Zakon o Upravnom Postupku FBiH Integralni

ZAKON O UPRAVNOM POSTUPKU -INTEGRALNI TEKST- 1
PRVI DIO OPE ODREDBE I - OSNOVNA NAELA 1.Vaenje Zakona
lan 1. (1) Po ovom zakonu duni su postupati organi uprave Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Federacija) i organi uprave kantona, kao i gradske i opinske slube za upravu i drugi organi (u daljnjem tekstu: organi) kad u upravnim stvarima, neposredno primjenjujui propise, rjeavaju o pravima, obavezama ili pravnim interesima graana, pravnih lica ili drugih stranaka. (2) Nadlena tijela kantona mogu donositi dopunska pravila upravnog postupka, koja moraju biti sukladna ovom zakonu. (3) Po ovom zakonu duna su postupati i poduzea (drutva), ustanove i druga pravna lica kad u obavljanju javnih ovlasti (u daljnjem tekstu: institucije koje imaju javne ovlasti) koje su im povjerene zakonom ili propisom gradskog ili opinskog vijea rjeavaju u upravnim stvarima. 2. Poseban postupak lan 2. Pojedina pitanja postupka za odreenu upravnu oblast mogu se samo izuzetno, posebnim federalnim zakonom, urediti drukije nego sto su ureena ovim zakonom, ako je to nuno za drugaije postupanje u tim pitanjima, s tim da ne mogu biti suprotna naelima ovog zakona.
Integralni tekst sadri tekst Zakona o upravnom postupku (Slubeni novine Federacije BiH, broj 2/98), koji je stupio na snagu 28.1.1998. godine i Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o upravnom postupku (Slubene novine Federacije BiH, broj 48/99). Integralni tekst se koristi samo za internu upotrebu i na isti se prilikom slubene upotrebe ne moe pozivati.
http://www.advokat-prnjavorac.com
3. Supsidijarna primjena Zakona lan 3. U upravnim oblastima za koje je federalnim zakonom propisan poseban postupak, postupa se po odredbama tog zakona, s tim da se po odredbama ovog zakona postupa u svim pitanjima koja nisu ureena posebnim zakonom. 4. Naelo zakonitosti lan 4. (1) Organi i institucije koje imaju javne ovlasti kada postupaju u upravnim stvarima duni su da te stvari rjeavaju na osnovu zakona i drugih propisa, kao i opih akata institucija koje imaju javne ovlasti i koje one donose na osnovu javnih ovlasti. (2) U upravnim stvarima u kojima je organ, odnosno institucija koja ima javne ovlasti zakonom ili na zakonu zasnovanom propisu ovlaten da rjeava po slobodnoj ocjeni, rjeenje mora biti doneseno u granicama ovlatenja i u skladu s ciljem s kojim je ovlatenje dato. (3) Pravila postupka utvrena odredbama ovog zakona vae i za sluajeve u kojima je organ odnosno institucija koja ima javne ovlasti, ovlaten da u upravnim stvarima rjeava po slobodnoj ocjeni. 5. Zatita prava graana i zatita javnog interesa lan 5. (1) Kad organi i institucije koje imaju javne ovlasti vode postupak i rjeavaju, duni su da strankama omogue da to lake zatite i ostvare svoja prava, vodei pritom rauna da ostvarivanje njihovih prava ne bude na tetu prava drugih osoba niti u suprotnosti sa zakonom utvrenim javnim interesom. (2) Kad slubena osoba koja rjeava neku upravnu stvar, s obzirom na postojee injenino stanje, sazna ili ocijeni da odreena stranka ima osnova za ostvarenje nekog prava, upozorit e je na to. (3) Ako se na osnovu zakona strankama nalazu kakve obaveze, prema njima e se primjenjivati one mjere predviene propisima koje su za njih povoljnije, ako se takvim mjerama postie cilj zakona.
6. Naelo efikasnosti lan 6. Kad organi i institucije koje imaju javne ovlasti rjeavaju u upravnim stvarima, duni su da osiguraju efikasno ostvarivanje prava i interesa graana, poduzea (drutava), ustanova i drugih pravnih lica, sto obuhvata dobru organizaciju na izvravanju poslova organa, koja osigurava brzo, potpuno i kvalitetno rjeavanje upravnih stvari u upravnom postupku uz svestrano razmatranje tih stvari. 7. Naelo materijalne istine lan 7. U postupku se mora utvrditi pravo stanje stvari i u tom cilju moraju se utvrditi sve injenice koje su od vanosti za donoenje zakonitog i pravilnog rjeenja. 8. Naelo sasluanja stranke lan 8. (1) Prije donoenja rjeenja stranci se mora pruiti mogunost da se izjasni o svim injenicama i okolnostima koje su vane za donoenje rjeenja. (2) Rjeenje se moe donijeti bez prethodnog izjanjenja stranke samo u sluajevima kad je to zakonom doputeno. 9. Ocjena dokaza lan 9. Koje e injenice uzeti kao dokazane odluuje ovlateno slubeno lice po svom uvjerenju, na osnovu savjesne i briljive ocjene svakog dokaza posebno i svih dokaza zajedno, kao i na osnovu rezultata cjelokupnog postupka. 10. Samostalnost u rjeavanju lan 10. (1) Organ vodi upravni postupak i donosi rjeenje samostalno, u okviru ovlasti datih zakonom, drugim propisima i opim aktima. (2) Ovlatena slubena osoba organa nadlenog za voenje postupka samostalno utvruje injenice i okolnosti i na osnovu utvrenih injenica i okolnosti primjenjuje propise, odnosno ope akte na konkretni sluaj.
11. Pravo albe lan 11. (1) Protiv rjeenja donesenog u prvom stupnju stranka ima pravo albe. Samo zakonom moe se propisati da u pojedinim upravnim stvarima alba nije doputena, i to ako se na drugi nain osigura zatita prava i zakonitosti. (2) Ako nema organa uprave drugog stupnja, alba protiv prvostepenog rjeenja moe se izjaviti samo kad je to zakonom predvieno. Tim zakonom odredit e se i organ koji e rjeavati po albi. (3) Pod uvjetima iz ovog zakona stranka ima pravo albe i kad provostepeni organ nije u odreenom roku donio rjeenje o njenom zahtjevu. (4) Protiv rjeenja donesenog u drugom stupnju alba nije doputena. 12. Konanost rjeenja lan 12. Rjeenje protiv kojeg se ne moe izjaviti redovno pravno sredstvo (alba) u upravnom postupku (konano u upravnom postupku), a kojim je stranka stekla neko pravo, odnosno kojim su stranci odreene neke obaveze, moze se ponititi, ukinuti ili izmijeniti samo u sluajevima koji su ovim ili drugim zakonom predvieni. 13. Pravomonost rjeenja lan 13. Rjeenje protiv koga se ne moe izjaviti zalba niti pokrenuti upravni spor (pravomono rjeenje), a kojim je stranka stekla odreena prava, odnosno kojim su stranci odreene neke obaveze, moze se ponititi, ukinuti ili izmijeniti samo u sluajevima koji su ovim ili drugim zakonom predvieni. 14. Ekonominost postupka lan 14. Postupak se ima voditi brzo i sa to manje trokova i gubitka vremena za stranku i druge osobe koje uestvuju u postupku, ali tako da se pribavi sve sto je potrebno za pravilno utvrivanje injeninog stanja i za donoenje zakonitog i pravilnog rjeenja.
15. Pomo neukoj stranci lan 15. Organ koji vodi postupak starat e se da neznanje i neukost stranke i drugih osoba koje uestvuju u postupku ne bude na tetu prava koja im po zakonu pripadaju. 16. Upotreba jezika i pisma lan 16. (1) Upravni postupak vodi se na bosanskom jeziku i hrvatskom jeziku, a kao sredstva komuniciranja mogu se koristiti i ostali jezici. (2) Organ koji vodi upravni postupak osigurava ravnopravnu upotrebu bosanskog jezika i hrvatskog jezika. (3) Ako je federalnim zakonom kao slubeni jezik odreen i dodatni jezik, taj jezik e se koristiti sukladno federalnom zakonu. (4) Ako se postupak ne vodi na jeziku stranke, organ koji vodi postupak duan je da joj omogui da prati tok postupka na svom jeziku. Organ e pouiti stranku odnosno drugog uesnika o mogunosti koritenja njenog jezika u postupku, a u zapisnik e se zabiljeiti da je stranka, odnosno drugi uesnik pouen o tom pravu i njegova izjava u vezi sa datom poukom unijet e se u zapisnik. (5) Stranke i drugi uesnici u postupku koji nisu dravljani Federacije Bosne i Hercegovine, a ne znaju jezik na kome se vodi postupak, imaju pravo da tok postupka prate preko tumaa (prevodioca). (6) U upravnom postupku slubeno pismo je latinica. 17. Upotreba izraza "organ" lan 17. Pod organom koji vodi postupak odnosno rjeava u upravnim stvarima, u smislu ovog zakona, podrazumijevaju se organi uprave i upravne ustanove, slube i institucije iz lana 1. ovog zakona, ako ovim zakonom nije drugaije odreeno.
II - N A D L E N O S T 1. Stvarna i mjesna nadlenost lan 18. (1) Stvarna nadlenost za rjeavanje u upravnom postupku odreuje se po propisima kojima se ureuje odreena upravna oblast ili po propisima kojima se odreuje nadlenost pojedinih organa. (2) Mjesna nadlenost se odreuje po federalnim propisima kojima su ureene federalne jedinice (kantoni) Federacije, kao i po propisima o teritorijalnoj podjeli opina i po propisima o organizaciji federalnih i kantonalnih organa uprave, odnosno po gradskim i opinskim propisima o organizaciji gradskih i opinskih slubi za upravu. lan 19. (1) Za rjeavanje u upravnim stvarima u prvom stupnju stvarno je nadlean federalni i kantonalni organ uprave, odnosno gradska i opinska sluba za upravu, ako zakonom ili odlukom gradskog, odnosno opinskog vijea nije odreena nadlenost drugog organa. (2) Federalni organi uprave rjeavaju u prvom stupnju u onim upravnim stvarima iz iskljuive nadlenosti Federacije i zajednike nadlenosti Federacije i kantona koje su federalnim zakonom stavljene u nadlenost tih organa, osim pitanja koja su federalnim zakonom prenesena na kantonalne organe uprave, odnosno gradske i opinske slube za upravu, kao i u upravnim stvarima iz nadleznosti kantona koje su zakonom kantona prenesene na federalne organe uprave. (3) Kantonalni organi uprave rjeavaju u prvom stupnju u upravnim stvarima koje su kantonalnim zakonom stavljene u nadlenost kantonalnih organa uprave i u upravnim stvarima koje su federalnim zakonom prenesene na kantonalne organe uprave (4) Gradske, odnosno opinske slube za upravu rjeavaju u prvom stupnju u upravnim stvarima iz oblasti uprave i samouprave koje su statutom grada odnosno opine i propisom gradskog, odnosno opinskog vijea stavljene u nadleznost gradskih odnosno opinskih slubi za upravu, kao i u upravnim stvarima koje su federalnim i kantonalnim zakonom prenesene u nadlenost tih slubi. (5) Ako propisima iz st. 1 do 4 ovog lana nije odreeno koji je organ uprave stvarno nadlean za rjeavanje u odreenoj upravnoj stvari, a to se ne moe utvrditi ni po prirodi stvari, takva stvar spada u nadlenost organa uprave koji je nadlean za poslove uprave u Federaciji odnosno kantonu, a u gradu i opini sluba koja se odredi propisom gradskog, odnosno opinskog vijea.
lan 20. (1) Nijedan organ ne moe preuzeti odreenu upravnu stvar iz nadlenosti drugog organa i sam je rijesiti, osim ako je to zakonom predvieno i pod uvjetima propisanim tim zakonom. (2) Organ nadlean za rjeavanje u odreenoj upravnoj stvari moe samo na osnovu izriitog zakonskog ovlatenja prenijeti rjeavanje u toj stvari na drugi organ. (3) Stvarna i mjesna nadlenost ne mogu se mijenjati dogovorom stranaka, dogovorom organa i stranaka, ni dogovorom organa, osim ako je to zakonom drukije odreeno. lan 21. (1) U okviru propisa predvienih u lanu 18. stav 2. ovog zakona, mjesna nadlenost se odreuje: 1. u stvarima koje se odnose na nepokretnost prema mjestu gdje se nepokretnost nalazi; 2. u stvarima koje se odnose na djelatnost nekog organa, poduzea (drutva), ustanove ili drugog pravnog lica prema mjestu njihovog sjedista. U stvarima koje se odnose na djelatnost poslovnih jedinica pravnih lica, nadlenost se odreuje prema sjeditu poslovne jedinice; 3. u stvarima koje se odnose na voenje radnje ili na profesionalnu djelatnost pojedinih osoba koja se obavlja ili se ima obavljati u odreenom mjestu - prema sjeditu radnje, odnosno prema mjestu gdje se djelatnost obavlja; 4. u ostalim stvarima prema prebivalistu stranke. Kad ima vie stranaka, nadlenost se odreuje prema stranci prema kojoj je zahtjev upravljen. Ako stranka nema prebivalite u Federaciji, nadlenost se odreuje prema mjestu njenog boravita, a ako nema ni boravita prema mjestu njenog posljednjeg prebivalita, odnosno boravita u Federaciji. (2) Ako se mjesna nadlenost ne moe odrediti po odredbama stava 1. ta. 1 do 4. ovog lana, ona se odreuje prema mjestu gdje je nastao povod za voenje postupka. (3) U stvarima koje se odnose na brod ili zrakoplov, ili u kojima je povod za voenje postupka nastao na brodu ili u zrakoplovu, mjesna se nadlenost odreuje prema matinoj luci broda, odnosno matinom pristanitu zrakoplova. (4) Odredbe ovog lana primjenjuju se ako posebnim propisima nije drugaije odreeno. lan 22. (1) Ako bi prema odredbama lana 21. ovog zakona istovremeno bila mjesno nadlena dva ili vie organa, nadlean je onaj organ koji je prvi pokrenuo postupak, ali se mjesno nadleni organi mogu sporazumjeti koji e od njih voditi postupak.
(2) Svaki mjesno nadleni organ izvrit e na svom podruju one radnje postupka koje ne trpe odlaganje. lan 23. Organ koji je pokrenuo postupak kao mjesno nadlean zadrava nadlenost i kad u toku postupka nastupe okolnosti prema kojima bi bio mjesno nadlean drugi organ. Organ koji je pokrenuo postupak moe ustupiti predmet organu koji je prema novim okolnostima postao mjesno nadlean, ako se time znatno olakava postupak, naroito za stranku. lan 24. (1) Svaki organ pazi po slubenoj dunosti u toku cijelog postupka na svoju stvarnu i mjesnu nadlenost. (2) Ako organ utvrdi da nije nadlean za rad po odrenoj upravnoj stvari, postupit e na nain propisan u lanu 65. st. 3. i 4. ovog zakona. (3) Ako je nenadleni organ izvrio neku radnju postupka, nadleni organ kome je stvar ustupljena cijenit e da li e koju od tih radnji ponoviti. 2. Stranke sa diplomatskim imunitetom lan 25. (1) Glede nadlenosti domaih organa u stvarima u kojima je stranka stranac koji uiva pravo imuniteta u Federaciji, strana drava ili meunarodna organizacija, imaju u upravnom postupku poloaj ureen meunarodnim pravom, odnosno meunarodnim ugovorima, priznatim od Bosne i Hercegovine i Federacije. (2) U sluaju sumnje o postojanju i obimu prava imuniteta, objanjenje daje organ uprave nadlean za vanjske poslove Bosne i Hercegovine. (3) Slubene radnje koje se tiu osoba koje uivaju pravo imuniteta obavljaju se posredovanjem organa uprave nadlenog za vanjske poslove Bosne i Hercegovine. 3. Prostorno ogranienje nadlenosti lan 26. (1) Svaki organ vri slubeni rad u granicama svog podruja. (2) Ako postoji opasnost zbog odgaanja, a slubenu radnju bi trebalo izvriti van granica podruja organa, organ moze izvriti radnju i van granica svog podruja. On je duzan da o tome odmah obavijesti organ na ijem je podruju tu radnju poduzeo.
(3) Slubene radnje u zgradama ili drugim objektima u posjedu vojnih organa obavljaju se po prethodnoj prijavi zapovjedniku zgrade, odnosno objekta i po sporazumu s njim. (4) Slubene radnje koje se obavljaju na eksteritorijalnom podruju vre se posredovanjem organa uprave nadlenog za vanjske poslove Bosne i Hercegovine. 4. Sukob nadlenosti lan 27. Sukobe nadlenosti u upravnom postupku izmeu organizacionih jedinica federalnih organa uprave koje se nalaze van sjedista federalnog organa uprave, a osnovane su sa zadatkom da obavljaju odreene upravne poslove iz nadlenosti federalnog organa uprave, rjeava federalni organ uprave iz ije nadlenosti obavljaju poslove te organizacione jedinice. lan 28. Sukob nadlenosti u upravnom postupku na nivou Federacije rjesava: 1) izmeu federalnih organa uprave, izmeu federalnih organa uprave i federalnih ustanova, kao i izmeu federalnih ustanova Vlada Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Vlada Federacije); 2) izmeu organa uprave dva ili vie kantona Vrhovni sud Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud Federacije); 3) izmeu institucija koje imaju javne ovlasti s podruja dva ili vie kantona, kao i sukobe nadlenosti izmeu tih institucija i federalnih organa uprave - Vrhovni sud Federacije; 4) izmeu federalnih organa uprave i federalnih ustanova i kantonalnih organa uprave i kantonalnih ustanova, kao i federalnih i kantonalnih institucija koje imaju javne ovlasti Vrhovni sud Federacije. lan 29. Sukobe nadlenosti u upravnom postupku izmeu vlada dva ili vie kantona, odnosno izmeu Vlade Federacije i vlade kantona rjeava Vrhovni sud Federacije. lan 30. Sukobe nadlenosti u upravnom postupku izmeu federalnih organa koji nisu predvieni u l. 27. i 28. ovog zakona i za koje nije odreena nadlenost drugog organa ili suda rjeava Vrhovni sud Federacije.
lan 31. Sukob nadlenosti u upravnom postupku u kantonu rjeava: 1) izmeu kantonalnih organa uprave, izmeu kantonalnih organa uprave i kantonalnih ustanova, kao i izmeu kantonalnih ustanova vlada kantona; 2) izmeu kantonalnih institucija koje imaju javne ovlasti i kantonalnih organa uprave i kantonalnih ustanova najvisi sud kantona. lan 32. Sukob nadlenosti u upravnom postupku u opini rjeava: 1) izmeu opinskih sluzbi za upravu, izmeu opinskih slubi za upravu i opinskih ustanova, kao i izmeu opinskih ustanova opinski naelnik; 2) izmeu opinskih slubi za upravu dvije ili vie opina najvisi sud kantona; 3) izmeu institucija koje imaju javne ovlasti s podruja dvije ili vie opina, kao i sukobe nadlenosti izmeu tih institucija i opinskih slubi za upravu najvisi sud kantona; 4) izmeu opinskih naelnika dvije ili vie opina, odnosno izmeu opinskog naelnika i vlade kantona najvisi sud kantona. lan 33. Sukob nadlenosti u upravnom postupku u gradu rjeava: 1) izmeu gradskih sluzbi za upravu, izmeu gradskih slubi za upravu i gradskih ustanova, kao i izmeu gradskih ustanova gradonaelnik 2) izmeu gradskih sluzbi za upravu i opinskih slubi za upravu - najvii sud kantona; 3) izmeu gradskih institucija koje imaju javne ovlasti, kao i sukobe nadlenosti izmeu tih institucija i gradskih slubi za upravu i gradskih ustanova - najvii sud kantona. lan 34. (1) Kada se dva organa izjasne kao nadleni ili kao nenadleni za rjeavanje u istoj upravnoj stvari, prijedlog za rjeavanje sukoba nadlenosti podnosi organ koji je posljednji odluivao o svojoj nadlenosti, a moe ga podnijeti i stranka.
(2) Organ koji rjeava sukob nadlenosti istovremeno e ponititi rjeenje koje je u upravnoj stvari donio nenadleni organ, odnosno ponistit e zakljuak kojim se nadleni organ izjasnio kao nenadlean i dostavit e spise predmeta nadleznom organu. (3) Protiv rjeenja kojim se odluuje o sukobu nadlenosti stranka ne moe izjaviti posebnu albu ni voditi poseban upravni spor. (4) Odredbe lana 22. stav 2. ovog zakona shodno se primjenjuju i u sluaju sukoba nadlenosti. lan 35. (1) Ako organ u sukobu smatra da mu je rjeenjem kojim je odlueno o sukobu nadlenosti povrijeeno neko pravo, moe na to rjeenje izjaviti albu. Ako je o sukobu nadlenosti rijeio nadlenii sud, alba nije doputena. (2) Ako organ nadlean za rjeavanje po albi iz stava 1. ovog lana utvrdi da rjeenje o sukobu nije zasnovano na propisima, raspravit e odnose koji su usljed toga nastali izmeu organa koji se alio i organa koji je rjeenjem o sukobu nadlenosti oglaen za nadlenog, vodei rauna o pravima koja po odgovarajuim propisima pripadaju organu koji se alio. Rjeenje doneseno po albi smatra se prvostepenim rjeenjem o odnosima koji se njime rjeavaju. (3) albu u vezi sa stavom 1. ovog lana i rjeenje doneseno u vezi s albom nemaju uticaja na upravni postupak u konkretnom predmetu, jer tu upravnu stvar rjeava organ koji je odreen kao nadlean rjeenjem donesenim o sukobu nadlenosti. 5. Slubena osoba ovlatena za voenje postupka i za rjeavanje lan 36. (1) U upravnoj stvari za ije je rjeavanje nadlean organ uprave rjeenje u upravnom postupku donosi rukovodilac tog organa, ako propisima o organizaciji tog organa ili drugim posebnim propisima nije drukije odreeno. (2) Rukovodilac organa uprave moe ovlastiti drugu slubenu osobu istog organa da rjeava u upravnim stvarima iz odreene vrste upravnih poslova ili drugu strunu slubenu osobu za voenje postupka odnosno preduzimanje radnje u postupku prije donoenja rjeenja. (3) O ovlatenju slubenih osoba iz stava 2. ovog lana, rukovodilac organa uprave duan je donijeti posebno rjeenje, koje sadri line podatke slubenih osoba i obim njihovih ovlatenja za rjeavanje u upravnim stvarima ( da rjeava upravne stvari ili da vodi upravni postupak ili i jedno i drugo ). (4) Ovlatenje za rjeavanje obuhvata i voenje postupka koji prethodi rjeavanju.
lan 37. Ako je za rjeavanje u upravoj stvari nadlena Vlada Federacije ili vlada kantona, postupak vodi i priprema prijedlog rjeenja ovlatena osoba ili tijelo koje svojim aktom odrede te vlade, ako posebnim propisima nije drugaije odreeno. lan 38. Ako je za rjeavanje u upravnoj stvari nadlean dom Parlamenta Federacije ili zakonodavno tijelo kantona odnosno gradsko ili opinsko vijee, postupak vodi i priprema prijedlog rjeenja ovlatena osoba ili komisija ili drugo tijelo koje svojim aktom odrede ti organi, ako zakonom odnosno drugim propisom nije drukije odreeno. lan 39. U upravnim stvarima u kojima rjeava institucija koja ima javne ovlasti rjeenje donosi rukovodilac institucije, ako zakonom ili drugim propisom nije drukije odreeno. Rukovodilac moe ovlastiti drugu slubenu osobu institucije da poduzima radnje u postupku do donoenja rjeenja ili da rjeava u upravnim stvarima iz nadlenosti te institucije, o emu se donosi posebno rjeenje, koje sadrzi line podatke slubenih osoba i obime ovlatenja za rjeavanje u upravnim stvarima. 6. Pravna pomo lan 40. (1) Za izvrenje pojedinih radnji u postupku koje se imaju poduzeti izvan podruja nadlenog organa ovaj e organ zamoliti organ uprave na ijem se podruju radnja ima poduzeti da izvri te radnje. (2) Organ nadlean za rjeavanje u upravnoj stvari moe, radi lakeg i breg obavljanja radnje ili izbjegavanja nepotrebnih trokova, zamoliti drugi odgovarajui organ ovlaten za poduzimanje takve radnje da izvri pojedinu radnju u postupku. lan 41. (1) Organi, kao i institucije koje imaju javne ovlasti za rjesavanje u upravnim stvarima, duzni su jedni drugima ukazivati pravnu pomoc u upravnom postupku. Ova se pomoc trazi posebnom molbom. (2) Zamoljeni organi, odnosno institucije iz stava 1. ovog lana, duni su postupati po molbi u granicama svog podruja i djelokruga, bez odgaanja, a najkasnije u roku od 10 dana od dana prijema molbe (3) Pravna pomo za izvrenje pojedinih radnji u postupku moe se traiti od sudova samo u okviru posebnih propisa. Izuzetno, organ odnosno institucija koja ima javne
ovlasti za rjeavanje u upravnim stvarima mogu traiti od sudova da im dostave spise koji su potrebni za voenje upravnog postupka. Sudovi su duni postupiti po takvom traenju ako se time ne ometa sam sudski postupak. Sud moe odrediti rok u kom mu se spisi moraju vratiti. (4) Za pravnu pomo u odnosu sa inozemnim organima vaze odredbe meunarodnih ugovora, a ako ovih ugovora nema, primjenjuje se naelo reciprociteta. Ako postoji sumnja o postojanju reciprociteta, objanjenje o tom pitanju zatrait e se od organa uprave nadlenog za vanjske poslove Bosne i Hercegovine. (5) Domai organi ukazuju pravnu pomo inozemnim organima na nain predvien u domaem zakonu. Organ e uskratiti pravnu pomo ako se trai radnja koja je protivna domaem zakonu. Radnja koja je predmet molbe inozemnog organa moe se izvriti i na nain koji zahtijeva inozemni organ, ako takav postupak nije protivan domaem zakonu. (6) Ako meunarodnim ugovorima nije predviena mogunost neposrednog kontakta sa inozemnim organima, domai organi kontaktiraju sa inozemnim organima preko organa uprave nadlenog za vanjske poslove Bosne i Hercegovine. 7. Izuzee lan 42. Slubena osoba koja je ovlatena da rjeava ili da obavlja pojedine radnje u postupku izuzet e se od rada u predmetu: 1) ako je u predmetu u kome se vodi postupak: stranka, suovlatenik, odnosno suobveznik, svjedok, vjetak, punomonik ili zakonski zastupnik stranke; 2) ako je sa strankom, zastupnikom ili punomonikom stranke srodnik po krvi u pravoj liniji, a u pobonoj liniji do etvrtog stupnja zakljuno, brani drug ili srodnik po tazbini do drugog stupnja zakljuno, pa i onda kad je brak prestao; 3) ako je sa strankom, zastupnikom ili punomonikom stranke u odnosu staraoca, usvojioca, usvojenika ili hranioca; 4) ako je u prvostepenom postupku uestvovalo u voenju postupka ili u donoenju rjeenja. lan 43. Slubena osoba koja je ovlatena da rjeava u odreenoj upravnoj stvari ili da obavi neku radnju u postupku, im sazna da postoji koji od razloga za izuzee iz lana 42. ovog zakona, duna je da prekine svaki daljnji rad na predmetu i da o tome obavijesti organ nadlean za rjeavanje o izuzeu ( lan 45). Ako slubena osoba smatra da postoje druge
okolnosti koje opravdavaju njeno izuzee, obavijestit e o tome taj organ ne prekidajui rad. lan 44. (1) Stranka moe zahtijevati izuzee slubene osobe iz razloga navedenih u lanu 42. ovog zakona, a i kad postoje druge okolnosti koje dovode u sumnju njenu nepristrasnost. U svom zahtjevu stranka mora navesti okolnosti zbog kojih smatra da postoji neki od razloga za izuzee. (2) Slubena osoba za koju je stranka zahtijevala izuzee iz nekog od razloga navedenog u lanu 42. ovog zakona ne moe, sve do donoenja zakljuka o ovom zahtjevu, obavljati nikakve radnje u postupku, osim onih koje ne trpe odgaanje. lan 45. (1) O izuzeu slubene osobe u federalnom organu uprave i federalne ustanove, odnosno u kantonalnom organu uprave i kantonalnoj ustanovi odluuje rukovodilac koji rukovodi tim organom odnosno ustanovom. (2) O izuzeu slubene osobe u gradskoj, odnosno opinskoj slubi za upravu odluuje gradonaelnik, odnosno opinski naelnik. (3) O izuzeu slubene osobe organa koji se nalazi u sastavu organa uprave odluuje rukovodilac organa koji se nalazi u sastavu organa uprave. (4) O izuzeu rukovodioca iz stava 1. ovog lana odluuje Vlada Federacije odnosno vlada kantona, a o izuzeu rukovodioca organa koji se nalazi u sastavu drugog organa uprave odluuje rukovodilac organa u ijem se sastavu nalazi taj organ. (5) O izuzeu gradonaelnika odnosno opinskog naelnika odluuje gradsko odnosno opinsko vijee. (6) O izuzeu slubene osobe institucije koja ima javne ovlasti odluuje rukovodilac te institucije, a o izuzeu rukovodioca te institucije odluuje organ utvren statutom ili drugim opim aktom institucije, ako zakonom ili propisom donesenim na osnovu zakona ili drugim posebnim propisom nije drukije odreeno. (7) Odredbe ovog zakona o izuzeu slubenih osoba shodno se primjenjuju i na izuzee slubenih osoba iz l. 37. i 38. ovog zakona. O izuzeu tih osoba odluuju odgovarajua vlada odnosno dom. (8) O izuzeu se odluuje zakljukom.
