CORNEILLE

Pierre Corneille, roen 1606., kolovanje kod Isusovaca utjecalo je na njegov

svjetonazor(ast i moral) i ljubav prema kazalitu. Postigao je prvi pravi trijumf s
tragedijom Cid. Drama govori o ljubavi izmeu Rodriga, zvanog Cid, i Himene. To je
prva velika drama fran. klasicizma, a oslanja se na panj. nacionalni ep Pjesmu o
Cidu. Tema je sukob asti i osjeaja. Naime, Himenin otac je uvrijedio Cidovog oca, te
je ovaj poslao sina da mu se osveti. Cid ubija oca svoje ljubavnice, a Himena
razoarana od kralja trai osvetu za smrt oca. Rodrigo je pomilovan od kralja jer je u
meuvremenu pobijedio u bitci koja je spasila dvor od Maura, te Himena pristaje
udati se za njega. Corneille je jasno prikazao kralja kao autoritet, to moemo
povezati sa moi koju je Luj XIII imao nad svojim podanicima. Ipak, ovo dvoje
mladih vee ljubav, ali su jaki i osjeaji asti i dunosti. Vidljiv je klasicistiki
racionalizam. Ljubav je na drugom mjestu, dok prevladava razum. Nakon ove
tragedije, Corneille je postao slavan i slavljen u Francuskoj. Dok se nije povukao iz
knjizevnosti na neko vrijeme radi prepirke s Francuskom akademijom.

RACINE
Jean Racine, roen 1639., djetinjstvo je proveo u samostanu Port-Royalu.
Mranjaka vizija ivota protezat e se kroz sve Racineove drame, jasno pokazujui
kolik je jansenizam utjecao na njega. Nakon to ga je glasovita Akademija primila
pod svoje okrilje, pie Fedru. Njegova Fedra je doivjela stroge kritike deurnih
kritiara, pa se povukao iz kazalinog ivota. U radu Jeana Racinea vidi se opreka
izmeu kranskih tenji te razbludna i strastvena temperamenta. Dok Corneillea
smatraju pjesnikom volje, Racine je pjesnik strasti. Za razliku od Corneillea,
Racine je sklon razumijevanju ljudskih osjeaja, tjeskoba i slabosti. To su drame koje
obrauju ljubavne zaplete s krajnjom jednostavnou. Dakle, A voli B, B voli C, C voli
D cijeli spektar neuzvraenih ljubavi, to se moda i najbolje vidi u njegovom
remek-djelu Fedri koja je esto proglaavana najljepom tragedijom u knjievnosti.



MOLIERE
Jean Baptist Poquelin, roen 1622. godine, iako u poetku nije bio dobro prihvaen
kad je bilo rije o njegovim tragedijama, ak su ga znali gaati i jabukama, komedije
su mu bile vie nego izvrsno prihvaene. Pisao je visoke komedije, a bio je i
najznaajniji klasicistiki komediograf. Pripadao je kraljevskoj kazalinoj druini i
nacionalnoj kui Comedie Francois. Uzori su mu bili Plaut i Terencije, te
renesansne komedije. Pri izvedbi njegovog Tartuffea, dolazi do skandala. U Tartuffu
Moliere ismijava licemjerstvo pobonika. Jansenisti, isusovci i ti takozvani pobonici
su podigli veliku galamu zbog teme koju je Moliere obradio, i nakon pisanja biskupu
i Drubi Presvetog Sakramenta, komedija je bila zabranjena. Za vrijeme te zabrane,
Moliere pie krtac po uzoru na Plauta(komedija karaktera i drutva), zatim
komedije-balete Graanin plemi, te Umiljeni bolesnik. Pisao je i farse: Umiljeni
rogonja, te komedije intrige: Scapinove spletke. Georges Danden- prvi prijevod
Moliera u svijetu. Franezarije- prijevodi i prerade Molierovih djela u Dubrovniku,
u 18. st. (Umiljeni bolesnik= Nemonik u pameti, te krtac=Andro Stitikeca.
krtac- tek nakon njegove smrti dobiva status njegove najbolje komedije. Ima 5
inova, prvi je put izvedena u Parizu 1668.g. Preuzeta je od Plautove Aularije.
Klasicistika komedija- manje cijenjena od tragedija, niski stil. Znaajni pisci:
Moliere, Godloni, Beaumarchais(opere).