Professional Documents
Culture Documents
1. UVOD . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 1.1. Raznolikost rakova . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 1.2. Biologija rakova . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 1.3. Ugroenost i zatita rakova . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 3 3 5 7
2. METODE INVENTARIZACIJE RAKOVA . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 9 2.1. Terenska oprema . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 9 2.2. Klju za odreivanje vrsta slatkovodnih rakova . . . . . . . . . . . 11 2.3. Rukovanje rakovima . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 14 3. BILJEENJE PODATAKA . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 16 PRILOG 1. Primjer ispunjenog (detaljnog) obrasca za popisivanje, procjenu i praenje stanja rakova nekog podruja . . . . . . . . . . . . . . . . . 18 PRILOG 2. Primjer ispunjenog (jednostavnog) obrasca za popisivanje rakova nekog podruja . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 20 4. LITERATURA . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 23
1. UVOD
1.1. Raznolikost rakova
Do danas je otkriveno i opisano oko 640 vrsta slatkovodnih desetero nonih rakova (s 5 do 10 novih vrsta opisanih svake godine) iz infrareda Astacidea (Crandall & Buhay, 2008). Najvea je brojnost vrsta i podvrsta infrareda Astacidea zabiljeena u Sjevernoj Americi (77%) i Australiji (20%), dok oko 1,5 posto otpada na vrste u Junoj Americi, odnosno Eu ropi (Holdich, 2002; Taylor, 2002). Dananja fauna Astacidea podijelje na je u tri porodice s 30 rodova koji se meusobno razlikuju morfoloki, bioloki i ekoloki (Holdich, 2002). Predstavnici Astacidea naseljavaju tekuice i stajaice, podzemne i boate vode, a ima vrsta koje su teres trike (rod Engaeus u Australiji) (Riek, 1972). Klasifikacija slatkovodnih deseterononih rakova dana je prema Martinu i Davisu (2001) crveno su oznaeni rodovi koji dolaze u slat kovodnim ekosustavima Hrvatske.
DOMENA: CARSTVO: PODCARSTVO: KOLJENO: POTKOLJENO: RAZRED: PODRAZRED: NADRED: RED: PODRED: INFRARED: NATPORODICA: PORODICA 1: ROD: PORODICA 2: ROD: NaTporodica: PORODICA: ROD: Eukaryota Whittaker & Margulis, 1978. Animalia Linnaeus, 1758. Eumetazoa Butschli, 1910. Arthropoda Latreille, 1829. Crustacea Brnnich, 1772. Malacostraca Latreille, 1802. Eumalacostraca Grobben, 1892. Eucarida Calman, 1904. Decapoda Latreille, 1802. Pleocyemata Burkenroad, 1963. Astacidea Latreille, 1802. Astacoidea Latreille, 1802. Astacidae Latreille, 1802. Astacus Fabricius, 1775. Austropotamobius Skorikov, 1907. Pacifastacus Bott, 1950. Cambaridae Hobbs, 1942. Orconectes Cope, 1872. Procambarus Ortmann, 1905. + jo 10 rodova Parastacoidea Huxley, 1979. Parastacidae Huxley, 1979. Cherax Erichson, 1846. + jo 14 rodova
Natporodica Astacoidea rasprostranjena je na sjevernoj poluci (Azi ja, Europa i Sjeverna Amerika), a Parastacidea na junoj (Madagaskar, Juna Amerika, Australija) (Slika 1).
