SERGEJ ALEKSANDROVI JESENJIN

Roen: 3. listopada 18!. " sel" Konstatino#"$ " R%a&ans'o% (")e*ni%i

+,*o: " no-i od ./. na .8. p*osin0a 1.!. " Len%in(*ad"
Oito je, u sudbini pie -
u tridesetoj vjeala predstoje.
Ko sakati mi smo sve to vie
za ivote privezani svoje...
Pjevao je tako udesni pjesnik Sergej Aleksandrovi esenjin, pretskazuju!i sti"ovima svoj
skori kraj Samoubojstvom u lenjingradskom "otelu u no!i od #$. na #%. prosin&a '(#).
zavren je buran ivot pjesnika i ovjeka koji !e naratajima biti utjelovljenjem
romantiarskog zamiljaja pjesnika i ivotnog stila, nazvanog jesenjintina. *o+en je ,.
listopada '%(). u selu Konstatinovu, u *jazanskoj guberniji, u seljakoj porodi&i.
-avrio je uiteljsku kolu, ali se njegov nemirni du" nije mogao skrasiti u uiteljskom
zvanju. *ano se zaposlio u moskovskoj tiskari u kojoj je upoznao vie pisa&a. .odine '(',.
upisuje kao izvanredan student /oskovsko gradsko narodno sveuilite, a u to vrijeme
objavljuje i prve pjesme u uglednim asopisima.
.odine '('). odlazi u sredite kulturnoga i knjievnoga ivota - Petrograd. 0poznaje 1loka i
kae da mu je pritom susretu kapao znoj, jer prvi put vidi iva pjesnika.
.odine '('2. esenjin je objavio prvu zbirku *aduni&a. 3jegovi sti"ovi, posve!eni selu i
prirodi4 Posljednji sam pjesnik sela, re!i !e, unijeli su u rusko pjesnitvo melodioznost,
spontanost i meta5orinost seoski" obiaja i vjerovanja. /noge su esenjinove pjesme ne
samo nada"nute prirodom ve! i napisane u izravnom obra!anju njoj4 -elena 5rizura,
6posve!ena brezama7, Krava, Kaalovljevu psu.
Od '('(. do '(#8. esenjin je bio lan imainistike skupine, najpopularniji i najnadareniji
me+u njima. *azlikovao se utoliko to je njegova poezija gra+ena na tradi&iji narodnoga
stvaralatva.
3o u ivotu slijedio je imainistiki stil9 boemski ivot, stvaranje i razgovor o stvaralatvu po
kavanama, izazivanje skandala. Svemu tome esenjin je davao osobit osobni prinos. Od
njegovi" brojni", burni" ljubavni" i brani" veza, legendarnom je postala ona s Isado*o,
D"n0an slavnom amerikom plesai&om, sedamnaest godina starijom. S njom je putovao
:uropom i Amerikom, propagiraju!i mesijansku ulogu seljatva u drutvenom preobraaju te
osje!aj bratstva me+u ljudima.
0 &iklusima postoktobarski" pjesama, oboavatelj stare *usije s tugom spoznaje nestanak tog
svijeta. ;z toga bolnog priznanja izrastaju pjesme /olitva za umrle, Sovjetska *usija,
Krmarska /oskva, ;spovijest mangupa i potkraj ivota poeme <rni ovjek i Ana Snjegina.
1ez obzira na nesavrenost sti"ova i ponekad pretjerani sentimentalizam, itatelj i danas rado
posegne za esenjinovom poezijom, barem onda kada mu godi pjesnika bliskost i
pristupanost4
3emoj budit odsanjane snove,
nek miruje ono ega ne bi.
Odve! rano zamoren ivotom
samo emer osje!am u sebi.
1is,o ,a%0i
esi l iva, starii&e moja=
Sin tvoj ivi i pozdrav ti alje.
3ek uveer nad kolibom tvojom
Ona udna svjetlost sja i dalje.
Piu mi da vi+aju te esto
zbog mene veoma zabrinutu
i da ide svaki as na &estu
u svom tronom starinskom kaputu.
0 sutonu plavom da te esto
uvijek isto privi+enje mui4
kako su u krmi 5inski no
u sr&e mi zaboli u tui.
3emaj stra"a> 0miri se, draga>
Od utvare to ti sr&e zebe.
?ako ipak propio se nisam
da bi" umro ne vidjevi tebe.
Kao nekad, i sada sam njean,
i sr&e mi ivi samo snom,
da to prije pobjegnem od jada
i vratim se u na niski dom
@ratit !u se kad u naem vrtu
raire se grane pune &vijeta.
Samo nemoj da u ranu zoru
budi me ko prije osam ljeta.
3emoj budit odsanjane snove,
nek miruje ono ega ne bi4
odve! rano zamoren ivotom,
samo emer osje!am u sebi.
; ne ui da se molim. Pusti>
3ema vie vra!anja ka starom.
?i jedina utje"a si moja,
svjetlo to mi sija istim arom.
0miri se> 3emoj da te esto
vi+aju onako zabrinutu,
i ne idi svaki as na &estu
u svom tronom starinskom kaputu.
'(#8.
6<esari!7
2a%3ino pis,o
Ato mogu re!i jo
u asu tome,
i na to treba
odgovora dati=
preda mnom tu,
na stolu sumornome,
jo lei pismo
to ga posla mati.
Ona mi pie4
BAko ima volje,
doputuj golube
na praznike k nama.
Kupi mi al,
a o&u ga!e bolje-
u ku!i vlada oskudi&a sama.
3ikako ne volim
to si poeta
to si doekao
ove slavne dane.
Crae bi mi bilo
da od rani" ljeta
iao si za ralom u poljane.
Ostarjela sam ve!
i nemam da"a.
Ca nisi otio
iz doma svoga
uz mene bi sada
bila sna"a
i zibala bi"
unui!a koga.
3o ti si dje&u
sijo na sve strane
i enu svoju
drugome si dao.
1ez drugova i doma,
svoje dane
u krmama si ludo
proko&kao.
Ato je to s tobom,
moj ljubljeni sine,
bio si ti" i blag
i svi su meni
isti&ali te tvoje vrline,
govore!i4 koliko je sretan
ota& tvoj Aleksandr esenjin>
3o ispunio nisi
nae nade.
i zbog toga je
bol u dui ve!i,
jer o&u tvome
zalud na um pade
da pjesmama !e
mnogo nov&a ste!i.
3o ako stee--
stran je tebi dom.
gorine zato
u mom pismu ima,
jer dobro znadem
po sluaju tvom4
da nova&a ne daju pjesni&ima.
3ikako ne volim
to si poeta,
to si doekao
ove slavne dane.
Crae bi mi bilo
da od rani" ljeta
iao si za ralom u poljane.
/ori me briga
i bijede se bojim.
3i konja vie nema.
3o da si ti u domu
imali bismo svega,
a ti sa umom tvojim--
i mjesto predsjednika
u volispolkomu
?ad bi se ivjelo mirno,
nitko nas dirao ne bi,
i ti ne bi znao
za taj umor &io.