lan 46. (1) U zakljuku o izuzeu odredit e se slubena osoba koja e rjeavati, odnosno obavljati pojedine radnje u postupku u vezi s predmetom u kome je izuzee odreeno. (2) Protiv zakljuka kojim se odreuje izuzee nije doputena alba. lan 47. (1) Odredbe lana 45. ovog zakona o izuzeu slubenih osoba shodno se primjenjuju i na izuzee zapisniara. (2) Zakljuak o izuzeu zapisniara donosi slubena osoba koja je ovlatena da vodi postupak. III - STRANKA I NJENO ZASTUPANJE
1. Stranka lan 48. Stranka je osoba po ijem je zahtjevu pokrenut postupak ili protiv koje se vodi postupak, ili koja radi zatite svojih prava ili pravnih interesa ima pravo da uestvuje u postupku. lan 49. (1) Stranka u upravnom postupku moe biti svako fiziko i pravno lice. (2) Organi uprave i drugi organ i poslovna jedinica poduzea (drutva), naselje, grupa osoba i dr. koji nemaju svojstvo pravnog lica, mogu biti stranke u postupku, ako mogu biti nosioci prava i obaveza o kojima se rjeava u upravnom postupku. (3) Stranka moe biti i sindikalna organizacija ako se upravni postupak odnosi na kakvo pravo ili pravni interes slubenika i namjetenika u organima uprave, kao i radnika u poduzeu (drutvu), ustanovi ili u drugom pravnom licu. (4) Ombudsmen moe, ako nae da ima temelja prisustvovati upravnom postupku radi ostvarivanja svojih funkcija u zatiti ljudskog dostojanstva, prava i sloboda graanina zajamenih ustavom i instrumentima navedenim u Aneksu Ustava federacije. Ombusmen moe prisustvovati u upravnom postupku do donoenja pravomonog upravnog akta i u postupcima vanrednih pravnih lijekova. U toku postupka iz stava 4. ovog lana, Ombudsmen moe pregledati sva slubena dokumenta koja se odnose na upravne spise i zahtijevati suradnju slubene osobe ovlaene za rjeavanje upravnih stvari u upravnom postupku i drugih slubenih osoba, a
posebno u pribavljanju potrebnih inforamcija, dokumenata i spisa koji se odnose na upravnu stvar koja je predmet upravnog postupka. lan 50. (1) Poduzee (drutvo), ustanova i drugo pravno lice, drutvena organizacija i udruenje graana koji prema svom opem aktu imaju zadatak da tite odreena prava i interese svojih lanova, mogu, po pristanku svog lana, u njegovo ime da stave zahtjev koji se odnosi na takva prava i interese, kao i da stupe u ve pokrenuti postupak sa svim pravima stranke. (2) Pravno lice iz stava 1. ovog lana, moe da zastupa svog radnika u upravnom postupku na njegov zahtjev, ako je to predvieno opim aktom toga pravng lica. lan 51. (1) Ako su tuitelj, pravobranitelj i drugi organi vlasti zakonom ovlateni da u upravnom postupku zastupaju javne interese, oni imaju u granicama svojih ovlatenja, prava i dunosti stranke. (2) Organi iz stava 1. ovog lana ne mogu u upravnom postupku imati ira ovlatenja nego to ih imaju stranke, ako zakonom nije drukije odreeno. 2. Procesna sposobnost i zakonski zastupnik lan 52. (1) Fizika osoba koja je potpuno poslovno sposobna moe sama obavljati radnje u postupku (procesna sposobnost). (2) Za procesno nesposobnu fiziku osobu radnje u postupku obavlja njegov zakonski zastupnik. Zakonski zastupnik se odreuje na osnovu zakona ili aktom nadlenog organa donesenog na osnovu zakona. (3) Pravno lice obavlja radnje u postupku preko svog predstavnika odnosno zakonskog zastupnika. Predstavnik, odnosno zakonski zastupnik pravnog lica odreuje se njegovim opim aktom, ako nije odreen zakonom ili aktom nadlenog organa donesenog na osnovu zakona. (4) Organ uprave obavlja radnje u postupku preko zakonom odreenog predstavnika, poslovna jedinica poduzea (drutva) preko osobe koja rukovodi radom poslovne jedinice, a naselje, odnosno grupa osoba koje nemaju svojstvo pravnog lica preko osobe koju oni odrede, ako posebnim propisima nije drugaije odreeno.
(5) Kad organ koji vodi postupak ustanovi da zakonski zastupnik osobe pod starateljstvom ne pokazuje potrebnu panju u zastupanju, obavijestit e o tome organ starateljstva. lan 53. (1) U toku cijelog postupka organ e po slubenoj dunosti paziti da li osoba koja se pojavljuje kao stranka moze biti stranka u postupku i da li stranku zastupa njen zakonski zastupnik, odnosno predstavnik. (2) Ako u toku postupka nastupi smrt stranke, postupak se moe obustaviti ili nastaviti, zavisno od prirode upravne stvari koja je predmet postupka. Ako prema prirodi stvari postupak ne moe da se nastavi, organ e obustaviti postupak zakljukom protiv kojeg je doputena posebna alba. 3. Privremeni zastupnik lan 54. (1) Ako procesno nesposobna stranka nema zakonskog zastupnika ili se neka radnja ima poduzeti protiv osobe ije je boravite nepoznato, a koja nema punomonika, organ koji vodi postupak postavit e takvoj stranci privremenog zastupnika, ako to trai hitnost predmeta, a postupak se mora provesti. Organ koji vodi postupak odmah e izvijestiti o tome organ starateljstva, a ako je privremeni zastupnik postavljen osobi ije je boravite nepoznato, objavit e svoj zakljuak na oglasnoj tabli ili na drugi uobiajeni nain. (2) Ako poduzee (drutvo), ustanova ili drugo pravno lice nema zakonskog zastupnika, predstavnika ni punomonika, organ koji vodi postupak, pod uvjetima iz stava 1. ovog lana, postavit e takvoj stranci privremenog zastupnika, po pravilu, iz reda osoba iz pravnog lica i o tome e, bez odgaanja, obavijestiti to pravno lice. (3) Na nain predvien u odredbama st. 1. i 2. ovog lana, postavit e se privremeni zastupnik i kad se ima izvriti radnja koja se ne moe odgoditi a stranku, odnosno njenog punomonika ili zastupnika nije mogue pravovremeno pozvati. O tome e se stranka, punomonik ili zastupnik odmah obavijestiti. (4) Postavljena osoba je duna primiti se zastupanja, a zastupanje moe odbiti samo iz razloga koji su predvieni posebnim propisima. Privremeni zastupnik uestvuje samo u postupku za koji je izriito postavljen, i to dok se ne pojavi zakonski zastupnik ili predstavnik, odnosno sama stranka ili njen punomonik.
4. Zajedniki predstavnik lan 55. (1) Dvije ili vise stranaka mogu, ako posebnim propisom nije drugaije odreeno, u istom predmetu istupati zajedniki. One su u takvom sluaju dune naznaiti ko e od njih istupati kao njihov zajedniki predstavnik, ili postaviti zajednikog punomonika. (2) Organ koji vodi postupak, moe ako to ne zabranjuje poseban propis, odrediti strankama koje u postupku uestvuju s istovjetnim zahtjevima da u odreenom roku naznae ko e ih izmeu njih predstavljati, ili da postave zajednikog punomonika o emu se donosi zakljuak. Ako stranke po takvom zakljuku ne postupe, moe to odrediti sam organ koji vodi postupak, u kom sluaju zajedniki predstavnik, odnosno punomonik zadrava to svojstvo sve dok stranke ne postave drugog. Protiv takvog zakljuka stranke imaju pravo posebne albe, ali alba ne odgaa izvrenje zakljuka. (3) I u sluaju odreivanja zajednikog predstavnika, odnosno punomonika, svaka stranka zadrava pravo da istupa kao stranka u postupku, da daje izjave, da samostalno izjavljuje albe i koristi druga pravna sredstva. 5. Punomonik lan 56. (1) Stranka, odnosno njen zakonski zastupnik moe odrediti punomonika koji e je zastupati u postupku, osim u radnjama u kojima je potrebno da sama stranka daje izjave. (2) Radnje u postupku koje punomonik poduzima u granicama punomoi imaju isto pravno djelovanje kao da ih je poduzela sama stranka. (3) I pored punomonika, sama stranka moe davati izjave, a ove izjave se mogu od stranke i neposredno traiti. (4) Stranka koja je prisutna kad njen punomonik daje usmenu izjavu moe neposredno poslije date izjave izmijeniti ili opozvati izjavu svog punomonika. Ako u pismenim ili usmenim izjavama koje se tiu injenica postoji nesuglasnost izmeu izjava stranke i njenog punomonika, organ koji vodi postupak cijenit e obje izjave u smislu lana 9. ovog zakona. lan 57. (1) Punomonik moe biti svaka osoba koja je potpuno poslovno sposobna, osim osobe koja se bavi nadripisarstvom.
(2) Ako se kao punomonik pojavi osoba koja se bavi nadripisarstvom, organ e takvoj osobi uskratiti daljnje zastupanje, o emu se donosi zakljuak i o tome e odmah obavijestiti stranku. (3) Protiv zakljuka o uskraivanju zastupanja moe se izjaviti posebna alba, koja ne odgaa izvrenje zakljuka. lan 58. (1) Punomo se moe dati pismeno, ili usmeno u zapisnik koji sainjava slubena osoba organa koji vodi postupak. (2) Stranka koja nije pismena ili nije u stanju da se potpie stavit e na pismenu punomo umjesto potpisa otisak prsta. Ako se punomo izdaje osobi koja nije advokat, potrebno je i prisustvo dvojice svjedoka, koji e se potpisati na punomo. (3) Iznimno, slubena osoba koja vodi postupak ili obavlja pojedine radnje u postupku moe dopustiti da u ime stranke, kao njen punomonik, izvri odreenu radnju osoba koja nije podnijela punomo (lan porodice i dr.), ali e istovremeno narediti toj osobi da naknadno u odreenom roku podnese odgovarajuu punomo za tu radnju. lan 59. (1) Ako je punomo data u obliku privatne isprave, pa se posumnja u njenu istinitost, moe se narediti da se podnese ovjerena punomo. (2) Pravilnost punomoi ispituje se po slubenoj dunosti, a nedostaci pismene punomoi uklanjaju se shodno odredbi lana 67. ovog zakona, pri emu slubena osoba koja vodi postupak moe dopustiti punomoniku s neurednom punomoi da izvri hitne radnje u postupku. lan 60. (1) Za sadraj i obim punomoi mjerodavne su odredbe punomoi. Punomo se moe dati za cio postupak ili samo za pojedine radnje, a moe se i vremenski ograniiti. (2) Punomo ne prestaje smru stranke, gubitkom njene procesne sposobnosti ili promjenom njenog zakonskog zastupnika, ali pravni sljedbenik stranke, odnosno njen novi zakonski zastupnik moe opozvati raniju punomo. (3) Na pitanja u vezi s punomoi koja nisu ureena odredbama ovog zakona shodno e se primjenjivati odgovarajue odredbe zakona kojim je ureen parnini postupak.
lan 61. Odredbe ovog zakona koje se odnose na stranke vaze shodno i za njihove zakonske zastupnike, punomonike, privremene zastupnike i zajednike predstavnike. lan 62. (1) Stranci e se dozvoliti da u stvarima za koje se trazi struno poznavanje pitanja u vezi s predmetom postupka dovede strunu osobu koja e joj davati obavjetenja i savjete (struni pomaga). Ova osoba ne zastupa stranku. (2) Stranka ne moe dovesti kao strunog pomagaa osobu koja nije poslovno sposobna ili koja se bavi nadripisarstvom. IV - KOMUNICIRANJE ORGANA I STRANAKA 1. Podnesci lan 63. (1) Pod podnescima se podrazumijevaju zahtjevi, obrasci koji se koriste za automatsku obradu podataka, prijedlozi, prijave, molbe, albe, prigovori i druga priopenja kojima se pojedinci ili pravna lica obraaju organima. (2) Podnesci se, po pravilu, predaju neposredno ili alju potom pismeno, ili se usmeno priopavaju na zapisnik kod organa, a mogu se, ako nije drugaije propisano, izjavljivati i faksom ili telegrafski. Kratka i hitna priopenja mogu se davati i telefonski, ako je to po prirodi stvari mogue. lan 64. Podnesak se predaje organu nadlenom za prijem podneska, a moe se predati svakog radnog dana u toku radnog vremena. Za usmene podneske koji nisu vezani s rokom ili inae nisu neodloni moe se odrediti da se predaju samo u odreene sate u toku radnog vremena. Vrijeme za predaju ovakvih podnesaka objavljuje svaki organ u svojim prostorijama na vidnom mjestu. lan 65. (1) Organ koji je nadlean za prijem podneska, odnosno usmenog priopenja, duan je primiti podnesak koji mu se predaje, odnosno uzeti na zapisnik usmeno priopenje. (2) Slubena osoba koja primi podnesak duna je, po slubenoj dunosti ili na usmeno traenje podnositelja, dati potvrdu o prijemu podneska. Za ovu potvrdu ne plaa se taksa.
(3) Ako organ nije nadlezan za prijem pismenog podneska, odnosno priopcenja na zapisnik, sluzbena osoba ovog organa ce upozoriti na to podnosioca i uputiti ga organu nadlenom za prijem. Ako podnosilac i pored toga zahtijeva da se njegov podnesak odnosno priopenje na zapisnik primi, slubena osoba je duna primiti takav podnesak, odnosno usmeno priopenje. Ako organ utvrdi da nije nadlezan za rad po takvom podnesku, donijet e zakljuak kojim e odbaciti podnesak zbog nenadlenosti i zakljuak odmah dostaviti stranci. (4) Kad organ potom dobije podnesak za iji prijem nije nadlean, a poznato mu je koji je organ nadlean za prijem, poslat e podnesak bez odgaanja nadlenom organu, odnosno sudu i o tome e obavijestiti stranku. Ako organ koji je dobio podnesak ne moe da utvrdi koji je organ nadlean za rad po podnesku, donijet e bez odlaganja zakljuak kojim e odbaciti podnesak zbog nenadlenosti i zakljuak odmah dostaviti stranci. (5) Protiv zakljuka donesenog po st. 3. i 4. ovog lana doputena je posebna alba. (6) Ako organ potom dobije tubu za pokretanje upravnog spora, tubu e bez odgaanja dostaviti nadlenom sudu, o emu e pismeno obavijestiti podnosioca tube. lan 66. (1) Podnesak mora biti razumljiv i sadravati sve to je potrebno da bi se u vezi s njim moglo postupiti. Podnesak naroito treba da sadri: oznaenje organa kome se upuuje, predmet na koji se odnosi zahtjev, odnosno prijedlog, ko je zastupnik ili punomonik ako ga ima i ime i prezime i boravite (adresu) podnosioca, odnosno zastupnika ili punomonika. (2) Podnosilac je duan svojeruno potpisati podnesak. Izuzetno, podnesak moe umjesto podnosioca potpisati njegov brani drug, jedan od njegovih roditelja, sin ili ki, ili advokat koji je po ovlatenju stranke sastavio podnesak. Osoba koja je potpisala podnesak za podnosioca duna je da na podnesku potpie svoje ime i stavi svoju adresu. (3) Ako je podnosilac nepismen ili nije u stanju da se potpie, potpisat e ga druga pismena osoba, koja e potpisati i svoje ime i adresu. lan 67. (1) Ako podnesak sadri neki formalni nedostatak koji spreava postupanje po podnesku, ili je podnesak nerazumljiv ili nepotpun, ne moe se samo zbog toga odbaciti. Organ koji je primio takav podnesak duan je uiniti one radnje koje e osigurati da se nedostaci otklone i odredit e podnosiocu rok u kome je duan da to uini. Ovo se moe saopiti podnosiocu pismeno, faksom ili telefonski, a i usmeno, ako se podnosilac zatekne kod organa koji ovo saopava. O uinjenom saopenju organ e sastaviti slubenu zabiljeku u spisu.
(2) Ako podnosilac otkloni nedostatke u odreenom roku, smatrat e se da je podnesak bio od poetka uredan. Ako podnosilac ne otkloni nedostatke u odreenom roku, pa se usljed toga ne moe u vezi sa podneskom postupati, smatrat e se da podnesak nije ni podnesen. O tome e organ donijeti zakljuak protiv koga se moe izjaviti posebna alba. Na ovu posljedicu podnosilac e se naroito upozoriti u pozivu za ispravku podneska. (3) Kad je podnesak poslan faksom, telegrafski ili je primljeno telefonsko priopenje, pa se posumnja da podnesak nije podnijela osoba ije je ime oznaeno na telegrafskom ili faks podnesku, odnosno da ne potie od osobe koja je pri telefonskom priopenju kazala svoje ime, nadleni organ e povesti postupak za utvrivanje ovih injenica, pa ako se nedostaci ne otklone, postupit e na nain propisan u stavu 2. ovog lana. lan 68 Ako podnesak sadri vie zahtjeva koji se moraju rjeavati odvojeno, organ koji primi podnesak uzet e u rjeavanje zahtjeve za ije je rjeavanje nadlean, a sa ostalim zahtjevima postupit e u smislu lana 65. stava 4. ovog zakona. 2. Pozivanje lan 69. (1) Organ koji vodi postupak ovlaten je da poziva osobu ije je prisustvo u postupku potrebno a koje boravi na njegovom podruju. Po pravilu, pozivanje se ne moe vriti radi dostavljanja pismenih otpravki, rjeenja i zakljuaka, ili radi saopenja koja se mogu izvrsiti potom i na drugi nain pogodniji za osobu kojoj se saopenje ima uiniti. (2) Izuzetno, na usmenu raspravu moe biti pozvana osoba koja boravi van podruja organa koji vodi postupak, ako se time postupak ubrzava ili olakava, a dolazak ne prouzrokuje vee trokove ili vee gubljenje vremena za pozvanog. (3) Pozivanje se vri pismenim putem, ako posebnim propisima nije predvien drugi nain pozivanja. lan 70. (1) U pismenom pozivu naznait e se: naziv organa koji poziva, ime i prezime i adresa osobe koja se poziva, mjesto, dan, a kad je to mogue i sat dolaska pozvanog, predmet zbog koga se poziva i u kom svojstvu (kao stranka, svjedok, vjetak itd.), a zatim i koja pomona i dokazna sredstva pozvani treba da ponese. U pozivu se mora navesti da li je pozvana osoba duzna da doe lino ili moe poslati punomonika koji e je zastupati, a zatim e se upozoriti da je u sluaju sprijeenosti da se odazove pozivu duna da izvijesti organ koji je izdao poziv. Pozvani e se isto tako upozoriti da moe biti priveden ako se iz neopravdanih razloga ne odazove pozivu, ili ne izvijesti da je sprijeen da doe, odnosno da moe biti novano kanjen.
(2) U pozivu na usmenu raspravu stranka se moe pozvati da podnese pismene i druge dokaze, a moe se upozoriti i da moe povesti svjedoke na koje se namjerava pozvati. (3) Kad to dopusta priroda stvari, moe se ostaviti na volju pozvanoj osobi da umjesto linog dolaska preda, do odreenog dana, potrebnu pismenu izjavu. lan 71. (1) Pri pozivanju organ e voditi rauna da se osoba ije je prisustvo potrebno pozove da doe u vrijeme koje e najmanje ometati pozvanog u obavljanju njegovog redovnog posla. (2) Niko ne moe biti pozvan da doe u toku noi. Pozivanje za dolazak nou moe se izvriti samo izuzetno, ako je to predvieno posebnim propisima i ako se radi o izvrenju hitnih i neodgodivih mjera, koje u pozivu moraju biti navedene, kao i propis na osnovu kojeg se vri to pozivanje. lan 72. (1) Pozvana osoba duna je da se odazove pozivu. (2) Ako je pozvana osoba zbog bolesti ili kog drugog opravdanog razloga sprijeena da doe, duna je odmah po prijemu poziva o tome izvijesititi organ koji je izdao poziv, a ako je razlog sprijeenosti nastao kasnije, onda odmah poslije saznanja tog razloga. (3) Ako se osoba kojoj je poziv lino dostavljen (lan 83.) ne odazove pozivu, a izostanak ne opravda, moze biti privedena, ako je njeno prisustvo potrebno, a pored toga i kanjena novanom kaznom do 50 DM. Ove e se mjere primijeniti samo ako je u pozivu bilo naznaeno da e se te mjere primijeniti. Ako su zbog neopravdanog izostanka pozvane osobe nastali trokovi u postupku, moe se odrediti da te trokove snosi osoba koja je izostala. Zakljuak o privoenju, o izricanju kazne ili o plaanju trokova donosi slubeno lice koje vodi postupak u suglasnosti sa slubenom osobom ovlatenom za rjeavanje stvari, a kod zamoljenog organa u suglasnosti s rukovodiocem tog organa, odnosno sa slubenom osobom ovlatenom za rjeavanje u slinim stvarima. Protiv ovog zakljuka doputena je posebna alba. (4) Ako se pozivu nije odazvala vojna osoba ili slubenik policije, organ e se obratiti nadlenoj vojnoj komandi odnosno organu policije te osobe sa zahtjevom da se ona dovede, a moe ga i kazniti po stavu 3. ovog lana, odnosno odrediti da snosi trokove. 3. Zapisnik lan 73. (1) O usmenoj raspravi ili drugoj vanijoj radnji u postupku, kao i o vanijim usmenim izjavama stranaka ili treih osoba u postupku, sastavlja se zapisnik.
(2) O manje vanim radnjama i izjavama stranaka i treih osoba koje bitno ne utiu na rjeenje stvari, o upravljanju toka postupka, o saopenjima, slubenim opaanjima, usmenim uputstvima i nalozima, kao i okolnostima koje se tiu samo unutranjeg rada organa kod koga se vodi postupak, nee se, po pravilu, sastavljati zapisnik ve e se u samom spisu sastaviti slubena zabiljeka, koju potpisuje slubena osoba koja ju je sastavila, uz oznaku datuma. Ne mora se sastavljati zapisnik ni o onim usmenim zahtjevima stranke o kojima se odluuje po skraenom postupku, a kojima se udovoljava. lan 74. (1) U zapisnik se unosi: naziv organa koji obavlja radnju, broj i datum, mjesto gdje se obavlja radnja, dan i sat kad se obavlja radnja i predmet u kome se ona obavlja, imena slubenih osoba, prisutnih stranaka i njihovih zastupnika ili punomonika i drugih osoba koje su prisutne izvoenju radnje. (2) Zapisnik treba da sadri tano i kratko tok i sadraj u postupku izvrene radnje i datih izjava i da se te radnje i izjave ogranie na ono to se tie same stvari koja je predmet postupka. U zapisniku se navode sve isprave koje su u bilo koju svrhu upotrijebljene pri izvoenju radnje, a, prema potrebi, ove se isprave prilazu zapisniku. (3) Izjave stranaka, svjedoka, vjetaka i drugih osoba koje uestvuju u postupku, a koje su znaajne za donoenje rjeenja, upisuju se u zapisnik to tanije, a prema potrebi i njihovim rijeima. U zapisnik se upisuju i svi zakljuci koji se u toku radnje donesu. (4) Ako se koje sasluanje obavlja preko tumaa (prevoditelja), oznait e se na kom je jeziku sasluani govorio i tko je bio tuma (prevoditelj). (5) Zapisnik se vodi u toku obavljanja slubene radnje. Ako se radnja ne moe istog dana zavriti, unijet e se svakog dana posebno u isti zapisnik ono sto je tog dana uraeno i to e se potpisati. (6) Ako se radnja o kojoj se vodi zapisnik nije mogla obaviti bez prekida, u zapisniku e se naznaiti da je bilo prekida. (7) Ako su u toku radnje izraeni ili pribavljeni planovi, skice, crtei, fotografije i tome slino, te akte e svojim potpisom ovjeriti slubena osoba i prikljuiti zapisniku, a u zapisniku konstatovati akte koji su uzeti. (8) Propisima se moe odrediti da se zapisnik u odreenim stvarima moe voditi u vidu knjige ili drugih sredstava evidencije. lan 75. (1) Zapisnik mora biti voen uredno i u njemu se ne smije nista brisati. Mjesta koja su precrtana do zakljuenja zapisnika moraju ostati itljiva i njih svojim potpisom ovjerava slubena osoba koja rukovodi radnjom postupka.
(2) U ve potpisanom zapisniku ne smije se nista dodavati ni mijenjati. Dopuna u ve zakljuenom zapisniku unosi se u dodatak zapisnika. lan 76. (1) Prije zakljuenja zapisnik e se proitati sasluanim osobama i ostalim osobama koje uestvuju u radnji postupka. Ove osobe imaju pravo da i same pregledaju zapisnik i da stavljaju svoje primjedbe, a slubena osoba je obavezna to omoguiti. Na kraju zapisnika navest e se da je zapisnik proitan i da nisu stavljene nikakve primjedbe, ili ako jesu, ukratko e se upisati sadraj datih primjedaba. Te primjedbe e potpisati osoba koja ih je dala. Zatim e se pristupiti potpisivanju zapisnika na nain to e se prvo potpisati osobe koje su sasluane, odnosno davale izjave u postupku, a na kraju zapisnik e ovjeriti svojim potpisom slubena osoba koja je rukovodila radnjom, kao i zapisniar, ako ga je bilo. (2) Stranka, svjedoci, vjetaci i druge osobe koje su sasluane u postupku u zapisniku e se potpisati ispod onog dijela zapisnika gdje je upisana njihova izjava. (3) Ako su vrena suoenja, dio zapisnika o tome potpisat e osobe koje su suoene. (4) Ako se zapisnik sastoji od vie listova, oni e se oznaiti rednim brojevima, a svaki list e na kraju svojim potpisom ovjeriti slubena osoba koja rukovodi radnjom postupka i osoba ija je izjava upisana na kraju lista. (5) Dopune ve zakljuenog zapisnika ponovo e se potpisati i ovjeriti. (6) Ako osoba koja treba da potpise zapisnik nije pismena, ili ne moe da pise, potpisat e je jedna pismena osoba, koja e staviti i svoj potpis. Ovo ne moze biti slubena osoba koja rukovodi radnjom postupka, niti zapisniar. (7) Ako neka osoba nee da potpise zapisnik, ili se udalji prije zakljuenja zapisnika, to e se upisati u zapisnik i navesti razlog zbog kog je potpis uskraen. lan 77. (1) Zapisnik sastavljen sukladno s odredbama lana 76. ovog zakona jeste javna isprava. Zapisnik je dokaz o toku i sadrini radnje postupka i datih izjava, osim onih dijelova zapisnika na koje je sasluana osoba stavila primjedbu da nisu pravilno sastavljeni. (2) Dozvoljeno je dokazivati netanost zapisnika. lan 78. (1) Kad u upravnom postupku rjeava kolegijalni organ, o vijeanju i glasanju sastavlja se poseban zapisnik. Kad je u postupku u vezi sa albom jednoglasno odlueno, ne mora se sastavljati zapisnik o vijeanju i glasanju, ve se o tome moze sastaviti samo slubena
zabiljeka u spisu, koja se ovjerava potpisom slubene osobe koja predsjedava kolegijalnim organom. (2) U zapisnik o vijeanju i glasanju upisuje se, pored podataka o linom sastavu kolegijalnog organa, oznaenje predmeta o kome je rije i kratak sadraj onoga to je rijeeno, kao i odvojena miljenja ako ih je bilo. Ovaj zapisnik potpisuju osoba koja predsjedava i zapisniar. (3) Kad u upravnom postupku rjeava organ zakonodavne ili organ izvrne vlasti, nee se voditi poseban zapisnik o vijeanju i glasanju, ve e se zakljuak donesen u upravnoj stvari unijeti u zapisnik, kao i ostali zakljuci tih organa. 4. Razgledanje spisa i obavjetavanje o toku postupka lan 79. (1) Stranke imaju pravo da razgledaju spise predmeta i da o svom troku prepisu potrebne spise, a organ je obavezan to omoguiti. Spisi se razgledaju i prepisuju pod nadzorom odreene slubene osobe. (2) Pravo da razgleda spise i da o svom troku prepise pojedine spise ima ombudsmen i svaka druga osoba koja uini vjerovatnim svoj pravni interes za to, kao i drutvena organizacija i udruenje graana, ako za to postoji opravdan interes. (3) Zahtjev za razgledanje i prepisivanje spisa moe se staviti i usmeno. Organ moze traiti od osobe iz stava 2. ovog lana da pismeno ili usmeno na zapisnik obrazlozi postojanje svog pravnog interesa. (4) Ne mogu se razgledati ni prepisivati: zapisnik o vijeanju i glasanju, slubeni referati i nacrti rjeenja, kao ni drugi spisi koji se vode kao povjerljivi, ako bi se time mogla osujetiti svrha postupka, ili ako se to protivi javnom interesu ili opravdanom interesu jedne stranke ili treih osoba. (5) Stranka i svaka druga osoba koja uini vjerovatnim svoj pravni interes u predmetu, kao i zainteresirani organi, imaju pravo da se obavjetavaju o toku postupka. (6) Protiv odbijanja zahtjeva iz odredaba ovog lana doputena je posebna alba i kad zakljuak nije izdat pismeno. alba se moe izjaviti odmah.