Rasprostranjenost rakova Na podruju Europe, zapadno od Urala, danas ivi pet autohtonih vr sta slatkovodnih rakova iz porodice Astacidae (Holdich, 2002); Austropotamobius pallipes (Lereboullet, 1858) - bjelonogi ili primorski rak, Austropotamobius torrentium (Schrank, 1803) - potoni rak ili rak kame njar, Astacus astacus (Linnaeus, 1758) - rijeni ili plemeniti rak, Astacus leptodactylus Eschscholtz, 1823 - uskokari, turski ili barski rak i Astacus pachypus (Rathke, 1837). Danas je vrsta A. astacus rasprostranjena u istonim, sredinjim i sjevernim dijelovima Europe, A. leptodactylus uglavnom u Aziji i istonoj Europi iako je unesena i u druge europske zemlje i iri se prirodnim vodenim putovima na zapad, A. pachypus se zadrava oko Kaspijskog jezera, Crnog i Azovskog mora, A. torrentium u sredinjoj i jugoistonoj Europi, a A. pallipes se pojavljuje u junoj i za padnoj Europi, ukljuujui i Britansko otoje (Holdich i Lowery, 1988). Osim autohtonih vrsta rakova, europske slatkovodne ekosustave da nas nastanjuju i alohtone vrste. To su ponajprije amerike vrste Pacifastacus leniusculus (Dana, 1852) (porodica Astacidae), Oroconectes limosus (Rafinesque, 1817) i Procambarus clarkii (Girard, 1852) (obje vrste spadaju u porodicu Cambaridae) te neke vrste australskog roda Cherax.
U Hrvatskoj su dosadanjim istraivanjima utvrene etiri autohto ne europske vrste; Austropotamobius pallipes, Austropotamobius torrentium, Astacus astacus, Astacus leptodactylus (Maguire i Gottstein-Matoec, 2004) i dvije alohtone invazivne vrste; Pacifastacus leniusculus signalni rak i Orconectes limosus bodljobradi rak podrijetlom iz Sjeverne Ameri ke (Maguire i Klobuar, 2003; Maguire i sur., 2008; Faller i sur., 2009).
Stanite Rakovi iz roda Astacus zauzimaju raznolika stanita. Dok A. leptodactylus ivi u nizinskim rijekama, jezerima, estuarijima i boatim vodama i dobro podnosi eutrofne uvjete, toplije vode (do 32 C), male koliine kisika (2 mg/l) i muljevita dna, A. astacus ivi samo u slatkim, hladnijim vodama s dovoljno kisika (Skurdal i Taugbl, 2002). Vrste roda Austropotamobius nastanjuju veinom tekuice, ali dolaze i u stajaicama: A. torrentium dobro podnosi hladne vode i brza strujanja na viim nad morskim visinama pa je to i stanite na kojem obitava, a A. pallipes se ne zadrava u izvorinim dijelovima rijeka (temperatura ljeti mora biti iznad 10 C) i ne moe ga se nai u brzacima (Laurent, 1988). Sve vrste preferiraju stanita koja pruaju mnotvo povoljnih zaklona ili omogu uju da ih rakovi sami iskopaju. Veina rakova su none ivotinje. Po danu se zadravaju u skloniti ma pod kamenjem, korijenjem ili rupama koje izbue u obalama potoka, rijeka, jezera. U sklonitu se postavljaju glavom prema izlazu, a klijeta dre ispruena prema naprijed. Po noi izlaze iz sklonita i trae hranu. Nona je aktivnost, prema nekim autorima (Cukerzis, 1988), prilagodba ivotinja da izbjegnu predatore koji veinom ovise o vidu, premda nije iskljuena mogunost da rakovi love nou jer je tada aktivan i njihov plijen (Gherardi, 2002).
Prehrana Vrste rodova Astacus i Austropotamobius bitni su konzumenti u mnogim prehrambenim lancima i mogu dominirati biomasom ivotnih zajednica dna u jezerima i potocima. Oni su i predatori i herbivori i detritivo ri, ali mogu i sami biti plijen mnogih vodenih (tuka, jegulja, liinke
vretenaca) i terestikih (vidre, kune, patke, aplje, galebovi) ivotinja, posebice neposredno nakon izvaljivanja i presvlaenja. Upravo su zato esto kljuni organizmi mnogih hranidbenih lanaca i vaan katalizator obrta organske tvari (imaju sposobnost jake asimilacije duika biljnog i ivotinjskog podrijetla).