0ila bi" ti enu
da prede samoj sebi,
a ti bi kao sin
utje"a naa bio.B
........................................
a guvam pismo,
samo!a me pee.
-ar izlaza nema
na putu zavjetnom=
3o to mi duu mori
ja !u da izreem--
ja !u da izreem
u odgovoru svom.
'#(8.
6.olob7
Od(o#o*
Stari&e mila,
ivi ko i prije.
3jeno me dira
tvoja ljubav iva.
3o ne zna ti
i tebi jasno nije
zbog ega ivim
i o emu to snivam>
0 vas je zima,
i kad mjese& sija
ja znam da misli
esto ko i prije
da netko neznan
vinju nau svija
i bijelim snijegom
o prozore bije.
O majko>
Po toj buri kom se drijema=
;z dimnjaka se uju
udni glasi.
?i eli le!i,
no postelje nema
i vidi grob
u kome umrla si.
Pa sablasno &vili,
ko "or &rkvenjaka
narie i pjeva --
ta me!ava-tuga>
; snijeg se taloi
u vidu petaka,
a za lijesom nema
ni ene, ni druga.
3ajdrae od svega
prolje!e je meni
i poplavu volim
u naglome toku,
kad je svaki iver
kao brod u pjeni,
a beskrajni prostor
otimlje se oku.
3o prolje!e ovo --
moju ljubav sada --
ja slavnom revolu&ijom
nazivam,
i samo zbog nje
tugujem i stradam.
; samo nju
ja ekam i dozivam.
3o, ova rugoba --
ledena planeta>
3ju ni sun&e - Denjin
rastopiti ne!e>
-ato bolne due
nemo!na poeta
traio sam kavge
i pio svako vee.
3o do!i !e vrijeme,
mati najsla+a>
i eto nama
asa eljenoga>
3ismo se zalud
latili oruja4
jedan topa,
drugi - pera svoga.
3e misli na sve to,
i na pare.
Kakva sramota=
zar si ti to, je li=
a nisam krava,
ni konj, ni magare,
da bi me lako
iz tale izveli.
Co!i !u sam
kad pravo vrijeme svane,
kad bude trebalo
tu!i po planeti.
O&u !u dati
Stvari obe!ane,
a tebi al,
pa da te na me sjeti.
Sad - me!ava vije,
ko "or &rkvenjaka
nariu!i pjeva --
vijavi&a tuga>
; snijeg se taloi
u vidu petaka,
a za lijesom nema
ni ene, ni druga.
'(#8.
6.olob7

EEE
?i ne voli i ne ali mene,
nisam vie mio sr&u tvom=
.ledaju! u stranu strast ti vene
sa rukama na ramenu mom.
Smijeak ti je mio, ti si mlada,
rijei moje ni njene, ni grube.
Kolike si voljela do sada=
Koje ruke pamti= Koje zube=
Proli su ko sjena kraj tvog tijela
ne srevi se sa plamenom tvojim.
/nogima si na koljena sjela,
sada sjedi na nogama mojim.
Oi su ti poluzatvorene
i ti sanja o drugome nekom,
ali ljubav prola je i mene,
pa tonem u dragom i dalekom.
Ovaj plamen sudbinom ne eli,
pla"ovita bjee ljubav vru!a--
i ko to smo sluajno se sreli,
rastanak !e biti bez ganu!a.
?i !e pro!i putem pored mene
da proko&ka sve te tune zore.
?ek ne diraj one neljubljene
i ne mami one to ne gore.
; kad s drugim bude jedne no!i
u ljubavi, stoje!i na &esti,
moda i ja onuda !u pro!i
i ponovo mi !emo se sresti.
Okrenuvi drugom blie ple!i
ti !e glavom kimnuti mi lako.
BCobro veeB,ti"o !e mi re!i.
BCobro vee, missB, i ja !u tako.
; nita nam sr&a ne!e ganut,
due bit !e smirene posvema --
tko izgori, taj ne moe planut,
tko ljubljae, taj ljubavi nema.
'(#).
6.olob7
EE
Faljina modra i plave oi,
Dagao sam dragoj jedne no!i.
Craga me pitala4 B/e!ava vije=
Spremit !u postelju, pe! da se grije.B
Odgovori" dragoj4 B3etko sa visine
&vjetovima bijelim prekriva daljine.
Postelju spremi, pe! da se grije,
bez tebe u sr&u me!ava vije.B
'(#).
6.olob7
EEE
Ato sam= ?ko sam= a sam samo sanjar,
iji pogled gasne u magli i memli,
ivio sam usput, ko da sanjam,
kao mnogi drugi ljudi na toj zemlji.
; tebe sad ljubim po navi&i, dijete,
zato to sam mnoge ljubio, bole!iv,
zato usput, ko to palim &igarete,
govorim i ap!em zaljubljene rijei.
B0vijekB i BljubljenaB i Bupamtit !uB,
a u dui vazda ista pusto zrai9
ako dirne strast u ovjekovu bi!u,
istine, bez sumnje, nikad ne!e na!i.
-ato moja dua ne zna to je jeza
odbijeni" elja, nes"va!ene tuge.
?i si, moja gipka, lakonoga brezo,
stvorena i za me i za mnoge druge.
Ali, ako trae! neku srodnu duu.
vezan protiv elje, utonem u sjeti,
nikad ne!u da te ljubomorom guim,
nikad ne!u tebe grditi ni kleti.
Ato sam= ?ko sam= a sam samo sanjar,
iji pogled gasne u magli i memli,
i volim te usput, ko da sanjam,
kao mnoge druge na toj zemlji.
'(#).
6.eri! 7
444
O, probudi me rano sutra,
strpljiva, brina moja mati>
Po!i !u iza "umke puta
dragoga gosta doekati.
a vidje" danas kraj gu!aka
iroki" kola trag u lugu.
@jetar ispod atre oblaka
vije njegovu zlatnu dugu.
Pro!i !e sutra u ranoj zori,
kaput-mjese& prignut pod granom,
a kobila !e da vijori
&rvenim repom nad poljanom.
O, probudi me rano, mati,
osvijetli na sobiak uski.
.ovore da !u ja postati
uskoro slavni pjesnik ruski.
?ebe i gosta !u opjevati,
nau pe!, krov i pijev&a, brava...
3a pjesme !e se prolijevati
mlijeko tvoji" ri+i" krava.
'('$.
6@itez 7
Lisi0a
A. /. *emizovu
3a razmrskanoj nozi se dovukla
i savila kraj brloga uz brijeg.
Krvava nit je grani&u povukla,
odijeliv joj od mrka li&a snijeg.
Odzvanjo pu&anj jo kroz dim je pusti,
ljuljo u oku umski joj se put.
;z dbunja vjetar razbaruen, pusti,
raznosio je zvonku samu svud.
3ad njom ko una kruila je magla.