V - DOSTAVLJANJE PISMENA 1. Nain dostavljanja pismena lan 80. (1) Dostavljanje pismena (poziva, rjeenja, zakljuaka i drugih slubenih spisa) vri se, po pravilu, tako sto se pismeno predaje osobi kojoj je namijenjeno. (2) Dostavljanje se vri preko pote ili ga vri organ preko svoje slubene osobe. Osoba kojoj ima da se pismeno dostavi moe biti pozvana radi prijema pismena samo izuzetno, kad to zahtijeva priroda ili znaaj pismena koje se ima uruiti, ako je takva dostava posebnim propisom predviena. (3) Nain dostavljanja odreuje organ ije se pismeno dostavlja sukladno odredbama ovog zakona o dostavljanju pismena. lan 81. (1) Dostavljanje se vri samo radnim danom, i to danju. (2) Organ ije se pismeno ima dostaviti moe, izuzetno, iz osobito vanih razloga odrediti da se dostavljanje izvri i u nedjelju ili drugi neradni dan ili na dan dravnog praznika. (3) Dostavljanje potom moe se vriti i u dane iz stava 2. ovog lana. lan 82. (1) Dostavljanje se vri, po pravilu, u stanu ili na radnom mjestu gdje je zaposlena osoba kojoj se dostavljanje ima izvriti, a advokatu u njegovom advokatskom uredu. (2) Dostavljanje se moze izvriti i van prostorija navedenih u stavu 1. ovog lana, ako osoba kojoj se dostavljanje vri pristane primiti pismeno koje se dostavlja, a ako tih prostorija nema, moe se takvoj osobi izvriti dostavljanje gdje god se ona zatekne. 2. Obavezno osobno dostavljanje pismena lan 83. (1) Dostavljanje se mora izvriti lino osobi kojoj je pismeno namijenjeno kad je takvo dostavljanje odreeno ovim zakonom ili drugim propisom, kad od dana dostavljanja poinje tei rok koji se po zakonu ne moe produavati, ili kad to odredi organ koji je naredio dostavljanje. Smatra se da je izvreno osobno dostavljanje advokatu i predajom pismena osobi zaposlenoj u advokatskom uredu.
(2) Kad se osoba kojoj se dostavljanje ima osobno izvriti ne zatekne u stanu, odnosno na radnom mjestu, ili se u advokatskom uredu ne zatekne ni osoba koja je u njemu zaposlena, dostavlja e se obavijestiti kad i na kom mjestu ga moe nai, pa e mu kod neke od osoba navedenih u lanu 84. ovog zakona ostaviti pismeno obavjetenje da odreeni dan i sat bude u svom stanu, odnosno na radnom mjestu, radi primanja pismena. Ako i poslije toga dostavlja ne zatekne osobu kojoj se dostavljanje ima izvriti, dostavlja e postupiti na nain propisan u lanu 86. ovog zakona, i tada se smatra da je dostavljanje izvreno. (3) Ostavljanjem pismena zakonskom zastupniku, punomoniku ili punomoniku za primanje pismena (lan 88), smatra se da je dostavljanje izvreno samoj stranci. 3. Posredno dostavljanje pismena lan 84. (1) Kad se osoba kojoj se dostavljanje ima izvriti ne zatekne u svom stanu, dostavljanje se vri predajom pismena nekom od odraslih lanova njegovog domainstva , a ako se ni oni ne zateknu u stanu, pismeno se moze predati susjedu, ako on na to pristane. (2) Ako se dostavljanje vri na radnom mjestu osobe kojoj se pismeno ima dostaviti, a ta osoba se tu ne zatekne, dostavljanje se moze izvrsiti osobi koja je na istom mjestu zaposlena, ako ona pristane da primi pismeno. Dostavljanje advokatu moze se izvrsiti i predajom pismena osobi zaposlenoj u advokatskom uredu. (3) Dostavljanje po st. 1. i 2. ovog lana ne moe se izvriti osobi koja u istom postupku uestvuje sa suprotnim interesom. lan 85. (1) Ako se utvrdi da je osoba kojoj se dostavljanje ima izvriti odsutna i da joj osoba navedena u lanu 84. ovog zakona ne moe pismeno na vrijeme predati, pismeno e se vratiti organu koji ga je izdao, uz naznaenje gdje se odsutna osoba nalazi. (2) Ako je boravite osobe kojoj se dostavljanje ima izvriti i pored istraivanja ostalo nepoznato, organ koji je izdao pismeno postavit e toj osobi privremenog zastupnika u smislu lana 54. ovog zakona i njemu e predati pismeno, lan 86. (1) Ako se dostavljanje ne moe izvriti ni na nain propisan u lanu 84. ovog zakona, a nije utvreno da je osoba kojoj se dostavljanje ima izvriti odsutna, dostavlja e predati pismeno nadlenom organu opine na ijem se podruju nalazi boravite osobe kojoj se dostavljanje vri, ili posti u mjestu njenog boravita, ako se dostavljanje vri preko pote. Na vratima stana osobe kojoj se dostavljanje ima izvriti dostavlja e pribiti pismeno saopenje u kojem je naznaeno gdje se pismeno nalazi. Na saopenju i na samom
pismenu koje se imalo dostaviti, dostavlja e naznaiti razlog ovakvog dostavljanja, kao i datum kad je saopenje u kojem je naznaeno pribio na vrata, i staviti svoj potpis. (2) Dostavljanje se smatra izvrenim kad je saopenje pribijeno na vrata s tim da osteenje ili unitenje ovog saopenja izvreno nakon pribijanja na vratima nema uticaja na valjanost dostavljanja. (3) O dostavljanju izvrenom na nain propisan u stavu 1. ovog lana, obavijestit e se organ koji je naredio dostavljanje. 4. Posebni sluajevi dostavljanja pismena a) Dostavljanje pismena zakonskom zastupniku i punomoniku lan 87. (1) Dostavljanje zakonskom zastupniku ili punomoniku, ako ih stranka ima, vri se na nain propisan u l. 80. do 86. ovog zakona. (2) Ako vie stranaka imaju zajednikog zakonskog zastupnika ili punomonika u istom predmetu, dostavljanje se za sve njih vri tom zakonskom zastupniku, odnosno punomoniku. Ako stranka ima vie punomonika, dovoljno je da se dostavljanje izvri samo jednom od njih. b) Dostavljanje pismena punomoniku za primanje pismena lan 88. (1) Stranka moe ovlastiti odreenu osobu kojoj se imaju vriti sva dostavljanja za nju. Kad stranka pismeno obavijesti o tom ovlatenju organ koji vodi postupak, taj organ je obavezan sva dostavljanja vriti ovom punomoniku (punomonik za primanje pismena). (2) Punomonik za primanje pismena duan je svaki akt bez odgaanja poslati stranci. (3) Ako bi neposredno dostavljanje stranci, punomoniku ili zakonskom zastupniku znatno odugovlailo postupak, slubena osoba koja vodi postupak moe naloiti stranci da u vezi sa odreenim predmetom, a u odreenom roku postavi u sjeditu organa punomonika za primanje pismena. Ako stranka ne postupi po ovom nalogu, organ moe postupiti shodno lanu 54. ovog zakona. (4) Kad se stranka ili njen zakonski zastupnik nalaze u inozemstvu, a nemaju punomonika u Federaciji, pozvat e se pri dostavljanju prvog pismena da u odreenom roku postave punomonika ili punomonika za primanje pismena i upozorit e se da e im se, ako u ostavljenom roku ne postave punomonika, postaviti po slubenoj dunosti punomonik za primanje pismena, odnosno privremeni zastupnik.
(5) Dostavljanjem pismena punomoniku za primanje pismena smatra se da je dostavljanje izvreno stranci kojoj je pismeno imalo biti dostavljeno. lan 89. (1) Kad vie stranaka koje u postupku zajedniki uestvuju s istovjetnim zahtjevima nemaju zajednikog punomonika, dune su pri prvoj radnji u postupku prijaviti organu zajednikog punomonika za primanje pismena, po mogunosti takvog koji stanuje u sjedistu organa. Dok ne prijave zajednikog punomonika za primanje pismena, smatrat e se za takvog punomonika ona stranka izmeu njih koja je na prvom zajednikom podnesku prva potpisana ili oznaena. Ako se na takav nain ne moe odrediti punomonik, slubena osoba koja vodi postupak moe odrediti za punomonika bilo koju od tih stranaka. Ako je broj stranaka velik ili su iz raznih mjesta, mogu stranke prijaviti, a i sama slubena osoba moze odrediti i vise takvih punomonika i oznaiti koju e od stranaka svaki od njih zastupati. (2) Zajedniki punomonik za primanje pismena duan je bez odgaanja obavijestiti sve stranke o pismenu koje je za njih primio i omoguiti im da pregledaju, prepisu i ovjere pismeno koje, po pravilu, on treba da uva. (3) U pismenu koje se dostavlja punomoniku za primanje pismena oznait e se sve osobe za koje se dostavljanje vri. c) Dostavljanje pismena organima vlasti, poduzeima (drutvima), ustanovama i drugim pravnim licima lan 90. (1) Dostavljanje pismena organima vlasti, poduzeima (drutvima), ustanovama i drugim pravnim licima vri se predajom pismena slubenoj osobi odnosno osobi odreenoj za primanje pismena tih organa odnosno pravnih lica, ako za pojedine sluajeve nije drukije propisano. (2) Ako u postupku uestvuju poslovne jedinice, naselja, grupe osoba i dr. (lan 49. stav 2.) dostavljanje se vri predajom pismena osobi koju su oni odredili za primanje pismena (lan 52. stav 4.). (3) Ako dostavlja u toku radnog vremena ne nae osobu odreenu za primanje pismena, predaju pismena moe izvriti ma kojoj osobi zaposlenoj u tom organu, odnosno u pravnom licu, koja se zatekne u njihovim prostorijama.
d) Dostavljanje pismena ostalim osobama lan 91. (1) Fizikim osobama i pravnim licima u inozemstvu, kao i stranim dravama, meunarodnim organizacijama i osobama u Federaciji koje uivaju diplomatski imunitet, dostavljanje pismena se obavlja preko organa uprave nadlenog za vanjske poslove Bosne i Hercegovine, ako medjunarodnim ugovorima nije drugije odreeno. (2) Dravljanima Federacije koji se nalaze u inozemstvu dostavljanje izvoda iz matinih knjiga, svjedodaba, diploma, uvjerenja, potvrda i drugih pismena izdatih na zahtjev stranke moe se obavljati neposredno. Dostavljanje ovih i drugih pismena moe se obavljati i preko diplomatskih i konzularnih predstavnitava Bosne i Hercegovine u inozemstvu. (3) Vojnim osobama, pripadnicima policije, osobama zaposlenim u suhozemnom, rijenom, pomorskom i zranom saobraaju dostavljanje pismena se moe vriti i preko njihove komande, odnosno organa ili pravnog lica u kojima su zaposleni. (4) Osobama koje su liene slobode dostavljanje pismena se vri preko uprave ustanove u kojoj se nalaze. e) Dostavljanje pismena javnim priopenjem lan 92. Ako se radi o osobi ili vie osoba koje organu nisu poznate ili koje se ne mogu odrediti, dostavljanje pismena e se izvriti javnim priopenjem na oglasnoj tabli organa koji je pismeno izdao. Smatra se da je dostavljanje pismena izvreno poslije isteka 15 dana od dana isticanja priopenja na oglasnoj tabli, ako organ koji je pismeno izdao ne odredi dui rok. Pored objavljivanja na oglasnoj tabli, organ moe objaviti priopenje u novinama, odnosno u drugim sredstvima javnog informiranja ili na neki drugi uobiajeni nain. f) Odbijanje prijema pismena lan 93. (1) Ako osoba kojoj je pismeno upueno, odnosno odrasli lan njegovog domainstva bez zakonskog razloga odbije da primi pismeno, ili to uini osoba zaposlena u organu, poduzeu (drutvu), ustanovi ili u drugom pravnom licu ili u advokatskom uredu, odnosno ako to uini osoba koju su za prijem pismena odredili naselje, grupa osoba i dr. (lan 49. stav 2.), dostavlja e pismeno ostaviti u stanu ili na radnom mjestu gdje je ta osoba zaposlena ili e pismeno pribiti na vrata stana ili prostorije gdje je zaposlena.
(2) Kad je dostavljanje pismena izvreno na nain predvien u stavu 1. ovog lana, dostavlja e zabiljeiti na dostavnici datum, sat i razlog odbijanja prijema, kao i mjesto gdje je pismeno ostavio, i time se smatra da je dostavljanje izvreno. g) Promjena stana lan 94. (1) Kad stranka ili njen zakonski zastupnik u toku postupka promijene svoje prebivalite ili stan, duni su da o tome odmah obavijeste organ koji vodi postupak. (2) Ako oni to ne uine, a dostavlja i pored istraivanja ne moe saznati kuda su se odselili, organ e odrediti da se sva daljnja dostavljanja pismena u postupku za tu stranku vrse pribijanjem pismena na oglasnoj tabli organa koji vodi postupak. (3) Dostavljanje se smatra izvrenim poslije isteka 15 dana od dana pribijanja pismena na oglasnoj tabli organa koji vodi postupak. (4) Kad punomonik, odnosno punomonik za primanje pismena u toku postupka promijeni svoje prebivalite ili stan, a ne obavijesti o tome organ koji vodi postupak, dostavljanje e se izvriti kao da punomonik nije ni postavljen. 5. Dostavnica lan 95. (1) Dokaz za izvreno dostavljanje pismena predstavlja potvrda o dostavljanju (dostavnica). (2) Dostavnica sadri: naziv organa koji dostavlja, broj i datum, naziv pismena koje se dostavlja, ime stranke odnosno osobe kojoj se pismeno dostavlja i njenu adresu. (3) Na dostavnici se upisuje datum dostavljanja i potpisuju je primalac i dostavlja. Primalac e na dostavnici sam slovima naznaiti datum prijema. (4) Ako je primalac nepismen ili ne moe da se potpie, dostavlja e na dostavnici naznaiti njegovo ime i datum predaje i stavit e napomenu zato primalac nije stavio svoj potpis. (5) Ako primalac odbije da potpie dostavnicu, dostavlja e to zabiljeiti na dostavnici i ispisati slovima datum predaje, i time se smatra da je dostavljanje izvreno.
6. Greke u dostavljanju pismena lan 96. (1) Ako pri dostavljanju pismena bude uinjena greka koja se odnosi na datum dostavljanja ili osobu kojoj je pismeno predato, organ o ijem se pismenu radi duan je sprovesti postupak radi utvrivanja tih injenica. Smatrat e se da je dostavljanje izvreno onog datuma za koji se u postupku utvrdi da je osoba kojoj je pismeno namijenjeno stvarno dobila to pismeno. (2) Ako je dostavnica nestala, izvreno dostavljanje pismena moe se dokazivati i drugim sredstvima sto se utvruje u postupku, sukladno odredbi stava 1. ovog lana. VI - ROKOVI lan 97. (1) Za poduzimanje pojedinih radnji u postupku mogu biti odreeni rokovi. (2) Ako rokovi nisu odreeni zakonom ili drugim propisom, odreuje ih, s obzirom na okolnosti sluaja, slubena osoba koja vodi postupak. (3) Rok koji je odredila slubena osoba koja vodi postupak, kao i rok odreen propisima za koji je predviena mogunost produenja, moe se produiti na molbu zainteresirane osobe koja se podnese prije isteka roka ili tri dana po isteku roka, ako postoje opravdani razlozi za produenje, o emu se sainjava slubena zabiljeka u spisu. lan 98. (1) Rokovi se odreuju na dane, mjesece i godine. (2) Kad je rok odreen po danima, dan u koji je dostavljanje ili priopenje izvreno, odnosno u koji pada dogaaj od koga treba raunati trajanje roka, ne uraunava se u rok, ve se za poetak roka uzima prvi naredni dan. Rok koji je odreen po mjesecima, odnosno po godinama zavrava se istekom onog dana, mjeseca, odnosno godine, koji po svom broju odgovara danu kad je dostavljanje ili priopenje izvreno, odnosno danu u koji pada dogaaj od koga se rauna trajanje roka. Ako nema tog dana u posljednjem mjesecu, rok istie posljednjeg dana tog mjeseca. (3) Svretak roka moe se oznaiti i izvjesnim kalendarskim datumom. lan 99. (1) Poetak i tok rokova ne spreavaju nedjeljni dani odnosno dani kada se ne radi i dani dravnih praznika.
(2) Ako posljednji dan roka pada u nedjelju ili na dan dravnog praznika, ili u neki drugi dan kad organ kod koga se radnja postupka ima poduzeti ne radi, rok istie istekom prvog narednog radnog dana. lan 100. (1) Podnesak je podnesen u roku ako je prije nego to rok istekne stigao organu kome je imao biti predat. (2) Kad je podnesak upuen postom preporueno ili telegrafski, dan predaje poti smatra se danom predaje organu kome je upuen. (3) Za osobe koje se nalaze u vojsci Federacije dan predaje podneska vojnoj jedinici, odnosno vojnoj ustanovi ili tabu, smatra se danom predaje organu kome je upuen. (4) Za osobe liene slobode dan predaje podneska upravi ustanove u kojoj se te osobe nalaze smatra se danom predaje organu kome je upuen. (5) Ako je nadleni organ odredio dan kad e se raspravljati o podnesku koji je stranka duna da podnese, pa pozvao stranku da podnesak dostavi do odreenog dana, organ je duan uzeti u razmatranje podnesak koji je primljen prije poetka raspravljanja. VII - POVRAT U PREANJE STANJE lan 101. (1) Stranci koja je iz opravdanih razloga propustila da u roku izvri neku radnju postupka, pa je usljed tog proputanja iskljuena od vrenja ove radnje, dozvolit e se, po njenom prijedlogu, povrat u preanje stanje. (2) Na prijedlog stranke koja je propustila da u roku preda podnesak, dozvolit e joj se povrat u preanje stanje i kad je ona iz neznanja ili oiglednom omakom podnesak pravovremeno poslala postom ili neposredno predala nenadlenom organu. (3) Povrat u preanje stanje dozvolit e se i u sluaju kad je stranka oiglednom omaskom prekoraila rok, ali je podnesak ipak primljen od nadlenog organa najkasnije za tri dana poslije isteka roka, ako bi stranka zbog zakanjenja izgubila neko pravo. lan 102. (1) Stranka je duna da u prijedlogu za povrat u preanje stanje iznese okolnosti zbog kojih je bila sprijeena da u roku izvri proputenu radnju i da te okolnosti uini bar vjerovatnim (lan 160.). (2) Prijedlog za povrat u preanje stanje ne moe se zasnivati na okolnosti koju je organ ve ranije ocijenio nedovoljnom za produenje roka ili odgaanje rasprave.
(3) Ako se povrat u preanje stanje trai zbog toga sto je proputeno da se podnese kakav podnesak, prijedlogu treba priloiti i taj podnesak. lan 103. (1) Prijedlog za povrat u preanje stanje podnosi se u roku od osam dana raunajui od dana kad je prestao razlog koji je prouzrokovao proputanje, a ako je stranka tek kasnije saznala za proputanje, onda od dana kad je to saznala. (2) Poslije isteka tri mjeseca od dana proputanja ne moe se traiti povrat u preanje stanje. (3) Ako se propusti rok iz st. 1. i 2. ovog lana za traenje povrata, ne moe se traiti povrat zbog proputanja ovog roka. lan 104. (1) Prijedlog za povrat u preanje stanje podnosi se organu kod koga je trebalo izvriti proputenu radnju. (2) O prijedlogu odluuje zakljukom organ kod koga je trebalo izvriti proputenu radnju. (3) Nepravovremeno podnesen prijedlog odbacit e se bez daljnjeg postupka. (4) Ako su injenice na kojima se prijedlog zasniva ope poznate, nadleni organ moe odluiti o prijedlogu bez izjanjenja protivne stranke. lan 105. (1) Protiv zakljuka kojim se dozvoljava povrat u preanje stanje nije doputena alba, osim ako je povrat dozvoljen po prijedlogu koji je nepravovremeno podnesen ili je nedoputen (lan 103. stav 3.). (2) Protiv zakljuka kojim je odbijen prijedlog za povrat u preanje stanje doputena je posebna alba samo ako je zakljuak donio prvostepeni organ. (3) alba nije doputena protiv zakljuka o prijedlogu za povrat u preanje stanje koji je donio organ nadlean za rjeavanje u drugom stupnju o glavnoj stvari. (4) Protiv zakljuka kojim je kao nepravovremen odbaen prijedlog za povrat u preanje stanje doputena je posebna alba samo kad je zakljuak donio prvostepeni organ.
lan 106. (1) Prijedlog za povrat u preanje stanje ne zaustavlja tok postupka, ali organ nadlean za odluivanje o prijedlogu moe privremeno prekinuti postupak dok zakljuak o prijedlogu kojim je rijeeno o povratu ne postane konaan. (2) Kad je povrat u preanje stanje dozvoljen, postupak se vraa u ono stanje u kome se nalazio prije proputanja, a ponitavaju se sva rjeenja i zakljuci koje je organ donio u vezi s proputanjem. VIII - ODRAVANJE REDA lan 107. (1) Slubena osoba koja rukovodi radnjom postupka duna je da se stara o odravanju reda pri radu. (2) S tim ciljem slubena osoba je ovlatena da opominje osobe koje smetaju rad organa i da odreuje mjere potrebne da se red odri o emu se u spisu sainjava slubena zabiljeka. (3) Osoba koja prisustvuje nekoj radnji postupka ne smije nositi oruje ili opasno orue. lan 108. (1) Osoba koja i pored opomene ometa rad ili uini nepristojnost pri vrenju radnje postupka ili nee da odloi oruje odnosno orue, moe biti udaljena. Osoba koja uestvuje u radnji postupka moe biti udaljena tek posto je prethodno bila opomenuta da e biti udaljena i poto su joj bile predoene pravne posljedice takve mjere. Udaljenje zbog naruavanja reda ili zbog nepristojnosti, ili noenja oruja ili opasnog orua, izrie slubena osoba koja rukovodi radnjom postupka. (2) Ako na osnovu odredbe stava 1. ovog lana, bude udaljena stranka koja nema punomonika, ili ako bude udaljen punomonik iji vlastodavac nije prisutan, slubena osoba koja rukovodi radnjom postupka pozvat e osobu koja se udaljava da postavi svog punomonika. Ako pozvana osoba to ne uini, slubena osoba moze odgoditi radnju na troak osobe koja je odbila da postavi svog punomonika, a moe mu i sama postaviti punomonika ako je to potrebno. Ovakav punomonik moe zastupati samo u onoj radnji postupka s koje je stranka udaljena. (3) O udaljenju iz st. 1. i 2. ovog lana donosi se zakljuak. Protiv zakljuka donesenog po stavu 2. ovog lana moe se izjaviti posebna alba.
lan 109. (1) Ko u radnji postupka tee narui red ili uini krupniju nepristojnost, moe se, pored udaljenja, kazniti novanom kaznom do 50 DM. (2) Ova kazna ne iskljuuje krivinu ili disciplinsku odgo-vornost. (3) Kaznom iz stava 1. ovog lana moe biti kanjena i osoba koja svojim podneskom grubo povrijedi obiaje ponaanja prema organu ili slubenoj osobi koja vodi postupak. lan 110. (1) Novane kazne zbog radnji predvienih u lanu 109. stav 1. ovog zakona izrie slubena osoba koja rukovodi radnjom postupka, a zbog radnji predvienih u lanu 109. stav 3. - organ koji vodi postupak. (2) Protiv zakljuka o kazni moe se izjaviti posebna alba. alba protiv zakljuka o novanoj kazni zbog naruavanja reda ne odgaa izvrenje te kazne.
IX - TROKOVI POSTUPKA 1. Trokovi organa i stranaka lan 111. (1) Izdaci u gotovom novcu organa koji vodi postupak, kao to su: putni trokovi slubenih osoba, izdaci za svjedoke, vjetake, tumae, uviaj, oglase i sl., a koji su nastali provoenjem postupka po nekoj upravnoj stvari, padaju, po pravilu, na teret onoga koji je cio postupak vodio. (2) Kad osoba koja uestvuje u postupku prouzrokuje svojom krivicom ili obijeu trokove pojedinih radnji u postupku, duna je da snosi te trokove. (3) Kad je postupak koji je pokrenut po slubenoj dunosti okonan povoljno po stranku, trokove postupka snosi organ koji je postupak pokrenuo. lan 112. (1) Svaka stranka snosi, po pravilu, sama svoje trokove prouzrokovane postupkom, kao to su: trokovi dolaenja, izgubljenog vremena, izdaci na takse, za pravno zastupanje i struno pomaganje. (2) Kad u postupku uestvuju dvije ili vie stranaka sa suprotnim interesima, stranka koja je izazvala postupak, a na iju je tetu postupak okonan, duna je da protivnoj stranci
naknadi opravdane troskove koji su toj stranci nastali uestvovanjem u postupku. Ako je u takvom sluaju neka od stranaka djelimino uspjela sa svojim zahtjevom, ona je duna da naknadi protivnoj stranci trokove srazmjerno dijelu svog zahtjeva s kojim nije uspjela. Stranka koja je obijeu prouzrokovala protivnoj stranci trokove u postupku duna je da toj stranci te trokove naknadi. (3) Trokovi za pravno zastupanje naknauju se samo u sluajevima kad je takvo zastupanje bilo nuno i opravdano. (4) Zahtjev za naknadu trokova po odredbama st. 2. i 3. ovog lana, mora biti stavljen prije donoenja rjeenja kojim se rjeava upravna stvar, na vrijeme, tako da organ koji vodi postupak moe o njemu odluiti u rjeenju. U protivnom, stranka gubi pravo na naknadu trokova. Slubena osoba koja vodi postupak duna je da na ovo blagovremeno upozori stranku. (5) Svaka stranka snosi svoje trokove postupka koji je zavren poravnanjem, ako u poravnanju nije drukije odreeno. (6) Trokove stranke i druge osobe u postupku prouzrokovane postupkom pokrenutim po slubenoj dunosti ili u javnom interesu, a koje stranka, odnosno druga osoba u postupku nije izazvala svojim ponaanjem, snosi organ koji je pokrenuo postupak. lan 113. Trokove postupka u vezi s izvrenjem snosi izvrenik. Ako se ovi trokovi od njega ne mogu naplatiti, snosi ih stranka po ijem je prijedlogu izvrenje provedeno. lan 114. Ako se postupak pokree po zahtjevu stranke, a sa sigurnou se moe predvidjeti da e izazvati izdatke u gotovom novcu (u vezi s uviajem, vjetaenjem, dolaskom svjedoka i sl.), organ koji vodi postupak moe zakljukom odrediti da stranka unaprijed poloi potreban iznos za pokrie tih trokova. Ako stranka ne poloi taj iznos u odreenom roku, organ moe odustati od izvoenja tih dokaza ili obustaviti postupak, osim ako se produenje postupka mora nastaviti zbog javnog interesa. lan 115. (1) U rjeenju kojim se postupak zavrava, organ koji donosi rjeenje odreuje ko snosi trokove postupka, njihov iznos i kome se i u kom roku imaju isplatiti. (2) U rjeenju se mora posebno navesti da li e onaj koji snosi trokove imati da naknadi trokove drugoj stranci (lan 112. st. 2. i 3.). (3) Ako trokove postupka snosi vie osoba, trokovi e se izmeu njih razdijeliti na jednake dijelove, odnosno u odgovarajuoj srazmjeri.
(4) Ako organ u rjeenju ne odluci o trokovima, navest e se da e se o trokovima donijeti poseban zakljuak. lan 116. (1) Svjedoci, vjetaci, tumai (prevoditelji) i slubene osobe imaju pravo na naknadu trokova putovanja i izdataka izazvanih boravljenjem u mjestu radi izvrenja tih radnji, s tim da tim osobama pripada i naknada izgubljene zarade, ako za to vrijeme ne ostvaruju zaradu na osnovu radnog odnosa u organu vlasti ili pravnom licu ili u drugom licu, odnosno instituciji u kojima su zaposlene. Pored naknade, vjetaci i tumai imaju pravo i na posebnu nagradu. (2) Zahtjev za naknadu odnosno nagradu duni su svjedoci, vjetaci i tumai postaviti pri sasluanju, tumaenju (prevoenju), odnosno davanju vjetakovog miljenja. U protivnom, gube to pravo. Slubena osoba koja vodi postupak duna je da na ovo upozori svjedoka, vjetaka ili tumaa (prevoditelja). (3) Iznos naknada utvruje posebnim zakljukom organ koji vodi postupak, odreuje ko je duan da ih plati i u kom roku. Protiv ovog zakljuka doputena je posebna alba. Ovaj zakljuak predstavlja osnov za izvrenje. lan 117. (1) Naknade trokova, izdataka i izgubljene zarade svjedocima, vjetacima i tumaima, odnosno posebne nagrade vjestacima i tumaima, nain naplate i isplate tih naknada i nagrada, kao i osloboenje od plaanja trokova regulie se propisom Vlade Federacije za trokove pred federalnim organima na prijedlog federalnog ministra pravde, a propisom vlade kantona za trokove pred kantonalnim organima i opinskim i gradskim slubama za upravu na prijedlog rukovodioca kantonalnog organa uprave nadlenog za opu upravu. (2) U pogledu naknade slubenim osobama vae propisi o naknadama za slubene osobe koje utvrde organi iz stava 1. ovog lana. 2 . Oslobaanje od plaanja trokova lan 118. (1) Organ koji vodi postupak moe osloboditi stranku snoenja trokova u cijelosti ili djelomino, ako utvrdi da ona ne moe podnijeti trokove bez tete po nuno izdravanje svoje i svoje porodice. Organ donosi zakljuak o tome po prijedlogu stranke, na osnovu uvjerenja o njenom imovnom stanju koje izdaje nadleni organ. (2) Oslobaanje od snoenja trokova odnosi se na oslobaanje od taksa, izdataka organa koji vodi postupak, kao to su putni trokovi slubenih osoba, izdaci za svjedoke,
