STUDIJA br.

1
A study released Monday adds to the debate over whether television impairs children's language
development.It found that parents and children virtually stop talking to each other when the TV is
on, even if they're in the same room.
For every hour in front of the TV, parents spoke 770 fewer words to children, according to a study
of 329 children, ages 2 months to 4 years, in the June issue ofArchives of Pediatrics & Adolescent
Medicine. Adults usually speak about 941 words an hour.
Children vocalized less, too, says author Dimitri Christakis of the Seattle Children's Research
Institute. In some cases, parents may have spoken less because they sat a child in front of a TV
and left the room, he says. In others, parents simply zoned out themselves while watching TV with
a child. Researchers didn't note the content of the TV shows.
Parents may not realize how little they interact with children when a TV is on, Christakis says. A
mother may think she's engaged with a baby because they're both on the oor playing blocks. But
if a TV is on in the background, the two of them talk much less, he says.
That may help explain earlier studies nding that babies who watch a lot of TV know fewer words,
although they catch up to their peers by 16 months, Christakis says. "Babies learn language from
hearing it spoken," he says.
Christakis and his colleagues tted children with digital devices that recorded everything they
heard or said one day a month for an average of six months. A speech-recognition program,
which could di!erentiate TV content from human voices, compared the number of words
exchanged when televisions were on or o!.
Victor Strasburger, a professor of pediatrics at the University of New Mexico, describes the latest
report as "an excellent, creative study."
It's the seventh study to suggest that TV hurts children's language development, Strasburger says.
A March report from Harvard Medical School found that watching TV neither helped nor harmed
children's language skills.
Though Christakis acknowledges that there is still some debate about whether watching television
is harmful, he says there's no evidence to show that it's helpful. That's why the American Academy
of Pediatrics recommends no TV for babies under age 2.
"We need to avoid parking babies in front of screens," Strasburger says. "Parents need to realize
they need to be the primary entertainment for their babies. Parents are movie stars when their kids
are babies. It doesn't last long."
STUDIJA br.2
Va"no je da roditelji nadziru sadr"aje koje djeca konzumiraju i brinu o tome da im vrijeme pred
televizorom svedu u razumne granice. Vratimo se sada onima koji su ve# davno pre$li dopu$tenu
granicu i mo"da je tijekom ljetnih praznika jo$ pomakli prema crvenom.
Njih podsje#amo na rezultate studije provedene na Sveu%ili$tu u Clevelandu koja je pratila navike
gledanja TV-a kod 2000 djece.
Rezultati su pokazali da su djeca koja su prekomjerno gledala televiziju bila sklonija depresiji,
zabrinutosti i strahu. Najte"i znakovi zabilje"eni su kod djece koja su gledala televiziju $est i vi$e
POKRETNESLike DJECA I TELEVIZIJA
1
sati dnevno, a ne$to bla"i simptomi javljali su se kod onih koji su pred TV-om prosjedili barem tri
sata.
Nema dokaza da bi gledanje televizije uzrokovalo traume, no roditelji bi trebali utvrditi boravi li
dijete pred televizorom upravo zato $to se osje#a nesigurno i zabrinuto.
Sociolog prof. Mark Singer preporu%uje: Ograni%ite gledanje televizije na sat-dva. Pa"ljivo birajte
emisije koje #e dijete gledati, jer neke su djeci prezahtjevne. Pridru"ite se djetetu, pomozite mu
razumjeti ono $to je vidjelo i podu%ite ga o razlici izme&u lma i emisije o stvarnom "ivotu
Deset korisnih savjeta
Izaberite iz TV programa emisije za koje mislite da #e va$e dijete najvi$e zanimati, na primjer,
emisije o "ivotinjama. Na istu temu mo"ete nabaviti i kasete ili DVD.
Zajedno s djetetom planirajte gledanje emisije, a nakon $to se odgleda planirani sadr"aj,
ugasite televizor.
Gledajte televiziju zajedno s djetetom kako biste mu odgovorili na svako postavljeno pitanje.
Objasnite mu stvari koje ne razumije na jednostavan na%in.
Nakon gledanja emisije slijede igra i druge aktivnosti. U razgovor oko igre uklju%ite cijelu
obitelj.
Snimajte najdra"e emisije i lmove i gledajte ih ponovno, recimo, kada pada ki$a.
Pobrinite se da gledanje TV-a ne bude nadoknada za vrijeme koje biste trebali provesti s
djetetom.
Igrajte se s djecom, posebno #e ih razveseliti igre koje jo$ nisu nau%ili. Kod ku#e igrajte igre
iznena&enja, poga&anja, skrivanja nekog predmeta... Poku$ajte izraditi igra%ke od materijala
koje na&ete po ku#i ambala"e, papira, krpica, komadi#a drva...
Zajedno pripremite zdrave male obroke - sendvi%e ili kola%e, i objasnite djetetu za$to su takvi
zalogaj%i#i bolji izbor od brze hrane koja se nudi po uli%nim kioscima.
Po&ite u $etnju u prirodu umjesto da sjedite pred televizorom. Putem #ete djetetu otkrivati
mnogo toga $to jo$ nije nau%ilo i odgovoriti mu na pregr$t pitanja koja #e vam spontano postaviti.
Opasnosti neselektivnoga gledanja televizije
Mo"e vidjeti previ$e nasilja i seksualnih scena.
Izlo"eno je lo$em djelovanju reklama za hranu i igra%ke, mo"e dobiti lo$u sliku o lijepom
pona$anju prije nego stvori vlastiti stav o tome $to je dobro, a $to lo$e.
Ne mogu razumjeti da stravi%ni prizori s lma nisu stvarni.
Pasivno sjedenje pred televizorom mo"e zaustaviti djetetov socijalni i intelektualni razvoj.
STUDIJA br.3
KOLIKO MNOGO TV-a JE PREVI!E ZA DJECU?
Unato% istra"ivanjima koja traju ve# decenijama, jo$ uvijek postoje neslaganja o tome da li
gledanje televizije ima blagotvoran, $tetan ili zanemariv utjecaj na obrazovna postignu#a djece. U
pro$losti su vr$ena razli%ita istra"ivanja koja su trebala pokazati kako i koliko gledanje TV-a u
djetinjstvu utje%e na kasnija obrazovna postignu#a djece. No, kakvi su njihovi rezultati?
Dr. Robert J. Hancox i njegove kolege sa Univerziteta Otago u Dunedinu, Novi Zeland, proveli su
dugoro%nu studiju u kojoj je u%estvovalo oko 1000 djece ro&ene u Dunedinu izme&u 1.aprila
1972. i 31.marta 1973.
POKRETNESLike DJECA I TELEVIZIJA
2
Informacije o njihovim navikama gledanja televizije prikupljane su kada su imali pet, sedam, devet,
jedanaest, trinaest i petnaest godina. Informacije o najvi$oj razini obrazovanja prikupljene su od
980 u%esnika istra"ivanja (96%) kada su imali 26 godina. Mjerenje drugih varijabli koje su mogle
utjecati na stepen obrazovanja, uklju%uju#i i socioekonomski razvoj, IQ i problemati%no pona$anje
u djetinjstvu ocijenjeni su na nekoliko dobnih skupina. Sedmi%nu koli%inu vremena gledanja
televizije u periodu od pete do jedanaeste godine nau%nici su iskoristili za izra%unavanje ukupnog
vremena provedenog pred malim ekranom. Da bi otkrili koliko vremena su adolescenti gledali
televiziju, iskoristili su sedmi%na mjerenja gledanja televizora kada su u%esnici istra"ivanja imali
trinaest i petnaest godina.
