Poništenjem upravnog akta presudomu upravnom sporu poništavaju se pravne posljedice koje je takav

akt proizveo i predmet se vraća u stanje u kojem se nalazio prije nego što je poništeni akt donesen.
(odredbe člana 254. ZOUP-a u vezi sa članom 50. ZUP-a ).

Ako je pravna priroda poništenog akta takva da nije potrebno donositi novi akt (poštujući pravno
shvatanje suda, bez odlaganja odnosno najkasnije uroku od 30 dana od dana dostavljanja presude ) jer
je raniji akt (akt koji je organ ranije donio u zakonom propisanom postupku prije akta koji je kasnije
donio nezakonito) ponovo konvaldirao donošenjem presude čime je omogućena njegova momentalna
realizacija, onda je nadležni tuženi organ dužan dau zakonom propisanom postupku sprovede upravo
taj akt koji je ponovo konvaldiraocime se indirektno i izvrsava sudska presuda.

(Primjer: 1) Skupština kao organ jedinice lokane samouprave je donijela rješenje o razrješenju
direktora i rješenje o imenovanju v.d. direktora; 2) Nakon pravosnažnosti rješenja o imenovanju v.d.
putem komisije za primopredaju proveden je postupak primopredaje između v.d. i razrješenog
direktora shodno članu 46. Zakona o lokalnoj samoupravi;
3) Sud je presudom poništio rješenje o razrješenju direktora bez obavezivanja organa da shodno
pravnom shvatanju suda donese novi akt jer je pravna priroda akta takva da ne iziskuje donošenje
novog akta obzirom da poništenjem konvaldira ranije doneseni akt o imenovanju (na ovaj način sud je
faktički presudom riješio upravnu stvar - član 31. tačka 4) ZUP-a );

4) Poništenjem akta poništavaju se i pravne posljedice koje je takav akt proizveo i predmet se vraća u
stanje prije nego što je poništeni akt donesen, odnosno,primjenom analogije ( analogia legis),
automatski se presudom poništava i akt o imenovanju v.d. direktora;

5) Obzirom da je pravna priroda poništenog akta takva da sud nije smatrao da organ treba donijeti novi
akt, i da je po automatizmu konvaldirao ranije doneseni akt o imenovanju, organ je bio dužan da bez
odlaganja provede postupak njegove realizacije u skladu sa zakonom (konkretno primjenom odredbi
člana 46. Zakona o lokalnoj samoupravi- najkasnije u roku 8 dana da izvrši primoredaju između ranije
smjenjenog direktora i sadašnjeg v.d. direktora);

6) Na ovaj način bi se moglo smatrati da tuženi organ postupa po presudi i istu neposredno izvršava;
7) U slučaju da tuženi organ ne izvrši dobrovljno presudu na naprijed opisani način, tužilac ima pravo
da shodno članu 52. ZUP-a podneskom (zahtjevom, prijedlogom, molbom i sl.) traži da tuženi organ
donese takav akt (dakle, u konkretnom slučaju akt o izvršenju ) u roku od 15 dana;
8) Ako organ ne postupi po zahtjevu stranke- tužioca, tužilac može tražiti da sud donese takav akt.

