Euripid - Helena

Euripid
Helena
LICA:
Dioskuri, Kastor i Poluks, braa Helenina.
Helena, ki Tindarova.
Menelaj, mu njezin, brat Agamemnonov.
Teoklimen, sin Protejev, kralj egipatski.
Teonoja, sestra njegova.
Teukar, sin Telamonov, s otoka Salamine.
Glasnik.
Starica.
Zbor, zarobljene ene iz Helade.
IN PRVI.
Kraljevski dvor na otoku Faru. Do dvora je grobnica Protejeva.
Helena.
To Nila vali djevianski, isti su; 1)
On mjesto kaplje s neba poji Egipat
Ta polja, bijeli kada rastopi se snijeg. 2)
A Protej za ivota zemlji bjee kralj;
Far otok bjee stan mu, kruna Egipat.
Od vila morskih s jednom on se oeni
Sa Psamatom, kad ona pusti Eaka. 3)
I dvoje djece rodi dvoru ovome:
Teoklimena 4) mladia ime kae mu,
Sav vijek da tuje bogove i Idu jo,
Ker plemenitu, majke zlato, dijete jo
Dok bjee; a kad do udaje odraste,
Teonojom 5) prozovu je, jer ona zna
Boansku volju sadanju i buduu;
To na dar primi od pradjeda Nereja.
A meni otadbinom slavna Sparta je,
A otac Tindar; pa i priu pria svijet,
Do majke moje Lede da doletje Zeus,
A oblikom se stvori ptica labud on;
Page 1
Euripid - Helena
Njeg orle 6) vitla, a on bjei, kradom slast
Na krilu nae, ako pria nije la.
Ja Helena se zovem, kakav trpim jad,
To sad u kazat. Rad: ljepote bo'ce tri
U peinu na Idu stigle k Parisu,
Da Hera, Kipranka i Djeva, 7) Zeusa ki,
A htjele, sud o licu da im otkroji.
I ljepotu mi, ako izvor zlu je lijep,
Aleksandru 8) obree, 9) njemu dat e me.
I pobijedi. Na Idi Paris pusti tor,
U Spartu doe, za se da me nasnubi.
A Hera ljuta, to prvenstva ne dobi,
Aleksandru o braku mom otpirnu san
I ne da mene; iv od zraka stvori lik
Na mene nalik, sinu kralja Prijama
Njeg preda. A on luda misli: ima me,
A nema. Pored te ti bijede, nevolje
Jo drugi javie se snovi Zeusovi;
On zemlji helenskoj i bijednoj Frigiji
Rat polje, majci Zemlji da olaka trh,
Da ove vreve, mnotva ljudi rijei je
I helenskog junaka prvog proslavi.
U boju frigijskome bijah, al' ne ja,
Ve ime moje koplju helenskome dar.
A mene maglom zavi Hermo, u zrak me
Visoko die ta Zeus ne zapusti me
I evo Proteju me u dom smjesti on,
Menelaju nek brani krevet uva ist;
Ta za najtreznijeg smrtnika dri ga.
I ja sam ovdje, a moj vojno nesretni
Odasvud skupi vojsku, radi otmice
On goni za mnom, Troji krenu pod kule.
Rad mene due mnoge izginue ve
Na vodi na Skamandru. A ja nesretna
Sva prokleta sam, dre: mua izdah svog
I silni ovaj zavrgoh Helenma rat.
Pa to jo ivim? Bog mi Hermo objavi,
U slavnom Sparte dolu da u s muem jo
Prebivat, on e saznat, da u Ilij ja
Ne pooh. To bog ree, da s' ne odam kom.
Dok Protej ovog sunca svjetlost gledae,
Ni otkud prosca! Kad ga pokri groba mrak,
Sin pokojnikov snubi mene silom svom.
Al' kako tujem, cijenim prvog mua svog,
Gle Proteju sad padam na grob, molim se,
Da muu mome titi, uva moj mi brak,
Page 2
Euripid - Helena
Pa ako ve mi ime rug je Heladi,
A ono tijela bar nek ljaga ne kalja.
(Dolazi Teukar.)
HELENA. TEUKAR.
Teukar.
Tko u tom tvrdom dvoru ovdje ima vlast?
Ta na oko je Pluta 10) samog dostojan,
Gle kraljevski su zidi, vijenac 11) krasi dom.
(Opazi Helenu.)
Ha!
O bozi! Koga vidim? enski vidim lik,
Ubicu mrsku, mene i Ahejce sve
to ubi! Bozi zatrli te, Heleni
Kad 'vako slii! Na tuoj da zemlji ja
Ne stojim, ode s ove strijele sigurne 12)
Sve u slast tome liku keri Zeusove!
Helena.
A to se, jadni, tko si, da si odvraa
I na me mrzi radi one nesree?
Teukar.
Zaslijepjeh! Gnjevu odve uzdu pustih ja,
Ta Zeusovu ti ker sva mrzi Helada.
Oprosti, gospo, radi rijei mojijeh!
Helena.
A tko si ? Otkud stie kraju ovome ?
Teukar.
Od bijednih Ahejaca, gospo, jedan sam.
Helena.
Tad nije udo, mrzi li na Helenu.
Page 3
Euripid - Helena
Al' tko si? Otkle? Kako tebe treba zvat?
Teukar.
Ta Teukar mi je ime, a moj otac je
Telamon, Salamina dom je, zaviaj.
Helena.
Pa to se svrati amo poljma nilskijem?
Teukar.
Iz otadbine svoje bjeim, prognan sam.
Helena.
Eh, jadan li si! Tko te izgna iz doma?
Teukar.
Telamon otac! A tko moe drai bit?
Helena.
A zato ? Tu zacijelo bit e nesree.
Teukar.
Smrt brata Ajanta pod Trojom ubi me!
Helena.
A kako? Valj'da s maa tvoga ne skona?
Teukar.
Sam sebe ubi, skokom skoi na svoj ma.
Helena.
Poludje l'? Tko e pametan uinit to?
Teukar.
A zna li porod Pelejev Ahileja?
Page 4
Euripid - Helena
Helena.
U prosce ujem jednom doe Heleni.
Teukar.
Spor rad odore druzim' mrtav ostavi.
Helena.
A kako otud Ajantu se rodi zlo?
Teukar.
Tu odoru kad drugi 13) dobi, skona se!
Helena.
Pa i ti strada s onog jada njegova?
Teukar.
Da, jer ti s njime skupa rtvom ne padoh. 14)
Helena.
Pod Trojom, gradom, slavnim, strance, bjee ti?
Teukar.
Razorih je, a propast naoh s njome sam.
Helena.
Zar planu vee? Zar je prodrije vatre ar?
Teukar.
Ni traga kakva vie zidma nema sad.
Helena.
Ti smrt si Frianima, jadna Helena!
Teukar.
Page 5
Euripid - Helena
Al' i Ahejcim'! Nesrea se teka zbi.
Helena.
A kako dugo raskopan je vee grad?
Teukar.
Od neko sedam ljeta zavri se krug.
Helena.
A kol'ko vremena pod Trojom bjeste vi?
Teukar.
Mjeseci puno, punih deset godina!
Helena.
I ena Spartanska vam ruku dopade?
Teukar.
Menelaj, za kosu je zgrabi, povede.
Helena.
Ti vidje nesretnicu? Ili samo u?
Teukar.
Ko tebe to ba tako oma gledam sad.
Helena.
Al' paz'te, moda boja bjee opsjena!
Teukar.
O neem drugom zbori, o njoj vie ne!
Helena.
Pa tako stalno vjerujete tlapnji toj?
Page 6
Euripid - Helena
Teukar.
Sam oma vidjeti, jo u duhu gledam ja.
Helena.
Sa enom je li ve Menelaj kod kue?
Teukar.
U Argu nije niti na Euroti jo.
Helena.
Aj, aj! Zlo ree onom, kome zbori zlo.
Teukar.
Sa enom nesta njega, tako pria svijet.
Helena.
Ne poli pravcem istijem Argivci svi?
Teukar.
Ma jesu, al' oluja baci kuda kog.
Helena.
Na kojim lema vode slane plovili?
Teukar.
Sred Egejskoga mora prolazili ba.
Helena.
I nitko ne zna, da l' Menelaj prista gdje?
Teukar.
Ba nitko, mrtva kau ga u Heladi.
Helena.
Page 7
Euripid - Helena
Oh propadosmo! ivi l' Testijeva ki? 15)
Teukar.
Zar Ledu misli? Ode ona, izdahnu.
Helena.
Sramota Helenina da ne ubi je?
Teukar.
Pa kau, zamkom plemeniti stegnu vrat.
Helena.
A ive l' Tindarovi sini ili ne? 16)
Teukar.
I mrtvi su i nijesu. ire s' glasa dva.
Helena.
A koji bolji je? Oh jada, jadna ja!
Teukar.
Pa zvjezdani', kau, stvorie se, bozi su.
Helena.
To lijepo ree. Onaj drugi kakav je?
Teukar.
Rad sestre, kau, maem ivot skonali.
Al' dosta rijei! Dvaput stenjat ne marim.
A zato dooh amo dvoru kraljevskom?
Teonoju bih proroicu vidjet rad,
Pomozi, da mi ona kae, proree,
Na Kipar otok kako sretno stigo bih
Razapev krilo 17) lai; ondje u se ja
Naselit to Apolon ree, sijelo u
Salaminom krstit po otoku, domu svom.
Page 8
Euripid - Helena
Helena.
Put sam e, strance, tebe vodit, a ti bje',
Kraj ovaj pusti, dok jo sinak Protejev,
to zemljom vlada, ne spazi te, ode ba
Sa vjernim psima u lov, divlja da kolje.
Helena gosta, kod zatee, ubija;
Pa zato nemoj trait, da upozna ga,
A ja u utjet, kakva korist, da kaem?
Teukar.
Ti dobro ree, gospoo! A bozi ti
Tu ljubav tvoju plemenitu platili!
Dodue tijelo ti je slino Heleni,
Al' srce nije, ve je sasvim drukije.
Oh, grdno propala! Euroti na vodu
Ne dola! A ti, gospo, sretna bila vijek!
(Otide.)
HELENA. Domala Zbor.
Helena.
U groznu oborena sudbinu u nevolju groznu
Kako da preturim alost?
Il' zapijevku kakvu da zanem?
Suzom da, cvilom il' bolom je zainim? Ah, ah!
Krilatice mlade vi,
Zemlje keri, djevice,
Sirene! Da mi doete,
Gdje plaem, s frulom libijskom,
Sviralama! Ao, suze suzama,
Boli bolma bile odziv mojijem,
Pjesma vaa odjek pjevu mom!
Persefona, de skladan polji zbor,
Plaidruga meni,
Zbor grobni, grobni, da od mene primi sad
U dvoru mranom darak mili suze, pjesmu
Za due mrtve, propale!
Zbor.
Ba na vodi sinjoj bjeh,
Page 9
Euripid - Helena
Na travici rudastoj,
Na sunca zrakam' zlatnijem
Ja sunah halje bagrene
Med zelenim mladim raem trstikom.
Tuno onda jeknu glasa jek,
uh ga, bolna bjee zapijevka,
I uz cvil, jecanje se rijei orile,
Ko vila to vodena
U gori za bjeguncem tui turobno,
A peine duboke glasnom jekom jee
Ah, boga Pana nevjerom.
Helena.
Jao, jao!
Ti, plijene lae barbarske, 18)
Oj djeve Helenke!
Ahejac brodar
Ba osvanu osvanu, suze mi na suze donese.
Ilij javi sruen je,
Plam ljuta ognja prodrije ga
Rad mene ja ubica sam!
Rad jadnog imena mi mog!
A Leda nae smrt
U zamci, s konopca;
Bol sramota moja nagna je.
A mua moga morem lutae
Uh nesta, ode netragom!
I dvije doma moga dike
Blizanci Kastor i brat, jedna krv,
Bez traga bez traga igrite ostavie konjsko
I trkalite, mladih muku,
Na Euroti aem obrasloj.
Zbor.
Aj, aj! Aj, aj!
Oh teke, gospo, nesree
I udesa ti tvog!
