije i za druge obveznice bilo je izraz krize likvidnosti, a ne reakcija na pogoranje cashflow projekcija poolova.37 Krizi likvidnosti su doprinije Ashcraft, A. B. / Schuermann, T. (2008) Understanding the Securitization of Subprime Mortgage Credit, Federal Reserve Bank of New York, Staff Report, No. 318. 36 Jurgeit, L. / Mller, D. / Polder, D. (2009) Status quo und Perspektiven des Verbriefungsmarktes, Risiko-Manager, sv. 3. 37 Mason, J. R. / Rosner, J. (2007) Where Did the Risc Go? How Missapplied Bond Ratings
35

182 PREGLED

le rejting agencije tako to su pokrenule masovnu devalvaciju obveznica garantiranih aktivom, pri emu su mnogi investitori bili primorani na prisilnu prodaju, to je ubrzavalo padanje cijena strukturiranih proizvoda. Jedan od prijedloga u pogledu smanjenja frikcija u lancu stvaranja novih vrijednosti u okviru procesa transfera kreditnog rizika odnosi se na ponaanje mnogih investitora koji su u prolosti nemarno ulagali u kompleksne proizvode, te su bili primorani da bolje obrazloe i dokumentiraju ekonomsku osnovu svojih investicijskih odluka. Gorton smatra da je kljunu ulogu za dinamiku subprime krize odigrala dostupnost agregiranih podataka putem razvoja cijena trani sekuritizacije, to se najbolje moe posmatrati na primjeru ABS.HE indeksa s obzirom na to da je neoekivana transparentnost pada cijena u pojedinim investicijskim segmentima otkrila deficit informiranosti o tome na koje finansijske instrumente i na koje portfelje e se odraziti pad vrijednosti prvobitnih hipotekarnih potraivanja.38 Osim razliitih prijedloga za smanjenje frikcija, prisutni su i prijedlozi za optimiranje procesa upravljanja rizikom banaka. Ve je u vezi s propisima za nadziranje banaka ukazano na to da je instrumentarij za mjerenje rizika i upravljanje rizikom tehniki unaprijeen. Pritom je fokus usmjeren ka sistemima koji se oslanjaju na raspoloive podatke iz prolosti. Meutim, finansijska kriza je pokazala da su mjerene kolebljivosti i korelacije kursa mnogih obveznica podlijegale jakim izmjenama nastupanjem krize. Pritom nije bilo znaajno da li su koriteni podaci korektno prikazivali duu ili krau historiju. Kolebljivosti i korelacije u kriznim situacijama su pokazivale druge karakteristike i matrice nego rizici za cijene obveznica i rendita koje su mjerene tokom niza godina. Uzimajui u obzir da je iskustvo s krizom likvidnosti i solventnosti bilo nedovoljno, nije se dovoljno obraala panja na faktore rizika koji su igrali kljunu ulogu u stresnim scenarijima. U pogledu na mjerenje rizika pomou VaR pristupa (odreivanja rizine vrijednosti) razumljivo je da su banke u prolosti potcijenile mogue vee gubitke ukoliko je nastupanje gubitaka klasificirano manje vjerojatnim. Rizina vrijednost moe iznositi nula, ali sadravati veliku mogunost nastajanja gubitaka iako izmjereni rizik lei ispod mjernog praga. Ukoliko uzmemo u obzir rizik sa ekstremnim posljedicama, onda se javljaju mnogi drugi faktori. Jedan od bitnih faktora je kratkovidnost u pogledu na mogue katastrofe, to jest tendencija da se ne razmilja o dogaajima koji su manje mogui, ali koji uzrokuju veliki troak (poput avionske nesree). Drugi faktor je limitirani ljudski kapacitet da
Cause Mortgage Backed Securities and Collateralized Debt Obligation Market Disruptions (online). Dostupno na: http://www.docstoc.com/docs/40413077/Where-Did-theRisk-Go-How-Misapplied-Bond-Ratings. 38 Gorton, Gary (2009) The Supreme Panic, European Financial Management, br. 15. PREGLED

183

predvidi posljedice procesa u kojem su sve varijable krajnje endogene.39 Gubici koji su nastupili tokom krize jasno su pokazali da je njihova vjerojatnoa vea nego to je to predvieno u sistemu. 4. Zakljuak Od banaka se oekuje mnogo, s jedne strane, finansijska stabilnost, a s druge radna mjesta, zatim finansiranje srednjeg stalea ili spaavanje koncerna kao to je Holzmann. Pritom se zanemaruju konflikti koji nastaju iz javnih zahtjeva prema privatnim firmama.40 Upravo iz razloga to kreditno poslovanje drugim akterima na tritima prua neophodne usluge posebno su izraeni zahtjevi i oekivanja prema bankama. Ove funkcije, koje su neizostavne za cjelokupnu ekonomiju, ujedno su razlog zato finansijski sektor podlijee na poseban nain izraenim regulativama. U okviru zadatih regulativa bi kreditni instituti smjeli koristiti trine kriterije i usmjeriti svoje upravljake sisteme i odluke ka svojoj odnosno koristi svojih vlasnika (Shareholder Value). Nasuprot tome bi bilo kontraproduktivno konfrontirati ih izvan regulativa za superviziju banaka s trinim zadacima i zahtjevima. Neophodno je odustati od nastavka dravnog utjecaja, kao i od jednakog tretmana svih aktera na finansijskim tritima. Ovo bi s jedne strane sprijeilo napredak u podruju finansijske privrede, a s druge strane dalo povod za nastavak kretanja u istom smjeru, u emu bi mogla biti sadrana klica jedne nove meunarodne finansijske krize. Predsjednik Svjetske banke Robert Zoellick u jednom intervjuu ukazuje na daljnje opasnosti koje ubudue treba izbjegavati: Zalaem se za to da se za budunost izvuku prave pouke iz krize. Naalost, to se ne deava uvijek i svugdje. Samo obratite panju na enormne koliine likvidnosti koje centralne banke pumpaju na trita. Slino je reagirala Federal Reserve nakon pucanja internetskog mjehura prije nekoliko godina. Jo vie me brine mogunost da emo stvoriti vei problem ukoliko blagovremeno ne povuemo novana sredstva iz sistema. Nisam za to da se zabrani sekuritizacija potraivanja. Meutim, moramo osigurati da onaj ko dodjeljuje kredit zadri dio rizika neispunjenja duga.41 Ovdje navedena promiljanja se ne odnose na aktuelna
Issing, Otmar et al. (2009) New Financial Order. Recommendadtions by the Issing Committee, Centerfor financial Studies (online). Dostupno na: http://www.ifk-cfs.de/index. php?id=1571. 40 Hellwig, M. (2008) Systemic Risk in the Financial Sector: An Analysis of the SubprimeMortgage Financial Crisis, Working Paper. 41 Zoellick, R (2008) Finanzmarktreform mit Skalpell, nicht mit der Axt, (online). FAZ. NET, 20. novembra 2008.
39

184 PREGLED

rjeavanja finansijske krize i na diskusije o uspostavi loih banaka, ve vie na principijelna pitanja promjena u okviru kontrolinga rizika kreditnih instituta i u nadzoru banaka. Ona postaju relevantna tek kada se savlada aktuelna krizna situacija i ukoliko se pritom ne deavaju greke koje predstavljaju sr nastanka jedne nove krize. Drugim rijeima, u ovom radu navedeni prijedlozi se odnose na generalno formuliranje principa za politiku rizika banaka koja je odriva i orijentirana ka sigurnosti. Literatura
1. Adelson, M. / Jacob, D (2008) The Sub-prime Problem: Causes and Lessons, Working Paper, New York. 2. Adrian T. / Shin, H. S. (2008) Liquidity and Financial Contagion, u: Banque de France: Financial Stability Review 11. 3. Annetzberger, C. / Gann, P. (2009) Stress Testing im Kontext des Internal Capital Adequacy Assessment Process (ICAAP), u: Klaus Schfer et al.: Risikomanagement und kapitalorientierte Finanzierung, Frankfurt am Main. 4. Ashcraft, A. B. / Schuermann, T. (2008) Understanding the Securitization of Subprime Mortgage Credit, Federal Reserve Bank of New York, Staff Report, No. 318. 5. Banh, M. / Cluse, M. (2009) Weiterentwicklung des Bankenaufsichtsrechts im Zuge der Finanzmarktkrise, u: Zeitschrift fr das gesamte Kreditwesen, 62. 6. Boot A. W. A. / Thakor, A. V. (1993) Security Design, u: Jornal of Finance, 48. 7. Borio, C. (2009) The Macroprudential Approach to Regulation and Supervision (online). Dostupno na: http://voxeu.org/index.php?q=node/3445. 8. Brughof, H. / Rudolph, B. (1996) Bankenaufsicht. Theorie und Praxis der Regulierung, Wiesbaden. 9. Caballero, R. (2009) A Global Perspective o the Great Financial Insurance Run: Causes, Consequences and Solutions (online). 10. Central Bank Bosnia and Herzegovina, Financial Stability Report 2009, Sarajevo. 11. Dostupno na: http://www.voxeu.org/index.php?q=node/2827. 12. Campbell, A. (2009) Das Risiko des Value-at-Risk, Deutsches Risk. 13. Danielsson, Jon (2009) The Myth of the Riskometer (online). Dostupno na: http:// voxeu.org/index.php?q=node/2753. Dostupno na http://www.faz.net/aktuell/wirtschaft/wirtschaftspolitik/weltbank-praesident-zoellick-im-gespraech-finanzmarktreform-mit-skalpell-nicht-mit-der-axt-1729051. html. PREGLED

185

14. Deep, A. / Domanski, D. (2002) Immobilienmarkt und Wirtschaftswachstum: Lehren aus dem Refinanzierungsboom in den USA, u: BIZ-Quartalsbericht. 15. DeMarzo, P. M. (2005) The Pooling and Tranching of Securities: a Model of Informed Intermediation, u: The Review of Financial Studies. 16. Dewatripont, M. / Rochet, J. C. (2009) The Treatment od Distressed Banks, u: M. Dewatripont et al.: Macroeconomic Stability and Financial Regultion: Key Issues for the G20, CEPR. 17. Dudley, W. C. (2009) Lessons Learned from the Financial Crisis, Remarks at the 8th Annual BIS Conference, Basel, July 2008. 18. Fender, I. / Mitchell, J. (2005) Strukturierte Finanzierungen: Komplexitt, Risiken und die Rolle von Ratings, u: BIZ Quartalbericht (kvartalni izvjetaj). 19. Franke, G. / Krahnen, J. P (2008) The Future of Securitiyation, Frankfurt a. M.: CFS Working Paper. 20. Frankel, A. (2006) Erstklassig oder auch nicht: Finanzierung von Wohneigentum in den USA im neuen Jahrhundert, u: BIZ-Quartalbericht. 21. Gann, P. (2009) Liquiditt, Risikoeistellung des Kapitalmarkts und Konjunkturerwartung als Preisdeterminanten von Collateralized Dept Obligations (CDOs) Eine Simulationsgesttzte Analyse, Mnchener Wirtschaftswissenschaftliche Beitrge BWL, Ludwig-Maximilians-Universitt Mnchen. 22. Gorton, Gary (2009) The Supreme Panic, European Financial Management, br. 15. 23. Gorton, G. / Pennacchi, G. (1993) Security Baskets and Index-linked Securities, Journal of Business, br. 66. 24. Hrdahl, P. / Upper, C. (2006) berblick: Die Mrkte rechnen mit einer sanften Abschwchuung, u: BIZ Quartalbericht. 25. IKB Deutsche Industriebank (2007) Konzerngeschftsbericht 2006/2007, Dsseldorf. 26. Http://www.imf.org/external/np/sec/pn/2010/pn10154.htm. 27. Institute of International Finance IIF (2009) The Financial Industry Calls for Action to Strenghen the Global Financial System and Promote Stability in Financial Merkets (online). Dostupno na: http://www.iif.com/press/press+76.php. 28. Issing, Otmar et al. (2009) New Financial Order. Recommendadtions by the Issing Committee, Centerfor financial Studies (online). Dostupno na: http://www.ifk-cfs. de/index.php?id=1571. 29. Jurgeit, L. / Mller, D./ Polder, D. (2009) Status quo und Perspektiven des Verbriefungsmarktes, Risiko-Manager, sv. 3. 30. Krahnen, J. P. / Wilde, C. (2006) Risk Transfer with CDOs and Systemic Risc in Banking (online). 31. Dostupno na: http://papers.ssrn.com/sol3/papers.cfm?abstract_id=889541.

186 PREGLED

32. Kushmeider, R. M. (2006) The U.S. Federal Financial Regulatory system: Restructuring Federal Bank Regulatoin (online). 33. Dostupno na: http://www.fdic.gov/bank/analytical/banking/2006jan/article1/. 34. Mason, J. R. / Rosner, J. (2007) Where Did the Risc Go? How Missapplied Bond Ratings Cause Mortgage Backed Securities and Collateralized Debt Obligation Market Disruptions (online). Dostupno na: http://www.docstoc.com/docs/40413077/WhereDid-the-Risk-Go-How-Misapplied-Bond-Ratings. 35. Persaud, Avinash (2009) The Rise and Apparent Fall of Macro-prudential Regulation (online). 36. Dostupno na: http://www.voxeu.org/index.php?q=node/3694. 37. Schfer, D. (2008) Agenda fr eine neue Finanzarchitektur, Wochenbericht des DIW, Berlin, br. 51-52/2008. 38. Schierenbeck, H. / Pohl, M. (2009) Diskussion aktueller Neuerungen in den Eigenmittelvorschriften fr Banken, Der Schweizer Treuhndler, sv. 1-2. 39. Zoellick, R. (2008) Finanzmarktreform mit Skalpell, nicht mit der Axt, (online). FAZ.NET, 20. novembra 2008. 40. Dostupno na http://www.faz.net/aktuell/wirtschaft/wirtschaftspolitik/weltbankpraesident-zoellick-im-gespraech-finanzmarktreform-mit-skalpell-nicht-mit-deraxt-1729051.html.

PREGLED

187

Jasna Bonjovi UDK 316.776

KOMUNICIRANJE UNIVERZITETA U SARAJEVU I NJEGOVIH INTERESNIH GRUPA COMMUNICATION OF THE UNIVERSITY OF SARAJEVO AND ITS STAKEHOLDERS
Saetak Nain na koji Univerzitet u Sarajevu upravlja, strukturira i provodi svoju komunikacijsku aktivnost je pod presudnim utjecajem rastue meuzavisnosti kako u bosanskohercegovakom drutvu tako i modernoj globalnoj akademskoj zajednici, koja zahtijeva sve kompleksnije drutvene, politike i ekonomske interakcije. Shodno tome, neminovan je sve kompleksniji ekspertni sistem korporativne komunikacije, zasnovan na mogunostima koje pruaju savremeni koncepti komunikacije i moderne tehnologije komuniciranja. Upravljanje komuniciranjem, zasnovano na modernim konceptima korporativnog komuniciranja, od kljune je vanosti za upravljanje odnosima Univerziteta i njegovih interesnih grupa. Moderno organiziran sistem komuniciranja je primarni strateki odgovor na egzistencijalnu zavisnost Univerziteta od promjenljivog okruenja, odnosno od raznolikih utjecajnih interesnih grupa. Od 2003. godine, Univerzitet u Sarajevu, kao potpisnik Bolonjske deklaracije, prolazi kroz jednu veliku reformu. Reforma Univerziteta je ujedno i prilika za reformu komunikacijskih odnosa koje Univerzitet uspostavlja sa svojim interesnim grupama kako bi se stvorio jedinstven i funkcionirajui sistem komuniciranja. Kljune rijei: komuniciranje, Univerzitet u Sarajevu, korporativno komuniciranje Summary The way in which the University of Sarajevo manages, builds the structure of and carries out its communication activities is under the decisive influence of growing interdependence, both in the B-H society and the modern global academic community that requires increasingly complex social, political and economic interaction. As a result, a more complex corporate communications expert system, based on the possibilities offered by modern concepts of comPREGLED

189

munication and modern communication technologies is inevitable. The communications management, founded upon corporate communication modern concepts, is of high importance for the managing relationship between the University and its stakeholder groups. Modernly organized system of communication is the primary strategic response to the Universitys existential dependency of the changing environment and the variety of influential stakeholder groups. Since 2003, the University of Sarajevo, as a Bologna Declaration signatory institution, has been undergoing a major reform. The University reform is at the same time an opportunity to reform the communication relationship that University establishes with its stakeholder groups in order to create a unified and functioning communication system. Key words: communication, University of Sarajevo, corporate communication Uvod Sve je znaajnije i sve su vei zahtjevi univerzitetima da razviju i zadre pristanak drutvene zajednice na njihov rad. Komuniciranje o utjecaju univerziteta na drutvo pomae u dokazivanju otvorenosti, transparentnosti i rada u korist drutvene zajednice. Univerzitet, s cjelokupnim okruenjem u kojem djeluje i radi, neprestano je pod lupom svojih interesnih grupa. Sam sklop u kojem se pojavljuje nerealna konkurencija trai od Univerziteta u Sarajevu svakodnevno unapreenje komunikacijskog odnosa sa svojim interesnim grupama. Univerziteti, kao i druge javne ustanove i poslovne organizacije, pruaju informacije vanjskim javnostima i primaju informacije od vanjskih javnosti. Ova komunikacija ukljuuje prenoenje informacija, kao i primanje informacija od vanjskih javnosti, koje opet mogu biti pojedinci, grupe i druge organizacije. Komuniciranje izmeu univerziteta i njihovih vanjskih javnosti pomae u odrivom razvoju organizacije i njenom prilagoavanju promjenjivom okruenju u kojem djeluje. Vanjska komunikacija je instrument pomou kojeg univerziteti obavljaju svoju misiju u drutvenoj zajednici. Razumijevanje internog i eksternog komuniciranja omoguava znaajno revitaliziranje i dugorono poboljanje razvojnih i konkurentskih prednosti svake institucije, pa tako i univerziteta. Prema Robbinsu (1995), efektivno komuniciranje izmeu univerziteta i njihovih vanjskih interesnih grupa od vitalne je vanosti iz dva razloga. Prvo, komuniciranje pomae da univerziteti dobiju potrebne resurse za svoju odrivost. Drugo, efektivno komuniciranje s vanjskim interesnim grupama je instrument za pridobijanje saglasnosti za ono to univerziteti rade. Ovo komuniciranje ukljuuje razmjenu informacija izmeu 190 PREGLED

univerziteta i interesnih grupa i odriv komunikacijski tok u oba pravca. Svi univerziteti imaju brojne interesne grupe koje ine pojedinci, grupe ili organizacije, svaka sa svojim interesom za rad organizacije. Neke interesne grupe su interne kao to su zaposlenici, dok su dravna tijela, mediji itd. eksterne grupe s kojim univerziteti uspostavljaju komunikacijski proces. Slika 1 prikazuje koje su to interesne grupe, interne i eksterne, bitne za rad poslovne organizacije kakav je univerzitet.

Slika 1: Interne i eksterne interesne grupe bitne za rad univerziteta Komuniciranje koje se odvija izmeu univerziteta i njihovih vanjskih interesnih grupa ili javnosti ukljuuje razmjenu informacija izmeu organizacije ili pojedinaca koji predstavljaju univerzitete ili slube univerziteta i njenih vanjskih interesnih grupa.1 A hoe li univerzitet dobiti korisne informacije od vanjskih saradnika ili hoe li im omoguiti valjane informacije i dobiti njihovu saglasnost zavisi od efikasnosti komuniciranja. Izazovi koji se javljaju u komuniciranju s vanjskim interesnim grupama su pod utjecajem prirode odnosa izmeu jedne i druge strane. Ovi odnosi mogu varirati od pozitivnih do neutralnih i negativnih, a negativni odnosi variraju prema intenzitetu. Pozitivan ili neutralan odnos izmeu organizacije ili univerziteta i njenih javnosti prua bolju startnu osnovu za efektivno komuniciranje nego to bi to pruio negativan odnos. Danas uspostavljanje dobrih odnosa univerziteta s interesnim grupama postaje sve vie imperativ uspjenog poslovanja i zato predstavnici menadmenta, svih nivoa rukovoenja, moraju biti sigurni da je informacija
1

Cutlip, M. Scott; Center, H. Allan; Broom, M. Glen (2003) Odnosi s javnou. Zagreb: MATE, 98-112. PREGLED

191

stigla do onih koji je moraju dobiti. Ovaj korak je esto potcijenjen. Naprimjer, broj odaslanih saopenja za tampu ne znai da je informacija i stigla do svih onih kojima je bila namijenjena i za koje je pripremljena. Taj proces je znatno kompliciraniji od samo tehnikog njegovog dijela. Informacija je u procesu diseminacije podlona filtriranju, razliitom interpretiranju, selektivnom percipiranju i slino. Svi ovi aspekti moraju se uzeti u obzir. I bez obzira na to kako se vjeto komuniciranje odvija, postoje vrlo znaajne barijere koje se moraju imati u vidu. Ove barijere mogu blokirati, filtrirati ili odstraniti informaciju od internih i eksternih grupa, kao i prema njima. Prvi korak u eliminiranju barijera je njihovo potpuno razumijevanje. Komunikoloke barijere mogu nastati na intrapersonalnom nivou, na intergrupnom nivou, na intragrupnom nivou i slino. Danas je za opstanak jednog univerziteta na tritu neophodno da taj univerzitet posjeduje kvalitetnu i realnu strategiju poslovanja i razvoja. Strategija je objedinjavajui okvir koji daje koherenciju i usmjerenje akcijama organizacije kako bi se ostvarila i zadrala konkurentska prednost; ukljuuje glavne ciljeve, planove, politike, programe i aktivnosti, alokaciju kljunih resursa, kao i obrasce ponaanja organizacije u interakciji s okolinom2. Svi nabrojani faktori bitni su i za brendiranje i opstanak jednog univerziteta na tritu. Treba naglasiti da su i odnosi s javnou veoma bitan faktor opstanka i uspjeha. Prva amerika kompanija za reklamu i pretea dananjih kompanija za odnose s javnou utemeljena poetkom 20. vijeka (1900) u Bostonu vezana je upravo za univerzitet. George V. S. Michaelis, Herbert Small i Thomas O. Marvin osnovali su ured za publicitet kako bi obavljali posao koji obino rade novinski agenti za najvei mogui broj klijenata te najveu cijenu koju trite moe podnijeti3. Ono to je zanimljivo jest da je prvi klijent Ureda za publicitet bio Univerzitet Harvard. Michaelis, predsjednik kompanije, pisao je rektoru Harvarda i veliao uspjeh jednog ranijeg angamana. Postigli smo vie no zadovoljavajui uspjeh kad je rije o objavljivanju lanaka rado u vam pokazati primjere kad se vratite. Univerziteti danas moraju biti i drutveno odgovorne institucije i, naravno, kao i svaka druga profesija, moraju ispuniti oekivanja i moralne obaveze na nivou drutva. I profesija i pojedinani zaposlenici moraju sluiti drutvu. Kako bi ispunili svoju drutvenu odgovornost, profesionalci nisu duni samo staviti na raspolaganje znanje i pruati strune usluge, ve su odgovorni za unapreenje institucija koje te usluge osiguravaju. U tom smislu, komunikacijski odjeli preuzimaju
2 3

Isto, 287. Isto, 98-112.

192 PREGLED

kolektivnu odgovornost za odreivanje potrebnog nivoa strunosti, definiranje standarda ponaanja, odreivanje potrebnog obrazovanja i preduslova za dobivanje dozvole, za podsticanje istraivanja radi irenja korpusa znanja, te predstavljanje profesije u pitanjima koja se odnose na profesionalne povlastice i drutvene misije4. Komuniciranje je iznimno vano, ono je, naime, osnovno sredstvo za razumijevanje meu ljudima, posebno imajui u vidu globalni univerzitet i reformu u kojoj se on nalazi. Treba naglasiti da se odluka o upisu na fakultet donosi jednom u ivotu. Ta odluka odreuje profesionalnu karijeru i ivotni stil. To je odluka od ivotnog znaaja. Visoko obrazovanje je drugo po redu prema broju brendova koji su dostupni klijentima. Evropski univerziteti rastu velikom brzinom. Sve je vei broj privatnih visokokolskih ustanova, kako izvan Bosne i Hercegovine tako i kod nas.5 Studenti esto naputaju svoju zemlju kako bi imali bolje uslove za studij. Neke zemlje sjeverne Evrope u potrazi za najboljim mozgovima nude besplatno obrazovanje. Cijena postaje manje relevantna od vrijednosti diplome na tritu rada. Kada se sve ovo sumira, postaje jasno da je adekvatno komuniciranje bitan segment na svakom univerzitetu, pa tako i na Univerzitetu u Sarajevu. Korporativno komuniciranje je instrument menadmenta pomou kojega se svi oblici interne i eksterne komunikacije, koji se svjesno koriste, usklauju onoliko djelotvorno i uinkovito koliko je mogue kako bi se stvorila povoljna osnova za odnose s grupama od kojih organizacija zavisi6. Za Univerzitet u Sarajevu interesne grupe nisu samo one za koje uprava smatra da imaju legitiman interes u organizaciji, nego i one koje e same odluiti da imaju interesa u organizaciji.7 Ili moda jednostavnije kazano: interesna grupa je ona grupa koja eli biti interesna grupa Univerzitetu u Sarajevu, a ne samo da Univerzitet eli saradnju i da je namee. Ovdje je neophodna obostrana elja za saradnjom.

Isto, 146. Na dan 16. juna 2010., a prema evidenciji Agencije za razvoj visokog obrazovanja i osiguranja kvaliteta, u BiH ima 10 javnih VU i 25 privatnih VU. 6 Lowensberg, D. (2009) Korporativni imid, reputacija i identitet, u: Otkrivanje odnosa s javnou. Zagreb: HUOJ, poglavlje XII, 269. 7 Gregory, A. (2009) Upravljanje odnosima s javnou i njihova organizacija, u: Otkrivanje odnosa s javnou. Zagreb: HUOJ, poglavlje II, 25.
4 5

PREGLED

193

Interesne grupe iru listu interesnih grupa s kojima menadment Univerziteta/fakulteta i akademije komunicira ine sljedee skupine: roditelji, studenti, potencijalni studenti, bivi studenti koji su postali istaknute linosti u svojim profesionalnim karijerama, poasni doktori nauka, Vlada Kantona Sarajevo i vlade drugih kantona iz kojih dolaze studenti, odjeli za obrazovanje vladinih tijela, privatne visokokolske institucije u Bosni i Hercegovini, meunarodne visokokolske institucije i nauni instituti, poslovni sektor i privrednici, predstavnici medija, predstavnici vladinih i nevladinih organizacija, civilno drutvo i lokalne uprave. Ukratko je dat prikaz metoda i praksi komuniciranja s ovim interesnim grupama. Roditelji Prilikom komuniciranja sa svim ovim grupama potrebno je imati na umu razliitost interesa i potreba svake od njih. Takoer, razlike u percepciji utjeu na komuniciranje s razliitim javnostima. Korporativno komuniciranje s roditeljima ima za cilj pridobijanje njihovog povjerenja kako bi zatim podrali odluku svoje djece o odabiru upravo naeg univerziteta, to jest neke od njegovih lanica, fakulteta i akademija. Sistem visokog obrazovanja tokom posljednjih decenija prolazi kroz velike promjene. Privatne visokokolske institucije su u ekspanziji. Univerzitet u Sarajevu je takoer doivio veliku transformaciju studijskog sistema. Vie nego ikad 194 PREGLED

potrebno je zadobiti i zadrati povjerenje roditelja. Komuniciranje s roditeljima odvija se ponekad direktno. Nerijetki su primjeri roditelja koji dolaze u ime djece, ili zajedno s djecom, da iznesu neki problem ili pitanje u vezi s odvijanjem nastavno-naunog procesa, ispitima i slino. Roditelji se vrlo rijetko obraaju pisanim putem menadmentu. Komuniciranje s roditeljima predstavlja i reagiranje na svaki napis u medijima ili drugu vrstu napada na Univerzitet. Naprimjer, 9. jula 2010. na 13. stranici dnevnog lista Dnevni avaz objavljen je tekst s naslovom Sarajevski i Mostarski univerzitet obmanuli studente. Tema je bila validnost diploma steenih prema novom Bolonjskom sistemu studija. Menadment Univerziteta odmah je reagirao, objavivi pojanjenje u vezi s temom obraenom u tekstu. Roditelji ne poznaju nuno sve normativne akte u oblasti visokog obrazovanja i ne mogu razluiti je li rije o neemu to je medijima interesantno kao informacija ili ta informacija zaista odraava realno stanje. Roditelje prvenstveno interesira vrijednost diploma na tritu rada i stoga djeluje uznemirujue svaka poruka koja tu vrijednost dovodi u pitanje. Roditelji se takoer mogu posmatrati kao neposredni ulagai u visoko obrazovanje i njihovo povjerenje je stoga izuzetno bitno. Studenti Iz istog razloga, a moda i vie, vano je odabrati pravi komunikacijski instrument za razmjenu poruka sa studentima. Meu njima ima razliitih socioekonomskih kategorija. Od izuzetno siromanih, zatim studenata bez roditeljskog staranja, studenata koji su proivjeli velika stradanja, oni sami ili lanovi njihovih porodica. Analiza studentskih predstavki pokazuje da se studenti uglavnom obraaju usmeno i direktnim kontaktom. Potom bivaju upueni da se obrate pismeno. Razlozi obraanja su mahom finansijska podrka, bilo samom procesu studiranja ili ueu u nekim domaim i meunarodnim susretima i konferencijama. Studenti se vrlo rijetko ili nikako ne obraaju u vezi s korupcijom iako se u medijima esto pie o tome. Postoje odreeni zahtjevi u vezi sa ispitnim rokovima, pojanjenjem pravila studiranja i slino. Studentska populacija predstavlja i internu i eksternu javnost, a vrlo brzo e postati samo eksterna javnost, u smislu graana koji privreuju drutvu. Njihova oekivanja od procesa kolovanja su da diploma osigura kvalitetan standard ivota i profesionalnu karijeru koja e ih ispunjavati i omoguiti taj standard. Komuniciranje sa studentima tokom studija sigurno e imati trajnog traga na njihovu buduu pripadnost i privrenost instituciji u kojoj su proveli znaajan dio vremena. Radi integriranja komuniciranja sa studentima, Univerzitet je znaajno pomogao uspostavljanje Studentskog parlamenta kao krovne
PREGLED