@lano se vee arilo u krug.
0znemirena glava ve! se sagla
i "ladan bje na rani jezik dug.
Ko baklja uti rep u snijeg je pao,
i da" gnjilo!e obuze je svu.
;nja i dima vonj se irit stao,
a krv je ti"o kapala po tlu.
'(').
6Krkle& 7
1%es,a o '"%i
utros je kuja pri tali,
gdje rogoz se zlati pod gredom,
otenila sedmero mladi",
ri+i" tenadi redom.
; jezikom, sve do tmine,
mati i" eljala njena9
od trbu"a njene topline
voda se topila snjena
A uvee, kao i vazda,
kad koke na lijegala kre!u,
tmuran je stigao gazda
i strpao tenad u vre!u.
?rati snijegom je stala
slijede! mu tragove "oda
i dugo uz val do vala
"ladna se mrekala voda.
A kad se od tranja vru!a
i znojna probi kroz sjene,
njoj se mjese& vr" ku!a
ko njeno priini tene.
0 plavet je zurila jasnu
i &vilila nasred druma,
a mjese& na putu kasnu
sakri se iza "uma.
; ti"o, kao kad s brijega
za baenim kamenom kre!e,
ko zlatne zvijezde sred snijega
kotrlja"u oi se pse!e.
'(').
6Krkle& 7
Ispo#i%est ,an("pa
3e moe sav svijet
pjevati, ni da jabukom
do tu+i" nogu pada.
Ovo je najve!a ispovijest
jednog mangupa do sada.
a se namjerno i raupan i nesan,
glave nalik petrolejskoj lampi, smu&am.
a volim da kroz ogoljelu jesen
vai" mrani" dua zasvjetlu&am.
a volim kada na mene se srui
ko estoka kia kamen poruge.
a samo vr!e stisnem u toj tui
mje"ur kose, poput prsle voruge.
; tada mi se u iv spomen vrati
ibljikav prud i sipljiv umor jova,
i da negdje ive ota& moj i mati,
kojima sada nije do moji" sti"ova9
a kojima sam drag ko krv i ra u polju
ko proljetni dad pod kojim livade zelene.
; vilama bi poli na vas, da vas kolju
za svaku runu rije i povik protiv mene.
O jadni, jadni selja&i>
-a&ijelo porunjeste, patite
u stra"u od boga i pokisli" usijeva.
O, kad biste mogli s"vatiti
da je va sin najbolji
pjesnik u *usiji>
-ar niste nad njim zebli kad je bosim
noi&ama ga&kao kroz kal jesenji" mlaka=
A sad &ilindar nosi,
i &ipele od laka.
Al u njemu plamsa stara narav
seoskog vragolana i lole.
On se svakoj kravi s &imera mesara
izdaleka klanja da ga le+a bole.
; kad na trgu koijae spazi
te se sjeti smrada gnoja s rodne orani&e,
on je pripravan pomesti svakoj razi
rep ko lep vjenani&e.
a volim zaviaj.
a tako volim zaviaj>
; mada mu tuga r+om vrba soi,
drage su mi blatne svinjske njuke
i zvonka kreka aba u glu"oj no!i.
Od sje!anja na mladost ti"a bol me mui
i travanjski sumrak sanjam, svje i snen.
@idim gdje pred vatrom zore ui,
eljan da se ugrije, na klen.
O, kako sam esto krao jaja vranja
veru!i se uza nj, do gnijezda gore>
e li i sad isti, pun zelena granja,
e li i sad svjee snane kore=
A ti, moj dragi,
vjerni arove=
Od starosti i sipljiv i slijep,
ne nalazi nju"om ni vrata ni torove
pa dvoritem lunja, podvinuvi rep.
O, i sad me nestaluk na veseli,
kad sam znao maj&i itav "ljeb ukrasti,
da bismo ga naizmjen&e jeli,
bez uzajamna ga+enja, u slasti.
;sti sam kao prije.
0 sr&u sam isti kao prije.
3a li&u &vatu oi ko razliak u rai.
Cok zlatnom steljom sti"a zemlju krijem,
jo bi" neto njeno "tio da vam kaem.
Daku no!>
Svima laku no!>
0ti"nu u travi mraka kosa zore.....
@olio bi" danas, kad se vee stia,
s prozora i mjese& da....
Sjaju plavi, sjaju tako plavi>
0 tom plavetnilu tko da mrijeti ali.
Pa to, ako &inikom se pravim
vjeaju! o zadak 5enjer mali=
Pegazu moj stari, dobri, islueni,
treba li to meni tvoj lagaan kas=
ja sam doao ko majstor nesmiljeni
da takore pjesmom slavim, a ne nas.
/oja tikva kosom vedro
iknu kao rujan vinom.
Gelim biti utim jedrom
0 zemlju koju plovimo.
Sest*i 5"*i
0 tom svijetu prolaznik sam samo,
ti veselom rukom ma"ni meni.
0 jesen i mjese& isto, znamo,
od svjetla je njean, ti" i sneni.
Prvi put me mjese& sada grije,
prvi put od studeni me titi.
Opet !u da ivim, da se smijem
toj ljubavi koje ne!e biti.
?om je kriva ta naa ravni&a
to se ljeska od pjeani" pruga,
davna njenost neijega li&a,
i neija od ro+enja tuga.
-bog toga i sakrit ne!u "tjeti,
ista ljubav u nama je, zna se.
Ovu zemlju voljet !emo smjeti
zajedniki, a ne svaki za se.
'(#).
6Pri&a 7
EEE
3emoj likovati, nemoj da se smije,
ja sad volim drugu, do tebe mi nije.
?a i ti zna sama, priznaj makar sebi,
niti tebe vidim, niti do+o" k tebi.
Samo pro+o" mimo, pa sam usput "tio
zirnuti kroz prozor, otvoren je bio.

'(#).
6.eri!7
E E E
Snjeno polje, bijele mjeseine sjaj,
mrtvaki je pokrov prekrio moj kraj.
Po umama breze sada plau, znam.
Ko li je tu umro= Ca nisam ja sam=

'(#).
6<esari!7
E E E
Co vi+enja, dragi, do vi+enja9
ti mi, prijatelju, jednom bjee sve.
0reen rastanak bez naeg "tijenja
obe!ava i sastanak, zar ne=
Co vi+enja, dragi, bez ruke, bez slova,
nemoj da ti bol obrve povije --
umrijeti nije nita na ovom svijetu nova,
al ni ivjeti ba nije novije.
'(#).
6.eri!7
6*ni o#%e'
Cragi moj, dragi moj,
jako sam, jako bolan>
Sam ne znam odakle dolazi ova bol.
Ca li to vjetar vije
nad pustim i mrtvim poljem
ili, ko gaj u septembru,
zasipa mozak alko"ol.
.lava moja mae uima
ko krilima pti&a.
3a vratu joj noge,
sve vie gube mo!.
<rni ovjek,
&rni, &rni.