ivotni ciklus Razmnoavanje rakova ove porodice odvija se u jesen, a reprodukcijski ciklus ovisi o klimatskim uvjetima i uvjetima stanita. Parenje zapoinje s padom temperature u jesen. Mujaci i enke su u to doba aktivniji, a ak je zabiljeena i dnevna aktivnost (Skurdal i Taugbl, 2002). Parenje i oplodnja nisu povezani s tonim datumom niti odreenom temperatu rom vode, ali je primijeeno da poviena temperatura odgaa poetak parenja. Sezona parenja obino traje 2 do 3 tjedna, a izlijeganje i oplod nja jaja uslijedi od nekoliko sati do 6 tjedana nakon toga. enka nosi oploena jaja izmeu pleopodnih noica (noice na zatku koje slue i za plivanje) do sljedeeg ljeta, a razvoj jaja ovisi o temperaturi (skrauje se na vioj temperaturi). Broj jaja ovisi o veliini enke vee enke nose vie jaja (Taugbl i sur., 1988). Juvenilni rakovi izlegu se iz jaja, pri e mu jajna opna pukne na dva dijela. Polovice ljuski zajedno s juvenilnim rakom vise na drku nekoliko dana (2-3), a zatim se raii dre klije tima (koja zavravaju iljastim kukicama) za jajnu ljusku. Svjee izva ljeni raii (juvenilni rakovi) prehranjuju se umanjkom iz jaja i ostaju nepokretni nekoliko dana, a zatim se nakon prvog presvlaenja poinju slobodno kretati u blizini majke. Postupno su sve vie samostalni dok na kraju ne ponu samostalan ivot. Izlijeganje je, kako je ve reeno, pod utjecajem temperature i hladna proljea ga odgaaju do ljeta, to pak znai da e sezona rasta biti skraena i da je mala vjerojatnost da e juvenilni rakovi preivjeti iduu zimu (Pursiainen i Erkamo, 1991). ivotni ciklus rakova nastavlja se kroz periodina presvlaenja u toplijem dobu godine, kroz koje ivotinje rastu, a broj presvlaenja i prirast u veliini po presvlaenju ovise opet o temperaturi, odnosno koliini dostupne hrane. Starije ivotinje i enke koje nose jaja presvla e se manji broj puta godinje. Mujaci postaju spolno zreli prije nego enke (mlai i manji). Openito, udio spolno zrelih enki u populaciji raste s poveanjem njihove veliine.
su zatieni Zakonom o zatiti prirode (NN 70/05 i 139/08), Pravilnik o proglaavanju divljih svojti zatienim i strogo zatienim (NN 99/09). Uskokari rak, Astacus leptodactylus, zatien je lokalnim zakono davstvom u pojedinim zemljama Europe, a u Hrvatskoj Zakonom o zatiti prirode nije zatien. Za prikupljanje i usmrivanje jedinki te za znanstveno prouava nje strogo zatienih i zatienih vrsta rakova potrebno je pribaviti doputenje ministarstva mjerodavna za zatitu prirode.
Slika 2. Runo izraene vre od PVC boca i mreice sitnijeg oka. Ovaj tip vra pogodan je za lov rakova u manjim vodotocima (pozicija vre u potoku i rakovi u vri) (Foto: Maguire, I.).
a)
b)
Slika 3. a) Profesionalna vra za lov rakova (tzv. LiNi vra). (Foto: Maguire, I.) . b) Pogodna za lov rakova u veim i dubljim vodotocima i jezerima (poloaj vre u vodi) (Foto: Cerjanec, D.).
Za svaki istraivani lokalitet biljei se prisutnost ili odsutnost rako va, a svaka se ivotinja odreuje do vrste (Klju za odreivanje vrsta rakova iz rodova Astacus i Austropotamobius i Klju za odreivanje dviju alohtonih vrsta rakova u Hrvatskoj) te joj se odredi spol (po prisutnosti odnosno odsutnosti prvih parova zadanih nogu enke ih nemaju, a mujaci ih imaju preobraene u gonopode organe za ko pulaciju) (Slika 4), kao i faza presvlaenja (rakovi su prije presvlaenja prljava izgleda i rub oklopa je mekan; neposredno nakon presvlaenja oklop im je mekan; a presvueni rakovi su ista i vrsta oklopa). Kako bi se lake snalazili u terminologiji koja se koristi za opis di jelova tijela rakova, ovdje je prikazan crte lene i trbune strane raka s opisanim dijelovima bitnim, meu ostalim, i za odreivanje vrsta rakova (Slika 4).