vjetake, tumae, uviaj, oglase i sl., kao i na oslobaanje od polaganja osiguranja za trokove. (3) Strani dravljani oslobodit e se snoenja trokova samo pod uvjetom reciprociteta. U sluaju sumnje o postojanju reciprociteta, objanjenje daje organ uprave nadlean za vanjske poslove Bosne i Hercegovine. Za traenje objanjenja vai odredba lana 41. stav 4. ovog zakona. lan 119. Organ koji vodi postupak moe u toku postupka ukinuti zakljuak o oslobaanju od snoenja trokova ako utvrdi da vie ne postoje razlozi zbog kojih je stranka bila osloboena snoenja trokova. lan 120. Protiv zakljuka kojim se odbija zahtjev stranke za oslobaanje snoenja trokova, kao i protiv zakljuka iz lana 119. ovog zakona, stranka moe izjaviti posebnu albu.
DRUGI DIO PRVOSTEPENI POSTUPAK X - POKRETANJE POSTUPKA I ZAHTJEVI STRANAKA 1. Pokretanje postupka lan 121. Upravni postupak pokree nadleni organ po slubenoj dunosti ili povodom zahtjeva stranke. lan 122. (1) Nadleni organ e pokrenuti postupak po slubenoj dunosti kad to odreuje zakon ili na zakonu zasnovan propis ili kad utvrdi ili sazna da, s obzirom na postojee injenino stanje, treba, radi zatite javnog interesa, pokrenuti upravni postupak. (2) Pri pokretanju upravnog postupka po slubenoj dunosti nadleni organ uzima u obzir i eventualne predstavke graana i pravnih lica i upozorenje organa.
lan 123. (1) Upravni postupak je pokrenut im je nadleni organ izvrio ma koju radnju radi voenja postupka. (2) Ako nadleni organ povodom stavljenog zahtjeva stranke utvrdi da po vaeim propisima nema uvjeta za pokretanje postupka, donijet e o tome zakljuak, kojim e se podneseni zahtjev odbaciti kao preuranjen. Protiv tog zakljuka doputena je posebna alba. lan 124. U stvarima u kojima je po zakonu ili po prirodi stvari za pokretanje i voenje upravnog postupka potreban zahtjev stranke nadleni organ moe pokrenuti i voditi postupak samo ako postoji takav zahtjev. 2. Spajanje stvari u jedan postupak lan 125. (1) Ako se prava ili obaveze stranaka zasnivaju na istom ili slinom injeninom stanju i na istom pravnom osnovu i ako je organ koji vodi postupak u pogledu svih predmeta stvarno nadlean, moe se pokrenuti i voditi jedan postupak i onda kad je rije o pravima i obavezama vie stranaka. (2) Pod istim uvjetima, jedna ili vie stranaka mogu u jednom postupku ostvarivati i vie razliitih zahtjeva. (3) O voenju jednog postupka u ovakvim sluajevima nadleni organ e donijeti poseban zakljuak, protiv koga se moe izjaviti alba, osim ako je zakljuak donio drugostepeni organ. lan 126. Nadleni organ moe javnim priopenjem pokrenuti upravni postupak prema veem broju osoba koje organu nisu poznate ili se ne mogu odrediti, a koje u postupku mogu imati poloaj stranke, ako je rije o bitno istom zahtjevu prema svim tim osobama. lan 127. (1) Kad se u smislu lana 125. ovog zakona vodi jedan postupak ili kad je postupak pokrenut javnim priopenjem u smislu lana 126. ovog zakona, svaka stranka istupa u postupku samostalno. (2) U zakljucima kojima se u takvom postupku poduzimaju izvjesne mjere prema strankama, mora se odrediti koja se od tih mjera odnosi na koju od stranaka, osim ako je
rije o strankama koje u postupku zajedniki uestvuju s istovjetnim zahtjevima, ili ako zakonom nije drukije propisano. 3. Izmjena zahtjeva lan 128. (1) Poto je postupak pokrenut, stranka moe do donoenja rjeenja u prvom stupnju proiriti stavljeni zahtjev, ili umjesto ranijeg zahtjeva staviti drugi, bez obzira na to da li se proireni ili izmijenjeni zahtjev zasniva na istom pravnom osnovu, pod uvjetom da se takav zahtjev zasniva na bitno istom injeninom stanju. (2) Ako organ koji vodi postupak ne dozvoli proirenje ili izmjenu zahtjeva, donijet e o tome zakljuak. Protiv takvog zakljuka doputena je posebna alba. 4. Odustanak od zahtjeva lan 129. (1) Stranka moe odustati od svog zahtjeva u toku cijelog postupka. (2) Kad je postupak pokrenut povodom zahtjeva stranke, a stranka odustane od svog zahtjeva, organ koji vodi postupak donijet e zakljuak kojim se postupak obustavlja. O tome e biti obavijetena protivna stranka, ako je ima. (3) Ako je dalje voenje postupka potrebno u javnom interesu, ili ako to zahtijeva protivna stranka, nadleni organ e produiti voenje postupka. (4) Kad je postupak pokrenut po slubenoj duznosti, organ moze obustaviti postupak. Ako je postupak u istoj stvari mogao biti pokrenut i po zahtjevu stranke, postupak e se nastaviti, ako stranka to zahtijeva. (5) Protiv zakljuka kojim se obustavlja postupak doputena je posebna alba. lan 130. (1) Stranka odustaje od svog zahtjeva podnoenjem pismene izjave koju daje organu koji vodi postupak ili usmeno na zapisnik. Dok organ koji vodi postupak ne donese zakljuak o obustavljanju postupka i ne dostavi ga stranci, stranka moe opozvati svoj odustanak od zahtjeva. (2) Pojedina radnja ili proputanje stranke moe se smatrati njenim odustankom od zahtjeva samo kad je to zakonom odreeno. (3) Ako je stranka odustala od svog zahtjeva poslije donoenja prvostepenog rjeenja, a prije isteka roka za albu, zakljukom o obustavi postupka ponitava se prvostepeno
rjeenje, ako je njime zahtjev stranke bio pozitivno ili djelomino pozitivno rijeen. Ako je stranka odustala od svog zahtjeva poslije izjavljene albe, a prije nego to joj je dostavljano rjeenje doneseno povodom albe, zakljukom o obustavi postupka ponitava se prvostepeno rjeenje kojim je zahtjev stranke bio usvojen, bilo u cijelosti bilo djelomino, ako je stranka u cijelosti odustala od svog zahtjeva. lan 131. Stranka koja je odustala od zahtjeva duna je da snosi sve trokove koji su nastali do obustavljanja postupka, osim ako posebnim propisima nije drugaije propisano.
5. Poravnanje lan 132. (1) Ako u postupku uestvuju dvije ili vie stranaka sa suprotnim zahtjevima, slubena osoba koja vodi postupak nastojat e u toku cijelog postupka da se stranke poravnaju, potpuno ili bar u pojedinim spornim takama. (2) Poravnanje mora biti uvijek jasno i odreeno, i ne smije biti na tetu javnog interesa, javnog morala ili pravnog interesa treih osoba. Slubena osoba koja vodi postupak mora na to paziti po slubenoj dunosti. Ako se utvrdi da bi poravnanje bilo na tetu javnog interesa, javnog morala ili pravnog interesa treih osoba, organ koji vodi postupak nee prihvatiti da se zakljui poravnanje, i o tome e donijeti poseban zakljuak. (3) Poravnanje se upisuje u zapisnik. Poravnanje je zakljueno kad stranke poslije proitanog zapisnika o poravnanju potpisu zapisnik. Ovjeren prepis zapisnika predat e se strankama ako ga trae. (4) Poravnanje ima snagu izvrsnog rjeenja donesenog u upravnom postupku. (5) Organ pred kojim je zakljueno poravnanje donijet e zakljuak kojim e prema potrebi postupak obustaviti u cijelosti ili djelomino. (6) Ako zakljuak o obustavljanju, odnosno o nastavljanju postupka nije u skladu sa zakljuenim poravnanjem, protiv zakljuka je dopustena posebna alba.
XI - POSTUPAK DO DONOENJA RJEENJA A. OPA NAELA 1. Zajednike odredbe lan 133. (1) Prije donoenja rjeenja imaju se utvrditi sve injenice i okolnosti koje su znaajne za rjeenje i strankama omoguiti da ostvare i zatite svoja prava i pravne interese, o emu se stara slubena osoba koja vodi postupak. (2) Ovo se moe izvriti u skraenom postupku ili u posebnom ispitnom postupku. lan 134. (1) Slubena osoba koja vodi postupak moe u toku cijelog postupka upotpunjavati injenino stanje i izvoditi dokaze i o onim injeniama koje ranije u postupku nisu bile iznesene ili jos nisu utvrene. (2) Slubena osoba koja vodi postupak naredit e po slubenoj dunosti izvoenje svakog dokaza ako utvrdi da je to potrebno radi razjanjenja stvari. (3) Slubena osoba koja vodi postupak obavezna je pribaviti po slubenoj dunosti podatke o injenicama o kojima slubenu evidenciju vodi organ nadlean za rjeavanje. Na isti nain postupit e slubena osoba u pogledu injenica o kojima slubenu evidenciju vodi drugi organ, odnosno poduzee (drutvo), ustanova ili drugo pravno lice. lan 135. (1) injenino stanje na kom zasniva svoj zahtjev stranka je duna da iznese tano, istinito i odreeno. (2) Ako nije rije o injenicama koje su opepoznate, stranka je duna da za svoje navode ponudi dokaze i da ih po mogunosti podnese. Ako sama stranka tako ne postupi, slubena osoba koja vodi postupak pozvat e je da to uini. Od stranke se nee traiti da pribavi i podnese dokaze koje brze i lake moe pribaviti organ koji vodi postupak, niti da podnosi takva uvjerenja koja organi nisu duni izdavati po lanu 170. ovog zakona. (3) Ako stranka nije u naknadno odredjenom roku podnijela dokaze, organ ne moze zbog toga odbaciti zahtjev kao da nije podnesen (lan 65. stav 2.), nego je duan da nastavi postupak i da, u skladu s pravilima postupka i prema materijalnom propisu, rijei upravnu stvar.
lan 136. (1) Stranka u toku postupka daje svoju izjavu, po pravilu, usmeno, a moe je dati i pismeno. (2) Kad je rije o sloenoj stvari ili kad su potrebna opirnija struna objanjenja, slubena osoba koja vodi postupak moe naloiti stranci da podnese pismenu izjavu, odreujui joj dovoljan rok za to. U takvom sluaju i stranka ima pravo da trai da joj se dopusti davanje pismene izjave. (3) Ako je stranci naloeno ili doputeno da podnese pismenu izjavu, ne moe joj se usljed toga oduzeti pravo da svoju izjavu da usmeno. lan 137. Ako se u toku postupka pojavi osoba koja do tada nije uestvovala u postupku kao stranka, pa zahtijeva da uestvuje u postupku kao stranka, slubena osoba koja vodi postupak ispitat e njeno pravo da bude stranka i o tome e donijeti zakljuak. Protiv zakljuka kojim se ne priznaje to svojstvo doputena je posebna alba. lan 138. Slubena osoba koja vodi postupak duna je da, po potrebi, upozori stranku na njena prava u postupku i da joj ukazuje na pravne posljedice njenih radnji ili proputanja u postupku. 2. Skraeni postupak lan 139. (1) Organ moze po skraenom postupku rijeiti stvar neposredno: 1) ako je stranka u svom zahtjevu navela injenice ili podnijela dokaze na osnovu kojih se moe utvrditi stanje stvari, ili ako se to stanje moe utvrditi na osnovu opepoznatih injenica ili injenica koje su organu poznate; 2) ako se stanje stvari moe utvrditi na osnovu slubenih podataka kojima organ raspolae a nije potrebno posebno sasluanje stranke radi zatite njenih prava, odnosno pravnih interesa; 3) u sluaju kad je propisom predvieno da se stvar moe rijeiti na osnovu injenica ili okolnosti koje nisu potpuno dokazane ili se dokazima samo posredno utvruju, ali su injenice ili okolnosti uinjene vjerovatnim, a iz svih okolnosti proizilazi da se zahtjevu stranke ima udovoljiti;
4) kad je rije o poduzimanju u javnom interesu hitnih mjera koje se ne mogu odgaati, a injenice na kojima rjeenje treba da bude zasnovano su utvrene ili bar uinjene vjerovatnim. (2) Rjeenja iz ta. 1. i 2. stava 1. ovog lana, mogu se izraivati elektronskim raunarima. 3. Poseban ispitni postupak lan 140. (1) Poseban ispitni postupak se provodi kad je to potrebno radi utvrivanja injenica i okolnosti koje su znaajne za razjanjenje stvari ili radi davanja strankama mogunosti da ostvare i zatite svoja prava i pravne interese. (2) Tok ispitnog postupka odreuje, prema okolnostima pojedinog sluaja, slubena osoba koja vodi postupak, pridravajui se odredaba ovog zakona i propisa koji se odnose na stvar o kojoj je rije. (3) U ovim granicama slubena osoba koja vodi postupak naroito: odreuje koje se radnje u postupku imaju izvriti i izdaje nareenja za njihovo izvrenje; odreuje red kojim e se pojedine radnje vriti i rokove u kojima e se izvriti, ako oni nisu propisani zakonom; odreuje usmene rasprave i sasluanja, kao i sve to je potrebno za njihovo odravanje; odluuje koji se dokazi imaju izvesti i kojim dokaznim sredstvima i odluuje o svim prijedlozima i izjavama. (4) Slubena osoba koja vodi postupak odluuje da li e se raspravljanje i dokazivanje vriti odvojeno o pojedinim spornim pitanjima ili zajedno za cio predmet. lan 141. (1) Stranka ima pravo da uestvuje u ispitnom postupku i, radi ostvarenja cilja postupka, da daje potrebne podatke i brani svoja prava i zakonom zastiene interese, a slubena osoba je obavezna to omoguiti. (2) Stranka moe iznositi injenice koje mogu uticati na rjeenje stvari i pobijati tanost navoda koji se ne slau s njenim navodima. Ona ima pravo da sve do donoenja rjeenja dopunjuje i objanjava svoja tvrenja, a ako to ini poslije odrane usmene rasprave, duna je da opravda zbog ega to nije uinila na raspravi. (3) Slubena osoba koja vodi postupak duna je da prui mogunost stranci: da se izjasni o svim okolnostima i injenicama koje su iznesene u ispitnom postupku, o prijedlozima i ponuenim dokazima, da uestvuje u izvoenju dokaza i da postavlja pitanja drugim strankama, svjedocima i vjetacima preko slubene osobe koja vodi postupak, a s njenom dozvolom i neposredno, kao i da se upozna s rezultatom izvoenja dokaza i da se o tome izjasni. Nadleni organ ne moe donijeti rjeenje prije nego to stranci prui mogunost
da se izjasni o injenicama i okolnostima na kojima treba da se zasniva rjeenje a o kojima stranci nije bila data mogunost da se izjasni. 4. Prethodno pitanje lan 142. (1) Ako organ koji vodi postupak naie na pitanje bez ijeg se rjeenja ne moe rijeiti sama stvar, a to pitanje ini samostalnu pravnu cjelinu za ije je rjeenje nadlean sud ili neki drugi organ (prethodno pitanje), on moe, pod uvjetima iz ovog zakona, sam raspraviti to pitanje, ili postupak prekinuti dok nadleni organ to pitanje ne rijei. O prekidu postupka donosi se zakljuak, protiv kog je doputena posebna alba, osim ako je zakljuak donio drugostepeni organ. (2) Ako je organ raspravio prethodno pitanje, rjeenje takvog pitanja ima pravno djelovanje samo u stvari u kojoj je to pitanje rijeeno. (3) U pitanju postojanja krivinog djela i krivine odgovornosti uinioca, organ koji vodi postupak vezan je pravomonom presudom krivinog suda kojom je optueni oglaen krivim. lan 143. (1) Organ koji vodi postupak mora prekinuti postupak kad se prethodno pitanje odnosi na postojanje krivinog djela, na postojanje braka, utvrivanje oinstva, ili kad je to zakonom odreeno. (2) Kad se prethodno pitanje odnosi na krivino djelo, a nema mogunosti za krivino gonjenje, organ koji vodi postupak raspravit e i to pitanje. lan 144. U sluaju kad se zbog prethodnog pitanja ne mora prekinuti postupak po lanu 143. stav 2. ovog zakona, organ koji vodi postupak moe sam uzeti u pretres prethodno pitanje i raspraviti ga kao sastavni dio stvari i na toj osnovi rijeiti samu stvar. lan 145. (1) Ako organ koji vodi upravni postupak ne uzme prethodno pitanje u pretres u smislu lana 144. ovog zakona, a postupak za rjeenje prethodnog pitanja koji se moe voditi samo po slubenoj dunosti jo nije pokrenut kod nadlenog organa, on e traiti da nadleni organ pokrene postupak o tom pitanju. (2) U stvari u kojoj se postupak za rjeenje prethodnog pitanja pokree povodom zahtjeva stranke organ koji vodi upravni postupak moe zakljukom naloiti jednoj od stranaka da radi rjeenja prethodnog pitanja trai od nadlenog organa pokretanje postupka,
odreujui joj rok u kom je duna da to uini, i da mu o podnesenom traenju podnese dokaz. Pritom e organ koji vodi upravni postupak upozoriti stranku na posljedice proputanja. Rok za traenje pokretanja postupka za rjeenje prethodnog pitanja poinje tei od dana konanosti zakljuka. (3) Ako stranka ne podnese u odreenom roku dokaz da je od nadlenog organa traila pokretanje postupka o prethodnom pitanju, smatrat e se da je stranka koja je postavila zahtjev odustala od njega, a organ koji vodi upravni postupak obustavit e postupak. Ako to nije uinila protivna stranka, organ e nastaviti postupak i sam e raspraviti prethodno pitanje. (4) Protiv zakljuka donesenog po stavu 2. ovog lana, doputena je posebna alba. lan 146. (1) Postupak prekinut zbog rjeavanja prethodnog pitanja kod nadlenog organa nastavit e se poto rjeenje doneseno o tom pitanju postane konano. (2) Postupak se moe nastaviti po slubenoj dunosti i u sluaju kad se ocijeni da vie nema razloga da se eka na konano rjeenje prethodnog pitanja kod nadlenog organa, osim u sluaju iz stava 1. lana 143. ovog zakona. 5. Usmena rasprava lan 147. Slubena osoba koja vodi postupak odreuje, na svoju inicijativu ili na prijedlog stranke, usmenu raspravu u svakom sluaju kad je to korisno za razjanjenje stvari, a mora je odrediti: 1) u stvarima u kojima uestvuju dvije ili vie stranaka s protivnim interesima, ili 2) kad se ima izvrsiti uviaj ili sasluanje svjedoka ili vjetaka. lan 148. (1) Usmena rasprava je javna. (2) Slubena osoba koja vodi postupak moe iskljuiti javnost za cijelu usmenu raspravu ili samo za jedan njen dio: 1) ako to zahtijevaju razlozi morala ili javne sigurnosti, 2) ako postoji ozbiljna i neposredna opasnost ometanja usmene rasprave, 3) ako treba da se raspravlja o odnosima u nekoj obitelji, 4) ako treba da se raspravlja o okolnostima koje predstavljaju slubenu, poslovnu, profesionalnu, naunu ili umjetniku tajnu. (3) Prijedlog za iskljuenje javnosti moze staviti i zainteresirana osoba.
(4) O iskljuenju javnosti donosi se zakljuak, koji mora biti obrazloen i javno objavljen. (5) Pri priopavanju rjeenja javnost se ne moze iskljuiti. lan 149. (1) Iskljuenje javnosti ne odnosi se na stranke, njihove punomonike i strune pomagae. (2) Slubena osoba koja vodi postupak moe dopustiti da usmenoj raspravi s koje je javnost iskljuena prisustvuju pojedine slubene osobe, nauni i javni radnici, ako je to od interesa za njihovu slubu, odnosno nauni rad. Slubena osoba koja vodi postupak upozorit e ove osobe da su dune da uvaju kao tajnu ono to budu na raspravi saznale. lan 150. (1) Organ koji vodi postupak duan je da poduzima sve sto je potrebno da se usmena rasprava obavi bez odugovlaenja i po mogunosti bez prekidanja i odlaganja. (2) Osobama koje se pozivaju na usmenu raspravu mora se ostaviti dovoljno vremena da se pripreme za raspravu i da na nju dou na vrijeme i bez vanrednih trokova. Pozvanim osobama ostavit e se, po pravilu, osam dana od dostavljanja poziva do dana rasprave. lan 151. Kad je raspravljanje na usmenoj raspravi, potrebno je izvriti uvid u odreene planove, spise ili druge predmete, ove predmete treba staviti na uvid pozvanim osobama istovremeno s odreivanjem rasprave, a u pozivu za raspravu naznaiti vrijeme i mjesto, kad i gdje se oni mogu razgledati. lan 152. (1) Organ koji vodi postupak duan je da i javno objavi odreivanje usmene rasprave: kad postoji opasnost da se pojedinac ni pozivi nee moi na vrijeme dostaviti, kad postoji vjerovatnoa da ima zainteresiranih osoba koje se jos nisu pojavile kao stranke, ili kad to nalazu drugi slini razlozi. (2) Javna objava usmene rasprave treba da sadri sve podatke koji moraju biti navedeni u pojedinanom pozivu, kao i poziv da na raspravu doe svako ko smatra da se stvar tie njegovih pravno zatienih interesa. Ova se objava priopava na nain propisan u lanu 92. ovog zakona.
lan 153. Usmena rasprava odrzat e se, po pravilu, u sjeditu organa koji vodi postupak. Ako je potreban uviaj u mjestu van sjedita tog organa, usmena rasprava se moe odrati na mjestu uviaja. Organ koji vodi postupak moe odrediti za usmenu raspravu i drugo mjesto kad je to potrebno radi znatnog smanjenja trokova i radi temeljnijeg, breg ili jednostavnijeg raspravljanja stvari. lan 154. (1) Slubena osoba koja vodi postupak duna je da na poetku usmene rasprave utvrdi koje su od pozvanih osoba prisutne, a za odsutne da provjeri da li su im pozivi pravilno dostavljeni. (2) Ako neka od stranaka koja jos nije sasluana nije dola na raspravu, a nije utvreno da joj je poziv pravilno dostavljen, sluzbena osoba koja vodi postupak odgodit e raspravu, osim u sluaju kad je usmena rasprava na vrijeme objavljena javnom objavom. (3) Ako na usmenu raspravu ne doe stranka po ijem je zahtjevu postupak pokrenut, mada je uredno pozvana, a iz cjelokupnog stanja stvari se moe pretpostaviti da je stranka zahtjev povukla, slubena osoba koja vodi postupak obustavit e postupak. Protiv zakljuka o tome doputena je posebna alba. Ako se ne moe pretpostaviti da je stranka sama povukla zahtjev, ili ako bi se postupak u javnom interesu morao nastaviti po slubenoj dunosti, slubena osoba e, prema okolnostima sluaja, provesti raspravu bez te osobe ili e je odgoditi. (4) Ako stranka protiv koje je pokrenut postupak neopravdano izostane mada je uredno pozvana, slubena osoba koja vodi postupak moe provesti raspravu i bez nje, a moe na njen troak i odgoditi usmenu raspravu, ako je to potrebno radi pravilnog rjeenja stvari. lan 155. (1) Ako prisutna stranka, i pored upozorenja na posljedice, ne stavi u toku same rasprave primjedbu na rad koji se na raspravi obavlja, smatrat e se da nema primjedbi. Ako ta stranka kasnije stavi primjedbu na rad obavljen na raspravi, organ koji rjeava o stvari cijenit e tu primjedbu, ako ona moe imati uticaj na rjeavanje stvari i ako nije data poslije rasprave da bi se odugovlaio postupak. (2) Ako stranka koja je pozvana javnim priopenjem poziva nije dola na raspravu, a primjedbe na rad obavljen na raspravi stavi poslije rasprave, ove e se primjedbe uzeti u obzir pod uvjetom iz stava 1. ovog lana. lan 156. (1) Na usmenoj raspravi treba da se pretrese i utvrdi ono to je predmet ispitnog postupka.
(2) Ako se predmet ne moe pretresti na jednoj raspravi, slubena osoba koja vodi postupak prekinut e raspravu i zakazati to prije njen nastavak. Za ovaj nastavak slubena osoba e poduzeti sve mjere koje su propisane za odreivanje usmene rasprave, a prisutnim osobama moe usmeno priopiti te mjere, kao i vrijeme i mjesto nastavka rasprave. Pri nastavku usmene rasprave slubena osoba koja vodi postupak iznijet e u glavnim crtama tok dotadanje rasprave. (3) Za izvoenje pismenih dokaza koji se naknadno podnesu ne mora se ponovo odreivati usmena rasprava, ali e se stranci dati mogunost da se o izvedenim dokazima izjasni. B. DOKAZIVANJE 1. Ope odredbe lan 157. (1) injenice na osnovu kojih se donosi rjeenje utvruju se dokazima. (2) Kao dokazno sredstvo upotrijebit e se sve to je podesno za utvrivanje stanja stvari i to odgovara pojedinom sluaju, kao to su: isprave, odnosno mikrofilmska kopija isprave ili reprodukcija te kopije, svjedoci, izjava stranke, vjetaci, uviaj. lan 158. (1) Da li neku injenicu treba dokazivati ili ne, odluuje slubena osoba koja vodi postupak, ovisno od toga da li ta injenica moze imati uticaja na rjeavanje stvari. Dokazi se, po pravilu, izvode poto se utvrdi ta je u injenicnom pogledu sporno ili ta treba dokazivati. (2) Ne treba dokazivati injenice koje su ope poznate. (3) Isto tako, ne treba dokazivati injenice ije postojanje zakon pretpostavlja, ali je doputeno dokazivati nepostojanje tih injenica, ako zakonom nije drukije odreeno. lan 159. Ako je dokazivanje pred organom koji vodi postupak neizvodljivo ili skopano s nesrazmjernim trokovima ili s velikim gubitkom vremena, dokazivanje ili pojedini dokazi mogu se izvoditi pred zamoljenim organom. lan 160. Kad je propisom predvieno da se stvar moe rijeiti na osnovu injenica ili okolnosti koje nisu potpuno dokazane ili se dokazima samo posredno utvruju (injenice i
okolnosti koje su uinjene vjerovatnim), ne moraju se izvoditi posebni dokazi radi utvrivanja tih injenica predvieni odredbama ovog zakona o izvoenju dokaza. lan 161. (1) Ako organu koji rjeava o stvari nije poznato pravo koje vai u stranoj dravi, moe se obavijestiti o tome kod federalnog organa uprave nadlenog za poslove pravosua i uprave. (2) Organ koji rjeava o stvari moe od stranke zatraiti da podnese javnu ispravu koju je izdao nadleni inozemni organ kojom se potvruje koje pravo vazi u stranoj dravi. Doputeno je dokazivanje stranog prava protivno ovakvoj javnoj ispravi, ako medjunarodnim ugovorom nije drukcije predvidjeno. 2. Isprave lan 162. (1) Isprava koju je u propisanom obliku izdao organ u granicama svoje nadlenosti, a koja moe biti prilagoena elektronskoj obradi podataka, kao i isprava koju je u takvom obliku izdala institucija koja ima javne ovlasti, odnosno drugo pravno lice (javna isprava), dokazuje ono to se u njoj potvruje ili odreuje. (2) U postupku dokazivanja, mikrofilmska kopija isprave, odnosno reprodukcija te kopije, izjednaava se s ispravom iz stava 1. ovog lana, ako je takvu mikrofilmsku kopiju, odnosno reprodukciju te kopije, izdao organ u granicama svoje nadlenosti, odnosno institucija koja ima javne ovlasti ili drugo pravno lice. (3) Doputeno je dokazivati da su u takvoj ispravi, odnosno mikrofilmskoj kopiji isprave ili reprodukciji te kopije, injenice neistinito potvrene ili da je sama isprava, odnosno mikrofilmska kopija isprave ili reprodukcija te kopije, neispravno sastavljena. (4) Doputeno je dokazivati da mikrofilmska kopija, odnosno reprodukcija te kopije nije vjerna originalu. lan 163. Ako je na ispravi neto precrtano, ostrugano, ili inae izbrisano, umetnuto, ili ako na ispravi postoje kakvi drugi vanjski nedostaci, slubena osoba koja vodi postupak ocijenit e prema svim okolnostima da li je time i u kojoj mjeri umanjena dokazna vrijednost isprave ili je isprava potpuno izgubila dokaznu vrijednost za rjeavanje stvari o kojoj se vodi postupak.
