ulabije

ulabije su ciklus ljubavnih pjesama koje je Stanko Vraz poeo objavljivati u Danici 1837. godine, a koje
su potom uknjiene 1840. godine. U prvom izdanju izala su prva dva dijela tog ciklusa, posvedena Ljubici
Cantilli, a nakon njene smrti, Vraz je za naredna izdanja napisao jo tredi i etvrti dio, posveden
domovini.
I. pjevanje
35.
Ljubice nemila,
ti moj nepokoju!
Kupi me u srde
i duicu svoju
Jer smrtna j grehota
gdje brat bolan eka.
A sestrica nede
da prinose lijeka.
38.
Ljubi me, Ljubice,
Ljubi, djevo mila!
Dok su nam jos vita
od mladosti krila.
Sreda bez pokoja
mijenja brzu nogu...
to de donijet sutra
znano j samo Bogu
ar je ulabija u njihovoj gotovo naivnoj jednostavnosti i neposrednosti. U pojedinim pjesmama Vraz je
obine doivljaje znao tako umjetniki zaokruiti da se svaka od pjesama doima kao samostalna
cjelina. ulabije sadravaju doivljene dijelove (ljubav prema Ljubici), ali im je jezgra izrazito romantika.
Na poetku ulabija Vraz iznosi ljubav prema Ljubici u vedrom i optimistinom raspoloenju. S
Ljubiinom udajom pojavljuju se nostalgija i potitenost, a nakon njene smrti bol i sudut. Tako vedri
osjedaji koji se odnose na ljubav prema eni, prelaze u nostalgine i potitene osjedaje prema krajoliku
domovine. Na taj nain povezani motivi ine ulabije tipinim izrazom romantiarskog miljenja i nazora,
a djelu promatranom kao cjelina daju osjedaj sveljudskog.
III. pjevanje
69.
Krasan si moj kraju
sva su mjesta ista;
Al od cvijeta srede
nij ved nijednog lista
Samcat po nijh sedem
s tugom bez broja
ko po groblju djece
Slava mati moja
ulabije su u hrvatskoj knjievnosti i njenoj povijesti proglaene ljubavnim romanom u stihovima,
meutim, to nije u potpunosti ispravno. Premda izmedu ulabija i razliitih romana iz vremena
romantike postoje srodnosti, one se nalaze u cjelokupnom ugoaju, a ne u kompoziciji. Poevi pisati
pjesme Ljubici, Vraz nije mogao znati kako de ih zavriti. Tako ulabije ne moemo smatrati romanom,
nego zbirkom povezanih ljubavnih pjesama.