(antene)
2. par ticala .
1. par ticala .
(antenule)
merus
4. pereopodij 5. pereopodij
rostrum (rostralna rebra) 2. maksilipedij (eljusne noge) postoorbitalni grebeni 3. maksilipedij (eljusne noge) cervikalna brazda 1. pereopodij trnovi iza cerv. brazde 2. pereopodij branhijalna regija 3. pereopodij kardijalna regija 1. gonopodij (mujaci) 2. gonopodij (mujaci)
epistom
glavoprnjak .
pereopodij 4 pereopodij 5
abdomen pleopodiji .
(zaane noge)
zadak .
(pleon)
analni otvor
trbuna strana
lena strana
Slika 4. Dijelovi tijela raka s trbune i lene strane (prilagoeno prema Karamanu, 1961).
10
Rod Astacus
Rostrum je dugaak i uzak (rubovi rostruma su nazubljeni i gotovo paralelni). Abdominalne pleure na distalnom kraju zavravaju malim, i ljastim trnom. Karapaks je obino bogat trnovima, osobito iza cervikalne brazde. Klijeta su jako uska, s produenim prstima ............................. ................................................... A. leptodactylus (uskokari rak)
11
Rostrum je vie-manje trokutast, a rubovi su mu glatki. Abdomi nalne pleure su na distalnom kraju zaobljene i bez trna. Klijeta su kod odraslih jedinki velika i iroka, obino crveno obojena s trbune strane. S obiju se strana iza cervikalne brazde nalazi po jedan obino tupi trn i osim njega nekoliko ispupenja ....................................................... ................................................................ A. astacus (rijeni rak)
Astacus astacus (rijeni rak) iroka klijeta bradaviaste povrine rostrum glatkih rubova
12
Rod Austropotamobius Iza cervikalne brazde postoje trnovi ............................................ ........................................................... A. pallipes (bjelonogi rak) Iza cervikalne brazde ne postoje trnovi ........................................ ....................................................... A. torrentium (rak kamenjar)
BITNE OZNAKE ZA ODREIVANJE ALOHTONIH VRSTA RAKOVA PRISUTNIH U HRVATSKOJ Nema trnova iza cervikalne brazde, povrina klijeta glatka, intenziv no obojenje (od bijelog do tirkiznog) na spoju pominog i nepominog prsta klijeta ............................................................................. .......................................... Pacifastacus leniusculus (signalni rak) Postoje trnovi ispred cervikalne brazde, poprene smee-crvene pru ge na zatku ............................................................................. ...................................... Orconectes limosus (bodljobradi rak)
13
trnovi
glatka povrina
pruge na zatku
intenzivno obojenje
(lijevo: P.lenisuculus, Foto: Maguire, I.; desno: O.limosus, Foto: Klobuar, G. i Maguire, I.)
Slika 5. Nain dranja rakova. a) enka s jajima privrenim za pleopodalne noge ispod abdomena (Foto: Cerjanec, D.). b) enka s aktivnim cementnim lijezdama (bijela obojenja uz rubove abdominalnih pleura) (Foto: Maguire, I.).
Nakon to se odredi vrsta i fotografira primjerak, ivotinje valja vratiti natrag u vodu tako da ih se polako spusti u vodu s trbunom stranom prema gore, to omoguuje da zrak koji je uao pod karapaks (u podruje krga) izae van. Kad prestanu izlaziti mjehurii zraka ispod
14
karapaksa, raka se okrene trbunom stranom prema dolje i oslobodi ga se da potrai sklonite. U sluaju da se raka ne vraa u vodu na gore opisani nain, moe se desiti da zrak ostane zarobljen u podruju krga, to moe uzrokovati njegovo ugibanje. U sluaju ulova invazivnih alohtonih vrsta rakova, preporuuje se ne vraati ih u vodotok nego ih usmrtiti jer se na taj nain pomae pri us poravanju njihova irenja koje predstavlja opasnost za autohtone vrste, kao to je ve prije naglaeno.