lan 164. (1) Isprave koje slue kao dokaz podnose stranke ili ih pribavlja slubena osoba koja vodi postupak. Stranka podnosi ispravu u originalu, mikrofilmskoj kopiji isprave ili reprodukciji te kopije, ili u ovjerenom prepisu ili ovjerenoj fotokopiji, a moe je podnijeti i u prostom prepisu. Kad stranka podnese ispravu u ovjerenom prepisu, slubena osoba koja vodi postupak moe traiti da stranka pokae originalnu ispravu, a kad podnese ispravu u prostom prepisu, slubena osoba e utvrditi da li je prost prepis vjeran originalu. Mikrofilmska kopija isprave ili reprodukcija te kopije koju je na propisan nain izdao organ u granicama svoje nadlenosti ili institucija koja ima javne ovlasti, odnosno drugo pravno lice, ima u upravnom postupku dokaznu vrijednost originalne isprave, u smislu lana 162. stav 1. ovog zakona, za rjeavanje stvari o kojoj se vodi postupak. (2) Ako je neke injenice ili okolnosti organ koji je za to bio nadlean ve utvrdio ili su posvjedoene u javnoj ispravi (kao osobna karta, izvod iz matine knjige i dr.), organ koji vodi postupak uzet e ove injenice i okolnosti za dokazane. Kad je u pitanju sticanje ili gubljenje prava, a postoji vjerovatnoa da su se te injenice i okolnosti naknadno izmijenile, ili ih na osnovu posebnih propisa treba posebno dokazati, slubena osoba e traiti da stranka podnese posebne dokaze o tim injenicama i okolnostima, ili e ih organ sam pribaviti. lan 165. (1) Slubena osoba koja vodi postupak moe pozvati stranku koja se poziva na neku ispravu da je podnese, ako njom raspolae ili ako je moe pribaviti. (2) Ako se isprava nalazi kod protivne stranke, a ta stranka nee dobrovoljno da je podnese ili pokae, slubena osoba koja vodi postupak pozvat e tu stranku da podnese ili pokaze ispravu na raspravi, da bi se druge stranke mogle o njoj izjasniti. (3) Ako stranka koja je pozvana da podnese, odnosno pokae ispravu ne postupi po pozivu, slubena osoba koja vodi postupak cijenit e, s obzirom na sve okolnosti sluaja, od kakvog je to uticaja za rjeavanje stvari. lan 166. Ako se isprava koja se ima upotrijebiti kao dokaz u postupku nalazi kod organa ili institucije koja ima javne ovlasti, odnosno kod drugog pravnog lica, a stranka koja se pozvala na tu ispravu nije uspjela da je pribavi, organ koji vodi postupak pribavit e ovu ispravu po slubenoj dunosti. Ti organi, institucije i pravna lica duni su postupiti po traenju nadlenog organa.
lan 167. (1) Ako se isprava nalazi kod tree osobe, a ta osoba nee dobrovoljno da je pokae, organ koji vodi postupak pozvat e zakljukom tu osobu da pokae ispravu na raspravi, da bi se stranke mogle o njoj izjasniti. (2) Trea osoba moe uskratiti pokazivanje isprave iz istih razloga, kao i svjedok svjedoenje. (3) Protiv tree osobe koja bez opravdanog razloga odbije da pokae ispravu postupit e se kao protiv onoga koji odbije da svjedoi. (4) Protiv zakljuka kojim mu se nareuje pokazivanje isprave, kao i protiv zakljuka o kazni zbog nepokazivanja isprave, trea osoba ima pravo albe, koja odgaa izvrenje zakljuka. (5) Stranka koja se poziva na ispravu koja se nalazi kod tree osobe duna je naknaditi trokove koje je ta osoba imala u vezi sa pokazivanjem isprave. lan 168. (1) Sukladno Ustavu Federacije, stranka ima pravo da podnosi isprave na jeziku iz lana 16. ovog zakona. (2) Isprave koje su izdate na stranom jeziku podnose se u ovjerenom prevodu, ako je to potrebno. (3) Isprave koje je izdao inozemni organ, koje u mjestu gdje su izdate vaze kao javne isprave, imaju, pod uvjetima reciprociteta, istu dokaznu snagu kao i domae javne isprave, ako su propisno ovjerene. 3. Uvjerenja lan 169. (1) Organi su duni izdavati uvjerenja, odnosno druge isprave (certifikate, potvrde i dr.) o injenicama o kojima vode slubenu evidenciju. (2) Pod uvjetima iz stava 1. ovog lana, institucije koje imaju javne ovlasti, kao i druga pravna lica i institucije, izdaju uvjerenja, odnosno druge isprave o injenicama u vezi sa poslovima koje sukladno zakonu obavljaju te institucije, odnosno pravna lica i institucije. (3) Uvjerenja i druge isprave o injenicama o kojima se vodi slubena evidencija moraju se izdavati sukladno podacima slubene evidencije. Takva uvjerenja, odnosno druge isprave imaju znaaj javne isprave.
(4) Pod slubenom evidencijom podrazumijevaju se evidencije koje su ustanovljene zakonom ili drugim propisom, ili opim aktom institucije koja ima javne ovlasti, odnosno drugog pravnog lica i institucije. (5) Uvjerenje i druge isprave o injenicama o kojima se vodi slubena evidencija izdaju se stranci na usmeni zahtjev, po pravilu, istog dana kada je stranka zatraila izdavanje uvjerenja, odnosno druge isprave, a najkasnije u roku od pet dana, ako propisom iz stava 4. ovog lana, kojim je ustanovljena slubena evidencija, nije drukije odreeno. (6) Ako organi, pravna lica i institucije iz st. 1. i 2. ovog lana odbiju zahtjev za izdavanje uvjerenja, odnosno druge isprave, duni su da o tome donesu posebno rjeenje. Ako u roku od pet dana od dana podnoenja zahtjeva ne izdaju uvjerenje, odnosno drugu ispravu, niti donesu i dostave stranci rjeenje o odbijanju zahtjeva, smatra se da je zahtjev odbijen. (7) Ako stranka, na osnovu dokaza kojima raspolae, smatra da joj uvjerenje, odnosno druga isprava nije izdata u skladu s podacima iz slubene evidencije, moe zahtijevati izmjenu uvjerenja, odnosno druge isprave. Organ, odnosno pravno lice i institucija, duan je da donese posebno rjeenje ako odbije zahtjev stranke da joj izmijeni, odnosno izda novo uvjerenje ili drugu ispravu. I u tom sluaju vazi rok od pet dana od dana podnoenja zahtjeva za izdavanje novog uvjerenja, odnosno druge isprave, a ako to ne bude uinjeno u tom roku, smatra se da je zahtjev odbijen. lan 170. (1) Organi, odnosno poduzea (drutva), ustanove i druga pravna lica duni su izdavati uvjerenja, odnosno druge isprave i o injenicama o kojima ne vode slubenu evidenciju, ako je to zakonom odreeno. U tom sluaju injenice se utvruju voenjem postupka propisanog odredbama ove glave o dokazivanju. (2) Uvjerenje, odnosno druga isprava izdata na nain predvidjen u stavu 1. ovog lana, ne vezuje organ kome je podnesena kao dokaz i koji treba da rjeava o stvari. Ako organ ne prihvati to uvjerenje, odnosno drugu ispravu kao dokaz, u tom sluaju on e sam pristupiti utvrivanju injenica navedenih u uvjerenju. (3) Uvjerenje, odnosno druga isprava stranci se izdaje, odnosno rjeenje o odbijanju zahtjeva donosi i stranci dostavlja u roku od osam dana od dana podnoenja zahtjeva, a ako se tako ne postupi, smatra se da je zahtjev stranke odbijen. 4. Svjedoci lan 171. (1) Svjedok moe biti svaka fizika osoba koja je bila sposobna da opazi injenicu o kojoj ima da svjedoi i koja je u stanju da to svoje opaanje saopi.
(2) Osoba koja u postupku uestvuje u svojstvu slubene osobe ne moe biti svjedok. lan 172. Svaka osoba koja se kao svjedok poziva duna je da se odazove pozivu, a i da svjedoi, ako ovim zakonom nije drukije odreeno. lan 173. Ne moe se ispitati kao svjedok osoba koja bi svojim iskazom povrijedila dunost uvanja slubene, dravne ili vojne tajne, dok ga nadleni organ ne oslobodi te dunosti. lan 174. (1) Svjedok moe uskratiti svjedoenje: 1) na pojedina pitanja na koja bi odgovor izloio tekoj sramoti, znatnoj imovinskoj teti ili krivinom gonjenju njega, njegovog srodnika po krvi u pravoj liniji, a u pobonoj liniji do treeg stupnja zakljuno, njegovog branog druga ili srodnika po tabini, do drugog stupnja zakljuno i onda kad je brak prestao, kao i njegovog staraoca ili starinika, usvojioca ili usvojenika; 2) na pojedina pitanja na koja ne bi mogao odgovoriti a da ne povrijedi obavezu da uva poslovnu, profesionalnu, umjetniku ili znanstvenu tajnu; 3) o onome to je stranka povjerila svjedoku kao svom punomoniku; 4) o onome o emu se stranka ili druga osoba ispovijedala svjedoku kao vjerskom ispovjedniku. (2) Svjedok se moe osloboditi dunosti svjedoenja i o pojedinim drugim injenicama kad iznese vane razloge za to. Ako je potrebno, on treba te razloge da uini vjerovatnim. (3) Svjedok ne moe zbog opasnosti od kakve imovinske tete uskratiti svjedoenje o pravnim poslovima pri kojima je bio prisutan kao svjedok, pisar ili posrednik, o radnjama koje je u vezi sa spornim pitanjem poduzeo kao pravni prethodnik ili zastupnik jedne od stranaka, kao i o svakoj onoj radnji o kojoj je na osnovu posebnih propisa duan podnijeti prijavu ili dati izjavu. lan 175. (1) Svjedoci se sasluavaju pojedinano, bez prisustva onih svjedoka koji e se kasnije sasluati. (2) Sasluani svjedok ne smije se udaljiti bez dozvole slubene osobe koja vodi postupak. (3) Slubena osoba koja vodi postupak moe ve sasluanog svjedoka ponovo sasluati, a svjedoke iji se iskazi ne slau moe suoiti.
(4) Osoba koja zbog bolesti ili tjelesne nesposobnosti ne moe doi po pozivu ispitat e se u svom stanu. lan 176. (1) Svjedok e se prethodno upozoriti da je duan da govori istinu, da ne smije nita preutjeti i da moe na svoj iskaz biti zaklet, pa e mu se predoiti i posljedice davanja lanog iskaza. (2) Od svjedoka e se zatim uzeti opi osobni podaci ovim redom: ime i prezime, zanimanje, boravite, mjesto roenja, godine ivota i brano stanje. Ako je potrebno, svjedok e biti ispitan i o okolnostima koje se tiu njegove vjerodostojnosti kao svjedoka u predmetu o kom je rije, a osobito o njegovim srodnikim odnosima prema strankama. (3) Slubena osoba koja vodi postupak ukazat e svjedoku na koja pitanja moe uskratiti svjedoenje. (4) Nakon toga svjedoku e se postavljati pitanja o samom predmetu i pozivat e se da iznese ta mu je o tome poznato. (5) Nije doputeno postavljati takva pitanja koja ukazuju na to kako bi se imalo odgovoriti. (6) Svjedok e se uvijek pitati otkuda mu je poznato ono to svjedoi. lan 177. (1) Ako svjedok ne zna jezik na kom se vodi postupak, ispitat e se preko tumaa (prevoditelja). (2) Ako je svjedok gluh, pitanja e mu se postavljati pismeno, a ako je nijem, pozvat e se da pismeno odgovora. Ako se ispitivanje ne moe izvriti na ovaj nain, pozvat e se kao tuma osoba koja se sa svjedokom moe sporazumjeti. lan 178. (1) Poto saslua svjedoka, slubena osoba koja vodi postupak moe odluiti da svjedok poloi zakletvu na svoj iskaz. Nee se zaklinjati svjedok koji je maloljetan ili koji ne moe dovoljno da shvati znaaj zakletve. (2) Zakletva se polae usmeno izgovaranjem ovih rijei: "Zaklinjem se da sam o svemu o emu sam ovdje pitan govorio istinu i da nita to o ovoj stvari znam nisam preutao". (3) Nijemi svjedoci koji znaju itati i pisati zaklinju se na taj nain to potpisuju tekst zakletve, a gluhi svjedoci e proitati tekst zakletve. Ako nijemi ili gluhi svjedoci ne znaju itati ni pisati, zaklet e se preko tumaa.
lan 179. (1) Ako svjedok koji je uredno pozvan ne doe, a izostanak ne opravda, ili se bez odobrenja ili opravdanog razloga udalji sa mjesta gdje treba da bude sasluan, organ koji vodi postupak moe narediti da se prisilno dovede i da snosi trokove dovoenja, a moe ga i kazniti novano do 50 DM. (2) Ako svjedok doe, pa bez opravdanog razloga odbije da svjedoci i ako je upozoren na posljedice odbijanja, moe se kazniti novano do 50 DM, a ako i poslije toga odbije da svjedoci, moe se jo jedanput kazniti do 50 DM. Zakljuak o izricanju novane kazne donosi slubena osoba koja vodi postupak u suglasnosti sa slubenom osobom ovlatenom za rjeavanje stvari, a kod zamoljenog organa u suglasnosti s rukovodiocem tog organa, odnosno sa slubenom osobom ovlatenom za rjeavanje u slinim stvarima. (3) Ako svjedok naknadno opravda svoj izostanak, slubena osoba koja vodi postupak ponitit e zakljuak o kazni ili trokovima. Ako svjedok naknadno pristane da svjedoi, slubena osoba moe ponititi zakljuak o kazni. (4) Slubena osoba koja vodi postupak moe odluiti da svjedok naknadi trokove koje je prouzrokovao svojim izostankom ili odbijanjem da svjedoi. (5) Protiv zakljuka o trokovima ili novanoj kazni donesenog na osnovu ovog lana, doputena je posebna alba. 5. Izjava stranke lan 180. (1) Ako za utvrivanje odreene injenice ne postoji neposredan dokaz, ili se takva injenica ne moe utvrditi na osnovu drugih dokaznih sredstava, za utvrivanje te injenice moe se kao dokazno sredstvo uzeti i usmeno data izjava stranke. Izjava stranke moe se uzeti kao dokazno sredstvo i u stvarima malog znaaja ako bi se odreena injenica imala utvrivati sasluanjem svjedoka koji ivi u mjestu udaljenom od sjedita organa, ili bi inae, usljed pribavljanja drugih dokaza, bilo oteano ostvarivanje prava stranke. Izjava se unosi u zapisnik. (2) Zakonom se moe propisati da se i u sluajevima osim onih iz stava 1. ovog lana odreene injenice mogu dokazivati izjavom stranke. (3) Vjerodostojnost izjave stranke cijeni se po naelu propisanom u lanu 8. ovog zakona. (4) Prije uzimanja izjave stranke slubena osoba koja vodi postupak duna je upozoriti stranku na krivinu i materijalnu odgovornost za davanje lane izjave
6. Vjetaci lan 181. Kad je za utvrivanje ili ocjenu neke injenice vane za rjeavanje stvari potrebno struno znanje kojim ne raspolae slubena osoba koja vodi postupak, izvest e se dokaz vjetaenjem. lan 182. (1) Ako bi dokazivanje vjestaenjem bilo nesrazmjerno skupo prema znaaju ili vrijednosti predmeta, stvar e se rijeiti na osnovu drugih dokaznih sredstava. (2) U sluaju iz stava 1. ovog lana vjetaenje e se izvriti ako stranka to zahtijeva i pristane da snosi trokove. lan 183. (1) Radi izvoenja dokaza vjetaenjem slubena osoba koja vodi postupak odreuje, po slubenoj dunosti ili na prijedlog stranke, jednog vjetaka, a kad ocijeni da je vjetaenje sloeno, moe odrediti dva ili vie vjetaka. (2) Za vjetake e se odrediti osobe koje su strune, i to prvenstveno one koje imaju posebno ovlatenje za davanje strunog miljenja o pitanjima iz odgovorajue struke, ako je takvo ovlatenje predvieno propisima. (3) Stranka e se, po pravilu, prethodno sasluati o linosti vjetaka. (4) Za vjetaka se ne moe odrediti osoba koja ne moe biti svjedok. lan 184. (1) Svako ko ima potrebnu strunu spremu mora se primiti dunosti vjetaka, osim ako ga slubena osoba koja vodi postupak od toga oslobodi iz opravdanih razloga, kao to su: preoptereenost vjestaenjima, drugim poslovima i slino. (2) Oslobaanje od dunosti vjetaenja moe traiti i rukovodilac organa ili pravnog lica gdje je vjetak zaposlen, ako postoje opravdani razlozi. lan 185. (1) Vjetak moe uskratiti vjetaenje iz istih razloga iz kojih svjedok svjedoenje. (2) Osobe zaposlene u organu e biti osloboene dunosti vjetaenja kad je posebnim propisom predvieno njihovo osobaanje od te dunosti.
lan 186. (1) U pogledu izuzea vjetaka na odgovarajui nain e se primjenjivati odredbe ovog zakona o izuzeu slubenih osoba. (2) Stranka moe traiti izuzee vjetaka i ako uini vjerovatnim okolnosti koje dovode u pitanje njegovo struno znanje. (3) O izuzeu vjetaka odluuje zakljukom slubena osoba koja vodi postupak. lan 187. (1) Prije poetka vjetaenja vjetaka treba upozoriti da je duan da predmet vjetaenja briljivo razmotri i u svojem pismenom nalazu tano navede to zapazi i utvrdi, kao i da svoje obrazloeno struno miljenje iznese nepristrasno i sukladno pravilima znanosti i vjetine. (2) Slubena osoba koja vodi postupak zatim pokazuje vjestaku predmet koji ovaj ima da razmotri. (3) Kad vjetak izlozi svoj nalaz i miljenje, slubena osoba koja vodi postupak, kao i stranke mogu mu postavljati pitanja i traiti objanjenja u pogledu datog nalaza i miljenja. Nalaz i miljenje daje se pismeno. (4) U pogledu sasluavanja vjetaka na odgovarajui nain e se primjenjivati odredbe lana 176. ovog zakona. (5) Vjetak ne polae zakletvu. lan 188. (1) Vjetaku se moe naloiti da izvri vjetaenje i izvan usmene rasprave. U tom sluaju moe se traiti da vjetak na usmenoj raspravi obrazloi svoj pismeni nalaz i miljenje. (2) Ako je postavljeno vie vjetaka, oni mogu svoj nalaz i miljenje dati zajedniki. Ako se ne slau, svaki e od njih odvojeno izloiti svoj nalaz i miljenje. lan 189. (1) Ako nalaz i miljenje vjetaka nisu jasni ili potpuni, ili ako se nalazi i miljenje vjetaka bitno razlikuju, ili ako miljenje nije dovoljno obrazloeno, ili se pojavi osnovana sumnja u tanost datog miljenja, a ti se nedostaci ne mogu otkloniti ni ponovnim sasluavanjem vjetaka, obnovit e se vjetaenje s istim ili drugim vjetaima, a moe se zatraiti i miljenje od neke znanstvene ili strune ustanove.
(2) Miljenje od znanstvene ili strune ustanove moe se traiti onda kad se zbog sloenosti sluaja ili zbog potrebe vrenja analize moze opravdano pretpostaviti da e se na taj nain doi do tanijeg miljenja. lan 190. (1) Ako vjetak koji je uredno pozvan ne doe, a izostanak ne opravda, ili doe ali odbije da vjetai, ili kad u ostavljenom roku ne podnese svoj pismeni nalaz i miljenje, moe se kazniti novano do 50 DM. Ako su usljed neopravdanog izostanka vjetaka, usljed njegovog odbijanja da vjetai, ili usljed proputanja da podnose pismeni nalaz i miljenje nastali trokovi u postupku, moe se odrediti da te trokove snosi vjetak. (2) Zakljuak o novanoj kazni ili o plaanju trokova donosi slubena osoba koja vodi postupak u suglasnosti sa slubenom osobom ovlatenom za rjeavanje stvari, a kod zamoljenog organa u suglasnosti s rukovodiocem tog organa, odnosno sa slubenom osobom ovlatenom za rjeavanje u slinim stvarima. (3) Ako vjetak naknadno opravda svoj izostanak, ili naknadno opravda to svoj pismeni nalaz i miljenje nije podnio na vrijeme, slubena osoba koja vodi postupak ponitit e zakljuak o novanoj kazni ili o trokovima, a ako vjetak naknadno pristane da vjetai, slubena osoba moe ponititi zakljuak o novanoj kazni. (4) Protiv zakljuka o trokovima ili o novanoj kazni donosenog na osnovu st. 1. ili 2. ovog lana, doputena je posebna alba. 7. Tumai (prevoditelji) lan 191. (1) Tuma je osoba koja se odreuje radi sporazumijevanja sa uesnikom u postupku koji je gluh ili nijem, a ije se sasluanje ne moe izvriti pismenim putem. (2) Ako u postupku uestvuje osoba koja ne poznaje jezik na kojem se vodi postupak, toj osobi se odreuje prevoditelj koji poznaje jezik te osobe. (3) Glede obaveze odreivanja tumaa, odnosno prevoditelja, oslobaanja od te dunosti, prava uskraivanja tumaenja odnosno prevoenja, izuzea i drugih pitanja, na odgovarajui nain se primijenjuju odredbe ovog zakona koje se odnose na vjetaka. 8. Uviaj lan 192. Uviaj se vri kad je za utvrivanje neke injenice ili za razjanjenje bitnih okolnosti potrebno neposredno opaanje slubene osobe koja vodi postupak.
lan 193. (1) Stranke imaju pravo da prisustvuju uviaju. Koje e osobe osim stranaka prisustvovati uviaju, odreuje slubena osoba koja vodi postupak. (2) Uviaj se moe izvriti i uz sudjelovanje vjetaka. lan 194. Uviaj stvari koja se bez tekoe moe donijeti na mjesto gdje se postupak vodi izvrit e se na tom mjestu, a inae uviaj se vri na mjestu gdje se stvar nalazi. lan 195. (1) Vlasnik ili dralac stvari, prostorija ili zemljita koja se imaju razgledati, ili u kojima, odnosno na kojima se nalaze stvari uviaja, ili preko kojih je potrebno prei, duan je dopustiti da se uviaj izvri. (2) Ako vlasnik ili dralac ne dopusti da se izvri uviaj, na odgovarajui nain e se primijeniti odredbe ovog zakona o uskraivanju svjedoenja. (3) Prema vlasniku ili draocu koji bez opravdanog razloga ne dopusti da se uviaj izvri mogu se primijeniti iste mjere koje se primjenuju prema svjedoku koji odbije da svjedoi (lan 179. st. 2., 3. i 4.). (4) teta koja je nanesena prilikom obavljanja uviaja spada u trokove postupka (lan 111. stav 1.) i naknadit e se vlasniku ili draocu. O tome donosi zakljuak slubena osoba koja vodi postupak. Protiv tog zakljuka doputena je posebna alba. lan 196. Slubena osoba koja rukovodi uviajem pazit e da uviaj ne bude zloupotrijebljen i da ne bude povrijeena niija poslovna, profesionalna, znanstvena ili umjetnika tajna. 9. Osiguranje dokaza lan 197. (1) Ako postoji opravdana bojazan da se neki dokaz nee moi kasnije izvesti ili da e njegovo izvoenje biti oteano, moe se, radi osiguranja dokaza u svakom stanju postupka, pa i prije nego to je postupak pokrenut, taj dokaz izvesti. (2) Osiguranje dokaza vri se po slubenoj dunosti ili po prijedlogu stranke, odnosno osobe koja ima pravni interes.
lan 198. (1) Za osiguranje dokaza u toku postupka nadlean je organ koji vodi postupak. (2) Za osiguranje dokaza prije pokretanja postupka nadlean je organ na ijem se podruju nalaze stvari koje treba razgledati, odnosno na ijem podruju borave osobe koje treba sasluati. lan 199. (1) O osiguranju dokaza donosi se poseban zakljuak. (2) Protiv zakljuka kojim se odbija prijedlog za osiguranje dokaza doputena je posebna alba, koja ne prekida tok postupka. XII - RJEENJE 1. Organ koji donosi rjeenje lan 200. (1) Na osnovu injenica utvrenih postupku organ nadlean za rjeavanje donosi rjeenje o stvari koja je predmet postupka. (2) Kad o stvari rjeava kolegijalni organ, on moe rjeavati kad je prisutno vie od polovine njegovih lanova, a rjeenje donosi veinom glasova prisutnih lanova, ako zakonom ili drugim propisima nije odreena naroita veina. (3) Glede rjeavanja upravne stvari koje vri organ izvrne vlasti, primjenjuju se odredbe ovog zakona, ako posebnim propisima koji ureuju ta pitanja o kojima rjeenje donosi organ izvrne vlasti nije drukije odreeno. lan 201. Kad je zakonom ili drugim propisom utemeljenim na zakonu odreeno da o jednoj stvari rjeavaju dva ili vie organa, svaki je od njih duan da rijei o toj stvari. Ovi e se organi sporazumjeti koji e od njih izdati rjeenje, i u tom rjeenju mora biti naveden akt drugog organa. lan 202. (1) Kad je u zakonu ili na zakonu utemeljenom propisu odreeno da rjeenje donosi jedan organ u suglasnosti sa drugim organom, organ koji donosi rjeenje sastavlja rjeenje i alje ga sa spisima predmeta na suglasnost drugom organu, koji moe dati suglasnost potvrdom na samom rjeenju ili posebnim aktom. U takvom sluaju rjeenje je doneseno kad je drugi organ dao suglasnost, a smatra se aktom organa koji je donio rjeenje.
(2) U sluaju iz stava 1. ovog lana, organ koji donosi rjeenje sastavlja i alje ga sa spisima predmeta na suglasnost drugom organu, koji moe dati suglasnost potvrdom na samom rjeenju ili posebnim aktom. U takvom sluaju rjeenje je doneseno kad je drugi organ dao suglasnost, a smatra se aktom organa koji je donio rjeenje. (3) Odredba stava 2. ovog lana vai i za sluaj kad je u zakonu propisano da rjeenje donosi jedan organ uz potvrdu ili odobrenje drugog organa. (4) Kad je zakonom ili drugim propisom odreeno da je nadleni organ duan da prije donoenja rjeenja pribavi miljenje drugog organa, rjeenje se moe donijeti samo poslije pribavljenog miljenja. (5) Organ ija je suglasnost ili miljenje, odnosno potvrda ili odobrenje potrebno za donoenje rjeenja duan je suglasnost ili miljenje, odnosno potvrdu ili odobrenje dati u roku od 15 dana od dana kada mu je zatraeno, ako posebnim propisima nije odreen drugi rok. Ako taj organ u tom roku ne izda svoj akt i ne dostavi ga organu koji donosi rjeenje, kojim daje ili odbija suglasnost, potvrdu ili odobrenje, odnosno miljenje, smatra se da je dao suglasnost, potvrdu ili odobrenje, odnosno miljenje, a ako ne da nikakvo izjanjenje, nadleni organ moe donijeti rjeenje i bez pribavljene suglasnosti ili miljenja, odnosno potvrde ili odobrenja, ako posebnim propisima nije drugaije odreeno. lan 203. Ako slubena osoba koja je vodila postupak nije ovlatena da donosi rjeenje, duna je da podnese nacrt rjeenja organu koji donosi rjeenje. Ova slubena osoba potpisuje nacrt rjeenja (lan 36. st. 2. i 3). 2. Oblik i sastavni dijelovi rjeenja lan 204. (1) Svako rjeenje mora se kao takvo oznaiti. Iznimno, ako je to nuno, posebnim propisima moe se predvidjeti da se rjeenju moe dati i drugi naziv. (2) Rjeenje se donosi pismeno. Iznimno, u sluajevima predvienim ovim zakonom, rjeenje se moe donijeti i usmeno. (3) Pismeno rjeenje sadri: naziv organa, broj i datum, uvod, dispozitiv (izreku), obrazloenje, uputstvo o pravnom lijeku, potpis ovlatene slubene osobe i peat organa. U sluajevima predvienim zakonom ili propisom donesenim na osnovu zakona rjeenje ne mora sadravati pojedine od ovih dijelova. Ako se rjeenje obrauje mehanografski, umjesto potpisa moe da sadri faksimil ovlatene slubene osobe. (4) I kad se rjeenje objavi usmeno, mora se izdati napismeno, sukladno ovom zakonu.
