1

01. nastavak
Oivjela ideja stvaranja sveope hrvatske
organizacije
U iseljenoj Hrvatskoj HSS strogo zastupa stajalite da je on jedini od naroda u
Hrvatskoj godine 1938. izabrani demokratski predstavnik hrvatskoga naroda,
pa prema tome ne priznaje pravo tzv. krovnim hrvatskim emigrantskim
politikim udrugama da govore u ime hrvatskog naroda u domovini i
emigraciji. Smatra da je jedina politika stranka koja ima legitimitet voditi
narod do prvih slobodnih izbora u Hrvatskoj
Pie: Ivan izmi
Nakon sloma hrvatskoga proljea u prosincu 1971., u
hrvatskoj politikoj emigraciji oivjela je ideja o
stvaranju jedne sveope hrvatske organizacije koja bi,
kada to narod u domovini vie ne moe, titila
opehrvatske interese. Meutim, ideja o stvaranju opeg
hrvatskog narodnog predstavnitva, u kojemu bi se trebale
okupiti sve hrvatske organizacije i skupine u
izbjeglitvu, potjee iz ezdesetih godina.
Prvi pokuaj ujedinjenja uinjen je u rujnu 1961. na
estom hrvatskom saboru u Chicagu, kada je osnovan
pripremni odbor pod imenom privremenog Hrvatskog narodnog
vijea, u koje su uli predstavnici raznih hrvatskih
organizacija i drutava iz SAD-a i Kanade sa zadatkom da
provedu organizaciju opehrvatskog kongresa, koji bi
raspravio o mogunosti osnivanja svehrvatskog tijela kao
nositelja opehrvatske osloboditeljske borbe u emigraciji.
Spomenuti pripremni odbor sazvo je Svehrvatski kongres u
New Yorku (u kolovozu 1962.), koji su organizirali
Ujedinjeni ameriki Hrvati, i na njega pozvao sve hrvatske
2
politike skupine, organizacije , drutva i istaknute
pojedince.
Sudionici Kongresa, na komu su bile zastupljene sve
hrvatske dravotvorne politike skupine, osim Hrvatske
seljake stranke i Hrvatskog oslobodilakog pokreta,
prihvatili su 31. kolovoza 1962. naelnu deklaraciju i
privremeni pravilnik organizacije , koja je dobila ime
Hrvatsko narodno vijee. U Sredinji odbor uli su
sljedei: Ibrahimbeg Dini, predsjednik; Miro Gal,
dopredsjednik; Tomislav Mesi, tajnik; Branimir Jeli
(Njemaka), Ivan Orani (Argentina), Milivoj Mostovac
(Kanada), Milan Blaekovi (Argentina) i Sreko Rover
(Australija), kao lanovi.
Kongres je predvidio sazivanje drugog zasjedanja
najkasnije u roku od dvije godine, ali do toga nije dolo,
ponajvie zbog potekoa politike naravi, koje su
onemoguile djelatni opstanak organizacije ve od
zasjedanja u New Yorku. Izostanak suradnje izmeu Hrvatske
seljake stranke i Hrvatskog oslobodilakog pokreta bio je
najvaniji razlog neuspjeha u djelovanju Hrvatskoga
narodnoga vijea 1962. godine.
Nakon Drugoga svjetskoga rata Hrvatska seljaka stranka,
najvea politika stranka u Hrvatskoj, nastavila je
djelovati u emigraciji, gdje je bila aktivna i prije rata.
Vladko Maek je, preko Austrije i Francuske, doao u
Sjedinjene Drave i nastanio se u Washingtonu. Cijelo
vrijeme izbjeglitva bio je aktivan. Posjeivao je HSS-ove
ogranke diljem SAD-a i Kanade, drao govore i pisao lanke
u tjedniku Hrvatski glas u Winipegu u Kanadi.
Maek u emigraciji nije mijenjao osnove stranakoga
politikoga programa nego ih je samo prilagodio
novonastalim poslijeratnim politikim prilikama.
Stajalite prema politikim zbivanjima u Hrvatskoj
formulirao je ovako: Nemogue je uspostaviti demokratsko
drutvo ako nije zasnovano na viestranakom politiko
sistemu.
Potujui to politiko naelo, HSS je od samog svog
poetka 1904. godine zapoeo okupljati hrvatski narod u
svoje redove, suprotstavljajui se prvo maarskom nasilju,
a iza Prvoga svjetskoga rata velikosrpskoj diktaturi.
3
Stranka nije prihvatila politiku Hitlerovih i
Mussolinijevih eksponenata u Hrvatskoj u Drugom svjetskom
ratu, a poslije rata odluno se suprotstavlja
komunistikoj diktaturi. Hrvatski iseljenici ne mogu
djelotvorno provoditi HSS-ov program u Hrvatskoj zbog
tamonjih politikih prilika.
Zbog toga je njihova dunost da budu aktivni u politikom
ivotu svoje nove domovine i tako pridonose borbi protiv
komunistikih diktatura. Svaki iseljeni Hrvat treba biti
veleposlanik svoga naroda u zemlji u kojoj ivi.
Tako hrvatski iseljenici daju svome narodu u domovini
neprocjenjivu moralnu pomo u njegovoj tekoj borbi za
pravednost, ovjenost i za slobodu pojedinca i hrvatskog
naroda kao cjeline.
Na tim politikim naelima stranka je nastavila djelovati
u iseljenoj Hrvatskoj, strogo zastupajui stajalite da je
HSS jedini od naroda u Hrvatskoj godine 1938. izabrani
demokratski predstavnik hrvatskog naroda, pa prema tome ne
priznaje pravo tzv. krovnim hrvatskim emigrantskim
politikim udrugama da govore u ime hrvatskog naroda u
domovini i emigraciji. HSS-ovi ogranci u drugim zemljama
ne smiju ni sudjelovati u bilo kakvim zajednikim akcijama
s tim tzv. hrvatskim organizacijama.
Taj zahtjev zasnivali su na naelu legaliteta: HSS je
1938. godine na izborima u Hrvatskoj dobio opu potporu
hrvatskog naroda. Prema tome, ta je stranka imala
legitimitet voditi narod do prvih slobodnih izbora u
Hrvatskoj.
Dr. Ante Paveli je poslije rata nastavio akciju
okupljanja svojih pristaa u emigraciji, pa je Argentina s
Buenos Airesom bila glavno stjecite ustakih emigranata.
Nova akcija Ante Pavelia bla je osnivanje Hrvatske
dravotvorne stranke. Glasilu Hrvatski domobran mijenja
ime u Hrvatska.
Zapravo, bilo je sve to novo ime za ustaki pokret: ono je
bilo primjerenije poratnom razdoblju poslije poraza
faizma i nacizma s kojima je ustaki pokret bio povezan.
No ubrzo (1956.) Paveli nastoji proiriti svoju
emigrantsku politiku aktivnost pretvaranjem stranke u
Hrvatski oslobodilaki pokret (HOP). Izjavu o utemeljenju
4
HOP-a, koja je objavljena u dvotjedniku Hrvatska, osim dr.
Pavelia, potpisali su dr. Daferbeg Kulenovi, dr.
Vjekoslav Vrani, ing. Ivica Frkovi, dr. Andrija Ili i
Josip Markovi (svi pripadnici biveg Ustakog pokreta),
te dr. Ivan Kordi, dr. Stjepan Hefer, ing. Ivo arini i
Stipe Matijevi, pripadnici HSS-ova desnoga krila.

(Nastavlja se)
(Vjesnik, 30. kolovoza 2004.)


02. nastavak
Plodna razmjena ideja, prijedloga i
rasprava o potrebi ujedinjenja hrvatskih
dravotvornih snaga
lanovi HOP-a, u interesu zajednikog stvaranja slobodne hrvatske drave,
oprataju hrvatskim komunistima, ali ne zaboravljaju da su hrvatski
komunisti ti koji su svjesno ruili Nezavisnu Dravu Hrvatsku i stvorili novu
Jugoslaviju. Politika iskljuivost i nespremnost na suradnju Hrvatske
seljake stranke i Hrvatskog oslobodilakog pokreta s drugim politikim
opcijama negativno su se odrazile na jedinstveno djelovanje u hrvatskoj
politikoj emigraciji
Pie: Ivan izmi
Djelatnost Hrvatskoga oslobodilakoga pokreta (HOP)
zasnivala se na naelima iz prve ustake emigracije.
Sredinjica HOP-a bila je u Buenos Airesu, a imala je
ogranke u zemljama Zapadne Europe, Sjedinjenim Dravama,
Kanadi i Australiji. Njihovi lanovi bili su pripadnici
bive hrvatske vojske za vrijeme Nezavisne Drave Hrvatske
koji su poslije rata u izbjeglitvu nastavili slijediti
politika stajalita dr. Ante Pavelia.
Disciplinarno i dosljedno provoenje uputa dr. Ante
Pavelia bitna su obiljeja lanova HOP-a u tim poratnim
godinama. Veina kasnije pridolih Hrvata postali su
5
lanovima HOP-a, koji je tada bio najmasovnija hrvatska
politika organizacija u emigraciji.
Unato politikim, ideolokim i ekonomskim promjenama u
svijetu i domovini, HOP nije nikada zapravo promijenio
svoj program rada i politiko-nacionalna stajalita koja
je zacrtao dr. Ante Paveli. HOP je i dalje uivao podrku
mnogih Hrvata i njegov utjecaj na politiki ivot
hrvatskih doseljenika bio je veoma velik.
To je posebno vano kad se ima na umu da veinu vodeih
lanova HOP-a nisu vie sainjavali pripadnici bivih
hrvatskih oruanih snaga, nego mladi Hrvati koji su bili
roen i odgojeni u komunistikoj Jugoslaviji, a mnogi u
iseljenitvu.
lanovima HOP-a i mnogim drugim Hrvatima ime dr. Ante
Pavelia bilo je simbolom hrvatske dravnosti, hrvatske
granice na Drini, hrvatskog prkosa nadmonijem
neprijatelju i spremnosti polaganja ivota za obranu
Hrvatske. lanovi HOP-a, u interesu zajednikog stvaranja
slobodne hrvatske drave, oprataju hrvatskim komunistima,
ali ne zaboravljaju da su hrvatski komunisti ti koji su
svjesno ruili Nezavisnu Dravu Hrvatsku i stvorili novu
Jugoslaviju.
Na tom politikom programu elnitvo HOP-a zauzelo je
vrsto stajalite kako je ta politika organizacija jedini
pravi zastupnik hrvatskoga naroda. Stoga svaka suradnja s
drugim hrvatskim politikim udrugama nije doputena.
Politika iskljuivost i nespremnost na suradnju Hrvatske
seljake stranke i Hrvatskoga oslobodilakog pokreta s
drugim politikim opcijama negativno su se odrazile na
jedinstveno djelovanje u hrvatskoj politikoj emigraciji.
To je bio razlog da su neki istaknuti ljudi iz HSS-a
djelovali samostalno.
I u HOP-u poslije Pavelieve smrti 28. prosinca godine
1959. u Madridu jedna skupina ustakih emigranata odvojila
se u posebnu organizaciju pod istim imenom, a na elu joj
je bio Vjekoslav Vrani, koji se udaljio od tvrde
politike Pavelievih nasljednika.
Glavno glasilo bilo im je Hrvatski narod.
6
Otada su, do demokratskih promjena u Hrvatskoj 1990.,
djelovala dva HOP-a matini i reorganizirani HOP a
to se tie naela, ustrojstva, organizacijskog djelovanja
i glavnoga cilja, izmeu tih dvaju krila nije bilo velike
razlike. Ipak lanovi reorganiziranog HOP-a sudjelovali su
na osnivakoj sjednici Hrvatskoga narodnoga vijea (HNV) u
Kanadi u Torontu 1974. godine.
Razvoj politikih uvjeta u Hrvatskoj, nacionalno
osvjeivanje dijela hrvatskih komunista, koje je dovelo
do hrvatskoga proljea, i tragini dogaaji zbog odluka
donesenih u Karaorevu 171., dokazali su jo jednom
potrebu da ujedinjena i organizirana emigracija aktivno
sudjeluje u borbi za obnovu hrvatske dravnosti.
Isto tako dolazak sve vie Hrvata na privremeni rad u
Zapadnu Europu pretvorio se u izazov politikoj emigraciji
da taj dio hrvatskoga naroda, prisiljenog na pealbu,
osvijesti nacionalno i ukljui prikladnim pristupom u
zajedniku borbu.
Sve je to pridonijelo da se putem emigrantskog tiska, te
pismenih veza i osobnih dodira razvije plodna razmjena
ideja , prijedloga i rasprava o potrebi ujedinjenja
dravotvornih snaga u jedno sredinje tijelo, te o njegovu
ustrojstvu i zadacima.
Godine 1968. dolo je do sastanka predstavnika
revidiranog HOP-a (R) iz Argentine i Ujedinjenih
amerikih Hrvata, na kojemu je zakljueno da se pristupi
osnivanju kontinentalnih vijea za uspostavu Drave
Hrvatske s ciljem to brega i to lakeg stvaranja
sredinje organizacije.
Na temelju tog dogovora, 29. lipnja 1969. u Clevelandu
dvadeset sjeveroamerikih i kanadskih organizacija
osnivaju Sjevernoameriko vijee za nezavisnost Hrvatske,
dok 6. oujka 1970. u Buenos Airesu predstavnici
Hrvatskoga narodnog otpora, Hrvatske republikanske
stranke, Hrvatskog domobrana i HOP-a (R) potpisuju povelju
o osnutku Vijea Hrvata June Amerike za uspostavu Drave
Hrvatske.
U srpnju 1973. predstavnici Kontinentalnog vijea June
Amerike i Hrvatskog narodnog odbora za Europu potpisuju
izjavu kojom se zagovara stvaranje kontinentalnih vijea u
Europi i Australiji kao i sredinjeg hrvatskog
7
predstavnitva. Zahvaljujui toj inicijativi, 25. kolovoza
u Mnchenu predstavnici Hrvatskoga narodnog odbora,
Ujedinjenih Hrvata Njemake, Hrvatske republikanske
stranke i Radnikog centra iz vedske potpisuju naelnu
izjavu za stvaranje Europskog kontinentalnog vijea, do
osnutka kojega dolazi 4. studenoga u Karlsruhe.
U meuvreenu se osniva Kontinentalno vijee za Australiju,
a izjavu o potpori sredinjem predstavnitvu potpisuju
predstavnici Hrvatske mladei, Hrvatskog narodnog otpora,
Hrvatskog narodnog odbora, Ujedinjenih Hrvata i hrvatskih
drutava Bosna i Sydney.

(Nastavlja se)
(Vjesnik, 31. kolovoza 2004.)


03. nastavak
Danas vie nema vanijega hrvatskog
politiara koji bi se odricao hrvatske drave
ili se u tome samo kolebao
Svrha je i temeljni zadatak Hrvatskoga narodnoga vijea kao
izvanstranakoga hrvatskog dravotvornog tijela djelatno pomagati hrvatski
narod svim prikladnim sredstvima i nainima borbe u njegovu zahtjevu i
nastojanju da ostvari svoju slobodnu i samostalnu dravu Hrvatsku. Slobodna
i samostalna drava Hrvatska mora obuhvaati sav etniki i povijesni prostor
hrvatskoga naroda u kojoj e biti suveren jedino hrvatski narod
Pie: Ivan izmi
Tijekom 1973. u Sjedinjenim Dravama osniva se
organizacija Ujedinjeni hrvatski fondovi, kojoj se
prikljuuju brojna hrvatska drutva u sjevernoamerikim
gradovima Chicagu, Los Angelesu i Clevelandu. Glavni je
cilj organizacije prikupljanje novanih sredstava za borbu
za osloboenje Hrvatske.
8
Od 23. do 25. studenoga 1973. odran je Hrvatski sabor u
Chicagu u zajednikoj organizaciji Ujedinjenih amerikih
Hrvata i Ujedinjenih hrvatskih fondova. U skladu s duhom
koji je vladao za vrijeme Sabora i s obzirom na to da su
ve bila osnovana kontinentalna vijea u cijelom svijetu,
predstavnici kontinentalnih vijea June i Sjeverne
Amerike, uvjereni u potpuno sazrijevanje ideje o stvaranju
hrvatskoga sredinjega predstavnitva, najavili su
slubeno da e se saborovanje za osnutak toga
predstavnitva odrati od 1. do 3. veljae 1974. u Torontu
u Kanadi.
Tim inom i osnivanjem vijea na svim kontinentima, nije
vie bilo prepreka za uspjeni osnutak zajednikoga
hrvatskoga politikoga tijela.
Zasjedanje Osnivakoga sabora Hrvatskoga narodnog vijea
odrano je, kako je i najavljeno, u anadi od 1. do 3.
veljae 1974. u prostorijama hotela Andora u Torontu.
Uoi zasjedanja Bogdan Radica je u Novoj Hrvatskoj (br.
2/1974.), meu ostalim, napisao:
Hrvati se moraju sloiti i pred svijetom istupiti kao
cjelina. To je duboko opravdana i legitimna tenja. Malen
smo narod, razbacani po svim kontinentima, posvuda se o
nama govori, svagdje nas znaju. Ali jo nismo bili kadri
stvoriti tijelo koje bi nas dostojno predstavljalo. S
mnogim se naim ljudima koji istupaju u inozemstvu dogaa
ono to se zbivalo s Kvaternikom, kad su mu, u Parizu ili
u Torinu, francuski i talijanski dravnici govorili:
'Znamo Kouta i u ije ime on govori, ali ne znamo
Kvaternika niti koga on predstavlja.'
Treba ipak priznati da stanje nije tako beznadno. Danas
vie nema vanijega hrvatskog politiara koji bi se
odricao hrvatske drave ili se u tome samo kolebao. To je
zajedniki nazivnik svih politikih struja, ma koliko
suprotne bile. A to je neobino vano pred svijetom.
Velike sile jo nemaju alternative za Jugoslaviju, i
upravo bi zato jedinstveno i odgovorno vodstvo velike i
svuda cijenjene hrvatske emigracije, kako politike tako i
ekonomske, moglo najvie djelovati na strane krugove.
Samo dobro organizirano hrvatsko predstavnitvo moe druge
uvjeriti da jednako tako sreena hrvatska drava moe
osigurati mir i poredak na Balkanu bolje od Jugoslavije.
Kongres u Torontu trebao je utvrditi i analizirati
9
mnogobrojna i kompleksna pitanja kao to su: pravi sadraj
i znaenje hrvatskoga proljea i uzroci njegova neuspjeha;
stanje u domovini nakon Karaoreva; mogui razvoj
situacije u domovini nakon Titova nestanka; utjecaj vojske
u jugopolitici unutranjoj i vanjskoj; odnosi s
preanskim pravoslavcima; odnosi i suradnja s nesrpskim
narodima Jugoslavije; hrvatsko radnitvo u inozemstvu;
posljedice eventualne ekonomske recesije u Zapadnoj Europi
na nae radnitvo i na stanje u domovini; odnosi u
emigraiji: organizirane politike grupe, neovisni
intelektualci, neorganizirane rodoljubne mase, emigrantski
tisak itd.; politika Amerike, velikih zapadnoeuropskih
sila i Sovjeta koja se odnosi na Hrvatsku.
Na Saboru u Torontu bili su nazoni predstavnici svih
politikih stranaka i drutava osim HSS-a i HOP-a, zatim
predstavnici kontinentalnih vijea, drugih drutava i
organizacija, i mnogo vie ili manje istaknutih javnih
radnika, nezavisnih intelektualaca koji su bili aktivni u
raznim drutvenim, kulturnim, prosvjetnim i sportskim
institucijama. tovie, dolo je na svoju ruku i nekoliko
istaknutih haesesovaca, meu kojima su najpoznatiji bili
dr. Dinko uljak i dr. Stanko Vujica.
Budui da nije bilo uputno ustanoviti koji od sudionika
ima pravo glasa, jer bi to znailo iskljuiti a priori dio
na skupu prisutnih, predstavnici Sjevernoamerikog
kontinentalnog vijea, u svojstvu organizatora, pozvali su
na sastanak, dan prije otvaranja saborovanja, delegacije
HOP-a (R), Hrvatske republikanske stranke, Hrvatskog
narodnog odbora, Hrvatskog narodnog odpora i Hrvatskog
odbora za Venezuelu da izmijene ideje o ustrojstvu
buduega sredinjeg tijela.
Nastojalo se da se izae pred plenum sa zajednikim
prijedlogom, jer je vladalo uvjerenje da bi se tako
sprijeila eventualna konfrontacija i, prema tome,
izbjegla potreba za glasanjem.
Nakon trodnevnoga saborovanja izabran je Privremeni odbor
Hrvatskoga narodnoga vijea. Za predsjednika je izabran
Ante Doen.
Temeljni dokument Hrvatskoga narodnoga vijea prihvaen na
Saboru u Torontu bio je Ustav. On je sadravao i
programska naela prema kojima je svrha i temeljni zadatak
Hrvatskoga narodnoga vijea kao izvanstranakoga hrvatskog
10
dravotvornog tijela djelatno pomagati hrvatski narod svim
prikladnim sredstvima i nainima borbe u njegovu zahtjevu
i nastojanju da ostvari svoju slobodnu i samostalnu dravu
Hrvatsku.
Slobodna i samostalna drava Hrvatska ora obuhvaati sav
etniki i povijesni prostor hrvatskoga naroda u kojoj e
biti suveren jedino hrvatski narod.

(Nastavlja se)
(Vjesnik, 1. rujna 2004.)


04. nastavak
Iseljena Hrvatska ne moe na sebe
preuzeti ulogu naroda u domovini niti ga
moe zamijeniti
Proljeari koji su pobjegli iz Jugoslavije dobili su velik broj glasova i svi su
izabrani u vodstvo HNV-a, ponajprije zahvaljujui rastuem raspoloenju u
hrvatskom iseljenitvu za potrebom opehrvatskog pomirenja. Te mlade
dravotvorne Hrvate iz domovine, bez obzira na bitne ideoloke razlike
izmeu njih, stari su ustaki izbjeglice objeruke prigrlili. Zato to su u njima
prepoznali nasljednike u borbi za samostalnu hrvatsku dravu. Argentinska,
kao uostalom i ostale hrvatske sredine, dali su Bruni Buiu i njegovim
istomiljenicima snanu potporu
Pie: Ivan izmi
Ustavom, kao temeljnim dokumentom Hrvatskoga narodnoga
vijea, takoer je odreeno da e Hrvatski dravni sabor
izabran na slobodnim izborima donijeti odluke o nazivu
drave, njenu politikom, drutvenom i gospodarskom
sustavu i demokratskom ureenju kao i o njenim
meunarodnim odnosima.
Svim dravljanima i graanima slobodne i samostalne Drave
Hrvatske, bez obzira na narodnost, vjeru, politiko
uvjerenje, spol, rasu i stale, uz jednake dunosti
11
pripadat e i biti osigurana jednaka i sva ljudska i
graanska prava.
Tijela Hrvatskoga narodnoga vijea jesu: Sabor, Izvrni
odbor, Nadzorni odbor i asni sud.
Sabor, vrhovno tijelo Hrvatskoga narodnoga vijea, ima
iskljuivo pravo odluivati o svim ustavnim inima i
odredbama Vijea. Sabor djeluje trajno, odnosno do izbora
Hrvatskoga dravnoga sabora u slobodnoj i samostalnoj
Drvi Hrvatskoj i ne prisvaja sebi ulogu i znaenje
Hrvatskoga dravnog sabora.
To politiko stajalite Hrvatskoga narodnoga vijea
izneseno je u platformi Sabora: Iseljena Hrvatska ne moe
na sebe preuzeti ulogu naroda u domovini niti ga moe
zamijeniti. Ono to iseljena Hrvatska moe uiniti jest da
se politiki djelatno organizira (...) sa svrhom da
upozori svjetsku javnost na besmislenost podravanja jedne
razjedinjene i slabe Jugoslavije . (...) Povijesno
iskustvo u bivoj Jugoslaviji svjedoi da je demokratsko-
parlamentarni sustav zapadno-europskog tipa neodriv zbog
toga to demokratizacija Jugoslavije znai i njen raspad.
Osnivaima Hrvatskoga narodnoga vijea bilo je jasno da je
za uspjeh u svijetu koji se do tada oblikovao bilo
potrebno prilagoditi adekvatan nain djelovanja. Posebno
je bilo potrebno neutralizirati prigovor da je hrvatski
narod podijeljen, da ima stotine razliitih organizacija
koje sve govore razliitim glasovima i zapravo ne znaju
to hoe.
Za postignue svojega programa Hrvatsko narodno vijee
slui se svim prikladnim sredstvima, koja su u skladu sa
zakonodavstvima drava u kojima Hrvati ive. Ta prikladna
sredstva trebala su u sredinama svoga djelovanja nai
informacijski uredi, koji su neposredno nakon odravanja
Osnivakoga sabora u Torontu formirani u svim zemljama i
veim mjestima gdje su Hrvati ivjeli.
Uz informacijske urede organizirana su u svim jaim
hrvatskim zajednicama tijela za suradnju, odnosno za
zajednike nastupe pod nazivnikom meudrutveni odbori.
Cilj informacijskih ureda i meudrutvenih odbora bio je
suprotstaviti promidbu za hrvatske probitke onoj
jugoslavenskoj.
12
Nakon Helsinke deklaracije (1975.), koju je potpisala
Jugoslavija, a koja je svim potpisnicima jamila
nepovredivost granica, kao i razvoja Europske zajednice,
Hrvatskoj su u tom smislu ostala dv polja rada: ljudska
prava i samoodreenje naroda.
Na sljedeem, prvom redovitom Saboru Hrvatskoga narodnoga
vijea, u rujnu 1975., takoer u Torontu, za predsjednika
Sabora izabran je dr. Dinko uljak, za predsjednika
Izvrnog odbora dr. Stanko Vujica, za glavnoga tajnika
ing. Boidar Abjani.
Budui da je predsjednik Izvrnog odbora Hrvatskoga
narodnoga vijea prof. Stanko Vujica umro od klijenuti
srca u Kanadi u rujnu 1976., predsjedniku je dunost
preuzeo potpredsjednik Janko Skrbin, i obnaao je do
treega redovitoga sabora u Londonu, kada je tu dunost od
njega preuzeo dr. Mate Metrovi.
On je tu dunost obnaao do rasputanja Hrvatskoga
narodnoga vijea nakon uspostave hrvatske drave, na
zadnjem redovitom zasjedanju HNV-a sredinom oujka 1990. u
Stuttgartu.
Drugi sabor odrao se od 6. do 10. listopada 1977. u
Hotelu Ramada Inn u Bruxellesu uz dozvolu tamonjih
vlasti i unato estokim jugoslavenskim prosvjedima.
U vrijeme osnivanja Hrvatskoga narodnoga vijea, u
emigraciji su bili aktivni proljeari koji su pobjegli iz
Jugoslavije poslije izvanredne sjednice Predsjednitva SKJ
u Karaorevu ili, kao Bruno Bui i Franjo Mikuli, nakon
to su izdrali zatvorske kazne.
Uoi drugoga redovitog saborovanja HNV-a i oni su se
ulanili u Hrvatsko narodno vijee i kandidirali se za
sabornike. Dobili su velik broj glasova i svi su izabrani
u vodstvo HNV-a, ponajprije zahvaljujui rastuem
raspoloenju u hrvatskom iseljenitvu za potrebom
opehrvatskog pomirenja.
Te mlade dravotvorne Hrvate iz domovine, bez obzira na
bitne ideoloke razlike izmeu njih, stari su ustaki
izbjeglice objeruke prigrlili. Zato to su u njima
prepoznali nasljednike u borbi za samostalnu hrvatsku
dravu.
13
Argentinska, kao uostalom i ostale hrvatske sredine, dali
su Bruni Buiu i njegovim istomiljenicima snanu potporu
u izborima za Drugi sabor 1977. u Bruxellesu. Bruno Bui
dobio je najvie glaova.
U Bruxellesu izabrani su u trideseterolani Sabor na
odgovorne dunosti: Franjo Mikuli, predsjednik Sabora,
Hrvoje Lun, tajnik, Bruno Bui, proelnik Ureda za
promidbu, Zlatko Markus, proelnik Ureda za vanjske veze,
dr. Ernest Bauer izabran je za proelnika Politikoga
ureda.
U Sabor je izabran i Stipe Bilandi iz Hrvatskoga
narodnoga otpora.

(Nastavlja se)
(Vjesnik, 2. rujna 2004.)


05. nastavak
Protiv Jugoslavije i za hrvatsku dravu
Hrvati raznih politikih struja i generacija,
a ne samo emigracija iz 1945.
Vodstvo Hrvatskoga narodnog vijea izabrano u Bruxellesu nije bilo politiki
homogeno nego pluralistiko. Za predsjednika Izvrnog odbora izabran je
bivi ustaki omladinac Janko Skrbin, dok je na mjesto predsjednika
Sabora izabran bivi partizanski omladinac Franjo Mikuli. Iako su shvatili
svu vanost ukljuivanja proljeara u Hrvatsko narodno vijee, pa i u
vodstvenu strukturu, dio starije generacije u emigraciji bio je spreman
prihvatiti novodole i mlau generaciju, no s time da bude pod njihovim
vodstvom, daleko u drugom planu
Pie: Ivan izmi
Zahvaljujui izboru etvorice proljeara, Drugi je sabor
predstavljao zbliavanje stare i mlade generacije i
ideoloki susret desniara s ljeviarima. Ta injenica
14
davala je svima nadu u to uspjeniji rad u tom saborskom
razdoblju, i u tom duhu se i odralo saborovanje.
Osim smjernica za budui rad, Drugi sabor donio je Poruku
hrvatskom narodu i politiku Rezoluciju o pravu hrvatskoga
naroda na samoodreenje. Izglasana je isto tako rezolucija
u kojoj se osuuju anonimni napadaji u tisku i irenje
lanog sumnjienja dunosnika i lanova Hrvatskoga
narodnoga vijea.
Izbor proljeara na visoke dunosti u Hrvatskom narodnom
vijeu pokazao je da su protiv Jugoslavije i za hrvatsku
dravu Hrvati raznih politikih struja i generacija, a ne
samo oni koji su otili u emigraciju 1945. godine.
Hrvatsko narodno vijee na taj je nain igralo ulogu
mosta izmeu novije, ostkaraorevske i starije hrvatske
emigrantske generacije.
Odmah na poetku Bruno Bui, novoizabrani proelnik Ureda
HNV za promidbu, pridaje osobitu pozornost hrvatskim
radnicima po europskim zemljama (gastarbeiterima), i u tu
svrhu poinje izdavati Hrvatski vjesnik u depnom formatu
i posjeivati mjesne organizacije po Europi. Istodobno
radi na mnogim novim inicijativama, zahvaljujui ugledu
koji je uivao i dobrim domovinskim vezama posredovanjem
kojih je redovito dobivao povjerljive informacije.
Godinu dana prije Sabora u Bruxellesu, nekolicina
hrvatskih emigranata u Sjedinjenim Dravama otela je
zrakoplov. Ta je otmica bila posljedica toga to je
ameriki tisak ignorirao hrvatski pokret u Hrvatskoj i
vie-manje podravao beogradski reim.
Da bi privukli pozornost svjetskoga tiska i ostalih
medija, neki su lanovi Hrvatskoga narodnoga otpora
poduzeli oajniki teroristiki korak. Za vrijeme weekenda
od 10. do 12. rujna 1976. Zvonko Bui, njegova ena
Julienne, roena u Americi, i jo tri pomagaa oteli su
jedan TWA putniki zrakoplov, koji su, nakon polijetanja
iz New Yorka, prisilili da sleti u Parizu. Otmiari su
traili da najvee amerike novine objave njihov Appeal to
the American People i posebnu deklaraciju. U njima su
opisali hrvatsku borbu za slobodu. Tako su prisili
svjetske medije da piu o hrvatskom pitanju.
Naalost, u New Yorku na Grand Central Stationu
(kolodvor), jedan je policajac poginuo od bombe to su je
15
otmiari ondje ostavili. U Parizu su otmiari uhieni i
poslije im je u New Yorku sueno.
Nakon otmice TWA-ova zrakoplova na Zapadu i u Americi
mnogo se pisalo o sloenom hrvatskom problemu unutar
Jugoslavije . Teko je rei koliko je taj in zranog
gusarstva (air piracy) koristio hrvatskom pitanju. To se
odnosi i na kasniji hrvatski teroristiki napad na
jugopredstavnitvo blizu Ujedinjenih naroda u New Yorku.
Hrvatski tisak i veina hrvatskih organizacija naelno su
osuivali i ograivali se od teroristikih akcija.
Zbog estih otmica zrakoplova meunarodna javnost je tada
otro osuivala svaki teroristiki in i dranje talaca.
Hrvatski napad na TWA pao je u vrlo nezgodno vrijeme, ali
se nije dogodio sluajno. Bilo je to 1976., kada je
Amerika slavila svoju 200. obljetnicu neovisnosti. aica
mladih hrvatskih rodoljuba, meu njima i jedna Amerikanka,
eljeli su tako upozoriti Sjedinjene Drave da se i
Hrvatska bori za neovisnost i da bi je Amerika trebala u
tome podrati i izvui je iz okvira Jugoslavije .
Neto kasnije, tijekom 1980. i 1981. godine, uslijedila su
masovna uhienja lanova Hrvatskoga narodnoga otpora u
Sjedinjenim Dravama i Kanadi pod optubom da su bili
umijeani u terorizam u SAD-u, odnosno da su sudjelovali u
pravljenju i podmetanju eksplozivnih naprava u prostorije
jugoslavenskog konzulata, jugoslavenske banke i drugih
jugoslavenskih ustanova, kao i u prostorije navodno
projugoslavenski orijentiranih hrvatskih iseljenika.
Radikalne aktivnosti hrvatskih emigranata neposredno su se
odrazile na odnose u Hrvatskom narodnom vijeu.
Vodstvo HNV-a izabrano u Bruxellesu nije bilo politiki
homogeno nego pluralistiko. Za predsjednika Izvrnog
odbora izabran je bivi ustaki omladinac Janko Skrbin,
dok je na mjesto predsjednika Sabora izabran bivi
partizanski omladinac Franjo Mikuli. Iako su shvatili
svu vanost ukljuivanja proljeara u Hrvatsko narodno
vijee, pa i u vodstvenu strukturu, dio starije generacije
u emigraciji bio je spreman prihvatiti novodole i mlau
generaciju, no s time da bude pod njihovim vodstvom,
daleko u drugom planu.
16
Rije je o tzv. minimalistima, koji su zagovarali
iskljuivo politiko djelovanje Hrvatskoga narodnoga
vijea i oslonac na zapadne politike imbenike. Meu
njima su bil urednici i glavni suradnici Hrvatske revije,
asopisa na panjolskom jeziku Studia Croatica i
londonskog polumjesenika Nova Hrvatska.
Ta skupina nije bila politiki potpuno odreena, ali su
ipak meu njima prevladavali minimalisti, posebice
urednik Nove Hrvatske Jaka Kuan.
Jo na zasjedanju Osnivakoga sabora Hrvatskoga narodnoga
vijea 1975. u Torontu izabran je za proelnika Ureda HNV
za tisak i promidbu Jaka Kuan. Mnogi se nisu slagali s
politikom linijom Nove Hrvatske, ali su priznavali da je
rije o kvalitetnom listu, pa su postojale velike nade da
e taj izbor dati novi impuls zajednikom radu na
propagandistikom polju.

(Nastavlja se)
(Vjesnik, 3. rujna 2004.)


06. nastavak
Bruno Bui razoaran hrvatskom
emigracijom zbog toga to ona jedino
legalnu borbu smatra svrhovitom
Oprena stajalita nuno su dovela do sukoba unutar Hrvatskoga narodnoga
vijea. Rije je o sukobu u vezi sa samom koncepcijom djelovanja HNV-a: tko
je vaniji, vanjski svijet ili vlastiti narod u domovini, te treba li teite
promidbe biti vanjski svijet ili domovina. Unutar HNV-a tako je dolo do
polarizacije s jedne strane proljeara, predstavnika Hrvatskog narodnog
otpora i Hrvatske republikanske stranke kao koalicija, i s druge strane
saborske veine nazvane konzervativcima ili minimalistima
Pie: Ivan izmi
17
Nakon osnutka Hrvatskoga informativnoga centra, na njegovo
je elo takoer doao Jaka Kuan.
U Hrvatskom narodnom vijeu smatrali su potrebnim
pristupanje svake politike skupine koja je za hrvatsku
nezavisnost, bez obzira na poglede u pitanju unutarnje i
vanjske politike, jer Hrvatsko narodno vijee nije neki
monolitni pokret faistikog tipa, kao to su to
zastupali Ivan Rumora i Boris Maruna u Hrvatskoj reviji,
pa i Jaka Kuan u svojim uvodnicima, nego forum gdje bi
se trebale izmjenjivati misli i usklaivati djelovanje
razliitih hrvatskih struja.
Dakle, politiki pluralizam u praksi, a ne samo u teoriji.
Jaka Kuan branio je svoja stajalita i pisanje Nove
Hrvatske:
Ba onda kad smo u naem radu bili najuspjeniji, kad smo
postigli to da nas citiraju najpoznatiji svjetski listovi,
da nae lanke prevode najugledniji instituti za
komunistika pitanja i pojedina ministarstva glavnih
zapadnih zemalja, kad uspijevamo da se Nova Hrvatska sve
vie iri ne samo meu naim radnicima iz domovine koji
rade u Zapadnoj Europi, nego da se putem minijaturnih
izdanja iri i na tlu Hrvatske, da se tamo umnaa i time
ispunjava jo vaniju ulogu nego to je taj list ima u
emigraciji, ba tada doivljavamo da se nas najvie
napada.
I to, napada nas jugoslavenski tisak i radio, to je
razumljivo i to nam nije ao. Takvi napadi nam dapae
koriste jer time za na rad doznaje sve vei dio naeg
naroda i time se, posredovanjem stranih novinara i
diplomatskih predstavnitava u Beogradu upozorava
mjerodavna strana javnost.
Oprena stajalita nuno su dovela do sukoba unutar
Hrvatskoga narodnoga vijea. No nije rije o nekom sitnom,
nevanom sukobu, nego o sukobu u vezi sa samom koncepcijom
djelovanja HNV-a: tko je vaniji, vanjski svijet ili
vlastiti narod u domovini, te treba li teite promidbe,
sukladno tome, biti vanjski svijet ili domovina.
Unutar Hrvatskoga narodnoga vijea tako je dolo do
polarizacije s jedne strane proljeara, predstavnika
Hrvatskog narodnog otpora i Hrvatske republikanske
18
stranke, a koji su poeli djelovati kao koalicija, i s
druge strane saborske veine nazvane konzervativcima
ili minimalistima.
Za potonje vanost Hrvatskoga narodnoga vijea bila je
ponajprije u zastupanju hrvatskih interesa pred zapadnim
imbenicima, a tu je ulogu ta hrvatska desnica poela
minirati jo prije pobjede na izborima. Republikanci i
njihovi saveznici digli su, na primjer, zaglune prosvjede
protiv Bogdana Radice samo zato to je, kao proelnik
Ureda za vanjske veze Izvrnog odbora HNV-a, u pismu
Kissingeru od 27. travnja 1976., meu ostlim, napisao:
Amerika diplomacija morala bi uvjeriti Tita da vrati na
vlast dr. Savku Dabevi, Miku Tripala, ibla, Haramiju i
druge koji e Hrvatima povratiti povjerenje. Vie
hrvatskog ekonomskog bogatstva moralo bi pravednom
raspodjelom ostati u Hrvatskoj, tako da Hrvati imaju veu
materijalnu budunost, koju dijele svi narodi u
Jugoslaviji.
Ako je to nemogue, amerika politika bi morala pametno
pripremiti diobu Jugoslavije, dajui Hrvatskoj i Bosni i
Hercegovini status nezavisne drave, ime bi se rijeila
sigurnost Jadranskog mora, koje je vano za Hrvate i
Italiju.
Programsku osnovu s koje je koalicija trebala djelovati
u Hrvatskom narodnom vijeu razradio je Bruno Bui . On
polazi od toga da sve zainteresirane i odluujue sile
svijeta u pogledu Jugoslavije stoje na stajalitu status
quo, i da hrvatski interesi i elje nigdje ne nailaze na
razumijevanje. Bui je ogoren zbog politike State
Departmenta, CIA-e i drugih. No takoer je nepovjerljiv
prema politici Moskve, koja, iz razloga razliitih od onih
Amerike, takoer stoji na stajalitu status quo u
Jugoslaviji.
S druge strane, Bui poinje vjerovati da u Americi, a
jo vie u Europi, ima krugova koji nisu suglasni s
politikom State Departmenta i koji su dovoljno utjecajni
da bi mogli dovesti do njezine izmjene i da bi se te
krugove moglo pokrenuti i zainteresirati za hrvatsku
stvar. U prvom redu su to Pentagon i neki krugovi u
Senatu. Zatim NATO.
19
U Europi posebno misli na Francusku. Bio je primljen kod
nekoliko utjecajnih osoba iz francuskoga politikoga i
javnoga ivota kod kojih je, iznad oekivanja, naiao na
veliko razumijevanje situacije u Jugoslaviji i shvaanje
hrvatskih tenji.
U svakom sluaju, Bui je smatrao da bi se razumijevanje
za nau stvar u Americi i Europi moglo pretvoriti u
praktinu potporu samo uz temeljni preduvjt da se u
Hrvatskoj dogodi i stalno dogaa neto to dokazuje
nemogunost odranja status quo.
Dakle, da se domovina revolucionira. Bez toga nitko nee
na nas misliti, dok ne bude kasno. Revolucionarni duh i
revolucionarne djelatnosti, dakle, spadaju u svakom
aspektu u prvi plan. Bui priznaje da se revolucionarne
djelatnosti u domovini ne mogu teledirigirati iz
emigracije, i smatra da su i on sam i neki drugi poinili
pogreku to su napustili zemlju.
On sam priznaje da jo nije naao, i da jo trai, svoj
tip hrvatske revolucionarne borbe i u tome se razlikuje od
mnogih drugih, koji, bez savjesti, neodgovorno i
demagoki, s nekoliko fraza i slogana tvrde da je njima
sve jasno i da je revolucija u domovini ve u pogonu.
Bio je razoaran emigracijom, koja prema njegovu
miljenju legalnu borbu smatra jedino svrhovitom.

(Nastavlja se)
(Vjesnik, 4. rujna 2004.)