15
3. BILJEENJE PODATAKA
Isto tako se za svaki lokalitet, ako postoji oprema, zabiljee koordinate, nadmorska visina (GPS ureaj) i neki fizikalno-kemijski parametri vode (pH-oksimetar, termometar) te parametri samog stanita prema proto kolu koji je izraen za potrebe terenskih istraivanja (Protokol) (Slika 6). U Tablici 1 prikazan je obrazac s tumaenjem svakog polja.
Slika 6. Mjerenje fizikalno-kemijskih parametara (pH) vode tijekom terenskog istraivanja. (Foto: Lajtner, J.)
Tablica 1. Tuma polja terenskog obrasca za popisivanje, procjenu i praenje stanja rakova nekog podruja
Polje Datum Istraiva Adresa Telefon/e-mail adresa Ime vodotoka Naselje Tuma polja Upisuje se datum terenskog istraivanja Upisuje se ime i prezime istraivaa koji je ispunio obrazac Adresa istraivaa Ostali podaci pomou kojih se s istraivaem moe uspostaviti kontakt Upisuje se ime istraivanog vodotoka Upisuje se ime najblieg naselja mjestu gdje je provedeno istraivanje U predviene rubrike upisuju se koordinate istraivane postaje (X - sjeverna geografska irina i Y - istona geografska duina) Nain odreivanja koordinate oznaava se znakom X: GPS odreeno GPS ureajem TK100 karta mjerila 1:100.000 TK50 karta mjerila 1:50.000 TK25 karta mjerila 1:25.000 Ostalo (upisuje se nain odreivanja koordinata)
Koordinate
Podrijetlo koordinate
16
Polje Nadmorska visina Kisik (%) i (mg/L) Temperatura (C) pH Brzina strujanja irina vodotoka Dubina vode Duina istraivanog poteza Supstrat dna Smjetaj vodotoka Utjecaj ovjeka na istraivanoj postaji Biljke oko vodotoka Natkrivenost vodotoka (%) Fotografije stanita Pretraivanje vodotoka rukama Pretraivanje vodotoka vrama Zabiljeene svojte
Tuma polja Upisuje se nadmorska visina istraivane postaje Upisuje se izmjerena koncentracija kisika u vodi (u mg/L), odnosno zasienje vode kisikom u postocima Upisuje se izmjerena temperature vode u C Upisuje se izmjereni pH (kiselost) vode Upisuje se oznaka X uz odgovarajuu ponuenu brzinu strujanja vode na istraivanoj postaji Upisuje se oznaka X uz odgovarajuu ponuenu irinu vodotoka na istraivanoj postaji Upisuje se oznaka X uz odgovarajuu ponuenu dubinu vode na istraivanoj postaji Upisuje se oznaka X uz odgovarajuu ponuenu duinu istraivanog poteza na vodotoku Upisuje se postotak pojedinog ponuenog supstrata koji se nalazi na dnu vodotoka Upisuje se oznaka X uz odgovarajui ponueni smjetaj potoka Upisuje se oznaka X uz odgovarajui ponueni utjecaj Upisuju se dominantne vrste biljaka koje okruuju vodotok Upisuje se postotak zasjenjenosti vodotoka na istraivanoj postaji Ako je stanite fotografirano, u predvienu se rubriku upisuje naziv datoteke u koju je fotografija pospremljena Upisuje se broj osoba, odnosno broj minuta pretraivanja vodotoka rukama Upisuje se broj vra, odnosno broj sati koliko su vre bile izloene Uz svaku zabiljeenu vrstu rakova u vodotoku upisuje broj ulovljenih rakova, ovisno o metodi istraivanja. Zasebno se upisuje broj enki i broj mujaka. Ako je vrsta fotografirana, u predvienu se rubriku upisuje naziv datoteke u koju je fotografija pospremljena Suradnici pri istraivanju, ostali podaci o lokalitetu, zanimljive vrste drugih skupina ili slino.