(5) Rjeenje se mora dostaviti stranci u originalu ili u ovjerenom prepisu. lan 205. (1) Uvod rjeenja sadri: naziv organa koji donosi rjeenje, propis o nadlenosti tog organa, ime stranke i njenog zakonskog zastupnika ili punomonika ako ga ima i kratko oznaenje predmeta postupka. (2) Ako su rjeenje donijela dva ili vie organa, ili je doneseno uz suglasnost, potvrdu, odobrenje ili po pribavljenom miljenju drugog organa, to se ima navesti u uvodu, a ako je stvar rijeio kolegijalni organ, u uvodu se oznaava dan sjednice kolegijalnog organa na kojoj je stvar rijeena. Ako se rjeenje donosi po slubenoj dunosti, to se navodi u uvodu rjeenja. lan 206. (1) Dispozitivom se rjeava o predmetu postupka u cijelosti i o svim zahtjevima stranaka o kojima u toku postupka nije posebno rijeeno. (2) Dispozitiv mora biti kratak i odreen, a, kad je potrebno, moe se podijeliti i na vie taaka. (3) Dispozitivom se moe rijeiti i o trokovima postupka, ako ih je bilo, odreujui njihov iznos, ko ih je duan platiti, kome i u kom roku. Ako se u dispozitivu ne rjeava o trokovima, navest e se da e se o njima donijeti poseban zakljuak. (4) Ako se rjeenjem nalaze izvrenje kakve radnje, u dispozitivu e se odrediti i rok u kome se ta radnja ima izvriti. (5) Kad je propisano da alba ne odgaa izvrenje rjeenja, to mora biti navedeno u dispozitivu. lan 207. (1) U jednostavnim stvarima u kojima uestvuje samo jedna stranka, kao i u jednostavnim stvarima u kojima u postupku sudjeluju dvije ili vie stranaka, ali ni jedna ne prigovara postavljenom zahtjevu, a zahtjev se uvaava, obrazloenje rjeenja moe sadravati samo kratko izlaganje zahtjeva stranke i pozivanje na pravne propise na osnovu kojih je stvar rijeena. U ovakvim stvarima rjeenje se moe izdati i na propisanom obrascu. (2) U ostalim stvarima obrazloenje rjeenja sadri: kratko izlaganje zahtjeva stranaka, izvedene dokaze i utvreno injenino stanje, razloge koji su bili odluujui pri ocjeni dokaza, razloge zbog kojih nije uvaen neki od zahtjeva stranaka, razloge koji s obzirom na utvreno injenino stanje upuuju na onakvo rjeenje kako je dato u dispozitivu i pravne propise na osnovu kojih je rijeena upravna stvar. Ako alba ne odgaa izvrenje
rjeenja, obrazloenje sadri i pozivanje na propis koji to predvia. U obrazloenju rjeenja moraju biti obrazloeni i oni zakljuci protiv kojih nije doputena posebna alba. (3) Kad je nadleni organ zakonom ili drugim propisom utemeljenim na zakonu ovlaten da rijei stvar po slobodnoj ocjeni, duan je da u obrazloenju, pored podataka iz stava 2. ovog lana, navede propis u kojem je predvieno rjeavanje po slobodnoj ocjeni i da izlozi razloge kojima se pri donoenju rjeenja rukovodio. Ovi se razlozi ne moraju navesti kad je to u javnom interesu zakonom ili drugim propisom izriito predvieno. (4) Ako je zakonom ili drugim propisom posebno predvieno da se u rjeenju donesenom po slobodnoj ocjeni ne moraju navesti razlozi kojima se organ pri donoenju rjeenja rukovodio, u obrazloenju rjeenja navode se podaci iz stava 2. ovog lana, propis kojim je organ ovlaten da rijei stvar po slobodnoj ocjeni i propis kojim je ovlaten da ne mora navesti razloge kojima se pri donoenju rjeenja rukovodio. lan 208. (1) Uputstvom o pravnom lijeku stranka se obavjetava da li protiv rjeenja moe izjaviti albu ili pokrenuti upravni spor ili drugi postupak pred sudom. (2) Kad se protiv rjeenja moe izjaviti alba, u uputstvu se navodi naziv organa kome se alba izjavljuje, naziv organa kome se, u kom roku i s kolikom taksom alba predaje, s tim da se navede i da se alba moe izjaviti i na zapisnik kod organa koji je donio rjeenje. (3) Kad se protiv rjeenja moe pokrenuti upravni spor, u uputstvu se navodi naziv i sjedite suda kom se tuba podnosi, u kom roku i s kolikom taksom, a kad se moe pokrenuti drugi postupak pred sudom, navodi se sud kome se moe obratiti i u kom roku. (4) Kad je u rjeenju dato pogreno uputstvo, stranka moe postupiti po vazeim propisima ili po uputstvu. Stranka koja postupi po pogresnom uputstvu ne moze zbog toga imati tetnih posljedica. (5) Kad u rjeenju nije dato nikakvo uputstvo ili je uputstvo nepotpuno, stranka moe postupiti po vaeim propisima, a moe u roku od osam dana traiti od organa koji je rjeenje donio da dopuni rjeenje. U takvom sluaju rok za albu, odnosno sudsku tubu tee od dana dostavljanja dopunjenog rjeenja. (6) Kad je protiv rjeenja mogue izjaviti albu, a stranka je pogreno upuena da protiv toga rjeenja nema mjesta albi ili da se protiv njega moze pokrenuti upravni spor, rok za albu tee od dana dostavljanja rjeenja suda kojim je tuba odbaena kao nedoputena, ako stranka nije ve prije toga podnijela albu nadlenom organu. (7) Kad protiv rjeenja nije mogue izjaviti albu, a stranka je pogreno upuena da se protiv tog rjeenja moe aliti, pa je izjavila albu i zbog toga propustila rok za
pokretanje upravnog spora, ovaj rok joj tee od dana dostavljanja rjeenja kojim joj je alba odbaena, ako stranka nije ve prije toga pokrenula upravni spor. (8) Uputstvo o pravnom lijeku, kao poseban sastavni dio rjeenja, stavlja se poslije obrazloenja. lan 209. (1) Rjeenje potpisuje slubena osoba koja je ovlatena da donosi rjeenje (lan 36). (2) Rjeenje koje je donio kolegijalni organ potpisuje predsjedavajui, ako ovim zakonom ili posebnim propisom nije drugaije odreeno. (3) Kad je kolegijalni organ donio potpuno rjeenje, strankama se izdaje ovjeren prepis rjeenja, a kad je stvar rijeio zakljukom, rjeenje se izrauje u skladu sa tim zakljukom, i ovjeren prepis takvog rjeenja izdaje se strankama. lan 210. (1) Kad je rije o stvari koja se tie veeg broja odreenih osoba, moe se za sve te osobe donijeti jedno rjeenje, ali one moraju biti imenovane u dispozitivu, a u obrazloenju rjeenja moraju biti izloeni razlozi koji se na svaku od njih odnose. Ovakvo rjeenje mora se dostaviti svakoj od tih osoba, osim u sluaju predvienom u lanu 87. ovog zakona. (2) Ako je rije o stvari koja se tie veeg broja osoba koje organu nisu poznate, moe se za sve njih donijeti jedno rjeenje, ali ono mora sadravati takve podatke da se iz njih moe lahko utvrditi na koje se osobe rjeenje odnosi (npr. stanovnici ili vlasnici imanja u odreenoj ulici ili stanari iz jedne zgrade i sl.). lan 211. (1) U stvarima manjeg znaaja u kojima se udovoljava zahtjevu stranke, a ne dira se u javni interes niti interes druge osobe, rjeenje se moe sastojati samo od dispozitiva u obliku slubene zabiljeke u spisu, ako su razlozi za takvo rjeenje oigledni i ako nije drugaije propisano. (2) Takvo se rjeenje, po pravilu, priopava stranci usmeno, a napismeno joj se mora izdati ako ona to trai. (3) Takvo rjeenje, po pravilu, ne sadri obrazloenje, osim ako je ono po prirodi stvari potrebno. Ovakvo rjeenje moe se izdati na propisanom obrascu.
lan 212. Kad je rije o poduzimanju iznimno hitnih mjera u cilju osiguranja javnog mira i sigurnosti ili radi otklanjanja neposredne opasnosti po ivot i zdravlje ljudi ili imovine, nadleni organ, odnosno ovlatena slubena osoba nadlenog organa (lan 36.), moe donijeti rjeenje i usmeno i narediti njegovo izvrenje bez odgaanja, s tim to je duan donijeti pismeno rjeenje najkasnije u roku od osam dana od dana donoenja usmenog rjeenja. Sadraj pismenog rjeenja mora odgovarati sadraju usmenog rjeenja. 3. Djelimino, dopunsko i privremeno rjeenje lan 213. (1) Kad se o jednoj stvari rjeava u vie taaka, a samo su neke od njih dozrele za rjeavanje, i kad se pokaze svrsishodnim da se o tim takama rijei posebnim rjeenjem, nadleni organ moze donijeti rjeenje samo o tim takama (djelimino rjeenje). (2) Djelimino rjeenje smatra se u pogledu pravnih lijekova i izvrenja kao samostalno rjeenje. lan 214. (1) Ako nadleni organ nije rjeenjem odluio o svim pitanjima koja su bila predmet postupka, on moe, po prijedlogu stranke ili po slubenoj duznosti, donijeti posebno rjeenje o pitanjima koja ve donesenim rjeenjem nisu obuhvaena (dopunsko rjeenje). Ako prijedlog stranke za donoenje dopunskog rjeenja bude odbijen, protiv zakljuka o tome doputena je posebna alba. (2) Ako je predmet ve dovoljno raspravljen, dopunsko rjeenje moe se donijeti bez ponovnog provoenja ispitnog postupka. (3) Dopunsko rjeenje smatra se u pogledu pravnih lijekova i izvrenja samostalnim rjeenjem. lan 215. (1) Ako je prema okolnostima sluaja neophodno prije okonanja postupka donijeti rjeenje kojim se privremeno ureuju sporna pitanja ili odnosi, takvo se rjeenje donosi na osnovi podataka koji postoje u asu njegovog donoenja. U takvom rjeenju mora biti izrino naznaeno da je privremeno. (2) Donoenje privremenog rjeenja po prijedlogu stranke nadleni organ moe uvjetovati davanjem osiguranja za tetu koja bi mogla usljed izvrenja tog rjeenja nastati za protivnu stranku u sluaju da osnovni zahtjev predlagaa ne bude uvaen.
(3) Rjeenjem o glavnoj stvari koje se donosi nakon okonanja postupka ukida se privremeno rjeenje donijeto u toku postupka. (4) Privremeno rjeenje smatra se u pogledu pravnih lijekova i izvrenja kao samostalno rjeenje. 4. Rok za izdavanje rjeenja lan 216. (1) Kad se postupak pokree povodom zahtjeva stranke, odnosno po slubenoj dunosti ako je to u interesu stranke, a prije donoenja rjeenja nije potrebno provoditi poseban ispitni postupak, niti postoje drugi razlozi zbog kojih se ne moe donijeti rjeenje bez odgode (rjeavanje prethodnog pitanja i dr.), nadleni organ je duan donijeti rjeenje i dostaviti ga stranci to prije, a najkasnije u roku od 30 dana raunajui od dana predaje urednog zahtjeva, odnosno od dana pokretanja postupka po slubenoj dunosti, ako posebnim propisom nije odreen krai rok. (2) U ostalim sluajevima kad se postupak pokree povodom zahtjeva stranke, odnosno po slubenoj dunosti, ako je to u interesu stranke, nadleni organ je duan donijeti rjeenje i dostaviti ga stranci najkasnije u roku od 60 dana, ako posebnim propisom nije odreen krai rok. (3) Ako nadleni organ protiv ijeg je rjeenja doputena alba ne donese rjeenje i ne dostavi ga stranci u roku iz st. 1. i 2. ovog lana, stranka ima pravo izjaviti albu nadlenom organu, kao da je njen zahtjev odbijen. (4) Kad se u postupku radi o sluajevima iz lana 139. ovog zakona, nadleni organ je duan rjeenje po zahtjevu stranke donijeti najkasnije u roku od 15 dana od dana prijema zahtjeva. 5. Ispravljanje greaka u rjeenju lan 217. (1) Organ koji je donio rjeenje, odnosno slubena osoba koja je potpisala ili izdala rjeenje, moe u svako vrijeme da ispravi greke u imenima ili brojevima, pisanju ili raunanju, kao i druge oigledne netanosti u rjeenju ili njegovim ovjerenim prepisima. Ispravka greke proizvodi pravni uinak od dana od koga proizvodi pravni uinak rjeenje koje se ispravlja. (2) O ispravci se donosi poseban zakljuak, koji se prilaze izvorniku rjeenja i ini njegov sastavi dio. Ovjeren prepis zakljuka dostavlja se i strankama kojima je dostavljeno rjeenje. Zakljuak potpisuje slubena osoba koja je potpisala rjeenje. Zakljuak obavezno sadri broj i datum rjeenja koje se ispravlja.
(3) Protiv zakljuka kojim se ve doneseno rjeenje ispravlja ili kojim se odbija prijedlog za ispravljanje doputena je posebna alba. XIII - Z A K LJ U A K lan 218. (1) Zakljukom se odluuje o pitanjima koja se tiu postupka. (2) Zakljukom se odluuje o onim pitanjima u kojima je ovim zakonom predvieno da se donosi zakljuak, kao i o drugim pitanjima u vezi s provoenjem postupka a koja se ne rjeavaju rjeenjem. lan 219. (1) Zakljuak donosi slubena osoba koja obavlja onu radnju postupka pri kojoj se pojavilo pitanje koje je predmet zakljuka, ako ovim zakonom ili drugim propisima nije drugaije odreeno. (2) Ako se zakljukom nalaze izvrenje neke radnje, odredit e se i rok u kome se ta radnja ima izvriti. (3) Zakljuak se sainjava u vidu slubene zabiljeke u spisu i priopava zainteresiranim osobama usmeno, a napismeno se izdaje kada se protiv zakljuka moe izjaviti posebna alba, ili kad se moe odmah traiti izvrenje zakljuka. (4) Zakljuak koji se izdaje pismeno sadri: uvod, dispozitiv, obrazloenje i pouku o pravnom lijeku. lan 220. (1) Protiv zakljuka moe se izjaviti posebna alba samo kad je to ovim ili drugim zakonom izriito predvieno. (2) alba se izjavljuje u istom roku, na isti nain i istom organu kao i alba protiv rjeenja. (3) Zakljuke protiv kojih nije doputena posebna alba mogu zainteresirane osobe pobijati albom protiv rjeenja, osim ako je alba protiv zakljuka ovim zakonom iskljuena. (4) alba ne odgaa izvrenje zakljuka, osim ako je ovim ili drugim zakonom ili samim zakljukom drugaije odreeno.
TREIDIO PRAVNI LIJEKOVI A) REDOVNI PRAVNI LIJEKOVI XIV - A L B A 1. Pravo albe lan 221. (1) Protiv rjeenja donesenog u prvom stupnju stranka ima pravo albe. (2) Tuitelj, pravobranitelj i drugi organi, kad su zakonom ovlateni, mogu izjaviti albu protiv rjeenja kojim je povrijeen zakon u korist pojedinaca ili pravnog lica a na tetu javnog interesa. lan 222. (1) Pravo albe protiv prvostepenih rjeenja federalnih organa uprave i federalnih ustanova ureuje se federalnim zakonom iz odgovarajue upravne oblasti. (2) Pravo albe protiv prvostepenog rjeenja kantonalnih organa uprave i ustanova koja se donose na osnovu zakona kantona ureuje se zakonom kantona iz odgovarajue upravne oblasti. (3) Pri odluivanju o pravu na albu protiv rjeenja iz st. 1. i 2. ovog lana, treba voditi rauna da se, po pravilu, protiv svih prvostepenih rjeenja predvidi alba i da se time osigura princip dvostepenog rjeavanja u upravnom postupku, a da se alba moe iskljuiti samo iz naroito opravdanih razloga. (4) Zakonima iz st. 1. i 2. ovog lana odreuje se i organ koji e rjeavati o albi. (5) Protiv rjeenja domova Parlamenta Federacije i zakonodavnog tijela kantona odnosno gradskog i opinskog vijea, kao i rjeenja Vlade Federacije i vlade kantona donesenog u prvom stupnju ne moe se izjaviti alba. (6) Ako protiv prvostepenih rjeenja iz ovog lana alba nije doputena, neposredno se moe pokrenuti upravni spor kod nadlenog suda. (7) alba mora biti dozvoljena protiv svih prvostepenih rjeenja u kojima je zakonom iskljuen upravni spor.
2. Nadlenost organa za rjeavanje o albi lan 223. (1) Ako je u prvostepenom upravnom postupku rjeavano na osnovu statuta ili propisa opinskog vijea, u okviru iskljuivih prava i dunosti opine, o albi protiv tih rjeenja u drugom stupnju rjeava opinski organ odreen statutom opine, odnosno organ odreen propisom opinskog vijea. (2) Ako je u prvostepenom upravnom postupku rjeavano na osnovu statuta ili propisa gradskog vijea, u okviru iskljuivih prava i obaveza grada, u drugom stupnju protiv tih rjeenja rjesava gradski organ iz odgovarajue upravne oblasti odreen statutom grada, odnosno organ odreen propisom gradskog vijea. (3) Protiv prvostepenih rjeenja opinskog naelnika i gradonaelnika, odnosno opinskih i gradskih slubi za upravu koja su u upravnom postupku donesena na osnovu kantonalnog zakona ili drugog kantonalnog propisa, u drugom stupnju rjeava nadleni kantonalni organ iz odgovarajue upravne oblasti, ako kantonalnim zakonom nije utvrena nadlenost drugog organa. (4) Protiv prvostepenih rjeenja opinskog naelnika i gradonaelnika, odnosno opinskih i gradskih slubi za upravu koja su u upravnom postupku donesena na osnovu federalnog zakona ili drugog federalnog propisa, u drugom stupnju rjeava nadleni federalni organ uprave iz odgovarajue upravne oblasti, ako federalnim zakonom nije utvrena nadlenost drugog organa. lan 224. (1) O albi protiv prvostepenih rjeenja kantonalnih organa uprave i ustanova donesenih na osnovu zakona i drugih propisa kantona rjeava nadleni organ kantona odreen zakonom kantona. (2) O albi protiv prvostepenih rjeenja kantonalne uprave, odnosno kantonalne ustanove koje se nalae u sustavu kantonal-nog organa uprave rjeava kantonalni organ uprave u ijem se sustavu nalazi ta uprava, odnosno ustanova. (3) O albi protiv prvostepenih rjeenja organizacionih jedinica kantonalnih organa uprave i kantonalnih ustanova, koje su osnovane van sjedita kantonalnog organa uprave i kantonalne ustanove sa zadatkom da obavljaju odreene upravne poslove iz nadlenosti kantonalnog organa uprave i kantonalne ustanove, rjeavaju kantonalni organ uprave i kantonalna ustanova kojoj pripada ta organizaciona jedinica. (4) O albi protiv prvostepenih rjeenja kantonalnih organa uprave i kantonalnih ustanova donesenih na osnovu federalnih zakona i drugih federalnih propisa rjeavaju nadleni federalni organ uprave odnosno federalna ustanova iz odgovarajue upravne oblasti.
(5) O albi protiv prvostepenih rjeenja federalne uprave, odnosno federalne ustanove koje se nalaze u sastavu federalnog organa uprave rjeava federalni organ uprave u ijem se sastavu nalazi ta uprava odnosno ustanova. (6) O albi protiv prvostepenih rjeenja organizacionih jedinica federalnih organa uprave i federalnih ustanova koje su osnovane van sjedita federalnog organa uprave i federalne ustanove sa zadatkom da obavljaju odreene upravne poslove iz nadlenosti federalnog organa uprave i federalne ustanove rjeava federalni organ uprave, odnosno federalna ustanova, kome pripada ta organizaciona jedinica. (7) O albi protiv prvostepenih rjeenja federalnih organa uprave i federalne ustanove rjeava federalni organ odreen federalnim zakonom. lan 225. (1) O albi protiv rjeenja donesenog na osnovu lana 201. ili 202. ovog zakona rjeava organ koji je nadlean za rjeavanje o albi protiv rjeenja organa koji je izdao (lan 201), odnosno donio (lan 202.) pobijano rjeenje, ako posebnim propisom nije odreeno da o albi rjeava drugi organ. U ovim sluajevima drugostepeni organ moe samo ponititi pobijano rjeenje, a ne moe ga izmijeniti. (2) Ako je organ koji je prema stavu 1. ovog lana imao da rjeava o albi dao suglasnost, odobrenje ili potvrdu na prvostepeno rjeenje, o albi rjeava organ odreen zakonom, a ako takav organ nije odreen, protiv ovakvog rjeenja moe se neposredno pokrenuti upravni spor kod nadlenog suda. lan 226. (1) O albi protiv prvostepenog rjeenja koje donosi poduzee (drutvo), ustanova ili drugo pravno lice rjeava organ odreen statutom odnosno drugim opim aktom tih pravnih lica, ako zakonom nije propisano da o albi rjeava drugi organ. (2) O albi protiv prvostenog rjeenja institucije koja ima javne ovlasti rjeava organ odreen statutom te institucije, ako zakonom kojim je data javna ovlast nije propisano da o albi rjeava organ uprave odnosno drugi organ. (3) Ako za rjeavanje o albi nije odreen organ u smislu odredaba st. 1. i 2. ovog lana, o albi rjeava organ uprave nadlean za odgovarajuu upravnu oblast. 3. Rok za albu lan 227. (1) alba protiv rjeenja se podnosi u roku od 15 dana, ako zakonom nije drugaije odreeno.
(2) Rok za albu za svaku osobu i za svaki organ kojima se rjeenje dostavlja rauna se od dana dostavljanja rjeenja. lan 228. (1) U toku roka za albu rjeenje se ne moe izvriti. Kad je alba propisno izjavljena, rjeenje se ne moe izvrsiti sve dok se rjeenje koje je doneseno o albi ne dostavi stranci. (2) Iznimno, rjeenje se moe izvriti u albenom roku, kao i posto je alba izjavljena, ako je to zakonom predvieno ili ako je rije o poduzimanju hitnih mjera (lan 139. stav 1. taka 4), ili ako bi usljed odgaanja izvrenja bila nanesena nekoj stranci teta koja se ne bi mogla popraviti. U posljednjem sluaju moe se traiti odgovarajue osiguranje od stranke u ijem se interesu provodi izvrenje i ovim osiguranjem uvjetovati izvrenje. 4. Sadraj albe lan 229. (1) U albi se mora navesti rjeenje koje se pobija, oznaujuci naziv organa koji ga je donio, i broj i datum rjeenja. Dovoljno je da alilac izloi u albi u kom je pogledu nezadovoljan rjeenjem, ali albu ne mora posebno obrazloiti. (2) U albi se mogu iznositi nove injenice i novi dokazi, ali je alilac duan da obrazloi zbog ega ih nije iznio u prvostepenom postupku. (3) Ako su u albi iznesene nove injenice i novi dokazi, a u postupku sudjeluju dvije ili vie stranaka sa suprotnim interesima, albi se prilaze jo i onoliko prepisa albi koliko ima takvih stranaka. U takvom sluaju organ dostavlja svakoj takvoj stranci prepis albe i ostavlja joj rok da se o novim injenicama i dokazima izjasni. Ovaj rok ne moe biti krai od osam, ni dui od 15 dana. 5. Predavanje albe lan 230. (1) alba se neposredno predaje ili alje potom organu koji je donio prvostepeno rjeenje. (2) Ako je alba predata ili poslata neposredno drugostepenom organu, on je odmah alje organu prvog stupnja. (3) alba predata ili poslata neposredno drugostepenom organu u pogledu roka, smatra se kao da je predata prvostepenom organu.
6. Rad prvostepenog organa po albi lan 231. (1) Organ prvog stupnja ispituje da li je alba doputena, pravovremena i izjavljena od ovlatene osobe. (2) Nedoputenu, nepravovremenu ili od neovlatene osobe izjavljenu albu organ prvog stupnja odbacit e svojim rjeenjem. (3) Pravovremenost albe koja je predata ili poslata neposredno drugostepenom organu, organ prvog stupnja cijeni prema danu kad je predata, odnosno poslata drugostepenom organu. (4) Protiv rjeenja kojim je alba odbaena na osnovu stava 2. ovog lana, stranka ima pravo albe. Ako organ koji rjeava o albi utvrdi da je alba opravdana rijeit e ujedno i o albi koja je bila odbaena. lan 232. (1) Ako organ prvog stupnja koji je donio rjeenje utvrdi da je alba opravdana, a nije potrebno provoditi novi ispitni postupak, moe stvar rijeiti drugaije i novim rjeenjem zamijeniti rjeenje koje se albom pobija. (2) Protiv novog rjeenja stranka ima pravo albe. lan 233. (1) Ako organ koji je donio rjeenje utvrdi povodom albe da je provedeni postupak bio nepotpun, a da je to moglo uticati na rjeavanje stvari, on je duan postupak upotpuniti u skladu s odredbama ovog zakona. (2) Organ koji je donio rjeenje upotpunit e postupak i onda kad alilac iznese u albi takve injenice i dokaze koji bi mogli uticati na drugaije rjeenje stvari, ako je aliocu morala biti data mogunost da sudjeluje u postupku koji je prethodio donoenju rjeenja a ta mu mogunost nije bila data, ili mu je bila data a on je propustio da je koristi, ali je u albi opravdao to proputanje. (3) Prema rezultatu dopunjenog postupka, organ koji je donio rjeenje moe, u granicama zahtjeva stranke, stvar rijeiti drugaije i novim rjeenjem zamijeniti rjeenje koje se albom pobija. (4) Protiv novog rjeenja stranka ima pravo albe.
lan 234. Kad je rjeenje doneseno bez prethodno provedenog posebnog ispitnog postupka koji je bio obavezan, ili kad je doneseno po lanu 139. stav 1. ta. 1., 2. i 3. ovog zakona, ali stranci nije bila data mgunost da se izjasni o injenicama i okolnostima koje su od vanosti za donoenje rjeenja, a stranka u albi trai da se ispitni postupak provede, odnosno da joj se prui mogunost da se izjasni o takvim injenicama i okolnostima, prvostepeni organ je duan da provede taj postupak. Nakon provoenja postupka prvostepeni organ moe uvaiti zahtjev iz albe i donijeti novo rjeenje. lan 235. (1) Kad organ koji je donio rjeenje utvrdi da je podnesena alba doputena, pravovremena i izjavljena od ovlatene osobe, a nije sukladno odredbama l. 232. do 234. ovog zakona novim rjeenjem zamijenio rjeenje koje se albom pobija, duan je, bez odgaanja, a najkasnije u roku od osam dana od dana prijema albe, poslati albu organu nadlenom za rjeavanje o albi. (2) Uz albu je duan priloiti sve spise koji se odnose na predmet. 7. Rjeavanje drugostepenog organa o albi lan 236. (1) Ako je alba nedoputena, nepravovremena ili izjavljena od neovlatene osobe, a prvostepeni organ je propustio da je zbog toga odbaci, odbacit e je rjeenjem organ koji je nadlean za rjeavanje o albi. (2) Ako albu ne odbaci, drugostepeni organ uzima predmet u rjeavanje. (3) Drugostepeni organ moe odbiti albu, ponititi rjeenje u cijelosti ili djelimino, ili ga izmijeniti. lan 237. (1) Drugostepeni organ e odbiti albu kad utvrdi da je postupak koji je rjeenju prethodio pravilno proveden i da je rjeenje pravilno i na zakonu zasnovano, a alba neosnovana. (2) Drugostepeni organ e odbiti albu i kad utvrdi da je u prvostepenom postupku bilo nedostataka, ali da su oni takvi da nisu mogli uticati na rjeenje stvari. (3) Kad drugostepeni organ utvrdi da je prvostepeno rjeenje na zakonu zasnovano, ali zbog drugih razloga, a ne zbog onih koji su u rjeenju navedeni, on e u svom rjeenju izloiti te razloge, a albu odbiti.
lan 238. (1) Ako drugostepeni organ utvrdi da je u prvostepenom postupku uinjena nepravilnost koja ini rjeenje nitavim (lan 264.), proglasit e takvo rjeenje nitavim, kao i onaj dio postupka koji je obavljen poslije te nepravilnosti. (2) Ako drugostepeni organ utvrdi da je prvostepeno rjeenje donio nenadlean organ, ponistit e to rjeenje po slubenoj dunosti i dostaviti predmet nadlenom organu na rjeavanje. lan 239. (1) Ako drugostepeni organ utvrdi da su u prvostepenom postupku injenice nepotpuno ili pogreno utvrene, da se u postupku nije vodilo rauna o pravilima postupka koja bi bila od uticaja na rjeenje stvari, ili da je dispozitiv pobijanog rjeenja nejasan ili je u protivrjenosti s obrazloenjem, on e upotpuniti postupak i otkloniti izloene nedostatke, bilo sam bilo preko prvostepenog organa ili kog drugog zamoljenog organa, a ti organi su duni postupiti po traenju drugostepenog organa. Ako drugostepeni organ utvrdi da se na osnovu injenica utvrenih u upotpunjenom postupku stvar mora rijeiti drugaije nego to je rijeena prvostepenim rjeenjem, on e svojim rjeenjem ponititi prvostepeno rjeenje i sam rijeiti stvar. (2) Ako drugostepeni organ utvrdi da e nedostatke prvostepenog postupka brze i ekonominije otkloniti prvostepeni organ, on e svojim rjeenjem ponititi prvostepeno rjeenje i vratiti predmet prvostepenom organu na ponovni postupak. U tom sluaju drugostepeni organ je duan svojim rjeenjem da ukae prvostepenom organu u kom pogledu treba upotpuniti postupak, a prvostepeni organ je duan u svemu da postupi po drugostepenom rjeenju i bez odgaanja, a najkasnije u roku od 15 dana od dana prijema predmeta, da donese novo rjeenje. Protiv novog rjeenja stranka ima pravo albe. lan 240. (1) Ako drugostepeni organ utvrdi da su u prvostepenom rjeenju pogreno ocijenjeni dokazi, da je iz utvrenih injenica izveden pogrean zakljuak glede injeninog stanja, da je pogreno primijenjen pravni propis na osnovu koga se rjeava stvar, da je u istoj upravnoj stvari ve jednom poniteno prvostepeno rjeenje, a posebno ako prvostepeni organ nije u svemu postupio po drugostepenom rjeenju ili ako utvrdi da je na osnovu slobodne ocjene trebalo donijeti drugaije rjeenje, on e svojim rjeenjem ponititi prvostepeno rjeenje i sam rijeiti stvar. (2) Ako drugostepeni organ utvrdi da je rjeenje pravilno glede utvrenih injenica i u pogledu primjene zakona, ali da se cilj zbog koga je rjeenje doneseno moe postii i drugim sredstvima povoljnijim za stranku, izmijenit e prvostepeno rjeenje u tom smislu.