20
07. nastavak
Program HDP-a zagovarao je pomirenje
hrvatske politike emigracije i hrvatskih
komunista u domovini
Bruno Bui vjerovao je u program i metode gerilske revolucije. Oboavao je
Ernesta Che Guearu, a kao ljeviar ushieno je pratio djelovanje Crvenih
brigada. Takvo uvjerenje dijelili su, jo od prije, pripadnici Hrvatskoga
revolucionarnoga bratstva, tajne urotnike organizacije osnovane u Australiji,
pripadnici koje su, kao i Bruno Bui, uostalom, pozivali na svrhovitost
atentata i diverzija
Pie: Ivan izmi
to se tie stanja u Hrvatskoj, Bruno Bui optimistiki
zakljuuje kako vodee osobe u domovini rade s vie
realizma nego prije godine 1971. i rad mnogih je za
pohvalu. Openito uzevi, stanje u domovini je povoljnije.
Reim je slabiji nego to izgleda, a narod jedinstveniji i
odluniji.
Ako budemo, tvrdi Bui, nizom revolucionarnih akcija, a
ne samo kukanjem u svijetu i memorandumima, pokazali
Zapadu neodrivost stanja a to je naa sveta dunost
uvidjet e to i Zapad i to e biti poetak sloma.
Do Titove smrti reim e jo vie oslabiti i stanje e se
poboljati u nau korist.
Bruno Bui vjerovao je u program i metode gerilske
revolucije. Oboavao je Ernesta Che Guearu, a kao ljeviar
ushieno je pratio djelovanje Crvenih brigada.
Takvo uvjerenje dijelili su, jo od prije, pripadnici
Hrvatskoga revolucionarnoga bratstva, tajne urotnike
organizacije osnovane Australiji, pripadnici koje su, kao
i Bruno Bui, uostalom, pozivali na svrhovitost atentata
i diverzija. Oruano su napadali jugoslavenska
predstavnitva i diplomate u inozemstvu i ubacivali
diverzante u ondanju Jugoslaviju.
Buiu je inae uzor bio francuski ljeviarski teoretiar
Regis Debray, neko vrijeme savjetnik u Fidela Castra u
Havani, autor knjige Revolucija u revoluciji. Debray je,
21
ponavljajui misli svojega zatitnika Ernesta Che Guevare,
propovijedao kako za revoluciju nije neophodno ekati da
se steknu svi uvjeti, jer nju moe potpaliti i malo
pobunjeniko arite.
Na alost dogodilo se da Bruno Bui padne mueniki od
zloinake Udbine ruke u Parizu 16. rujna 1978.
Njegovom traginom smru Hrvatsko narodno vijee gubi svog
najdinaminijeg dunosnika i najbolju vezu s domovinskom
oporbom, a proljeari lidera koji je tu skupinu inio
homogenom i snanom.
Pomanjkanje njegovog autoriteta dovodi ubrzo do
radikalizacije politike pozicije proljeara u Hrvatskom
narodnom vijeu i njihova istupanja iz Vijea.
U sijenju 1981. odrana je u New Yorku osnivaka sjednica
Hrvatskoga dravotvornoga pokreta ( HDP ), na kojoj su se
okupili neki lanovi Hrvatskoga narodnoga otpora i lanovi
urednitva Hrvatskoga lista, koji je zajedno s ostalim
proljearima bio pokrenuo Bruno Bui u kolovozu 1978.,
tj. dva mjeseca prije njegova ubojstva. Te su skupine
izale iz Hrvatskoga narodnoga vijea nakon treega
redovitog saborovanja u Londonu.
Na osnivakoj sjednici HDP -a za privremenog predsjednika
izabran je Nikola tedul. Na sastanku odranom u lipnju
1981. u vedskoj, on je veinom glasova potvren za
predsjednika i na toj dunosti je ostao do rasputanja te
organizacije u samostalnoj Republici Hrvatskoj. Hrvatski
dravotvorni pokret promicao je hrvatske dravotvorne
ideje u Hrvatskom listu, zatim u australskom Hrvatskom
tjdniku i stranakom glasilu Pokret.
Hrvatski dravotvorni pokret osnovan je kao posljedica
nesuglasica koje su nastale u vodstvu Hrvatskog narodnog
vijea ubrzo poslije smrti Bruna Buia, idejnog zaetnika
HNV-a. Nesuglasice su bile o pitanju politikog programa i
naina rada u stvaranju hrvatske drave.
Osobe koje su poslije osnovale HDP sainjavale su,
uvelike, radikalno krilo Hrvatskoga narodnoga vijea. Kad
spomenute nesuglasice nisu bile rijeene, vei broj
lanova vodstva u toj organizaciji osnovao je Hrvatski
dravotvorni pokret.
22
Program Hrvatskoga dravotvornog pokreta zagovarao je
pomirenje hrvatske politike emigracije i hrvatskih
komunista u domovini radi zajednikoga rada na stvaranju
hrvatske drave. Bitna obiljeja organizacije bila su
njezina domovinska orijentacija i uspostava suradnje s
Hrvatima u domovini.
Hrvatski dravotvorni pokret upozoravao je na opasnost
poistovjeivanja hrvatske nacionalne politike sa slubenom
politikom Sjedinjenih Drava i ukazivao na mogunosti
sukobljenosti amerikih i hrvatskih nacionalnih interesa.
Te iste opasnosti viene su i u bezrezervnom nasljedovanju
amerike politike u ideolokom sukobu sa Sovjetskim
Savezom. Stoga je HDP zagovarao uspostavu dijaloga sa
Sovjetskim Savezom.
Hrvatski dravotvorni pokret djelovao je kroz svojih 29
ogranaka i to na podruju SR Njemake (Kln, Manheim,
Frankfurt, Stuttgart, Augsburg, Freiburg, Hamburg,
Nrnberg, Karlsruhe, Mnchen, Zapadni Berlin), vedske
(Stockholm), Francuske (Pariz), Australije (Melbourne,
Gelong, Gold Coast, Perth, Sydney, Adelaide, Gispland,
Canberra), Argentine (Buenos Aires), SAD (San Hose, New
York, Chicago, Los Angeles) i Kanade (Hamilton, Toronto,
Vancouver).
Unto unutarnjim podjelama i potekoama, u razdoblju
nakon Sabora u Bruxellesu Hrvatsko narodo vijee dosee
svoj najvei uspon s vie od sedam tisua doprinosnika,
ulanjenih u vie od 150 mjesnih odbora irom svijeta.
U New Yorku poinje redovito izlaziti Informativni bilten
HNV-a, dok rad Izvrnog odbora dolazi do izraaja osobito
u predstavkama svjetskim dravnicima i drugim vanim
linostima (Carter, Helmut Schmitd, Anwar Sadat, Robert
Fiske itd.) i organiziranju protujugoslavenskih
demonstracija.
Izbori za Trei sabor Hrvatskoga narodnoga vijea odrani
su 6. listopada 1979. godine. Novoizabrani Sabor zasjedao
je od 18. do 21. sijenja 1980., u Hotelu Tadstock u
Londonu.
Znaajan je osobito stoga to predstavlja prekretnicu u
ideolokom sastavu Hrvatskoga narodnoga vijea
zahvaljujui izlazu proljeara i otporaa iz
organizacije i stupanju na pozornicu istaknutih
predstavnika mlae generacije (Mario Depoja iz
23
Australije, Mirko Vidovi iz Francuske i Mate Metrovi iz
SAD-a).

(Nastavlja se)
(Vjesnik, 6. rujna 2004.)


08. nastavak
Sabor u Londonu potvrdio pobjedu
umjerene struje i poraz najtvre koncepcije
borbe za uspostavu hrvatske drave
Jaka Kuan: Nitko u svijetu ne eli nagle promjene u Jugoslaviji, jer se boji
da e ih iskoristiti suprotna strana, nitko ne eli rat zbog Hrvatske i zato strani
svijet, i demokratski i komunistiki, ne gleda sa simpatijama na hrvatske
zahtjeve za vlastitom dravom. To, meutim, ne znai da nismo u stanju s
vremenom postii povoljniju meunarodnu situaciju i dobiti vanjsku potporu,
koja je bitna u postojeim uvjetima ope meuzavisnosti svih velikih i malih
drava
Pie: Ivan izmi
Pri samoj vertifikaciji postavilo se pitanje valjanosti
mandata trojice sabornika koalicije (Franjo Mikuli,
Stipe Bilandi, Zlatko Markus), jer su oni prethodno bili
podnijeli ostavke. Naknadno, zbog ostavke nekih od
njihovih zamjenika, kao i ostavke Miljenka Barbaria,
postaju sabornicima Ante Stilinovi, Ivan ori, Jaka
Kuan i Branko Bradvica.
Na Saboru Hrvatskoga narodnog vijea 1980. u Londonu u
vezi s pitanjem kako uspostaviti neovisnu hrvatsku dravu
mirnim demokratskim putem ili pak borbom i terorom,
prevladalo je stajalite minimalista.
To je znailo ne oslanjati se na tradiciju NDH, nego da tu
tradiciju treba to vie minimizirati. Dr. Vjekoslav
Vrani, koji je na Sabor doao iz Buenos Airesa, govorio
je kako je prolo vrijeme ustaovanja i kako nije uputno
24
otvoreno slaviti Antu Pavelia. A Vrani je bio istaknuti
ustaki prvak.
Prevagu minimalista na Treem saboru treba zahvaliti
tomu da je Jaka Kuan isposlovao od Engleza dozvolu a
odravanje Sabora u Londonu . Moda je donekle tona
tvrdnja da je Britanska obavjetajna sluba izila u
susret umjerenoj struji u Hrvatskom narodnom vijeu. Ali
tono je i to da je zasjedanje Sabora samo potvrdilo
izbornu pobjedu umjerene struje, a to znai da je time
ujedno i potvrdilo poraz najtvre, suprotne koncepcije
borbe za uspostavu hrvatske drave.
Markus i Bilandi nisu se pojavili u Londonu , to je
znatno oslabilo njihovu grupaciju. Bilandia su Nijemci
sprijeili dolazak. Bivi predsjednik Sabora HNV-a Franjo
Mikuli pojavio se prvoga dana zasjedanja, izgovorio
pozdravno slovo i potom predao ostavku na tu dunost.
Na izborima za Trei sabor minimalisti su dobili
esnaest saborskih mandata, a koalicija dvanaest. To
pokazuje da su proljeari, republikanci i otporai ostali
i dalje utjecajni u Vijeu. Meutim, Glavni ured Vijea
preuzeli su minimalisti. Za vanjske veze zaduen je bio
Mate Metrovi, za politika pitanja puk. Babi, a Kuan
je ponovno preuzeo Ured za novinstvo i informacije.
Argentinska agencija La Prensa od 22. sijenja 1980.
pisala je o radu Sabora:
Hrvatsko narodno vijee, nacionalistiki pokret koji je
protiv Tita, sastalo se je krajem ovoga tjedna u Londonu
da bi izradilo program rada u svjetlu eventualne Titove
smrti. Kongres je izrazio elju za nastavljanje politike
borbe za postignue nezavisnosti Hrvatske, jedne od est
republika koje sainjavaju Jugoslaviju.
Kuan, koji je govorio s agencijom EFE u ime Vijea, rekao
je da je odlueno usredotoiti borbu na politiko podruje
i da je svaki nasilni rad ili teror 'odluno odbaen'. Kad
je upitan o separatistikim pokretima u Jugoslaviji, koji
bi mogli dati povoda sovjetskoj intervenciji u
Jugoslaviji, Kuan je rekao da 'podravanje jedinstva te
zemlje na umjetni nain kao do sada nije nikakvo jamstvo
protiv sovjetske intervencije'. Vijee je odbacilo
prijedlog u kojem se trai sovjetska intervencija u korist
hrvatskih zahtjeva.
25
Prem onome to je rekao taj hrvatski predstavnik, hrvatski
se pokret moe definirati kao 'nekomunistiki i sklon
integraciji Hrvatske u NATO i openito u Zapad'. 'To
nikako ne znai da elimo Hrvatsku pretvoriti u njezinoj
osnovi u neku kapitalistiku zemlju, ali svakako u zemlju
daleko od Varavskog pakta.
Tijekom zasjedanja Trei sabor donio je Naelnu izjavu o
pravu hrvatskog naroda na samoodreenje, Izjavu o biti i
zadatku HNV-a, Izjavu Treega sabora u povodu krize u
Jugoslaviji i Posebnu izjavu o osobama ovlatenim govoriti
u ime HNV-a. Duh podjele izmeu koalicije i
pluralistike veine doao je do izraaja osobito kod
izbora dunosnika, tako da se glasovalo po listi. Bila je
izabrana ona veinska, na kojoj nisu bili lanovi
koalicije.
Tijekom 1980. HNV analiziralo je unutarnji i vanjski
poloaj Hrvatske izazvan Titovom smru. Stajalite Vijea
iznio je Kuan u Novoj Hrvatskoj: Ponovimo zato jo
jednom i to jasnije. Smru jugoslavenskog diktatora ne
raspada se automatski i Jugoslavija i ne stvara se sama od
sebe hrvatska drava. Ono to je novo i to se mijenja
jesu mogunosti u naoj borbi da doemo do cilja. I ba
zato u ovom trenutku moramo biti realni i shvaati stvari
kakve jesu, bez obzira na to koliko nam se sviaju ili ne.
Jedna od najveih tekoa s kojima se sukobljavamo i
poslije Tita jest meunarodni poloaj Jugoslavije. On se
tek neznatno promijenio u nau korist, jer je Jugoslavija
oslabljena.
Kuan u nastavku pie: Nijednoj svjetskoj sili, pa ak
nijednoj dravi u svijetu, jo ne odgovara promjena stanja
na tom podruju Europe. Istok rauna da e s vremenom u
Jugoslaviji prevladati prosovjetska struja, a Zapad, koji
naalost jo nema vrste koncepcije u tom pitanju,
zadovoljava se za sada nesvrstanou Titovih nasljednika
ili, u najboljem sluaju, prieljkuje na dulji rok njihovo
pribliavanje Zapadu.
Nitko u svijetu ne eli ngle promjene u Jugoslaviji, jer
se boji da e ih iskoristiti suprotna strana, nitko ne
eli rat zbog Hrvatske i zato strani svijet, i demokratski
i komunistiki, ne gleda sa simpatijama na hrvatske
zahtjeve za vlastitom dravom. To, meutim, ne znai da
nismo u stanju s vremenom postii povoljniju meunarodnu
situaciju i dobiti vanjsku potporu, koja je bitna u
26
postojeim uvjetima ope meuzavisnosti svih velikih i
malih drava.
I ba zbog toga potrebna nam je velika politika vjetina,
dalekovidnost i disciplina. Potrebno je organizirano i
masovno djelovanje na svjetsko javno miljenje neprestanim
isticanjem ljudskih i nacionalnih prava.

(Nastavlja se)
(Vjesnik, 7. rujna 2004.)


09. nastavak
Hrvatsko narodno vijee odbacuje svako
nagodbenjatvo u sklopu jugoslavenske
drave
Peti sabor donio je Poruku hrvatskom narodu u Domovini u kojoj se
zagovara aktivni otpor reimu iskazivanjem nezadovoljstva poput
Albanaca i Izjavu kojom Hrvatsko narodno vijee potvruje svoju ulogu
zastupanja hrvatskoga naroda pred meunarodnim imbenicima u sklopu
zakona zemalja u kojima djeluje i zagovara politiku izvanblokovske
neutralnosti budue hrvatske drave
Pie: Ivan izmi
Izbori za etvrti sabor Hrvatskoga narodnoga vijea
odrani su po hrvatskim naseobinama irom svijeta 5. rujna
1981. S obzirom na duh koji je vladao za vrijeme
zasjedanja i na odluke o buduem radu, taj je opi
hrvatski sastanak prozvan Saborom zbliavanja i
legaliteta.
Od 15. do 17. sijenja 1982. u prostorijama Hotela Ramada
Inn u Torontu, Kanada, sabornici su donijeli Rezoluciju
etvrtoga sabora u kojoj se potvruju uloga i zadaci
Hrvatskoga narodnoga vijea, kao i njegov pluralistiki
karakter i Sveanu izjavu kojom se obvezuju na rad i
stav protiv bilo kakve Jugoslavije.
27
Izbori za Peti sabor Hrvatskoga narodnoga vijea odrani
su 1. i 2. listopada 1983. Sabor se odrao od 12. do 14.
sijenja u Hotelu Palace na londonskom Strandu bez
oporbe, jer nije bilo koalicija ili partijskih
opredjeljenja bilo kakve vrste.
S obzirom na prosjeno niu dob sabornika i na to da su
ovaj put zastupali mjesne odbore, a ne politike
organzacije, te da ih je vie nego prije dolo iz
Australije i Europe, moe se zakljuiti ne samo da je
rije o nekoj vrsti pobjede utljive veine i, barem
djelomino, generacijske smjene, nego isto tako da se na
Petom saboru pravednije odrazila geografska zastupljenost
lanova HNV-a.
Tijekom zasjedanja Petoga sabora sabornici su donijeli
Poruku hrvatskom narodu u Domovini u kojoj zagovaraju
aktivni otpor reimu iskazivanjem nezadovoljstva poput
Albanaca i Izjavu Petoga sabora Hrvatskoga narodnoga
vijea u kojoj HNV odbacuje svako nagodbenjatvo u sklopu
jugoslavenske drave, te potvruje svoju ulogu zastupanja
hrvatskoga naroda pred meunarodnim imbenicima u sklopu
zakona zemalja u kojima djeluje, i na kraju zagovara
politiku izvanblokovske neutralnosti budue hrvatske
drave.
Hrvatsko narodno vijee razvilo je uspjenu informativnu
djelatnost irom svijeta.
Informativni uredi u Bonnu, Londonu i Melbourneu, kao i
hrvatski radiosatovi djelovali su kao ispostave. Revijama
na stranim jezicima (Kroatische Berichte, Studia Croatica,
Journal of Croatian Studies) Hrvatsko narodno vijee
godinama je irilo istinu o Hrvatskoj.
Najvanije iseljenike publikacije na hrvatskom jeziku
takoer su ulanjene u Hrvatsko narodno vijee (Hrvatska
revija, Nova Hrvatska, tjednik Danica, Hrvatski vjesnik,
Republika Hrvatska). Zapaen je bio i odgovor na
velikosrpski program Memoranduma SANU u obliku knjiice,
koja je bila naknadno prevedena na engleski, njemaki i
panjolski.
Mjesni odbori Vijea razasuti po svim kontinentima
ukljuili su se u uspjenu informativnu djelatnost.
Hrvatsko narodno vijee osnovalo je 21. svibnja 1985.
Hrvatski informacijski ured u Bonnu. Na elu ureda bila je
Ivona Donevi.
28
Ona je upornim i samozatajnim radom otvorila mnoga vrata u
Bruxellesu, u Vijeu Europe i Europskom parlamentu u
Strasbourgu, te tako utrla put za nastupe Mate Metrovia,
Mirka Vidovia i asnije prvih domovinskih predstavnika. Za
taj rad Vijee ak nije troilo ni neka znatnija sredstva.
Vijee je u Njemakoj bilo uspjeno zahvaljujui takoer
vezama stvorenim putem asopisa Kroatische Berichte, a
ljudi iz asopisa osigurali su Informacijskom uredu
besplatne prostorije i pokustvo od Paneuropske unije
Njemake. Jugoslavija je nizom protesta, zastraivanjem,
napadima na njemaku politiku i saveznog kancelara Kohla
prigodom njegova slubenog posjeta Beogradu u lipnju
1985., nastojala sprijeiti otvorenje ili kasnije postii
zabranu ureda, to je izazvalo otru reakciju njemakog
novinstva i time neoekivanu promidbu za ured, Hrvatsko
narodno vijee i njegove ciljeve.
Zanimljivo je spomenuti da se osim raznih slubenih
jugoslavenskih protesta, posebno javila i Socijalistika
republika Srbija (22. lipnja 1985.), i to kod tadanjeg
ministra predsjednika Bavarske, F. J. Straussa, pozivajui
se na dobre odnose Srbije i Bavarske poremeene tim
dogaajem.
Nakon to je tadanja predsjednica vlade SFRJ Milka
Planinc njemakom kancelaru Kohlu u svom pozdravnom govoru
predbacila da je dopustio osnivanje informacijskog ureda
hrvatskih ekstremistikih teroristikih organizacaija,
kancelar Kohl, koji dakako nije o svemu tome imao pojma,
obeao je odrediti komisiju da ispita sluaj.
Takoer je uspjean bio Ured Vijea za novinstvo i
informacije, koji je zapoeo radom uz logistiku Nove
Hrvatske u Londonu. U dvogodinjem razdoblju 1980.
1981., sa samo etiri tisue dolara prorauna, provedeno
je nekoliko akcija, kojih bez imena Vijea ne bi bilo ili
bi imale mnogo manji uinak.
Tako je u oujku 1980. u etiri njemaka grada, Aachenu,
Klnu, Mnchenu i Stuttgartu istodobno podijeljeno oko
dvije tisue anketnih listia meu naim radnicima iz
domovine. Pitanje je glasilo: Ako Sovjeti napadnu
Jugoslaviju i ako Vas jugoslavnske vlasti pozovu u
Jugoslavensku armiju, hoete li se dobrovoljno odazvati?
29
Od pristiglih 838 odgovora samo je 16,47 posto odgovorilo
potvrdno.
Odmah nakon Titove smrti, Ured je organizirao u Bonnu 7.
svibnja 1980. vrlo dobro posjeenu konferenciju za
novinare s dobrim odjekom na radiju i u tisku sljedeega
dana. Gotovo istodobno tiskani su posebni leci u povodu
Titove smrti i ireni u Njemakoj i Francuskoj.
Stotinu separata lanka Branka Franolia o hrvatskom
jeziku, iz meunarodne revije Lingua, poslano je na
slavistike institute, knjinice i pojedince u svijetu.
Pred madridsku Konferenciju o sigurnosti i suradnji u
Europi razaslan je Memorandum Hrvatskoga narodnoga vijea
na vanije adrese.
Od raznih letaka, jedan pod naslovom Kirche und Volk im
Not tiskan je u 50 tisua primjeraka i spomenut je u
njemakom novinstvu.

(Nastavlja se)
(Vjesnik, 8. rujna 2004.)


10. nastavak
Mirnim i demokratskim putem ostvariti
neotuivo pravo hrvatskoga naroda na
narodni i dravni suverenitet
Svjesni da su uslijed prijelomnih dogaaja u svijetu, sloma komunizma,
sabornici su objavili posebnu Izjavu. U njoj pozdravljaju odravanje
viestranakih izbora sa eljom da se to prije donesu ustavne promjene. To e
omoguiti sluenje vojnog roka Hrvatima na hrvatskom teritoriju, ukidanje
politike policije, oslobaanje politikih zatvorenika, ukidanje kaznenih
odredbi u zakonu o verbalnim prekrajima i pravo na povratak svih politikih
prognanika
Pie: Ivan izmi
30
Uz to djelovanje vezana su i razna posebna izdanja
Hrvatskoga narodnoga vijea: lanci dr. Mate Metrovia,
napisani u razdoblju od 1980. do 1986., objavljeni u
knjiici U borbi za Hrvatsku, zatim Temeljna naela
prihvaena na VI. saboru u Londonu 1986., objavljena u
knjiici Na putu hrvatske dravnosti, u kojoj se iznose
stajalita Hrvatskoga narodnoga vijea prema emigraciji,
uspostavi Nezavisne Drave Hrvatske, Bleiburgu, hrvatskim
komunistima i Srbima u Hrvatskoj, prema tzv. muslimanskoj
naciji, prema velesilama i hrvatskoj dravi, za koju se
Vijee bori, promiui politiku vlastitih narodnih
interesa.
Mate Metrovi je preveo na engleski brouru od 26
stranica, a to je bila kritika amerike vanjske politike,
naslovljena U.S. Policy Towards Yugoslavia, koju je
napisao pukovnik Ivan Babi. Razaslana je na stotine
adresa odabranih institucija i pojedinaca. Sroio je sam
1980. tekst Memoranduma, koji je prof. Mirko Vidovi
predao madridskoj Konferenciji o miru i sigurnosti u
Europi.
Freedom House, poznata amerika organizacija za
prouavanje i ispitivanje politikih sloboda i ljudskih
prava u svijetu, organizirala je jo u lipnju 1987.
seminar o situaciji u Jugolaviji. Kao rezultat tog skupa i
na poticaj CADDY-a (Committee to Aid Democratic Dissidents
in Yugoslavia), koji je djelovao pod pokroviteljstvom
Freedom House, sastavljen je Apel Predsjednitvu SFRJ i
stranim vladama.
Apel su potpisali disidenti iz Jugoslavije, meu njima i
dr. Franjo Tuman. Hrvatsko narodno vijee podralo je
Apel u kojem je stajalo:
Mi, ljudi razliitih politikih i vjerskih uvjerenja kao
i etnikog podrijetla, a ivimo unutar i izvan
Jugoslavije, slaemo se da demokratizacija Jugoslavije
moe mirno rijeiti goleme drutvene, politike i
nacionalne probleme koji sve vie mue zemlju. U tu svrhu
upuujemo sljedee apele jugoslavenskim vlastima i drugim
vladama uz pomo kojih se u toj zemlji odrava sadanje
stanje.
Jugoslavenskim vlastima:
31
Oslobodite odmah sve politike zatvorenike, ukljuivi i
one koji se uvaju na psihijatrijskim odjelima.
Ukinite lan 133, odredbu o takozvanoj neprijateljskoj
propagandi Krivinog zakona Socijalistike Federativne
Republike Jugoslavije.
Prestanite sa zastraivanjem i uznemiravanjem brojnih
pojedinaca i skupina koji se trude da se uspostavi
vladavina zakona izvan vladajue stranke. Uspostavite
dijalog s tim skupinama i dopustite javnu raspravu o
njihovim idejama i prijedlozima.
Dopustite slobodu javnog izraavanja svim pojedincima i
skupinama koji se bore za ljudska prava i za demokratska
rjeenja, za slobodu izraavanja, tiska, okupljanja,
govora i objavljivanja.
Drugim vladama:
Svi krediti i pomo koja se daje sadanjoj vladi treba
da budu u razmjeru sa stupnjem slobode koji ona doputa
svojim graanima, kao i sa stupnjem na kojem se pridrava
meunarodnih sporazuma o ljudskim pravima, kojih je
Jugoslavija potpisnica. Progres u demokratizaciji mjerljiv
je sa stupnjem do kojega budu ostvarivani prijedlozi
upueni jugoslavenskim vlastima.
Predlagai Apela ili su, oito, kao u svim slinim
akcijama, za poliiko-propagandnim uinkom. eljelo se
napraviti pritisak na Jugoslaviju, i to u obliku
zajednike manifestacije raznolike skupine od 154
istaknuta disidenta i emigranta iz Jugoslavije Hrvata,
Srba, Slovenaca i Albanaca.
Na izborima odranim 25. listopada 1989. izabrani su
zastupnici za Osmi sabor Hrvatskoga narodnoga vijea.
Sabor je zasjedao od 12. do 17. oujka 1990. godine.
Svjesni da su uslijed prijelomnih dogaaja u svijetu,
sloma komunizma kao ideologije, drutvenog poretka i
sustava vlasti u istonoeuropskim dravama i Sovjetskom
Savezu, sabornici su objavili posebnu Izjavu.
U njoj su istaknuli nezadovoljstvo to se demokratizacija
Jugoslavije razvija sporije negoli u ostalim zemljama
biveg Istonog bloka. Naalost taj je proces nejednak u
istonom i zapadnom dijelu drave radi sukoba nacionalnih
32
interesa, suprotstavljenih koncepcija dravnog ustrojstva
i pogleda u budunost.
U Izjavi sabornici pozdravljaju odravanje viestranakih
izbora sa eljom da se to prije donesu ustavne promjene.
To e omoguiti sluenje vojnog roka Hrvatima na hrvatskom
teritoriju, ukidanje politike policije, oslobaanje
politikih zatvorenika, ukidanje kaznenih odredbi u zakonu
o verbalnim prekrajima i pravo na povratak svih
politikih prognanika.
U Izjavi sabornici su solidarni s potporom to su je dale
hrvatske demokratske stranke na elu narodnoga
samoodreenja do odcjepljenja i izvornom suverenitetu
hrvatskoga naroda.
Pozdravljaju viestranake izbore u Bosni i Hercegovini i
trae obranu njene cjelovitosti. Srbi u Hrvatskoj imaju
pravo na nacionalnu ravnopravnost i ustavnopravno jamstvo
za svoj jezik, kulturu, etnike i politike ustanove.
U Izjavi sabornici posebno zagovaraju gospodarsku obnovu
Hrvatske i njeno ukljuenje u ubrzane procese europske
integracije. Zakljuuju kako e Hrvatsko narodno vijee i
dalje pomagati hrvatsko narodu da mirnim i demokratskim
putem ostvari svoje neotuivo pravo na narodni i dravni
suverenitet u uvjerenju da e se iseljenim Hrvatima, pa
tako i HNV-u omoguiti slobodni pristup domovinskim
procesima.

(Nastavlja se)
(Vjesnik, 9. rujna 2004.)







33
11. nastavak
Kraj mukotrpnoga razdoblja u kojem se
silom pokualo sprijeiti zajednitvo iseljene
i domovinske Hrvatske
Vijee je imalo povijesnu ulogu u zbliavanju hrvatskih politikih organizacija
i usmjeravanju njihovih zajednikih snaga u radu na stvaranju slobodne
hrvatske drave. Ono je postalo najreprezentativnijom politikom
organizacijom iseljenih Hrvata poslije Drugoga svjetskoga rata. Kada su se
napokon ideali hrvatske dravne nezavisnosti poeli ostvarivati 1989.
formiranjem viestranakog sustava i uspostavom neovisne Hrvatske 1990.,
Hrvatsko narodno vijee je, dosljedno svom politikom programu, okonalo
svoje djelatnosti
Pie: Ivan izmi
Nakon znakovitih dostignua u razdoblju Sedmoga i Osmoga
sabora i samo korak prije ostvarenja temeljnog cilja
svojega postojanja i djelovanja, uspostave neovisne,
suverene hrvatske drave, Hrvatsko narodno vijee ulo je
u razdoblje krize izazvane neodgovornim izjavama
predsjednika Izvrnog odbora Mate Metrovia, kojim je
prekrio Zakljuke Osmoga sabora o neopredijeljenosti HNV-
a u viestranakim travanjskim izborima u domovini i
obeanoj potpori svim hrvatskim demokratskim strankama,
ak i Savezu komunista Hrvatske Stranci demokratskih
promjena, ako odluno pone zastupati ideje
demokratizacije i nacionalnih interesa hrvatskog naroda.
Javno opredjeljenje dr. Metrovia za Koaliciju narodnoga
sporazuma i vrlo otra osuda Hrvatske demokratske
zajednice bili su u oitoj protimbi sa stavom Hrvatskoga
narodnoga vijea, potvrenim jednoglasno na Osmom saboru,
objavljenim u Izjavi od 16. oujka Izjavi, koju je
potpisao i sam dr. Metrovi kao predsjednik Izvrnog
dbora.
Nesuglasice su se pokuale razrijeiti na Izvanrednom
saboru od 25. do 27. kolovoza 1990. u Mnchenu, s
temeljnom temom zasjedanja: Djelovanje HNV-a u razdoblju
obnovljene hrvatske dravnosti.
34
Sabor u Mnchenu ogradio se od dr. Mate Metrovia i
njegove potpore za Koaliciju narodnog sporazuma i njegove
osude politikog djelovanja Hrvatske demokratske
zajednice. Potvreno je ve ranije prihvaeno stajalite
HNV-a: ne vezati se ni uz koju politiku stranku i dati
jednaku potporu svim hrvatskim politikim strankama koje
se u izbornom procesu Hrvatske bore za pravo narodnog
samoodreenja do odcjepljenja i izvornog suvereniteta
hrvatskog naroda.
Sabor je uputio estitku predsjedniku Tumanu na
povijesnoj pobjedi HDZ-a. U meuvremenu stigao je poziv
predsjednika Tumana sabornicima u Mnchenu da svoje
saborovanje nastave u Zagrebu, to je jednoglasno
prihvaeno.
Sabor je nastavio rad u hotelu Dubrovnik i prihvatio
Izjavu:
Hrvatsko narodno vijee, dravotvorno, izvanstranako
politiko tijelo Hrvata u iseljenitvu, odralo je
izvanredno zasjedanje svoga Sabora od 25. do 29. kolovoza
1990. u Mnchenu i Zagrebu s ciljem da razmotri razvoj
dogaaja u domovini, uzrokovan izbornom pobjedom Hrvatske
demokratske zajednice i uspostavom zakonite hrvatske
vlade, te da donese potrebne zakljuke o svom ukljuenju u
novonastale demokratske procese u Hrvatskoj.
(...)Zasjedanje Sabora HNV-a u Zagrebu simbolizira kraj
jednoga dugoga, mukotrpnoga razdoblja , u kojem se silom
pokualo sprijeiti zajednitvo iseljene i domovinske
Hrvatske.
(...) Tijekom naih zasjedanja doli smo do sljedeih
zakljuaka:
Iako su uinjeni vani koraci u afirmaciji hrvatske
dravotvornosti i pluralistike demokracije, nai
neprijatelji rade protiv oivotvorenja prava hrvatskoga
naroda na samoodreenje do odcjepljenja. Rodoljubna
dunost nam nalae potporu demokratski izabranoj lasti pod
predsjednitvom dr. Franje Tumana za ouvanje dosadanjih
i daljnjih dostignua hrvatske dravne suverenosti. (...)
Nuno je da Hrvatska bude sposobna braniti svoju zakonitu
vlast, te da postane priznatim lanom meunarodne
zajednice drava.
35
(...) Pokuaji destabilizacije Hrvatske oteavaju proces
uvrivanja demokracije i obnove gospodarstva i tete
svim njenim graanima. Vjerujemo da e izborni proces
postignut u Republici Hrvatskoj biti takoer ostvaren i u
Republici Bosni i Hercegovini, te da e donijeti narodima
ove republike demokratske slobode i gospodarski napredak
kao i ouvati njenu cjelovitost. Ocjenjujemo, takoer, da
e se i u ostalim krajevima, gdje ive Hrvati, izboriti
slobode, koje uivaju narodi u Republici Hrvatskoj.
U ovomu prijelomnom razdoblju, u kojemu jo nije dovren
proces potpune dravne samostalnosti Hrvatske, Sabor HNV-
a, dosljedno svojoj osnivakoj povelji, dri da moe
pomoi na podrujima informiranja i povezivanja, kako sa
stranim imbenicima, tako i s hrvatskim iseljenitvom,
djelovanjem mnogih mjesnih ogranaka, informativnih ureda i
sredstava javnoga priopavanja.
Nakon Sabora u Zagrebu Hrvatsko narodno vijee de facto je
prestalo postojati. Treba istaknuti da je kao
izvanstranako politiko tijelo HNV zauzelo specifino
mjesto u razvoju i djelovanju hrvatske emigracije. Na
temelju njegovih vanih naela prvi je put uz sve tekoe
i dvojbe uspjeno ostvareno politiko jedinstvo u
razliitosti.
Zbog toga je HNV predstavljao opehrvatski parlament, koji
je svojim demokratskim ustrojstvom omoguavao svim
iseljenim Hrvatima, bez obzira na politiko uvjerenje ili
stranaku pripadnost, da se aktivno ukljue u borbu za
nacionalno osloboenje. S takvim obiljejima HNV bilo je
djelotvorno politiko sredstvo za stvaralaki rad irih
razmjera u emigrantskim uvjetima.
Vijee je imalo povijesnu ulogu u zbliavanju hrvatskih
politikih organizacija i usmjervanju njihovih zajednikih
snaga u radu na stvaranju slobodne hrvatske drave. Na taj
nain ono je postalo najreprezentativnijom politikom
organizacijom iseljenih Hrvata poslije Drugoga svjetskoga
rata. Kada su se napokon ideali hrvatske dravne
nezavisnosti poeli ostvarivati 1989. formiranjem
viestranakog sustava i uspostavom neovisne Hrvatske
1990. godine, Hrvatsko narodno vijee je, dosljedno svom
politikom programu, okonalo svoje djelatnosti. To je
predviao i nalagao Ustav HNV-a, odnosno da se
organizacija Hrvatsko narodno vijee rasputa
36
inauguracijom Hrvatskog sabora u Zagrebu, koji je jedini
pravi predstavnik interesa i prava svih Hrvata.

(Nastavlja se)
(Vjesnik, 10. rujna 2004.)


12. nastavak
Bili su uvjereni da e se o sudbini i
budunosti Hrvatske odluivati u Zagrebu,
a ne u hrvatskom iseljenitvu
U svom radu vodstvo i lanovi hrvatskih politikih stranaka u iseljenitvu
koristili su sve mogue naine i taktike kako bi privukli pozornost svjetskih
monika i javnosti i upoznali ih s potlaenim poloajem hrvatskog naroda.
Svojim bi akcijama, naalost, ponekad prekrili zakone drava u kojima su
ivjeli i djelovali, no to je esto bio jedini nain kako bi se ira javnost i
politiki imbenici dotinih drava upoznali s hrvatskim problemima
Pie: Marin Sopta
Glavni i osnovni cilj osnivanja i rada hrvatskih
politikih stranaka u emigraciji naroito poslije
zavretka Drugog svjetskog rata, zasnivao se na promicanju
ideje slobodne demokratske suverene Republike Hrvatske.
Bez obzira na retoriku, ideoloke razlike koje su
postojale meu glavnim i najutjecajnijim strankama u
iseljenitvu , kao i razliite metode rada, sve su one u
svom programu negirale su bilo kakvu Jugoslaviju kao
moebitnu soluciju za budunost hrvatskog naroda i
domovine Hrvatske.
Takoer je vano istai da su njihova vodstva i mnotvo
lanova bili uvjereni da e se o sudbini Hrvatske i njenoj
budunosti odluivati u Zagrebu, a ne u hrvatskim
zajednicama i sreditima stranaka u Buenos Airesu, New
Yorku, Torontu, Mnchenu ili Melbourneu.
37
U svom radu vodstvo i lanovi hrvatskih politiki stranaka
u iseljenitvu koristili su sve mogue naine i taktike
kako bi privukli pozornost svjetskih monika i javnosti i
upoznali ih s potlaenim poloajem hrvatskog naroda.
Svojim bi akcijama, naalost, ponekad prekrili zakone
drava u kojima su ivjeli i djelovali, no to je esto bio
jedini nain kako bi se ira javnost i politiki imbenici
dotinih drava upoznali s hrvatskim problemima.
Uz dobro planirane i uspjeno izvedene akcije, bilo je i
akcija koje su nastale kao proizvod frustracija, nemoi,
politikog neznanja i neiskustva, da i ne spominjemo one
koje su organizirali i isprovocirali agenti i provokatori
jugoslavenske tajne policije Udbe.
Meu mnogim aktivnostima u legalnom i javnom djelovanju
hrvatskih politikih stranaka treba istaknuti neke koje su
bile karakteristine i koje su davale ton djelovanju tih
stranaka.
Uz veliku publicistiku djelatnost, treba na prvom mjestu
istai tradicionalne proslave 10. travnja, kao Dana
hrvatske dravnosti.
Na tim su proslavama esto bili ugledni gosti iz
politikog ivota drava u kojim su Hrvati ivjeli, a na
jarbolu ispred gradskih vijenica taj dan vijorila se
hrvatska zastava. Prisutnost gradonaelnika i ministara
vlada svaki je put izazivala otru reakciju jugoslavenskih
veleposlanika koja je tradicionalno zavravala slanjem
prosvjedne note ministarstvima vanjskih poslova tih
zemalja.
Kada je 1968. godine tadanji guverner amerike drave
Kalifornije Ronald Reagan slubeno proglasio 10. travnja
kao Hrvatski dan nezavisnosti, slubeni Beograd je bjesnio
i prijetio prekidom diplomatskih veza izmeu SAD-a i
Jugoslavije, to se, dakako, nikad nije ostvarilo.
Svake godine na godinjicu Bleiburke tragedije,
zahvaljujui hrabrosti, odanosti i upornosti malobrojnih
lanova poasnog Bleiburkog odbora organizirana je
komemorativna misa na mjestu tragedije u kojoj je, prema
pisanju amerikoga generala Charlesa A. Willoughbyja
(1968.), ubijeno vie od sto tiua nedunih hrvatskih
civila i nenaoruanih vojnika.
38
Na toj bi se godinjoj komemorativnoj misi okupilo po
nekoliko tisua Hrvatica i Hrvata koji su za tu prigodu
znali doi iz itavog svijeta da bi odali poast lanovima
svojih obitelji.
Zahvaljujui toj aktivnosti Bleiburkog poasnog voda,
mnogi Hrvati, naroito oni koji su potkraj ezdesetih i
poetkom sedamdesetih godina prolog stoljea odlazili na
privremeni rad u europske zemlje, prvi put su uli istinu
o tom traginom razdoblju hrvatske povijesti.
Koliko je ta aktivnost nekoliko ljudi smetala
jugoslavenskim vlastima koje su poto-poto nastojale
sprijeiti da istina o Bleiburkoj tragediji ostaje javna
tajna, najbolje svjedoi i tragina smrt hrvatskoga
politikog emigranta Nikice Martinovia 1975. godine.
Nikica Martinovi je poput stotine tisua drugih Hrvata,
kao estok protivnik komunizma uspio pobjei 1945. godine
iz Jugoslavije. Smjestio se u Klagenfurtu gdje je s
vremenom otvorio cvjearnicu. Njegov jedini grijeh je bio
to je bio Hrvat, koji je u poetku sam, u sklopu svojih
mogunosti, nastojao upoznati Hrvate i itav slobodan
demokratski svijet o komunistikim zloinima nakon
zavretka Drugog svjetskog rata.
Kasnije, uz podrku malo istomiljenika formira Bleiburki
poasni vod te uz financijsku pomo iseljenika iz itavog
svijeta kupuje zemljite na kojem postavljaju mramornu
plou.
Okrutnim ubojstvom Nikice Martinovia, kojeg je ubio
profesionalni Udbin ubojica, slubene jugoslavenske vlasti
su htjele kao i u prethodnim sluajevima poslati jasnu
poruku hrvatskim politikim aktivistima u iseljenitvu da
prestanu sa svojim radom. No Martinovievo ubojstvo, iza
kojeg je ostala obitelj s etvoro djece, izazvalo je
ogorenost u redovima hrvatske politike emigracije i
postiglo suprotan efekt od oekivanoga. Svibanjski susreti
na Bleiburkom polju poslije Martinovieve smrti, postali
su masovniji.
Kao jedna od karakteristika djelovnja hrvatskih politikih
stranaka bile su i organizacije javnih prosvjeda irom
svijeta ispred zgrada jugoslavenskih veleposlanstava u
svijetu, u povodu jugoslavenskoga dravnoga praznika 29.
studenoga, Dana Republike.
39

(Nastavlja se)
(Vjesnik, 11. rujna 2004.)

13. nastavak
Dogaaji u Hrvatskoj solidarizirali
hrvatsku politiku emigraciju
Iako ni u jednoj zemlji na Zapadu nije postojao slubeni hrvatski lobi,
uspjena lobiranja Hrvata irom svijeta i njihovih prijatelja i novosteenih
simpatizera za hrvatsku neovisnost pridonijeli su mnogo da Njemaka,
Australija i Argentina meu prvima priznaju Sloveniju i Hrvatsku kao
slobodne i demokratske zemlje. U Kanadi je kanadski parlament odrao
posebno zasjedanje o tomu da li priznati Sloveniju i Hrvatsku , to su veoma
brzo i uinili
Pie: Marin Sopta
Padom politikog vodstva hrvatskog proljea na elu sa
Savkom Dabevi-Kuar, Mikom Tripalom, Markom Koprtlom,
Perom Pirkerom i drugima, zatvaranjem studentskih voa
Draena Budie, Ivana Zvonimira ika, Ante Paradika, te
zatvaranjem istaknutih hrvatskih intelektualaca poput dr.
Marka Veselice, dr. Hrvoja oia, dr. Franje Tumana,
Vlade Gotovca izazvana je velika reakcija u hrvatskom
iseljenitvu.
Dogaaji u Hrvatskoj solidarizirali su hrvatsku politiku
emigraciju koja je uspjela organizirati javne prosvjede
irom svijeta. Moe se tvrditi bez imalo pretjerivanja da
nije bilo grada u svijetu gdje ive Hrvati da nisu bili
organizirani javni prosvjedi. Delegacije hrvatskih
zajednica sastavljene od predstavnika svih politikih
stranaka, esto kulturnih i portskih drutava, odravali
su sastanke s glavnim urednicima najvanijih i
najutjecajnijihsvjetskih novina, televizijskih i radijskih
postaja.
Zajedniki memorandumi u ime hrvatskih zajednica poslani
su vladama drava, ministarstvima vanjskih poslova,
odrani su sastanci na kojima su hrvatski predstavnici
40
ustrajali da vlade zemalja u kojima ive prekinu
diplomatske odnose s Jugoslavijom, ili barem uvedu
ekonomske sankcije i obustave svaku pomo.
Svojom aktivnou, Hrvati u svijetu pridonijeli su da
nekoliko mjeseci odre zanimanje svjetske javnosti za
dogaaje u Hrvatskoj. Tako je, meu ostalim, poznata
svjetska organizacija za ljudska prava Amnesty
International, zahvaljujui i uspjenom lobiranju Hrvata u
svijetu, posvetila specijalno izdanje krenju ljudskih
prava u Jugoslaviji. Taj Izvjetaj o Jugoslaviji imao je
velikog odjeka u svijetu, jer je pridonio da se slika i
imid o Jugoslaviji kao zemlji gdje vlada socijalizam s
ljudskim licem umnogome promijeni.
Jedna od najspektakularnijih akcija pripadnika hrvatske
politike emigracije je svakako otvaranje Hrvatskog
poslanstva u Canberri, glavnom gradu Australije. Ta
genijalna ideja Marija Depoje, odnosno Hrvata iz
Australian Capital Territorija u poetku, to je
zanimljivo istaknuti, nije imala neku naroitu podrku ili
pomo australskih Hrvata.
Hrvatsko poslanstvo osnovano je 29. studenoga 1977. godine
kako bi upoznalo australsku javnost, a kasnije i svjetsku
javnost, o volji i odlunosti hrvatskog naroda da ostvari
svoju vlastitu demokratsku i slobodnu dravu, te da
jugoslavenska ambasada ne moe predstavljati i zastupati
interese Hrvata u Australiji.
Imajui u vidu da je Canberra glavni grad Australije,
Hrvati su iznajmili zgradu u diplomatskoj etvrti grada i
stavili natpis Hrvatsko poslanstvo i istaknuli hrvatski
barjak. Djelatnicima poslanstva imenovani su Mario Depoja
i Dinka Sidi, kao tajnica.
Reakcija slubene jugoslavenske vlade bila je nevjerojatna
i iznad svih oekivanja. Balkansko nediplomatsko ponaanje
i pritisak jugoslavenskog ambasadra i Jugoslavije na
Australiju da zatvori Hrvatsko poslanstvo, izazvali su
veliku reakciju ne samo meu Hrvatima u Australiji nego i
kod slubene australske vlasti.
Takvim je ponaanjem jugoslavenske vlasti Hrvatsko
poslanstvo preko noi postalo simbolom hrvatske borbe za
nezavisnost, i podrka i pomo poeli su stizati sa svih
strana hrvatske zajednice u Australiji, pa ak i dalje od
41
toga. Gotovo pune tri godine Hrvatsko poslanstvo okupiralo
je australsku javnost, a putem diplomatskih
predstavnitava, itav svijet.
Napokon, savezni je parlament Australije bio primoran
izglasati poseban zakon kojim je ukinuto Hrvatsko
poslanstvo. Njegovim zatvaranjem zavren je jedan projekt
koji je imao fantastini propagandni uinak, kakav njegovi
osnivai nisu mogli zamisliti niti u snu.
Da bi omasovili i privukli nove lanove ili simpatizere
svojim strankama, hrvatske politike stranke bile su te
koje su u veini hrvatskih zajednica izravno ili neizravno
osnivale nogometne klubove ili folklorne skupine.
Nepotrebno je dokazivati koliko su nogometni klubovi koji
su veinom nosili ime Croatia, Hrvat ili slino uinili na
promicanju hrvatskog imena u svijetu. HOP, HSS, HN Otpor,
odnosno njihovi lanovi, bili su osnivai nogometnih
klubova irom svijeta. Na sastanku 1988. u Zagrebu
predstavnika nogometnih klubova Croatia koji postoje u
svijetu okupilo se 150 delegata.
S vremenom su elnici hrvatskih politikih stanaka
shvatili da integriranjem i lanstvom u razliitim
organizacijama, u strankama u sredinama u kojima su
ivjeli, kao i u razliite meunarodne organizacije,
donosi vee rezultate i uspjehe u promicanju ideje
hrvatske borbe za neovisnost nego zatvaranjem i
djelovanjem u getu hrvatskih zajednica.
Viegodinje steeno iskustvo u organiziranju i
sudjelovanju u razliitim meunarodnim skupovima,
lobiranjem utjecajnih politiara, urednika novina,
televizijskih i radijskih postaja i drugih relevantnih
imbnika moi u zapadnodemokratskom svijetu, dolo je do
izraaja tijekom velikosrpske agresije na Hrvatsku , na
poetku devedesetih godina.
Iako ni u jednoj zemlji na Zapadu nije postojao slubeni
hrvatski lobi, uspjena lobiranja Hrvata irom svijeta i
njihovih prijatelja i novosteenih simpatizera za hrvatsku
neovisnost pridonijeli su mnogo da Njemaka, Australija i
Argentina meu prvima priznaju Sloveniju i Hrvatsku kao
slobodne i demokratske zemlje.
42
U Kanadi je kanadski parlament odrao posebno zasjedanje o
tomu da li priznati Sloveniju i Hrvatsku , to su veoma
brzo i uinili.