17
Prilog 1. Primjer ispunjenog (detaljnog) obrasca za popisivanje, procjenu i praenje stanja rakova nekog podruja
RAKOVI
Broj obrasca:
Datum opaanja:
22.
8. 2008.
Podaci o lokalitetu
Ime vodotoka: Naselje: Podrijetlo koordinate: Geografske koordinate: Temperatura: Brzina strujanja:
Blate Malinci
TK 100 X TK 50 TK 25 Y pH: GPS
Ostalo (upisati)
4544.403N
1521.303E
Nadmorska visina:
701 69,6
m %
13,2
brzo Ostalo (upisati):
8,31
sporo
Kisik:
6,8
mg/l
relativno brzo
relativno sporo
stoji
0,5 2 m do 50 m
46m
>6m
od 0,5 do 2,5 m
do 150 m
do 200 m
do 30 cm do 50 cm
Ostalo (upisati):
2 do 75 cm 30 2 3
% % %
10 15 40
% % %
Pijesak (0,063mm): Mulj, glina, blato: Korijenje drvea, listinac, srueno drvee:
18
Podaci o lokalitetu
Utjecaj ovjeka na istraivanoj postaji: prirodni vodotok kanalizirano betonirano Ostalo (upisati):
bukve
Nadkrivenost vodotoka:
95
Foto 001.jpg
1 5 1 0
15 16
33
20
Foto 002.jpg
Napomena
U bazi podataka:
Unosilac:
Datum unosa:
19
RAKOVI
Broj obrasca:
Datum opaanja:
22.
8. 2008.
Podaci o lokalitetu
Ime vodotoka:
Blate Malinci
X
4544.403N
1521.303E
Foto 001.jpg
1 5 1 0
15 16
33
20
Foto 002.jpg
RAKOVI INVENTARIZACIJA I PRAENJE STANJA Obrazac
20
Napomene:
U bazi podataka:
Unosilac:
Datum unosa:
21
Ulovljene rakove, posebice detalje rostruma, glavoprnjaka i klije ta, kao i samo stanite preporuljivo je i fotografirati (Slika 7, 8 i 9).
sitno granulirana klijeta
Slika 7. Detalj klijeta bjelonogog raka (Foto: Klobuar, G., Maguire, I.)
Slika 8. Detalj rostrum i podruja iza cervikalne brazde uskokarog raka (Foto: Klobuar, G., Maguire, I.)
Slika 9. Detalj stanita vidljive su brojne rupe koje su rakovi iskopali u obali kako bi se u njima zadravali preko dana. (Foto: Maguire, I.)
22
LITERATURA
Crandall, K. A., Buhay, J. E. (2008): Global diversity of crayfish (Astacidae, Cambaridae, and Parastacidae Decapoda) in freshwater. Hydrobiologia, 595: 295301 Cukerzis, J. M. (1988): Astacus astacus in Europe. U: Holdich, D. M. i Lowerry, R.S. (eds.) Freshwater Crayfsih: Biology, Management and Explo itation. Croom Helm, London, 309340 Entz, G. (1914): ber die Flusskrebse Ungarns. Mathematische und Na turwissenschaftliche Berichte aus Ungarn, Leipzig, [1912] 30: 67127, 4 pls. Faller, M., Hudina, S., Klobuar, G., Maguire, I. (2009): Spread of invasi ve spiny-cheek crayfish (Orconectes limosus) in Croatia: filling knowledge gaps and identifying confinement measures. Abstract book of Regional European Crayfish Workshop, Pisek, Chech Republic, 17 Froglia, C. (1978): Guide per il reconocimento delle specie animali delle acque interne Italiane - Decapodi (Crustacea Decapoda). Consiglio nazio nale delle ricerche, 2936 Gherardi, F. (2002): Behaviour. U: Holdich, D. M. (ed.) Biology of freshwa ter crayfish. Blackwell Science, Oxford, 258291 Hobbs, H. H., Jr. (1988): Crayfish distribution, adaptive radiation and evolution. U: Holdich, D. M. i Lowery, R. S. (eds.) Freshwater Crayfsih: Biology, Management and Exploitation. Croom Helm, London, 5282 Holdich, D. M. i Lowery, R. S. (1988): Freshwater crayfish biology, ma nagement and exploitation. University