Kob neka kobna
Ah dopade dopade tebe, kad s majkom te rodi Zeus,
Sjajan s neba sletje on,
Bijel ko snijeg, s krilma labuim.
A koje minu tebe zlo?
A koji ne pretrpje jad?
I majka ode ti,
Page 10
Euripid - Helena
A srea ne cvate
Zeusa djeci miloj dvojcima;
Ti mi otadbine ne vidi,
A gradma glas se pronosi,
Zagrljaju barbarskome
On predaje te, asna gospoo.
A mu u valima, u moru tone, gubi ivot!
I nikad ve veselit ne e
Oca dvor ni Mjedne Gospe dom! 19)
Helena.
Uh! Tko od Friana
Il' tko iz nae zemlje helenske
Usijee jelu Troji suza vir?
Kobni od nje sklopi un
Sin kralja Prijama
Pa barbarskijem veslom pljusnu, zaplovi
I ognjitu mi stie mom,
Krasoti nesretnoj,
Braka moga da se dostane.
I podmukla ubica stie Kipranka,
Danajcim' nose smrt i djeci Prijamovoj.
Hude l' sree jadna ja!
Al' ljuba Zeusova,
Da, Hera sveta s prijestola tad zlatnog
Brzonogoga polje sina Majina, 20)
U krilo ba sam brala zelen ruin list,
Ateni, Gospi Mjednoj, da ponesem;
On pograbi me, zrakom odnese
U kraj taj bez blagoslova,
Svau svau tunu zavre
Med Prijamom i Heladom.
A ime moje ti na vodi Simoentu
Glas, slavu stee nitavu.
--------------------------------------------------------------------------------
1) Far naprotiv uu nilskomu; isti su vali, jer se ne mijeaju s vodom drugih
rijeka.
2) U gorama etiopskim. To je tvrdio Anaksagora,
3) Na silu je bila udata za Eaka.
Page 11
Euripid - Helena
4) Theos (bog), klyo (na glasu sam).
5) Theos (bog), noein (razbirati).
6) Dao se progoniti od Afrodite u slici orla,
7) Kipranka, Afrodita; Djeva, Atena.
8) Parisu.
9) Afrodita.
10) Pluto, bog bogatstva.
11) Vijenac zidni.
12) Teukar je na glasu strijelac.
13) Odisej.
14) Jer ga ne osvetih, a s osvete bih poginuo.
15) Leda, mati Helenina.
16) Braa Helenina, Kastor i Poluks.
17) Jedro.
18) Gusari su ih oteli.
19) Halkioikos u Sparti.
20) Boga Herma.
IN DRUGI
Zborovoa.
Da, bol te mori, znadem, ali nevolju
to lake snosit od koristi za te je.
Helena.
Al' s kakvom, drage, kobi sam u jarmu ja!
Zar za udo me mati rodi svijetu tom?
Page 12
Euripid - Helena
Ta niti ena helenska nit barbarska
Jo eda ne rodi u bijeloj lupini, 1)
Ko Leda to me, kau, na svijet porodi.
I ivot i sve zgode moje udo su,
A Hera i ljepota tome kriva je.
Oh da se kao slika brisat mogu ja
Pa mjesto lijepog lika primit runiji,
I udes da mi hudi, to me titi sad,
Heleni s uma smetnu i vrline mi
Da pamte, ko to zlou moju pamte sad!
Kom jednu samo sreu, koju voli on,
Bog niti, teko je, al' opet trpi se.
Al' nas ti snalo mnogo jada, nevolja.
Potena sam, a na zlu evo glasu sam;
A od istine prave vee ti je zlo,
Kad mana o te zapne, koje nema ti.
Pa onda iz doma me bozi odnijeli
U narod divlji, i bez prijatelja tu
Do robinje ti spadoh 'nako slobodna!
U barbara je robom osim jednog sve.
O sidru jednom poivae srea mi,
Mu moj e, mislih, doi, rijeit mene zla,
Al' i on umrije, i njeg vie nema sad.
I mati pade, a ubica ja sam joj
Dodue krivo, ali opet kriva sam.
A ono, to mi kui bjee ures, kras
Ah, kerka, bez mua mi sijedi, djevuje!
Ni Dioskura nema sina Zeusovih;
Odasvud tare, bije mene nesrea,
Te na oko sam mrtva, uistinu ne.
A krajnje zlo je: vratim li se domu svom,
Zatvorit e me, drat, da je Helena
Da, ona s Troje dola sa Menelajem.
Da mu mi ivi, eh prepozno bi me on
Po znacim' stalnim, to ih znamo samo mi,
Al' 'vako ode to, nit iv e svanut kad.
Pa to jo ivim? Kakva srea eka me?
Da udam se pa ove bijede rijeim se?
Da s barbarinom ivim, za stol bogat mu
Ja sjedam? Ali kad je eni mrzak mu,
Eh onda je i mrzak njojzi ivot sav.
Smrt najbolja je. Kako da ja dino mrem?
O konopcu u zraku visjet runo je,
I robovi ti za sramotu dre to.
Od maa pasti plemenito, asno je,
Za kratak asak gasne zadnji ia trak.
Page 13
Euripid - Helena
Gle u toliki se zaglibih jada glib,
I druge ene sa ljepote sretne su,
A meni bjee ona prava propast ba.
Zborovoa.
Za stranca tko je, da je nemoj, Helena,
Da dri da je golu reko istinu!
Helena.
Al' ree jasno, da je poginuo mu.
Zborovoa.
Al' mnoga mnoga moe rije i biti la.
Helena.
A mnoga naprotiv i iva istina.
Zborovoa.
Ti voli nesrei no srei zate se.
Helena.
Ta groza mene hvata, u strah nagoni.
Zborovoa.
A kakvi su u dvoru prema tebi tu?
Helena.
Svi dragi osim nasilnoga prosca mog.
Zborovoa.
A zna li, to e? Pusti mjesto, spomenik 2)
Helena.
to eli rei, kako opomenut me?
Zborovoa.
Page 14
Euripid - Helena
Pa idi u dvor, onu, koja znade sve,
Ker, porod pitaj morske vile Nerejke,
Teonoju, za vojna svoga, je li iv
Il' sa svijetom se rasta; pa kad dozna sve,
Tad prema srei biraj radost ili pla!
Dogod ne sazna pravo, koja korist ti
Da ali? Nego mene dajde posluaj!
Grob pusti taj, do djeve poi, moli je,
Da istinu ti kae, po njoj sve e znat.
to udalj gleda, dok je ona u kui?
I sama elim s tobom u dvor zai sad,
Od djeve s tobom skupa saznat prorotvo.
Ta enskoj enska neka ide na ruku!
Helena.
Rije vau, drage, primam ja,
Hod'te, hod'te u kuu,
Da borbu moju u kui
Bol moju saznate!
Zbor.
Ti zove, rado inim ja.
Helena.
Ao, dane nesretni!
Kakve li u jadna rijei sada ut
Glase suzom proete?
Zbor.
Nemoj, draga, zaet cvil
Ko proroica zloguka!
Helena.
to jadnog mua stie mog?
Gleda l' danju svjetlost on
I sunca etveropreg jo
I zvijezda etnju, put?
Il' pod zemljom dolje meu mrtvima
Podzemaljsku dijeli kob?
Page 15
Euripid - Helena
Zbor.
Nadom mi se nadaj ti,
Budunost da e bolja bit!
Helena.
Tebe zovem, tebe zaklinjem i molim,
Vodo trskom obrasla zelenom,
Euroto, ako istin glas je
O smrti mi mua moga,
Zbor.
emu ta sad ludost?
Helena.
U zraku vrat u stegnut
I smrt zamkom sebi zadat
Il' u maem ubojitim
Lupit, krvcu prolit,
Gvoe sama u meso svom snagom duboko zarinut,
Triju boica bit u rtva
Pa i Prijamida, 3) tono volje
Oko tora nekad sviralice svirku.
Zbor.
Oh, drugud da se svali jad,
A tebi sine sree trak!
Helena.
Ao, Trojo jadna,
Ti sa pakih djela pade, jad pretrpje,
Moji dari Kiprankini 4) vrelo su ti
Potocim' krvi i potocim suza; i boli ti na boli
I jade na jade zadae oni,
Sinke matere izgubie,
Kosu svoju djeve sestre
Za mrtve na Skamandru, valma frigijskim,
Odrezae sebi.
Krikom krikom kriknu,
Helenska zacvilje, zemlja,
Na svoju glavu ruke stavi,
Page 16
Euripid - Helena
Noktom udarcima krvavijem
Obraze si njene skvasi.
Blaena arkadska djevo Kalista! 5)
Ti Zeusu nam bogu
Na log nekada etveronoke pade,
A vie no majku moju te dopade.
Ti u obliku kudrave zvijeri
S divljim okom lavice ba prave
Svijest izgubi, s njom boli, tugu. 6)
Sretnija bjee i Meropu kerka,
Titanka; 7) koutu s rozima zlatnim Artemida baci
Iz kola sve rad ljepote, a moja sjen
Uniti, uniti dardansku tvru Pergam,
Ahejce smlavi, pobi.
(Otide u dvor sa zborom. Dolazi kao brodolomac Menelaj.)
MENELAJ. Domala STARICA.
Menelaj.
O Pelope, u Pisi etveropregom
Enomaja u takmi jednom nadbi ti,
Oh da te onda, kad si bozim' rasjeckan
Ti ruak bio, 8) mah sa svijeta nestalo,
Dok jo mi ne porodi oca Atreja,
to s Aeropom rodi slavna brata dva:
Agamemnona i mene gle Menelaja!
I vojsku najveu bez hvale kaem to
Prevedoh veslom ko kralj tamo pod Troju
I nipoto joj silom ne zapovijedah,
Ve s voljom oda mi se momad helenska.
Med ive jedni od njih ne broje se ve,
A drugi moru izbjegoe veseli
I kui nose sad imena mrtvijeh.
A ja. po valma morskim sinjoj puini
Gle jadan prebijam se, otkad Iliju
Razvalih kule; eljeh domu vratit se,
Al' tog me bozi udostojit ne htjeli.
Svim pustim, divljim ovim dragam' libijskim
Prebrodih, al' me, kada blizu doma bjeh,
Dah vjetra opet baci, jedra nikad mi
Ne nadu milo, domu da ponese me.
Izgubih jadnik brodolomac drubu sad,
U ovaj kraj me baci; o hrid razbi se
I rasu u tisue komadia brod.
Page 17
Euripid - Helena
A hrbat mi od sklopa osta kienog;
Na njemu sreom nenadanom spasoh se
Sa Helenom, iz Troje to dovukoh je.
A zemlji toj ni puku ne znam za ime,
Jer stid me bjee past med narod, pitat ga;
Od srama rad odijela skrivah bijedu ja.
Ta ovjeka kad uglednika snae zlo,
Neobinu ti onu uti nevolju
Oh mnogo jae nego davni nesretnik.
A nuda tare me, nit imam hrane ja
Nit odjee na tijelu; im sam ogrnut,
Ostatak to je moe slutit sa lae.
A preanje mi halje i moj sjajni plat
I rasko ote more; enu sakrih ja
U peini, u kutu meni kriva je
Zlu svemu, rekoh drubi, to jo osta mi,
Nek ljubu moju strai; amo pooh tad.
Sam lutam, traim, ne bi l' kako nao gdje,
to drugovima mojim ondje treba sad.
I spazih kuu; zidni vijenac vjena je,
A vrata sjaju bit e kakva sretnika,
I prioh. Dvor e bogat neto, nadam se,
Brodarim' podat; nema li imutka tko,
Taj, makar htio, pomo pruit ne moe.
(Lupa na vrata.)
Hej! Ne e l' vratar kakav izi iz kue,
Unutra javit ovu moju nesreu.
Starica (iznutra).
Na vratim' tko je? Ne e li mi sa praga?
to dvoru ovom stoji tu pred vratima?
Gospodi dodijavat eli? Al' e mrijet,
Ta Helen si, a za njih nema mjesta tu.
Menelaj.
Eh, te te rijei lijepo ree, starice!
Pa dobro. Podvr u se! Ali blaa bud'!