(Nastavlja se)
(Vjesnik, 13. rujna 2004.)





14. nastavak
Slubeni Zagreb uti, to je u sudbonosnim
danima hrvatske povijesti bilo
karakteristino i kobno za hrvatski narod
Dok lanovi Srpske akademije nauke i umetnosti poput Milovana Danojlia,
dr. Veselina uretia, Dobrice osia, zatim Vuka Drakovia, a prije njih
Mome Kapora otvoreno posjeuju srpske zajednice u Kanadi, gdje se otvoreno
drue i dre predavanja na etnikim okupljanjima i klubovima o poloaju
srpskog naroda u Jugoslaviji, dotle naalost reimski tisak u Zagrebu i dalje
pie, ako uope pie, o tzv. neprijateljskoj ustakoj emigraciji
Pie: Marin Sopta
Novi vjetar koji je poeo dolaziti iz istone Europe i
jugoistone Europe poetkom osamdesetih godina prolog
stoljea nagovijetao je velike promjene koje e se
dogoditi u tom dijelu Europe i svijeta.
Ruenje Berlinskog zida, krvavi prosvjedi u Bukuretu
kulminirali su propau komunistikog sustava u tom dijelu
Europe kao i dezintegracijom biveg SSSR-a, ehoslovake i
Jugoslavije. Paralelno s tim promjenama dogaale su se i
velike promjene u redovima hrvatske politike emigracije.
Proces polarizacije i jaz koji je nastao izmeu dvaju
43
blokova u Hrvatskom narodnom vijeu nakon drugog sabora
odranog u Londonu, sve vie i vie se produbljivao.
Sukob koji je nastao izmeu strane koju je vodio pokojni
Bruno Bui i Franjo Mikuli sa svojim istomiljenicima i
simpatizerima okupljenima oko Hrvatskog lista i
australskog Hrvatskog tjednika, te pristaa s lanovima
Hrvatske republikanske stranke i Hrvatskog nacionalnog
otpora i druge strane koju su sainjavali Nova Hrvatska i
njezin glavni urednik Jaka Kuan, hrvatski franjevaki
tjednik "Danica" iz Chicaga, koji je ureivao dr. fra
astimir Mai, Hrvatski oslobodilaki pokret
(Reorganizacija) na ijem je elu bivi ustaki ministar
dr. Vjekoslav Vrani sa sjeditem u Buenos Airesu, dr.
Ivan Jeli, predsjednik Hrvatskog narodnog odbora, Janko
Skrbin iz Cleavlanda, Hrvoje Lun, glavni tajnik Hrvatskoga
narodnog vijea iz New Yorka, prof. Mirko Vidovi iz
Francuske, te prof. Mate Metrovi, nanio je veliku
politiku tetu Hrvatskom narodnom vijeu od kojeg se ono
nije nikada moglo oporaviti.
Od brojne organizacije Hrvata u emigraciji koje je postala
neslubeni glasnogovornik zastupanja i promicanja
hrvatskih nacionalnih interesa u iseljenitvu ostala je
samo blijeda slika.
Na vrhuncu svoje moi Hrvatsko narodno vijee imalo je
dvanaest tisua ljudi koji su plaali lanarinu, poelo je
naglo osipanje lanstva i gaenje dijela ogranaka irom
svijeta. U odnosu prema stanju u Hrvatskom narodnom vijeu
nita nije bilo bolje stanje u redovima drugih politikih
stanaka naroito u Hrvatskom oslobodilakom pokretu i
Hrvatskoj seljakoj stranci.
Te dvije nekada najmasovnije i najutjecajnije politike
stranke u hrvatskom iseljenitvu nisu se znale prilagoditi
politikim promjenama koje su se odvijale u svijetu,
naroito u Europi. Njihovo nesnalaenje kao i injenica da
nisu ile s vremenom, niti su imale strategiju da
pridobiju nove mlae lanove u svoje redove, pa je to bio
i jedan od glavnih razloga zbog ega su izgubile svoj
nekada veliki utjecaj i mo u redovima hrvatske politike
emigracije.
Sukob u redovima HSS-a i sudski proces u vezi nekretninama
koje su bile u vlasnitvu stranke izmeu dviju frakcija
44
tzv. Zorkinove i Krnjevieve grupe u Kanadi okupirale su
vie-manje svu aktivnost i pozornost lanova te stranke.
Hrvatski oslobodilaki pokret nakon velikog poetnog
poleta i obeanja ulazi u veliku unutranju krizu
prouzrokovanu kontroverznim pisanjem Zlatka Markusa,
glavnog urednika Hrvatskog lista ne uspijeva se nametnuti
kao alternativa Hrvatskom narodnom vijeu.
Hrvatski narodni otpor iscrpljen materijalno zbog nekoliko
sudskih procesa, koji se vode protiv njegovih glavnih
ljudi u New Yorku, nastoji konsolidirati svoje redove i
ponovno uspostaviti red u organizaciji. Razliite frakcije
odnosno dva HNO-a nalaze zajedniki jezik i postaju jedno
organizacijsko tijelo.
U redovima hrvatske politike emigracije jo veoj
konfuziji u to vrijeme pridonosi i tzv. hrvatska utnja
vodstva SK Hrvatske. Da podsjetimo, to je vrijeme kada su
u bivoj Jugoslaviji albanske demonstracije odnosno pobuna
na Kosovu, glavna preokupacija komunistike vlasti.
trajkovi u cijeloj zemlji od onog u Skopju pa do onog u
Labinu gdje je 1700 rudara trajkalo vie od trideset dana
u lipnju 1987., bili su dio svakodnevnog ivota u
Jugoslaviji. Poznata afera "Agrokomerc",pojava slovenskog
proljea u politikom ivotu Slovenije, smjenjivanje i
iskljuivanje iz SKJ potpredsjednika Jugoslavije, Albanca
Fadila Hode, kao i pu u SK Srbije, gdje je Slobodan
Miloevi doao na elo, umjesto svog mentora i ovjeka
koji ga je titio umjerenog srpskog politiara Ivana
Stambolia, zaokupili su domau i svjetsku javnost.
Toj slici stanja Jugoslavije potkraj osamdesetih godina
prolog stoljea treba nadodati i veliku gospodarsku i
socijalnu krizu koja je jo vie pridonijela kaotinom
stanju u toj zemlji.
I dok lanovi Srpske akademije nauke i umetnosti poput
Milovana Danojlia, dr. Veselina uretia, Dobrice osia,
zatim Vuka Drakovia, a prije njih Mome Kapora otvoreno
posjeuju srpske zajednice u Kanadi, gdje se otvoreno
drue i dre predavanja na etnikim okupljanjima i
klubovima o poloaju srpskog naroda u Jugoslaviji, dotle
naalost reimski tisak u Zagrebu i dalje pie, ako uope
pie, o tzv. neprijateljskoj ustakoj emigraciji.
45
I dok jedna strana to je legitimno, odgovorno i u
interesu srpskih nacionalnih interesa pod okriljem
promocije svojih knjiga "No", "Molitva I i II", autora
Vuka Drakovia ili pak "Saveznici i jugoslavenska ratna
drama" dr. Veselina uretia zapravo propagiraju srpski
nacionalni program, koji e se objaviti u Memorandumu
SANU, dotle kao to sam ve istakao slubeni Zagreb uti,
to je tako esto u sudbonosnim danima hrvatske povijesti
bilo karakteristino i kobno za hrvatski narod.

(Nastavlja se)
(Vjesnik, 14. rujna 2004.)



15. nastavak
Nejasan pomirbeni stav prema hrvatskim
komunistima
Svjesni da se zajednika sudbina ne moe rjeavati u zatvorenim
krugovima, u politikim strankama ili pokretima u iseljenoj Hrvatskoj, kao
niti u redovima hrvatskih komunista, nego zajedniki i organizirano, poznati
hrvatski intelektualac Enver Mehmedagi u Obrani, glasilu Hrvatskog
narodnog otpora, analizirajui dogaaje u Jugoslaviji, zauzima pomirbeni
stav prema komunistima u Hrvatskoj
Pie: Marin Sopta
Hrvatski iseljenici, onaj njihov dio koji je bio politiki
aktivan, a i ne samo oni, bili su svjesni da odgovornost
za budunost Hrvatske i njene istone i zapadne granice
ovisi o svim Hrvatima, o njenim graanima, u domovini i u
iseljenitvu.
Bez obzira na to gdje su se zatekli, svi su bili izravni
ili neizravni sudionici hrvatske tragedije.
Svjesni da se zajednika sudbina ne moe rjeavati u
zatvorenim krugovima, u politikim strankama ili
pokretima u iseljenoj Hrvatskoj, kao niti u redovima
46
hrvatskih komunista, nego zajedniki i organizirano,
poznati hrvatski intelektualac Enver Mehmedagi u Obrani,
glasilu Hrvatskog narodnog otpora u broju 15, srpnja
1971., koji je izlazio u Madridu, analizirajui dogaaje u
Jugoslaviji, zauzima pomirbeni stav prema komunistima u
Hrvatskoj to je ve nekoliko godina bila slubena
orijentacija organizacije kao i Hrvatskoga narodnog odbora
na elu s dr. Brankom Jeliem.
Evo to, meu ostalim, Mehmedagi pie: Ima jo
stanovitih pojedinaca, kojima nije jasan na pomirbeni
stav prema hrvatskim komunistima , iako ovaj nije nov, ve
je okosnica naeg politikog pokreta unazad dosta godina.
Temeljen je na politikom realizmu, temeljen je na
injenici, da hrvatsi komunisti 'postoje' i da su jedina
organizirana politika snaga, koja dominira u domovini.
Jo prije prigodom izlaganja Mike Tripala pred politikim
aktivom SR Makedonije u Skopju, 24. studenoga 1967.
godine, ije dijelove izlaganja prenosi Obrana, prof. dr.
Miljenko Dabo Perani, istaknuti lan Otpora, brani
stavove Mike Tripala jer se bori za ravnopravnost Hrvatske
u Jugoslaviji. Davati takve komentare u redovima hrvatske
politike emigracije ne samo da je bilo revolucionarno,
ono je bilo pogubno.
Meutim, mora se priznati gledajui iz dananje
perspektive ono je bilo proraunato, da ne kaem
vizonarsko. Evo kako Perani objanjava, odnosno brani
Tripalove stavove:
Mi moemo napadati Tripala to ne odijeli Hrvatsku od
Jugoslavije, to to je stoljetna hrvatska elja. elje su
pak jedno, stvarnost drugo. Da li stvarno on to danas moe
uiniti? Da je na njegovom mjestu uzmimo Artukovi da li
bi se on upustio u otvoreni rat s Jugoslavijom? O tome bi
razbijao glavu i sam Artukovi, jer ne uspjeti znai
stvoriti novi Bleiburg. Zato kad Tripalo kae: 'Pokuali
smo da. pobijedi orijentacija koja e znaiti odluan
kurs na samoupravljaki socijalizam, to je veliki korak
naprijed.' Tripalo govori u futuru, dakle priznaje da je
Hrvatska bila neravnopravna u Jugoslaviji, te da e to
biti a to je za prilike u komunistikoj Jugoslaviji,
doista veliki korak naprijed.
Nakon to je Hrvatski knjievni list, broj 6, zaplijenjen,
Obrana je za svoje itatelje i simpatizere tiskala
47
kompletan broj, a nudei svojim itaocima valjano
objanjenje.
Nastojei uspostaviti izravne ili neizravne kontakte s
istaknutim i vodeim pojedincima iz kulturnoga, sportskoga
ivota Hrvatske, jer iz politikog je bilo nemogue, niti
je postojala ikakva volja za suradnju, na poziv
Sveuilita York u Torontu, odrao je dr. Ivan Supek
nekoliko predavanjana engleskom i hrvatskom jeziku na
nekoliko sveuilita u Sjevernoj Americi. Organizator i
inicijator posjeta bio je Marin Sopta, trokove putovanja
i gostovanja u raznim gradovima Sjeverne Amerike snosile
su diskretno hrvatske zajednice. U prepunoj sveuilinoj
dvorani York sveuilita okupilo se vie od petsto
sluatelja, veinom kanadskih studenata da uju Supekovo
predavanje na temu Europa bez granica. Predavanje je
nailo na veliki odjek kod prisutne publike, to se
vidjelo u raspravi nakon zavrenog predavanja.
Drugo predavanje Supek je odrao na hrvatskom jeziku s
temom Veliki hrvatski humanisti i njihov znaaj danas.
Dr. Supek odrao je jo predavanja u Ottawi, koje mu je
organizirao pokojni Gojko uak, Montrealu, Detroitu i
Bostonu. No to je jo vanije od predavanja koje ne elim
omalovaavati, dr. Supek je bio voljan izravno se susresti
i razgovarati s Hrvatima bez obzira na njihova politika
uvjerenja.
U tim razgovorima koji su bili veoma dinamini,
konstruktivni, informativni i koji su se vodili u
prijateljskom, srdanom i veoma tolerantnom okruju izali
su na vidjelo ne samo razlike u miljenjima o situaciji u
domovini i budunosti hrvatskog naroda, nego i veliki
nepoznavanje i strah koji je postojao na relaciji
moebitne otvorene suradnje izmeu domovinske i iseljene
Hrvatske.
Da je taj strah bio i opravdan promatrajui iz Supekove
perspektive potvruje i lanak koji je izaao u Vjesniku,
14. rujna 1986. godine pod naslovom Idejni zagrljaji sa
zloincima.
U njemu novinar Nino Pavi, meu ostalim, pie: Da li je
mogue da izmeu jednog zloglasnog ustakog koljaa
poznatog po neuvenim zvjerstvima prema nevinom civilnom
stanovnitvu i jednog dugogodinjeg lana Jugoslavenske
akademije znanosti i umjetnosti, biveg rektora
Sveuilita u Zagrebu, poznatog fiziara i zakletog borca
48
za mir, humanizam, postoji neka veza ili ak suglasnost?
Teko je vjerovati da izmeu Maksa Lubria i dr. Ivana
Supeka, dviju osoba koje su se po svakoj historijskoj
pameti morale nai na suprotnim politikim stranama (a u
jednom razdoblju, za vrijeme Drugog svjetskog rata, doista
su tamo i bili) moe ikada doi do 'historijskog
kompromisa'.
Ono to e desetljeima poslije ratnog vihora ujediniti
neke otpadnike iz komunistikog pokreta i ustake
emigrante je politika 'nacionalnog pomirenja' i pokuaji
irokog okupljanja na nacionalistikoj osnovi koje, u
krajnjoj liniji nema drugog cilja nego ukidanja 'druge
Jugoslavije' tvorevine 'komunistikih ekstremista i
uspostavljanje nacionalne hrvatske drave. Polazita s
kojih su krenuli Supek i Luburi bitno su razliita, ali
neumoljiva politika logika dotjerala ih je, meutim, na
isti cilj Emigrantska hrvatska politika scena suvie je
uska, kompromitirana i razdijeljena meusobnim borbama, a
da bi mogla predstavljati bilo kakvu realnu snagu i
politiku alternativu sama za sebe.

(Nastavlja se)
(Vjesnik, 15. rujna 2004.)


16. nastavak
Politiki se ivot Hrvata u Australiji
drastino promijenio
eksa je zamolio dr. Tuman da za vrijeme svog posjeta australskim
Hrvatima nastoji skupiti financijsku pomo za kupnju prostorija HDZ-a u
Zagrebu. eks je u kratkom razdoblju skupio sto tisua australskih dolara,
koje je uspio donijeti u Hrvatsku, jer je stavio ek na taj iznos u svoju cipelu.
Na povratku u Zagreb, njega na zagrebakom uzletitu viesatno ispituju,
skidaju do koe, ali ek nije naen
Pie: Marin Sopta
49
Pripadnici hrvatskog iseljenitva nisu se obazirali na
takve ili sline komentare i napise o njima. Naprotiv
svoje uloge, znanje, materijalnu mo, a nadahnuti
hrvatskim rodoljubljem i idealizmom oni su potkraj
osamdesetih godina prolog stoljea uspjeli ostvariti jo
jedan pothvat na promicanju hrvatske kulture i jezika u
svijetu, koji je naiao na veliki odjek i u domovini.
Naime, 23. sijenja 1987. godine odran je sveani banket
drutva Hrvatsko-kanadskih privrednika i intelektualaca u
torontskom hotelu Triumph, s ciljem da se skupi petsto
tisua dolara koji bi jamili da se na jednom od kanadskih
sveuilita otvori katedra za hrvatski jezik i kulturu.
Dvorana je bila prepuna uzvanika i eminentnih gostiju, od
ministrice za kulturu i dravljanstvo provincije Ontario
dr. Lily Munro, potpredsjednika Sveuilita York prof. dr.
Toma Minnigera do gosta iz domovine, lingvista i autora
desetaka knjiga o hrvatskom knjievnom jeziku, urednika
asopisa Jezik prof. dr. Stjepana Babia i cilj je
ostvaren.
Za vrijeme veere koja je trajala do kasno u no, poznati
hrvatski poduzetnici donirali su velike svote novca kako
bi katedra za hrvatski jezik i kulturu ostala stvarnost.
Donacijama Ivice Zdunia od sto tisua dolara, Jure Balena
pedeset tisua, Franka Katane dvadeset pet tisua, dr.
Gamulina dvanaest tisua, Janka Heraka pet tisua i drugih
prisutnih Hrvata skupilo se potrebnih petsto tisua
dolara.
Nakon pregovaranja i nekoliko kanadskih sveuilita
napokon je odlueno da se katedra otvori na sveuilitu
Waterloo u St. Tomasu, provinciji Ontario. Katedru od
prvog dana veoma uspjeno vodi prof. dr. Vinko Grubii, i
na njoj je do danas mnogo istaknutih hrvatskih
intelektualaca iz domovine odralo predavanje.
Potkraj osamdesetih, tonije 1989. godine, hrvatske
zajednice u Australiji posjeuje gospodin Vladimir eks. U
Spomen knjizi deset godina Hrvatske demokratske
zajednice meu ostalim je napisano:
Vanu ulogu u poetnim aktivnostima na osnivanju HDZ-a u
Australiji odigralo je drutvo Hrvatska uzdanica mlade,
te list Hrvatski vjesnik iz Melbournea. Predstavnici
hrvatske zajednice iz Australije (Zdenko Marini iz
50
Melbournea) sastaju se s elnicima HDZ-a i ugovaraju prvi
posjet Vladimira eksa Australiji .
Iza toga poziva stajale su hrvatske katolike upe u
Melbournu, u organizaciji vl. Mate Krianca. Slubeni
poziv za posjet Australiji bilo je otvaranje Hrvatske
kole u Melbournu 'Bartol Kai'. Za tu zgodu pozvan je i
veleasni ivko Kusti te hrvatski estradni umjetnici Vera
Svoboda, uka aji, Ivo Fabijan i Zoran Jaek.
Na osnovi kazivanja Zdenka Marinia, jednog od
predsjednika Uzdanice, lana uprave Croatia Melbournea te
jednog od lanova Glavnog stana Hrvatskog revolucionarnog
bratstva, on se za vrijeme svog boravka u Stuttgartu u
lipnju 1989. susreo s Vladimirom eksom, i s njime
razgovarao o moguem dolasku u Australiju.
No imajui u vidu politike uvjete tog vremena, kao i to
da bi isticanje Marinieva imena i imena njegove
organizacije imalo dalekosene posljedice za eksa i druge
ljude iz Hrvatke, dogovoreno je da eks doe u Australiju
na poziv Hrvatskoga katolikog centra Duha Svetog iz
Melbournke etvrti Springvale, te sveano otvori hrvatsku
kolu Bartol Kai.
U to vrijeme upnik katolikog centra bio je veleasni
Mate Krianac koji je, prema njegovu prianju, doznao
putem svojih veza za eksov boravak u Njemakoj, uspio s
njim uspostaviti telefonsku vezu i izravno se dogovoriti
za njegov posjet. Bez obzira na koji nain i zahvaljujui
kome je organiziran posjet, vano je da je eks posjetio
Hrvate Australije i da je uspio nai zajedniki jezik i
dogovor o buduoj suradnji.
Sveano otvaranje kole Bartol Kai je ostvareno, a
malo kasnije prvi ogranak HDZ-a u Australiji je osnovan u
Hrvatskom katolikom centru Svetog Leopolda Mandia u
Sunshineu, 29. kolovoza 1989. godine.
Na osnivakoj sjednici izabrano je vodstvo u koje su ule
mlade osobe. Za predsjednika izabran je Matija Gubi,
dopredsjednicima su postali Veso Juri i Slavica Gal,
rizniarka Elizabeta Gal, tajnica Snjeana Krpan, a za
promidbu je bio zaduen Zvonimir Vuak. Veoma je vano
istai da se veina njih vratila u Hrvatsku 1990. godine.
51
Za vrijeme svog posjeta australskim Hrvatima, eksa je
zamolio dr. Tuman da nastoji skupiti financijsku pomo za
kupnju prostorija HDZ-a u Zagrebu. eks je u kratkom
razdoblju uspio skupiti sto tisua australskih dolara,
koje je uspio donijeti u Hrvatsku, jer je stavio ek na
taj iznos u svoju cipelu. Na povratku u Zagreb, njega na
zagrebakom uzletitu viesatno ispituju, skidaju do koe,
ali ek nije naen.
eksov, kao i posjet drugih uglednih pojedinaca iz
Hrvatske 1989. godine, a i sljedeih nekoliko godina
drastino su promijenili politiki ivot Hrvata u
Australiji . Na poetku velikosrpske agresije na Hrvatsku,
Hrvatski oslobodilaki pokret posredovanjem svojeg
predsjednika dr. Sreka Peninjaka alje najprije
sedamsto tisua dolara, a zatim tristo pedeset tisua
dolara HDZ-u. Ne samo to, u jednom trenutkuzbog hitnosti
uprava i lanovi Hrvatskog doma Kardinal Alojzije
Stepinac iz Geelonga, koji je u vlasnitvu HOP-a,
posuuju od banke sto tisua dolara i alju u Zagreb.
No pomo Hrvatskoj australskih Hrvata nije bila samo u
materijalnim donacijama. Oni lobiraju pri australskoj
vladi da prizna Hrvatsku, organiziraju posjet australskih
lanova parlamenta Hrvatskoj, organiziraju masovne
prosvjede u Canberri, mnotvo se Hrvata vraa u
domovinu...

(Nastavlja se)
(Vjesnik, 16. rujna 2004.)


17. nastavak
Brutalnost, mrnja i sadizam Udbinih
plaenih ubojica
Ubojstva profesionalnih Udbinih ubojica bila su dobro poznata
zapadnodemokratskim vladama. Broj Udbinih rtava u hrvatskom
iseljenitvu od zavretka Drugoga svjetskog rata pa do 1990. zbunjuje i izaziva
uenje posebno ako se ima na pameti reputacija koju je Jugoslavija kao
52
zemlja s humanim licem socijalizma imala u odreenim naroito ljeviarskim
krugovima zapadnodemokratskog svijeta
Pie: Marin Sopta
Ameriki novinar i politiki analitiar Paul Hockenos,
koji danas ivi u Berlinu i radi u jednom institutu, u
razdoblju izmeu 1997. i 1990. godine radio je u Bosni i
Hercegovini za Organizaciju za sigurnost i suradnju u
Europi (OSCE).
U svojoj knjizi Homeland calling (Domovina zove) koju je
2003. tiskao Cornele University pokuava objasniti
kljunu ulogu iseljene Hrvatske u stvaranju suverene i
demokratske Hrvatske.
Iako je pune dvije godine putovao po cijelom svijetu i
intervjuirao mnogo relevantnih osoba, knjiga zbog svoje
povrnosti ima dosta netonosti, ponajvie zbog pievih
ideolokih predrasuda prema Hrvatskoj i Hrvatima , to je
najbolji dokaz o potrebi da sami na piemo ozbiljnu i
objektivnu povijest iseljene Hrvatske.
U povijesti iseljene Hrvatske, posebno onog dijela
iseljenitva koji se odnosi na politiko djelovanje,
posebno mjesto pripada njenim rtvama koje su zbog svog
idealizma i vjere i rada za slobodnu i demokratsku
Hrvatsku svirepo i okrutno ubili plaeni profesionalni
ubojica zloglasne jugoslavenske tajne policije Udbe.
itajui policijske izvjetaje i novinske opise naina na
koji su ubijeni uglavnom politiki angairani Hrvati od
Gtteborga, Pariz, Mnchena, Johannesburga pa do Buenos
Airesa, ovjek ima osjeaj da gleda kriminalne filmove u
kojima se prikazuju scene zloina u svijetu kriminalaca i
najgoreg podzemlja.
Primjer ubojstva hrvatskog politikog emigranta Joze Orea
koji je ubijen 1977. godine u Johannesburgu, u
Junoafrikoj Republici, najbolje govori o brutalnosti,
mrnji i sadizmu Udbinih plaenih ubojica prema njihovim
rtvama. Jozo je Ore kao osmogodinji djeak vidio kako
mu Titovi partizani siluju i potom ubijaju majku.
Godine 1961. bjei u Trst odakle ide u Australiju, gdje
veoma brzo postaje aktivan u radu politikih stranaka. Kao
pripadnik Hrvatskoga revolucionarnog bratstva trenira
53
vojnike vjetine u australskim kampovima, potom s grupom
koju sainjavaju lanovi Hrvatskoga revolucionarnog
bratstva odlazi u Saveznu Republiku Njemaku kako bi se
prebacili na teritorij SFR Jugoslavije gdje bi
organizirali opi hrvatski oruani otpor.
U Njemakoj upoznaje istaknutoga politikog emigranta
Josipa Senia s kojim ubrzo postaje blizak. Nakon to su
Udbini agenti ubili Josipa Senia, na nagovor Udbina
provokatora agenta Vinka Sindiia da osvete smrt njegova
prijatelja Senia, Ore pada u postavljenu zamku i
dospijeva u njemaki zatvor.
Nakon izdrane kazne od etiri i pol godine odlazi u
Johannesburg, gdje ponovno susree svog znanca iz
Australije Vladu Pavlia koji upoznaje jugoslavensku tajnu
policiju o Oreovoj prisutnosti u Johannesburgu. Nakon to
su dobili zadatak od svojih efova, Vladimir Pavli i
njegov partner Branko ukovi ubijaju Jozu Orea.
Ugledni johannesburki dnevnik The Citizen u svom izdanju
od 31. prosinca 1977. godine u lanku Nevjerojatna pria
o pijunskom ubojstvu, meu ostalim, pie: The Citizen
moe danas objaviti da su izdati nalozi za uhienje
dvojice koja su ubila Jozu Orea (40), jugoslavenskoga
antikomunistikog borca, ije je raskomadano tijelo naeno
u plastinoj vreici u Vereenrgrugu prie jedanaest dana.
Ti ljudi su Vladimir Pavli (36), tajni agent,
jugoslavenske tajne slube SDB koji je dobio specijalni
zadatak da ubije Orea i Branko ukovi, automehaniar,
kojeg je regrutirao Pavli da mu pomogne u ubojstvu.
Broj Udbinih rtava u hrvatskom iseljenitvu od zavretka
Drugog svjetskog rata pa do 1990. zbunjuje, on izaziva
uenje ako se ima na pameti reputacija koju je
Jugoslavija kao zemlja s humanim licem socijalizma imala u
odreenim naroito ljeviarskim krugovima
zapadnodemokratskog svijeta.
Poinjena ubojstva profesionalnih Udbinih ubojica bila su
dobro poznata stvar zapadnodemokratskim vladama to
najbolje potvruje intervju koji je libijski predsjednik
Gadafi dao uglednom njemakom tjedniku Der Spiegel.
Na pitanje novinara tog tjednika: Ubojstva libijskih
iseljenika koja se najvjerojatnije dogaaju u Njemakoj
54
ili Italiji naruena su iz Tripolija i gruba su krenja
slobode u tim dravama. Gadafi je hladnokrvno odgovorio:
U ovom sluaju ja u vam navesti jo jedan primjer. Tito
je poslao agente u Saveznu Republiku Njemaku s mandatom
da likvidiraju njegove hrvatske protivnike tamo. Ali
Titova reputacija u Njemakoj, ostala je i dalje
netaknuta. Zato se Titu doputa, a meni ne? ak tovie
ja nisam kao to sam vam ve prije rekao osobno naredio da
se nekog ubije na stranom teritoriju.
Nakon ubojstva jednog od voa Hrvatskog narodnog otpora
Stipe Mikulia u rane jutarnje sate 15. prosinca 1976.
godine u vedskom gradu Falkenbergu, vedska je policija
uhitila Irfana Kuburu i optuila ga za Stipino ubojstvo.
Meu ostalim, Kubura nije mogao objasniti odakle mu
etrdeset tisua vedskih kruna koje je policija nala kod
njega dva dana nakon Mikulieva ubojstva. Da bi sprijeile
izbijanje svjetskog skandala, nakon to je Tito zaprijetio
da e otkazati svoj najavljeni slubeni posjet vedskoj,
vedske vlasti pustile su Kuburu na slobodu kako bi mogao
otii u Jugoslaviju.
Meutim, vedsko je javno titeljstvo izdalo ponovno nalog
za njegovo uhienje, jer su imali vrste dokaze da je on
ubio Mikulia.

(Nastavlja se)
(Vjesnik, 17. rujna 2004.)


18. nastavak
Nitko ne moe odobriti da drave rjeavaju
svoje unutarnje probleme ubojstvima izvan
svojih granica
esta ubojstva hrvatskih politiki angairanih ljudi zahtijevala su od
hrvatskih politikih stranaka i njihova vodstva da poduzmu sve mogue
korake kako bi zaustavili jugoslavenske zloine. Meu nizom akcija Hrvata
irom svijeta treba istaknuti otvoreno pismo koje je Sjevernoameriko vijee
55
za nezavisnu Hrvatsku uputilo gospodinu Willyju Brandtu, kancelaru Savezne
Republike Njemake
Pie: Marin Sopta
O Udbinim atentatima na politike protivnike Jugoslavije,
naroito na Hrvate u Saveznoj Republici Njemakoj, pie
svjetski tisak poput London Timesa u prvom tjednu
studenoga 1969. godine; Los Angeles Times, 2. studenoga
1969.; ak i beogradska Ekonomska politika od 12. svibnja
1969. godine, koja otvoreno priznaje da jugoslavenska
sigurnosna sluba ubija hrvatske emigrante i izvan
dravnih granica vri egzekucije.
Za vrijeme senzacionalnog suenja Udbinim agentima u
njemakom gradu Saarbrchenu, koje je izazvalo veliko
zanimanje njemake javnosti i stavilo slubeni Bonn u
veoma osjetljivu situaciju prema Jugoslaviji, dokazano je
bez imalo dvojbe planirano ubojstvo poznatoga hrvatskog
politikog emigranta Franje Gorete koje, na sreu, nije
uspjelo.
Kao najbolje filmske scene koje prikazuju revolveraki
okraj u kriminalnom podzemlju, tako su i tri plaena
Udbina agenta Dragan Bara, Georg Huber i Adam Lapevi
naoruani pitoljima silom upali u Goretin stan.
Zahvaljujui Georetinoj prisebnosti, vjetini i injenici
da je ivio 24 sata na dan pripravan za tako neto, u
nastalom revolverakom sukobu ranjena je Goretina sestra i
jedan od atentatora.
Veoma brzo nakon neuspjelog atentata na Franju Goretu,
policija je uhitila ranjenog agenta Adama Lapevia u
mnchenskoj bolnici. Nakon to su u policijskoj istrazi
priznali planiranje antentata i ime naredbodavca, sudac im
je odredio kazne od 35 godina strogog zatvora, i to
optuenom Georgu Huberu 14 godina, Draganu Barau 13
godina i Adamu Lapeviu osam godina.
To je prvi put u povijesti njemakog pravosua da su tri
strana agenta osuena na izdravanje dugogodinje kazne
zatvora. Prema rijeima presjedajueg suca, kazna
takoer ima namjeru informirati njemaku javnost. Nitko ne
moe odobriti da strane drave rjeavaju svoje unutarnje
probleme ubojstvima izvan svojih granica, pa ni Udbin rat
protiv pripadnika hrvatske politike emigracije koji je
bio sustavno planiran, bez obzira na godine ili spol.
56
Meu rtvama Udbinih profesionalnih ubojica bila je i
obitelj Stjepana i Rosemarie evo. Ubijeni su sa svojom
devetogodinjom keri Tatjanom za vrijeme godinjeg odmora
u San Dana de Prave, nedaleko od Venecije. Talijanske su
vlasti odmah posumnjale da je ubojstvo djelo Udbinih
agenata, to je u svojoj istrazi potvrdio ef
kriminalistike policije u Veneciji dr. Salvatore Barba. I
pored injenice da su svi tragovi u istranom postupku
upuivali na to da je ubojica bio evin znanac koji je
glumio da dijeli s njim isto politiko opredjeljenje
profesionalni Udbin ubojica Vinko Sindii, jugoslavenske
vlasti odbile su dati privolu talijanskim pravosudnim
tijelima da ga ispitaju u vezi s ubojstvima . Naime, nakon
ubojstva obitelji evo, Sindii se vratio u Jugoslaviju.
esta ubojstva hrvatskih politiki angairanih ljudi
zahtijevala su od hrvatskih politikih stranaka i njihova
vodstva da poduzmu sve mogue korake kako bi zaustavili
jugoslavenske zloine.
Meu nizom akcija Hrvata irom svijeta treba istaknuti
otvoreno pismo koje je Sjevernoameriko vijee za
nezavisnu Hrvatsku uputilo gospodinu Willyju Bandtu
kancelaru Savezne Republike Njemake.
Pismo, odnosno memorandum koji je poslan i na adrese svih
vlada zapadnoeuropskog demokratskog svijeta, Svetom Ocu,
vladi SAD-a i Kanade, na sve adrese poznatih svjetskih
novinskih agencija, prihvaen je odlukom delegata na Prvom
hrvatskom kongresu za Sjevernu Ameriku, odranom 28. i 29.
lipnja 1969. u Clevelandu. U otvorenom pismu kancelaru
Savezne Republike Njemake Willyju Brandtu koje je imalo
velik odjek u svijetu, stoji:
Ekselencijo, uvjereni smo da je Vaa vlada potpuno
svjesna da vei broj agenata jugoslavenske sigurnosne
slube, poznate kao Udba, kriminalno djeluje u Saveznoj
Republici Njemakoj. Takoer je ustanovljeno da je to
Udbino izvanteritorijalno djelovanje primarno upereno
protiv hrvatskih izbjeglica.
Od godine 1967. pa do danas, najmanje sedam Hrvata, koji
ive u Saveznoj Republici, bilo je umoreno na zapovijed
beogradske vlade. Veina umorenih pripadala je
poslijeratnoj generaciji. rtve tih umorstava su kako
slijedi: Marijan imundi, umoren 13. kolovoza 1967.,
nedaleko od Stuttgarta; Hrvoje Ursa, umoren 27. kolovoza
57
1968. u Fuldi; Mile Rukavina (predsjednik Ujedinjenih
Hrvata Njemake), umoren 26. listopada 1968. u Mnchenu;
Vid Marii, umoren 26. listopada 1968. u Mnchenu; Mirko
uri, umoren 9. travnja 1969. u Mnchenu, Naid Kulenovi
(urednik biltena Hrvatska straa), umoren 28. lipnja 1969.
u Mnchenu. Njihov jedini zloin bio je taj to su imali
odvanosti da se suprotstave beogradskoj diktaturi
promidbenim djelovanjem za prava i slobodu hrvatske
nacije.
Vaa vlada je takoer svjesna da je najmanje pet Hrvata i
hrvatskih porodica bilo Udbinom metom pokuaja umorstva.
Ti su sluajevi bili sljedei: pokuaj umorstva dr.
Berislava Deelia (predsjednika Hrvatske pomone slube u
zapadnoj Njemakoj), njegove supruge i keri 30. lipnja
1965. u Dsseldorfu; pokuaj umorstva Petra ubraja na 20.
studenoga 1968. u Frankfurtu; pokuaj umorstva Mirka
Grabovca u ljetu 1969., u Frankfurtu; pokuaj umorstv Ante
Vukia, predsjednika Ujedinjenih Hrvata Njemake i njegove
obitelji 28. listopada 1969., u Dortmundu (pri tom je
pokuaju umorstva upotrijebljen jo nepoznati vojni
otrov); najnoviji pokuaj umorstva Milana Mataia,
tajnika organizacije Hrvatske seljake stranke Radi,
21. sijenja 1970. u Mnchenu.

(Nastavlja se)
(Vjesnik, 18. rujna 2004.)

19. nastavak
Sljepilo, otvorena mrnja i sadistika
ubojstva
I druge su komunistike drave, naroito one koje su pripadale Varavskom
paktu poput Poljske, Maarske i ehoslovake, imale mnogobrojno politiko
iseljenitvo i jake organizirane lobije u zapadnodemokratskom svijetu. Oni su
bili estoki protivnici komunizma u svojim zemljama, ali ipak vlasti tih drava
nisu nikada ili su se veoma rijetko sluile politikim likvidacijama
Pie: Marin Sopta
58
U nastavku otvorenoga pisma kancelaru Savezne Republike
Njemake Willyju Brandtu pie:
Da se takva kriminalna djelatnost jedne strane sile mirno
podnosi na podruju 'demokratski' uspostavljene vlade
Savezne Republike Njemake, uznemirujui je omen, znak
koji ne govori dobro na korist slobode i pravde i koji
podsjea na nedavno doba njemake prolosti kada su nade
ovjeanstva za slobodom i pravdom iezavale na slian
nain.
Jo je vie uznemirujue kada se doznaje da bonnska vlada,
umjesto da trai poinitelje zloina nad Hrvatima na
zapadnonjemakom podruju, progoni hrvatske stanovnike
Savezne Republike, koje beogradska vlada optuuje da su
navodno poinili zloine u 'Jugoslaviji', i da, ak vie,
priprema zakon o izruenju kriminalaca s Jugoslavijom u
tom smislu.
Jugoslavenske komunistike zloine, prije svega zloin
genocida nad hrvatskim narodom nakon Drugoga svjetskoga
rata, dovoljno su osvijetlili hrvatski i njemaki autori,
te je bonnska vlada morala ve upoznati notorne kriminalne
zasade vlastodraca u Beogradu.
Sramotno pregovarati s tim kriminalcima na raun ivota
hrvatskih izbjeglica u Njemakoj bila bi najvea pragma
koju Bonn nudi a usluge istoku, pragma, koju povijest nee
oprostiti.
S obzirom na uznemirujue i eksplozivno stanje,
nastavlja se u pismu Brandtu, koje se razvilo zbog
pomanjkanja brige za zatitu hrvatskih stanovnika i
graana Savezne Republike, Sjevernoameriko vijee za
nezavisnu Hrvatsku umoljava Vau Ekselenciju, da poduzme
potrebne djelotvorne mjere za popravak tog stanja, a za
provedbu toga predlae sljedee akcije:
Prvo, da Vlada Savezne Republike Njemake obavijesti svoje
graane o istinskim motivima umorstava i pokuaja
umorstava hrvatskih graana Njemake i da javno ustanovi
da je vlada SFR Jugoslavije odgovorna za te zloine.
Drugo, da se uhite ubojice i podnese optunica protiv onih
koji su jo u Zapadnoj Njemakoj; da se podnese optuba
protiv ubojica koji su pobjegli u Jugoslaviju; da se od
jugoslavenske vlade zatrai da ubojice privede sudu.
59
(Zapadnonjemaka kriminalistika policija otkrila je
sljedee jugoslavenske agente koji su poinili ubojstva u
Njemakoj i pobjegli u Jugoslaviju:
Stefan Palfi, Ratomir Stanii, Vinko Marvii i Gizela
Syparek u vezi s pokuajem umorstva dr. Berislava Deelia
i njegove obitelji; Jozo Cvitanovi zbog umorstva Marijana
imundia; Milan Vukoja zbog umorstva Hrvoja Urse; Ivan
Gali zbog umorstva Nahida Kulenovia.)
Tree, da se poalje otvoreno pismo (nota) jugoslavenskoj
vladi i protestira zbog kriminalne i provokatorske
djelatnosti Udbinih agenata na zapadnonjemakom dravnom
podruju.
etvrto, da se odstrane svi Udbini agenti s podruja
Zapadne Njemake.
Peto, da se prekinu diplomatski odnosi, ukljuivi i radne
ugovore, s Jugoslavijom ako se nastavi s Udbinim
kriminalnim djelovanjem na dravnom podruju Zapadne
Njemake.
esto, da se prestane s diskriminirajuim akcijama protiv
hrvatskih izbjeglica u Zapadnoj Njemakoj, te da se
obustavi priprema za donoenje posebnoga njemakog zakona
(Lex Croata) prema kom bi se legalno omoguilo izruivanje
Hrvata iz Njemake u Jugoslaviju, i to prema izboru
(lanoj optubi) Beograda, ime bi se ugrozila osobna
sloboda i civilna prava hrvatskih stanovnika Zapadne
Njemake.
Sedmo, da se odmah puste na slobodu Ivan Kutuzovi, arko
Odak, Boidar Paali, Dane arac i Marko Uremovi protiv
kojih se vodi sud u Ravensburgu zbog navodnih zloina
poinjenih u Jugoslaviji.
Osmo, da se prui osobna zatita dr. Branimiru Jeliu,
predsjedniku Hrvatskog narodnog odbora, i Anti Vukiu,
predsjedniku Ujedinjenih Hrvata Njemake, a takoer da se
prui zatita i pravno jami svim Hrvatima i njihovim
obiteljima u Saveznoj Republici Njemakoj protiv daljnjih
napadaja stranih i domaih neprijateljskih sila.
Daljnja neaktivnost i utnja njemake vlade u vezi s tim
kriminalom moe samo znaiti da Bonn potpuno surauje s
Beogradom u 'eksterminiranju nepodobnih Hrvata' (vidjeti:
60
Los Angeles Times, 2. studenoga 1969.), i da tom suradnjom
postaje namjernim pomagaem u provoenju jugoslavenskog
plana za potpuno unitenje hrvatskog naroda.
Otvoreno pismo njemakom kancelaru Willyju Brandtu
potpisali su Theodore Boidar Abjani i Stephen W.
Skerti, izvrni predsjednik i izvrni tajnik
Sjevernoamerikoga vijea za nezavisnu Hrvatsku .
Bez ikakve dvojbe, ubojstva hrvatskih emigranata imala su
politiku sudbinu. Sljepilo, otvorena mrnja i sadistika
ubojstva kojima su se jugoslavenske vlasti obraunavale sa
svojim politikim protivnicima teko je razumjeti, a jo
tee objasniti.
I druge su komunistike drave, naroito one koje su
pripadale Varavskom paktu poput Poljske, Maarske i
ehoslovake, imale mnogobrojno politiko iseljenitvo i
jake organizirane lobije u zapadnodemokratskom svijetu.
Oni su bili estoki protivnici komunizma u svojim
zemljama, ali ipak vlasti tih drava nisu nikada ili su se
veoma rijetko sluile politikim likvidacijama.
Moda objanjenje li u rijeima prvoga partijskoga
ovjeka Hrvatske Vladimira Bakaria, koji je u svom
referatu na Desetoj plenarnoj sjednici CK SKH, odranoj u
sijenju 1970., rekao: Hrvatsku jo neto karakterizira.
Ona ima najveu i najgoru emigraciju. Najveu po broju, pa
i kad izuzmemo staru emigraciju, imade najveu politiku
emigraciju iz vremena ovog rata. I najgora je po tome to
nitko nije tako surov, tako neprijateljski raspoloen od
svih drugih emigracija prema Jugoslaviji.
Razloge za tu teinu, taj karakter te emigracije, neu
spominjati. Oni datiraju iz estoke klasne borbe u toku
rata, unutar same Hrvatske i raznih politikih sukoba
poslije rata. Ne bi trebalo ovdje moda ni da spomenem da
smo u Hrvatskoj bili u razlaganju nacije i preformiranju
na nove klasne osnove vrlo estoki, moda smo u to ulazili
u najnepogodnije vrijeme i da je zato i ta ogorenost tako
velika i emigracija tako velika.