195

asocijacije svih studentskih asocijacija fakulteta i akademija. Predstavnici menadmenta odravaju redovne sastanke s predstavnicima Studentskog parlamenta, gdje se razmatraju razna pitanja, od finansijskih prilika, studentskih projekata, inicijativa, aktivnosti u proteklom i buduem periodu itd. Takoer, uspostavlja se praksa da se studentska obraanja usmjeravaju na Studentski parlament. Meutim, bilo bi neophodno uspostaviti standarde i procedure za svakodnevno komuniciranje sa studentima koje se na fakultetima i akademijama, u najveoj mjeri, odvija posredstvom studentskih slubi. Na vrlo malom broju fakulteta i akademija dostupne su informacije na jednom mjestu o nainu upisa, prijavi ispita, prijavi zavrnih teza, te se stoga studenti bespotrebno vie puta obraaju zaposlenicima studentskih slubi, koji opet vrlo brzo izgube strpljenje, jer njihov prag tolerancije s vremenom neminovno slabi. U odreenim studentskim slubama uslovi rada nisu adekvatni broju studenata, informatika tehnologija ne koristi se jednako, zaposlenici bivaju pretrpani papirima i opsluuju velike grupe studenata. To neminovno usporava i slabi kvalitet komuniciranja sa studentima. Pozitivan pomak podizanja kvaliteta komuniciranja sa studentima ini takozvani informatiki sistem studentskih slubi, koji studentima omoguava da, koristei dobivenu ifru, od kue prijavljuju ispite, podnose zahtjev za line dokumente i imaju stalni uvid u ostvarene rezultate. Ovaj sistem funkcionira na veini fakulteta i akademija. Instaliran je na svim visokokolskim institucijama.8 Bilo bi potrebno, i u skladu s evropskom praksom, osnivati centre za razvoj karijere studenata9, to bi moralo biti aktivnost integrirane komunikacijske strategije. Bivi studenti Na Univerzitetu u Sarajevu do sada je diplomu steklo vie od 160.000 osoba, diplomu magistara 5.232, i doktora nauka 2.565 kandidata. Naalost, nije naeno traga da Univerzitet odrava posebne veze sa svojim bivim studentima.10 Postoji interes bivih studenata, uglavnom onih koji su izvan granica Bosne i Hercegovine, da ostanu u vezi sa svojom matinom kuom.
Osim na Elektrotehnikom fakultetu, koji je razvio vlastiti softver. Ovakav centar osnovan je Ekonomskom fakultetu. 10 Ekonomski fakultet ima alumni asocijaciju.
8 9

196 PREGLED

Ove inicijative esto ostanu nerazvijene, i zavre se jednim susretom. Neki od sporazuma o meunarodnoj saradnji potpisani su upravo na inicijativu bivih studenata, naprimjer Sporazum o saradnji s Aleppo univerzitetom u Siriji, koji se godinama obnavlja na inicijativu prof. dr. Omera Balacha, koji je prvi strani doktorant koji je stekao diplomu doktora medicinskih nauka na naem Medicinskom fakultetu davne 1978. godine. S obzirom na to da bivi studenti koji sami iskau elju da posjete Univerzitet u Sarajevu najee posjete Rektorat, gdje postoji evidencija o svim bilateralnim susretima, bilo bi korisno praviti bazu podataka o njima i uspostavljati ili odravati redovnu komunikaciju. Iste te podatke mogli bi preuzeti s fakulteta i akademija i tako s vremenom zaista stvoriti mreu podrke koja bi doprinijela jaanju Univerziteta prema svjetskim tokovima. Mnogi od bivih studenata ostvarili su zavidnu profesionalnu i akademsku karijeru. Univerzitet bi u skoroj budunosti morao osnovati alumni asocijaciju kao dio svojih korporativnih komunikacijskih ciljeva. Poseban dio alumni asocijacije inili bi upravo takvi, uspjeni bivi studenti, ali i svi ostali. Njima bi se ciljano mogli upuivati e-mailovi ili dopisi, i na taj nain inicirati njihovu aktivnu vezu s Univerzitetom i jaati njihov doprinos u oblastima u kojima djeluju. Poasni doktori nauka Univerziteta u Sarajevu Posebna skupina vanjske javnosti su i poasni doktori Univerziteta u Sarajevu s kojima se, nakon to im se dodijeli poasni doktorat, najee ne odravaju veze. I njihova uloga moe biti znaajna, u smislu doprinosa jaanju Univerziteta. Odravanjem veze s njima, putem e-maila, upuivanjem poziva na sve vanije dogaaje, stvorio bi se osjeaj prisnosti i vezanosti za instituciju. Neki od 39 poasnih doktora nauka Univerziteta u Sarajevu su Bernard Kouchner, ministar u Vladi Francuske; Bernard-Henry Levy, profesor Univerziteta u Parizu; Alois Mock, ministar vanjskih poslova u Vladi Republike Austrije; Recep Tayyip Erdogan, premijer Republike Turske. Jedna od funkcija revidiranog i integriranog komunikacijskog procesa bila bi odravanje kontinuirane veze s njima. Njihova lobijska uloga u krugovima u kojima se kreu sigurno bi predstavljala doprinos jaanju i irenju reputacije naeg univerziteta. Predstavnici vlasti Menadment komuniciranje s predstavnicima raznih nivoa vlasti koristi kao instrumente i tehnike pisanu komunikaciju, formu dopisa, materijala i slino, usmenu komunikaciju, kako je to ve ranije spomenuto, putem mobilnog i
PREGLED

197

fiksnog telefona, rijetko putem elektronske pote i, naravno, direktni susreti i sastanci. Nekad se organiziraju radionice ili seminari o odreenoj temi. Za menadment Univerziteta, kao i fakulteta i akademija, najznaajniji predstavnici vlasti su oni iz Vlade Kantona Sarajevo. Univerzitet u Sarajevu je nekad bio dio velikog sistema, a sada pripada jednom malom kantonu. Vladi Kantona je menadment Univerziteta i menadment svakog fakulteta i akademije u obavezi dostaviti godinji izvjetaj o radu, kao i finansijski izvjetaj. Imajui u vidu formalnost ovih dokumenata, koriste se formalni komunikacijski kanali tampani materijali propisno protokolirani i ovjereni. Vrlo esto upuuju se upiti u vezi s tumaenjem Zakona o visokom obrazovanju ili zahtjevi za finansijskom podrkom. U ovom drugom sluaju, uz pisanu predstavku, esto se dogovori i lini susret. S drugim nivoima vlasti, razmjena poruka je vie informativne prirode, osim s Ministarstvom civilnih poslova s kojim menadment intenzivno komunicira na harmonizaciji dokumenata u oblasti visokog obrazovanja, a koji bi trebali biti slini za sve bh. univerzitete. Univerzitet je u neraskidivoj vezi sa svojim okruenjem, informacije se s predstavnicima vlasti razmjenjuju i radi korekcijske akcije, to je vrlo intenzivno u periodu raspisivanja konkursa za upis novih studenata. Tada se prikupljaju informacije od odsjeka i formiraju upisne kvote. Univerzitet u posljednjih nekoliko godina uz konkurs objavljuje i informaciju o nezaposlenim visokoobrazovanim kadrovima, kao neku vrstu preventivne akcije u smislu hiperprodukcija kadrova. Privatne visokokolske institucije S privatnim visokokolskim institucijama menadment Univerziteta ostvaruje najintenzivniju komunikaciju u procesu osnivanja tih institucija. Strune slube Univerziteta u Sarajevu umnogome su pomogle osnivanje privatnih visokokolskih institucija, komunicirajui s njima i pruajui im svoju ekspertnu i savjetodavnu pomo u uspostavljanju slubi i formiranju normativnih dokumenata. Upravo u tim situacijama do izraaja dolazi vrijednost ljudskog kapitala i tradicijskih vrijednosti. Neto to je rutina zaposleniku koji dugi niz godina radi na Univerzitetu, ili fakultetu ili akademiji, nekome ko to iskustvo i profesionalnu praksu ne posjeduje velika je potekoa. I u uspostavljanju nastavno-naunog procesa tek osnovani fakulteti i akademije ostvaruju saradnju sa svojim kolegama s Univerziteta u Sarajevu.

198 PREGLED

Nevladine organizacije, meunarodne organizacije, lokalna zajednica Komuniciranje s ovom kategorijom vanjskih interesnih grupa obavlja se uglavnom putem razmjene informacija o mogunostima stipendiranja studenata, nastavnika i saradnika od institucija koje te organizacije zastupaju. esto menadment tih organizacija organizira posjete rektoru ili dekanu fakulteta i akademije s ciljem upoznavanja, predstavljanja i promocije svojih aktivnosti i domena rada. Dakle, ovdje je rije o neposrednim susretima ili razmjenom pisanih informacija. Komuniciranju s lokalnom zajednicom trebalo bi pridavati veu panju jer ona predstavlja prvo vanjsko okruenje i okruenje u kojem je institucija smjetena i djeluje. lanice Univerziteta u Sarajevu disperzirane su na vie gradskih opina, u nekima od njih i prostorno zauzimaju velike povrine, a i brojem osoba koje su u procesu studija predstavljaju znaajnog partnera za razgovor. Mediji Predstavnici medija ine posebnu skupinu vanjske javnosti, oni su prijenosnici informacija i s njima je neophodna posebna komunikacijska strategija. Predstavnici medija, najee redakcija za kulturu, obraaju se telefonski, e-mailom, ili putem faksa. Za vee intervjue pitanja se dostavljaju unaprijed i odgovori se dostavljaju putem e-maila ili faksa. Potom se vri autorizacija obraenog materijala. Nije rijetka situacija da mediji objave informaciju a da prethodno ne obave razgovor ni konsultaciju s predstavnicima Univerziteta ili fakulteta i akademije. Upravo je tako bilo u ranije spomenutom lanku objavljenom s naslovom Sarajevski i Mostarski univerzitet obmanuli studente. Dva fakulteta Ekonomski i Fakultet politikih nauka imaju strunog saradnika za odnose s javnou. Istu poziciju ima i Univerzitet. Dio integriranih i revidiranih korporacijskih komunikacija trebao bi predvidjeti menadera komunikacija koji e biti dio top-menadmenta. Prema Anne Gregory, menader komunikacija planira programe odnosa s javnou i njima upravlja, savjetuje rektora i dekana, kao i druge lanove uprave, donosi odluke o komunikacijskim politikama i nadgleda njihovu provedbu.11 Na Univerzitetu se vodi evidencija o prisustvu predstavnika medija dogaajima i postoji baza podataka s nazivima medijskih kua i kontakt-podacima. Predstavnici medija se putem faksa pozivaju da poprate sva dogaanja.
11

Gregory, A. (2009) Upravljanje odnosima s javnou i njihova organizacija, u: Otkrivanje odnosa s javnou. Zagreb: HUOJ, 29. PREGLED

199

U korporativno komuniciranje spadaju i nastupi i istupi predstavnika akademske zajednice o temama od posebnog znaaja za civilno drutvo na raznim konferencijama, radionicama, televizijskim emisijama, kao i uea predstavnika menadmenta na konferencijama izvan Bosne i Hercegovine. U revidiranim komunikacijama potrebno je utvrditi strategiju razvoja Univerziteta i u skladu s tim politiku komuniciranja. Komuniciranje je fragmentirano jer ne postoji jedinstvena politika upravljanjem odnosima na svim lanicama Univerziteta, a to ne doprinosi izgradnji samopouzdanja i ne motivira na promjene ka nabolje. Menadment mora definirati misiju i viziju, bazirane na temeljnim vrijednostima, i uiniti ih dostupnim svim zaposlenicima kako bi oni, zapravo, ravnopravno uestvovali u njihovom razvijanju i jaanju. Menadment svojim nastupima, odnosima unutar institucije i izvan nje, ili naruava ili gradi povjerenje u svoje vodstvo, i aktivnostima i svojim zaposlenicima. U tom segmentu pomae, a i literatura preporuuje, angaman ve spomenutog strunjaka za menadment komunikacije koji e ne izgraditi povjerenje i implementirati promjene, jer to je zadatak i odgovornost menadmenta, ve osmisliti strategiju kako ukazati na to da je rije o osobi ili osobama od povjerenja iji rad i angaman zasluuje maksimalnu aktivnost, kako svojih unutranjih javnosti tako svojih vanjskih javnosti kako bi se realizirali predstavljeni programi. Korporativno komuniciranje samo po sebi nije cilj, ako nema jake osnove, ve je instrument za implementaciju i realizaciju odreene strategije i programa rada koje menadment mora imati. Marketing komuniciranje kao dio korporativnog komuniciranja Marketing komuniciranje je komunikacijska funkcija marketinga.12 Najvaniji cilj marketinkih aktivnosti je izazvati ili zadrati ve postojei pozitivan stav koji Univerzitet u Sarajevu posjeduje. Marketinko komuniciranje takoer ima za cilj da informira o svojim proizvodima, pri emu je proizvod univerziteta, fakulteta i akademije intelektualna usluga koju oni pruaju. Ne moe se pretpostaviti da roditelji kao interesna grupa zajedno sa svojom djecom, koja ine grupu potencijalnih studenata, poznaju Univerzitet. On postaje predmet njihovog interesiranja tek kad dou u odreenu dob. U toj dobi uviaju da postoji izbor i vie od jedne visokokolske institucije. Uloga je marketinkih
12

Isto, 405.

200 PREGLED

komunikacija da ih informira o proizvodu Univerziteta u Sarajevu, istu tu ulogu imaju i fakulteti i akademije. Studente treba informirati o duini studija i ta znai razliita duina studija (prvenstveno ukazati na razliku u tzv. 3+2 / 4+1 sistemu), vrstama studija, u smislu kvalifikacija i zvanja, zatim razliitim usmjerenjima koja se nude na lanicama Univerziteta. Jednom kad se osmisli strategija komuniciranja, uloga marketinga je da omogui prostor izvan Univerziteta i unutar Univerziteta za oglaavanje svih univerzitetskih proizvoda. Posebnu panju u marketinkom komuniciranju menadment Univerziteta treba posvetiti komuniciranju s javnostima prilikom pokretanja novih studijskih programa. Potrebno je izdiferencirati koje su to ciljne grupe kojima bi ti programi odgovarali i potom ih marketinki promovirati upravo tim grupama. Marketinki treba komunicirati i s poslodavcima, na isti taj nain. Isticati i stalno podsjeati na tradicijske vrijednosti Univerziteta, zatim graditi pozitivan stav u odnosu na novine koje on uvodi. Predstavnici menadmenta Univerziteta u Sarajevu esto upuuju na to da je Bolonjski proces implementiran u skladu s evropskim sistemom visokog obrazovanja i zadatak je marketinga da o tome informira budue poslodavce kako bi ih podstaknuo na akciju a to je zapoljavanje kadrova koji su diplomu stekli na Univerzitetu u Sarajevu. To se postie u najveoj mjeri ueem u javnoj debati, putem medija, bilo pisanih bilo vizuelnih. Pojedini fakulteti i akademije imaju vie mogunosti za uspostavljanje komunikacija s okruenjem od drugih. Dekani i profesori, svaki u svojoj struci, direktno promoviraju usluge svojih fakulteta i akademija u direktnim susretima s menadmentom raznih kompanija svijeta privrede. U ovim susretima treba isticati opi interes i drutvenu odgovornost te tako razvijati prilike i anse, kako svojim nastavnicima i saradnicima za profesionalno usavravanje tako i svojim studentima za budue zaposlenje. U marketinkom komuniciranju nedostaje komuniciranje sa studentima koji su ve pri kraju svog studijskog procesa, u smislu organiziranja centra za razvoj karijere studenata. Ekonomski fakultet ve etiri godine zaredom organizuje takozvani Career Day, koji se uglavnom odnosi samo na studente Ekonomskog fakulteta. U revidiranim marketinkim integriranim komunikacijama nedostaje jedno korporativno tijelo koje bi inili profesori iz oblasti komunikolokih i ekonomskih nauka, pojedinani poznavaoci, te odreeni broj dekana i prodekana, kao i predstavnici eventualnih sponzora te studenata. Pretpostavka za njegovo postojanje jeste postojanje pisanog materijala u vidu jasno definirane strategije razvoja Univerziteta. Njegova uloga bila bi da na osnovu strategije prepozna koji su to marketinki instrumenti kojim e se rad promovirati. To tiPREGLED

201

jelo bi takoer razvilo i definiralo prioritete rada i moda za svaku godinu istaklo odreene segmente, kako bi se ciljano jaale prioritetne funkcije. I ovdje, kao i u menadment komunikacijama, komuniciranje je samo alat da se javnosti predstavi i posebno ukae na odreene izuzetno vrijedne aktivnosti ili dostignua. Marketing ne moe komunicirati ono ega nema, a na fragmentiranom univerzitetu kakav je Sarajevski, bilo bi bitno imati integrirane marketinke funkcije jer bi one doprinijele jaanju reputacije i jaanju ve izgraenog brenda. U revidiranom marketinkom komuniciranju potrebno je koordinirati marketinke napore svih lanica, naprimjer: odravanje info-dana, harmonizirati broure neke imaju vie od desetak stranica, a neke samo jednu zatim pregledati kratkorone i dugorone planove razvoja Univerziteta, kao integrirane institucije, i potom i fakulteta i akademija. Zatim sainiti katalog koji ukratko daje osnovne informacije o opim uslovima studiranja, ali i izdvaja i poentira razliitosti poput razlika izmeu strunih i naunih postdiplomskih studija. Marketinki instrumenti mogu znatno olakati komuniciranje sa svim javnostima, i unutranjim i vanjskim, informirajui o novinama koje se uvode, istiui njihove prednosti i informirajui javnost ta one zapravo sadre. Univerzitet mora prihvatiti marketinko komuniciranje kao sastavni dio svojih aktivnosti. Ne moe se pretpostaviti da svi znaju ta mi radimo i da smo tu. Marketinko komuniciranje nije rezervirano samo za industriju koja stvara koka-kolu i slino. Mogunosti izbora su sve vee, i roditelji i studenti i poslodavci ostaju zbunjeni nad sve prisutnijom raznolikou u kvalifikacijskom okviru ponuenih zvanja, potom nivoa studija. Uspjesi studenata i nastavnika esto ostaju neprimijeeni, a marketinkim komuniciranjem bi mogli dati dodatnu vrijednost diplomama koje stjeu studenti Univerziteta u Sarajevu. Potreban je jedan kontinuiran napor koji bi pratio aktivnosti Univerziteta, i pojedinano fakulteta i akademija, i potom promovirao ono najaktuelnije i najzanimljivije. Time bi se osvijetlila svakodnevica i dala jedna nova dimenzija onome to u moru zbivanja i poslova ostane neprimijeeno. Odnosi s javnou u kontekstu korporativnog komuniciranja Univerzitet je vrsta institucije od javnog znaaja koja je u neraskidivoj vezi sa svojim studentima, nastavnicima, zaposlenicima kao osnovnim unutranjim interesnim grupama; ali i s predstavnicima dravnih vlasti, privrednicima i drugim koji su potencijalni poslodavci studentima. Podrazumijeva se postojanje odnosa i komunikacije sa svim njegovim javnostima. Ono to se da preispitati jeste sistemsko izgraivanje i odravanje tih odnosa naspram nasuminog uspostavljanja kontakata. 202 PREGLED

Ako se analizira pozicija odnosa s javnou u funkcionalnim organizacijskim jedinicama, nai emo da dva fakulteta i Univerzitet kao trea jedinica imaju poziciju strunog saradnika za odnose s javnou, te da Muzika akademija ima prodekana za koncertnu djelatnost i odnose s javnou. Kako Univerzitet ima 23 lanice, te jednu pridruenu lanicu (u to ne spada Univerzitet, to jest Rektorat kao organizaciona jedinica), to znai da 22 lanice nemaju u svojim sistematizacijskim aktima prostora za strukturiranje odnosa s javnou. Vrlo esto pozicija odnosa s javnou biva zanemarena do nastanka neke krize, gdje se uvidi potreba za kontinuiranom brigom o komuniciranju sa svojim javnostima. Postavlja se pitanje da li je ovdje rije o inertnosti ili o jednosmjernoj komunikaciji sa svojim javnostima. Prema teorijskim izvorima, bit teorije odnosa s javnou ini sljedea Gruningova (1992: 6) ocjena djelotvornosti OSJ: Odnosi s javnou doprinose djelotvornosti organizacije ako pomau usklaivanju organizacijskih ciljeva s oekivanjima njezinih stratekih sastavnica. Taj doprinos za organizaciju ima novanu vrijednost. Odnosi s javnou doprinose djelotvornosti time to stvaraju kvalitetne, dugorone odnose sa stratekim sastavnicama. Odnosi s javnou najvie mogu doprinijeti djelotvornosti kad je direktor zaduen za odnose s javnou lan dominantne koalicije u kojoj moe oblikovati ciljeve organizacije i pomoi u odreivanju toga koje su vanjske javnosti u najveoj mjeri strateke13. Na Univerzitetu i na svakom fakultetu i akademiji bilo bi korisno imati istinsku centralnu bazu podataka sa podsekcijama za svaki segment rada. Ali taj poduhvat je vrlo zahtjevan u uslovima u kojima djeluje veina zaposlenika. Zahtijeva postojanje softvera, odravanje softvera itd. Mnogo je jednostavnije voditi vlastite, male baze podataka. Korisno je odrediti osobu meu zaposlenicima koja je zaduena za kvalitet i auriranje baze podataka. Tako i ova baza kontakata za meunarodnu saradnju ima nedostataka u auriranju, pa se dogodi da je osoba prestala biti na, naprimjer, poziciji prodekana za meunarodnu saradnju a i dalje se nalazi u tabeli koja je postavljena na web-stranici. U revidiranim komunikacijskim odnosima potrebno je obratiti panju na forume koji komentiraju sadraje sa univerzitetskih web-stranica na nain na koji se to sada radi sa printanim medijima. Dok se svakodnevno iitavaju dnevne novine i prati njihova ukljuenost u zbivanja na Univerzitetu, u potpunosti se zanemaruju miljenja iznesena na elektronskim forumima i elektronskim oglasnim ploama. Potrebno je analizirati elektronske sadraje na isti
13

Edwards, L. (2009) Teorija odnosa s javnou, u: Otkrivanje odnosa s javnou. Zagreb: HUOJ, 164. PREGLED

203

nain kao i printane, procijeniti utemeljenost i ozbiljnost iznesenih miljenja i stavova i odluiti treba li reagirati. Posebno u kriznim komunikacijama, u situacijama manje ili vee krize, eksterne javnosti spremnije su istraivati internetske stranice. U ranije spomenutom primjeru novinskog lanka Sarajevski i Mostarski univerzitet obmanuli studente, na internetsku stranicu Univerziteta u Sarajevu postavljena je informacija u kojoj je iznesena geneza spomenutog problema. Informacija je sainjena na pet stranica i upravo zbog toga to je preduga za klasine medije web-stranica odabrana je kao medij za komuniciranje. Na taj nain sprijeena je situacija da se sadraj izuzima iz konteksta, a date su primjerene i vjerodostojne informacije. U korporativnim komunikacijama mogue je napraviti komplete sa srodnim informacijama. Na taj nain bi se olakalo analitiko praenje ove vrste komunikacije s medijima nakon odreenog vremenskog perioda, te bi se isfiltrirali problemi i teme za diskusiju. Zakljuak U revidiranim i integriranim organizacijskim komunikacijama bilo bi potrebno razvijati simetrinu dvosmjernu komunikaciju, ali prije toga neophodno je osigurati resurse za uspostavljanje kontinuirane komunikacije sa svim javnostima. Uloga medijskog agenta moe initi radno mjesto, ali nedostaju i druga, ona koja e uspostavljati i njegovati veze s fakultetima i akademijama, s internim javnostima unutar svake institucije, dalje s predstavnicima potencijalnih sponzora, dravnih tijela, medija u dubljem kontekstu, a ne samo dostavljanje informacija. Moe se rei da postoji neka vrsta komuniciranja s eksternim javnostima, ali interne javnosti, zaposlenici, ostaju potpuno po strani. Te promjene cirkulirale bi kroz organizaciju. Stav to e se uraditi jer se podrazumijeva da je tako ne doprinosi boljem kvalitetu rada, to se dalje projicira i na vanjske javnosti koje ostaju nezadovoljne uslugama. Kao model za uspostavu revidiranog odjela za komunikacije ili odjela za odnose s javnou, to je najei naziv ovakvih odjela, moe posluiti opis takvog odjela na Univerzitetu Cambridge s predavanja koje je 12. decembra na Univerzitetu u Sarajevu, na poziv Slube za meunarodnu saradnju, odrala biva direktorica Odjela za komunikacije Louise Simpson. Njeno akademsko obrazovanje je diplomski studij komunikologije Cambridge univerziteta. Cambridge univerzitet koji ima 18.000 studenata ve vie od dvije decenije ima poziciju direktora za komunikacije. Zadaa ovakvog odjela za komunikacije je: 204 PREGLED

- utvrivanje kratkoronih i dugoronih planova razvoja univerziteta; - pripremanje i implementacija marketinke podrke realizaciji kratkoronih i dugoronih planova za razvoj univerziteta i njegovih lanica; - koordinacija marketing-napora pojedinih lanica univerziteta; - utvrivanje ciljnih trinih segmenata i njihova marketinka obrada (marketing-istraivanje); - utvrivanje marketing-programa univerziteta u cjelini, te eventualno pojedinih fakulteta i akademija lanica, njihova promocija i kontrola valjanosti implementacije; - obavljanje poslova odnosa s javnou i glasnogovornitva; - konsultativni poslovi u vezi s rjeavanjem problema studenata; - konsultativni poslovi u vezi s upisnom politikom; - odravanje kontakata sa sponzorima i dekanima; - konsultativni poslovi u vezi sa meunarodnom saradnjom lanica. Analize prakse i prirode komuniciranja koja se ostvaruje na Univerzitetu u Sarajevu ukazuju na fragmentiranost i nedovoljnu razvijenost kako komunikacijskih funkcija tako i odjela za odnose s javnou. U revidiranom korporativnom komuniciranju potrebno je, na osnovu strategije razvoja Univerziteta, definirati politike i strategije komuniciranja, stavljajui vei akcent na ulogu menadmenta, rektora i dekana. Poruke koje se upuuju svojim interesnim grupama moraju biti jasne i usklaene sa strategijom, misijom i vizijom Univerziteta, te fakulteta i akademije. Komunikacijska strategija treba biti centralizirana, kako bi svi nastavnici, saradnici i studenti koherentno prenosili dogovorenu poruku. Bilo bi poeljno izgraditi i statusno definirati poziciju odjela za komuniciranje. Teorijski izvori ukazuju na to da se takvi odjeli nazivaju i odjeli za komunikacije i marketing iji bi zadaci, izmeu ostalog, bili: utvrivanje kratkoronih i dugoronih planova razvoja Univerziteta; pripremanje i implementacija marketinke podrke realizaciji kratkoronih i dugoronih planova razvoja Univerziteta i njegovih lanica; obavljanje poslova odnosa s javnou i glasnogovornitva; povezivanje svih medija informacijske tehnologije fakulteta i akademija sa Univerzitetom, i obratno, s ciljem upuivanja poruke o korporativnom komunikacijskom djelovanju; kontinuirano praenje elektronskih foruma i drutvenih mrea na isti nain na koji se prate printani i radio-televizijski mediji.
PREGLED

205

U revidiranim integriranim komunikacijama nedostaje jedno tijelo koje bi inili profesori, pojedinani poznavaoci i strunjaci za oglaavanje, te predstavnici studenata, sponzora i odreeni broj dekana i prodekana. Njegova uloga bila bi da na osnovu strategije prepozna koji su to marketinki instrumenti kojim e se promovirati rad i djelovanje Univerziteta te fakulteta i akademija. Uspjesi nastavnika, studenata i saradnika ostaju neprimijeeni, a marketinkim komuniciranjem i kontinuiranim promoviranjem izvrsnosti bi mogli dati dodanu vrijednost diplomi koju stjeu studenti Univerziteta u Sarajevu. Takoer, elementi vizuelnog identiteta nedosljedno se primjenjuju i odstupa se od dizajna u izgledu web-stranica, promotivnog materijala, vizit-kartica i slino. Stoga bi revidirane komunikacijske funkcije, u politiku i program komunikacijske strategije, trebale uvrstiti dosljednost u praenju dizajna, istoznanost poruka i uniformnost u davanju podataka meu strunim slubama Univerziteta, fakulteta i akademija, usmjeriti se ka redovnom auriranju i izgleda i sadraja web-stranica. Sve to je napisano na web-stranici Univerziteta, u univerzitetskom asopisu, ili to je navedeno u usmenim istupima predstavnika menadmenta, ukoliko nije podrano istovjetnim ponaanjem i aktivnostima internih faktora, moe potencijalno nanijeti tetu reputaciji i stoga ugroziti kredibilitet Univerziteta, fakulteta ili akademije. Univerzitet ima link ka svakom fakultetu i akademiji, ali svi fakulteti i akademije nemaju link ka Univerzitetu. Veza izmeu fakulteta i akademija sa Univerzitetom i obratno je nedovoljno jaka i potrebno je ulagati kontinuiran i konzistentan trud kako bi se izgradila i razvila komunikacijska sinergija u ovom podruju. Na temelju svih opisanih praksi, metoda i tehnika komuniciranja, u smislu uspostavljanja i odravanja odnosa sa svojim javnostima, te javnosti percipiraju Univerzitet kao cjelinu, svaki fakultet i akademiju kao cjelinu, te generalno sve fakultete i akademije kao opi pojam za Univerzitet u Sarajevu. Razlike u percepciji proistjeu iz razliitih taaka gledita i razliitih implikacija u vezi s potrebama javnosti za uslugom i procesima koji se odvijaju na univerzitetu. Jedna percepcija je studentska, druga njihovih roditelja, a dravna tijela, opet, imaju svoje zahtjeve i potrebe. Bilo bi potrebno ostvariti razumijevanje izmeu Univerziteta, fakulteta i akademija i svih interesnih grupa, koristei strategiju konstruktivne saradnje. Postoje prakse i instrumenti komuniciranja s vanjskim interesnim grupama. Lojalnost zaposlenika je prisutna i oni ostvaruju zavidne rezultate, ali je evidentna nerazvijenost odnosa s njima kao internim interesnim grupama i slabo poznavanje institucijske vizije zaposlenika. Rad na gore spomenutim segmentima gradi imid upotrebom ovih elemenata s namjerom, ali potrebno je voditi 206 PREGLED

rauna i o nenamjernim djelovanjima koja takoer doprinose stvaranju imida. Otvara se prostor za provedbu sveobuhvatne analize meu svojim interesnim grupama o tome kakvu percepciju interesne grupe imaju o Univerzitetu. Interni pogled esto moe da bude potpuno razliit od pogleda interesnih grupa. Literatura
1. Ackoff, Russell, L. (1986) Management in Small Doses. New York: John Wiley & Sons. 2. Brown, William; Carlton, F. Yoshioka; Munoz, Pablo (2004) Journal of Park and Recreation Administration, Business Administration, Summer, Volume 22, No. 2, 28-43. 3. Cutlip, M, Scott; Center, H. Allen; Broom, M. Glen (2003) Odnosi s javnou, Zagreb: MATE. 4. Choo, Gerard (2009) Publike, interesno utjecajne skupine, javnosti, u: Otkrivanje odnosa s javnou. Zagreb: HUOJ, 249-259. 5. Chester, I. Barnard (1938) The Functions of the Executive. Cambridge: Harward University Press. 6. Edwards, Lee (2009) Teorije odnosa s javnou, u: Otkrivanje odnosa s javnou. Zagreb: HUOJ, 163-178. 7. Gregory, Anne (2009) Upravljanje odnosima s javnou i njihova organizacija, u: Otkrivanje odnosa s javnou. Zagreb: HUOJ, 19-28. 8. Gregersen-Hermans, Jeanine, W. M. (2009) Positioning and branding the university for international recruitment, u: Internationalisation of European Higher Education. Stuttgart: EUA, RAABE Nachschlagen-Finden, vol 2, br. 2, 1-18. 9. Hersh, Richard; Schneider, Carol G. (2005) Fostering Personal/Social Responsibility on College / University Campuses, Liberal Education, vol. 6, No. 2, 6-13. 10. Kotler, Filip; Fer, Valdemar (2007) B2B brend menadment. Novi Sad: Asee. 11. Kurti, Najil (2008) Vjerodostojnost medijskih objava. Medianali meunarodni znanstveni asopis za pitanja medija, novinarstva, masovnog komuniciranja i odnosa s javnostima. Dubrovnik: Sveuilite u Dubrovniku. 12. Kurti, Najil (2009) Etiki odnosi s javnostima u finkciji socijalne konekcije i drutvene odgovornosti modernih organizacija. Medianali meunarodni znanstveni asopis za pitanja medija, novinarstva, masovnog komuniciranja i odnosa s javnostima. Dubrovnik: Sveuilite u Dubrovniku. 13. Kurti, Najil (2007) Problemi i smisao definiranja odnosa s javnou. Anali poslovne ekonomije. Banja Luka: UPIM. 14. Liessmann, Konrad, P. (2008) Teorija neobrazovanosti. Zagreb: Naklada Jesenski i Turk.