Starica (izlazi).
Otii! Moja, strane, to ti briga je,
Da nitko od Helena, u dvor ne ue.
Page 18
Euripid - Helena
Menelaj.
Ha! Nemoj grit pesti, silom gurat me!
Starica.
Rije ne slua mi, sam e sebi biti kriv.
Menelaj.
Daj javi gospodarma svojim u kui
Starica.
Eh, prisjest e ti, mislim, tvoja poruka.
Menelaj.
Ko brodolomac, stranac dooh pribjegar!
Starica.
De drugoj idi kui, ove kani se!
Menelaj.
Ne nego ui u, a ti me posluaj!
Starica.
Znaj, u si, brzo e te sila otjerat.
Menelaj.
Aj aj! Gdje ona mi je slavna vojska sad?
Starica.
Da, ondje dato bjee dian, ovdje ne.
Menelaj.
O boe, kako li nas grdno preziru!
Starica.
Page 19
Euripid - Helena
to oi suzam' kvasi? Rata tuan si?'
Menelaj.
Rad one svoje stare sree preanje.
Starica.
Pa ne ' li oti i pred druzim' suze lit?
Menelaj.
A kakav kraj je ovo? ij dvor kraljevski?
Starica.
Dvor Protejev je ovo, zemlja Egipat.
Menelaj.
Zar Egipat? Oh, jadan, kuda dojedrih?
Starica.
A zato tebi voda Nil je zazorna?
Menelaj.
Ne zazirem ti od nje, svoju alim kob.
Starica.
Pa mnogi nesretni su, a ne samo ti.
Menelaj.
A je li doma kralj, to pominje ga ti?
Starica.
To grob je njegov, a nad zemljom vlada sin.
Menelaj.
A gdje je? Je li vani ili u kui?
Page 20
Euripid - Helena
Starica.
Unutra nije, duman je Helenma ljut.
Menelaj.
Sa kakve krivnje, te plod moram i ja brat?
Starica.
U domu ovdje Helena je, Zeusa ki.
Menelaj.
to veli ? Kakvu rije to ree ? Opet ka'!
Starica.
Ki Tindarova, to u Sparti nekad bi.
Menelaj.
Odakle doe? Kako moe biti to?
Starica.
Iz Lakedemona ti stie ovamo.
Menelaj.
A kada? (Za se.) Iz spilje da ne ote je tko?
Starica.
Jo prije no Ahejci, strance pod Troju.
Odavde idi! Sudba neka titi dom,
I kraljevskom se dvoru ovom muti mir.
Ne doe u as dobar, a zatee l' te
Gospodar, smrt e gostinski ti biti dar!
Helenma sklona sam, a gorku rekoh rije
Ja tebi, jer me gospodara moga strah.
(Otide u dvor.)
Menelaj.
Page 21
Euripid - Helena
A to da reem? to da kaem? ujem sad
Jo ovu bijedu osim one preanje,
Iz Troje dooh, enu oteh, vodim je,
U peini mi eno straa uva je,
A evo s istim, kao moja, imenom
U dvoru ovdje druga ena prebiva.
I ree stara, Zeusu da je ona ki.
Pa ima l' na obali nilskoj ovjek tu,
to Zeus se zove? Jedan jeste na nebu.
Na svijetu ima l' Sparta gdje do one nam,
Erote val gdje aem krasnim klie se ?
Zar dva se Tindarovim krste imenom?
Pa ima l' drugi Lakedemon, Troja jo?
Ja ne znam, to da reem. Mnogi, ini se,
U kraju mnogom ime isto imaju,
Grad gradu, ena eni slii imenom,
I nikakvo ti nije udo tako to.
Ni dvorkinjina straila se ne straim;
Ta srcem nema tako divljeg ovjeka,
Te ne bi, kad mi ime uje, dao jest.
Za poar Troje, za me za Menelaja,
to potpali je, na svem svijetu znade svak.
(Makne se. Dolaze iz dvora zbor i Helena.)
--------------------------------------------------------------------------------
1) U jajetu. Zeus je bio labud.
2) Grob Protejev.
3) Parisa.
4) Ljepota moja.
5) Kalistu voli Zeus, a Hera je pretvori u medvjedicu ili lavicu.
6) ivotinja toboe ne zna tuge.
7) Kos, vila, na otoku Kosu; ona prezre Artemidu, zato ju je kao koutu
ustrijelila, ali je ivu Persefona preseli Had.
8) Tantal je svoga sina Pelopa priredio za ruak bozima; htio je da se uvjeri,
znadu li bogovi sve.
Page 22
Euripid - Helena
MENELAJ. HELENA. ZBOR.
Zborovoa.
uh sada proroicu mladu,
U kraljevskom domu ona proree,
Menelaj da u mrak crni ne ode,
S ovoga svijeta
U podzemlje dolje jo se ne sakri,
Ve valovlje morsko njega ti uvijek
Jo satire, mori,
Domaje se, luke on jo ne tae;
Sve tumara jadan
Sam bez svakog prijatelja ivotom;
U krajeve razne
Ve noga mu stupi, kojekud morem
Iz trojanske zemlje veslo ga svede.
Helena.
Gle, opet idem natrag sijelu grobu tom,
Kad mile doznah glase od Teonoje,
to svu zna istinu. A kae, moj da mu
Na svijetu ovom iv jo gleda svijetlo to;
Prebrodit stotine e mora, lutat e
On amo tamo, svijetom isprebijat se
I onda doi, kad se jadi navre.
Ne ree jedno, hoe l' doav nai spas.
Zapitat ja to oevidno ne htjedoh,
Da, od radosti, jer mi kaza, da je zdrav.
A oda, negdje da je blizu kraja tog,
Brod skri mu se, s malo druga spase se.
Ao meni! Kad e do? Oh, ginem za tobom!
(Menelaj se priblii.)
Ha! Tko je to?
Ta valj'da iz potaje me
Sin zlobni Protejev ulovit ne smjera?
Ko hitro drijebe il' ko bakha boja zar
Tu na grob skoit ne u? To je na oko
Ba divljak neki, to me eli uhvatit.
(Pobjegne.)
Menelaj.
Page 23
Euripid - Helena
Ti, koja hitnjom stranom grobu podnoju,
Kolau, 1) plamom obavitu, hiti mi,
De stani! Zato bjei? S lika mene tvog
Strah hvata, u grlu mi rijeca zapinje.
Helena
(zboru).
Oh, ene, nasilja li evo! Grobu mi
Taj ovjek ne da, hoe da me ugrabi
I prea kralju, ijem braku s' otimam.'
Menelaj.
Ne, lupe nijesam, a ni sluga zlotvoru.
Helena.
Al' grdnu halju na tijelu mi nosi svom!
Menelaj.
De kan' se straha, korak hitni ustavi!
Helena
(doe do groba).
Pa ustavljam, kad groba ve se dohvatih.
Menelaj.
A tko si? Kakvo, eno, vidim lice to?
Helena.
A tko si ti? To pitat i ja smijem ba.
Menelaj.
Jo nikad slinijega lika ne vidjeh!
Helena.
Page 24
Euripid - Helena
Oh, bozi! Milog vidjet dar boanski je.
Menelaj.
Helenka si il' enska kakva domaa?
Helena.
Helenka, ali i tvoj elim doznat rod.
Menelaj.
Ti Heleni si, eno, vidim, slina sva.
Helena.
A ti Menelaju, ne mogu rijei smo!
Menelaj.
Ti pravo nesretnika spozna najveeg.
Helena
(hrli k Menelaju)
Ti doe ljubi napokon u zagrljaj!
Menelaj.
A kakvoj ljubi? Halje mi ne takni se
Helena.
to ono tebi da je Tindar, otac moj.
Menelaj.
Daj slike dobre, bo'ce svijetla, Hekata ! 2)
Helena.
Pa Hekatina nijesam nona prikaza!
Menelaj.
Page 25
Euripid - Helena
Al' dvjema enam' nijesam nikad bio mu!
Helena.
A kakvoj eni drugoj si gospodar ti?
Menelaj.
Iz Frigije je vodim, spilja krije je.
Helena.
Ni jedna nije ena tvoja doli ja!
Menelaj.
Zar pri pameti sam, al' oko bolno je?
Helena.
Ti gleda mene, a ne pozna enu si?
Menelaj.
Ta tijelo slino je, al' stalno ne znam jo.
Helena.
Pa gledaj! Treba l' boljeg tebi dokaza?
Menelaj.
Da, nalik si, porei to bar ne u ja.
Helena.
Pa tko e te uputit, ako oi ne!
Menelaj.
Al' bolne su, ta drugu enu imam ja.
Helena.
Ne dooh Troji, ono bjee samo sjen.
Page 26
Euripid - Helena
Menelaj.
A tko to moe gradit tijelo, ivi lik?
Helena.
Pa uzduh, otkle enu ima od boga.
Menelaj.
A koji bog je stvori? udo pria mi.
Helena.
Ma Hera, samo da me Paris ne otme.
Menelaj.
Pa ovdje i u Troji bjee k jednu ti?
Helena.
Da, ime, al' ne tijelo, zna bit kojegdje.
Menelaj.
De kani me se, dosta mi je tuge ve!
Helena.
Pa nas e pustit, a povesti pustu sjen?
Menelaj.
I s bogom ostaj, kad si slina Heleni!
Helena.
Oh, umrijeh! Primih tebe, gubim mua svog
Menelaj.
Grozoti muka, a ne tebi vjerujem.
Helena.
Page 27
Euripid - Helena
Ajme meni! Ima l' ene vee nesree?
Gle, dragi ostavlja me, nikad ne u ja
Helenma, zaviaju svome vratit se.
(Dolazi glasnik.)
----------------
1) rtvenomu kolau.
2) Podzemna boica i svijetlo mjeseevo.
MENELAJ. HELENA. GLASNIK. ZBOR.
Glasnik.
Menelaju, svom divljom prooh zemljom tom
I svuda traim tebe, jedva naoh sad,
A poslale me druzi, to ih ostavi.
Menelaj.
A to je? Valj'da ne plijene vas barbari?
Glasnik.
Eh, uda veeg no mi kazat moe rije!
Menelaj.
Pa kazuj! Neto novo nosi urba ta.
Glasnik.
Pa kaem: zalud ti je bezbroj muka svih!
Menelaj.
Ti pjeva staru pjesmu. Kakav nosi glas?
Glasnik.
U uzduh gore ena tvoja die se,
I nestade je, u nebu se krije sad
I pusti spilju mranu, gdje je uvasmo.
A ree ovoliko: Bijedni Friani
I jadni Ahejci, rad mene mrijeste vi
Page 28
Euripid - Helena
S lukavstva Herina na vodi Skamandru;
I Paris Helenu da ima draste,
A nemae je. Ja, dogod je trebalo,
Sve vrih volju boju, u nebo se sad
Gle vraam. Zao glas vam stie Tindarku,
A nita nije jadna tomu kriva ba.
(Opazi Helenu.)
Oj zdravo, keri Ledina! Zar bjee tu?
Ja javih, da nam ode gore k zvjezdama,
A ne znah, tijelo da mi ima krilato!
Al' ne dam, da se nama opet drugi put
Ti ruga, da si muu, saveznicima
Pod Trojom trista jada zalud zadala!
Menelaj.
Da, to je ono. Rijei njene slau se,
Jest istina su. Dana l' davno uena,
to tebe preda opet zagrljaju mom!
(Zagrli je.)
Helena.
Na svijetu najdrai mi moj Menelaju,
Oh dugo bjee, ali radost sinu sad!
Svog mua, drage, sa veseljem doekah,
Zagrlih ga rukom milom
Ah poslije duga puta sunca plamenog!
Menelaj.
Pa i ja tebe. Mnogo rad bih rei ti,
Al' ne znam, otkle da sad ponem najprije.
Helena.
Sva plivam u radosti, kosa mi se
Na glavi jei, kapljom suza kaplje;
Obujmih rukom tijelo tvoje, muu moj,
Slasti u se uit!
Menelaj.
Page 29
Euripid - Helena
O pogleda li draga! Sudbe ne kudim.