&rni ovjek
na postelju uza me sjeda,
&rni ovjek
spavat mi ne da
svu no!.
<rni ovjek prstom
po odvratnoj knjizi vue
i, mrmljaju!i nada mnom
kao nad umrlim mona"
ita mi ivot
nekoga raspiku!e,
u dui bude!i tjeskobu i stra".
<rni ovjek,
&rni, &rni>
---- Sluaj, sluaj ----
gun+a on meni
i oi mu sjaju ----
u knjizi je mnogo najljepi"
misli i planova.
?aj je ovjek
ivio u kraju
najogavniji"
"ulja i lopova.
0 de&embru u tom kraju
snijeg je +avolski ist
i me!ave poinju
vesele pre+e.
?aj ovjek bijae avanturist,
no marke visoke i najrije+e.
1io je divan, usto poeta,
ako ne s velikom,
to s drskom snagom
i jednu je enu
od etrdeset ljeta
zvao djevojurom
i svojom dragom.
Sre!a je -- ree on --
okretnost uma i ruke.
Sve nespretne due
ko nesretne su znane.
3ita nije
to mnoge muke
donose kretnje
lane i strane.
0 buri, oluji,
sjeni svaki dan,
kada stalno gubi
i kad te nevolje biju,
biti prijazan i nasmijan
najve!a je umjetnost od sviju.
---<rni ovjee>
3e ini toga>
da spasava druge
nije ti posao, znaj>
Ato mi je do ivota
pjesnika propaloga>
/olim te, drugima
itaj i pripovijedaj.
<rni ovjek
uporno u mene gleda,
3a oi mu plava
bljuvotina pala ---
sigurno eli mi re!i
da sam lopua blijeda
koja je drsko i bestidno
nekoga opljakala
Cragi moj, dragi moj,
jako sam, jako bolan.
Sam ne znam odakle dolazi ova bol.
Ca li to vjetar vije
nad pustim i mrtvim poljem
ili, ko gaj u septembru,
zasipa mozak alko"ol.
Fladna je no!.
raskr!e ti"o spava.
a, sam na prozoru,
ne ekam gosta draga.
3a bijeloj poljani
vapno se rasipava
i stabla su ko ja"ai
skupljeni kraj mog praga.
negdje plae
zloguka no!na pti&a.
Crveni" ja"aa
zvuk kopita rida.
:vo, opet taj &rni
na moj naslonja sjeda,
podie &ilindar
i bezbrino kaput skida.
---- Sluaj, sluaj> ----
"riplje on i u li&e me gleda,
glava mu sve nie
i nie pada ---
ja ne vidje" jo
nitkova prvog reda
da tako suvino, glupo
od nesani&e strada.
A", re&imo, varam se>
Sano svijetli luna.
Ato jo treba
u svijetu pjanom od snova=
/oda !e debeli" butina
tajno do!i BonaB,
a ti !e joj itati
gomilu mrani" sti"ova.
A", volim ja pjesnike>
-abavna eda.
0 nji" se uvijek na+e
"istorija sr&u znana ---
kako studenti&i pritavoj
dugokosa bijeda
o svjetovima govori,
zapravo spolno zagrijana.
0 nekom selu,
moda u Kalugi,
a moda u *jazanu,
ne znam, zaboravi",
ivio je djeak
utokosi,
a oiju plavi".......
; eto, naraso je,
usto poeta,
ako ne s velikom,
to sa drskom snagom,
i neku je enu
od etrdeset ljeta
zvao djevojurom,
i svojom dragom.
--- <rni ovjee>
?i goste prokleti.
?aj glas se odavno
o tebi rodi. ---
a sam lud i bijesan
i pali&a moja leti
ravno u njuku
i nos da ga zgodi........
.............................................
......./jese& je umro,
kraj okna zora drijema.
A", ti no!i>
Ato si to no!i spetljala=
a u &ilindru stojim.
nikoga samnom nema,
ja sam........
kraj razbitog zr&ala........
'(#).
6 .olob 7
*odjen je septembra '%(). godine u selu Konstantinovu, u *usiji. Kako je sam govorio,
djetinjstvo mu je proteklo4 HKao i kod svi" seoski" deranaB. -aista, djetinjstvo je proveo na
selu, uz stari ruski sat i blistavi samovar u Bniskom domu sa plavim oknimaB. -a njegov dalji
rad najzasluznije je skolovanje na univerzitetu gdje je upoznao mnoge pjesnike koji &e kasnije
uti&ati na njega. 0vijek je govorio da njegovim pjesmama ne treba predgovor, jer poslije
&itanja svaki &e &itala& ve& sam sve s"vatiti, mada su se mnogi trudili da ga proprate kritikom.
Sergej nikoga nije ostavljao ravnodusnim. Djudi su ga ili voljeli ili mrzili. <esto je sjedio sam
i zamisljen, uz &asu zestokog pi&a i Bsa5oB &igaretu, pa su ga mnogi proglasavali &udakom ili
&ak alko"oli&arem. 3eki su &ak i zazirali od njega jer je bio prili&no preke naravi. 3es"va&en i
progonjen sa mnogi" strana, nemogavsi vise da se bori, i ne vidjevsi izlaza iz otuzne
svakodnevi&e, Sergej Aleksandrovi& esenjin izvrsio je samoubistvo #%. de&embra '(#).
godine u "otelu BAngleterreB u Denjingradu. Pred samoubistvo, sopstvenom je krvlju napisao
jednu od svoji" najljepsi" pjesama4 Covidjenja druze moj.
DOVIDJENJA DR+7E 2OJ
Covidjenja, dragi, dovidjenja9
?i mi prijatelju jednom bijese sve.
0re&en rastanak bez naseg "tjenja
Obe&ava ; sastanak, zar ne=
Covidjenja, dragi, bez ruke, bez slova
3emoj da ti bol obrve povije-
0mrijeti nije nista na ovom svijetu nova,
AlH ni zivjeti bas nije najnovije
SERGEJ+ JESENJIN+
3as je planet
radostima
ubog nesto.
?reba
otimati
radost
danima sto bjeze.
3a svijetu
umrijeti
nije tesko.
Stvarati zivot
daleko je teze.
RAS8ANAK
@e&e &rne obrve natu&e
0snule pti&e pred kanonom stoje
Ca nisam mladost popio ju&e
Ca se ju&e nismo rastali nas dvoje
-aboravi mra&ne sile
Sto me bez milosti kidale i klale
Dik tvoj njezni i o&i tvoje mile
0 dusi su mi jedino ostale
Pa i ako se zaljubim u drugu
; s njom ljubljenom, s"vati
Pri&a&u o tebi svoju tugu
; kao nekad opet drugom zvati
Pri&a&u joj o nama koje kuda
; o zivotu sve sto bude "tjela
.lavo moja neizmjerno luda
Co &ega si ti mene dovela
OSJE9A2
Osje!am, draga, osje!am
kosu tvoju to blista,
ali nisam sre!an
to odlazim zaista.
esenji" se no!i sje!am
dok sijenke breza krue.