Press, Cambridge, 498 Holdich, D. M., Reader, J. P., Rogers, W. D., Harlioglu, M. (1995): Interac tions between three species of crayfish (Austropotamobius pallipes, Astacus astacus & Pacifastacus leniusculus). Freshwater crayfish, 10: 4656 Holdich, D. M. (2002): Biology of freshwater crayfish, Blackwell Science, Oxford Hudina, S., Faller, M., Luci, A., Klobuar, G., Maguire, I. (2009): Distribu tion and dispersal of two invasive crayfish species in the Drava River ba sin, Croatia. Knowledge and management of aquatic ecosystems, in press IUCN 2009. IUCN Red List of Threatened Species. Version 2009.2. <http:// www.iucnredlist.org>. Downloaded on 13 November 2009. Karaman, M. S. (1961): Slatkovodni rakovi Jugoslavije. Ribarstvo Jugosla vije, 3 (61): 133 Laurent, P. J. (1988): austropotamobius pallipes and A. torrentium, with observations on their interactions with other species in Europe. U Hol dich, D. M. i Lowery, R. S. (eds.) Freshwater crayfish. University Press, Cambridge, 341364
23
Maguire, I., Klobuar, G. IV (2003): Appearance of Orconectes limosus in Croatia. Crayfish News, 3 (25): 7 Maguire, I., Gottstein-Matoec, S. (2004): The distribution pattern of fre shwater crayfish in Croatia. Crustaceana, 77 (1): 2549 Maguire, I., Klobuar, G., Mari, Z., Zanella, D. (2008): The first record of Pacifastacus leniusculus in Croatia. Crayfsih News, 30 (4): 4 Martin, J. W., Davis, F. E. (2001): An updated classification of the recent Crustacea. Natural history museum of Los Angeles county, Science series Narodne novine (2005): Zakon o zatiti prirode. Narodne novine 70/05 Narodne novine (2008): Zakon o izmjenama i do punama Zakona o zatiti prirode. Narodne novine 139/08 Peay, S., Rogers, D. (1998): The peristaltic spread of signal crayfish (Pacifastacus leniusculus) in a Yorkshire river. Abstracts of papers of 12th Inter national Symposium of Astacology, Augsburg, Germany, 59 Pursiainen, M., Erkamo, E. (1991): Low temperature as limiting factor for the noble crayfish (Astacus astacus) populations. Finnish Fisheries Rese arch, 12: 179185 Riek, E. F. (1972): The phylogeny of the Parastacidae (Crustacea: Astacoi dea), and descriptions of a new genus of Australian freshwater crayfishes. Australian Journal of Zoology, 20: 369389 Rogers, D., Holdich, D. M. (1998): Scoping study for the eradication of alien crayfish populations. Abstracts of papers of 12th International Sym posium of Astacology, Augsburg, Germany, 64 Skurdal, J., Taugbl, T. (2002): Astacus. U: Holdich, D. M. (ed.), Biology of freshwater crayfish. Blackwell Science, Oxford, 467510 Souty-Grosset, C., Holdich, D. M., Nol, P. Y., Reynolds, J. D. i Haffner, P. (2006): Atlas of Crayfish in Europe. Publications Scientifiques du Musum national dHistorie naturelle, Paris, str. 187 Taugbl, T., Skurdal, J., Fjeld, E. (1988): Maturity and fecundity of Astacus astacus females in Norway. Freshwater crayfish, 7: 107114 Taylor, C. A. (2002): Taxonomy and conservation of native crayfish stocks. U: Holdich, D. M. (ed.) Biology of freshwater crayfish. Blackwell science, Oxford, 236257.
24