PREGLED

207

15. Lowensberg, Daniel (2009) Korporativni imid, reputacija i identitet u: Otkrivanje odnosa s javnou. Zagreb: HUOJ, 267-278. 16. Meler, Marcel (2003) Neprofitni marketing. Osijek: Ekonomski fakultet. 17. McLuhan, Marshall (2008) Razumijevanje medija. Zagreb: Golden marketing Tehnika knjiga. 18. Kotler, P.; Andreasen, A. (2006) Strategic Marketing for Non-profit Organisation. New York: Aurora. 19. Robbins, Stephen P. (1995) Bitni elementi organizacijskog ponaanja. Zagreb: MATE. 20. Thomas, Peters; Waterman, Robert (1982) In Search of Excellence. New York: Harper & Row. 21. Tihi, Boris; Brki, Nenad; ii, Muris (2006) Marketing. Sarajevo: Ekonomski fakultet Sarajevo. 22. Williford, A. M. (1987) A Critical Analysis of Marketing Higher Education, Community College Journal of Research and Practice, No 4, Fall 1987, New York, 47-64. 23. Izvjetaj o radu Rektorata Univerziteta u Sarajevu novembar 2007. decembar 2008, Sarajevo: Univerzitet u Sarajevu. 24. Izvjetaj o radu Rektorata Univerziteta u Sarajevu januar 2009. decembar 2009, Sarajevo: Univerzitet u Sarajevu. Internetske adrese: 1. 2. 3. 4. 5. 6. 7. 8. 9. www.alu.unsa.ba www.asu.unsa.ba www.af.unsa.ba www.bitc.org.uk www.efsa.unsa.ba www.etf.unsa.ba www.fkn.edu.bih www.fpn.unsa.ba www.fasto.unsa.ba

10. www.fsk.unsa.ba 11. www.fzs.unsa.ba 12. www.ff.sa.unsa.ba 13. www.ff.unsa.ba 14. www.gf.unsa.ba

208 PREGLED

15. www. hea.gov.ba 16. www.mef.unsa.ba 17. www.mf.unsa.ba 18. www.mas.unsa.ba 19. http://www.pf.unsa.ba 20. www.ppf.unsa.ba 21. www.pfsa.unsa.ba 22. www.pmf.unsa.ba 23. www.sf.unsa.ba 24. http://sufasa.org 25. www.vfs.unsa.ba 26. www.unsa.ba

Anela Rami UDK 323 (497.6)

DEJTONSKI MIROVNI SPORAZUM I NJEGOVA REALNOST DAYTON PEACE AGREEMENT AND ITS REALITY
Saetak Dejtonski mirovni sporazum je jedan od najvanijih dokumenata meunarodnog prava poslije Drugog svjetskog rata. Dejtonski sporazum je sauvao mir, ali zemlja stagnira i neophodne reforme ekaju pred institucionalnim preprekama. Mirovni sporazum je stvaran u veoma nepovoljnim uslovima za Bosnu i Hercegovinu i rezultat je bolnih kompromisa. Pitanje teritorijalne organizacije Bosne i Hercegovine dominantno je politiko pitanje ve vie od petnaest godina. Agresorski rat koji je zadesio Bosnu i Hercegovinu ujedno je bio rat za teritorij u kojem je svaki od tri bosanskohercegovaka naroda nastojao ostvariti kontrolu na to veem podruju. Opa ocjena veine domaih politikih analitiara i meunarodne zajednice je da dananja dejtonski ustrojena Bosna i Hercegovina nije najbolje rjeenje za njenu budunost, te da su ustavne promjene koje e zahvatiti i teritorijalni preustroj drave neminovne. Rezultat Daytona, ija je nemjerljiva zasluga zaustavljanje agresorskog rata i stradanja nedunih, danas se najbolje oituje kroz entitetski ustrojenu zemlju, iji predstavnici vlasti ni nakon toliko vremena ne mogu nai zajedniki jezik, a ishod njihove nediplomatske politike su nezadovoljni graani Bosne i Hercegovine. Nepostojanje konsenzusa unutar vladajue skupine stranaka oteava odvijanje procesa pomirenja. Meusobna politika sukobljavanja stranaka parlamentarne veine sa etnopolitikama i prefiksom nacionalnog interesa glavni su faktori destabilizacije Bosne i Hercegovine. lanstvo Bosne i Hercegovine u NATO-savezu i Evropskoj uniji otvorilo bi svim njenim graanima vrata sigurnosti, mira i ekonomske stabilnosti. Samo na takav nain u Bosni i Hercegovini nee biti mjesta radikalizaciji, nacionalizmu i destrukciji dravnosti. Kljune rijei: Dejtonski mirovni sporazum, entiteti, Richard Holbrooke, Sjedinjene Amerike Drave, diplomatija, agresija, ustav, ustroj
PREGLED

211

Summary The Dayton Agreement is one of the most important documents of international law since World War II. The Dayton agreement has kept the peace; however the country is undergoing stagnation and waits for the necessary reform of the institutional obstacles. The peace agreement was created in rather unfavorable conditions for Bosnia and Herzegovina and the resulted in a painful compromise. The issue of territorial organization of Bosnia and Herzegovina has been dominantly a political issue for more than fifteen years. The aggression which occurred in Bosnia and Herzegovina was also a war for territory during which each of the three Bosnian peoples sought to achieve greater control over the area. The general evaluation by most local political analysts and the international community is that todays Dayton organized Bosnia and Herzegovina is not the best solution for its future, and that constitutional changes that would also affect the territorial reorganization of the state are inevitable. The result of Dayton, whose immeasurable merit is bringing the aggression to the halt and the suffering of innocents, are today best manifested through the entity organized state, whose government officials, even after all this time I cannot find common language, while the outcome of their undiplomatic policies are dissatisfied citizens of Bosnia and Herzegovina. The lack of consensus within the ruling group of parties sets back the reconciliation process. Mutual political conflicting of parties with parliamentary majority ethnic politics and the prefix of the national interests are the main factors of destabilization of Bosnia and Herzegovina. The membership of Bosnia and Herzegovina into NATO and the European Union would open the door to all its citizens, security, peace and economic stability. Only in this way in Bosnia and Herzegovina there will be no radicalization, nationalism and the destruction of statehood. Keywords: Dayton Peace Agreement, the Entities, Richard Holbrooke, United States of America, diplomacy, aggression, constitution, structure Dejtonski sporazum Opi okvirni sporazum za mir u Bosni i Hercegovini ili Dejtonski sporazum naziv je mirovnog dogovora iz baze zranih snaga Wright-Patterson u Daytonu, Ohio, SAD, o ureenju Bosne i Hercegovine nakon agresorskog rata koji je trajao od 1992. do 1995. godine. Sporazum je bio kulminacija takozvane shuttle diplomatije koju je poeo Richard Holbrooke sa svojim saradnicima pod pokroviteljstvom Sjedinjenih Amerikih Drava. Shuttle diplomatija se 212 PREGLED

sastojala od posrednike diplomatije izmeu zaraenih strana, a mnoge osnove i preduvjeti Dejtonskog sporazuma zapoeli su, zapravo, navedenom diplomatijom jo godinu dana prije zavrne konferencije. Dejtonski sporazum je kompleksan i maksimalno uravnoteen meunarodni sporazum koji nije podloan promjenama. Njega nije mogue djelimino realizirati, da se moe rei da je u cijelosti realiziran. Njega nije mogue ni parcijalno mijenjati a da se ne dovede u pitanje njegova cjelovita arhitektura.1 1. Meunarodna vjerodostojnost Sjedinjenih Amerikih Drava Krajem novembra 1994. godine vojne snage bosanskih Srba izvrile su nekoliko napada na bonjako-muslimanske poloaje u zapadnoj Bosni, koristei pritom ratne avione iz baze na vojnom aerodromu Udbine, u dijelu Hrvatske pod kontrolom Srba. Ovaj in bio je dvostruko krenje ve postignutog dogovora: koritenje aviona predstavljalo je krenje odredbi Ujedinjenih nacija o no-fly zoni, te ti isti avioni preli su meunarodnu granicu izmeu Hrvatske i Bosne i Hercegovine. Takoer, teritorij Federacije BiH, koji je bio dogovoren tokom marta 1994. godine u Washingtonu, postojao je samo na papiru. Samo Sarajevo nije bilo izloeno napadima zbog etveromjesene zimske obustave vatre. Meutim, obustava vatre, dogovorena posredstvom biveg predsjednika Jimmyja Cartera2, poela se raspadati tokom marta 1995. godine. Uslijedilo je bombardiranje snaga NATO-a na poloaje bosanskih Srba u znak odmazde na srpsko granatiranje Sarajeva i drugih sigurnosnih zona UN-a. Srpske snage su kao odgovor na bombardiranje uhapsile 350 pripadnika mirovnih snaga UN-a. Neposredno poslije krize talaca, razmimoilaenja izmeu amerikih i evropskih diplomata u vezi s upotrebom sile u diplomatskom procesu vezana uz rjeenje bosanskog sukoba postala su nepremostiva. Dakle, kada je saznao za vijest o uzimanju 350 stranih talaca, 27. maja, pomonik dravnog sekretara za kanadske i evropske poslove Richard Holbrooke nalazio se u Budimpeti, gdje se trebao vjenati s Kati Marton, amerikom novinarkom maarskog porijekla. Samo nekoliko sati prije poetka sveanosti, Holbrooke je telefonirao Washingtonu da javi svoje preporuke. Spojen je s Madeleine Albright,
Ibrahimagi, O.: Dejton Bosna u Evropi: Pravna sutina Dejtona, Vijee Kongresa bonjakih intelektualaca, Sarajevo, 2001, 31. 2 Carter je krajem decembra 1994. godine nakon ubrzanog putovanja u Sarajevo i na Pale uspio dogovoriti etveromjesenu obustavu vatre.
1

PREGLED

213

ambasadoricom Sjedinjenih Amerikih Drava u Ujedinjenim narodima, te s Johnom Kornblumom i Tomom Donilonom, dvojicom visokih slubenika State Departmenta (Donilon je bio ef kabineta dravnog sekretara Warrena Christophera i pomonik dravnog sekretara za javne poslove, dok je Kornblum bio pomonik zamjenika pomonika dravnog sekretara za evropske i kanadske poslove), kojima je naznaio: Sugeriram da damo Srbima etrdeset osam sati da oslobode taoce, recite im da emo bombardirati Pale ako to ne uine. Holbrookeov prijedlog M. Albright, Kornblumu i Donilonu djelovao je riskantno. Tiina na drugoj strani ice znaila je da su moje kolege mislili da sam poludio zbog vjenanja koje se trebalo odrati za nekoliko minuta.3 Meutim, reakcija Bernarda Janviera, generala UNPROFOR-a u bivoj Jugoslaviji, na krizu talaca bila je suprotna od Holbrookeove. Poeo je tajne pregovore s generalom Mladiem, posebno tokom susreta 4. juna 1995. godine, kako bi postigao osloboenje talaca s obeanjem da zrani udari ubudue nee biti koriteni protiv srpskih snaga. General Janvier uvijek je nastojao opovrgnuti injenicu da je dolo do tajnog dogovora s Mladiem.4 Sigurno je barem da je general Janvier, kojeg je bivi predsjednik Francuske Francois Mitterrand preporuio generalnom sekretaru UN-a Boutros-Ghaliju za generala UNPROFOR-a u bivoj Jugoslaviji, s britanskim generalom Michaelom Roseom, generalom UNPROFOR-a u Bosni i Hercegovini od januara 1994. do januara 1995, bio simbol zapadnjake politike smirivanja odnosa prema Srbima. Treba istai da se general Smith, nasljednik generala Rosea na funkciji zapovjednika UN-ovih snaga u Bosni, odbio pridruiti generalu Janvieru tokom susreta s Mladiem.5
Ibidem, 69. Nakon to su ga pozvali da svjedoi pred Informativnom misijom o srebrenikim dogaajima, general Janvier je izjavio: Stalo mi je da vam odluno kaem (...) da nisam na bilo koji nain pregovarao sa Srbima o osloboenju UN-ovih talaca. (...) Nikakav dogovor sa Srbima nije sastavljen u vezi s nekoritenjem zranog oruja. U izvjetaju Informativne misije Nacionalne skuptine Francuske, objavljenom u novembru 2001. godine, tumaenje generala Janviera je prihvaeno. U njemu se, izmeu ostalog, moe proitati: Uvjerenje veine lanova Informativne misije je (...) da nije bilo tajnog dogovora izmeu generala Janviera i Mladia, a jo manje izmeu francuskih i srpskih vlasti. Rapport dinformation dpos par la Mission dinformation sur les vnements de Srebrenica, Assemble Nationale, Onzime lgislature, rapport n 3413, 22. novembra 2001, 134. Izvjetaj je dostupan na adresi www. assemblee-nationale.fr/rap-info/i3413-01.asp. 5 Luki, R.: Vanjska politika Clintonove administracije prema ratovima u Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini (1993-1995), Znanstveni lanak, god 38, br. 1, Zagreb, 2006, 14.
3 4

214 PREGLED

Pad Srebrenice predstavljao je ogroman ok za zemlje zapada. Meutim, agresorske snage nisu se tu zaustavile. Devetnaestog jula 1995. godine krenule su s napadima na enklavu u najdaljem dijelu sjeverozapadne Bosne, takozvani bihaki dep. Napadi su nastavljeni i na posljednje dvije enklave: epu i Gorade, te na glavni grad Sarajevo. Amerika diplomatija nije imala ideju kako pokrenuti novi mirovni proces za Bosnu i Hercegovinu kojim bi se prekinula stradanja. U isto vrijeme, Jacques Chirac, novi francuski predsjednik, poeo se baviti pitanjem Bosne i Hercegovine im je stupio na slubu 17. maja 1995. godine. Izjavio je: Ne moemo zamisliti da e UN snage ostati samo da osmatraju i, na izvjestan nain, biti sauesnici u situaciji. Ako je tako, bolje da se povuku.6 Tokom juna, prilikom susreta G7 u Halifaxu, Kanada, predsjednik Chirac zauzeo se za brzo rjeenje bosanskog sukoba. Unato injenici to su sastanci G7 obino imali naglasak na pitanjima privrede, rat u Bosni i Hercegovini doslovno je bio glavna tema rasprave svjetskih voa u Halifaxu. Clinton je tada shvatio neophodnost rjeavanja sukoba u bivoj Jugoslaviji kako da bi uvrstio autoritet svoje zemlje, kao i svoj vlastiti zbog nadolazeih izbora u Sjedinjenim Amerikim Dravama. Izmeu 6. juna i 8. augusta 1995. godine 21 sastanak u Bijeloj kui bio je posveen krizi u Bosni i Hercegovini. Pod rukovodstvom Anthonyja Lakea, sastancima su prisustvovali Warren Christopher, ambasadorica pri UN-u Madeleine Albright, general zdruenog glavnog taba general John Shalikashvili i ministar odbrane William Perry. Meutim, nastojanja Anthonyja Lakea i lanova ueg kabineta predsjednika Clintona nisu dali brze i konkretne rezultate. Za vrijeme njihovih sastanaka epa i Srebrenica su pale pod kontrolu snaga bosanskih Srba koje je predvodio general Mladi. Amerika ambasadorica pokazala je zrane snimke koje su dokazivale postojanje masovnih grobnica, u koje su zakopani ubijeni bonjaki civili. Meutim, ni te tvrdnje Madeleine Albright nisu znaile promjenu smjera politike Clintonove administracije u Bosni i Hercegovini. Ipak, dolo je do vane odluke za vrijeme Londonske konferencije, koja je poela 21. augusta na preporuku britanskog premijera Johna Majora. U britanskoj prijestolnici odlueno je da se mora uspostaviti jasan zapovjedni lanac koji bi omoguio pokretanje zranih udara NATO-a. Od augusta 1993. godine upotreba vatrene sile Atlantskog saveza bila je odreena dvojnim kljuem; UN je raspolagao pravom veta koji mu je doputao spreavanje pokretanja zranih udara u Bosni i Hercegovini. Civilni predstavnik UN-a u bivoj Jugoslaviji Yasushi Akashi trebao je dopustiti, ravnopravno kao i general NATO-a za junu Evropu, pokretanje zranih udara. Upotreba avijacije NATO-a ovisila je o
6

Holbrooke, R.: Zavriti rat, TKP ahinpai, Sarajevo, 1998, prijevod: Nura Dika Kapi, 75. PREGLED

215

politikim zahtjevima Francuske i Velike Britanije, koje su se suprotstavljale zranim udarima, pozivajui se na sigurnost svojih vojnika rasporeenih u Bosni i Hercegovini u sklopu UNPROFOR-a. Tokom Londonske konferencije generalni sekretar NATO-a Willy Claes vrio je, kao i ameriki dravni sekretar Christopher Warren, snane pritiske da se sistem dvojnog kljua izmijeni. Unato otporima Francuske, Velike Britanije i generalnog sekretara UN-a Boutrosa Boutros-Ghalija, UN-ov klju je oduzet Akashiju i predan generalu Janvieru, zapovjedniku UN-ovih snaga u bivoj Jugoslaviji. U odsutnosti Bernarda Janviera, Rupert Smith, zapovjednik UNPROFOR-a u Bosni i Hercegovini, imao bi ulogu upotrijebiti UN-ov klju. Ta odluka donesena je tokom Londonske konferencije i potvrena 25. jula za vrijeme sastanka Vijea NATO-a. To je znailo da e se nakon tog datuma NATO-ove zrane snage moi odlunije upotrijebiti protiv Mladievih jedinica. Prema Ivi Daalderu, odluke donesene tokom Londonske konferencije i sljedeih dana omoguile su ostvarenje operacije Deliberate Force, koja e zapoeti 30. augusta 1995.7 Nakon operacije Oluja8, 8. augusta 1995. godine, predsjednik Clinton je odobrio novi plan za rjeenje sukoba u bivoj Jugoslaviji. Anthony Lake, arhitekt plana, odmah je napustio Washington i uputio se u Pariz i London da bi obavijestio saveznike o odlukama koje je donijela Clintonova administracija. Nakon predstavljanja plana SAD-a evropskim saveznicima, Anthony Lake je prepustio Richardu Holbrookeu brigu da ga pretoi u djelo 15. augusta. Holbrooke i njegov tim pregovaraa uputili su se prema Balkanu. Tim su inili iskusni diplomati, svaki od njih predstavljajui jednu agenciju amerike vlade: Richard Holbrooke i Robert Frasure predstavljali su State Department, Joseph Kruzel ministarstvo odbrane, general porunik Wesley Clark Zdrueni glavni tab i potpukovnik S. Nelson Drew, iz vojne avijacije, predstavljao je Vijee za nacionalnu sigurnost. Holbrooke je od 17. augusta esto putovao po Balkanu. Tog dana imao je prvi razgovor s Miloeviem, kojeg je smatrao za ovjeka koji je nosio najvei dio odgovornosti za rat u Bosni. Prvi razgovor izmeu Miloevia i Holbrookeovog tima nije bio uspjean. Miloevi se pokazao neodreenim i, prema Holbrookeu, bjeao je pred svim vanijim problemima, tvrdei da su
Daadler, H. Ivo: Getting to Dayton: The Making of Americas Bosnia Policy, Washington (D.C.), Brookings Institution Press, 2000, 73. 8 Operacija Oluja je vojna operacija zdruenih hrvatskih i bosanskohercegovakih vojnih snaga iz ljeta 1995. godine, kada su osloboeni veliki krajevi Hrvatske uz granicu s Bosnom i Hercegovinom: gradovi Knin, Obrovac, Benkovac i drugi. Sruena je Republika srpska krajina i stvoren put za izlazak najzapadnijih podruja Bosne i Hercegovine iz srpskog obrua i izolacije.
7

216 PREGLED

samo Karadi i Mladi koji nisu bili za pregovarakim stolom mogli provesti neke odluke vezane uz bosanske Srbe. Miloevi je uao u pregovore s Holbrookeom na isti nain kao to se odnosio s amerikim poslanikom Robertom Frasureom (koji se prikljuio Holbrookeovom timu) i drugim zapadnim predstavnicima, to jest koristei ih kao sredstvo da izvue najvee mogue teritorijalne koncesije od bonjake i hrvatske strane. Nakon dva dana intenzivnih pregovora, Holbrookeov tim je napustio Beograd bez postignutih rjeenja. Holbrooke nije uspio dobiti garanciju srpskog predsjednika da Vojska Republike Srpske nee napasti njegov avion tokom sputanja na zranu luku Sarajevo, gdje je bila sljedea taka njegove misije, za vrijeme koje je trebao odrati veliki broj sastanaka. Prema tome, da bi izbjegao izazivanje bosanskih Srba, Holbrookeov tim se morao posluiti opasnim igmanskim putem da stigne do Sarajeva. Devetnaestog augusta, dok je tim iao prema glavnom gradu Bosne i Hercegovine, dogodila se strana nesrea koja je usmrtila tri lana skupine: Roberta Frasurea, Josepha Kruzela i S. Nelsona Drewa. Nakon to je uo vijest o tragediji trojice svojih dunosnika, predsjednik Clinton je od Holbrookea ipak zatraio da se mirovna misija o Bosni i Hercegovini nastavi: Ono to bi oni od nas eljeli da uinimo jeste da idemo naprijed, i to je ono to i namjeravamo uiniti.9 2. Shuttle diplomatija Sjedinjene Amerike Drave optuile su Miloevia za direktnu odgovornost trojice lanova Holbrookeovog pregovarakog tima. Da je kojim sluajem Miloevi htio osigurati sarajevsku zranu luku na molbu Richarda Holbrookea, nesrea se ne bi dogodila. Nakon nesree, Christopher Hill iz State Departmenta, generalni brigadir Donald Kerrick iz Vijea za nacionalnu sigurnost i James Pardew iz Odbrane zamijenili su trojicu nastradalih lanova tima. Na sugestiju Warrena Christophera, novi lan, pravnik Robert Owen, odlian strunjak za meunarodno pravo, pridruio se timu. Jo jedan odluujui dogaaj koji je (28. augusta 1995) zadesio glavni grad Sarajevo uvrstio je volju zapadnih dunosnika u smislu koritenja sile protiv bosanskih Srba: bombardiranje sarajevske trnice Markale. Granata koju su ispalile snage bosanskih Srba usmrtila je 37, a ranila 85 osoba. Eksplodirala je samo nekoliko metara od mjesta gdje se isti napad dogodio u februaru 1994. godine i koji je usmrtio 78 osoba, a ranio vie desetaka ljudi. Eksplozija na sarajevskoj trnici prouzrokovala je snaan pritisak na zapadne voe da potuju
9

Holbrooke, R.: Zavriti rat, 14. PREGLED

217

odluke koje su donijeli na Londonskoj konferenciji10 u julu 1995. godine. Ubijanje civila na sarajevskoj trnici Markale dovelo je do eskalacije djelovanja zapadnih sila. Pristanak lanova Holbrookeovog tima na masivnu kampanju protiv bosanskih Srba pokazao je postojanje saglasnosti izmeu razliitih dijelova amerike vlade u tom odlunom trenutku. To je bilo prvi put da meunarodni posrednici ukljuuju upotrebu sile u svojoj diplomatskoj strategiji u Bosni i Hercegovini. Holbrooke je shvatio da Miloevi eli dovriti rat u Bosni i Hercegovini, posebno kada ga je posjetio 29. augusta 1995. godine. Tokom tog sastanka utvren je bitan napredak: Miloevi e od sada slubeno preuzeti ulogu pregovaraa u ime svih Srba. Naime, Amerikanci, a posebno Richard Holbrooke, ve nekoliko mjeseci su eljeli marginalizirati vodstvo Pala i odbijali su direktno pregovarati s Karadiem i Mladiem, nakon to ih je Meunarodni kazneni sud za bivu Jugoslaviju optuio za zloine protiv ovjenosti u julu 1995. godine. Pod Holbrookeovim pritiskom, Miloevi je tokom susreta odranih 26. i 27. augusta 1995. godine postigao sporazum voa na Palama, koji su ga zaista postavili na elo srpske pregovarake skupine. Taj sporazum je sada poznat pod imenom Dogovor patrijarha zbog uloge koju je odigrao patrijarh Pavle da voe Republike Srpske prihvate sporazum. Operacija Deliberate Force11 ili Namjerna sila poela je 30. augusta i uslijedila je nakon izuzetne borbe, koju su potpomogli Berger, Talbott i M. Albright s civilne strane, te admiral Owens, John White i Walt Slocombe sa strane Pentagona. Tog jutra je oko 60 aviona koji su poletjeli iz baza u Italiji i nosaa aviona Theodore Roosevelt u Jadranu zasulo poloaje bosanskih Srba oko Sarajeva. Napadima se ubrzo prikljuila francuska i britanska artiljerija iz Rapid Reaction Forcea, ciljajui kasarne u Lukavici. Nastavak zranih udara na teritorije pod kontrolom bosanskih Srba uslijedio
Tokom Londonske konferencije zapadne voe su se sloile da upotrijebe vojnu silu protiv bosanskih Srba ako ovi napadnu jo jednu zatienu zonu. Poslije pada Srebrenice i epe, te nakon to su Armija Bosne i Hercegovine i Hrvatska vojska deblokirali Biha poetkom augusta, Sarajevo je ostalo jedna od tri zatiene zone, kao i Gorade i Tuzla. 11 Manje od dva dana nakon poetka, operaciju Deliberate Force zaustavio je general Bernard Janvier, koji je uvjerio admirala Smitha da su bosanski Srbi sada spremni prihvatiti prekid vatre u cijeloj Bosni i Hercegovini. Ovog puta, general Janvier imao je dodatni razlog da ne nanese prevelike gubitke bosanskim Srbima jer je tokom zranih udara francuski avion Mirage 2000 sruen i dva lana posade su nestala. Janvier je namjeravao ostvariti dogovor s generalom Mladiem prema kojem bi se zrana bombardiranja zaustavila u zamjenu za osloboenje dvojice francuskih pilota, za koje se smatralo da su u srpskom zarobljenitvu.
10

218 PREGLED

je 5. septembra. Pet dana poslije, 10. septembra, dok se nastavljala NATO-ova kampanja, general Janvier je na zahtjev Miloevia poao u Beograd kako bi se susreo s Mladiem. Sastanak nije donio konkretnih rezultata zato to Janvier nije htio uiniti ustupke da bi udovoljio Mladievim zahtjevima. Tako su, dok se Janvier vraao u Zagreb avionom, trinaest projektila Tomahawk unitili zadnje elemente sistema protuzrane odbrane Vojske Republike Srpske.12 Sastanak u enevi 8. septembra 1995. godine omoguio je Holbrookeovom timu da uspostavi naela koja e biti poslije raspravljena u Daytonu. Tokom enevskog sastanka ministri vanjskih poslova Bosne i Hercegovine, Hrvatske i Savezne Republike Jugoslavije potpisali su zajedniku deklaraciju kojom su predviali da e Bosna i Hercegovina biti sauvana u svojim granicama priznatim 1992. godine, da e biti podijeljena u dva entiteta (Federacija BiH i Republika Srpska) te da e podjela teritorija izmeu entiteta biti realizirana prema odnosu 51:49 (51 posto teritorija za Federaciju BiH, 49 posto za Republiku Srpsku). Miloevi je pozvao Holbrookea u Beograd s nadom da e biti uspostavljen prekid bombardiranja. Holbrooke je stigao u glavni grad Srbije 13. septembra, dok su bombardiranja nastavljena. Miloevi je ponudio pregovore na meunarodnoj konferenciji, obeavajui kako moe navesti bosanske Srbe da obustave vatru na cijeloj teritoriji Bosne i Hercegovine. Energino se usprotivio prijedlogu: Opa obustava vatre ne dolazi u obzir. Ali moemo razgovarati o obustavi za podruje Sarajeva.13 Miloevi je zatim izvijestio Holbrookea da se Karadi i Mladi nalaze u susjednoj vili i da im se mogu pridruiti za nastavak pregovora. Holbrooke je uvijek tvrdio da ne eli direktno pregovarati s voama bosanskih Srba zato to ih je Meunarodni sud za ratne zloine poinjene na podruju bive Jugoslavije optuio za ratne zloine. Meutim, tom prilikom pristao je na susret, ali samo nakon to je upozorio Miloevia da mora sprijeiti verbalne ekscese Karadia i Mladia, u suprotnom e ameriki predstavnici odmah napustiti pregovore. Poslije deset sati burnih pregovora, Holbrookeov tim je zapeatio ugovor s Miloeviem, Mladiem i Karadiem. Tokom pregovora, Karadi, nezadovoljan amerikim uvjetima, prijetio je odlaskom. Holbrooke u svojim memoarima navodi da mu je Karadi rekao kako e nazvati biveg predsjednika Jimmyja Cartera da se pridrui ameri Atkinson, R.: With Deliberate Force in Bosnia, The Washington Post National Weekly Edition, od 27. novenbra do 3. decembra 1995, 7. 13 Holbrooke, R.: Zavriti rat, 153.
12

PREGLED

219

koj delegaciji, nadajui se postignuu njemu korisnijeg sporazuma. Prema glavnim takama ugovora, bosanski Srbi morali su zaustaviti sve ofanzivne operacije na podruju Sarajeva i povui cjelokupno teko naoruanje iz tog podruja u roku od jedne sedmice. Trebali su otvoriti dva kopnena puta koja vode do Sarajeva kako bi se osigurao prolazak humanitarnih konvoja. Sarajevski aerodrom trebao je biti ponovo otvoren u roku od 24 sata. Zauzvrat, NATO e prekinuti bombardiranja na 72 sata, zadravajui pravo na nastavak bombardiranja ukoliko bosanski Srbi ne izvre sve odredbe. Ugovor je znaio definitivan prekid sarajevske opsade koja je trajala tri i po godine. NATO udari su obustavljeni 14. septembra kako bi se omoguilo Holbrookeu da krene u Beograd, Zagreb i Sarajevo. Za Holbrookea i njegove saradnike sporazum od 13. septembra bio je prvi u nizu parcijalnih sporazuma koji su ubudue trebali dovesti do cjelokupnog rjeenja. Nekoliko dana ranije, tokom sastanka u enevi odranog 8. septembra, Holbrookeov tim potaknuo je Bonjake, Srbe i Hrvate da se sloe oko nekih temeljnih naela koja bi osigurala preivljavanje Bosne i Hercegovine i koja bi postavljala temelje za ratifikaciju definitivnog mirovnog sporazuma. U nedjelju, 25. septembra, lanovi Holbrookeovog tima Owen, Hill i Pardew stigli su u Sarajevo na sastanak s lanovima bosanske vlade. Sastanci su naglaavali dubok razdor unutar bosanske vlade, naroito izmeu Silajdia i airbegovia. Nesporazumi unutar bosanske vlade nisu prestajali ni dan poslije. airbegovi je tek u posljednjim minutama, unato drami i potekoama, prihvatio sporazum s odredbama bez presedana za strukturu centralne vlade. Sloili smo se o trolanom predsjednitvu, parlamentu, ustavnom sudu i drugim vanim atributima vlade. Preen je veliki most, ali s vie tekoa nego to smo oekivali, otkrivajui jasnije nego ranije uznemirujue podjele u bosanskoj vladi.14 Na jednom od mnogih sastanaka koji su prethodili konferenciji u Sjedinjenim Amerikim Dravama Izetbegovi je, iako u vie navrata savjetovan od amerikih diplomata da obustavi vatru, ipak odluio prihvatiti obustavu vatre i vojnih napada samo ukoliko se Sarajevu daju gas i struja (to je 11. oktobra zvanino i uinjeno), a put u Gorade otvori prije mirovne konferencije.15 Na14 15

Ibidem, 188. Putanje struje Sarajevu potez je koji je zahtijevao da Srbi uklone mine postavljene oko elektrinih dalekovoda koji vode u grad. Drugi problem predstavljao je dovod gasa koji je bio pod kontrolom ruske firme Gazprom, koja je uvela sankcije Bosni i Hercegovini zbog neplaanja starih rauna.