Ato dan nije bio vjean,
a mjese& blistao due.
o ujem dok pati4
BPro!i !e godine u letu
i zaboravi!e me sasvim
uz neku drugu na svijetu.B
; danas lipa &vjeta
i osje!anja gore ko plamen.
a srui" toga ljeta
&vjetove na tvoj pramen.
3e gubi sr&e, snagu.
S drugom !e poljup&e tkati.
; ja !u ko priu dragu
tebe njoj spominjati
EEE
; vjerno!u ne mui me,
vjernost svaka meni smeta.
Ko pjesnika rodie me,
ljubi!u te ko poeta.
EEE
3eka zvoni pjesma,
nek se pjesma lije,
ipak ne!e biti
to je bilo prije.
Od gordosti prole
i snage, to posta=
Ova svirka tuna
jedino mi osta.
EEE
;zljubi!u te, ta!i tijelom
i kao s drugom po! u dom.
a volje" djevojku u bijelom,
sad plavu volim duom svom
7ALOS8I 2OJA...
-alosti moje kad te gledam>
O, kakva bol, o, kakva tuga>
Kao da stobom jesen blijeda
pruza nam samo bakar luga.
?udje su usne sve raznijele
toplinu tvoju, trepet tijela.
Kao da nam je duse svele
kisni&a ledena obuzela.
Pa sta> -ar da se i nje plasim>
Crugu znam radost ovog puta.
Sve nestade pod nebom nasim
sem vlaga ta i trulez zuta.
Pa ni za sebe ja ne sazda"
ti" zivot, predan osmjesima.
Koliko malo predjo" staza,
koliko grijesi" ja na njima>
-ivote, smijesno nesuglasje>
?ako je bilo i osta&e.
Kostima golim breze krase
bastu, to groblje, ko krasta&e.
A kao gosti baste, i mi
uvenu&emo, pasti nijemo.
Kad nema &vije&a ve& u zimi
zasto da za njim tugujemo=
SVE 58O :IVI O:ILJAK I2A
Sve to ivi oiljak ima,
jo iz djetinjstva, poseban, ran.
Ca nisam pjesnik, ja me+H svima
bio bi" "ulja i lopov znam.
/rav i rasta odve! malena,
me+H dje&om bio sam uvijek "eroj,
esto, esto nosa razbijena,
vra!Ho sam se ja i pod krov svoj.
0plaenoj maj&i, kad pred nju banem,
rije &e+a"u usne krvavo-tmaste4
- 3ita, de> Spotako" se o kamen,
a ve! sutra sve !e da zaraste -
Pa i sada, kada se bez traga
oni" dana krv vrela smirila,
nespokojna neka drska snaga
na poeme moje se izlila.
3a ve! zlatne literarne "rpe9
i u svakom retku to se vije
ogledaju se nekadanje &rte
kavgadije, nemirka, delije.
Kao nekad imam "rabrost muku,
alH nov korak moj se drukije sluaI
Cok mi nekad razbijae njuku,
sada mi je sva u krvi dua.
3e velim vie maj&i okrvavljen,
ve! tom ljamu to &ere!H se raste4
- 3ita, de> Spotako" se o kamen,
A ve! sutra sve !e da zaraste>
1JEVAJ$ 1JEVAJ
Pjevaj, pjevaj> 3a kletoj gitari
Prsti tvoji igraju i krue.
-agr&nu" se u dimu i jari,
/oj posljednji i jedini drue.
3ek ti oi na grivnu ne slije!u,
3it na svilu to blista beskrajno.
?raio sam u toj eni sre!u,
A propast sam naao sluajno.
3isam znao da ljubav duboka -
-araza je, da je kugaI strijela.
Prila je i zaklopljena oka
1anditu je pamet oduzela.
Pjevaj, drue, nek se vrate dani
; negdanje nae zore plam.
3ek poljup&em ona druge "rani,
Preivjelo +ubre, divni ljam.
A", zastani> 3e!u da je diram.
A", zastani> 3e kunem je ja.
Caj mi da ti o sebi zasviram
3a debeloj i&i koja sjaI
1lista moji" dana kube jasno,
0 dui je jo zlato starinsko.
/noge &ure tipao sam strasno,
/noge ene u uglu sam stiskHo.
3a zemlji je jo istina iva,
Opazi" je i ja djeJjim okom4
Diu kuku dok joj se sok sliva
Svi psi redom, na juri i skokom.
Djubomoran - zar da sam na tebe=
-ar ovakvog da me sna+e jad=
3a ivot je - postelja i !ebe
3a je ivot - poljuba& i pad.
Pjevaj, pjevaj> *uke neka mau4
Kobni zama" - kobi !e donijeti I
Kuj I nek idu svi u I pivsku 5lau I
3ikad, drue, ja ne!u umrijeti.
NE S2IJE5I SE 8AKO
3e smijei se tako, sr&e me ne zebe.
jer ja ljubim drugu,a ne vie tebe.
-nade ti i sama, sluajno sam proo
i ne gledam tebe, nisam tebi doo.
Proao sam tuda, sr&u je svejedno-
virnuo sam, usput, kroz okan&e jedno.
O GL+1O SR6E
O, glupo sr&e, ne tu&i>
Sve nas je varala sre!a,
tek prosjak se kobi sje!a...
O,glupo sr&e, ne tu&i>
/jese&a ute are
kronjama kestena teku.
Dali skrivam u alvare
glavu pod koprenu meku.
O, glupo sr&e, ne tu&i>
3ekad smo prava dje&a,
i pla i smije" odjednom4
dok neki vjeito je&a,
radost je su+ena jednom.
O glupo sr&e, ne tu&i>
Givota varka ne uspi.
3ove se napijmo snage.
Sr&e bar sada usni,
ovdje, u krilu drage.
Givota varka ne uspi.
/oda !e i nas otkriti
usuda lavinska struja,
na nau ljubav odvratiti
pjesmom kHo u slavuja.
O, glupo sr&e, ne tu&i.
1IS2O 2AJ6I
esi lH ziva, ti, stari&e draga=
-iv sam i ja. ; pozdrav ti saljem.
3ekH ve&ernja ona svjetlost blaga
Com tvoj kupa nevidjenim sjajem.
avljaju mi da si zabrinuta,
Ca te za mnom tuga stegla ljuto,
; da &esto izlazis do puta
S iznosenim , starinskim kaputom.
Ca ti stalno, u sutonu mekom,
;sta slika puni stravom tamu4
0 ka5anskoj tu&i kao neko
-ario mi ispod sr&a kamu.
3emoj vise biti brizna li&a>
Samo tlapnjom strasno mu&is sebe.
3isam tako teska pijani&a
Ca bi" umro nevidjevsi tebe.
Kao nekad, njezan sam i sada,
-ivim samo jedno sanjaju&i,
Ca se sto prije iz ovoga jada
Sto prije vratim nasoj trosnoj ku&i.