(Nastavlja se)
(Vjesnik, 20. rujna 2004.)
61

20. nastavak
Hrvatska politika scena u iseljenitvu nije
bila monolitna
Za politike emigrante poput Jake Kuana, Gojka Boria, Tefka Saraevia,
Tihomila Rau, Branka Salaja kao i poznate i utjecajne hrvatske politike
djelatnike poput sveuilinih profesora Bogdana Radice, Mate Metrovia i
drugih sa slinim politikim pogledima koji su naelno bili antiustaki
nastrojeni, jugoslavenske vlasti su nastojale diskredirati i smanjiti njihov
ugled u redovima hrvatskih iseljenika
Pie: Marin Sopta
Zapadnodemokratski svijet doivljavao je i koristio
Jugoslaviju kao pijuna u propagandnom ratu protiv
Sovjetskoga Saveza, da bi na njenu primjeru pokazao kako
komunistiki svijet nije jedinstven i homogen. Zapadne
zemlje, nastojei ouvati integritet i cjelovitost
Jugoslavije, ile su toliko daleko da su, poput zapadne
Njemake, 26. studenoga 1970. u Beogradu potpisale ugovor
o izruenju.
Reakcija na sklapanje ovog ugovora bila je u njemakoj
javnosti veoma otra. Njemake novine Der Donanschwale,
osvrui se na taj ugovor, donosi i tekst Rezolucije
Saveza slobodnog tiska gdje, meu ostalim, stoji:
... Poznato je da je jugoslavenski dravni teroristiki
aparat Udbe organizirao na podruju Savezne Republike
Njemake niz politikih umorstava...
Njemako-jugoslavenski ugovor o izruenju iskljuuje
izruenje politikih bjegunaca. Ipak bi trebalo biti
poznato, da za jedan komunistiki reim nije nikakav
problem predloiti falsificirane dokumente, prema kojem je
jedan politiki bjegunac, kojeg Beograd eli dobiti u
svoje ake, obian zloinac.
Na temelju ugovora od 26. studenoga 1970. savezna vlada bi
bila tak obvezna izruiti pravoga politikog bjegunca
Beogradu.
62
U ratu protiv pripadnika hrvatske politike emigracije
Udba je koristila i druge metode osim atentata, to je bio
psiholoki rat. Strategija je bila vrlo jednostavna i ona
je uz popustljivost esto i otvorenu naklonost zapadnih
vlada davala rezultate.
Kako bi kompromitirala i omalovaila hrvatske politike
djelatnike u njihovim novim domovinama, jugoslavenska
propaganda je putem svojih diplomatskih predstavnika
optuivala aktivne Hrvate kao pripadnike poraenih
hrvatskih vojnih postrojbi koji su bili saveznici s
faistikom Njemakom i nacistikom Italijom.
Za one Hrvate koji su pobjegli iz Jugoslavije pedesetih
godina dvadesetog stoljea za koje se nije moglo tvrditi
da su bivi ustaki vojnici ili visoki dunosnici u vladi
poglavnika dr. Ante Pavelia jugoslavenska propagandna
mainerija imala je drugu taktiku.
Za politike emigrante poput Jake Kuana, Gojka Boria,
Tefka Saraevia, Tihomila Rau, Branka Salaja kao i
poznate i utjecajne hrvatske politike djelatnike poput
sveuilinih profesora Bogdana Radice, Mate Metrovia i
drugih sa slinim politikim pogledima koji su naelno
bili antiustaki nastrojeni, jugoslavenske vlasti su
nastojale diskredirati i smanjiti njihov ugled u redovima
hrvatskih iseljenika upotrebljavajui teze Vladimira
Bakaria.
Na Desetoj plenarnoj sjednici CK SKH taj komunistiki
prvak, govorei o hrvatskoj politikoj emigraciji, takoer
je rekao da sve to je vrijedilo kao inteligencija i
pokualo neto misliti pretvorilo se u istraivaa za
razliite biroe razliitih obavjetajnih slubi i oni vrlo
temeljito prate na tisak, znaju sve to se zbiva u
Hrvatskoj i u Jugoslaviji, i ono to im ostane za privatnu
upotrebu izvan naloga poslodavaca objavljuju u lancima.
Tako postoji nekoliko asopisa te emigracije. Mislim na
one deblje i kvaziozbiljnije koji su ostaci jednoga
analitikog rada za strane obavjetajne slube. Naavno, da
sada politiki kurs te emigracije ne postoji, to je
privjesak obavjetajne slube.
Za one Hrvate koji su imali drukije politike poglede i
vjerovali u primjenu razliitih metoda i naina borbe
protiv Jugoslavije i komunistikog pokreta, optube
63
jugoslavenskoga propagandnoga aparata bile su da su to
ustaki teroristi.
No pored injenice da su takve optube bile dio
propagandnog rata jugoslavenskih vlasti za domau, a dosta
dugo i za stranu uporabu, moe se konstatirati da hrvatska
politika scena u iseljenitvu nije bila monolitna .
U politikoj lepezi stranaka bilo je onih poput Hrvatske
seljake stranke najstarije i dosta vremena
najutjecajnije politike stranke medu iseljenim Hrvatima,
koja je bila otar politiki protivnik i kritiar ustakog
pokreta i njihovih sljedbenika u iseljenitvu.
U politikoj povijesti Hrvatske u dvadesetom stoljeu
dvije stranke, dva opa hrvatska pokreta, svojom
masovnou i znaenjem utjecala su na politiki ivot
Hrvatske i odredila njenu budunost. Te dvije stranke bile
su HSS I HDZ. I dok je utemeljitelj i voa prve, Stjepan
Radi, umro od posljedica atentata u beogradskoj
skuptini, dotle je drugi, dr. Franjo Tuman, uspio na
elu HDZ s drugim oporbenim hrvatskim strankama uz podrku
domovinske i iseljene Hrvatske ostvariti san svakog Hrvata
i uspostaviti suverenu demokratsku Republiku Hrvatsku.
Nakon smrti Stjepana Radia, stranku vodi dr. Vladko
Maek, koji dugo poslije Drugoga svjetskog rata djeluje u
iseljenitvu gdje i umire. Rad HSS-a u iseljenitvu moe
se najbolje analizirati i objasniti djelovanjem njegovih
predsjednika, dr. Vladka Maeka, njegova nasljednika dr.
Jurja Krnjevia i gosp. Josipa Torbara, dananjeg
zastupnika HSS u Hrvatskom saboru.
Poslijeratni marginalni status HSS-a bio je posljedica
odluke njena elnitva o pasivizaciji stranke nakon napada
Njemake na prvu Jugoslaviju u travnju 194. godine.
Predsjednik stranke Vladko Maek je tijekom rata ostao u
Hrvatskoj, gdje je zbog odbijanja bilo kakve suradnje s
Nijemcima i s ustakim reimom neko vrijeme bio zatoen u
logoru Jasenovac, a potom je prebaen u kuni pritvor na
svom posjedu u Kupincu nedaleko od Zagreba.
Samo proglaenje NDH Maek je doekao u Kupincu te je
tadanje dogaaje ovako opisao: U Zagrebu je nastalo
veliko oduevljenje, jednako onome koje je vladalo 1918.
kada je bilo proglaeno odcjepljenje od Ugarske. Velika
veina ljudi smatrala je velikim dobitkom to su se
64
rijeili srbijanske dominacije i to su Nijemci dali
svojoj okupaciji eufemistiki naziv Nezavisna Drava
Hrvatska. Mnogi moji do tada iskreni pristae i prijatelji
smatrali su me u najmanju ruku kratkovidnim to nisam
pravodobno uinio potreban sporazum s Nijemcima i dobio od
njih vlast nad Hrvatskom. Tako je bilo u Zagrebu, a
uglavnom i po drugim veim gradovima.

(Nastavlja se)
(Vjesnik, 21. rujna 2004.)





21. nastavak
Potpuna idejna i politika konfuzija i
nesnalaenje HSS-a
ubaieva poruka upuena 25. srpnja 1945. Maeku da ne daje nikakve
politike izjave dok se ne vidi s njim, povrijedila je Maeka i on je odmah dao
intervju New York Timesu u kojem je otro napao jugoslavenskoga
komunistikoga diktatora Tita i njegovu vladu. To je napokon i potpuno
Maeka i njegovu stranku pretvorilo u politike iseljenike
Pie: Marin Sopta
Svoje openito, a naroito za hrvatski nacionalni korpus i
HSS, neprimjerene i problematine odluke, Vladko Maek je
poslije vie puta objanjavao stavom: Opet e biti
Jugoslavija, kao to je i bila, i jo vea. Sve e se
poslije rata odluivati za zelenim stolom.
Poslije rata je s drugim politiarima izbjeglim iz
Hrvatske dijelio naivno uvjerenje kako e zapadni svijet,
osobito SAD, pomoi Hrvatima i to naroito onima koji su
bili zagovornici sukoba s komunistikom diktaturom.
Budui da je dio istaknutih HSS-ovaca tijekom rata bio u
izbjeglikoj jugoslavenskoj vladi, koja je bila u
65
britanskim rukama,
Maek je takoer vjerovao kako e i HSS od zapadnih ratnih
pobjednika dobiti velik dio moi u buduoj demokratskoj
ili nekakvoj drukijoj Jugoslaviji.
Pri kraju rata ustaki general Ante Mokov upoznao je
Maeka s odlukom Pavelia i ustake vlade o naputanju
Hrvatske pred komunistikom najezdom, te je i njemu
savjetovano da s obitelji uini isto. Maek je posluao
savjet: s obitelji i drugim istaknutim HSS-ovcima koji su
rat proveli u Hrvatskoj, 6. svibnja 1945. pobjegao je iz
Zagreba. Za tu svrhu Paveli je Maeku dostavio tisuu
zlatnika, dva automobila i dva vozaa koji su bili
pripadnici domobranskih postrojbi.
Nakon Celja, Salzburga i drugi ratom razorenih europskih
gradova, Maek s dobivenim amerikim dokumentima i na
njihov nagovor odlazi u Pariz gdje dolazi 30. svibnja
1945. godine. U Parizu se dr. Maek uspio sastati s
nekoliko veleposlanika stranih drava s kojima je
izmijenio politike stavove.
O poratnim Maekovim i HSS-ovim politikim stavovima zorno
svjedoi Maekov odgovor na izravno pitanje kineskog
veleposlanika u Parizu. Kinez ga je pitao:
Molim Vas, gospodine predsjednie, recite mi iskreno,
jeste li Vi za Jugoslaviju ili za samostalnu hrvatsku
dravu?
Maek je odgovorio: Program pokojnog Stjepana Radia i
moj, kao osnovni nauk Hrvatske seljake stranke, zauzima
se za poten, pravedan i zajamen sporazum Hrvata i Srba,
Hrvatske i Srbije, Zagreba i Beograda. Oba naroda i obje
drave, kao meunarodni suvereni subjekti, moraju uiniti
sporazum o njihovu zajednikom ivotu u jednoj iroj
zajednici, odstupajui svojevoljno i jednako dio svog
suvereniteta u korist te zajednice zvane Jugoslavija.
Budui da je Ivan ubai, visoki dunosnik predratnog i
ratnoizbjeglikog HSS-a, odmah nakon rata bio ministar
vanjskih poslova komunistike Jugoslavije, stvaralo se
uvjerenje o teoretski moguoj participaciji HSS-a u
vlasti.
No ubaieva poruka upuena 25. srpnja 1945. Maeku da ne
daje nikakve politike izjave dok se ne vidi s njim,
66
povrijedila je Maeka i on je odmah dao intervju New York
Timesu u kojem je otro napao jugoslavenskoga
komunistikoga diktatora Tita i njegovu vladu. To je
napokon i potpuno Maeka i njegovu stranku pretvorilo u
politike iseljenike.
Tijekom dugogodinjega iseljenikog ivota Maek je vodio
razgovore s istaknutim osobama politikog ivota zapadnih
i drugih drava, od kojih je neke poznavao iz prijeratnog
razdoblja. Maeka su u Parizu takoer posjeivali
istaknuti Hrvati HSS-ovske orijentacije, meu kojima Dinko
uljak, Mladen Giunio (poznatiji pod prezimenom Zorkin),
Ilija Juki i drugi.
Ve 1945. posjetio ga je Eugen Lex, koji je stigao iz
Zagreba te je aeka upoznao s politikom situacijom u
Hrvatskoj, posebno s likvidacijama i ostalim oblicima
represije koje je komunistiki reim masovno provodio nad
Hrvatima. Maek je posredovanjem svojih veza o tim
injenicama odmah obavijestio vladajue krugove u SAD-u i
Francuskoj.
Idejna i politika konfuzija
Poratno vrijeme u iseljenom je HSS-u obiljeila potpuna
idejna i politika konfuzija i nesnalaenje. To najbolje
pokazuje injenica da je Maek kao nesporni voa HSS-a bio
u izbjeglitvu, a ubai je u rujnu 1945.
(najvjerojatnije pod nadzorom jugoslavenske policije)
sazivao sastanke uglednih HSS-ovaca u Zagrebu, tako da su
organizacije HSS-a u iseljenitvu (naroito u SAD-u i
Kanadi) bile preputene same sebi.
U takvoj situaciji, a pod pritiskom traginih vijesti iz
domovine i protuhrvatske propagande koju su na zapadu
provodila jugoslavenska diplomatska i druga
predstavnitva, Hrvati u SAD-u donijeli su odluku o
sazivanju sveopega hrvatskog skupa na kojem e se
dogovoriti o zajednikom istupanju u Sjedinjenim Dravama
u vezi s hrvatskim pitanjem.
Tako je u prosincu 1945. u Chicagu organiziran Hrvatski
kongres, a na temelju njegovih zakljuaka u Clevelandu je
u oujku 1946. odran sastanak predstavnika HBZ-a, HSS-a,
Hrvatske katolike zajednice, Hrvatskog kola, Prosvjetnog
saveza, Pokreta amerikih Hrvata za demokratske slobode
Hrvatske, Hrvatske ene i Saveza hrvatskih sveenika.
67
Na sastanku su te organizacije osnovale savez kojem su
dale naziv Ujedinjeni Hrvati Amerike i Kanade.
Na drugi Hrvatski kongres, koji se odran u rujnu 1946. u
Chicagu, organizatori su za glavnoga gosta pozvali Vladka
Maeka, koji je pred priblino dvije tisue hrvatskih
izaslanika iznio svoje spomenute politike stavove, koji
su se svodili na bezuvjetno zagovaranje opstanka
jugoslavenske drave koja je ukljuivala i Hrvatsku. Nakon
toga Maek je posjetio vie gradova u SAD-u i Kanadi u
kojima su postojali dobroorganizirani ogranci HSS-a.
U svim, brojnim istupima pred iseljenim Hrvatima i s
predstavnicima dravnih vlasti zemalja u kojim je boravio
Maek je povrno previajui niz novonastalih injenica
uporno isticao kako je HSS i nadalje jedini legitimni
predstavnik hrvatskoga naroda, jer je na dotad posljednjim
demokratskim izborima u Hrvatskoj, 1938. godine, HSS dobio
daleko najvie glasova.
Zanesen dojmovima s gostovanja kod Hrvata u Sjevernoj
Americi i na nagovor istaknutih amerikih HSS-ovaca, Maek
i njegov viegodinji pratitelj i prijatelj Branko Peelj
su se 1947. s obiteljima preselili u Washington.

(Nastavlja se)
(Vjesnik, 22. rujna 2004.)


22. nastavak
Ogranci HSS-a traili su veu Maekovu angairanost u ustrojavanju i
praktinom unutarstranakom djelovanju diljem svijeta, no Maek je glede
toga iznimno malo putovao i uglavnom je pristajao pisati pojedine tekstove o
politikoj problematici. Na takav nedjelatan odnos prema stranci kojoj je bio
na elu dijelom je utjecalo njegovo loe zdravstveno stanje, ali najvjerojatnije i
neki drugi razlozi
Pie: Marin Sopta
Mjesec dana prije Maekova dolaska u Washington osnovana
je Meunarodna seljaka unija na prijedlog jednog od voa
bugarske iseljenike Zemljoradnike stranke. Osim njih
68
osnivai su bili HSS, maarska iseljenika Stranka malih
poduzetnika, i iseljenika Srpska zemljoradnika stranka.
Kasnije su Uniji pristupile seljake stranke iseljenih
eha, Slovaka, te baltikih zemalja Estonije, Latvije i
Litve.
Djelatnost u iseljenitvu Maek je najveim dijelom
usmjerio na dodire s predstavnicima razliitih
meunarodnih institucija i predstavnike vlasti zapadnih
zemalja te na pisanje svojih memoara. Ogranci HSS-a
traili su veu Maekovu angairanost u ustrojavanju i
praktinom unutarstranakom djelovanju diljem svijeta, no
Maek je glede toga iznimno malo putovao i uglavnom je
pristajao pisati pojedine tekstove o politikoj
problematici.
Na takav nedjelatan odnos prema stranci kojoj je bio na
elu dijelom je utjecalo njegovo loe zdravstveno stanje,
ali najvjerojatnije i neki drugi razlozi.
Maek je u svojim politikim lancima gotovo redovito
otro napadao komunistiku vlast u Jugoslaviji i
iseljenike politike organizacije koje su predvodili
bivi ustaki elnici. Pri napadu na politike
organizacije hrvatskoga iseljenitva nije pravio razlike
glede njihovih politikih ideja i stavova.
Na taj je nain jednako napadao HOP, Hrvatski narodni
odbor, Hrvatski nacionalni otpor, te razliite politike
skupine i tiskovine.
Takvim postupanjem Maek i HSS samo su pridonosili
produbljivanju razliitih utemeljenih i neutemeljenih
nesuglasja i suprotstavljanja koja su postojala u
hrvatskom politikom iseljenitvu.
Svakako treba istaknuti da je iseljeniki HSS za Maekova
ivota bio jedina politika organizacija iseljenih Hrvata
koja je unato svim dotadanjim iskustvima vrsto
zagovarala politiko utapanje Hrvatske u jugoslavenskom
dravnom okviru.
Unutarstranaki rad u HSS-u Maek je povjerio Jurju
Krnjeviu, koji je 1962. obiao gotovo sve ogranke HSS-a u
svijetu kako bi ujedinio djelovanje stranke, a uz to je
lanstvo upoznavao s politikim stavovima elnitva,
odnosno Maekovima.
69
Politika suprotstavljenost HSS-a ostalim politikim
organizacijama hrvatskih iseljenika prenosila se i na
druge oblike njihova organiziranog ivota. Naroito velik
sukob odvijao se izmeu HSS-a i HOP-a, jer su obje
organizacije samo za sebe neopravdano svojatale
legitimitet zastupanja i opehrvatskih i iseljenikih
interesa.
To je bio glavni razlog to ni HSS niti HOP nisu poslali
1962. u New York svoje predstavnike na politiki sastanak
hrvatskih iseljenikih organizacija, skupina i istaknutih
pojedinaca, kojem je bila svrha ustrojiti jedinstveno
politiko predstavnitvo iseljene Hrvatske. Budui da su
HSS i HOP tada bile uvjerljivo najjae organizacije
iseljenih Hrvata, taj skup nije ostvario svoj cilj.
Posebno je znakovita injenica da je HSS, u oujku 1963.,
poslao svog predstavnika (B. Peelja) u engleski grad
Stansted na skup jugoslavenskih politiara koji ive u
iseljenitvu.
Na taj sastanak Maek nije mogao osobno doi zbog bolesti,
a Josip Torbar je odbio na njega otii te je Maek poslao
sebi blisku osobu Peelja.
Organizatori sastanka iseljenih politikih organizacija
jugoslavenske orijentacije bili su srpski poduzetnik Vane
Ivanovi, zatim Desimir Toi kao elna osoba srpske
nacionalistike organizacije Osloboenje i Boidar Vlaji,
predsjednik Srpske demokratske stranke.
Na skupu je Peelj, u ime Maeka i HSS-a, iznio nacrt
Demokratske alternative, te je taj dokument prihvaen uz
neznatne izmjene. Sredinje mjesto u Demokratskoj
alternativi zauzimao je stav da se sve oporbene snage s
podruja Jugoslavije nau u zajednikoj fronti protiv
komunistikog poretka u Jugoslaviji, da je potrebno da se
Hrvati, Srbi, Slovenci i Makedonci svojom slobodnom voljom
izjasne jesu li za svoju samostalnu nacionalnu dravu ili
za zajedniku dravu.
Maekovom smru, a umro je 1964. u 85. godini ivota u
Washingtonu, zavrilo je prvo poratno razdoblje HSS-a u
iseljenitvu. Na elo HSS-a doao je dugogodinji
istaknuti lan HSS-a, Josip Krnjevi, koji je bio bliski
suradnik brae Radia, a 1929. stranka ga je kao svog
predstavnika poslala u inozemstvo. Krnjevi je najprije
boravio u vicarskoj a zatim u Londonu, gdje je tijekom
rata bio i potpredsjednik jugoslavenske izbjeglike vlade.
70
Na poetku svog mandata na elu HSS-a Krnjevi je jasno
naznaio kako stranka nadalje vie nee voditi neodreenu
i neodlunu politiku koja je obiljeila Maekovo
razdoblje.
Krnjevi je redovito pisao u Hrvatskom glasu, koji je bio
slubeno glasilo HSS-a. Hrvatski glas izlazio je u
kanadskom gradu Winnipegu. Te novine utemeljene su 1928.
godine a ureivao ih je Petar Stankovi. Ve 1932. na
prvoj Konvenciji HSS-a Hrvatski glas postao je slubeno
glasilo HSS-a s iznimno velikom nakladom od pet tisua
primjeraka, a tijekom hrvatskoga proljea naklada je bila
najvea sedam tisua primjeraka.
Krnjevi je veoma esto objavljivao lanke i u Hrvatskoj
istini, mjeseniku koji je pokrenut u Australiji nakon to
je prestao izlaziti Slobodni glas, koji je bio slubeno
glasilo HSS-a za Australiju. Slobodni glas je prestao
izlaziti zbog sukoba unutar HSS-a u Australiji i
odcjepljenja dijela HSS-a koji je u svojim rukama drao
list.
U Hrvatskom glasu se poslije Drugoga svjetskog rata
najvie prostora troilo na optube za dogaaje od 1941.
do 1945. i na stereotipna izvjea o slubenim sastancima.
Najmasovnije i najdjelatnije lanstvo iseljeni je HSS imao
u Kanadi u kojoj su ogranci imali i niz svojih vlastitih
domova.
Najee kritike ostalih politikih organizacija iseljenih
Hrvata na raun HSS-a odnosile su se na injenicu da se
elnitvo HSS-a (i Maek i Krnjevi) ni u jednoj prigodi
nije oitovalo protiv bilo kakve Jugoslavije, nego su je
sustavno zagovarali.

(Nastavlja se)
(Vjesnik, 23. rujna 2004.)




71
23. nastavak
ubaiev sporazum s Titom izdaja
hrvatskoga naroda
Predstavnici srpskih stranaka nikako nisu mogli preboljeti udarac koji su
doivjeli Beograd i Srbija u travnju 1941. godine, gdje su se ba srbijanske
divizije raspale i da nisu pruile nikakvog otpora i general Nedi postao
guverner Njemake u Srbiji. I svu su krivnju bacali na Hrvate i kako sam im
ja bio najblii Hrvat, kojeg su svakog dana vidjeli, na sve mogue naine su
mene napadali..., rekao je Krnjevi
Pie: Marin Sopta
Tek 1969., na konvenciji HSS-a odranoj u Torontu,
stranako je elnitvo na Krnjeviev prijedlog prihvatilo
Rezoluciju u kojoj se prvi put izravno navodi kako se HSS
zauzima za uspostavu suverene i demokratske Republike
Hrvatske, te da se protivi bilo kakvoj Jugoslaviji, bila
ona komunistika ili demokratska.
O svom ivotu i radu u iseljenitvu dr. Juraj Krnjevi
govori u Hrvatskom listu, koji je utemeljio Bruno Bui, a
odgovorni urednik i glavni urednik bili su mu Rudolf
Arapovi i Zlatko Markus. U broju 9 i 10 godine 1980.
Krnjevi kae:
Ja sam u prvu svoju emigraciju otiao 1929. godine po
umorstvu Stjepana Radia i po proglaenju kraljevske
diktature, koja je zabranila svaku djelatnost HSS, makar
joj je hrvatski narod na svim demokratskim izborima dao
povjerenje. Na je odgovor bio, mi moramo nastaviti
djelovati pa makar izvan domovine. ...Mene je Radi uveo u
diplomatsku djelatnost kada me je 1924. godine uzeo kao
pomonog delegata na godinje vijeanje Lige naroda u
enevi. Ja sam kasnije predstavljao Stranku na tom
diplomatskom polju
Neprestani sukobi
Nakon proglaenja kraljevske diktature poetkom 1929.
godine i zabrane svake politike djelatnosti u domovini
(vodstvo HSS je odluilo) da ja odem u izbjeglitvo i
djelovao sam od 1929. do 1938. godine u enevi u
vicarskoj i odande vodio akcije meu Hrvatima. U tom mi
72
je radu mnogo pomoglo to su sve sjednice Lige naroda
odravane u enevi. Tu sam sklopio uske veze s francuskim
i engleskim delegacijama i tako sam otvorio vrata prema
Francuskoj i Engleskoj.
Dr. Juraj Krnjevi, kao doktor prava i izvrstan znalac
francuskoga i engleskog jezika, govorei o svojoj ulozi u
izbjeglikoj jugoslavenskoj vladi u London, u tom
intervju, meu ostalim, kae:
Meutim, predstavnici srpskih stranaka nikako nisu mogli
preboljeti udarac koji su doivjeli Beograd i Srbija u
travnju 1941. godine, gdje su se ba srbijanske divizije
raspale i da nisu pruile nikakvog otpora i general Nedi
postao guverner Njemake u Srbiji. I svu su krivnju bacali
na Hrvate i kako sam im ja bio najblii Hrvat, kojeg su
svakog dana vidjeli, na sve mogue naine su mene
napadali.
Nastojali su meni onemoguiti svaku hrvatsku djelatnost,
prisiliti me da se ak odreknem sporazuma i da u ime
hrvatskog naroda kao predstavnik njegove veine, prihvatim
povratak na ono stanje koje je postojalo u Jugoslaviji
prije sporazuma
Suradnja s Paveliem
Dr. Krnjevi dalje govori o neprestanim sukobima unutar
lanova izbjeglike vlade u Londonu, o svom memorandumu
koji je dao engleskoj vladi u kojem iznosi koji gradovi i
zemlje pripadaju Hrvatskoj bez obzira na to da li ona
slobodna i demokratska ili u sklopu Jugoslavije.
U predgovoru tog memoranduma dr. Krnjevi otvoreno govori
da je postojala suradnja izmeu njega u Londonu i dr. Ante
Pavelia u Zagrebu i tvrdi, da oni od NDH nisu u ovo
vrijeme mene proglasili izdajicom hrvatskog naroda, nego
da su se stavili sa mnom u vezu i pozvali me iz Londona da
stvorimo hrvatsku vladu, i sve ono to je postojalo u
okviru NDH, i da sve to padne pod okvir takve vlade...
Veoma je vano istai jo neke stavove i tvrdnje dr.
Krnjevia. O svom odnosu sa ubaiem on kae:
Ja sam odluno osudio i raziao sam se sa ubaiem,
kojeg su strani uplivi kao biveg bana Hrvatske izrabili
da potpie sporazum s Titom, kojim je, po shvaanju oni
73
ljudi koji su slali ubaia na razgovore s Titom,
prenesen legitimitet, tj. opravdanje da Tito stvori
dravu, kao sporazum s jedne strane s legalnim
predstavnikom Hrvatske, a s druge strane s pobjednicima u
ratu, ega Tito ne bi nikako imao i bio u svijetu
proglaen nasilnikom, da ubai toga ina nije poinio.
ubai je bio ne samo slavohlepan, nego i politiki
kratkovidan. Kad se je vratio sa sastanka s Titom i
slavodobitno mi u Londonu doao pokazati taj sporazum,
rekao sam mu da je poinio izdaju nad hrvatskim narodom,
nad predsjednikom Radiem, na ijoj je listi bio izabran
za navodnog zastupnika, i nad predsjednikom Maekom,
svojim osobnim prijateljem.
ak, tovie, javno sam ga osudio, njega i sve one koji su
povjerovali u taj sporazum i vratili se u domovinu kada je
Tito stvorio svoju vladu u Beogradu. Ja sam ostao gotovo
sam u Londonu.

(Nastavlja se)
(Vjesnik, 24. rujna 2004.)

24. nastavak
Nemogua pravedna zajednica s
Beogradom i Srbijom
Kao i sve druge politike organizacije hrvatskih iseljenika, tako je i HSS
sedamdesetih i osamdesetih godina prolog stoljea bio zahvaen unutarnjim
rascjepima. Uspostavljene su dvije osnovne frakcije; jedna je podravala
Josipa Krnjevia, a druga Mladena Zorkina. Najei sukob bio je u
elnitvima u vezi sa stranakom imovinom
Pie: Marin Sopta
Radei pod veoma tekim uvjetima, okruen politikim
protivnicima, da ne kaem neprijateljima, dr. Juraj
Krnjevi principijelno i beskompromisno zastupa interese
svoje stranke i opehrvatske nacionalne interese.
74
U ve spomenutom memorandumu koji je predao engleskoj
vladi 2. lipnja 1943. godine, meu ostalim, stoji:
...Hrvatska seljaka stranka trai da Hrvatska obuhvaa
sljedee:
Prvo, Trojnu Kraljevinu Hrvatsku, Slavoniju, Dalmaciju i
Bosnu i Hercegovinu.
Drugo, zapadni dio Vojvodine do koja se protee od
istonog ruba grada Subotice na sjeveru do mee kotareva
Baka Palanka i Novog Sada na Dunavu.
Tree, junu i srednju Istru do linije koju ine rijeka
Dragonja grad Soprano, granica Hrvatske s istarskim
otocima Cres, Loinj Mali i Loinj Veliki, kao i
dalmatinske otoke Lastovo i Palagrua.
Hrvatska seljaka stranka takoer smatra Rijeku i Zadar
sastavnim dijelovima hrvatskoga, odnosno dalmatinskoga
teritorijalnog podruja.
Kao i sve druge politike organizacije hrvatskih
iseljenika, tako je i HSS sedamdesetih i osamdesetih
godina prolog stoljea bio zahvaen unutarnjim
rascjepima.
Uspostavljene su dvije osnovne frakcije; jedna je
podravala Josipa Krnjevia, a druga Mladena Zorkina, koji
je prije toga bio iskljuen iz stranke. Najei sukob bio
je u elnitvima u vezi sa stranakom imovinom, pa je zbog
toga u Kanadi pokrenut i sudski spor. Isto tako, obje
frakcije tiskale su svoje glasilo Hrvatski glas i svoj
godinje kalendare.
S druge strane, lanstvo je prepoznavalo i osjealo
razliite vrste nacionalnih, stranakih i osobnih
negativnosti koje je nosio razdor stranke pa su vreni
pritisci radi prekida tog stanja. Najvie pod utjecajem
lanstva u Australiji sazvan je 1980. godine u Londonu
stranaki kongres. Na kongresu je izabran Sredinji odbor
HSS-a s ak trideset lanova, a za predsjednika HSS-a
jednoglasno je izabran Josip Krnjevi.
Prema svjedoenju Ante Babia iz Australije, jednog od
novoizabranih lanova Sredinjega odbora, Krnjevi je
pristao na svoj izbor jedino pod uvjetom da Josip Torbar
prihvati poloaj jednog dopredsjednika stranke, jer drugi
75
je dopredsjednik bio u domovini. Nakon nagovaranja mnogih
izaslanika Torbar je pristao.
Tijekom priprema za kongres, Ivan Tomi, istaknuti lan
HSS-a, dobio je privolu od Krnjevia da se po zavretku
kongresa odri Hrvatski demokratski zbor na kojem su
predstavnici razliitih politikih organizacija hrvatskih
iseljenika trebali stvoriti jedinstveni hrvatski
iseljeniki blok.
Prema Tomievu svjedoenju, taj je pokuaj propao
ponajvie zbog stava Josipa Krnjevia da je HSS jedini
demokratski predstavnik iseljene Hrvatske, i to na temelju
izbora odranih u Hrvatskoj prije Drugoga svjetskog rata.
U svom uvodnom izlaganju na Hrvatskom demokratskom zboru,
odranom na Duhove 1980. godine u Londonu, dr. Krnjevi
je, meu ostalim, rekao:
Zdrava pamet veli: politika borba mora se uvijek voditi
da dovede do cilja.
Gledamo li dananje domae i meunarodne uvjete, vidjet
emo da su one takve da vrijede naoj dananjoj narodnoj
borbi, ali samo ako ih budemo znali korisno upotrijebiti.
Sve novo vrijeme hrvatski je narod, kada god je mogao
slobodno i demokratski progovoriti, traio samostalnu
demokratsku mirotvornu i ovjeansku dravu Hrvatsku
ravnopravnu prema svim njenim dravljanima, bez obzira na
njihovu narodnost, vjeru i socijalni poloaj. To slobodan
svijet ne samo razumije nego i odobrava. To je
propovijedao Stjepan Radi i na tome je temelju okupio
hrvatski narod i dobio njegovo golemo povjerenje, kada god
je nakon kraja Prvog svjetskog rata pa do danas mogao
slobodno progovoriti.
To treba jasno i glasno rei upravo danas. Uz to treba
jednako glasno rei, da nakon dosadanjeg iskustva kroz 60
i vie godina razuman ovjek znade, da je nemogua ikakva
pravedna zajednica s Beogradom i Srbijom. Mogue su samo
suverena drava Hrvatska i suverena drava Srbija, a sve
ostalo bi bila la. Bili bi slijepi kraj zdravih oiju,
kada ne bi toga vidjeli.
Krnjevi je umro 1988. (u 93. godini ivota) s ime je
zavrilo drugo razdoblje HSS-a u iseljenitvu nakon Drugog
svjetskog rata. Na elo HSS-a doao je Josip Torbar, iji
76
je otac bio narodni zastupnik HSS-a u meuratnom
razdoblju. No zbog niza razloga, Torbar u burnim europskim
i hrvatskim dogaanjima potkraj osamdesetih godina nije
uspio postii jedinstvo organizacije HSS-a.

(Nastavlja se)
(Vjesnik, 25. rujna 2004.)

25. nastavak
Sve je vie HSS-ovaca zapravo djelovalo u
korist HDZ-a
Na poticaj ogranaka HSS-a iz Australije i u dogovoru s ograncima iz Kanade i
SAD-a organiziran je tzv. pomirbeni sastanak predstavnika HSS-a. Sastanak
je odran 1989. u kanadskom gradu Calgariju, no do pomirenja nije dolo
zbog predubokog jaza izmeu tzv. Zorkinove i Krnjevieve skupine
Pie: Marin Sopta
U svibnju 1988. Sredinji je odbor HSS-a u Bruxellesu, u
povodu ezdesete obljetnice ubojstva Stjepana Radia,
organizirao simpozij pod naslovom Radieva politika
batina i budunost Hrvatske.
Tijekom simpozija odran je sastanak Sredinjeg odbora na
kojem su bila nazona 23 lana (od 30): Josip Torbar
(Italija), Zvonimir Mustapi (Argentina), Stjepan Kouti
i Zvonimir Kunek (Australija), Mehmed Bai, Jure
Boljkovac, uro urkovi i Josip ebalj (Kanada), Stjepan
Golubi i Juraj Zimmerman (SAD), Ivo Tomi i Josip
Turkovi (Velika Britanija), Stjepan Goriki i Mirko
Vidovi (Francuska), Ante Bri, Stjepan Bedekovi,
Kreimir Butkovi, Stjepan Posavec, Boo Rimac i Petar
Zorica (Belgija), Vinko Orikin i Ivan Selnik (Njemaka),
Milivoj Aner i Nazir Subai (Austrija).
Torbar je tom prigodom, opisujui ope dogaaje i stanje u
HSS-u, rekao: Ne moemo i ne smijemo dalje stajati
iznenaeni pred dogaajima kad oni nisu u skladu s onim
to smo htjeli ili ak i oekivali. Sredinji odbor donio
77
je odluku o osnivanju svog Predsjednitva HSS-a na elu s
Josipom Torbarom.
Predavai na simpoziju bili su Branko Salaj, Tihomil Raa,
Zvonimir ulek, Zvonimir Kunek, Stjepan Goriki, Krunoslav
ulek, Gvido Sagani, Kreimir Butkovi, Velimir Radni,
Vinko Orikin, Mirko Vidovi i drugi.
Meutim, sastanak Sredinjeg odbora i njegove odluke uope
se nisu osjetili u daljnjem djelovanju stranake
strukture.
Na poticaj ogranaka HSS-a iz Australije i u dogovoru s
ograncima iz Kanade i SAD-a organiziran je tzv. pomirbeni
sastanak predstavnika HSS-a. Sastanak je odran 1989. u
kanadskom gradu Calgariju, no do pomirenja nije dolo zbog
predubokog jaza izmeu tzv. Zorkinove i Krnjevieve
skupine. Meutim, zanimljivo je da je na sastanku nastupio
znanstvenik iz domovine Dalibor Brozovi, koji nije bio
lan HSS-a i koji je tada pripadao domovinskoj politikoj
skupini koju je okupljao Franjo Tuman.
Istodobno je u drugim dijelovima Kanade nastupao i Franjo
Tuman koji je, kao i Brozovi, zagovarao drugu, politiku
koncepciju. Tako se dio okupljenih HSS-ovaca namjesto
unutarstranake pomirbe prikljuio politikoj inicijativi
Franje Tumana.
Takva kretanja u HSS-u bila su nazona i ranije, jer je,
na primjer, Ante Beljo aktivist HSS-a u Kanadi i prije
spomenutoga sastanka sudjelovao u organiziranju Tumanova
predavanja u Kanadi, a u vrijeme pomirbenog sastanka HSS-a
organizirao je sastanak Franje Tumana sa Stjepanom
Krstinom (glavnim tajnikom HSS-a za Australiju) i Antom
Babiem (urednikom australskog HSS-ova glasila).
Zanimljiva je i injenica to je mnogo HSS-ovaca koji su
bili tada nazoni u Kanadi tek tada doznalo da je u
domovini obnovljen HSS i da mu je na elu Nikica
Novakovi. U takvoj situaciji bilo je logino to se
suradnja izmeu iseljenikog HSS-a i HSS-a obnovljenog u
domovini od samog poetka nije uspijevala uspostaviti.
Uzroci tome jo nisu istraeni, no osim spomenutog, takvom
razvoju dogaaja pridonijeli su i javni sukobi Ivana
Zvonimira ika (sljedeega predsjednika domovinskog HSS-
a) s Nedom Prpi, tadanjom tajnicom HSS-a.
78
S vremenom je sve vie HSS-ovaca, poput Belje i Babia,
zapravo djelovalo u korist HDZ-a, a ne HSS-a. Stanje
simbolizira podatak da je domovinski HSS od iseljenikog
HSS-a prihvatio samo posljednjeg predsjednika iseljenikog
HSS-a Josipa Torbara, koji je postao saborskim zastupnikom
(domovinskog) HSS-a u Hrvatskom saboru i imenovan je
doivotnim poasnim predsjednikom HSS-a.
S druge strane, mnogi lanovi iseljenikog HSS-a koji su
pristupili ili pomagali HDZ-u ostvarili su manje ili vie
uspjene politike karijere u strukturi hrvatske drave za
vrijeme vlasti HDZ-a. Primjerice, Ante Beljo je bio
zastupnik u Hrvatskom saboru, ravnatelj Matice iseljenika,
lan utjecajnih predsjednikih tijela, visoki stranaki
dunosnik itd., a Ante Babi bio je pomonik ministra u
Ministarstvu za useljenitvo, potom je radio u
Veleposlanstvu Hrvatske u Kini, a danas je zamjenik
hrvatskog veleposlanika u Dublinu u Irskoj.
Govorei o simpatizerima i lanovima HSS iz iseljenitva,
koji su bili veoma aktivni i relativno utjecajni u stranci
u domovini poslije 1990. godine, svakako treba istaknuti
bivega hrvatskoga politikog emigranta, dr. Tihomila
Rau. Taj sad ve pokojni izvrsni, osobito gospodarstveni
analitiar bio je veoma kritian i politiki protivnik HDZ
i predsjednika Republike Hrvatske dr. Franje Tumana. U
svojim javnim istupima, a naroito u novinskim lancima u
gotovo svim hrvatskim novinama, on je neprestano zastupao
oporbene stavove u odnosu prema hrvatskoj vlasti.
Bez obzira na to to u iseljenitvu dr. Tihomil Raa nije
bio aktivni lan HSS, on je bez ikakve dvojbe bio pobornik
politike brae Antuna i Stjepana Radia. Povratkom u
domovinu ukljuuje se aktivno u rad HSS. Naalost njegovo
angairanje u stranakom ivotu zavrava neslavno. Zbog
mimoilaenja i neslaganja s politikom i nainom na koji
predsjednik stranke Zlatko Tomi vodi stranku, dolazi do
otvorenoga i javnog sukoba izmeu njih u kojem Raa bude
izbaen iz stranke.

(Nastavlja se)
(Vjesnik, 27. rujna 2004.)

79
26. nastavak
Ratni bubnjevi najavili srpsku agresiju na
Hrvatsku
Nakon sloma Nezavisne Drave Hrvatske i genocida nad nenaoruanim
hrvatskim vojnicima i civilima na Bleiburkom polju, koji su se predali
saveznikim snagama, ostaci preivjelih hrvatskih, veinom ustakih i
domobranskih postrojbi zavrili su u izbjeglikim logorima u Italiji
Pie: Marin Sopta
Uspostavom viestranakog ivota u Hrvatskoj, nisu se samo
vraali u domovinu lanovi i simpatizeri HSS-ova
iseljenitva. U domovinu su se bez ikakva pretjerivanja
vraali Hrvati i Hrvatice iz itavog svijeta naroito kada
su ratni bubnjevi najavili srpsku agresiju na Hrvatsku.
Mladii i djevojke koji nisu nikada vidjeli Hrvatsku,
naputali su zemlje June Amerike, Sjeverne Amerike,
Australije, Kanade i Europe kako bi branili domovinu.
Hrvatski dragovoljci, njih oko pedeset, naputaju udoban
ivot koji im pruaju SAD i New York, te po dolasku u
domovinu odlaze u Kumrovec da bi svladali vojne vjetine
kako bi mogli to prije na bojinicu.
Meu njima je i istaknuti hrvatski politiki emigrant lan
Hrvatske republikanske stranke gospodin Marijan Buconji.
Obiteljski ovjek ostavlja suprugu i petero djece, posao s
godinjom plaom od 80 tisua amerikih dolara, kako bi
mogao aktivno se ukljuiti u obranu domovine.
Kao veoma utjecajna i ugledna osoba u drutvenom ivotu
hrvatske zajednice u New Yorku je bio predsjednikom
meudrutvenog odbora, devedesetih je godina prolog
stoljea esto putovao na relaciji New York Zagreb New
York donosei, meu ostalim, i novane donacije newyorkih
Hrvata namijenjene obrani domovine.
Zanimljivo je istaknuti da pri jednom takvom hitnom
posjetu Zagrebu 1990. morao ekati tri sada u uredu jednog
ministarstva, jer nije imao kome predati ek na 200 tisua
amerikih dolara, jer je ministar bio na sastanku.
Gospodin Buconji je, meu ostalim, radio u Ministarstvu
80
obrane, te bio pomonikom ministara za iseljenitvo i
useljenitvo, no danas je, naalost, bez posla.
General u mirovini Hrvatske vojske Ivan Kapular
devedesetih godina naputa svoj posao i obitelj u Torontu,
dolazi u Zagreb i javlja se kao dobrovoljac.
U razgovoru s tadanjim ministrom unutranjih poslova
gospodinom Josipom Boljkovcem na upit zbog ega se vratio
u domovinu, Kapular odgovara: da se borim za obranu
domovine od srpske agresije.
Nakon to je odgovorio negativno na ministrovo pitanje:
Jeste li sluili Jugoslavensku narodnu armiju, gospodin
Boljkovac mu sugerira da najprije ode sluiti vojni rok u
JNA pa nek se onda javi. Logino da Kapular nije posluao
savjet ministra ija filozofija i odnos prema hrvatskim
iseljenicima je bio: emigraciji ast, a nama vlast, nego
je zavrio u hrvatskoj vojsci.
General Kapular se zahvaljujui svojoj hrabrosti i
sposobnosti iskazao na svim bojitima Hrvatske i stekao
velik ugled meu ratnim drugovima, vojnicima i
nadreenima.
Meu ostalim, bio je zapovjednikom brigade Vukovarskih
veterana, zapovjednikom Pete gardijske brigade,
proelnikom ureda za operativno upravljanje preustroja
oruanih snaga itd. Naalost, lanovi generalove obitelji
supruga Kanaanka talijanskog podrijetla i djeca vratili
su se u Kanadu, a general je u mirovini.
Legenda domovinskog rata Nijaz Batlak, poznatiji u
Hrvatskoj kao Mate arlija, odnosno general Dajia, bio je
lanom Hrvatskoga narodnog otpora.
Iako je poetkom rata preao ezdesetu godinu ivota,
vraa se iz iseljenitva u domovinu kako bi nosio uniformu
hrvatskog vojnika. Svojim dosjetkama u duhu bosanskog
humora i argona bio je omiljen meu hrvatskim vojnicima
na svim bojinicama irom Hrvatske.
Meu relativno mnogo ena koje su se vratile u Hrvatsku
1990. godine svakako treba spomenuti dananju lanicu
Hrvatskog sabora gospou Ruu Tomai. Ta je saborska
zastupnica, lanica Hrvatske stranke prava, bila, kao lan
Ujedinjenih Hrvata Kanade, veoma poznata i cijenjena meu
81
kanaanskim Hrvatima, naroito meu pristaama i lanovima
Hrvatskog oslobodilakog pokreta irom svijeta.
Gospoa Rua Tomai naputa dobro plaen posao u
kanadskoj policiji, vraa se u domovinu gdje radi u sklopu
osobnog osiguranja predsjednika dr. Franje Tumana.
Ti su primjeri samo mali segmenti ire slike doprinosa
pripadnika hrvatskog iseljenitva njegovoga politikog
dijela stvaranju hrvatske drave.
Nakon sloma Nezavisne Drave Hrvatske i genocida na
nenaoruanim hrvatskim vojnicima i civilima na Bleiburkom
polju, koji su se predali saveznikim snagama, ostaci
preivjelih hrvatskih, veinom ustakih i domobranskih
postrojbi zavrili su u izbjeglikim logorima u Italiji.
Dio hrvatski ministara koje nisu izruili komunistikim
vlastima u Jugoslaviju, zajedno s odreenim brojem
ustakih asnika i izbjeglica nakon nekog vremena to su
proveli u izbjeglikim logorima uspjeli su otii u Junu
Ameriku, veina u Argentinu.
To da su se po svom dolasku u novu sredinu mogli odmah
integrirati u dobro organizirane hrvatske zajednice, u
mnogome je olakao njihov ivot. Bivi visoki dunosnici
kao i asnici u ustakoj vladi NDH kao zakleti
neprijatelji komunistike Jugoslavije odmah su se
ukljuili u ve postojee politike organizacije ili su
veoma brzo poeli osnivati nove. Svakako vijesti koje su
stizale do njih da njihova hrvatske braa irom svijeta
osnivaju nove organizacije davalo im je jo vie snage i
volje za njihov rad.