lan 241. (1) Radi pravilnog rjeenja stvari drugostepeni organ moe povodom albe izmijeniti prvostepeno rjeenje u korist alioca i mimo zahtjeva postavljenog u albi, a u okviru zahtjeva postavljenog u prvostepenom postupku, ako se tim ne vrijea pravo druge osobe. (2) S istim ciljem drugostepeni organ moe povodom albe izmijeniti prvostepeno rjeenje na tetu alioca, ali samo iz nekog od razloga predvienih u l. 260., 263. i 264. ovog zakona. lan 242. (1) Odredbe ovog zakona koje se odnose na rjeenje sukladno se primjenjuju i na rjeenja koja se donose po albi. (2) U obrazloenju drugostepenog rjeenja moraju se ocijeniti i svi navodi albe. Ako je ve prvostepeni organ u obrazloenju svog rjeenja pravilno ocijenio navode koji se u albi iznose, drugostepeni organ se moe u svom rjeenju samo pozvati na razloge iznesene u prvostepenom rjeenju. 8. alba kad prvostepeno rjeenje nije doneseno u zakonskom roku lan 243. (1) Ako je albu izjavila stranka po ijem zahtjevu prvostepeni organ nije donio rjeenje u zakonskom roku (lan 216. st. 1. i 2), drugostepeni organ je duan odmah, a najkasnije u roku od tri dana od prijema albe traiti da mu prvostepeni organ odmah dostavi sve spise predmeta i da pismeno iznese razloge zbog kojih rjeenje nije doneseno u roku. Prvostepeni organ je obavezan postupiti po tom traenju u roku koji odredi drugostepeni organ s tim da taj rok ne moe biti dui od pet dana. Ako drugostepeni organ utvrdi da rjeenje nije doneseno u roku zbog opravdanih razloga, ili zbog krivice stranke, odredit e prvostepenom organu rok za donoenje rjeenja, koji ne moe biti dui od 15 dana i vratiti mu sve spise predmeta na rjeavanje. (2) Ako drugostepeni organ utvrdi da razlozi zbog kojih rjeenje nije doneseno u roku nisu opravdani, on e rijeiti stvar prema spisima predmeta i donijet e svoje rjeenje, ako je to mogue, a ako se stvar ne moe rijeiti prema spisima predmeta, sam e provesti postupak i svojim rjeenjem rijeiti stvar. Izuzetno, ako drugostepeni organ utvrdi da e postupak bre i ekonominije provesti prvostepeni organ, naloit e tom organu da to uini i da mu prikupljene podatke dostavi u odreenom roku koji ne moe biti dui od osam dana, a prvostepeni organ je obavezan postupiti po tom traenju. Nakon to prvostepeni organ dostavi traene podatke i dokae, drugostepeni organ e odmah rijeiti stvar. Rjeenje drugostepenog organa doneseno po ovoj odredbi je konano.
9. Rok za donoenje rjeenja o albi lan 244. (1) Rjeenje o albi mora se donijeti i dostaviti stranci to prije, a najkasnije u roku od 30 dana raunajui od dana predaje albe, ako posebnim propisom nije odreen krai rok. (2) Ako stranka odustane od albe, postupak u vezi sa albom obustavlja se zakljukom. 10. Dostavljanje drugostepenog rjeenja lan 245. Organ koji je rijesio stvar u drugom stupnju alje, po pravilu, svoje rjeenje sa spisima predmeta prvostepenom organu, koji je duan da rjeenje dostavi strankama u roku od pet dana od dana prijema spisa. B) VANREDNI PRAVNI LIJEKOVI XV - OBNOVA POSTUPKA 1. Pokretanje obnove postupka lan 246. Postupak okonan rjeenjem ili zakljukom protiv koga nema redovnog pravnog lijeka u upravnom postupku (konano u upravnom postupku) obnovit e se: 1) ako se sazna za nove injenice, ili se utvrdi ili stekne mogunost da se upotrijebe novi dokazi koji bi, sami ili u vezi s ve izvedenim i upotrijebljenim dokazima, mogli dovesti do drugaijeg rjeenja da su te injenice, odnosno dokazi bili izneseni ili upotrijebljeni u ranijem postupku; 2) ako je rjeenje doneseno na osnovu lane isprave ili lanog iskaza svjedoka ili vjetaka, ili ako je dolo kao posljedica nekog djela kanjivog po kaznenom zakonu; 3) ako se rjeenje temelji na presudi donesenoj u kaznenom postupku ili u postupku o privrednom prestupu, a ta presuda je pravomono ukinuta; 4) ako je rjeenje povoljno za stranku doneseno na osnovu neistinitih navoda stranke kojima je organ koji je vodio postupak bio doveden u zabludu; 5) ako se rjeenje organa koji je vodio postupak temelji na nekom prethodnom pitanju a nadleni organ je to pitanje kasnije rijeio u bitnim takama drugaije; 6) ako je u donoenju rjeenja uestvovala slubena osoba koja je po zakonu morala biti izuzeta; 7) ako je rjeenje donijela slubena osoba nadlenog organa koja nije bila ovlatena za njegovo donoenje; 8) ako kolegijalni organ koji je donio rjeenje nije rjeavao u sastavu predvienom vaeim propisima ili ako za rjeenje nije glasala propisana veina;
9) ako osobi koja je trebala da sudjeluje u svojstvu stranke nije bila data mogunost da sudjeluje u postupku; 10) ako stranku nije zastupao zakonski zastupnik a po zakonu je trebalo da je zastupa; 11) ako osobi koja je sudjelovala u postupku nije bila data mogunost da se pod uvjetima iz lana 16. ovog zakona slui svojim jezikom. lan 247. (1) Obnovu upravnog postupka moe traziti stranka, a organ koji je donio rjeenje kojim je postupak okonan moe pokrenuti obnovu postupka po slubenoj dunosti. (2) Zbog okolnosti navedenih u lanu 246. ta. 1., 6., 7., 8. i 11. ovog zakona, stranka moe traiti obnovu postupka samo ako bez svoje krivice nije bila u stanju da u ranijem postupku iznese okolnosti zbog kojih trai obnovu. (3) Iz razloga navedenih u lanu 246. ta. 6. do 11. ovog zakona, stranka ne moe traiti obnovu postupka ako je taj razlog bio bez uspjeha iznesen u ranijem postupku. (4) Tuilac moe traiti obnovu postupka pod istim uvjetima kao i stranka. lan 248. Ako je rjeenje po kome se trai obnova upravnog postupka bilo predmet upravnog spora, obnova se moe dozvoliti samo zbog onih injenica koje je organ utvrdio u ranijem upravnom postupku, a ne i zbog injenica koje je utvrdio sud u svom postupku. lan 249. (1) Stranka moze traiti obnovu postupka u roku od 30 dana, i to: 1) u sluaju iz lana 246. taka 1. - od dana kad je stranka mogla iznijeti nove injenice, odnosno upotrijebiti nove dokaze; 2) u sluaju iz lana 246. ta. 2. i 3. - od dana kad je stranka saznala za pravomonu presudu u kaznenom postupku, ili u postupku o privrednom prestupu, a ako se postupak ne moe provesti, od dana kad je saznala za obustavu tog postupka ili za okolnosti zbog kojih se postupak ne moe pokrenuti, odnosno za okolnosti zbog kojih nema mogunosti za kazneno gonjenje, odnosno za gonjenje za privredni prestup; 3) u sluaju iz lana 246. taka 5. - od dana kad je stranka mogla upotrijebiti novi akt (presudu, rjeenje); 4) u sluaju iz lana 246. ta. 4., 6., 7., i 8. - od dana kad je stranka saznala za razlog obnove; 5) u sluaju iz lana 246. ta. 9., 10. i 11. - od dana kad je rjeenje dostavljeno stranci. (2) Ako bi rok odreen u stavu 1. ovog lana poeo tei prije nego to je rjeenje postalo konano u upravnom postupku, taj e se rok raunati od dana kad rjeenje postane konano, odnosno od dostavljanja konanog rjeenja nadlenog organa.
(3) Nakon proteka roka od pet godina od dostavljanja konanog rjeenja stranci obnova se ne moe traiti niti se moe pokrenuti po slubenoj dunosti. (4) Iznimno, i poslije roka od pet godina obnova se moe traiti odnosno pokrenuti samo iz razloga navedenih u lanu 246. ta. 2., 3. i 5. ovog zakona. lan 250. (1) Upravni postupak moe se obnoviti iz razloga navedenih u lanu 246. taka 2. ovog zakona i ako se kazneni postupak ne moe provesti, ili ako postoje okolnosti zbog kojih se postupak ne moe pokrenuti. (2) Prije donoenja zakljuka o obnovi upravnog postupka iz razloga navedenih u lanu 246. taka 2. ovog zakona slubena osoba e od organa nadlenog za kazneno gonjenje zatraiti obavjetenje o tome da li je kazneni postupak obustavljen, odnosno da li postoje okolnosti zbog kojih se postupak ne moe pokrenuti. Slubena osoba ne mora zatraiti takvo obavjetenje ako je nastupila zastarjelost kaznenog gonjenja ili ako je nastupila smrt lica na iju se kaznenu odgovornost ukazuje u zahtjevu za obnovu upravnog postupka, odnosno ako okolnosti zbog kojih se postupak ne moe pokrenuti sama slubena osoba moe sa sigurnou utvrditi. lan 251. Stranka je duna u prijedlogu za obnovu postupka uiniti vjerojatnim okolnosti na kojim temelji prijedlog, kao i okolnost da je prijedlog stavljen u zakonskom roku. 2. Rjeavanje o obnovi postupka lan 252. (1) Prijedlog za obnovu postupka stranka predaje ili alje organu koji je o predmetu rjeavao u prvom stupnju ili organu koji je donio rjeenje kojim je postupak okonan. (2) O prijedlogu za obnovu postupka rjeava onaj organ koji je donio rjeenje kojim je postupak okonan. (3) Kad se obnova trai po rjeenju koje je doneseno u drugom stupnju, prvostepeni organ koji primi prijedlog za obnovu prikljuit e spise predmeta prijedlogu i poslat e organu koji je rjeavao u drugom stupnju odmah, a najkasnije u roku od tri dana od dana prijema prijedloga. lan 253. (1) Kad organ koji je nadlean za rjeavnaje o prijedlogu za obnovu primi prijedlog, duan je da ispita da li je prijedlog pravovremen i izjavljen od ovlatene osobe i da li je okolnost na kojoj se prijedlog temelji uinjena vjerovatnom.
(2) Ako uvjeti iz stava 1. ovog lana nisu ispunjeni, nadleni organ e svojim zakljukom odbaciti prijedlog. (3) Ako su uvjeti iz stava 1. ovog lana ispunjeni, nadleni organ e ispitati da li su okolnosti, odnosno dokazi koji se iznose kao razlog za obnovu takvi da bi mogli dovesti do drugaijeg rjeenja, pa ako utvrdi da nisu, odbit e prijedlog svojim rjeenjem. lan 254. (1) Ako nadleni organ ne odbaci niti odbije prijedlog za obnovu na osnovu lana 253. ovog zakona, donijet e zakljuak da se obnova postupka dozvoljava i odredit e u kome e se opsegu postupak obnoviti. Ako se obnova postupka pokree po slubenoj dunosti, nadleni organ donijet e zakljuak kojim se obnova dozvoljava, ako prethodno utvrdi da su za obnovu ispunjeni zakonski uvjeti. Ranije radnje u postupku na koje ne utjeu razlozi obnove nee se ponavljati. (2) Kad je to prema okolnostima sluaja mogue, a u interesu je ubrzanja postupka, nadleni organ moe, im utvrdi postojanje uvjeta za obnovu, prei na one radnje postupka koje se imaju obnoviti ne donoseci poseban zakljuak kojim se obnova dozvoljava. (3) Kad o prijedlogu za obnovu odluuje drugostepeni organ, on e sam izvriti potrebne radnje u obnovljenom postupku, a izninmo, ako utvrdi da e te radnje brze i ekonominije izvrsiti prvostepeni organ, naloit e mu da to uini i da mu materijal o tome dostavi u odreenom roku, koji ne moe biti dui od osam dana. Prvostepeni organ je obavezan postupiti po nalogu drugostepenog organa. lan 255. Na osnovu podataka pribavljenih u prijanjem i u obnovljenom upravnom postupku, nadleni organ donosi rjeenje o stvari koja je bila predmet obnove postupka i njime moe prijanje rjeenje koje je bilo predmet obnove ostaviti na snazi ili ga zamijeniti novim rjeenjem. U ovom drugom sluaju, a s obzirom na sve okolnosti pojedinog sluaja, organ moe prijanje rjeenje ponititi ili ukinuti. lan 256. (1) Protiv zakljuka donesenog o prijedlogu za obnovu postupka, kao i protiv rjeenja donesenog u obnovljenom postupku, moe se izjaviti alba samo kad je taj zakljuak, odnosno rjeenje donio prvostepeni organ. (2) Ako je zakljuak ili rjeenje u obnovi postupka donio drugostepeni organ, protiv tog zakljuka, odnosno rjeenja moe se neposredno pokrenuti upravni spor kod nadlenog suda.
lan 257. (1) Prijedlog za obnovu postupka, po pravilu, ne odgaa izvrenje rjeenja po kome se obnova trai, ali organ koji je nadlean za odluivanje o prijedlogu za obnovu postupka, ako smatra da e prijedlog za obnovu biti uvaen, moe po slubenoj dunosti ili na zahtjev stranke rijeiti da se odgodi izvrenje dok se ne odlui o pitanju obnove postupka. (2) Zakljuak kojim se dopusta obnova postupka odgaa izvrenje rjeenja protiv koga je obnova dozvoljena.
XVI - OSOBITI SLUAJEVI PONITAVANJA, UKIDANJA I MIJENJANJA RJEENJA 1. Mijenjanje i ponitavanje rjeenja u vezi s upravnim sporom lan 258. (1) Organ protiv ijeg je rjeenja pravovremeno pokrenut upravni spor moe do okonanja spora, ako uvaava sve zahtjeve tube, ponititi ili izmijeniti svoje rjeenje iz onih razloga iz kojih bi sud mogao ponititi takvo rjeenje, ako se time ne vrijea pravo stranke u upravnom postupku ili tree osobe. (2) Rjeenje o ponitavanju ili izmjeni rjeenja sukladno odredbi stava 1. ovog lana, organ donosi po slubenoj dunosti u momentu kad iz tube koju mu je sud dostavio na odgovor i uvidom u cijeli spis utvrdi da je tuba osnovana. (3) Rjeenje doneseno po odredbi stava 2. ovog lana dostavlja se stranci i sudu kod kojeg je pokrenut upravni spor. Rjeenje se donosi u roku koji je sud odredio za davanje odgovora na tubu, odnosno prije nego se okona upravni spor. 2. Zahtjev za zatitu zakonitosti lan 259. (1) Protiv pravomonog rjeenja donesenog u stvari u kojoj se ne moe voditi upravni spor, a sudska zatita nije osigurana ni izvan upravnog spora, tuilac ima pravo da podigne zahtjev za zatitu zakonitosti, ako smatra da je rjeenjem povrijeen zakon. (2) Zahtjev za zatitu zakonitosti po odredbi stava 1. ovog lana moe se podii u roku od 30 dana od dana kad je rjeenje dostavljeno tuitelju, a ako mu nije dostavljeno - u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja stranci.
(3) Zahtjev za zatitu zakonitosti podie federalni tuitelj kad o zahtjevu rjava federalni organ, a kantonalni tuitelj - kad o zahtjevu rjeava kantonalni organ odnosno gradska ili opinska sluba za upravu. (4) O zahtjevu za zatitu zakonitosti protiv rjeenja koje je u upravnom postupku donio federalni organ uprave ili federalna ustanova rjeava federalni organ uprave koji je nadlean za rjeavanje o albi protiv pobijanog rjeenja, a ako takvog organa uprave nema - Vlada Federacije. (5) O zahtjevu za zatitu zakonitosti protiv rjeenja koje je u upravnom postupku donio kantonalni organ uprave ili ustanova, odnosno gradska ili opinska sluba za upravu, o zahtjevu za zatitu zakonitosti rjeava kantonalni organ uprave koji je nadlean za rjeavanje po albi protiv pobijanog rjeenja, a ako takvog organa uprave nema - vlada kantona. (6) Povodom zahtjeva za zatitu zakonitosti nadleni organ moe ukinuti pobijano rjeenje ili odbiti zahtjev. Protiv rjeenja donesenog po zahtjevu za zatitu zakonitosti alba nije doputena. (7) Inicijativu nadlenom tuiocu za podnoenje zahtjeva za zatitu zakonitosti mogu podnijeti i stranka i druga zainteresirana osoba. 3. Ponitavanje i ukidanje rjeenja po pravu nadzora lan 260. (1) Rjeenje koje je konano u upravnom postupku nadleni e organ ponititi po pravu nadzora: 1) ako je rjeenje donio stvarno nenadleni organ a nije rije o sluaju predvienom u lanu 264. taka 1. ovog zakona; 2) ako je u istoj stvari ranije doneseno pravomocno rjeenje kojim je ta upravna stvar drugaije rijeena; 3) ako je rjeenje donio jedan organ bez suglasnosti, potvrde, odobrenja ili miljenja drugog organa a ovo je potrebno po zakonu ili drugom propisu utemeljenom na zakonu; 4) ako je rjeenje donio mjesno nenadlean organ; 5) ako je rjeenje doneseno kao posljedica prisile, iznude, ucjene, pritiska ili druge nedoputene radnje. (2) Rjeenje koje je konano u upravnom postupku moe se ukinuti po pravu nadzora ako je njime oigledno povrijeen materijalni zakon. U stvarima u kojima sudjeluju dvije ili vie stranaka sa suprotnim interesima rjeenje se moe ukinuti samo po pristanku zainteresiranih stranaka. (3) Ako je za donoenje rjeenja nadlean organ uprave odnosno gradska ili opinska sluba za upravu, a rjeenje je donijelo zakonodavno tijelo ili organ izvrne vlasti
Federacije ili kantona ili opine odnosno grada, takvo se rjeenje ne moe ponititi na osnovu odredbe take 1. stava 1. ovog lana, zbog toga sto ga nije donio nadleni organ. lan 261. (1) Rjeenje moe ponititi ili ukinuti po pravu nadzora drugostepeni organ. Ako nema drugostepenog organa, rjeenje moe ponititi ili ukinuti Vlada Federacije, ako se radi o rjeenju federalnog organa uprave ili federalne ustanove, odnosno vlada kantona ako se radi o rjeenju kantonalnog organa uprave ili kantonalne ustanove, kao i o rjeenju opinskog naelnika ili gradonaelnika, odnosno opinske ili gradske slube za upravu. (2) Nadleni organ donosi rjeenje o ponitenju rjeenja po slubenoj duznosti, na zahtjev stranke, tuioca ili ombudsmena, a rjeenje o ukidanju po slubenoj dunosti ili na zahtjev tuioca ili ombudsmena. (3) Rjeenje o ponitenju na osnovu ta. 1., 2. i 3. stava 1. lana 260. ovog zakona moe se donijeti u roku od pet godina, a na osnovu take 4. stava 1. tog lana - u roku od jedne godine od dana kad je rjeenje postalo konano u upravnom postupku. (4) Rjeenje o ponitenju rjeenja na osnovu lana 260. stav 1. taka 5. ovog zakona moe se donijeti bez obzira na rokove utvrene u stavu 3. ovog lana. (5) Rjeenje o ukidanju na osnovu stava 2. lana 260. ovog zakona moe se donijeti u roku od jedne godine od dana kad je rjeenje postalo konano u upravnom postupku. (6) Protiv rjeenja donesenog na osnovu lana 260. ovog zakona nije doputena alba, ve se protiv njega moe neposredno pokrenuti upravni spor kod nadlenog suda. 4. Ukidanje i mijenjanje pravomonog rjeenja uz pristanak ili na zahtjev stranke lan 262. (1) Ako je pravomonim rjeenjem stranka stekla neko pravo, a organ koji je donio to rjeenje smatra da je u tom rjeenju nepravilno primijenjen materijalni zakon, moe rjeenje ukinuti ili izmijeniti radi njegovog usklaivanja sa zakonom samo ako stranka koja je na osnovu tog rjeenja stekla pravo na to pristane i ako se time ne vrijea pravo tree osobe. Pristanak stranke je obavezan i za izmjenu na tetu stranke pravomonog rjeenja kojim je stranci odreena obaveza. (2) Pod uvjetima iz stava 1. ovog lana, a na zahtjev stranke, moe se ukinuti ili izmijeniti i pravomono rjeenje koje je nepovoljno po stranku. Ako organ utvrdi da nema potrebe da se rjeenje ukine ili izmijeni, duan je da o tome obavijesti stranku. (3) Izmjena rjeenja na osnovu ovog lana djeluje samo ubudue.
(4) Rjeenje na osnovu st. 1. i 2. ovog lana, donosi prvostepeni organ koji je donio rjeenje, a drugostepeni organ samo kad je svojim rjeenjem odlucio o stvari. Ako je taj organ ukinut ili je prestao biti nadlean u stvari o kakvoj je rije, rjeenje donosi organ koji je za tu stvar nadlean u vrijeme donoenja rjeenja. (5) alba protiv novog rjeenja donesenog na osnovu ovog lana doputena je samo ako je to rjeenje donio prvostepeni organ. Ako je rjeenje donio drugostepeni organ, odnosno ako je rjeenje prvostepenog organa konano, protiv tog rjeenja moe se pokrenuti upravni spor. 5. Vanredno ukidanje rjeenja lan 263. (1) Izvrsno rjeenje moe se ukinuti ako je to potrebno radi otklanjanja teke i neposredne opasnosti po ivot i zdravlje ljudi, javnu sigurnost, javni mir i poredak ili javni moral, ili radi otklanjanja poremeaja u privredi, ako se to ne bi moglo uspjeno otkloniti drugim sredstvima, kojima bi se manje diralo u steena prava. Rjeenje se moe ukinuti i samo djelimino, u opsegu koliko je neophodno da se opasnost otkloni ili zatite navedeni javni interesi. (2) Ako je rjeenje donio prvostepeni organ, to rjeenje moe, u smislu stava 1. ovog lana, ukinuti drugostepeni organ, a ako drugostepenog organa nema - odgovarajui organ iz stava 1. lana 261. ovog zakona. (3) Protiv rjeenja kojim se izvrsno rjeenje ukida doputena je alba samo kad je to rjeenje donio prvostepeni organ. U suprotnom, protiv takvog rjeenja moe se neposredno pokrenuti upravni spor kod nadlenog suda. (4) Stranka koja usljed ukidanja rjeenja trpi tetu ima pravo na naknadu samo stvarne tete. Za rjeavanje o zahtjevu za naknadu tete nadlean je u prvom stepenu sud koji bi po Zakonu o upravnim sporovima bio nadlean za rjeavanje upravnog spora protiv rjeenja donesenog na osnovu ovog lana. O visini naknade tete ovaj sud rjeava po opim pravilima o naknadi tete uzimajui u obzir sve okolnosti sluaja. 6. Oglaavanje rjeenja nitavim lan 264. Nitavim se oglaava rjeenje: 1) koje je u upravnom postupku doneseno u stvari iz sudske nadlenosti ili u stvari o kojoj se uope ne moe rjeavati u upravnom postupku; 2) koje bi svojim izvrenjem moglo prouzrokovati neko djelo kanjivo po kaznenom zakonu; 3) ije izvrenje uope nije mogue;
4) koje je donio organ bez prethodnog zahtjeva stranke (lan 124.), a na koje rjeenje stranka nije naknadno izriito ili preutno pristala; 5) koje sadri nepravilnost koja je po nekoj izriitoj zakonskoj odredbi predviena kao razlog nitavosti. lan 265. (1) Rjeenje se moe u svako doba oglasiti nitavim po slubenoj dunosti ili po prijedlogu stranke ili tuioca ili ombudsmena. (2) Rjeenje se moe oglasiti nitavim u cijelosti ili djelimino. (3) Rjeenje oglasava nitavim organ koji ga je donio ili drugostepeni organ, a ako drugostepenog organa nema odgovarajui organ iz stava 1. lana 261. ovog zakona. (4) Protiv rjeenja kojim se neko rjeenje oglasava nitavim ili se odbija prijedlog stranke ili tuioca, ili ombudsmena za oglaavanje rjeenja nitavim doputena je alba. Ako nema organa koji rjeava o albi, protiv takvog rjeenja moe se neposredno pokrenuti upravni spor kod nadlenog suda. 7. Pravne posljedice ponitavanja i ukidanja lan 266. (1) Ponitavanjem rjeenja i oglaavanjem rjeenja nitavim, ponitavaju se i pravne posljedice koje je takvo rjeenje proizvelo. (2) Ukidanjem rjeenja ne ponitavaju se pravne posljedice koje je rjeenje ve proizvelo do dana ukidanja, ali se onemoguava daljnje proizvoenje pravnih posljedica ukinutog rjeenja. (3) Organ koji sazna za rjeenje kojim je povrijeen zakon, a povreda moe biti razlog za obnovu postupka, odnosno za ponitavanje, ukidanje ili mijenjanje rjeenja, duan je bez odgaanja da o tome obavijesti organ nadlean za pokretanje postupka i donoenje rjeenja. ETVRTI DIO XVII - IZVRENJE RJEENJA I ZAKLJUAKA 1. Ope odredbe lan 267. (1) Rjeenje doneseno u upravnom postupku izvrava se posto postane izvrno.
(2) Prvostepeno rjeenje postaje izvrno: 1) istekom roka za albu, ako alba nije izjavljena; 2) dostavom stranci, ako alba nije doputena; 3) dostavom stranci, ako alba ne odgaa izvrenje; 4) dostavom stranci rjeenja kojim se alba odbacuje ili odbija. (3) Drugostepeno rjeenje kojim je izmijenjeno prvostepeno rjeenje postaje izvrno kad se dostavi stranci. (4) Ako je u rjeenju odreeno da se radnja koja je predmet izvrenja moe izvriti u ostavljenom roku, rjeenje postaje izvrsno istekom tog roka. Ako rjeenjem nije odreen rok za izvrenje radnje, rjeenje postaje izvrno u roku od 15 dana od dana donoenja rjeenja. Rjeenjem ostavljeni rok za izvrenje rjeenja, odnosno propisani rok od 15 dana za izvrenje poinje da tee od dana kad rjeenje, u smislu st. 2. i 3. ovog lana, postane izvrsno. (5) Izvrenje se moe provesti i na temelju zakljuenog poravnanja, ali samo protiv osobe koja je uestvovala u zakljuivanju poravnanja. (6) Ako se rjeenje odnosi na dvije ili vie stranaka koje u postupku uestvuju sa istovjetnim zahtjevima, alba koju podnese bilo koja od tih stranaka spreava izvrnost rjeenja. (7) Nakon isteka roka od pet godina od dana kad je rjesenje postalo izvrno ne moe se traiti njegovo izvrenje. lan 268. (1) Zakljuak donesen u upravnom postupku izvrava se posto postane izvran. (2) Zakljuak protiv koga se ne moze izjaviti posebna alba, kao i onaj zakljuak protiv koga se moe izjaviti posebna alba koja ne odgaa izvrenje zakljuka, postaje izvrsan priopenjem, odnosno dostavom stranci. (3) Kad je zakonom ili samim zakljukom odreeno da alba odgaa izvrenje zakljuka, zakljuak postaje izvran istekom roka za albu, ako alba nije izjavljena, a ako je izjavljena dostavljanjem stranci rjeenja kojim se alba odbacuje ili odbija. (4) U ostalim sluajevima zakljuak postaje izvran pod uvjetima propisanim za izvrsnost rjeenja u lanu 267. st. 3., 4. i 6. ovog zakona. (5) Odredbe ovog zakona o izvrenju rjeenja vae i za izvrenje zakljuka.
lan 269. Izvrenje rjeenja donesenog u upravnom postupku provodi se radi ostvarivanja novanih potraivanja ili nenovanih obaveza. lan 270. (1) Kad postoji mugunost da se izvrenje provede na vie naina i primjenom raznih sredstava, izvrenje e se provesti na onaj nain i primjenom onog sredstva koje dovodi do cilja a koje je po izvrenika najblae. (2) Nedjeljom i u dane praznika kada se ne radi,kao i nou, radnje izvrenja mogu se provoditi samo iznimno i to ako postoji opasnost od nastanka znatne tete i ako je organ koji provodi izvrenje izdao za to pismeni nalog. lan 271. (1) Izvrenje se provodi protiv osobe koja je obavezna da ispuni obavezu (izvrenik), odnosno njegovih nasljednika ili pravnih slijednika. (2) Izvrenje se provodi po slubenoj dunosti ili na prijedlog stranke. (3) Po slubenoj dunosti izvrenje se provodi kad to nalaze javni interes. Izvrenje koje je u interesu stranke provodi se na prijedlog stranke (trailac izvrenja). lan 272. (1) Izvrenje rjeenja provodi se administrativnim putem (administrativno izvrenje), a u sluajevima predvienim ovim zakonom - sudskim putem (sudsko izvrenje). (2) Amdinistrativno izvrenje provode organi uprave po odredbama ovog, odnosno posebnog zakona, a sudsko izvrenje - nadleni sud po propisima koji vae za sudsko izvrenje. lan 273. (1) Izvrenje radi ispunjenja nenovanih obaveza izvrenika provodi se administrativnim putem. (2) Izvrenje radi ispunjenja novanih potraivanja provodi se sudskim putem. Izuzetno, izvrenje radi ispunjenja novanih potraivanja iz primanja na osnovu radnog odnosa moze se provesti administrativnim putem po pristanku izvrenika.