@rati&u se kad nam basta granje
0 prolje&e bijelo isprepleta.
Ali nemoj opet u svitanje
Ca me budis ko prije osam ljeta.
O, ne budi odsanjani zamor,
ne ozivljuj sto je "tjela dusa -
Odve& rani gubitak i zamor
0 zivotu morado" da kusam.
; ne u&i da se molim. 3e&u>
/inulo mi prosli dani skrise.
Samo ti mi, majko, nosis sre&u,
Kao ti mi ne sja niko vise.
-ato nemoj biti zabrinuta
; ne tuguj za mnom tako ljuto.
3e izlazi pre&esto do puta
S iznosenim starinskim kaputom.
2AJINO 1IS2O
Ato mogu re!i jo
u asu tome,
i na to treba
odgovora dati=
preda mnom tu,
na stolu sumornome,
jo lei pismo
to ga posla mati.
Ona mi pie4
BAko ima volje,
doputuj golube
na praznike k nama.
Kupi mi al,
a o&u ga!e bolje-
u ku!i vlada oskudi&a sama.
3ikako ne volim
to si poeta
to si doekao
ove slavne dane.
Crae bi mi bilo
da od rani" ljeta
iao si za ralom u poljane.
Ostarjela sam ve!
i nemam da"a.
Ca nisi otio
iz doma svoga
uz mene bi sada
bila sna"a
i zibala bi"
unui!a koga.
3o ti si dje&u
sijo na sve strane
i enu svoju
drugome si dao.
1ez drugova i doma,
svoje dane
u krmama si ludo
proko&kao.
Ato je to s tobom,
moj ljubljeni sine,
bio si ti" i blag
i svi su meni
isti&ali te tvoje vrline,
govore!i4 koliko je sretan
ota& tvoj Aleksandr esenjin>
3o ispunio nisi
nae nade.
i zbog toga je
bol u dui ve!i,
jer o&u tvome
zalud na um pade
da pjesmama !e
mnogo nov&a ste!i.
3o ako stee
stran je tebi dom.
gorine zato
u mom pismu ima,
jer dobro znadem
po sluaju tvom4
da nova&a ne daju pjesni&ima.
3ikako ne volim
to si poeta,
to si doekao
ove slavne dane.
Crae bi mi bilo
da od rani" ljeta
iao si za ralom u poljane.
/ori me briga
i bijede se bojim.
3i konja vie nema.
3o da si ti u domu
imali bismo svega,
a ti sa umom tvojim
i mjesto predsjednika
u volispolkomu
?ad bi se ivjelo mirno,
nitko nas dirao ne bi,
i ti ne bi znao
za taj umor &io.
0ila bi" ti enu
da prede samoj sebi,
a ti bi kao sin
utje"a naa bio.B
a guvam pismo,
samo!a me pee.
-ar izlaza nema
na putu zavjetnom=
3o to mi duu mori
ja !u da izreem--
ja !u da izreem
u odgovoru svom.
ODGOVOR
Stari&e mila,
ivi ko i prije.
3jeno me dira
tvoja ljubav iva.
3o ne zna ti
i tebi jasno nije
zbog ega ivim
i o emu to snivam>
0 vas je zima,
i kad mjese& sija
ja znam da misli
esto ko i prije
da netko neznan
vinju nau svija
i bijelim snijegom
o prozore bije.
O majko>
Po toj buri kom se drijema=
;z dimnjaka se uju
udni glasi.
?i eli le!i,
no postelje nema
i vidi grob
u kome umrla si.
Pa sablasno &vili,
ko "or &rkvenjaka
narie i pjeva
ta me!ava-tuga>
; snijeg se taloi
u vidu petaka,
a za lijesom nema
ni ene, ni druga.
3ajdrae od svega
prolje!e je meni
i poplavu volim
u naglome toku,
kad je svaki iver
kao brod u pjeni,
a beskrajni prostor
otimlje se oku.
3o prolje!e ovo
moju ljubav sada
ja slavnom revolu&ijom
nazivam,
i samo zbog nje
tugujem i stradam.
; samo nju
ja ekam i dozivam.
3o, ova rugoba
ledena planeta>
3ju ni sun&e - Denjin
rastopiti ne!e>
-ato bolne due
nemo!na poeta
traio sam kavge
i pio svako vee.
3o do!i !e vrijeme,
mati najsla+a>
i eto nama
asa eljenoga>
3ismo se zalud
latili oruja4
jedan topa,
drugi - pera svoga.
3e misli na sve to,
i na pare.
Kakva sramota=
zar si ti to, je li=
a nisam krava,
ni konj, ni magare,
da bi me lako
iz tale izveli.
Co!i !u sam
kad pravo vrijeme svane,
kad bude trebalo
tu!i po planeti.
O&u !u dati
Stvari obe!ane,
a tebi al,
pa da te na me sjeti.
Sad - me!ava vije,
ko "or &rkvenjaka
nariu!i pjeva --
vijavi&a tuga>
; snijeg se taloi
u vidu petaka,
a za lijesom nema
ni ene, ni druga.
8I NE VOLIS I NE 7ALIS 2ENE
?i ne voli i ne ali mene,
nisam vie mio sr&u tvom=
.ledaju! u stranu strast ti vene
sa rukama na ramenu mom.
Smijeak ti je mio, ti si mlada,
rijei moje ni njene, ni grube.
Kolike si voljela do sada=
Koje ruke pamti= Koje zube=
Proli su ko sjena kraj tvog tijela
ne srevi se sa plamenom tvojim.
/nogima si na koljena sjela,
sada sjedi na nogama mojim.
Oi su ti poluzatvorene
i ti sanja o drugome nekom,
ali ljubav prola je i mene,
pa tonem u dragom i dalekom.
Ovaj plamen sudbinom ne eli,
pla"ovita bjee ljubav vru!a
i ko to smo sluajno se sreli,
rastanak !e biti bez ganu!a.
?i !e pro!i putem pored mene
da proko&ka sve te tune zore.
?ek ne diraj one neljubljene
i ne mami one to ne gore.
; kad s drugim bude jedne no!i
u ljubavi, stoje!i na &esti,
moda i ja onuda !u pro!i
i ponovo mi !emo se sresti.
Okrenuvi drugom blie ple!i
ti !e glavom kimnuti mi lako.
BCobro veeB,ti"o !e mi re!i.
BCobro vee, missB, i ja !u tako.
; nita nam sr&a ne!e ganut,
due bit !e smirene posvema
tko izgori, taj ne moe planut,
tko ljubljae, taj ljubavi nema.
;ALJINA 2ODRA
Faljina modra i plave oi,
Dagao sam dragoj jedne no!i.
Craga me pitala4B /e!ava vije=
Spremit !u postelju, pe! da se grije.B
Odgovori" dragoj4 B3etko sa visine
&vjetovima bijelim prekriva daljine.
Postelju spremi, pe! da se grije,
bez tebe u sr&u me!ava vije.B
8KO SA2$ S8O SA2...