220 PREGLED

kon Sarajeva, uslijedio je sastanak s Beogradom i Zagrebom. Poslije nekoliko iscrpljujuih dana dokument o obustavi vatre bio je spreman i potpisan. Petog oktobra predsjednik Clinton je najavio vaan moment u bolnoj historiji bive Jugoslavije. Prije dolaska na mirovnu konferenciju ameriki diplomati postavili su predsjednicima zaraenih strana tri uvjeta, koje su oni i prihvatili: morali su imati puna ovlatenja za potpisivanje sporazuma, morali su boraviti u Sjedinjenim Amerikim Dravama sve dok ne postignu sporazum i nisu smjeli razgovarati s novinarima ni sa drugim osobama izvan djelokruga rada. U konkurenciji s mornarikom bazom u Newportu (Rhode Island) i zrakoplovnom bazom Langley u Norfolku (Newport), za mjesto pregovora odabrana je zrakoplovna baza Wright-Patterson u Daytonu, drava Ohio. Postignut je dogovor o suenju pristupa VNS-a i NATO-a, dok je IFOR podravao civilne aspekte mirovnog sporazuma ako i kada izvri svoju primarnu misiju: strane razumiju i pristaju da general IFOR-a ima ovlatenje da bez uplitanja ili dozvole drugih strana uradi sve ono to general prosudi neophodnim i odgovarajuim... Strana koja prekri dogovor bit e predmet vojne akcije od strane IFOR-a, ukljuujui upotrebu neophodne sile da bi se osiguralo potivanje Aneksa. Civilnu implementaciju ustrojstva predvodit e Carl Bildt, dok e u vojnim snagama biti najmanje dvije treine Evropljana. Pripreme su, uz dodatne administrativne procedure koje su se morale rjeavati u kratkim vremenskim rokovima, bile gotove. U razgovoru s predsjednikom Clintonom, Holbrooke je rekao: Dayton je kocka, ali je faza shuttlea protrala svoju trku. ak i ako ne uspijemo, naa zemlja bit e ponosna to smo sve uinili za mir. Ali ima praktinih ogranienja dokle moemo ljude drati zatvorene u Wright-Pattersonu. Sruit emo zid deseti ili petnaesti dan.16 Uslijedili su pregovori u Daytonu. 3. Pravna priroda Daytona Dejtonski ugovori parafirani su 21. novembra 1995. godine, poslije tri sedmice pregovora. Rije je o opirnom dokumentu koji je sadravao 150 stranica i 102 karte. Dejtonski dogovori su potvreni Parikim sporazumom 14. decembra 1995. godine. Sadravali su Okvirni dogovor o miru u Bosni i Hercegovini uz
16

Ibidem, 228. PREGLED

221

vie od jedanaest priloga koji odreuju njegovo provoenje. Pariki sporazum predviao je ouvanje drave Bosne i Hercegovine u granicama priznatim 1992. godine, s ujedinjenim Sarajevom kao glavnim gradom. Dva samostalna entiteta ine tu dravu: Federacija BiH, proizala iz Vaingtonskog sporazuma 1994. godine, kojoj pripada 51 posto teritorija Bosne i Hercegovine, i Republika Srpska, koja se prostire na ostalih 49 posto teritorije. Posljednji napori da se postigne rjeenje balkanskih ratova, procesuirani u Daytonu, bili su podijeljeni u tri faze: prva faza, koja je trajala osam dana, zadrala se na uvrivanju hrvatsko-bonjake Federacije, kao i odnosa izmeu predsjednika Hrvatske Franje Tumana i predsjednika Bosne i Hercegovine Alije Izetbegovia. U zadnjim danima pregovora naglasak je stavljen na teritorijalne i politike probleme vezane uz Bosnu i Hercegovinu. Tokom tri dana koja su dijelila prvu i posljednju fazu pregovora, Holbrookeov tim i meunarodni posrednici su se koncentrirali na rjeenje za istonu Slavoniju u kojoj je grad Vukovar za Hrvate simbolizirao barbarstvo koje su pretrpjeli hrvatski civili zbog JNA u kojoj su dominirali Srbi. Prema Holbrookeovom miljenju, u Daytonu su ameriki diplomati pomogli predsjednicima Tumanu i Miloeviu da dou do prihvatljivog rjeenja za istonu Slavoniju. Taj sporazum bio je odluujui jer je otklonio mogunost rata veih razmjera izmeu Srbije i Hrvatske. Okvirni dogovor, o kojem su se sporazumjeli predstavnici Bosne i Hercegovine, Hrvatske i Savezne Republike Jugoslavije tokom pregovora u Daytonu, predviao je da e svaka od tih drava potivati suverenitet ostalih i rjeavati sukobe mirnim putem. Bosna i Hercegovina i SR Jugoslavija su se sloile oko meusobnog diplomatskog priznanja. Sve strane su pristale potivati i promovirati obaveze navedene u prilozima i uz to osigurati potivanje ljudskih prava. Na kraju, potpisnici su obeali punu saradnju i koordinaciju rada sa institucijama ukljuenim u izvrenje Dejtonskog sporazuma. Predstavnici svih triju strana Bosne i Hercegovine, Hrvatske i SR Jugoslavije, sloili su se da do prestanka sukoba i stradanja nedunih mora doi putem novog mirovnog rjeenja, potvrujui svoje prihvaanje dogovorenih temeljnih naela od 8. septembra 1995. godine, daljnjih dogovorenih temeljnih naela od 26. septembra 1995. i Sporazuma o prekidu vatre od 14. septembra i 5. oktobra 1995. godine, te primajui na znanje Sporazum od 29. augusta 1995. godine, kojim je delegacija SR Jugoslavije ovlatena potpisati u ime Republike Srpske dijelove mirovnog plana koji se odnose na nju, uz obavezu stroge i dosljedne provedbe postignutog sporazuma. U dijelu Dejtonskog/Parikog sporazuma koji se odnosi na vojna pitanja naznaeno je da e meunarodne snage, pod jedinstvenim nadzorom NATO222 PREGLED

a, biti rasporeene u Bosni i Hercegovini kako bi zamijenile UNPROFOR. Na poetku je bilo rijei o Provedbenim snagama (Implementation Force IFOR) od 60.000 vojnika, koje su trebale ostati u regiji u razdoblju od otprilike jedne godine. Meutim, meunarodna zajednica i posebno Sjedinjene Amerike Drave su se predomislile o navedenom pitanju, te je i IFOR 1997. godine zamijenjen Snagama za stabilizaciju (Stabilization Force SFOR), koje su imale 20.000 vojnika. Cilj rasporeivanja IFOR-a u Bosni i Hercegovini znaio je da se konano prekinu neprijateljstva i da se prihvate odredbe mirovnog ugovora. IFOR je imao pravo da prema potrebi koristi silu. Uz to, strane potpisnice su pristale potivati prekid vatre od 5. oktobra 1995. godine, odriui se novih napada. Takoer, sve strane snage prisutne na teritoriji Bosne i Hercegovine, izuzimajui IFOR, morale su napustiti zemlju u roku od 30 dana, a sve skupine naoruanih civila, odnosno paravojnih snaga, morale su biti razoruane. Armija Bosne i Hercegovine, Hrvatsko vijee obrane i Vojska Republike Srpske morale su se povui iza crte prekida vatre koju su sve strane prihvatile i njihovo teko naoruanje moralo je biti prikupljeno u podrujima koja je trebao odrediti general IFOR-a. Dio koji se bavio problemom stabilizacije i ograniavanja naoruanja predvidio je da se u roku od 90 dana nakon stupanja na snagu Dejtonskog/Parikog dogovora zabranjuje uvoz oruja za SR Jugoslaviju, Hrvatsku i Bosnu i Hercegovinu. Tu odredbu je kasnije trebao pratiti program Uvjebaj i opremi pod rukovodstvom Sjedinjenih Amerikih Drava. Ovim programom Amerikanci su trebali pruiti pomo u uvjebavanju i opremanju Vojske Federacije BiH u vrijednosti od 400 miliona dolara. Program je imao za cilj osigurati ravnoteu meu vojnim snagama Federacije i Republike Srpske, to je, prema amerikim voama, bio centralni element ouvanja mira. Ta klauzula postala je novi kamen spoticanja izmeu Amerikanaca i Evropljana. Evropljani su smatrali da kontrola i ogranienje oruja, putem meunarodnog ugovora, ine jedinu pristupanu mjeru za stabilizaciju regije. Francuska se istaknula svojim otporom, posebno usmjerenim protiv programa Uvjebaj i opremi. Sljedei dio sporazuma definira granice dvaju entiteta: Federacije BiH i Republike Srpske. Odlueno je da Sarajevo postane ujedinjen grad, otvoren graanima zemlje, i da bi Gorade, koje je pripalo Federaciji, trebalo biti s njim povezano kopnenim koridorom. Na kraju, odlueno je da e status Brkog biti odreen naknadno. Dio koji se odnosi na modalitete izbora naznauje da je Organizacija za sigurnost i saradnju u Evropi (OSCE) zaduena da se brine da demokratski i slobodni izbori budu organizirani u roku od est mjeseci nakon poetka vaePREGLED

223

nja dogovora ili, ako OSCE zatrai dodatni rok, najkasnije za devet mjeseci. Iz tih izbora trebali su proizai predstavnici Predsjednitva i Predstavnikog doma Bosne i Hercegovine, Predstavnikog doma Federacije BiH, Narodne skuptine i Predsjednitva Republike Srpske. Prvi izbori su odrani u septembru 1996. godine i potvrdili su nacionalistike stranke na vlasti u Federaciji BiH, kao i u Republici Srpskoj. Nadalje, Ustav Bosne i Hercegovine potvrdio je ouvanje Bosne i Hercegovine u meunarodno priznatim granicama 1992. godine, ali je predviao i da e se drava sastojati od dva entiteta, Federacije BiH i Republike Srpske. Ustav precizira da je Bosna i Hercegovina demokratska drava, koja e promovirati trinu ekonomiju i privatno vlasnitvo. Slobodno kretanje ljudi i dobara trebala su osigurati oba entiteta. Utvreno je da e svi graani raspolagati dvojnim dravljanstvom, svoga entiteta i Bosne i Hercegovine. Institucije centralne vlasti nadlene su za upravljanje vanjskom politikom, vanjskom trgovinom, carinama, monetarnom politikom, nadzorom nad zranim prometom, prometom izmeu entiteta, unutarnjim i meunarodnim komunikacijama, izvravanjem kaznenih odredbi pravosudnog sistema. Sve ostale kompetencije pripale su entitetima, koji dobivaju pravo razvijati posebne odnose sa susjednim dravama ako ne dovode u pitanje integritet Bosne i Hercegovine. Ustav definira i sastav Parlamentarne skuptine Bosne i Hercegovine. Dva doma ine Dom naroda od 15 lanova (10 predstavnika iz Federacije BiH i pet iz Republike Srpske, koje biraju parlamenti svakog entiteta) i Predstavniki dom od 42 izabrana lana (2/3 za Federaciju, 1/3 za Republiku Srpsku). Napokon je uspostavljeno i kolektivno trolano predsjednitvo, (Izetbegovi je tokom pregovora u Daytonu 5. novembra 1995. godine zahtijevao da direktno izabrano predsjednitvo i nacionalna skuptina dobiju ira ovlatenja, dok je Miloevi zagovarao ideju ueg mandata bez direktnih izbora) jedan Hrvat i jedan Bonjak izabrani po opem pravu glasa u Federaciji BiH i jedan srpski lan iz Republike Srpske. Predsjednitvo dobija ovlast voditi vanjsku politiku, imenovati ambasadore, predstavljati budet i imenovati predsjednika vlade. Sve odluke Predsjednitva trebale su biti donesene u najmanjoj mjeri pristankom dvojice od trojice lanova. Takoer, predvieno je da jedan lan Predsjednitva moe nametnuti svoj veto odluci ako smatra da dovodi u opasnost ivotne interese njegovog naroda. Jedan od najvanijih elemenata Ustava objanjava dio koji predvia da se nijedna osoba koja izdrava kaznu koju je izrekao Meunarodni sud za bivu Jugoslaviju i nijedna osoba koju je Tribunal osudio i koja se nije odazvala nalogu za pojavljivanje pred Tribunalom ne moe kandidirati ni vriti izborni mandat ili bilo koju javnu funkciju na teritoriji Bosne i Hercegovine. 224 PREGLED

Sastavni dio sporazuma je obeanje obaju entiteta da se obrate arbitrai za rjeavanje sporova, te uspostavljanje komisije za ljudska prava za Bosnu i Hercegovinu, sastavljene od etvorice predstavnika iz Federacije BiH, dvojice iz Republike Srpske i osam lanova koji ne dolaze iz Bosne i Hercegovine i susjednih zemalja, a koje e odrediti Vijee Evrope. Jedan branilac ljudskih prava je takoer lan te komisije i imenuje ga predsjednik OSCE-a. Takoer, sastavni dijelovi sporazuma su uspostavljanje i dviju dodatnih komisija: jedne za obnovu spomenika, a druge za stvaranje nacionalnih javnih preduzea, posebno u domeni prometnih sredstava. Sporazum predvia da rezolucija Vijea sigurnosti UN-a imenuje visokog predstavnika, koji e se brinuti za njihovu provedbu, te osnivanje meunarodne civilne policije prema odluci Vijea sigurnosti UN-a, koja e biti pod nadzorom visokog predstavnika. Anekse 1-A, 1-B i 10 potpisale su tri drave potpisnice i oba entiteta. *Aneks 3 (Izbori), Aneks 4 (Ustav BiH), Aneks 6 (Ljudska prava), Aneks 7 (Izbjeglice i raseljene osobe), Aneks 8 (Ouvanje nacionalnih spomenika), Aneks 11 (Meunarodne policijske snage) pored Bosne i Hercegovine, potpisala su i oba bosanskohercegovaka entiteta. Aneks 5 (Arbitraa) i Aneks 9 (Javne korporacije BiH) potpisali su samo bosanskohercegovaki entiteti.17 4. Postdejtonska realnost Sutina Daytona je uvoenje Bosne i Hercegovine u evropsku zajednicu naroda i druge integracijske procese.18 Iako je Dejtonski ugovor omoguio stvaranje unutarnjih granica u Bosni i Hercegovini, legitimirajui postojanje Republike Srpske, nije dopustio da se promijene vanjske granice Bosne i Hercegovine. Pored prestanka rata i stradanja nedunih, to ostaje glavna vrijednost mirovnog sporazuma. Richard Holbrooke, arhitekt sporazuma, smatra da je Dejtonski sporazum koji je nametnuo zaraenim stranama uglavnom zadovoljavajui. Kako i navodi u svojim memoarima, Dejtonski ugovori su prekinuli rat i uspostavili jedinstvenu multietniku dravu, odraavajui tako osnovne ciljeve Sjedinjenih Drava u Bosni i Hercegovini.19
Ibrahimagi, O.: Dejton Bosna u Evropi:Pravna sutina Dejtona, 31. Ibrahimagi, O.: Dravno ureenje Bosne i Hercegovine, Sarajevo, 2005, 226. 19 Holbrooke, R.: Zavriti rat, 337.
17 18

PREGLED

225

Meutim, daleko od toga da je Dejtonski sporazum savren. I sam Holbrooke je priznao nekoliko slabosti u njemu. Ve neko vrijeme svjedoci smo da pojedinci iz Bosne i Hercegovine, ali i u svijetu apeliraju na sazivanje Daytona II kako bi se korigirali nedostaci prvobitnog plana, a koji su se pojavili zbog njegove nedjelotvorne provedbe. I nakon nekoliko godina prisutnosti snaga NATO-a u Bosni i Hercegovini podjela zemlje na dva teritorijalna entiteta je temeljna slabost Dejtonskog ugovora jer onemoguava odgovarajue funkcioniranje drave Bosne i Hercegovine. Neophodno je poduzeti niz mjera da bi se Bosna i Hercegovina uvrstila i da bi joj se omoguio prelazak iz statusa meunarodnog protektorata prema dravi sposobnoj da samostalno upravlja vlastitim politikim institucijama. Prva od tih mjera trebala bi biti ukidanje dvaju teritorijalnih entiteta. Federacija BiH je utemeljena kao privremeni odgovor na rat izmeu Hrvata i Bonjaka. Danas je postala nepotrebna. Republika Srpska je proizvod genocida. Njeni stvaraoci Radovan Karadi, Biljana Plavi, Momilo Krajinik i Ratko Mladi, izmeu ostalih, optueni su za ratne zloine i genocid protiv Bonjaka i Hrvata. Meunarodna zajednica insistira na tome da oba entiteta strogo primijene Dejtonski ugovor. Ali ta ista meunarodna zajednica, naprimjer, nije znala na koji nain prisiliti Republiku Srpsku da ispuni odredbe Aneksa 7 Okvirnog dogovora vezanog za povratak izbjeglica. Dok taj aneks Republika Srpska ne provede, steevine etnikog ienja e ostati netaknute, ime e se odrati ono to je htio ostvariti Radovan Karadi. Od kraja rata, povratak izbjeglih i raseljenih osoba napreduje veoma sporo. Prema brojnim statistikim podacima, Federacija BiH omoguila je povratak brojano nekoliko puta vei nego to je to uinio drugi entitet. Meunarodne snage kao vojno-sigurnosne i kao civilne djeluju preko 15 godina. Zajedno sa bosanskohercegovakim demokratskim snagama, uspostavljen je proces postratne obnove i uvrenja mira. Unutar tog procesa odvija se socijalna aktivnost za pomirenje i za obnovu meuetnikog povjerenja. Sloboda kretanja graana na cijelom prostoru drave bila je prva potvrda spremnosti graana za pomirenje. Proteklih esnaest godina u Bosni i Hercegovini provedene su bitne politike reforme, a najznaajnija je reforma odbrane iz 2004. godine, ime su umnogome korigirane odredbe Sporazuma iz Daytona; ukinute su entitetske vojske i oformljene Oruane snage BiH. Ipak, dejtonski Ustav BiH jo uvijek nije usklaen s meunarodnim standardima, to je prema presudi Evropskog suda za ljudska prava obaveza bosanskohercegovakih politiara na kojoj insistiraju meunarodni faktori. 226 PREGLED

Dejtonski sporazum trebao je biti izmijenjen mnogo ranije. Samim tim, dolo bi do najvanije reforme u zemlji: reforme Ustava. Veina graana Republike Srpske smatra da je Dejtonski sporazum garant opstanka Republike Srpske i Srba u Bosni i Hercegovini. Bonjaci iz Federacije BiH uglavnom tvrde da je u Daytonu stvorena nakaradna i nefunkcionalna drava, dok veina Hrvata iz Federacije BiH smatra da je Dayton kriv to su neravnopravni u odnosu na druga dva konstitutivna naroda. Danas se u Bosni i Hercegovini spominje ideja o Daytonu II. Ali ne i o porijeklu ideje. Slubena amerika politika, tanije Ambasada SAD-a u Sarajevu, napominje kako ideja o Daytonu II ne potjee od SAD-a. S druge strane, bivi ambasador SAD-a u BiH John Menzies u New Yorku za Radio Deutsche Welle je tokom aprila 2010. godine izjavio: Ukoliko elimo pomoi Bosni i Hercegovini da izae iz sadanje politike krize, trebamo organizirati Dayton II. Menzies je potvrdio ideju o odravanju nove konferencije i za druge medije: Neophodno je zavriti posao u Bosni. Nazovimo to uvjetno Dayton II, premda ne znai da bi se takav regionalni skup ponovo trebao odrati u Americi (Dnevni avaz, oktobar, 2010). Velika opasnost za Bosnu i Hercegovinu je eventualni Dayton II svoditi u okvire iskljuivo same Bosne i Hercegovine i na razinu samo bosanskohercegovakih politikih opcija, jer u stvaranju Dejtonskog sporazuma nije sudjelovala samo Bosna i Hercegovina, nego i SAD, EU, kao i zemlje regiona: Republika Hrvatska i tadanja Savezna Republika Jugoslavija, kojoj je dananja sljedbenica Srbija. Negiranje bilo kakve mogunosti o eventualnoj meunarodnoj konferenciji o Bosni i Hercegovini, gdje bi se vjerojatno postigli novi dogovori i nova rjeenja, moe znaiti i samopridavanje prevelike vanosti od strane pojedinih lidera, nespremnih za razgovor o promjenama nabolje. Za Bosnu i Hercegovinu je sada najvanije primijeniti odredbe presude iz sluaja Sejdi/Finci protiv BiH. To je kljuno pitanje koje se postavlja pred Bosnu i Hercegovinu: da li e ljudi u politici biti definirani kroz naciju kojoj pripadaju, ili kroz posao koji obavljaju. Republika Srpska ni u kojem sluaju ne bi pristala na eventualni Dayton II iz razloga to bi njena samostalnost bila upitna. Ukoliko se ustraje na drugom krugu Dejtonskog sporazuma, njegovi glavni sudionici, stranke-supotpisnice, bili bi Ivo Josipovi, predsjednik Hrvatske, Tomislav Nikoli, predsjednik Srbije, Predsjednitvo BiH Bakir Izetbegovi, eljko Komi i Neboja Radmanovi, a vjerojatno i predsjednik Crne Gore Filip Vujanovi. Glavni pregovarai bili bi ameriki ambasador u BiH Patrick Moon te predsjednik Evropske komisije Jose Manuel Barroso. Potpisivanju bi prisustvovali i predsjednik SAD-a Barack Obama ili amerika dravna tajnica Hilary Clinton, predsjednik Francuske Francois Hollande itd.
PREGLED

227

Ono to je prioritetno za budunost Bosne i Hercegovine jest njeno ukljuenje u Evropsku uniju. Za ovaj proces je neophodna navedena implementacija povratka izbjeglih i raseljenih osoba, konstitutivnost sva tri naroda na podruju cijele Bosne i Hercegovine, hapenje svih optuenih za ratne zloine i jedinstvena zatita ljudskih prava za sve graane BiH. *Svi zahvati u unutranjoj politikoj strukturi Bosne i Hercegovine, ukljuujui i dogradnju Dejtonskog mirovnog sporazuma, nuno moraju biti okrenuti ispunjenju strategijskog usmjerenja da Bosna i Hercegovina postane lanicom Evropske unije. Ukoliko izostane strategijsko usmjerenje Evropske unije za ubrzani prijem Bosne i Hercegovine u Evropsku uniju, nije mogue postii unutranju integraciju Bosne i Hercegovine u obliku jedinstvene drave. Tada bi ojaale snage etnike podjele i s njima velikodravne tenje susjednih zemalja za podjelom Bosne i Hercegovine.20 Postdejtonska realnost u Bosni i Hercegovini jasno ukazuje da je Ustav BiH glavni pokreta politike nesloge i nesporazuma to Bosnu i Hercegovinu i njene graane konstantno dri u stanju politikih konfrontacija i sukoba. Federacija BiH i Republika Srpska imaju izuzetno visok stepen samostalnosti u vrenju funkcija dravne vlasti. Ono to je na prvi pogled najupeatljivije jest dominacija nacionalnog faktora i potpuno odsustvo civilnog i graanskog. Dravne vlasti na nivou Bosne i Hercegovine imaju prilino ogranien obim funkcija nadlenosti. Nadlenosti koje su odreene u lanu III Ustava su: - Vanjska politika; vanjskotrgovinska politika; carinska politika; monetarna politika (l. VII Ustava); finansiranje institucija i meunarodnih obaveza Bosne i Hercegovine; politika i regulativa za useljavanje; izbjeglice i azil; provoenje meunarodnih i meuentitetskih krivinopravnih propisa, ukljuujui i odnose s Interpolom; uspostavljanje i funkcioniranje zajednikih i meunarodnih komunikacija, regulacija saobraaja izmeu entiteta; kontrola zranog saobraaja. Bez obzira na obim ovih funkcija i nadlenosti, bitno je spomenuti da Bosna i Hercegovina na nivou dravnih organa nema klasinu sudsku vlast. Sva sudska vlast je data entitetima, a dravi ostaje upitna i neprecizna regulacija krivinopravnih propisa. Postojei Ustav, kao Aneks IV Dejtonskog sporazuma, ve esnaest godina diskriminira sve graane Bosne i Hercegovine u pogledu ostvarivanja ljudskih prava. Ta diskriminacija se primjenjuje ne samo prema kategoriji ostalih
20

Pejanovi, M.: Politiki razvitak Bosne i Hercegovine u postdejtonskom periodu, TKD ahinpai, Sarajevo, 2005, 169-170.

228 PREGLED

nego i prema konstitutivnim narodima u entitetima. Odgovornost za ovakvo stanje lei i u metodologiji meunarodne politike naspram drave Bosne i Hercegovine koja nikada nije izvrila pacifikaciju politike scene po ugledu na poslijeratnu Njemaku. Za svako dalje funkcionalno utemeljenje i razvoj drave Bosne i Hercegovine potrebno je ostvariti politiki konsenzus u pogledu odricanja od politike podjele drave Bosne i Hercegovine. To je minimum koji e biti temelj daljnjeg politikog, socijalnog, kulturnog i ekonomskog dijaloga u Bosni i Hercegovini. U skladu s tim opredjeljenjem i injenicom da se samo istinom i pravdom moe doi do oprosta i pomirenja, moramo svi zajedno raditi na uspostavi novih drutvenih odnosa koji e u Bosni i Hercegovini stvoriti sigurnu i stabilnu dravu svih njenih naroda i graana. Dejtonski sporazum, bez dosadanjih opstrukcija iz RS-a, moe biti temelj za novu viziju drave u kojoj e snaga zajednitva i razliitosti biti generator kreiranja nove perspektive i bolje budunosti za sve njene graane. Literatura
1. Atkinson, Rick: With Deliberate Force in Bosnia, The Washington Post National Weekly Edition, od 27. novembra do 3. decembra 1995. 2. DAALDER, H. Ivo: Getting to Dayton: The Making of Americas Bosnia Policy, Washington (D.C.), Brookings Institution Press, 2000. 3. Holbrooke, Richard: Zavriti rat, TKP ahinpai, Sarajevo, 1998. 4. Ibrahimagi, dr. Omer: Dejton-Bosna u Evropi: Pravna sutina Dejtona, Vijee Kongresa bonjakih intelektualaca, Sarajevo, 2001. 5. Luki, Reneo: Vanjska politika Clintonove administracije prema ratovima u Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini (1993-1995), Znanstveni lanak, god. 38, br. 1, Zagreb, 2006. 6. Ibrahimagi, dr. Omer: Dravno ureenje Bosne i Hercegovine, Sarajevo, 2005. 7. Pejanovi, Mirko: Politiki razvitak Bosne i Hercegovine u postdejtonskom periodu, TKD ahinpai, Sarajevo, 2005.