9)Neizvršavanje presude na naprijed opisani način od strane tuženog organa, pored prekršajnih sankcija
propisanih članom 65. ZUP-a za odgovorno lice u tuženom pravnom licu (predsjednik skupštine,
gradonačelnik) koje je dužno da istu neposredno provede, može prouzrokovati i krivičnu prijavu zbog
krivičnog djela neizvršenja(nepostupanja) po pravosnažnoj sudskoj odluci.(član 341. KZ);
10) Kada se nepostupanjem po sudskoj odluci drugom čini značajna materijalna šteta i teža povreda
prava, učinilac( odgovorno lice u pravnom licu -tuženom organu) će se kazniti kaznom zatvora od 1 do
5 godina zatvora.
11) obzirom da se u konkretnom slučaju čini značajna materijalna šteta drugome (direktna šteta
smjenjenom direktoru- iznos plata i naknada direktoru koji je smjenjen nezakonito od dana donošenja
poništenog rješenja i dalje; indirektna šteta budžetu grada- obaveza naknade predmetne štete sa
zakonskim kamatama zbog nezakonitog rješenja) visina zaprijecene kazne je od 1 do 5 godina zatvora.
Iako je Uredbom sa zakonskom snagom o rokovima postupanja u sudskim postupcima za vrijeme
vanrednog stanja (sl.gl.32/20) propisano da određeni rokovi prestaju teći za vrijeme vanrednog stanja,
u konkretnom slučaju se mora primjeniti odredba člana 4. stav 2) i 4) Uredbe kojim je predviđeno da
rokovi upravnim sporovima neće prestati u hitnim postupcima( u kojima je potrebno zaštititi imovinu
veće vrijednosti i radi efikasnog funkcionisanja organa).
predmetna presuda je donesena 27. 3. 2020. godine i rok za njeno dobrovoljno izvrsenje je bio 8
dana(ako se postuje odredba clana 46.zakona o lok.samoupravi) dakle prije stupanja na snagu navedene
uredbe svi rokovi su već istekli po redovnom toku stvari.
Obzirom da se neprovođenjem iste samo povećava materijalna šteta koja ce evidentno nastati za
gradski budžet ( plate smjenjenog direktora , troškovi postupka, dz plaća v.d. direktora kojem je
poništeno rješenje i dr.) ali i ometa zakonito funkcionisanje ustanove ne postoji razlog za prekid roka
izvršavanja.
Posebno je bitno napomenuti da konvaldirano rjesenje ispunjava sve zakonske uslove i da za njega
postoji saglasnost ministarstva zdravlja za razliku od ponistenih rjesenja o razrjesenju i imenovanju
v.d. za koje nikada nije dobijena saglasnost.
Stoga je jedini zakonit i opravdan postupak skupstine da provede njegovo izvrsenje.
Svako drugo postupanje skupstine i donosenje novih rjesenja o imenovanju pa onda razrješenju i sl.
predstavlja nepoštovanje sudske odluke i otvara mogućnost za podnošenje krivičnih prijava protiv
odgovornih lica.
Takođe, donesena je uredba sa zakonskom snagom kojom se prekidaju i rokovi u upravnim
postupcima (Sl.gl.33/20) pa je upitno i samo zakazivanje, sazivanje i održavanje skupštine u vrijeme
vanrednog stanja, a posebno donošenje upravnih akata jer rokovi njihovog stupanja na snagu ne mogu
teći, a samim ti i rokovi za eventualno postupanje po istima, kao i njihovo izvršavanje.
Presuda je donesena ranije i samim tim jedino zakonito rješenje koje trenutno egzistira u pravnom
sistemu jeste konvaldirano rješenje o imenovanju direktora, i za isto su prije uredbe istekli rokovi za
dobrovoljno izvršenje (“zakon kaže da se sudske presude izvršavaju bez odlaganja”)
U svakom slucaju svako novo nezakonito rjesenje moze prouzrokovati nove upravne sporove i dodatne
troskove za budzet grada.

SVOJSTVO PRAVNOG LICA ORGANA JEDINICE LOK.SAMOUPRAVE

Članom 2. ZUS-a jasno je propisano da organi jedninice lok.samouprave nemaju svojstvo pravnog lica,
ali da mogu pokrenuti upravni spor kada im je upravnim aktom povrijeđeno neko pravo ili interes.
Međutim, kako nemaju procesnu sposobnost u postupku mogu učestvovati preko zakonskog
zastupnika.
Zakonski zastupnik grada je shodno članu 54. Zakona o lok.samoupravi gradonačelnik, jer je on
ovlašten da zastupa i predstavlja jedinicu lok.samouprave.
Članom 5. Zakona o lok. Samoupravi je propisano da upravo jed.lok.samouprave ima svojstvo pravnog
lica.
Zbog naprijed navedenog, i zbog činjenice da je tužilac u tužbi kao tuženu stranu naveo grad Prijedor
zastupan po zakonskom zastupniku gradonačelniku radi poništenja akta organa tuženog grada-
skupštine (jer je procesno to jedino tako moguće) presuda je I dostavljena gradonačelniku kao
zakonskom zastupniku na dalje postupanje.
Gradonačelnik presudu izvršava na način da je dostavlja skupštini koja je dužna u roku predviđenom
članom 46. Zakona o lok.samoupravi da izvrši primopredaju.
I to je jedino zakonito postupanje. Sve drugo znači nepostupanje po sudskoj presudi i predstavlja
krivično djelo odgovornih lica organa jedinice lok.samouprave.
2
Članom 51. Zakona o lok.samoupravi skupština za izvršenje svojih zadataka imenuje stalne I
privremene komisije ili izvršavanje povjerava gradskoj upravi. Za primopredaju dužnosti već je
imenovana Komisija za primopredaju.