Ta imam enu Zeusa, Lede kerku;
Na bijelcim', a uz zublje nju mladii,
Dva brata, sreom, sreom usreie,
No iz doma te moga mae neki bog,
Ali boljoj srei, no je ova, on te vodi.
Helena.
Nesrea se sreom stvori, tebe, vojno, sa mnom
Najzad zdrui. Uila se sree sada!
Menelaj.
Pa uila se! Isto, ko ti, elim ja.
Ta dvoje bjesmo, jadni, bijedni oboje.
Helena.
Drage, drage! Starih jada vie
Ne plaem nit alim.
Vojna svoga imam, imam sada;
ekah, ekah ljeta ljeta, dok iz Troje stigne.
Menelaj.
Ti ima mene, a ja tebe! Dana se
Omae sila, boice varku sada tek
Razabrah, suza mi je radosnica
Vea slast no tuga.
Helena.
A to da reem? Tko da se ikad nado tom?
Preko nade na grud te privinuh!
Menelaj.
I tebe ja, a mislih: u grad ode ti
Pod Idu tamo bijednim kulam' ilijskim.
Ej boga t', kako trgli te iz dvora mog?
Helena.
Ah, ah! Gorkim putem krenu
Ah, ah! gorke trai glase!
Page 30
Euripid - Helena
Menelaj.
Al' kazuj! Moram uti, sve je boji dar.
Helena.
Ah re me mrzi, to u to u iznijet sad!
Menelaj.
Al' opet reci! Jad je proli sluat slast.
Helena.
Mladu barbarinu na grud ne poletjeh
Letom vesla hitra,
Letom strasti opakoga, kletog braka.
Menelaj.
A koji bog ti ili usud ote dom?
Helena.
Sin Zeusov, Zeusov
Hermo, on me, drue moj,
Na Nil amo snese.
Menelaj.
Eh, uda! Tko ga posla ?
Groznih rijei mi!
Helena.
I naplakah. se, suza rosi vjee jo.
To upropasti mene ena Zeusova.
Menelaj.
Zar Hera? Zato ona htjede kodit nam?
Helena.
Ao, grozo moja, kupke, vrela.
Page 31
Euripid - Helena
Lik gdje boicama
Sjajem sinu i sud suev1) pue!
1) Parisov.
Menelaj.
Rad suda toga na te Hera svali zlo ?
Helena.
Da Parisu me otme,
Menelaj.
Kako? Kazuj mi!
Helena.
Kom Kipranka obree mene,
Menelaj.
Jadnice!
Helena.
Jest, jadnu jadno prenese u Egipat.
Menelaj.
I mjesto tebe, kako veli, preda lik?
Helena.
Pa jo u kui nam bijeda bijeda 'nakva! Ao, mati!
Menelaj.
to to ?
Helena.
Nesta majke! Radi mene od sramote
Smrtnu sveza zamku nesretnica jadna.
Page 32
Euripid - Helena
Menelaj.
Ao meni! ivi 1' kerka nam Hermiona?
Helena.
Bez braka, djece plae, vojno, od srama
Zlosretnu mi svadbu moju!
Menelaj.
Stubokom dom sav srui meni, Parise!
To i tebe i tisue Danajaca,
U odori mjednoj, zatre!
Helena.
Mene iz domaje i iz grada i od tebe
Tre bog, prokletstvo stie nesretnicu mene,
Krov kad i log tvoj zapustih, ali ne zapustih Radi svadbe grdne.
Zborovoa.
A bude l' ubudue srea cvala vam,
Za tugu prolu bit e to vam naknada.
Glasnik (pristupa).
Menelaju, i meni mrvu slasti te
Udijel'te! Vidim i sam, ali ne znam ba.
Menelaj.
Raspredi i ti, stare, s nama razgovor!
Glasnik.
Pa nije l' ova kriva jadma ilijskim?
Menelaj.
Ne, nije ova, bozi nas zaslijepie,
U rukam' drasmo ti kukav magle kip.
Glasnik.
Page 33
Euripid - Helena
to veli?
Pa radi magle ludo muke trpljasmo?
Menelaj.
To Hera stvori i spor triju boica.
Glasnik.
Je l' uistinu prava tvoja ena to?
Menelaj.
Da, ona je, a rijeima mojim povjeruj!
Glasnik (Heleni).
O kerce, kako li je nedokuljivo
I aro bie bog! Sve kree, prevre
On lako amo tamo; jedan kinji se,
Bez kinjbe opet drugi grdno propada,
A ne okusi stalne sree vjeite.
Ti i mu tvoj nauiste se nevolja
Ti s glasa zla, a s junakoga koplja on.
U trudu trud mu bjee nekad uzalud,
Sad sama sobom srea doe najljepa.
Ti dakle starca oca ni Dioskure
Nit obruka nit stvori, tono kae glas!
Sad svadbe mi se tvoje spomen povraa,
I zubalja se, to do etveroprega
Kraj tebe noah, sjeam. Ti si na kolim'
Ko neva s tim tu ostavljala sretni dom.
Ta ra gospodara svoga ne tuje
I s njime radost, alost svaku ne dijeli.
Ja bio, ako se i rodih kao rob,
U broju onih sluga, to su estite,
Pa kad ve ime moje nije slobodno,
A ono neka um je! Jer je bolje to,
No sam ba dva zla snosit: srce imat zlo
I drugim, blinjim robom pokornijem bit.
Menelaj.
Hajd', starce! Mnogo muka ti mi preturi
U boju, sa mnom skupa ti se namui.
A sada, poto sreu moju razabra,
Page 34
Euripid - Helena
Daj idi, javi onim ondje druzima,
to nae tu i kakva srea svanu nam!
Na alu neka eka, borbu prati svak,
to mene tako nadamo se eka sad,
Pa uzmognemo l' kradom otud odvest je,
Nek paze, jedna da nas srea poslui,
Te barbara se, moemo li, rijeimo.
Glasnik.
Pa hou, kralju! Ali vraa vraanje
Ba vidjeli ravo i lai puno je.
Ni jedan arke vatre znak ni ptice glas
Ne valja nita, ludo je i pomislit,
Da ptice smrtnom stvoru ita pomau.
Ta niti Kalkant ree, otkri vojsci nam,
Pred oma kad mu s magle 1) dragi ginuli,
1) Radi krive Helene.
Nit Helen, 2) ve mu zalud plijenom posta grad.
2) Sin Prijamov, vra.
A rei e mi: to im nije dao bog.
to onda vraa pitamo? Ta rtvujmo
I mol'mo sreu u boga, a vraa se
Okan'mo! Zalud je ivotu meka ta,
Sa plama nitko lijen ne posta bogat jo;
A razbor, dobar savjet najbolji je vra.
(Otide.)
Zborovoa.
O vraim' imam, ko i starac, isti sud;
Pa jesu l' komu bozi skloni, prijazni,
U domu ima ponajbolje vraanje.
Helena.
Pa dobro. Dosad tokom lijepim tee sve.
A kako se iz Troje spase, jadnie,
Ne koristi ba znati, ali mili drug
Sve nekud eli saznat jade druga svog.
Page 35
Euripid - Helena
Menelaj.
Na duak jednom rijeju mnogo pita ti.
to da ti o propasti mora Egejskog,
O Nauplijevim vatram' priam eubejskim, 1)
1) Najprije htjede osvetiti sina svoga Palameda, kojega su Grci po nagovoru
Odisejevu toboe kao izdajnika kamenovali. Na povratku zavede Grke Nauplije
krivim vatrama straarskim, te im se razbie lae kod glavice Kafareja.
O gradma Krete, Libije, to vidjeh ih,
O Strai Persejevoj? 2) Tebe zasitit
2) Mjesto u Africi, gdje je Persej ubio Medusu.
Rije ne e, jadma u se jo ucvijelit sam,
Jer trpjeh, stradah, dvaput morit e me bol.
Helena.
Ti ljepe odgovori nego pitah ja.
Al' pusti drugo, jedno samo reci mi:
Po lema morskim kako dugo luta ve?
Menelaj.
Ve kutrim, osim onih deset godina
Pod Trojom, sedam punih ljeta na lai.
Helena.
Uh, uh! Ba dugo ree vrijeme, jadnie!
A odande se spase, rtvom da si tu.
Menelaj.
to veli? Kako? eno, ti me ubi sad!
Helena.
to bre bjei, makni se iz zemlje te!
Od ovjeka e, iji dom je ovo, past!
Menelaj.
A kakvim djelom nesreu zasluih tu?
Page 36
Euripid - Helena
Helena.
Ti preko nade doe, smeta svadbi mi
Menelaj.
Sa enom zar se mojom enit eli tko?
Helena.
I brukom, to je trpjeh, (1) mene obrukat.
1) S preljube ju je grdio svijet.
Menelaj.
Zar graanin je moan to il' zemlje kralj.
Helena.
On zemljom ovom vlada, Protejev je sin.
Menelaj.
To one je dakle robinje zagonetka!
Helena.
Na ijim barbarskijem vratim' srete je?
Menelaj.
Na ovim, gdje ko prosjaka me gonili.
Helena.
Ta valj'da hrane ne trai? O jadna ja!
Menelaj.
Da, tako bi, al' 'nako (1) ne okrsti me.
1) Prosjakom.
Helena.
Page 37
Euripid - Helena
Ti dakle, ini se, sve mi zna o proscu mom.
Menelaj.
Znam, samo ne znam, odbija li udaju.
Helena.
Znaj: istu uvah ljubav tebi dosad ja!
Menelaj.
A dokaz? Milja l', ako zbori istinu!
Helena.
Grob ovaj bijedno sjedite zar vidi mi ?
Menelaj.
Jest, vidim, jadna, stelju, to e tebi to ?
Helena.
Ta od udaje traih sebi zaklon ja!
Menelaj.
Oltara nema? Il' je to tu obiaj?
Helena.
To uvalo me, kao kakav boji hram.
Menelaj.
Pa nije 1' prosto, s tobom kui da, plovim?
Helena.
Ma prije tebe eka no moj zagrljaj.
Menelaj.
Oh, potom sam na svijetu jadnik najvei!
Helena.
Page 38
Euripid - Helena
Otezat nemoj, ve iz zemlje ove bje'!
Menelaj.
Bez tebe ? A rad tebe Troju razruih!
Helena.
Al' bolje je no s moga zagrljaja past,
Menelaj.
To savjet kukav je, ne lii slavi mi.
Helena.
Al' kralja moda snuje ubit ne moe.
Menelaj.
Zar tijelo njemu gvoem ranit ne da se?
Helena.
Pa znat e! Mudar nemogue ne trai.
Menelaj.
Da muke predam ruke, da mi svee ih?
Helena.
U kripu si, i treba neke pomoi.
Menelaj.
Al' slaa je junaka no kukavika smrt.
Helena.
Nad jedan ima, samo on e bit nam spas.
Menelaj.
Zar mito ili smjelost ili iva rije?
Page 39
Euripid - Helena
Helena.
Za dolazak ti ako ne obazna kralj.
Menelaj.
Pa tko e odat me? Znat ne e, tko sam ja.
Helena.
U dvoru mu je pomo, bozim' ravna je.
Menelaj.
U kutu kunom stoji l' proroite gdje ?
Helena.
Ne, nego sestra, ime joj Teonoja.
Menelaj.
Da, proroko je ime to, to radi, ka'!
Helena.
Sve znade, bratu svom e kazat, da si tu.
Menelaj.
Pa umrijet emo, sakrit se ne mogu ja.
Helena.
Al' moda emo molbama pridobit je.
Menelaj.
A kako emo? Koju nadu prua mi?
Helena.
Da ona bratu svom ne oda, da si tu.
Menelaj.
Page 40
Euripid - Helena
Da sklonimo je, bi l' odavde mogli tad ?
Helena.
Uz njenu pomo lako, kradom nikako!
Menelaj.
To tvoj je poso, enska enskoj sklona je.
Helena.
Pa koljena e ruke moje ovit joj.
Menelaj.
Ded, to e, ako molbe nam ne uslii ?
Helena.
Eh, mrijet e, a ja jadna silom udat se.
Menelaj.
Ti nevjera si, sila ti je izgovor!
Helena.