(Nastavlja se)
(Vjesnik, 28. rujna 2004.)





82
27. nastavak
Pod pritiscima Paveli se vraa u javni
politiki ivot
Da bi HOP zadrao svoju neovisnost i punu slobodu u radu na ostvarivanju
svrhe, koja mu je postavljena elnitvo HOP-a, prema svom poslovniku, nije
smjelo primiti donacije individualaca, drutava ili iz nekih drugih izvora koji
e ograniiti njegovu slobodu djelovanja
Pie: Marin Sopta
Ostaci poraenih snaga ustakih vojnih postrojbi, njegovi
bivi ministri kao i simpatizeri jako su pritiskali
poglavnika dr. Antu Pavelia da se vrati u javni politiki
ivot. Svjestan svoje hipoteke iz prolosti i da je slomom
NDH prestao postojati ustaki pokret, dr. Ante Paveli sa
svojim bliskim suradnicima, koje je sam izabrao, osniva
Hrvatsku dravotvornu stranku. Novonastala je stranka brzo
prestala djelovati vie iz objektivnih nego subjektivnih
razloga.
Jedan od glavnih razloga njena prestanka s radom je bio
taj to ona nije imala globalni nego lokalni karakter.
Tome svakako treba dodati i razliite metode naroito
psiholokog rata koji su jugoslavenski komunistiki agenti
ve tada provodili u hrvatskim zajednicama, sijui
nepovjerenje meu lanovima hrvatskih zajednica irei
razne lai i poluinformacije, kao i razna tajna pisma
naroito protiv dr. Ante Pavelia.
Svakako su te metode imale i odreenih rezultata u
redovima hrvatskih zajednica, imajui u vidu traumu sloma
ratnog poraza i izbjeglikog ivota kojem su bili
izvrgnuti nakon svretka rata. U takvim uvjetima dr.
Paveli u stalnim kontaktima sa svojim najbliim
suradnicima i pristaama irom svijeta, odluuje 8. lipnja
1956. utemeljiti Hrvatski oslobodilaki pokret, kao krovnu
hrvatsku politiku organizaciju koja e zastupati i
promicati hrvatske nacionalne interese u svijetu i
domovini.
Izjavu o utemeljenju Hrvatskoga oslobodilakog pokreta, uz
prvi potpis dr. Ante Pavelia, potpisali su jo dr.
Daferbeg Kulenovi, dr. Vjekoslav Vrani, ing. Ivica
83
Frkovi, dr. Ivan Kordi, dr. Stjepan Hefer, Stipe
Matijevi i Josip Markovi.
Hrvatski oslobodilaki pokret u svom programu bio je
zamiljen kao opehrvatski, nadstranaki i demokratski
pokret... sa svrhom da u sklopu pokreta usredotoe,
usklade i pojaaju rad pripadnici Hrvatskoga ustakog
pokreta, Hrvatske republikanske seljake stranke (Stjepana
Radia), Hrvatske dratvorne stranke, Hrvatskih oruanih
snaga.
U novoosnovanom pokretu dobro su doli i pojedinci koji su
lanovi razliiti drutava i organizacija u drugim
gradovima i zemljama u svijetu koji u svojim programima
imaju isti oslobodilaki cilj.
U poslovniku HOP-a, meu ostalim, stoje i ove toke:
Svrha je Pokreta poluenje podpune slobode cijelog
hrvatskog naroda i ponovna uspostava Nezavisne Drave
Hrvatske na cijelom njegovom povijesnom i etnikom
podruju izmeu Mure, Drave, Dunava, Drine i Jadranskog
mora. to se tie odnosa HOP-a prema drugim narodima i
narodnim skupinama, Hrvatski oslobodilaki pokret e
napose suraivati s oslobodilakim pokretima i
organizacijama svih potlaenih naroda koji tu suradnju
ele, a potivaju i potpomau hrvatsku oslobodilaku
borbu.
Kao veliki pobornici antikomunizma, za svog djelovanja HOP
e biti slubeno primljen u Svjetsku antikomunistiku ligu
i postati njenim punopravnim lanom. Ta svjetski poznata
organizacija naroito u vrijeme hladnog rata izmeu
zemalja Zapadnog i Istonog bloka bila je veoma
respektabilna i imala je odreeni utjecaj u nekim zemljama
zapadnodemokratskog svijeta.
Veoma je zanimljivo istaknuti da su naela na kojima je
osnovan HOP i koje on mora promovirati i jedinstvena
naela Stranke hrvatskog dravnog prava (dr. Ante
Starevia), odnosno Hrvatske dravotvorne stranke, zatim
naela Hrvatske republikanske seljake stranke (Stjepana
Radia), te naela Hrvatskoga ustakog pokreta (poglavnika
dr. Ante Pavelia) to je sve hrvatski narod u toku
vremena u vie navrata odobrio svojom jasno izraenom i
nepatvorenom demokratskom voljom.
84
Sjedite novosnovanog HOP-a bilo je u Buenos Airesu. Osim
ureda predsjednitva, HOP je imao i druge urede poput
vojnoga, ija je zadaa bila upravljanje poslovima u vezi
s Hrvatskim oslobodilakim snagama. Osnovana je Hrvatska
izvjetajna sluba, Promidbeni ured, Spojni ured,
Doprinosni ured ija svrha je bila prikupljanje novca od
lanarina, razliitih vrsta donacija itd.
Veoma je vano istaknuti da bi HOP zadrao svoju
neovisnost i punu slobodu u radu na ostvarivanju svrhe,
koja mu je postavljena elnitvo HOP-a, prema svom
poslovniku, nije smjelo primiti donacije individualaca,
drutava ili pak nekih drugih izvora koji e ograniiti
njegovu slobodu djelovanja. Na vrhu piramide ustrojstva
HOP-a bio je predsjednik, zatim predsjednitvo HOP-a, pa
podruna vijea.
Odmah nakon svog utemeljenja, HOP je uspio osnovati svoja
podruna vijea za drave June i Sjeverne Amerike,
Australije i Europe. Politika atmosfera i raspoloenje
meu Hrvatima u to vrijeme su bili takvi da nakon
osnivanja HOP-a kao krovne politike organizacije
hrvatskih iseljenika, njegove lanice postaju Ujedinjeni
Kanadski Hrvati; Ujedinjeni Hrvati Njemake u Zapadnoj
Njemakoj; Ujedinjeni Hrvati Francuske; Hrvatska vedska
zajednica; Drutvo Hrvat u Velikoj Britaniji; Hrvatski
domobran u Junoj Americi i u SAD-u koji je nakon
rasputanja 1940. opet obnovljen 1959.

(Nastavlja se)
(Vjesnik, 29. rujna 2004.)

28. nastavak
HOP postaje glavni politiki suparnik i
konkurent HSS-u
Meusobna optuivanja za propast i slom NDH, za stvaranje komunistike
Jugoslavije ili prebacivanje krivnje za bleiburku tragediju esto su
naruavala dobre i skladne odnose koji su vladali u raznim hrvatskim
zajednicama irom svijeta. Nezdrava politika atmosfera i antagonizam
85
izmeu vodstva HSS i HOP trajali su vie-manje do uspostave demokratske
Republike Hrvatske
Pie: Marin Sopta
Veoma brzo HOP sa svojim mnogobrojnim lanstvom,
pristaama na svim kontinentima kao i dobro organiziranim
ograncima postaje glavni politiki suparnik i konkurent
HSS-u u preuzimanju primata u hrvatskim zajednicama.
Suparnitvo, sasvim suprotni politiki i ideoloki
pogledi, naroito u interpretaciji ratnih i poslijeratnih
dogaaja bili su glavna preokupacija tiva koje se moglo
proitati u slubenim glasilima tih dviju stranaka.
Ta meusobna optuivanja za propast i slom NDH, za
stvaranje komunistike Jugoslavije ili prebacivanje
krivnje za bleiburku tragediju esto su naruavala dobre
i skladne odnose koji su vladali u raznim hrvatskim
zajednicama irom svijeta. Nezdrava politika atmosfera i
antagonizam izmeu vodstva HSS i HOP trajali su vie-manje
do uspostave demokratske Republike Hrvatske.
HOP je naroito veliku podrku i materijalnu pomo imao od
svojih organizacija u SAD-u i Kanadi, meu ostalim, zbog
visokoga ivotnog standarda u tim zemljama u odnosu prema
drugim zemljama u kojima su ivjeli i radili Hrvati. Za
potrebe svog politikog rada HOP je naroito dobivao
veliku pomo od Ujedinjenih kanadskih Hrvata i Hrvatskoga
domobrana iz SAD.
Ujedinjeni kanadski Hrvati osnovani su najprije kao
Drutvo Kardinal Alojzije Stepinac 1949. u kanadskom
gradu Hamiltonu. Veoma brzo nakon osnivanja lanstvo i
upravni odbor drutva dolaze do spoznaje da potrebe i
program drutva daleko prelaze lokalne okvire. Drutvu
nakon dogovora izmeu predstavnika nekoliko zajednica u
Ontariju daju ime Ujedinjeni kanadski Hrvati, koji veoma
brzo osnivaju ogranke u svim gradovima Kanade u kojima
ive Hrvati.
Ograncima daju imena: Dr. Mile Budak u Sudburyu, Dr. Ante
Starevi u Port Arthuru (kasnije Thunder Bay), Kralj
Tomislav u Vancouveru, Kralj Zvonimir u Calgaryu, Dr. Ante
Paveli u Torontu, itd.
Prvi predsjednik drutva postaje Oto Negoveti, koji je
bio izabran na saboru organizacije. Poslije njega na elo
86
dolazi Ante Markovi, koji zbog svoje popularnosti i
ugleda koji je uivao u redovima lanstva ostaje na elu
organizacije do dananjeg dana.
Osim ostalih aktivnosti organiziranja antijugoslavenskih
prosvjeda, lobiranja kod lokalnih provincijskih i
federalnih predstavnika kanadske vlasti, slanja socijalne
pomoi izbjeglim Hrvatima u izbjeglikim logorima Italije,
Austrije, Francuske i Njemake, stranka je 1960. pokrenula
slubeno glasilo Nezavisna Drava Hrvatska. Glasilo je sve
do 1991. izlazilo u Torontu.
List je ureivao glavni odbor a u urednitvu su bili
Marijan ola, Tomislav Balen, Marijan orak, Goroslav
Mandi, Jure iki, Oto Negoveti i Nevenko Juri.
Sljedei primjer June Amerike, i Hrvati u SAD-u
obnavljaju Hrvatski domobran (1959.) i za starjeinu
biraju biveg natporunika u hrvatskom domobranstvu u
Habsburkoj Monarhiji Antu Doena, sina predsjednika
Hrvatskoga dravnog sabora u NDH Marka Doena.
Hrvatski domobran u SAD-u i Ujedinjeni kanadski Hrvati uz
Ujedinjene Hrvate Njemake postaju glavni oslonci moi i
utjecaja koje je HOP imao meu hrvatskim iseljenicima.
Ujedinjeni Hrvati Njemake osnovani su 1952. godine i za
prvog predsjednika izabran je bivi ustaki pukovnik Mirko
Beljan, a tajnica drutva postala je gospoa Lucija
Rukavina. Drutvo je svojom aktivnou, a i samim
programom okupilo mnogo lanova. U prvim godinama svog
djelovanja uglavnom su to bili hrvatski politiki
emigranti koji su po svretku Drugoga svjetskog rata
napustili Hrvatsku. Dolaskom gostujuih radnika iz bive
Jugoslavije na privremeni rad u Zapadnu Njemaku, stranka
ih nastoji upoznati sa svojim djelovanjem i utjecati na
njih dijelei besplatno svoje novine i knjige.
Dolaskom Mile Rukavine na predsjedniko mjesto stranke
1961. godine, Ujedinjeni Hrvati Njemake postali su jo
aktivniji, a naroito meu tamonjim naim radnicima na
privremenom radu, to nije ostalo nezapaeno
jugoslavenskim tajnim agentima. Milu Rukavinu, zajedno s
njegovim bliskim suradnicima i prijateljima Kreimirom
Toljom i Vidom Mariiem, ubili su Udbini agenti 26.
listopada 1968. godine u Mnchenu.
87
Nakon ubojstva Rukavine, Tolja i Mariia u organizaciji
dolazi do velike krize, koja traje nekoliko godina i od
koje se Ujedinjeni Hrvati Njemake nee nikada sasvim
oporaviti.
Jugoslavenske vlasti i njihovi plaeni profesionalni
ubojice postigle su cilj. Kulminaciju krize organizacija
doivljava 1973. godine na godinjoj sjednici odranoj u
Karlsruheu gdje dolazi do rasula.
Reorganizirani Ujedinjeni Hrvati Njemake mijenjaju ime u
Ujedinjeni Hrvati Europe i na tajnom glasanju za
predsjednika organizacije izabran je Nikola Milievi-
Beban. Samo nekoliko godina nakon njegova izbora za
predsjednika, on biva takoer ubijen 1976. godine. To
kao i druga ubojstva Hrvata irom svijeta izazvala su
velika ogorenja i osude Hrvata u iseljenitvu, naroito
ako se zna da je Milievi ostavio iza sebe obitelj sa
petero djece.

(Nastavlja se)
(Vjesnik, 30. rujna 2004.)


29. nastavak
Politiko-organizacijski razdor u redovima
HOP-a
Vrijeme je pokazalo da se dr. Hefer kao novi ef HOP-a nije uspio nametnuti
lanovima stranke, ak tovie, to je vrijeme vie odmicalo, oporba je prema
njemu u redovima HOP-a bila sve jaa, snanija i glasnija. Trebalo je proi
nekoliko godina da doe do onoga ega su se mnogi lanovi HOP-a bojali, a
politiki protivnici prieljkivali i nagovjetavali
Pie: Marin Sopta
U veoma sloenim uvjetima za politiko djelovanje, ne samo
zbog uestalih Udbinih ubojstava, nego i zbog vanjske
politike koju Zapadna Njemaka vodi prema Jugoslaviji, i
represija prema politiki aktivnim Hrvatima u Njemakoj,
obje organizacije, Ujedinjeni Hrvati Njemake i Ujedinjeni
88
Hrvati Europe i dalje nastavljaju sa svojim radom sve do
uspostave suverene i demokratske Republike Hrvatske.
U meuvremenu na vrhu HOP-a, kao jedne od krovnih
politikih stranaka u hrvatskom iseljenitvu, dolazi do
promjena. Te promjene nisu nastale kao produkt
demokratskih izbora na saboru, nego su nastale zbog
atentata na dr. Antu Pavelia.
U slubenom glasilu HOP-a Hrvatska objavljeno je izvjee
o atentatu:
Na dan 16. obljetnice uspostave Nezavisne Drave
hrvatske, dne 10. travnja 1957. godine poinjen je atentat
na obnovitelja i Poglavnika Nezavisne Drave Hrvatske dr.
Antu Pavelia, u 21.30 sati u Lomas del Palomar, predgrau
argentinskog glavnog grada, u neposrednoj blizini njegova
boravita. Atentator, koji osobno nije identificiran,
ispalio je u Poglavnika est hitaca od kojih su ga dva
pogodila. Poglavnik, iako ranjen u lea i prsa, stigao je
vlastitim snagama kui, gdje mu je jedan susjedni
argentinski lijenik pruio prvu pomo.
O atentatu na dr. Pavelia svjetski tisak donio je opirne
izvjetaje, a Jugoslavija je, to se moglo i oekivati,
traila od argentinskih vlasti hapenje ratnog zloinca
dr. Ante Pavelia.
Nakon velike diplomatske i druge kampanje, novinarskih
napada na njega, dr. Paveli slua savjete i naputa
Argentinu. Dolazi, nakon dugog putovanja, u Santiago de
Chile, gdje boravi od 24. srpnja do 27. studenoga 1957.
godine, u kui jednog svog pristae. U tom gradu i dravi
zbog nastalih politikih uvjeta, dr. Paveli osjea se
veoma nesigurnim za vlastiti ivot i odluuje otputovati u
Madrid, gdje je stigao 29. studenoga 1957. godine.
Dr. Ante Paveli bio je aktivan u Madridu koliko mu je
doputalo njegovo narueno zdravlje. U trenu njegove smrti
uz dr. Pavelia su bile njegova ki Vinja i fra Branko
Mari.
U sijenju 1960. godine vijee Hrvatskog oslobodilakog
pokreta u Buenos Airesu donijelo je priopenje u kojem
izvjetava hrvatsku javnost da je zadnja poglavnikova
elja, priopena sveeniku fra Branku Mariu uz prisutnost
pokojnikove supruge, bila da:
89
Svojim opunomoenim nasljednikom imenujem gospodina
ministra dr. Stjepana Hefera u svim pitanjima i poslovima
Hrvatske dravne vlade, Hrvatskog oslobodilakog pokreta i
Vijea.
Takoer, zbog velikih obveza i nemogunosti da jedna osoba
vodi sve poslove HOP, za njegove pomonike odnosno
suradnike dr. Paveli je imenovao ing. Ivana Asanaria,
glavnog starjeinu Hrvatskog domobrana, Josipa Markovia,
dravnog tajnika i predsjednika Doma d.d., obojicu iz
Buenos Airesa, Antu Markovia, predsjednika UKH iz
Toronta, fra Branka Maria iz Madrida, prof. dr. Andriju
Ilia, ministra iz Buryja, Engleska, ing. Milana egu iz
Clevelanda, SAD, i dr. Boidara Murgia.
Poglavnikov izbor dr. Stjepana Hefera za svojeg
nasljednika bio je dobar i promiljen politiki potez.
Imenovanjem biveg ministra za seosko gospodarstvo i
ministra za hranu u NDH, uspjenog odvjetnika i lana
Hrvatske seljake stranke za predsjednika HOP-a, dr.
Paveli je poslao kristalno jasnu poruku.
Imenovanje dr. Stjepana Hefera na osnovi Poglavnikove
oporuke na smrtnoj postelji pridonijelo je politiko-
organizacijskom razdoru u redovima HOP-a. Uope nema
nikakve sumnje da su se bivi ustaki asnici i ministri
za vrijeme NDH, a dosadanji lanovi HOP-a nali
uvrijeeni injenicom da na elo HOP-a doe istaknuti
radievac i lan HSS-a.
Vrijeme je pokazalo da se dr. Hefer kao novi ef HOP-a
nije uspio nametnuti lanovima stranke, ak tovie, to
je vrijeme vie odmicalo, oporba je prema njemu u redovima
HOP-a bila sve jaa, snanija i glasnija. Trebalo je proi
nekoliko godina da doe do onoga ega su se mnogi lanovi
HOP-a bojali, a politiki protivnici prieljkivali i
nagovjetavali.
Odnos u redovima HOP-a , naroito na vrhu, bio je takav da
kada je dolo do rascjepa i osnivanja drugog HOP-a
nazvanog Reorganizacija, to mnoge lanove nije uope
iznenadilo. Na elo HOP-a (Reorganizacija) doao je dr.
Vjekoslav Vrani koji je sa svojim istomiljenicima
odrao sastanak 5. sijenja 1966. godine u Buenos Airesu
na kojem je donesen zakljuak:
90
Nakon podrobnog razmatranja politikih prilika u svijetu,
tekog poloaja hrvatskog naroda u zarobljenoj domovini i
neskladnih prilika, koje posljednjih godina zavladae u
organizaciji Hrvatskog oslobodilakog pokreta, openito u
svijetu, a napose u Republici Argentini podpisani lanovi
Hrvatskog domobrana i pristae Hrvatskog oslobodilakog
pokreta na sastanku odranom u Buenos Airesu dne 5.
sijenja 1966. jednoduno odluie:
1. Izabrati privremeni Radni odbor za Reorganizaciju HOP-
a. Izabrani privremeni Odbor preuzeo je na sebe dunost
izraditi nacrt rada, obavijestiti i stupiti u kontakt sa
svim lanovima HOP-a u svijetu i zatraiti njihovu pomo.

(Nastavlja se)
(Vjesnik, 01. listopada 2004.)


30. nastavak
uvanje hrvatske kulturne tradicije Hrvata
islamske vjere
HOP sudjeluje na demokratskim izborima bez nekih spomena vrijednih
rezultata. HOP u to vrijeme ivotari i vie ga njegovi lanovi i simpatizeri dre
u ivotu zbog prolosti, asti i ponosa nego radi nekih viih politikih ciljeva.
lanovi i vrh HOP-a za Domovinskoga su se rata bez imalo zadrki ukljuili
sa svojim donacijama i radom u obranu Domovine
Pie: Marin Sopta
To je priopenje imalo velikog odjeka i dovelo je do
podjele HOP-a na svim kontinentima, a naroito u SAD i
Kanadi, gdje e mnogo lanova HOP-a dati podrku dr.
Vjekoslavu Vraniu. U programu, taktici javnog djelovanja
i cilju nije bilo nikakve razlike izmeu dvaju HOP-ova.
Dr. Stjepana Hefera na mjestu predsjednika naslijedio je
poznati hrvatski knjievnik i humanist prof. Ante
Bonifai. Profesor Bonifai bio je veoma obrazovan
ovjek s manirima profinjena kulturnjaka, na glasu meu
91
hrvatskim iseljenicima kao veoma nepolitika osoba. Njegov
dolazak na elo HOP-a mnoge je iznenadio, a u zatvorenim
je emigrantskim krugovima kruila pria da je prof.
Bonifai uvrijeen to nije postao urednikom ikakog
tjednika Danica koji su ureivali franjevci, iz inata
pristao postati ef HOP-a.
Pod vodstvom prof. Ante Bonifaia HOP je nastavio sa
svojim politikim djelovanjem bez nekih veih trzavica
unutar organizacije. Poslije smrti prof. Bonifaia na
elo HOP-a dolazi poglavnikov zet dr. Sreko Peninik.
Da bi to bolje organizirao rad HOP-a dr. Peninik odlazi
iz June Amerike i sa svojom obitelji dolazi u Toronto.
Postaje glavnim i odgovornim urednikom glasila Nezavisna
Drava Hrvatska koje izlazi u Torontu vie od 25 godina.
Nakon demokratskih promjena, HOP-a se registrira u
Hrvatskoj, novine se tiskaju u Zagrebu. HOP sudjeluje na
demokratskim izborima bez nekih spomena vrijednih
rezultata. HOP u to vrijeme ivotari i vie ga njegovi
lanovi i simpatizeri dre u ivotu zbog prolosti, asti
i ponosa nego radi nekih viih politikih ciljeva.
I na kraju vrijedno je jo jedanput ponoviti da su lanovi
i vrh HOP-a za vrijeme Domovinskog rata bez imalo zadrki
ukljuili se sa svojim donacijama i radom u obranu
Domovine.
U redovima hrvatske politike emigracije a naroito u
stranakoj hijerarhiji oba HOP-a istaknute poloaje
zauzimali su Hrvati islamske vjere. Meu relativno
mnogima, veoma je vano spomenuti najistaknutije i
najutjecajnije kao to su Dr. Dafer Kulenovi, drugi
supotpisnik osnivake povelje HOP-a u Buenos Airesu.
Ragib Avdi, predsjednik i jedan od osnivaa Hrvatskog
islamskog centra u Sydneyju, bio je lanom Hrvatskoga
narodnog odbora i jedan od osnivaa i prvih lanova sabora
Hrvatskog narodnog vijea. Meu istaknutim lanovima
svakako treba spomenuti Ragiba Zukia iz Lackawane, New
York, i Kerima Reisa, veoma utjecajna sabornika Hrvatskoga
narodnog vijea.
Kada se spominje ime toga bivega politikog zatvorenika
koji je bio osuen na 15. godinju kaznu zatvora u
Jugoslaviji, veoma je vano istaknuti njegov angaman u
Hrvatskom islamskom centru. Naime, gospodin Kerim Reis, s
92
Taibom ordiem, istaknutim i veoma priznatim
znanstvenikom u kanadskim i amerikim institucijama dr.
Asafom Durakoviem poetkom sedamdesetih godina prolog
stoljea pokrenuo je inicijativu gradnje Hrvatskog
islamskog centra. Njihova inicijativa naila je na veliki
odjek kod Hrvata katolika u Torontu i okolnim mjestima.
Gradnja islamskog centra na kojem su radili dobrovoljno
mnogi graevinski majstori katolici, zavrena je u
rekordnom roku. Na otvaranju 1972. okupilo se mnogo
muslimana iz islamskih i arapskih zemalja koji ive u
Kanadi.
Muslimani Pakistana, Indije, Irana, Saudijske Arabije,
Palestine, Egipta nisu se mogli nauditi i s nevjericom su
gledali okupljene Hrvate katolike koji su, kao donatori i
majstori to su radili na graevini, te kao predstavnici
hrvatskih politikih organizacija nazoili sveanom
otvaranju.
U slubenom glasniku Hrvatskoga islamskog centra Novi
Behar, meu ostalim, stoji:
Hrvatski islamski centar kulturna je, vjerska i
nacionalna institucija muslimana hrvatske narodnosti iji
je cilj potivanje, uvanje i irenje vjerskih,
filozofskih i kulturnih zasada islama, kao i potovanje i
uvanje hrvatske kulturne tradicije meu Hrvatima islamske
vjere. Zadaa je Hrvatskoga islamskog centra zadravanje
ideje unutar hrvatske islamske etnike kulture, kao i u
svim aspektima kulture ovjeanstva, u ime humanizma i
univerzalne ideje progresa duhovnih vrijednosti svijeta.
Direktor tog centra Kerim Reis i dr. Asaf Durakovi
uspjeli su uspostaviti izvanredne odnose s diplomatima
islamskih i arapskih zemalja, tako da bez imalo
pretjerivanja moe se rei kako nije bilo veleposlanika
ili visoko rangiranog diplomata koji ga nije sa lanovima
svoje obitelji posjetio.
Na osnovi poznanstva i steenog prijateljstva Kerim Reis
je poeo pisati lanke u veoma uglednim muslimanskim
novinama i publikacijama poput Arab News u Saudijskoj
Arabiji, New Trend utjecajni muslimanski mjesenik koji
izlazi u Washingtonu, Kayhan International u Iranu, Impact
International itd.

93
(Nastavlja se)
(Vjesnik, 02. listopada 2004.)



31. nastavak
Protivljenje konceptu stvaranja bonjake
nacionalnosti
Kada su Alija Izetbegovi i njegovi bliski suradnici osamdesetih godina
posjetili Washington i susreli se s Hrvatima, Jugoslavenima, Bonjacima i
muslimanima, Kerim Reis, koji je dobro poznavao Izetbegovia jo iz
zatvorskih dana, prema vlastitom iskazu, rekao je za njega da je on dobar
ovjek, idealist i vjerski fanatik. ali politika luda
Pie: Marin Sopta
U svojim lancima Kerim Reis upoznavao je svoje itatelje
u muslimanskom svijetu s tekom politikom i ekonomskom
krizom u Jugoslaviji, s krenjem ljudskih prava naroito
na Kosovu, ili pak s podmetnutim poarom u zagrebakoj
damiji koji je, prema miljenju muslimana u Zagrebu,
koordiniran od slubenih jugoslavenskih tijela.
U jednom od nekoliko stotina lanaka koji su tiskani u
spomenutim novinama Kerim Reis opirno opisuje proces
muslimanizma na elu s Alijom Izetbegoviem koji se vodio
u Sarajevu. U njima Reis apelira na muslimansku brau u
svijetu da pokau svoju solidarnost s nevino
optuenim..., da njihove vlade prave politiki pritisak i
da ekonomski bojkotiraju Jugoslaviju.
Reis naroito istie Aliju Izetbegovia, ija je knjiga
Islam izmeu Istoka i Zapada, postala veoma popularnom
meu muslimanima. Izetbegovieva knjiga i ideje izreene u
njoj imale su velik odjek u redovima muslimanskih
studenata i intelektualca koji su u privatno organiziranim
sastancima vodili velike rasprave.
Potaknuti Izetbegovievim pisanjem i raspravama,
muslimanski intelektualci poeli su zahtijevati vea
94
vjerska i ljudska prava za svoje zajednice, istie Kerim
Reis u svom lanku Pisac osuen na zatvor zbog svoje
vjere, objavljenom u Crescent Internationalu 1984.
U lanku Nezadovoljstvo meu bosanskim muslimanima
prijeti pobunom, objavljenom na naslovnoj stranici Arab
Newsa od 23. lipnja 1983. godine, Reis istie kako je
nedavno uhien Mustafa Spahi, imam iz Vogoa, samo
jedan od stotinu imama koji su u oujku i travnju ove
godine uhieni. Svakako da su takve vijesti i napisi o
neravnopravnom poloaju muslimana u Bosni i Hercegovini,
Kosovu i u Sandaku, kao i drugim vrstama diskriminacije
koju Beograd provodi protiv muslimana imali velik odjek u
islamskom svijetu.
Reisovo pisanje izazvalo je otre reakcije slubene
jugoslavenske vlasti i bezuspjene pokuaje da mu
onemogue pisanje i javno djelovanje u islamskim
krugovima. Optube da je ustaki zloinac ustaa koji
propagira terorizam protiv Jugoslavije samo su neki od
atributa priiveni Reisu. No zahvaljujui ustanovi
Hrvatski islamski centar, koja je bila otvorena svim
muslimanima u Torontu, Reisovim i Durakovievim vezama i
odnosima s veleposlanicima islamskoga arapskog svijeta u
Ottawi, glavnom gradu Kanade, pokuaji jugoslavenskih
vlasti da ga kompromitiraju bili su neuspjeni.
Kada su Alija Izetbegovi i njegovi bliski suradnici
osamdesetih godina posjetili Washington i susreli se s
Hrvatima, Jugoslavenima, Bonjacima i muslimanima, Kerim
Reis, koji je dobro poznavao Izetbegovia jo iz
zatvorskih dana, prema vlastitom iskazu, rekao je za njega
da je on dobar ovjek, idealist i vjerski fanatik. ali
politika luda.
Reis i Nijaz Batlak, kasnije general Daia, koji su bili
na tom skupu, otro su se suprotstavili Izetbegovievu
konceptu stvaranja bonjake nacionalnosti. Za Domovinskog
rata Kerim Reis i Hrvatski islamski centar javno i
beskompromisno podravaju stvaranje suverene demokratske
Republike Hrvatske.
Pri slubenom posjetu hrvatske vlade na elu s
predsjednikom dr. Franjom Tumanom Kanadi, Kerim Reis kao
domain doekuje goste u Hrvatskom islamskom centru. Tim
su posjetom Predsjednika Republike Hrvatske lanovi
hrvatske vlade htjeli odati javno priznanje lanovima i
95
upravi Hrvatskog islamskog centra za njihov dosadanji rad
i poslati poruku da Hrvati nisu samo katolici.
Naalost, nakon izbijanja muslimansko-hrvatskog sukoba,
Hrvatski islamski centar, pod pritiskom muslimana vjernika
iz drugih drava, mijenja ime u Islamski centar.
Govorei o aktivnostima i doprinosu Hrvata islamske vjere
u iseljenitvu za uspostavu suverene demokratske Republike
Hrvatske svakako treba istaknuti i Memorandum Hrvata
muslimana koji su uputili Sveislamskom kongresu odranom u
Karachiju u Pakistan u veljai 1951. godine.
Iz objektivnih razloga, mi, Hrvati muslimani u
emigraciji, alimo to ne moemo sudjelovati u radu
Kongresa, stoji odmah na poetku Memoranduma. No to nije
smetalo da pred delegate Drugog sveislamskog kongresa
dugaki Memorandum, napisan na engleskom jeziku, proita
pakistanski dravnik, koji je bio tajnik Kongresa
Inamillah Klan.
Za vrijeme Kongresa tajnik najvee muslimanske
organizacije Braa muslimani Omer Bey Emir, koji je bio
i lan Svearapskog vijea za Palestinu, inae sirijski
opunomoeni ministar u Karachiju, odrao je veoma
impresivan govor o Hrvatima islamske vjere, o njihovoj
tekoj i traginoj povijesti, dananjem poloaju i
njihovim zahtjevima za slobodnu i demokratsku Hrvatsku.

(Nastavlja se)
(Vjesnik, 04. listopada 2004.)


32. nastavak
Najbolji tumai izmeu bratskih naroda i
srca Europe
Dr. Dafer Kulenovi po zavretku studija u Zagrebu, gdje postaje doktorom
prava, odlazi raditi kao odvjetnik u Biha i Brko. Postaje lanom
Jugoslavenske muslimanske organizacije a 1920. godine izabran je za
96
narodnog zastupnika u Jugoslaviji. Veoma blisko surauje sa Stjepanom
Radiem. Nakon smrti dr. Spahe preuzima njegovo mjesto predsjednika
Jugoslavenske muslimanske organizacije
Pie: Marin Sopta
U Memorandumu Hrvata muslimana proitanom na Sveislamskom
kongresu, o kojem Vincent Lateva, dopisnik AFP-a, kae da
je od svih do sada odranih sastanaka uope, ovaj skup
islamske misli najznaajniji i najreprezentativniji, meu
ostalim, stoji:
Hrvatski narod u dananje doba ima otprilike est
milijuna stanovnika, od kojih su oko jedan milijun Hrvati
muslimanske vjere, dok su ostali rimokatolici. Hrvatski
narod jest jedini europski narod (uz albanski) koji u svom
sastavu ima jau skupinu pripadnika islamske vjere.
U Memorandumu se zatim govori o prvim povijesnim dodirima
izmeu Hrvata i muslimana, gdje su Hrvati pomogli Arapima.
U sirijskoj vojsci Abduralimana bilo je, prema
svjedoanstvima, dvadeset tisua hrvatskih vojnika godine
677 poslije Krista, za vrijeme napada na Carigrad.
Veoma se jezgrovito i saeto iznosi povijest Hrvata
muslimana za vrijeme austrougarske okupacije Jugoslavije,
govori o stvaranju drave Hrvatske, o etnikim pokoljima
muslimana u Plevlji, ajniima i Foi.
Na kraju Memoranduma se kae:
Slobodi nas Hrvata muslimana u dravi hrvatskoj ona
jedina moe biti jamstvo za slobodni razvitak i ivot
islama u toj zapadnoj kuli nae vjere...
Mi upravljamo nae molbe Motamar-el-Alam-e-Islam, a po
njemu cijelom islamskom svijetu da upozna vrlo opasan
poloaj u kojem su Hrvati muslimani, kako smo to eto
naprijed opisali.
Osobito molimo svu islamsku brau, da podupru zahtjeve i
potrebe milijuna svoje vjerske brae, da bi napokon i oni
dobili punu vjersku slobodu. Isto tako molimo, da ih
poduprete u njihovu vapaju za slobodnom hrvatskom dravom,
jer je drava jedino jamstvo za svaki budui ivot, a
osobito u Hrvatskoj.
97
A kada jednom dobijemo s pomou Velikog Alaha svoju
nezavisnu dravu Hrvatsku mi emo biti sposobni ne samo
odrati tu najveu skupinu muslimana u Europi, nego emo,
kao i u prolosti, biti najbolji tumai i veza izmeu
bratskih naroda i srca Europe.
U ime Hrvata muslimana u emigraciji taj memorandum
potpisali su dr. Dafer Kulenovi, bivi predsjednik
Hrvatske dravne vlade; prof Hakija Hadi; Hasan
ustovi, utemeljitelj Drutva Hrvata u Siriji 1948.
godine i urednik Hrvatske volje (1949. 1952.) i pukovnik
HOS-a vitez Ibrahim Prvi-Pjani, bivi vii dunosnici u
NDH prof. Hasan i Alija uljak, te ostali Hrvati na
Srednjem istoku.
Kao to sam ve spomenuo, Memorandum je imao velikog
odjeka na Kongresu zbog toga to je jedan od potpisanih
bio dr. Dafer Kulenovi, koji je imao dobru reputaciju i
poznanstva u islamskom svijetu.
Dr. Dafer Kulenovi po zavretku studija u Zagrebu, gdje
postaje doktorom prava, odlazi raditi kao odvjetnik u
Biha i Brko. Postaje lanom Jugoslavenske muslimanske
organizacije a 1920. godine izabran je za narodnog
zastupnika u Jugoslaviji. Veoma blisko surauje sa
Stjepanom Radiem. Nakon smrti dr. Spahe preuzima njegovo
mjesto predsjednika Jugoslavenske muslimanske
organizacije. Bio je ministar u kraljevskoj vladi, a 7.
studenoga 1941. godine postaje dopredsjednikom Hrvatske
dravne vlade. Nakon kratkog boravka 1945. u saveznikom
logoru u Austriji iz kojeg uspijeva pobjei u Italiju. Iz
Italije s obitelji odlazi u Tursku, zatim u Damask, gdje
umire 1956. godine u 65. godini ivota.
Imajui u vidu dogaaje koji su se odigrali na ovim naim
prostorima od 1990. godine do danas, naroito proces koji
jo traje u susjednoj Bosni i Hercegovini, veoma je
zanimljivo iznijeti razmiljanja i neke od teza poznatog
znanstvenika dr. Asafa Durakovia koje je on iznio u
svojoj knjizi Mjesto Muslimana u Hrvatskoj narodnoj
zajednici.
U toj svojoj knjizi, bolje rei brouri, tiskanoj 1972.
god u Torontu, veoma je vano spomenuti neke osobitosti
kako bismo mogli pravilno shvatiti znaenje autorovih teza
i poruka.
98
Odmah na poetku treba istaknuti da je dr. Asaf Durakovi
zavrio visoke kole u bivoj Jugoslaviji da bi nakon toga
stekao veliku reputaciju i ugled, radei i predavajui na
poznatim i svjetski priznatim institucijama u Hamiltonu,
Rochesteru i Washingtonu. Takoer, treba istaknuti da je
za svoju knjigu obilno koristio literaturu poznatih i
priznatih autora poput Happela Muriela, Settona Watsona,
Ivana Muia, Saliha Balia, Mladena aldarevia, Atifa
Purivatra, Dominika Mandia i drugih.

(Nastavlja se)
(Vjesnik, 05. listopada 2004.)

33. nastavak
Austrija sustavno radila na unitenju
hrvatske misli u BiH
Dr. Asaf Durakovi: Bosna i Hercegovina je povijesno jedinstvena cjelina s
ostalim hrvatskim zemljama, koja se razvijala u specifinim uvjetima utjecaja
dviju razliitih vjera i kultura, od vremena pada Bosne pod Osmanlijsko
Carstvo. Geografski Bosna i Hercegovina ini integralni dio hrvatskog
podruja, kojem je istona granica na rijeci Drini, koja je bila prirodna
granica izmeu Istonog i Zapadnog Rimskog Carstva
Pie: Marin Sopta
Odmah na poetku svoje knjige Mjesto Muslimana u
Hrvatskoj narodnoj zajednici, koju poinje starom
latinskom izrekom Divide et impera, dr. Asaf Durakovi
smatra kako je pitanje nacionalnog opredjeljenja
muslimana u Bosni i Hercegovini dovedeno do dananje faze
nakon dugotrajne temeljito provoene antihrvatske
politike, koju je beogradska vlada provodila s dobro
poznatim rezultatima.
Upravni aparat, pie dr. Durakovi, doveden je iz
Srbije u razliitim razdobljima novije povijesti, kao i
famulusi tog sustava regrutirani iz redova samog
stanovnitva Bosne i Hercegovine, doveo je svojim
sistematskim izmiljenim radom do tog stupnja, da se danas
99
ve ozbiljno moe postaviti pitanje nacionalnog
opredjeljenja muslimanskog stanovnitva. Muslimani su
danas pred vitalnim pitanjem, koje se u prvi mah ini
dosta zamamnim, a to je prihvatiti ili ne ponuenu
muslimansku nacionalnost, zasnovanu na novoostvarenim
teorijama o muslimanskoj etnikoj posebnosti u Bosni i
Hercegovini, koje ne analiziraju povijest tih hrvatski
pokrajina iz predislamskog vremena.
Zbog vanosti tog pitanja za muslimane, kao i injenice da
sami muslimani zagovaraju tu teoriju a zbog zbivanja koja
se nasluuju u bliskoj budunosti na burnoj balkanskoj
vjetrometini, Durakovi upozorava: Vrijeme je da se tome
pitanju da zasluena pozornost, prije nego nas budunost
poui uinjenim propustima, i cijeli se hrvatski narod
treba duboko zamisliti nad tim pitanjem, koje prelazi
okvire muslimanskog stanovnitva Bosne i Hercegovine i
ulazi u pitanje budunosti cijelog hrvatskog naroda.
Dr. Durakovi, govorei u svojoj knjizi o povijesti Bosne
i Hercegovine u njenu veoma saetu poglavlju Bosna i
Hercegovina u sastavu stare hrvatske drave navodi niz
vjerodostojnih povijesnih izvora kao, na primjer, zapis
Duvanjskog sabora iz 753. godine zvan Methodos koji je
pisan hrvatskim jezikom, a u kojemu je, meu ostalim,
napisano da je Hrvatska sainjena od Bijele Hrvatske na
zapadu, Crvene Hrvatske na jugu i od Zagorja koje je
obuhvaalo dananju Bosnu, s granicom na Drini.
Meu mnotvom povijesnih dokumenata koji potvruju
autorove teze, dr. Durakovi navodi arapskog zemljopisca
Idu Idrisa iz 11. stoljea, koji pie o hrvatskom
stanovnitvu Bosne i Zahumlja. Takoer dr. Durakovi
citira iz zapisa Ivana Kinamosa, tajnika cara Emanuela ,
koji je veoma sustavno i znanstveno vodio biljeke sa svog
putovanja kroz Srbiju i Bosnu i Hercegovinu u 12.
stoljeu, a u kojima je zapisao da je Bosna i Hercegovina
zasebna drava koju dijeli od Srbije rijeka Drina i da
uope ne postoji nijedan znak da je ona pod srpskom
upravom.
Na temelju znanstvene i strune literature koju je
prouavao, dr. Durakovi zastupa tezu da muslimansko
stanovnitvo Bosne i Hercegovine jest u 95 posto sluajeva
hrvatskog podrijetla, o emu kazuju podatci iz povijesti.
O istovjetnosti bosansko-hercegovaki muslimana s ostalim
hrvatskim stanovnitvom postoji niz dokaza iz podruja
100
govora, pisma, obiaja, zajednikih ostataka stare
hrvatske mitologije.
Drastine promjene u strukturi stanovnitva Bosne i
Hercegovine, nastaju austrougarskom aneksijom te zemlje,
kada nastaju velike seobe Srba u Bosnu i Hercegovinu.
Austrougarska vlast nije mogla podnijeti ideju
ujedinjenja Bosne i Hercegovine s matinom Hrvatskom,
zato je poela zagovarati ideju stvaranja bosanske
narodnosti.
Prema Durakoviu, tu su ideju posebno zagovarali Kallaj i
grof Bilinski, koji su u toj ideji podijeljenosti gajili
ideju trajne aneksije Bosne i Hercegovine Maarskoj
odnosno Austriji.
S jedne strane obilato pomaui Srbima u Bosni i
Hercegovini Austrija je sistematski radila na unitenju
hrvatske misli u Bosni i Hercegovini, lukavom politikom
uvoenja bosanskog jezika, favorizirajui nepismenost i
zaostalost muslimanskog stanovnitva, te sa svojom
propagandom zagovarala ideju kako je njihova uloga i
prisutnost u zemlji prosvjetiteljskog karaktera iji
glavni cilj je poboljati stanje u zemlji i proglasiti
Bosnu i Hercegovinu samostalnom zemljom.
Govorei u svojoj knjizi o novijoj povijesti muslimana u
Jugoslaviji, dr. Durakovi pie: U politici naziranja
muslimana vlast u Jugoslaviji upotrijebila je islamsku
vjersku zajednicu, staromodnim nainom korupcije, ucjene i
poloaja. Kako je struktura vrhovnoga islamskog
starjeinstva produkt demokratskog naela islama da sve
predstavnike biraju osnovne zajednice odreenog podruja
do vrhovnih vjerskih upravnih tijela, to nije bilo teko u
muslimanske krugove infiltrirati suradnike vlasti koji su
bili sami iz muslimanskih redova i, prema tome, imali su
pravo uea u biranju vjerskih upravnih tijela. Tako su
svi vrhovni slubenici imali sluiti vlasti ili izgubiti
poloaj.
U takvim okolnostima mnogi nisu izdrali pritisak pa su
pristali na kompromise gubei tako ponos i ast kao
prijanji Reis ul-uluma Feji i sadanji vrhovni poglavar
IVZ Hadi Sulejman Kemura. U zakljuku dr. Asaf Durakovi
pie: Bosna i Hercegovina je povijesno jedinstvena
cjelina s ostalim hrvatskim zemljama, koja se razvijala u
specifinim uvjetima utjecaja dviju razliitih vjera i
101
kultura, od vremena pada Bosne pod Osmanlijsko Carstvo.
Geografski Bosna i Hercegovina ini integralni dio
hrvatskog podruja, kojem je istona granica na rijeci
Drini, koja je bila prirodna granica izmeu Istonog i
Zapadnog Rimskog Carstva.