Ato sam= ?ko sam= a sam samo sanjar,
iji pogled gasne u magli i memli,
ivio sam usput, ko da sanjam,
kao mnogi drugi ljudi na toj zemlji.
; tebe sad ljubim po navi&i, dijete,
zato to sam mnoge ljubio, bole!iv,
zato usput, ko to palim &igarete,
govorim i ap!em zaljubljene rijei.
B0vijekB i BljubljenaB i Bupamtit !uB,
a u dui vazda ista pusto zrai9
ako dirne strast u ovjekovu bi!u,
istine, bez sumnje, nikad ne!e na!i.
-ato moja dua ne zna to je jeza
odbijeni" elja, nes"va!ene tuge.
?i si, moja gipka, lakonoga brezo,
stvorena i za me i za mnoge druge.
Ali, ako trae! neku srodnu duu.
vezan protiv elje, utonem u sjeti,
nikad ne!u da te ljubomorom guim,
nikad ne!u tebe grditi ni kleti.
Ato sam= ?ko sam= a sam samo sanjar,
iji pogled gasne u magli i memli,
i volim te usput, ko da sanjam,
kao mnoge druge na toj zemlji.
O$ 1RO<+DI 2E
O, probudi me rano sutra,
strpljiva, brina moja mati>
Po!i !u iza "umke puta
dragoga gosta doekati.
a vidje" danas kraj gu!aka
iroki" kola trag u lugu.
@jetar ispod atre oblaka
vije njegovu zlatnu dugu.
Pro!i !e sutra u ranoj zori,
kaput-mjese& prignut pod granom,
a kobila !e da vijori
&rvenim repom nad poljanom.
O, probudi me rano, mati,
osvijetli na sobiak uski.
.ovore da !u ja postati
uskoro slavni pjesnik ruski.
?ebe i gosta !u opjevati,
nau pe!, krov i pijev&a, brava...
3a pjesme !e se prolijevati
mlijeko tvoji" ri+i" krava.
LISI6A
3a razmrskanoj nozi se dovukla
i savila kraj brloga uz brijeg.
Krvava nit je grani&u povukla,
odijeliv joj od mrka li&a snijeg.
Odzvanjo pu&anj jo kroz dim je pusti,
ljuljo u oku umski joj se put.
;z dbunja vjetar razbaruen, pusti,
raznosio je zvonku samu svud.
3ad njom ko una kruila je magla.
@lano se vee arilo u krug.
0znemirena glava ve! se sagla
i "ladan bje na rani jezik dug.
Ko baklja uti rep u snijeg je pao,
i da" gnjilo!e obuze je svu.
;nja i dima vonj se irit stao,
a krv je ti"o kapala po tlu.
1JES2A O K+JI
utros je kuja pri tali,
gdje rogoz se zlati pod gredom,
otenila sedmero mladi",
ri+i" tenadi redom.
; jezikom, sve do tmine,
mati i" eljala njena9
od trbu"a njene topline
voda se topila snjena
A uvee, kao i vazda,
kad koke na lijegala kre!u,
tmuran je stigao gazda
i strpao tenad u vre!u.
?rati snijegom je stala
slijede! mu tragove "oda
i dugo uz val do vala
"ladna se mrekala voda.
A kad se od tranja vru!a
i znojna probi kroz sjene,
njoj se mjese& vr" ku!a
ko njeno priini tene.
0 plavet je zurila jasnu
i &vilila nasred druma,
a mjese& na putu kasnu
sakri se iza "uma.
; ti"o, kao kad s brijega
za baenim kamenom kre!e,
ko zlatne zvijezde sred snijega
kotrlja"u oi se pse!e.
IS1OVIJES8 2ANG+1A
3e moe sav svijet
pjevati, ni da jabukom
do tu+i" nogu pada.
Ovo je najve!a ispovijest
jednog mangupa do sada.
a se namjerno i raupan i nesan,
glave nalik petrolejskoj lampi, smu&am.
a volim da kroz ogoljelu jesen
vai" mrani" dua zasvjetlu&am.
a volim kada na mene se srui
ko estoka kia kamen poruge.
a samo vr!e stisnem u toj tui
mje"ur kose, poput prsle voruge.
; tada mi se u iv spomen vrati
ibljikav prud i sipljiv umor jova,
i da negdje ive ota& moj i mati,
kojima sada nije do moji" sti"ova9
a kojima sam drag ko krv i ra u polju
ko proljetni dad pod kojim livade zelene.
; vilama bi poli na vas , da vas kolju
za svaku runu rije i povik protiv mene.
O jadni, jadni selja&i>
-a&ijelo porunjeste, patite
u stra"u od boga i pokisli" usijeva.
O, kad biste mogli s"vatiti
da je va sin najbolji
pjesnik u *usiji>
-ar niste nad njim zebli kad je bosim
noi&ama ga&kao kroz kal jesenji" mlaka=
A sad &ilindar nosi,
i &ipele od laka.
Al u njemu plamsa stara narav
seoskog vragolana i lole.
On se svakoj kravi s &imera mesara
izdaleka klanja da ga le+a bole.
; kad na trgu koijae spazi
te se sjeti smrada gnoja s rodne orani&e,
on je pripravan pomesti svakoj razi
rep ko lep vjenani&e.
a volim zaviaj.
a tako volim zaviaj>
; mada mu tuga r+om vrba soi,
drage su mi blatne svinjske njuke
i zvonka kreka aba u glu"oj no!i.
Od sje!anja na mladost ti"a bol me mui
i travanjski sumrak sanjam, svje i snen.
@idim gdje pred vatrom zore ui,
eljan da se ugrije, na klen.
O, kako sam esto krao jaja vranja
veru!i se uza nj, do gnijezda gore>
e li i sad isti, pun zelena granja,
e li i sad svjee snane kore=
A ti, moj dragi,
vjerni arove=
Od starosti i sipljiv i slijep,
ne nalazi nju"om ni vrata ni torove
pa dvoritem lunja, podvinuvi rep.
O, i sad me nestaluk na veseli,
kad sam znao maj&i itav "ljeb ukrasti,
da bismo ga naizmjen&e jeli,
bez uzajamna ga+enja, u slasti.
;sti sam kao prije.
0 sr&u sam isti kao prije.
3a li&u &vatu oi ko razliak u rai.
Cok zlatnom steljom sti"a zemlju krijem,
jo bi" neto njeno "tio da vam kaem.
Daku no!>
Svima laku no!>
0ti"nu u travi mraka kosa zore.....
@olio bi" danas, kad se vee stia,
s prozora i mjese& da....
Sjaju plavi, sjaju tako plavi>
0 tom plavetnilu tko da mrijeti ali.
Pa to, ako &inikom se pravim
vjeaju! o zadak 5enjer mali=
Pegazu moj stari, dobri, islueni,
treba li to meni tvoj lagaan kas=
ja sam doao ko majstor nesmiljeni
da takore pjesmom slavim, a ne nas.