Al' svetom kletvom, glavom tvojom kunem se
Menelaj.
to veli? Mrijet e, vjerom krenut nikada?
Helena.
Od maa istog! Pokraj tebe leat u!
Menelaj.
Pa u to ime desnu moju prihvati!
Helena.
Pa hvatam, mre li, sa suncem u rastat se.
Page 41
Euripid - Helena
Menelaj.
I ja u, izgubim li tebe, skonat se.
Helena.
Pa kako emo mrijet, a smru slavu istei
Menelaj.
Na grobu tebe, onda sebe smaknut u.
Al' prije ljutu borbu ja u zametnut
Rad tebe, ljubo! eli l', neka izie!
Okaljat ne u trojske slave svoje ja,
U Heladu se vratit, sluat silan rug,
Ja, koji oteh Tetidi Ahileja,
Smrt Ajanta ti vidjeh Telamonova
I Nestora bez djece! Ja da kratim se
I nemam srca mrijet za svoju enu sad?
Ne, nikad! Jesu 1' bozi mudri iole,
Junaka, to od ruke padne dumanske,
U grobu lakom grudom, zemlje pokrit e,
A kukavicu na prud tvrdi bacit e.
Zborovoa.
O bozi! Sree dostao se jednom ve
Rod Tantalov i rijeio se jada tih!
Helena.
Ao, jadne l' mene! Takva vam je moja kob.
Menelaju, uh, propadosmo! Iz kue
Teonoja e proroica iza sad!
Dom jei, zasun kripi! Bje'!
Al' emu bijeg?
Ta bila ona ovdje ili ne bila,
Zna, da si amo stigo. Jadna, propadoh!
Iz Troje i iz barbarije spase se,
A doav pod ma barbarski e sada past!
(Teonoja izlazi, prate je dvije slukinje sa goruim zubljama.)
MENELAJ. HELENA. TEONOJA. ZBOR.
Page 42
Euripid - Helena
Teonoja
(prvoj slukinji).
Hajd' naprijed ti, to nosi zublje svjetlost mi!
Po obiaju svetom kadi zraka sloj,
Da disat uzmognemo isti zraka dah!
(Drugoj.)
A ti mi opet, proe l' kleta noga tud,
Put svetim isti plamom, brii ljage trag
I zubljom, pro da mogu, mai preda mnom!
Kad bozim', to sam vikla, izvrite vi,
Tad nos'te u dom plamen ognjita mi mog!
(Heleni.)
A kako s prorotvom je mojim, Helena?
Mu tvoj Menelaj doe evo glavom sam,
A lae izgubi i tvoga tijela sjen.
(Menelaju.)
O jadni, kakvim mukam' proe, utee,
A ne zna, ho' li kui ili ostat tu!
Med bozim' e rad tebe danas pravde bit,
U domu Zeusovu e vijee sastat se.
I Hera, to ti dosad bjee dumanka,
Sad odana je, domu eli vratit te
Sa ovom, za Aleksandrov da lani brak,
Za Afroditin dar, sva sazna Helada.
A povratak ti uzet eli Kipanka;
Ta ne e da se kae, vidi: kupom je
Ljepote slavu stekla lanom udajom
Po Heleni. Do mene stoji, hou l' re
To hoe Afrodita bratu, da si tu,
I unitit te il' uz Heru pristat sad,
Zatajit bratu svome, tebe izbavit;
Ta ree, da mu kaem, kada stigne ti.
(Slugama.)
A tko e poi, bratu mome nosit glas,
Da taj je ovdje? Sigurna bih rada bit.
Page 43
Euripid - Helena
Helena.
O djevo, do koljena tebi padam ja
I molim, uim na jadnome mjestu tom
Rad sebe i rad ovog, jedva primih ga
Sad istom, i ve mrtva mi je vidjet ga!
Ne odaj predragog mi mua bratu svom,
U naruaj gdje sada meni pade on!
Daj izbavi ga, molim te i bratu svom
Pobonost svoju dosadanju ne rtvuj!
Ne kupuj hvale nepravedne, opake!
Bog mrzi silu; to je prosto tebi ste,
To kae stjei, ali nemoj otimat!
Nepotenoga blaga svakog kani se!
Svim ljudma zajedniko dobro nebo je
I zemlja, zato blagom kuu puni svak,
Al' tue potuj, nemoj silom grabit to!
U sretan i u nesretan po mene as
Tvom ocu Hermo preda me, da uva me
Za vojna, koji doe eljan dobit me.
Al' kako moe mene mrtav primit on?
I kako mrtvu iva mogu vratit se?
Daj na boga mi i na oca misli svog,
Da l' jesu ili nijesu voljni Hermo bog
I pokojnik povratit, to je blinjega.
Ja drim: jesu. Zato ludu brata svog
Ti ne tuj vema nego oca estitog!
Ko proroica vjeruje li u boga,
A pravdu pravu oca svoga pogazi
I svome bratu nepravednom ugodi,
Sramota ti je to boansko znanje sve,
to jest i nije, znat, a ne znat pravice.
De bijednu mene od zla ovog izbavi,
to titi mene, daj, to srea ne da mi!
Uh, mene stvora, Helenu, tko ne mrzi?
Sva Helada me grdi; izdah kae svijet
Svog mua, u zlatnom se domu frigijskom
Udomih. A u Heladu li doem kad
I Sparti stignem, ut e, vidjet, da im grob
Lukavstvo bjee boje, a ja mili rod
Ne izdah; i med dobre opet pristat u
I udat kerku, koje nitko ne e sad.
I rijeit u se ovog gorkog skitanja,
Uivat svoje blago ondje kod kue.
Da tog je mrtva progutala lomaa,
Za njime u daljini suze lila bih,
Page 44
Euripid - Helena
A sad zar iva, zdrava e mi otet ga?
Ne, nemoj, djevo, nego ovo molim te:
Iskai tu mi ljubav i povedi se
Za estitijem oca srcem; edu je
To dika najljepa, od oca potenog
Kad rodi se i istu s ocem ima ud.
Zborovoa.
Te rijei tvoje smilovanje bude mi,
A smilovanje i ti. A sad elim ut
Menelaja, za ivot to e kazat svoj.
Menelaj
(Teonoji.)
Ja ne u niti do koljena tvojih past
Nit suzom vjea topit, slavu trojsku bih
Kukavtinom tom grdno osramotio!
Al' opet, kau, plemenitu ovjeku
U nesrei e suza kanut iz oka.
Al' diku takvu, ako dika jeste to,
Ja ne u cijenit, birat mjesto junatva.
No ako volja te je stranca izbavit,
to s pravom trai, da mu enu vratite,
A ono vrati, spas nam budi! Ne e li,
Eh prvi put sad ne u jadan biti ja,
Ta esto bijah; al' e ena iza zla.
A to je, drim, pravo i nas dostojno,
Te najvie e tebe dirnut u srce,
To kazat u na grobu evo oca tvog:
Ti, stare, to u grobu lei kamenom,
Daj vrati enu mi, od tebe traim je!
Nju Zeus ti amo posla, za me da uva;
Znam, mrtav se oduit nikad ne moe,
Al' ova, gdje joj oca, diku negdanju,
Iz donjeg zovem svijeta, ne e nikad dat,
Zli da ga stigne glas, to do nje stoji sad.
O Hade, u pomo i tebe zovem ja,
Ti rad nje silnu primi truplja gomilu,
to s maa moga pade, ima plau tu.
Pa stoga sad il' ive na svijet vrati ih
Il' ovu nagnaj, da se gora ne kae
Od oca svetog, ne zatre mi sreu, brak.
Al' ako enu moju ugrabite mi,
Page 45
Euripid - Helena
Eh re u, to ti ova kazat propusti.
Da znade, djevo, zakletvom se zakleh ja,
Da prije s bratom pobit u se tvojijem,
I on e il' ja ginut, prosto kaem to. A u boj nogom ne stane li uz nogu
I .glau htjedne pribjegare otjerat
Sa groba, nju u to odluih ubit ja,
A onda sebi dvosjekli u ovaj ma
Na vrhu groba toga rinut u srce,
Nek s groba tokom krvca tee, redom e
Mrtvaca dva na grobu leat tesanom;
Bol vjena bit e tebi, ocu prijekor to.
Al' s ovom nit e ikad brat se vjenat tvoj
Nit itko drugi! Ja u sebi odvest je,
Ne mogu l' kui, u donji u s njome svijet!
Al' emu to ? U suzam' da se guim ja
Ko enska, alit bi me vema mogo svijet
No 'vako jaka! Ubij, ako volja te,
Bez glasa ubit ne'! Al' rad'je sluaj me,
Ti pravedna e ostat, enu dobit ja.
Zborovoa.
O rijema sud do tebe stoji, djevojko,
A sudi 'nako, kako e se svidjet svim!
Teonoja.
Na pobonost me ud i volja nagoni,
I volim sebe; ne bih slave oca svog
Okaljat rada nit iskazat ljubavi
Svom bratu, s koje ruan bi me stigo glas.
U udi mi je svete pravde divni hram,
Od Nereja vam batina je meni to,
I gledat u Menelaja da izbavim
Pa s Herom, jer ti dobro eli od srca,
Sad sloit u se; milostiva bila mi
I Afrodita! Ba me ne milova jo.
A isto, to na grobu ree ocu mom,
Sad i ja kaem. Krivo u uradit ja,
Ne povratim li nju; i on bi, da je iv,
Nju tebi sada vratio i tebe njoj,
Jer 'nako to se kazni svud na svijetu svem,
I dolje, ko i gore. Dua mrtvijeh
Ne ivi, ali besmrtnu ti ima svijest,
U besmrtni kad eter (1) ona vine se.
Da odve ne duljim, o svemu utjet u,
Page 46
Euripid - Helena
to molite me; a ludosti brata svog
Pomagat nikad ne u svojim savjetom!
I dobro, ako s' i ne ini, inim mu,
Od opaine kad ga uvam, odvraam.
Al' sami sebi izlaz neki naite,
A ja u s puta se uklonit, utjet u.
Al' s bozim' dajte ponite i mol'te se,
Da Kipranka ti da, da kui vrati se,
A Herina da milost ista ostane,
Ko dosad, tebe nek i mua spase tvog.
A ti se, pobonie, oe pokojni,
Do mene to je, bezbonikom ne e zvat.
1) Najii zrak.
(Otide u dvor.)
MENELAJ. HELENA. ZBOR.
Zborovoa.
Jo nikad nitko opak sretan ne bjee.
Na pravdi se temelji spasu nada sva.
Helena.
Menelaju, do djeve to je, spas je na.
A na nama je, da dogovorimo se
I skupa zasnujemo spasa osnovu.
Menelaj.
Pa ujde! Dugo pod tim krovom boravi
I s kraljevskim proivje ovdje slugama
Helena.
A emu veli to? U meni budi nad,
Ko da e neto dobro za nas stvorit sad.
Menelaj.
A moe li od onih nagovorit kog,
to konjma upravljaju, kola da nam da?
Page 47
Euripid - Helena
Helena.
Pa mogu, ali kako e nam uspjet bijeg,
Kad polja, zemlje barbarske ne znamo mi?
Menelaj
Ne, ne moe se. De, to da se sakrijem
U dvoru, kralja maem smaknem dvoreznim?
Helena.
Al' sestra ne bi dala nit bi utjela,
Da ubit htjedne njojzi brata roenog.
Menelaj
Al' nema ba ni lae, da uteemo
I spasemo se, nau more proguta.
Helena.
uj! Moda zna i ena koju mudru re.
Ded, jesi l' iv mi voljan rijeju mrtav bit?
Menelaj
To zao znak je, ali ako koristi,
Eh onda iv sam spravan rijeju mrtav bit.
Helena.
Na ensku dakle u pred bezbonikom tim
Ja tebe alit, srezat kosu i kukat.
Menelaj
Pa ima l' od tog kakva lijeka spasu nam?
U rijema tim se bit e krije lukavstvo.
Helena.
U kralja zemlje te u molit, prazan grob
Da spremit smijem tebi, koga prodrije val.
Menelaj
Page 48
Euripid - Helena
Pa dobro, dat e. Ali kako emo tad,
Grob prazan tijelu grade, bez lae se spast?