(Nastavlja se)
(Vjesnik, 06. listopada 2004.)

34. nastavak
Borba za goli ivot, ogorenost i mrnja
prema komunistima
Hrvatska republikanska stranka, koja je osnovana 1951. u Buenos Airesu, bila
je prva politika stranka nakon sloma hrvatske drave 1945. koja je imala
izrazito politiki program. Meutim, kada se itaju Naela i Program HRS
svatko s imalo znanja hrvatske politike povijesti moe doi do zakljuka da
su oni bazirani na temeljima Stranke prava i na ustakim naelima
Pie: Marin Sopta
Kao izvanredan govornik i svojom markantnom fizikom
pojavom za javnom govornicom dr. Asaf Durakovi je u
svojim javnim nastupima u hrvatskim zajednicama znao
dovesti prisutne do delirija oduevljenja. Svojim govorima
stekao je mnotvo oboavatelja koji su bili spremni
posluati bilo koji njegov zahtjev.
Nakon nekoliko godina nevjerojatne popularnosti u redovima
hrvatske politike emigracije na svim kontinentima,
zvijezda dr. Durakovia poela se polako gasiti, a njegov
utjecaj meu Hrvatima postao je gotovo beznaajan.
Stanje u redovima hrvatske politike emigracije nakon
propasti Nezavisne Drave Hrvatske i bleiburke tragedije,
koja znai kraj ustakog pokreta, bilo je veoma kaotino.
Borba za goli ivot, ogorenost i mrnja prema
komunistima, putovanje s lanovima obitelji ako su
preivjeli ratna vremena kroz izbjeglike logore najee
u Junu Ameriku, ostavili su velik trag na mnogima. Ako se
102
zna da ustaki pokret nikada nije postao politikom
strankom, onda je razumljivo zato je u demokratskim
zemljama dolo do stvaranja mnotva stranaka.
Prema rijeima dr. Ive Korskog, Hrvatska republikanska
stranka, koja je osnovana 1951. u Buenos Airesu, bila je
prva politika stranka nakon sloma hrvatske drave 1945.
koja je imala izrazito politiki program. Meutim, kada
se itaju Naela i Program HRS svatko s imalo znanja
hrvatske politike povijesti moe doi do zakljuka da su
oni bazirani na temeljima Stranke prava i na ustakim
naelima.
Dr. Korski to objanjava: Republikanski program uzima u
obzir novo politiko i socijalno gospodarsko stanje u
zemlji i predstavlja zato modernizaciju i aktualizaciju
ustaki naela, a ne neku novost u hrvatskom politikom
ivotu.
Hrvatsku republikansku stranku osnovali su Ivan Orani i
njegov brat Ante s nekoliko istomiljenika. Oni odmah
pokreu i politiku reviju Republika Hrvatska u kojoj e,
osim Ivana Orania, stalno suraivati njegov nasljednik
na mjestu predsjednika stranke, dr. Ivo Korski, glavni
tajnik i pokreta stranke Kazimir Katalini, kao i mnogi
drugi istaknuti lanovi i simpatizeri stranke (ime Letin,
Boo Duge, Malkica Duge, Rudolf Arapovi, Vladimir
uri, Ivica Penavi, Sreko i Rudi Tomi i dr.).
Ivo Orani je bio profesor matematike i fizike, i jedno
vrijeme radio je u Nadbiskupiji u Zagrebu. Godine 1936.
postaje urednikom Hrvatske smotre. Zbog svog
revolucionarnog rada biva uhien 1940. i nakon zatvora u
Lepoglavi biva prevezen u koncentracijski logor u Kruice
u Bosni. Nakon uspostave NDH postaje visoki dunosnik u
NDH, gdje je bio ef promidbe. Zbog sukoba s Nijemcima na
njihov zahtjev biva smijenjen i postaje zapovjednik
Ustake mladei.
Iz dananje perspektive zvui nevjerojatno da, kao visoki
dravni dunosnik, ne zna nita o donesenoj odluci o
povlaenju hrvatske vojske, nego to doznaje od jedne
dunosnice koja je dola u na stan da pita moju suprugu
na koji e nain napustiti Zagreb.
Nakon to se morao kriti u izbjeglikim logorima Italije
zbog toga to su ga traili Englezi, Ivan Orani,
103
napokon, krijui se iza lanog imena Ivan Orlini, uspijeva
1948. otii u Argentinu i prikljuiti se svojoj obitelji.
U svom eseju Povijest se ne brie, objavljenom u
Republici Hrvatskoj 1951., Ivan Orani pie:
Povijesna je istina da je u ustatvu bila oliena ideja
drave i borba do smrti za dravu.
Povijesna je istina da je ustatvo bilo u ovom smislu
prihvaeno meu veinom naroda.
Povijesna je istina da ustatvo nije prihvaeno kao
stranako-politika organizacija hrvatskog naroda.
Povijesna je istina da ustatvo u svojoj borbi za dravnu
opstojnost nije bilo ni komunofobijsko, ni srbofilsko, ni
germanofilsko, ni talijanofilsko, ni anglofilsko, ni
frankofilsko, ni demokratsko, ni faistiko.
Hrvatski je narod u ustakom razdoblju hrvatske povijesti
htio svoju dravu, bio je pripravan boriti se protiv svih,
bez obzira na ideologije i inio je to; borio se protiv
komunizma, Srba, Nijemaca, Talijana i Engleza, jednostavno
zato to su oni svaki, posebice tu dravu ruili i jedni u
slubenom karakteru prijatelja i saveznika, drugi u
slubenom karakteru neprijatelja, a trei bez ikakva
slubena karaktera no stvarno u svim moguim okvirima;
jedni komunisti, drugi faisti, trei demokrati.
S pravom kritizira i otro osuuje one koji su zaneseni
svojim visokim poloajima, ili su zbog svojih sebinih
interesa nastojali iskoristiti revolucionarno vrijeme.
Ivan Orani i vodstvo Hrvatske republikanske stranke
smatrali su da Hrvate odnosno lanove i simpatizere treba
najprije politiki educirati. Ne treba se zanositi i
teiti za nekim apsolutnim jedinstvom hrvatskog naroda
jer, prema Oraniu, vanije od toga je borba za dravu i
za sigurnost slobode u dravi.
Zbog razliitih uvjeta ivota i sredina u kojima ive
hrvatski iseljenici irom svijeta, moramo biti svjesni da
se to jedinstvo ne moe ostvariti i ne smijemo se
zavaravati s time da se moe ostvariti.
Prema Oranievim rijeima borba za dravu i za slobodu u
hrvatskoj dravi ini predmet svih osnovnih razlika u
104
emigraciji, iznad jedinstva jer jedinstvo samo po sebi
nije nita, kao to nije nita ni pusta elja za
osloboenjem i slobodom.

(Nastavlja se)
(Vjesnik, 07. listopada 2004.)


35. nastavak
Hrvatski narod ne treba ulaziti ni u kakvu
zajednicu...
U suradnji i dogovoru s predstavnicima Hrvatskoga narodnog otpora,
Hrvatskoga oslobodilakog pokreta (Reorganizacija), Hrvatskoga domobrana,
Hrvatska republikanska stranka zajedniki 6. oujka 1970. konstituira u
Buenos Airesu Vijee Hrvata June Amerike za uspostavu Drave Hrvatske
na elu s njegovim predsjednikom dr. Vjekoslavom Vraniem. To politiko
tijelo bilo je pretea Hrvatskog narodnog vijea, koje je osnovano i odralo
prvi svoj sabor 1974. u Torontu
Pie: Marin Sopta
Uz to to su u Republici Hrvatskoj tiskani izvanredni
prilozi o raznim temama iz hrvatske povijesti, o
geostratekom poloaju Hrvatske, o meudravnim odnosima,
odnosima Hrvatske s susjedima, o pitanju i budunost
Hrvata Bosne i Hercegovine, potrebi aktivnog djelovanja u
politikom radu stranaka u emigraciji, itd., Hrvatska
republikanska stranka nije, naalost, nikada uspjela imati
mnogobrojno lanstvo poput HSS-a ili HOP-a.
Za to postoji mnogo razloga, ali je najblie istini
istaknuti hrvatski intelektualac koji je bio glavni
urednik nekoliko znaajnih hrvatskih novina u
iseljenitvu, kao mjesenika Hrvatska borba i Hrvatski
list, g. Rudolf Arapovi, koji je napisao da je trebala
odrasti generacija, koja e moi shvatiti veliki Oraniev
duh utisnut u novo hrvatsko republikantstvo, generacija
koja se poela okupljati oko Naega puta i oko Hrvatske
borbe.
105
U naelima Hrvatske republikanske stranke, meu ostalim,
stoji da e osnovni temelji rada biti pravo naroda, da
ima svoju slobodu i dravu, bez obzira na to je li je to
bilo gdje kojem narodu na svijetu pravo ili ne.
Ako opi razvitak meunarodnog ivota zahtijeva stvaranje
najirih zajednica naroda, hrvatski narod sigurno nee
biti onaj koji e tome smetati. Ali hrvatski narod ne
treba ulaziti ni u kakvu zajednicu bez potpuno slobodnoga
i vlastitog odluivanja u svojim granicama, sa svojom
vladom, saborom i predsjednikom drave, te bez ikakve
prisutnosti bilo kakvih stranih vojski, stranih misija i
utjecaja.
Oranieva politika razmiljanja i analize stanja u
domovini, iseljenitvu, o meunarodnim odnosima, buduem
ustrojstvu hrvatske drave tiskana su u dvije knjige,
Osloboenje i sloboda i Vizija slobode. Obje te knjige
tiskane, naalost, poslije njegove smrti, prva 1973., a
druga 1979., bile su obvezno tivo za lanove i
simpatizere Hrvatske republikanske stranke.
Jedna od zajednikih karakteristika koje su krasile
lanove HRS i po kojoj su oni bili prepoznatljivi, kako u
Europi tako u Junoj i Sjevernoj Americi ili pak u dalekoj
Australiji, bilo je citiranje Oranievih misli o bilo
kojoj politikoj temi.
Nakon smrti Ivana Orania 1967. godine u Buenos Airesu,
za njegova je nasljednika, odnosno novoga predsjednika
Hrvatske republikanske stranke izabran je dr. Ivo Korsky,
koji je 1940. godine promoviran u doktora prava na
Zagrebakom sveuilitu.
Roen u Osijeku 1918. godine u uglednoj idovskoj
obitelji, dr. Korsky postaje lanom Ustakog pokreta 1935.
godine, povlai se iz domovine 1945. i bude zatvaran u
Italiji. Nakon kratkoga zarobljenitva, uspijeva
otputovati u Argentinu 1947. godine.
Od samoga osnivanja Hrvatske republikanske stranke dr.
Korsky je jedan od najbliih Oranievih suradnika. Iako
konstruktivno kritini prema drugim hrvatskim politikim
strankama, kao na primjer, prema HOP-u, Hrvatskom narodnom
otporu, Jelievu Hrvatskom narodnom odboru, vodstvo HRS ne
bjei od zajednike suradnje s dotinim strankama s ciljem
irenja i uinkovitijeg djelovanja u hrvatskom
106
iseljenitvu i u domovini, to joj je bilo glavnom
preokupacijom.
U suradnji i dogovoru s predstavnicima Hrvatskoga narodnog
otpora, Hrvatskog oslobodilakog pokreta (Reorganizacija),
Hrvatskoga domobrana, Hrvatska republikanska stranka
zajedniki 6. oujka 1970. konstituira u Buenos Airesu
Vijee Hrvata June Amerike za uspostavu hrvatske drave
na elu s njegovim predsjednikom dr. Vjekoslavom
Vraniem. Tajnim glasovanjem izabran je odbor Vijea u
sastavu: potpredsjednici dr. Ivo Korsky i Lukas Jurii,
tajnik Kazimir Katalini i blagajnik Boo Veri.
Svrha je Vijea, stoji u naelima i ustrojstvu
novoosnovanog politikog tijela, pomoi hrvatskom narodu
da ostvari svoju slobodu i dravnu nezavisnost. Da bi se
ostvario taj cilj, Vijee e osim ostalih sebi
postavljenih zadataka takoer:
Uspostaviti suradnju svih kontinentalnih vijea za to
skorije ostvarenje sredinjega vijea za uspostavu drave
Hrvatske, kao vrhovnoga politikog tijela za voenje
hrvatske politike u inozemstvu a u najuoj suradnji s
hrvatskim dravotvornim snagama u domovini Hrvatskoj.
iriti misao hrvatskog prava i dunosti u borbi za
ostvarenje hrvatske dravne nezavisnosti, kako u stranim
tako i u hrvatskim sredinama, ivom ili napisanom rijei,
osobnim dodirom te ostalim za to prikladnim promidbenim
sredstvima.
To politiko tijelo bilo je pretea Hrvatskog narodnog
vijea, koje je osnovano i odralo prvi svoj sabor 1974.
godine u Torontu.

(Nastavlja se)

(Vjesnik, 09. listopada 2004.)



107
36. nastavak
Hrvatske akcije velikoga propagandnog
uinka
Dogaaji u domovini nakon zatvaranja i progona pripadnika i simpatizera
hrvatskoga proljea jo vie su naelektrizirali i pojaali antijugoslavensko
raspoloenje meu hrvatskim iseljenicima. U takvim prigodama dva mlada
hrvatska domoljuba Marijan Buconji, lan HRS-a, i Ivan Juki, lan HNO-a,
oba iz New Yorka, odluili su se na promidbenu akciju, kako bi svratili
pozornost amerike i svjetske javnosti na nerijeeno hrvatsko pitanje
Pie: Marin Sopta
Hrvatska republikanska stranka imala je svoje podrunice i
lanstvo vie-manje u svim hrvatskim zajednicama u
iseljenitvu. Osim Republike Hrvatske, stranka je takoer
imala svoje publikacije: Rakovica je izlazila u Buenos
Airesu, Hrvatska budunost u Los Angelesu, a Na put, koji
su ureivali braa Rudi i Sreko Tomi u Torontu. Poslije
je Na put postao neovisan list, no ipak je nastavio
davati podrku idejama i programu Hrvatske republikanske
stranke.
Pod utjecajem ideja i programa Ivana Orania pokrenut je
u Washingtonu mjesenik Hrvatska borba. Osniva i glavni
urednik bio je prijatelj i suradnik Brune Buia iz
studentskih dana u Zagrebu Rudolf Arapovi. Veoma brzo
Arapovi i njegovi suradnici svojim stilom pisanja i
beskompromisnim politikim stavovima doli su u sukob s
glavnim sreditem hrvatskoga politikog estabilishmenta
tog vremena u Buenos Airesu, pa je njegova suradnja i
povezanost sa HRS-om slubeno prestala. U pripremama za
osnivanje Hrvatskoga narodnoga vijea stranka je aktivno
ukljuena od prvog trenutka.
U prvim izborima za sabornike HNV povlai veoma lukave
politike poteze. Naime, umjesto predsjednika HRS-a dr.
Ive Korskog i glavnog tajnika Kazimira Katalinia, vodstvo
se odluuje da boje stranke nose mlada hrvatska majka
troje djece, tada dvadesetestogodinja Alojzija Buconji
i glavni urednik Hrvatske borbe tridesetdvogodinji ime
Betina. Bio je to izvrstan potez, jer su oba kandidata
bila izabrana u HNV.
108
Dogaaji u domovini nakon zatvaranja i progona pripadnika
i simpatizera hrvatskoga proljea jo vie su
naelektrizirali i pojaali antijugoslavensko raspoloenje
meu hrvatskim iseljenicima. U takvim prigodama dva mlada
hrvatska domoljuba Marijan Buconji, lan HRS-a, i Ivan
Juki, lan HNO-a, oba iz New Yorka, odluili su se za
jednu promidbenu akciju, kako bi svratili pozornost
amerike i svjetske javnosti na nerijeeno hrvatsko
pitanje.
Oni su u rujnu 1975. za vrijeme Ope skuptine UN-a, s
balkona dvorane u kojoj je zasjedala, bacali letke na
engleskom jeziku u kojima je bio sadran prigodan tekst o
hrvatskoj problematici. Bacali su ih uz uzvike na
engleskom: ivjela Hrvatska! ivjela slobodna Hrvatska!
Taj pothvat nadmaio je sva njihova oekivanja, imao je
velik odjek u svjetskoj javnosti. Ugledni New York Times
donio je izvjetaj o toj akciji na naslovnoj stranici.
U jednom svom nastupu 1975. u New Yorku s temom Borbom do
slobode dr. Korski je rekao:
U dananjim prilikama nemogue je da se Hrvati i Hrvatice
sastanu na razmjeni misli o poloaju hrvatskog naroda, a
da ne iskrsne pitanje revolucije i opravdanosti takva
procesa. Svaki razgovor o hrvatskoj budunosti koji ne bi
taknuo tu temu, bio bi nepotpun i zato manje vrijedan.
A osniva HRS-a Ivan Orani o revoluciji pie:
Revolucije imaju samo jedno opravdanje i potrebne su samo
zbog jednog cilja, da dadu ivot zakonima slobode. Mimo
toga revolucije su zloin.
Dva mlada lana stranke, Ilija Kokotovi i Mile Neki,
odluili su se za akciju koja e imati propagandnog
efekta. Za gostovanja NK Velea iz Mostara u Australiji u
veljai 1976., tijekom susreta s australskom
reprezentacijom, njih dvojica utrala su u igralite s
upaljenom jugoslavenskom zastavom. Australski tisak,
televizija i radiopostaje, umjesto nogometnog izvjetaja,
opirno su donosili izvjetaj o toj akciji dvojice Hrvata
i o razlozima zbog kojih su to uinili.
Kada se uvidjelo da takve akcije imaju vei propagandni
uinak nego stotine antijugoslavenskih prosvjeda u prigodi
Dana Republike 29. studenoga, jo jedan lan HRS-a odluio
109
se za slinu akciju. U vrijeme odravanja Olimpijskih
igara 1976. u Montrealu, na rukometnoj utakmici izmeu
reprezentacije Jugoslavije i Zapadne Njemake, Petar Ivev
utrao je s upaljenom jugoslavenskom zastavom na
igralite. Utakmica je zbog toga prekinuta, a prisutni
sportski izvjestitelji na sve strane svijeta objanjavali
razloge njena prekida.
Godinu dana potom, 1977., lanovi HRS-a, ohrabreni
rezultatima svih tih akcija, odluuju se na novu slinu.
Marijan Buconji, Jozo Brekalo i Vlado Dizdar, u znak
protesta to se Meunarodna mirovna konferencija odrava u
Beogradu, u lipnju 1977. nasilno su uli u jugoslavensku
misiju pri UN-u. Drei u ruci hrvatsku i ameriku
zastavu, zahtijevali su da se njihov ve pripremljeni
tekst na engleskom jeziku o tekom poloaju Hrvata u
Jugoslaviji, o krenju ljudskih i politikih prava itd.,
proita i objavi u amerikim medijima, to je i uinjeno.

(Nastavlja se)
(Vjesnik, 11. listopada 2004.)

37. nastavak
Najvei neprijatelj hrvatskoga naroda bili
su Hrvati sami
Vijest o otmici istaknutoga hrvatskog knjievnika i bivega politikog
zatvorenika Vjenceslava ieka u Njemakoj, koju su izveli Udbini agenti,
okirala je demokratski svijet na Zapadu. Vjekoslav iek bio je lan HRS-a i
redovito je objavljivao svoje priloge u stranakom glasilu Republika Hrvatska
i u Nikolievoj Hrvatskoj reviji. iek je na prijevaru otet na vicarsko-
talijanskoj granici
Pie: Marin Sopta
Takve aktivnosti lanova Hrvatske republikanske stranke, a
naroito njihovo djelovanje meu Hrvatima na privremenom
radu u Njemakoj izazvali su reakciju jugoslavenskih
vlasti.
Vijest o otmici istaknutoga hrvatskog knjievnika i
110
bivega politikog zatvorenika Vjenceslava ieka u
Njemakoj, koju su izveli Udbini agenti, okirala je
demokratski svijet na Zapadu. Vjekoslav iek bio je lan
HRS-a i redovito je objavljivao svoje priloge u stranakom
glasilu Republika Hrvatska i u Nikolievoj Hrvatskoj
reviji.
iek je na prijevaru otet na vicarsko-talijanskoj
granici. Pri opiranju Udbinim agentima, koji su
upotrijebili silu, ozlijedio se. U zatvoru je muen, od
ega je potpuno oslijepio, da bi 1978., na suenju u
Sarajevu, bio osuen na deset godina zatvora zbog
kontrarevolucionarne propagande i suradnje s
iseljenicima.
Zahvaljujui lobiranju Hrvata irom svijeta, kao i
poznatoj meunarodnoj organizaciji za zatitu ljudskih
prava Amnesty International iz Londona, mnogim lanovima
parlamenta u razliitim dravama svijeta, iek je puten
iz zatvora nakon to je izdrao deset godina robije. Po
izlasku dobio je dozvolu da moe otputovati u Njemaku,
gdje je umro 24. studenoga 2000. u Dortmundu. Njegovo
tijelo prevezeno je u domovinu u prosincu 2000. i pokopano
u Sinju.
Otmicu hrvatskog knjievnika i humanista Vjenceslava
ieka organizirali su i proveli agenti jugoslavenske Udbe
Hasan Mili, Tomislav Kokot, Ilija Spreki, Josip Ansi,
Sabilo Dinda i Branko Pletikosa, prema direktivi efa
bosansko-hercegovake Udbe Duka Zgonjanina.
Demokratske promjene i uspostavljanje suverene Republike
Hrvatske donijeli su drastine promjene u djelovanju HRS-
a. Svoje djelovanje stranka prenosi u domovinu gdje se
registrirala kao Hrvatska republikanska zajednica sa
sjeditem u Zagrebu. Za predsjednika je izabran mladi
povratnik iz Argentine prof. Mario Ostoji.
Izlazila je na izbore, ali bez zapaenijih rezultata.
Mnogi njeni bivi lanovi u iseljenitvu poput Mile
Nekia, Marijana Buconjia i drugih vraaju se u domovinu
i aktivno sudjeluju u Domovinskom ratu.
U irokoj lepezi politikih stranaka, organizacija i
pokreta u hrvatskom iseljenitvu svakako vano mjesto
zauzima Hrvatski narodni odbor.
111
Kada se pie o Hrvatskom narodnom odboru bez imalo
pretjerivanja i podcjenjivanja drugih lanova, te
organizacije zapravo se pie o radu i politikim
aktivnostima dr. Branka Jelia. On je bio narodni tribun,
karzmatina politika figura, a za njega je prof. Bogdan
Radica u jednom privatnom razgovoru rekao:
Pripadali smo istoj generaciji. Bio je naitaniji,
inteligentno superiorniji od nas, sve djevojke u koli
ludovale su za njim zbog njegova izgleda, ali veina nas
nije ga prihvaala u nau sredinu zbog njegovih naglaenih
pravakih nazora i zato smo ga smatrali i tretirali kao
vlaja. U to smo vrijeme osjeali i doivljavali
jugoslavenske ideje kao neto to je napredno i
progresivno.
Ve za vrijeme svoje prve emigracije prije Drugoga
svjetskoga rata dr. Jeli je u razdoblju izmeu 1930. i
1939. godine bez sumnje... najvaniji organizator i puki
govornik domobransko-ustakog pokreta.
U to je vrijeme esto putovao u Junu i Sjevernu Ameriku
obilazei hrvatske zajednice i organizirajui Hrvatski
domobran. Takoer je s dosta uspjeha uspio uspostaviti
dobre veze izmeu Hrvatskog domobrana na oba ta kontinenta
s manjim skupinama Hrvata u europskim zemljama naroito u
Njemakoj, Belgiji i Francuskoj.
Zahvaljujui svojoj govornikoj vjetini i fizikom
izgledu, dr. Jeli je impresionirao iroke mase svojim
nastupima i uivao veliku popularnost meu hrvatskim
iseljenicima. Veoma je zanimljivo iz tog razdoblja
Jelieva politikog angamana iznijeti neka njegova
razmiljanja koja su moda aktualna i danas.
U svom lanku Hrvatsko domobranstvo i hrvatski
iseljenici on pie:
Najvei neprijatelj hrvatskoga naroda bili su Hrvati
sami. Da nije bilo izroda, a da je bilo mueva; da je
narod bio poteno voen, da nije bilo kukavica i lanih
proroka; da je bilo junatva, odlunosti, a da nije bilo
sebinjatva, zar bismo doivjeli toliko katastrofa,
toliko zla i bijede? Zar bismo danas bili u tako tekom
stanju u kojem smo? Ruku na srce: Ne, ne bi nikada.

112
(Nastavlja se)
(Vjesnik, 12. listopada 2004.)

38. nastavak
Sloan rad za uspostavu suverene i
demokratske Hrvatske
Svjestan injenice da s propau NDH prestaje postojati Ustaki pokret i da
dr. Ante Paveli zbog svoje hipoteke nije osoba koja moe povesti bilo kakav
opehrvatski pokret za samostalnu Hrvatsku, a skeptian i nepovjerljiv prema
jugoslavenskoj orijentaciji dr. Vladka Maeka, dr. Jeli organizira sastanak
Hrvata u Londonu
Pie: Marin Sopta
U istom tonu dr. Branko Jeli nastavlja i pie: Naa
'gospoda' otjerala su u svijet nau sirotinju, naa
'gospoda' uivala su i poslije trud naeg iseljenika
naavi ve nain kako da mu obitelj iseljenika urui dio,
tekim trudom i uz veliki pogibelj zaraenog iseljenikog
novca.
Koliko su te Jelieve misli aktualne danas ako se
analiziraju odnosi na relaciji domovina iseljenitvo,
naroito u nekoliko posljednjih godina, ostavljam svakom
da zakljui sam, a hrvatski iseljenici to najbolje znaju
procijeniti iz vlastita iskustva.
Piui o toj temi dr. Jeli kae: Milijarde je na
iseljenik poslao svojima u domovinu, od tih milijarda imao
je korist cijeli hrvatski narod. Naoj 'gospodi' nije bilo
dosta pa su htjela trajno izrabljivati iseljenika. Prema
tome oni su eljeli da na iseljenik ostane u stranom
svijetu nadajui se trajno slati novac za koji e oni ve
nai naina kako da dospije u njihove depove.
Na osnovi uspomena samog dr. Branka Jelia, osnivai i
prvo vodstvo Hrvatskog domobrana, uz njega, su bili dr.
Ante Paveli i Gustav Perec. Nakon to se Perecova
ljubavnica vratila 1933. godine u Jugoslaviju i javno
priznala da je radila za jugoslavensku obavjetajnu
slubu, automatski je pridonijela Perecovoj izolaciji i
njegovu udaljavanju iz vodstva Hrvatskog domobrana.
113
Nakon izlaska iz engleskog zatvora u kojem je bio od 1939.
do 1945. godine dr. Branko Jeli ostaje jo nekoliko
godina u Engleskoj, tonije do 1948. Svjestan injenice da
s propau NDH prestaje postojati Ustaki pokret i da dr.
Ante Paveli zbog svoje hipoteke nije osoba koja moe
povesti bilo kakav opehrvatski pokret za samostalnu
Hrvatsku, a skeptian i nepovjerljiv prema jugoslavenskoj
orijentaciji dr. Vladka Maeka, dr. Jeli organizira
sastanak Hrvata u Londonu.
Njegovoj se inicijativi odazvalo dvadeset osam Hrvata i 1.
svibnja 1948. godine osnovano je Drutvo Hrvata u
Engleskoj. Prisutni su za predsjednika inicijativnog
odbora izabrali dr. Branka Jelia. Tri mjeseca poslije na
glavnoj skuptini je bilo 460 osoba i za predsjednika
Drutva izabran je dr. Branko Jeli.
Ubrzo on naputa Englesku i odlazi u Zapadnu Njemaku, a
na njegovo mjesto dolazi potpredsjednik drutva g. Nikola
Prpi. Na drugoj glavnoj skuptini Nikola Prpi je
jednoglasno izabran za predsjednika Drutva koje je
zamiljeno kao nadstranaka organizacija svih Hrvata koji
ive u Velikoj Britaniji, bez obzira na njihovu politiku
pripadnost i vjeru.
Radu druge glavne skuptine, odnosno prisutnim delegatima
dr. Jeli je poslao poruku na osnovi koje je donesena
rezolucija koja zapravo predstavlja prvi inicijativni
korak za osnivanje Hrvatskog narodnog odbora.
U svibnju 1950. godine Drutvo Hrvata u Velikoj Britaniji
poslalo je pismo s rezolucijom Hrvaticama i Hrvatima:
Pozivamo sve Hrvate u domovini i izvan domovine na sloan
rad za uspostavu suverene i demokratske drave Hrvatske na
povijesnom dravnom podruju, u kojoj e vladati
predstavnici izabrani slobodnom voljom hrvatskog naroda.
Svrha pisma je bila da se meu onima kojima je ono upueno
provede anketa da se vidi koliko njih je voljno odazvati
se ideji odravanja sastanka u Europi s ciljem da napokon
ostvare reprezentativni hrvatski odbor koji e voditi
socijalnu skrb za hrvatske izbjeglice i provoditi hrvatsku
narodnu borbu do konanog postignua narodne i dravne
samostalnosti.
Reakcija na upueni apel bila je iznad svih oekivanja
tako da je veoma ubrzo dogovoren sastanak za 21. i 22.
listopada 1950. u Mnchenu.
114
Na sastanku, na kojem su uz organizatora bili izaslanici
iz pet zemalja, izabran je privremeni pripravni Hrvatski
narodni odbor u koji su uli: dr. Stjepan Bu, Vilim
Cecelja, ing. Hamid Hromali, dr. Branko Jeli, dr. Nikola
unjara (blagajnik)i Janko Vranicani.
Na osnovi izlaganja i zakljuaka donesenih nakon rasprave,
privremeni odbor sastavio je okruno pismo koje su opet
poslali mnogim istaknutim Hrvaticama i Hrvatima s
pozivnicom na sastanak 10. i 11. veljae 1951. s ciljem
osnivanja Hrvatskog narodnog odbora.
Nakon dvodnevnog rada osnivake skuptine, na kojoj su
glavne referate podnijeli dr. Branko Jeli, dr. Stjepan
Bu i veleasni Vilim Cecelja i zbog same injenice da
jo stiu pisma i poruke o konanom ostvarenju sveopeg
Hrvatskoga narodnog odbora, prihvaa se prijedlog da ovaj
odbor, kao i radni i dalje vri dopisivanja, stoji u
jednoj od toaka zakljuka odranog skupa u Mnchenu.

(Nastavlja se)
(Vjesnik, 13. listopada 2004.)

39. nastavak
Polako i sustavno Udba ubacuje svoje
agente provokatore
U sklopu svoje iroke javne politike djelatnosti HNO nastojao je uspostaviti
dobre odnose i suradnju s predstavnicima lokalne, provincijske i savezne vlade
kao i s domaim novinarima, to je s vremenom i uspio postii. Organizirane
su i proslave 10. travnja, koje su postale tradicionalnim okupljanjem Hrvata iz
cijele Europe
Pie: Marin Sopta
Nakon dvogodinjeg dopisivanja, izmjena ideja i prijedloga
na relaciji izmeu Europe s jedne i June i Sjeverne
Amerike s druge strane napokon je Hrvatski narodni odbor
slubeno osnovao stalni odbor.
115
Naime, na trodnevnom zasjedanju odranom od 23. do 25.
kolovoza 1952. godine opet u Mnchenu prisutni delegati
izabrali za poasnoga predsjednika Filipa Lukasa, za
duobrinika HNO-a veleasnog Vilima Cecelju, a za
predstavnike koji e HNO predstavljati u Antiboljevikom
bloku naroda izabrani su hrvatski general Hinko Alabanda,
dr. Stjepan Bu, ing. Hamid Hramali i dr. Branko Jeli.
Na toj godinjoj skuptini konstituiran je i dio izvrnoga
tijela na elu s generalom Ivanom Brozoviem kao
predsjednikom, prof. Hakijom Hadiem kao
potpredsjednikom, prof. dr. Ivom Omraninom kao drugim
potpredsjednikom i dr. Stjepanom Buem kao glavnim
tajnikom. U izvrno tijelo izabran je i dr. Branko Jeli.
Za povjerenike HNO-a u pojedinim zemljama izabrani su:
Ante Doen i Rev uster za SAD, za Kanadu Velimir Briki,
za Argentinu dr. Branko Benzon, Marko Sinovi i dr. Drago
Jeli, za Venezuelu ing. Jovan Jovii, za ile Blako
titi i za Brazil dr. Ante Bonifai i veleasni Damjan
Rodin.
Na svretku trodnevnoga zasjedanja glavne skuptine dato
je priopenje za javnost u kojem, meu ostalim, stoji:
Moraju se uloiti sve snage hrvatskog naroda za njegovo
osloboenje unutar etniko-povijesnih granica, za osnutak
(uspostavu) slobodne hrvatske drave u zajednici ostalih
suverenih drava ujedinjene Europe.
Hrvatski narodni odbor stoga odluno otklanja svako
politiko rjeenje kojim bi se ukopala Hrvatska u
Jugoslaviju, bilo koje vrsti, nakon to su dogaaji
zadnjih desetljea dovoljno pokazali neodrivost takve
politike veze i njenu stalnu opasnost za mir u
jugoistonoj Europi.
Veoma je zanimljivo istaknuti da je za vrijeme rada
skuptine donesena Deklaracija o pravu povratka njemake
narodne skupine u svoju staru domovinu Hrvatsku nakon
osloboenja od dananje komunistike vlasti, te da u
demokratski ureenoj hrvatskoj dravi budu uivali potpuno
jednaka prava, kao i ostali njeni graani.
Ta je deklaracija imala velik odjek u slubenim njemakim
krugovima i u iroj zapadnonjemakoj javnosti. U sklopu
svoje iroke javne politike djelatnosti HNO nastojao je
uspostaviti dobre odnose i suradnju s predstavnicima
116
lokalne, provincijske i savezne vlade kao i s domaim
novinarima, to je tijekom vremena i uspio postii.
Organizirane su i proslave 10. travnja, koje su postale
tradicionalnim okupljanjem Hrvata iz cijele Europe na
kojem su se veliali NDH i njen poglavnik dr. Ante
Paveli.
U propagandnom ratu protiv Jugoslavije, Hrvatski narodni
odbor ve je na poetku svoga javnog djelovanja postigao
velik uspjeh: zahvaljujui njegovu lobiranju otkazano je
ve najavljeno predavanje poznatoga jugoslavenskoga
komunistikog prvaka Moe Pijade.
Predavanje Politika iz prve ruke, koje je Pijade trebao
odrati 11. travnja 1954. na Bavarskom radiju organizatori
su morali otkazati nakon to se pojavio letak na njemakom
jeziku Mosche Piade in Bayerischen Rudfunk u kojem stoji
da je Pijade meu ostalim kriv za poslijeratno umorstvo
200.000 pripadnika njemake narodne manjine u
Jugoslaviji.
U toj akciji, koju je osobno financirao Mirko amija,
aktivno su sudjelovali i izbjegli Nijemci iz Jugoslavije.
U sklopu svoje aktivnosti HNO je naroito pomagao mnogim
Hrvatima koji su ilegalno uspjeli pobjei iz Jugoslavije u
Zapadnu Njemaku kako bi dobili politiki azil. Svojom
aktivnou naroito u Europi uspio je veoma brzo dobiti
mnogo novih lanova, a jo vie simpatizera, koji su mu
pomagali na razne naine.
Svakako da to nije promaklo budnim oima jugoslavenskih
agenata koji su u to vrijeme bili stacionirani i u svim
jugoslavenskim diplomatskim predstavnitvima. Polako i
sustavno, Udba je uspjela ubaciti svoje agente provokatore
u organizaciju, a jedan od njih, Miroslav Vare, postao je
veoma utjecajan suradnik dr. Jelia. Zbog njegovih
financijskih malverzacija, s vremenom je raskrinkan kao
Udbin agent i iskljuen iz organizacije.
U nastaloj velikoj krizi u koju je upao HNO, koja je
kulminirala 1958. godine, osim spomenutog Varea, iz
organizacije su iskljueni i Ante Ciliga i Veljko Maina,
to je bilo i potvreno 1960. godine.

(Nastavlja se)
117
(Vjesnik, 14. listopada 2004.)

40. nastavak
Poziv komunistima da se pridrue
hrvatskoj borbi za slobodu
Dr. Branko Jeli: A mi poruujemo danas hrvatskim komunistima da e im
hrvatski narod sve oprostiti to su uinili, ako nemaju zablaene ruke
pravednom hrvatskom krvi i ako se priklone svom narodu u borbi za njegovu
dravnu borbu... Jer za nas sve postoji samo jedan pravi put i samo jedna
pravilna mogunost to jest da vodimo politiku hrvatske domovine...
Pie: Marin Sopta
Kriza je nanijela veliku tetu Hrvatskom narodnom odboru i
zbog injenice da su i neki drugi lanovi dali podrku
Vareu, poput Krunoslava Draganovia, koji je u to vrijeme
imao velik utjecaj u redovima hrvatske politike
emigracije, zahvaljujui svojim osobnim vezama,
prijateljstvima i suradnicima izvan HNO-a.
Na osnovi izvjetaja i pisanja u slubenom stranakom
glasilu Hrvatska drava, osim Miroslava Varea prozvani
su, kao jugoslavenski agenti Ivan Garmaz, Stjepan Ilovar,
Rizo Dautovi, Muharem Denjo..., koji nikada nisu
reagirali na te javne optube. Naalost, oni nisu jedini
agenti Udbe koji su bili u redovima HNO-a.
Iako su mnogi suradnici i prijatelji kako dr. Branka
Jelia tako i njegova brata Ivana, koji ga je naslijedio
na elu HNO-a poslije njegove smrti, upozoravali na jo
neke osobe u redovima organizacije kao jugoslavenske
agente, oni su to ignorirali.
Uspostavom suverene hrvatske drave i otvaranjem raznih
tajnih dokumenata potvrdilo se, naalost, da su braa
Jelii bili u krivu.
Je li rije o tipinoj hrvatskoj naivnosti ili su braa
Jelii dotine dobro upotrebljavali za njihove kontakte s
domovinom, teko je bez uvida u dokumentaciju iz tajnih
arhiva u Zagrebu i Bonnu iz tog vremena donositi
zakljuke.
118
Otvaranjem granica i dozvolom da radnici iz tadanje
Jugoslavije mogu relativno lako ii na privremeni rad u
Zapadnu Njemaku pruio je izvanrednu prigodu HNO-u da
upozna gostujue radnike, preteno iz dinarskih krajeva, s
hrvatskim problemima i svojim politikim programom.
I novi meunarodni odnosi, osobito izmeu tada dviju
svjetskih sila SAD-a i SSSR-a, kojima je dr. Branko Jeli
pridavao veliku vanost, dali su poticaj vodstvu
organizacije da razmilja o novoj politikoj taktici borbe
protiv Jugoslavije koja e odgovarati vremenu i
novonastaloj meunarodnoj situaciji.
Kao iskusan i pronicljiv politiar s velikim ivotnim
iskustvom dr. Branko Jeli otvoreno i bez ikakva
kompromisa sredinom ezdesetih godina prolog stoljea
poinje u stranakom glasilu Hrvatska drava propagirati
suradnju s hrvatskim komunistima.
injenica da dr. Branko Jeli i general Vjekoslav Luburi
otvoreno zagovaraju ideju pomirbe s hrvatskim komunistima
zbunjuje mnoge u hrvatskom iseljenitvu. Mnogi ne mogu,
niti ele zbog svoga ideolokog sljepila i mrnje prema
komunistima prihvatiti tu politiku, meutim, nitko ne moe
negirati ili dovesti u pitanje hrvatstvo te dvojice ili
dovesti u pitanje dobronamjernost njihove politike.
Svakako, zbog sve vee popularnosti meu tzv. gostujuim
radnicima na privremenom radu, ne zanemarujui njegove
izvanredne odnose s razliitim utjecajnim strukturama
njemake vlasti, agenti jugoslavenske tajne policije
poinili su nekoliko atentata na dr. Branka Jelia, koje
je on na sreu preivio.
Imajui u vidu okolnosti u kojima su lanovi HNO-a i
drugih hrvatskih politikih stranaka u Zapadnoj Njemakoj
djelovali, gledajui iz dananje perspektive, moramo im
odati javno priznanje za njihov idealizam i ljubav prema
domovini. Naime, pod neprestanom pratnjom Udbinih agenata
provokatora, ili pak profesionalnih Udbinih ubojica, poput
Vinka Sindiia koji je bio lan HNO-a, promjena njemake
politike prema politiki aktivnim Hrvatima dolaskom
osobnog Titova prijatelja Willyja Brandta za kancelara
Zapadne Njemake, nedovoljna materijalna sredstava za rad
i profesionalizaciju ljudi u organizaciji, sve to dovodilo
je esto do kriza u njenu djelovanju.
119
No to nije smetalo dr. Branku Jeliu i njegovim najbliim
i najodanijim suradnicima i istomiljenicima da nastave
rad. Na skuptini HNO-a 25. kolovoza 1965. u Mnchenu,
koju je sazvao sudski postavljen povjerenik HNO-a Nedeljko
imundi, jednoglasno je za predsjednika izabran dr.
Branko Jeli. Vanost te skuptine lei u injenici da je
po zavretku svoga govora dr. Branko Jeli proitao
Poruku domovine i Manifest hrvatskom narodu
domovinskog Hrvatskoga revolucionarnog vijea, koji trai
da se istom stavimo na raspolaganje mi i cijela
emigracija, zajedno s cijelim naim narodom nae ivote
i na imetak.
Programski govor dr. Branka Jelia, Poruka domovine i
Manifest izazvali su viesatnu raspravu prisutnih
delegata, meu kojima su neki bili predstavnici iz
domovine. Po zavretku rasprave su prihvaeni. U svom
govoru dr. Jeli javno alje poruku hrvatskim komunistima
da je napokon dolo vrijeme pomirenja pod uvjetom da se
oni pridrue hrvatskoj borbi za slobodu.
Jeli kae: A mi poruujemo danas hrvatskim komunistima
da e im hrvatski narod sve oprostiti to su uinili, ako
nemaju zablaene ruke pravednom hrvatskom krvi i ako se
priklone svom narodu u borbi za njegovu dravnu borbu.
U tom govoru dr. Branko Jeli naroito daje znaenje
potrebi da hrvatske politike grupe, stranke i pokreti
prestanu voditi usku emigrantsku politiku. Na prioritet
mora biti uspostavljenje vrstih veza s domovinskim
revolucionarnim snagama, jer za nas sve postoji samo
jedan pravi put i samo jedna pravilna mogunost to jest da
vodimo politiku hrvatske domovine, da zajedno s formiranim
Hrvatskim revolucionarnim vijeem radimo na ostvarenju
naih nacionalnih ciljeva.
Te i sline teze bile su sr daljnjega djelovanja dr.
Branka Jelia sve do njegove smrti 31. svibnja 1972.
godine.

(Nastavlja se)
(Vjesnik, 15. listopada 2004.)