"Analiza obrazovnih postignu#a na temelju gledanja televizije u djetinjstvu i adolescenciji kao
nezavisnim varijablama pokazala je da je sedmi%na koli%ina sati provedenih gledaju#i televizor kod
djece starosne dobi od 13 do 15 godina sna"an predikator napu$tanja $kole.", tvrde autori studije.
Dakle, prema njihovim saznanjima, djeca starosne dobi od 13 do 15 godina koja vi$e vremena
provode pred televizorom imaju manje $anse za ve#a obrazovna postignu#a. "Nasuprot tome,
vrijeme gledanja televizije u dobi od pet do jedanaest godina ukazivalo je na ve#a obrazovna
postignu#a.", dodaju autori.
"Rezultati studije pokazuju da je pove#ano vrijeme provedeno ispred televizora tokom djetinjstva i
adolescencije bilo povezano sa ni"om razinom obrazovanja od ranog djetinjstva. Ovi rezultati su
nezavisni od inteligencije, socioekonomskog statusa porodice, te problemima u pona$anju djece.
Rezultati ukazuju na to da ukupni u%inak gledanja televizije nije koristan, ve# $tetan u smislu
obrazovnih postignu#a.", navode autori studije. Mehanizme u%inaka jo$ uvijek treba detaljnije
odrediti, no rezultati istra"ivanja su naveli ameri%ku Akademiju za pedijatriju da roditeljima
savjetuje da vrijeme gledanja televizije svojoj djeci ograni%e na jedan do dva sata dnevno.
STUDIJA br.4
Vesnica Mlinarevi#, Visoka u%iteljska $kola, Osijek
DIJETE I TELEVIZIJA
Sa"etak
U dana$njem svijetu, odrastanje i socijalizacija djeteta nezamisliva je bez medija masovne
komunikacije. Istra"ivanja danas idu u pravcu traganja za negativnim dimenzijama televizijskog
konzumerizma, ali i prou%avanja njeziniih pozitivnih u%inaka. Televizija je danas najmo#niji
masovni medij i vrlo je popularna me&u djecom pred$kolske dobi. Izuzetan je njezin utjecaj na
socijalizaciju djeteta, odgoj i obrazovanje, kulturu, op#e vrijednosti i stavove. Uz pomo# televizije
dijete uspore&uje sebe i svoj svijet sa svijetom junaka s ekrana, otkriva nove na%ine pona$anja,
vrijednosti, nove igre. Rad govori o odrastanju pred$kolskog djeteta s televizijom kao
socijalizacijskim %imbenikom, a popra#en je rezultatima petodnevnoga promatranja 96 studenata
pred$kolskoga odgoja na pedago$koj praksi u slavonskim dje%jim vrti#ima. Masovni se mediji $ire,
od pojave tiska, radija, televizije, preko elektroni%kih medija, posebice interneta, a pretpostavka je
s obzirom na ubrzani razvoj tehnologije i dalje ekspanzije. Oni stvaraju masovni auditorij, a ne
publiku, zaklju%uje McLuhan (1988), stvaraju "opijum za mase'', pri %emu se masovna kultura ne
bi mogla $iriti bez tehnolo$ke osnovice koju %ine mediji, a najra$ireniji medij danas zasigurno je
jo$ uvijek televizija. Djeca odrastaju uz TV-prijamnik kao uz ku#nog prijatelja, upijaju#i slike i
rije%i koje im nudi. Obiteljski "ivot se odvija uz televizor, uz njega jedemo, raspravljamo, radimo i
odmaramo se. Ali, jesmo li svjesni koje nam sadr"aje i vrijednosti on nudi, i $to ostavlja u na$oj
podsvijesti? Odu$evljenje djece televizijom kontinuirano se pove#ava do puberteta, $to ne zna%i da
tada prestaje, ve# se zanimanje preusmjeruje na medije izvan ku#e, primjerice na kino. Televizija
je medij broj jedan za dje%ju populaciju, $to #e se te$ko promijeniti. Konkurencija su joj mo"da
POKRETNESLike DJECA I TELEVIZIJA
3
samo ra%unalne igre, no to je kratkotrajno zanimanje, koje poglavito ovisi o tempu pojavljivanja
novih sadr"aja. Sigurno je, me&utim, nagla$ava Miki# (2001, 250), da #e se fuzioniranjem
televizije, lma, ra%unalnih igara, %emu smo ve# svjedoci, ovo stanje donekle izmijeniti, ali #e
ku#ni ekran, svejedno ho#emo li ga zvati televizijskim, ra%unalnim, ili multimedijskim, ostati
sredi$nja multimedijska stanica. Gledanjem televizije, djeca pronalaze gra&u koja djelomice
zadovoljava njihovu znati"elju, potrebitost za otkrivanjem svijeta koji ih okru"uje, ali i njih samih.
TELEVIZIJA KAO SOCIJALIZACIJSKI "IMBENIK
Brunner (2000) smatra da djeca koja imaju kontakt s televizijom, vi$e i intenzivnije sudjeluju u
do"ivljajima svijeta odraslih, tako da se kao posljedica toga mo"e o%ekivati i br"a socijalizacija.
Socijalizacija u naj$irem smislu zna%i integriranje pojedinca u dru$tveni "ivot kroz proces
prilago&avanja dru$tvenim zahtjevima i normama, $to podrazumijeva proces u%enja stavova,
vrijednosti i po"eljnih oblika pona$anja. Ona se doga&a posredstvom mehanizma u%enja, koji se
denira kao "promjena u pona$anju ili u potencijalu pona$anja nekog organizma u odre&enoj
situaciji, koja se vra#a natrag u ponovljenim iskustvima organizma u toj situaciji" (Bower i Hilgard,
navedeno prema Gudjons, 1994, 171). Proces socijalizacije je najintenzivniji u doba djetinjstva i
rane mladosti, kada se pojedinac oblikuje kao osoba i kada "utje%e na modiciranje raznih ve#
stvorenih svojstava" (Zvonarevi#, 1989, 93). Pri tom su va"ne biolo$ke (psihozi%ke) zadanosti i
potencijali pojedinca, kao i zna%ajke socijalne okoline u kojoj individua sazrijeva, nagla$ava lli$in
(2001, 12). Upravo utjecaji iz socijalne okoline najvi$e zaokupljaju pa"nju znanstvenika i javnosti.
Posebna se pozornost, stoga, usmjerava na socijalizacijske %imbenike, koji se dijele na primarne i
sekundarne. Primarni socijalizacijski %imbenici su roditelji i vr$njaci, a sekundarni su dje%ji vrti#,
$kola, mediji, radna sredina, razli%ite udruge i sl. (Dekker, 1991). Neupitno je da od ro&enja
zapo%inje utjecaj roditelja bez konkurencije, posebice u ranom djetinjstvu, sve ranije zapo%inje i
utjecaj vr$njaka, zatim odgojno-obrazovnih ustanova, a televizija kao socijalizacijski %imbenik ima
sve ve#i pozitivan i negativan utjecaj u "ivotu djece u suvremenom dru$tvu. Navikavanje na
televiziju doga&a se brzo i neprimjetno, pa djeca vrlo rano iskazuju "elju za gledanjem i nau%e se
koristiti televizorom.