PREGLED

229

Prijevod/ Translation

Yoshitsugu Sawai UDK 14

STRUKTURA ZBILJNOSTI U IZUTSUOVOJ ORIJENTALNOJ FILOZOFIJI THE STRUCTURE OF REALITY IN IZUTSUS ORIENTAL PHILOSOPHY
Saetak Profesor Yoshitsugu Sawai s Tenri sveuilita u Japanu predstavlja Izutsuov filozofsko-semantiki pokuaj da integrira orijentalne tradicije miljenja, to jest jevrejsku, islamsku, indijsku, kinesku i zen budistiku misao, u organsko jedinstvo nazvano orijentalna filozofija. Sukladno Sawaiju, Izutsu se poduzeo sinkronijskog strukturaliziranja varijeteta orijentalnog miljenja kroz artificijelno stvaranje organskog prostora miljenja, koje bi moglo strukturalno ukljuiti sve ove tradicije. Sawai razjanjava nadalje da je, s hermeneutikog stajalita, Izutsu uspjeno i uvjerljivo pokazao da je tamo, u orijentalnim tradicijama miljenja, postojala izravna korespondencija objektivne zbiljnosti sa subjektivnom svijeu, to je sutinski vano kako bi se uspostavilo zajedniko tlo u premoivanju jaza meu orijentalnim tradicijama. Kljune rijei: orijentalna filozofija, sinkronijsko strukturaliziranje, semantiko artikuliranje, hermeneutiko ili semantiko itanje orijentalne misli, vieslojna struktura zbiljnosti u orijentalnoj filozofiji Summary Professor Yoshitsugu Sawai of Tenri University in Japan presents Izutsus philosphical-semantic attempt to integrate Oriental traditions of thought, i.e., Judaism, Islam, Indian, Chinese, and Zen Buddhist thought, into an organic unity called Oriental Philosophy. According to Sawai, Izutsu undertook the synchronical structuralisation of varieties of Oriental thought by artificially creating an organic space of thought, which could include all these traditions structurally.
PREGLED

233

Sawai elucidates further that from a hermenutical point of view, Izutsu successfully and conclusively showed that there, in the Oriental traditions of thought, existed a one-to-one correspondence of objective reality with subjective consciousness, which is crucially important to establish a strong common ground in bridging the gap between Oriental traditions. Key words: Oriental Philosophy, synchronical structuralization, semantic articulation, hermenutical or semantic reading of Oriental thought, multistratified structure of Reality in Oriental Philosophy Uvod Iz svoje semantike perspektive, Toshihiko Izutsu je pokuao konstruirati svoju orijentalnu filozofiju kroz kreativno ili hermeneutiko itanje arolikih vrsta tradicionalnog istonjakog miljenja, koje se razvijalo na Istoku od antikih vremena. Izutsu je bio upoznat ne samo sa semitskom milju, koja je predstavljena kroz judaizam i islam, nego jednako tako i sa irokim podrujem orijentalne misli, ukljuujui miljenja hinduija, budista te kineske i japanske mislitelje. I kao to je dobro poznato, bio je poznavatelj brojnih istonjakih i zapadnjakih jezika. U usporedbi sa zapadnjakom tradicijom miljenja, bio je svjestan da su istonjake filozofske tradicije, od kojih je svaka tradicionalno osiguravala svoj vlastiti historijski razvitak miljenja, manjkale u jedinstvu, te da su ostavljene gotovo u stanju konfuzije.1 Na temelju svojih dubokih uvida u zapadnjake i istonjake tradicije miljenja, postepeno je postao uvjeren da razliite tradicije istonjakog miljenja, koje ukljuuju takva podruja kao to su Srednji istok, Indija i Kina, moraju biti semantiki strukturalizirane. Stoga je bio angairan u filozofskom pokuaju da integrira istonjake tradicije miljenja u organsko jedinstvo. On je nazvao takovrsno organsko jedinstvo miljenja orijentalnom filozofijom. Svrha ovog eseja je da razjasni strukturu zbiljnosti u Izutsuovoj orijentalnoj filozofiji, napose obraajui pozornost na to kako je on interpretirao strukturalni odnos zbiljnosti s ljudskom svijeu u svojoj filozofskoj refleksiji orijentalnog miljenja. S hermeneutikog stajalita, ovaj se esej stoga fokusira na karakteristike Izutsuove semantike teorije i na njegovu raspravu orijentalne
Naslov izvornika: The Structure of Reality in Izutsus Oriental Philosophy u: Japanese Contribution to Islamic Studies: the Legacy of Toshihiko Izutsu Interpreted, ed. Anis Malik Thoha, IIUM Press, 2010, 1-15. Towshihiko Izutsu, Islam Tetsugaku no Genz [A Fountainhead of Islamic Philosophy] (Tokyo: Iwanami-shoten, 1980), iii.
1

234 PREGLED

filozofske strukture zbiljnosti. I dok raspravljam glavne karakteristike njegove filozofske perspektive zbiljnosti i svijesti kao indiciju za moje hermeneutiko istraivanje, elio bih rastumaiti strukturu zbiljnosti u njegovoj orijentalnoj filozofskoj perspektivi. I. Sinkronijsko strukturaliziranje orijentalne filozofske misli Njegovo se filozofsko promiljanje karakterizira jedinstvenom teorijom semantikog artikuliranja, ija se podruja redaju od istonoazijskih filozofskih tradicija do onih srednjoistonih. Na temelju svojeg hermeneutikog, ili semantikog itanja orijentalnog miljenja, poduzeo se sinkronijskog strukturaliziranja (kyjiteki kzka) varijeteta istonjakog miljenja kroz artificijelno stvaranje organskog prostora miljenja, koje bi moglo ukljuiti sve ove tradicije strukturalno. U pogledu tzv. sinkronijskog strukturaliziranja, on tvrdi: Manipulacija zapoinje premjetanjem glavnih filozofskih tradicija Istoka prostorno u idejni plan na sadanjem stupnju. Drugim rijeima, ovo je pokuaj da se stvori artificijelno organski prostor miljenja, koji bi mogao ukljuiti sve ove tradicije strukturalno, kroz brisanje svih tradicija Istoka iz vremenske ose i kroz njihovo paradigmatsko prespajanje.2 Prostor miljenja, artificijelno konstruiran s njegovim teoretskim manipuliranjem sinkronijskim strukturaliziranjem, sastoji se od multipolarne i vieslojne strukture. Kroz analiziranje ove sinkronijske strukture miljenja, on je pokuao oduzeti neke temeljne obrasce miljenja iz vremenske ose, koji su ostavili duboki trag na filozofsko promiljanje u istonjakim kulturnim kontekstima. Primjerice, kao to Izutsu tvrdi u svojoj knjizi pod naslovom Sufizam i taoizam: komparativno prouavanje temeljnih filozofskih pojmova, Ibn Arebijev pojam Bitka u islamskom miljenju predstavlja slinosti u njegovoj skrajnjoj dubini miljenja spram Lao-tzove metafizike Taoa u kineskom miljenju, iako ova dva sustava miljenja ne posjeduju historijsku povezanost.3 U njegovom usporednom razmatranju ove dvije ontoloke strukture miljenja, ova dva svjetonazora su razvijena oko dvije kljune take, Apsoluta i Savrenog ovjeka prema Ibn Arebijevom miljenju, Apsoluta koji se naziva haqq (dosl., istina ili zbilja) i Savrenog ovjeka koji se naToshihiko Izutsu, Ishiki to Honshitsu [Svijest i sutina] (Tokyo: Iwanami-shoten, 1983), 429. 3 Toshihiko Izutsu, Sufism and Taoism: A Comparative Study of Key Philosophical Concepts (Tokyo: Iwanami-shoten, Berekeley: University of California Press, 1983).
2

PREGLED

235

ziva insn kmil (dosl., savreni ovjek), dok, prema taoistikom miljenju, Apsolut je Tao, a Savreni ovjek se zove shng jn (sveti ovjek, ili svetac), chn jn (istinski ovjek) itd. Oprenost Apsoluta i Savrenog ovjeka kao dviju kljunih taaka svjetonazora lei u temeljnom obrascu miljenja, koji je svojstven ne samo sufizmu i taoizmu nego je jednako tako zajedniki razliitim vrstama miljenja na razliitim mjestima i u razliitim dobima. Kroz usporedno razmatranje razliitih vrsta miljenja uz intelektualno manipuliranje sinkronijskim strukturaliziranjem, Izutsu dokazuje da moemo pripremiti zajedniko tlo za metahistorijski i transhistorijski dijalog, to jest un dialogue dans la mtahistorie na koji ukazuje Henry Corbin. U svakom sluaju, u skladu s temeljnim obrascima miljenja, koji su izvedeni kroz teoretsko manipuliranje sinkronijskim strukturaliziranjem, on se poduzeo konstruiranja svoje orijentalne filozofske perspektive. Njegova iznad spomenuta konstrukcija orijentalne filozofije postepeno je uobliena u njegovim predavanjima na Eranos konferenciji.4 Izutsu je bio izabran da 1967. godine kao glavni predava odri govor na ovoj konferenciji i kasnije je drao svoja predavanja tamo gotovo svake godine do 1982. Ukupno je odrao dvanaest predavanja o istonjakoj filozofiji na ovim konferencijama. Grandiozna graevina njegovo orijentalne filozofije postepeno se konstruirala kroz njegova predavanja na Eranos konferencijama i ovo moemo primijetiti u itanju njegove nedavno objavljene knjige pod naslovom Struktura orijentalne filozofije: sabrani radovi sa Eranos konferencije.5 Njegovo uee na Eranos konferencijama kao glavnog predavaa postalo je vaan motiv za njegovu nakanu u konstruiranju orijentalne filozofije. U pogledu svojeg uea na ovim konferencijama, Izutsu dovodi u vezu takovrsne aspiracije: Desilo se da e ovih dvadeset godina uea na Eranos konferencijama biti vrijeme u kojemu sam poeo da dajem svoje srce Istoku i da tragam za itanjem orijentalne misli sa svojeg vlastitog stajalita. Poeo sam da se naKao to je poznato, Eranos konferenciju, koja je odravana koncem ljeta na obali jezera Maggiore u vicarskoj, utemeljila je Olga Froebe-Kapteyn 1933. godine. Meu glavnim predavaima na Eranos konferencijama bili su takvi uenjaci kao to je psiholog Carl Gustav Jung, historiar religija Mircea Eliade, islamolog Henry Corbin. 5 Usp. Toshihiko Izutsu, The Structure of Oriental Philosophy: Collected Papers of the Eranos Conference, 2. sveska, the Izutsu Library Series on Oriental Philsophy 4 (Tokyo: Keio University Press, 2008). tovie, u pogledu razvitka Izutsuovog pokuaja da konstruira orijentalnu filozofiju, vidjeti moj Editors Essay, to jest Yoshitsugu Sawai, Izutsus Creative Reading of Oriental Thought and Its Development, u: Toshihiko Izutsu, The Structure of Oriental Philosophy, tom 2, 215-223.
4

236 PREGLED

dam (ili teim?) da u unijeti tradicije orijentalne filozofije u intelektualnu zbiljnost u modernom svijetu.6 Kroz njegovu dugu participaciju na Eranos konferencijama, on je postepeno inio svoju filozofsku nakanu injenja tradicija orijentalne misli ire dostupnim suvremenim internacionalnim filozofskim krugovima. U svojih dvanaest predavanja, on je raspravljao razliite teme orijentalne misli, napose u odnosu sa zen-budistikom misli. Njegov naglasak na zen-budisitikoj misli u njegovim predavanjima jamano je bio odreen traenjem organizatora konferencije da razjasni karakteristike zen-budistike misli, ali jo dublje, to je bio odgovor na njegovu percepciju kulturnih paradigmi na Istoku i Zapadu.7 II. Izutsuova teorija semantikog artikuliranja U Izutsuovom filozofskom pokuaju da konstruira svoju orijentalnu filozofiju, takozvano semantiko artikuliranje pomou jezika, metodoloki je temelj za njegovo sinkronijsko strukturaliziranje orijentalnih misli. Kroz semantiko artikuliranje pomou jezika, Izutsu dokazuje, razlikujemo zbiljnost kao organsko jedinstvo znaenja, jer je izvorna zadaa jezika semantiko artikuliranje. Kao to jeziki i kulturoloki poznavatelji esto naglaavaju, jezik razlikuje ljudska bia od ivotinja; jezik je taj koji tvori granice izmeu prirode i kulture. Istina je da je jezik vano sredstvo komuniciranja, ali sutinskije, on sadri funkcije semantikog artikuliranja temeljem kojih artikuliramo ili razlikujemo zbiljnost kao onu koja se sastoji od brojnih jedinica znaenja. Kroz artikuliranje ili razlikovanje predmeta semantiki, rije moe funkcionirati kroz pokazivanje znaenja. Iz svoje semantike perspektive, on naglaava da su sve stvari i dogaaji u svakidanjem empirijskom svijetu, kada se ispravno posmotre, tek sadrajne jedinice bia koje je postalo kroz semantiko artikuliranje pomou jezika. U Izutsuovoj terminologiji, takovrsni temeljni uvjet za pojavu bia se naziva semantiko artikuliranje, to jest ontoloko artikuliranje (imi-bunsetsu-sokusonzai-bunsetsu). On smatra teoriju o semantikom artikuliranju pomou jezika sutinom orijentalne filozofije ili, u najmanjem, jednim od njezinih
Toshihiko Izutsu, Kosumosu to Anchikosumosu Ty-Tetsugaku no tameni [Kozmos i anti-kozmos: ka orijentalnoj filozofiji] (Tokyo: Iwanami-shoten, 1989), 3. 7 U pogledu podrobne rasprave o Izutsuovom naglasku na zen-budistikoj misli u njegovim predavanjima na Eranos konferencijama, vidjeti autorov Editors Essay, to jest Yoshitsugu Sawai, Izutsus Creative Reading of Oriental Thought and Its Development, u: Toshihiko Izutsu, The Structure of Oriental Philosophy, tom II, 217-219.
6

PREGLED

237

glavnih struja.8 Sukladno njegovoj semantikoj teoriji, artikuliranje zbiljnosti zapoinje na stupnju osjetilnog iskustva. Osjetilo-slika, koje je sredstvo artikuliranja na ovom stupnju, stvara odreen svijet. Otuda, zbiljnost nam postaje primarno sadrajna. Ponosni smo da mislimo da smo u izravnom dosluhu sa izvanjskim stvarima i dogaajima. Prema njegovim rijeima, semantiko konfiguriranje slike je proizvod interakcije izmeu znaenja svih rijei koje su poele da se povezuju jedna s drugom u njihovoj aktualnoj upotrebi u oznaavanju i ukazivanju na predmet.9 Meutim, semantiki govorei, ono to uobiajeno izgraujemo oko sebe jeste vrlo kompleksna mrea razliitih odnosa znaenja. Kozmos ili svijet u kojemu ljudi ive je stoga sadrajni poredak Bitka, u kojemu su cjelokupne ontoloke jedinice sadrajno strukturirane. On tvori vieslojnu strukturu brojnih jedinica znaenja. U kozmosu, razliite stvari i dogaaji, to jest brojne jedinice znaenja, uzajamno su kombinirane u vieslojnoj, ustanovljujuoj i integrirajuoj egzistenciji.10 tovie, Izutsu dokazuje da je glavna struja orijentalne filozofije bila tradicionalno antikozmika, to jest ontoloki destruktivna. U ovom pogledu, on kae: Ona [autorova biljeka: glavna struja orijentalne filozofije] nastoji da uniti kozmos kroz njegovu osnovu, kroz uvoenje tako temeljno negativnih pojmova kao Praznina i Nitavilo u strukturu samog ontolokog svijeta i kroz njihovo postavljanje u poetak kozmosa. Na prvom stupnju, ova ontoloka destrukcija poinje sa iznoenjem na vidjelo da postojanje empirijskog svijeta, ili ono to uobiajeno nazivamo zbiljnou, jeste iluzija (prolazna pojava), i kroz takvo injenje, isticanje da empirijski svijet, ili svako bie koje postoji tamo, manjka podlogom zbiljnosti. Ukratko, on zagovara nerealistine karakteristike zbiljnosti. Prema tome, na Istoku, brojni filozofi upotrebljavaju takovrsne metafore kao san i iluzija.11 Prema Izutsuovom stajalitu, tvrdnja da je Bitak san, ili iluzija, jeste oitovanje takvih predstavljakih perspektiva orijentalne filozofije kao to je zen-budistika filozofija i ankarina advaita (ne-dvojstvena) Vednta filozofija, koju u raspravljati kasnije, i koja nas jednako tako podsjea na ono to postmoderni filozof Jacques Derrida ukazuje kao ontoloku dekonstrukciju.
Ibid., 221. Toshihiko Izutsu, The Structure od Oriental Philosophy, tom II, 124-125. 10 Toshihiko Izutsu, Cosmos and Anti-Cosmos: From the Standpoint of Oriental Philosophy, u: Cosmos-Life-Religion: Beyond Humanism, Tenri International Symposium 86 (Nara: Tenri University Press, 1988), 109. 11 Ibid., 116.
8 9

238 PREGLED

Ovaj fenomen, koji se moe pronai posvuda u historiji orijentalnog miljenja, predstavlja negaciju zbiljnosti stvari i dogaaja u empirijskom svijetu. tovie, Izutsu kae: kako izvjesna stvar jeste da sutinski sama po sebi ukazuje tek na povrni stupanj Bitka. Na dubljem stupnju Bitka, niko ne moe vidjeti jasnu, nepromjenljivu, ontoloku sriku tamo, koja je vrijedna da je se nazove sutinom. To da stvar ne posjeduje sutinu, meutim, predstavlja da tamo prvenstveno ne postoji linija ontoloke demarkacije (razgranienja), koja dijeli razliite stvari jednu od druge.12 Njegova orijentalna filozofska perspektiva prvenstveno negira ontologiju osjetila-osjeaja kao onu koja je tek povrnog karaktera. Za one koji su svjesni dubine zbiljnosti postaje oito da svaka linija razgranienja zbiljnosti jeste produkt ljudske razgraniavajue svijesti, te da ne postoji u zbiljnosti. U pogledu semantikog artikuliranja on tvrdi da je rije artikuliranje gotovo sinonimna s budistikim pojmom vikalpa, ili razlikovanje, koje ravna s cjelokupnom mentalnom aktivnou ljudskog bia u dnevnoj svijesti. Razlikujua spoznaja, ili vikalpa, koju budistike tradicije nazivaju temeljnom zadaom ljudskog razuma, jeste u kontradikciji s transcendentalnom ili ne-razlikujuom spoznajom, ili praj. Sami prvi korak vikalpe jeste da identificira ili prepozna neku stvar kao nju samu kroz njezino razlikovanje od svih drugih stvari. Ova identifikacija utemeljena na razlikovanju je osnova svih kasnijih stupnjeva mentalne aktivnosti. Bez osnove razlikovanja, on tvrdi da bi se itav svijet ljudskog empirijskog iskustva razmrvio na dijelove, te da bi stvari i dogaaji nepopravljivo pali u skrajnji poremeaj. Meutim, sukladno Izutsuu, zen-budistika filozofija zapoinje ukazivanjem na upitnost zakona identiteta u empirijskom svijetu. Promatrati stvar kao stvar znai vidjeti tu stvar od samog poetka u stanju naroitog ogranienja; otuda ona mora biti viena u svojoj neodreenosti. Meutim, on nastavlja dokazivati da kako bi se shvatila stvar u njezinoj neodreenosti, kao opaajui subjekt moramo je shvatiti sa wu hsin, kineski tehniki termin koji doslovce znai neum, jer samo onda kad pristupimo bilo emu s ne-umom ta stvar uistinu otkriva naim oima svoju izvornu zbiljnost.13 Iz njegove perspektive orijentalne filozofije, sve ontoloke granine linije u empirijskom svijetu su tek prividne podjele na temelju semantikog artikuliranja pomou jezika; dok u dubini ontolokog iskustva, sve stvari i dogaaji gube svoje povrno ustaljenje ili jednodunost semantikog artikuliranja kada ih shvaamo uz wu hsin.
12 13

Ibid., 117. Toshihiko Izutsu, The Structure of Oriental Philosophy, tom I, 88. PREGLED

239

III. Vieslojna struktura Zbiljnosti u orijentalnoj filozofiji Temeljna struktura Izutsuove orijentalne filozofije konstruirana je na osnovu gore spomenute teorije o semantikom artikuliranju. Sutina njegovog filozofskog promiljanja sastoji se od njegovog stajalita o tomu da razliita orijentalna miljenja imaju zajedniku karakteristiku u tomu da orijentalni mislitelji otvore svoje duboke dimenzije svijesti kroz svoja vlastita religijska ili filozofska iskustva. Iz takovrsne perspektive, on tvrdi da postoji direktna korespondencija objektivne zbiljnosti sa subjektivnom svijeu. Otuda, on je semantiki pokuao razviti svoju orijentalnu filozofiju, koja je obiljeena vieslojnom korelacijom zbiljnosti i svijesti. Kroz svoja filozofska djela, znaajna karakteristika njegove orijentalne filozofije jeste ta to se ona sastoji od vieslojne strukture svijesti ili zbiljnosti. U svojoj knjizi Struktura orijentalne filozofije Izutsu ustvruje da najsuvremeniji filozofi na Zapadu posjeduju svoju vlastitu metodu prevladavanja naivnog realizma, metodu koja je utemeljena na modernoj znanosti. Prema njegovim rijeima, naivni realizam je filozofska pozicija koja dri da stvari zbiljski jesu kako ih opaamo; veina zapadnjakih filozofa pokuava da prevlada defekte naivnog realizma, i to na temelju uvjerenja da plan svijesti na kojemu percepcija, podraaj i miljenje normalno funkcioniraju jeste jedini plan svijesti koji treba biti uzet ozbiljno. Naravno, Izutsu je svjestan akademskog polja analitike psihologije ili duboke psihologije, koja dri perspektivu da se ljudska psiha, umjesto da je jednoslojna struktura, sastoji od vieslojne strukture koja se nie od svakidanje svijesti do podsvijesti ili nesvjesnog. Meutim, sukladno njemu, takovrsno psiholoko stajalite jo uvijek ostaje teoretska mogunost. Nasuprot tomu, Izutsu spominje karakteristiku orijentalne filozofije: Glavne kole orijentalne filozofije zapoinju postuliranjem vieslojne strukture svijesti. Temeljna pretpostavka za njih jeste da postoji odreeni broj slojeva koji se razlikuju po dubini jedan od drugog kako bi se razlikovali u umu. I u takovrsnoj perspektivi, nae svakidanje iskustvo fizikog svijeta kroz osjet, percepciju i racionalno miljenje pripada tek povrnom stupnju svijesti, dok svi ostali slojevi ostaju nepoznati i neraskriveni, izuzev ukoliko se na razum podvrgne naroitom, sustavnom treningu.14 Na temelju takovrsnog stajalita koje je osiguralo orijentalno filozofsko miljenje, on ispravno naglaava da kroz svoje vlastite sustavne treninge za otvaranje dubina zbiljnosti, glavne kole orijentalne filozofije, bilo da je
14

Toshihiko Izutsu, The Structure of Oriental Philosophy, tom II, 1-5.

240 PREGLED

rije o hinduskoj, budistikoj, taoistikoj, islamskoj, ili konfucijanskoj, brane vieslojnu strukturu svijesti o zbiljnosti. Otuda se orijentalna filozofska misao karakterizira orijentalnom filozofskom naroitom sposobnou da se shvate stvari i dogaaji kao neodreeni ontolokim granicama koje uvjetuju njihovo postojanje u svakidanjem svijetu iskustava. Prema njegovom stajalitu, orijentalni filozofi zazbiljuju znaaj promatranja stvari i dogaaja uz takozvane sloene oi, jer su oni nauili promatrati stvari i dogaaje i u dimenzijama koje su odreene ontolokim granicama i u dimenzijama koje su posve slobodne od svakog odreenja. U takovrsnom stanju svijesti, mnogi korespondira s jednim dok su jo uvijek mnogi; bie je nitavilo dok je jo uvijek bie. Drugim rijeima, moemo promatrati mnoge samo na povrnom stupnju postojanja i jednog na dubljem stupnju. Takoer, moemo promatrati bie jedino na povrnoj dimenziji zbiljnosti i nitavilo u njegovoj dubljoj dimenziji. Duboka struktura zbiljnosti u Hua Yen budistikoj filozofiji Kako bismo shvatili kako Izutsu zapravo razmatra orijentalnu filozofsku misao iz semantike perspektive, neka mi bude doputeno da se ukratko pozabavim s tri primjera koji predstavljaju obiljeja njegove rasprave o orijentalnoj filozofiji. Za prvi primjer, dopustite da se fokusiram na raspravu Hua Yen budistike filozofije kako je opisano u Avatamsaka-stri. Ovu su misao filozofski elaborirali istaknuti redovnici Hua Yen (japanski: kegon) kole mahyna budizma u Kini. Ona je razvijena kroz inkorporiranje takvih misli kao to su Madhyamaka misao o nyat (praznini), Yogcra miljenju o svijesti, miljenju Tathgata-garbha, te taoistikoj misli o taou. Kae se da je Daisetsu Suzuki (1870-1966), poznat po svojemu prouavanju zena, promatrao Hua Yen misao kao onu koja predstavlja vrhunac Mahyna budistike misli. On je zapravo pokuao da prevede Vijenac Stru, to jest Avatsama-stru u engleski jezik pred samu svoju smrt, meutim, nije je dovrio. Ontologija ove budistike kole, nazvana uenjem o etiri podruja zbiljnosti, pokazuje nam naroito stajalite o zbiljnosti u orijentalnoj filozofiji. Izutsu ukazuje na etiri razliita naina promatranja jednog te istog svijeta. Svako od ova etiri stajalita subjektivno proizvodi sliku zbiljnosti koja korespondira naroitoj dubini ljudske svijesti. U pogledu etiri podruja zbiljnosti u Hua Yen filozofiji, Izutsu ovo objanjava kako slijedi: (1) Prvo podruje je ono osjetilnih stvari (kineski: shih), koje predstavlja svakidanje
PREGLED

241

stajalite obinih ljudi ija dubina svijesti nije otvorena. (2) Drugo podruje je ono apsolutne metafizike Zbilje (kineski: li), koje je pred-fenomenalna osnova zbiljnosti iz koje se sve osjetilne stvari pojavljuju. Ovo je stanje sveproimajue, sveobuhvatne jednosti metafizike ne-artikuliranosti. (3) Tree podruje je ono slobodne, neopstruirane interpretacije li i shih (japanski: riji-muge), u kojemu svaka osjetilna stvar (shih) posve i savreno utjelovljuje jednu apsolutnu Zbilju (li). Iako se ini da e sve pojedinane stvari ontoloki biti neovisni i razliiti entiteti, one su istovrsno proete istim li. (4) etvrto podruje je ono interpretiranja shih i shih (japanski: jiji-muge), koje oznaava uzajamno ontoloko proimanje svega u svemu u empirijskoj dimenziji iskustva. Interpretiranje shih i shih je najvii stupanj koji je dosegnula Hua Yen filozofija.15 I kao to Izutsu naglaava, ono predstavlja ontoloki vrhunac Hua Yen budistike filozofije. Sukladno ovoj filozofskoj perspektivi o zbiljnosti, sve pojedinane stvari su korelirane (u uzajamnom odnosu jedna s drugom), te se otuda sve stvari uzajamno pojavljuju. tovie, u pogledu Hua Yen perspektive o zbiljnosti, Izutsu kae: ak i najmanji cvijet duguje svoju egzistenciju zaetnikim silama svih drugih stvari u univerzumu. Poetak s izravnim utjecajem koji je iskuan kroz njegove neposredno susjedne stvari kao to su zemlja, zrak, svjetlost, kia, insekti, ptice, ljudska bia itd., koje vezu ontolokih relacija protee na skrajnju granicu univerzuma. Zbilja, itav univerzum izravno i neizravno doprinosi postajanju jednog cvijeta koji stoga stoji usred mree zakuastih odnosa meu svim stvarima. Cvijet cvjeta u proljee, a itav univerzum se pomalja u punom cvatu. Cvijet je proljee; on jeste proljee svih stvari.16 Sa stajalita Hua Yen budistike filozofije, Izutsu dokazuje, ak ni cvijet nije samo cvijet, ve predstavlja dinamiku, simultanu i meuovisnu pojavu i egzistenciju svih stvari u svijetu. Hua Yen perspektiva o zbiljnosti, tvrdi on, predstavlja duboku strukturu empirijskih stvari i dogaaja, koja se moe razotkriti samo dubokoj svijesti. Struktura zbiljnosti u sufizmu i taoizmu Za drugi tipini primjer, neka mi bude doputeno da raspravim njegovu usporednu studiju o sufizmu i taoizmu, koja je dobro poznata u njegovoj knjizi Sufizam i taoizam. U ovom djelu Izutsu tvrdi da, iako sufizam i taoizam nisu
15 16

Ibid., 174-177. Ibid., 178.

242 PREGLED

nikada ni historijski ni kulturoloki bili povezani jedan s drugim, oni dijele istu strukturu zbiljnosti u svojim filozofskim mislima. U ovom pogledu, on kae: U pojmovima historijskog porijekla oito je da uope ne postoji veza izmeu sufizma i taoizma. Historijski govorei, prvi see unazad do naroitog oblika semitskog monoteizma, dok potonji ukoliko je hipoteza koju sam postavio na samom poetku ovog rada ispravna jeste filozofska elaboracija dalekoistonjakog amanizma.17 tovie, on nastavlja: Skrajnje je znaajno da, usprkos ovoj historijsko-kulturolokoj udaljenosti koja odvaja ovo dvoje, oni dijele, na filozofskom stupnju, istu osnovu. Oni se slau jedan s drugim, da zaponu, po tomu to oboje temelje svoje miljenje na vrlo specifinoj koncepciji Egzistencije koja je u biti identina, iako se razlikuje jedna od druge po detaljima i drugim sekundarnim pitanjima.18 U ovim dvjema filozofskim misaonim tradicijama Izutsu pronalazi istu osnovu okarakteriziranu kroz njihovo filozofsko miljenje o vrlo specifinoj koncepciji Egzistencije. U oba sluaja, tvrdi on, filozofsko miljenje, to jest filozofiranje, posjeduje svoje skrajnje porijeklo u iskustvenoj Egzistenciji, a ne u umovanju o Egzistenciji. Sukladno Izutsuu, iskustvena Egzistencija znai njezino iskuavanje ne na svakidanjem stupnju osjetne percepcije, ve na stupnju (ili stupnjevima) nadosjetilne intuicije.19 U njegovoj raspravi o sutinskim karakteristikama filozofiranja poinjemo shvaati prirodu njegove orijentalne filozofije; i ove orijentalne filozofske tradicije se konstruiraju na temelju nadosjetilne intuicije onih koji su svjesni dubina Bitka. Otuda, vizija Egzistencije ili Zbilje, koja je iskuavana na nadosjetilnim stupnjevima, jeste posve razliita od svakidanjeg stajalita o zbiljnosti kako je shvaaju obini ljudi. Za one koji su iskusili ovo probuenje za Egzistenciju ili Zbilju, Izutsu kae, sve stvari i dogaaji manifestiraju prisustvo Neega iznad. U sufizmu, primjerice, Neto iznad je skrajnji haqq na koji Ibn Arab ukazuje, dok u taoizmu, ovo je tao na koji Lao-tz i Chuang-tz ukazuju. I u sufizmu i u taoizmu apsolutna i skrajnja osnova Egzistencije je Misterija Misterija. Izutsu tvrdi da, po Ibn Arabijevim rijeima, Misterija Misterija je najneodreenije od
Toshihiko Izutsu, Sufism and Taoism: A Comparative Study of Key Philosphical Concepts, 479. 18 Ibid. 19 Ibid.
17

PREGLED

243

svih neodreenosti (ankar al-nakirt), koje oznaava Neto to transcendira sve kvalifikacije i odnose koji su ljudski opaljivi. Vrijedno je spomena da Ibn Arab naziva ovu ontoloku dimenziju stupnjem Jedinstva (ahadiyyah). U ovoj dimenziji, Izutsu tvrdi, Apsolut je Jedan u smislu da odbacuje prihvatiti bilo kakvu kvalifikaciju; bivajui jedan znai nita drugo doli apsolutna transcendencija.20 U taoistikoj filozofiji, jednako tako, Put (tao) se promatra kao Jedan. Izutsu primjeuje da je Jedan u taoistikom miljenju konceptualan kako bi se smjestio izmeu stupnja Ne-Bitka i Bitka, jer on nije isti Put kao Misterij. U ovom pogledu, on nastavlja: Put je imanentan u svemu postojeem kao njegova egzistencijalna srika, ili kao njegova Vrlina, kako je Lao-tz naziva. Meutim, bilo da ga se smatra imanentnim ili transcendentnim, Put je Put. Ono to je imanentno u svemu jeste precizno ista stvar kao ona koja transcendira sve.21 Sukladno Izutsuovoj semantikoj perspektivi, taoistiki pojam Jednog, koji ukazuje na sami Apsolut, jest egzaktni parnjak Ibn Arabijevom ahad, apsolutno Jednom. Meutim, u onoj mjeri u kojoj Jedan obuhvata unutar sebe mogunost multipliciteta, pojam Jednog u taoistikoj filozofiji je parnjak whid, koji oznaava Jednog na stupnju Imena i Atributa, ili Jedinstvo mnotva. Stoga, Izutsu semantiki dokazuje da taoistiki Jedan obuhvata ahad i whid sufizma.22 Struktura zbiljnosti u ankarinoj Vednta filozofiji Konano, za trei tipini primjer koji predstavlja specifinu karakteristiku Izutsuovog orijentalnog filozofskog promiljanja, neka mi bude doputeno da se fokusiram na njegovu raspravu o ankarinoj advaita Vednta filozofiji u Indiji. Sukladno Izutsuu, ankara tvrdi da svijet naeg empirijskog iskustva jeste zbiljski jedino u onoj mjeri u kojoj tvrdimo na stupnju empirijskog iskustva. Meutim, prema ankarinom stajalitu, postoji drugi stupanj iskustva ili svijesti, to jest, paramrtha (apsolutni) stupanj istine, ije prisustvo nam se otkriva kada smo u stanju najvie usredotoene meditacije (samdhi). U ovom pogledu, Izutsu kae:
Ibid., 486. Ibid., 487. U pogledu Izutsuove interpretacije Lao-tzove misli, vidjeti njegov engleski prijevod Lao-tza. Usp. Lao-tz: The Way and Its Virtue, preveo i biljekama popratio Toshihiko Izutsu, the Izutsu Library Series on Oriental Philosophy 1, Tokyo: Keio University Press, 2001. 22 Ibid.
20 21