2. Stranke u upravnom sporu

2.1 Pojam stranke u upravnom sporu

Upravni spor, kao i svaki spor, pretpostavlja suprotne strane, tuzioca i tuzenog, koji su, pored nadlezog
suda, obavezni ucesnici u upravnom sporu. Stranka je institut procesnog karaktera.Medjutim, kad je
rijec o tome ko moze biti stranka, odnosno imati svojstvo stranke u upravnom sporu, valja imati u vidu
specificnosti koje su u vezi s tim odredjene pravnim pravilima kojim je uredjen upravni postupak. Prije
svega, odredbama ZUP-a propisane su opste odredbe ko moze biti stranka u upravnom postupku kao i
odredbe o procesnoj sposobnosti stranke.

Stranka u upravnom sporu je onaj subjekat po cijem zahtjevu je pokrenut upravni postupak (aktivna
stranka), ili protiv koga se vodi postupak (pasivna stranka) ili ko radi zastiite svojih prava ili pravnih
interesa ima pravo da ucestvuje u upravnom postupku (uzgredna stranka,ili zainteresirano lice ili
intervenijent, ili trece lice). Sva ta lica imaju tzv. stranacku sposobnost,koja odgovara pravnoj
sposobnosti, a koja znaci da odredjeno lice moze biti nosilac vlastitih prava i obaveza. Stranacku
sposobnost imaju sva fizicka i pravna lica, a sa svim pravima stranke u upravnom postupku mogu
ucestvovati i drzavni organi, poslovna jedinica preduzeca,naselja, grupa lica i drugi koji nemaju
svojstvo pravnog lica, ali pod uslovom da mogu biti nosioci prava i obaveza o kojima se rjesava u
upravnom postupku. Prava i duznost stranke u upravnom postupku imaju i ombudsman, nadlezni
tuzilac i pravobranilac. Dok je procesna sposobnost, sposobnost za samostalno preduzimanje procesnih
radnji u postupku, i procesnu sposobnost ima samo stranka koja je poslovno sposobna. To su
punoljetna fizicka lica, a procesno nesposobne stranke (maloljetna lica i pravna lica) zastupaju i
umjesto njih radnje u postupku obavljaju njihovi zakonski zastupnici. U skladu s ovim opstim
pravilima propisanim ZUS-om, prema materijalnim propisima po kojim se rjesava upravna stvar, a
kojima su utvrdjena odredjena prava ili neke obaveze ili pravni interes, u svakoj konkretnoj upravnoj
stvari se i odredjuje ko je stranka u postupku. Dakle, svako ko ima svojstvo stranke u upravnom
postupku moze pokrenuti upravni spor, ako smatra da mu je konacnim upravnim aktom povrijedjeno
neko pravo ili neposredni licni interes zasnovan na zakonu.

Medjutim, stranka u upravnom postupku, pa prema tome ni u upravnom sporu, ne moze biti organ
uprave donosilac upravnog akta, jer upravnim aktom koji se osporava u upravnom sporu nije rjesavano
o kakvom njegovom pravu, obavezi ili neposrednom pravnom interesu zasnovanom na zakonu.

Sudska praksa:
"Tuzeni organ kao donosilac upravnog akta i ne moze imati svojstvo stranke u upravnom sporu buduci
da nije nosilac prava i obaveza o kojima je odluceno upravnim aktom saglasno cl.2. st. 2. Zakona o
upravnim sporovima, pa samim tim ne moze ni izjaviti zalbu protiv prvostepene presude, te je njegovu
zalbu valjalo odbaciti kao izjavljenu od neovlastene osobe."

3
4