UGRO#ENOST OBITELJI I OSTALIH SOCIJALNIH "IMBENIKA
Istra"ivanja pokazuju da je televizija ugrozila odgojnu ulogu obitelji i odgojnoobrazovnih
institucija, upozorava Mu$anovi# (2004). Razlozi su, dobrim dijelom socijalne prirode, smatraju
psiholozi. Dru$tvene institucije i ekonomski uvjeti diktiraju obiteljski "ivot, a na%in obiteljskog
"ivota utje%e i na to koliko djeca koriste televiziju. Ta situacija je tipi%na i za na$e dru$tvo. Studije
utjecaja statusa obitelji na gledanost televizije potvrdile su da televiziju najvi$e gledaju djeca iz
socijalno ugro"enih obitelji, nagla$ava Todorovi# (2004). Televizija je u domu stvorila nov na%in
komuniciranja, dru"enja i okupljanja, jednu vrstu parasocijalne komunikacije, isti%e Todorovi#
(2004), kad vi&eni program postaje na stanovit na%in regulator obiteljskog "ivota. Jedna od
najve#ih te$ko#a s kojom se suvremena obitelj susre#e u svom odgojnom djelovanju jesu ostali
odgojni %imbenici. Me&u njima prednja%i televizija, jer se na nju tro$i najvi$e vremena, dok su
ostali samo popratne pojave.

RAZLI"ITE ULOGE TELEVIZIJE
Televizija je preuzela velik dio uloga koje su pripadale raznim kulturnim institucijama u pro$losti,
obiteljima, odgojno-obrazovnim institucijama i razli%itim klubovima. Zato ve# sada postaje jasno
da se ona mora prou%avati kao nova vrsta Ijudske aktivnosti koja te"i biti pristupa%na svakoj
"ivotnoj dobi te svim dru$tvenim slojevima. Ona u velikoj mjeri utje%e na emocionalni i
intelektualni "ivot pojedinca, odre&uje njegov stav prema svijetu, a mo"e i ozbiljno ugroziti
%ovjekovu individualnost. U takvoj jednosmjernoj komunikaciji sve je prilago&eno tzv. prosje%nom
korisniku. Bourdieu (1994) smatra da televizija proizvodi intelektualnu pasivnost. Nill Postmen to
zove now...this stilom, jer se o%ekivalo da #e televizija obrazovati i prosvje#ivati mase, a umjesto
toga ona ih samo (trajno) zabavlja (prema Boourdieu 1994). Na"alost, doga&a se da se TV koristi i
kao dadilja. Svjedoci smo kriza suvremene obitelji, prezaposlenosti roditelja ili nezaposlenosti koje
dovode do depresije, letargije, straha za pre"ivljavanjem i sl., a time i do nekvalitetno provedenog
POKRETNESLike DJECA I TELEVIZIJA
4
vremena s djecom tijekom dana, pa je televizija uvijek tu kao pomo# i zamjena. Tako se skra#uje
put djeteta do ovisnika o televiziji koja ga smiruje kad pla%e ili kad roditelji nemaju vremena. TV-
prijamnik i njegovi popratni ure&aji, DVD ili videorekorder, inventar su svakoga doma. Djeca %esto
imaju i osobne ure&aje, pa se i na taj na%in otu&uju od obitelji u vlastitu domu. Oni su ku#ni
prijatelji. "(vaka#a guma" za o%i, kako je televiziju zanimljivo denirao arhitekt Frank Loyd Rait.
Ona je jo$ uvijek najprivla%niji medij jer tri milijarde ljudi u svijetu redovito prati televiziju bar dva
do tri sata dnevno (Todorovi#, 2004). Mu$anovi# (2004) iznosi rezultate istra"ivanja o
posjedovanju TV prijamnika u Americi gdje prosje%no na jednu obitelj dolazi 2.24 televizora, a
54% djece ima TV u svojoj sobi. Rezultati promatranja studenata pred$kolskog odgoja u
slavonskim dje%jim vrti#ima iskazuju sljede#u opremljenost TV-prijamnikom: u 72% dje%jih vrti#a
postoji samo jedan TV u zajedni%koj prostoriji, 7% dje%jih vrti#a nema TV-prijamnike, 12% ima po
2 ili 3 TV-a, a 9% vrti#a ima TV-prijamnik u svakoj sobi, i to obi%no u manjim, ruralnim sredinama.
ZAOKUPLJENOST TELEVIZIJOM
Granica izme&u stvarnog i izmi$ljenog nije pouzdana, a dijete koje odrasta zagledano satima u
ekran nije sigurno u koju od te dvije stvarnosti vi$e vjeruje. Problem je utoliko slo"eniji $to se i
izmi$ljeno i stvarno spoznaju istim osjetilima i pokre#u iste ili srodne psiholo$ke procese u na$im
mozgovima, upozorava Brunner (2000). Djeca se na sve mogu#e na%ine bore protiv ograni%avanja
vremena koje provode uz TV. )irom svijeta djeca provode prosje%no tri sata dnevno ispred ekrana.
Televizija dominira "ivotom djece kako u urbanim, tako i seoskim sredinama, $irom svijeta pa nije
%udo $to je postala sna"an %imbenik socijalizacije. Indikativan je i podatak da se gledanjem
televizije i srodnim medijskim aktivnostima djeca koli%inski du"e bave nego igrom i statusnim
obvezama, ako poha&aju $kolu, a $to upu#uje na izuzetan utjecaj medija na odgoj uop#e (lli$in
2001). Dnevno vi$esatno gledanje televizije za dana$nju djecu je sasvim normalna pojava, a to
vrijedi i za pred$kolce. Dnevna konzumacija programa iznosi u prosjeku od jednog do tri sata, pri
%emu prednja%e djeca od 11 i 12 godina, isti%e Miki# (2001). MTV i VIVA postali su najpopularniji
televizijski programi me&u djecom i mladima. Oni stalno emitiraju glazbene spotove, lmove o
idolima, a uz neprestanu izmjenu voditelja, tj. videod"okeja. Sli%nim putem krenula je i hrvatska
NovaTV. Stoga ne %udi da rezultati provedenog promatranja u dje%jem vrti#u govore o dje%jim
idolima kao $to su Edo Majka, Thompson, )koro, Rafo, Severina, Nera, Ked"o i sl., Rezultati
promatranja u slavonskim dje%jim vrti#ima o vremenskoj koli%ini gledanja televizije vrlo su
razli%iti. U 48% dje%jih vrti#a djeca uop#e nisu gledala TV, 13% je gledalo jednom do 20 minuta,
21% gledalo je dva do tri dana tjedno po 15 minuta i to u odre&eno vrijeme kad je crtani lm, I7%
ih gleda svaki dan po pola sata, 9% ih gleda i do dva sata dnevno. Iz iznesenih rezultata mo"e se
zaklju%iti da se televizija uglavnom ne gleda %esto u dje%jim vrti#ima. Me&utim, u 9% dje%jih vrti#a
to je zabrinjavaju#e puno vremena. Miki# (2001) iznosi tri razloga kod djece za gledanje televizije:
humor, neustra$ivi junaci i akcija. To otkriva $to djeca o%ekuju od televizije, a to je zabava,
relaksacija, vic, napetost, zanimljivost, mogu#nost poistovje#ivanja s junacima, otkrivanje novih
svjetova. Sve to zadovoljava njihovu znati"elju. Od televizijskih "anrova prednost daju crtanim
serijama i lmovima. "Dje%aci u crtanim lmovima preferiraju akcijske prizore, a djevoj%ice to
smatraju 'dje%jim serijama'. One vi$e vole lmove koji obiluju emocijama i melodramati%no$#u.
Pritom ne zanemaruju humor, tempo i napetost, ali ne vole gledati grube borbe i lmove koji
obiluju trikovima" (Miki#, 2001, 251). )to se ti%e programa u promatranim dje%jim vrti#ima, to su
crtani lmovi, emisija Dobro jutro Hrvatska, serija Smogovci, a gledaju se i reprize Story Super
Nove.
Od 1977. godine televizija je kroz video, preko lmova na kazetama jo$ vise iskori$ten medij.