244 PREGLED

A sa stajalita ovog drugog stupnja iskustva, empirijski svijet pojavljuje se nezbiljskim, gubei svoju fenomenalnu zbiljnost, koju posjeduje na stupnju obino budnog iskustva. U svjetlu ovog iskustva je to da se izvanjski svijet proglaava svijetom privida (My).23 Sukladno ankarinom gleditu, na stupnju osjetilne spoznaje sve stvari i dogaaji su zbiljski, meutim na apsolutnom stupnju spoznaje oni nestaju iz ljudske vizije, jer se svaki od njih raskriva kao pogrena percepcija Apsoluta. U ovom pogledu, Izutsu nastavlja: Ovaj vii stupanj spoznaje je iskustvo Brahmana u kojemu se Brahman otkriva u svojoj apsolutno neuvjetovanoj prirodi i u kojoj ne postoje vie ostaci bilo ega opaljivog. Potom itav empirijski svijet iezava sa svom svojom gomilom raznolikosti stvari, ivih i neivih, u primordijalnu metafiziku jednost gdje ne postoji bilo to to se opaa kao konano postojee, bilo da je to konop, ili pak to drugo. Brahman za ankaru je Nerazlikovan, i ovo je precizno Zbilja.24 Kao to Izutsu jasno istie, u ankarinoj filozofiji nestanak empirijskog svijeta u Brahman iskustvu nije nestajanje svijeta u nitavilu, jer je to nain pojave samog Brahmana, koji je Nerazlikovan. Otuda, Izutsu dokazuje, ono to je uistinu poniteno Brahman iskustvom nije svijet; to je prije avidy, neznanje, ili nepoznavanje na naem putu koje se dokida. Sukladno Izutsuovom stajalitu, avidy na koju ankara ukazuje je noetiki oblik koji je karakteristian za nau relativnu i relacijsku svijest; Brahman koji je po sebi apsolutno nerazlikovan nuno se predoava relativnoj svijesti u raznolikim diferencijacijama. Stoga Izutsu kae: to to je sutinsko Jedno nikada ne postaje mnotvo, ono se samo javlja kao mnotvo.25 Pojam Brahman-iskustvo u Izutsuovom objanjenju oznaava intuitivnu spoznaju nirguna-brahmana, Bitka bez atributa; ovaj Bitak bez atributa je jedino skrajnje postojee bie koje je ne-dvojstveno, bezlino, neizrazivo i bez relacija. Poto ankara razmatra razna bia u svijetu koja e biti predmet iluzije (my), sve druge stvari nisu temeljno zbiljske po ankarinoj filozofiji. Otuda, prema njegovoj teoriji, ne postoji konana osnova za polaritet bia u svijetu.26 Uz ljudsku sposobnost spoznaje, ne moemo vidjeti nirguna 25 26
23 24

Toshihiko Izutsu, The Sructure of Oriental Philosophy, tom II, 17. Ibid. Ibid., 18. U pogledu ankarine advaita Vednta filozofije, vidjeti moj lanak: Yoshitsugu Sawai, Rmnujas Hermeutics of the Upanishads in Comparison with ankaras InterpretatiPREGLED

245

brahmana u njegovoj istoj pojedinanoj prirodi. Zbog zastora priina (my) vidimo brahmana bez atributa kao brojne oblike zbiljnosti u kojima je on razliito artikuliran. Prema tome, u pogledu ankarine filozofije, Izutsu jasno istie da sve zbiljske injenice Bitka koje univerzalno iskuavamo produkti su ljudske svijesti. Iz njegove semantike perspektive, poto su sve ontoloke granine linije iluzije znaenja koje su oite podjele, sve stvari i dogaaji gube svoju povrnu ustaljenost ili vrstou u dubini ontolokog iskustva. Stoga, one nestaju u beskrajno plutajuoj, amorfnoj, neogranienoj i neartikuliranoj masi, to se implicira pojmom nirguna-brahman. Sa stajalita Izutsuove orijentalne filozofije, vrijedno je spomena da nirguna-brahman (Bitak bez atributa) u ankarinoj filozofiji je u biti ista neartikulirana zbiljnost kao hun tun (Kaos) kineskog filozofa Chuang-tza, wu ming (Bezimeno) Lao-tza, koje je stanje prije pojave yu ming (Imenovanog), wu (Nitavilo) zen budizma i td. U stanju temeljne ne-diferenciranosti, kae on, svijest i zbiljnost su primordijalno ujedinjeni. Izutsu naziva ovo neartikulirano stanje nultom takom svijesti iz koje svi oblici svijesti proizlaze, i istodobno, nultom takom Bitka iz kojeg svi oblici Bitka proizlaze.27 U ankarinoj filozofiji, primjerice, nirguna-brahman kao nulta taka Bitka, nepotrebno je kazati, kulminirajua je taka amorfne, neartikulirane zbiljnosti, ali ona primordijalno obuhvata mogunost pojave svih oblika zbiljnosti, ili svih oblika svijesti u svijetu. U ovom smislu, nirguna-brahman je nulta taka Bitka, to jest nulta taka svijesti i, istodobno, tvori izvornu taku ontolokog artikuliranja, to jest semantikog artikuliranja. Zakljuak Na temelju nae iznad spomenute rasprave, sutinska karakteristika Izutsuove orijentalne filozofije jest da artikulirano stanje Bitka, koje vidimo u empirijskom svijetu, jeste tek povrna pojava apsolutnog, neartikuliranog stanja Bitka, bilo da je on Kaos, Bezimeno, ili Nitavilo. Sukladno Izutsuovom stajalitu o semantikom artikuliranju, apsolutno, neartikulirano stanje Bitka je zbiljnost samog Bitka u stanju primordijalne ne-artikuliranosti, koja prethodi svakom semantikom artikuliranju Bitka. Otuda, ovo je precizno nulta taka Bitka, to jest nulta taka svijesti na koju Izutsu ukazuje. tovie, vanija karakteristika njegove orijentalne filozofije jeste ta da bismo nakon priznanja neartikuliranog stanja Bitka u dubini ljudske svijesti
on, Journal of Indian Philosophy, no. 19 (1991). Toshihiko Izutsu, The Sturcture of Oriental Philosophy, tom II, 147.

27

246 PREGLED

trebali obratno razmotriti nultu taku Bitka, to jest nultu taku svijesti, kao novu originalnu taku ka konstruiranju multidimenzionalne filozofije. U ovom smislu, moemo kazati da je Izutsuova orijentalna filozofija velika semantika graevina kako bi se razvila nova orijentalna filozofska perspektiva, koja moe omoguiti konstruiranje fleksibilnog kozmosa, koji zapoinje od takvih orijentalnih kljunih pojmova kao to su Bezimeno, Nitavilo i Praznina. Kroz svoje kreativno itanje tradicionalnih orijentalnih misli, Izutsu se poduzeo sinkronijskog strukturaliziranja varijeteta orijentalnog miljenja i potom je pokuao stvoriti organski prostor miljenja koji bi strukturalno mogao ukljuivati ove filozofske tradicije. U svojoj orijentalnoj filozofiji, povrna struktura zbiljnosti vrlo je slina naivnom realizmu; fiziki svijet jeste zbiljski, a sve stvari i dogaaji u svijetu tvore zbiljnost. Meutim, teoretska osnova na kojoj se konstruira Izutsuova orijentalna filozofija posve je razliita od tog naivnog realizma. Iz njegove semantike perspektive orijentalne filozofije, sve ontoloke granine linije su tek prividne podjele, koje su semantiki artikulirane pomou jezika; u dubini ontolokih iskustava, one gube svoju povrnu ustaljenost semantikog artikuliranja. Stoga, Izutsu promatra sve stvari i dogaaje u svakidanjem svijetu kao tek sadrajne jedinice bia, koje se konstruiraju kroz semantiko artikuliranje pomou jezika. U Izutsuovoj orijentalnoj filozofiji postoji izravna korespondencija objektivne zbiljnosti sa subjektivnom svijeu. Struktura njegove orijentalne filozofije okarakterizirana je takozvanim sloenim oima shvaanja svih stvari i dogaaja i u dimenzijama koje su odreene ontolokim granicama i u dimenzijama koje su posve slobodne od svakog odreenja. Na ovaj nain, Izutsu je pokuao rastumaiti sutinsku strukturu zbiljnosti ili svijesti, koja lei u osnovi tradicija orijentalnog filozofskog miljenja, i razviti svoju orijentalnu filozofiju kao temelj novog filozofskog promiljanja. S engleskog preveo Nevad Kahteran

PREGLED

247

Prikazi i osvrti / Reviews and Comments

Abdulah arevi UDK 111.1 (049.3)

MO UMA1 Uvod u teoriju socijalne pulsacije MIND POWER2 Introduction into theory of social pulsation
Saetak Tekst je prikaz knjige Socijalna mo uma. Uvod u teoriju socijalne pulsacije Ive Komia, Svjetlost, Sarajevo, 2012. Summary The text is review of book Social mind power. Introduction into theory of social pulsation by Ivo Komi, Svjetlost, Sarajevo, 2012. U ovom svjetlu rasvjetljava se povijesno-filozofski smisao Heideggerove analitike tubitka: u svoj kompleksnosti. To je jedna od najvanijih analiza. Autor je skloniji da ga situira ne samo u povijest filozofije nego i u agoniju suvremenosti, evropske povijesti, prosvjetiteljstva, napose u budunost ivota i komunikacije. Ta je analiza stilski briljantna, nedogmatina. U skladu je s proirenim razmatranjem ideje bitnih pitanja ljudske egzistencije koja se uzdiu u suvremenu teoriju socijalne pulsacije. Misao o njoj nije ograniena samo na posebnu filozofiju povijesti ili socijalnu teoriju. Na suvremenoj pozornici drame miljenja to je pitanje o susretu s Drugim kao drugim, koji postoji i u samotnosti tubitka. Tu je sredinja ideja zlokobne
Tekst je prikaz knjige Socijalna mo uma. Uvod u teoriju socijalne pulasacije Ive Komia, Svjetlost, Sarajevo, 2012. 2 The text is review of book Social mind power. Introduction into theory of social pulsation by Ivo Komi, Svjetlost, Sarajevo, 2012.
1

PREGLED

251

nivelacije, zapadanja na ono Se, svagdanje koje se ispoljava, prije svega, u javnom aktivizmu. Tu je svojevrsni doprinos kritikom miljenju koje ukazuje na to da je ovdje u agoniji svagdanjice izgubljena odgovornost: motiv preoblikovanja ivota u ljudskoj egzistenciji, to dovodi do toga da je i sloboda privid, da je vazda pervertirana: to je do danas jedan od najteih ljudskih problema s kojim se izokree ljudska subjektivnost, pa i traganje za istinom ili za redefiniranjem pojma istine i slobode. Suodreivanje egzistencijala, prolosti i budunosti, zajednice i individuuma, odnosa prema konanosti ljudskog bitka i prema smrti, odlunosti i slobode, uzdie se s posebnom stilskom snagom, praen mnotvom pitanja i znakova neizvjesnosti. Ona seu do pitanja i filozofskih odgovora u novijim povijesnim tragedijama, i u onim u Bosni i Hercegovini. Potresaju nau ljudsku egzistenciju, norme i vrijednosti. I ta su pitanja u pustoeim vremenima sabrana u ovim esejima, stilistiki suvereno i briljantno. Pitanja o prirodi, o kraju prirode, o povijesti i kraju povijesti. Sve je to inscenirano krizom svijeta, s pitanjem o pravu na slobodu. U ovoj prilici se sabiru mnoge filozofske spoznaje koje nisu u znaku sumnje i tekih pitanja. Mnoga pitanja nam dolaze iz prolosti koja i nije prola; kritika rekonstrukcija prolih iskustava, bitnih ideja koje dolaze iz prolosti, u razliitom vremenu i prostoru. Ta pitanja koja su kljuna za ljudsku egzistenciju dolaze do punog izraaja u djelu Socijalna mo uma. Uvod u teoriju socijalne pulsacije Ive Komia. Zato se usredotouje na one ivotne probleme koji medijatiziraju opasnost gubitka, otuivanja, pervertiranja. Ivo Komi se razoarao u znane nam radikalizme, ali je kritian i prema kapitalistikoj moderni, prema svim filozofskim i kulturnim dogmama. On je produbio u suvremenosti Heideggerovu egzistencijalnu analitiku tubitka, napose u jezikom stiliziranju egzistencijala, pojma savjesti, odgovornosti, krivnje, u analizi sredinje ideje o zapalosti ili otuenju koje Martin Heidegger posebno istie 1947. godine u poznatom Pismu o humanizmu. Visoko aktuelne su analize savjesti, odgovornosti i slobode u Heideggerovoj filozofiji. Ivo Komi rekonstruira Heideggerov doprinos pitanju o bitku tubitka, o povijesnosti i vremenosti, o nainima ovjekovog postavljanja u svijetu, o djelatnoj spoznaji koja je nastala iz ophoenja prema sebi i drugom. Njegovo analiziranje i karakteriziranje Heideggerovih pojmova iskustva ivota rasvjetljavajue je. Napose njegovo vlastito iskustvo ivota: filozofsko i u svakom smislu ivotno. Rasprave o suvremenoj filozofskoj teoriji bile bi mnogo znaajnije i plodnije ako bi se uzeli u obzir doprinosi. 252 PREGLED

Istina, na tom su putu Aristotel, Platon, Kant, Hegel, Marx, Max Weber, Nietzsche. Filozofskim pitanjima pristupa sa stanovita uitelja filozofije, potican i pitanjima autorovog suoavanja s pitanjima o istini, o religiji, o dobru i zlu. Ali svagda u znaku kljunog pitanja: kako je mogue znanstveno legitimirati spoznaju povijesnih dogaaja, ili, veberovski reeno, konkretnih kulturnih pojava u njihovim povezanostima. Oslanjajui se na kritiku patologije uma, na sve ono to ini napredak i nazadak u evropskoj povijesti, oslanjajui se na vlastite misaone sustave, Ivo Komi analizira rekonstruirajui Maxa Webera pitanje da li je mogua znanstvena povijesna spoznaja kao to je kod Webera mogua znanstvena spoznaja povijesti. Povratak drutvu, povijesti i socijalnim pitanjima, sukladno Maxu Weberu, uvodi put diferenciranja teorijskih i metodolokih puteva i mogunosti, povrh opasnosti naturalizma i pukog racionalizma. Temeljni pojmovi znanosti, prava, moraliteta i udorednosti reflektiraju forme djelovanja i spoznavanja, koje nikada ne znae gubitak posredovane i proirene moralnosti koja je uvijek i u suvremenosti pouzdani znak erozije moi uma, karaktera i povjerenja. Ivo Komi u toj diferenciranoj i lucidnoj analizi izbjegava opasnosti redukcionizma; nastojao je pokazati da su moral i pravo zapravo, strogo govorei, a priori socijalne slobode i socijalne znanosti. Max Weber otvara mogunost mnogostrukih i suvremenih pitanja, napose analitike politike. Ovdje profesor Ivo Komi kritiki rekonstruira povijesna iskustva politike i politikog djelovanja, vlastita spoznanja, te pojam istine ije polazite nije ni cjelina ni iznimka od cjeline...ve dogaaj kao takav. Ona je u otvorenosti i slobodi. S njemu svojstvenom preciznou i dosljednou analizira druge pojmove kao to su revolucija, drava, nivo formi znanja. Taj e tip analize voditi do Aristotela, kojemu je ve teorija istinska ljudska djelatnosti, do pojma one djelatnosti koja je spoznaja odnosno jedinstvo fenomenologije kao analitike i stvaralake utopije. Priziva Kanta da bi osvijetlio praktinu mo uma kao djelatne spoznaje. Oslanjajui se na ivo povijesno iskustvo, na iskustvo rezignacije i skepse, i na mjerodavan nain pokazuje spoznajnu mo kao praktinu mo uma. Na tom putu rekonstruira Kanta, i nalazi mogunosti zakoraenja u drugu vrstu moi naeg uma, u njegovu praktinu mo koja je djelatno-saznajna... Ivo Komi se protivi svakom redukcionizmu: najvanija ljudska sposobnost je moralni ili praktini um, daleko od patologije uma. Pravo na slobodu, temeljne forme slobode, sistematski analizira. See do socijalnih institucija napretka, do ivotnih formi u kapitalistikoj moderni, u najnovijoj prolosti globaliziranja.
PREGLED

253

Iz ove melanholije poinje drugi um. ini mi se da i raspravljanja Ive Komia, ideja po duhu suptilna, po tonu odluna i uvjerljiva, po metodi otvorena, ne zatvaraju oi pred tim. No, to se ne da ni vremenski omeiti. Na ovjeanstvu je da protumai pitanje: postoji li na Zemlji mjera? Put izvan aparature anonimnog, zlokobnog toka u spasonosni um? Nikada nije previe pitanja i miljenja, poetikih susreta, metafora za ljudski ivot, za istinu, za dobro i lijepo. Ako ast i mudrost ne pripadaju meni, neka pripadnu drugima. Neka nebo postoji, makar meni dopalo mjesto u paklu (J. L. Borges). U tome je ipak dramaturgija uma i duha. Ivo Komi u ovoj fascinantnoj analizi Kantove filozofije dotie sve probleme: od teorijske spoznaje do praktinog uma koji proizvodi djela, do moralnog zakona a priori; tu su sva metafizika i postmetafizika pitanja, u sveobuhvatnim formama analize i promiljanja. Ne udi stoga da je to i temeljni doprinos kritici suvremenog drutva, svakog i onog epistemologijskog totalitarizma ili populizma. Upravo na tragu iznimno znaajnog varijacijskog obilja kritike rekonstrukcije Kantove filozofije Ivo Komi raskriva stvaralaku mo uma. On kazuje na to da bi ona morala biti istovremeno i teorijska i praktina, i spoznaja teorijom i spoznaja djelom. Ekspresivnim jezikom reeno je sve bitno i inspirativno u razmatranju Kantove filozofije, napose moi uma, pojma dobra, razlikovanja izmeu dobra i zla, empirijske i transcendentalne razine. Mi smo u krugu sposobnosti razlikovanja i perspektiva ovog filozofskog miljenja koje svoju punu mjerodavnost i znaajnost otkriva tek u modernom dobu, napose u 21. stoljeu. Rije je i o granicama i poljima socijalnih institucija, o institucionaliziranju slobode u moralu, pravu i obiajnosti, reeno Kantovim i Hegelovim jezikom. Ivo Komi uvodi stvaralaku djelatnost kao regulativni princip, kao onu mo kritike koja spoznaje petrifikaciju strukture uma, pervertiranje moi uma, napose u modernom svijetu globalizacije i liberalne demokracije. U svjetlu Kanta i Hegela on razvija ideju o moi uma, veoma diferencirano, sa spoznajom koja ne podlijee sumnji, da sam um u onom to je stvarno spoznaje gubitak svoje zbiljnosti i traga za potpuno novim oblikom; stvarnost nema mo nad njim jer je njena umnost za njega iezla. Ovo spoznavanje moi uma ukida kako subjektivizam tako i objektivizam. Ali omoguuje: blizinu teorije, onaj konstruktivni put u proli ivot koji je mogu u jednom velikom razgovoru, nemoguem diskursu. Unutar krize svijeta, krize globalizma, mita i populariteta trita, u vremenu u kojem je kultura prvi put u povijesti ogranak robne produkcije. To je dijalektika diskontinu254 PREGLED

iteta uma. Jo je znaajnija ideja da je u tom smislu um iskorak iz stvarnog, on je djelo uma kome je stvarno samo oslonac i poticaj... To je polazite za kritiku analizu temeljne socijalne, politike i moralne situacije u Evropi, u Bosni i Hercegovini; u toku rata i poslije rata. Ona se centrira oko ideje rata, agresije, politike podjele, nacionalizma, koji je znak da su se dogodile iznimno tragine stvari. Sve je to iskazano sa stanovita kritike rekonstrukcije Kantove filozofije istog uma, slobode i kauzaliteta. Ivo Komi analizira temeljne ljudske vrijednosti, politiku, udorednost, tradiciju, srodstvo, jezik, simbole. Stoga je ona protiv demisioniranja uma i slobode, protiv veoma zlokobnog fatalizma povijesti i rezignacije. On rasvjetljava na tragu Kanta, Aristotela, Hegela, Maxa Webera u strogoj analizi, koja nije puka doksografija i pojam stvaralake spoznaje koja nije ni dogmatska ni utopijska. Ona je istovremeno i spoznaja i djelatnost onog novog, njegova zbiljnost, te takoer zahtjev za ozbiljenim. Ve se kritikom reinterpretacijom Hegela i Maxa Webera suoava s idejom uma kao univerzalne forme ivota, kroz iznimno znaajnu analitiku drutvenih i politikih diferencija. I to u dijalogu s velikim filozofima Zapada, tako da nam osvjetljava suvremenu povijest s mranom epohom (dark times) s kojom ovjek gubi svoje mjesto u povijesti i kozmosu. Kritika rekonstrukcija Hegelove filozofije na mjerodavan nain osvjetljava ono u emu se pokazuje Znanost spoznaje zbiljnosti, put od pojedinane volje do zbiljnosti slobode, uz unutarnji zakon uma. Ivo Komi se time centrira na sva kljuna mjesta Hegelove filozofije kao to su: Znanost spoznaje zbiljnosti, Drava kao zbilja uma, jedno sveobuhvatno polje razmatranja. On je na primjeren nain promislio sve kljune kategorije u Hegelovoj filozofiji, sve do spekulativne spoznaje: znanost, unutarnji zakon uma, vladajue mnijenje, politika, pozitivno i filozofsko pravo u totalitetu sa zakonodavstvom uope, koje je stanje kao dio svih onih odnosa i karaktera koji odreuju jedan narod i jedno vrijeme. U toj brizi za drutvo i dravu, za javnost, Ivo Komi zna da vrijeme trai sebe u miljenju, u moi uma i suvremenosti, ono filozofsko promiljanje koje mora pokuati jo uiti iz stranputica prolosti da bi se tako oslobodilo za teke ali posve drukije zadae budunosti. On se poziva na O. Poggelera, ali on to radi ve desetljeima u kritici apsolutizma politikog uma, svakog totalitarizma, krivotvorenja duha. Tako gledajui, dolazi do izraza um ovog poznatog filozofa i promiljenog kritiara svake naci-filozofije, preko prolaenja uasa u staroj i novijoj povijesti, napose u Bosni i Hercegovini,
PREGLED

255

na Balkanu i u Evropi. On je kritiar svega onog to je faistiko, autoritarno i imperijalistiko, to je neprijateljsko slobodi i ljudskim pravima, to je neprijateljsko kulturi i civilizaciji. To je veliko u ovom djelu: preko Platona i Aristotela, Maxa Webera i Heideggera. U ovoj argumentaciji svijet dobija svjetlo, um trijumfira, i tek se u njemu nalaze simboli spasonosnog, tradicija, slobodnih formi ivota svih naroda. Dolazi na vidjelo pojam vlasnitva i eksploatacije, i u strujanjima modernog kapitalistikog razdoblja. I kritika neokonzervatizma, ideologije bijega u ludilo, iracionalnosti drutvenih institucija. Povjerenje prema umnom pluralizmu, prema onome to odreuje povijest, to ini mo uma, kulturu, to ne doputa da ovjeanstvo doivljava sumrak i smrt prije umirenja, Ivo Komi to izraava u ovom djelu. On nije pristalica ideje o kraju prosvjetiteljskog razdoblja Zapada. Dramaturgija povijesti ima razloga da vjeruje u ideju da se ivotne forme afirmiraju pozivanjem na ivotnost uma, na univerzalne vrijednosti. Tu dolazi samo-legitimiranje uma u povijesti i povijesti u umu. Tu je Ivo Komi na putu i jednog Richarda Rortyja, jednog od najpoznatijih amerikih filozofa, koji pokazuje koje su opasne formule u suvremenosti, u kapitalistikoj moderni, s kojima um doivljava sumrak i pomraenje. Na razini novog prosvjetiteljstva koje se opire nastojanju da se i samo pretvori u mit i pozornicu zla, on brani eros miljenja kojemu je orijentacija pravo slobode. Ne udi stoga da se orijentirao prema onim najveim misliocima Zapada, da je u takvoj oputenosti argumentacije u znaku novog prosvjetiteljstva poblie osvijetlio um u Hegela, pojam prava i pravde. Ono je svojevrsni pledoaje za mo i dramaturgiju uma, za produbljeni uvid ne samo u povijest filozofskog miljenja nego i u ivotne odnose suvremenosti, za novo preuzimanje odgovornosti za svijet u kojem ivimo i u kojem bismo eljeli ivjeti. On ozbiljno uzima u obzir i kontingenciju u razvijanju vlastitih mogunosti iskustva i drutvenog preobraenja. Znaajan dio teksta je posvetio analitici pojma kontingencije i onoga to su za Hegela bile furije zla u toku Francuske revolucije. U spajanju neodreenosti i odreenosti, u formama udorednosti i drave kao zbiljnosti uma, graanskog drutva. On takoer pre-milja Marxa (u skladu s novim tendencijama da se pre-milja Marx). Fascinantna je analiza i kritika iskustva povijesti kroz koje smo proli od 1990. do 1995. godine, koje otkriva da zablude, mrnja, porivi, neodlunosti i ostali subjektivizmi mogu preuzeti na sebe zbiljske utjecaje i bitno odrediti povijesne procese. Oni ne moraju ostati na margini povijesti, nego mogu dobiti formu stvaralake prakse. On donosi filologiju porijekla zla, ideologije rasapa, mo autoritarnog duha. Pokazao je smrtonosne himere nacionalizma, 256 PREGLED

subjektivizma, bijeg od uma. On analizira umnost drave i s tog stanovita kritizira nastojanja u Bosni i Hercegovini i na Balkanu uope, ukazuje na kljunu ulogu desubjektivizacije naroda koje, prema Hegelu, stvaraju lou dravu, jedno bolesno tijelo koje takoer egzistira, ali nema istinski realitet (Hegel). Posebno je znaajan doprinos rasvjetljavanju okolnosti rata u Bosni i Hercegovini i na osnovu vlastitog iskustva. Ovakva stanovita o slobodi seu sve do Karla Marxa, koji je u znaku rethinkinga, koji nam u novom liku za razumijevanje drave, drutva, demokracije, slobode ima ponuditi puno toga novog, iznenaujueg u spoznaji i uvidima u kapitalistiku modernu. Ono to nas fascinira to je svakako jedna produbljena analiza graanskog drutva, nacionalne ekonomije, to znai privatnog vlasnitva, rada, kapitala, da bi okonao s rasvjetljenjem, s minucioznom analizom, s idejom stalea koji je prevladavanje svih stalea, emancipacija ovjeanstva. Vezanost uz Marxa je vezanost za ideju slobodne volje i slobode, povrh staljinizma i totalitarizma. Time je Ivo Komi i expressis verbis na putu filozofije Hannah Arendt: Svaki je ovjek poetak, obdaren slobodom za zajedniko djelovanje, za moralni um. vor drame je stvaralaki um, osnova ovjekovog samo stvaranja. Ideja jedinstva nunosti i slobode, ovjeka i prirode, stvaranja novog u nepredvidljivosti povijesti. Novum je viestruk u kritikom nasljedovanju duha slobode i slobodnog ovjeka. Mo uma je mogua kao sveobuhvatna, veoma diferencirana forma ivota, kultura koja je snaga pomirenja, a ne diobe, sukoba religijskih sekti, novo-nastalih nacionalnih identiteta, rata kultura u smislu teza Sammuela P. Huntingtona koje je on izloio prije trinaest godina, vjerujui da je pronaao klju za razumijevanje i objanjenje suvremene svjetske situacije. Na kraju, trebalo bi rei da je ovo Komievo traganje za istinom, za moi uma, bitni doprinos spoznaji suvremenosti, modernoj filozofskoj suvremenosti, teoriji napretka, teoriji drutvenih institucija, dramaturkoj meditaciji o mijenama i o furijama zla, kako ih navodi Hegel. Posebno je to poglavlje Istina kao jezika kreacija u kojem je znaajan pristup novijoj povijesti u Bosni i Hercegovini, i prizivanje R. Rortyja. Iz kontingencije jezika... proizlaze nove slike intelektualnog i moralnog napretka (R. Rorty). Ovaj ameriki filozof, koji je nedavno umro, ima na umu jezik, koji je Proces spoznavanja samoga sebe, suoavanje s vlastitom kontingencijom, traganje za vlastitim uzrocima, identian je s procesom stvaranja novog jezika to jest stvaranje nekih novih metafora.

PREGLED

257

Time Ivo Komi i u kritikoj analizi furija zla u naoj zemlji dotie filozofiju R. Rortyja, ideju kontingencije, liberalnog drutva (Liberalno drutvo je ono iji se ideali ne ostvaruju silom, nego uvjeravanjem, ne revolucijom nego reformom...). Ukratko, u horizontu je sloboda kao vrijednost koja izmie tim kontingencijama. Stoga je Ivo Komi kritiki promiljao i analizirao tradiciju novije filozofije sve do Habermasa, francuskih filozofa (Derrida...) te e rei da Habermas pojmom racionalnosti koji je rekonstruktivan nudi alternativu Rortyjevom pojmu poetizirane kulture. On je i ovdje rekonstruirao onu tamu vremena, bijeg u ludilo, ono protiv ega se borio u toku posljednja dva desetljea u 20. stoljeu. To je ujedno uvid, interpretacija i historijsko svjedoanstvo. Sve je ovo umnogome osnaeno kritikom rekonstrukcijom Rortyjeve filozofije, pojma kontingencije, autoriteta, jezika, moi ironije, umjetnosti, napose romana. Ovdje je vanu uoiti razliku izmeu pojma jezika kod Heideggera i Rortyja. U njega je rije o ironiji i ironijskoj kulturi, o ironijskom liberalu za kojeg ne postoji istina koja bi bila apsolutno vaea. Na tragu uvida u takvo kompleksno podruje Ivo Komi je u veoma irokom rasponu, u jednom novom i inovativnom varijacijskom spletu, ponudio jedno pitanje: proirivanje granica mogunosti? Tu susreemo doista jednu iznimno znaajnu stilizaciju Rortyjeve filzofije: spoznajno traganje za istinom, moralno traganje za pravilom djelovanja, estetsko traganje za pravilom izraavanja stvaralatva. Drutvo i sloboda: Ivo Komi navodi Rortyja: Ako se pobrinemo za slobodu, istina se moe pobrinuti za sebe. On analizira one Rortyjeve kategorije koje su za njega sredinje i koje, s druge strane, uvode u razumijevanje mranog svijeta koji je ostavio iza sebe beskrajne patnje, stradanja. U poglavlju Razumijevanje kao praktina djelatnost analizira druge Rortyjeve kategorije, scenarij kontingencije, vokabulara, samoodreivanja u jeziku i umjetnosti. U tom je smislu Ivo Komi u raspravu uveo Charlesa Taylora, uvide u sposobnosti razumijevanja i djelovanja, novovjekovnu znanost, prosvjetiteljski humanizam, racionalnost kao sposobnost konstrukcije poretka po mjerilima znanja, ili razumijevanja... U ovom dobu je stvarno znaajno pitanje o suvremenom humanizmu, i to pod pritiskom patnje i ponienja. Uope filozofija, napose politika filozofija, obiluje raznim uvidima. Takav je onaj Johna Rawlsa koji i teorijski i praktini um izvlai izvan doktrinarnog podruja. Nastojanja i Rawlsa i Habermasa obuhvaaju sveobuhvatnu filozofsku doktrinu. U jednom veoma argumentativnom diskursu; a tei stvaralakom prevladavanju politikog pragmatizma i transcendentalizma, uvidom u plu258 PREGLED

ralizam graanskog drutva, u javni ili praktini um. Ivo Komi je na kraju uveo razdiobu izmeu filozofije i sociologije koja je viestruko uvjetovana. On kritiki priziva ideje Maxa Webera i uvodi pojam pulsacija. Pritom je uravnoteena pulsacija ideal kome se tei a ne pretpostavljeno stanje. Pred sobom imamo viestruko vrijedno djelo, obuhvatno, rasvjetljujue, inovativno kao znaajan doprinos suvremenoj filozofiji i teoriji socijalnih institucija, progresa racionalizacije i u smjeru individualiziranja socijalnih vrijednosti i moralnih normi. Svojim filozofskim analizama socijalnih aktera, stvaralakog uma, poputanja kauzaliteta, s uvidima u ljudske vrijednosti koje se razvijaju i ciklusima, vraajui sebi na iskustvo, sa snagom stvaralakog uma, Ivo Komi vlastitom originalnou, briljantnim stilom, a znano je odavno jo od Nietzschea da je stil istina, uvodi novi scenarij, teoriju socijalne pulsacije, uva svagda svoju kritiku distancu, uvijek s bolnim denunciranjem dogmatskog i petrificiranog ljudskog usavravanja. Zato s jedinstvenim zadovoljstvom preporuujem Socijalna mo uma. Uvod u teoriju socijalne pulsacije, stilistiki i misaono briljantno pisane eseje, visoko aktuelne u suvremenom dobu, u blizini olujnih previranja na planeti, a posebno u ovom dijelu Evrope, u kojem ideje Ive Komia postaju itljivije, djelo uglednog filozofa i sociologa koji ve desetljeima vraa nadu u mo uma koji ne pristaje na defetizam, rezignaciju i potpuni gubitak slobode. Njegovo djelo nas vodi ususret dramatinim budunostima,dramaturgiji uma i slobode. Vjerujem da e pitanja i ideje u djelu Ive Komia sve vie dolaziti do izraaja u kojima se razmatraju vrijednosti i norme u bitno ljudskom i obuhvatnom smislu.