Helena.
Za prijevoz brod u trait, da za poin tvoj
U krilo moru s njega spustim nakit ja.
Menelaj
To dobro ree doli jedno, kae li;
Na suhu grob da digne, zalud izgovor!
Helena.
Al' re u: nije obiaj u Heladi
Na suhu dizat grob, kad more skona kog.
Menelaj.
Ta opet valja, onda skupa plovit u,
Na brodu istom s nakitom u vozit se.
Helena.
Jest, i ti i brodari, to se spasoe
Iz brodoloma, s nama biti morate.
Menelaj.
Pa usidrenu uhvatim li lau ja,
Tad momak e do momka s maem golim stat.
Helena.
Ti svime ravnaj! Samo dobra vjetra dah
Da jedro nadme i poleti s laom nam!
Menelaj.
Pa hoe. Bogovi e muka rijeit me.
Al' tko ti kazat e mu moju javi smrt?
Helena.
Page 49
Euripid - Helena
Ti! Samo ti se kazuj! spase; putova
Sa Atrejevim sinom, njeg'vu vidje smrt.
Menelaj.
Pa ove krpe, jadni zaslon tijelu mom,
Svjedokom bit e meni brodolomu tom.
Helena.
Sad dobro doe, to ti bjee propast tad;
I nesrea e moda sreom provr se.
Menelaj.
A treba l' s tobom sada u dvor da uem
Il' mirno da na grobu ovdje sjedim tom?
Helena.
Tu ostaj! Jer na tebe l' digne ruku on,
Taj grob e onda i ma tebe branit tvoj.
Ja idem u dvor, uvojke u odrezat,
Zamijenit ovo ruho bijelo s crnijem
I kou lice izgrepst noktom do krvi.
Oh teke 1' borbe! Na vagi su kobi dvije:
Il' mrijet je meni, otkrije l' lukavstvo mi,
Il' domu stii, glavu tvoju izbavit.
O asna Hero, drugo loga Zeusova,
Dva tuna stvora krijepi, muka rijei svih!
To molimo te, k nebu ruke diemo
Visoko, gdje nad blijeskom zvijezda stoluje.
A ti, to slavu mojom stee udajom,
Dione kerko, Kipranko, ne satri me!
Ve dosta zla je, to mi dosad uini,
Kad ime mi, ne tijelo, preda barbarim'.
Al' daj mi, ako ve pogubit smjera me,
Mrijet kod kue! Ta zat' jo nijesi sita zla,
Ve ljubav, prijevaru, lukavstvo snuje svud
I kue topi krvlju pletkam' ljubavnim?
Da mjere znade, od bogova bila bi
Ti ljudma ponajdraa, kaem iskreno.
(Ide u dvor.)
Page 50
Euripid - Helena
MENELAJ. ZBOR.
Zbor.
Sad tebe, to u brstu, domu sjenatom,
U hramu Muza, vijek se gnijezdi, zazvat u,
Pjevaa nad pjevae,
Tebe, ptiu, slavuje tuni, gr'oce slatko.
Doi, iz kljunia sivog pjesmu izvijaj bolnu,
Mom plau drug mi budi!
Heleninu pjevaj bol,
Jade ena ilijskih,
Ahejaca udes plani,
to ih zadesi s koplja,
Kad stie, stie Paris, prosac zlosretni;
Po ravni umnoj veslom jurnu barbarskim,
Kobnu ljubu tebe, Helena,
On iz Sparte Prijamidma vozi,
A Kipranka ga prati.
Ahejci mnogi s koplja i od kamenja
Izdahnuli, u Hadu jadnom kriju se,
A tunu kosu sebi
Reu ljube; domovi pusti, prazni im stoje.
Silu ih pogubi ovjek, jednijem veslaju veslom; 1)
Lu, plamen pali arki
Na Eubeji oblitoj,
Na hrid ih kafarejsku,
Na kr, ostrvce Egu, goni,
Svijetlom varavim svijetle.
Bez luke brda kobna, 2) ljute bure dah
Daleko od doma zanesu, bace ga,3)
A dar, crn dar laa vozi mu,
Svau danajsku, u ruhu tuem 4) maglu,
Lik pusti, boji Herin.
1) Sam na amcu. To je Nauplije.
2) Brda kobna, glavica Maleja u Lakoniji.
3) Menelaja.
4) Frigijskom.
to je bog, sto l' nije il' po srijedi to je,
Tko smrtan, gleda l' boju mo,
Page 51
Euripid - Helena
Kako amo tamo skae
I protivnijem putem
Iznenada opet trgne,
Tko kazat moe: naoh,
Istraih krajnje kraje sve?
Ti Zeusova si, Helena, kerka prava,
Na krilo Ledi spusti se
Tvoj otac ptica labud,:
A glas se iri zemljom helenskom,
Da ra si, izdajstvo, pakost, nevjera!
Ah, ne znam, je l' u ljudi stalno to.
Rije boja, naoh, istina je.
Lude! Lovor-vijence berete u ratu,
Otricem koplja junakog
Hladno, kruto vi elite
Smrtnika svae smirit!
Bude l' mirila se krvlju,
Tad kavge ne e nikad
Po ljudskim nestat gradima!
U Prijamovu zemlju, u dvore srnu,
A svaa se tvoja, Helena,
Izravnat mogla rijeima,
Al' 'vako sad ih grli Had,
Na zide hrupi poar, kao Zeusa grom,
A ti mi trpi jade na jade
U tekoj, tunoj bijedi onoj.
(Dolazi s pratnjom Teoklimen s lova.)
IN TREI.
MENELAJ. TEOKLIMEN.
Teoklimen.
O zdravo, oev grobe! Tebe, Proteju,
Na izlazu sahranih radi pozdrava,
Vijek tebe evo, oe, Teoklimen sin,
Kad izae il' kui se vraa, pozdravlja.
(Slugama.)
A vi mi, sluge, pse i mree lovake
U dvore dajte kraljevske otpremite!
Page 52
Euripid - Helena
(Otidu.) ,
Ja sebe sam prekorih vee estoput,
Jer smru nikad ne kaznimo zlotvora.
Pa i sad stalno saznah: neki Helen se
Doskita u zemlju i strai izmaknu;
A uhoda je ili kradom Helenu
Odvesti smjera; ulove 1' ga, mrijet e on! Ha!
Ve, ini mi se, vidim, gotovo je sve,
Grob, sjedite gle pusto, prazno stoji tu,
Iz zemlje odveze se Tindarova ki!
Hej, otvarajte vrata! Od jasala mi
Ded konje vod'te, sluge, kola napolje
Izvuc'te! Sto j' do truda moga, ena mi,
to udim je, iz zemlje otkrast ne e se.
(Izlazi Helena.)
Al' stan'te! One, to ih progonimo mi,
Gle, vidim, u kui su, nijesu pobjegli.
(Heleni.)
Ti, emu tijelo crnom zavi haljinom,
Sa sebe skide bijelu, gvoza mai se,
Sa glave plemenite kosu odreza
Pa groznim suzam' kvasi, topi obraze
I rida ? Noni zar te prodrmae sni,
Te jeca, il' si ula glase od kue,
Pa tuga tebi srce tvoje para sad?
Helena.
O gosparu, ve imenom te krstim tim
Ja umrijet, ode srea moja, nema me!
Teoklimen.
A kakav jad te snae? to se dogodi?
Helena.
Menelaj jao! kako re u? mrtav je!
Teoklimen.
Page 53
Euripid - Helena
Taj glas me ne veseli. (Za se.) Sretna l' mene sad!
(Glasno.) A kako zna? Teonoja ti kaza to?
Helena.
Jest, ona pa i onaj, to mu vidje smrt.
Teoklimen.
Pa doe l' tko, te stalan o tom nosi glas?
Helena.
Jest, doe. Kad bi doo, kako elim ja!
Teoklimen.
A tko je? Gdje je? jasnije da doznam to.
Helena.
Ta evo ga! Do groba tu se uuri.
Teoklimen.
Oh Apolone! kakvi na njem dronjci su!
Helena.
Ao meni! Takav bit e, sudim, i mu moj!
Teoklimen.
A odakle je? Otkud kraju stie on?
Helena.
Ta Helen, da Ahejac, s muem plovi on.
Teoklimen.
A kakvom smru mrije Menelaj, kae on.
Helena.
Najjadnijom, u valim' nae vlaan grob.
Page 54
Euripid - Helena
Teoklimen.
Gdje putem na puini ovoj barbarskoj ?
Helena.
U Libiji bez luka na hrid nasjede.
Teoklimen.
A kako ne zaglavi s istog broda taj ?
Helena.
Prost bolje katkad sree no gospodin je.
Teoklimen.
Gdje podrtine pusti, doe ovamo?
Helena.
Oh, ondje da je strado on, Menelaj ne!
Teoklimen.
Pa mrtav je? Na kakvu amcu stie taj?
Helena.
Brodari sreli ga i digli, kae on.
Teoklimen.
A gdje je gad, to za te ode pod Troju?
Helena.
Kip, maglu misli? Zrakom rasplinu se sva.
Teoklimen.
O Prijame i Trojo, zalud stradaste!
Helena.
Page 55
Euripid - Helena
Podijelih i ja s Prijamidma udes hud.
Teoklimen.
Bez groba pusti mua il' ga sahrani!
Helena.
Bez groba, ao meni jadnoj s nesree!
Teoklimen.
Pa zato sreza plavu kosu, uvojke?
Helena.
Ta on je meni, kakav bio, srcu drag.
Teoklimen.
Pa uistinu plae tu sad nesreu?
Helena.
Zar tvojoj sestri tajnu lako sakrit je?
Teoklimen.
Ne! Pa to ? Ho' li jo na grobu kutrit tu ?
Helena.
Ti ruga mi se, ne ' li mrtvu mira dat?
Teoklimen.
Pa ti si muu vjerna, mene kloni se.
Helena.
Ne vie! Sad ve spremaj moju svadbu, pir!
Teoklimen.
Eh, kasno doe, ali opet hvalim to!
Page 56
Euripid - Helena
Helena.
A znade, to u? Staro ded zaborav'mo!
Teoklimen.
Pod koju cijenu? Ljubav nek za ljubav je!
Helena.
Nagodimo se! Sa mnom daj izmiri se!
Teoklimen.
Gnjev proao me, neka ide do bijesa!
Helena
(pada prea nj na koljena.)
Oh, tako koljena ti, kad si prijatelj,
Teoklimen.
Sto ite, gdje ko pribjegarka hvata me?
Helena.
Svom muu pokojnom bih rada spremit grob.
Teoklimen.
to? Grob zar nestalome? Sjenu kopat e?
Helena.
Helena obiaj je, prodre l' koga val,
Teoklimen.
to rade? Pelopidi u tom mudri su.
Helena.
Tad tkanje prazan pokrov uzmu, sahrane.
Page 57
Euripid - Helena
Teoklimen.
Sahranjuj, dii, gdje te volja, grobni hum!
Helena.
Brodare, zginu l', ne kopamo tako mi.
Teoklitnen.
A kako? Ne znam obiaja helenskih.
Helena.
to mrtvu treba, izvezemo na more.
Teoklimen.
Pa to da tebi za mrtvaca tvoga dam?
Helena
(pokazuje na Menelaja).
To taj zna. Nevjesta sam, dosad sretna bjeh.
Teoklimen.
Ti, strane, dobre, mile glase donese.
Menelaj
(mie se od groba)
Al' za se i za pokojnika nipoto!
Teoklimen.
A kako kopate mrtvaca na moru?
Menelaj.
Ve prema tomu, kol'ko blaga ima tko.
Teoklimen.
Page 58
Euripid - Helena
Do blaga to je, trai, njoj u rado dat.
Menelaj.
Krv prije svega donjem svijetu lije se.
Teoklimen.
A kakva? Ti mi kazuj, ja u posluat!
Menelaj.
Ti sam odredi! Bit e dobro, togod da.
Teoklimen.
Klat konja ili bika vole barbari.
Menelaj.
Pa podaj, samo bez svake nek mane je!
Teoklimen.