Tako zapo%inje razdoblje velike videokonzumacije. Svaka takva pojava uz svoju korisnost sadr"i i
negativne pojave. *esto se mo"e %uti kritika kako video razvija pasivno gledanje, pove#ava
izolaciju promatra%a, smanjuje me&uljudsku komunikaciju, smanjuje osobnu inicijativu, a neki idu
i tako daleko da nagla$avaju kako video na neki na%in "paralizira" ljudsku ma$tu i smanjuje
kreativnost. Ove primjedbe odnose se na djecu koja "ive u takvom obiteljskom okru"ju u kojem su
zapostavljena i usamljena, orijentirana sama na sebe. Plem%i# (1982) upozorava da se djeca s
takvim socijalnim i psihi%kim preddispozicijama %esto ne snalaze u svijetu koji ih okru"uje, te
jedino u TV konzumaciji pronalaze svoj svijet. Video je uz televizor u$ao i u dje%ji vrti#, a %esto
video kasete donose upravo djeca kako bi ugo&aj gledanja "dobrog" crti#a, ili lma odre&enoga
"anra, podijelili s prijateljima. Ovdje je neosporna uloga i strategija odgojitelja. *injenica je da
POKRETNESLike DJECA I TELEVIZIJA
5
rezultati promatranja u dje%jem vrti#u govore da se u 14% vrti#a video gleda svaki drugi dan do
sat vremena, u 27% vrti#a 2 puta tjedno po pola sata, a u 59% vrti#a se uop#e nije gledao video u
promatranih pet dana. U jednom vrti#u je to bila edukativna emisija o minama, vezano uz temu
odgojno-obrazovnog rada.
UTJECAJI TELEVIZIJE NA DIJETE
Mediji mogu imati na djecu pozitivan i negativan u%inak, a kakav #e on biti, ovisi ponajprije o
tomu na koji im na%in konzumenti pristupaju. U tome je vrlo zna%ajna uloga starijih osoba, prije
svega roditelja, dje%jeg vrti#a i $kole, onih osoba koje mogu pomo#i u tome da djeca na ostanu
samo pasivni promatra%i, nego da aktivno vrednuju informacije. Niz je %imbenika koji utje%u na to
ho#e li poruka koju dijete prima putem medija, imati pozitivan ili negativan utjecaj na razvoj
njegove li%nosti. Roditelji na to ponajbolje mogu utjecati odabirom sadr"aja koji #e dijete gledati.
Na jednom okruglom stolu o utjecaju medija koji je odr"an u Zagrebu 1999. godine spomenut je
alarmantan primjer jednosatne dje%je televizijske emisije u kojoj je otkriveno %ak 26 scena
nasilja (Europska konvencija o kulturi, 1996). Takvi sadr"aji mogu kod djece izazvati strah,
agresivnost, intelektualnu pasivnost i emocionalne krize, mogu negativno utjecati na razvoj ma$te
i kriti%kog razmi$ljanja, pa %ak ostaviti i somatske posljedice. Zbog negativnih poruka s televizije
dijete mo"e imati poreme#aje spavanja, prehrane, a kod djece koja provode pred televizorom du"e
vrijeme, mo"e se zabilje"iti pove#ani kolesterol pa i sklonost povredama i depresiji (Todorovi#,
2004). Nadalje, mogu pokazivati razli%ite patolo$ke simptome kao $to je agresivno pona$anje, lo$
i isprekidan san, no#ne more i apetit za proizvodima koji se reklamiraju. Ve# sa 14 mjeseci djeca
opona$aju ono $to vide na televiziji i naj%e$#e ne razlikuju ma$tu od stvarnosti. U tom kontekstu
posebno zabrinjava podatak iz ameri%kog istra"ivanja, o tome da je najve#i postotak djece pred
televizorom generacija onih izme&u 5 i 14 godina, upozorava Mu$anovi# (2004). Kako su ta djeca
najotvorenija i za razli%ite reklamne poruke koje oblikuju njihov stav o svijetu, danas je sve vi$e
ogla$iva%a koji to iskori$tavaju, te zbog toga zavr$avaju na sudu i pla#aju visoke kazne. Svjedoci
smo da se i djeca %esto iskori$tavaju za prikazivanje reklama koje obi%no nemaju ni$ta s
djetetovim do"ivljajem svijeta, ali imaju s tr"i$nom utakmicom i potro$njom.
NASILJE NA TELEVIZIJI
Slika u pokretu koja li%i stvarnom "ivotu jaka je i ima sna"an utjecaj na gledatelja. Nasilje na lmu
mo"e se prikazati puno stra$nije nego $to ono u stvarnom "ivotu mo"e biti. U Americi su
provedena istra"ivanja o tome koliko televizijska publika u odre&enom vremenskom razdoblju
mo"e vidjeti nasilja. Rezultati su pokazali visoke brojke: od 455 glavnih protagonista s TV-
programa 50% njih je zavr$avalo u %inu nasilja, 10% je ubijeno, a 5% ih je izvr$ilo samoubojstvo,
iznosi Musanovi# (2004). Agresivni medijski junaci uzori su djeci $irom svijeta. Ve#ina djece u
svijetu zna tko je Terminator ili Supermen, divi mu se i ve#ina njih "eli bili njemu nalik, pa se stoga
izra&uju i igra%ke sli%ne njima. Gotovo sve nau%ne studije potvr&uju to da nasilje na televiziji mo"e
imati kratkoro%an i dugoro%an u%inak na gledatelja, nagla$ava Plem%i# (1982). Kratkoro%no
djelovanje obja$njava se modelom "podra"aj-reakcija", npr. gledatelj neposredno opona$a
pona$anje lmskoga junaka-nasilnika. No, mnogo %e$#i i dublji utjecaj ima dugoro%no primanje
agresivnih kategorija kao vlastitog shva#anja i tuma%enja cjelokupne stvarnosti. Dugoro%nim se
utjecajem stvara klima koja je otvorenija i tolerantnija prema nasilju, pa #e se nasilje sve vi$e
primjenjivati kao na%in rje$avanja problema. Nitko ne mo"e izbje#i, utjecaj televizijskog nasilja ili
pak $tetu koju uzrokuju oni koji su se njemu prepustili. Gledaju#i ubojstva i uni$tavanje stvari,
djeca u%e da stvari nemaju nikakvu vrijednost, da "ivot "ivotinja nema nikakvu vrijednost, da "ivot
%ovjeka nema nikakvu vrijednost i da je planet na kojemu "ivimo pakao u kojem svatko mo"e
uni$titi sve i svakoga, samo ako to po"eli, nagla$ava Mu$anovi# (2004)! Agresivno rje$avanje
koniktnih situacija koje demonstriraju televizijski junaci, dijete pretvara u scenarij koji se priziva
u pomo# u srodnoj koniktnoj situaciji, upozorava Plem%i# (1982). S obzirom na to da nasilje %ini
znatan dio televizijskoga programa, ono mo"e imati posljedice na do"ivljaj stvarnosti i pona$anje
djece. Vrijedi li da nas roditelji opominju za nasilni%ko pona$anje, kada je na bilo prikazano ne$to
drugo? Netko je to snimio, drugi su kupili, netko tre#i je odobrio prikazivanje na televiziji, netko je
kod djeteta stvorio naviku gledanja.