120
41. nastavak
Hrvatski narodni odbor prikljuuje se
HDZ-u
Dr. Branko Jeli iznenada je umro, vjerojatno od atentata trovanjem. Veze i
kontakte s komunistikim vodstvom SR Hrvatske, kao i s predstavnicima
SSSR-a, o kojima je on otvoreno govorio i pisao, teko je objektivno analizirati
i donositi zakljuke i konaan sud bez uvida u arhivske dokumente i izvjetaje
o tome u Zagrebu, Bonnu i Moskvi
Pie: Marin Sopta
Kao to je njegov cjelokupan politiki rad izazivao
reakcije, tako bez njih nije mogla proi ni smrt dr.
Branka Jelia. Naime, on je iznenada umro, vjerojatno od
atentata trovanjem. Veze i kontakte s komunistikim
vodstvom SR Hrvatske, kao i s predstavnicima SSSR-a, o
kojima je dr. Branko Jeli otvoreno govorio i pisao, teko
je objektivno analizirati i donositi zakljuke i konaan
sud bez uvida u arhivske dokumente i izvjetaje o tome u
Zagrebu, Bonnu i Moskvi. Netko e od mladih i ambicioznih
hrvatskih poviesniara i politologa imati valjda hrabrosti
prihvatiti taj izazov.
Tjedan dana nakon pokopa dr. Branka Jelia, na kojem su se
okupili svi lanovi HNO-a iz cijelog svijeta, odreen je
njegov nasljednik. Jednoglasno je izabrano novo stranako
vodstvo, na elu s novoizabranim predsjednikom dr. Ivanom
Jeliem, Brankovim bratom.
U novi su odbor izabrani Ante Doen (poasni predsjednik),
Hamid Hromali (dopredsjednik), Nikola Prpi i Krunoslav
Prates (tajnik). U izvrni odbor jo su uli Josip Krivi,
dr. Mate Frkovi i njegov brat Ivan Frkovi, Mirko amija
iz SAD, prof. dr. Dominik unjara, Vilim Cecelja i drugi.
Ne elei umanjiti njegove sposobnosti, odanost i osobnu
rtvu za hrvatsku nacionalnu stvar, ipak se mora
konstatirati da su cipele dr. Branka Jelia, koje je
poslije njegove smrti naslijedio njegov brat, bile dr.
Ivanu Jeliu prevelike. I koliko se god on trudio
nastaviti stopama svojega brata, nekako je uvijek ostajao
u Brankovoj sjeni.
121
Pod vodstvom dr. Ivana Jelia rad se HNO-a vie-manje
uklopio u aktivnosti Hrvatskoga narodnoga vijea pa je
organizacija gotovo potpuno izgubila vlastiti identitet.
Slubene novine Hrvatska drava nastavile su izlaziti ali,
naalost, umjesto kvalitetnih ralamba o hrvatskoj
problematici, one su ispunjavale prostor unim javnim
polemikama s gosp. Jakom Kuanom, koje nisu niem vodile.
Smru dr. Ivana Jelia godine 1986., njegovo mjesto
preuzima HNO-ov dugogodinji lan i neko glavni urednik
njegovih slubenih novina gosp. Ernest Bauer, koji na
poloaju predsjednika ostaje do 1988. godine. Na godinjoj
skuptini HNO-a te godine izaslanici su izabrali novo
vodstvo na elu s uglednim i uspjenim hrvatskim
poduzetnikom Tomislavom Krolom, koji je sa svojim bratom
vlasnik esnaest kvalitetnih restorana.
Za dopredsjednika izabran je eljko Kovai, drugi
dopredsjednik postao je ing. Jerko Neki iz Kanade, koji
je tu dunost obnaao i u prijanjem mandatu za vrijeme
dr. Ivana Jelia. Na mjestu glavnoga tajnika i urednika
slubenih novina ostao je gosp. Krunoslav Peres, a
poasnim predsjednikom imenovan je Ernest Bauer. U izvrni
odbor, meu ostalim lanovima, bili su izabrani braa
Dominik i Krsto unjara, Ante Soldi, Drago Doen i Mirko
amija.
S demokratskim promjenama u Hrvatskoj HNO se aktivno
ukljuuje u obranu domovine od srpske agresije, a mnogi
njegovi lanovi i stranako vodstvo vraaju se u domovinu.
U politikom ivotu u ime HNO-a njegov predsjednik gosp.
Tomislav Krolo prikljuuje se HDZ-u, s kojim ulazi u
koaliciju pri odravanju demokratskih izbora u Hrvatskoj.
Tom je prigodom HDZ-ova sredinjica poslala 27. oujka
1992. zajedniko priopenje hrvatskoj javnosti: Jo 1990.
godine predloio je HDZ-ov dopredsjednik gospodin Josip
Manoli da se Hrvatski narodni odbor (HNO), koji djeluje
kao krovna politika organizacija Hrvata u svijetu,
pridrui i ujedini s najjaom hrvatskom strankom u
domovini, Hrvatskom demokratskom zajednicom, s ijim se
politikim programom i ciljevima umnogome slae. HNO je
danas odluio da i formalno svoj nemali ugled, stvaran u
dugogodinjoj bespotednoj politikoj borbi, kao i ljude
koje je okupio, te sve svoje materijalne kapacitete, stavi
u funkciju zajednikog djelovanja HNO-HDZ... S obzirom na
ugled koji uiva, HNO e i dalje autonomno djelovati u
122
iseljenitvu kao dio HDZ-a, posebno na poslovima obnove
nae domovine Republike Hrvatske.
Izjavu u ime HDZ-a potpisao je njezin predsjednik dr.
Franjo Tuman, a drugi put istoga sadraja predsjednik
Izvrnog odbora sredinjice HDZ-a Stipe Mesi, dok ju je u
ime HNO-a potpisao njegov predsjednik Tomislav Krolo.
Nakon razlaza u HDZ-u, Tomislav Kolo prikljuuje se
frakciji gospodina Josipa Manolia i Stipe Mesia, ali
nakon kratkoga vremena razilazi se i s njima.
Na taj nain HNO u stvarnom ivotu izumire, a danas
gospodin Tomislav Krolo gradi naselje od etrdeset kua u
Zagrebu, pridonosei tako razvoju hrvatskoga gospodarstvu.
Na kraju svakako treba spomenuti izmeu velikog broja
lanova i simpatizera HNO-a, koji su na razne naine
pomogli u stvaranju suverene demokratske Republike
Hrvatske, one koji su poznati hrvatskoj javnosti, ne
elei ignorirati i podcjenjivati doprinos drugih. To su
Branko Dilberovi, koji u svojim ve odmaklim godinama
uspijeva postii in pukovnika u Hrvatskoj vojsci; jedna
od legendi hrvatske vojske, general Ante Roso, koji je
svojom vojnom vjetinom i hrabrou pokazao da Hrvati,
osim tamburica, znaju i ratovati; jedan od predsjednika
HNO-a Ernest Bauer doivio je slobodnu Hrvatsku za koju se
borio i u njoj umro. Tim istaknutim lanovima HNO-a treba
dodati ime veleasnog Tomislava Duke, koji je svojim
osobnim angamanom u Domovinskom ratu na raznim poljima
dao svoj doprinos.

(Nastavlja se)
(Vjesnik, 16. listopada 2004.)






123
42. nastavak
Vizionarskim idejama protiv umjetnoga
jedinstva
Smisao, filozofiju, put i cilj Hrvatskoga narodnog otpora najbolje je definirao
sam general Drinjanin: Na stav je jasan, ruiti svaku Jugoslaviju. Ruiti je s
Rusima i s Amerikancima, s komunistima i neokomunistima, ruiti je sa
svakim koji ju rui. Ruiti je dijalektikom rijei i dinamita, ali ruiti je
bezuvjetno, jer ako jedna drava nema pravo opstojati - onda je to samo i
jedino Jugoslavija
Pie: Marin Sopta
Na osnivakoj sjednici Opinske konferencije Saveza
komunista Rijeke 20. sijenja 1968. sekretar Izvrnog
komiteta CKSK Hrvatske Miko Tripalo je rekao:
Isto tako i meu nama, uesnicima NOB-a ima naalost
pojedinaca koji se s niim ne slau to se sada radi; koji
za sve ono to se u Jugoslaviji dogodilo nalaze samo loe
rijei; koji su ogrezli u kritizerstvu i samim tim
pokazali da su potpuno demoralizirani i da nema nikakvog
razloga da ostanu u Savezu komunista...
Moramo vie da se zamislimo nad jednom tendencijom u
emigraciji koja u stvari nudi jednu antikomunistiku i
antijugoslavensku moderniju platformu. Ako prouavate
materijale iz tih krugova primijetit ete da oni takoer
priaju o decentralizaciji, o ravnopravnosti Hrvata i Srba
u Hrvatskoj, da jo neke parole izbacuju, ali im pridaju
dvije koje privlae panju.
To je jedan krajnji nacionalizam i ovinizam koji se svodi
na razbijanju Jugoslavije i odvajanje Hrvatske od
Jugoslavije i s druge strane, na antikomunizam u smislu
oslonca jedne takve drave na Zapad, na kapitalistike
zemlje. Naravno da neke od tih parola, a tu se vjeito
koriste i neki nai unutranji nedostaci, mogu da zavaraju
jedan broj ljudi. Zbog toga mi moramo jasno da kaemo o
emu se radi.
I stvarno, ako se listaju slubena stranaka glasila i
publikacije iz toga vremena, osobito Obrana i Drina Press,
publikacije koje su pripadale Hrvatskom narodnom otporu,
124
bez dvojbe se moe zakljuiti da je Tripalo u svojoj
ocjeni hrvatske politike emigracije bio u pravu.
Analize i stavovi koje su iznosili u Obrani suradnici
poput prof. dr. Miljenka Dabe Perania, poznatog pjesnika
Envera Mehmedagia, arka imata, Marijana Mikca, prof.
Mirka Mehea, pukovnika Ivana tira, dr. fra Graciana
Raspudia, dr. fra Kvirina Vasilja, dr. fra Otona
Knezovia i mnogih drugih, a naroito generala Vjekoslava
Maksa Luburia, poznatijeg kao general Drinjanin, bili su
veini u hrvatskom politikom emigrantskom establimentu
vie nego kontroverzni, a u biti ti stavovi i ideje bili
su vizionarski i revolucionarni, to e blia budunost
pokazati.
Smisao, filozofiju, put i cilj Hrvatskoga narodnog otpora
najbolje je definirao sam general Drinjanin:
Na stav je jasan, ruiti svaku Jugoslaviju. Ruiti je s
Rusima i s Amerikancima, s komunistima i neokomunistima,
ruiti je sa svakim koji ju rui. Ruiti je dijalektikom
rijei i dinamita, ali ruiti je bezuvjetno, jer ako jedna
drava nema pravo opstojati - onda je to samo i jedino
Jugoslavija.
Sama pomisao suradnje s hrvatskim komunistima ili pak s
Rusima u stvaranju slobodne i suverene Hrvatske drave
doivljavala se u to vrijeme u redovima hrvatske politike
emigracije kao istoni grijeh. No general Drinjanin,
koliko je god to bilo mogue, izbjegavao je jalove
rasprave sa svojim kritiarima o toj strategiji i pravcu u
kojemu je vodio Hrvatski narodni otpor zbog toga to,
prema rijeima njegova bliskog suradnika Envera
Mehmedagia, Hrvatski narodni otpor ne smatramo...
emigrantskom organizacijom, ve buduim hrvatskim
protagonistom.
Do podjele u hrvatskoj politikoj emigraciji svakako je
moralo doi ne samo zbog ideolokih, generacijskih i nekih
drugih objektivnih razloga nego i zbog stava Hrvatskog
narodnog otpora to se tie pitanja je li je mogue
stvoriti jedinstvo hrvatske emigracije. S tim u svezi stav
Hrvatskoga narodnog otpora najbolje je definiran u
odgovoru Envera Mehmedagia:
Nikada nije bilo mogue stvoriti apsolutno jedinstvo. To
nije bilo mogue ni u naoj prolosti, a to nije mogue
125
niti danas u domovini ni u emigraciji. Ali je mogue
stvoriti jedinstven nastup ljudi proetih istim idealima,
a budunost, odnosno budua pokoljenja iznijet e svoj
konani sud tko je od nas bio u pravu, a tko ne.
Hrvatski narodni otpor nije izbjegavao suradnju s drugim
politikim skupinama u hrvatskoj emigraciji, dapae
njegovo vodstvo sudjelovalo je kako u osnivanju Hrvatskoga
narodnoga vijea tako i Hrvatskoga dravnoga pokreta.
Vodstvo je vodilo rauna da ne bude rob ideje lanog i
umjetnog jedinstva, pa je zato veoma esto bilo
inicijatorom novih ideja i puteva u borbi za hrvatsku
slobodu.
Prioritet rada Hrvatskoga narodnoga otpora bila je
domovina kako uspostaviti kontakte i suradnju s
domovinskim snagama hrvatskoga otpora. U tom kontekstu
zanimljivo je iznijeti razmiljanja Envera Mehmedagia,
koje je on iznio u glasilu Obrana broj 147 u sijenju
1971. odgovarajui na pitanje Moe li emigracija stvoriti
soluciju domovini.
Rekao je: Smatram emigraciju dijelom domovine i prema
tome koliko upliva ima emigracija na domovinu, jednak
upliv ima domovina na emigraciju. Radi se o 'pretakanju
ideja', o traenju 'puta solucije', jer kao to nije sve
negativno u emigraciji, tako nije sve negativno ni u
domovini. Smatram da na vrhovni cilj mora biti napor za
postignue potpune asimilacije emigracije s domovinom.

(Nastavlja se)
(Vjesnik, 18. listopada 2004.)

43. Nastavak
Nijedan od ustakih ministara nee ministrovati, ni ako bi se sutra Hrvatska
stvorila. Niti jedan od ustakih generala ne e isplivati na povrinu, kao takav,
ali ja elim da nai porunici isplivaju i prenesu ustaki duh u hrvatsku
vojsku, jer samo e ona okupiti i preivjele i prevarene, i pokajnike, i nove i
mlade, pisao je prijatelju general Drinjanin
Pie: Marin Sopta
126
Da bi se ostvarila potpuna asimilacija emigracije s
domovinom, general Drinjanin smatrao je da najprije treba
ostvariti hrvatski narodni preporod u inozemstvu. Da bi
se taj preporod ostvario potrebno je hrvatskom ovjeku
dati u ruke hrvatsku knjigu, novine, brouru, letak u
kojima e se pisati o povijesti hrvatskog naroda, njegovim
kraljevima, banovima, biskupima, knjievnicima i kulturnim
radnicima, o njegovim vojskovoama i ratnicima.
Potrebno je pogledati u prolost, analizirati sadanjost
i stvoriti plan za budunost, u sadraju publikacija mora
se nastojati dati jasnu sliku stanja u domovini kako bi
se moglo lobiranjem upoznati strani svijet s poloajem
hrvatskog naroda u komunistikoj Jugoslaviji. Iznad svega
treba dati dokaze svijetle prolosti i povezati
generacije, ljude, ideje, pokrajine i dogaaje u jednu
cjelinu.
Da bi se to ostvarilo, gospodin Stjepan ego iz Chicaga
alje deset tisua ameriki dolara koje je general
Drinjanin upotrijebio kao poetni kapital za kupnju
tiskare i osnivanje nakladnike kue koju je nazvao Drina
Press.
Nakladnika kua Drina Press Osim to je tiskala slubeno
glasilo Hrvatskog narodnog otpora Obranu, tiskala je i
posebne publikacije s razliitim temama. Izmeu velikog
broja naslova, zanimljivo je spomenuti neke od knjiga koje
je objavila Drina Press: Elementi i metode komunistike
gerile i Izmeu revolucionarnosti i oportunizma autora
pukovnika Ivana tira; Temelji i spoznaje stvarnosti
filozofska rasprava dr. fra Kvirina Vasilja; Socijalni
eseji dr. Felixa Nieelskog; Misija u Hrvatskoj,
dnevnik tajnika Vatikanske misije u Hrvatskoj 1941.
1946. dr. Giuseppea Masuccia.
Ipak najveeg odjeka meu tim i slinim knjigama u
hrvatskom iseljenitvu, osobito meu lanovima i
simpatizerima Hrvatskoga narodnoga otpora, imala je knjiga
Temeljna naela hrvatskih boraca u emigraciji (uvod
drugom izdanju napisao je general Drinjanin), te knjige
panjolskoga generala Diaza de Villegasa na hrvatskom
jeziku Revolucionarni rat, Napadaj i obrana,
Graanski ratovi i Politiki rat.
127
Zanimljivo je da predgovor za neke od tih knjiga, koje je
preveo general Drinjanin, napisao dopredsjednik panjolske
vlade admiral Carrero Blanco.
No ipak Drina Press je posvetila posebne brojeve naim
hrvatskim periferijama, 'Sirotica Istra', 'Patniki
Sandak', 'Muenika Boka kotorska', 'Hrvatski Jadran',
predstavljaju prve i jedine cjeline o tim problemima ne
samo u emigraciji nego uope. Kasnije su objavljeni i
posebni brojevi koji e obraditi skup povijesno-politiki
problema hrvatskog Meimurja, hrvatskog Srijema i druge
pokrajine.
Bez dvojbe, najvanija od svih spomenutih publikacija
svakako je Hrvatska Istra u kojoj general Drinjanin
najavljuje svoju politiku hrvatskog mira odnosno hrvatskog
nacionalnog jedinstva. On prvi u hrvatskoj politikoj
emigraciji otvoreno govori o pomirbi s hrvatskim
komunistima.
U pismu koje je poslao svom prijatelju i suborcu 21.
studenoga 1961. general Drinjanin pie:
Pitanje je hoemo li imati snage da Hrvatskoj spasimo one
Dalmatince i Istrane koji su ili u partizane, ili bili
odvedeni zato jer su se spaavali od etnikog noa i
talijanske perfidije? Ovi neto imaju vlasti u rukama u
Hrvatskoj i jedini su koji nam mogu pomoi voditi hrvatsku
revoluciju. Ali ako moraju ostati 'izdajicama' itd. jer
nas 50 preivjelih starih ustaa moramo imati pravo i da
bude svetogre, ako bi se samo i jedna rekla u pogledu
Rimskih ugovora, ti ljudi moraju ii ili sa Srbima ili s
Italijom ili s vragom... Pitanje je, imamo li snage, da
vidimo da se stvara jedna nova klasa, radnika, koja je
svjesna sebe, svog znaenja, svojih prava koja ima. Glupo
je sve skupa priiti za rep Srbima itd., jer ima hrvatskih
komunista i bit e ih...
U pismu general Drinjanin opisuje svoj ivotni put od
djeaka koji je sa est godina gledao kako mu
jugoslavenski andari izvode oca u dvorite, stavljaju mu
cement u usta i bacaju ga u bunar, pa do njegova dolaska u
iseljenitvo.
Pismo zavrava: Nijedan od ustakih ministara nee
ministrovati, ni ako bi se sutra Hrvatska stvorila. Niti
jedan od ustakih generala ne e isplivati na povrinu,
128
kao takav, ali ja elim da nai porunici isplivaju i
prenesu ustaki duh u hrvatsku vojsku, jer samo e ona
okupiti i preivjele i prevarene, i pokajnike, i nove i
mlade.
Takva razmiljanja i stavovi zloestog deka poglavnika
dr. Ante Pavelia bez dvojbe uzdrmali su hrvatski
politiki establiment, naroito u Buenos Airesu, koji je
poslije Drugog svjetskog rata dosta vremena slovio kao
sredite iz kojeg su dolazile sve upute i naredbe za
politiko djelovanje u emigraciji.

(Nastavlja se)
(Vjesnik, 19. listopada 2004.

44. nastavak
Svi smo mi davno ve na optuenikoj
klupi
Nakon to ga je Luburi, na nagovor i preporuke fra Branka Media,
prihvatio u svoj dom da mu pomae u tiskari, atentator s lea ekiem udara
nekoliko puta u glavu generala Luburia i bjei na jugoslavenski brod koji je
usidren u panjolskoj luci i njime odlazi u Jugoslaviju
Pie: Marin Sopta
General Drinjanin i njegovi odani suradnici, lanovi pa
ak i simpatizeri Hrvatskoga narodnoga otpora koji su
prihvaali njegove ideje, nisu vodili mnogo rauna o
kritikama i napadima koji su na njega dolazili sa svih
strana, to najbolje potvruje i objavljivanje Proglasa
koji su hrvatski istarski partizani uputili u povodu
prikljuenja Istre Hrvatskoj.
Cijeli tekst toga Proglasa objavljen je u sijeanjskom
broju Obrane 1969. i glasi:
Istarski narode! Duh Istre ostao je nepokoren. Mi nismo
htjeli postati posluno roblje. U ovim odlunim asovima
na narod pokazao je visoku nacionalnu svijest. Dokazao je
svima i svakome da je Istra hrvatska zemlja i da e
129
hrvatska ostati. Svojim vlastitim snagama, ne ekajui da
im drugi donesu slobodu, Istrani su ustali, jurnuli na
kasarne, uhvatili vrsto oruje u svoje ruke, njime brane
svoje pravo i slobodu. Otvorena su vrata zloglasnih
tamnica, i puteni na slobodu dini sinovi nikad pokorene
Istre. Neemo vie nikad dozvoliti da se naom sudbinom
drugi poigrava.
Rodoljubi Istre, talijanski garnizoni u naim su rukama.
Talijanski vojnici bjee s nae rodne grude. Prvi put u
naoj historiji uzima narod kormilo u svoje ruke. Istra se
prikljuuje matici Hrvatskoj i proglauje ujedinjenje s
ostalom naom hrvatskom braom! Istrani! Drimo vrsto
oruje u naim rukama! Stanimo na branik nae slobode. Ne
dajmo je vie nikome za ivu glavu! Moramo da ostanemo na
svome. Budimo disciplinirani i sluajmo upute nae narodne
vlasti: naih narodno oslobodilakih odbora.
ivjela hrvatska Istra! ivjela junaka
Narodnooslobodilaka vojska! ivio ZAVNOH! ivjela Crvena
armija! ivjele saveznike armije! Smrt faizmu-sloboda
narodu! 13. rujna 1943. Narodnooslobodilaki odbor za
Istru.
U slubenom glasilu Hrvatskoga narodnoga otpora Obrana,
ureivanom i tiskanom u panjolskoj, sve vie i vie se
pie i analiziraju aktualni dogaaji u domovini. Ralambe
o tome je li mogu opstanak federacije i koliko su jake
snage koje zagovaraju konfederaciju Jugoslavije, o
budunosti i poloaju hrvatskoga knjievnog jezika, o
gospodarskoj krizi u bivoj Jugoslaviji, o sukobu tvrde i
konzervativne linije s jedne strane i liberalni snaga u
komunistikim partijskim redovima Jugoslavije i Hrvatske,
o sudbini Zlatka Tomia i njemu slinih sluajeva, o
poloaju gostujuih radnika na privremenom radu u
Zapadnoj Njemakoj, pridonijele su da je HNO stjecao sve
vie i vie simpatizera.
Mnogim kritiarima njegove politike pomirbe general
Drinjanin odgovara u Obrani 10. travnja 1968. U lanku
Put i cilj na naslovnoj stranici on pie:
Mnogi mi znaju predbaciti da 'ba ja' koji sam bio
predstavnikom radikalizma nae dinarske rase, pruam ruku
hrvatskim komunistima. To ine oni koji su je pruali
etnikim koljaima Dalmacije, Sandaka, Bosne i
Hercegovine. Prualo su ruke srpskim gazdama
130
Stojadinoviu, Paiu, nikom Ciganinu Dragii, faisti
Ljotiu, koljaima sirotice Istre, talijanskim faistima,
najizrazitijim predstavnicima njemakog imperijalizma i
nacizma.
To su oni, koji nikada nisu razmiljali o tome to je u
umu na Kordun otjeralo pjesnika hrvatskih kraljeva
Vladimira Nazora i etnicima priklanog pjesnika Ivana
Gorana Kovaia. To su 'profesionalni antikomunisti' koji
su bili kadri navijestit rat Americi i Vatikanu zato, jer
nisu dovoljno aktivni antikomunisti. Ima dosta ljudi koji
su tek onda postali pravi komunisti, kada im se na to
nijekalo pravo. Mi nismo komunisti. Prolost je o tome
dokaz. Ali nismo ni iskljuivo i samo jedino
'antikomunisti', koji nemaju drugog ivotnog cilja do
suzbijati komunizam u bilo kojoj formi.
Nema tako 'slabog Hrvata' s kojim ne bih ruio i 'najbolju
Jugoslaviju' i nema tako 'dobrog Srbina' s kojim bih ja
'uvao Jugoslaviju'. Neka ne optuuju, jer smo svi mi
davno ve na optuenikoj klupi, pa iako nam se eventualno
nee suditi, jer e smrt pretei ovozemaljske sudce, sudit
e nam svima Bog i Povijest, i mnogi e od nas zavriti na
ubritu te povijesti. Optueni i tuitelji podjednako! Mi
smo bili sudionici dogaaja i nismo pozvani ni sebi davati
svjedodbu pameti ni potenja, ni drugima je nijekati!
Svjesni da su ideje i program HNO-a uzeli velikoga maha u
irokim masama hrvatskog iseljenitva i da promidbeni
materijal u tisuama primjeraka putem hrvatski pealbara
na privremenom radu u Zapadnoj Njemakoj i drugim
europskim dravama stie u domovinu, jugoslavenska Udba
odluuje likvidirati generala Luburia.
Uslijedile su ozbiljne pripreme i atentator je naen u
Iliji Staniu, sinu njegova biveg asnika. Nakon to ga
je Luburi, na nagovor i preporuke fra Branka Media,
prihvatio u svoj dom da mu pomae u tiskari, atentator s
lea ekiem udara nekoliko puta u glavu generala Luburia
i bjei na jugoslavenski brod koji je usidren u
panjolskoj luci i njime odlazi u Jugoslaviju.

(Nastavlja se)
(Vjesnik, 20. listopada 2004.)
131

45. nastavak
Smrt koja je imala velik odjek u
panjolskim medijima
Za vrijeme rata bio sam na najviim poloajima i ja se kao vojniki
zapovjednik osjeam odgovornim za sva svoja djela. No koliko su ta djela bila
dobra ili zla nee suditi komunisti niti srpski ovinisti, nego Hrvati na
potenom sudu u slobodnoj i suverenoj dravi Hrvatskoj, rekao je general
Luburi
Pie: Marin Sopta
Smru generala Vjekoslava Maksa Luburia 20. travnja 1969.
u mjestu njegova stanovanja Carcagenteu prestaje rad,
prema ocjeni CIA-ina agenta, ovjeka koji je bio najvei
i najbolji hrvatski konspirator u dvadesetom stoljeu.
Luburieva smrt imala je velikoga odjeka u panjolskim
medijima. Tako, na primjer, u tekstu koji je donio Levente
29. travnja 1969. izvjetavajui o ubojstvu pie: General
Luburi nije se nikada predao... Bio je inteligentan,
odluan i nadasve dobar poznavalac politike Balkana...
Nije bio samo odlian poznavalac ratnog umijea, nego i
politike i humanistikih nauka.
Druge panjolske novine, Jornada, donose 29. travnja
veliki lanak u kojem se istie da je muki ubijen
profesionalni vojnik. Borio se uvijek za nezavisnost
Hrvatske, a Vincente Talon u El Pueblu od 26. travnja
pie veliki lanak o ivotnom putu generala Luburia.
Kao zapovjednik june bojinice, Luburi je sa znanjem
dravne vlade osnovao 1944. na Ivan-planini organizaciju
Hrvatski narodni otpor s ciljem da bi vojne i ostale
gerilske jedinice trebalo prebacivati u neprijateljsku
pozadinu i nastaviti gerilsku borbu, jer je bilo oito da
je rat izgubljen. On se, prema zapovijedi dravnoga
vodstva, vraa u Zagreb i preuzima vrhovno zapovjednitvo
sveukupne hrvatske vojske u povlaenju.
Ne eli prijei austrijsku granicu i predati se
saveznikim snagama. Vraa se u hrvatske ume i bori do
1948. godine. U jednoj od borbi bio je ranjen, i njegovi
132
ga suborci prebacuju preko Drave u Maarsku. Odatle preko
Bea odlazi u Francusku, gdje je nekoliko mjeseci radio u
rudniku. Preodjeven u sveeniko odijelo uspio se
prebaciti u panjolsku, gdje je ivio u nekom samostanu.
U intervjuu koji je 1960. (br. 3-4) dao Novoj Hrvatskoj
(glavni urednik Jaka Kuan), na pitanje: Kako sada nakon
Poglavnikove smrti gledate na Ustaki pokret, Luburi je
odgovorio: Ne bih bio iskren ako ne bih priznao da sam
bio, da jesam i da u uvijek ostati ustaa. Ali istodobno
svjestan sam da su potrebne promjene u Ustakom pokretu
kao i u svakoj stranci ili organizaciji nakon izvjesnog
vremena...
Ustaki pokret ne moe danas ujediniti narod, a narod
treba jedinstvo duha, kako bi hrvatska akcija i borba
mogla staviti sve Hrvate u slubu nezavisnosti i
osloboenja.
A na pitanje: Vjerojatno Vam je poznato koliko je
komunistika i velikosrpska propaganda uspjela ozloglasiti
Vae ime. Kakav je zato Va odgovor na sve ono to Vam se
predbacuje?, on je tu rekao: Za vrijeme rata bio sam na
najviim poloajima i ja se kao vojniki zapovjednik
osjeam odgovornim za sva svoja djela. No koliko su ta
djela bila dobra ili zla nee suditi komunisti niti srpski
ovinisti, nego Hrvati na jednom potenom sudu u slobodnoj
i suverenoj dravi Hrvatskoj.
Kada je propala Akcija 10. travanj, u hrvatskoj javnosti
poznatija kao Kavranova akcija, u redovima hrvatske
politike emigracije dolo je do velikih rasprava i
optubi da je jedan od vodia Sreko Rover, koji danas
ivi u Australiji, izdajica. Prema kazivanju, uz Sreka
Rovera jo jedinoga preivjelog svjedoka Kavranove
akcije, g. Mile Markia, koji se nakon etrdesetogodinje
emigracije vratio u domovinu, general Drinjanin svojim je
autoritetom stao u obranu optuenoga, zahtijevajui da se
formira povjerenstvo koje e ispitati cijeli sluaj.
Zanimljivo je spomenuti da iako je o tome bilo velikih
rasprava, kako u osobnim dopisima tako i u emigrantskom
tisku povjerenstvo nije nikada osnovano. Sluaj Sreka
Rovera prisilio je generala Luburia da ponovno aktivira
rad Hrvatskoga narodnog otpora, kako bi pozornost i
politiko djelovanje hrvatskih iseljenika usmjerio prema
domovini. U tome lei sva tajna uspjenosti njegova
politikoga djelovanja.
133
Zato nije teko shvatiti i objasniti kako su Hrvati
razliitih generacija, razliitog obrazovanja i, to je
najvanije, iz svih krajeva Hrvatske postali lanovima
Hrvatskoga narodnoga otpora ili simpatizeri njegova puta i
cilja: prof. Miljenko Perani, roen na otoku Pagu; Enver
Mehmedagi, hrvatski pjesnik, roen u Zagrebu, supotpisnik
s generalom Drinjaninom politike Hrvatskoga mira;
nekadanji prvoligaki igra zagrebakog kluba Zagreb
Franjo Ivi, roen u Zagrebu, koji je 1970. doao u New
York, gdje je igrao za klub Croatia; Mile Marki, Hrvat iz
Like, koji i danas priznaje da na poetku nije Luburia
... nikada volio, ali da je s vremenom promijenio stav i
odnos prema njemu i postao njegovim najveim pobornikom.
Tu su i pripadnici mlae poslijeratne generacije poput
Stipe Bilandia, Zvonka Buia, Ante Ljubasa, Marka
Lonara, Ivana i Kreimira Mietia, Velimira Suljia,
Ivana Jukia, brae Luburia, Stipe Ivkoia, Mile Bobana,
Mika Maslaa, Mladena Dedia, Mira Bareia i tisue
drugih irom svijeta koji takoer postaju lanovi HNO-a.
Nikola tedul, Hrvat iz Karlovca, jedan od posljednjih
neuspjelih rtava atentata Udbinih profesionalnih agenata
ubojica, prihvaa program HNO-a u Australiji, da bi
poslije postao njegovim glavnim tajnikom. Istaknutih
lanova i visokih dunosnika kao i suradnika HNO-a bilo je
Hrvata roenih u Slavoniji, Bosni i Hercegovini, Srijemu,
Dalmaciji, naroito Zadru, Lici...

(Nastavlja se)
(Vjesnik, 21. listopada 2004.)

46. nastavak
Partijske tvrdnje o povezanosti s ustakom
emigracijom
Reorganizacija i pokuaji uspostavljanja novog unutarnjeg ustrojstva u HNO-
u nakon smrti generala Luburia odvijali su se relativno brzo, koliko su
objektivne okolnosti, poput prostornih i vremenskih razlika i materijalnih
134
sredstva, doputale. Tome svakako treba dodati i najvaniji imbenik:
dogaaje i uvjete koji su vladali u Hrvatskoj, odnosno bivoj Jugoslaviji
Pie: Marin Sopta
Nekoliko tjedana nakon pokopa generala Luburia, da bi
pokazali svoju odlunost da se nisu preplaili zbog
njegove nasilne smrti, te da organizacija i dalje
funkcionira i da e nastaviti sa svojim djelovanjem, u
amerikom gradu Lakawani sastaju se najutjecajniji lanovi
Hrvatskoga narodnog otpora za SAD i Kanadu. Uz domaina
Stipu Glamuzinu, na sastanku su bili jo Mile Marki i
Stjepan ego iz Chicaga, Ratko Gagro iz Toronta i Mate
uri iz Hamiltona.
Najvaniji zakljuak bio je da se mora to prije odrati
svjetski kongres HNO-a, koji je, nakon provedenih
organizacijski priprema i dogovora, i odran 15. i 16.
studenoga 1969. u Torontu. Nakon dvodnevnog zasjedanja, na
kojem su bili lanovi vodstva HNO-a sa svih kontinenata,
izlaganja, analiza i rasprava izabran je Glavni stoer na
elu s Rudolfom Eriem iz Clevelanda.
Izaslanici su se sloili da je to samo privremeno rjeenje
koje e dati dosta vremena Glavnom stoeru za sve potrebne
pripreme za sazivanje novoga svjetskog kongresa HNO-a.
Uz mnogo donesenih odluka i zakljuaka koji su se odnosili
na unutarnjopolitiko ustrojstvo, na prvom je kongresu
zakljueno da e Hrvatski narodni otpor... nastaviti s
programom iji je zadatak sljedei:
Prvo, pomoi stvaranju demokratske drave Hrvatske: u
kojoj e vladati jednakopravnost svih graana bez obzira
na vjersku pripadnost ili ideoloko opredjeljenje.
Drugo, da e se potivati prava ovjeka; da e se
uspostaviti politika prava; sloboda tampe, te sloboda
sastajanja i udruivanja. Da emo takoer humanim i
socijalnim poretkom urediti drutvene odnose i prava
najsiromanijih, te zajamiti rad, kao i pravednu
raspodjelu materijalnih dobara.
Odmah nakon to je zavrio Prvi svjetski kongres HNO-a
prilo se organiziranju kontinentalnih kongresa na kojima
su se biralo novo vodstvo. Za proelnika June Amerike
izabran je Lukas Jurii, potpredsjednik postaje Bla
135
Jurkovi i tajnik Mirko Bui. U Australiji Jozo Matkovi
izabran je za proelnika tog kontinenta, Pavo Gagro, Ivan
Mandi i Rade Buljibai izabrani su kao njegovi najblii
suradnici. U Kanadi Ratko Gagro postao je proelnikom, a
za njegove najblie suradnike izabrani su Nikola Jerkovi,
Nikola tokan, Abel Popovi, Boo urlin, braa Mate i
Stipe uri i drugi.
Naalost, kao i druge organizacije (HOP, HSS, Hrvatski
narodni odbor i dr.) u kojima je nakon smrti njihovih
utemeljitelja nastala kriza, i Hrvatski narodni otpor nije
mogao izbjei tu sudbinu. Prva velika kriza koja je
uzdrmala redove organizacije dogodila se u Clevelandu.
To nije bio samo sukob generacija i ideolokih razlika
izmeu stare garde, predvoene novoizabranim proelnikom
Rudolfom Eriem i njegovim istomiljenicima i bliskim
suradnicima Antom Pivcem, Ivanom Debom i drugima, i
mladih jastrebova, koje su prevodili Zvonko Bui, Vinko
Logarui, Branko ori, Ante Bevanda i drugi.
Bio je to sukob koncepta budueg rada i djelovanja HNO-a.
Nastali sukob izmeu dvije frakcije bilo je nemogue
pomiriti to iz objektivnih, to iz subjektivnih razloga.
Nerijeena situacija u Clevelandu kao i injenica da
Rudolf Eri, kao ef Glavnog stoera HNO-a, izbjegava
sazvati kontinentalni sabor za Sjevernu Ameriku, primorale
su potpredsjednika za SAD Milu Markia da sazove
kontinentalni sabor.
Na odranom saboru u Lansingu u amerikoj dravi Michigan
potkraj veljae 1971. za proelnika HNO-a
sjevernoamerikog kontinenta izabran je Zvonko Bui.
Reorganizacija i pokuaji uspostavljanja novog unutarnjeg
ustrojstva u HNO-u nakon smrti generala Luburia odvijali
su se relativno brzo, koliko su objektivne okolnosti,
poput prostornih i vremenskih razlika i materijalnih
sredstva, doputale. Tome svakako treba dodati i
najvaniji imbenik: dogaaje i uvjete koji su vladali u
Hrvatskoj, odnosno bivoj Jugoslaviji.
Razliite vrste djelatnosti i pisanje pojedinih novina u
hrvatskoj politikoj emigraciji izazvali su reakciju u
redovima Saveza komunista Hrvatske, koja se najbolje
oituje u ovom priopenju CKSK Hrvatske iz 1971. godine:
Centralni komitet SK Hrvatske na 19. sjednici, koja je
136
odrana 6. travnja ove godine, obavijeten je o raspravi u
Izvrnom birou Predsjednitva Saveza komunista
Jugoslavije, odranoj 23. oujka 1971. godine o nekim
pitanjima neprijateljske djelatnosti protiv SFR
Jugoslavije i o zakljucima, koji su na toj sjednici
doneseni.
U nastaloj raspravi na sjednici CKSK Hrvatske u kojoj je
govorilo 37 sudionika izraeno je potpuno jedinstvo u
ocjeni... da se nastoji organizirano u iroj javnosti kao
i meu lanovima komunistike partije diskvalificirati
politiko rukovodstvo SR Hrvatske irenjem klevetnike
tvrdnje o navodnoj povezanosti rukovodstva SR Hrvatske s
ustakom emigracijom, a sve to s ciljem da se izazove
politika nestabilnost, meurepublika trvenja i
nepovjerenje, da se oslabi politiko jedinstvo i otea
daljni samoupravni socijalistiki razvoj.

(Nastavlja se)
(Vjesnik, 22. listopada 2004.)


47. nastavak
Prepad na jugoslavensku ambasadu u
vedskoj
Plaeni agenti ubojice jugoslavenske tajne policije od 1967. do 1974. ubili su
vie od trideset istaknutih hrvatskih voa, te izveli velik broj atentata od kojih
mnogi, na svu sreu, nisu zavrili pogubno. To jo vie radikalizira redove
hrvatske politike emigracije. U takvoj se atmosferi organiziraju bezbrojni
prosvjedi irom svijeta, alju se peticije stranim vladama i urednitvima
novina, te radijskih i televizijskih postaja
Pie: Marin Sopta
Govornici koji su sudjelovali u raspravi na 19. sjednici
CKSK Hrvatske 6. travnja 1971. naroito su istaknuli
injenicu s kojom su se svi prisutni sloili da je
pojaana neprijateljska aktivnost iz inozemstva u
neposrednoj vezi s pojaanim otporom unitaristikih,
137
centralistikih i birokratski snaga u zemlji koje su
politiki osuene na IV. brionskom sastanku i koje,
osobito u posljednje vrijeme organizirano djeluju s ciljem
da se onemogui ili uspori daljnje jaanje samoupravnog
socijalistikog kursa u Jugoslaviji...
U raspravi je istaknuto da injenice nepobitno upuuju na
povezanost i djelovanje neprijateljski snaga svih boja iz
inozemstva s unitaristikim i birokratskim snagama u
zemlji, te na elemente meusobne podudarnosti u
inicijativi. Energino je osueno to su dezinformacije o
politikom rukovodstvu SR Hrvatske plasirane i preko nekih
organa savezne uprave.
O navodnoj povezanosti lanova CKSK Hrvatske s pojedinim
grupama hrvatske politike emigracije predsjednik Saveznog
izvrnog vijea Mitja Ribii u izjavi agenciji Tanjug,
govorei o zakljucima sjednice SIV-a odrane 23. i 24.
travnja 1971., rekao je: Sva ta neprijateljska aktivnost
slui se svim sredstvima, od teroristikih atentata u
zemlji i na naa predstavnitva u inozemstvu i
raspirivanja ovinizma meu naom ekonomskom emigracijom
do perfidnih provokacija, insinuacija i dezinformacija...
Savezno izvrno vijee zakljuilo je na svojoj sjednici da
je potrebno maksimalno pojaati nau borbu protiv svih
oblika neprijateljske djelatnosti i u tom smislu
predloilo saveznim tijelima uprave i svim republikim
izvrnim vijeima da kadrovski ojaaju slubu sigurnosti,
da stvaraju povoljnije materijalne i moralne uvjete za
njezin efikasan rad.
Paralelno s tim sjednicama u travnju 1971., pripadnici
hrvatske politike emigracije koji su se borili sa
uspostavu neovisne slobodne hrvatske drave, preteno
lanovi Hrvatskoga narodnoga otpora Miro Barei,
Anelko Brajkovi, Ante Stojanov, Marinko Lemo, Stanko
Milievi, Ivan Vujievi i Blago Mikuli, osmislili su
plan kako da uu u prostorije jugoslavenske ambasade u
vedskoj s ciljem da zarobe ambasadora, kojeg su poslije
namjeravali zamijeniti za devet Hrvata koji su zbog
politikih razloga bili zatvoreni u jugoslavenskim
zatvorima.
Zamiljeni je plan propao zbog toga to je se
jugoslavenski ambasador Vladimir Rolovi, visoki oficir
jugoslavenske tajne slube, fiziki suprotstavio
napadaima. U nastalom meteu, koji su hrvatski napadai
138
vjerodostojno opisali u hrvatskom iseljenikom tisku,
Rolovi je smrtno ranjen.
Atentatori su se predali vedskim vlastima a vodstvo
Hrvatskoga narodnoga otpora, uz svesrdnu pomo drugih
hrvatskih politikih stranaka, preuzelo je na sebe
financijsku brigu plaanja odvjetnika za njihovu obranu.
Akciju je smislio i bio njezinim glavnim organizatorom
Stipe Mikuli, proelnik HNO-a za vedsku i skandinavske
zemlje. Nekoliko godina poslije jugoslavenska tajna
policija organizira ubojstvo Stipe Mikulia.
Nakon atentata u jutarnjim satima 15. prosinca 1975. u
kojem je smrtno stradao Stipe Mikuli, vedska policija
uspjela je uhvatiti jednog od jugoslavenskih plaenih
ubojica agenta Irfana Kuburaa, koji nije znao objasniti
odakle mu 40 tisua vedskih kruna koje je policija nala
kod njega.
Pod velikim policijskim pritiskom i unakrsnim pitanjima,
Kubura je priznao da mu je Udba za uspjeno obavljen
posao obeala isplatiti honorar od 20 tisua amerikih
dolara i dati etverosobni stan u Jugoslaviji.
Plaeni ubojica puten je da slobodno napusti vedsku zbog
velikog pritiska jugoslavenskih vlasti da e prekinuti
diplomatske odnose sa vedskom. Koliko je Jugoslaviji bilo
stalo do njezina plaenoga ubojice najbolje svjedoi
podatak da je zaprijetila otkazivanjem ve najavljena
Titova posjeta vedskoj.
Slomom hrvatskog proljea i smjenom hrvatskoga
komunistikog vodstva na elu sa Savkom Dabevi Kuar,
Mikom Tripalom, Perom Pirkerom i drugima, smjenom i
zatvaranjem studentskih voa Draena Budie, Ivana
Zvonimira ika, Ante Paradika i drugih u redovima
hrvatske politike emigracije izaziva se jo vee
ogorenje i mrnja prema Jugoslaviji, zemlji u kojoj vlada
socijalizam s ljudskim licem.
Nastaloj politikoj situaciji u domovini treba dodati i
injenicu da su plaeni agenti ubojice jugoslavenske tajne
policije od 1967. do 1974. ubili vie od trideset
istaknutih hrvatskih voa i izveli velik broj atentata od
kojih mnogi, na svu sreu, nisu zavrili pogubno. To jo
vie radikalizira redove hrvatske politike emigracije. U
139
takvoj se atmosferi organiziraju bezbrojni prosvjedi irom
svijeta, alju se peticije stranim vladama i urednitvima
novina, te radijskih i televizijskih postaja.

(Nastavlja se)
(Vjesnik, 23. listopada 2004.)