PREGLED

259

Nevad Kahteran UDK 111.6 T. Izutsu (049.3)

IZUTSUOV DOPRINOS ISLAMSKIM STUDIJAMA1 IZUTSUS CONTRIBUTION TO ISLAMIC STUDIES2

Saetak Tekst je prikaz knjige Japanski doprinos islamskim studijama: naslijee Toshihika Izutsua otvoreno interpretaciji, Kulala Lumpur, IIUM Press, 2010. Summary The text is review of book Japanese Contribution To Islamic Studies : The Legacy Of Toshihiko Izutsu Interpreted, Kuala Lumpur, IIUM Press, 2010. Knjiga predstavlja kolekciju 19 tekstova o Toshihiku Izutsuu ( 4. 5. 1914 1. 7. 1993), eseja s trodnevne meunarodne konferencije odrane od 5. do 7. augusta 2008. godine u Kuala Lumpuru (the International Conference on Contemporary Scholarship on Islam: Japanese Contribution to Islamic Studies The Legacy of Toshihiko Izutsu /ICONSIST/). Ovi eseji pokrivaju razliita pitanja i teme koje su relevantne za Izutsuovo djelo, a koje se niu od svjetonazora (Weltanschauung), filozofije, misticizma/ sufizma, semantike, lingvistike, etike, pa do znanstvenog prouavanja religije. Takoer, tri lanka su uvrtena na arapskom jeziku i oni svjedoe u korist zanimanja za Izutsuov opus i meu arapskim itateljstvom. Knjiga predstavlja neizostavno tivo za sve one koji se zanimaju za opus T. Izutsua, biveg profesora s Keio univerziteta, predavaa na Imperijalnoj akademiji u Teheranu i McGillu u Montrealu te lana Institut International de Philosophie (Pariz).

Tekst je prikaz knjige Japanski doprinos islamskim studijama: naslijee Toshihiko Izutsua otvoreno interpretaciji, Kuala Lumpur, IIUM Press, 2010, 338 2 The text is review of book Japanese Contribution to Islamic Studies: The Legacy of Toshihiko Izutsu Interpreted, Kuala Lumpur, IIUM Press, 2010, 338 pp.
1

PREGLED

261

1) Struktura zbiljnosti u Izutsuovoj orijentalnoj filozofiji profesora Yoshitsugua Sawaija s Tenri univerziteta u Japanu predoava Izutsuov filozofskosemantiki pokuaj da integrira orijentalne tradicije miljenja u organsko jedinstvo nazvano orijentalna filozofija; 2) Lingvistika konstrukcija zbiljnosti: Izutsuova semantika hermenutika kuranskog Weltanschauunga dr. Abdul Kabira Hussaina Solihua (IIUM) fokusira se na orijentalne tradicije miljenja, poglavito islama, odnosno kljune kuranske pojmove iz etikih i teolokih perspektiva, gdje je semantika strukturalna analiza primijenjena na Kuran, sukladno autoru, prvenstveno metodolokog, a ne hermeneutikog karaktera; 3) Mjesto Mulla Sadrovog djela Kitb Al-Mashir u Izutsuovoj filozofiji profesora Shigerua Kamade sa Instituta za orijentalnu kulturu Univerziteta u Tokyju pokuaj je otkrivanja tipologije artikuliranja zbiljnosti, i to s naroitim fokusom na reenom djelu; 4) i 5) Kuranski svjetonazor zasluuje vie istraivanje Halila Rahmana Aara (Van, Turska) i Preispitivanje Izutsua u postmodernom okviru Janana Izadija i Ahmada Faramarza Gharamalekija, oba sa Univerziteta u Teheranu, istiu pozicije Izutsuovog akademskog pristupa i djela u suvremenom kontekstu; 6) Semantika metodologija u Izutsuovim kuranskim i sufijskim studijama arapski esej Mohameda Ben Nasra sa Instituta za humanistike znanosti u Parizu kazuje da je Izutsu bio zainteresiran za pomirbu izmeu dekonstrukcionizma i strukturalizma, inspiriran pisanjem Jacquesa Derride; 7) Izutsuove hermeneutike perspektive kuranske interpretacije Makota Sawaija sa Tohoku univerziteta u Japanu govori o upotrebi kuranskog horizonta u dubokom i holistikom znaenju kuranskih kljunih pojmova; 8) Fenomen sinonimije izmeu kuranskih vokabulara u mislima Toshihika Izutsua arapski esej Aliyya Reze Dada sa Ferdowsi univerziteta u Mashhadu, takoer o kljunim kuranskim pojmovima; 9) Bog i ovjek u djelima Toshihika Izutsua Ibrahima Abu Bakra s Nacionalnog univerziteta u Maleziji analizira ovaj odnos kroz nekoliko Izutsuovih djela; 10) Povezujui dogaaje iste svijesti: upotreba Izutsua kako bi se oslovio problem filozofije misticizma Sajjida Rizvija, direktora Centra za islamsku filozofiju Univerziteta Exeter analizira mogunosti istih mistikih iskustava; 262 PREGLED

11) Znaaj Izutsuovog naslijea za komparativne religije profesora usporednih religija Kojire Nakamure kazuje o Izutsuovim akademskim postignuima kao velikom doprinosu prouavanju i religijskog misticizma; 12) Izutsuov prinos prouavanju komparativnih religija: procjena njegovog djela Sufizam i taoizam Anisa Malika Thohe sa IIUM-a, inae prireivaa ovog editorijala, takoer je prinos prethodnoj temi; 13) i 14) Etiki diskurs u Kuranu: analitika studija pojma Hud u Izutsuovoj konceptualizaciji Ibrahima Shogara sa IIUM-a i Razvijanje etikih temelja islamske ekonomije: Pristup i doprinos Toshihika Izutsua Hafasa Furqanija i Mohameda Aslama Haneefa, obojica sa IIUM-a, kazuju o etikom diskursu; 15) Reference uspostave koncepta sukladno profesoru Toshihiku Izutsuu: koncept Allh kao primjer arapski esej Eisa Ali Al-Akouba s Univerziteta Aleppo istrauje izvore ili reference na kojima je Izutsu ustanovio kljune pojmove u kuranskom Weltanschauungu; 16) i 17) Procjena Izutsuovog razumijevanja pojma Allh u njegovom djelu Bog i ovjek u Kuranu Ahmada Moyia Gada i Isa Muhammada Maishanua, obojica iz Nigerije; Izmeu orijentalizma i islama: kratice Toshihika Izutsua Mehmeta Atalaya sa Univerziteta u Istanbulu govore o orijentalistikoj tradiciji koja je dominirala poljem islamskih studija na Zapadu; 18) i 19) Raskrivanje koncepta ovjeka i univerzuma u klasinim malajskim islamskim tekstovima koristei Izutsuov pristup Hussaina Othmana s Univerziteta Tun Hussein Onna u Maleziji i Naslijee Toshihika Izutsua u Turskoj: primjena semantike u suvremenim kuranskim studijama Necmettin Gkkira sa Univerziteta u Istanbulu govori o naslijeu malajskog i turskog govornog podruja, to jest njihovim lokalnim situacijama. K tomu jo, ako uobzirimo injenicu da je ve 1958. godine Izutsu prvi puta preveo Kuran s arapskog u japanski jezik i injenicu da je ovaj prijevod jo uvijek relevantan i u upotrebi odonda, te da je bio izvanredan u uenju stranih jezika (poznavao je preko dvadeset istonjakih i zapadnjakih jezika), jasno je da je rije o jednom od najveih japanskih mislitelja dvadesetog stoljea i ovomu u korist svjedoi njegovo ukljuenje u Japanese Philosophy: A Sourcebook (UHP, 2011.) prireivaa Jamesa W. Heisiga, Thomasa P. Kasulisa i Johna C. Maraldoa (vidjeti napose stranu 913). No, iako je odrastao u zen budistikoj tradiciji, studirao je itav niz filozofskih i mistikih tradicija. Otuda i njegovo zanimanje za lingvistiku, semantiku, lingvistiku filozofiju
PREGLED

263

i semiotiku, te inkliniranje ka postmodernizmu i suvremenoj novoj misli F. de Saussurea, Rolanda Barthesa, Jacque Lacana i Jacque Derride, kao i komparativnu filozofiju, odnosno meta-filozofiju filozofija, tj. temeljnu strukturu svih istonjakih filozofija koja zapoinje paljivom semantikom analizom strukture temeljnih koncepata svakog ukljuenog filozofskog sustava u ovoj svojevrsnoj rekonstrukciji istonjake filozofije (primjerice, vidjeti o tomu Izutsuov serijal o orijentalnoj filozofiji Keio University Pressa: http://www. keio-up.co.jp/kup/eng/series/8590.html ). I na kraju, no ne manje vano, suraivao je sa svojom suprugom Izutsu Toyoko na nekoliko eseja u izvanrednoj knjizi o japanskoj estetici.

264 PREGLED

Suad Kurtehaji UDK 94 (497.1)(049.3) ISTRAIVANJE UZROKA RASPADA SFRJ1 RESEARCH THE CAUSES OF THE DISSOLUTION OF THE SFRY2 Saetak Tekst je prikaz knjige Raifa Dizdarevia Put u raspad, Institut za istoriju u Sarajevu,2011. Summary The text of the book review Raif Dizdarevi Journey to the dissolution, Institute for History in Sarajevo, 2011. Raspad Socijalistike Federativne Republike Jugoslavije3 bit e dugo vremena predmetom naunog istraivanja. Autor se bavi problemima u kojima se avnojevska Jugoslavija nala nakon smrti njenog tvorca Josipa Broza Tita 4. maja 1980. godine. Knjiga Put u raspad Raifa Dizdarevia je sainjena od stenograma autorovih izlaganja na pojedinim tijelima kako savezne drave tako i Bosne i Hercegovine. Ti stenogrami imaju veliki znaaj za razumijevanje perioda koji su njima obuhvaeni, a to je od 1980. pa do zavretka autorovog mandata na najvioj dravnoj poziciji u SFRJ, poziciji predsjednika Predsjednitva SFRJ, to je uslijedilo 15. maja 1989. godine. Nesumnjivo je da su stenogrami autora sadrani u knjizi od velike vanosti za razumijevanje situacije u Jugoslaviji u periodu koji je obuhvaen jer je Raif Dizdarevi bio jedini iz Bosne i Hercegovine od nastanka junoslavenske zajednice, dakle od daleke 1918. godine, koji se nalazio na poziciji predsjednika jugoslavenskog parlamenta (predsjednik Skuptine SFRJ), ministra vanjskih poslova te na elnoj dravnikoj poziciji kao predsjednik Predsjednitva SFRJ.
Prikaz knjige autora Raifa Dizdarevia Put u raspad, Institut za istoriju u Sarajevu, 2011. 2 Review of the book by Raif Dizdarevi Journey to the dissolution, Institute for History in Sarajevo, 2011. 3 Skraeno SFRJ.
1

PREGLED

265

U knjizi autora se vidi da je on ulagao veliki napor da sauva jugoslavensku zajednicu, smatrajui da su Juni Slaveni unutar ove zajednice neuporedivo jai nego ako bi se ta zajednica raspala i svako krenuo svojim putem, to se kasnije i desilo. S Titom na elu, Jugoslavija je imala visoku reputaciju u svijetu. Sahrana Tita i prisustvo skoro cijelog svijeta na sahrani u Beogradu u maju 1980. godine pokazatelj je koliko je tadanja Jugoslavija bila uvaavana u svijetu. ak su pred zgradom Organizacije ujedinjenih nacija sve zastave 152 zemlje tadanje lanice Ujedinjenih nacija sputene na pola koplja, to je bio presedan. Za Jugoslaviju se govorilo da je zemlja s najvie prijatelja. Tu se zaista namee pitanje kako se mogao dogoditi jedan takav sunovrat zemlje za samo deset godina, u kojem je dolo do krvavog bratoubilakog rata. Odvajanje za Jugoslavensku narodnu armiju (JNA) koje je iznosilo 5,83 posto bruto nacionalnog dohotka uinilo je Jugoslaviju jednom od vojno najjaih sila u svijetu koja je bila spremna da se suprotstavi bilo kojem neprijatelju, a onda se sruila kao kula od karata a da je vojno nijedna zemlja nije napala. Prilog razumijevanju deavanja u Jugoslaviji moe se vidjeti iz sadraja stenograma Raifa Dizdarevia koji su imali tretman strogo povjerljivih ili strogo tajnih, te da je prema autoru ta povjerljivost i tajnost nestala samim raspadom Jugoslavije. Kao najvei problem koji se prema autoru pojavio i o emu on najprije govori u ovoj knjizi jeste privredna kriza za koju se ne uspijeva nai rjeenje, a koja se manifestira u velikom vanjskom dugu Jugoslavije koji je iznosio oko 20 milijardi amerikih dolara, a koji je nepotrebno stvoren sedamdesetih godina. Drava se nala u neokolonijalnoj poziciji vraajui uglavnom kamatu i pravei nova zaduenja pod nepovoljnijim uvjetima da bi vratila stara. Ovakvo stanje pratila je visoka inflacija i znaajan pad standarda radnih ljudi i graana, a razvijenije republike su poele da se preispituju u pogledu zadiranja u njihove novanike za zajednike obaveze. Drugi ozbiljan problem koji se pojavio poslije Titove smrti jesu sukobi na Kosovu 1981. godine, koji su zapoeli sa zahtjevima kosovskih Albanaca da Kosovo bude republika, a koji su represivnim mjerama smireni. Meutim, njihovi uzroci nisu eliminirani, to je nekoliko godina kasnije dovelo do jo snanije eskalacije. Rukovodstvo Srbije je ve tada trailo da se redefiniraju odnosi u federaciji, nezadovoljno ustavnim aranmanima od 1974. godine, jer su prema njihovom miljenju tim ustavom uinjene nepravde Srbiji kroz davanje iroke autonomije dvjema autonomnim pokrajinama u Srbiji: Vojvodini i Kosovu, a i jugoslavenska federacija je poprimila konfederalne elemente. Njihova teza je bila da su takvim rjeenjima Srbi oteeni. 266 PREGLED

to se tie Bosne i Hercegovine, ni ona nije poteena mnogih problema. U tom kontekstu autor govori o izboru Sarajeva odlukom donesenom 1978. godine od Meunarodnog olimpijskog komiteta za organizaciju Zimskih olimpijskih igara 1984. godine. Od oekivanja da to treba da bude zajedniki uspjeh i radost svih naroda i republika u Jugoslaviji, dolo je do osporavanja i zahtjeva, posebno slovenskih funkcionera, da se odustane od odravanja Olimpijade u Sarajevu. Time su se prema Bosni i Hercegovini rukovodioci drugih republika odnosili na jedan pomalo maehinski nain, tretirajui je kao zaostalu i nedoraslu sredinu. To je imalo i povratnu reakciju, koja se ogledala u tome da je bosanskohercegovako rukovodstvo poelo uoavati injenicu da graani Bosne i Hercegovine nisu ravnopravno tretirani u nekim organima u Federaciji, a prije svega u Saveznom izvrnom vijeu. Upornost tadanjeg bosanskohercegovakog rukovodstva opovrgnula je sve nevjerne tome jer je od mnogih dravnika te uvaanih gostiju, a posebno od Meunarodnog olimpijskog komiteta, stigla ocjena da su to do tada najbolje organizirane olimpijske igre. Finansijski je uspjeh takoer bio veliki jer je ostvaren isti prihod od preko 10 miliona dolara, plus trajna vrijednost onoga to je za Olimpijadu sagraeno. Time se Bosna i Hercegovina pokazala sposobnom za ozbiljne poduhvate. Autor dalje istie da je najvei udarac Bosna i Hercegovina doivjela s aferom Agrokomerc, koja je izbila u javnost u proljee i ljeto 1997. godine i koja je uinila trajne nepovoljne ekonomske i politike pozicije prije svega za Bosnu i Hercegovinu, ali i za jugoslavensku federaciju. Problemi vezani za ovu aferu su potpuno transparentno izneseni u stenogramima autora. Najuglednije svjetske agencije su pisale o ovom dogaaju kao o finansijskoj malverzaciji stoljea i samoubistvu jugoslavenskog sistema, te da je Agrokomerc slika i prilika jugoslavenskog drutva. To se sve deavalo u ionako tekoj ekonomskoj situaciji u Jugoslaviji. Ova afera dovela je do uklanjanja nekih od istaknutih politikih kadrova u Bosni i Hercegovini, a prije svega Hamdije Pozderca, koji je 1987. godine dao ostavku na poziciju potpredsjednika Predsjednitva SFRJ, ime je u nastupajuoj politikoj krizi oslabljen politiki establiment u Bosni i Hercegovini. Dolazak Slobodana Miloevia na politiku scenu Srbije i njegov prvi odlazak na Kosovo u aprilu 1986. godine oznaava ozbiljan zaokret u politikom kursu Srbije, koja sve vie iskazuje nezadovoljstvo ustavnim rjeenjima od 1974. godine i trai redefiniranje odnosa u jugoslavenskoj federaciji. Takvom politikom pored sve tee ekonomske situacije dolazi do podvojenosti i u politikom smislu na jugoslavenskoj sceni.

PREGLED

267

Pritom ameriki strateg Brzezinski, o emu autor govori, iznosi tezu da historija u zadnjih desetak godina pokazuje da je nacionalizam jai od ideje komunizma, te da je to taka na kojoj e se slomiti jugoslavenski komunizam. Borba protiv komunizma kao bauka koji se nadvio nad Evropom i svijetom je bio najvaniji ameriki vanjskopolitiki cilj. Dakle, ruenje Jugoslavije nije cilj, ali ako je to jedini nain da se slomi komunizam onda je to prihvatljivo za ameriku politiku. Sredinom maja Raif Dizdarevi preuzima poziciju predsjednika Predsjednitva SFRJ. To je godina u kojoj Miloevi spontanim4 mitinzima nastoji oboriti vlast u Vojvodini, Crnoj Gori i na Kosovu, to mu je na kraju i uspjelo, i time proiriti svoj utjecaj kako bi stvorio pretpostavke u glasakom tijelu za promjene koje je srbijansko rukovodstvo nastojalo izvriti najprije u Srbiji, a koje su se sastojale u reduciranju a potom i ukidanju autonomije Kosovu i Vojvodini, dok je Jugoslaviju trebalo okrenuti na centralistiki put. Ovakva politika Miloevia je imala za posljedicu adekvatan odgovor prije svega u politici Slovenije i Hrvatske, koji se ogledao da su se poele otvoreno zagovarati opcije koje su se kretale od transformacije Jugoslavije u konfederaciju do isticanja zahtjeva za razdruivanjem od Jugoslavije. Autor je u periodu svog mandata ulagao ogromnu energiju da smiri strasti i da se nau rjeenja koja e pomiriti strane. Pritom se rukovodio opstankom Jugoslavije kao najpogodnijim okvirom za ivot svih junoslavenskih naroda. Moda je autor trebao biti eksplicitniji u oznaavanju krivaca i podstrekaa za voenje mitinga jer je nesumnjivo da je iza takve politike stajao Slobodan Miloevi i to se ve tada trebalo potpuno otvoreno rei. Upakovane ocjene dovele su do toga da je Miloevi uspio kanaliui nacionalistiku energiju srpskog naroda ispoljenu na mitinzima da obori rukovodstva najprije u oktobru Vojvodine, potom u novembru Kosova i na kraju u januaru Crne Gore. Zadnji pokuaj kosovskih Albanaca da se odupru ustavnim promjenama kojim bi im se ukinula autonomija data ustavnim aranmanima od 1974. godine bila je u trajku do posljednjeg daha preko hiljadu rudara iz Trepe. Ovaj dogaaj uzdrmao je Jugoslaviju i unitio joj je meunarodni ugled jer je veliki broj stranih dopisnika pratilo dogaaje, a o emu autor podrobno govori. Rudari su na kraju izmanipulirani. Udovoljeno je njihovim zahtjevima u pogledu ostavki marionetskog rukovodstva kosovskih Albanaca, ali je uvedeno vanredno stanje, to je omoguilo Miloeviu da dovri zacrtani projekt.
4

Radi se o dobro isplaniranim mitinzima koji su imali za cilj da iznude ostavke pojedinih pokrajinskih i republikih rukovodstava kako bi se onda na njihovo mjesto instalirali Miloevievi poslunica. Srbijanski politiari su ove predstave zvali dogaanjem naroda aludirajui na spontanost naroda to nije imalo nikakve realne osnove.

268 PREGLED

Sve su to bili potezi kako bi se stvorile pretpostavke za promjenu Ustava Srbije, to se i desilo, o emu autor govori, te je kosovski parlament 23. marta 1989. godine izglasao ukidanje svoje autonomije dok su armijski tenkovi i srbijanska policija bili postavljeni oko zgrade Skuptine Kosova, to je predstavljalo nenormalan pritisak da se donesu eljene odluke. Nakon toga je Srbija usvajanjem ustavnih amandmana 28. marta 1989. godine uspostavila eljenu dravnost na cijeloj svojoj teritoriji. Iako je tada Slobodan Miloevi izjavio da je Srbija konano vrsto stala na svoje noge, politika kojom se napravilo takvo stanje iziritirala je sve nesrpske narode, tako da su i drugi, a prije svega Slovenci, krenuli s promjenama svog ustava i redefiniranjem vlastitog poloaja u jugoslavenskoj federaciji. Autor se detaljno bavi dogaajima do tog momenta jer je bio sudionik i vaan akter. O dogaajima neposredno poslije zavretka njegovog mandata govori vrlo kratko. Tako iznosi da se nakon ustavnih promjena Srbija suoila s ogromnim nezadovoljstvom kosovskih Albanaca, to je rezultiralo najveom krizom na tom prostoru. Ta kriza je dovela do toga da je Predsjednitvo SFRJ nakon zavretka mandata Raifa Dizdarevia, kad je poziciju predsjednika Predsjednitva SFRJ preuzeo srbijanski lan Borislav Jovi, donijelo odluku da vojska moe pucati na demonstrante, to Predsjednitvo na elu s Raifom Dizdareviem nije dozvolilo. Demonstracije su poetkom 1990. godine zahvatile cijelo Kosovo i bilo je mnogo rtava, da bi Srbija u julu 1990. godine donijela zakon kojim se ukidaju parlament i vlada Kosova, ime je likvidirana autonomija. Ovim potezima otvorena je Pandorina kutija, koja e dovesti do nepomirljivih razlika meu narodima i republikama SFRJ, to je za posljedicu imalo disoluciju Jugoslavije. Miloevieva politika je, ne uvaavajui ravnopravnost i granice federalnih jedinica u nastojanju da prekomponira jugoslavenski prostor po mjeri srpskih interesa, dovela do najveeg stradanja i egzodusa u Evropi od zavretka Drugog svjetskog rata. I na kraju treba istai da materijal sadran u stenogramima Raifa Dizdarevia u ovoj knjizi predstavlja neprocjenljivu grau za razumijevanje dogaaja koji su prethodili slomu jugoslavenske zajednice.

PREGLED

269

In memoriam

Nijaz Durakovi (1949-2012) Povodom smrti Nijaza Durakovia Oaloena porodico Durakovi, dame i gospodo, uvaeni lanu Predsjednitva gospodine Izetbegoviu, cijenjeni rektore aklovica, potovani gospodine Tihiu, kolegice i kolege, Smrt naeg Nijaza Durakovia sviju nas je iznenadila, pogodila i uznemirila. Suoenje s ljudskom konanou, svakog puta, pa i ovoga, prilika je da se upitamo o svojoj dobroti. Nijazu Durakovu te dobrote prema ljudima i svijetu nije nedostajalo. Po moralnom i idejnom habitusu on je bio ljeviar, socijaldemokrat, humanist, Bosanac, bio je Bonjak, hrabar i istinoljubiv ovjek. U svijetu u kome ivimo Durakovi se ponosio, i to s pravom, svojim demokratskim ubjeenjima. Jer, bolje od mnogih je znao da se pomodno relativiziranje podjela na ljevicu i desnicu, tako prisutno u pojedinim dijelovima svijeta, ne moe, niti treba, nekritiki i slijepo ekstrapolirati na nae prilike. Bosanskohercegovaka i balkanska zbilja je jo takva da je biti na ljevici stvar humanistikog etosa, izbora Istine, Jednakosti i Dobra kao naela gradnje svijeta, a ne pitanje partijsko-politikih svrstavanja. U ovom smislu Durakovi je kao humanist i demokrat bio ljeviar. Durakoviu je svijet bio nezamisliv bez Stoca, i ta zaviajna dimenzija bila je jako naglaena u njegovom ivotu. Naprosto mu je bilo drago to je iz Stoca. U svojim formativnim gimnazijskim godinama on je bio ponesen matanjima o revolucionarnoj karijeri stolakih mladia Asima Behmena i Mustafe Golubia, dvojice ljudi o kojima je mnogo znao i esto priao, i iji 273

PREGLED

su likovi na njega ostavili jak dojam, ali je isto tako bio upoznat s politikom djelatnou efkije Behmena, zamjenika Mehmeda Spahe i ministra svih meuratnih jugoslavenskih vlada. Kao stasao ovjek i odgovorna politika linost u bosanskohercegovakim prilikama sedamdesetih i osamdesetih godina, naslanjao se na politiku liniju Hamdije Pozderca, Branka Mikulia i Rodoljuba olakovia. Durakovi se rodio 1949. godine u Stocu te tu zavrio osnovno i gimnazijsko obrazovanje. kolske 1966/67 upisuje studij sociologije, koji zavrava 1971. godine. Ve 1973. upisuje interdisciplinarni postdiplomski studij Socioloki aspekti jugoslovenskoga drutva te iz oblasti nacionalnog pitanja magistrira 1975. Na Fakultet politikih nauka u Sarajevu primljen je kao asistent na predmetima Meunarodni odnosi i Uporedni politiki sistemi 1977. godine. Doktorsku disertaciju Aktuelnost Lenjinove misli o nacionalnom pitanju odbranio je 1979. godine, da bi sljedee godine bio izabran u zvanje docenta na spomenutim predmetima. U zvanje vanrednog profesora biran je 1984. godine, a 1988. u zvanje redovnog profesora. Izvodio je nastavu, pored matinog fakulteta, na Vioj upravnoj koli u Sarajevu, zatim na pravnim fakultetima u Sarajevu, Zenici i Tuzli. Jedan je od utemeljitelja postdiplomskog studija na Fakultetu politikih nauka Sarajevo a funkciju predsjednika Vijea postdiplomskog studija obavljao je dvanaest godina. Za sve to vrijeme u funkciji mentora izveo je veliki broj magistranata i doktoranata. U periodu od 1979. do 1990. bio je angairan u kao nauni saradnik u Institutu za prouavanje nacionalnih odnosa. Bio je glavni i odgovorni urednik asopisa Opredjeljenja te asopisa Sveske, a lan redakcije Lica, Pregleda, Pravne misli i Socijalizma. Bio je rukovodilac vie naunoistraivakih projekata od kojih treba istai sljedee: Zajednitvo i nacionalni odnosi u BiH, Migracije i nacionalni odnosi u BiH, Jevrejska kulturna batina u BiH, Jezik i kultura Roma, Reforma visokog obrazovanja na principima Bolonjske deklaracije na Sarajevskom univerzitetu. to se tie politikog angamana, bio je lan Predsjednitva SKBiH (1985-1988), zatim je izabran za predsjednika Saveza komunista BiH 1988., lan je Predsjednitva CKSKJ (1988-1991), utemeljitelj je i prvi predsjednik reformiranog SDP-a (1992), a funkciju predsjednika SDP-a obavlja do 1997. U ratnom periodu bio je lan Predsjednitva Republike BiH. Bio je uesnik niza domaih i meunarodnih naunih konferencija, a mnogi njegovi referati i saopenja objavljeni su u domaim i meunarodnim asopisima. Objavio je oko dvije stotine studija, lanaka i osvrta, a autor je i esnaest knjiga od kojih izdvajamo: Aktualnost Lenjinove misli o nacionalnom pitanju, Kontraverze o nacionalnom i nacionalistikom, Prevara Bosne, Savremeni politiki sistemi, Meunarodni odnosi, Prokletstvo Muslimana, Uporedni politiki 274 PREGLED

sistemi. Prvi se od bosanskohercegovakih profesora odvaio autorski napisati djelo o meunarodnim odnosima i komparativnoj politici. Durakovi je vrlo esto pisao za medije, tako da je bio kolumnist sarajevskog magazina Svijet, magazina BH Dani, povremeno splitskog tjednika Feral Tribune, podgorike Pobjede, rijekog Novog lista, beogradske Borbe, a objavljivan je u mnotvu domaih i stranih publikacija. Teko je ovom prilikom iz Durakovieva znanstvenog opusa izdvojiti njegove nosee ideje, za to je potrebno drugo vrijeme i prostor, ali se ipak kao znalci i potovaoci njegovog djela, smatram, moemo sloiti s ocjenom da su njegovo djelo proimale tri nosee ideje: ideja nacionalne ravnopravnosti; vizija i politika praksa multinacionalne Bosne i Hercegovine te ideja odbrane bosanskohercegovakog drutvenog i dravnog subjektiviteta. Osamdesetih i devedesetih godina prolog stoljea, u godinama krize socijalizma i raspada Jugoslavije, Durakovi se legitimirao kao beskompromisni znanstveni i politiki kritiar ideje i prakse nacionalizma, meunacionalne mrnje i nacionalne diskriminacije. Kao politiki najizraslija i najodgovornija politika linost tih godina u zemlji, budui da je bio predsjednik jedne i jedine najvee politike stranke SKBiH, on se cijelim svojim biem zalagao za ouvanje nacionalne, kao ljudske, graanske ravnopravnosti svih ljudi i naroda u Republici. Durakovi je i tih godina znao da je svako naruavanje bosanskoga klatna nacionalne ravnopravnosti Bonjaka, Srba i Hrvata samo uvod u sukobe koji su se u ratnoj formi devedesetih godina i desili. Klju opstanka BiH je afirmacija, ravnopravnost i jednakopravnost njenih naroda u okvirima demokratski drutvenih i politikih odnosa, sie je njegovog koncepta nacionalnog pitanja u BiH, a to je ujedno i njegov bitan doprinos teoriji nacije i nacionalnih odnosa u domaoj znanosti. Nijaz Durakovi izgradio je osoben stil u politici i javnom djelovanju: nije imao strahopotovanja pred svjetovnim autoritetima i centrima moi, govorio je i djelovao autorski, kreativno i odvano, ne plaei se rizika, ali bez oholosti i arogancije. Djelovao je oslukujui volju i misao naroda, obinih ljudi, i zato su ga oni potovali, cijenili i voljeli. Prof. dr. air Filandra dekan Fakulteta politikih nauka