U bogatijem stadma imam dosta tog.
Menelaj.
I odar prostrt nose prazan, bez tijela.
Teoklimen.
Pa dobro. Ali to jo trai obiaj ?
Menelaj.
Jo mjedno oruje, ta koplje volje on
Teoklimen.
Na dar e biti Pelopida dostojan.
Menelaj.
I krasnog cvijea, kojim zemlja kiti se.
Page 59
Euripid - Helena
Teoklimen.
to onda? Kako to u vale sputate?
Menelaj.
I laa i veslai su od potrebe.
Teoklimen.
Daleko l' od obale znade stati brod?
Menelaj.
Sa kraja jedva vesla pljusak razbira.
Teoklimen.
Zat' Helada se dri obiaja tog?
Menelaj.
Da kraju ne odnese natrag rtvu val.
Teoklimen.
Brzica fenika e vama spremna bit.
Menelaj.
Ba krasno, to e drago bit Menelaju.
Teoklimen.
Pa ne moe li to bez ove obavit?
Menelaj,
To majke, ene ili djece dunost je.
Teoklimen.
Zar njen je poso, veli, kopat mua svog?
Menelaj.
Page 60
Euripid - Helena
to mrtva ide, ne e kratit poboan.
Teoklimen.
Pa neka! Srea je za me ena pobona.
Sad u kuu u, izbrat nakit mrtvaki.
(Menelaju.)
Ni tebe ne u praznih ruku otpravit,
Kad njojzi ugodi. Jer dobre glase mi
Ti nosi, mjesto dronjaka e haljinu
I hranu dobit, domu svom e vratit se;
Ta sad te, vidim, teka tare nevolja.
(Heleni.)
A ti mi, jadna, nemoj srca kinjit svog,
Jer mijenjat ne da se! Menelaj nae smrt,
I mrtav mu ti vie ne e biti iv.
Menelaj.
To dunost ti je, mlada! Mua ovog sad
Daj voli, pusti onog, koga nema ve!
To najbolje je prema prilikama tim.
U Heladu kad stignem i spas svane mi,
Tvoj zli u, stari glas ja razbit, bude li
Svom drugu branom ena, kakva mora bit.
Helena.
Pa hou. Nikad ne e mene karat mu,
A ti e i sam vidjet i svjedokom bit.
Al', jadni, ui, kupelju se okupaj,
Izmijeni halju! Smjesta, bez otezanja
Iskazat u ti ljubav. Rad'je vrit e,
to ide mua dragog mi Menelaja,
Kad od nas ono, to ve treba, dobije..
(Otidu u dvor.)
Zbor.
Gorska mati boja jednom srnu, 1)
Page 61
Euripid - Helena
Hitnom nogom ona jurnu ' .
Gudurama umskim
I preko voda, struja rijenih,
Po muklim, hunim valma morskim,
Ki tajanstvena 2) joj ode,
Za njome gine.
Bakhova egrtaljka ti jeknu,
Reskim, jakim oglasi se glasom,
Kad boica u jaram
Zvijeri pod kola upregnu;
Iz kola ti djevojakog
Ugrabljenu trait idu
Djeve kao bura hitre:
Artemida je s lukom jedna,
Mrka oka s kopljem druga, 3)
Al' s nebesa Zeus-bog gleda
I sudbu drugu sprema.
Za podmuklom otmicom kad keri
U potrazi munoj klonu,
1) Demetra, boica ploda zemaljskoga. Ovdje isto, to Ki-bela ili Reja. Ker joj
Persefonu ugrabi Pluton (Had), kad je jednom igrala u kolu.
2) Ne smije je pominjati, tko nije reen u svete tajne.
3) Atena.
Duge skitnje, truda
I trke silne kad se kani,
Na snjene se vidike vinu,
Na visine idskih vila;
U tuzi tekoj
Na kamen se, na snijeg dubok baci,
Gola, pusta polja ljudina stoje,
Ne raste s pluga usjev,
Ljudski rod sav strada, gine;
Krma bujna, listak viti
Ne nie ti stadu vie,
Gradma premakne se hrana;
Nema rtve nit se kola
Bozim' na oltaru pali;
Vruim' rosnim bistru kaplju
Ona s tuge neizmjerne
Iz zemlje sipat ne da.
A kad svakog jela nesta
Bozim' i ljudskome rodu,
Page 62
Euripid - Helena
Zeus ljutu majke srdbu
Tad blait stane, ree:
Vi, Draesti (1) nam svete,
Hod'te, do'te, Deje (2) tugu
Rad keri naljuti se,
Razbijajte klikom milim,
A vi, Muze, pjesmom, kolom!
Mjed mukla glasu (3) onda
I talambas s koom prva uze
1) Tri boice.
2) Deja, Demeta.
3) Misli trublju.
Najljepa od blaenika svijeh
Afrodita; boica 1) u smijeh
Prasne, rukom, hvata
Sviralicu zvunu, ljutu raduje se.
Koga ljubit grijeh je, zloin,
Tog ti (2) raspali u izbi
U majke vinje, (3) kerko, (4)
Gnjev buknu, boicu nam
Ti ne potova rtvom.
ara halja, srne koa,
Mo, snagu ima silnu,
A i listak, brljan ovit
Oko svetog tapa tirsa; (5)
Mo ima mjedna ploa, (6)
Zrakom to se vrtnjom vrti, trese,
I vlas Bakhu na ast raupani
Pa i boice nona slava.
Krasno sinu mjesec,
A ljepota bjee
Jedin ponos tebi. (7)
(Izlazi Helena.)
1) Demetra.
2) Misli Helenu.
3) U Demetre.
4) Helena.
Page 63
Euripid - Helena
5) Smeu kou i tap s brljanom nose koribanti, sveenici Kibele ili Velike
majke.
6) Vrte je na remenu i o nju udaraju rukom.
7) Nijesi marila za svetkovanje.
IN ETVRTI.
HELENA. Domala TEOKLIMEN i MENELAJ. ZBOR.
Helena.
U dvoru, drage, po srei nam ide sve,
Ki Protejeva prijevari nam pomae.
Kad za mog mua brat zapita, je li tu,
Ne odade ga; ree, meni za volju,
U grobu mrtav sunca da ve ne gleda.
A najljepeg se dara sreom dosta mu;
Ta oruje, to ima spustit u more,
On na se metnu, nosi; ruka junaka
tit remen zgrabi, koplje dri desnica,
Ko sa mnom da e mrtvome iskazat ast.
Ba zgodno za boj naorua s' orujem,
Ko tisue da barbara e rukom on
Savladat, na lau kad spremnu stupimo..
A brodolomca prnje haljom zamijeni:
Uredih ga i kupelj podah tijelu mu
Kap rosnu, rijenu, to ga davno ne opra.
(Izlazi s pratnjom Teoklimen.)
A!' eno gle iz dvora ovjek izlazi,
On misli: gotova je moja svadba ve.
(Zboru.)
Al' utjet mi je. I ti budi sklona mi,
Obuzdaj usta, pa u, ako uzmognem,
I tebe, kad se sama spasem, jednom spast
Teoklimen
(slugama).
Page 64
Euripid - Helena
U redu hajd'te, sluge, kako naredi
Tuinac, rtvu grobnu nos'te na more!
(Heleni.)
Al', Helena, ne ini l' ti se savjet zlim,
Ti sluaj, ostaj ovdje, istu ljubav e
Iskazat muu, bila ondje ili ne!
Ta strah me, enja bi presvojit mogla te,
U vale bi se morske bacit mogla ti,
Kad ljubav k prvom muu tebe porazi!
Daleko je, a opet silno plae ga.
Helena.
Moj muu novi, dunost meni prijeka je
Brak stari tovat, tovat prve svadbe vez,
Iz lju'bavi bih k muu svome s njime ja
I umrla! Al' koja od tog korist mu,
Da s mrtvim umrem? Ali pusti mene sad,
Da sama poem, zadnju poast mrtvom dam!
A bozi tebi dali, sto ti elim ja,
I strancu tome, jer se sa mnom trudi on!
A imat e u dvoru enu, kakve si
I vrijedan, jer Menelaju i meni si
Ti dobar. To (1) e sreu neku donijet jo.
Naredi, tko e lau dat, da vozi to,
Tim punu u od tebe ljubav primit ja.
1) Pogreb
Teoklimen
(sluzi).
Ti idi, sa pedeset daj vesala im
Brod sidonski,1) priskrbi i veslaa jo!
1) Sidon, grad u Fenikiji.
Helena.
A ne e l' laom ravnat taj, to sprema grob?
Teoklimen.
Page 65
Euripid - Helena
Zacijelo, njeg mornari moji sluat e.
Helena.
Naloi, dobro da te uju, dvaput im!
Teoklimen.
Dva i tri puta, mili 1' ti se, nalaem.
Helena.
Pa bio sretan, sretna i ja s odluke!
Teoklimen.
Ne grdi sada suzam' odve lica svog!
Helena.
Dan ovaj moju e zahvalnost otkrit ti.
Teoklimen.
Ma mrtvi nijesu nita, zalud sav je trud.
Helena.
Al' neto tamo me i amo vue sad.
Teoklimen.
Pa ne u gori no Menelaj mu ti bit.
Helena.
I ne kudim te, samo sree treba mi.
Teoklimen.
Do tebe stoji, svoje srce daruj mi!
Helena.
Sad istom mile ljubit ne u uit se.
Page 66
Euripid - Helena
Teoklimen.
Pa bi l' pomago i sam laom ravnao?
Helena.
Ne! Nemoj, kralju, roblju svome biti rob!
Teoklimen.
Pa dobro. Briga me za zakon pelopski.
Ta dom nam ist je, ovdje duu ne pusti
Menelaj. (Slugama.) Ali idi, kai jedan vas
Glavarim' mojim, dare neka vjenane
U dvore nose, sva nek zemlja ori se
Svatovcem blaenijem na ast piru mom
I Heleninu, neka srea slavi se!
(Menelaju.)
Ti, strane, idi i u krilo moru daj
Za nekadanjeg mua njena saspi to,
Sa enom mojom onda kui uri se,
Da sa mnom u svatovim' gosti se
Pa kui krene il' tu sretan ostane!
(Otide.)
HELENA. MENELAJ. ZBOR.
Menelaj.
O Zeuse, ocem, mudrim bogom zove se,
Daj svrni na nas i zla svakog rijei nas!
Mi na hrid strmu s mukom, sreu vuemo,
Pomozi! Samo vrkom prsta takni se,
I srei emo se dovinut uenoj!
A dosta ve je muka, to ih muismo.
Vas, bozi, zovem, tugu i bol mnogu mi
Vi uste! Uvijek bijedan biti ne moram,
Ah, ponosnom mi stopom stupat dajte ve,
Iska'te jednu ljubav, i sretan u bit!
Page 67
Euripid - Helena
(Otide s Helenom.)
Zbor.
Fenika ti lao hitra,
Sidonko, Nerejevim valim'
Slatka igro vesla!
Ti dupina, krasnog kola,
Voo! Vjetar se slee,
Tiina morem se stere,
umnog Ponta (1) kerka plava
Galena e ovako:
Jedra ir'te, predajte ih
Vjetra dahu na puini,
Vesala jelovih se ma'te,
O mornari, mornari,
I Helenu ded vod'te
K alu, luci, Persejevu domu. (2)
1) Pont, More.
2) Mikena; sagradio ju je Persej.
Negdje e do vala, rijeke, (1)
Zatei Leukipove djeve; (2)
Il' e srest ih. kasno
Ispred Paladina lirama (3)
Kolo one e vodit
Il' u veselju nonom
O slavi Hijakintovoj. (4)
Febo ubi ga, cilj on
Diska ploom shvatit htjede.
Zato lakonskoj, ti zemlji
Sin Zeusov ree, dan da rtvom
Vijek slavi. Kod kue e
Tad lane svoje (5) udat,
Svadbe zublja jo ne sinu njemu.
Oh, zrakom da se meni
Ko jatu libijskomu (6)
Selicama krilit,
to od kie ti zimske bjee,
Za glasom svoga voe,
Svog starca starog idu!