lan 274. (1) Administrativno izvrenje provodi organ uprave koji je o stvari rjeavao u prvom stupnju, ako posebnim propisom nije za to odreen drugi organ. (2) Ako je propisano da administrativno izvrenje ne moe provoditi organ uprave koji je o stvari rjeavao u prvom stupnju, a posebnim propisima nije odreen organ koji je za to ovlaten, izvrenje provodi opinska odnosno gradska sluba za upravu nadlena za poslove ope uprave na ijem se podruju nalazi prebivalite, odnosno boravite izvrenika, ako federalnim odnosno kantonalnim zakonom nije odreena nadlenost drugog organa. (3) Administrativno izvrenje rjeenja koja donose institucije koje imaju javne ovlasti, koje nisu zakonom ovlatene da same izvravaju svoja rjeenja, dozvoljava i provodi opinska odnosno gradska sluba za upravu nadlena za poslove ope uprave na ijem podruju se nalazi prebivalite, odnosno boravite izvrenika, ako federalnim odnosno kantonalnim zakonom nije odreena nadlenost drugog organa. (4) Organi unutarnjih poslova duni su da organu nadlenom za provoenje izvrenja, na njegov zahtjev, prue pomo u provoenju izvrenja. lan 275. (1) Da bi se moglo pristupiti izvrenju rjeenja, potrebno je da organ nadlean za provoenje administrativnog izvrenja donese po slubenoj dunosti ili na zahtjev traioca izvrenja zakljuak o dozvoli izvrenja. Zakljukom se utvruje da je rjenje koje se ima izvriti postalo izvrno i odreuje nain izvrenja. Protiv ovog zakljuka doputena je alba nadlenom drugostepenom organu. (2) Zakljuak o dozvoli izvrenja rjeenja koje je doneseno u upravnoj stvari po slubenoj dunosti, organ nadlean za provoenje administrativnog izvrenja duan je da donese bez odgaanja kad je takvo rjeenje postalo izvrno, a najkasnije u roku od 30 dana od dana kad je rjeenje postalo izvrno, ako posebnim propisima nije drugaije odreeno, s tim da se taj rok moe produiti jo do 30 dana. (3) Kad administrativno izvrenje ne provodi organ koji je rjeavao u prvom stupnju, ve drugi organ odreen posebnim propisom, trailac izvrenja podnosi prijedlog za izvrenje tom organu ili instituciji koja ima javne ovlasti, ako je ta institucija donijela rjeenje koje se ima izvriti. Ako je rjeenje postalo izvrno, ovaj organ odnosno institucija stavlja na rjeenje potvrdu da je postalo izvrno (potvrda izvrnosti) i dostavlja ga radi izvrenja organu nadlenom za izvrenje, s tim to obavezno istovremeno mora predloiti i nain izvrenja. (4) Kad se po slubenoj dunosti ima provesti izvrenje rjeenja organa, odnosno institucije koji imaju javne ovlasti, a nisu ovlateni za provoenje izvrenja, oni se radi
izvrenja obraaju organu nadlenom za izvrenje na nain propisan u stavu 3. ovog lana. lan 276. (1) Administrativno izvrenje koje provodi organ, koji je o stvari rjeavao u prvom stupnju, provodi se na osnovu rjeenja koje je postalo izvrno i zakljuka o dozvoli izvrenja. (2) Administrativno izvrenje koje provodi neki drugi organ provodi se na osnovu rjeenja na kom je stavljena potvrda izvrnosti i donesen zakljuak o dozvoli izvrenja. lan 277. (1) U postupku administrativnog izvrenja moe se izjaviti alba, koja se odnosi samo na izvrenje, a njome se ne moe pobijati pravilnost rjeenja koje se izvrava. (2) alba se izjavljuje nadlenom drugostepenom organu. alba ne odgaa zapoeto izvrenje. U pogledu roka za albu i organa nadlenog za rjeavanje o albi primjenjuju se odredbe l. 223. do 228. ovog zakona. lan 278. (1) Organ nadlean za administrativno izvrenje obavezan je po slubenoj dunosti obustaviti zapoeto izvrenje i provedene radnje ponititi, ako se utvrdi da je obaveza izvrena, da izvrenje nije bilo uope doputeno, da je bilo provedeno prema osobi koja nije u obavezi, ili ako trailac izvrenja odustane od svog zahtjeva, odnosno ako je izvrno rjeenje poniteno ili ukinuto (2) Administrativno izvrenje e se odgoditi ako se utvrdi da je u pogledu izvrenja obaveze dozvoljen poek, ili je umjesto privremenog rjeenja koje se izvrava doneseno rjeenje o glavnoj stvari koje se razlikuje od privremenog rjeenja. Odgaanje izvrenja odobrava organ koji je donio zakljuak o dozvoli izvrenja. lan 279. (1) Novane kazne izreene po ovom zakonu izvravaju organi nadleni za izvrenje novanih kazni izreenih za prekraje. (2) Novana kazna naplauje se u korist Federacije ili kantona ili opine odnosno grada, zavisno od toga ciji je organ izrekao kaznu. lan 280. (1) Kad se ima provesti sudsko izvrenje rjeenja donesenog u upravnom postupku, organ ije se rjeenje ima izvriti stavlja na rjeenje potvrdu izvrnosti (lan 275. stav 3.) i dostavlja ga radi izvrenja sudu nadlenom za izvrenje.
(2) Rjeenje doneseno u upravnom postupku koje sadri potvrdu izvrnosti jeste osnov za sudsko izvrenje. To izvrenje provodi se po propisima koji vae za sudsko izvrenje. (3) Neosnovanu potvrdu izvrnosti ukinut e rjeenjem organ koji je potvrdu stavio i to rjeenje odmah dostaviti sudu nadlenom za izvrenje. 2. Izvrenje nenovanih obaveza lan 281. Izvrenje radi ostvarenja nenovanih obaveza izvrenika provodi se preko drugih osoba ili prinudom. a) Izvrenje preko drugih osoba lan 282. (1) Ako se izvrenikova obaveza sastoji u izvrenju radnje koju moe izvriti i druga osoba, a izvrenik je ne izvri uope ili je ne izvri u cijelosti, ova radnja e se izvriti preko druge osobe, na troak izvrenika. Izvrenik mora biti na to prethodno pismeno opomenut. (2) U takvom sluaju organ koji provodi izvrenje moe zakljukom naloiti izvreniku da unaprijed poloi iznos koji je potreban za podmirenje trokova izvrenja a da se obraun naknadno izvri. Zakljuak o polaganju ovog iznosa je izvran. b) Izvrenje prisilom lan 283. (1) Ako je izvrenik duan da neto dopusti ili da trpi, pa postupa protivno toj obavezi, ili ako je predmet izvrenja izvrenikova radnja koju ne moe umjesto njega da izvri druga osoba, organ koji provodi izvrenje prisilit e izvrenika na ispunjavanje obaveze izricanjem novanih kazni. (2) Organ koji provodi izvrenje najprije e zaprijetiti izvreniku primjenom prisilnog sredstva ako svoju obavezu ne izvri u ostavljenom roku. Ako izvrenik u toku tog roka poduzme neku radnju protivno svojoj obavezi, ili ako ostavljeni rok bezuspjeno protee, zaprijeeno prisilno sredstvo e se odmah izvriti, a ujedno e se odrediti novi rok za izvrenje radnje i zaprijetiti novom, stroijom prisilnom mjerom. (3) Prisilna novana kazna koja se na osnovu stava 2. ovog lana izrie prvi put ne moe biti vea od 50 DM. Svaka kasnija prisilna novana kazna moe biti ponovo izreena u istom iznosu. (4) Naplaena novana kazna se ne vraa.
lan 284. Ako se izvrenje nenovane obaveze ne moe uope ili ne moe pravovremeno provesti primjenom sredstava predvienih u l. 282. i 283. ovog zakona, izvrenje se, prema prirodi obaveze, moe provesti i neposrednom prisilom, ukoliko propisima nije drugaije odreeno. lan 285. (1) Kad je na osnovu rjeenja provedeno izvrenje, a to rjeenje se kasnije poniti ili izmijeni, izvrenik ima pravo da trai da mu se vrati ono to mu je oduzeto, odnosno da se vrati u stanje koje proizilazi iz novog rjeenja. (2) O traenju izvrenika iz stava 1. ovog lana rjeava organ koji je donio zakljuak o dozvoli izvrenja. 3. Izvrenje radi osiguranja i privremeni zakljuak a) Izvrenje radi osiguranja lan 286. (1) Radi osiguranja izvrenja moe se zakljukom dopustiti izvrenje rjeenja i prije nego to je ono postalo izvrsno, ako bi bez toga moglo biti osujeeno ili znatno oteano izvrenje nakon to rjeenje postane izvrno. (2) Ako je rije o obavezama koje se prisilno izvravaju samo na prijedlog stranke, predlaga mora opasnost od spreavanja ili oteavanja ispunjenja uiniti vjerojatnim, a organ moe izvrenje iz stavka 1. ovog lana uvjetovati davanjem osiguranja prema lanu 215. stavu 2. ovog zakona. (3) Protiv zakljuka donesenog na prijedlog stranke za izvrenje radi osiguranja, kao i protiv zakljuka donesenog po slubenoj dunosti, doputena je posebna alba. alba protiv zakljuka kojim je odreeno izvrenje radi osiguranja ne odgaa provoenje izvrenja. lan 287. (1) Izvrenje radi osiguranja moe se provoditi administrativnim ili sudskim putem. (2) Kad se izvrenje radi osiguranja provodi sudskim putem, sud postupa po propisima koji vaze za sudsko izvrenje.
lan 288. Izvrenje privremenog rjeenja (lan 215.) moe se provoditi samo u onom opsegu i u onim sluajevima ukoliko je doputeno izvrenje radi osiguranja (l. 286. i 287.).
b) Privremeni zakljuak o osiguranju lan 289. (1) Ako postoji ili je uinjena bar vjerojatnom obaveza stranke, a postoji opasnost da e obavezana stranka raspolaganjem imovine, dogovorom s treim osobama ili na drugi nain, osujetiti ili znatno oteati izvrenje te obaveze, organ nadlean za donoenje rjeenja o obavezi stranke moe prije donoenja rjeenja o toj obvezi donijeti privremeni zakljuak radi osiguranja izvrenja obaveze. Pri donoenju privremenog zakljuka nadleni organ duan je voditi rauna o odredbi lana 270. ovog zakona i obrazloiti zakljuak. (2) Donoenje privremenog zakljuka moe se uvjetovati davanjem osiguranja predvienog u lanu 215. stavu 2. ovog zakona. (3) Glede privremenog zakljuka donesenog na temelju stava 1. ovog lana, primjenjivat e se odredbe lan 286. stav 3. i lana 287. ovog zakona. lan 290. (1) Ako je pravomonim rjeenjem utvreno da pravno ne postoji obaveza stranke za ije je osiguranje bio donesen privremeni zakljuak, ili je na drugi nain utvreno da je zahtjev za donoenje privremenog zakljuka bio neopravdan, predlaga u iju je korist privremeni zakljuak donesen naknadit e protivnoj stranci tetu koja joj je uzrokovana donesenim zakljukom. (2) O naknadi tete iz stava 1. ovog lana rjeava organ koji je donio privremeni zakljuak. (3) Ako je u sluaju iz stava 1. ovog lana oito da je privremeni zakljuak bio isposlovan iz obijesti, predlaga e se kazniti novanom kaznom do 50 DM. Protiv zakljuka o kazni doputena je posebna alba, koja odgaa izvrenje zakljuka.
PETI DIO PROVOENJE ZAKONA I PRELAZNE I ZAVRNE ODREDBE XVIII - MJERE ZA PROVOENJE ZAKONA lan 291. (1) Institucije koje imaju javne ovlasti ne mogu u upravnom postupku koji one vode same primjenjivati prisilne mjere privoenja ili dovoenja predviene u lanu 72. st. 3. i 4., lanu 167. stav 3. i lanu 179. st. 1. i 2. ovog zakona. (2) Ako se u toku postupka koji vodi institucija koja ima javne ovlasti utvrdi da se postupak ne moe provesti uope ili se ne moze pravilno provesti bez primjene prisilnih mjera predvienih u odredbama stava 1. ovog lana, ta institucija e se obratiti kantonalnom organu uprave nadlenom za poslove ope uprave, radi primjene te prinudne mjere, ako federalnim, odnosno kantonalnim zakonom nije odreen drugi organ. Na traenje institucije koja ima javne ovlasti, taj kantonalni organ je ovlaten da primijeni predvienu prisilnu mjeru privoenja, odnosno dovoenja, ako se utvrdi da je to neophodno radi provoenja postupka. (3) Ako kantonalni organ uprave kome se institucija koja ima javne ovlasti obratila u smislu stava 2. ovog lana, ne donese u roku od pet dana zakljuak o primjeni prinudne mjere, duan je odmah obavijestiti tu instituciju zbog ega smatra da ne treba primijeniti traenu prinudnu mjeru privoenja odnosno dovoenja. (4) U sluaju, da organ iz stava 3. ovog lana ne donese u roku zakljuak o primjeni prinudne mjere ili ne obavijesti instituciju u propisanom roku o razlozima neprimjenjivanja prinudne mjere, institucija koja ima javne ovlasti moe u roku od osam dana od isteka roka iz stava 3. ovog lana uloiti prigovor Federalnom ministarstvu pravde. Ovaj organ duan je odluiti o prigovoru u roku od tri dana od prijema prigovora. lan 292. (1) U organima uprave, kao i u institucijama koje imaju javne ovlasti, ako zakonom nije drugaije odreeno, ovlatenje za poduzimanje radnji u upravnom postupku i ovlatenje za rjeavanje u upravnim stvarima (lan 36.) moe se dati samo osobi koja ima zakonom propisanu odgovarajuu strunu spremu, radno iskustvo i poloen struni ispit. (2) Osobe iz stava 1. ovog lana polau struni ispit prema federalnim propisima koji se odnose na polaganje strunog ispita slubenika federalnih organa uprave. lan 293. (1) Rukovodioci federalnih i kantonalnih organa uprave, a u gradu - gradonaelnik i u opini - opinski naelnik, odnosno rukovodioci institucija koje imaju javne ovlasti
odgovorni su za pravilnu i dosljednu primjenu ovog zakona, a naroito su odgovorni da se upravne stvari rjeavaju u zakonom propisanim rokovima. U cilju pravilnog i efikasnog rjeavanja stvari u upravnom postupku, te odgovorne osobe su obavezne poduzimati mjere da se kontinuirano osigurava i provodi struno usavravanje slubenika i drugih osoba koje rade na rjeavanju upravnih stvari. (2) Slubena osoba koja je ovlatena za poduzimanje radnji u upravnom postupku, odnosno koja je ovlatena za rjeavanje u upravnim stvarima, duna je da u roku od tri dana od dana isteka roka za rjeavanje iz l. 216. i 244. ovog zakona obavijesti pismeno stranku o razlozima zbog kojih rjeenje, odnosno zaklju ak nije donesen i o tome koje e radnje poduzeti radi donoenja rjeenja, odnosno zakljuka i pouiti stranku koja pravna sredstva moe koristiti. To obavjetenje se istovremeno mora da dostavi i odgovornim osobama iz stava 1. ovog lana radi poduzimanja mjera da se rjeenje odnosno zakljuak donese bez odlaganja. (3) Slubena osoba iz stava 2. ovog lana koja je ovlatena da vodi upravni postupak, odnosno da rjeava upravne stvari, ini tezu povredu radne dunosti, ako je njenom krivicom dolo do neizvrenja odreenih procesnih radnji u upravnom postupku, zbog kojih se rjeenje, odnosno zakljuak nije mogao donijeti u zakonskom roku. (4) Nadlezna upravna inspekcija ima pravo da zahtijeva pokretanje postupka odgovornosti kod nadlenog organa protiv rukovodioca organa uprave odnosno rukovodioca institucije koja ima javne ovlasti, koji propusti vrenje dunosti iz stava 1. ovog lana, kao i protiv onog koji, protivno lanu 292. ovog zakona, ovlasti slubenu osobu za poduzimanje radnji u postupku ili za rjeavanje u upravnim stvarima koja ne ispunjava propisane uvjete, kao i disciplinski postupak protiv osoba iz stava 3. ovog lana. lan 294. (1) U gradu - gradonaelnik, a u opini - opinski naelnik, obavezni su jedanput godinje podnijeti pismeni izvjetaj gradskom odnosno opinskom vijeu o rjeavanju upravnih stvari u upravnom postupku svih gradskih, odnosno opinskih slubi za upravu. (2) Primjerak izvjetaja iz stava 1. ovog lana, istovremeno se dostavlja i kantonalnom organu uprave nadlenom za opu upravu. (3) Kantonalni organi uprave i upravne ustanove obavezni su da godinji izvjetaj o rjeavanju upravnih stvari u upravnom postupku iz svoje nadlenosti podnesu kantonalnoj vladi, a federalni organ uprave i federalne ustanove izvjetaj podnose Vladi Federacije. (4) Kantonalni i federalni organi uprave obavezni su primjerak izvjetaja iz stava 3. ovog lana, dostaviti i Federalnom ministarstvu pravde, a kantonalni organi uprave svoj izvjetaj dostavljaju i kantonalnom organu uprave nadlenom za opu upravu.
(5) Kantonalni organ uprave nadlean za poslove ope uprave, odnosno Federalno ministarstvo pravde, izvjetaj iz stava 2., odnosno stava 4. ovog lana, koriste za poduzimanje odgovarajuih mjera putem upravne inspekcije i drugih mjera za koje su zakonom ovlateni radi pravilne i dosljedne primjene odredaba ovog zakona. (6) Izvjetaj iz stava 1. odnosno stava 3. ovog lana sadri naroito slijedee podatke: broj podnesenih zahtjeva od stranaka, broj pokrenutih upravnih postupaka po slubenoj dunosti, nain i rokove rjeavanja upravnih stvari u prvostepenom i drugostepenom upravnom postupku, broj ponitenih odnosno ukinutih upravnih akata, broj odbaenih zahtjeva, odnosno obustavljenih upravnih postupaka, broj i vrste primijenjenih prisilnih mjera, odnosno izreenih novanih kazni i broj nerijeenih upravnih predmeta. lan 295. (1) Nain iskazivanja podataka u izvjetajima iz stava 1. odnosno izvjetajima iz stava 3. lana 294. ovog zakona, za gradske, opinske i kantonalne organe uprave i upravne ustanove propisuje rukovodilac kantonalnog organa uprave nadlenog za opu upravu, a za izvjetaj federalnih organa uprave i federalnih ustanova - federalni ministar pravde. (2) Federalni ministar pravde propisuje, po potrebi, obrasce za pozive, dostavnice, nareenja za privoenje, odnosno dovoenje, zapisnike, zapisnike u vidu knjiga, rjeenja iz lana 207. stav 1. i lana 211. i uvjerenja iz lana 118. stav 1. ovog zakona, kao i za druge akte u upravnom postupku za potrebe federalnih organa uprave i federalnih ustanova i federalnih institucija koje imaju javne ovlasti. (3) Rukovodilac kantonalnog organa uprave nadlenog za opu upravu propisuje, po potrebi, obrasce iz stava 2. ovog lana, za potrebe kantonalnih organa uprave i upravnih ustanova, kantonalnih institucija koje imaju javne ovlasti i za gradske i opinske slube za upravu. lan 296. (1) Na traenje graana, organa uprave, institucija koje imaju javne ovlasti, kao i drugih organa i institucija, Federalno ministarstvo pravde duno je davati objanjenja o primjeni odredaba ovog zakona. (2) Objanjenja o primjeni odredaba ovog zakona Federalno ministarstvo pravde moe davati i po slubenoj dunosti radi osiguranja jedinstvene primjene ovog zakona. XIX - NADZOR NAD PROVOENJEM OVOG ZAKONA lan 297. (1) Nadzor nad provoenjem ovog zakona u federalnim organima uprave i u federalnim ustanovama i drugim federalnim organima, u federalnim institucijama koje imaju javne ovlasti i u kantonalnim organima uprave i gradskim i opinskim slubama za upravu, u
pitanjima u kojima ti organi, slube i institucije u upravnom postupku rjeavaju o upravnim stvarima na osnovu federalnog zakona ili drugog federalnog propisa - vri Federalno ministarstvo pravde. (2) Nadzor nad provoenjem ovog zakona u kantonalnim organima uprave i u kantonalnim ustanovama, i u drugim kantonalnim organima, u gradskim i opinskim slubama za upravu, kao i u institucijama koje vre javne ovlasti na osnovu kantonalnog zakona, u pitanjima u kojima organi, sluzbe i institucije u upravnom postupku rjeavaju o upravnim stvarima na temelju kantonalnog zakona i drugog kantonalnog propisa, kao i propisa opinskog i gradskog vijea - vri kantonalni organ uprave nadlean za poslove pravosua. (3) Federalno ministarstvo pravde i kantonalni organ uprave nadlezan za poslove pravosua, nadzor iz st. 1. i 2. ovog lana, nad provoenjem ovog zakona ostvaruju prvenstveno putem upravne inspekcije, kao i na drugi zakonom dozvoljen nain. (4) Organi, slube i institucije iz st. 1. i 2. ovog lana, duni su omoguiti ostvarivanje uvida u upravno rjeavanje i postupati po nalozima upravne inspekcije koja vri nadzor i na traenje te inspekcije dostavljati potrebne podatke, spise i obavjetenja o pitanjima koja se odnose na upravne stvari koje se rjeavaju u upravnom postupku. XX - KAZNENE ODREDBE lan 298. (1) Novanom kaznom od 2.000 do 8.000 KM kaznit e se za prekraj institucija koja ima javne ovlasti: 1) ako za rjeavanje u upravnim stvarima, odnosno za poduzimanje radnji u postupku odredi osobu koja ne ispunjava propisane uvjete (lan 36. stav 2, u vezi s lanom 292. stav 1), 2) ako odbije da primi pismeni podnesak stranke ili usmeno priopenje u zapisnik, odnosno ne izda potvrdu o prijemu podneska (lan 65. st. 1,2. i 3), 3) ako izvri pozivanje nou suprotno odredbi lana 71. stav 2. ovog zakona, 4) ako se pozvana osoba prinudno privede, a u pozivu nije bila naznaena primjena te mjere (lan 72. stav 3), 5) ako se po slubenoj dunosti ne pribavljaju podaci o injenicama o kojima se vodi slubena evidencija ili ako se od stranke trai da pribavi i podnese dokaze koje bre i lake moe pribaviti organ koji vodi postupak ili ako trai da stranka podnese uvjerenja koja organi nisu duni izdavati (lan 134. stav 3. i lan 135. stav 2), 6) ako nije data mogunost stranci da se izjasni o injenicama i okolnostima na kojima se zasniva rjeenje, odnosno da uestvuje u izvoenju dokaza ili je doneseno rjeenje prije nego to se stranci prui mogunost da se izjasni o injenicama i okolnostima (lan 141. stav 3), 7) ako na zahtjev stranke nee da izda uvjerenje ili drugu ispravu o injenicama o kojima vodi slubenu evidenciju ili ako uvjerenje ili drugu ispravu ne izda u propisanom roku ili ne donese rjeenje o odbijanju zahtjeva za izdavanje uvjerenja (lan 169. st. 1.2,5. i 6),
8) ako ne postupi po zahtjevu nadlenog organa u vezi s davanjem isprave (lan 166), 9) ako po zahtjevu stranke ne donese rjeenje i ne dostavi ga stranci u propisanom roku (lan 216), 10) ako albu sa spisima ne dostavi drugostepenom organu u propisanom roku (lan 235), 11) ako ne postupi po traenju drugostepenog organa ili ako u svemu ne postupi po drugostepenom rjesenju ili ako rjeenje ne donese u propisanom roku (lan 239), 12) ako na zahtjev drugostepenog organa ne dostavi u roku traeno obavjetenje ili ako po nalogu drugostepenog organa ne donese rjeenje u propisanom roku, ili ako na zahtjev drugostepenog organa ne prikupi traene podatke i ne dostavi ih u propisanom roku (lan 243), 13) ako ne donese rjeenje po albi u propisanom roku (lan 244), 14) ako ne postupi po nalogu drugostepenog organa ili traeni materijal ne dostavi u roku (lan 254. stav 3), 15) ako onemoguava uvid u upravno rjeavanje ili ako ne postupi po nalozima nadlenog organa, odnosno upravne inspekcije koja vri nadzor ili nee da dostavi potrebne podatke, spise i obavjetenja na zahtjev organa odnosno upravne inspekcije (lan 297. stav 4). (2) Za prekraj iz stava 1. ovog lana, kaznit e se novanom kaznom od 300 do 1.200 KM i odgovorna osoba u instituciji koja ima javne ovlasti, kao i odgovorna osoba u organu uprave, odnosno u slubi za upravu. lan 299. (1) Novanom kaznom od 1.500 do 6.000 KM kaznit e se za prekraj institucija koja ima javne ovlasti: 1) ako ne prui zatraenu pravnu pomo ili ako ne postupi u vezi s molbom za pomo u odreenom roku (lan 41. st. 1. i 2), 2) ako sasluanim osobama ne proita zapisnik ili ako onemogui da sasluane osobe pregledaju zapisnik (lan 76. stav 1), 3) ako stranci ili drugoj osobi onemogui razgledanje spisa ili da prepisu potrebne spise (lan 79.st. 1. i 2), 4) ako se ne sprovodi obavezno lino dostavljanje u sluajevima predvienim u odredbi lana 83. stav 1. ovog zakona, 5) ako na zahtjev stranke nee da izda uvjerenje, odnosno ne donese rjeenje o odbijanju zahtjeva u propisanom roku (lan 170. st. 1. i 3), 6) ako ispita kao svjedoka osobu koja bi svojim iskazom povrijedila dunost uvanja slubene, dravne ili vojne tajne (lan 173), 7) ako ne izda pismeno rjeenje u propisanom roku (lan 212), 8) ako izvri prisilno privoenje ili dovoenje suprotno lanu 291. stav 1. ovog zakona, odnosno ako u roku ne donese zakljuak o primjeni prinudne mjere ili u roku ne odlui o prigovoru (lan 291. st. 3. i 4), 9) ako ne poduzima mjere za kontinuirano struno osposobljavanje i usavravanje slubenih osoba koje su ovlatene za rjeavanje u upravnim stvarima odnosno za poduzimanje radnji u postupku ili ako ne osigurava rjeavanje upravnih stvari u
propisanim rokovima ili ako u propisanom roku ne obavijesti stranku o razlozima zbog kojih rjeenje, odnosno zakljuak nije donesen (lan 293. st. 1. i 2). (2) Za prekraj iz stava 1. ovog lana kaznit e se novanom kaznom u iznosu od 200 do 800 KM i odgovorna osoba u instituciji koja ima javne ovlasti, kao i odgovorna osoba u organu uprave, odnosno u slubi za upravu. lan 300. (1) Novanom kaznom od 1.000 do 4.000 KM kaznit e se za prekraj institucija koja ima javne ovlasti: 1) ako ne izuzme slubenu osobu kada su ispunjeni uvjeti za izuzee (l. 42. i 43), 2) ako ne dozvoli stranci da se koristi strunim pomagaem (lan 62. stav 1), 3) ako se pozivanje osobe radi prijema pismena vri suprotno odredbi lana 80. stav 2. ovog zakona, 4) ako se pismeno ne dostavlja punomoniku za primanje pismena (lan 88. stav 1), 5) ako ne poui svjedoka na koja pitanja moe uskratiti svjedoenje, odnosno o kojim pitanjima vjetak moe uskratiti vjetaenje (lan 176. stav 3 i lan 185. stav 1). (2) Za prekraj iz stava 1. ovog lana kaznit e se novanom kaznom u iznosu od 150 do 600 KM i odgovorna osoba u instituciji koja ima javne ovlasti, kao i odgovorna osoba u organu uprave, odnosno u slubi za upravu. lan 301. Do putanja u opticaj KM, novane kazne predvidjene u odredbama l. 298. do 300. ovog zakona mogu se plaati u DEM ili u protuvrijednosti valuta koje se koriste u platnom prometu Federacije BiH po srednjem teaju koji objavljuje nadlena financijska institucija na dan plaanja. lan 302. (1) Odgovornom osobom u organu uprave, odnosno u slubi za upravu, u smislu odredbe lana 298. stav 2, lana 299. stav 2. i lana 300. stav 2. ovog zakona, smatra se rukovodilac organa uprave, za gradske slube za upravu - gradonaelnik, a u opinskim slubama za upravu - opinski naelnik, kao i slubenik u tim organima i slubama koji je ovlaten za rjeavanje u upravnim stvarima ili ovlaten za poduzimanje radnji u upravnom postupku, odnosno drugi slubenik koji je zaduen da neposredno izvrsi odreeni posao, a nije izvrio taj posao ili je izvrio radnju protivno datoj obavezi. (2) Odgovornom osobom u instituciji koja ima javne ovlasti u smislu odredaba lana 298. stav 2, lana 299. stav 2. i lana 300. stav 2. ovog zakona smatra se rukovodilac institucije i druge osobe odreene statutom te institucije.
XXI. PRELAZNE I ZAVRNE ODREDBE lan 303. Upravni predmeti koji ne budu rijeeni do dana stupanja na snagu ovog zakona rijeit e se po odredbama ovog zakona. lan 304. (1) Danom stupanja na snagu ovog zakona prestaje primjena Zakona o opem upravnom postupku i drugih propisa o upravnom postupku koji se primjenjuju na teritoriji Federacije do dana stupanja na snagu ovog zakona. (2) Ovaj zakon uskladit e se sa odredbama odgovarajueg zakona koji donese Parlamentarna skuptina Bosne i Hercegovine, u roku koji bude odreen tim zakonom. lan 305. Ovaj zakon stupa na snagu osmog dana od dana objavljivanja u "Slubenim novinama Federacije BiH".

Zakon o Upravnom Postupku FBiH Integralni

Uploaded by

Document Information

Copyright

Available Formats

Share this document

Share or Embed Document

Sharing Options

Did you find this document useful?

Is this content inappropriate?

Copyright:

Available Formats

Zakon o Upravnom Postupku FBiH Integralni

Uploaded by

Copyright:

Available Formats

ZAKON O UPRAVNOM POSTUPKU -INTEGRALNI TEKST- 1

PRVI DIO OPE ODREDBE I - OSNOVNA NAELA 1.Vaenje Zakona

You might also like