POKRETNESLike DJECA I TELEVIZIJA
6
METODI"KI PRISTUP GLEDANJU TELEVIZIJE
Televizija se danas name#e i kao tre#i suodgojiitelj, kao autoritet, pored oca i majke. Televiziju ne
mo"emo ukinuti, ali mo"emo nau%iti kako s njom kvalitetno "ivjeti. Glavni je problem za roditelje
kako zajedno s djecom birati najbolje iz TV-programa. Roditelji, s djecom trebaju birati program
koji #e djeca gledati, te paziti da televizija ne zavlada djetetom, nego da mu ono postane sredstvo,
stoga moramo razviti televizijsku kulturu kojoj je cilj stvoriti televizijsku kulturu za sve, predla"e
Plem%i# (1982). Da bi se to postiglo, nu"no je obratiti pozornost na niz %esto nevidljivih reakcija. U
prvom redu treba preispitati sebe kao roditelja, jer djeca uvijek opona$aju svoje roditelje, pa %ak i
u postupanju s televizijom, te valja obratiti pozornost na to koliko vremena tro$e na gledanje
televizije. Utjecaj je sna"niji ukoliko zajednica, posebice neposredno okru"enje, podr"ava
vrijednosti, obrasce pona$anja koje televizija prikazuje. Postoje na%ini koji mogu pomo#i
roditeljima i odgojiteljima da se smanji utjecaj televizije na stavove djece, ako ga se ve# ne mo"e
potpuno otkloniti. Kako preventivno djelovati i kakva bi pravila trebalo postaviti kada je rije% o
gledanju televizije? Pa"ljivo organizirano gledanje televizije je korisno. Potrebno je dogovoriti s
djecom pravila o tome koliko vremena mogu gledati televiziju, kada je mogu gledati, koje su im
emisije dozvoljene. Kad se pa"ljivo napravi ovaj raspored, onda se trebaju pridr"avati tih pravila,
jer znamo da djeca i samoinicijativno uklju%uju TV kod ku#e.

S djecom je potrebno razgovarati, zajedni%ki obaviti ku#ne obveze, poigrati se i razmijeniti dnevna
doga&anja i sl., a tek onda uklju%iti TV. Me&utim, vrlo %esto dijete slijedi primjer upravo roditelja,
bilo oca ili majke, koji ulaskom u ku#u odmah uklju%e TV. Najprihvatljivije bi bilo gledanje
televizije zajedno s djecom. To mo"e biti mnogo zabavnije. Nakon gledanja mo"e se s djecom
razgovarati o onome $to se gledalo, dobro se zabaviti i nasmijati. Ako roditelji za to ne mogu
uvijek na#i vremena, mogu to %initi bar povremeno. Kako u odgojno-obrazovnim ustanovama,
tako bi i kod ku#e bilo po"eljno razgovarati s djecom o programu, likovima, moglo bi se
raspravljati o glavnoj radnji, $to bi oni mijenjali, $to ih se najvi$e dojmilo i sl. Zajedni%ko gledanje i
rasprava daje priliku da se djeci uka"e na ono $to je ispravno i ono $to je pogre$no u tim
programima. Ovim na%inom djeca postaju suci ili bar kriti%ari a ne samo bi#a izgubljena u
elektronskim signalima. U nekim europskim zemljama, primjerice, postoje kampanje za tjedne bez
televizije, pa je i to jedna od ideja koja bi se mogla koristiti na razini cijele zemlje, ali i lokalno, u
dje%jem vrti#u i u roditeljskom domu. Presudan utjecaj na to kako #e dijete primiti medijsku
poruku svakako ima dru$tvo, ne samo ono u $irem smislu, nego i ono s kojim dijete gleda
televizijske emisije. Na taj se na%in, naime, razgovara o vi&enom sadr"aju, %uju se razli%ita
mi$ljenja i stvara kriti%ka atmosfera, koja poma"e tome da dijete ono $to je vidjelo ne uzima
zdravo za gotovo.
STUDIJA br.5
NASILJE U MEDIJIMA
(elja svakog djeteta je da "ivi u porodici u kojoj vlada atmosfera ljubavi, topline, sigurnosti i
povjerenja, gdje su roditelji bri"ni, odgovorni i puni razumijevanja, i gdje se konikti rje$avaju na
miran i konstruktivan na%in. Uprkos nastojanju ve#ine roditelja da porodi%ni "ivot $to pozitivnije
osmisle, u stvarnosti je to mnogo slo"enije.
Ranije smo spomenuli da na%in funkcioniranja jedne porodice ovisi od brojnih %inilaca (socijalne
zrelosti, mentalnog i emocionalnog sklopa roditelja, njihovog imovinskog stanja i ranijih "ivotnih
iskustava, prisutnosti problema alkoholizma i narkomanije, bra%nog statusa roditelja,
temperamenta djeteta, interpersonalnih relacija i dr.). Kako #e se djeca osje#ati i na%in na koji #e
se ona odnositi prema drugima u velikoj mjeri ovisi o na%inu na koji roditelji tretiraju svoju djecu u
intimnoj atmosferi porodi%nog doma. Osim tih unutra$njih %inilaca, porodi%ni "ivot i sistem
vrijednosti koji porodica njeguje, izlo"eni su i djelovanju spolja$njih utjecaja sredine i kulturalnog
konteksta u kojem porodica funkcionira.
POKRETNESLike DJECA I TELEVIZIJA
7
Dramati%na socijalna i kulturna revolucija prisutna u posljednjih 60 godina, sve ubrzaniji tempo
"ivota, centralizirana edukacija, automatizirani proces rada, utrka za stjecanjem materijalnih
dobara, urbanizacija, sve ve#i broj gradova i naselja u kojima su alkohol, droga i nasilje postali
nezaobilazni sastavni dio svakodnevnice, doprinijeli su ve#em otu&enju %ovjeka, kako od dru$tva
tako i od porodice. Djeca su postala pasivni primaoci plodova roditeljskog rada, sa sve vi$e
slobodnog vremena i sve manje aktivnog u%e$#a u interpersonalnim relacijama unutar porodi%nog
miljea. Takav "ivotni stil najpogubnije se odra"ava na emocionalne veze bliskih osoba, osobito
roditelja i djece, kvalitet roditeljskog nadzora, te dinamiku i strukturu same porodice.
Inovacija televizora zna%ajan je doga&aj koji se kao dio socijalne revolucije desio kasnih 40-tih
godina XX stolje#a. Ta sprava ima pozitivne u%inke u smislu edukacije i primjerenih oblika zabave,
ali se pokazalo da njeno prisustvo u svakom doma#instvu ima i mnogo negativnih u%inaka na
porodi%ni "ivot. Televizija izla"e mlade ljude nepo"eljnim vrijednostima, uklju%uju#i nasilje i druge
kriminalne radnje, kao i nepo"eljnim politi%kim i moralnim shvatanjima koja su, nerijetko, u
koliziji sa porodi%nim sistemom vrijednosti i ubje&enjima. Stereotipovi pojedinih TV-likova koji se
prikazuju imaju malo zajedni%kog sa stvarno$#u. Izlaganje novim i razli%itim idejama nije
negativno, ali je prevelika izlo"enost tim idejama zbunjuju#a, osobito kada gledanje televizije
zauzima mjesto i vrijeme koje bi trebalo provoditi u interakciji sa drugima. Veliki broj ljudi provodi
sate gledajuci TV. Umnogome prisutne sosticirane televizijske reklame ulivaju "udnju za
materijalnim dobrima kako bi se popunila praznina uzrokovana izolacijom i nedostatkom
interakcije sa drugima koja je od posebnog zna%aja za adekvatan rast i razvoj mladih.
Rezultati novijih studija o u%incima televizijskog nasilja obeshrabruju jer ne pokazuju da je u tri i
pol decenije, koliko je proteklo od najve#e kampanje pokrenute protiv ove vrste nasilja do danas,
do$lo do bitnijeg smanjenja koli%ine nasilja koje se emitira i koje, uzgred, umanjuje u%inke
gledanja danas vec rijetkih prosocijalnih i edukativnih TV-programa. Uvo&enje restrikcije za
pojedine producente i marketin$ke ogla$iva%e tako&er se pokazalo nedovoljnim, a u isto vrijeme
bilo je okrivljeno za prekora%enje granica cenzure i kr$enje prava na slobodu govora. Televizijske
mre"e danas zara&uju ogromne svote novca i njihova poruka je jasna!