PREGLED

275

Senadin Lavi NIJAZ DURAKOVI (1949-2012) IZ LEKSIKONA SOCIOLOKIH POJMOVA (u pripremi za objavljivanje) DURAKOVI, Nijaz (Stolac, 1. januara 1949 Sarajevo, 29. januara 2012), sociolog, politolog, teoretiar prava, javni politiki djelatnik. U Stocu je zavrio osnovno i gimnazijsko obrazovanje. Durakovi je studirao sociologiju i politologiju na studijima u Sarajevu, Beogradu i Zagrebu. On je akademske 1966/67. godine upisao studij sociologije na Fakultetu politikih nauka u Sarajevu, koji zavrava 1971. godine. Na interdisciplinarni postdiplomski studij pod nazivom Socioloki presjek jugoslavenskog drutva upisuje se 1973. godine, a studij se organizira u saradnji univerziteta u Sarajevu, Beogradu i Zagrebu. Iz oblasti nacionalnog pitanja magistrirao je 1975. godine. Na Fakultetu politikih nauka u Sarajevu zapoeo je 1977. godine kao asistent na predmetima Meunarodni odnosi i Uporedni politiki sistemi. Doktorsku disertaciju na temu Aktuelnost Lenjinove misli o nacionalnom pitanju odbranio je 1979. godine. Ve 1980. godine izabran je za docenta na spomenutim predmetima, 1984. je promoviran u zvanje vanrednog profesora, a od 1988. godine u zvanje redovnog profesora na predmetu Savremeni politiki sistemi. U toku svoje znanstvene karijere posebno se bavio istraivanjima iz oblasti nacionalnog pitanja, politikih sistema i meunarodnih odnosa. Pored znanstvenog angamana, Durakovi je bio jedan od prepoznatljivih politikih djelatnika na bosanskohercegovakoj i jugoslavenskoj politikoj pozornici osamdesetih godina XX stoljea. Bio je lan predsjednitva SKBiH (19851988), zatim predsjednika Saveza komunista BiH od 1988. godine, lan je predsjednitva CKSKJ (1988-1991), utemeljitelj i prvi predsjednik reformiranog SDP-a (1992), a funkciju predsjednika SDP-a obavlja do 1997. U ratnom periodu (1992-1995) bio je lan Predsjednitva Republike BiH. Bio je glavni i odgovorni urednik asopisa Opredjeljenja, asopisa Sveske, lan redakcija mnogih drugih asopisa (Lica, Pregled, Pravna misao, Socijalizam itd.). Bio je rukovodilac vie naunoistraivakih projekata, od kojih
PREGLED

277

treba spomenuti sljedee: Zajednitvo i nacionalni odnosi u BiH, Migracije i nacionalni odnosi u BiH, Jevrejska kulturna batina u BiH, Jezik i kultura Roma, Reforma visokog obrazovanja na principima Bolonjske deklaracije na Sarajevskom univerzitetu itd. Durakovi je izuzetno plodan autor, a vie njegovih knjiga je prevedeno na svjetske jezike (francuski, njemaki, ruski, arapski, u dijelovima i na engleski jezik); vie njegovih knjiga, posebno Prokletstvo muslimana, ali i Tragedija Bosne i Prevara Bosne, doivjelo je vie izdanja, kao i njegov udbenik o Uporedni politiki sistemi. U periodu od gotovo tri decenije naune, strune i publicistike djelatnosti, Durakovi je u raznim publikacijama, asopisima, tjednicima i dnevnim novinama, posebice u vidu studija, lanaka, osvrta i prikaza, objavio vie od 200 radova. Ujedno je bio redovni kolumnist u sarajevskom magazinu Svijet, magazinu BH Dani, povremeno u splitskom tjedniku Feral Tribune, u podgorikoj Pobjedi, u zagrebakom Ark Zinu, beogradskoj Borbi, rijekom Novom listu. Dio tih radova je sabran u posebnim publikacijama, kao to su npr. Bosanki izazovi. Naroito u ratnom periodu, Durakovi je dao niz intervjua svjetskim printanim medijima, od kojih treba izdvojiti intervju strunom amerikom asopisu The New Yorker te intervjue za London Times, New York Times, Frankfurter Rundschau, The Courier, Le Monde, Figaro, moskovsku Pravdu, The Christian Science Monitor, Deutsche Welle, El Pais, La Stampa, Zricher Zeitung, Sydney Herald Tribune itd. Durakovi je napisao sljedee knjige: Klasno i nacionalno u samoupravnom drutvu, Sarajevo (1977), Delegatski sistem, Sarajevo (1979), Aktuelnost Lenjinove misli o nacionalnom pitanju, Sarajevo (1983), Geneza razvoja Jugoslavenskih muslimana, Beograd (1985), Kontroverze o nacionalnom i nacionalistikom, Sarajevo (1986), Prokletstvo Muslimana, I izdanje, Sarajevo (1993), II izdanje, Sisak-Zagreb (1994), III izdanje, Ljubljana (1994), IV izdanje na slovenskom jeziku, Ljubljana (1994), V izdanje, Frankfurt (1995), VI izdanje, Tuzla (1998), VII izdanje, Sarajevo (2001), VIII izdanje, Sarajevo (2003), Bosanski izazovi, Sarajevo (1999), Muhamed Filipovi & Nijaz Durakovi, Tragedija Bosne, I izdanje, Sarajevo (2004), Muhamed Filipovi & Nijaz Durakovi, Tragedija Bosne, II izdanje, Sarajevo (2005), Prevara Bosne, Sarajevo, (2005), Prokletstvo Muslimana, izmijenjeno i dopunjeno izdanje na arapskom jeziku, Kairo (2006), Prokletstvo Muslimana, izmijenjeno i dopunjeno izdanje na arapskom jeziku, Tripoli (2007).

278 PREGLED

Za predmete koje je predavao na Fakultetu politikih nauka priredio je i napisao sljedee udbenike: Uporedni politiki sistemi, Sarajevo (2000), Savremeni politiki sistemi, Sarajevo (2006), Meunarodni odnosi, Sarajevo (2009).

PREGLED

279

enana Buturovi (1934-2012) U subotu, 28. januara 2012., oko 20 sati, dobio sam sms poruku od Lade: Mirsade, tuna vijest. Moja majka enana Buturovi umrla je jutros u 05:20 sati. Vama sam mislila javiti prije, dok je bila bolesna, ali nadala sam se boljem. Na ovu konsternaciju, kao dodatno optereenje, svalila se i moja sprijeenost da prisustvujem denazi, dva dana poslije, u ponedjeljak, 30. januara 2012. Znai, bila je bolesna posljednjih mjeseci... Imao sam privilegiju da posljednjih nekoliko godina esto razgovaram sa enanom, putem telefona. Znala je zvati u razliitim prigodama povodom izlaska iz tampe Ladine knjige Treptaj anra, ili povodom novog izdanja njene knjige o Moriima, povodom rada na drugom izdanju Bosanskomuslimanske epike..., rada na pripremi pjesama Omera Zagorca i slino ali uvijek bi to bio polusatni, ili ak i dui razgovor, u kome bismo se dotakli razliitih tema iz struke. Zapravo, ona je vie govorila, a ja sam, uglavnom, sluao. Iznosila je svoja zapaanja, ideje, sudove o odreenim problemima, ponekad pitala za moje miljenje i uglavnom su to bile strune opservacije na odreene teme iz usmene knjievnosti. Govorila je o stvarima koje radi ili ima namjeru raditi, dakle radila je do posljednjeg dana. Nisam upoznat sa detaljima njene bolesti, ne znam koliko dugo je bila sprijeena da bdi nad svojim rukopisima, ali znam da nije bila potpuno zdrava ni prije, da su je razne bolesti i ivotne nevolje sustizale, pa je
PREGLED

281

opet radila na velikim projektima, za koje je bila potrebna velika energija. Radila je vie stvari istovremeno: na drugom izdanju studije Morii, pa kada je to apsolvirala na drugom izdanju Bosanskomuslimanske epike..., a istovremeno i na svom dugogodinjem, ak viedecenijskom, projektu pjesmama koje je sakupila i zabiljeila od pjevaa Omera Zagorca. Znajui njenu ozbiljnost, sa kojom je, recimo, priredila i istraila Hrmannovu zbirku, bio sam ubijeen da to izdanje Zagorevih pjesama mora sadravati sve neophodne filoloke elemente. Samo pedantni i odgovorni znanstvenici, oni koji su svjesni ta znai vrijeme u nauci, usuuju se i odluuju na ponovljena, redigirana i dopunjena, izdanja svojih prethodno objavljenih djela. Studija Morii smisao sjeanja i pamenja objavljena je 2009. godine kao obnovljeno i dopunjeno izdanje prethodne studije Morii od stvarnosti do usmene predaje (1983). Kada se prvi put pojavila knjiga o junacima nae poznate balade, izazvala je veliko interesiranje. Autorica je ve u naslovu trasirala put svoga bavljenja ovom temom junake i dogaaje opjevane u baladi smjestiti u odreeni knjievni i historijski kontekst. Trebalo je, stoga, istraiti sve segmente vezane za samu baladu, njen nastanak i usmeno trajanje, sve segmente vezane za brojne varijante iste balade, kako cjelovite tako i one fragmentarno sauvane, doi do drugih pjesama kao i brojnih predaja na istu temu. S druge strane, u historijsku zbilju autorica je ulazila kroz obimnu grau, razliita dokumenta pohranjena u brojnim arhivima. Priloeni notni zapis pjesme uradila je Dunja Rihtmanotri, prema snimku koji je napravila sama autorica, a u izvedbi Igbala Ljuce. U drugom izdanju knjige (2009) enana Buturovi je djelimino odustala od metodolokog polazita da junaci i dogaaji opjevani u pjesmi moraju imati svoje uporite u historijskoj zbilji, da su to, zapravo, dvije razliite zbilje koje su uvjetovane jedna drugom. U podnaslovu obnovljenog izdanja stoji Smisao sjeanja i pamenja, a dodatna elaboracija se donosi u posljednjem poglavlju Fotografijom do isprekidanih sjeanja, u kome se insistira na razlikovanju dvaju vanih kulturnohistorijskih pojmova pamenje i sjeanje. Sami pojmovi donekle reminisciraju prethodne sjeanje odgovara pojmu stvarnost, a pamenje pojmu usmena predaja ali se oni vie ne uzimaju opozitno, kao njihovi prethodni parnjaci, ve kompozitno, kao pojmovi koji su sada na istim stranama, ali i pojmovi koji se, zapravo, kvalitativno razlikuju, u smislu da sjeanje na stvarnost kvalitativno prelazi u pamenje usmene predaje. Drugo izdanje je, dakle, dodatno obogaeno itavim nizom fotografija za baladu vanih lokaliteta i linosti koje se dovode u vezu sa porodicom Mori.

282 PREGLED

Knjiga Bosanskomuslimanska usmena epika vana je prvenstveno zbog toga to se u domaoj znanstvenoj i akademskoj zajednici istovremeno etabliraju dva naziva bosanska i muslimanska za epiku koja je, kao uostalom i pisana knjievnost, bila svrstavana u srpsku ili hrvatsku. Buturovi, zapravo, samo slijedi nazivlje koriteno jo krajem XIX i poetkom XX stoljea od strane znaajnih sakupljaa bonjake epike Koste Hrmanna, Luke Marjanovia i Milmana Parryja kojima, generalno, pripadaju velike zasluge za afirmaciju spomenutih naziva. Druga znaajka knjige je u ve ranije prepoznatoj studioznosti autorice: u temeljitom istraivanju pisanih spomenika o postojanju epske tradicije u najdubljoj prolosti, pa do svih, ba svih, vie ili manje znaajnih zbirki, meu kojima su i one najznaajnije. Zatim se, nita manje studiozno, autorica bavi svim strunim radovima o bonjakoj epici, to je, zasigurno, najbolji struni rad te vrste. Sredinji dio knjige posveen je fenomenu bonjake epike, odnosno, epskim pjesmama, temama i junacima. Buturovi vjeto koristi Braunove i Schmausove tematske klasifikacije, ali ih i upotpunjava, insistirajui na multipojavnosti i, istovremeno, suponirajuu Schmausovom svoenju cjelokupne epike na krajiku, svojim pristupom o postojanju vie tipova bonjake epike. Puno truda i energije utroeno je i u poglavlje o junaku Aliji erzelezu. Kreui se izmeu ve tada brojnih radova o historijskoj utemeljenosti lika, autorica nudi, na temelju nekih novih dokumenata, potpuniju sliku o ovom znamenitom junaku. U razgovorima o novom izdanju ove knjige enana je eljela ukljuiti i nove spoznaje do kojih je dolazila istraujui pjesme Omera Zagorca, ali i pjesme iz jo uvijek neistraene Parryjeve zbirke. Studija sa kojom je enana ula u znanstvene krugove pojavila se jo davne 1966. godine, a nastala je, upravo, kao rezultat prireivanja za novo izdanje Hrmannove zbirke (Studija o Hrmannovoj zbirci). Ovom studijom autorica kao da je eljela doi do svih onih informacija za koje smo bili uskraeni sa pojavom Hrmannove zbirke: informacija o pjevaima od kojih su zapisivane pjesme, o krajevima i predjelima iz kojih su dolazili pjevai i njihove pjesme. Uz te, ponuene su i one koje su nastale kao rezultat analize pjesama, informacije o pjesmama i temama, o junacima i priama. Kao rezultat bavljenja Hrmannovom zbirkom pojavila se i knjiga sa pjesmama koje nisu bile uvrtene u zbirku i, ovaj put, sa svim potrebnim podacima o samim pjesmama. Osim ovih, enana Buturovi je objavila itav niz drugih radova po raznim asopisima u Bosni i Hercegovini i inostranstvu. Uesnica je i brojnih eminentnih skupova u inostranstvu na kojima je prezentirala svoje radove. U tim radovima doticala se pitanja, uglavnom, vezanih za bonjaku epiku, ali i druPREGLED

283

ge oblasti bonjake usmene knjievnosti: pitanja drugih junaka, poput Tale, Muje i Halila Hrnjice, zatim, posebice pitanja krajikih junaka i krajikog identiteta. Nita manje vanim ne moe se smatrati ureivaki rad enane Buturovi. Pored ve spomenute Hrmannove zbirke, koju je, uzgred reeno, za svako novo izdanje upotpunjavala novim spoznajama (bila su dva ponovljena izdanja njenom rukom prireivana: 1976. i 1990), pjesama neuvrtenih u Hrmannovu zbirku (1966), uredila je monografiju Epska narodna tradicija muslimana BiH od poetka 16. vijeka do pojave zbirke Koste Hrmanna (1972-1973), hrestomatiju Narodna knjievnost, Bosanskohercegovaka knjievna hrestomatija (u koautorstvu sa Hatidom Krnjevi i Ljubomirom Zukoviem, 1972), Narodnu knjievnost Srba, Hrvata, Muslimana i Crnogoraca (sa Vlajkom Palavestrom, 1974), antologiju Usmena epika Bonjaka (1995), Od erzelez Alije do Tala Lianina (1996), Antologiju bonjake usmene epike (1997), Djevojka ptica zlatna perja(antologija usmene prie u BiH, sa Ladom Buturovi, 1997), Bonjaka knjievnost u knjievnoj kritici, usmena knjievnost, knjiga II (koautor Munib Maglajli, 1998), Antologiju bonjakih lirskonarativnih pjesama balade i romanse (koautor Lada Buturovi,2000), Narodne pjesme Bonjaka, izbor iz zbirki Koste Hrmanna (2001) Dobitnica je i nekoliko znaajnih nagrada i priznanja za svoj rad: Nagrada Svjetlosti 1977, Nagrada Veselin Maslea za nauku 1980, estoaprilska nagrada 1986, Orden zasluga za narod sa srebrenim zracima 1988. Sedam godina bila je na elu Zemaljskog muzeja (1996-2003), a nekoliko semestara drala je i predavanja iz usmene knjievnosti na Mostarskom univerzitetu Demal Bijedi. Bila je zasigurno najbolji poznavalac usmene epike Bonjaka, jedan od najboljih poznavalaca usmene knjievnosti uope, bila je znanstvenica sa meunarodnom reputacijom, iji su radovi citirani u Bosni i Hercegovini i izvan njenih granica. Bila je znanstvenica staroga kova, a to znai da je sve ega se dotakla dovodila do znanstvene dovrenosti. Nije voljela proizvoljnost ni voluntarizam, imala je, prije svega, poten odnos prema znanosti i injenicama. Bojim se da je ovu osobinu odnijela zajedno sa sobom, imamo li vie takvih u znanosti danas? Uostalom, dometi se, svaki, pa i znanstveni, mjere po onome to ostaje. Moe li se, stoga, zamisliti naa znanost o usmenoj knjievnosti bez knjiga koje je za sobom ostavila enana Buturovi? Ne samo da ne moe sada nego nee moi ni ubudue.

284 PREGLED

elim da vjerujem da je svjetski slavljena naa epika u enani Buturovi imala adekvatnog sagovornika. Samo, ko e se nai da dovri priu o Omeru Zagorcu? Neko e, ipak, morati kako bi se jo jednom pokazalo (poslije afera Kajia iz Drenice i olakovievog Murata Kurtagia iz Roaja) da je bonjaka epika poslije Meedovia nastavila da traje, u svom najboljem obliku, sve do kraja XX stoljea. Da je poivjela enana Buturovi bi to dokazala.

Mirsad Kuni

PREGLED

285

Dragutin Braco Kosovac (1924-2012) Malo je onih koji poklanjaju svoju duu, a zauzvrat ne trae nita. Malo je onih koji dosegnuvi vlastitu konanost ivota u trajnu zaostavtinu svima ostavljaju djela koja svijetle i u najveoj tami, i koja, kao takva, jesu konstante svih sistema vrijednosti i koja za krajnju svrhu i konaan cilj imaju razvoj drutva i pojedinca u humanistiko-emancipatorskom diskursu. Ba takav velikan je bio Dragutin Braco Kosovac, ovjek koji je svojim radom, zalaganjem, moralnim i etikim credom zasluio visoko mjesto meu velikanima bosanskohercegovakog drutva. Dragutin Braco Kosovac roen je 10. januara 1924. godine u Sarajevu, prema kojem je tokom itavog svog ivot gajio beskrajnu i istu ljubav, ostajui uz Sarajevo i Sarajlije i kad im je bilo najtee. Beskrajno je i Sarajevo voljelo svog Bracu; njegov irok, srdaan osmijeh, govorile su Sarajlije, ulijevao je toplinu i povjerenje, a onima koji bi se s Bracom prvi put sreli inilo se da za sagovornika imaju starog prijatelja i znanca sa kojim kao da samo nastavljaju priati neposredno i prisno, kao da se ve godinama znaju. Bracina komunikacija sa Sarajlijama iz njegove generacije, koji su ga pozdravljali sa VOZDRA COBRA, oznaavala je etiku meuljudskih odnosa graana Sarajeva. Ta etika je: biti raja u raji i za raju. Dragutin Braco Kosovac je u svim domenima svoga angamana unosio optimistiko svjetlo, uspostavljajui odgovoran i korektan odnos prema pojedincu i potujui njegovo dostojanstvo, i samim tim uzdiui dignitet bosanskohercegovakog ovjeka i drutva uvijek i ponovo na stepenicu vie. Njegov ivotni put bio je irok i vrijedan potovanja, protkan najviim humanistikim, antifaistikim i etikim vrednotama, koje svaka za sebe mogu predstavljati
PREGLED

287

putokaz mlaim generacijama. Braco je bio veliki ovjek i uprkos tekim vremenima u kojima je ivio uspio je da u svojoj linosti objedini i sauva najvie ljudske i civilizacijske ideale i, samim tim, da predstavlja zvijezdu vodilju, koja se rodila iz naeg naroda i itav svoj vijek disala za njega. Braco Kosovac, tada sedamnaestogodinjak, uestvovao je u Drugom svjetskom ratu kao partizanski kurir, hrabar i prkosan, kao zemlja Bosna u iju odbranu je tada unio sve svoje misli, mladosti i snagu. Za nemjerljiv doprinos u NOB-u odlikovan je Partizanskom spomenicom 1941-1945. kao i Ordenom narodnog osloboenja. Referirajui na njegov napredak od mladog kurira u Drugom svjetskom ratu do istaknutog politikog i drutvenog radnika, Josip Broz Tito je u povodu 30. godinjice obiljeavanja bitke na Sutjesci u svome govoru na Tjentitu 1973. godine s ponosom istakao kako su mladi partizanski kadrovi napredovali od obinog borca do predsjednika Vlade Republike. Poslijeratni put Dragutina Brace Kosovca obiljeen je mnogim vanim i odgovornim funkcijama, na kojima je uvijek davao svoj maksimum i nikad se nije tedio. Nakon to je diplomirao na Pravnom fakultetu u Sarajevu, uzeo je uee u izgradnji i razvoju zemlje, elei stvoriti modernu i prosperitetnu privredu, koja bi bila konkurentna i na inostranim tritima. Zahvaljujui Braci Kosovcu, kao predsjedniku Sarajevskog sreza, a kasnije i predsjedniku vlade RBiH u periodu od 1969. do 1974., u Bosni i Hercegovini su pokrenuti mnogi vani infrastrukturni projekti, kao to je izgradnja 1000 kilometara asfaltnih puteva kojima su povezani svi optinski centri u Bosni i Hercegovini. Dragutin Braco Kosovac je zasluan za izgled Sarajeva kakav danas poznajemo, pod njegovim rukovodstvom pokrenuta je izgradnja stambenih naselja engi Vila, Grbavica I i II, ali i modernih studentskih domova u Nedariima, omoguivi, na taj nain, mnogobrojnoj studentskoj populaciji iz unutranjosti BiH da studira u povoljnim uslovima. Dragutin Braco Kosovac uvijek je ohrabrivao ulaganja u razvoj nauke i znanja imajui u vidu jasnu i dugoronu perspektivu odrivog privrednog razvoja. Doavi na elo Energoinvesta, nakon velikog Emerika Bluma, 1976. godine Braco je meu prvima uveo organizacijske jedinice za informatizaciju i kompjuterizaciju, apostrofirajui time vanost razvoja i primjene modernih informatikih tehnologija u industrijskoj proizvodnji. Na elu ovog giganta bio je sve do 1989. godine, stvorivi od Energoinvesta modernu i svjetski respektabilnu kompaniju koja je imala 147 organizacionih jedinica i zapoljavala ak do 55.000 radnika sa oko 500 miliona dolara godinjeg izvoza. Da su ovjekov ivot i rad antropoloki sinonimi, Dragutin Braco Kosovac je to praktino dokazao. Unosei sebe u sve to je radio, prenosei neiscrpnu 288 PREGLED

ivotnu energiju na sve koji su ga okruivali, stvarajui dobra koja i danas slue mnogim generacijama, Dragutin Braco Kosovac zauvijek e ostati u srcima svih Bosanaca i Hercegovaca kao istinski borac za socijalnu pravdu, jednakost i humanost. Osim njegovog politikog i profesionalnog angamana, Dragutin Braco Kosovac e u drutvenom sjeanju ostati kao vjeiti zaljubljenik u skijanje i letenje, izjavivi jednom prilikom da su mu skijanje, kondicija, hodanje po planinama i osjeaj za orijentaciju jako puno pomogli u partizanima. Braco je godinama aktivno skijao i nastupao na Kupu veterana skijaa sve dok ga je zdravlje sluilo. Braco je bio skroman ovjek, stoga je malo poznata injenica da je bio jedan od idejnih kreatora projekta kandidovanja Sarajeva za 14. zimske olimpijske igre. Pored skijanja, letenje je bila druga njegova velika strast. Braco je bio dugogodinji lan Aerokluba Sarajevo i redovno je posjeivao aeromitinge u Butmiru. Dragutin Braco Kosovac je istinski ljubio ivot, odisao je ivotom i branio je ivot i ljudsko dostojanstvo i u trenucima kada oni bjehu devalorizovani i ponieni i onda kada se inilo da glupost odnosi pobjedu nad razumom, a zlo se sprema da u ponor sunovrati dobro. Njegova dua je i tada isijavala svijetlost. U ratnom vihoru koji je zahvatao nau zemlju, kao jedan od najuglednijih ljudi i antifaista iz srpskog naroda, Braco je svim srcem osudio opsadu i granatiranje Sarajeva i ubijanje nedunih graana civila. Njegov nemjerljiv doprinos razvoju tolerancije i suivota u Bosni i Hercegovini ogleda se i u inicijativi koju je pokrenuo 1992. godine za obnovu rada SPKD Prosvjeta Sarajevo. U najteim danima 1992. godine Dragutin Braco Kosovac je apelovao na razum, mir, jedinstvo i slobodu Sarajeva i Bosne i Hercegovine, sa jasno izraenim stavom o nunosti ouvanja njenog multietnikog bia, te nezavisnosti, dravnog suvereniteta i teritorijalnog integriteta. U toj plemenitoj misiji izgradnje povjerenja i razumijevanja meu narodima na ovim prostorima, osuujui etniku podjelu Bosne i Hercegovine i njegovog voljenog Sarajeva, Dragutin Braco Kosovac postao je prvi predsjednik Graanskog foruma Srba, iz kojeg je kasnije proisteklo Srpsko konsultativno vijee, odnosno Srpsko graansko vijee pokret za ravnopravnost u BiH. Bilo je to sjeme za etvu u danima slobode koji e uslijediti. Dragutin Braco Kosovac je 2007. godine bio prvi dobitnik Plakete SGV-PR u BiH za doprinos i zatitu ljudskih prava, ostvarivanje nacionalne ravnopravnosti i slobode, te promovisanje zajednikog ivota naroda i nacionalnih manjina u Bosni i Hercegovini.

PREGLED

289

U sve to je inio Braco je utkivao dio sebe, a prea njegovog rada prea je jednog ljudskog ivota koji bjee satkan od plemenitosti, dobrote i aktivnog stvaralatva za dobrobit svih nas koji jesmo i onih koji e biti. U okviru obiljeavanja Dana osloboenja Sarajeva 6. aprila 2011. godine Dragutin Braco Kosovac dobio je priznanje SABNOR-a Kantona Sarajevo, koje se dodjeljuje institucijama i pojedincima zaslunim za promovisanje ideje antifaizma i njegovanje antifaistike tekovine i vrijednosti u Bosni i Hercegovini. Zaista, malo je onih koji poklanjaju svoju duu, a zauzvrat ne trae nita. Malo je onih iju ljubav osjeamo i kada nisu tu. Iza sebe oni ostavljaju djela koja vjeno svijetle i ije svjetlo predstavlja orijentir svim ljudima da odgovorno i zajedno stvaraju svoju budunost i u zajednitvu pronalaze i grade sreu kao kamen temeljac za generacije koje dolaze. Tatjana Lazi

290 PREGLED

UPUTE ZA AUTORE KOJI DOSTAVLJAJU SVOJE RADOVE ZA PREGLED Pozivamo autore da dostavljaju svoje radove i priloge koji sadrajem odgovaraju osnovnim tematskim opredjeljenjima Pregleda. U asopisu objavljujemo radove koji podlijeu recenziji, ali i one koji ne podlijeu tom postupku. Radovi se kategoriziraju u sljedee osnovne kategorije: - izvorni nauni lanci; - izlaganja sa naunih i strunih skupova; - struni lanci; - osvrti; - prikazi; - prilozi; - prijevodi. Objavljujemo: a) izvorne naune lanke koji sadre do sada neobjavljene rezultate istraivanja koja korespondiraju sa osnovnom misijom asopisa; b) izlaganje sa naunog i strunog skupa, uz uvjet da prethodno nije objavljeno u zborniku radova skupa; c) strune lanke koji nude korisne prijedloge za odreene struke i pri tome ne moraju obavezno sadravati izvorna istraivanja autora; d) osvrte na zanimljive i korisne publikacije koje su u skladu sa osnovnom misijom asopisa; e) prikaze zanimljivih i za struku korisnih studija, zbornika i drugih strunih publikacija; f) korisne priloge iz struke i za struku, a ne moraju predstavljati izvorna istraivanja; g) prijevode dosad neobjavljenih lanaka koji odgovaraju osnovnoj misiji asopisa.

Da bi bili objavljeni u asopisu, radovi trebaju ispuniti sljedee uvjete: 1. radovi trebaju biti u pisanoj formi (Times New Roman, font 12, prored single), poslani elektronskim putem ili na CD-u (koji se alje potom); 2. naslovi trebaju biti jasni i informativni; 3. tekstovi strunih radova trebaju, u sluajevima kada elaboriraju pojedine segmente jednog problema, sadravati koncizne podnaslove; 4. u lijevom gornjem uglu naslovne stranice rukopisa trebaju stajati ime i prezime autora, zvanje i naziv ustanove u kojoj radi; 5. u sluajevima kada se koriste kratice i simboli, uz rad moraju obavezno biti priloena objanjenja; 6. svaki rad treba biti lektorisan, u protivnom nee biti objavljen; 7. svaki rad treba sadravati naslov paralelno na b/h/s i na engleskom jeziku, ispred teksta saet prikaz autorske elaboracije teme, u treem licu, ne vie od 250 rijei na b/h/s i na engleskom jeziku (italic/kurziv), kljune rijei na b/h/s i na engleskom jeziku (italic/ kurziv), te na kraju rada spisak koritene literature. Bez navedenih elemenata nijedan rad nee biti objavljen; 8. obim rukopisa je ogranien, u pravilu, do jednog (1) autorskog tabaka/ arka, odnosno esnaest (16) kartica teksta; 9. u radovima e se potovati jezik autora (bosanski, hrvatski ili srpski), kao i pismo teksta (latinica ili irilica).

Radove slati na: Redakcija Pregleda, Univerzitet u Sarajevu, Obala Kulina bana 7/II, 71000 Sarajevo n/r ga Fuada Musli, sekretar redakcije tel: (033) 221-946, e-mail: izdavacka.djelatnost@unsa.ba