48. nastavak
HNO stavlja se na raspolaganje Hrvatskom
saboru
Napokon je dolo vrijeme da spoznamo sve zablude i odbacimo sva jalova
oekivanja. Sloboda nae domovine Hrvatske ovisi jedino o nama i mi smo je
duni izboriti. Svaki je graanin Hrvatske sposoban da poneto pridonese
njezinoj slobodi i samostalnosti, svaki je duan to i uiniti, kae se u Pozivu
na dostojanstvo i slobodu, proglasu koji su objavile najutjecajnije svjetske
novine
Pie: Marin Sopta
Tri lana Hrvatskoga narodnoga otpora Rudolf Prskalo,
Tomislav Rebrina i Nikola Lisac odluuju se na radikalniji
potez: u rujnu 1972. otimaju zrakoplov u vedskom gradu
Gtteborgu i zahtijevaju od vedskih vlasti da puste na
slobodu atentatore na Rolovia.
vedske vlasti pristaju na njihove zahtjeve i otmiari s
novim putnicima, osim Stanka Milievia koji dobrovoljno
ostaje u vedskom zatvoru, odlaze u panjolsku, gdje se
predaju vlastima.
Na sudskom procesu u panjolskoj otmiari su osueni na
dugogodinje kazne zatvora, ali su brzo pomilovani i nakon
odsluenih osamnaest mjeseci puteni na slobodu. Neki od
njih odmah su otili u Paragvaj, dok su drugi ostali u
panjolskoj.
Nakon poetka srpske agresije na Hrvatsku u domovinu se
vraa Miro Barei, Ivan Vujievi, Tomislav Rebrina,
Nikola Lisac i Rudolf Prskalo. Nedugo nakon dolaska u
Hrvatsku, Miro Barei je poginuo u akciji.
140
U nastalim okolnostima HNO je odrao svoj sabor u
panjolskom gradu Valenciji 1972., na kojem je zakljueno
da je najbolje rjeenje za usklaivanje odnosa izmeu
razliiti frakcija i uspjeno djelovanje organizacije da
Mirko Bui iz Argentine bude izabran za proelnika, to
je i uinjeno. Novi sabor HNO-a odran je u studenome
1974., a na njemu je za novoga proelnika izabran Stipe
Bilandi.
S obzirom na to da je mnotvo Hrvata na privremenom radu u
Europi, a naroito u Zapadnoj Njemakoj, odlueno je da se
glasilo organizacije preseli u tu zemlju. Meutim, nakon
samo jedanaest brojeva, pod velikim jugoslavenskim
pritiskom, a da se ne bi poremetili dobri odnosi dviju
drava, zapadnonjemake vlasti donose 1976. odluku ne samo
o zabrani tiskanja novina, nego i o zabrani djelovanja
organizacije.
Te iste godine, 10. rujna, hrvatska petorka: Zvonko i
Julienne Bui, Pero Matani, Frane Peut i Slobodan
Vlai otela je avion amerike zrakoplovne linije TWA na
letu od Buffala do New Yorka. Nakon prisilna sputanja na
parikom uzletitu, hrvatska petorka odluila se predati
pod uvjetom da se njihov letak, tiskan na engleskom i
francuskom jeziku, Poziv na dostojanstvo i slobodu,
objavi na naslovnoj stranici New York Timesa.
Urednici, ne samo New York Timesa, nego i drugih
najvanijih i najutjecajnijih novina u svijetu, objavili
su taj letak u cijelosti, ime je hrvatsko pitanje
nekoliko dana okupiralo svjetsku javnost.
U letku, iza kojeg stoji Glavno sjedite Hrvatskih
osloboditeljskih snaga, napisano je:
Hrvatska je jedna Hrvata su milijuni. Hrvatski
muslimani i hrvatski katolici, hrvatski komunisti i
hrvatski nekomunisti ine danas pouzdano i nenadvladivo
zajednitvo. Hrvatska borba jest osloboditeljska
nacionalna borba, a ne ideoloka. Danas svaki Hrvat bez
obzira na kojem dijelu svijeta bio, bez obzira na osobna
politika naziranja, prijanje zablude i promaaje, eli i
hoe uspostavu svoje suverene slobodne drave Hrvatske
Borimo se za jedinstvenu nacionalnu dravu hrvatskog
naroda u kojoj e hrvatski suverenitet biti jedan,
nedjeljiv, neotuiv i nezastariv. Za nacionalne manjine
141
koje ive skupa s hrvatskim narodom u jednoj zajednici i
jednoj te istoj domovini
Pitanje Hrvatske postavljamo kao pitanje slobode, kao
pitanje novog oblika zajednitva. Hrvatska je u naim
zamislima zemlja slobodnih ljudi i pravednog drutva,
izvan svih ideolokih, politikih, gospodarskih i
vojnikih blokova, radosno susretite istoka i zapada
Udba je godinama vjeto, sustavno i smiljeno isticala i
preuveliavala znaenje pojedinih hrvatskih organizacija,
voa i pokreta, sugerirajui tako hrvatskom narodu potpunu
pasivnost u oekivanju slobode koja nikako nije dolazila.
Domovina se pouzdala u emigraciju, emigracija u domovinu,
a jedni i drugi u prijateljske narode od strane vlada,
koje su zbog svojih posebnih interesa ili pogrenih
procjena otvoreno ili prikriveno branile i odravale
nasilni jugoslavenski integritet utemeljen na srpskoj
dominaciji i imperijalistikoj prisili
Ovo su sudbonosni trenuci. Napokon je dolo vrijeme da
spoznamo sve zablude i odbacimo sva jalova oekivanja.
Sloboda nae domovine Hrvatske ovisi jedino o nama i mi
smo je duni izboriti. Svaki je graanin Hrvatske sposoban
da poneto pridonese njezinoj slobodi i samostalnosti,
svaki je duan to i uiniti. uvajui osjetljivost za
uvijek nazone neizvjesnosti, mi se ne smijemo bojati
moguih rtava i moguih promaaja, jer zaista - svaka
pogreka vrjednija je od pustoi, svaki in i rtva
vrjedniji su od obamrlosti, a mi nemamo to izgubiti osim
ropstva, na koje ne moemo i neemo pristati.
Hrvatska otmiarska petorka je, nakon predaje i sudskog
procesa u New Yorku, osuena na dugogodinje kazne
zatvora.
Uspostavom slobodne Republike Hrvatske Julienne Bui,
Pero Matani i Slobodan Vlai vratili su se nakon
izdrane kazne zatvora u domovinu, Frane Peut ostao je
ivjeti sa svojom obitelji u SAD-u, dok je Zvonko Bui
jo u zatvoru. Zbog zabrane djelovanja HNO-a u Zapadnoj
Njemakoj, ukljuujui i tiskanje glasila, vodstvo je
sazvalo izvanredni sabor koji je, u kolovozu 1977.,
ponovno odran u Valenciji. Stipe Bilandi ponovno je
izabran za proelnika HNO-a, Tomislav Kvaternik, poznat
kao Nikola tedul, izabran je za glavnoga tajnika.
142
Prihvaena su i nova ustavna i programska naela HNO-a.
Posljednja reenica u programskim naelima glasi:
Po obnovi suverene drave Hrvatske, Hrvatski narodni
otpor stavlja se na raspolaganje Hrvatskom dravnom
saboru.

(Nastavlja se)
(Vjesnik, 25. listopada 2004.)

49. nastavak
Njemaka napokon odustala od izruivanja
Hrvata
Masovna zatvaranja i procesi protiv Hrvata u Australiji i naroito protiv
lanova HNO-a 1980. i 1981. u New Yorku, Chicagu i Los Angelesu doivljeni
su u redovima hrvatske politike emigracije kao jasna poruka
zapadnodemokratskih vlada da i poslije Titove smrti one jame teritorijalni
integritet i suverenitet Jugoslavije
Pie: Marin Sopta
Zapadnonjemake su vlasti 1978. odluile izruiti
Jugoslaviji sedam Hrvata, meu njima i proelnika HNO-a
Stipu Bilandia, kojega su jugoslavenske vlasti optuile
za terorizam. Pod pritiskom njemake javnosti, Hrvata
irom svijeta i naroito akcije dvaju lanova HNO-a, Mile
Koomana i Boe Kelave, koji su silom zauzeli njemako
poslanstvo u Chicagu, Njemaka je napokon odustala od
izruivanja Hrvata, a koji su trebali biti zamijenjeni za
lanove poznate njemake anarhistike grupe Baader-
Meinhof, koji su u to vrijeme bili u Jugoslaviji.
Masovna zatvaranja i procesi protiv Hrvata u Australiji i
naroito protiv lanova HNO-a 1980. i 1981. u New Yorku,
Chicagu i Los Angelesu doivljeni su u redovima hrvatske
politike emigracije kao jasna poruka zapadnodemokratskih
vlada, osobito amerike administracije da i poslije Titove
smrti (1980.) one jame teritorijalni integritet i
suverenitet SFR Jugoslavije.
143
U tim sudskim procesima Ivan ale, Stipe Ivkoi, Nediljko
Sovulj, Franjo Ivi, Mile Marki, Ante Ljubas, Ranko
Primorac, Ilija Bagari i Vinko Logarui osueni su na
visoke kazne zatvora. Nakon uspostave suverene Republike
Hrvatske Franjo Ivi, nakon izdrane kazne, vratio se u
domovinu, gdje je nakon obavljanja dunosti u Hrvatskoj
vojsci umirovljen. Nediljko Sovulj i Vinko Logarui su
nakon teke bolesti umrli i pokopani u Hrvatskoj, Ilija
Bagari sa svojom obitelji vratio se u Hrvatsku, kao i
Mile Marki. Jedino je Ranko Primorac jo u zatvoru iz
kojeg bi trebao izai sljedee godine.
Nekoliko milijuna amerikih dolara potroeno je na
odvjetnike timove koji su branili optuene lanove
organizacije.
Vodstvo HNO-a bilo je spremno i dalje pomagati
opehrvatskim projektima u svijetu. Meu takve projekte
spada i financiranje triju meunarodnih konferencija na
sveuilitu York, koje su odrane 1983., 1985. i 1989.
godine. Na tim konferencijama s temama Hrvatski
nacionalizam i kultura u 19. i 20. stoljeu, Jugoslavija
poslije Tita i Jugoslavija u krizi, hrvatska
perspektiva, predavanja je odralo vie od sto
sveuilinih profesora i strunjaka za jugoistonu Europu
(dr. Irene Reuter i Jens Reuter sa Sudeast-Instituta u
Mnchenu, dr. Leonard Cohen iz Vancouvera, dr. George
Schphlin iz Londona, School of Economics, dr. Karl Gustav
Strhm iz Bea, dr. Peter Remet, dr. George Zaninovi, dr.
Peter Vezilich, dr. Ante uvalo, dr. Joseph Bombelles, dr.
Mate Metrovi, grof Nikolaj Tolstoj i dr.).
Pokojni sveuilini profesor Bogdan Radica, komentirajui
zavretak rada prve konferencije na kojoj je u
trodnevnom radu na kanadskom sveuilitu bilo vie od
dvije tisue sluatelja rekao je da je ovo na najvei
pothvat u emigraciji.
Jugoslavenske vlasti htjele su sprijeiti odravanje druge
konferencije s temom Jugoslavija poslije Tita, te su
poslale protestnu notu Kanadi. Odlunost rektora
sveuilita York u Torontu prof. dr. Toma Meiningera, koji
je rekao da ovo nije Beograd ili Zagreb i nitko mi nee
nareivati kakve se akademske konferencije mogu odravati
na sveuilitu, omoguila je da se konferencija odri.
Organizator te vrlo uspjele konferencije bio je Marin
Sopta.
144
U glasilu Otpor broj 3 iz 1986. zabiljeeno je: U
kanadskom gradu Torontu odran je 15. i 16. studenoga ove
godine Sabor HNO-a. Zbog samih odnosa unutar ove
najelitnije hrvatske skupine u hrvatskoj dijaspori kao i
sve ozbiljnije politike i ekonomske krize u Jugoslaviji
za ovaj sabor vladalo je veliko zanimanje. Bez ikakve
sumnje ovaj sabor jedan je od najvanijih datuma u
organizaciji HNO-a. Kao to je Sabor 1974. godine, koji je
isto tako bio odran u Torontu, donio prekretnicu u radu
ove organizacije, tako i ovaj nedavno zavreni predstavlja
jo veu. Saboru su se odazvale sve tri tadanje
frakcije. Izaslanici sa svih kontinenata jednoglasno su
izabrali novo vodstvo, za proelnika Marina Soptu, za
glavnog tajnika Ivu Jolia, a za glavnog urednika glasila
Otpor Vladu Glavaa.
Djelujui u veoma tekim uvjetima, novoizabrano vodstvo
napravilo je odmah neke zaokrete. Trai poveanje naklade
glasila na 5000 primjeraka. Organizacija je platila veliki
oglas u New York Timesu 5. prosinca 1988. Jugoslavija u
zagrljaju smrti s mrtvakim sandukom, koji je
simbolizirao Jugoslaviju i prigodnim tekstom u kojem su
dati razlozi zbog kojih e se Jugoslavija raspasti.
Oglas je imao nevjerojatan promidbeni uspjeh, jer je na
potanski pretinac HNO-a dolo vie od pet tisua pisama
predstavnika veleposlanstava, urednitava medija,
amerikih kongresnika i dr. koji su povoljno na nj
reagirali.
Reakcija pak jugoslavenske strane bila je tipino njihova,
u duhu balkanske diplomacije. Naime, tadanji direktor
Jugoslavenskog press i kulturnog kluba g. Damir Grubia
alje urednitvu otro pismo, koje ono objavljuje 17.
prosinca 1988., u kojem ga kritizira zbog toga to je
dopustilo da se objavi plaeni oglas nacistikih
terorista koji otvoreno reklamiraju i propagiraju svoj
avolski program na vaim stranicama i dre lekciju
amerikoj vladi kako da se ponaa prema suverenoj dravi.
Oglas je poinjao apelom upuenim predsjedniku SAD-a
Georgeu Bushu starijem da odbaci politiku koja jami
neovisnost, teritorijalni integritet i jedinstvo
Jugoslavije.
lanovi HNO-a bili su glavni pokretai nekoliko
inicijativa, poput organiziranja predavanja dr. Franje
Tumana 1987. na York sveuilitu, uvoenja trogodinjeg
145
programa hrvatskog jezika na istom sveuilitu 1990., gdje
je predava bio prof. Branko Franoli iz Londona, kao i
pokuaja organiziranja veere 1988. iji bi isti prihod
iao za gradnju sinagoge u Zagrebu. Tom je prigodom u
jednoj od najveih i najutjecajnijih sinagoga u Torontu
Beth Shalom, za vrijeme nedjeljne molitve pred tisuu
idovskih vjernika rabin Harvey W. Meirovich pozdravio je
hrvatsko izaslanstvo na elu s Marinom Soptom (glavnim
inicijatorom i organizatorom veere), estitajui na
inicijativi.
U prigodnoj propovijedi povukao je paralelu izmeu
idovske i hrvatske borbe za neovisnost: Hrvati imaju
malo ljubavi u svojim srcima za Jugoslaviju, zbog toga to
doivljavaju Jugoslaviju kao umjetnu tvorevinu koja im
negira, kao hrvatskim nacionalistima, pravo da ive u
neovisnoj Hrvatskoj.
HNO je prva i jedina hrvatska politika emigracija koja je
uspostavom suverene i demokratske Republike Hrvatske
svojom slubenom odlukom prestala s radom i o tome 19.
lipnja 1990. obavijestila Sabor.

(Nastavlja se)
(Vjesnik, 26. listopada 2004.)



50. nastavak
Hrvatska je danas nala svoga prvog
svjedoka i tumaa
Svrha naeg sastanka je koncentracija hrvatskih naprednih snaga, prije i
iznad svega koncentracija hrvatske rijei, stvaranje zajednikog glasila, putem
kojeg emo pokrenuti i organizirati hrvatski duh i hrvatsku miicu sa
svrhom postizanja nacionalnog osloboenja Hrvatske
Pie: Marin Sopta
146
Muenika smrt Brune Buia u Parizu, kojem je smrtna
presuda izreena odlukom tadanjega najviega
komunistikog vodstva ne samo Jugoslavije nego, naalost,
i Hrvatske, imala je velik odjek u iseljenitvu i u
domovini. Ubijen je ovjek koji je za vrijeme svoga
kratkog ivota postao za mnoge mit, ovjek koji je
odravao vezu izmeu iseljene Hrvatske i hrvatskih
rodoljuba u Hrvatskoj, naroito s ljudima okupljenim oko
dr. Franje Tumana.
Ubijen je ovjek koji je uivao neogranieno povjerenje
razliitih skupina u iseljenitvu i u Hrvatskoj. Njegovom
je smru nestao iz politikog ivota hrvatske emigracije
ovjek koji je imao veliki autoritet, voa koji nije to
htio biti niti se tako ponaao. Bui je svojim pisanjem,
svojim radom i asketskim nainom ivota u zapadnom svijetu
nametnuo svoj autoritet razliitim generacijama Hrvata
razliitih svjetonazora koji su imali zajedniki cilj, a
to je bila slobodna i suverena drava Hrvatska.
Samo nekoliko mjeseci nakon Buieve smrti glavni urednik
Hrvatske borbe, Rudolf Arapovi alje dopis uredniku
Hrvatskog lista Zlatku Markusu i urednitvu glasila Otpor
u Chicagu: ...Stanje u hrvatskoj emigraciji je vie nego
oajno... Politikom trenutku odgovarao bi i skup ljudi
oko Hrvatskog lista, Otpora, Hrvatske borbe... Svrha naeg
sastanka je koncentracija hrvatskih naprednih snaga, prije
i iznad svega koncentracija hrvatske rijei, stvaranje
zajednikog glasila, putem kojeg emo pokrenuti i
organizirati hrvatski duh i hrvatsku miicu sa svrhom
postizanja nacionalnog osloboenja Hrvatske. Koncentracija
nam je potrebna da bi hrvatska rije postala
vjerodostojnom, dakle, djelatnijom.
I stvarno, proces koji je ve prije poeo pribliavanjem
izmeu Odjeka iz Mnchena i Hrvatskog lista, a neto
kasnije Hrvatske borbe, Otpora, Pregleda iz Australije,
kao i uspostavljanje bliske suradnje s Hrvatskim tjednikom
i Hrvatskom istinom iz Australije, pridonijeli su da
Hrvatski list, na elu s urednicima Rudolfom Arapoviem i
Zlatkom Markusom, postane veoma utjecajnim glasilom koje
je postupno poelo ulaziti u vie od dvjesto sveuilinih
knjinica irom svijeta, te dolaziti u mnogo vladinih
ustanova koje su se bavile jugoslavenskim problemima.
Na sastanku urednitva i suradnika Hrvatskog lista u
vedskom gradu Lundu 1978. i 1979. donesena je tzv.
147
buievska platforma za izbore u HNV i Hrvatsku
osloboditeljsku borbu. Glavne su toke programa:
Nacionalno pomirenje; Opehrvatsko jedinstvo; Djelatna
veza domovine i izbjeglitva; Razvoj vlastitih snaga i
oslon na njih; Nadideologijska nacionalna borba;
Neutralnost u prijeporu Istoka i Zapada; Koritenje svih
primjerenih sredstava borbe.
Naalost, to je zajednika karakteristika svih politiki
emigracija pa tako i hrvatske, generacijske i ideoloke
razlike, osobni antagonizmi i, iznad svega, utjecaj
razliitih obavjetajnih slubi, kao i propagandni rat
irenjem lai i raznih dezinformacija jugoslavenskih
obavjetajnih agenata u redovima hrvatske politike
emigracije, postigli su eljeni cilj. Unutar HNV dolazi ne
samo do velike polarizacije nego i raskola.
Smjena dr. fra Dionizija Lasia, glavnoga i odgovornog
urednika Danice, veoma utjecajnog tjednika koji je izlazio
u Chicagu, zbog toga to je, meu ostalim politikim
grijesima, davao previe prostora pripadnicima hrvatskoga
proljea Franji Mikuliu, Zlatku Markusu i njihovim
istomiljenicima, samo je jedan od mnogobrojnih problema
koji na najbolji nain ilustriraju odnose koji su vladali
izmeu dva suprotna bloka u Hrvatskom narodnom vijeu.
Nezadovoljni oportunistikom i, prema njihovu miljenju,
nejasnom politikom koju su propagirali dr. Vjekoslav
Vrani, dr. fra astimir Maji, Janko Skrbin, Jaka
Kuan, Hrvoje Lun i njihovi istomiljenici, kao i
injenicom da, prema njihovu miljenju, HNV nije uspio
postati opehrvatskim reprezentativnim tijelom, Franjo
Mikuli, Zlatko Markus i Stipe Bilandi sa svojim
suradnicima i simpatizerima naputaju HNV.
U novonastalim uvjetima 23., 24. i 25. sijenja 1981.
odran je u New Yorku seminar Hrvatskog lista koji je
okupio vie od pedeset sudionika iz Australije, SAD-a,
Kanade, Njemake i vedske. Donesena je jednoglasna odluka
o utemeljenju Hrvatskoga dravotvornog pokreta. Izabran je
privremeni izvrni odbor od pet lanova (Tomislav
Kvaternik, predsjednik, Ante uto, dopredsjednik, Marijan
Gabelica, tajnik, Marin Sopta, rizniar, Zlatko Markus,
proelnik za promidbu) i nadzorni odbor od tri lana
(Drago Geoheli, Josip Kutra, Franjo Vrankovi).
148
Novonastala organizacija prihvatila je programsku
platformu donesenu u Lundu i Hrvatski list kao
najadekvatnija platforma programa i ideje Hrvatskog
dravotvornog pokreta.
Prvi sabor HDP-a odran je od 5. do 7. lipnja 1981. u
vedskom gradu Malmou. Izabrano je vodstvo HDP na elu s
Nikolom tedulom, a lanovi predsjednitva postali su
Mladen Schwartz, Dinko Dedi, Ante uto, Milan Bukain,
Marin Sopta, Janko Mijatovi i Franjo Vrankovi.
U Hrvatskom tjedniku, Otporu i naroito u Hrvatskom listu
sve se vie pie o aktualnim dogaajima u Hrvatskoj.
Objavljuju se posebni prilozi o Vladi Gotovcu, Dobroslavu
Paragi i odgovor na optubu koji je dr. Franjo Tuman dao
na glavnoj raspravi odranoj na Okrunom sudu u Zagrebu
17. 20. veljae 1981. godine.
U svom uvodniku glavni urednik Zlatko Markus napisao je:
Tumanov odgovor zagrebakom sudu hrvatski je odgovor
povijesti i svijetu. Tumanov odgovor jednom malom
tuitelju pod velikosrpskom izmom na zagrebakom
Zrinjevcu prerastao je u hrvatsku politiku Magna Chartu.
Ne, poslije Drugoga svjetskog rata, iako su mnogi
pokuali, ovako i na ovaj nain... nije jo govorio nitko
osim kardinala Stepinca. Govor dr. Franje Tumana...
lekcija je ponaanju i djelovanju za hrvatsku budunost.
Svima onima koji ele da hrvatske budunosti uope bude,
preporuujemo paljiv i skrupulozan studij argumentacije
dr. Tumana. Hrvatska je danas nala svog prvog svjedoka i
tumaa.
U to vrijeme HDP je naroito bio angairan da sprijei
izruenje Mire Bareia iz vedskog pritvora Jugoslaviji.
vedske vlasti su napokon udovoljile zahtjevima njegovih
odvjetnika zbog straha da e umrijeti u zatvorskoj eliji
gdje je ve 45 dana odbijao hranu. Ni u sluaju HDP-a
jugoslavenske vlasti ne ostaju ravnodunima nego putem
svojega plaenoga profesionalnog ubojice alju poruku.
Neuspio atentat potkraj osamdesetih godina prolog
stoljea na predsjednika HDP-a Nikolu tedula, koji je on
samo udom preivio, bio je ipak znak nemoi i panike
jugoslavenski vlasti, to e nadolazei dogaaji i
potvrditi.
Dr. Franjo Tuman, uz dr. Marka Veselicu, postao je veoma
popularan u hrvatskoj emigraciji. Zato njegov prvi posjet
149
hrvatskoj zajednici Toronta 1987. i predavanje koje je
tada odrao bez ikakve sumnje predstavlja jedan od
najvanijih ako ne i najvaniji dogaaj u ivotu Hrvata
Toronta, pa ak i cijele dijaspore. Tim susretom u
Torontu a poslije i irom svijeta poinje zavrno
poglavlje djelovanja hrvatske politike emigracije koje
zavrava meunarodnim priznavanjem suverene i demokratske
Republike Hrvatske.

(Nastavlja se)
(Vjesnik, 27. listopada 2004.)

51. nastavak
Djelovanje u korist hrvatskih nacionalnih
interesa
Hrvatsko je iseljenitvo zbog ivljenja u graanskodemokratskom okruenju
zapadnog svijeta bilo jedini dio hrvatskoga nacionalnog korpusa koji je imao
stvarne pretpostavke za djelovanje u korist hrvatskih nacionalnih interesa.
Dodatni poticaj u tom pogledu predstavljali su poslijeratni narataji hrvatskih
iseljenika koji su bili prinueni u dva velika vala napustiti Hrvatsku i
Jugoslaviju
Pie: Josip Jurevi
Hrvatsko iseljenitvo, naroito njegov doprinos uspostavi
samostalne hrvatske drave, pripada nizu iznimno vanih
tema suvremene hrvatske povijesti koje su u velikoj mjeri
znanstveno neistraene, te u hrvatskoj javnosti veoma
rijetko i neobjektivno predstavljane. Kako bi se donekle
premostila takva situacija, potrebno je uvodno istaknuti
nekoliko injenica.
Hrvatska pripada skupini europskih zemalja iz kojih se
tijekom cijelog 20. stoljea dogaao proces iseljavanja.
Tako je iseljavanje jedno od glavnih obiljeja hrvatske
povijesti 20. stoljea.
Iseljavanje iz Hrvatske dogaalo se pod izravnim ili
posrednim pritiskom nepovoljnih politikih uvjeta u
150
domovini, a iseljeniki valovi bili su usmjereni zapadnom
svijetu koji je bio politiki stabilniji i gospodarski
razvijeniji.
Budui da je velika veina iseljenih Hrvata odlazila iz
domovine protivno svojim osjeajima, eljama i
vrijednosnim nazorima, razumljivo je to su nastojali
zadrati svakovrsnu povezanost s domovinom. To se
najjednostavnije moe prepoznati u organiziranim oblicima
drutvenoga, kulturnoga, vjerskoga i politikog
iseljenikog ivota koji se temeljio na hrvatskom
nacionalnom identitetu.
No organizirani hrvatski iseljeniki ivot je osim
njegovanja identiteta i uspomena imao i svrhu izravnog i
to intenzivnijeg djelovanja na promjenu stanja u
domovini. Tako su i nepolitike organizacije hrvatskog
iseljenitva svoje glavne snage esto usmjeravale na
postizanje politikih uinaka u domovini.
U razdobljima do 1945. politike koncepcije koje su u
hrvatskom iseljenitvu zastupane u vezi s hrvatskim
pitanjem idejno su i organizacijski slijedile, odnosno
oponaale okvire koji su nastali i postojali u domovini.
Tako se i u hrvatskom iseljenitvu u prvoj polovici 20.
stoljea raspon koncepcija kretao od zagovaranja hrvatske
dravne samostalnosti do zagovaranja potpuna utapanja
hrvatske dravnosti (pa ak hrvatskog etnikog i
nacionalnog identiteta) u irim dravnim tvorevinama.
Posebno je znakovito istaknuti kako se u 20. stoljeu niti
jedan prijelomni dravnopolitiki dogaaj na hrvatskim
prostorima nije dogodio bez bitnog sudjelovanja hrvatskog
iseljenitva. O tome razvidno svjedoe slijedee
injenice. U zavrnim pripremam za ulazak Hrvatske u prvu
Jugoslaviju jedan od glavnih aktera bio je Jugoslavenski
odbor koji su u iseljenitvu ustrojili hrvatski politiari
(Ante Trumbi, Frano Supilo, Hinko Hinkovi, Ivan
Metrovi i dr.), a cjelokupno djelovanje Jugoslavenskog
odbora financirale su hrvatske iseljenike organizacije iz
June Amerike.
Komunistika partija Jugoslavije (KPJ) i Ustaki pokret
bili su glavni nositelji promjena i dogaanja na hrvatskim
prostorima u razdoblju Drugog svjetskog rata (1941.
1945.). KPJ je od kraja 1920. na podruju Hrvatske (i prve
Jugoslavije) mogla djelovati samo ilegalno te je njeno
151
rukovodstvo do pred sam rat uglavnom boravilo i odravalo
partijske kongrese i konferencije u iseljenitvu; od
Moskve do Pariza. Isto tako, elnitvo Ustakog pokreta
(Ante Paveli, Branimir Jeli i dr.) je neposredno nakon
osnivanja organizacije u Hrvatskoj otilo u iseljenitvo
(1929.) te se pokret dalje ustrojavao u zapadnoeuropskim
dravama i na amerikim kontinentima, a meuratno
djelovanje u Hrvatskoj (i Jugoslaviji) bilo mu je
ilegalno.
Za in meunarodnog priznanja nove jugoslavenske
(komunistike) vlasti (poetak oujka 1945.) kljuni su,
meu ostalim, bili pregovori Tita i Ivana ubaia, tada
iseljenoga hrvatskog HSS-ovca koji je u predratnim
godinama bio ban Banovine Hrvatske.
Tijekom rata ubai se i u javnim istupima postupno
pribliavao jugoslavenskim komunistima te je pored drugih
osoba i organizacija (primjerice, Hrvatske sekcije unutar
Komunistike partije SAD-a) utjecao na poveavanje
materijalne i lobistike potpore koju su jugoslavenskoj
komunistiko-partizanskoj strukturi davali ameriki
Hrvati.
Prema tome, ritam praktinoga politikog dogaanja,
teorija, dvojbi i zabluda u domovini usporedno se odvijao
i u hrvatskom iseljenitvu. No ta usporednost nije se
odnosila samo na politiku razinu do 1945., nego
cjelokupno kulturoloko djelovanje hrvatskog iseljenitva
i golema materijalna pomo koja je kontinuirano u
razliitim oblicima iz iseljenitva stizala u domovinu
tijekom cijelog 20. stoljea, svjedoe o dubokoj
povezanosti domovinske i iseljene Hrvatske.
Osim spomenutih razloga, koritenje naziva iseljena
Hrvatska temelji se i na procjenama strunjaka, prema
kojima danas diljem svijeta ivi od etiri do pet milijuna
iseljenih Hrvata i njihovih potomaka koji su ouvali
obiljeja hrvatskoga nacionalnog identiteta.
Na temelju ukratko naznaenoga povijesnog konteksta lake
je prepoznati znaenje koje je hrvatsko iseljenitvo imalo
za cijeli hrvatski nacionalni korpus od 1945. do 1990. U
tom razdoblju Hrvatska je bila dio Jugoslavije kojom je
upravljao totalitarni komunistiki reim koji je imao
potpuni monopol nad svim oblicima drutvenoga i dravnog
ivota.
152
Vodstvo KPJ/SKJ je svim oblicima represije onemoguavalo
artikulaciju drutvenih interesa koji nisu pripadali
centraliziranom partijskom okviru, te su tako u Hrvatskoj
ostajali nerjeavani nacionalni, socijalni, kulturni,
gospodarski, sindikalni i drugi naslijeeni i novonastali
problemi.
U takvim, izrazito nepovoljnim okolnostima koje su
prevladavale u Hrvatskoj, hrvatsko je iseljenitvo zbog
ivljenja u graanskodemokratskom okruenju zapadnog
svijeta bilo jedini dio hrvatskog nacionalnog korpusa
koji je imao stvarne pretpostavke za djelovanje u korist
hrvatskih nacionalnih interesa. Dodatni poticaj u tom
pogledu predstavljali su poslijeratni narataji hrvatskih
iseljenika koji su bili prinueni u dva velika vala
napustiti Hrvatsku i Jugoslaviju.
Prvi val iseljavanja dogodio se neposredno nakon zavretka
rata, kad je pred komunistikom represijom veliki broj
hrvatskih civila i vojnika uspio izbjei u zapadni svijet.
Drugi iseljeniki val iz Hrvatske pokrenuo se sredinom
ezdesetih godina prolog stoljea, jer je jugoslavenski
reim bio prinuen otvoriti granice zbog neuspjenosti
svoga upravljakog modela i nastaloga socijalnog
nezadovoljstva koje se nastojalo ublaavati masovnim
odlascima stanovnitva na tzv. privremeni rad u
inozemstvo.
Tako je u hrvatsko iseljenitvo doao mladi narataj koji
je brzo postajao nositeljem hrvatskoga svekolikog
drutvenog ivota u iseljenoj Hrvatskoj.

(Nastavlja se)
(Vjesnik, 28. listopada 2004.)






153
52. nastavak
Neistinite i iskrivljene slike o hrvatskom
iseljenitvu
Jugoslavenski je komunistiki reim u iseljenoj Hrvatskoj prepoznao jednu od
glavnih opasnosti za svoj opstanak. Stoga je ve u poratnim godinama zapoeo
mnogostruke djelatnosti na neutralizaciji i razbijanju potencijala hrvatskog
iseljenitva. Dugotrajnost, intenzitet, raznovrsnost i sustavnost tog djelovanja
jugoslavenskog reima opravdano se moe nazvati ratom protiv hrvatskog
iseljenitva
Pie: Josip jurevi
Prema procjenama strunjaka, u dva spomenuta iseljenika
vala iz Hrvatske se nakon Drugoga svjetskog rata iselilo
priblino milijun osoba. Oni su se ukljuivali u
organizacijske oblike hrvatskog iseljenikog ivota koji
su postojali i u prijanjim razdobljima, ali su osnivali i
veliki broj novih organizacija.
Temeljna svrha cjelokupnog hrvatskog iseljenikog ivota i
nadalje je bila usmjerena na promjenu stanja u domovini.
Zbog toga su i gotovo sve iseljenike organizacije kojima
temeljna djelatnost nije bila politika ipak bile bitno
proete politikom u idejnom i djelatnom pogledu. Meutim,
za razliku od ranijih razdoblja, poslijeratni organizirani
ivot iseljene Hrvatske bio je prinuen prestati oponaati
(idejno, koncepcijski i praktiki) domovinski model, jer
je komunistiki reim u domovini onemoguio temeljne
slobode i bilo koji oblik pluralnosti.
Tako je iseljenitvo bilo jedini dio hrvatskog nacionalnog
korpusa koji je nastavio njegovati identitetsku nacionalnu
batinu te je razvijati na nain i u oblicima koji su
postojali u graanski ureenom zapadnom svijetu. O svemu
tome se moe doznati iz temama i koliinom golemog
izdavakog opusa koji je nastao u iseljenoj Hrvatskoj.
Ta je injenica jednostavno prepoznatljiva i kratkim
promatranjem politikog dijela hrvatskoga iseljenikog
ivota, u kojem se dogaalo ideoloko i organizacijsko
viestranaje. Jedini opi konsenzus meu politikim
organizacijama i skupinama u iseljenoj Hrvatskoj bio je u
tome to su svi smatrali kako se radi optimalnog razvoja
154
hrvatske nacije mora uspostaviti samostalna hrvatska
drava. Zanimljivo je i povijesno pouno istaknuti kako je
to motrite posljednji prihvatio HSS, i to tek nakon smrti
svog dugogodinjeg elnika Vladka Maeka.
Prema tome, glavno odreenje politikoga, ali i
cjelokupnoga organiziranog ivota u iseljenoj Hrvatskoj
imalo je jasno osvijetenu svrhu stvarati ozraje,
njegovati nadu i praktinopolitiki djelovati na programu
hrvatske dravotvornosti. To nije bila puka ideja, jer je
hrvatsko iseljenitvo svojom brojnou i svekolikim
materijalnim i organizacijskim potencijalima predstavljalo
snagu koja je bitno utjecala na ostvarivanje tog cilja.
Taj brojani i kvalitativni potencijal hrvatskog
iseljenitva veoma je rano i tono procijenio
jugoslavenski komunistiki reim, koji je u iseljenoj
Hrvatskoj prepoznao jednu od glavnih opasnosti za svoj
opstanak. Stoga je komunistika Jugoslavija ve u poratnim
godinama zapoela mnogostruke djelatnosti na
neutralizaciji i razbijanju potencijala hrvatskog
iseljenitva. Dugotrajnost, intenzitet, raznovrsnost i
sustavnost tog djelovanja jugoslavenskog reima opravdano
se moe nazvati ratom protiv hrvatskog iseljenitva.
Posebni dijelovi jugoslavenskoga vojnoga i policijskog
sustava provodili su u dravama zapadnog svijeta oruane
akcije protiv iseljenika i njihove imovine, a
primjenjivana su i djelovanja koja pripadaju posebnim
oblicima rata; pijunaa, infiltracija, prislukivanje,
praenje kidnapiranje, potkupljivanje, inscenacije,
propaganda, psiholoke operacije itd. Prema dosad
raspoloivim podacima, u razdoblju od 1946. do 1989.
jugoslavenski reim je u zapadnom svijetu ubio 77
hrvatskih politikih iseljenika, poinio 24 atentata s
tekim ranjavanjem, tri otmice i etiri neuspjela pokuaja
otmice.
Osim toga, u djelovanja protiv hrvatskih iseljenika bili
su ukljueni dijelovi niza drugih jugoslavenskih
institucija, primjerice, ministarstva vanjskih poslova,
prosvjete i kulture, te mediji, izdavatvo, dravna
statistika itd.
No najtrajnije negativne posljedice, koje su u velikoj
mjeri nazone i danas, ostavila su sloena djelovanja
jugoslavenskog reima koja su imala svrhu u identitetskom
155
i komunikacijskom razdvajanju domovine i iseljene
Hrvatske, jer je bilo razvidno da se tako najuinkovitije
moe sputavati ostvarivanje hrvatskih nacionalnih
interesa. Tako su, meu ostalim, u cjelokupnom javnom
ivotu (mediji, kultura, obrazovanje) u Hrvatskoj i
Jugoslaviji sustavno stvarane neistinite i iskrivljene
slike o hrvatskom iseljenitvu.
Ti neutemeljeni stereotipi mogu se pojednostavljeno
prikazati u dva osnovna oblika.
Prvo, iseljeni Hrvati su u Jugoslaviji prikazivani kao
politiki ekstremisti prema pojednostavljenoj polarizaciji
iz Drugog svjetskog rata. pa su ak su i iseljeni Hrvati
koji su roeni nakon rata nazivani neprijateljskom
faistikom emigracijom. O neutemeljenosti tog stereotipa
razvidno svjedoi podatak da su sve politike organizacije
hrvatskog iseljenitva programima i djelovanjem bile
sukladne zakonima i politikim standardima graanskih
drava u kojima su osnovane.
Drugi stereotip je iseljene Hrvate zbirno prikazivao kao
dio populacije koji je bio poslovno manje sposoban te je
navodno zbog toga morao otii trbuhom za kruhom.
Preuivala se istina da je velika veina hrvatskih
iseljenika uspjeno radila i poslovala u trinim uvjetima
zapadnog svijeta, te da su svojim zaradama izdravali i
dijelove svojih obitelji u domovini, a deviznim doznakama
osjetno popravljali jugoslavensku dravnu bilancu.
Tako se, s oba stereotipa nastojalo hrvatsko iseljenitvo
predstaviti u domovini nepoeljnim u politikom i
gospodarskom smislu. No sudbinska povezanost hrvatskog
iseljenitva s domovinom imala je duboke povijesne,
interesne i emotivne korijene, te se unato zaprekama
ostvarivala, jer je to bio izbor i odluka iseljene
Hrvatske. S tog motrita treba promatrati i golem prinos
koji je hrvatsko iseljenitvo, osamdesetih i devedesetih
godina 20. stoljea, imalo u procesu nastanka samostalne
drave Republike Hrvatske i njenoj obrani od srbijanske
oruane agresije.

(Nastavlja se)
(Vjesnik, 29. listopada 2004.)

156


53. svretak
Solidarnost iseljenitva s domovinom
dosegnula vrhunac
Hrvatsko iseljenitvo raspolae materijalnim, svjetonazorskim, vrijednosnim i
upravljakim bogatstvom i znanjem koje nedostaje Hrvatskoj. Odnosno
iseljena Hrvatska je dio hrvatskoga nacionalnog korpusa koji je integralni dio
zapadnog svijeta kojem se domovinska Hrvatska u svakom pogledu
najbezbolnije moe prikljuiti posredovanjem iseljene Hrvatske
Pie: Josip jurevi
Nekoliko desetljea kontinuiranoga i intenzivnoga
dravotvornog djelovanja u iseljenoj Hrvatskoj rezultiralo
je politikom zrelou hrvatskog iseljenitva kao
zajednice koja je bila potpuno pripremljena za aktivno
sudjelovanje u velikim povijesnim promjenama koje su se
potkraj osamdesetih godina dvadesetog stoljea poele sve
ubrzanije dogaati u istonoj Europi i na hrvatskim
prostorima. To je za hrvatsku naciju bilo iznimno vano,
jer na prostoru komunistike Jugoslavije nisu bila mogua
organizirana i sustavna djelovanja koja bi domovinski dio
hrvatske nacije uinila institucijski i politiki
spremnima za prijelomna vremena.
Tako su u iseljenoj Hrvatskoj osamdesetih godina
dvadesetog stoljea ve bili oblikovani politiki
programi, organiziranost, djelovanja, materijalni resursi
i nedvojbena kolektivna samosvijest za stvaranje
samostalne hrvatske drave.
U Hrvatskoj je istodobno u velike veine graana postojala
golema tenja, volja i elja za promjenama, ali ona nije
imala organizacijski strukturirane ni ciljeve, ni
institucije niti materijalne resurse, jer je to bilo pod
nadzorom jugoslavenskih komunistikih struktura. Takva se
situacija nedvojbeno oitovala u nainu nastanka i
djelovanja graanskih politikih stranaka u Hrvatskoj,
koje su namjesto profiliranih programa i stranake
organizacije raspolagale kratkim parolama te uglavnom
stihijskim primanjem i djelovanjem lanstva.
157
U takvoj situaciji, veina je novih stranaka imala gotovo
istu retoriku, no uvjerljivu pobjedu na prvim
viestranakim izborima postigla je stranka-pokret (HDZ)
koja je u iseljenoj Hrvatskoj uspjela prikupiti golemu
koliinu povjerenja a s time i novanih sredstava za sve
oblike predizborne promidbe i organizacijsko osvajanje
prostora.
Zanimljivo je da je i niz drugih stranaka (HDS, HSS, HSP
itd.) u iseljenitvu prepoznao i potraio s daleko manje
uspjeha kljuan izvor novca koji je bio nuan za izbornu
pobjedu. Hrvatskoj javnosti su iz tog razdoblja ostale
nepoznate mnoge injenice koje u iseljenoj Hrvatskoj
postoje u obliku rauna, dokumenata, tiskanih napisa te
video, foto i tonskih zapisa. A sve skupa svjedoi o
golemom novanom prilogu koji je hrvatsko iseljenitvo
uloilo u nastanak hrvatske graanske demokracije i
samostalne hrvatske drave.
Kad je balvan revolucijom (17. kolovoza 1990. ) poela
srbijanska oruana agresija na Republiku Hrvatsku u
hrvatskom iseljenitvu je poistovjeivanje i solidarnost s
domovinom dosegnula vrhunac kao nikad u dotadanjoj
povijesti. Zbirna veliina pomoi koja je tada iz
iseljenitva upuivana Hrvatskoj moe se samo kvalitativno
opisati, i to kao doprinos koji je nedvojbeno dokazao kako
su domovinska i iseljena Hrvatska jedan nacionalni korpus.
Analitiki, pomo iseljene Hrvatske sastojala se od
nekoliko osnovnih oblika: novana, humanitarna, oruana i
lobistika, te dragovoljaka, kojom se mnotvo iseljenih
Hrvata izravno i samopozvano ukljuio u hrvatski
Domovinski rat. U hrvatskoj javnosti se o razmjerima
novane pomoi iz iseljenitva doznaje samo u rijetkim
prigodama kad se spominju afere sa spornim raunima kroz
koje su prolazile stotine milijuna dolara.
Isto tako je i s humanitarnom i oruanom pomoi koje se
nijednom nisu pokuale institucijski izraunati ili
procijeniti. Lobistika pomo iseljene Hrvatske sastojala
se od razliitih prezentacija kojima se svjetska javnost
upoznavala sa stvarnima dogaanjem u Hrvatskoj te od
javnih i neslubenih utjecanja na mone meunarodne osobe,
institucije i drave radi priznavanja hrvatske drave.
Razmjere izravnog ukljuivanja iseljenih Hrvata u oruanu
obranu Republike Hrvatske ponajbolje ilustrira podatak
kako su, od poetka srbijanske oruane agresije, na svim
158
bojitima u Hrvatskoj bili i dragovoljci iz iseljenitva.
Ulogu iseljene Hrvatske posebno prepoznatljivo simbolizira
niz hrvatskih iseljenika koji su generalske, te asnike i
doasnike inove Hrvatske vojske zasluili u oruanoj
obrani hrvatske drave.
Meutim, unato naznaenoga, institucije hrvatske drave i
drutvenog ivota sustavno izbjegavaju objektivno
valorizirati i predstaviti ulogu hrvatskog iseljenitva u
suvremenoj hrvatskoj povijesti, te ukljuiti goleme
hrvatske iseljenike potencijale u razvoj hrvatskog
drutva.
Razlozi negativnog odnosa prema iseljenitvu svoje ope
ishodite imaju u tzv. tranzicijskom procesu kojim se
neuspjeni jugoslavenski totalitarni upravljaki model s
idejnim, institucijskim i kadrovskim strukturama u
velikoj mjeri uspio zadrati i u formalno demokratskom
okviru samostalne hrvatske drave.
Zbog toga nositelji moi u Hrvatskoj i danas hrvatsko
iseljenitvo doivljavaju i javno predstavljaju u
negativnom kontekstu prema stereotipima iz jugoslavenskog
razdoblja, te se na sve naine praktiki suprotstavljaju
integracijskom procesu izmeu domovinske i iseljene
Hrvatske za koju integraciju postoje jasne pretpostavke i
interesi. Pretpostavke su postojanje samostalne hrvatske
drave i njen geopolitiki povratak u zapadni
civilizacijski krug koji je graanski utemeljen. Iz toga
proizlaze i konkretni politiki, gospodarski i kulturni
interesi Hrvatske.
Objektivno gledajui, taj integracijski proces bi daleko
vie koristio domovini, jer hrvatsko iseljenitvo ima
iskustveni kontinuitet ivljenja unutar zapadne
civilizacije, za razliku od domovine koja je pola stoljea
(ili ak sedamdeset godina) bila iz njega uglavnom
iskljuena.
Prema tome, hrvatsko iseljenitvo raspolae materijalnim,
svjetonazorskim, vrijednosnim i upravljakim bogatstvom i
znanjem koje nedostaje Hrvatskoj. Odnosno iseljena
Hrvatska je dio hrvatskoga nacionalnog korpusa koji je
integralni dio zapadnog svijeta kojem se domovinska
Hrvatska u svakom pogledu najbezbolnije moe prikljuiti
posredovanjem iseljene Hrvatske.

159
(Svretak)

(Vjesnik, 30. listopada 2004.)