Uprkos tome, zaokupljeni svakodnevnim obavezama, roditelji nerijetko svoju odgajateljsku ulogu
prepu$taju televizijskoj kutiji, zaboravljaju#i pri tome na negativnosti kojima danas obiluju
programski TV-sadr"aji (verbalni dueli, zi%ki obra%uni, kidnapiranje, seksualno zlostavljanje,
plja%ke, ubistva, amoralne sapunice, neukusne reklame itd). Sa razvojem visoke tehnologije,
satelitske mre"e, digitalnih kamera i dr., stanje se dodatno zakomplicira, a dje%ija pornograja
postala je svugdje prisutna. Slobodna prodaja pornografskih %asopisa, uprkos postoje#im
legislativama, pristup internetu bez roditeljskog nadzora, te sve prisutnije televizijsko nasilje
predstavljaju samo jo$ jedna vrata vi$e ka putu koji vodi zlu.
Imaju#i u vidu da je utjecaj medija na razvoj i pona$anje individue vi$estruk, ne mo"emo a da se
ne zapitamo: Da li moje dijete dobija ili gubi gledanjem TV? Da li moje dijete u%i da bude nasilno
gledaju#i nasilje? Da li sam ja nasilan/nasilna? Da li je nasilje protuzakonito?
Utjecaj televizije na razvoj djeteta
Prema rezultatima studije obavljene u SAD-u, u periodu ranog djetinjstva, djeca uzrasta 2-5
godina, provedu prosje%no 30-54 sata sedmicno ispred TV-ekrana (Winn, 1985). U slu%aju djece
pred$kolskog uzrasta (5-6 godina), gledanje televizije dramati%no se poveca, da bi se u $kolskom
uzrastu ono postepeno smanjilo (Anderson i sur., 1986). Me&utim, postavlja se pitanje: $ta dijete
pred$kolskog uzrasta dobija a $ta gubi provode#i vrijeme ispred malih ekrana? Ta oblast
istra"ivanja do$la je do neo%ekivanih odgovora na pitanja da li odre&eni televizijski programi
pozitivno djeluje na kognitivne funkcije hendikepiranog djeteta, da li TV u%i pozitivnim socijalnim
vje$tinama, te da li televizijsko nasilje uzrokuje i poti%e agresiju u slu%aju pred$kolske djece.
POKRETNESLike DJECA I TELEVIZIJA
8
Ulaskom TV-sprava u na$e domove, o%ekivanja su bila da #e to rezultirati %e$#im okupljanjem i
zbli"avanjem %lanova porodice. No, ubrzo se pokazalo da ta vrsta porodi%nog okupljanja nije
uvijek ona vrsta zajedni$tva koja poticajno djeluje na razvoj. Naime, iako okupljeni ispred TV
ekrana, za vrijeme gledanja televizije %lanovi porodice manje vremena provode u me&usobnim
razgovorima i igri dok, s druge strane, sva&a u porodici postaje sve prisutnija: o programu koji #e
se gledati, vremenu za zajedni%ki obrok i vremenu odlaska na spavanje. Ukratko, uklju%ivanje TV-
ekrana, ne samo da dovodi do porasta tenzija u porodi%nom krugu nego, u isto vrijeme, umanjuje
potencijal za pozitivnu komunikaciju njenih clanova.
Prema Bronfenbrenneru, gledanje televizije mo"e isklju%iti proces koji transformira dijete u
%ovjeka. Primarna negativnost televizije, dakle, ne le"i samo u pona$anju koje ona proizvodi nego
i u pona$anju koje ona spre%ava, tj. uskra#uje, kao $to su zajedni%ki razgovori i igra, pozitivna
interakcija, porodi%na veselja i diskusije iz kojih dijete najve#im dijelom u%i i na osnovu kojih se
formira njegov karakter i lik.
Roditelji, medutim, vrlo %esto visoko rangiraju prednosti televizije. Za razliku od njih, razvojni
psiholozi ne smatraju je istinskim djetetovim prijateljem, jer da bi dostiglo ciljeve socijalnog i
emocionalnog razvoja, potrebno je da dijete $to vi$e vremena provodi u grupnim aktivnostima i
interakciji sa drugima. To se posebice odnosi na prekomjerno stidnu, povucenu i pasivnu, tj.
socijalno neprilagodljivu djecu koja %esto koriste TV kako bi izbjegla kontakt i igru sa drugima.
Ukoliko ne bi provodila tako mnogo vremena ispred malih ekrana, takva djeca mogla bi se
okoristiti razli%itim vrstama grupnih aktivnosti koje poti%u razvoj socijalnih vje$tina i dovode do
porasta nivoa samopo$tovanja i stupnja socijalnog funkcioniranja.
Druga strana medalje kada je u pitanju gledanje televizije, je koliko pozitivnog TV donosi djeci, te
da li odre&eni programski sadr"aji uistinu potpoma"u proces socijalnog, emocionalnog i
kognitivnog rasta i razvoja. Treba se prisjetiti da je u pred$kolskom uzrastu linija razgrani%enja
izme&u ma$te i realnosti jo$ uvijek zamagljena i da djeca vjeruju u ono $to vide, bilo to stvarno ili
ne. *ak i kada je ono $to gledaju stvarno, ve#ina djece razumije i zapamti vrlo malo jer je njihov
kognitivni kapacitet u toj dobi ograni%en.
Utjecaj televizije na pona$anje djeteta
Televizijsko nasilje, bilo da se radi o u"asavaju#im i uznemiruju#im novostima iz svijeta i kod nas,
bilo zatupljuju#im i amoralnim sapunicama neukusnih i beskorisnih poruka koje se vec decenijama
bezrezervno nude kako odraslima tako i djeci (mogu#e sa namjerom odvla%enja pa"nje od
nezavidne stvarnosti!), te vulgarnim nastupima estradnih li%nosti, nekim reklamama, kao i
nasilni%kom i agresivnom pona$anju junaka akcionih lmova, pa i nekih crti#a, kroz %ovjekovu
psihu zasigurno ne prolazi a da ne ostavi svoj prljavi trag.
Otuda se %esto postavlja pitanje $ta djeca zapravo dobijaju gledanjem TV, te u kom obliku i u kojoj
mjeri televizijsko nasilje i nedosljedno po$tivanje Kodeksa o emitiranju TV-programa imaju
negativnog utjecaja na pred$kolarce?
Iako se ve# prije ne$to vi$e od tri decenije do$lo do zaklju%ka da postoji uzro%no-posljedi%na veza
izme&u televizijskog nasilja i agresivnog pona$anja (Gerbner i sur., 1979, 1980; Huston, 1983),
povezanost televizije i agresije i nadalje je %est predmet psiholo$kih istra"ivanja. Utvrdeno je, %ak,
da se programski sadr"aji koji za temu imaju nasilje naj%e$#e emitiraju u okviru vikend-programa
i djeci omiljenih animiranih lmova. To saznanje ne %udi ako se prisjetimo da glavni likovi iz crti#a
ciljeve %ijem ostvarenju te"e uglavnom posti"u bez obzira na druge, koriste#i se pri tome
agresivnim i nasilnim sredstvima.