Preko polja suhijeh,
Preko dola, njiva plodnijeh
Leti, glasno klike on.
Page 68
Euripid - Helena
Dugovrate oj ptice vi,
1) Eurote,
2) Ilajiru i Febu; oboavali su ih u Lakedemonu. Imale su i svoj hram.
3) To je Mjedeni dom Atenin u Sparti.
4) Apolon je volio mladica Hijakinta, a ubio ga nehotice diskom u igri.
5) Hermionu.
6) dralovima.
Oblaim' u letu takmice,
Sred Plejada (1) ded proletite
I kraj nonog Oriona,
Spustite se na Eurotu
I 'namo glas odnes'te,
Dardanov (2) da srva, uze grad
Menelaj, kui e stii.
Na konjma, kolim' srn'te,
Osvan'te urno zrakom,
Tindarovi sinci,
to stolujete na nebesim'
Pod virom zvijezda jasnih! (3)
Spas Heleni ded bud'te,
Sinjom morskom puinom,
Tmastim valma mora umnoga
Do'te, dajte poljite
Mornarim' blagog vjetra dah
Sa neba od Zeusa! Skinite
Zao glas sa sestre svoje sad,
S barbarimom da se vjena!
S idskog spora to je stie,
Pretrpje ona kazan,
A ne doe Troji nikada
Do onih Febovih kula. (4)
(Iz dvora izlazi Teoklimen, a u isti as dolazi glasnik.)
1) Zvijezde Vlaii.
2) Dardan, praotac trojanski.
3) Zvijezde, Kastor i Poluks, spas su mornarima na burnom moru.
Page 69
Euripid - Helena
4) Posidon i Febo zidali su zidove trojske.
IN PETI
TEOKLIMEN. GLASNIK. ZBOR.
Glasnik.
U dobri as te, kralju, doma naosmo.
Od mene sad e mahom nove jade ut.
Teoklimen.
A to je?
Glasnik.
Drugu enu snubi, prosi sad!
Iz zemlje ove ode tebi Helena.
Teoklimen.
Poletje l' krilma ili krenu pjeice?
Glasnik.
Menelaj na lai je otud odveze,
On sam ti doe amo javit svoju smrt.
Teoklimen.
Strahote! Ali koja laa mae ih
Iz nae zemlje? To ne mogu vjerovat!
Glasnik.
Na onoj, to je strancu dade, nesta ga
S mornarim' tvojim, to ti kratko kaem ja.
Teoklimen.
Al' kako? Rad sam znat. Ne mogu pomislit,
Page 70
Euripid - Helena
Da jedna ruka skuit, svladat kadra je
Mornare tol'ke, to ih s tobom poslah ja.
Glasnik.
Kad s dvorom ovim kraljevskijem rasta se
Ki Zeusova i ona krenu do mora,
Sve sitnim, njenim krokom kroi lukavo
I ali mua, a iv bjee blizu nje!
im kveru tvome stigli mi u ogradu,
Mah novu lau sionsku izvuemo
S pedeset klupa i s vesala toliko.
Za poslom zaredi ti redom posao;
I jedan mee jarbol, drugi namjeta
Sa perim' veslo, jedra bijela trei ti
Ve vee, korman. vrsto stee remenom.
Za truda toga a ba to su vrebali
Heleni, a Menelajevi drugovi,
Douljaju se alu prnjam' odjeti,
Dodue stasiti, al' gadni na pogled.
Kad Atrejev ih spazi sin, on ree im,
A lukavo na javu izbi samilost:
O jadni, kako, s kakve l' lae ahejske,
to razbi joj se trup, vi dolazite sad?
Sahranit Atrejeva sina volja vas,
Kom Tindarova ki gle prazan sprema grob?
A oni suze prospu s himbom u srcu
I na brod pou, dare nose za duu
Menelaju, a u nas sumnja rodi se,
I jedan drugom ane: ljudi sila je
Na brodu. Ali opet mukom muimo,
Tvoj nalog vrimo, a kako naredi,
Da stranac vodi, sve to ti sam zamijesi.
I drugo lako ukrcamo bez muke,
Al' samo bik se krati, ne e nikako
Da daskom ravno krene, stupa na lau,
Ve rikat stane, okom krui uokrug
I grbi plei, ispod roga gleda nas
Sa strane, ne da k sebi. A mu Helenin
Tad vikne: Vi, to poruiste Ilij grad,
Hej na plei zar mladenake ne ete
Po obiaju helenskome bika di
I u brod bacit onas goli tre ma,
Da rtva bude pokojniku onome?
Na zapovijed ti skoe, bika pograbe,
Ponesu i do palube ga dopreme;
Page 71
Euripid - Helena
Menelaj gladi njemu uem vezan vrat
I elo, u lau ga milom domami.
A najzad, kad na brodu vee bjee sve,
Po ljestvam' krasnom, oblom nogom Helena
Tad uspe se i sjede nasred sjedala;
Menelaj, rijeju mrtvi, do nje spusti se,
A drugi uz kraj desni, lijevi smjeste se,
Do momka momak, jednak broj ih, kriju ma
Pod haljom. Valma odjeknu veslaa pjev, (1)
1) Veslai veslaju po taktu.
Kad glavar njihov zapovjedi veslat im.
Kad niti predaleko niti preblizu
Ve kraju ne bijasmo, krmar zapita:
uj, strane, bi li dalje il' je dosta ve?
Ta zapovijedat laom tvoja briga je.
A on e: Dosta mi je. Desnom trgne ma,
Na provu poe, stane, bika da kolje;
Ne pomene mrtvaca, grkljan ree on
I moli: Posidone, mora stanaru,
I Nerejeve keri, svete djeve vi,
Nauplijskom pones'te alu zdrava me
I enu sa mnom otud! Mlaznu krvi mlaz
U vale, strancu bjee dobre kobi znak.
I netko 'vako ree: Put je prijevara,
Ded vratimo se kraju! Ti zapovijedaj,
A ti okreni korman! Al' sin Atrejev
Kad bika zakla, stane, vikne druzima:
to otee mi, cvijete zemlje Helade?
Ma kolji, sijeci, bacaj s lae barbare
U vale! A mornaram' tvojim povie
Tvoj zapovjednik, sasvim drugo nalae:
Hej, ne e li mi za kraj dasku popast ti,
Ti razbit klupu, a ti veslo s klina str,
Dumanu strancu glavu okrvavit svu?
I na noge svi skoe, jedni vesla ti
U ruci dre, oni drugi 1) britki ma.
U krvi brod se topi, a glas Helenin
Sa krme bodri: Gdje je trojaka slava vam?
Poka'te barbarim'! U urbi padaju,
A drugi se diu, tree mrtve na tlih ve
Ti vidjet mogo si. Menelaj oruan
Sve gleda, pazi gdje mu druzi stradaju,
I 'namo sre s maem on u desnici
Te baca nae s broda, klupe prazne su,
Page 72
Euripid - Helena
Bez tvojijeh mornara. Krmi poe kralj, 2)
I naloi okrenut brod put Helade.
I jedra raspnu, dune vjetar povoljan,
Iz zemlje odu. Ja utekoh pokolju,
Na uu sidra ja se spustih u more;
Ve iznemoglu baci netko konop mi
I izvue na suho, da ti javim to.
Od trijezne sumnje nema ti za ovjeka
Na svijetu nigdje nita ba korisnije.
1) Heleni.
2) Menelaj.
Zborovoa.
Ne slutih, da e tebe, kralju, ili nas
Menelaj ikad, kao sada, prevarit.
Teoklimen.
Oh, jadna mene! enska pamet smota me!
Pir ode. Brod da mogu u potjeri sti,
Ulovio bih strance, truda ne ale.
Al' 'vako izdaju e sestra okajat,
U dvoru vidje njega, a ne ree mi.
Zato nikad ne e drugog koga varat prorotvom!
(Hoe da ide.)
Zborovoa
(zakri mu put).
Ti , ah, kamo ide, gospodaru?
Kome sprema smrt?
Teoklimen.
Kamo pravda zove me. Al' s puta idi, makni se!
Zborovoa.
Halje tvoje pustit ne u, u zlo grozno sre ti.
Teoklimen.
Page 73
Euripid - Helena
Gospodaru e nalagat, robe?
Zborovoa.
Dobro mislim ja.
Teoklimen.
Al' ne po me, ako ne pusti me,
Zborovoda.
Pustit ne u te.
Teoklimen.
Sestru da sad smaknem, ru
Zborovoda.
Da, ba samu pobonost!
Teoklimen.
to me izda,
Zborovoda.
Lijepa li izdajstva vrit pravicu!
Teoklimen.
Moju ljubu drugom preda
Zborovoda.
Kome vema pripada.
Teoklimen.
Koga ide moje?
Zborovoda.
Onog, tko od oca dobi je.
Page 74
Euripid - Helena
Teoklimen.
Al' je meni srea dade!
Zborovoda.
A sudbina ote je.
Teoklimen.
Meni ne e sudit!
Zborovoda.
Hou, ako bolje svjetujem.
Teoklimen.
Rob sam, vlasti nemam!
Zborovoa.
Ima za pravdu, ne za krivdu.
Teoklimen.
Mrijet si, ini mi se, eljna.
Zborovoa.
Ubij, ali sestre ti
S voljom mojom ubit me ', ve mene, za gospara svog
Plemenitu robu mrijet je dika ponajvea ba.
(Jave se Dioskuri Kastor i Poluks.)
Dioskur.
Gnjev uzdaj, zemlje kralju Teoklimene,
Jer ne ljuti se s pravom! Mi Dioskuri
Zovemo tebe, Leda nas dva porodi
I Helenu, iz dvora to ti utee.
A srdi se rad nesuenog braka svog.
Ki vile Nerejide, sestra Teonoja,
Ne ini krivde, volju boju potuje
Page 75
Euripid - Helena
I svoga oca vri nalog pravedni.
Ta sve do ovog evo asa bjee sad
U domu tvojem onoj ivjet, boravit,
Al' sada, gdje je Troji temelj raskopam,
I bogovima (1) ime ona rtvova,
Ne vie! Braku svom u jaram joj je po
I kui se vratit, s muem ivjet svojijem.
Na sestru svoju ne di' crnog maa svog,
Ve dri, da to mudro ona uradi!
Ve davno prije bismo sestru spasli mi,
Jer bogovima uini nas, stvori Zeus,
Al' bjesmo slabiji od sudbe suene
I od bogova, kojim tako svidje se.
To tebi velim, ovo sestri kaem ja:
Sa muem plovi, vjetar bit e dobar vam;
Mi spasitelji tvoji, tvoja brata dva,
Na konjma emo morem, kui pratit te,
A kada klone, i ivotu doe kraj,
Ti boicom e zvat se, rtve dijelit e
S Dioskurima, s nama skupa dare e
Od ljudi primat, to je volja Zeusova.
A kamo najprije iz Sparte Majin sin,
S nebesa saav, odnese te, postavi,
A ukro te, za Parisa da ne poe,
Da, mislim strau, otok, (2) koji prua se
Do Akte, svijet e odsad Helena ga zvat,
Jer iz doma te tvoga ko plijen primi on.
Menelaju je opet sudbom sueno,
Prebivat da e na otoku blaenih, (3)
Jer bozi plemenitih dua ne mrze,
A proste vema eka muka, nevolja.
1) Heri.
2) Otok Kranaja do obale Atike (Akte) bio je utvren, a zvao se i Helena.
3) U rijeci Okeanu, koja optjee zemlju.
Teoklimen.
O Lede, Zeusa sinci, starog spora svog
Sa sestrom vaom ja u sada kanit se,
A svoje sestre ne u vie ubit ja, .
Nek ide kui, (1) ako bozim' mili se!
A znajte, braa sestre ste najtreznije
I najbolje i jedne iste krvi ste!
Page 76
Euripid - Helena
Oj blago vama radi srca estitog
U Helene, u ena mnogih nema tog.
1) Helena.
Zborovoa.
U sudbe je boje mnogoliko lice.
Preko nade e tota bozi izvrit,
Kad tvrdo se nada, izda te nada;
Gdje nade i nema, put nae boanstvo.
Pa tako se i sad dogodi ovo.
Page 77