/oja tikva kosom vedro
iknu kao rujan vinom.
Gelim biti utim jedrom
0 zemlju koju plovimo.
SES8RI 5+RI
0 tom svijetu prolaznik sam samo,
ti veselom rukom ma"ni meni.
0 jesen i mjese& isto, znamo,
od svjetla je njean, ti" i sneni.
Prvi put me mjese& sada grije,
prvi put od studeni me titi.
Opet !u da ivim, da se smijem
toj ljubavi koje ne!e biti.
?om je kriva ta naa ravni&a
to se ljeska od pjeani" pruga,
davna njenost neijega li&a,
i neija od ro+enja tuga.
-bog toga i sakrit ne!u "tjeti,
ista ljubav u nama je, zna se.
Ovu zemlju voljet !emo smjeti
zajedniki, a ne svaki za se.
NE2OJ LIKOVA8I
3emoj likovati, nemoj da se smije,
ja sad volim drugu, do tebe mi nije.
?a i ti zna sama, priznaj makar sebi,
niti tebe vidim, niti do+o" k tebi.
Samo pro+o" mimo, pa sam usput "tio
zirnuti kroz prozor, otvoren je bio.
SNJE7NO 1OLJE
Snjeno polje, bijele mjeseine sjaj,
mrtvaki je pokrov prekrio moj kraj.
Po umama breze sada plau, znam.
Ko li je tu umro= Ca nisam ja sam=
JA +2ORAN JOS NE <IJA; 8AKO
a umoran jo ne bija" tako.
pod tom vlagom sluzavom i tmurnom
o nebu sam snivao zvjezdanom
i zivotu svome zlom i burnom.
3isam jednu ja volio enu
i nji" mnogo ludilo je za mnom.
da lH se zato "uda sila prenu
sto me preda mom pijanstvu tamnom=
1eskona&na, razuzdana no&i>
terevenka to mi nije prva>
da lH se zato rasta&u mi o&i=
kao listak plav pod zubom &rva=
a ne kukam zbog izdaje neke,
nitH od lake pobjede sam sre&an.
zlatno sijeno one kose meke
pretvara se u bun mutnog &vije&a,
Pretvara se u pepeo, vodu
to jesenju maglu sipko prati.
prole dane ne alim, nekH odu,-
ne, ja ne&u da se ista vrati.
0moran sam od muka bez &ilja,
i sa &udnim smjekom svijetom ba&an,
ja u lakom tijelu, prepun milja,
nosim ti"i svijet i mit mrtva&a.
A moda je to sudbina laka
da kroz jame skitamo se svijetom.-
ko u neku koulju ludaka
odjenusmo prirodu u beton.
6RNI OVJEK
Cragi moj, dragi moj,
jako sam, jako bolan>
Sam ne znam odakle dolazi ova bol.
Ca li to vjetar vije
nad pustim i mrtvim poljem
ili, ko gaj u septembru,
zasipa mozak alko"ol.
.lava moja mae uima
ko krilima pti&a.
3a vratu joj noge,
sve vie gube mo!.
<rni ovjek,
&rni, &rni.
&rni ovjek
na postelju uza me sjeda,
&rni ovjek
spavat mi ne da
svu no!.
<rni ovjek prstom
po odvratnoj knjizi vue
i, mrmljaju!i nada mnom
kao nad umrlim mona"
ita mi ivot
nekoga raspiku!e,
u dui bude!i tjeskobu i stra".
<rni ovjek,
&rni, &rni>
---- Sluaj, sluaj ----
gun+a on meni
i oi mu sjaju ----
u knjizi je mnogo najljepi"
misli i planova.
?aj je ovjek
ivio u kraju
najogavniji"
"ulja i lopova.
0 de&embru u tom kraju
snijeg je +avolski ist
i me!ave poinju
vesele pre+e.
?aj ovjek bijae avanturist,
no marke visoke i najrije+e.
1io je divan, usto poeta,
ako ne s velikom,
to s drskom snagom
i jednu je enu
od etrdeset ljeta
zvao djevojurom
i svojom dragom.
Sre!a je -- ree on --
okretnost uma i ruke.
Sve nespretne due
ko nesretne su znane.
3ita nije
to mnoge muke
donose kretnje
lane i strane.
0 buri, oluji,
sjeni svaki dan,
kada stalno gubi
i kad te nevolje biju,
biti prijazan i nasmijan
najve!a je umjetnost od sviju.
<rni ovjee>
3e ini toga>
da spasava druge
nije ti posao, znaj>
Ato mi je do ivota
pjesnika propaloga>
/olim te, drugima
itaj i pripovijedaj.
<rni ovjek
uporno u mene gleda,
3a oi mu plava
bljuvotina pala ---
sigurno eli mi re!i
da sam lopua blijeda
koja je drsko i bestidno
nekoga opljakala.
Cragi moj, dragi moj,
jako sam, jako bolan.
Sam ne znam odakle dolazi ova bol.
Ca li to vjetar vije
nad pustim i mrtvim poljem
ili, ko gaj u septembru,
zasipa mozak alko"ol.
Fladna je no!.
raskr!e ti"o spava.
a, sam na prozoru,
ne ekam gosta draga.
3a bijeloj poljani
vapno se rasipava
i stabla su ko ja"ai
skupljeni kraj mog praga.
negdje plae
zloguka no!na pti&a.
Crveni" ja"aa
zvuk kopita rida.
:vo, opet taj &rni
na moj naslonja sjeda,
podie &ilindar
i bezbrino kaput skida.
---- Sluaj, sluaj> ----
"riplje on i u li&e me gleda,
glava mu sve nie
i nie pada ---
ja ne vidje" jo
nitkova prvog reda
da tako suvino, glupo
od nesani&e strada.
A", re&imo, varam se>
Sano svijetli luna.
Ato jo treba
u svijetu pjanom od snova=
/oda !e debeli" butina
tajno do!i BonaB,
a ti !e joj itati
gomilu mrani" sti"ova.
A", volim ja pjesnike>
-abavna eda.
0 nji" se uvijek na+e
"istorija sr&u znana
kako studenti&i pritavoj
dugokosa bijeda
o svjetovima govori,
zapravo spolno zagrijana.
0 nekom selu,
moda u Kalugi,
a moda u *jazanu,
ne znam, zaboravi",
ivio je djeak
utokosi,
a oiju plavi"
; eto, naraso je,
usto poeta,
ako ne s velikom,
to sa drskom snagom,
i neku je enu
od etrdeset ljeta
zvao djevojurom,
i svojom dragom.
<rni ovjee>
?i goste prokleti.
?aj glas se odavno
o tebi rodi.
a sam lud i bijesan
i pali&a moja leti
ravno u njuku
i nos da ga zgodi.
/jese& je umro,
kraj okna zora drijema.
A", ti no!i>
Ato si to no!i spetljala=
a u &ilindru stojim.
nikoga sa mnom nema,
ja sam....
kraj razbitog zr&ala...