Prema Rusthonu, gledaoci u%e gledanjem televizije, a $ta nau%e ovisi od toga $ta gledaju. Djeca,
veoma podlo"na negativnim utjecajima svake vrste nasilja, po%inju gledati na svijet kao nasilan i
zloban, pla$e#i se sve vi$e da i sami ne postanu "rtve. Vremenom, $to su vi$e izlo"ena nasilju u
medijima, po"eljet #e da vide sve vi$e nasilja, kako tokom zabavnih aktivnosti tako i u stvarnom
"ivotu. Na taj na%in ona postaju manje osjetljiva na agresiju i nasilje, kao i na one koji zbog nasilja
POKRETNESLike DJECA I TELEVIZIJA
9
pate, pasivno prihvataju#i agresiju koja dolazi od drugih ljudi. Gledaju#i na nasilje kao na
prihvatljiv na%in rje$avanja konikta, sve vi$e ispoljavaju antisocijalno i agresivno pona$anje.
To je u potpunoj suprotnosti sa porukom koju djeca pred$kolskog uzrasta treba da prime, budu#i
da i sami vode veliku borbu sa kontroliranjem i usmjeravanjem vlastite agresije koju, po prirodi
ljudskog bi#a, u sebi ve# nose. Rezultati istra"ivanja ukazuju da dje%aci mnogo vi$e vremena
provode uz programske sadr"aje koji za temu imaju nasilje nego djevoj%ice, te da dje%aci koji
dolaze iz porodica ni"eg dru$tvenog stale"a radije sjede ispred malih ekrana dok se na njima
emitira nasilje nego dje%aci iz vi$ih slojeva dru$tva. Saznanja do kojih se do$lo govore u prilog
dvostrukoj vezi izmedu agresije i televizije: s jedne strane - gledanje nasilja uzrokuje agresiju, a s
druge strane - agresivna djeca vi$e su eksponirana nasilju na televiziji. )to dijete vi$e vjeruje da
TV prikazuje "ivot upravo onakvim kakav jeste, $to se ja%e identicira sa agresivnim likovima koje
gleda, i $to %e$#e ima agresivne fantazije, agresija postaje stvarnijom i sve prisutnijom (Huesmann
i sur., 1984).
(ivjeti sa televizijom, me&utim, ne podrazumijeva neophodno samo njene negativne utjecaje jer
roditelji mogu nadzirati $ta njihova djeca na TV gledaju, u koje vrijeme i koliko dugo. Gledanje
crti#a u jutarnjim satima, prije polaska u vrti# ili $kolu ili, pak, pred spavanje, ne preporu%uje se
budu#i da akcioni sadr"aji u njima aktiviraju pa"nju i uznemiravaju djetetov duh umjesto da ga
umire. Najbolji na%in kori$tenja televizije je zajedni%ko gledanje programa kada roditelji
umnogome mogu pomo#i djetetu razgovaraju#i o vi&enim sadr"ajima, pri %emu dijete u%i da uo%i
razlike izme&u TV stvarnosti i stvarnog "ivota, tj. izme&u nasilja u crti#u i realno mogu#e
surovosti ljudskog bi#a sa svim njenim posljedicama, izme&u TV-stereotipa i stvarnih ljudi,
izme&u primamljivih reklama i neophodnosti njihovog ograni%enja.
U zaklju%ku mo"emo re#i da televizija ima veliki utjecaj na socijalno pona$anje gledalaca %ije
usmjerenje ovisi o sadr"aju programa. Ukoliko TV-ku#e putem malih ekrana %e$#e promoviraju
prosocijalne obrasce pona$anja (u%tivost, ljubaznost, suosje#anje, uzajamno pomaganje, respekt i
sl.), mo"e se o%ekivati da #e djeca, u relacijama sa drugima, usvojiti takvu vrstu ophodenja, a da
#e, ukoliko je emitiranje (prikazivanje) antisocijalnog pona$anja i nekontrolirane agresije
u%estalije, tada taj obrazac pona$anja prihvatiti kao normu.
STUDIJA br.6
Most kids plug into the world of television long before they enter school. According to the Kaiser
Family Foundation (KFF):
two-thirds of infants and toddlers watch a screen an average of 2 hours a day
kids under age 6 watch an average of about 2 hours of screen media a day, primarily TV
and videos or DVDs
kids and teens 8 to 18 years spend nearly 4 hours a day in front of a TV screen and almost
2 additional hours on the computer (outside of schoolwork) and playing video games
The American Academy of Pediatrics (AAP) recommends that kids under 2 years old not watch any
TV and that those older than 2 watch no more than 1 to 2 hours a day of quality programming.
The rst 2 years of life are considered a critical time for brain development. TV and other
electronic media can get in the way of exploring, playing, and interacting with parents and others,
which encourages learning and healthy physical and social development.
As kids get older, too much screen time can interfere with activities such as being physically
active, reading, doing homework, playing with friends, and spending time with family.
POKRETNESLike DJECA I TELEVIZIJA
10
Of course, TV in moderation can be a good thing: Preschoolers can get help learning the alphabet
on public television, grade schoolers can learn about wildlife on nature shows, and parents can
keep up with current events on the evening news. No doubt about it TV can be an excellent
educator and entertainer.
But despite its advantages, too much television can be detrimental:
Children who consistently spend more than 4 hours per day watching TV are more likely to
be overweight.
Kids who view violent acts are more likely to show aggressive behavior but also fear that
the world is scary and that something bad will happen to them.
TV characters often depict risky behaviors, such as smoking and drinking, and also
reinforce gender-role and racial stereotypes.
Children's advocates are divided when it comes to solutions. Although many urge for more hours
per week of educational programming, others assert that zero TV is the best solution. And some
say it's better for parents to control the use of TV and to teach kids that it's for occasional
entertainment, not for constant escapism.
That's why it's so important for you to monitor the content of TV programming and set viewing
limits to ensure that your kids don't spend too much time parked in front of the TV.
Violence
To give you perspective on just how much violence kids see on TV, consider this: The average
American child will witness 200,000 violent acts on television by age 18. Kids may become
desensitized to violence and more aggressive. TV violence sometimes begs for imitation because
violence is often promoted as a fun and e!ective way to get what you want.
Many violent acts are perpetrated by the "good guys," whom kids have been taught to admire.
Even though kids are taught by their parents that it's not right to hit, television says it's OK to bite,
hit, or kick if you're the good guy. This can lead to confusion when kids try to understand the
di!erence between right and wrong. And the "bad guys" on TV aren't always held responsible or
punished for their actions.
Young kids are particularly frightened by scary and violent images. Simply telling kids that those
images aren't real won't console them, because they can't yet distinguish between fantasy and
reality. Behavior problems, nightmares, and di+culty sleeping may follow exposure to media
violence.
Older kids also can be frightened by violent images, whether they appear on ctional shows, the
news, or reality-based shows. Reasoning with kids this age will help them, so it's important to
provide reassuring and honest information to help ease fears. However, consider not letting your
kids view programs that they may nd frightening.
Risky Behaviors
TV is full of programs and commercials that depict risky behaviors (such as drinking alcohol,
doing drugs, smoking cigarettes, and having premarital sex) as cool, fun, and exciting. And often,
there's no discussion about the consequences of those actions.
POKRETNESLike DJECA I TELEVIZIJA
11
For example, studies have shown that teens who watch lots of sexual content on TV are more
likely to initiate intercourse or participate in other sexual activities earlier than peers who don't
watch sexually explicit shows.
Alcohol ads on TV have actually increased over the last few years and more underage kids are
being exposed to them than ever. A recent study by the Center on Alcohol Marketing and Youth
(CAMY) found that youth exposure to alcohol ads on TV increased by 30% from 2001 to 2006.
And although they've banned cigarette ads on television, kids and teens can still see plenty of
people smoking on programs and movies airing on TV. This kind of "product placement" makes
behaviors like smoking and drinking alcohol seem acceptable. In fact, kids who watch 5 or more
hours of TV per day are far more likely to begin smoking cigarettes than those who watch less
than the recommended 2 hours a day.
Obesity
Health experts have long linked excessive TV-watching to obesity a signicant health problem
today. While watching TV, kids are inactive and tend to snack. They're also bombarded with ads
that encourage them to eat unhealthy foods like potato chips and empty-calorie soft drinks that
often become preferred snack foods.
Studies have shown that decreasing the amount of TV kids watched led to less weight gain and
lower body mass index (BMI a measurement derived from someone's weight and height).
Commercials
According to the AAP, kids in the United States see 40,000 commercials each year. From the junk
food and toy advertisements during Saturday morning cartoons to the appealing promos on the
backs of cereal boxes, marketing messages inundate kids of all ages. And to them, everything
looks ideal like something they simply have to have. It all sounds so appealing often, so
much better than it really is.
Under the age of 8 years, most kids don't understand that commercials are for selling a product.
Children 6 years and under are unable to distinguish program content from commercials,
especially if their favorite character is promoting the product. Even older kids may need to be
reminded of the purpose of advertising.
Of course, it's nearly impossible to eliminate all exposure to marketing messages. You can
certainly turn o! the TV or at least limit kids' watching time, but they'll still see and hear
advertisements for the latest gizmos and must-haves at every turn.
But what you can do is teach kids to be savvy consumers by talking about the products advertised
on TV. Ask thought-provoking questions like, "What do you like about that?," "Do you think it's
really as good as it looks in that ad?," and "Do you think that's a healthy choice?"
Explain, when kids ask for products advertised, that commercials and other ads are designed to
make people want things they don't necessarily need. And these ads are often meant to make us
think that these products will make us happier somehow. Talking to kids about what things are
like in reality can help put things into perspective.
To limit kids' exposure to TV commercials, the AAP recommends that you:
Have your kids watch public television stations (some programs are sponsored or
"brought to you" by various companies, although the products they sell are rarely
POKRETNESLike DJECA I TELEVIZIJA
12
shown).
Record programs without the commercials.
Buy or rent children's videos or DVDs.
Understanding TV Ratings and the V-Chip
Two ways you can help monitor what your kids watch are:
1. TV Parental Guidelines. Modeled after the movie rating system, this is an age-group rating
system developed for TV programs. These ratings are listed in television guides, TV listings
in your local newspaper, and on the screen in your cable program guide. They also appear
in the upper left-hand corner of the screen during the rst 15 seconds of TV programs. But
not all channels o!er the rating system. For those that do, the ratings are:
% TV-Y: suitable for all children
% TV-Y7: directed toward kids 7 years and older (kids who are able to distinguish
between make-believe and reality); may contain "mild fantasy violence or comedic
violence" that may scare younger kids
% TV-Y7-FV: fantasy violence may be more intense in these programs than others in
the TV-Y7 rating
% TV-G: suitable for a general audience; not directed specically toward kids, but
contains little to no violence, sexual dialogue or content, or strong language
% TV-PG: parental guidance suggested; may contain an inappropriate theme for
younger kids and contains one or more of the following: moderate violence (V),
some sexual situations (S), occasional strong language (L), and some suggestive
dialogue (D)
% TV-14: parents strongly cautioned suitable for only kids over the age of 14;
contains one or more of the following: intense violence (V), intense sexual
situations (S), strong language (L), and intensely suggestive dialogue
% TV-MA: designed for adults and may be unsuitable for kids under 17; contains one
or more of the following: graphic violence (V), strong sexual activity (S), and/or
crude language (L)
2. V-chip (V is for "violence"). This technology lets you block TV programs and movies you
don't want your kids to see. All new TV sets that have screens of 13" or more now have
internal V-chips, and set-top boxes are available for TVs made before 2000. The V-chip
allows you to program your TV to display only appropriately rated shows blocking out
other, more mature shows.
The Federal Communications Commission (FCC) requires that V-chips in new TVs
recognize the TV Parental Guidelines and the age-group rating system and block those
programs that don't adhere to these standards.
For many, the rating system and V-chip may be valuable tools. But there is some concern that the
system may be worse than no system at all. For example, research shows that preteen and teen
boys are more likely to want to see a program if it's rated MA (mature audience) than if it's PG
(parental guidance suggested). And parents may rely too heavily on these tools and stop
monitoring what their kids are watching.
POKRETNESLike DJECA I TELEVIZIJA
13
Also, broadcast news, sports, and commercials aren't rated, although they often present
depictions of violence and sexuality. The rating system also doesn't satisfy some family advocates
who complain that they fail to give enough information about a program's content to allow parents
to make informed decisions about whether a show is appropriate for their kids.
So even if you've used the V-chip to program your TV or a show features the age-group ratings,
it's still important to preview shows to determine whether they're appropriate for your kids and
turn o! the TV if they're not.
Teaching Good TV Habits
Here are some practical ways to make TV-viewing more productive in your home:
Limit the number of TV-watching hours:
, Stock the room in which you have your TV with plenty of other non-screen
entertainment (books, kids' magazines, toys, puzzles, board games, etc.) to
encourage kids to do something other than watch the tube.
, Keep TVs and internet connections out of bedrooms.
, Turn the TV o! during meals.
, Don't allow kids to watch TV while doing homework.
, Treat TV as a privilege to be earned not a right. Establish and enforce family TV
viewing rules, such as TV is allowed only after chores and homework are
completed.
Try a weekday ban. Schoolwork, sports activities, and job responsibilities make it tough to
nd extra family time during the week. Record weekday shows or save TV time for
weekends and you'll have more family togetherness time to spend on meals, games,
physical activity, and reading during the week.
Set a good example by limiting your own TV viewing.
Check the TV listings and program reviews ahead of timefor programs your family can
watch together (i.e., developmentally appropriate and nonviolent programs that reinforce
your family's values). Choose shows that foster interest and learning in hobbies and
education (reading, science, etc.).
Preview programs before your kids watch them.
Come up with a family TV schedule that you all agree upon each week. Then, post the
schedule in a visible area (e.g., on the refrigerator) so that everyone knows which programs
are OK to watch and when. And make sure to turn o! the TV when the "scheduled"
program is over instead of channel surng.
Watch TV together. If you can't sit through the whole program, at least watch the rst few
minutes to assess the tone and appropriateness, then check in throughout the show.
POKRETNESLike DJECA I TELEVIZIJA
14
Talk to kids about what they see on TV and share your own beliefs and values. If something
you don't approve of appears on the screen, you can turn o! the TV, then use the
opportunity to ask thought-provoking questions such as, "Do you think it was OK when
those men got in that ght? What else could they have done? What would you have done?"
Or, "What do you think about how those teenagers were acting at that party? Do you think
what they were doing was wrong?" If certain people or characters are mistreated or
discriminated against, talk about why it's important to treat everyone fairly, despite their
di!erences. You can use TV to explain confusing situations and express your feelings
about di+cult topics (sex, love, drugs, alcohol, smoking, work, behavior, family life).
Talk to other parents, your doctor, and teachers about their TV-watching policies and kid-
friendly programs they'd recommend.
O!er fun alternatives to television. If your kids want to watch TV but you want to turn o!
the tube, suggest that you all play a board game, start a game of hide and seek, play
outside, read, work on crafts or hobbies, or listen and dance to music. The possibilities for
fun without the tube are endless so turn o! the TV and enjoy the quality time together.
ZAKLJU"AK:

ideja za spot o zajedni&kom gledanju televizije

spot koji obja$njava znakove restrikcije

spot o vremenu koje dijete smije provesti gledaju'i televiziju

lo$ utjecaj na djecu zbog neprimjerenog sadr(aja (kcija ili stvarnost)

nedostatak obiteljskog (ivota usljed prekomjernog gledanja televizije

POKRETNESLike DJECA I TELEVIZIJA
15